LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...

Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA SUVREMENIKA

IVANA JOSIPOVIA, UPNIKA U KRIEVCIMA
(u prijevodu i redakciji dr. sc. Ljudevita Plaka)
Dr. sc. LJUDEVIT PLAKO
Smiiklasova 26, HR 48260 Krievci
Ivan Josipovi, krievaki upnik od 1753. do
1763., prvi je poeo pisati Liber memorabilum Spomenicu upe u Krievcima. U Spomenicu je
zapisao i sve ono to je mogao doznati bilo iz
pisanih izvora, bilo iz predaje, o Krievcima,
krievakoj upi, krievakim crkvama te vjerskim
i drutvenim odnosima. Mnoge dogaaje, u kojima
je sudjelovao ili kojima je bio svjedokom, opisao je
vrlo opirno. Tako i pobune koje su se 1755. godine
dogaale u okolici Krievaca i drugim mjestima
sjeverozapadne Hrvatske. Josipovi je jedan od
vanih povijesnih izvora upravo za te dogaaje. To
mu priznaje i Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti izdavi 1913. god. u Starinama jedan
dio njegovih Zapisa.
Josipoviev dio Spomenice pisan je latinskim
jezikom.1 Spomenica se uva u arhivu upnog
ureda Svete Ane u Krievcima.
Napomena prevoditelja prireivaa:
Prevoditelj je zbog preglednosti napravio
sljedee zahvate u izvorni tekst:
- Josipovi je u Spomenicu dogaaje zapisivao
kronoloki, kako su se dogaali, pa su i izvjea o
dogaajima koji se odnose na bune u okolici
Krievaca prekidana opisima drugih dogaaja, koji
nisu ni u kakvoj vezi s pobunama. Takvi opisi su u
ovom tekstu izostavljani bez posebnog
oznaivanja.
- Tekstovi o pobunama grupirani su u dvije
cjeline: Pobuna graniara i Pobuna seljaka. To je
uinjeno temeljem sadraja koji se nalazi u
pojedinom opisu.
- U skladu sa sadrajem pojedinih odlomaka
stavljani su naslovi i podnaslovi kojih u izvorniku
nema.
Sve je ovo uinjeno u svrhu lakeg praenja
tekstova koji se vie odnose na pobunu graniarske
vojske kao i onih koji vie govore o pobuni seljaka.
1

144

Prijevod izvorne grae

Translation of original sources
U svemu ostalom prijevod je u potpunosti
vjeran izvornom tekstu kako ga je napisao
suvremenik - krievaki upnik Ivan Josipovi.
Do nekih pobuna je dolazilo i iz drugaijih
pobuda koje nisu u izravnoj vezi s ovim veim
pobunama graniara i seljaka, stoga ih donosimo u
poglavljima O pobuni u gradu Krievcima i O
pobuni u gradu Koprivnici 1755. godine.

Godina 1755.
Pobuna graniara 1755. godine
Poveane obveze
Velikim je nemirima ove godine bilo potreseno
krievako i koprivniko granino podruje. Uzrok
ovim nemirima bilo je skupljanje novaca za odoru,
ili buduu vojniku odjeu. Prethodne je godine
naime presvijetli gospodin Filip Guigiardi,
generalov zamjenik, povjerenik preuzvienog
gospodina Kalla, objavio koliko tono mora platiti
svaki graniar koji posjeduje zemljite i posjed, a
koje su ve ranije vrlo tono izmjerili gospoda
slubenici, po nalogu ranijeg generala presvijetlog
gospodina Beneventa Petaczija, i to od svakog jutra
zemlje, koja je zajedno s livadama, panjacima,
trnjacima i naputenom zemljom i zajednikim
umama, podijeljena u tri klase: od svakog jutra
zemlje prve klase trebalo je platiti 5 groa; od
svakog jutra zemlje druge klase 4 groa; a od jutra
zemlje tree klase 3 groa. U treu klasu ubraja se i
naputeno zemljite, pa prema veliini i u odnosu na
druge, neki su morali plaati godinje 240 rajnskih
forinti, a drugi 200; isto je tako na svakog radnika u
vinogradu trebalo platiti 1 gro.
I tako je taj proglas objavljen u mjesecu
prosincu 1754. u nazonosti svih sazvanih
dunosnika i starjeina, uz unaprijed izdanu
najstrou zapovijed, da se tomu nitko, bilo kojeg
poloaja ili stalea, niti najmanje ne usudi
usprotiviti ili drugaije raditi; ta odredba koju su

Dr. sc. Ljudevit Plako je preveo cjeloviti latinski dio teksta Spomenice te prepisao dio rukopisa napisanog hrvatskim jezikom. Ovom se prigodom
objelodanjuje dio prijevoda izvornog latinskoga teksta vezanog uz pobune u krievakom kraju 1755. godine.

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

kasnije starjeine proirili do naroda u graninom

podruju,uzrokovala je negodovanje i pravedne
albe, kako se narodu inilo.

platiti i 1.500 forinti); traio je da to jo jae

zahtijevaju i vrlo hitno, neka to iznude primjenom
kazni i drugim zastraivanjima.

Zahtjevi vojnika-graniara

Sastanak pobunjenika u Severinu

Vojnici su se prije svega alili na to to su im

nametnuta davanja protivno povlasticama koje su
im kraljevi i carevi prije toga dali i toliko puta
potvrdili.

Kada su graniari vidjeli da im se zaista ini

nasilje, te da asnici koji su se vratili poeli ljude
tui (topoloviki kapetan je uetom svezao
dvanaest do etrnaest ljudi), i podvrgavati ih
slinim kaznama. To je izazvalo okupljanje i
ustanak itavog graninog podruja. Zakazali su
okupljanje u Severinu da se proitaju povlastice;
pod prijetnjom najstroe kazne tamo je trebao doi
starjeina svakog sela, a od svake kue vojnik i
glava obitelji; isto tako i ako se kod njih nalazi neki
asnik neka ga uhite i pod jakom straom tamo
dovedu, kako bi se vidjelo jesu li oni suglasni s
povlasticama.

Kao drugo, navodili su injenicu da se prema

naredbi protiv te odredbe ne smije aliti, nego joj se
mora slijepo pokoravati, a time im se oduzima
sloboda iznoenja tekoa pred kraljevskim
prijestoljem, to treba dozvoliti i najbjednijima.
Kao tree, budui da vojuju uvijek i svugdje
gdje se kralju svidi i to u vlastitoj odjei, a kod kue
se sami prehranjuju od zemlje i vlastitih posjeda; pa
ako to plaaju sve to je odreeno, kojim pravom
mogu biti obvezatni i na vojniku slubu?
Kao etvrto, zato se netko brine za vojniku
odoru? Mi emo sami opskrbiti nae vojnike; te ako
ne budu odjeveni kao to se pristoji za obavljanje
njihove slube, tek tada neka nas prozovu i ukore.
Kao peto, dokidanjem te obveze, moi emo
plaati ostale namete. Odmah na poetku se treba
usprotiviti plaanju glavarine i ono to nije u skladu
s vojnim povlasticama.
Prvi dogovori o pobuni
irei meu sobom takva i druga razmiljanja,
na temelju nekih primjera, sumnjali su da e neke
od tih nameta plaati i Maari; u kraljevstvu i u
slobodnim gradovima su u posljednje vrijeme na
obine ljude stavljeni novi nameti; zbog toga su oni
najprije odgovorili svojim asnicima da e plaati te
namete budu li ih i drugi plaali; tako se zapravo
izbjegavalo plaanje nameta, jer se nije moglo
izravno usprotiviti plaanju; ipak u nekim se
etama ulo o tajnom dogovaranju, a asnici su o
tome morali utjeti, ako su htjeli ostati ivi. Teko je
rei koliko i to su asnici doznali od svojih
[vojnika], no ovi su poeli naputati ete i okupljati
se u Krievcima.
Gospodinu pukovniku Leilersbergu su javljali
to prijeti i to govore siromani, ali pukovnik nije
time nipoto bio uznemiren, nego je zapovjedio da
se asnici vrate u ete i da ponu provoditi ono to
je zapovjeeno (niti jedna eta nije trebala platiti
manje od 1.000 forinti, tovie, neke ete su morale

Poetak pobune u Severinu

I tako 20. dana (mjeseca sijenja 1755.), za prve
none strae, predana je spomenuta zapovijed svim
selima, te su se [pozvani] okupili u selu Rovie ve
21. sijenja i tamo su s glavnim zapovjednikom
strae presreli kapetane vajgera [Svaiger] i
Habijanca [Habianecz] i predstojnika straa
Konjugovia [Koniugovicz]. Konjugovia su
skinuli s konja i zbijajui s njima razne ale prisilili
su ga da put nastavi bosonog. Budui da nije mogao
hodati bosonog, ponovno su mu dali obuu,
naguravajui ga i tukui ga pozdravljali su ga
zdravo kume, kao da njemu vraaju udarce koje
su dobili za pogreke za vrijeme vjebe; i tako su ga
svi slono muili sve do Severina, gdje su mu u
straarskom domu dali da malo otpoine, zatim su
mu odsjekli lijevu ruku kojom se drao za stup te su
ga s visine bacili meu okupljeni narod, tukli ga
nogama, bievima i toljagama sve dok nije
izdahnuo duu u najokrutnijoj vrsti smrti. Istom su
okrutnou doekali i porunika edijaka
[Czediak].
Daljnji tijek pobune
23. sijenja 1755. je eta iz Ilove dovela svoga
kapetana najdera i porunika Krelia
[Kerchelicz]; ovog posljednjeg su nakon kratkog
vremena, sazvavi krvavi [prijeki] sud, zatoili i
ubili gazei ga.
24. dana istog mjeseca ubili su kapetana
Bujakovia [Busiakovicz] i natporunika Sveca
[Svets], poto su ih prije toga jako prebili.

145

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

Prijetnje i drugim asnicima i reakcije asnika

Ta petorica ljudi, sve pravi katolici, kakav su
njihov bijes i uvrede podnijeli, poznato je [samo]
Bogu, a nama je jo uvijek nepoznato;
[pobunjenici] se nisu zadovoljili samo smru, nego
su njihova gola tijela pogrdno bacili na Severinsko
polje, te su zabranili njihov pokop kroz sedam dana.
Kapetan najder svoj ivot treba zahvaliti kapetanu
Petru Ljubojeviu [Lyuboevics]; sumnjam da bi ga
bio mogao obraniti od smrti, da nije bilo skrivenih
igara s njegovom smru tako to je on od kapetana
najdera dobio to je traio. Istom se smru prijetilo
i pukovniku Leilersbergu, i mnogim drugima;
pukovnik je zbog toga sramotno napustio utvrdu i
pobjegao u Varadin, te je tako svojim primjerom
ispraznio gotovo itav grad Krievce.
Naime, u bijeg su se dali svi lanovi asnikih
obitelji, bilo kojeg spola i dobi, sa svim svojim
stvarima; urili su se kao da su pobunjenici na
vratima, iako to nitko nije zahtijevao; nego vidjevi
bijeg viih, i nii i mali ljudi su mislili da se to nije
dogodilo bez tekog razloga; mislili su da se velika
tijela gotovo nikada ne kreu bez velikih poticaja.
Zbog toga se u Krievcima jedva mogao vidjeti
netko od asnika osim kapetana Saura, koji je
hrabro zadrao zapovjednitvo. I utvrdu u Ivaniu
napustio je potpukovnik Peterdi, te je kao
zapovjednika ostavio jednog zapovjednika strae;
iz utvrda i gradova se nastavio bijeg; a gospodin
barun de Beck, pukovnik, doao je do Severina.
Pukovnik barun Beck smiruje stanje
Njega je poslala kraljica da smiri pobunu te da
uvjeri narod, kako su vrlo loe neto zapoeli
ubijajui kraljeve asnike, osim ako ne ele voditi
rat protiv kraljice; te neka ne sumnjaju da e
pravedna krv ubijenih traiti osvetu. Zbog toga
moraju odustati od takvih djela i zrelije se podvri
kraljiinoj milosti koju e i dobiti, a on je to obilno
obeavao; potaknut time narod je prestao s
ubijanjem, ali nije prestao s prijetnjama sve dok se
5. veljae 1755. nisu pred spomenutim gospodinom
pukovnikom zakleli na poslunost i podlonost
svim upraviteljima, te viim i niim asnicima, da
e ih [ponovno] prihvatiti i izvravati njihove
zapovijedi, te da e konano sve raditi kao prije.
Tim rijeima su se u Severinu zakleli najprije
svi izaslanici, a 6. veljae i graniari; u Krievcima
je to isto uinjeno 7. veljae; a konano su 15.
veljae u Severinu svi starjeine generalata trebali

146

ponoviti te obrasce izjave i zakletve, kako bi to

svima bilo jasno, i kako ne bi dalje nicalo zlo koje se
bilo proirilo protiv asnika.
Neposlunost vojske u Krievcima
Njemakim se jezikom vojska u Krievcima
gotovo prestala sluiti; pa i kad su se mijenjale
strae koristio se hrvatski jezik. Nisu htjeli
podnositi niti nieg zapovjednika [Platzmajor], niti
tjednog kapetana; niti su iz podruja Donjeg grada
htjeli dovesti novu strau, niti su nosili odoru, nego
su ulazili u grupama, kako im se svidjelo; nosili su
odjeu kakvu je tko imao, to vie i poderanu; vie
pastirsku nego onu slinu vojnicima; u licu i u
dranju su bili ponosni, kao da su se diili svojom
vlau. I kad je doao blagdan Sv. Jurja, nisu
prestali i javno prijetiti da e izvriti svoje krvave
namjere, ako kraljevsko velianstvo ne bude
saslualo njihove molbe.
Voe pobune ele mir
Te njihove poznate prijetnje i neposlunost
osudila su dvojica zamjenika kapetana, tj. uro
Martinovi i Boleta, koji su najprije bili meu
pobunjenicima: prvi u kapetaniji Goigyardijanskoj,
tj. Koprivnikoj, a drugi u kapetaniji
Leilersbergovoj, tj. Krievakoj, te su im
savjetovali normalnije ponaanje; ipak oni od
graniara nisu uli nita drugo osim javnog
iznoenja svega onog to su iznosili u svojim
pritubama. Pisao im je i kapetan Ljubojevi iz
Kanie, neka se sjete onoga to su obeali u
Severinu pred barunom Beckom; zatim neka se ne
pridruuju pobunjenim seljacima; i ako ele da
njihovo izaslanstvo bude uspjeno, neka se dre
onoga to su tamo obeali; taj je spis ponovno njima
bio objavljen pred etama, ali svi su se na njega
ogluili.
Ljubojevi iz Bea trai okonanje pobune
Konano im je 29. oujka 1755. iz Bea pisao
Ljubojevi, zaklinjui ih besmrtnim Bogom, da sve
prihvate u podlonosti ako ele spasiti sebe i svoje;
inae se ne mogu nadati nikakvoj milosti od
kraljice; i to pismo je donekle imalo ploda; odmah
su poeli ustrojavati ete ili redove, vjebali su i na
njemakom jeziku kao i prije, te su poeli prihvaati
i neke asnike. Dok nije konano 13. travnja iz
grupe delegata iz Bea poslan potporunik
Kneevi, koji im je protumaio namjere
kraljevskog i carskog velianstva, tj. da izjave kako
su spremni biti posluni svim svojim nadreenim

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

asnicima i njihovim naredbama i kako e odati

voe toga zla, te ruitelje dobra i javnog mira.
Budu li se na taj nain pokazali poslunima i
pokornima, onda e vojska koja e 16. dana tekueg
mjeseca doi u Kaniu, na ijem e elu biti
feldmaral Naiperg [Neuperg] s vrlo malo ljudi, tj. s
dva bataljuna muketira i pet eta grenadira, ui u
graniarsko podruje za ope dobro. Ako pak
nastave biti buntovni, graniarsko podruje e
preplaviti pedeset tisua vojnika, koji su ve
rasporeeni uokolo granica Krajine, a takva bi
odluka izazvala velike promjene u svemu. Nakon
to su svi obeali poslunost, sva je vojska prela na
vjebe kao do sada, a spomenuti Kneevi e bez
ikakvog odlaganja sve to objaviti po svim etama
generalata, te e povjerenstvu dati izvjetaj o svim
eljama naroda.
Barun Beck postavlja pobunjenicima uvjete
24. travnja doao je gospodin pukovnik barun
Beck, a njegov su dolazak pripremila tri bataljuna
vojnika, koji su tu bili najblii i koji su ga ekali
pred vratima; od ostalih koji su bili udaljeniji
primio je poslunost i pokornost u Ruczi? kao i
prije; zatim je zatraio da svaka eta iz svoje sredini
izabere pet potenih i razboritih mueva, koji dobro
poznaju stvari, i neka ih dobro pripremljene za sve
optube, poalju kao povjerenstvo u Kaniu; tako je
i uinjeno. 28 njih je otilo o troku svojih eta.
Traeno je osim toga da im predaju trubae i
stjegonoe, te da svatko kae ako znade neto loe o
drugome; bude li se neto saznalo od drugud, teko
si ga onome tko je to znao i preutio.
Graniari bojei se i oekujui nagrade poinju
odavati voe pobune
Takav je postupak razorio ono to je narod
uinio u Severinu i raskinut je savez koji je tamo
stvoren, to jest one rijei: Svi, svi smo to uinili, i
ubili smo zajedno, tako da je roak izdao svog
roaka i znanca, te se u najkrae vrijeme sve
doznalo o stvarima i o imenima; uhieno je pet
asnika koji su bili kod ubojstava, meu kojima je
bio kapetan Vukovi Vlah, koji je prvi digao krvave
ruke na kapetana Bujakovia.
Uhieni su i uro Martinovi, zamjenik
kapetana, sa svim svojim suradnicima: Boleta,
stjegonoa Petrekovi s mnotvom asnika i
pristaa; oni su svezani i 4. svibnja u okovima
odvedeni u Kaniu. Svatko tko je doveo nekog od
voa, u Koprivnici je za svoj trud dobio 10 groa, a

u Kanii 4 forinte, koliko god puta je nekoga doveo.

U Kanii su zadrani u najstroem zatvoru Petar
Ljubojevi i Kneevi zasebno sa est ostalih
bekih izaslanika. K prvoj dvojici nije nikome bio
dozvoljen pristup.
Neposlunost vojske u Krievcima
U vrijeme pobune se njemakim se jezikom
jako malo sluilo i dok su se mijenjale strae
koristio se hrvatski jezik. Nisu htjeli podnositi niti
nieg zapovjednika [Platzmajor], niti tjednog
kapetana; niti su iz podruja donjeg grada htjeli
dovesti novu strau, niti su nosili odoru, nego su
ulazili u grupama, kako im se svidjelo; nosili su
odjeu kakvu je tko imao, to vie i poderanu; vie
pastirsku nego onu slinu vojnicima; u licu i u
dranju su bili ponosni, kao da su se diili svojom
vlau. Kad je doao blagdan Sv. Jurja, nisu prestali
i javno prijetiti da e izvriti svoje krvave namjere,
ako kraljevsko velianstvo ne bude saslualo
njihove molbe.
U Varadinu nije bilo pobune
Vrijedno je spomenuti i to to je Njegovo
velianstvo istaklo s velikim pohvalama, tj.
varadinsku etu s pukovnikom Bretanom, koja je
kroz itavo ovo burno vrijeme bila postojana i
vjerna, usprkos svim prijetnjama, te je svakom
vojniku poslalo dva novokovana zlatnika, koje je
podijelio svakom ponaosob, da se tako sauva
trajno sjeanje, te je obealo da e se posebno
brinuti za njihove obitelji.
Osvrt na pobunu graniara
Zavjera pobunjenih graniara izraavala se u
razliitim i viestrukim udarima. A do svijesti onih
koji su uestvovali u tako pokvarenoj grupi, koju je
vodio nevjerni Vlah Petar Ljubojevi, bezbona
glava ne samo ovih nego i tolikih drugih prolih
pobuna, dola je spoznaje: moe li se oekivati da
bude vjeran ovjeku i kralju onaj koji je nevjeran
Bogu? I kako nee progoniti katolike Vlah koji je
otpao od vjere? Sigurno, ako nisu [vlast] mrzili
zbog drugih razloga, onda su to inili zbog tog
razloga, kao to je to jasno iz samog Molesanskog
poetka pobune, u kojoj je prolivena nevina krv
petorice asnika katolika, a nije poginuo nitko od
Vlaha; pobunu su poeli dakle Ljubojevi s
Kneeviem i Boletom, svi Vlasi; a oni su na svoju
stranu zbog njegove pismenosti privukli uru
Martinovia, te su uzbunili itavu Krajinu.

147

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

Pod vidom postizavanja mira htjeli su kralju

nametnuti svoje zakone, kako bi se sve prilagodilo
njihovim eljama; drugim rijeima da oni budu na
elu svega u Krajini (a to potpuno na svoju tetu);
da su bili ostali zadovoljniji stvari bi lake krenule
njima u korist. U tu svrhu skupili su velike koliine
novca, skupljajui ih od onih krajinika koji nisu
sumnjali u prijevaru; voe su se javno obiavale
hvalisati da su u Beu potkupljivi, te da e s novcem
lako otvoriti kraljevska vrata. Ali prevarila ih je loe
zamiljena namjera, jer doavi u Be nisu uspjeli
isposlovati niti audijenciju, niti slobodno kretanje,
niti sastanak sa savjetnicima.
Naime, bila su zauzeta sva mjesta u koja su
polagali nadu i bila su zatvorena sva vrata za koja su
mislili da se mogu podmititi, dok nije doao
imenovani povjerenik, feldmaral grof Neuberg s
ostalim povjerenicima i delegatima, koji su zatim
otili u Kaniu kako bi istraili tu stvar; oduzevi od
Ljubojeva sav novac uhitili su njega i ostale
jednog za drugim. Kasnije je iz razliitih pisama
razliitih ljudi postala jasnom sva pokvarenost koju
su htjeli sakriti; iz korespondencije se doznalo za
razliitu povezanost s drugima; iz nje se doznalo da
je Ljubojevi, kako bi izveo svoje pokvareno djelo,
stavljao na elu pojedine svoje znance, meu
kojima i Damjani Stjepana, koji je bio prikladno
sredstvo da pobuni seljake.
Kazne za voe pobune
Voe su zbog ve spomenutih zloina dobili
pravedne kazne; 24. srpnja je smrtna kazna,
izreena Ljubojeviu i Martinoviu izmijenjena u
doivotni zatvor i oduzimanje svih imanja; isto je
uinjeno i s Vukoviem i s veinom voa; ostalih 17
kanjeno je neki smru, a neki nekom drugom
kaznom; neki su kanjeni na vremenske kazne
zatvora a drugi na prisilni rad; tako je broj osuenih
narastao na 41. Neki su kanjeni na udarce
bievima ili tapovima; ipak s njima se postupalo
blae nego li su to zasluila njihova nedjela.

postupaju kao s plemikom vojskom; tj neka vode

brigu i u njihovim kuama i poljima, te da ne budu
prisiljeni na tako veliku stegu kao to su to bili do
sada. Ukinute su i kazne ne samo za odoru nego i za
sve drugo; ali je traeno da si vojnici sami pribave
odoru ili odijelo, a oni koji to ne bi htjeli da budu
kanjeni od pukovnika. Osim toga je nareeno da se
na svakih 15 i pol jutara zemlje daje jedan vojnik;
tako e vojska biti toliko puta vea, koliko puta
bude postojalo 15 i pol jutara zemlje.
asnicima je nareeno da se vrate u svoje ete i
da tamo trajno ostanu; iz eta se ne mogu udaljiti,
osim ako prije toga za to dobiju dozvolu.
Odnos Vlaha prema grkokatolicima
Kako bi pokvareni otpadnici prikrili svoje
velike grijehe, govorili su da su uzrok svih
spomenutih pobuna dobri redovnici, sjedinjeni oci
bazilijanci u Mari, te je zaluenost naroda toliko
prevagnula da su i same vie asnike uvjerili u tu
zabludu, te su uvjerili i presvijetlog izaslanika, kako
nikada nee osigurati sigurnost granice, osim ako iz
njegove opatije makne sjedinjenog katolikog
biskupa2 s njegovim sveenicima. Zaista, nevjernici
nisu eljeli nita drugo nego narodu onemoguiti i
sprijeiti da se vrate k svojoj Svetoj majci
Katolikoj crkvi, to je narod elio.
Bojali su se, naime, da ovi redovnici ne bi,
ouvavi u potpunosti grki obred i ispovijedajui
istu katoliku rimsku vjeru, ubirali obilnije
plodove meu vlakim narodom koji je imao iste
obrede; eljeli su sjedinjene udaljiti od sebe i
sprijeiti njihovo napredovanje (jer su Vlasi samo
izvana prihvatili katolike odredbe). I to su traili
to su i dobili; 21. kolovoza je naime Vlah
Mikasovi, potpukovnik, u kraljevo ime tamo
doveo pijariste, kamo je prije dvije godine Petaczi
doveo oce bazilijance. Ovo je sigurno, da je mo
Vlaha bila manja, da je njihovo napredovanje bilo
manje ili nikakvo, nikada ne bi dolo do pobune.
Vlah naime trguje vlakom, a Grk grkom vjerom.

Odredbe o blaem postupanju s vojnicima

Od asnika pak nitko nije ostao bez ukora, jer je
utvreno da je njihovo grubo postupanje s
narodom, koji su i tukli, bio ne mali uzrok
spomenutim pobunama; zbog toga je svim
asnicima zabranjeno da tuku obine vojnike, a
pukovnik e osuditi one koji bi se o to ogrijeili;
traeno je od njih da sa svojim obinim vojnicima
2

148

na margini: Pavkovia

Pobuna seljaka 1755. godine

Poetak pobune u Ravnu
Danas, 24. veljae, u noi Sv. Matije Apostola,
oko devet sati izbije bijes seljaka, a zapoeo je u
Ravnu gdje su opljakali i zapalili dvorac
gospodina Ignacija Kanara [Kasnar]. Tu se

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

okupilo neto malo ljudi iz najgorega dijela naroda,

kojima se i iz drugih sela pridruila skupina onih
koji su bili skloni zlodjelima. Na znak zvona trebali
su zapoeti s ratom protiv plemstva i s ve
odluenim unitavanjem njihovih dvoraca.
Broj pobunjenika se poveava
Doli su i neki, koji nisu znali o emu se radi,
nego su doli gasiti poar koji su opazili, a neke je
opet, kako se esto dogaa, privukla nada da e se
okoristiti, pa su svi ostali zadrani dijelom prisilno a
dijelom nadom da e se kasnije okoristiti jo i vie.
tapovi, sjekire, maljevi i ueta bijahu im oruje
prikladnije za razaranje nego za borbu, a tek je malo
njih bilo naoruano pukama i sabljama. Tako
opremljeni provale kao bjesovi puteni iz
podzemlja u dvorce i alodijalna dobra (bilj.
alodijalne zemlje, za razliku od urbarijalnih,
pripadaju neposredno vlastelinu), sve su razbili, sve
opljakali, a ono to nisu mogli odmah potroiti,
kao vino, ito, sijeno i slamu, spalili su zajedno sa
zgradama ili su prolili po zemlji.
irenje pobune seljaka
Obradovani tim uspjesima u Ravnu, poalju
izaslanike u sve kue kmetova s porukom da im se
pridrue i da dou u njihovo zajednitvo (bilj. tj.
borbeno zajednitvo, seljaki savez, kako se ono
nazivalo u buni 1573., ili punta od njem. Bund,
savez), ako i sami ne ele okuati vatru na svojim
kuama i imanjima. Grnuli su u skupinama iz svih
sela, mnogi spremni na zloine, a veina natjerana
strahom, pa je broj pobunjenika rastao i ulijevao
strah mnogima. Strah su poveavale prijetnje, pale
i veliko pustoenje. Iz Ravna su krenuli na
piranec, a odatle na Gradec, a nakon toga
jednodunim vikanjem krenu u lovreinu, mjesto
zauzeto od pobunjenika; stoga urno krenu tamo.
Putem su im se odasvud pridruivali
najsiromaniji u nadi da e biti pljake. I kao to
gruda snijega raste ruei se s vrha brda, jer se uz
nju stalno lijepi novi snijeg u kojem se kotrlja i s
kojim se obavija; isto tako, to su oni ili dalje, to su
im se vie pridruivali novi drugovi u pljaki, pa je
njihova bijesna gomila postajala sve vea i
stranija. Poto su spalili Lovreinu, Poganec,
Veliku i sve dvorce u Preseki, uesnici tog pothvata
podijelili su se u skupine te imenovali kapetane koje
su si postavili kao voe; jedni krenu prema
Dijaneu i Rakovcu, a drugi prema Breanima i
Kalniku. Ovi drugi, poto su unitili dvorac
Gregurovec, zaustavili su se na spomenutom

imanju Breani, jer se i nebo neprestanim kiama

borilo protiv njihove bezbonosti. Uplaili su se i
konjanika koje su vidjeli kako jau oko njih, a u tu
svrhu ih je poslalo krievako zapovjednitvo, kao
to i etrdesetoricu vojnika koje bijae poslao
gospodin potpukovnik Mihaljevi [Mihalevics] da
uvaju utvrdu Guerovec.
Seljaci potpukovniku Mihaljeviu navode
razloge pobune
Taj isti gospodin Mihaljevi im je poslao pismo
u kojem im je savjetovao da se raziu i raspuste
okupljanje, te ako imaju kakve prijedloge ili
zahtjeve neka ih iznesu na drugi normalniji nain.
Stoga su mu oni iz spomenutog mjesta napisali
pismo, u kojem su mu, kako sam imao priliku itati,
objasnili razloge svog postupka, navodei kako to
nikad ne bi uinili da nisu uvidjeli da su i oni
ukljueni u Severinske povlastice graninog
podruja Varadinskog generalata, kojima se
granino podruje proiruje do rijeke Lonje, jer se
ta rijeka izriito spominje. Kako se dakle nas, koji
smo graniari, tjera na tlaku? Osim toga, naa nas
plemika gospoda ugnjetavaju gore nego li tirani,
pa vie volimo biti podloni samo [izravno] kralju
nego li njima. Zbog toga su od spomenutog
gospodina potpukovnika traili da im pomogne
kako bi njihova molba dola do uzvienog Dvora.
To je bilo 28. veljae; i premda su obeali da e
raspustiti okupljanje i prestati s nanoenjem tete i
paleima, ipak nisu odrali obeanje. Poslije toga
su naime spalili Breane i Bogaevo, a bili bi,
prema nakani, zapalili i kue i dvorce Koretia i
mnogih plemia, da ih plemika eta, skupljena pod
Kalnikom, nije rasprila na putu ispod Bogaeva i
ubila etvoricu od njih. Kad su ovi poginuli ostali su
pobjegli i time pokazali koliko je postojan i
opravdan bio njihov bijes; vidjelo se da bi se, da je
bilo pameti, vrstom rukom sprijeila tako velika
teta.
Osveta plemia pod vodstvom podbana Raucha
No, spomenuti plemii nisu prestali s
gonjenjem seljaka, a svakog im je dana rastao broj i
hrabrost, dok i gospodin podban Ivan Rauch, s
jakim odredom plemikih konjanika, predijalaca i
slobodnjaka, nije 5. oujka napao seljake kod
Bisaga; mnoge je od njih pohvatao i poslao u
Zagreb, a druge dao na mjestu ubiti, te je opljakao
jadno pokustvo onih koji su ve bili raspreni.
Otjerao im je svu stoku i dopustio da se proda na
drabi, koliko je tko htio dati. Tako je upropatena
Krievaka upanija, a nevini seljaci koji su dobrim
149

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

gospodarenjem bili dobro opremili svoju kuu

potreptinama i stokom, bili su zajedno s krivcima
dovedeni na prosjaki tap.
Pobuna seljaka u Podravlju
Tih su se dana poeli buniti i seljaci u Podravlju,
te su paleima unitili dvorce kao Otok i neke
druge, ali su brzo potisnuti, tako da su vlastitom
krvlju ugasili poare. Slina je pobuna seljaka
nastala i u Veroci?, ali nije bilo nikakvih teta ....
Vojska se ne suprotstavlja pobunjenim
seljacima
Tako smo opet doli do nemira u graninom
podruju. Poslije odlaska iz graninog podruja
baruna pukovnika Becka, nije vie bilo nikakvog
ubojstva, ali se u nekim mjestima nije odustalo od
prijetnji, to je imalo neke uinke; narod je naime
najprije uznemirivao upnike, ili umanjujui im
mjerice davanja od zemlje i tolarine, ili traei od
crkvenih osoba da poloe raun, a neke su muili do
smrti. A upnike koji su se izvukli iz smrtne
opasnosti nisu primali asnici, tovie, nekima su i
javno u svojim utvrdama oduzimali sablje, a neke
su i uhiivali.
Djelomice i vojska stala uz pobunjenike
asnici i zapovjednici utvrda nisu se mogli
suprotstaviti pobunjenicima, a od njih su mogli
traiti samo onoliko koliko su ovi bili spremni dati;
tovie, kad su pobunjenici od asnika traili
davanja, oni su im ih, kako bi izbjegli vea zla, bez
ustezanja morali davati. Drugi pak, koje su
graniari vie mrzili, kao to su bili pukovnik
Leilersberg, kapetan Malordi, kapetan Mrzljak,
zamjenik kapetana Kichner, nisu se usudili niti
pokazati. Da su se pojavili sami bi ih vojnici uhitili i
drali tako dugo dok zajednica ne bi donijela
presudu o njima.
Osveta plemia
Kako bi suzbio grabeljivost onih koji su,
zaboravivi na savjest, gramzili za dobrima seljaka,
bez obzira, kako smo prije kazali, jesu li bili krivi ili
nevini, kao i zato da onemogui unitavanje imanja,
neki je nepoznati zastupnik u svojoj revnosti prema
domovini, i u svojoj ljubavi prema pravednosti,
isposlovao od milostivog kraljevskog velianstva
nalog, koji se zabranjivalo svako uhiivanje, a
pogotovo pljakanje seljaka.

150

Ovo posljednje je naime poticalo neke na

proganjanje seljaka mnogo jae nego li tenja za
opim dobrom. Nisu naime onako bez razlike
hvatali i napadali osobe, koliko imanja, jer su vie
cijenili ugodnost lijepa dobitka nego li opu korist.
Grof Drakovi postupa pravedno
I general grof Drakovi uguio je u Podravlju
seljaku bunu, ali je njihova imanja ostavio
netaknuta, a krivce i kolovoe pohvatao i kaznio na
temelju pravnog postupka. Tako je trebalo
postupati i u Krievakoj upaniji pod Kalnikom, to
prije to su se seljaci bili razdvojili i razili svojim
kuama s nakanom da budu mirni i da saekaju
kraljiinu blagost.
Carica nalae blagost prema seljacima
U Beu je 24. oujka 1755. izdan nalog, a
objavljen s propovjedaonica 31. istog mjeseca. Kad
se za nj saznalo prestalo je hvatanje seljaka, ali su
ipak neke od onih koje su bili uhvatili odvukli u
Zagreb na ispitivanje, kako bi od njih izvukli
priznanje: tko ih je poticao da poine taj zloin, a
prijetili su im i muenjem ako dragovoljno ne kau
istinu.
Ponovno se ista nepoznata osoba saalila nad
njima, pa je isposlovala i drugi kraljiin nalog koji
je zabranjivao svaku takvu istragu protiv seljaka i
odredio sa se pohvatani uvaju dok ne doe
kraljiin povjerenik koji e istraiti koji ih je uzrok
potakao i natjerao na takvo zlo. Rijetko naime
podlonik razmilja o nekakvom prevratu ako mu
se ne nameu novi tereti i ne utjeruju nove dae.
Stoga postoji ozbiljna sumnja da je upravo to bio
uzrok koji ih je nagnao da izvre takvo nedjelo.
Povjerenstvo istrauje uzroke pobune i njezine
voe
I tako je 18. svibnja stigla u Zagreb spomenuto
povjerenstvo, kojem je na elu i predsjednikom bio
grof Althan, i zapoelo radom 21. istoga mjeseca.
Povjerenstvo je dolo bez zatite ikakvih stranih
vojnika, jedino su dva bataljuna banskih krajinika,
kako bi mu ubudue bila pri ruci i kako bi mu se
pruila zatitu, morala stalno obavljati straarski
posao i ostati na zagrebakom polju pod svojim
atorima. Poto su uhvaeni seljaci bili ispitani,
poelo je hvatanje onih koje su oni izdavali. I iz
Petrinje su dovedeni na suoenje oni koje su
podupani bili osudili na javne radove.

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

Zavretak pobune seljaka

Kad je zavreno ispitivanje seljaka objavljena
su tri naloga uzvienog povjerenstva, izdana u ime
kraljice i Svetog prijestolja. U prvom su bili
upozoreni svi seljaci koji se osjeaju makar i malo
tlaeni od zemaljske gospode, neka dou k tom
povjerenstvu i iznesu svoje pritube. Drugi je nalog
imao isti smisao s dodatkom, da se za sebe nita ne
boje, ako bi im gospodari prijetili, bilo sami bilo
preko drugih. U treem nalogu se od svih
zahtijevala dotadanja pokornost do daljnje
kraljiine odluke. Ti su nalozi bili proglaeni s
crkvenih propovjedaonica. Iza kako su se seljaci
potuili, pozivani su njihovi gospodari i s njima
suoeni. Tono se zapisivalo to je reeno njima u
prilog i protiv njih.
Stroge kazne protiv pobunjenih seljaka

moe, dali su se na daljnje traenje pravde i

zahtijevali su prvenstveno povelju o povlasticama
svog graanskog prava.
Nestanak povelje o povlasticama
Budui da povelju nisu nali u javnoj krinji
izraenoj za uvanje tih dokumenata, a nije bilo niti
peata, narod je pobjesnio, poeo se aliti da s njima
postupa nepravedno, te su se pobrinuli da se uhvati
njihov tribun, koji se naziva fiscus, koji je trebao
kazati gdje se nalazi povelja Povlastica i peat, ako
ne eli iskusiti muke. Budui da je on imao jedan
klju od krinje a sudac drugi, rekao je da nita ne
zna i da s njegovim znanjem nije uzeto nita. Nakon
toga su navalili na njegovog prethodnika i dobili su
isti odgovor; Zatim su se pojedini senatori i u
pisanom obliku na isti nain izgovorili kako ne
znaju gdje se nalaze ranije spomenuti dokumenti.

Poslije toga, 21. kolovoza 1775. proglaena je

presuda izdajici Stjepanu Domjaniu i to na
doivotnu tamnicu sa zapljenom imanja. Zatim je
25. kolovoza proglaena presuda ostalim seljacima,
od kojih je nekima odrubljena glava te su bili
raetvoreni i raznijeti na razne strane, neki su bili
spaljeni, neki pogubljeni na neki drugi okrutni
nain, a neki osueni na jednogodinji prisilni rad u
Petrinji i Temivaru. Uza sve to prijetnje se nisu
smanjivale, a uli su se i glasovi da je to dotada bila
puntica, te da e doskora doi do prave bune, s
veim nevoljama za mnoge nego li dotada. Stoga su
u Raven, Dubovec i druga njihova sela poslani
vojnici iz Kostajnike krajine, koji su tamo stigli 3.
listopada.

Postupak i zahtjevi graana

O pobuni u gradu Krievcima

Zatim su k sucu Keeru poslana etiri graanina

s Josipom Domiljanom [Domislyan], koji su jedva
ponaali suca Keera u Lunici u kui gospodina
podbana Rauffa [Raucha]. Zbog pomanjkanja
prilike nisu ga odmah priveli, nego su donijeli
njegova pisma puna tubi i uzaludnih prijetnji; u
njima im on nareuje neka mu od kue poalju
jamstvo [occasio]; ono mu je odmah bilo poslano,
ali su se neto kasnije vratili bez suca. Naime, na
putu je sudac bio obavijeten o zasjedama koje su
mu postavili, te se tako prestraio da je s imanja
otaca isusovaca u Tkalcu, do kojeg je ve bio doao,
otiao u Zagreb. Odanle je jo vie slao uzaludne
prijetnje, dodajui i nove. Budui da mu nije bilo
dozvoljeno vratiti se na njegov posjed, poruio je
neka mu oni iz magistrata [poglavarstva] poalju po
dokumente, kako bi se ono to graani trae dalo
onim graanima kojima se moe vjerovati. Tako je i

Razlozi pobune u Krievcima 1755. god.

Jedva su se u Severinu malo smirili nemiri, kad
su se u Krievcima javili novi, kako se narodu
inilo, gotovo pravedni. 8. veljae puki je tribun
sve graane sazvao u zapovjednitvo i proitao im
pismo gospodina suca Keera u kojem se
zapovijedalo da svatko plati po kui i zemljitu,
kako je to ranije razmjerno utvreno - etiri,
odnosno pet rajnskih forinti, od zemlje desetinu, a
umjesto devetine dva i pol groa, od vinograda isto
tako desetinu, a umjesto devetine od svakog teaka
dva novia, a za svaka kola drva dovezenog iz
zajednikih uma 1 gro. ... Kad je to narod uo
zatraio je da mu se predoi kraljevski nalog; a kad
se to nije dogodilo i kad se vidjelo da se tu nita ne

I odatle potjee sve zlo, pa su neke, kao konzula

Heteja malo izudarali, neke su uhitili, a drugima su
oduzeli koplja. Za vrijeme ovih nemira nije bilo
suca Ivana Keera; vikalo se da se poalje po njega i
odlueno je da se poalje po njega kako bi
Povlastice i peat vratio u krinju, te neka se to
prije odri skuptina koja se ve trebala odrati na
blagdan Svetog Leopolda. Neka svi ekonomi
[dunosnici] poloe narodu raun, te neka se ne
uvodi nita novog to ve kraljevi nisu odredili i
neka se narod niti najmanje ne optereuje vie od
toga.
Bijeg suca Keera

151

LJUDEVIT PLAKO POBUNE U KRIEVAKOM KRAJU 1755. GODINE PREMA ZAPISIMA ...
Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 144-152

uinjeno: naime dva senatora i dva graanina su 24.

[veljae] donijeli Povlastice i peat, to je bilo i
traeno, i tako se narod umirio.

O pobuni u gradu Koprivnici

U te se dane pobunio i grad Koprivnica, tako da
ih je sam general, zapovjednik mjesta, morao
smirivati prijetnjama i pokazivanjem vojske,
[savjetujui im] da na mirniji nain trae svoja
pretpostavljena prava.
Razlog pobune u Koprivnici 1755. godine
Razlog toj pobuni bio je novac koji je na
posudbu primljen od asnog kaptola zagrebakog i

152

koji je potroen bez znanja javnosti. Svjetlo

[poticaj] je graanima dao Miho Klobuari,
senator, koji je na smrtnom asu svom ispovjedniku
u kesi dao odreen iznos novca, tj. 53 forinte,
molei ga da taj novac vrati zajednici, koji je on
dobio kod neke podjele, a njemu se to nikada nije
inilo pravednim; pozvao je [k sebi] i druge graane
i sam im je predao novac. Iza kako su naredbe bile
izvrene, graani su opim dekretom odredili da
svaki senator mora platiti toliko forinti; a da bi se to
bre provelo, graani su u kuu svakog senatora
odredili dvanaestoricu, kojima su oni morali davati
hranu i plaati im po tri groa [dnevno], tako dugo
dok ne vrate novac dobiven podjelom.