Kako upravljati sukobima starih i mladih? Kako pretvoriti u suradnju sukobe starih i mladih? Što pojedinac može učiniti da se isprave takve situacije ili riješe takvi sukobi?
„Vječni putnik, nikad gubitnik, gdje se obrazi žare i oči pogledavaju na licu mom poljubio bi djed moj.“ Ana Tojčić Jušić, „Djed moj“
Međugeneracijski odnosi u obitelji opisuju se u kontekstu društva u
kojem živi suvremena obitelj. Traže se rješenja kako uskladiti odnose između starih i mladih u obitelji. Poteškoća su: opće društvene promjene i snažan utjecaj izvanobiteljskih čimbenika. Svakako, na sukobe između generacija u obitelji ne gledam kao nešto načelno negativno. Želim samo, u mojoj kolumni, u nastavcima, na stranicama Vjesnika, pokazati na pozitivne učinke zrelog i odgovornog rješavanja svih sukoba u obiteljskoj zajednici, koji su prigoda za uspostavljanje sklada, harmonije obiteljskog života na međuljudski-zdravoj razini uzajamnog sazrijevanja i odrastanja. Kad je govor o sukobu generacija, uglavnom se govori o sukobu između starih i mladih, odnosno roditelja i djece u obitelji. A do sukoba dolazi, uglavnom, kada pojedinci ili skupine, koji su nužno životno upućeni jedni na druge, imaju različite potrebe, interese ili vrijednosne sustave. Međugeneracijski sukob je star koliko i čovjek koji vjeruje, nada se i ljubi. Svako vrijeme ima svoje breme! Pa je današnja sukobljenost tegobnija, dublja, mnogo veća, odnosno, miran suživot mnogo teži. Uvjeren sam da možemo nešto napraviti. Što i kako? Moramo rješavati sukobe između članova obitelji, prijatelja, susjeda i kolega; moramo najprije naučiti živjeti obnovljenim stilom života, novim načinom života koji podrazumijeva skladne odnose, suosjećanje, razumijevanje i brigu za druge. To počinje u obitelji, kod kuće! Na planu naše domovine: možemo očekivati od narodâ da žive u miru i povjerenju, zajedništvu tek onda kad naučimo njegovati, tvoriti skladne odnose unutar vlastitoga doma i na svojem pragu, dvorištu. U zajednici, uopće među ljudima ne postoji nikakav sukob sve dok primaju ono što žele. Ali, čim počnu govoriti jedni drugima "ne", postavljati ograničenja i nadzirati jedni druge, pokazuje se, otkriva se da imamo snažan poriv da stvari budu po našem. I malo dijete se treba priučiti životu unutar obitelji i društva, a odrasli to trebaju učiti cijeloga života. Ako ovu lekciju dobro usvojimo, život postaje snošljiv sa svima koji nas okružuju. Ovo načelo vrijedi 2
na svim razinama. Ako naučimo riješiti osobne sukobe, možemo promijeniti
svijet. Struka kaže: ako se 17% vode u bazenu pretvori u led, ostatak vode će se također pretvoriti u led; ili, ako 17% ljudi iz neke zajednice, skupine žele činiti dobro, ostali iz skupine bit će pod njihovim utjecajem. Nije važno kojoj generaciji pripadaju, dok ne pokušaju, ne mogu ni znati koliko njihov doprinos može imati učinka u rješavanju sukoba, i unutarnjih i vanjskih – to je put promjene, obnove života. Zato, pretvoriti sukobe u suradnju zapravo je jedino što možemo učiniti da stvorimo dobre odnose među nama ljudima. Ako poduzmemo pozitivne promjene, puno ćemo dobiti. Obećavam vam: i mali rad na sebi nosi veliku moć, donijet će vam mir i dobro, radost i mir. *** Kada odašiljemo negativne signale i ljudi na njih jednako negativno reagiraju, to još više osnažuje naše loše stavove o sebi, a budući da nismo svjesni toga što radimo, vjerujemo da njihovo ponašanje prema nama samo potvrđuje sve ono negativno što mislimo o sebi. Velik broj unutarnjih sukoba proizlazi iz lošeg mišljenja o sebi. Od vremena do vremena potrebno je zaustaviti se i procijeniti samoga sebe, sagledati svoje prednosti i nedostatke. Dobra stvar koja proizlazi iz toga jest što onda možemo odlučiti što ćemo promijeniti kod sebe. Ako je naša reakcija na ovaj savjet bila "Nema šanse", onda je ona upravo izvrstan primjer dijaloga kojega moramo promijeniti. Uvijek kad smo voljni i sposobni razmotriti situaciju, prije nego donesemo odluku, imat ćemo nadzor nad vlastitim životom. Bitno je prestati jadikovati jer u suprotnom samo potičemo članove obitelji, prijatelje, kolege da se prema nama loše ponašaju – ne zaboravimo: i govor našega tijela odašilje pozitivne ili negativne poruke. Jer, ponekad doista, bilo mladi ili stari, imamo stav koji potiče sukobe, a da toga nismo ni svjesni. Osobito, ako mladi svojim stavom gotovo izazivaju starije da im se suprotstave, roditelji, odrasli članovi obitelji, ako već znaju zašto se njihova mladost tako ponaša, trebaju biti razboriti i izbjeći sukob – agresivnost, ljutnja ništa ne rješavaju. Stariji trebaju znati da se mladi suočavaju s promjenama u svom tijelu. I što imamo? Na jednoj strani odrasli se prema mladima ponašaju kao da su mala djeca, a na drugoj strani, mladi misle da su odrasli i da bi trebali sami donositi odluke. Pa roditelji i stariji u obitelji misle, uvjereni su kako će ih to s vremenom proći i tako smanjiti pritisak na ostale članove obitelji. Starijima je jako teško razumjeti izazivačko, agresivno, svojeglavo ponašanje mladih. Ne moraju to odobravati, ali trebaju razumjeti zbog čega nastaju, da bi ispravno postupili, reagirali da bi postigli, ostvarili najbolji ishod. Nesigurni ljudi, i stariji i mladi, počesto nastupaju s nefleksibilnim stavom: "ja sam u pravu, ja sam stariji, ili vi stariji ne razumijete današnje vrijeme". Samo 3
onaj tko je siguran u sebe priznaje kada pogriješi i svjestan je da je za zrelost
života važna odgovornost, razbor, prihvaćanje drugoga kakav jest. Poštovani čitatelji! Možda ste i vi jedna od onih osoba koja svađom, ljutnjom, autoritetom rješavate mnoge stvari, a da se i ne zapitate: "Je li to i to doista važno tolikog izljeva napetosti u obitelji, na radnom mjestu, pa da ljudi međusobno ne razgovaraju tjednima, a nekad i duže?“ Rješavanje nesporazuma ljutnjom, svađom obično ukazuje na puno veće i dublje probleme međuljudskih odnosa. Stoga trebamo spustiti loptu na zemlju, športski rečeno, i učiniti sve kako bi otkrili pravi uzrok. Znano nam je da na naše stavove utječu mnoge stvari: naš karakter i vlastito iskustvo, naša stajališta, vjerovanja i kulturološki utjecaji. Problem je veliki za mlade danas koji žive s jednim od roditelja teške naravi, često je to otac, pa misle da su svi očevi teški, zahtjevni, sebični i bezosjećajni. Djeca odrasla uz teška oca prepuna su rana iz djetinjstva. Često, vrlo često vide ponašanje svoga oca u ponašanju mnogih muškaraca. Ponašanje kolege ili prijatelja često ih podsjeća na ponašanje oca i njihovi osjećaji izranjaju pa automatski posežete za obranom - ili napadom. Tako često, nažalost, 'lome se', 'pucaju' istinska prijateljstva Ako mladi ljudi, zbog nedostatka samopouzdanja, počnu sumnjati u sebe, trebaju se usredotočiti na stvari koje dobro obavljaju: na prijateljstva u kojima su cijenjeni, na ciljeve koje su ostvarili i na sve ono što su postigli. Mladosti! Znaj prepoznati svoje sposobnosti i uspjehe! Roditelji! Znajte prepoznati, slavite sposobnosti i uspjehe vaše djece! S problematičnim stavovima članova obitelji možete izaći nakraj uz povjerenje i uz malo suosjećanja. Samo pomislite da bi se zapravo jadno i nesretno osjećali u njihovoj koži, i moći ćete lakše tolerirati trenutačno ponašanje. Svakako, nikom nije dopušteno da po vama gazi. U nesporazumima, budite odmjereni, s razumijevanjem. Samopoštovanje i istinsko vrednovanja drugih igraju važnu ulogu u stvaranju dobrih obiteljskih odnosa ili sprječavanju sukoba. Toga morate biti svjesni. Molitva i liturgija jesu zajednički susret s Gospodinom. Uvijek zahtijevaju osobnu pripravu. Ako se stvarno želimo okoristiti svakim susretom s Gospodinom, dobro je raspoložiti razum, osjećaje i srce pitajući se, na primjer: „Kako upravljati sukobima starih i mladih? Kako pretvoriti u suradnju sukobe starih i mladih? Što pojedinac može učiniti da se isprave takve situacije ili riješe takvi sukobi?“ Pojedinačna i obiteljska molitva, ispovijed i sudjelovanje u misnom slavlju jesu najbolja priprava, baza za plodonosne međugeneracijske odnose u obitelji. Istinska molitva i sakramenti jesu intimni susret s Bogom; po molitvi i sakramentima dopuštamo da se u nama oblikuje Isus Krist. Pavao nam pomaže u njegovanju dobrih međugeneracijskih odnosa u obitelji, pa kaže: »Obucite se u Gospodina Isusa Krista« (Rim 13,14). I još: »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2,5). 4