ALUMINIJ I LEGURE ALUMINIJA

Openito. Aluminij je metal koji je poslije kisika najrasprostranjeniji element u zemljinoj kori, gdje ga
ima 8%. Prvi puta se pojavio 1855.g. na svjetskoj izlobi u Parizu. Danas se jedino elik koristi vie od
aluminija. Dobiva se iz rude boksita, koja se prerauje u glinicu Al2O3, iz koje se izdvaja elektrolizom
troei puno elektrine energije (16 kWh/kg Al).
Al i Al - legure se koriste kao valjani, preani (ekstrudirani) i lijevani materijali, poluproizvodi i
proizvodi. Primjenjuju se u graevinarstvu, prehrambenoj industriji, kriogenoj tehnici, za izradu posuda
pod tlakom u vojnoj tehnici, bijeloj tehnici, te za izradu ambalae.
Fizikalna svojstva ~istog Al
Talite

660 oC

Gustoa, pri 20 oC

2,70 g cm-3
23,5 10-6 oC-1

Koeficijent linearnog istezanja, (0- 100 oC)

Specifini topl. kapacitet, (0 - 100 oC)
Toplinska vodljivost (0 - 100 oC)
Specifini elektrini otpor, (20 oC)
Modul elastinosti, (20 oC)

920 J kg-1 oC-1

240 J s-1 m-1
0,0269 Wmm2 m-1
71 900 MPa

Ostala svojstva, odnosno, prednosti Al i Al-legura:

Oko 2,9 puta laki od elika.
Prekidna vrstoa, maksimalno do 700 MPa, uz dobru istezljivost.
Dobra mehanika svojstva pri niskim temperaturama.
Toplinska vodljivost 13 puta vea nego kod nerajueg elika, 4 puta vea od obinog elika.
Elektrovodljivost bliska Cu, ali pri istoj teini dvostruko vea nego kod Cu.
Dobro reflektira svjetlost i toplinu.
Dobra otpornost na koroziju i dekorativnost povrine. Prirodno se zatiuje slojem oksida ime se
postie samozatita u normalnoj atmosferi. Anodizacijom i lakiranjem (eloksiranjem) se postie
izvanredan dekorativni efekt.
Nije magnetian.
Dobro se obrauju raznim nainima. Posebno je pogodan za proizvodnju preanjem (ekstruzijom)
sloenih upljih i punih presjeka. Pogodan je i za duboko vuenje i zavarivanje.
Utjecaji na zavarljivost:
a) Al2O3 prirodna oksidna koica na hladnom materijalu je debljine oko 0,01 mm. Daje dobru
kemijsku otpornost. Aluminij oksid Al2O3 ima visoku temperaturu taljenja (2050 oC) i ini tekoe
pri zavarivanju. Sam Al2O3 je bezbojan i vrlo tvrd. U prirodi se javlja obojen od prisustva drugih
metala i u malim koliinama kao rubin, safir, korund ili glinica. Al2O3 kao troska je teka 3.2 gcm-3 i
ulazi u talinu. Pri visokim temperaturama toplinske obrade ili zavarivanja krutog ili rastaljenog Al
stvara se na povrini deblji sloj oksida kao i na kapima metala, pa se ne moe dobiti homogen zavareni
ili lemljeni spoj zbog ukljuaka oksida.
Koica oksida se ukljuuje u zavareni spoj kao nemetalni ukljuak. Za uspjeno zavarivanje
potrebno je odstraniti ili razoriti oksidnu koicu prije poetka i za zavarivanja djelovanjem elektrinog
luka u inertnoj atmosferi (elektroda na "+" polu), pracima za zavarivanje pri plinskom zavarivanju i
lemljenju, kemijskim nagrizanjem povrine osnovnog i dodatnog materijala ili mehanikim
odstranjivanjem. Kod elektrootpornog zavarivanja deblji sloj oksida predstavlja i izolator, pa je
potrebno posebno ienje. Deblji sloj se javlja napr. pri toplinskoj obradi.
b) Dobra toplinska vodljivost. Za isti Al iznosi 240 Wm-1 oC-1, a za Al - legure izmeu 117 i 155 W
m-1 oC-1 pa su za zavarivanje potrebni snani koncentrirani tokovi energije i visoki toplinski input
unato niskoj temperaturi talita. Ako se zavaruje sa slabim i nedovoljno koncentriranim tokovima
energije, nastaje iroka ZUT sa omekanom strukturom. Zbog visoke toplinske vodljivosti istog Al,
velika je vjerojatnost pojave poroznosti. Kod zavarivanja veih debljina potrebno je predgrijavanje da
se izbjegne poroznost.

c) Jaka elektrina vodljivost. Zahtijeva velike jakost struje i kratko vrijeme elektrootpornog
zavarivanja.
d) Veliki koeficijent toplinskog istezanja uzrokuje vea stezanja i deformacije pri hlaenju, pa je
mogua pojava pukotina zbog jakog stezanja.
e) Rastvorljivost vodika u rastaljenom materijalu je velika. Pri kristalizaciji, zbog naglog pada
rastvorljivosti, oslobaaju se mjehurii vodika, koji mogu uzrokovati poroznost.
f) Pri zagrijavanju se ne mijenja boja kao kod elika, pa se ne moe procijeniti temperatura na temelju
boje pri zagrijavanju do talita, to priinjava potekoe kod zavarivanja i lemljenja.
g) Sklonost vruim, a u manjoj mjeri i hladnim pukotinama ovisi o kemijskom sastavu i uvjetima
zavarivanja
h) Omekanje na mjestu zavarenog spoja.
Hladnom deformacijom Al - materijali
postaju znatno vri. Na mjestu
zavarenog spoja zbog ljevake strukture
vstoa je najmanja, kao u meko arenom
stanju. Ovo slabljenje je razlog da se u
avio industriji jo uvijek mnogo koriste
zakovani spojevi i svornjaci slini
zakovicama (engl. lockbolt fastener)
napravljeni od titan legure 6Al-4V. Za
takav sluaj bi se moglo raunati s
koeficijentom slabljenja zavarenog spoja
oko 0.6 zbog mehanikog slabljenja
(omekanja) zavara.

podruje smanjenja
vrstoe
200

400 600

Rm, N/mm
400

nakon 3 mjeseca
nakon 1 mjesec

350
300
250

neposredno nakon
zavarivanja

200

200

400

600 C

ZUT - temperatura

Na mjestu zone taljenja i u zoni utjecaja topline je najnia vrstoa

Zona rekristalizacije
(neusmjereno zrno)

OM

Zona pogrubljenja zrna

Zona djelominog taljenja
Zona djelominog taljenja

ZT

naprezanja (pukotine)
kisik
(ukljuci oksida)

vodik(poroznost)

smanjenje vrstoe
radi utjecaja topline

Zone zavrenog spoja na hladno deformiranom

Al materijalu (isti Al ili legura)

Prikaz najeih greaka zavarenog spoja na

Al -materijalima

vrstoa i grupe Al materijala: isti Al ima vrstou 90 - 190 MPa, ovisno o stanju isporuke (tvrdi, 1/2
tvrdi, 1/4 tvrdi, meki - prema stupnju hladne deformacije). vrstoa Al materijala se moe povisiti na
vie naina:
1. hladnom deformacijom,
2. legiranjem,
3. toplinskom obradom
4. kombinacijom, npr. legiranjem i hladnom deformacijom.

Rm, N/mm 2

40
o
/o

400
N/mm 2

400

AlMg 5
300

300
Rm

AlMg 3

A5

Rp 0,2
200

200

30

Rm

20

A5
Rp 0,2

Al 995

10

100

100

0
meko 1/4 tvrdo 1/2 tvrdo 3/4 tvrdo tvrdo

Stupnjem hladne deformacije poveava se vrstoa.

o/

0
o

Sadraj Mg

Legiranjem se moe poveati vstoa.

Mehanika svojstva se mogu znaajno poveati legirajuim elementima tvorei tako legure aluminija. Pri
tome se razlikuju dvije grupe:
1. Al-legure bez strukturnog ovravanja tzv. "nekaljive legure" Grupe nekaljivih legura: Al Mn, Al
Mg Mn, AlMg.
2. Al-legure sa strukturnim ovravanjem tzv. "kaljive legure". Grupa kaljivih Al legura: Al Cu Mg,
Al Mg Si, Al Mg Si, Al Zn Mg, Al Li Cu Zr, Al Li Cu Mg Zr
U inenjerskoj praksi najveim dijelom se koriste valjani i preani (ekstrudirani) proizvodi, zatim lijevani
i kovani. Ovdje e biti iskljuivo rije o valjanim i preanim legurama tj. o tzv. gnjeenim legurama
(franc. l'aluminium et les aliages d' aluminium corroyes; engl. wrought aluminium and aluminium alloys;
njem. Knet Legierungen).
Aluminij vrlo je podesan za plastino oblikovanje (jer ima dobru istezljivost), ali ima slaba mehanika
svojstva. Mehanika svojstva se mogu znaajno poveati legirajuim elementima tvorei tako legure
aluminija. Pri tome se razlikuju dvije grupe:
Aluminij i Al - legure bez strukturnog ovravanja. Ovravanje se u ovom sluaju postie
kombinacijom efekata dodavanja legirajuih elemenata (Mg, Si, Mn, Fe i drugih), hladne plastine
deformacije i arenja. Postie se cijela lepeza mehanikih svojstava od mekog stanja s minimalnim
mehanikim vrijednostima i maksimalnom plastinosti do tvrdih stanja s maksimalnom vrstoom i
granicom razvlaenja, te minimalnom plastinosti. U ovu grupu spadaju familije legura prema normama
SAD: aluminij (1000), legure s manganom (3000), te legure s magnezijem (5000).
Nelegirani aluminij (1000):
Nelegirani aluminij se razlikuje po istoi, tj. po ueu pojedinih "neistoa" Fe, Si u aluminiju.
Posjeduje izvanrednu otpornost prema atmosferilijama, odlinu toplinsku i elektrinu vodljivost i
izvanrednu plastinost (sposobnost oblikovanja). vrstoa je mala. Primjena mu je vrlo rairena
(elektroindustrija, kemijska industrija, petrokemija, dekorativna upotreba, graevinarstvo). Zavarljivost
je odlina.
Legura sa manganom (3000):
Mangan je osnovni legiraju}i element u ovoj familiji Al-legura. Legura AlMn (3003) je najei i pravi
predstavnik ove familije. Ova legura ima izvrsnu plastinost, otporna je na atmosferilije, dobro je zavarljiva. Upotrebljava se za duboka vuenja, za izmjenjivae topline i sl. esto upotrebljiva legura iz ove
familije je Al Mg Mn (3004) iz koje se proizvode konzerve za pie (tzv. can stock) kao i za cijevi
proizvedene iz trake zavarivanjem.

Legure sa magnezijem (5000):

U ovoj familiji osnovni legirajui element je magnezij, obino do 5 %, a ponekad se dodaje mangan i
krom. Ove legure posjeduju osrednja mehanika svojstva, dobro se zavaruju i imaju znatno poboljana
mehanika svojstava pri niskim temperaturama. S veim sadrajem magnezija odlino se ponaaju u
morskoj atmosferi. Oblikovljivost je dobra ali opada s porastom sadraja magnezija. Primjena im je vrlo
raznovrsna: graevinarstvo, brodogradnja, ureaji za desalinizaciju morske vode, posude, razliite
cisterne za transport. Zavarljivost je dobra.
Mehanika svojstva nekih Al - materijala
Legura

Serija
1000

Toplinski 3000
Neovrstive
legure
5000

2000

6000
Toplinski
ovrstive
legure

7000

Tip
Internacionale oznake
Al
1050A
1070A
1100
1200
1080
Al-Mn
3003
3004
3005
3105
Al-Mg

5086 5083
5056A 5456
5052 5005
5454 5754
5254 5182
Al-Cu
2011 2030
Al-Cu-Mg 2017A
2618A
2024 (2124)
2014 (2214)
2219
Al-Si-Mg 6005A 6060
6061
6082
6081
6106
6351
Al-Zn-Mg 7020
7021
7039

Al-ZnMg-Cu

7049A 7175
7075
7475
7010 7150
7050

Granica razvlaenja Rp ---------------------------Prekidna vrstoa Rm ----------------------------

Raspon mehanikih karakteristika (MPa)

100 200 300 400 500 600 700

Al-legure sa strukturnim ovravanjem ("kaljive legure")

Ova grupa Al-legura sadri bakar (Cu), silicij (Si), magnezij (Mg), litij (Li), cink (Zn) i skandij (Sc). Ima
mogunost strukturnog ovravanja. To ovravanje se postie odreenim toplinskim postupkom. Prvu
etapu toplinskog postupka predstavlja rastopno arenje (solution treatment) koje ima za cilj da na
povienim temperaturama (450 - 550 oC) rastopi barem jedan od legirajuih elemenata u vrstoj otopini
aluminija. Slijedeu fazu toplinskog procesa predstavlja naglo hlaenje nazvano gaenje (Quenching)
najee uranjanjem u hladnu vodu. Gaenjem se omoguava zadravanje na okolinoj temperaturi one
strukture koju metal ima u zagrijanom stanju u kojem su legirajui elementi "zarobljeni" u prezasienoj
vrstoj otopini precipitata (izluevina). Naglo hlaen metal je u nestabilnom stanju i tei stabilnijem
stanju pri sobnim temeperaturama. Metal postepeno dozrijeva.
Ova pojava popraena sa znaajnim poveanjem vrstoe nazvana je strukturno ovravanje.
Trea faza toplinskog procesa moe se odvijati pri normalnim - sobnim temperaturama i tada se radi o
prirodnom dozrijevanju (natural ageing) metala, a moe se odvijati i pri neto povienim temperaturama i
tada je rije o umjetnom dozrijevanju (artifical ageing).
Ovu grupu predstavljaju tri familije legura: legure s bakrom (2000), legure sa silicijem i magnezijem
(6000) te legure sa cinkom i magnezijem (7000).
Legure s bakrom (2000):
Bakar je glavni legirajui element u ovoj familiji ije mehanike vrijednosti dostiu one kod mekih
elika. Inae, familija je poznata po popularnom i tradicionalnom nazivu - durali.
Upotrebljava se najee za radne - nosive dijelove. Nema dobra antikorozivna svojstva i u pravilu se
loe zavaruju. Ova legura esto se oblae (platira, plakira) sa istim aluminijem radi antikorozivne
zatite. Masovno se upotrebljava u avioindustriji, naoruanju i mehanikim dijelovima (zakovice, vijci).
Legure sa silicijem i magnezijem (6000):
Legirajui elementi u ovoj familiji su silicij (Si) i magnezij (Mg) koji tvore ovravaju}i spoj Mg2Si.
Posjeduju osrednje mehanike vrijednosti. Izvanredno dobro se oblikuju. Dobro se zavaruju i posjeduju
dobra antikorozivna svojstva. Legure se mogu podijeliti na dva dijela:
a) bogatije na sadraju silicija i magnezija uz dodatak mangana, kroma, cirkonija. Imaju bolja (vea)
mehanika svojstva. Upotrebljavaju se u nosivim elementima.
b) siromanije u sadraju silicija i magnezija, to im omoguuje velike brzine preanja i odlinu
oblikovljivost uz neto loija mehanika svojstva. Ova familija ima iroku primjenu kao na primjer
za dekoracije, prozore, vrata, fasade, zavarene dijelove, cijevi, transportnu opremu, karoserije, za
vagone vlakova i za metro jarbole i sl.
Legure sa cinkom i magnezijem (7000):
Cink zajedno s magnezijem glavni je legiraju}i element ove familije iji predstavnici kad im je jo dodan
bakar posjeduju najveu vrstou od svih Al-legura. Konstruktali je njihov popularni naziv. Legure se
dijele na dvije grupe ovisno od toga da li sadre ili ne sadre bakar:
a) legure sa bakrom posjeduju najveu vrstou. Zavarivati se mogu jedino u specijalnim uvjetima. Loa
su im antikorozivna svojstva. Najee se upotrebljavaju u avio i svemirskoj tehnici, naoruanju.
b) legure bez bakra posjeduju neto loija mehanika svojstva od prethodne grupe. U pravilu su otpornije
na koroziju od legura s bakrom. Upotreba u naoruanju, za nosive elemente (npr, potporanj u
rudnicima) i sl.
Postupci zavarivanja Al i Al-legura
Plinsko zavarivanje (C2H2+O2) s reducirajuim plamenom - vikom acetilena, da plamen ne bude
oksidirajui. Koriste se topitelji u obliku praaka i paste (kloridi i fluoridi alkalnih metala) da se kemijski
vee i odstrani Al oksid. Ostatke topitelja nakon zavarivanja treba odstraniti, jer uzrokuju koroziju.
REL zavarivanje koristi elektrode sa oblogom slinoj topitelju oksida kod plinskog zavarivanja. I plinsko
i REL zavarivanje se najvie koristilo od 1910. god. do poslije drugog svjetskog rata. Danas se koriste
najvie TIG i MAG postupci.

TIG zavarivanje koristi efekt razbijanja oksidne koice, pomicanjem katodne mrlje, mjesta izlaska
elektrona, to znai da se zavar - radni komad prikljuuje na negativan pol izvora istosmjerne struje - na
katodu, a W elektroda se prikljuuje na plus pol, koji jae zagrijava W elektrodu. Da se W elektroda ne
grije, koristi se izmjenina struja, pa se efekt "ienja" oksida deava, kada je zavar-radni komad
negativan, a elektroda pozitivna. Za vrijeme druge poluperiode W elektroda se "hladi", kada je na minus
polu.
TIG se koristi za tanke limove i predmete do 6 mm.
MIG zavarivanje se koristi za deblje materijale, napr. preko 6 mm.
Hladno zavarivanje je veoma efikasno za sueono zavarivanje debelih presjeka. Pritiskom se ostvaruju
velike sile na su~eljenim povr{inama, javljaju se velike trajne deformacije, oksidna ko`ica puca i ~isti Al
materijal se spaja, jer atomi dolaze na dovoljnu me|usobnu udaljenost djelovanja me|uatomskih
kohezionih sila.
Elektrootporno zavarivanje zbog dobre vodljivosti elektri~ne struje i topline treba provoditi s velikim
jakostima struje (do 100 kA) i kratkim vremenima (napr. 4 - 15 perioda izmjenine struje 50 Hz) za
tokasto zavarivanje. Tekoe se mogu oekivati zbog prisutnog sloja Al-oksida, koji djeluju kao
izolator, posebno, ako je deblji.
Osim navedenih postupaka koriste se i drugi postupci zavarivanja odnosno druge tehnike spajanja:
difuzijom
kondenzatorsko s pranjenjem (slino elektrootpornom),
ultrazvukom,
trenjem,
snopom elektrona,
eksplozijom,
plazma (i mikroplazma za debljine 0,2 do 1,5 mm)
pod troskom,
pod prahom,
ljevako, te
lemljenje i
ljepljenje
Od svih postupaka TIG i MIG se najvie koriste. Za oba postupka proporuuje se rad sa impulsnim
strujama pomou kojih upravljamo prijelazom kapljica u luku i ostvarujemo kvalitetniji spoj. Postupci
zavarivanja pritiskom: hladno, trenjem, ultrazvukom i eksplozijom su prigodni za zavarivanje Al
materijala s drugim materijalima; napr. spoj elik- Al, Cu - Al, Ti - Al, Al - staklo, Al - keramika
(ultrazvuk, difuzijsko).
Priprema rubova zavarenih spojeva treba omoguiti: ienje od neistoa, suenje, odmaivanje od
prethodnih operacija i odstranjivanje oksidne koice, ako je deblja. Oksidna koica moe biti deblja
nakon napr. toplinske obrade. Odstranjivanje je mogue mehanikim obradama ili kemijskim sredstvima.
I nakon kratkog vremena u slobodnoj atmosferi e se formirati vrlo tanki sloj oksida.
Alat za ienje treba se koristiti samo za Al. etke trebaju biti od nerajueg elika. Radni
prostor za Al treba biti odvojen od prostora za obradu elika ili drugih materijala zbog estica koje se
mogu unijeti u Al materijale, a koje e kasnije uzrokovati koroziju.
Dodatni materijal takoer treba istiti - odmastiti (alkoholom, acetonom, trikloretilenom). Preporuuje se
da se ica provlai kroz manji otvor, koji je na ulazu otar da skida tanki sloj povrine. Tako prije
upotrebe "ogulimo" oksidnu koicu.
U elektrinom luku izgaraju elementi napr. Mg. Potrebno je npr. koristiti icu s napr. 5 % Mg za
zavarivanje legure s 3 % Mg, jer e dio Mg iz ice izgoriti tijekom zavarivanja.
Poroznost je najea greka koja se moe javiti u zavarima, a uzrokovana je vodikom zbog:
1. prisustva vodika u atmosferi luka (vlaga, masnoe, ....),
2. velike topivosti vodika u talini, a zatim smanjenja topivosti u krutom stanju za oko 10 puta.
I sloj Al oksida na OM i DM apsorbira vlagu, pa moe uzrokovati poroznost. Potrebno je
sprijeiti ulaz vodika (odstraniti mogue izvore vodika) i/ili omoguiti efuziju (izlaz) vodika
odgovarajuim postupkom i reimom zavarivanja.
Predgrijavanje smanjuje odvoenje topline i smanjuje vjerojatnost pojave poroznosti. Pored vodika Mg i
Zn - lako isparljivi elementi pri visokim temperaturama zavarivanja mogu uzrokovati poroznost.

Tople pukotine. Tople pukotine se mogu javiti, a one su posljedica poprenih reakcijskih naprezanja pri
stezanju. Smjer kristalizacije i veliina kristala, te sadraj neistoa utjeu na pojavu pukotina. Za
sprijeavanje toplih pukotina danas se koriste dodatni materijali s dodacima Ti, Zr i Cr do 0.1%. Ovi
elementi e dati sitnije zrno jer stvaraju vie klica kristalizacije pri skruivanju.
Moe se sumirati da na pojavu toplih pukotina utjeu:
kemijski sastav OM i DM,
reakcijska naprezanja,
reim zavarivanja (veliina i oblik kupke, brzina hlaenja) i mijeanje OM i DM.
Predgrijavanje i pravilan slijed zavarivanja e smanjiti vjerojatnost pojave toplih pukotina.
Toplinska obrada kaljivih Al-legura obuhvaa tri koraka:
1. Homogenizacija (470 - 530 oC)
2. Hlaenje odre|enom brzinom
3. Dozrijevanje pri sobnoj ili povienoj temperaturi pod kontrolom - umjetno dozrijevanje. Mogue je i
prirodno dozrijevanje, pri sobnim temeparaturama koji traje due (i nekoliko mjeseci).
Mehanika obrada. Zavaren spoj ima grubozrnatu (ljevaku) strukturu s niskom vrstoom. Hladnom
deformacijom ZT ekianjem ili provlaenjem kroz valjke od tvrde gume ili elika moe se poveati Rm,
Re i tvrdoa zavara. Zone u ZUT mogu ostati mekane.
vrstoa / Tvrdoa

ekian
zavar

75

50

25

25

50

75

Udaljenost od zavara

vrstoa omekanog zavara se moe poveati hladnom deformacijom zavara ekianjem ili valjanjem