396

Prikazi i recenzije / Reviews

Arh. vjesn. 56(2013), str. 343-404

Monarhije, dok su institucije vezane uz sredinja ministarstva u neto veoj mjeri usvojile novi nain rada. Uredsko poslovanje narodnooslobodilakih odbora (NOO-a)
nije voeno dosljedno, a nastala dokumentacija je fragmentarno sauvana. Poglavlje
zavrava opisom poslovanja pojedinih ministarstava RH u razdoblju od 1990. do 2010.
U etvrtom poglavlju Suvremena stremljenja u oblikovanju klasifikacijskih
planova (251-283) navedene su spisovodstvene norme nacionalnog i meunarodnog
znaaja. Prva od njih, Meunarodna norma za upravljanje spisima: ISO 15489 temelji
se na ideji tzv. funkcionalne klasifikacije odnosno klasifikacije poslovnih aktivnosti.
Nakon toga slijede norme za upravljanje elektronikim dokumentima i klasifikacijama, poput Modela zahtjeva za upravljanje elektronikim zapisima - MoReq u Europskoj Uniji ili onih na podruju Velike Britanije, SAD-a i Australije, kao i sheme
metapodataka te metapodatkovne norme. U drugom dijelu prikazane su i prilagodbe
nacionalnih sustava upravljanja spisima suvremenim kretanjima u SAD-u, Kanadi,
Australiji i Njemakoj. Poput prethodnog, autorica i etvrto poglavlje zavrava hrvatskim primjerom, navodei (necjelovite i nekonzistentne) pokuaje reforme sustava
uredskog poslovanja i pristupa klasifikaciji spisa u Hrvatskoj od 1991. godine.
Konceptualni i funkcionalni razvoj klasifikacijskih sustava na podruju Hrvatske (284-300), naslov je posljednjeg, petog poglavlja. Razvoj klasifikacije i organizacije spisa na podruju Hrvatske prikazan je kroz vie povijesnih upravnih razdoblja, te
se moe svesti na nekoliko modela koji ne potuju strogi slijed upravnih i drutvenopolitikih promjena. Kao prvi u nizu navodi se koncept predmetne registrature koji je
razvijen u Habsburkoj (Austro-Ugarskoj) Monarhiji. U meuratnom razdoblju predmetna se klasifikacija postupno naputa te se sve vie posee za numeriko-kronolokim pristupom. U ovom poglavlju prikazana su obiljeja tih modela, kao i razvoj sustava u pogledu posebnih zadataka koje podupire klasifikacija. Drugi dio poglavlja
posveen je sreivanju gradiva u arhivima odnosno prikazu mogunosti i ogranienja
klasifikacijskih sustava, te numeriko-kronolokih sustava organizacije spisa na
primjerima iz hrvatske arhivistike.
Radoslav Zaradi
Pavliek, V. Arhivsko gradivo terezijanske urbarijalne regulacije Varadinske upanije. Doktorska disertacija. Zagreb : Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2012. XV
+ 266 str.
Disertaciju Arhivsko gradivo terezijanske urbarijalne regulacije Varadinske
upanije doktorandica Vida Pavliek, arhivska savjetnica i voditeljica Odjela sreivanja arhivskoga gradiva u Dravnom arhivu u Varadinu, uspjeno je obranila 2012.
godine pod mentorstvom dr. sc. Josipa Kolanovia, umirovljenog ravnatelja Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu.
Navedenu sintezu ine: Podatci o mentoru (I), Saetak (II), Summary (IIIXVIII), Kljune rijei (IX), Key words (X), Sadraj (XI-XV), Uvodni dio (1-17), sedam
poglavlja, Zakljuak (251-252), Izvori i literatura (253-259), Popis priloga i ilustracija
(260-262), Popis kratica (263), ivotopis (264), Popis objavljenih radova (265-266).
Prvo poglavlje nosi naslov Kontekst nastanka dokumenta (18-63). Autorica
nas u njemu uvodi u vrijeme Habsburke Monarhije i vladavine Marije Terezije. Pod
utjecajem doktrine kameralizma, Beki dvor nastoji provesti jednu od najznaajnijih

Prikazi i recenzije / Reviews

Arh. vjesn. 56(2013), str. 343-404

reformi tog vremena - urbarijalnu regulaciju. Namjera drave bila je javnopravnim

osnovama urediti gospodarske i pravne odnose izmeu podlonika i vlastele te osigurati njihovu egzistenciju, uz redovito plaanje poreza. Na podruju Banske Hrvatske urbarijalna reforma nije se mogla provesti bez nunih upravnih reformi hrvatskih upanija (1759) i osnivanja Kraljevskog vijea za kraljevine Dalmaciju Hrvatsku i Slavoniju (1767). Upravo je prikaz arhivskoga gradiva terezijanske urbarijalne
regulacije nastalog na razini Varadinske upanije tema ove disertacije.
Ustroj i sadraj zapisa (64-210) naslov je drugog poglavlja. Pavliek smatra
kako je prvo sreivanje arhiva Varadinske upanije zapoeo 1773. godine upanijski
biljenik Stjepan rnko. Cjelokupni arhiv on je podijelio u etiri cjeline ili odjela. Pridravajui se autoriine strukture, rad na sreivanju nastavio je koncem 18. st.
odvjetnik Josip Plantak. Dokumentacijska struktura koju su rnko i Plantak uspostavili ouvala se do danas. Analizom je utvreno djelovanje velikih i malih upanijskih
skuptina, te urbarijalnih sudbenih sjednica kao tijela zaduenih za provedbu urbarijalnog ureenja na razini upanije. Na temelju strukturnih i funkcionalnih skupina
zapisa, te analize sustava odlaganja zapisa u spisovodstvu i pismohrani, Pavliek je
izradila Prijedlog strukturiranja, Virtualni plan sreivanja arhivskoga gradiva urbarijalnog ureenja na podruju Varadinske upanije (str. 73). Posebno je istaknut ustroj
i sadraj zapisa nastalih na razini suija, odnosno mjesta. Ti zapisi poredani su kronoloki te predstavljaju neprocjenjiv izvor od nacionalnog znaenja za prouavanje
gospodarske, socijalne, agrarne i demografske povijesti.
S obzirom da se postupak urbarijalnog ureenja provodio prema jedinstvenim uputama, u poglavlju Zapisi urbarijalnog ureenja na razini suija ili mjesta u
fondovima drugih hrvatskih upanija (211-213), analizirani su ve navedeni dokumenti za podruje Varadinske upanije, s onim na razini suija ili mjesta za podruje
ostalih hrvatskih upanija. Ustvreno je kako znaajnije razlike ne postoje.
Uporaba pojedinog jezika u dokumentima iz 18. st., za autoricu je imala viestruko znaenje. Navedenoj tematici posveeno je kratko etvrto poglavlje Jezik urbarijalnih zapisa (214-217). U spisima se najee koristi latinski jezik i latinsko pismo,
rijetko hrvatski ili njemaki jezik. No, postoje sauvani prijevodi dokumenata na hrvatskom jeziku i kajkavskom narjeju koji predstavljaju vrijedan izvor za istraivanje
(povijesti) hrvatskog jezika.
Gradivo terezijanskoga urbarijalnog ureenja u dopunskim izvorima (218222), naslov je petog poglavlja. Kao dopunski izvor autorica istie fondove pravnih i fizikih osoba (te obitelji), viih upravnih tijela, te razne zbirke gradiva - prvenstveno
Zbirku urbarijalnih knjiga i spisa Varadinske i dijela Krievake upanije u Dravnom
arhivu u Varadinu.
Dokumenti istog stvaratelja nerijetko se nalaze u nekoliko fondova kod vie
nadlenih institucija. Informacijsko objedinjavanje gradiva (223-231) predlae uspostavu tematskog vodia kao relevantnog arhivskog obavijesnog pomagala. Kao primjer navodi se sustav informacijskog objedinjavanja gradiva edicije Dravnog arhiva u
Varadinu pod naslovom Marijaterezijanski urbari Varadinske upanije 1774.-1784.
Tema opisanog projekta su terezijanski urbarijalni zapisi nastali na razini suija za
podruje Varadinske upanije u navedenom razdoblju.
Posljednje je poglavlje Objavljivanje gradiva terezijanskoga urbarijalnoga
ureenja na primjeru edicije Marijaterezijanski urbari varadinske upanije 1774.-

397

398

Prikazi i recenzije / Reviews

Arh. vjesn. 56(2013), str. 343-404

1778. (232-250). Zapisnici nastali na razini suija ocjenjuju se vrijednima za povijesna

i druga istraivanja, te se zbog toga krenulo u njihovo objavljivanje. U drugom dijelu
zavrnog poglavlja predlau se konkretna rjeenja prilikom objavljivanja takve vrste
arhivskoga gradiva: naini publiciranja izvorne grae, prijevod, poredak, izrada kazala, uspostavljanje signatura itd.
Radoslav Zaradi
Lui, M. Osobni arhivski fond: arhivistika teorija i hrvatska arhivska praksa.
Doktorska disertacija. Zagreb : Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2012. IX + 233
str.
Kad bi se meu arhivistima, knjiniarima i drugom strunom osoblju koje radi
na osobnim arhivskim fondovima u raznim institucijama Republike Hrvatske provela
anketa o njihovoj strunosti i educiranosti u tom poslu, vjerujemo kako bi rezultati bili
poraavajui. U hrvatskoj arhivistici podruje osobnih fondova danas je uglavnom
neistraeno. Tako primjerice, unato uvrijeenom unificiranom terminu osobni
arhivski fond, danas se jo uvijek koriste i drugi pojmovi poput: zbirka, privatna zbirka,
osobna zbirka, privatni spisi, osobni spisi, rukopisi, ostavtina, rukopisna ostavtina,
privatni arhiv, osobni arhiv itd. Na meunarodnoj razini o sustavnijoj brizi za gradivo
osobnih fondova moe se govoriti tek od druge polovice 20. stoljea. Ve su prvi
meunarodni arhivistiki kongresi nakon Drugog svjetskog rata bili posveeni tematici
privatnoga gradiva openito, pa tako i osobnim i obiteljskim arhivskim fondovima.
Autorica Melina Lui arhivska je savjetnica te naelnica Odsjeka za novije
arhivsko gradivo obitelji i pojedinaca u Hrvatskom dravnom arhivu. Osobni arhivski
fond, arhivistika teorija i hrvatska arhivska praksa njezina je disertacija koju je obranila 2012. godine na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu pod mentorstvom
dr. sc. Josipa Kolanovia, arhivskog savjetnika u miru.
Uz osam sredinjih poglavlja koje emo navesti u daljnjem tekstu, sintezu
ine sljedei prilozi i cjeline: saeci na hrvatskom i engleskom jeziku; Sadraj (VII-IX),
Uvod (1-5); Zakljuak (179-182); Popis koritenih arhivskih izvora i obavijesnih pomagala (183-186); Pravni propisi i norme (187-188); Literatura (189-209); Prilozi (210230): Pregled ustanova u Hrvatskoj prema broju osobnih arhivskih fondova u posjedu
(210-212), Zastupljenost stvaratelja osobnih arhivskih fondova po strukama (213-215),
Primjer sheme sreivanja osobnoga fonda znanstvenika: Igor Karaman, povjesniar
(216-218), Primjer sheme sreivanja osobnoga fonda znanstvenika: Henri Piron, psiholog (219-221), Primjer sheme sreivanja osobnoga fonda politiara: Ren Pleven,
politiar (222-223), Primjer sheme sreivanja serije koja se odnosi na gospodarsku
djelatnost osobe: Duan Plavi, bankar (224-225), Primjer sheme sreivanja osobnoga fonda stvaratelja s vie strunih odrednica: Marjan Kozina, skladatelj, publicist i
prevoditelj (226-227), Primjer sheme sreivanja osobnoga fonda Bernarda Stullija, arhivista, povjesniara i pravnika (228-230); te ivotopis doktorandice (231) s popisom
radova (232-233).
Prvo poglavlje Osobni arhivski fondovi u arhivistikoj teoriji (6-30) donosi raspravu o pojmu i znaenju arhivske terminologije: to je to arhivsko gradivo, tko ga
stvara, to je to privatna arhivska ostavtina itd. Isto tako donosi se pregled strune
arhivistike literature od prvog arhivistikog prirunika nizozemskih autora S. Mul-