DIMITRIJE KALEZI]

TEOLO[KI FAKULTET
BEOGRAD

UDK 141.41(470)19

Ruska filozofija u HH vijeku

Kqu~ne rije~i: religiozni renesans,

idealizam, materijalizam, religioznost, ateizam, konkretna metafizika
svejedinstva, ideal-realizam, personalizam, egzistencijalizam, romantizam, ranohri{}anske i anti~ke tradicije

Apstrakt: Autor daje panoramu brojnih tokova i bogate misli ruskoga dvadesetog vijeka, polaze}i izdaqe od 90-ih godina XIX pa do 90-ih godina XX vijeka. Najprije prikazuje ruski religiozni renesans
srebrni vijek ruske filosofije i teologije: motive,
mislioce, uticaje Tako do oktobra 1917. godine, kad
se to prekida i grana u dva pravca: u centrima emigracije razvija se i daqe nastavqa ta djelatnost, sve
bogatija i raznovrsnija, a u novoj dr`avi SSSR ona se
gu{i, izuzimaju}i dva-tri mislioca koji se 20-ih godina ogla{avaju, a 30-ih su umuknuli u Staqinovim
~istkama. Ina~e, poslije revolucije forsira se filosofija materijalisti~kog ateizma i ona traje do
iza Drugog svjetskog rata, kad po~iwu, 70-ih i 80-ih
godina pomalo, pa sve vi{e, da se ~itaju i pre{tampavaju pisci iz emigracije, a onda i iz predrevolucionarnog vremena. Tako do 90-ih godina XX vijeka,
koje (godine) kao da zatvaraju krug od stotinu godina,
jer dobro podsje}aju na 90-te godine XIX vijeka: okrenuo se to~ak istorije, ali se i pomjerio za 100 godina
unaprijed.

Poslije XIX vijeka, velikog vijeka ruske kwi`evnosti koji

je s razlogom prozvan zlatni vijek ruske literature, do{ao je XX
vijek, vijek koji }e biti nazvan srebrni vijek ruske filosofije i
teologije. Izme|u wih se nalazi i ~ini prelaz od jednoga prema
drugom ruski religiozni renesans, koji nosi sli~ne atribute i ima
371

DIMITRIJE KALEZI]

istu, posredni~ku ulogu kojom se ispuwava odre|eno me|uvrijeme,

ali (ima) drugi i druk~iji sadr`aj kao {to je imao onaj klasi~ni
renesans koji je predstavqao praskozorje ali jo{ ne i ~isti dan
novoga vijeka. Ovaj ruski renesans XIX i XX vijeka po~iwe u
zavr{noj ~etvrtini XIX vijeka i ima korijene u ranijem ruskom
filosofskom naslije|u, naraslom iz teologije i beletristike.
Taj bogati sliv i razgranato korijewe vezuje ujedno li~nost
i djelo filosofa, pjesnika, teologa Vladimira S. Solovjeva
(18531900) koji je wegova centralna figura. Godina 1890. uzima se
kao zreli po~etak ovoga preporoda, jer zavr{na decenija toga
(XIX) vijeka pokazuje jasne nove sadr`aje koji }e u Rusiji da se
razvijaju i kristali{u sve do Oktobarske revolucije (1917). To je
bio trend {irokog kursa ponornih dubina, nedose`nih visina i
nedoglednih {irina potpuno druk~iji od ranijega i zato, sadr`inski gledano, to je ve} bio XX vijek. Ovaj (XX) vijek je, kao
prethodni (XIX), po~eo desetak godina ranije: wegov ritam traje
od Francuske (17891792) do Ruske revolucije (1917), s tim {to
period religioznog renesansa (18901917) predstavqa bogati uvod
u novi (XX) vijek.
Ovo vrijeme predstavqa bogato razgranato i rasko{no rascvjetalo stablo ruske kulture i stvarawe blagotvorne klime duhovnosti, prevashodno pravoslavne. Nara{taj, veoma brojan, darovitih i plodnih stvaralaca tada stasava i daje svoje bogate plodove; a porijeklo, uticaji i podsticaji su razli~iti: i tradicionalni i sa strane zapadni, raznih {kola i pravaca. Ali tu ni{ta
nije glatko ili mehani~ki i pasivno preuzeto, nego je prihvatano kao spoqna informacija, a onda apsorbovano, pa ili usvajano
djelimi~no, ili odbacivano, djelimi~no ili u cjelini; i jedno i
drugo s razlogom. Zato u djelima mislilaca ovoga perioda sve djeluje originalno: neposredno proisti~e iz do`ivqaja, misli,
rije~i Dakle, li~na obnova iznutra i presaznavawe svega kroz
preumqewe le`i kao duboka podloga iz koje izrasta ova filosofija potpuno druk~ija od zapadne, koja tu ima svojih podsticaja
stvarala~kih i originalnih, a ne mehani~kih grubih uticaja. U
pitawu je filosofija duhovnog iskustva koju daje ukupno preobra`ena li~nost kroz preporo|eni `ivot i um.
372

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

O ovom periodu, wegovim stvaraocima, temama i drugom,

napisao je kwigu N. Zernov The Russian Religions Renaissance of the
Twenteth Century (1963). Za obradu ove razu|ene sadr`ine mogao je,
i pripremao se, da napi{e kwigu G. V. Florovski, ali je ~ekao
pojavu ovoga djela Zernovqeva. Kad se ovo pojavilo, Florovski
~ovjek {irokih horizonata, dubokih uvida, suptilne u~enosti i
ogromne erudicije, uz to neobi~no pronicqiv i intuitivan nije
bio wim zadovoqan: sve {to je re~eno, ta~no je, ali nedovoqno
instruktivno, nepodsticajno a pokret je bio sav u dvigu, pulsirao i damarao, pa je to trebalo i kwiga da uhvati, prenese, ponudi
Me|utim, godine su u~inile svoje; a brdo obaveza koje su pred
wim neodlo`no le`ale i uve}avale se ne{to u Svjetskom savezu
crkava, a mnogo vi{e predavawa i projekti na me|unarodnom planu, posebno {irom i diqem prostrane Amerike i starog kontinenta Evrope, kao i svo|ewe i zavr{no redigovawe, uz prevo|ewe pod wegovim nadzorom na engleski jezik wegovih radova nisu
mu davali vremena za ovu veliku sintezu. (Ovaj mi je podatak saop{tila u avgustu 1973. godine gospo|a Feri Fon Lilienfeld Fairy
fon Liliendfeld slavista i evangelisti~ki teolog, tada profesor
Univerziteta u Erlangenu; ona je, budu}i ro|ewem Ruskiwa, odnosno balti~ka Wemica i k}erka generala carske ruske armije,
koja je {irokim plu}ima udisala blagodatni vazduh ruske duhovnosti, osobito rade}i na svojoj disertaciji o prepodobnom Nilu
Sorskom, bila spremna da ovo prevodi sa rukopisa u kontinuitetu na wema~ki jezik. Ali, na`alost, do toga nije do{lo.)
Ina~e ovaj period je iznio na povr{inu nara{taj iz kojeg su
izvjesne li~nosti stekle svjetsku reputaciju. Oni su mnoge teme
ranije obrade pretresli i iznova obradili ali sada u novoj klimi, intelektualno-duhovnoj i `eravi~no do`ivqajnoj. Stare teme
dobile su novi tretman: preumqene pameti, duhovne opitomqenosti, intelektualne produbqenosti, i iskustveno duhovno bogatstvo donijele su svoje bogate tonove koji su odjekivali u brojnim
dimenzijama: duhovne dubine se`u ispod ranijih nivoa, a intelektualne visine i {irine prevladavaju dotada{we evropske domete.
Zato se ovaj nara{taj odlikuje unutra{wim kvalitetom:
htjeli su i na tome predano radili preporod ukupne li~nosti.
373

DIMITRIJE KALEZI]

Tri zbornika filosofsko-religioznih radova Problem idealizma (1902), Vehi (1909) Iz Glubin (1918) predstavqaju ba-rometar uzrastawa uvis i razrastawa u {irinu, i spu{tawa razu|enim korijenom nani`e. Ovo se u prvom redu odnosi na mladu inteligenciju toga vremena koja je sva bila u naponu iskawa i provjere. U kontekstu te duhovne qestvice velikoga raspona neki od
wegovih u~esnika ~eznu za identitetom s Bogom neiscrpnim izvorom blagodatnog davawa, koje se autenti~no ~uva i nadle`no
razdaje u pravoslavqu; oni me|u wima je S. N. Bulgakov koji prima sve{teni~ki ~in umuju iz Crkve, bogoslovstvuju i filosovstvuju; drugi prilaze iz raznih struka; iz elektrotehnike i matematike I. A. Florenski dolazi u Moskovsku duhovnu akademiju: u
woj studira, a onda postaje sve{tenik i profesor u istoj; pa izvjesni prilaze toj sferi veoma blagoprijatnoj: N. O. Loski je iskren i jasan kad ka`e da ga je kwiga P. A. Florenskoga Stolp i
utver`dennie istin (1914) kona~no privela Crkvi, pravoslavqu. Knez E. N. Trubeckoj je svoj prikaz na tu kwigu naslovio sintagmom Svet favorski i preobra`enie uma, {to jasno ukazuje na
wena bitna imanentna svojstva koja se ekspliciraju i zra~e; osobine wene su{tine i wihov sadr`inski integritet, gdje je ukqu~eno i ono su{to, nadkosmi~ko.
Pored ovih triju zbornika, ali i prije wih i paralelno s
wima, te~e rad filosofskih dru{tava, preimenovanih kasnije u
religiozno-filosofska, osnovana pri katedrama vode}ih univerziteta, odnosno filosofskih fakulteta Moskovskog i Petrogradskog. Od 1905. godine u Moskvi se ovo dru{tvo preimenuje i
oboga}uje sadr`ajem i temama rada: sada se zove Religiozno-filosofsko dru{tvo imena Vladimira Solovjeva; ono }e imati svoj ogranak i u Petrogradu. U Moskvi je carovao u dru{tvu autoritet
kne`eve bra}e Trubeckih, a u Petrogradu bra~nog para Mere{kovski Gipius. Sva dru{tva su imala i svoje publikacije; pored
objavqivanih protokola sjednica, oni su imali i periodi~ne publikacije ~ije su stranice ispuwavane tekstovima koji su pokretali pitawa od interesa. Po mi{qewu Ber|ajeva, u dru{tvima i
na wihovim sjednicama koje su u stvari bile otvorene diskusije
mnoga pitawa bila su provokativna i podsticajna. Zato su to bila
374

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

`iva i otvorena dru{tva upravo kao i wihove diskusije. ^lanovi dru{tva su objavqivali svoje radove u ~asopisima Nov put,
Russka msl, Moskovski e`endelnik i dr. Ta su dru{tva do`ivjela svoj kraj jedno za drugim, od 19181920. godine. Tek je u
SSSR-u osnovano Filosofskoe obestvo 1971. koje postoji i danas u Ruskoj federaciji, kao i wegovo glasilo Vopros filosofi, koje prati i sinhrono registruje plime i oseke, osoje i prisoje u filosofskoj tematici, odnosno izboru i izradi gradiva.
Najobrazovaniji i najkulturniji ruski marksista P. B. Struve prilazi idealizmu, pa Crkvi, s marksisti~kih pozicija i ukorewuje se u krilu religijske/religiozne metafizike; uz wega je
wegov kum S. L. Frank, koji je u svoje vrijeme, zbog marksizma, kao
i N. O. Loskin, dobio zabranu studirawa u Rusiji, pa odlazi na
prava u Minhen, Loski na filosofiju u Hale, a Struve krajem XIX
vijeka doktorira politi~ku ekonomiju u Berlinu. U Berlinu je,
kod Dubrov~anina Teodora Komzena doktorirao Vje~eslav Ivanov,
koji }e kasnije opet doktorirati u Rusiji; oba puta iz klasike:
prvi put o pla}awu poreza u starom Rimu, a drugi put o dionisijskom u gr~koj kulturi.
Solovjevu su sqedovali wegovi najbli`i u~enici kne`evi
bra}a Trubecki, Sergej i Evgenije; oni su bili wegovi u~enici u
nau~nom i filosofskom smislu rije~i, a ne u {kolskom. Svi ovi
mislioci su ko vi{e ko mawe neposredno, a posredno kroz klimu
koja je stvorena pod uticajem Solovjeva bili wegovi sqedbenici: kretali su se duhom i pravcem koji im je on nazna~io filosofskom tradicijom koja je i tada i ranije u evropskoj kulturi bila
najja~a i zna~ila najve}i domet. Odre|ene kwige tih mislilaca
Solovjeva: Kritika otvle~ennh na~al, Smsl `izni, ^teni o
bogo~elove~estve; pa kwiga S. N. Trubeckoga Metafizika v drevne Grecii i U~enie o Logose v ego istorii; kwiga E. N. Trubeckoga; Bulgakova Ot marksizma k idealizmu, Dva grada, Filosofi hozstva, Svet neve~erni; N. A. Florenskoga Stolp i
utver`denie istin; L. P. Karsavina O~erki religizno `izni
v Italii v XII i XIII vekah, Osnov srednevekovo religioznosti
v XII do XIII vekah, priemuestveno v Italii; N. O. Loski Obosnovanie intuitivizma i Mir kak organi~eskoe celoe; S. L. Fran375

DIMITRIJE KALEZI]

ka Predmet znani i Du{a ~eloveka, i dr. se`u u najvi{e filosofske vrhove evropskog izraza toga trenutka.
L. [estov (Lav Isakovi~ [varcman) vremenski pripada tom
pokretu, ali wegov rad tematski je druk~iji. On otkriva i otvara
temu egzistencijalizma. Wemu je u tome blizak N. A. Ber|ajev,
koji je romanti~ar u du{i, u~esnik u svejedinstvu i uz Bulgakova,
Struvea, Franka i drugih pripadao legalnim marksistima u godinama svoje mladosti. On je svojim temama koje je otkrivao podilazio iz dubina raznih pravaca, izlagao ih sa dosta psiholo{koga
u tretmanu, stilom literarnim, i, povremeno, `urnalisti~kim;
bio je stekao reputaciju najblistavijeg filosofa tako da, na
svoj na~in, i on doprinosi obiqe`ju epohe. Neke od wegovih kwiga i ~lanaka iz toga vremena, osobito Filosovi svobod (1911) i
Smsl tvor~estva (1916) nezaobilazne su. V. B. Zjenkovski u
psihologiji koristi rezultate Frojdove psihoanalize i postavqa
duboke i sadr`ajne osnove pedagogiji. A. B. Vi{eslavcev, advokat
koji ostavqa praksu i zatvara kancelariju, odlazi u Marburg i
doktorira iz filosofije tika Fihtea (1914); on i Frank }e otkriti Kuzanskoga ruskim misliocima, dok }e A. F. Losev tada jo{
biti student i objavi}e svoj prvi rad ros u Platona (1916)
tipi~no po~etni~ki, ali koji navje{}uje i ogla{ava eruditu
misli, afiniteta, sadr`aja Iz toga vremena odjekuju prvi glasovi i poti~u prvi radovi mladoga G. V. Florovskoga.
Po`ar Prvog svjetskog rata je uveliko omeo i poquqao ovaj
napredak, ali ga nije onemogu}io: brojne kwige toga nara{taja su
objavqene u tim godinama; pokretani su i listovi i s malim
poreme}ajima tekle edicije ranijih ~asopisa i biblioteka.
Ali, to }e sve da presije~e u punom jeku wegova procvata
po`ar Oktobarske revolucije (1917): te godine umrije}e Ern, a
poslije }e emigrirati Novogorodcev na Zapad, sa bjelogardejcima
se povla~i Bulgakov, kao i knez B. N. Trubeckoj, koji }e umrijeti
u gorama Kavkaskim. Ve}ina wih }e ostati po zavr{etku rata i
revolucije u novoj dr`avi, SSSR-u, ali u uslovima nepovoqnim za
rad ove vrste: Zjenkovski }e, s polo`aja ministra vjeroispovjedawa emigrirati u Kraqevinu SHS, ostali }e, milo{}u Lewina,
biti izba~eni iz zemqe. Na jednom brodu iz Petrograda }e biti
376

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

otisnuti u zapadni svijet: L. I. Karsavin, N. O. Loski, S. L.

Frank, I. I. Lap{in, N. A. Ber|ajev, V. I. Iqin i drugi. Te{ko
da je tada moglo biti ve}e i ja~e koncentracije intelekta i pameti, duha i kulture od toga broda, odnosno wegova tovara. O~igledno, novoj dr`avi nije bio ni u kakvom kontekstu potreban ovaj
kvalitet i misli, pa ga se na taj na~in plemenito li{ila (rije{ila). Od wih je ostao mali broj u Rusiji; me|u wima su bili opet,
Losev i Florenski. Prvi postaje potpredsjednik Akademije nauka
i umjetnosti (1927), pa (1928) akademik, a drugi je radio prvo u
Zavodu za za{titu starina Sv. Sergijevske lavre, zatim u velikim
zavodima elektro i matemati~ke struke, pa hemijskim i sli~no,
rukovode}i velikim istra`iva~kim projektima; redigova}e prvih pet tomova velike Sovjetske elektroenciklopedije u koju je
unio ve}i broj svojih priloga/odrednica.
Dakle, to mno{tvo umova i pregalaca, genija svih vrsta,
raspr{eno je: jedni su izbjegli, drugi prognani, a mali broj zadr`an i prestrojen na druge projekte. Kad se danas retrospektivno
pogleda ovo vrijeme, li~nosti i wihova interesovawa, rad i rezultati, lako pada u o~i wihov maksimalizam do`ivqavawa, wihovo ne li~no, subjektivno, nego li~nosno, personalisti~ko i
ideal-realisti~ko personalisti~ko prila`ewe pitawima i
hvatawe u ko{tac s problemima. Izronila iz ruske i pravoslavne
tradicije, a mnogi iz drugih neruskih i nepravoslavnih i
pri{li ovome pokretu i wegovom hodu, oni su bili natpojedina~ni i nadindividualni u do`ivqaju i izrazu, {to zna~i da li~no i
pojedina~no, individualno, nije pore~eno i brisano, nego je otvoreno prema op{temu i natpojedina~nom, gdje je opet li~nost
vrhunska kategorija u visokoj lestvici vrijednosti. Pojedinac je
oboga}en, jer je otvoren: u wega se ulio blagodatni sadr`aj i pred
wim se otvorila obratna perspektiva vje~nosti, pa je on vremeno
vje~an, {to zna~i: nastao i ro|en u vremenu, a namijewen
vje~nosti u koju je pozvan; i odaziva joj se cjelinom svoga bi}a.
Iz preobra`enoga uma zra~i sklad, proporcija, qepota
Stoga svemu tra`e, i nalaze, unutra{we utemeqewe: vjeri i teologiji, nauci i filosofiji, umjetnosti svih vrsta i rodova. Za
mnoge od wih je re~eno da je briqantan stilista jasne misli
377

DIMITRIJE KALEZI]

duboke i visoke. Ovaj bi sud mogao da se pro{iri na sve wih, jer su

wihovi filosofski ogledi eminentno kwi`evni, a posebno je
pitawe {to su otvorili nove prostore, ~itave svjetove. Taj nara{taj je posebno bio inspirisan N. N. Fjodorovim (1902) tim
ruskim Sokratom koji je bio stariji savremenik i veoma je uticao na tri ruska genija s kraja XIX vijeka: Dostojevskog, Tolstoja
i Solovjeva. Ovi mislioci su bili pod izvjesnim misti~nim uticajem Dostojevskog, a wegov je prvi izdanak Solovjev. Neki su, kao
i sam Solovjev, bili pjesnici (Ivanov i Florenski); drugi pisci
literarnih tekstova (Bulgakov i Karsavin).
Poslije {irokog sliva i bogatog toka te misli i djela nastaje neko razdvajawe u dva pravca: i jedni i drugi nastavqaju svoj
rad; jedni u inostranstvu, drugi u zemqi, gdje }e da se zacari i
forsirano razvija filosofija drugoga kursa i toka marksisti~ka, na materijalisti~kim osnovama.

Na raspu}ima emigracije
Dok se bjelogardejska armija povla~ila prema jugu, s wom je
i{la masa naroda; tu je bilo intelektualaca svih vrsta, profila,
rangova U Simfropoqu na univerzitetu predaje izvjestan broj
profesora za vrijeme prekida odstupnice. Me|u wima je ekonomista i pravnik, sada u ~inu sve{tenika S. N. Bulgakov, koji
predaje kanonsko pravo.
Kada su pro{li gore Kavkaza, pro{li su kroz Carigrad i
Atinu, a onda se razvili prema sjeveru, preko Carevine Bugarske
i Kraqevine SHS, po~etkom dvadesetih godina i kre}u se prema
Evropi. U Sofiji i Beogradu, odnosno Sremskim Karlovcima i
uop{te u ovim dr`avama oni hvataju korijena. Sa wima je i veliki dio sve{tenstva sa episkopima. U Sofiji se zadr`ava episkop
Serafim Soboqev, a u Sremskim Karlovcima Antonije Hrapovicki, mitropolit kijevski i galicki, koji organizuje Rusku
zagrani~nu crkvu i tu joj osniva sjedi{te (ona }e ostati tu do
kraja Drugog svjetskog rata).
U Kraqevini SHS, odnosno Jugoslaviji, za ruske izbjeglice
organizovan je {irok prihvat i kasnije je izda{no pomagana wi378

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

hova organizacija. Rijetka je bila {kola u kojoj nije predavao neki Rus profesor. Ruski nau~nici su svojski pomogli obnovu Beogradskog univerziteta, a osnivawe velikog broja instituta koji
}e, kasnije, prerasti u fakultete pokrivaju brojni ruski
nau~nici i stvaraoci. To je brzo uhvatilo jaka maha i onda se
{irilo i odr`avalo sve do izbijawa Drugog svjetskog rata, osobito zahvaquju}i trima vrhunskim autoritetima na{eg javnog
`ivota: kraqu Aleksandru, patrijarhu Varnavi i prof.
Aleksandru Beli}u sva trojica su bili u Rusiji na visokom
{kolovawu: kraq i patrijarh na akademijama Vojnoj i Duhovnoj,
a prof. Beli} na Univerzitetu.
Drugi ve}i organizovani centar ruske emigracije bio je
Prag. Tamo je ranije (1920) ve} izbjegao prof. Novogorodcev i
osnovao Pravnobogoslovski fakultet (1921), koji }e se razviti u
slobodni univerzitet, posebno od pra{koga Karlova univerziteta. Za Ruse je u Pragu bila povoqna okolnost to {to su mogli da
se {iroko oslone na T. G. Masarika, koji je i li~no poznavao
mnoge od tih qudi sa svojih nau~nih putovawa po Rusiji i uop{te
po nau~noj saradwi, dok je bio profesor na ovom univerzitetu u
Pragu i kasnije poslanik u Be~u, a sada je dr`avnik predsjednik
mlade ^ehoslova~ke republike (19181937) koja je nastala na razvalinama dvojne monarhije na Dunavu Austrougarske.
Poslije mjesec, nepuna dva, proputovawa kroz Atinu, Sofiju
u Beograd ovdje sti`e S. N. Bulgakov i odmah dobija katedru
kanonskoga prava; N. S. Loski i I. M. Lap{in filosofiju; kod
wih }e magistrirati G. V. Florovski (tema: Istori~eska
filosofi Gercena, 1923), koji je ovamo do{ao iz Sofije, gdje je
bio sa Nikolajem Trubeckim, koji ve} 1923. prelazi u Be~ na slavistiku, poslije smrti Jagi}eve, i tu ostaje do kraja `ivota (1938).
Loski }e predavati i tu i, kasnije, u Bratislavi, a poslije Drugog
svjetskog rata, preko Pariza gdje se bio nastanio, ide za SAD gdje
`ivi i radi do kraja svoga dugog i plodnog `ivota (1965).
U Pragu }e biti (1923) organizovan prvi skup ruske emigracije. Na wega je do{la elita ruskog zagrani~ja, i tu su se mnogi
~lanovi porodice prvi put sreli poslije oktobarskih doga|aja.
Tamo je V. V. Zjewkovski, tada profesor Beogradskog univerzite379

DIMITRIJE KALEZI]

ta, do{ao, na{ao se sa bratom, odatle otkazao daqu slu`bu u

Beogradu, tu je izabran za direktora Pedago{kog instituta, a
onda je oti{ao u SAD kao stipendista Fulbrajtove fondacije,
odakle se vra}a poslije godinu dana i nastawuje u Parizu (1926),
gdje po~iwe wegov drugi `ivot, pedago{ki i predava~ki, a onda
sve{teni~ki i duhovni~ki dug i raznovrsno plodan (do 1962).
Naporedo sa Pragom postojao je mawi centar ruske emigracije u Berlinu. On je osobito uve}an i oboga}en kad je do{ao
talas protjeranih iz Petrograda. Neki }e npr. Frank, ostati tu od
1923 do 1937, kada prelazi u Pariz, da bi onda pre{ao u London
(19451950). U Berlinu je kwi`na produkcija bila dobra: ku}a
Dom knigi publikuje dobre kwige uglednih autora.
Pra{ki zbor ruske emigracije utvr|uje i osna`uje jednu
raniju odluku osnivawe bogoslovske {kole visokoga ranga.
Izbor je pao na Pariz, gdje }e Bogoslovski institut biti
smje{ten u Sergijevskom podvorju pod nadzor mitropolita
Evlogija Bezobrazova. Za prvog dekana, koji }e biti bez smjene,
imenovan je protojerej profesor dr Sergije Bulgakov. On }e
izvr{iti wegovo organizovawe i u~vrstiti po~etak rada i kasnije ga do pred kraj `ivota voditi (1944). U Parizu }e, poslije
kra}eg zadr`avawa u Berlinu, da se zastalno nastani Ber|ajev, i
da nastavi rad svoje, u Petrogradu jo{ osnovane, Filosofske
akademije slobodne kulture. Ona }e imati i organizovana predavawa, ali }e prevashodno da se bavi izdava{tvom (UMSA
PRESS), pa }e izvjesni profesori biti anga`ovani i u woj i na
Institutu. Tu }e da se razvije naj`ivqe izdava{tvo filosofske
literature, prevashodno duhovne orijentacije, i Pariz }e postati
najve}e ogwi{te ruske emigracije koje }e biti potpaqeno daleke
1925. godine. Ni danas nije prestalo s radom; jeste smaweno obimom izdawa i repertoarom tema, i to iz dva razloga: stari stvaraoci su pro{li, a osnovani su i drugi centri od kojih }e onaj u
Va{ingtonu da se naro~ito razvije. UMSA se i danas odr`ava i
Bogoslovski institut okupqa u svoje krilo i druge pravoslavne
(Srbe, Bugare, Grke ima i pravoslavnih Francuza i dr.). U dosta
~vrstoj vezi sa Institutom bilo je i englesko-rusko dru{tvo Sv.
Albana i prep. Sergija Radowe{kog sa svojim ~asopisom
380

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

Sobornost, a wegovi }e probqesci, jo{ u godinama prije Drugog

svjetskog rata, da bace svjetlo na tlo SAD. Tamo }e da se organizuje bogoslovska {kola koja }e u godinama poslije Drugog svjetskog
rata da pronese slavu pravoslavqa ruske tradicije {irom novog
kontinenta prvo duhovno, pa onda, intelektualno, beletristi~ki, umjetni~ki. Radi wenog po~etka putova}e iz Pariza u SAD
Bulgakov (1937), a poslije rata }e je predstavqati i voditi prvo
Florovski, pa onda [meman i Majendorf, wegovi u~enici-studenti iz Pariza. Ta je {kola potpuno stala na svoje noge i ponijela
ime krstiteqa Rusije velikoga kwaza sv. Vladimira. Ona ve}
dvadesetak godina postoji paralelno sa Sergijevskim institutom
u Parizu, i ima svoje kadrove, ediciju, misiju
Ruska emigracija, okupqena oko ovih centara svoga duhovnog
i intelektualnog `ivota i rada, ogla{ava}e se uz bogato
aktivno stvarala~ko prisustvo u zemqama gdje `ivi i kroz svoje
periodi~ne publikacije. Ima ih vi{e, ali me|u wima predwa~i
Put (Pariz, 19261941), koji u svom predjubilarnom broju 49, iz
duha i kroz pero svoga urednika Ber|ajeva govori o tom radu i
sumira u izvjesnoj dimenziji prednosti ruske filosofije u odnosu na evropsku. Navedimo samo dva primjera: V. S. Solovjev je preduhitrio velikana francuske nauke [ardena, monaha jezuitskog
reda koji se proslavio ulogom spajawa nauke i teologije, zatim je
Frank svojom kwigom Predmet znani (1915) preduhitrio
balti~kog Nijemca Nikolaja fon Hartmana u osnovnim stvarima
koje }e ovaj da izla`e u svojoj kwizi Grundzuge einer Methaphysik der
Erkenntnis (1921). Tako|e su na glasu bili beogradski Zapiski
Russkago nau~nago instituta v Belgrade (19301941); u wima su
mnogi ~lanci, ocjene i prikazi, odlomci jo{ nedovr{enih kwiga
uglednih autora ugledali svjetlost dana, odnosno do~ekali svoje
prvo publikovawe. Tako je, recimo, u te`wi da se svetoota~ka
misao do`ivi i tako do`ivqeno i `ivo izla`e Bulgakov doveo
iz Berlina u Pariz eminentnog intelektualca Florovskog, tada
privatnog docenta Ruskog univerziteta u Pragu, i predlo`io ga za
katedru patrologije. Ovaj predmet je uzgredno predavao L. P. Karsavin, koji je imao obaveza u evroazijskom pokretu dok nije (1928)
pre{ao sa slu`bom u Kovno (Kaunas) Obojica su bili duboko uko381

DIMITRIJE KALEZI]

rijeweni u svetim ocima, ~itali wihove tekstove, prou~avali

wihov `ivot i vrijeme i tuma~ili wihove ideje. Kad je poslije
nekog vremena objavio svoje kwige Vosto~ne otc IV veka
(1931) i Vizantiskie otc VVIII vekov (1933), Loski je dao
prikaz na tu dvotomnu kwigu u ~asopisu Sovremennie zapiski i
izrekao o woj izuzetno visoku ocjenu, a za wenog autora rekao da
je danas najdarovitiji mislilac ruske emigracije. Da ovakvu
ocjenu, bez ikakvih ograda, o tada jo{ relativno mladom
Florovskom izre~e veliki i strogi N. O. Loski, koji }e kasnije s
razlogom biti nazvan patrijarh ruske filosofije, u to vrijeme
kad je, po~etkom tridesetih, ruska emigracija bila i velika i
puna velikana duha bilo je razloga; taj }e razlog da se uskoro
opredmeti kwigom Puti russkago bogoslovi (1937) posqedwom
velikom sintezom velikoga duha i pregaoca, Florovskog, koji }e
poslije we da da ~itavo bogatstvo studija i rasprava u dugom serijalu na odre|ene teme (usko teolo{ke, {ire crkvene i kulturne). Ostavi}e za sobom biblioteku od niza debelih tomova,
punu dragocjenih stavova, osvjetqewa, zakqu~aka I kad ne pi{e
o filosofskim problemima, Florovski pi{e filosofskim
jezikom i razvija aktivni na~in razmi{qawa, pun pronicqivosti
i intuicije, rafinirane psihologije i precizne logike i misli
i jezika. Sadr`inski on je tradicionalno utemeqen pa gradivo
proiznosi na aktuelan na~in.
Parisko `ari{te duhovno u Sv. Sergiju, a intelektualno
oko ~asopisa Put i izdava~ke ku}e UMSA, evroazijskog
kru`oka i drugog, a sve je to u{iroko posebno povezano, kroz jednu
i po deceniju, okupqalo ruske intelektualce iz raznih dr`ava i
gradova zagrani~ja. Ipak, najja~i vodoskok, koji visoko i
u{iroko prska i obilno natapa, predstavqa sofijanska, odnosno
sofijolo{ka tematika. Znatan dio mislilaca je tu, pored, pi{e i
{tampa, ali ne ulazi u ovaj spor. Spor je bio uglavnom skoncentrisan oko S. N. Bulgakova, odnosno wegovih kwiga, i ranijih iz
Rusije, osobito Filosofia hozstva (1912) i Svet Neve~erni
(1917); i onih iz pariskog perioda wegova `ivota i rada, gdje predwa~e, uz brojne kra}e tekstove, wegove dvije bogoslovske trilogije: Mala (Drug @eniha, 1927, Kupina Neopalima, 1927, i Lestvi382

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

ca Iakovl, 1929) i Velika (Agnec Bo`i, 1933, Ute{itel, 1936,

i Nevesta Agneca, 1945).
Kult svete Sofije, Bo`anske Premudrosti, ima svoju tradiciju u hri{}anstvu: u Vizantiji to je Hristos, i hramovi posve}eni woj (u Carigradu, Ohridu, i dr.) posve}eni su Logosu, Bogu
Sinu koji izra`ava Premudrost Bo`ju, jer je on Rije~ Bo`ja; u
Rusiji, sveta Sofija je oslowena na li~nost presvete Bogorodice
i izra`ava wene atribute. Postoji i wen ikoni~ki prikaz i slu`ba, veoma sli~an sadr`aju slu`be Uspewa presvete Bogorodice.
Ali u bogoslovsku i filosofsku tematiku sofiolo{ko
pitawe unosi profesor filosofije Moskovske duhovne akademije
Fjodor Golubinski. Od wega to preuzima i daqe razvija wegov
u~enik, filosof i pjesnik V. Solovjev, a onda ga uslo`wavaju
wegovi u~enici (nastavqa~i), osobito Florenski i Bulgakov.
Ovaj drugi bi}e nazvan sofiolo{ki papa. Brojni tekstovi, i
osobito debele kwige Bulgakova, posebno wegova druga trilogija,
zvana Velika, obiluje razlagawem i dubqim fundirawem ove tematike. Tu su tretirana pitawa Boga, svijeta, ~ovjeka. Autor je
imao ogromnu bogoslovsku u~enost, ali dobro pro`etu filosofskim na~inom razmi{qawa, pa je ~isto bogoslovsko pitawe i tematiku obra|ivao na filosofski na~in i izlagao stilom koji je
oti{ao iznad dometa diskurzivnog mi{qewa. U wemu nekad ima
tipi~no doksolo{kih odlomaka koji svojim slavoslovnim
vatrometom predstavqaju bogatstvo simbola, ali simbola `ivotno i iskustveno zasnovanih. Filosofska tematika je izronila iz
konkretne metafizike i zasnovala osnovu mnogojedinstva i svejedinstva. Tu su uz Bulgakova Florenski, Frank, Karsavin;
blizak im je i Loski sa svojim ideal-realizmom personalisti~kog
sadr`aja, kao i Zjewkovski, osobito kwigom Problemi vospitani v svete hristiansko antropologii (1934).
Tu je bilo okupqeno mno{tvo drugih pisaca sa obiqem svojih radova. Me|u wima osobito visoko figurira ime Ber|ajeva,
koji u ruskim krugovima nikad nije imao ugled i bio primqen kao
kod drugih Evropqana, ukqu~uju}i i Srbe: on je slovio kao znak
prepoznavawa ruske filosofije, osobito wenog pari{kog
kru`oka. Ta je filosofija, posebno wegove kwige i drugi tek383

DIMITRIJE KALEZI]

stovi, imala oslonac u svetim ocima, a kod wega jo{ vi{e u

wema~kim misticima. Ali neke wegove kwige naro~ito
Filosofi svobodnago duha, III (192728), O nazna~enii ~eloveka (1931), O rabstve i svobode ~eloveka (1939) predstavqaju monumente ruskog filosofskog izraza; naporedo s wima tonu}i u
nedogled misti~nih dubina, i isto~nih i zapadnih, jeste Frankova
kwiga Neposti`imoe (1939), koja predstavqa prikaz najdubqih
osnova umnosti i duhovnosti, jer tangira pitawa same ontologije
religije.
Poratni period ruske filosofske i teolo{ke literature,
prvu i najve}u obnovu do`ivqava u Parizu. Dok se ostali izdava~i
vi{e ne javqaju, mo`da poneki povremeno, ali drugih edicija
nema Pariz, odnosno wegova UMSA, nastavqa za oskudne
poratne godine veoma plodnu i visokotira`nu izdava~ku produkciju. Sve su to nove kwige, koje su autori pisali u mu~nim godinama okupacije.
Iz {tampe }e posthumno iza}i Bulgakovqeva Apokalipsa
Ioanna (1948), pa Filosofi imeni, koja je napisana kad i
Tragedija filosofije u postrevolucionarnim godinama u Moskvi.
Ona se pojavquje 1953, a on ju je smatrao za svoju najfilosofskiju kwigu, dok je u wema~kom prevodu iza{la (1927) Tragodie der
Philosophie. Iza}i }e i Ber|ajevqev Opt shatologi~esko
metafiziki (1947), zavr{en jo{ 1940. i tek zavr{ena (1943)
Egzistencialna dialektika Bo`estvenago i ~elove~eskago
(1952), a N. O. Loski }e objaviti svoje Ob{edostupnoe vvedenie v
filosofii (1956) uvod u wegov sistem filosofije, dok je davno
prije toga objavio dvije kwige iz uvoda Vvedenie v filosofii
Gnoseologi (1911) i Tipi mirovozzreni Vvedenie v
metafiziku (1931). Prije toga (1949) objavio je Uslovi
absoltnogo dobra.
Pred kraj svoga `ivota oglasi}e se i Frank trima djelima:
Svet vo tme tika (1949), Realnost i ~elovek (1956) Antropologi i rezime wegovih religioznih stavova i filosofskih
pogleda S nami Bog (1964); drugo dvoje objavqeno je posthumno.
Vrlo vrijedan, epohalan je doktorski rad arhimandrita
Kiprijana Kerna Antropologi sv. Grigori Palam (1950)
384

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

prva velika kwiga o ovom visokom intelektualcu i dubokom

vizantijskom mistiku iz XIV vijeka. Ova }e kwiga biti nepravedno pre}utana do danas, a tako je potrebna palamisti~koj tematici
koja se posqedwih decenija razvija sve vi{e i vi{e. Koncipirana
je prema receptu L. P. Karsavina, koji je tako postavio i razradio
svoju kwigu D`ordano Bruno (1923): prvo tematika renesanse, pa
tek Brunov `ivot, rad, u~ewe Tako i ovdje: prvo tipovi mistike,
pa svjetla tavorskopreobra`enska i wen nastavak sinajska
mistika umnoga znawa i duhovnog iskustva koja prelazi na Atos,
pa tek wen apogej, vrhunski teorijski izraz Grigorije Palama,
odnosno wegova djela i wegova praksa umnog gledawa, odnosno
vi|ewa. U pitawu je duhovno iskustvo koje je bilo i daleko i tu|e
kalabrijskom monahu Varlaamu, koji je bio ~ovjek blistavog obrazovawa ali koje nije poniralo u dubine i korespondiralo sa
misti~nim nadrazumnim blagodatnim i preobra`ajnim tananostima, kakvim se odlikovala sinajsko-svetogorska mistika koju je
teorijski izrazio Grigorije Palama.
Neophodno je ista}i jo{ nekoliko podataka i strana u mislila{tvu ovih stvaralaca i posebno podvu}i neke od wihovih
rezultata. Ve} pomiwani N. O. Loski, koji se intuitivizmom
bavio u svojoj doktorskoj tezi Obosnovanie intuitivizma (1906),
poslije dugo godina, u kwizi koja objediwuje tri razu|ene studije:
^uvstvenna, intelektualna i misti~eska intuici (1938),
dao je ovoj tematici bogat prilog u pogledu u~enosti i u pogledu
ponirawa u dubine problema. Wegova omawa kwiga Svoboda voli
(b. g.) predstavqa, kao i ona o intuitivizmu, pregled svih ranijih
u~ewa o ovome pitawu. Me|utim, posebno je va`na wegova, tako|e
mala kwiga, Bog i mirovoe zlo (1941), u kojoj zasniva svoje
teodicejske stavove tako duboko i tako suptilno. Ruski
filosofi mahom obra|uju teme i podteme bez pretenzija pravqewa sistema, ali su trojica od wih izgradila svoje sisteme ranije Nesmjelov Naukom o ~eloveke, I i II tom (1898. do 1906) i kwigom
Metafizika `izni i hristianskoe otkrovenie (1903), a sada
Loski i Frank. Za Franka je karakteristi~no da je prou~io svu
filosofiju u istorijskom toku i na{ao sebi najadekvatniji oblik
neoplatonizam, razumije se hri{}anski. On je dao takve tek385

DIMITRIJE KALEZI]

stove o hri{}anstvu, osobito mu je kvalitetan ogled Sokrovi{e

na nebesah, da im je te{ko na}i pore|ewe, ali je za wega kao
ro|enoga i u jevrejskoj tradiciji do punoqetstva vaspitanog
Jevrejina, potpuno neprihvatqiv krst (iako je kr{ten jo{ 1912).
Odsustvo pojma i slike krsta u wegovu stvarala{tvu primjetio je
suptilni G. V. Florovski u zborniku autorskog kolektiva
posve}enom S. L. Franku (Minhen, 1954). Frankova gnoseologija
se otvara prema Otkrovewu: imam u vidu wegovo Ontologi~eskoe
dokazatelstvo bti Boga, (objavqeno u prvoj svesci ruske
beogradske publikacije Zapiski RNI Belgrade), zatim wegov
referat Die gegenwrtige geistliche Lage und die Idea der Negativen
Theologie, odr`an na Prvom internacionalnom kongresu filosofa koji je otvorio i predsjedavao mu filosof-dr`avnik T. G.
Masarik (1932). To, uz ~lanak Das Absolute (1934), ~ini rasplet sa
wegovim studijama i udubqivawem u bezdani i ponorni svijet kardinala Nikole Kuzanskoga; wegov izraz shvata i pojam pojma
docta ignorantiae i promi{qa ga (a ne prevodi jednostavno) i
izra`ava sintagmom umudrenoe neznanie, {to }e re}i znawem i
mudro{}u produbqeno i provaqeno neznawe, da bi se time otvorio prozor prema bogatstvu Otkrovewa natprirodnog, biblijskog, li~nog. Ono biblijski personalisti~ko, poneseno iz jevrejske tradicije i oboga}eno snagom i autenti~no{}u hri{}anskog
do`ivqaja pravoslavqa ruskog miqea, progovorilo je i opredmetilo se u wegovim tekstovima: ovim trima kra}im, a wegove
probqeske, odsjaje i autenti~nost svjedo~ewa na}i }emo na
stranicama wihovih velikih kwiga triju napred pomenutih,
objavqenih prije Drugog svjetskog rata i triju koje }e biti publikovane poslije rata. Gr~kom izrazu apogatikh qeologia i wegovom latinskom ekvivalentu Theologia negativa on je dao mogu}nost
da se u wih ulije pozitivni sadr`aj ne ne{to, nego Ni{ta,
odnosno Nad-{to. Uz Franka je, i istori~ari ruske filosofije ga
sistematizacijom svrstavaju uz wega, L. P. Karsavin. Iako
istori~ar po obrazovawu i struci, wegova intimna qubav i
preokupacija bila je religiozna filosofija, izra`ena u maniru
eminentne dijalektike. Po tome je on najve}i hegelovac u ruskoj
filosofiji. Pored kwige o svetim ocima (1926) dao je u prvim
386

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

godinama u emigraciji vrlo temeqno djelo iz metafizike, pretenciozno nazvano, sleduju}i Origenu Ob na~elah (1925), a tu je i
wegova Filosofi istorii (1923), vrlo zanimqiva kwiga. Ali
wegovo najzrelije filosofsko djelo je O li~nosti (1929); u wemu
pitawu li~nosti, individue, on poklawa pa`wu i razvija to
pitawe u svim dimenzijama. Posebno wegova, originalna, ovdje je
koncepcija sabornosti, a u vezi s wom on uvodi u upotrebu pojam i
izraz saborna li~nost. Ovdje nije u pitawu ni kolektiv poravnatih ~inilaca, ni globalizam umrtvqenih i nasilno podre|enih
subjekata, nego sabornost: uzajamnost odnosa, dakle potpuni i
konkretni saodnos li~nosti koje se dragovoqno i slobodno, bez
ikakve prinude, usaborwuju; one ulaze u veliki saborni organizam, i u wega se uzglobqavaju. U pitawu je Crkva u kojoj je vrhovna
vrijednost wena glava troipostasni Bog.
Fenomenalno je originalan ruski mislilac [estov: on je
progovorio i profilosofirao jezikom i tematikom egzistencijalizma kad je samo Ni~e i jo{ poneko poslije pauze od Kjerkegora
naslu}ivao taj novi prostor i dijelekt u filosofiji, pored
velikana ruske umjetni~ke literature Dostojevskog nero~ito, i
prili~no Tolstoja. Epoha stvarawa [estovqeva kre}e jo{ iz XIX
vijeka. Ve} u godini Ni~eove smrti (1900), a prije no {to }e umrijeti grof Tolstoj on }e objaviti kwigu Dobro v u~enii gr.
Tolstogo i Fr. Nit{e (1900).
Tada se u svojim mladim godinama nalaze kasniji velikani
egzistencijalizma kao filosofije, odn. filosofskog pravca,
Jaspers i Hajdeger, a Sartr nije ni ro|en. Oni }e kasnije da se
ispoqavaju i kristali{u svoju misao, a on }e da daje djela neprolazne vrijednosti ovog pravca filosofijeegzistencijalizma sa
religioznom tematikom. Wegova djela idu u vrhove svjetske
filosofske literature ovoga usmjerewa. Uz wega je u ve}oj mjeri
i Ber|ajev, jer su wih dvojica na odre|enim linijama razmi{qawa
bili sli~ni a nekad i podudarni.
U novoj dr`avi Sovjetskom Savezu Socijalisti~kih
Republika, Oktobarska revolucija (1917) u~inila je svoje, a izgon
intelektualaca nekompatibilnih novom re`imu (1922), to je
dovr{io, tako da rasko{ni vatromet filosofskih ideja dubo387

DIMITRIJE KALEZI]

kih i originalnih, a izra`enih kroz bogati simbolarijum i iznijansirani spektar ideja, prestaje da zra~i, svijetli, grije Od tih
vrhunskih mislilaca religiozno-filosofske orijentacije i
sadr`aja ostalo je u zemqi svega nekoliko: jedni su se ne{to malo
ogla{avali, recimo [pet koji }e postati (1928) i akademik i dati
prevod Hegelove Fenomenologije duha, do danas neprevazi|ene;
drugi su potpuno za}utali (Nesmjelov, Tarejev), dok su se tre}i
veoma bogato ispoqavali, ali razli~ito: mladi A.F. Losev
dovr{ava svoje filosofsko i klasi~no obrazovawe i u kratkom
periodu izdaje nekoliko kwiga (Filosofi imeni (1927), Muzika
kak predmet logiki (1927), Anti~ni kosmos i sovremenna nauka
(1927), Filosofi mifa, O~erki anti~nago simvolizma i
mifologii (1930)), a renomirani profesor P. A. Florenski
otvara drugo poqe interesovawa umjetni~ko: osniva komisiju za
za{titu starina Sergjeve lavre i radi na analizi `ivopisa; zatim
predaje teoriju perspektive na Grafi~ko{tamparskom fakultetu, jer je Moskovska duhovna akademija zatvorena, a on biva kasnije preorijentisan na istra`iva~ke projekte u podru~ju prirodnih
nauka.
Tih godina ure|uje i prvih pet tomova Elektroenciklopedije. Poslije toga, oni }e obojica umuknuti i `estoko postradati u
staqinisti~kim ~istkama u prvoj polovini 30-ih. Dugo godina
poslije Florenski }e umrijeti u zato~ewu kod Soloveckih ostrva, a kasnije posthumno biti rehabilitovan. Losev }e iza}i sa
robije `iv, ali }e mu supruga umrijeti u zatvoru. On }e 1943. doktorirati na Lomonosovu iz oblasti klasi~nih nauka. Poslije toga
pa do penzonisawa on }e biti profesor Lewinovog pedago{kog
instituta. Tu je razvio, u ti{ini, ogromnu nau~nu djelatnost,
kakvu na bogatoj dokumentaciji mo`e da razvije samo erudita,
koji je i pregalac. Wegova interesovawa su usredsre|ena
iskqu~ivo na klasi~nu starinu filosofsku i kwi`evnu, koju on
u prvom redu vidi i shvata kao estetiku sli~no na{em Milo{u
]uri}u, koji je vidi kao etiku. Wih su dvojica ovdje, samo
spoqa{we gledano, upore|eni jedan sa drugim, ali u pogledu
dubine zahvata i suptilnosti tretmana neuporedivi su. Losev je
dubqi, slojevitiji, kompleksniji, akribi~niji. Pred kraj `ivota
388

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

je potpuno izgubio vid, ali je diktirao svoja znawa, misli,

sje}awa, stavove pa je, prakti~no, stvarao i na bolesni~koj
posteqi. Bio je, nema sumwe, zadwi evropski polihistor.
U prvoj poratnoj deceniji, dvadesetih godina, kad je ugu{ena
religijsko-filosofska i idealisti~ka filosofska misao,
dirigovano i forsirano od strane dr`ave razvija se jedna druga
filosofija materijalizam dijalekti~kog tipa, duboko antireligiozno anga`ovan. Jest da je jo{ odavno, od vremena Plehanova,
obra|ivan marksizam a kasnije (1909) objavqen Lewinov
Materializm i mpiriokriticizam, ova filosofija nije hvatala korijena ni odr`ala kontinuitet, a sad, takore}i nasilno, ho}e
da silom i naglo uspostavi tradiciju.
Ta tipi~na eksplozija sekularizma nije bila sam naturalizam i bezbo`je, nego je pre{lo u bezrezervnu agresiju ne samo
prema carizmu i otaxbinstvu, nego i prema religiji kao takvoj. U
pitawu je tipi~no agresivno bezbo`je. Iz obiqa vrijedne filozofske literature, nastajale tih godina po evropskim centrima
ruske emigracije, nema pisca koji se dr`i materijalizma, nema ni
najmawe makar i neznatne kwige nastale u tome tematskom kursu;
a od kwiga koje bitno uti~u na stvarawe materijalisti~ke, ~ak ni
naturalisti~ke slike svijeta ni govora. Jasno je, oni ne stvaraju u duhu tematike koja je sticala kakav-takav korijen u otaxbini,
a materijalizam marksisti~ki ili kakav drugi ni pored nekoliko predstavnika iz carskoga doba nije mogao da se duboko
u`ili, ukorijeni.
Ako toga nije bilo tamo, bilo ga je ovamo u SSSR-u, gdje se
stvara i sovjetska filosofija. O wenom sistemu i o wegovu
sadr`ajnom pojmu, prakti~no bespredmetnom, brinu dva eminentna instituta: Filosofski institut Akademije nauka i Institut
Marksa Engelsa Lewina. Prve ideje, inicijalne i proro~ke, o
sovjetskoj filosofiji polaze s kraja XIX vijeka dakle, poti~u iz
vremena koje polako prethodi nastanku SSSR-a, i korijene se u
Lewinovim ranim radovima. Ona se nekako razvija, ali u vrijeme
wena jewavawa stvara se wen produkt Sovjetska sociolo{ka asocijacija (1938). Ova filosofija, kao ni wene sociologije, nije
bila istra`ivawe bi}a i tragawe za istinom, nego se od we o~eki389

DIMITRIJE KALEZI]

valo i tra`ilo da mijewa svijet, a to }e re}i da slu`i zadacima

revolucionarne partije. Ova filosofija je prevashodno instrumentalizovana ona se pretvara u uputstvo za revolucionarno
djelovawe. U tome se sastoji tipi~an profetizam sovjetske
filosofije, eminentno marksisti~ke, jer je u razvoju Marksovih
postavki odmakla daqe od samog Marksa; ona je bila bitno materijalisti~ka i antiidealisti~ka.
Dvije grane materijalisti~ke filosofije istorijski i
dijalekti~ki materijalizam ipak nisu u saodnosu ili uzajamnom
me|uodnosu u kakvome su dva krila jednih plu}a. Pored wihova
nepodudarawa i razlike koja se nekako i podnosila, za nastavak
tog kursa nije bilo prilike poslije 1925. god., kada je prevedena na
ruski jezik i objavqena Engelsova Dijalektika prirode:
metafizi~ka filosofija, ukqu~uju}i mehanicisti~ki materijalizam po zvani~nom mi{qewu bavi se stati~kim kategorijama, a dijalekti~ni fluidnim. Ova dva materijalizma se,
zna~i, iz korijena razlikuju i razilaze. Tri osnovna zakona
mehanicisti~kog materijalizma
1. prela`ewe kvantiteta u kvalitet,
2. uzajamno pro`imawe suprotnosti i
3. negacija negacije dijalekti~ki materijalizam ostavqa
po strani. Tome razja{wewu i razdvajawu osobito je dao prilog
Vikovski, a ne{to mawe i Pozner.
Na zapadu mawe, a u SSSR-u potpuno, prve godine
izjedna~ava se materijalizam sa svim drugim u~ewima o materiji.
Sad kad je, polovinom dvadesetih, do{lo do wihove jasnije razlike, nije te{ko baciti pogled unazad do samih po~etaka nau~ne
filosofije, gr~ke. Wene prva etapa je hilozoizam u~ewe o `ivoj
materiji kao prapo~etku; dugo poslije toga do}i }e naturalizam
koji predstavqa ukidawe kod materije svega natprirodnog i
rje{avawe ukupne tvari wene bo`anstvenosti, jasne antimetafizi~ke tendencije, pa pozitivizam XIX vijeka koji tako|e ima materiju u osnovi ali to nije shvatawe da je sva puno}a bi}a reducirana na materiju. Uostalom, mladi Marks je izronio iz onoga
fluida koji je u istoriji filosofske misli i wene tematike
imenovan izrazom Naturphilosophie (filozofija prirode). Jasno je
390

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

primjetno da dijalekti~ki materijalizam li~i hilozoizmu

anti~kih filozofa. Wegova doktorska disertacija se bavi tim
pitawem i tim gradivom (Razlika izme|u Demokritove i
Epikurove filosofije prirode sa jednim dodatkom). I danas
stoji, napisan krupnim slovima i ciframa u velikoj auli
Univerziteta u Jeni (podatak: Am 15.4.1841, wurde promoviert Karl
Marx). Tekst ove disertacije je ~itao u rukopisu S. V. Bulgakov
kad je {kolske 1898/1899. godine bio na studijama u Berlinu. On je
primijetio i istakao wenu osredwost: ni po ~emu ova teza ne
nagovje{tava velikog filosofa, pogotovu ne osniva~a nove grane
u filosofiji. On je kasnije, osobito u Kapitalu, kao i u drugim
svojim radovima, prevashodno ekonomista.
Ta filosofija nije imala filosofskog teorijskog nivoa i
izraza, nego samo sam pragmatizam, dirigovan s vrha politi~ke
misli koja je bila ~ista ideologija dakle, kongresi partije
davali su smernice filosofiji i instrukcije filosofima. Takav
tip filosofije nije imao ni prozora ni klice prema napretku i
budu}nosti. Stvarawe dijalekti~kog materijalizma skra}eno:
DIJAMAT ruskog, odnosno sovjetskog, jasno je prikazao N. O.
Loski u kwizi Dialekti~eski i istoriski materializm
(1934). Dvadesetih godina povedena je `estoka rasprava izme|u
dijalekti~ara i mehanicista u materijalisti~koj {koli; na ~elu
tih pravaca su bili Deborin i Stepanov. Prvi je vodio dijalektike i stvarao tradiciju dijalekti~kog materijalizma koji su kasnije mnogi smatrali da je ~ista filozofija prirode; a drugi,
Stepanov, vodio je drugo shvatawe koje su smatrali za vid dijalekti~ke sholastike.
Veliki ruski mislioci svojim interesovawem brzo prelaze
od materijalizma kao filosofije prema prirodnim naukama:
hemija, biologija, fizika, atomistika, matematika, astronomija,
nautika Zato }e umjesto filosofske misli ruski genije
donijeti rezultate na poqu prirodnih nauka; dru{tvenih mawe,
osim kad je u pitawu starina: nau~nici-medijevisti Liha~ov,
Udaqcova, Lazarev i drugi daju mno{tvo zapa`enih radova iz
slavisti~ke i vizantijske istorije o duhovnim i dru{tvanim
pitawima. Takva pitawa iz oblasti novije istorije bila su
391

DIMITRIJE KALEZI]

redovno pra}ena i potkrepqivana podacima i kwigama marksisti~ke sadr`ine. To je bila cijena da bi se takva kwiga pojavila. Tek polovinom 80-ih poneka kwiga se javqa bez marksisti~kog
i idealisti~kog dekora. Obra|ivano je u~ewe o `ivotu
postanku, razvoju, mutacijama Ina~e odr`an je veliki broj
nau~nih kongresa i objavqene su ~itave biblioteke zbornika sa
dobrim prilozima iz metodologije nauka.
Popularisawu ruske filosofske misli znatno su doprinijeli antologi~ari wenih tekstova, odnosno wihove antologije:
takve su na primjer stliches Christentum (1921) N. Bubnova, pa
Rusische Denker G. Vetera (1951), zatim Ultimate questions A. [memana (1972), Ruska msl konca XIX i na~ela XX veka (1965)
Franka, a posebnu pa`wu zaslu`uje sistematski rad o ruskoj
filosofiji Viqema Gerda Russische Philosophie (1984) i Ulriha
[mida Russische Religinsphilosophen des XX Jahrbunderts (2003).
Ovaj prvi jasno razlikuje u ruskoj filosofiji rusko od
op{tefilosofskog. Ovome nizu se prikqu~uje i serija predavawa
o ruskoj filosofiji kod nas na Kolar~evu narodnom univerzitetu
i wihovo publikovawe u zborniku do sada iza{la kwiga prva,
druga je u pripremi a za tre}u predavawa jo{ nisu odr`ana.
Sli~na je i kwiga V. V. Zjewkovskog Ruski mislioci i Evropa
(1922).
Posqedwih godina kri{om su dolazile kwige sa Zapada, i
i{le su iz ruke u ruku. Bi}e zanimqivo da ovdje navedem jedno
svjedo~ewe. Naime, po~iv{i akademik Vojislav J. \uri} pri~ao
mi je da je jednom prilikom, kad je bio u Moskvi na skupu
istori~ara umjetnosti sredweg vijeka, bio na ve~eri kod jedne
svoje koleginice. On je, re~e, sa wenim suprugom proveo ve~e u
prijatnom razgovoru o filosofiji. Doma}in je bio stru~wak za
wema~ku filosofiju posebno za Ni~ea. Na pitawe gosta {ta sad
najvi{e radi, on je rekao da se bavi ruskom filozofijom, a na
pitawe: a Nijemci, a Ni~e, doma}in je spokojno odgovorio: tu nema
problema, tu ima ko da radi ovdje ili u Evropi, svejedno je, ali
rusku filosofiju nema ko da radi u Evropi, jer je Rusa tamo sve
mawe; sve nacionalno radi se u mati~noj zemqi naroda. Rusku
filosofiju iz wenog srebrnog vijeka ~eka procvat ondje gdje je i
392

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

po~ela, u Rusiji. Zato se treba odranije spremati i to spremno

do~ekati. Za taj posao nije ni pozvan ni spreman stranac on jednostavno, nema du{u koja osje}a svojstva ove filosofije; ruska
filosofija bez tih atributa nije ruska: ona mora da bude intelektualni i duhovni izraz ukupnog ruskog etosa.
Ruska filosofska misao je imala i svoje istori~are. Pored
nekoliko ranijih kra}ih preglednih priru~nika sad se javqaju i
dvije velike sinteze; to je dvotomna Istori russko filosofii
(I, 1948. i II 1950) V. V. Zjewkovskog, koja je veoma obimno i {iroko
koncipirana. N. O. Loski je dao drugi tip istorije History of
Russian Philosophy (1951) koja je pisana veoma strogo dokumentovano, selektivno, a postoji i Philosophy of Russia (1986) Frederika
Koplstona sa dosta podataka, ali se ipak vidi da je to pisao
stranac bez dubqeg uno{ewa i bez tananijeg osje}aja.
Sovjetski istori~ari ruske filosofije su bili prisutni u
toj tematici, ali wihov na~in pisawa i odno{ewa prema svemu
{to nema podlogu DIJAMATa bio je krajwe nipoda{tavaju}i i
diskredituju}i, li{en svake objektivnosti. Ima vi{e tih autora,
a Nikandrov i Ojzerman se isti~u ispoqavaju}i ne{to vi{e
naklonosti prema objektivnosti. Ranije je vidan uticaj na wihove
misli zvani~ne filosofije, partijskog mi{qewa i sli~no, a kasnije se, osobito Ojzerman, otvaraju orema objektivnom shvatawu i
interpretaciji. Posebno su bili objektivni u pisawu Asmus za
anti~ku i Sokolov za zapadnoevropsku filosofiju. Ovaj kurs }e,
nema sumwe, da probere, sredi i izwedri kao kwige tomove ruske
filosofske antologije. A dubqem zasnivawu znawa iz filosofije mnogo je doprinijela Filosofska enciklopedi, IV
(19601970).
Materijalisti~kom u~ewu u prirodnim naukama davali su
zamah osobito Deborin i Oparin, ali i drugi; a u dru{tvenim
naukama daje svoj prilog akademik Viper u~eni Jevrejin, poznat
i priznat jo{ u predrevolucionarno vrijeme kao veliki stru~wak
za istoriju sredweg vijeka. On je bio tako visoko cijewen kao
stru~wak svoje struke jo{ u svojim sredwim godinama. Naime, za
ediciju Biografije znamenitih qudi, u vrijeme rata, on je bio
predvi|en da radi biografiju apostola Pavla. Napisao je niz
393

DIMITRIJE KALEZI]

kwiga od kojih su mu dvije (Od kulta lubawe do hri{}anstva i

Rim i rano hri{}anstvo) prevedene kod nas, ali mu je kwiga
Voznikno venie hristiansko literatur (1954) bila najja~a u
antireligioznoj nastrojenosti: ona je postavila svojevrsne teme i
oja~ala ina~e klimavi nau~ni osnov antireligijskoj propagandi,
ruskoj posebno. On u woj izla`e svoje u~ewe da su hri{}anski
spisi (Jevan|eqa i drugi) sastavqeni tek po~etkom IV vijeka. A u
stvari, to pitawe po rezultatima nauke, posebno biblistike,
ovako stoji: tada je stvarno Crkva formirala kanon svetih kwiga,
ali iz ~itave {ume literature, nekanonske i apokrifne uz
kanonsku, Crkva je u to vrijeme, svojim kriterijima, izabrala i
odredila koji }e literarni sastavi u}i u kanon wenih svetih
kwiga, {tite}i tako svoje vjernike od {tetnih orijentacija i uticaja, a ~uvaju}i ~istotu u~ewa i znawa.

U Ruskoj Federaciji
Jo{ od ranih 70-ih godina XX vijeka u SSSR-u se, u klimi
kojoj su doprinijeli osobito nau~nici humanisti~kog usmjerewa
obra|uju}i teme i sadr`aje iz sredweg vijeka, po~iwu publikovati tekstovi prvo kra}i koji li~e na nastavak onoga {to je
prekinuo Oktobar 1917. Nekad su to, rje|e, originalni sastavi,
nekad i interpretacije, a nekad su u pitawu prevodi, odnosno
prenosi iz publikacija rasijawa. Ovamo predwa~i zbornik
Bogoslovskie trud Moskovsko duhovno akademii, pa Trud
Tartusskago universiteta a, kasnije, i Vopros filosfii. To je
sve, sa raznih strana, vodilo i upu}ivalo velikom jubileju
hiqadugodi{wice kr{tewa Rusije, jubileju za ~ije je organizovawe i proslavu bila svojski zainteresovana i sama ruska dr`ava,
odnosno SSSR (9881988). To je obiqe`eno tako kako se nije nadao
svijet: sve~anosti, nau~ni projekti, duhovno i filosofsko i
kwi`evno-umjetni~ko prila`ewe s punom odgovornosti pitawima koja su preko pedeset godina bila zamrznuta. Kako je to bilo
nekad u Rusiji, iako to u {irokom konceptu nije ne{to parcijalno i pojedina~no, nego sveobuhvatno, i mo`emo shvatiti ako
uporedimo taj termin/jubilej (1000 godina) sa prethodnim 950
394

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

godina. O tome tada u SSSR-u muk, a u oskudnim uslovima emigracije (raseleni) pojavquje se kolektivni rad izvjesnog broja
odgovornih nau~nika velikog formata Svtovladimirski
sbornik (Belgrad, 1938).
Tu negdje iza ovoga jubileja svjetskih razmjera duhovna klima
se toliko izmijenila, i to naglo, da se to manifestovalo i na
jeziku: umjesto nekada{weg rje~nika, poput mehani~ki
sklopqenih slo`enica: komsomol, diamat i drugih vra}aju se u
upotrebu davno potisnuti izrazi, ve} zaboravqeni, kao {to su:
blagorodie, miloserdie i sli~no.
Tih godina se mijewa i ime dr`ave: umjesto nekada{weg
SSSR-a koji se raspada, na wegovim razvalinama di`e se Ruska
Federacija jasnog nacionalnog obiqe`ja. U takvoj dr`avi i
klimi koja je ispuwava potpuno je jasno da umjesto sovjetske
filosofije, imamo i kwige sa naslovima Istorija ruske
filosofije. Izdane su u Rusiji i prevedene nedavno i kod nas
istorije ruske filosofije Zjewkovskoga i Loskog.

Kraj vijeka
Sadr`ajno je rekli smo XX vijek ruske filosofije po~eo
1890, nastavio se sqede}ih godina, a zavr{io 1990. i onih godina
koje joj neposredno slijede. A {ta daqe? Daqe nastaje ono {to je
nastalo poslije 1917, odnosno po zavr{etku Prvog svjetskog rata
novo sredwovjekovqe. Ovom sintagmom je Ber|ajev naslovio
jednu svoju bro{uru iz tih godina, prvih poratnih. Filosofski
literat Ber|ajev u woj ispoqava mi{qewe da je to prelazna etapa
prema jednom novom eonu dakle novi sredwi vijek ili vremenski
me|uprostor, odnosno razmak izme|u onoga {to je bilo i onoga
{to }e biti. [to je bilo, tada se znalo, a {ta }e biti i{~ekivalo se; ono se dogodilo, pa i to danas znamo.
Ista je stvar i sad toliko godina kasnije. Posqedwa
decenija umnogome li~i na ono vrijeme koje je tada vizionar
Ber|ajev nazvao sredwovjekovqem novim, a ovo je jo{ novije,
drugo nama savremeno. Samo je razlika u tome {to sadr`inu toga
me|uvremena vidimo jasno: ruska filosofija se iz Evrope vra}a u
395

DIMITRIJE KALEZI]

otaxbinu izgnanik postaje povratnik. Tu su prvih godina

reprintovane kwige ruskih egzilnih filosofa, pa pre{tampavani wihovi kra}i tekstovi i kwige, a onda se {to nije samo
panoramsko prikazivawe, nego stvarala{tvo iznutra pi{e o
wihovim temama i wima sli~nim filozofima. Postoje ~itave
serije kra}ih tekstova, a onda i edicije obimnih kwiga. Me|u
originalnim autorima kra}ih tekstova i obimnijih kwiga te tematike izuzetno je plodan autor sredwe starije generacije,
fizi~ar akademik S. S. Horu`ij.
Mnogi je rukopis ili samo skica izva|en iz privatnog
podruma ili arhivskog depoa, pa objavqen. Prvi, ili me|u prvima,
to je uradio iguman Andronik Truba~ov, predava~ Moskovske
duhovne akademije, unuk Pavla Florenskog, koji sa svojom brojnom
bra}om prvog i drugog kruga, prou~ava ogromno i neprou~eno
djelo, a onda ga sistematizuje i publikuje, svoego mlogo dedu{ki,
polihistora koji nije bez razloga (1943) nazvan ruski Leonardo da
Vin~i i time upore|en sa velikim italijanskim stvaraocem renesansne epohe.
Zbog {irine horizonta i dubine i sadr`ajnog bogatstva
obratne perspektive, sve {ire, i dubqe, sadr`ajnije i zbog
rapidnog napredovawa uzdr`avamo se od pregleda autora posqedwe decenije, decenije i po koliko iz razloga wihove nedovoqne
ispoqenosti, jo{ vi{e iz razloga {to zrele plodove wihovog
rada treba tek o~ekivati.

LITERATURA
Zenkovski, V.V., Istori russko filosofii, III, UMSA
PRESS, Pari`, 19481950. (srpski prevod Marije i Branislava
Markovi}, Slu`beni list CID, Beograd Podgorica, 2002)
Losski, N.O., Istori russko filosofii, Moskva, 1991. (1. izd.
History of Rusian Philosophy Nev York, 1951, srpski prevod Branislav
i Marija Markovi}, CID, Podgorica Izdava~ki centar,
Cetiwe, 1995)
Copleston, F., Phylosophy in Rissia, 1986 (srpski prevod Bogdana
396

RUSKA FILOZOFIJA U HH VIJEKU

Lubardi}a, BIGZ, Beograd, 1992)

Florovski, G.V., Puti russkogo bogoslovi, Pariz, 1937. (srpski
prevod Srete Tanasi}a, CID, Podgorica, 1997.).
kovenko, V., O~erki rusko filosofii, Berlin, 1922.
kovenko, V., Dejiny russke filozofie, Praha, 1938.
Radlov, ., O~erki istorii russko filosofii, 1920. (srpski
prevod Branislava i Marije Markovi}, Gutembergova galaksija,
Beograd, 1999)

DIMITRIJE KALEZIC
RUSSISCHE PHILOSOPHIE IM XX JAHRHUNDERT
ZUSAMMENFASSUNG

Der Autor bietet ein Panorama verschiedener Ablufe und wertvolle

Gedanken des XX. Jahrhunderts in Russland, wobei er von den 90-er Jahren
des XIX. Jahrhunderts ausgeht. Zuerst stellt er die russische religise
Rennessance dar das silberne Zeitalter der russischen Philosophie und
Theologie: Motive, Philosophen, Einflsse bis Oktober 1917, als dies ein
Ende hatte und in zwei Richtungen gegliedert wurde: in den
Emigrationszentren wird diese Ttigkeit weiter entwickelt und fortgesetzt,
immer reicher und verschiedenartiger, im neuen Staat, der UdSSR, wird sie
gedmpft, bloss zwei-drei Philosophen geben in den 20-er Jahren Stimmen
von sich, und in den 30-er Jahren werden auch sie stillgesetzt in den
Suberungen von Stallin. Nach der Revilution wird auf der Philosophie des
materialistischen von Atheismus bestanden und diese hat eine Dauer bis zur
Nachkriegszeit, als man in den 70-er und 80-er Jahren langsam, und dann
immer mehr damit begann, die Werke der Zeit vor der Revolution. Bis zu den
90-er Jahren des 20. Jahrhunderts, die eine Kreis von 100 Jahren zu
schliessen scheinen, da sie sehr den 90-er Jahren des XIX Jahrhunderts
hneln: das Rad der Geschichte hat sich gedreht, und ist gleichzeitig 100
Jahre im voraus gelaufen.
Schlsselwrter: der Idealismus, der Romantismus,
Materialismus, der Ateismus, die Religiositt, der Existentislismus

der

397