Filozofska analiza teksta : Druga meditacija: O naravi ljudskog duha da je on

poznatiji od tijela
Rene Descartesa

Uvodei itatelja u svoje djelo Meditacije filozof Rene Descartes istie kako mu je
namjera u tome djelu traiti istinu na nain na koji se ona otkriva njegovom vlastitom duhu.
Spoznaja istine po metodi kojom e se on u ovom djelu sluiti zahtijeva da duh u spoznaji
istine ne bude povezan s osjetilima te da misli slobodan od predrasuda.Cilj mu je da njegovi
razlozi u dokazivanju istine budu slini geometrijskima u smislu da ne sadre nita to logiki
ne proizlazi iz prethodnih navoda te da se sve moe spoznati jasno i odjelito.
Odluivi pronai Arhimedovsku toku spoznaje,o no sigurno na emu e temeljiti daljnje
spoznaje. Odluio je posumljati u sve to vidi i u sve ega se sjea. Ako zamisli da su obmana
njegova osjetila i njegovo tijelo ipak preostaje ono ja koje je obmanuto i koje je svjesno.
Descartes zakljuuje da ako me netko moe varati ne moe uiniti da ne budem.Ako me netko
vara posojim ja koji sam u prevari prevaren. .Ja jesam je ono to je u tom sluaju nuno
istinito. To je oito i iz sljedeeg citata: Jer da sam ja taj koji sumnjam, koji razumijevam,
koji hou - toliko je oito da nema nieg drugog ime bi se bjelodanije objasnilo 1.Meutim iz
toga da nuno jesam ne mogu odmah znati koji sam to ja koji jesam. Stoga je bitno odstraniti
ono to sam vjerovao da jesam kako bih doao do onoga to sigurno jesam.Poto se miljenje
dosad pokazalo kao Arhimedova toka Descartes kree od onoga to u svom miljenju imam
prirodno. Tada su hranjenje ,koraanje,osjeanje i spoznaja bili postupci koje je pripisivao
dui,a tijelu ogranienje oblikom,odreenje mjestom zauzimanje prostora koji ne moe
zauzeti nijedno drugo tijelo.Tijelo bi bilo neto osjetilima opaljivo to samo sebe ne
pokree.Vraajui ponovo obmanjivaa kao primjer istie da bi me on mogao obmanuti da
koraam,osjeam(primam informacije koje potjeu od osjetila),hranim se, ali ne i da mislim.
Iz toga izvodi zakljuak da ukoliko bi prestalo i to miljenje koje se jedino odupire
mogunosti obmane prestao bih postojati i ja . I poto je to ono po emu sam siguran da
postojim nakon to sam sve doveo u pitanje mogue je zakljuiti da je ovjek duh,mislea
stvar. Jer kada bi se tu misleu stvar dokinulo ne bi bilo ni ovjeka. To podupiremo citatom :
Tu pronalazim: miljenje jest; jedino se ono ne moe od mene otrgnuti. Ja jesam, ja
egzistiram, sigurno je. A koliko dugo? Naravno, toliko dugo koliko mislim; a moe pak biti:
1 Rene Descares,Meditacije o prvoj filozofiji,Kruak,Hrvatski Leskovac,2015.str.8.

prestanem li sa svakim miljenjem, prestajem odmah i sa svim bitkom. 2Kao misleoj

stvari,ono to mi pripada su tvrdnja,razumijevanje,nijekanje ,htjenja,elje,osjaji.Tako iako se
mogu varati u vezi s postojanjem onoga to mi se pojavljuje u stvarnosti ,ne mogu se varati u
vezi s time da se to pojavljuje meni. One stvari koje mi se pojavljuju kao izvanjske, tjelesne i
koje potjeu od osjetila shvaam kao manje istinite od onoga da ja jesam,od onoga to sam
spoznao.Manje su istinite jer s obzirom na njih mogu biti obmanut. Takoer mi se takve stvari
pokazuju kao odjelite od mene. Descartesa zanima moe li se imati spoznaja o takvoj tjelesnoj
konkretnoj stvari poto se ona u vremenu mijenja i naim se osjetilima pojavljuje drugaija. U
onome to je ta stvar za naa osjetila, to tu tjelesnu stvar ini njome,nezavisno o naoj
zamjedbi.Descartes zakljuuje da je to njezina protenost,savitljivost,promjenjivost,a da smo
sve ostalo kao to su miris, okus, oblik, boja itd. mi unijeli jer su to sve naini na koje ta
konkretna stvar postoji za nas.Tako bi bit materijalne ili tjelesne stvari bila protenost dok je
ono to nam omoguuje spoznaju te konkretne materijalne stvari upravo na duh. Obanjava
to natakoer na primjeru introspektivne spoznaje.Ukoliko primejrice gleda ljude koji prolaze
ulicom po onome to mu sugerira oinnji vid mogao bi zakljuiti da sub to samo roboti dok
mu sposobnost zamjeivanja vlastitih mentalnih stanja daje mogunost da zakljui da ih i
drugi ljudi imaju.Descartes to naziva sposobnou duha te istie da i ona moe biti nesavrena
i zbrkana,ali je to sve manje to joj vie pozornosti posvetim.

2 Ibid.str.9.