Baron Simben je 1818.

kao austrijski konzul u Travmiku uputio svojoj vladi izvjetaj o vojnim

snagama Bosanskog ejaleta. Podaci se slau sa podacima koje su dali njegovi prethodnici, ali je
Simben njihove podatke dopunio i razradio. U nastavku e biti navedene samo tvrave i
kaduluci iz njegovog izvjetaja koji se odnose na prostor dananje Krajine, koji je definiran kao
prostor interesovanja u radu.
-

Kulen-Vakuf, pod komandom kapetana, tvrave Glamo, Petrovac Bilaj, Ostrovica,

Havala i Ostroac, ukupno 16.000 vojnika (10.000 muslimana, 6.000 krana);

Biha, pod komandom kapetana, tvrave izai, Brekavica, Klokot, Ripa i Sokolac,

ukupno 15.000 vojnika (12.000 muslimana, 3.000 krana),

Stari Majdan, pod komandom kapetana, tvrave Kamengrad, Krupa i Ostroac, pod
zapovijeu svojih kapetana, zatim tvrave Mutnik, Buim, Vrnogra, Jezersko,
Podzvizd, Pei, turli, Mala Kladua, Velika Kladua i Trac, 14. 000 vojnika (10.000
muslimana, 4.000 krana).1

Kao to se vidi iz prethodno navedenih podataka, prostor koji je u ovom gradu naveden kao
predmet interesovanja, prema izvjetaju barona Simbena, poetkom 19. stoljea broji oko 45.
000 vojnika, s tim da treba uzeti u obzir kako se npr. u nabrajanju tvrava u sastavu KulenVakufa, spominje i tvrava Glamo, iji teritorij nije definiran kao teritorij interesovanja u radu.
Ako se uzme u obzir da je prema Simbenovom izvjetaju u Bosanskom ejaletu u to vrijeme bilo
oko 465.000 ljudi sposobnih za oruje, to znai da je u Krajini smjetena tek 1/10 vojske
Bosanskog ejaleta. Ne treba gubiti iz vida, kad se govori o graninim sukobima, da su u njima
sudjelovali ono koji nisu spadali u redovne tvravske posade. (navedi primjer za hasan-agu i
ono koliko je on ljudi mogao mobilizirati)

1 ljivo Galib, Bosna i Hercegovina 1813-1826, Institut za istoriju, Banja Luka, 1985, 22-23.

Krajina nakon Napoleonovog odlazka

. U proljee 1813, doao je u Bosnu novi valija Ali-paa Derdenlija, ovjek poznat po ugledu na
Portui po strogosti u upravljanju. On se suoio sa mnogobrojnim problemima u Bosanskom
ejaletu. Stanje u Bosanskom ejaletu poetkom 19. st. bilo je neredovno, stalno su vrene
mobilizacije i organizirani pohodi protiv Srbije. Uslijed dugogodinjeg ratovanja u Bosanskom
ejaletu su vladali neredi tako da ni Porta ni valija nisu imali mnogo autoriteta. Ali-paa
Derdenlija elio je stati na kraj ovakvoj situaciji. Za njega su najvei problem pobune koje
izbijaju u Mostaru i Sarajevu.2
U takvim prilikama, poetkom ljeta 1814. nastala su komeanaj u Bosanskoj krajini. U Bihau su
se sastali bihaki kapetan Rustem-beg, Mustaj-beg Bajbud, Topal-kapetan Kulenovi iz Vakufa i
Hasan-aga iz Pei, s ciljem da organiziraju otpor bosanskom valiji. Oni se prethodno nisu
odazvali na valijin poziv za sastanak u Travnik, niti su mu se prifruili u guenju bune u
Mostaru, pa je stoga valija odluio da se s njima obrauna. Najprije je pokusao da ih razjedini,
iskoristivi trenutak kad je Hasan-aga neko vrijeme otiao u Pei. Valija je uputio Rustem-begu
jednog mubaira sa 150 ljudi i predloio da se odrekne suradnje sa Hasan-agom, a on e mu
oprostiti dosadanje ponaanje. Mubairov put u Biha je bio uzaludan, jer ga je na granici
doekalo buntovniko dranje. Izgleda da je tad i valija an izvjesno vrijeme odustao od
preduzimanaj novih mjera u Bosanskoj krajini, poto su dogaaji u Sarajevu tad bilo puno
opasniji i za njega i za Bosanski paaluk.3
Meutim, i okonanjem Sarajevske bune prilike u Bosanskom ejaletu nisu se puno promijenile ,
izmeu kapetana su nastavljeni meusobni obrauni u koje se valija nije mijeao. Sve je to
uslovilo da se u Bosanskom ejaletu nastavi stanje anarhije.4

2 ljivo, 1985, 35.

3 ljivo, 1985, 49.
4 ljivo, 1985, 56.

Sulejman-paa Skopljak, nasljednik Ali-pae Derdenlije, postao je bosanski valija 1815. godine. I
ovaj valija se ve na poetku svog najesnikovanja suoio s pitanjem nereda na Uni koji su
neprestani bili predmet pritubi habsburkih pograninih vlasti i konzularnih inovnika. Takvo
stanje je potjecalo jo iz vremena Dubikog rata, kad su Habsburgovci osvojili Cetin i njegovu
okolinu. U Bosanskoj krajini nisu bili zadovoljni takvim rjeenjem i estoko su zamjerili sulatnu,
a svoje nezadovoljstvo su izraavali tako to su s vremena na vrijeme uznemiravali pogranino
stanovnitvo svojih susjeda.5
OVO JE VRIJEME AKTIVNOG DJELOVANJA HASAN-AGE PA SIGURNO IMA TO
SVE ZA NJEGA U DODIPLOMSKOM TO JE NA 73. STRANI DO 75.
85-86 O HASAN-AGI, I TO BI TREBALO DA IMAS
Odnos izmeu krajikih kapetana
U vrijeme ovakvog djelovanja Hasan-age nastao je i veliki razdor izmeu bihakog kapetana s
jedne strane i kapetana Ostroca s kapetanom iz Ostrovice-Vakufa s druge strane. Naime, kad su
kapetani nedavno dobili nalog da moraju postupiti po sultanovom fermanu i predati valiji Hasanagu Pekog ivog ili mrtvog, njegovu druinu pohvatati, habsburke dezertere predati
habsburkim vlastima, a osmanske podanike udaljiti sa granice, oni su se podijelili. Bihaki
kapetan se nije dvoumio u tome da li e ispuniti valijin nalog, ali su ga druga dvojica kapetana
sprijeila , zbig ega je dolo do oruane borbe. Okraj je bio krvav, na obje strane izginulo je
oko 500 ljudi. Valija im nije mogao nita jer nije imao dovoljno snaga, a Pauli se nadao da e se
oni u meu sobnim krvavim obraunima iscrpiti i da eih valija onda lake pokoriti.6

5 ljivo 1985, 72.

6 ljivo, 1985, 89-90.