Professional Documents
Culture Documents
QUBOMIR MAKSIMOVI]
(Vizantolo{ki institut SANU, Beograd)
140
kom Stefanove vlade carski tast je wegovom ocu, osniva~u dinastije Nemawi-Simeonu i wegovom bratu, svetogorskom monahu Savi, poklonio manastir Hilandar za Srbe-monahe, u~iniv{i ga tako jednim od retkih stranih
manastira na Svetoj Gori.2 Za u~vr{}ivawe mesta Srbije u vizantijskom svetu, to je bio doga|aj od prvorazrednog zna~aja.3
Oslawawe na Vizantiju dobilo je tako institucionalne oblike, ~ime
je dodatno bila osna`ena osnova srpskog pravoslavqa. Tome ne protivre~i
~iwenica da je Stefan od kraja 12. veka poku{avao da dobije kraqevsku krunu iz Rima, {to mu je uspelo tek 1217. godine, vi{e godina posle i{~eznu}a
jedinstvenog Vizantijskog carstva (1204).4 Jer, kao {to je dobro poznato,
Rim je u onda{woj Evropi bio jedina adresa na koju je mogla biti upu}ena
molba za dodeqivawe kraqevske krune.
Za procewivawe Radoslavqevog pona{awa mnogo su indikativniji neki drugi Stefanovi potezi. Pri~a o wima zapo~iwe u tamburu kupole Bogorodi~ine crkve u Studenici. U ktitorskom natpisu koji se tamo nalazi, nastalom najverovatnije 1208. godine, spomenut je na prvom mestu poodavno
upokojeni Stefan Nemawa kao (nekada{wi) veleslavni gospodin vse srbske
zemqe veli(ki) `upan i svat cara gr~kog kir Aleksija, onog istog koji je
ustupawem Hilandara Srbima zauzeo posebno mesto u tradiciji Nemawi}a,
dok je Nemawin sin Stefan naveden kao veliki `upan i (verovatno Q. M.)
sevastokrator.5 Ova ideolo{ka konstrukcija trebalo je da dobije realne
okvire politi~kim brakom sa nekim od potomaka An|ela, koji bi predstavqao supstituciju Stefanovog u me|uvremenu propalog braka sa Evdokijom,
k}erkom spomenutog cara Aleksija. Tako je, otprilike u vreme nastanka studeni~kog natpisa, bio sklopqen brak izme|u nepoznate sestre Stefana Nemawi}a i Manojla An|ela, brata epirskog vladara Mihaila.6 Podsetimo se,
to je vreme kada je Stefan ve} bio siguran na prestolu posle prevazi|enog
sukoba sa Vukanom i preno{ewa o~evih mo{tiju, kao zaloge jedinstva zemqe,
iz Hilandara u Studenicu.7 Sledstveno tome, veliki `upan mogao se posvetiti {irim balkanskim pitawima.
2 Danas je dovoqno uputiti, podrazumevaju}i mnoge ranije monografije i studije, na
M. @ivojinovi}, Istorija Hilandara, I, Beograd 1998, 57 sl.; Manastir Hilandar, Beograd
1998, 2934 (M. @ivojinovi}).
3 Up. Q. Maksimovi}, Hilandar i srpska vladarska ideologija, Osam vekova Hilandara, Beograd 2000, 916 (=Vizantijski svet i Srbi, Beograd 2008, 179189).
4 Cf. Lj. Maksimovi}, La Serbie et les contrees voisines avant et apres la IVe croisade, URBS
CAPTA, The Fourth Crusade and its Consequences (Realites Byzantines, 10), Paris 2005, 274 sq. (=Vizantijski svet i Srbi, 423 sl.).
5 S. Mandi}, Drevnik, Beograd 1975, 81 sl. =Istorija srpskog naroda (=ISN), I, Beograd 1981, 277 (V.J. \uri}).
6 Demetrii Chomateni Ponemata diaphora, ed. G. Prinzing, (CFHB 38), Berlin New York
2002, & 10, p. 55, 1925. Za datirawe braka u 1207/1208. vid. M. Purkovi}, Princeze iz ku}e
Nemawi}a, Vindzor 1956, 12 sl.; B. Ferjan~i}, Srbija i vizantijski svet u prvoj polovini XIII
veka (12041261), ZRVI 2728 (1989) 107 sl.
7 Up. Q. Maksimovi}, O godini prenosa Nemawinih mo{tiju u Srbiju, ZRVI 24/25
(1986) 437444.
141
Nekoliko godina proteklo je u poku{ajima da se, preko Streza u Proseku, ovlada vardarskom dolinom, kao i u sukobima sa Latinima, Bugarima i
Epircima.8 Zale|inu koju je u to vreme mogao da pru`i Zapad simbolizovao
je Stefanov brak, istina relativno kratkotrajan, sa Anom, unukom velikog
mleta~kog du`da Enrika Dandola.9 Smirivawe koje je nastupilo od 1215. godine u odnosima sa balkanskim susedima otvorilo je mogu}nost za ponovno
tra`ewe kraqevske krune iz Rima. Me|utim, nastojawe na stvarawu ~vr{}e,
opipqive veze sa epirskim An|elima nije bilo zaboravqeno. Jer, samo takva
veza mogla je da osna`i ideolo{ku liniju koja spaja Nemawi}e sa vladaju}om
dinastijom jedinstvenog Carstva iz vremena pre 1204. godine. Zato obe linije srpskog nastupa prema spoqnim ~iniocima teku uporedo. Dok se tra`ena kruna iz Rima o~ekuje, Stefan Nemawi} pokazuje nameru da se o`eni Marijom, k}erkom nedavno preminulog epirskog vladara Mihaila An|ela.10
Naime, posle Mihailove smrti wegov polubrat Teodor, postav{i novi
epirski vladar, poboq{ava odnose sa Srbijom, no{en velikim planovima na
jugu i jugoistoku, koji }e se razviti u ideju obnove Vizantijskog carstva.11
Time je svakako bila stvorena mogu}nost za o`ivqavawe ranijih Stefanovih
nastojawa na povezivawu Nemawi}a sa posledwom vizantijskom dinastijom,
~iji su izdanak bili epirski An|eli. O~evidno je da je u izgradwi te virtuelne veze epirska vladarska ku}a trebalo da odigra ulogu mosta, obezbe|uju}i politi~ku podlogu za o`ivotvorewe jednog u osnovi ideolo{kog pristupa srpskog vladara. Pokazalo se, me|utim, da Stefanova bra~na kombinatorika nije bila ostvariva. Iz jednog pisma ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatina doznajemo da crkva u vreme wegovog prethodnika Jovana Kamatira nije mogla da dozvoli sklapawe re~enog braka zbog Stefanovog srodstva
sa An|elima, odnosno zbog ve} postoje}eg braka wegove sestre sa Manojlom
An|elom.12
8 Cf. D.M. Nicol, The Despotate of Epiros, Oxford 1957, 38, 45 n. 28; G. Prinzing, Die Bedeutung Bulgariens und Serbiens in den Jahren 12041219 im Zusammenhang mit der Entstehung und
Entwicklung der byzantinischen Teilstaaten nach Einnahme Konstantinopels infolge des 4. Kreuzzuges, Munchen 1972, 107 sq., 110114 (pogre{no datirawe); A. Ducellier, La faade maritime de
l'Albanie au moyen age. Durazzo et Valona du XIe au XVe siecle, Thessalonique 1981, 150 sq.; ISN
I, 299 (B. Ferjan~i}); B. Ferjan~i} Q. Maksimovi}, Sveti Sava i Srbija izme|u Epira i Nikeje. Sveti Sava u srpskoj istoriji i tradiciji, Beograd 1998, 15; Q.Maksimovi}, Zna~ewe re~i Grk i Jelin u srpskim sredwovekovnim izvorima, ZRVI 38 (1999/2000) 219.
9 Prema danas va`e}em gledi{tu, brak je bio sklopqen oko 12071208. godine i potrajao do Anine smrti koja se svakako dogodila pre Stefanovog kraqevskog krunisawa: Purkovi},
nav. delo, 12 sl.; Ferjan~i}, Srbija i vizantijski svet 107 sl.; ISN I, 299 (B. Ferjan~i}).
10 Up. Ferjan~i} Maksimovi}, nav. delo, 16.
11 O nastojawu Epira da bude nosilac obnove Carstva vid. A. Stauridou-Zafraka, Nikaia
kai Hpeiroj ton 13o aiwna. Ideologikh antiparaqesh sthn prospaqeia touj na anakthsoun
thn Autokratoria, Thessaloniki 1990. Polo`aj Srbije izme|u suprotstavqenih strana, osim
nekoliko uzgrednih napomena, nije u ovoj korisnoj kwizi posebno obra|ivan.
12 Demetrii Chomateni Ponemata, loc. cit. (vid. gore, nap. 6). O tome da je Dimitrije Homatin nasledio slu~aj od svog prethodnika na arhiepiskopskoj stolici, vid. komentar (sa
starijom literaturom) izdava~a: G. Prinzing, op. cit., p. 72* sq.
142
Ali, srpski vladar nije odustajao. U igru sada uvodi svog najstarijeg
sina Radoslava, namewuju}i mu ulogu spone ka An|elima, koju je sam nekada
igrao, a u skora{we vreme bezuspe{no poku{ao da je ponovo sebi obezbedi.
Tako se pokazuje da Radoslav prilikom svog prvog pojavqivawa u kontekstu
srpske politike prema naslednicima Vizantije nije bio ni{ta drugo do
o~ev instrument i nastavqa~ onih nastojawa koja su obele`avala vladavinu
Stefana Nemawi}a i pre 1204. godine i koja su obnovqena posle prekida od
vi{e od jedne decenije. Srpsko izaslanstvo je u Ohridu zatra`ilo sklapawe
braka izme|u Radoslava i Teodore, k}erke pokojnog Mihaila An|ela. Ni ovaj
poku{aj nije uspeo, jer arhiepiskop Jovan Kamatir nije odobrio brak iz
istog razloga kao i u prethodnom slu~aju.13
Ubrzo se, me|utim, polo`aj Srbije iz osnova izmenio dobijawem kraqevske krune iz Rima (1217) i autokefalne crkve iz Nikeje (1219). Nema potrebe da sada ulazimo u ova poznata pitawa.14 Ali, potrebno je naglasiti da
je i u novim okolnostima kraq Stefan Prvoven~ani nastojavao na povezivawu sa domom An|ela, ponovo koriste}i svog sina kao instrument takve politike. Ovoga puta je i wegov brat Sava tome dao zna~ajan doprinos.15 Postizawe ciqa kojem se te`ilo za Srbiju je o~evidno bilo od velikog zna~aja, ali
je i Epirska dr`ava od 1219. morala da obrati pa`wu na to da nikejski uticaj u crkvenim, pa sledstveno i politi~kim odnosima ne prevlada potpuno u
Srbiji. Ve}i zna~aj morao je biti davan odnosima sa srpskim kraqem. Osporavawe Savinog ustoli~ewa za srpskog arhiepiskopa, na ~emu je insistirao
Dimitrije Homatin, poglavar najve}e crkve u Epiru Ohridske arhiepiskopije , nije nai{lo na odjek u epirskom dr`avnom vrhu.16
Zbog svega toga ne iznena|uje uspeh posledweg poku{aja da Radoslav postane suprug jedne princeze iz dinastije An|ela. Krajem 1219. ili po~etkom
1220. godine on se o`enio Anom Dukenom, k}erkom epirskog vladara Teodora
I An|ela Duke Komnina,17 {to je u tom trenutku predstavqalo bra~nu vezu
najvi{eg mogu}nog ranga izme|u dveju vladarskih porodica. Da su se dr`avni interesi Srbije i Epira u spomenutim okolnostima poklopili, pokazuje
}utawe arhiepiskopa Dimitrija Homatina povodom ovog u osnovi nekanonskog braka, iako je ne{to ranije bio vrlo glasan kada je trebalo osporiti
ustoli~avawe Save Nemawi}a. Tada je Homatin branio prava i polo`aj svoje
crkve, a sada je morao da vodi ra~una o polo`aju i interesima svoje dr`ave.
Ne bi se reklo da u svemu tome ima ne~eg kontroverznog, ali je zanimqiva
brzina promena u Homatinovim, u osnovi politi~kim, reakcijama.
Ibid., p. 56, 3854. Komentar kao u prethodnoj napomeni.
Cf. Maksimovi}, La Serbie et les contrees voisines, 280 sq. (sa upu}ivawem na relevantnu noviju literaturu koja sadr`i daqe bibliografske podatke).
15 Up. Ferjan~i} Maksimovi}, nav. delo, 16.
16 Isto, 17.
17 S. Kisas, O vremenu sklapawa braka Stefana Radoslava i Ane Komnine, ZRVI 18
(1978) 131139.
13
14
143
144
145
Isto, 34 sl.
Up. napr. Ferjan~i} Maksimovi}, nav. delo, passim.
29 Ovde nije mesto za otvarawe pitawa tzv. Radoslavqevog savladarstva, o ~emu vid. D.
Sindik, O savladarstvu kraqa Radoslava, Ist. ~asopis 35 (1988) 2628; Marjanovi}-Du{ani},
nav. delo, 110; \. Bubalo, Da li su kraq Stefan Prvoven~ani i wegov sin bili savladari? (u
{tampi u ovom broju ZRVI). Jasno je, me|utim, da je Radoslavqevo pravo na nasle|ivawe prestola moglo biti samo osna`eno re~enom an|eoskom podr{kom.
28
146
re~ima, tek tada }e se otvoriti mogu}nost za uobli~avawe neposrednog u~e{}a u vizantijskom nasle|u.
147
inscription from the dome in Studenica. The statement of kinship with the Doukai
must be interpreted as a statement of kinship with the Angeloi dynasty, that is,
with Alexios III Angelos. In the said circumstances, it confirms the identification
of the Byzantine emperor depicted in the Mile{eva monastery, opposite to the
figures of Stefan the First-Crowned and Radoslav, as Alexios III Angelos. Thus,
Mile{eva highlights the ideological significance of the direct linkage of two
members of the house of Nemanji}, both the father Stefan and his son Radoslav, to
the Angeloi dynasty.
The other Byzantinisms of King Radoslav when he became sole ruler
understandably rested upon the described foundation. The coins from his time,
which, ostensibly, were produced in the Salonika mint of the Epirotic monarchs,
were similar to the coins of the house of Angeloi and were marked with the
surname Doukas, which also appears in the well-known Greek signature on a
document from the end of his reign. In historical terms, all of this becomes even
more striking because during the subsequent reigns of the other sons of Stefan the
First Crowned Vladislav and Uro{ I they distanced themselves entirely from
this policy.