UNIVERZITET U TUZLI

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE
ENERGETSKA ELEKTROTEHNIKA
akademska god.:2012/2013

SEMINARSKI RAD
Primjena Schwarz-Christoffel-ovog integrala u rjeavanju
elektrostatikih problema

Radili:

Puzid Almir
Sakid Amar

Profesor: dr.sc. Amir Nuhanovid, red.prof.

Sadraj
1. Uvod.................................................................................................................................................... 3
2. Primjena S-C-ovog integrala na elektrostatike probleme .................................................................... 6
Primjer 1. ............................................................................................................................................ 6
Primjer 2.............................................................................................................................................. 9
3. Literatura........................................................................................................................................... 15

Tuzla, juni 2013.

1. Uvod
Funkcija f(z) je konformna u svakoj taki gdje je analitika i gdje ima izvod razliit od nule.
Pretpostavimo da je x0R fiksna taka. Posmatrajmo funkciju f(z) sa izvodom:
f '(z) = (z-x0),
gdje je -1< <1. Ovdje smo izabrali da se argument nalazi u granicama
-/2 < arg(z-x0) 3/2,
to obuhvata samo imaginarnu osu {x0+iy: y 0}.
Prvo pretpostavimo da z lei na realnoj osi i da je z > x0 . Onda je f(z) konformna u taki z, kako je f'(z)0.
Primjetimo da je
arg f '(z) = arg(z-x0) = 0
za sve take z, zanemarujudi mnoitelje od 2. Kako tangenta u svakoj taki poluprave (x 0,) ima nagib
jednak nuli, slijedi da tangenta u svakoj taki krive f( (x0,) ) ima nagib arg f'(z) = 0.
Stoga je f( (x0,) ) poluprava paralelna sa realnom osom i ima krajnju lijevu taku f(x0).
Pretpostavimo da z lei na realnoj osi i da je z < x0. Ponovo je funkcija f(z) konformna u taki z u kojoj je
f'(z) 0. Takoer je
arg f '(z) = arg(z-x0) =
za sve takve take z, zanemarujudi mnoitelje od 2. Slijedi da je f(-,x0) poluprava koja pravi ugao sa
horizontalnom osom.
Sumirajudi navedeno, sljededi dijagram opisuje realnu osu na funkciji f.(slika 1.)

Slika 1.

Tuzla, juni 2013.

Pretpostavimo opet da je x0R fiksna taka. Razmotrimo funkciju f(z) sa izvodom

f '(z)= (z-x0),
gdje je C razliita od nule i -1< <1. Tada je
arg f '(z) = arg + arg(z-x0).
Drugim rijeima, postoji dodatna rotacija arg u odnosu na prethodni sluaj (slika 1.). Ovo nas dovodi do
sljededeg dijagrama koji opisuje realnu osu na funkciji f. (slika 2.)

Slika 2.

Pretpostavimo da su x1 , . . . , xk R fiksne take, i da je x1< . . . <xk. Razmotrimo funkciju f(z) sa izvodom:

f '(z) = (z-x1)1 . . . (z-xk)k,

(1)

gdje je C razliita od nule i -1 < 1, . . . , k < 1. Tada je

arg f '(z) = arg + 1 arg(z-x1) + . . . + k arg(z-xk).
Lako je primjetiti da ako je z na realnoj osi tada vrijedi

arg

Tuzla, juni 2013.

Ovo nas dovodi do sljededeg dijagrama koji opisuje realnu osu na funkciji f. (slika 3.)

Slika 3.
Pretpostavimo da funkcija f(z) zadovoljava (1). Tada je analitika u kompleksnoj ravni C, tj. analitika je u
domeni:
C \ ({x1 + iy : y 0} . . . {xk + iy : y 0}).
Slijedi da za bilo koje z , gdje oznaava gornju poluravan, moemo pisati

(2)
z0 je pogodno izabrana taka u ili njegova granica. Takoer, za svako z , [z0,z] oznaava pravu od z0
do z.
Funkcija f(z) u formi (2) se naziva SchwarzChristoffel (S-C)-ova transformacija.

Tuzla, juni 2013.

2. Primjena S-C-ovog integrala na elektrostatike probleme

Primjer 1.
Dokazati da funkcija w(z) kompleksne promjenljive z, definisana tzv. varc-Kristofelovim integralom

gdje su

realni brojevi, a

kompleksne konstante, preslikava otvorenu izlomljenu liniju

sa n tjemena u z-ravni u realnu osu w-ravni, a oblast izvan izlomljene linije u gornju poluravan w-ravni.
Take
u w-ravni odgovoraju tjemenima
izlomljene linije u z-ravni, a
su spoljanji uglovi prelamanja linije (sl. 1a)

Slika 1a

slika 1b

Dokaz.
Posmatrajmo kompleksnu promjenljivu z kao funkciju kompleksne promjenljive w. Ispitajmo prvo kakve
uslove mora da zadovoljava funkcija z(w), da bi se pomodu nje realna osa w-ravni (u-osa) preslikala u
prelomljenu liniju u z-ravni, prikazanu na sl. 1b. Pri tome demo traiti funkciju z(w) koja gornju poluravan
w-ravni preslikava u oblast izvan te prelomljene linije u z-ravni.
Prema posljednjem uslovu, ako se taka w krede po realnoj osi s lijeva u desno, mora taka z da se krede
u naznaenom smjeru du prelomljene linije u z-ravni, a u polukrugu beskonanog poluprenika u
w-ravni mora da odgovora dio kruga beskonanog poluprenika u z-ravni. Osim toga, u taki w=a (arealan broj) funkcija z(w) ne moe biti analitika, poto u njoj izvod

Tuzla, juni 2013.

zavisi od pravca, to je lako

zakljuiti na sljededi nain. Prirataju dw u taki a u smjeru negativne u-ose treba da odgovara prirataj
dz du prelomljene linije od take A nalijevo na sl. 1b. Kako je u tom sluaju dw=
,i
dz=

, to je izvod u smjeru negativne u-ose:

=
Sa druge strane, prirataju dw u smjeru pozitivne u-ose odgovara prirataj dz du prelomljene linije od
take A udesno. Prema tome, dw=
i dz=
, pa je izvod u smjeru pozitivne u-ose:

=
Izvodi se u ta dva smjera, dakle, razlikuju, to je i trebalo pokazati.
Posmatrajmo sada funkciju
, gdje je
. Ona je analitika u svim takama w-ravni osim u
taki a, u kojoj ima taku grananja. Kada se taka w krede s lijeva udesno po realnoj osi do take a, ta
funkcija mijenja modul ali ne i argument. U taki a, meutim, ona skokovito mijenja argument.
Zaista, razlika
je realna i negativna u svim takama lijevo od take a, a desno od take a je ta
razlika realna i pozitivna (sl. 1c).

Slika 1c
Kada se taka w krede po malom polukrugu opisanom oko take a (ime se izbjegava singularitet w=a),
kao na sl. 1c, argument razlike
se mijenja od vrijednosti do nule, a argument izraza
se, prema tome, mijenja od vrijednosti

do nule, dakle povedava se za

Tu osobinu mora upravo da ima izvod funkcije z(w) koja realnu osu w-ravni preslikava u prelomljenu
liniju u z-ravni, u koje je spoljanji ugao preloma Da je to tvrenje ispravno, zakljuuje se na sljededi
nain. Za sve take lijevo od take w=a (sl. 1b), prirataju dw=
odgovara, prema slici, prirataj
dz=
. Prema tome, za take lijevo od take w=a, je:

Tuzla, juni 2013.

=
Za sve take desno od take w=a, prirataju dw=
slike. Tako je za sve take desno od take w=a:

odgovara prirataj dz=

, to se vidi sa

=
Pri prolasku kroz taku w=a, dakle, argument izvoda funkcije z(w) to preslikava realnu osu w-ravni u
prelomljenu liniju spoljanjeg ugla preloma , kao na sl. 1b, mora da se poveda za .
Na osnovu svega moemo da tvrdimo da, obrnuto, funkcija w(z) odreena izrazom
,

(1)

Preslikava oblast izvan ugaonika z-ravni u gornju poluravan w-ravni. Razumljivo je, da integraciona
konstanta koja se dobija pri integraciji jednaine (1) dozvoljava da se taka A preloma postavi u bilo koju
taku z-ravni, kao i da se mnoenjem desne strane iste jednaine podesnom kompleksnom konstantom
prelomljena linija moe okrenuti za proizvoljan, unaprije eljeni ugao.
Koristedi se zakljucima koje smo izveli, lako je vidjeti da funkcija

gdje su
(
) realni brojevi, kada se taka w krede du realne ose w-ravni
mijenja argument samo u takama
i to za iznos
. To je upravo uslov koji mora da
zadovoljava izvod funkcije z(w) to preslikava u-osu u izlomljenu liniju u z-ravni sa tjemenima koja
odgovaraju takama
u koje su spoljanji uglovi prelamanja
. Prema tome,
jednaina:

definie, obrnuto, funkciju w(z) koja izlomljenu liniju u z-ravni preslikava u realnu osu w-ravni. Mnoenje
desne strane gornje jednaine kompleksnom konstantom
ne mijenja sutinu transformacije, ved
samo razmjeru izlomljene linije, i okrede je za odreen ugao (argument konstante ).
Na taj nain, funkcija w(z) odreena varc-Kristofelovim integralom iz teksta zadatka zaista predstavlja
funkciju koja izlomljenu liniju u z-ravni preslikava u realnu osu w-ravni. Konstante
odreuju
poloaj izlomljene linije, a konstanta
, kao to je reeno, razmjeru linije i njen nagib prema x-osi.
Pomodu konstanti
se fiksiraju relativne dimenzije pojedinih dijelova izlomljene linije.

Tuzla, juni 2013.

Primjer 2.
Odrediti funkciju potencijala i linije vektora jaine polja u okolini krajeva ploastog kondenzatora. Uticaj
konanih dimenzija ploa zanemariti, i posmatrati krajeve ploa kao dvije provodne poluravni koje su na
razliitim potencijalima.
Rjeenje.
Na sl. 2a su debelim linijama oznaeni tragovi krajeva ploa kondenzatora. Ako x-osu postavimo u
simetralnu ravan ploa, kao na slici, sve take koje pripadaju x-osi su na istom potencijalu, a slika polja je
u odnosu na x-osu simetrina. Zbog toga moemo posmatrati samo gornju polovinu kondenzatora. Osim
toga, odaberimo simetralnu ravan za referentnu povrinu potencijala. Tada se, pri potencijalnoj razlici
2U izmeu ploa, jedna od ploa- recimo gornja- nalazi na potencijalu U, a druga na potencijalu U.

Slika 2a
I u ovom sluaju moe primjenom varc-Kristofelovog integrala da se odredi kompleksna funkcija
potencijala. Izlomljenu liniju u z-ravni moemo sada da izaberemo u obliku koji je na sl. 2a naznaen
isprekidanim linijama: linija se prelama na ivici ploe, u taki , za ugao
, a zatim u beskonano
udaljenoj taki
za ugao
. Ako odaberemo da taki odgovara u w-ravni taka
,a
taki

taka

, varc-Kristofelov integral postaje:

(1)
gdje je s (=p+jq) kompleksna promjenljiva, a nova konstanta.
Iako smo opisanu izlomljenu liniju u z-ravni u stanju da preslikamo u realnu osu s-ravni pomodu funkcije
s(z) odreene gornjom jednainom, treba uoiti da problem time nije rijeen, poto su dijelovi linije p<0 i
p>0 na razliitom potencijalu (na potencijalu U, odnosno nula). Pomodu transformacije (1) se polje
kondenzatora na sl. 2a transformie u polje dvije meusobno izolovane poluravni na razliitim
potencijalima (sl. 2b).

Tuzla, juni 2013.

Slika 2b
Meutim, ako bismo znali transformaciju w(s) koja taj posljednji sluaj preslikava u homogeno polje,
kombinacijom (1) i te transformacije bismo nali i transformaciju koja polje kondenzatora preslikava u
homogeno polje u w-ravni, to je uvijek cilj konformnog preslikavanja polja. Time bi predstavljeni
problem bio rijeen.
Lako je pokazati da transformacija w=A

+ B,

gdje su A i B konstante, predstavlja tu traenu transformaciju. Zaista, kada u posljednoj jednaini

napiemo eksplicitno realne i imaginarne dijelove, dobijamo :
u+jv=A
+ j A + B (s=
)
Ako stavimo da je skalarni potencijal
, vidimo da su ekvipotencijalne linije zraci =const, iz
koordinatnog poetka s-ravni. Linije sile su polukrugovi sa centrom u koordinatnom poetku (sl. 2c). Da
bi odredili konstantu A, uoimo da u posmatranog sluaju mora biti
za
i
za
,
odakle je
. Ako stavimo jo da je
, transformacija koja preslikava polje sa sl. 2c u
homogeno polje u w-ravni postaje:
ili
.
(2)

slika 2c

Tuzla, juni 2013.

10

Kombinovanjem transformacija (1) i (2), vidimo da se polje u kondenzatoru moe transformisati u

homogeno polje u w-ravni pomodu funkcije w(z) definisane relacijom:
)+

(3)

Specificirajmo jo jednom vrijednosti konstanti i . Poto konstanta

samo translatorno pomjera
koordinatni sistem u z-ravni, moemo staviti da je
. Konstantu
odreujemo iz uslova da mora
cijela gornja ploa da bude na potencijalu U, odnosno za neku taku z=x+ja mora biti w=u+jU:
.
Izjednaavanjem imaginarnih dijelova u gornjoj jednaini nalazimo da je:
, pa je na kraju
(4)
Relacija, koja odreuje funkciju w(z) koja preslikava izlomljenu liniju sa sl. 2a u paralelne prave v=U i v=0
u w-ravni, a oblast van te izlomljene linije (oblast u kojoj postoji polje u polovini kondenzatora prikazanoj
na sl. 2a) u oblast izmeu te dvije paralelne prave. Drugim rijeima, ona preslikava polje oko krajeva
kondenzatora u homogeno polje.
Iz (4) nije mogude odrediti analitiki oblik funkcije potencijala, ali je mogude nacrtati ekvipotencijalne
linije nalaenjem izvjesnog broja njihovih taaka.
Prije svega, napiimo jednainu (4) u obliku zbira realnih i imaginarnih dijelova:
,
Odakle je
x=

y=

Zbog prostijeg pisanja stavimo da je

, (5)

. Posljednje jednaine tada dobijaju oblik:

(6)
Poto smo x-osu postavili du nulte ekvipotencijalne linije, to mora biti za
i y=0, to je, prema
jednaini (6) oigledno zadovoljeno. Zatim, za
mora biti
(poto smo stavili da je
), to je kako se iz (6) vidi takoer ispravno. Odredimo jo gdje je kraj ploa kondenzatora u
koordinatnom sistemu koji smo fiksirali jo ranije, izborom konstante
u jednaini (3). To moemo
odrediti na sljededi nain.
Stavimo prvo, u (5) da je
. Take u kojima je taj uslov zadovoljen pripadaju gornjoj ploi
kondenzatora. U tom posebnom sluaju (5) postaje
.

Tuzla, juni 2013.

11

Krajnja taka traga ploe je oigledno odreena najvedom mogudom vrijednodu desne strane gornje
jednaine. Lako je ustanoviti da je to sluaj kada je u=0, i da je pri tome, x=-1. Prema tome, trag ploe se
u izabranom koordinatnom sistemu nalazi na odstojanju
od x-ose i protee se nalijevo od
take x=-1. Na sl. 2d je trag ploe izvuen debelom linijom.

Slika 2d
Sada moemo pristupiti odreivanju ekvipotencijalnih linija i linija sile. Da bismo odredili pojedine
ekvipotencijalne linije, treba u (5) i (6) da stavimo
i da parametru u
dajemo razliite vrijednosti. Da bismo istovremeno dobili i take koje odgovaraju pojedinim linijama sile,
parametru u treba davati vrijednosti u jednakim razmacima, recimo
Primjera radi, u donjoj tabeli je sproveden priblian raun za nekoliko taaka na ekvipotencijalnim
lnijama
. Na sl. 2e su punim linijama skicirane tako naene ekvipotencijalne
linije, a isprekidanim linijama linije sile. Take koje pripadaju linijama sile na x-osi i na ploi je lako
odrediti iz (5), koristedi se vrijednostima
iz tabele.

Tuzla, juni 2013.

12

Istim postupkom bi se , naravno, mogla izraditi slika polja i sa vedom tanodu.

Slika 2e
Na kraju, interesantno je ispitati na kom odstojanju od kraja ploa se polje moe smatrati praktino
homogenim. U tom cilju demo odrediti jainu polja na simetralnoj ravni kondenzatora, i ustanoviti na
kom se odstojanju od kraja ploa jaina polja razlikuje za 1% od jaine homogenog polja koje postoji na
velikom odstojanju od krajeva ploa.
Uopte je intenzitet planparalelnog polja:
=

Kada je poznata kompleksna funkcija potencijala w=u +jv, gdje je

, tada je

poto je funkcija w(z) analitika, te zadovoljava Koi-Rimanove uslove.

Iz (4) je, za
i
,

U posebnom sluaju taaka na x-osi

, pa je

Tuzla, juni 2013.

13

Intenzitet polja u takama gdje se ne osjeda ivini efekat

Tako se moe pisati i da je

a

Prema usvojenoj procjeni homogenosti polja, stavimo da je posljednji izraz jednak 0,01. Odatle je,
redom,
,
,
.
Zamjenom naene vrijednosti za u u jednaini (5) dobijamo za apscisu traene take
, te je
odstojanje te take od krajeva ploa (
.
Poto smo stavili da je rastojanje ploa
, to se vidi da se polje moe smatrati homogenim na
odstojanju od kraja ploa koja je reda rastojanja ploa.

Tuzla, juni 2013.

14

3. Literatura
-http://rutherglen.science.mq.edu.au/wchen/lnicafolder/ica14.pdf
-Branko D. Popovid, Zbornik problema iz elektromagnetike, Graevinska knjiga, Beograd 1972.

Tuzla, juni 2013.

15