_Mustajbegov VRANJANIN JUSUE. MASKOUIC “tic keantoga a " 645-1671 godine) ‘ Veé 1637 godine namj je sultan Murat IV ratit_ se SMledigima, te osvojiti Madar, da tu. zasnuje sredisnu Fatnu Juku za mornaricu, s kojom osvojiti Italiju. Mleéi¢ima je uspjelo podmititi velikoga vezira Mu- stafu pasu, te je on lukavo cara od vojne edvrnuo i obnovio prijateljske odno¥aje medja dviéma velevlastima, Nu, ta pomirba je bila samo prividna. Visoka Ka- pija se je potiho nacruzavala i vrebiila: na prigodu, da budu Mleéiéi osamljeni, Mlgéiéi su to dobro znali, te u- tvrdjuju 1640 g.-Zadar i ostale primorske gradove. Ovo ie zametak onom groznom kandijskom ratu za razdoblja 1645-1671 godine, za koga je sjeverna Dalmacija uzasno nastradala i koji je pak urodio nizgom krScanskih i mu- hamedanskih narodnih pjesama. . , ‘Ta krajiska epopeja slavi na le¥éanskoj strani ko- ( Soriée, \Smiljaniée, Jankovié-Mitr AMandusiée itd, a na turskoj pak ponajyise ‘onda’nje tke sandzake pak. Filipoviée “i druge li¢ke nabodice. Poznato je, da je i Katié dosta gradiva za svoje pjesme uzeo iz raznih epizoda ovoga-rata. eo) ES Pocetkom 1640 godine susliedili su se u Carigradu dogodjaji, u koje su upletene litnosti, sto. nas poblize za- nimaju i koje su u tiesnom saver s prolomom ‘kandij skoga rata i vom istoga poglavito na Kotare. Naj markantnija lignost je beadeajtens Tusut Maskoyié. koji , Je zasnovao i zapodeo. ratovanje s turske strane, te ga moramo smatrati zaéetnikom kandijsKoga rata. 8 + Glasnik Matice Dalmatinske - inj. TL, sv, HL * £: *das 14 VRANJANIN JUSUF MASKOVIC 7 svoja brata iz straha, da mu ne pre- otmu carstva; a htio je i getvrtoga Tbrahima. Ali, jer se za Ps zauizela afeki sultanije majka Cofa i jer, hineéi se ludjakom, nije pruzao ozbiljne pogibelji, da bi se prot bratu pobunio, postedio ga; te ga, radi svake sigurnosti, zatotio u kulu samicu posred carskog dvora. Na 7 veljate 1640 godine preminu silni sultan Mu- rat IV, te ga nasliedi brat Ibrahim, Sto se tako iz grozne tamnice pope na_prestolje. ~ Zaslaboga Ibrahima je i nadalje méjka mu Cofa, veé /\)Q Sedamdesetgodisnja, ali Gila i duhovita starica, u velike Sto- re vana, jer majka triju sultana i Zena Ahmedova, viadala dyorom i pridrzala velikog vezira arbanasa Veliki vezir je pak i Ibrahima obkolio dvo odanim, te sultana drZao podpuno pod svojim uplivom. Da pak sasvim izludi patanje sultanije Cofe u drzavne posle, uspjelo miu spletkarenjem omraziti ju sa sinom. Ali ona domigljata i vjeSta dvorskom zivoyanju, malo po malo podkopala® svoga suparnika. Prva joj briga bila, da ga iztisne takmacem, te uvede ona u saraj okretnoga i darovitoga Jusufa Makkoviéa, da sebi steve Ibrahimovu milost. U privatnom obéenju je doista Jusuf ugodio to- liko sultanu, da ga je on odabrao jedinim—svojim ]ju- bimcem® ') 2 Jusuf, podupiran od sultanije Gofe, sve to vise je napredovao u Ibrahimovoj milosti, dotle, da ga je 1643 g. navinio siliptarbatom, biva svojim magonosom. *) To je bilo wz nos velikomu vezira Mustafi paki, koji i po dra- gim promjenama u dr%avnoj upravi mimo njegove znaje, razumje, da je njegova zviezda povela zapadati. Da se oporavi u svom polozaju, veé je snovao odalamiti_ se si- liptarbaSe MaSkoviéa, koji mu je bio trn u peti. *) ') Si lo, Memorie istoriche de monarchi ottomani, Venetia 1697, see oo aT. 2 Sarnjkimn janjitarina jo bilo me Gln petnaest Eatnika, Koj ou, ob- | naiali majyige dvorske sluzbe. Prvi je bio siliptarbasa ili siliptaraga, ko} nosio sultanoy mat, a za gedamnaestoga vieka bijase osobnim sultanovim nikom, Sr. Sagredo, Mem, Jjstoriche de moaareht ottomani. Venetia 1696, str. 749i a. +) Sagrédo, u. dj. str. 71. “ - «VRANJANIN JUSUF MASKOVIG 15, Sultan Ibrahim bijase naredio velikom vezirn Mu- stafi, da pripravi sve potrebito za saraj novoga siliptar- ba’e Jusufa. A kad se Mustafa stao izvinjavati, da nije obitaj, da to veliki vezir oprema, sultan razsrdjen mu odpali, da je on car i da tako hoée. 'To je Mustafu nag- nalo na urotu proti Jusufu. Podmiti Musladinagu, zapoyjednika janji¢ara, da po- buni svoje Ijude, da zahtjevajuJusufovu glavu, wz obe- éanje, ako im to uspije, 300.000 reala nadarja. Na bajram je sultan po obi¢aju dao objed svim sa- rajskim dvorjanicima; ali janjitari ne htjedose gostbe. Kad Jusufu to doslo do uéiju, prizva sebi Musladinagu, da mu kaze razlog. Musladin videci, da je veliki vezir na zapadu syoje moéi,a da je nasuprot sultanovu Ijubimcu siliptaru Jusufu tek ogranula zora sjajne buduénosti, po- teze za ovoga, te mu odkri éitavu spletku. Jusuf, videdi neizbjezivu svoju propast, ne trsi li se svoga suparnika, priobéi odmah dogodjaj sultanu, koji svrae velikog vezira s sluzbe; a Jusuf se pak pospjevio, da ga makne sZivota s petoricom poglavitijih njegovih pristasa. Velikim vezirom bi imenovan Mehmedpasa, na- mjestnik u Damasku. ') Tako je 1644 godine Jusuf Maskovié postao naju- plivnijom lignoséu u silnoj otmanskoj carevini. IL. Svi se povjestnitari slazu, da se je Jusuf Maxkovié rodio i odgojio u i ini, koju je tada po- sjedovao Halilbeg (Atlagi¢?), u narodnoj pjesmi Vrantié, ili Vranié nazvan; a po depeSama generalnih providura u Dalmaciji, otito je, da je Juzufova obitelj bila w onor dielu yranske begovine, Sto je uz bio, ko primorj Zafer Bakijié, Vréeva do PakoStana. Tako je vranski koji je imao svoj spahiluk Kod Vréeva, poveo k Jusufu u Carigrad dvie njegove sestre. *) Maskovidi se pak po- ") Sagredo, u. dj, str. 770 i ar. *) Depesa gen, prov. A. Vendramina 30. V. 1645; Dispacci, XLIX, br, 203, u mletackom drzaynom arhivu ai Frari, Ovaj arhiv emo odsle oznativati Kraticom M(Jetatki) D(réavni) A(thiv); — wp. d116 VRANJANIN JUSUF MASKOVIG Jovinom sedatimaestoga vicka spominju u ibenskom Ko- taru. Nu u PakoStanima joS danas obstoji_porodica Mas- kov; a kopneni dio Pakostana pripadage doista za ovo doba vranskom begluku. S toga je skoro izvjestno, da Jusut Maskovié bija’e iz pakostanskog podruéja. Dok Difnico i Brusoni vele, da je Jusuf bio rodjen musliman, a ne poturica, i to ba’ sin sluge Halilbega Vranti¢a, Sertonaco Anticano veli, da je bio rodom Hr- vat. Ali generalni providur u Dalmaciji A. Vendramin, javijajué vladi mletatkoj, da je Jusuf Maskovié pozvao n Carigrad Durakbega, sina Halilbega Vranci¢a, dodaje, da se veli, da bi mu bio rodjakom. ') Po svemu se Cini, da je Jusuf bio sin PakoStanca Maskeyia, kmeta vran- skog zaimeta, koji se je pogr ciparskim ratom (1575) poturéio i tako odrZa0 na svojem ognjistu. © Jusufovoj} mladosti pripovieda Brusoni sliedeée; Da se otme otvevoj sudbini, biva sluzenju kod Halil- bega Vrantiéa, postade Jusuf konjusarom Sinanbega Be- siragiéa u-Nadinu, gdje nauei turski jezik i pismo. Nu svedjer ostade puko siromagée, tako da je bos i odrt ganuo na milosrdje njeku starien u Nadinu, te ga ob- darila parom opanaka, Prateé jeduom poe $Sinan- bega uw EEiiev0, kobio se s nekim kapid¥ijom ‘sulta- nova dvora. Jusuf bio momée od oka i otvorite glave, dio kapidaiji, te, alaliv se s gospodarom, ode s novim prijateljem u Carigrad. Nu obojici ne moglo dote¢i ono sedam ospora, Sto je kapidaija danomice zasluzivao, te Jusuf najprije prebranjivao se, noseé (drva uw carsku ku- hinju, pak Zoi u sarajske perivoje, dok po milosti_ ga ne dopalo Snjesto sarajskoga (bostandzije. 1 tako je dosao uu doticaj sa zatocenim Ibrahimom. *) Na taj odnosaj Ser- tonaco Anticano baca veliku. moralnu Ijagu, oem sdru- gih strana nema potvrde. *) Brusoni pak, zaista dosta » j, Historia deltultima gu.rra tra Veneziani © Turchi dall’a. 1644 al PPTL, Venezia 1673, str. 4 i a. My MDA. Dispaec! XLVIIT, br. 95, 28. VI. 1614; nsenlosi dichiarato it 4 Sclictar Gusnf Muskovid) Whaver chiamato Darach Hegh, che si dice sia suo rents per fall ogni, aggtor honoree fuvore *)‘Hfammenti istoriel della guerra di Candia, str. 57, ovako obrazlozuje Tusufove wzvisenje: , Venuta Fora della. spodizione tanto desiderata da Tbraino, tall vi 18 Capitan Generale Selectar Croatto (Maskovié): giovine di, gran Spirit oda lui fortemente.amato, avendo egli in pit fresea gloventie abusato Hfimemente del suo corpo. — Pod pseulonimom Sertonaco Anticano, krije se suyremeni Braganin | uéestnik uw kandijskom ratu Trani Miso, ane Padovanac Antonio Santacroee. Sr. Bull. dalm. 1898, br. 23, omot str. 3-4.VRANJANIN JUSUP MASKOVIC ny romantiéno, nam izlaze odnogaj Jusofov sa Ibrahimom va tamnovanja. Ibrahim je, zatocen w Kuli samici posred sarajskog perivoja, dvoren od jedne stare robkinje crakinje, provodio tngne dane, gradeé krletke, od sveg svieta osamljen, jer pod kaznom smrti sultan Murat bijase zabranio svakomu snjime progovoriti, Nuipak se nasla napokon jedna dusa, koja je znala utjesiti taznoga Tbrahima, Jusuf Maskovié. Jusuf je bio tako sretan, te je svojim sluzbovanjem dotjerao do sarajskog bostandaije, to jest do Gina perie Yojara u sultanovom dvyoru. Bostandzije bijahu odiel ja- njigara pod bostangaibasom ili velikim perivojarom, koga inletaéki surement izvori nazivlju ,veli giardiniere.* Vrseé tu sluzbu, vige puta imao je prigode, da prisluskiva raz- prave-drvavnoga vieéa, koje je Murat TV. sazivao ukjo~ skima_sarajskih perivaja. I tako doznade za mnogu dr- Javmu_tajnu i-osnova; a kako je razborit bio, svaku pamtio, a nigim ne odavao, kakva se dusa uw njemu krij IX uz to pak ée8ée raduskac oko Kkule samice, u Kojoj je Ibrahim tamnoyao. Ibrahim ga virio kroz regetku, pak im se Jusuf priginio pouzdanim moméetom. Dozvav ga jednom k sebi, zamoli ga, da ovrsi to’no Muratovu zapo- vied i da se snjime pe razgovara; ali, da mn tugu raz- bije, nek se glasnije-sam sobom porazgovara, a pod glas popieva. Pet yanula Jusufa Ibrahimova bieda, te prezrevéi_ svoju glavu, zalazio uw neobitno doba pod Ibrahimoy prozor, ili abiv se u kakav Kutié, sam sebi popievao iu pjesmi prijavijivao zatozeniku,8to seu saraju dogadjalo.Prigodimice mu dobacivao cvieda i voéa, te suanju tugu blazio, da je od srea usivao. (Kad je Ibrahim mimo svakog o¢ekivanja postao sultanom, nije svoga Ijubimea bostandzije Jnsufa zaboravio, te ga bak carski nadario. Ovako nam pripovieda Brusoni Maskoviéevo sretno uzvienje; dapage nam dramatiéno opisuje i sam_prizor Jusufovog nenadnog uzvisenja. i Jedna od prvih briga novoga sultana bijase, da sebi imennje siliptarbasu, te naredi velikom veviru, da pri- pravi obigajnu za tu syeanost. Kad je dvor na oknpu gnatizeljno oéekivao, da vidi, koga li ée to veliko odlikovanje dopasti, Ibrahim prizva18 VRANJANIN JUFUS MASKOVIG preda se bostandziju Jusufa Ma8koviéa, koji je predao od straha, daGoga_na—smrt_osuditi, sto se je drznuo prekr&iti strogu zabrann pokojnoga sultana tim, Sto je s nj me za suzanjstva obéio, te injemn isto take mogao biti ne- yjeran. Nu, na veliko Jusufovo iznenadjenje, kao sto i itavog dvora, Ibrahim podje u susret svom cure Jusufu razkriljenih ruku, ogrli ga i poljubi, hvaleé ga kao jedinoga Covjeka na svietu, sto ga je svojim dobrim sreem obvezao na ljubav i iz harnosti, za zasluge, prim- Ijene od njega za tamnovan; eee gaGiliptarbagom, obdari ga silnim blagom od pb milijuna dukate? i vjenta 8 djevojkom svoga roda. 'Toliko plemenit én zadivio zi- tavo carstvo. Obito u ovo} pripovjesti ima povjestne jezgre, so je isto, kaoi ona o Jusufovom mladovanju, ponesto na- kiéena, Pravu istinn o Jusufovom uzvigenju nahodimo u pismu tajnoga pouzdanika generalnog providura Vendra- mina, po svoj _prilici kotarskoga kapitanbega Tbrahima Besiragiéa Nadinskoga, brata Sinanbegova. ') Jusufovo promaknuée na siliptarstvo, nije, kako Bru- soni veli, sliedilo odmah po zacarenjem Ibrahimovim, nego tek dei-godine kainje. ‘Time bi pala Brusonieva bajka 0 Jusnfovom odnogaju sIbrahimom za tamnovanja i da je uzvigenje Jusufovo sliedilo samostalno po Tbrahimovoj ') 1644, 4, TIL Zadar, Gen. prov. A. Vendramino dostavija_mletatkoj vladi pismo svoga pouzdanika o uzvisenja Jusufa Maskoviéa na’ siliptarstvo io uroti proti njemn. Copia della lettera soritta dal Confidente all’Ecemo Provveditore Ge- nerale Vendramino. Mi Viene a notitia la causa della morte dol granvesit, che per cariositi rifferird in questa, et & che mentre il Gransigaore era. in reereatione nel. suo giardino in discorso con uno di quelli Veli Giardinieri, di capriceio li dimands Ja paga che haveva. del suo catico, © comesnon procurava aleuna carica per anlar fora; a-ehe Ii rspose che tonto Te pagho Quanto Te careke Grey eee Je assegnava a’ suoi patriotti Albanesi; et che tutti si lamentavano del sno governo, et che mentre Sultan Murat suo fratello fin ch® fece moriro Relep bass GranVezir non si puoté chiamar Re; perd dopo le fece ben temere, fu. cendo tutto quanto si operava nel suo Imperio; gli domandd come haveva fatto suo fratello per esser consapevole di tutto; Te rispose, che havendo e- lotto un suo selegtar favorite, quello li portava tutto a notitia veridicamente, il che non fanno li GranVisiri che ai swoi fini informano al contrario di quelle ch. se opera, Gli ha detto voler imitar il Governo di suo fratello; per) chi saria al proposito per tal eariea; gli rispose, che dentro del suo seraglio TA un stovane di gran valore ede chi si potrebbe Adare. Qual fatto. veait alla sua presenza 10 fece suo selegtar, et al detto ginrdiner lo. fece grando appresso il detto; et subito mando chiamare il Gran Vozir et li comandd che adornare de tutto il bisogno il seraglio, cio & palazzo destinato per il sto seligtar nuovo; A che rispose non era consneto, che il Gran Vezir facesse dettaVRANJANIN JUSUF MASKOVIG 119 volji. Razlozitije je sto Sagredo pike, da je Jusuf bio uz- visen od bostandzije na siliptarstvo spleticom a’eki sul: tanije Cofe; a dakako, po spomenutom pismu tajnoga pouzdanika posredovanjem jednog velog bostandzije ili bostandzibase. Jednog dana nesto prije mjeseca oxujka 1644 g.— ovako tajni pouzdanik mletaéki — Setao sultan Ibrahim po sarajskom perivoju i skobio poglavicn carskih peri- vojara, Na sultanov upit, koliku plaéu bere i za’to ne nastoji, da dobije visu sluzbu vani, odgovari bostandzi- baa, da to podieljuje veliki vezir Mustafapaia svojim domorodeim Arbanasima, da se svak na njega tuzi, jor on Gini, Sto ga je volja, a sultana sve obratno obayjexéuje. Da je s toga i brat mu Murat IV. dao smadi velikog vezira Releppasu, te imenovao nekog svog ljubimca silip- tarom, Sto mu je svaku dojavijivao po istini; i tako bio pravim carem. Sultanu se to svidjelo, pak ée i on da u tom nasljeduje svoga brata, te upita za osobu, koja bi bila prikladna za to mjesto. Bostandzibasa mu’ odgovori, da w saraju ima od oka momée, komu se pouzdati moze. Sultan predlozenoga momka, Jusufa Maskoviéa, udini svojim siliptarom, a predlagatelja bostandzibagu uzvisi uz njega. Taj bostandzibasa bijase pozniji Tbrahim paga, sto no koncem 1645 g. posta bosanskim beglerbegom fontione, et il Gransignore con parolle molto risentite gli ha detto, che Ini & Ré et che vuole & modo suo, Detto Vezir mando chiamat li Capi dei Giank zari, et li promise spartire per Ji Gianizzari trecento mille reall, se pord p curassero di haver nelle mani il detto seligtar, e darli In morte. Ht ‘venuto il giorno del suo bairano consueto del Gransignore A dar da. mangiare nel. pa- Inzzo regio 4 tutti li stipendiati della sua Corona, et li Gianizzuri non vol. igiare; il che venuto @ conti di Sua Macsta, mandd chiamare V Auch izzari, e dimandandoli In eausa li confess) quanto il Gran Vizir an- dava procurando; et questo digono esser stato la causa della morte del detto Verir, et altri cinque prineipali soggetti del governo, ¢ credo che non resterk qui il negocio poiché vorra seguitare gli andainenti del fratello. Dicono. che otto Seligtar sari quello che governari DP imperio, et se bene dico di sopra giovane, sari de in circa quaranta anni, perd tutti quelli che sono dontro del Seraglio, bisogna che siano sbarbati, © per eid li chiamano giovani; lui assi- sterd sempre appo il Gransignore, eta suo beneplacito andera a dar andienza nel § 0 palazzo, dove tutti i suoi amorevoli le porteranno. ogni articolare, ot Iii rupprorenterh Sua Macsth come fucova il Setigtor del gia Sultan passe IDA. Dispacei XLVI, prilog 62, 4. TIT, 1644. Iz sliededth de- poi razabire so, da im po fara a Zadeu bio Tbra him beg Besiragi¢ Nadinski, kapitanbeg kotarske krajine. ‘) MDA. Dispseei 4, bx. 17, 19 T, 1646, Gen. providur L. Foseolo javlja ha) iad, mcnovan Honanskin beplorbogombostandaibaa, rel. ik sultanovih perivojara ,veli giardiniere,® valjda s toga, jor pozna-nem|jn dam-za-buduée-podhivate” ieei ~Kotarima, pojavilo—se~velik i20 VRANJANIN JUSUF MaSKOVIC Kad nvatimo, sto se pripovieda o naginu, kojim je Jusué Maxkovié dospio u Carigrad, i njegovoj karijeri u saraju, sva je prilika, da je bostandzibasa Ibrahim, sto ga sultanu preporudio, istovjetan s kapidzijom earskim, koji je iz Sarajeva Jusufa poveo u Carigrad i uveo u_ sulta- novu sluzbu; pak — spletkarenjem a¥eki sultanije Cofe — proturio do siliptarbase. I. Kad je suf MaSkovié po Sagredu i po je nekako od 3 postao 1643 g. siliptarbasom, xinom mletaékom pouzdanik, bilo mu do 40 godina. Rodjen je dakle prvog desotljeéa sedamnaestoga vieka, a u Carigrad je dospio nekako oko. 1630 godine Gim je 1644 god. Jusuf postao sultanovim doglav- nikom i bio proglagen siliptarbagom, bosanski_ upliv_ pre- vladao jena dvoru nad dojako&njim arbanaskim; au nje- govo} otatbini, u litkom sandzakatu, najskoli u Vrani i veselje iradost. Hrle k njemu na poklon nadinski Besiragiéi, negdanji_ mu gospodari ie sestre predvoijene Zaferagom Bakijiéem, te on sam Halilbegova sina Koga bijage veé sultan osobito preporucio. Dapace, sm jemo li vjerovati Brusoniju, Jusnf seu. svojoj slavi sjetio » starice u Nadinu, Sto ga bosa obula, te joj posla na dar 500_zlatnih dukata, hitkim krajignicima je prva na umu bila, da Jusufoy upliv upotrebe proti Mlegiéima, kojima bijahu zakleti neprijatelji vranski begovi Halil i sin mu Durak, Mleci¢e je, donckle, zakriljivao podmitljiviveliki vezir Mustafa- pasa; a oni su so pak zauzeli, da im to uspije i kod na- sljednika mu Mehmed page Tre¢i gimbenik, sultanija Cofa, jo8 svedjer u omazi za sinom, da je stanovala posebice van saraja, trazila je fveze s velikim vezirom. Medjutim Aogodjrji izazvase novi zapletaj Visoke Kapije s Mleti- éima, te i Maskoviéa prisilie na neprijateljstvo s njima. Sarajsko izkustvo je opametilo Jusufa. Vidio na svoje o&i sudbinn najodlinijih pasa i vezira, koji su premda zasluzni za drzavn i viadara, premda zetovi sultana iVRANJANIN JUSUF MASKOVIG ii obasipavani svakom milosti dvorskom, svoj viek naglo do- yjekovali, iz hirovitosti vladareve ili uslied dvorske spletke. Dakako, da ga se je Kosnula sudbina velikog vezira Mu- stafe pase, a najnemilije pak stupica, u koju ga je on htio uloviti. On odluéi, da se na vrieme ukloniiz avo: sa svojom suprugom, sultanovom sestrom ili rodicom, golemim blagom, kojim ga Ibrahim nadario, da na miru i 1 uziva. Ali oprezan, kako je bio, trazio je po- u, a da se svom dobroéincu sultanu ne zamjeri. Obitaj je bio kod muslimanskih moguénika, po wzoru pasa ili sultana osvojitelja pokrajina,~te bi podizali na svoje tro’kove dzamije ili hane, bezplatne gostione za trgovee i putnike, Takovim hanom htio se i Jusuf ovje- kovjetiti_ i istodobno okoristit se tom prigodom, da se ukloni iz Carigrada, Dozvay sebi izmakom 1644 godine Durakbega vranskoga, sporazumi se se s njimtsa svojim negdanjim gospodarom Sinanbegom Besiragiéem Nadin- skim, koga naéini kotarskim kapitanbegom, teim povjeri gradnju hana u Vrani i izbroji za to 16.000 reala; tako da je zgrada veé prosinca iste godine“zapoéela. ') Kad je zgrada imala biti do pod krov, tad je na- hyalice imao nastati spor, kako da se pokr criepo- vima iz Pulje, kako su htjeli vranski begovi, ili nekom smjesom iz Ugarske, kako su pak drugi volili. I zbilja taj spor Maskovié riesi, odgovoriv, da ée on glavom do¢i u Vranu, da han pokrije, Kad to zaéuo mletaéki poslanik u Carigradu Soranzo, u velike se zabrinuo, bojeé se spletke i novih zapletaja na kotarskom pogranigju. On je cienio, da je tu po sriedi prst kivnoga mletatkoga neprijatelja Halilbega Vranéi¢a; a generalni providur u Dalmaciji uz- prednuo od bojazni, da bi tako blizw Zadru prigao ono- liki Ijubimac sultanov, kao &to je bio siliptarba’a Maskovic. Mletaékom mitu uspjelo predobiti velikog vezira Meh- med pasu, te njegovim posredovanjem osujetiti Jusufov dolazak u Vranu. 3 Pobjesnio Maskovié, kad doznao, tko. mu je smeo ovu liept osnovu, da se bez zamjere oprosti sa sarajem ') MDA. Dispacei, XL ‘no javija miletagko}, vk . br. 152 5 21. XIT. 1644, gon, providur A. Ven- dn je Durakbeg, vrativ se iz Carigeada, donio 16,000 reala za gradnju Maskovigeva hana w Vrani, Koja je vee sa 500 radnika, mia dan. zapozela, — ~ 6 TGL Abovei2, VRANJANIN JUSUF MASKOVIC i tako spasi glavu i bogastvo, pak da vidicsvoju domo- vinu; pa i da ga vide tamo u svem njegovom sjaju jos i oni, koji ga poznavahu kao crna slugu i odrpana ko- njusnika, Zamrzi na Mleti¢e; vi8e nije htio da prima po- sjeta mletaékog poslanika i vrebao je na zgodu, da svoj jal izkali. ') Medjutim je gradnja hana brzo dovriena. *) Sultan Ibrahim je obsipavao jo8 vise Maskovi¢a mi- lostima, valjda jer je naslutio, da Jusuf kani odbjeci ga. Srpnja mjeseca 1644 godin» imenova ga jo$ i kapudan bagom, biva_ vrhovnim_zapovjeduikom—ratne—mornarice, koja je sluzba inave dopadala najuglednije vojvode turske. Javljajué tu viest mletaékoj viadi, sgodno opaza gene- ralni providur Vendramino, da je Magkoviéu tako sliepo sreéa pogodila, te ga podigla naglo na najvise éasti, da bi, po obitaju dyorjaniékih lako steéenih milosti, mogla ga valjda isto tako naglo (i_u oe 3) Yaista pravo proroéanstvo, Sto se doizkol QU Sliedeée godine pak dobi Maskovié i Gin. drugoza vezira sa stolicom na divanu, *) Tv. Nu kapndanbaitvom je Jusufu nadosla i najbolja zgoda, da so Mlevigima osveti. Iulike mu nije trebalo tra- Ziti, jer mu sc sama pruzila. Bliznja prigoda kandijskom ratu desila se izazivom maltezkih_vitezova. Predstojnik sultanova saraja ‘Tembis- aga, koji je svoju sluzbu na dyoru obavljao joS za sul- tana Ahmeda, Ibrahimova. otea, bijase poSao koncem 1644 godine na hodotasée u Meku. U njegovoj pratnji bilo je *) Sr. Hammer, Storia dell'impero ottomano, L. 14; Brasoni u. ij. st Difnico, Historia della guerra di Dalmazin tra Veneziani e Tarehi 1. *) Gradujom hana u Vrani bavi se vise depega gen. prov. 1 Dalmac MDA, Dispactt XLVIIL, br. 155; 16, 1. 1645, i2¢id tehitkor mletatkog sts ovnjaka Albertija 0 obliku grade, Koja da nije utvrda; — br, 105, 22 Ue ob istom predmetn; — Dispacei XLIX, kr. 209, 10. VI. 16452 ki Knpltaniag’Sintubeg. Besiragis shall gon giv. Vontruaina nine Maskoviey da dozvolt nabur devia potrebit zag han 15, VI. 1645, ob istom predmetn ; — br. 221, 1. VIL 1645, bosanski Sehaja i tefiedar Ge da razgledaju graduju hana, i donieti 6.000 iinkata Durakbewn vranskomu za troskove gradnje (n. mj. br. 227, 6, VIL. 1645). ‘)'MDA. Dispacei, NLVINL, br. 100, 9, VI, 1644 9). N. mj. Dispaced XLIX, br. 168, 4. 111, 1645,VRANJANIN JUSUF MASKOVIG iss do Getrdeset Zenskinja, a medju njima i jedna udova sul- tana Murata sa sinéiéem, i do ¢etiristo vojnika i dvorja- nika. Stari aga je sobom vodio silno blago, da se zlata buaenalo, dtc milinmag is baeuarcemmisnonetcn stern} da se kao hadzija ukloni dvoru, kao Sto je bio zamislio i Maskovié. Njegovu ratnu gijemiju sa trideset topova pratilo je devet drugib brodova. U egejskom moru sko- bie galije maltezkih vitezova ‘Tembisagino brodovije, te iza oduze bitke razbiSe ga i(oplienise; zaklonige se pak pred olujom na ostrvlje pred Kandijom. Tu razprodase vitezoviy trgoveima i gradjanima plieno, sto im ga bilo na pretek, a to u bezcienje, kao sto se daje oteto. ') Sovoga nasilja prekipjelo sultanu Ibrahimu dotle, da je naprasito na divanu veé proglasio rat; jedva ga je veliki vezir sklonuo, da veliku osnovu jo zrelije pripravi u pritaji, e bi neprijatelja zatekao nepripravna. Vrhovni vojvoda velike vojne veé po svom polozaju bija’e kapudanbaga Maskovié; a uz njega podzapovjednik ili Gekaja, Zembisaga, neéak mu, ne znamo, da li bratié ili sestrié. Svibnja 1645 godine odplovi iz Carigrada silno bro- dovije sa 60.000 biranih vojnika, a tajilo se, kamo smjera. Nagadjalo se, da Ge udariti na Maltu, da osveti uvredu. Nego je po Sxojcprilic! Maskovié sam sultana uvjerio, da ie Bi ima; Koji su bili spotazumni sa mal- | tezkim vitezovima, te ih potla bitke na Kandijidocekali G plieno razdielili. Okoristio se i oSnovom sultana Mu- rata IV. 1637 godine, te mu dvoje bilo pred o¢imat}i: nenaditi-Kandiju, Suen oslabiti Mleéiée, otvoriv rato- j maciji. Tako je i udinio. Kad se je mornarica primicala Kandiji, nayjesti_Vi- soka Kapija Mlevigima rat, zatotiv poaanika Boe pat ie Maskovié usredototi sve svoje sile proti gradu Ka- neji, nu nije mu odmah uspjelo osvojiti. grada, uslied hrabrog odpora branitelja. Tek 22 kolovoza 1645 g. grad mu se od nevolje predao uz éastne uvjete. Osvojiv Kaneju kapudanpaga Jusuf Maskovié odraao je totno uvjete predaje, pustiv Mlevi¢e pod oruzjem iz ') Sr. Sertonaco Anticano, Fram, ist. della guerra di ¢ elasovi o tom dogadjaja stigli su w Dalmaciju ml spaeci, XLVIU, br. 164, 4. 1, 1645. fe 4 Fermbrisageion VRANJANIN JUSUF MASKOVIC grada, odlikovao dapate dragocjenim darovima odlitnije vojvode. Uz to je pokuSao, da na liepe skloni na pre- daju obliznji grad Sudu, bez koga nije ni Kaneja bila nu Mledi¢ima, za dogovaranja, podje za rukom ti mu obrambenu snagu. Medjutim veliki vezir Mehmed pata, koji je Magi matrao pogibeljnim takmacem, stade proti njemu viga rovariti, bjedeé ga u velike, Sto nije Sudu odinah osvojio, dok ne_bijase dobro obskrbljena. Sultana je ta objeda razbjesnila; a veliki vezir ga je uckao, da Makkoviéa o- Htre—pedepsa. Uz to su zapovjednici berberskog brodovlja prituzili se Visokoj Kapiji, da pod Maskoviéevim zapo- edniétvom ne Ge vise vojevati, jer da ctito milyje kré- éanc. Uz to je i sultanija Gofa Zeljela imati zeta Jusufa blizn_sebe. Pozva Sultan Maskoviéa u Carigrad, da se opravd J doist: je to opravdanje podpuno zadovoljilo. sultana; te ga on ogrlio i uvjerio o svojoj milosti, uvjeriv se, da je najbolj uvinio, Sto je njemu povjerio vrhovno zapo- vjedniétvo. Bit ée najprije, da je Ibrahim sliepo lyubio Jusufa, a smijemo li vjerovati Brusoniju, i iz harnosti za usluge od njega primljene za tamgoyanja; te s toga nije uvazavao spletaka velikog venice? I kad su veliki vezir, toboze iz dréavnih razloga, a a&eki sultanija Cofa, iz ljubavi, opet stali uvjeravati. Ibr: hima, da nije uputno, da na dalje bude Jusuf zapovjed- nikom vojne na Kandiji, dozva ga sietnja 1646 godine ksebi u perivoj. Primiv ga za ruku i nazvay ga svojim milim zetom, bratom i prijateljem, predlozi mu, da kao vrhovni vojvoda povede na Kandiju potrehitu pomoé, koja je bila od neodgodive nuzde. Jusuf stade na to uvj vati sultana, da nije uputno odmah krenuti, dok vriem ne pogodi i dok ne stignu toénije obaviesti_onadoslom mletatkom pojaéanju. ~ Taj neocekivani odgovor je uzrujao Tbrahima, koji inate nije trpio nikakva prigovora u svojim zapovjedim: te on skide ruku s ramena Jusufu, pa mu uzrujan od vrati: ,Sto, dakle, zar ti ja ne smijem vise ni. zapovje- dati, i tebi je muéno poslngati mene? iptarbasa vided, da Li uzrnjanost mogla prevrisiti , odvrati pogodljivo: ,Nije, da mi Vase Veligan-VRANJANIN JUSUF MASKOVIC 125, ° styo ne zapovjedati, jer ste moj neogranigeni gospo- dar; ali ja ne mogu zapovjedati vjetru, ni ukrotiti mora. I zato mi Vase Veliéanstvo nek oprosti, Sto iznagam pri- govore, koje treba izpitati, jer posluh ne s nije Ditt stiep, kad bi mogao naSkoditi onomu, tko zapovieda.* To je razjarilo Ibrahima, jer mu se inilo, da ga Jusuf htio po- kako treba zapoviedati, te mu odgovori: ,Ti_ne +S se usuditi, da dotle segnes: koGu da sve bude tebi za inad, a ti na inad vjetru, moru i svemu svietu!* I to rekav, ostavi ga, zaboraviv ljubav, koju mu je nosio. Ali Jusuf plano prezirnom srébom, te, dok mu se aknuo sluga za nekom spomenicom, izlane: ,Lu-> razloge!* Ibrahim ga éuo, gdje nesto ei ako nije dohitio rieti, po izram je razabrao, da odisu prezirom. Pomisli taj éas, da on nije vise neo- granivenim gospodarom, kad se nakao ovjek, Sto se dra- nuo prezrieti njegovu zapovjed, i naredi, da ga odmah e. Nalog bi tako hitro izvrsen, da Jusufu ne doteklo yremena ni oprostiti sc od svojih. Medjutim se je sultann gnjev utazio i povratila stara ljubav, te se pokaja svoje prenagljene zapovjedi; i da ju razbije, poleti vanvperiveje—ali srete Ijesinu, gdje ju veé éetiri janjivara, s lukom o vratu, nose u more, kao Sto je bivalo sa svakim staknutim na sultanovu zapovjed, sma- travim nedostojnim pokopa, jer umrie u_ gospodarevoj nemilosti. Ibrahimu se sinililo, da jg, skoro_proplakao ; za- poyjedi, da Jusufovo tielo bude o , miropomazano i éastno pokopano. Ovako pripovieda Maskoviéevu smrt suvremeni Ser- tonaco Anticano(Michieli Girolamo) "), dok suvremenik Bru- povod Jusufove smrti neSto inadije izaze. Po ovomu piscn bi se kapudanpaga Jusuf bio povratio svojevoljno s Kandije u Carigrad. da prezimi na dvora; te sjajnom pratnjom robovlja i ogromnim blagom, zaplienjenim. pri osvojenju Kaneje, pobudio u sultana Tbrahima. zavist. 1- Lrahim da htio, poSto po to, prisvojiti sebi Jusufovo blago, te 30 sieénja 1646 prizva ga sebi i naredi pod kaznu yjeSala, da mu pokaze svoje blago. Jusuf, cieneé, da je ') Frammenti istoriei della Guerra di Candia, Bologna, G, B. ¢ G Corvo 1649, str, 217 1 dr.e 126 VRANJANIN JUSUF MASKOVIG sultan jo8 svedjer onaj Ibrahim, sto ga je smatrao najve- éim syojim dobrogincem, odgovori, da mu je najveéim bla- gon, sto je 8 jo. Na taj odgovor se Ibrahim razgnjevio i zap da bude Jusuf kroz tri sata udavljen. Jusuf bio ponosit i ne htio pitat oprosta, te, ivljué_Bozje ime, zaglavio udavljen. Ibrahim se medjuto ljuto pokajao svoje naglosti, te htio ozivjeti jo toplo tielo udavljenoga Jusufa; a kad vise ne bilo pomoéi, stao ga mrtva grlit i cjelivat, bolno nariguéi za muzem, koji je dréavi u velike trebao, da su ga morali silom od lje- Sine razstaviti. ') Da je povodom Jusufovoj smrti Ibrahimova lako- most za blagom, nije vjerojatno, jer je Jusuf, osvojiv Ka- neju, poslao sultanu sjajno odjevene najljepSe momke i djevojke, sto ih naao u gradu. *) Obigaj je bio u sul- tana, da bi, smaknuéem ratnim plienom obogaéenih voj- voda, prikupljali silno blago; ali za ovaj sluéaj nije to dokazano. I samim Brusonijevim pripoviedanjem je to iz- kljuéeno, jer i on priznaje, da se ye sultan pokajao svoje naglosti i htio ozivjeti smaknutoga Jusufa. 8 toga smo usvojili kao vjerodostojnije pripoviedanje Sertonaka Auti- kana, Mletatke depeSe, u koliko su nam dosle pristupne, he_gnadu za pravi uzrok Jusufove smrti. Tako je veé 20 veljaze 1646 Foscolo dozmao od vanrednoga providura Lipomana u Trogiru, da je siliptarpaa Ma8kovi¢ bio po- sjecen po sultanovom nalogu, ali ne za se, za8to, te su tri dana kaSaje njegovi prista’e u Kotarima, najskoli u Vrani, dr%ali opiclo i pokorutili se. *) Zagonetna jo svakako Jusufova sudbina, jer se na prvi mah éndno vidi, da bi on, lukay i bistar Zovjek, koji je najbolje poznavao Ibrahimovu éud, i8ao na laku ruku razjarivati okrutna i gnjevna sultana, znajué unaprieda, Sto ga Geka, Svakako tu zagonetku mozemo doriesiti, uyazimo li veliku Jusnfoya opregost i stavimo li ju u save sa dviema veé poznatim nam okolnostima. Vidjesmo naime, kako je Jusuf, tim je postao sul- tanovim zetom uz silno bogastvo, namjeravao_ iz Avora, da svoj viek u miru izvjekuje. Za to je dao sgra- ') Brusoni w dj. str, 49 i dr. 61, ) Sertonaco Anticano u. dj. str. 212 i dr. 8) MDA. Dispacei L, br. 25, 97, 98 i dr,VRANJANIN JUSUF MASKOVIG 137 diti hap u Vrani, da se tom izlikom otme Carigradu; ali miu tu osnovu pomrsila mletaéka diplomacija, preko ira; i on je morao za éas pritajat se, te, da se ima osveti, otvoriti ratovanje na Kandiji. Kad se je pako izmakom 1645 godine slavodobitan povratio u Carigrad, zar nije opet stao snovati, da se otme Carigradu i ovrsi svoj stari naum? Tako je doista i bilo; i on je htio iz Carigrada poéi u Vranu — a ne nastaviti vise vojevanja na Kandiji—ito je razlog, radi koga je odklanjao sultanovu ponudu, da se povrati na Kandiju. Polovinom veljaée doznao je veé generalni pro- vidur Foscolo, da siliptarba8a Maskovié, povrativ se skandijske vojne, namjerava do¢i u Kotare pod, izlikom, da obadje granicu, te javlja duzdu, da se u tom pohodu leriju—kobne—osnove, koje zadaju_dosta_brige. ') Dapave jei sam liéki sandzak, vranski beg Halilbeg, pozvan u Carigrad prve polovine sieénja 1646 g, vee bio na putu, za cielo pozvan od Jusufa, da ga doprati u Vranu, kad mn stigla viest o Jusufovom smaknuéu. *) I opet je veliki-vezir rovario proti Jusufu kod Sul- tana, po svoj prilici iz zavisti, ili rad mletatkoga mita. I ako sultan nije odmah povjerovao dousivanju velikog ve- zira, da Jusuf kani ukloniti se iz dvora, kad je tuo nje- govo odklanjanje, da se povrati na Kandiju, zar se_ nije tada ba i uyjerio, da je istinito, Sto veliki’ vezir tvrdi? Mi cienimo, da jest i da je to razgnjevilo Ibrahima dotle, da je svoga Ijubimea dao smaknuti. Tako u naponu najveée slave i moéi, u_najljepSoj dobi_ od Rena atieee0 gorina, neslavno pogibe ponajslay- -niji_Kotarac musliman. 1 sami Mlediéi neprijatelji priznaju» mu vanredn daroyitost i hrabrost, veliku pravednost. i Ijubeznivost, kao Sto i razbcritost, te da nije doista onakve smrti zasluzivac, malo vremena — ovako Bru- soni — dotle je dosegao, da je zapoviedao éitavoj ot- mans koj_carevini, sretan u svojim podhvatima; te, da se mjerio na manje okrutna i Skrta vladara, nego li_je To Teenie inte u svakoj Casti i lasti svoj viek dovjekovao. Ali u njemu se je obistinila stara poslovica, ') MDA, Dispacei L, br. 24, 15, IL 1646; br. 27, 99. IL 1646. ¥) Ne anj. 4, br. 15, 15. 1. 16465 br. 16, 16, 1. 1646,— 198 VRANJANIN JUSUF MASKOVIG da je leventasu u brzom stevenju kratko wzivanje. Od u %esa_uzvigen na najvisu Gast, nasegao je vrhunac moé s kojeg se je prenaglo, na svagiju Zalost, pak i samoga svoga krvnika Ibrahima, strovalio. a Jusufovog velikodugja i plemenitosti ne moze da se dosta nahvali Sertonaco Anticano, iztitué, kako se je on, mimo turskog obiéaja, pohvalno i ljubezljivo ponasao prema Mleéiéima, kad su ostavliali Kaneju. Tako je dao, da turska mornarica pomoze mletatkim ladjama, koje su iz kanejske luke odvazali Zenskadiju i bolestne. Kad je pako posada od 500 judi uzmicala kroz turski logor, sam siliptar Jusuf ju izteka i dade sva jamstva za sigur- nost. prolaza, izjaviv, da mu nije po éudi prolievati krs- Ganske Krvi i pohvaliv njihovu hrabrost. A kad, je pro io kapetan La Fontana — koji je sa siliptarom ugo- varao predaju i od njega uzalud bio nagovaran, dase uz sja,nv uvjete poturéi — Jusuf mu darova bojuog konja sa Svom ‘sjajnom opremom, sablju sa zlatnim drzkom i biserjem vezeno odielo. ' : ‘Trajni spomenik Jusufove blagodarnosti je nedvoj- beno njegov han u Vrani. ‘Ta monumentalna’ zgrada uv maurskom slogu od omasnog bielog tesanca i tvrdogom i ukusom je zacielo najlj-pSa zgrada, Sto se je od sedam- naestoga vieka do naSih dana podigla u Dalmaciji. Mimo Steta, koje je pret erpjela od mletatkih topova i laguma 1648 godine, ona se jo8 svedjer drai cjelovita u glavnim crtama, suéelice rusevinama tyrdinje Vrane. Spomenik to takodjer i krvavoga kandijskoga rata, komu je donekle i povodom bila. * Krajiska muhamedanska narodna pjesma ,Sultani, u Kandiji,*°) opjeva podetak ratovanja, naglasujué, sto odgovara i povjestnoj jstini, da su prigodom rata bile vasnznjone dvie sultasije. Pjesma ne spominje kapudan- pase Jusufa Maskoviéa; ali Sva je prilika, da se pod ne- imenovanim ihtijarom, koji se u pjesmi polaris kao »)N. dj. str. 201 i dr. 4) 0 Marjanovigevo) sbirct ( @ — mnhamedovske Matica Hrvatska, 1808, br. 2 (str 28 ranoviceva} (Srp. na br. 56 (str, 889-1 de); uw Vukovo} (Srp. nar. pj.) TIL, br. 16,VRANJANIN JUSUF MASKOVIG 129 neko vise biée, te napuéuje sultana, kako da osvoji Kan- diju, krije uspomena na vojvodu Jusufa Madkoviéa. Smréu Maskoviéevom njegovo glavno djelo, rats Mlezi¢ima, nije sustalo. Prema osnovi od njega zasjeenoj, ratovanje odmah poza njegovom smréu bi preneSeno va kotarsko _pogra- nidje. Tzvadjaci ovog diela Jusufove osnove jesu njegovi negdanji gospodari, vranski begovi Hali Durak, kao sto i njegov negdanji pokrovitelj, bostandzibaa Ibrahim, koji je zato od Jusnfa bio promaknut na bosansku beglerbe- govinu. LB Sli. 9 + Matwe Datmatinste - kj. 1, sv. TL