Professional Documents
Culture Documents
Cremo
LJUDSKA
DEVOLUCIJA
Michael A. Cremo
LJUDSKA
DEVOLUCIJA
VEDSKA ALTERNATIVA
DARWINOVOJ TEORIJI EVOLUCIJE
Posveeno
Njegovoj Boanskoj Milosti
A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
om ajnana-timirandhasya jnananjana alakaya
caksur unmllitam yena tasmai ri-gurave namah
Naslov originala:
Michael A. Cremo
HUMAN DEVOLUTION
A VEDIC ALTERNATIVE TO DARWIN'S THEORY
Copyright 2003 by Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
Sadraj
UVOD
1. UZALI MAJMUNI ILI PALI ANELI
5
27
2. ZABRANJENA ARHEOLOGIJA:
SKRIVENA POVIJEST LJUDSKE VRSTE
35
69
81
126
158
7. KOZMIKA HIJERARHIJA:
INTERKULTURALNA STUDIJA
8. PRIKAZE, ANELI I IZVANZEMALJCI
270
354
9. PARANORMALNA MODIFIKACIJA
I PROIZVODNJA BIOLOKIH OBLIKA
440
487
506
UVOD
Knjiga Zabranjena arheologija, koju sam napisao u suradnji s Richardom L.
Thompsonom, dokumentira arheoloke dokaze iz davne ljudske prolosti
i u skladu je s puranama, povijesnim zapisima iz drevne Indije. Ti dokazi
datiraju postojanje ljudi u tako daleku prolost, da stavljam u pitanje Darwinovu teoriju o ljudskome podrijetlu.
U recenziji Zabranjene arheologije objavljenoj u Geoarchaeology (1994
v. 9, str. 337-340), Kenneth Feder je napisao: "Kada pokuavamo sruiti
prihvaenu paradigmu, za oekivati je da e se umjesto nje pojaviti nova.
Autori Zabranjene arheologije to ne ine, a usudio bih se kazati zato. Naime,
elei ostati u znanstvenim okvirima, autori su se nadali izbjei detaljnu
raspravu o svojim uvjerenjima."
Nije tono da smo moj suradnik i ja pokuavali izbjei detaljnu raspra
vu o naemu alternativnom konceptu. Prije smo se nadali potpaliti takvu
raspravu. No, neki su nas obziri praktine naravi prisilili na postupnost. U
uvodu Zabranjenoj arheologiji napisao sam sljedee "Na istraivaki
program poluio je neoekivane rezultate, i pojavila se knjiga mnogo opse
nija od one koju smo isprva zamislili." Bio sam uistinu iznenaen kolii
nom arheolokih dokaza o velikoj starosti ljudske vrste, koji su se pojavljivali
tijekom moga osmogodinjeg istraivakog rada. Zabranjena arheologija
imala je preko devet stotina stranica kada je otila u tisak. "Zbog toga",
napisao sam u uvodu, "u ovome svesku nismo mogli ire raspraviti nae
ideje o alternativi uvaenim teorijama o ljudskome podrijetlu. Stoga plani
ramo napisati jo jedan svezak, koji e rezultate naih istraivanja na tome
podruju usporediti s vedskim izvorima na koje smo se oslanjali."
Taj drugi svezak je Ljudska devolucija: vedska alternativa Darwinovoj
teoriji. Razlozi njegova kasnog pojavljivanja lee prije u vremenu potreb
nom za istraivanje i pisanje takve knjige, negoli u elji da se izbjegne detalj
na rasprava o vedskoj alternativi darvinizmu.
Pa ipak, zadovoljan sam injenicom da se Ljudska devolucija pojavila
poslije Zabranjene arheologije, a ne istodobno s njom. Prije predstavljanja
alternative Darwinovoj koncepciji ljudskoga podrijetla, vano je kazati da
govor oprezno 'da, iz dva razloga." Kao prvo, "povijesna graa... do tada se
nije tako detaljno razmatrala", kao drugo, knjiga doista "pokree kljunu
problematiku nevjerodostojnosti u smislu znanstvene 'istinitosti'". Tako
er komentiraju (str. 198): "Valja priznati da Zabranjena arheologija skree
pozornost na brojna zanimljiva pitanja kojima se povjesniari nisu mnogo
bavili. Podrobna istraivanja drevne literature svakako su stimulirajua i
od interesa su kako povijesti, tako i s perspektive sociologije znanstvene
spoznaje. Uistinu, ini se da su autori neke povijesne teme prouili dublje
od bilo kojeg nama poznatog pisca."
Na prvim stranicama svoga lanka (str. 192-195), Wodak i Oldroyd pru
ili su vrijedne informacije o The International Society for Krishna Consci
ousness, iji su lanovi autori Zabranjene arheologije ("moderna inaica
Bhakti sljedbi koje ve tisuljee i pol prevladavaju u hinduistikom reli
gijskom ivotu"), o nauku utemeljitelja pokreta, Bhaktivedante Swami
Prabhupade ("za Prabhupadu znanost ne prua adekvatan odgovor na pi
tanja o podrijetlu univerzuma ili ivota"), o Institutu Bhaktivedanta (oni
komentiraju "smionost njegova intelektualnog programa"), te o vedskoj kro
nologiji ("djelomina rastakanja, pralaya, koja se, navodno, odvijaju svake
4.320.000.000 godina, donosei katastrofe u kojima nestaju itave skupine
ivih oblika"). Wodak i Oldroyd takoer su se osvrnuli na Rgvedu, vedantu,
purane, atmu, jogu i karmu.
Kao i neki drugi kritiari, Wodak i Oldroyd usporedili su Zabranjenu
arheologiju s djelima kranskih kreacionista. "Dobro je poznato", kau
(str. 192), "da kreacionisti nastoje pokazati da su se ljudi pojavili relativno
kasno, i da se empirijska istraivanja podudaraju sa starozavjetnim izvje
ima o ljudskoj povijesti. Zabranjena arheologija predstavlja vrstu kreacionizma temeljenoga na neemu posve drukijem, naime, na drevnim vedskim vjerovanjima. Umjesto mjerenja ljudske povijesti u tisuljeima,
Zabranjena arheologija smjeta Homo sapiensa u tercijar, a moda i u ranije
razdoblje."
U L'Anthropologie (1995., sv. 99, br. 1, str. 159), Marylene Pathou-Mathis
pie: "M. Cremo i R. Thompson svjesno su napisali provokativno djelo,
koje pokree pitanje utjecaja prevladavajuih ideja o vremenskim razdoblji
ma u znanstvenim istraivanjima. Te ideje mogu prisiliti istraivae da
svoje analize orijentiraju u skladu s doputenim koncepcijama u znanstve
noj zajednici." Ona zakljuuje: "Ne smije se zanemariti dokumentarno
bogatstvo toga djela, vie povijesnog i sociolokog nego znanstvenog."
U British Journal for the History of Science (1995., sv. 28, str. 377-379)
Tim Murray u kritici Zabranjene arheologije (str. 379) pie: "Nema dvojbe
da e se neki koji proitaju ovu knjigu njome okoristiti. Ona svakako povje
sniaru arheologije predstavlja vrijednu zbirku studija s podruja povije
sti i sociologije znanstvene spoznaje, koje bi se mogle upotrijebiti za pot
pirivanje arheolokih rasprava o epistemologiji tih disciplina." On, nadalje,
Zabranjenu arheologiju karakterizira kao knjigu koja se "pridruuje dru
gim djelima kreacionizma i filozofije new agea, obraajui se publici koja
se udaljila od znanosti, bilo zato to je znanost postala toliko zakuasta, ili
zato to je nekima postala neprikladna u potrazi za smislom njihovih ivo
ta." Murray priznaje da vedska perspektiva Zabranjene arheologije u bu
dunosti moe imati ulogu u razvoju arheologije. U svojoj kritici (str. 379)
napisao je: "Arheologija se trenutano nalazi u uzburkanom razdoblju ra
sprava o pitanjima koja zadiru u samu sr discipline." Nadalje: "Na poje
dinim je znanstvenicima da odlue hoe li Vede u tome odigrati ulogu."
Takva je otvorenost uma karakteristina za kritike Zabranjene arheolo
gije objavljene u uglednim akademskim i znanstvenim asopisima. Jedina
je iznimka osobito estok napad Jonathana Marksa u American Journal of
Physical Anthropology (1994., sv. 93, br. 1, str. 140-141). Zahtjevi za potpunim iskljuenjem vedske perspektive Zabranjene arheologije iz znanstve
noga diskursa, bili su ogranieni na publikacije ekstremistikih skupina,
kao to su drutva skeptika (iji skepticizam ne obuhvaa teoriju evolucije)
i tvrdokorno antikreacionistikog Nacionalnog centra za znanstveno obra
zovanje (National Center for Science Education) u Sjedinjenim Ameri
kim Dravama (naziv pogreno implicira vezu s dravom). U tu kategoriju
ulazi i podugaka kritika Michaela Brassa (The Antiquity of Man).
Wiktor Stoczkowski, u svojoj kritici Zabranjene arheologije objavljenoj
u L'Homme (1995., sv. 35, str. 173-174), tono je primijetio (str. 173) slje
dee: "Povjesniari znanosti neumorno ponavljaju da je biblijsku pripovi
jest o podrijetlu u 19. stoljeu zamijenila teorija evolucije. U naoj mati
tu prostu pripovijest zamjenjujemo sloenijom zbiljom s kojom se danas
sueljavamo u obliku mnotva razliitih teorija o podrijetlu." Meu te te
orije Stockowski ubraja i one biblijskih kreacionista. "Zabranjena arheologi
ja", dodaje, "prua nam jo jednu, posveenu 'Njegovoj boanskoj milosti
A. C. Bhaktivedanti Swami Prabhupadi' i nadahnutu vedskom filozofijom,
koju pisci izuavaju na Institutu Bhaktivedanta u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, ogranku International Society for Krishna Consciousness."
Povoljnu kritiku Zabranjene arheologije i vedskih korijena dao je i Hillel Schwarz u Journal of Unconventional History (1994., sv. 6, br. 1, str. 68"6). "Zabranjena arheologija je postojee konvencije datiranja dovela do
navode preko
50
vjerodostojnih izvjea iz razliitih znanstvenih i
medicinskih asopisa. Jo znaajniji primjeri paranormalne modifikacije
biolokih oblika, dolaze iz izvjea Medicinskoga ureda u Lourdesu. Jo
od 19. stoljea lijenici iz Medicinskoga ureda pomno biljee brojna udo
tvorna izljeenja, od kojih neka ukljuuju neobjanjive regeneracije ote
enih tkiva i organa.
Psihijatar Ian Stevenson proveo je opseno istraivanje madea koji,
ini se, imaju neke veze s ozljedama pretrpljenima u prolom ivotu. Oso
be koje su u prolome ivotu umrle od prostrelnih rana katkada na svojim
sadanjim tijelima nose znakove veliine i poloaja koji odgovaraju ula
znim i izlaznim ranama. Iz toga slijedi da kada dua i um takve osobe uu
u sadanje tijelo, oni sa sobom nose peate koji prikladno modificiraju
bioloki oblik tijela. Neki istraivai zabiljeili su sluajeve "materinskih
peata". Oni nastaju kada je trudnica izloena dogaaju koji uzrokuje sna
an emotivni stres. Psiholoki peat na neki nain ostavlja znak na embriju
u njezinoj utrobi. Primjerice, ako ena vidi nekoga s ozlijeenim stopalom
i o tome stalno razmilja, njezino se dijete moe roditi s deformiranim
stopalom. Godine 1890. W. C. Dabney je u Cyclopaedia of the Diseases of
Children (1890., sv. 1, str. 191-216) opisao
69
sluajeva iz razdo
blja 1853-1886, koji se odnose na usku vezu izmeu majina mentalnoga
peata i tjelesnih deformacija djeteta.
Jo se jedna kategorija dokaza sastoji od izvjea uglednih znanstveni
ka, koji su svjedoili proizvodnji ljudskih udova ili cijelih ljudskih tijela od
strane medija. Osobit sluaj opisao je Sir Alfred Russel Wallace, koji je u
pratnji kolega svjedoio stvaranju cijeloga ljudskog oblika od strane me
dija, pripadnika klera. U svojoj autobiografiji (1905., sv. 2, str. 330) Walla
ce je opisao taj dogaaj koji se zbio u stanu u londonskom okrugu Bloomsbury: "Bilo je sunano ljetno poslijepodne i sve se odvijalo na svjetlu dana.
Nakon kratkoga razgovora, Monk, odjeven u uobiajeno crno sveeniko
ruho, poeo je padati u trans. Potom je stao otprilike metar od nas i nekoli
ko trenutaka poslije pokazao u stranu, rekavi: 'Pogledajte.' Ugledali smo
bjelkastu mrlju na lijevoj strani njegova odijela. Ta je mrlja postajala sve
svjetlija, inilo se da treperi, a potom se proirila uvis i nadolje, postupno
se pretvorivi u maglovit stup koji se protezao od njegovih ramena do sto
pala, veoma blizu njegova tijela. Potom se Monk pomaknuo, ali maglovita
je figura ostala mirno stajati. inilo se da je bila povezana s njime nekom
prozranom niti na mjestu gdje se poela formirati. Nekoliko minuta poslije, Monk je ponovno kazao: 'Pogledajte', i proao dlanom kroz tu povezu-
Izvorno smo iste jedinice svijesti, koje postoje u skladnoj vezi s vrhov
nim svjesnim biem. Kada napustimo nau voljnu vezu s tim vrhovnim
svjesnim biem, silazimo u domene kozmosa kojima vladaju istanane i
grube materijalne energije, um i materija. Zaboravljajui na na izvorni
poloaj, pokuavamo gospodariti nad i uivati u istananim i grubim ma
terijalnim energijama. Ta su tijela vozila svjesnih "jastava". Oni su obliko
vani za postojanje u domenama istananih i grubih materijalnih energija.
Svjesna "jastva" koja su manje zaboravljiva u pogledu svojih izvornih na
ravi, primaju tijela sastavljena ponajprije od istanane materijalne energije.
Zaboravljivija primaju tijela sastavljena od istanane i grube materijalne
energije, pri emu gruba energija prevladava. Izvorno svjesno bie u vedskome univerzumu jest Brahma, prvi polubog. Njegovo tijelo, koje se ma
nifestira izravno od Vinua, nainjeno je ponajprije od istananih materi
jalnih elemenata. Njegov je zadatak manifestiranje tijela drugih svjesnih
"jastava", koja postoje na razliitim razinama kozmike hijerarhije. Iz Brahmina tijela proizlaze veliki mudraci, katkada zvani mentalni sinovi, kao
i prvi par koji se razmnoavao seksualnim putem, Svayambhuva Manu i
njegova druica Shatarupa. Keri Manuove postale su enama nekih mu
draca, i od njih su potekli narataji polubogova i boluboica, ija su tijela
bila sastavljena ponajprije od istananih materijalnih energija. Ti polubo
govi i poluboice iznjedrili su oblike ivih bia, ukljuujui ljude, koji pre
bivaju na naem planetu. Pri razmnoavanju rabili su bijae, ili mentalno
sjemenje koje sadri esencijalne elemente biljaka za razliita tijela. Posto
janje DNK ne objanjava dovoljno kako se manifestiraju ivi oblici. Geni
u DNK tek kodiraju proizvodnju razliitih proteina. DNK ne specificira
kako se ti proteini kombiniraju u kompleksnim oblicima organizama.
Koncepcija mentalnoga sjemena koje sadri razvojni plan tijela, ukljuu
jui ljudsko tijelo, predstavlja komplement postojanju DNK. Ideja o ljudskoj
devoluciji, stoga, ima neto zajedniko s darvinizmom. Kao i darvinizam,
ideja o ljudskoj devoluciji pretpostavlja prvo ivo bie iz kojega se razvija
ju druga iva bia, u procesu reprodukcije uz modifikacije. No, taj je pro
ces inteligentno upravljan.
Na ovome bih mjestu elio izraziti svoju zahvalnost ljudima koji su omo
guili nastanak ove knjige. U razdoblju od 1984. do 1995. blisko sam su
raivao s Richardom L. Thompsonom, i Ljudska devolucija mnogo duguje
bezbrojnim razgovorima koje smo vodili u to vrijeme. Tko eli pojmiti
vedsku perspektivu o modernoj znanosti, neka se poslui Thompsonovim
temeljnim djelima Mechanistic and Nonmechanistic Science, Alien Identi-
ties i Mysteries of the Sacred Universe. Nadalje, imao sam sreu od 1993.
godine suraivati s Lori Erbs. Kao strunjakinja za knjiniarstvo i zahva
ljujui svome iskustvu kao direktorice knjinice za znanstvena istraiva
nja pri jednoj vladinoj agenciji u SAD-u, provela je najsloenija i najzah
tjevnija istraivanja brzo, podrobno i profesionalno. Ona je takoer bila
odgovorna za pripremanje rukopisa Ljudske devolucije za moga izdavaa.
Lori se umnogome oslanjala na pomo svoje kolegice Fay Fenske, strunja
kinje za meuknjininu posudbu iz Bellingam Public Library u Bellingamu, u dravi Washington. Fay je pribavila mnoge rijetke knjige i lanke iz
cijeloga svijeta. Alister Taylor iz naklade Torchlight Publishing, bio mi je
partner pun razumijevanja pri objavljivanju mojih djela od 1993. Zahva
lan sam lanovima zaklade Bhaktivedanta Book Trust na stalnoj podrci
u mojim istraivanjima i objavljivanjima. Osobitu zahvalnost dugujem
Emilu Beci iz Sjevernoamerike zaklade, koji je na razliite naine potpomagao moje djelo. Zahvaljujem Yamaraji Dasi, Chrisu Glennu i Mollie
Thonneson na strunoj pomoi u grafikom oblikovanju i korekturi. Tako
er zahvaljujem Garyju Alesiewiczu na kazalu. Naposljetku, zahvaljujem
Irini Martynenko i Yuriju Dementyevu koji su mi pronali mirno mjesto
na Jalti, gdje sam, nakon predavanja diljem Ukrajine, zavrio ovaj uvod.
Michael A. Cremo
Jalta
14. prosinca 2002.
1. POGLAVLJE
UZALI MAJMUNI
ILI PALI ANELI?
"Do sljedeega petka naveer svi e biti uvjereni da su majmuni", napisao
je Thomas Henry Huxley svojoj eni Henrietti (Wendt 1972., str. 71). Bilo
je to 1860., a 30. lipnja iste godine Huxley e se sukobiti s oxfordskim bi
skupom Samuelom Wilberforceom u jednoj od najpoznatijih rasprava u
povijesti. Tema je bila Darwinova teorija evolucije.
Samuel Wilberforce je prezirao Darwinovu teoriju, koju je ovaj objavio
godinu dana prije u svojoj knjizi Podrijetlo vrsta, i vrsto je odluio doka
zati njezine nedostatke. Premda je bio biskup Anglikanske crkve, Wilber
force je prilino dobro poznavao znanost. ivot je posvetio prouavanju
prirodoslovlja i obnaao je funkciju predsjednika British Association for
the Advancement of Science. Osim toga, bio je lan upravnog vijea Geologi
cal Society of London i osobno je poznavao nekoliko vodeih znanstvenika
onoga doba, ukljuujui geologa Charlesa Lye11a, jednoga od najveih Darwinovih pristaa i biologa Richarda Owena, jednoga od njegovih najveih
protivnika.
Odazvavi se pozivu urednika uglednog asopisa Quarterly Review,
Wilberforce je napisao negativnu kritiku Podrijetla vrsta. Ta je kritika ob
javljena tek nakon njegove rasprave s Huxleyem, a sam ju je Darwin nazvao
'izvanredno domiljatom' (F. Darwin, 1887., str. 324).
U svojoj je kritici (1860.) Wilberforce najprije napao Darwina sa znan
stvenih temelja. Darwin je u Podrijetlu vrsta tvrdio da iva bia slijedom
reprodukcije naginju neznatnoj promjeni. Nakon iznoenja primjera ra
zmnoavanja ptica i ivotinja, Darwin je istaknuo da protekom dugog vre
menskog razdoblja takva promjena, potpomognuta prirodnom selekcijom,
moe rezultirati nastankom novih vrsta. Wilberforce je, meutim, tvrdio
da se razmnoavanjem golubova, pasa i konja ne mijenja osnovna fizika
struktura tih stvorenja, koja je promjena neophodna za nastanak novih
vrsta organizama. Golubovi su ostajali golubovima, psi psima i konji konji
ma. Pribjegavi metafizikom objanjenju, Wilberforce je tvrdio da su ljud-
Huxleyev trijumf
Na sastanku British Association for the Advancement of Science odranog
30. lipnja u Oxfordu, dr. J. W. Draper iz New Yorka proitao je rad naslov
ljen 'Intelektualni razvoj Europe razmatran u pogledu stajalita gospodina
Darwina'. Predavaonicu je napunilo sedam stotina sluatelja, koji su nestr
pljivo oekivali verbalni vatromet. Nakon Draperova izlaganja, neke su
osobe iznijele svoje komentare. Konano se oglasio i Wilberforce, napada
jui Darwinovu teoriju. Njegove uvjerljive rijei odraavale su njegova
stajalita, koja e poslije izraziti u svojoj kritici Podrijetla vrsta objavljenoj
u Quarterly Review. U nastojanju da bude duhovit, postavio je pitanje: "...
vjeruje li tko da mu je djed bio majmun, hoe li biti voljan vjerovati da mu
je i baka bila majmunica?" (Meacham 1970., str. 216).
Huxley se nagnuo prema jednome od svojih pratioca i rekao: "Gospo
din ga je predao u moje ruke." (Meacham 1970., str. 216). A kada je bio
pozvan da odri govor, iznio je svoju uvenu repliku, citiranu u brojnim
knjigama o evoluciji. Izjavivi da se nimalo ne srami to mu je majmun
predak, dodao je: "Postoji li predak kojega bih se trebao sramiti, bio bi to
nedvojbeno ovjek - ovjek nemirnoga i svestranoga uma - koji, nezado
voljan uspjehom u vlastitoj sferi djelatnosti, zapada u znanstvena propit
kivanja s kojima uope nije upoznat, pri emu ih zamuuje besciljnom
retorikom, te rjeitim digresijama i vjetim pozivanjima na religijske pre
drasude, odvraa pozornost svojih sluatelja od stvarnog problema." (Me
acham 1970., str. 216). Publikom, oduevljenom Huxleyevim odgovorom,
prolomio se glasan pljesak. U svom uvodnom okraju, majmuni su nad
vladali anele.
Na strani anela
No, aneli su imali jo nekoliko svojih visokopozicioniranih branitelja.
Dana 25. studenog 1864., Benjamin Disraeli, ministar financija i budui
premijer, rekao je u svome govoru u oxfordskom Sheldon Theatreu: "Pita
nje glasi: 'Je li ovjek majmun ili aneo?' Gospodine, ja sam na strani an
ela. Sa zgraanjem i gnuanjem odbacujem suprotno stajalite koje je,
vjerujem, ljudskoj savjesti strano. tovie, ak i s najueg intelektualnog
gledita vjerujem da se takvom zakljuku suprotstavlja najstroa metafizi
ka analiza. No, to nas Crkva ui? Kako ona tumai najviu prirodu? Ona
drevne Antiohije. Glavna meu njima bila je boica Astarta, njezina ime
njakinja.
"Kada je sve okonalo", ree kraljica, "kada su ljudi odbili prinositi r
tve, a uvrijeeni su bogovi napustili zemlju, nadam se ne zauvijek, nekoli
cina je vjernika pobjegla u ove planine, donijevi sa sobom svete slike koje
od tada tujemo." (Disraeli 1927., str. 437-438). Potom je izrazila uzvienu
nadu da e se: "ovjeanstvo iznova vratiti onim bogovima koji stvorie
prekrasnu i sretnu zemlju; i da e, svojom nebeskom milou, moi izno
va posjetiti taj svijet koji je bez njih postao sablasna pusto." (Disraeli
1927., str. 438). Ako je Disraelijeva vizija djelatnog Boga i anela, izraena
izravno preko njega i neizravno preko likova kao to je Tancred, oprena
Darvinovoj evoluciji, koliko je takva tek Astartina vizija.
No, Astartina vizija svemira koji proimaju bogovi i boice, neko je
vladala Europom. Ti su bogovi i boice izravno sudjelovali u vremenitom
procesu stvaranja drugih stvorenja u svemiru. Svemir je nalikovao ivoj
mistinoj tvornici s mnotvom profinjenih strojeva, kojima su upravljala
tankoutna bia, zajedno proizvodei biljke, ljude i ivotinje. A potom se
pojavilo kranstvo. Prvotno je kranstvo jednostavno zamijenilo po
ganske bogove i boice anelima. No, postupno umanjujui znaaj uloge
anela, kranstvo je raselilo svemir. Vidljivi svijet postao je nalik beivot
nom satnom mehanizmu, koji je udaljeni bog-stvoritelj tajanstveno izgra
dio i pokrenuo. A iva su bia takoer bila strojevi. Mehanicistika je zna
nost uinila posljednji korak i uklonila misterij s njihove manufakture.
Oni nisu bili stvorenja koje je nepoznati urar stvorio trenutano, ni iz ega,
ve dio vremenitog materijalnog procesa koji pokree stroj samoga uni
verzuma. Taj vremenski proces bila je evolucija, voena prirodnom selekci
jom. U univerzalnoj shemi ivota, veliki urar je postao jedva podnoljiv
statist, koristan samo za odravanje drutvenog poretka i javnog udorea.
ovjek je, dakle, bio majmun, a ne aneo. Ipak, danas jo uvijek posto
je ljudi koji postavljaju Disraelijevo veliko pitanje. Primjerice, 13. lipnja
1994., Naomi Albright, autorica nekoliko knjiga o osobnim iskustvima s
anelima, ispripovijedala mi je sljedei susret: "Ula sam u stanje svijesti
koje nazivam 'ivom vizijom'. iva vizija posve je drukija od onoga to
sam zamiljala. U tome mi se stanju objavilo aneosko bie koje mi je
reklo da ga zovem 'Svjetlije od svjetla', budui da mu pravo ime ne bih mo
gla izgovoriti. Predstavivi mi se kao aneo, rekao mi je da mi valja prihva
titi injenicu da sam od Postanka bila jedna od njih, aneo, no da sam
preuzela ljudski oblik i da sam se na toj razini dugo iznova inkarnirala."
2. POGLAVLJE
ZABRANJENA ARHEOLOGIJA:
SKRIVENA POVIJEST
LJUDSKE VRSTE
Na pretpostavku da su ljudska bia devoluirani duhovi, a ne modificirani
potomci izumrlih majmunolikih stvorenja, netko bi mogao postaviti slje
dee pitanje: "Nije li znanost na temelju fizikih dokaza neosporno dokaza
la, da smo se uistinu razvili djelovanjem prirodne selekcije, iz anatomski
primitivnijih hominida?" O tome se uistinu mnogo raspravljalo i pisalo.
No, u 932 stranice knjige Zabranjena arheologija, Richard Thompson i ja
iznijeli smo obilje fizikih dokaza koji protuslove opeprihvaenoj evolu
cijskoj teoriji podrijetla ovjeka. Stoga je Zabranjena arheologija (dostu
pna i u skraenom obliku pod naslovom Skrivena povijest ljudske vrste)
nezamjenjiv uvod u Devoluciju ovjeka. U ovom u poglavlju ukratko iz
nijeti bitne toke izloene u Zabranjenoj arheologiji. No, to ne moe zamije
niti dragocjeno iskustvo itanja spomenute knjige i osobnog uvida u golemu
koliinu dokaza, koji protuslove ideji da su se anatomski suvremeni ljudi
razvili tijekom posljednjih 6 milijuna godina iz majmunolikih hominidnih predaka. Taj dokaz potvruje da nam je alternativa postojeoj teoriji
doista neophodna.
William H. Howells, poasni profesor fizikalne antropologije pri Sveu
ilitu Harvard i jedan od glavnih tvoraca suvremene teorije ljudske evo
lucije, napisao mi je 10. kolovoza 1993., sljedee: "Zahvaljujem vam to ste
mi poslali primjerak Zabranjene arheologije koja odraava veoma oprezan
napor u kritikom prikupljanju objavljenog gradiva. Podrobno sam je
pregledao ... Veina od nas, pogreno ili ne, tumai ljudsku evoluciju kao
grananje od primitivnih do mnogo naprednijih oblika primata, a u tomu
se slijedu ovjek pojavio prilino kasno ... Mogunost da su se suvremena
ljudska bia ... pojavila mnogo ranije, tovie, u doba kada nisu postojali
ak ni jednostavni primati kao mogui preci, bila bi razorna ne samo za
prihvaeni obrazac. Bila bi razorna za itavu teoriju evolucije." Da, i iziski-
cus ramidus, koje je ivjelo u Etiopiji prije 4,4 milijuna godina. Istraivai
iz Amerike i Etiopije su 2001., obznanili otkrie drugih kostiju Ardipithecusa koje su bile stare 5,8 milijuna godina. Ardipithecus je visinom i tjele
snom gradom nalikovao impanzi, no uz jednu znaajnu razliku. Istrai
vai su otkrili kost nonog prsta s ljudskim znaajkama, koje su upuivale
na to da je ardipitek hodao uspravno. No, Donald Johanson, direktor In
stituta za podrijetlo ovjeka pri Sveuilitu u Arizoni, istaknuo je da je ta
kost nonog prsta otkrivena 16 km dalje od drugih kostiju, od kojih je
starija nekoliko stotina tisua godina. Stoga nije sigurno pripada li ta kost
ardipiteku. Moda je pripadala ljudima koji su ivjeli u Africi prije vie
milijuna godina? To je posve mogue, budui da postoji obilje dokaza da
su anatomski suvremeni ljudi uistinu ivjeli u Africi i na drugim mjestima
prije vie milijuna godina. U svakom sluaju, istraivai ardipiteka su pre
tpostavili da je razvoj ovjeka tekao preko starijeg ardipiteka prije 5,8 mili
juna godina do mlaeg ardipiteka prije 4,4 milijuna godina i Australopithecusa afarensisa (Lucy) prije 3,2 milijuna godina, sve do prvih pripadnika
roda Homo prije otprilike 2 milijuna godina.
Skupina francuskih i kenijskih istraivaa pod vodstvom Brigitte Senut
i Martina Pickforda 2000. je godine otkrila nekoliko kostiju stvorenja,
koje su nazvali Orrorin tugenensis, poznatijeg pod imenom Tisuljetni o
vjek. Senut i Pickford su rekli da je ardipitek obian majmun i da izravno
ne pripada ljudskoj liniji podrijetla. Isto tako, poricali su mogunost da je
Australopithecus afarensis ljudski predak. Kosti Tisuljetnog ovjeka stare
su 6 milijuna godina. Senut i Pickford vjeruju da je Tisuljetni ovjek, s
obzirom na njegove kosti, hodao uspravno na dvije noge, to je kljuna ljud
ska znaajka, no to nije uvjerilo i druge istraivae, kao to je Meave Leakey.
Nadalje, Bernard Wood (Culotta, 1999.) sa Sveuilita George Washington, propitkivao je ideju da se prvi primati, ostaci ijih kostiju upuuju na
bipedalizam (hodanje na dvije noge), trebaju automatski smatrati ljud
skim precima. Moda su to bili samo majmuni koji su sluajno hodali na
dvije noge i nisu ni na koji nain bili povezani s ljudima.
Krajem 2001., Meave Leakey uvela je jo veu zbrku u ve tada zamrenu
sliku. Ona je u asopisu Nature (Leakey i al. 2001.) objavila otkrie novog
hominida. Ona je sa svojim kolegama u 8.mj. 199. pokraj jezera Turkana u
Keniji otkrila gotovo posve sauvanu lubanju nepoznatog stvorenja starog 3,5
milijuna godina, dakle, bilo je otprilike iste starosti kao Australopithecus
afarensis. Umjesto da svoje otkrie identificira kao novog pripadnika roda
Australopiteka, Meave Leakey je uzburkala svijet hominida stvo-
rivi mu nov rod i vrstu: Kenyanthropus platyops, koje je ime znakovito, jer
anthropus znai 'ovjek', apithecus 'majmun'. Leakey je, dakle, jasno postavi
la Kenyanthropusa platyopsa u ljudsku liniju, navjeujui time daje australopitek tek izumrli majmun koji nema nikakve srodnike veze s ovjekom.
Pri tome je iznijela pretpostavku da je Kenyanthropus platyops moda po
vezan s mlaim fosilima koji se danas pripisuju Homo rudolfensisu. Prem
da je pozivala na daljnja istraivanja, ini se da je svoga Kenyanthropusa
platyopsa nametnula na takav nain, da zauvijek ukloni australopiteke iz
linije ljudskih predaka. Osobno tvrdim da ni Kenyanthropus ni australopitek
nisu ljudski preci, a to stoga to postoji dokaz da su anatomski suvremeni
ljudi postojali istodobno s njima i prije njih.
Ukratko, slika novootkrivenih prvih hominida prilino je zbrkana i
protuslovna. U svim tim sluaj evima znanstvenici pekuliraju o fragmentarnim fosilnim ostacima, pripisujui ih ljudskim precima, premda su naj
vjerojatnije samo varijeteti majmuna s nekolicinom znaajki koje dijele s
dananjim ljudima. No, te znaajke nisu nuno znakovi evolucijske poveza
nosti.
Unato zbrci koja okruuje istraivanje australopiteka, mnogi znanstve
nici i dalje prihvaaju da je to stvorenje izravan ljudski predak. Prvi pri
mjerak australopiteka otkrio je 1924. dr. Raymond Dart u Junoj Africi.
Dart je vjerovao kako je to najstariji ljudski predak, no veina utjecajnih
znanstvenika njegova doba smatrali su da je samo jedna vrst majmuna.
Tek je krajem 1950-ih australopitek openito prihvaen kao ljudski predak.
Meutim, neki se znaajni znanstvenici s time nisu slagali. Meu njima su
bili Louis Leakey, jedan od najpoznatijih antropologa 20. st. Nain kojim
je Meave Leakey protumaila svog kenyanthropusa platyopsa kao pretka iz
linije Homo, uz zaobilaenje australopiteka, jasno se nadovezuje na djelo
Louisa Leakeya.
Ugledni britanski zoolog, lord Zuckerman, izvrio je brojne podrobne
statistike studije koje pokazuju da australopitek nije ovjekov predak.
Djelo lorda Zuckermana danas nastavlja Charles E. Oxnard, profesor fizi
ke antropologije pri Sveuilitu Zapadne Australije. Radi upoznavanja sa
snanim protu-lijekom suvremenoj propagandi o australopitecima kao
ljudskim precima, itatelju preporuamo njegove knjige Uniqueness and
Diversity in Human Evolution (1975.) i The Order of Man (1984.). Znan
stvena javnost uglavnom zanemaruje te knjige, budui da pobijaju jedan od
lanaka vjere nauka o ljudskoj evoluciji. No, te su knjige neophodno tivo
za svakoga tko eli znati istinu o australopitecima. Oxnardove anatomske
jest da vie nemamo jasnu ideju o tome tko se iz koga razvio." Shipmanova
je to izjavila 1986., premda situacija ni danas nije mnogo drukija. tovie,
dodatno se zakomplicirala otkriima novih vrsta australopiteka, kao to
su Australopithecus anamensis i Australopithecus aethiopicus. Zbrka ne
postoji samo oko evolucijskih veza australopiteka, ve i oko veza australo
piteka i Homo habilisa, prvog pripadnika roda kojemu pripadaju dananji
ljudi. Razmotrivi sve alternative, Shipmanova je kazala: "Moemo ustvrdi
ti da ne raspolaemo nikakvim dokazima o podrijetlu hominida, i moe
mo ukloniti sve pripadnike roda australopiteka iz obitelji hominida." Dru
gim rijeima, australopitek nije ljudski predak, a upravo su to Zuckerman
i Oxnard oduvijek tvrdili. No, Shipmanova je oklijevajui istaknula: "In
stinktivno negativno reagiram na tu ideju, te se bojim da je nisam kadra
racionalno procijeniti. Odrasla sam na ideji da je australopitek hominid."
(Shipman, 1986., str. 93).
Australopitek za sobom povlai i drugi problem, naime, injenicu da
znanstvenici glavne struje tvrde da je australopitek ivio samo u Africi.
Meutim, drugi znanstvenici su izvijestili o otkriima australopiteka u
Kini, Indoneziji i Jugoistonoj Aziji (Robinson 1953., Jian et al. 1975.,
Franzen, 1985. i Chen, 1990.). Prihvate li se ta otkria, ona bi uinila golemu
zbrku u veini opeprihvaenih shema evolucije hominida, ime bi se hominidima moglo pripisati i azijsko, a ne samo afriko podrijetlo.
Homo habilis se do 1987. opisivao kao izrazit evolucijski napredak od
australopiteka do ovjeka. U znanstvenoj literaturi, kao i u popularnim
prikazima, Homo habilis se prikazivao veim od svojih predaka australo
piteka, te tijela s mnogo ljudskih znaajki, premda mu je glava jo bila
prilino majmunolika. Godine 1987., Tim White i Donald Johanson (Johanson et el, 1987.) objavili su otkrie gotovo netaknutog kostura Homo
habilisa u Olduvai Gorgeu. Ustanovilo se da je Homo habilis bio veoma
malo stvorenje s dugim majmunolikim rukama, veliinom i tjelesnim
proporcijama nalik australopiteku. Kao i u sluaju potonjeg, neki istraiva
i smatraju da je Homo habilis pogreno sastavljen od fragmentarnih fo
silnih kostiju dviju ili vie vrsta (Wood, 1987.).
Nova slika Homo habilisa dodatno je zakomplicirala pretpostavljeni
evolucijski prijelaz prema Homo erectusu. Skupina znanstvenika, ukljuuju
i Richarda Leakeya, 1984. otkrila je gotovo cjelovit kostur Homo erectusa
(Brown et al., 1985., str. 788). Prije toga otkria, znanstvenici nisu pronali
nijednu kost udova koju bi mogli neosporno povezati s lubanjom Homo er
ectusa. Ipak, znanstvenici su desetljeima izraivali modele Homo erectusa
u pravoj veliini, kao da su znali tonu veliinu njegove glave i udova.
Primitivni paleoliti
U sluaju eolita, isklesan je radni rub prirodno odlomljenog kamena. No,
tvorci primitivnih paleolita odlamali su krhotine s kamenih jezgri, i potom
ih oblikovali u mnogo raspoznatljivije tipove orua. U nekim su sluaje
vima i same jezgre oblikovane u orua.
Meu primitivnim paleolitima nalaze se orua iz ranog miocena (prije
oko 20 milijuna godina), koja je krajem 19. st. otkrio Carlos Ribeiro, direk
tor Instituta za geoloka mjerenja u Portugalu. Na meunarodnoj konfe
renciji arheologa i antropologa odranoj u Lisabonu, vijee znanstvenika
istrailo je jedno od nalazita na kojima je Ribeiro otkrio spomenuta orua.
Jedan lan znanstvenog vijea pronaao je kameno orue naprednije i od
Ribeirovih boljih primjeraka. To je orue nalikovalo oruu musterijenskog tipa iz kasnog pleistocena, a lealo je vrsto ukopano u miocenskom
konglomeratu, u uvjetima koji su potvrivali njegovo miocensko podrije
tlo (Choffat, 1884., str. 63).
Primitivni paleoliti otkriveni su i u miocenskim formacijama u Thenayu u Francuskoj. Engleski znanstveni pisac S. Laing primijetio je (1893.,
str. 113-115): "U cjelini, ini se da je dokaz o tom miocenskom oruu
veoma uvjerljiv, a prigovori protiv njega proizlaze samo iz nesklonosti pri
znavanja drevnijeg podrijetla ovjeka." Znanstvenici su pronali primitivne
paleolite iz miocena i u Aurillacu u Francuskoj. A u Boncellesu u Belgiji,
A. Rutot je otkrio veliku zbirku paleolita iz oligocena (prije 25 do 38 miliju
na godina).
Napredni paleoliti
Dok eoliti i primitivni paleoliti mogu biti proizvodi anatomski suvreme
nih ljudi ili njihovih prethodnika, kao to su Homo erectus ili Homo habilis,
napredni paleoliti neosporno su djelo anatomski suvremenih ljudi.
Ugledni argentinski paleontolog Florentino Ameghino otkrio je u pliocenskoj formaciji u Monte Hermosu u Argentini napredna kamena orua,
tragove ognjita, slomljene kosti sisavaca i ljudski kraljeak. U Argentini
je Ameghino otkrio brojna slina nalazita, koja su privukla pozornost
znanstvenika diljem svijeta.
mio priu o ljudskoj evoluciji kako se ona danas tumai, oklijevao bi obja
viti zakljuke [da su ljudi u Sjevernoj Americi ivjeli u veoma drevno
doba], usprkos impozantnom nizu svjedoanstava s kojima je bio suoen."
Drugim rijeima, ne slau li se injenice s omiljenom teorijom, tada se one,
ak i ako postoje u impozantnom nizu, moraju odbaciti.
na dnu iskopine, nakon probijanja sloja vrste tvari nalik vapnencu, koja
se zove tosca. Lubanja se nalazila na dubini od 11 m ispod korita rijeke La
Plate (Hrdlika, 1912., str. 318).
Radnici su lubanju odnijeli svom nadgledniku, gospodinu Junoru. Ar
gentinski paleontolog Florentino Ameghino (1909., str. 108) pretpostavio
je da lubanja pripada pliocenskom pretei Homo sapiensa, kojeg je nazvao
Diprothomo platensis. No, Ales Hrdlika (1912., str. 332) s Instituta Smith
sonian rekao je da je lubanja identina onoj suvremenog ovjeka.
Kako je napisao Ales Hrdlika (1912., str. 321), ta je lubanja otkrivena
u: "najviem dijelu sloja pred-Ensenadana". Prema stajalitu suvremene
geologije, sloj pred-Ensenadana star je najmanje 1-1,5 milijuna godina.
Mogunost otkria lubanje suvremenog ovjeka, ak i prije milijun godina,
bilo gdje na svijetu - osobito u Junoj Americi - posve je neoekivana.
Geolog Bailey Willis, koji je pratio Hrdliku na njegovu ekspediciju u
Argentini, iznio je neke neodreene, neutemeljene spekulacije o tome ka
ko je lubanja mogla dospjeti u jamu. Hrdlika je, pak, smatrao da je sama
injenica suvremenog oblika lubanje dovoljna da se iskljui mogunost
njezine velike starosti. Predrasude Hrdlike vidljive su iz sljedee njegove
izjave (Hrdlika, 1912.): "S obzirom na morfologiju, a samo dijelom geolo
ki, posve se sigurno moe tvrditi da svi ostaci ljudskih kostura, koji se
bitno ne razlikuju od kostura suvremenih ljudi, potjeu iz suvremenih
geolokih formacija koje se jo uvijek oblikuju." Drugim rijeima, ak i da
su u geolokim slojevima starima vie milijuna godina otkrivene anatom
ski suvremene ljudske kosti, Hrdlika ne bi prihvatio tako veliku starost tih
kostiju. Prema njegovoj logici, evolucija se odvija bez prestanka i, stoga,
kosti stare vie milijuna godina moraju se posve razlikovati od kostiju su
vremenih ljudi. Ne razlikuju li se, tada nisu stare.
Godine 1913., dr. Hans Reck s Berlinskog sveuilita otkrio je anatom
ski suvremeni ljudski kostur u Sloju II u klancu Olduvai, to upuuje na to
da je taj kostur star vie od milijun godina. Svjestan mogunosti intruzivnog pokapanja, Reck (1914.) je paljivo pregledao taloge oko kostura i
utvrdio da ne postoje nikakvi tragovi ljudskog djelovanja. Louis Leakey
prvotno je bio skeptian prema tom otkriu, no nakon to je u munchenskom muzeju vidio taj kostur, koji je jo uvijek bio vrsto ukopan u svoju
kamenu jezgru, te nakon to je posjetio nalazite u Africi, promijenio je
miljenje i potvrdio Reckovo stajalite da kostur stvarno pripada Sloju II.
Drugi su znanstvenici, meutim, i dalje osporavali njegovu autentinost.
Reck i Leakey poslije su promijenili miljenja (L. Leakey et al., 1913.), i
1860. i 1880. ini se opravdanim. Kosti je otkrio iskusan geolog, G. Ragazzoni, koji je podrobno pregledao stratigrafiju nalazita. Osobito je pomno
tragao za znakovima intruzivnog pokapanja, koje nije pronaao. O svojim
je otkriima pravodobno izvijestio svoje kolege izvjeima u znanstvenim
asopisima. A budui da su kosti morfoloki bile mlaeg podrijetla, pod
vrgnute su intenzivnom negativnom ispitivanju. I, kako je rekao Macalister, neto je sigurno moralo biti pogreno.
Teorija o podrijetlu ovjeka koja danas prevladava u znanstvenoj za
jednici, proizvod je gledita poput Macalisterovih. Tijekom posljednjeg
stoljea, ideja progresivne evolucije ovjeka od majmunolikih predaka,
ukljuivala je prihvaanje i odbacivanje dokaza. Dokaz koji protuslovi
ideji o ljudskoj evoluciji paljivo se skriva. Stoga svatko tko ita udbenike
o ljudskoj evoluciji moe pomisliti: "Ideja o evoluciji ovjeka zacijelo je
tona jer je potvruju svi dokazi." Ali, takva slika predstavljena u udbe
nicima obmanjuje, jer upravo nekritino vjerovanje da su se ljudi uistinu
razvili iz majmunolikih predaka, odreuje koji se dokazi moraju ukljuiti
i kako ih valja tumaiti.
Sada emo obratiti pozornost na drugu iskopinu iz pliocena, otkrivenu
u Savoni, gradiu na talijanskoj obali udaljenom 50-ak km zapadno od
Genove. Radnici koji su pedesetih godina 19. st. gradili crkvu otkrili su
anatomski suvremen ljudski kostur, koji se nalazio na dnu jarka dubokog
3 m. Sloj u kojemu je kostur leao star je 3-4 milijuna godina.
Arhutr Issel (1868.) opisao je pojedinosti otkria iz Savone lanovima
Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju i arheologiju,
odranog u Parizu 1867. Rekao je da je kostur ovjeka iz Savone: "...iste
starosti kao i sloj u kojemu je otkriven." (De Mortillet 1883., str. 70).
Neki su pretpostavili da je kostur zakopan na mjestu na kojemu je otkri
ven. No, u izvjeu Meunarodnog kongresa pretpovijesne antropologije
i arheologije, odranog u Bologni 1871., pisalo je: "Da je rije o grobu, oe
kivali bismo da e gornji i donji slojevi biti izmijeani. Gornji slojevi sadr
e bijeli kvarcni pijesak. Mijeanje slojeva rezultiralo bi jasnim posvjetljivanjem usko ogranienog podruja pliocenske gline, to bi bilo dovoljno
da neki promatrai posumnjaju u njegovo veoma drevno podrijetlo, kao
to i jest sluaj. Najvee i najmanje pukotine u ljudskim kostima ispunjene
su kompaktnom pliocenskom glinom. To se moglo dogoditi samo u doba
pliocena, kada je glina bila muljevita." (Deo Gratias, 1873., str. 419-420).
Deo Gratias je istaknuo da je glina danas vrsta i suha. Osim toga, kostur
je otkriven na dubini od 3 m, to je prilino duboko za grobnu jamu.
izostaje ak i kada se ograniimo na fiziki dokaz u obliku fosila i artefakata. Objanjenje koje se najbolje uklapa u injenice je, da su ljudi nalik nama
i druga, vie ili manje ovjekolika stvorenja supostojala na ovome planetu
stotinama milijuna godina. Taj se zakljuak podudara s izvjeima o nevje
rojatno velikoj starosti ovjeka koje nalazimo u drevnim sanskrtskim po
vijesnim tekstovima, koja nam govore da ljudi postoje od poetka brahma
nova dana, koji trenutano traje. No, ostaje pitanje kako smo uope ovamo
stigli? Odgovor na to pitanje valja nam traiti dalje od kamenja i kostiju.
3. POGLAVLJE
IZNIMNA STAROST
NELJUDSKIH VRSTA
Mnogi su na dokaz o iznimnoj starosti ljudske vrste predstavlien u Zabra
njenoj arheologiji, prirodno reagirali postavljanjem sljedeeg pitanja: "Izi
skuje li preispitivanje samo naa slika o podrijetlu ovjeka? to je s povije
u drugih ivih bia na Zemlji?"
Na Zemlji, naravno, postoji vie milijuna vrsta. No. odluio sam prije
svega razmotriti fosilni dokaz o starosti ljudske vrste jer mnogi znanstve
nici tvrde da on prua najbolji dokaz evolucije. Taj je pothvat obuhvaao
osmogodinje istraivanje, tijekom kojega sam razdoblja prouavao izvor
na arheoloka izvjea iz proteklih sto pedeset godina, napisana na engle
skom i mnogim drugim jezicima. Prvotno nisam oekivao da u pronai
tako mnogo dokaza o iznimnoj starosti ovjeka. Na temelju tog iskustva,
ne mogu unaprijed predvidjeti to bi se dogodilo da nekoliko godina po
svetim prouavanju cjelokupne znanstvene literature o otkriima fosila
povezanih s drugim vrstama. Meutim, neka preliminarna istraivanja
pokazuju da se u znanstvenoj literaturi mogu pronai otkria koja ospora
vaju darvinistiko objanjenje podrijetla drugih vrsta. U ovom u poglavlju
navesti jedan primjer, koji se osniva na radu koji sam predstavio na XXI.
Meunarodnom kongresu o povijesti znanosti, odranom u srpnju 2001.
u Mexico Cityju. Esej je bio naslovljen "Paleobotanike anomalije koje se
odnose na starost lanca slane formacije u Pakistanu: Povijesni pregled ne
rijeene znanstvene kontroverzije." U tom je radu predstavljen dokaz koji
potvruje da su cvjetnice i kukci postojali na Zemlji dugo prije nego li to
priznaju dananji darvinisti.
Pakistanske Slane planine ve vie od stoljea privlae veliku pozor
nost geologa. Taj planinski lanac, koji poinje na obroncima Himalaje u
sjeveroistonom Pakistanu, prostire se oko 240 km prema zapadu, otpri
like usporedo s rijekom Jhelum, do mjesta na kojemu se ona ulijeva u Ind,
odakle se nastavljaju na odreenoj udaljenosti od Inda. Juni kraj istonih
Slanih planina strmo se sputa oko 600 do 900 m do nizine rijeke Jhelum.
Povijest kontroverzije
Znanstveno istraivanje slane formacije poelo je u 19. st., kada je Pakistan
jo uvijek bio britanska kolonija. Kambrijsko podrijetlo gornjeg sloja lju
biastog pjeenjaka, koji sadri trilobite openito se nije dovodilo u pita
nje. No, postojala su razilaenja oko starosti i podrijetla slane formacije,
koja se obino nalazi ispod ljubiastog pjeenjaka. Sporilo se i o starosti
lanca slane formacije i kohatskih naslaga soli, koje se nalaze sjeverno od
Slanih planina.
A. B. Wynne (1878., str. 83) istraivao je Slane planine 1869.-1871. i
zakljuio da je slana formacija uobiajena sedimentacijska nakupina iz
paleozoika. Isto stajalite dijeli i H. Warth, koji je tijekom dvadeset godina
istraivanja detaljno upoznao to podruje (Wynne, 1878., str. 73). Wynne
i Warth su smatrali da su kohatske slane formacije mlaeg, moda tercijar
nog podrijetla (Wynne, 1875., str. 32-37). Isto je smatrao i W T. Blandford
(Medlicott i Blandford, 1879., str. 488).
C. S. Middlemiss, s Indijskog instituta za geoloka mjerenja (1891., str.
42), poslije je pretpostavio da slani lapor nije sedimentna formacija, ve
izluevina nieg sloja magme, koja se uvukla ispod kambrijskog ljubia
stog pjeenjaka. Slino je zakljuio i upravitelj Indijskog instituta za geo
loka mjerenja, R. D. Oldham (1893., str. 112). To je otvorilo mogunost
da je lanac slane formacije mlai od gornjeg sloja ljubiastog pjeenjaka
iz kambrija.
Njemaki geolog F. Noetling prvotno je mislio da se slana formacija
oblikovala u prekambriju (Zuber, 1914., str. 334). No, u radu objavljenom
Rasprava
Tijekom prvih rasprava o prirodi i starosti slane formacije, fosilni dokaz
nije imao kljunu ulogu. Raspravama su dominirala geoloka razmatra
nja. Nakon to su Sahni i drugi istraivai 30-ih i 40-ih godina 20. st. izni
jeli paleobotanike dokaze, sporna slana formacija postala je zanimljiva s
paleontolokog gledita. Sahni, kao i njegovi suradnici i pristae, vjerovali
su da mikrofosili razvijenih biljaka i kukaca, kao i nekoliko biljnih makrofosila (komadii drveta i otisci lista), upuuju na eocensko podrijetlo sla
ne formacije. Prisutnost slane formacije ispod neupitno kambrijskih sloje
va (ljubiasti pjeenjak, magnezijski pjeenjak i pseudomorfnih naslaga
soli) objasnili su kao rezultat golemog geolokog potiska.
Zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su Sahnijeve zakljuke s dva aspekta.
Prvo, tvrdili su da su fosili biljaka i kukaca neupitno intruzivni. No, ak
su i oni priznavali da je veoma teko objasniti, kako su ti fosili dospjeli u
tako otpornu stijenu kao to je naftni kriljevac u slanoj formaciji. U cjeli
ni, ini se da postoji prilino uvjerljiv dokaz o prisutnosti mikrofosila, ak
i nekih makrofosila u slanoj formaciji. Sahni i njegovi suradnici iznijeli su
uvjerljive protuargumente moguoj kontaminaciji njihovih uzoraka stije
ne na nalazitu i u laboratoriju.
Drugo, zagovornici kambrijskog podrijetla slane formacije pobijali su
Sahnijevu hipotezu o snanom geolokom potisku, uslijed kojega su kambrijske formacije prekrile eocensku slanu formaciju. Tu su hipotezu pobi
jali pozivajui se na tragove uobiajenog dodira slane formacije i gornjih
slojeva. Danas geolozi uglavnom prihvaaju Sahnijeve zakljuke. Postoji
dokaz o geolokom rasjedu u slanoj formaciji. No, ni danas geolozi nisu
sloni u pripisivanju podrijetla slane formacije eokambriju.
4. POGLAVLJE
GENI, OBLIKOVANJE
I TVORAC
Ostaci kostura, otisci stopala i artefakti upuuju na pretpostavku da ana
tomski suvremeni ljudi postoje vie stotina milijuna godina, i da se ljudi
nisu razvili iz primitivnijih majmunolikih stvorenja. No. to je s biokemij
skim i genetikim dokazom? Mnogi evolucionisti tvrde kako DNK nepo
bitno dokazuje, da su se ljudi pojavili prilino kasno u pretpovijesti, naj
vjerojatnije prije otprilike sto ili dvjesto tisua godina u Africi. Nadalje
tvrde da genetika i biokemija omoguuju traganje za podrijetlom ljudske
vrste sve do samih poetaka ivota na Zemlji. U usporedbi s tim geneti
kim i biokemijskim dokazom, fosilni se dokaz katkad smatra manje pouz
danim. No, podrobnim razmatranjem ustanovit emo da je genetiki dokaz
ustvari prilino dvosmislen, a na njemu utemeljeni zakljuci neuvjerljivi.
Ljudi esto imaju dojam da znanstvenici, kada govore o genetikim
podacima, itaju izravno iz 'knjige ivota'. No, genetiki je dokaz samo niz
A-ova, T-ova, G-ova i C-ova i predstavlja slijed molekula koje se zovu
nukleotidi (adenin, timin, gvanin i citozin) na lancu DNK-e. Kada znanst
venici pokuavaju taj niz slova pretvoriti u tvrdnje o ljudskom podrijetlu,
koriste se brojnim pekulacijama i tumaenjima. Antropolog Jonathan
Marks, stoga, ukazuje na (1994., str. 61): "... pogubnu pseudoznanstvenu
ideju ... da genetiki podaci pripovijedaju priu." Dalje kae da je genetika
jedno podruje znanosti u kojemu (1994., str. 61): "... nemarna misao i rad
esto mogu imati teinu kao i paljiva misao i rad", radi ega upozorava:
"... ovjek je primoran zapitati se o epistemolokim temeljima svih zaklju
aka koji se osnivaju na genetikim podacima." I primjeuje (1994., str.
59): "... povijest bioloke antropologije pokazuje da su se od poetka 20. st.
promicali iznimno naivni zakljuci, i to jednostavno stoga to su se izvodi
li iz genetike." U svjetlu toga, fosilni dokaz ukratko izloen u prethodnom
poglavlju, zadrava svoj znaaj korisne kontrole genetikih nagaanja. Za
sljedeu raspravu zahvalnost dugujem djelima Stephena Myera, Williama
Dembskija i Michaela Behea, te drugih sljedbenika suvremenog trenda u
genetici.
Poetak ivota
Genetika teorija ljudske evolucije problematina je od samoga poetka i
poiva na krhkim temeljima. Tehniki, evolucija ne govori o podrijetlu i
vota. Umjesto toga, evolucionisti prouavaju promjene u reprodukciji bio
lokih oblika, od kojih svaki ima genski sustav koji pomae utvrditi tonu
prirodu oblika. Promjene u genskom sustavu rezultiraju promjenama u
uzastopnim naratajima biolokih oblika. No, evolucionisti su svjesni nu
nosti objanjenja podrijetla prvih biolokih oblika i njihovih genskih susta
va od predbiotikih kemijskih elemenata. Stoga su pretpostavke o prirodnom
podrijetlu prvih biolokih organizama postale integralan dio suvremene
evolucionistike misli.
Najjednostavniji samostalni bioloki organizmi koji danas postoje su
jednostanini, i veina znanstvenika pretpostavlja da su i prva iva bia
takoer bila jednostanina. Prvi evolucionisti, poput Ernsta Haeckela
(1905., str. 111) i Thomasa H. Huxleya (1869., str. 129-145.) smatrali su da
su stanice bile tek kuglice protoplazme, i na prilino su jednostavan nain
objanjavali njihovo podrijetlo. Smatrali su da su se kemikalije poput ug
ljinog dioksida, duika i kisika na neki nain spontano kristalizirale u ive
sluzave tvari (Haeckel, 1866., str. 179-180; 1892., str. 411-413).
S vremenom su znanstvenici poeli uviati da ak ni jednostavne sta
nice nisu samo kuglice protoplazme, ve da imaju sloenu biokemijsku
strukturu. Ruski biolog iz 20. st, Alexander I. Oparin, ukratko je opisao
sloene kemijske etape oblikovanja prve stanice. Vjerovao je da je taj proces
trajao veoma dugo - stotinama milijuna, moda ak i milijarda godina.
Oparin je pretpostavio (1938., str. 64-103) da se amonijak (spoj duika),
metan, vodik, ugljini dioksid i vodena para, uz ultraljubiasto svjetlo kao
izvor energije, mogu spojiti s elementima metala rastopljenima u vodi i
tako proizvesti predbiotiku juhu bogatu duikom, u kojoj se mogu razviti
jednostavne ugljikovodine molekule. Te se molekule potom spajaju u aminokiseline, eere i fosfate (Oparin, 1938., str. 133-135), iz koje se, pak,
smjese, oblikuju bjelanevine. Skupine molekula koje uzajamno reagiraju
na takav nain, meusobno se privlae i okruuju kemijskim zidovima, to
rezultira stvaranjem pretea prvih stanica. Oparin ih je nazvao koacervatima (Oparin, 1938., str. 148-159). Te su se primitivne stanice meusobno
borile za opstanak, postajui sve sloenijima i stabilnijima.
Oparinove su ideje uglavnom ostale na polju teorije, sve do pokusa koje
su izvrili Stanley Miller i Henry Urey. Kao i Oparin, Miller i Urej su pretpo-
Sluaj
Neki evolucionisti pretpostavljaju da se podrijetlo bjelanevina, koje su
sastavljene od dugih lanaca podjedinica aminokiselina, moe objasniti
sluajnim djelovanjem na molekularnoj razini. No, takve su pretpostavke
suoene s nekoliko bitnih potekoa. Razmotrimo jednostavnu bjelane
vinu sastavljenu od 100 podjedinica aminokiselina. Da bi bjelanevina
mogla ispravno djelovati u organizmu, aminokiseline moraju biti meu
sobno povezane peptidnom vezom. Aminokiseline mogu biti povezane
na razliite naine, u kojem se lancu peptidne veze pojavljuju samo sporadi
no. Prema tome, vjerojatnost da e postojati 100 aminokiselina poveza
nih peptidnim vezama iznosi 1:1030 (10 i 30 nula). Nadalje, lijeva strana
svake molekule aminokiseline ima oblik slova L (od latinske rijei laevus,
to znai 'lijevo'), a desna ima oblik slova D (od latinske rijei dexter, to
znai 'desno'). Ta su dva oblika zrcalne slike, kao desna i lijeva cipela ili
desna i lijeva rukavica. U ivim biima, sve su bjelanevine sastavljene od
podjedinica aminokiselina L-oblika. Ali L i D oblici aminokiselina pojavlju
ju se i u prirodi. Vjerojatnost da e se oblikovati lanac sastavljen od 100
aminokiselina oblika L iznosi 1:1030. To bi se moglo usporediti s bacanjem
novia, pri kojemu se 'glava' novia okrene uzastopno sto puta. Prema
tome, vjerojatnost nastanka lanca sastavljenog od 100 aminokiselina sa
svim peptidnim vezama i aminokiselinama L-oblika L, iznosi oko 1:1030,
to je gotovo nemogue u dostupnim vremenskim granicama.
ak i da su sve poveznice peptidne veze, i da su sve aminokiseline Loblika, to jo uvijek nije dovoljno za nastanak djelotvorne bjelanevine.
Naime, nee svaki spoj podjedinica aminokiselina proizvesti bjelanevinu
koja e pridonijeti funkcioniranju stanice. Odgovarajue aminokiseline
moraju biti poredane u tono odreenom redoslijedu (Meyer, 1998., str.
126). Vjerojatnost da e se odgovarajuih 100 aminokiselina poredati u
65
ispravnom redoslijedu prilino je velika - oko 1:10 (u naoj galaksiji po
stoji otprilike 1065 atoma). Biokemiar Michael Behe (1994., str. 68-69)
opisao je to mnogo slikovitije, rekavi da je oblikovanje niza od 100 ami
nokiselina koji djeluje kao bjelanevina, moe usporediti s pronalaskom
jednog oznaenog zrnca pijeska u Sahari - tri puta zaredom. Poveemo li
to s drugim imbenicima (vezivanje peptidima, samo L-oblici), vjerojat
125
nost se smanjuje na omjer 1:10 . ini se, dakle, da se kemijsko podrijetlo
ivota ne moe objasniti sluajem.
Neki su znanstvenici taj zakljuak pokuali izbjei pozivanjem na posto
janje beskonanog broja svjetova. No, ne mogu dokazati da postoji barem
Prirodna selekcija
Neki znanstvenici, meu kojima i Oparin (1968., str. 146-147), pretpo
stavljaju da prirodna selekcija moe utjecati na odabir izmeu lanaca ami
nokiselina za proizvodnju funkcionalnih bjelanevina, ime bi se povea
la vjerojatnost oblikovanja tih bjelanevina. Drugim rijeima, oblikovanje
bjelanevina ne ovisi iskljuivo o sluaju. Ova teorija, meutim, sadri
dva problema. Prvo, ta predbiotika prirodna selekcija mora djelovati na
lance aminokiselina koji su nastali nasumce, a prethodno smo vidjeli da
postoji iznimno mala vjerojatnost da e se proizvesti ak i jednostavan
lanac aminokiselina sa svim peptidnim vezama i svim L-oblicima. Prema
tome, bilo bi teko proizvesti ak i bazine sirove materijale (lance amino
kiselina) na koje bi prirodna selekcija mogla utjecati. Drugo, prirodna se
lekcija ukljuuje svojevrstan sustav repiikacije molekula. Vjerojatnost da
e se neki takav sustav repiikacije oblikovati sluajno, jo je manja od vje
rojatnosti sluajnog oblikovanja nekoliko vrsta lanaca aminokiselina na
koje bi mogla utjecati prirodna selekcija. Sam sustav repiikacije mora biti
sastavljen od spojeva specijaliziranih sloenih molekula bjelanevina. Stoga
su pretpostavke, poput one Oparinove, izrazito protuslovne. Pretpostavlja
se da sloene bjelanevine nastaju prirodnom selekcijom, no ona iziskuje
pouzdan sustav repiikacije molekula, a svi takvi danas poznati sustavi obli
kovani su od sloenih i veoma specifino strukturiranih molekula bjelan
evina. Oparin je pretpostavio da prvobitni sustav repiikacije moda nije
morao biti veoma pouzdan i da se taj sustav moda koristio bjelanevinama,
koje nisu bile tako specifino strukturirane kao bjelanevine u dananjim
organizmima. No Meyer istie (1998., str. 127): "... nedostatak ... specifi
nosti rezultira 'katastrofalnim pogrekama' koje ponitavaju preciznost
samoreplikacije i, naposljetku, onemoguuju prirodnu selekciju."
Usprkos tim potekoama, u svojoj knjizi The Blind Watchmaker ('Sli
jepi urar') (1986., str. 47-49), Richard Dawkins je pretpostavio da sluaj i
prirodna selekcija (predstavljeni jednostavnim kompjutorskim algorit
mom) mogu rezultirati sloenou biolokih oblika. U nastojanju da do
kae izvedivost tog procesa, izradio je kompjutorski program koji proiz
vodi nasumine kombinacije slova i usporeuje ih s ciljanim nizom, koji
Samoorganizacija
Neki su znanstvenici pretpostavili da na proces povezivanja aminokiseli
na u bjelanevine ne utjeu samo sluaj i prirodna selekcija. Smatraju da
odreeni kemijski sustavi imaju svojstva ili tendenciju smoorganizacije.
Steinmann i Cole smatraju (1967.) da izmeu nekih aminokiselina posto
ji mnogo vea uzajamna privlanost. To potvruje eksperimentalni do
kaz. Meu aminokiselinama postoji izvjesna diferencijalna privlanost.
Steinmann i Cole tvrde da se rasporeivanje aminokiselina, koje su zami
jetili u svojim pokusima, podudaralo s rasporeivanjem aminokiselina u
deset stvarnih bjelanevina. No, kada su Bradley i njegovi suradnici (Kok
i dr., 1988.) usporedili nizove o kojima su izvijestili Steinmann i Cole, s
veim uzorkom nizova iz 250 stvarnih bjelanevina, utvrdili su da se tih
ali ne i sloen, radi ega nije informativan. Drugi je sloen, ali takoer nije
informativan. Trei je niz sloen i informativan. Taj niz slova sadri infor
maciju, koja omoguuje nizu da izvodi funkciju konkretnog priopava
nja. To se svojstvo moe nazvati 'specificirana sloenost'. Bioloka sloe
nost bjelanevina i drugih molekula u stanicama, o kojoj ovdje govorimo,
specificirana je sloenost - sloenost koja specificira funkciju (tj., kao spo
sobnost DNK da kodira bjelanevine). S obzirom na to, takvi obrasci slo
enosti razlikuju se od jednostavnih repetitivnih obrazaca, koji se pojavlju
ju u procesu kristalizacije (Meyer, 1998., str. 134).
Prigogine je pretpostavio da se samoreproducirajui organizmi mogu
razviti iz tvari koje uzajamno djeluju u konvekcijskim strujanjima termal
nih kupki, daleko od stanja termalne ravnotee. Taj se proces u izvjesnoj
mjeri razlikuje od procesa oblikovanja kristala, koji ukljuuje fazne tran
zicije u stanju termalne ravnotee ili blisko tom stanju. Usprkos tomu,
Bradley zakljuuje (1998., str. 42) da, premda je pravilan raspored kemika
lija u Prigogineovu sustavu sloeniji od ponaanja sustava u stanju termal
ne ravnotee, taj raspored ipak: "... mnogo vie odgovara rasporedu estica
u kristalima i donekle nalikuje tipu sloenosti biopolimera." Svaki raspo
red moe se pripisati sloenosti pokusne aparature. Citirajui Waltonovo
djelo (1977.), Meyer kae (1998., str. 136): "... ak ni samoorganizacija
proizvedena u konvekcijskim strujanjima nalik Prigogineovim ne nadmauje organizaciju ili informaciju predstavljenu pokusnom aparaturom pri
mijenjenom za proizvoenje strujanja."
Manfred Eigen je pretpostavio da skupine uzajamno djelujuih kemika
lija, takozvanih 'hiperciklusa', mogu predstavljati korak prema razvoju samorepdroucirajuih organizama (Eigen i Schuster, 1977., 1978.a, 1978.b).
No, John Maynard-Smith (1979.) i Freeman Dyson (1985.) ukazali su na
neke nedostatke te pretpostavke. Meyer kae (1998., str. 136): "Prije svega,
oni pokazuju da Eigenovi hiperciklusi pretpostavljaju prethodno postoja
nje duge molekule RNK i oko etrdeset specifinih bjelanevina. Znaaj
nije, oni pokazuju da hiperciklusi, budui da ne posjeduju mehanizam
samoreplikacije koji bi bio lien pogreaka, postaju podloni razliitim
katastrofalnim pogrekama koje naposljetku, protekom vremena, umanju
ju, a ne poveavaju koliinu informacije u sustavu."
Stuart Kauffman s Instituta Sante Fe pokuao je na drugi nain obja
sniti sloenost i samoorganizaciju. On definira ivot kao zatvorenu mre
u katalitikih kemijskih reakcija koje proizvode sve molekule u mrei.
Nijedna molekula nije samoreplikativna. No, on tvrdi da u sluaju sustava
Svijet RNK
Najvei problem svih scenarija o podrijetlu ivota ostaje nemogunost pre
ciznog objanjenja podrijetla prvog sustava replikacije DNK u suvremenim
slanicama. Pokuaj objanjenja naina na koji je sustav replikacije DNK
proizaao izravno iz molekularnih podjedinica, pokazao se toliko tekim
da su znanstvenici od njega odustali. Stoga su zakljuili kako su zacijelo
postojale jednostavnije pretee DNK sustava. Danas se znanstvenici uglav-
Razvojna biologija
ak i da prihvatimo evolucionistiku ideju postojanja nekog prvog jedno
stavnog ivog bia, valja nam razmotriti kako se to prvo ivo bie postu
pno pretvorilo u druga iva bia, ukljuujui ovjeka. Jedan izvor dokaza
o takvom postupnom razvoju je fosilni zapis. Podrobnim istraivanjem
ljudskog fosilnog zapisa, utvrdili smo da ljudi postoje od prvih razdoblja
poetka ivota na Zemlji. Drugi tip dokaza moe se pronai u razvojnoj
biologiji. Veina ivotinja razvija se iz oploenih jajaaca, koja se razvijaju
u embrije, koji se potom oblikuju u potpuno razvijene organizme. Nain
na koji se odvija taj proces, osnovni je predmet prouavanja razvojne bio
logije. Darvinisti tvrde da u razvojnoj biologiji mogu pronai dokaz evo
lucije.
Darvinisti esto istiu da u odreenoj etapi svojega razvoja, ljudski embrij nalikuje ribljem, to navode kao dokaz evolucije. Ustvari, na odree
nom stupnju razvoja, embriji svih kraljenjaka nalikuju ribljim embrijima
i, prema tome, jedni drugima. Sam je Darwin rekao: "... embriji sisavaca,
ptica, riba i gmazova meusobno [su] veoma slini." Prema njemu, to se
najbolje moe objasniti injenicom da su odrasli primjerci tih vrsta: "...
modificirani potomci nekog pra-pretka." Nadalje, pretpostavio je da nam:
"... razvojna etapa embrija ili liinke pokazuje, vie ili manje potpuno, razvi
jeno stanje pra-pretka itave skupine" (Darwin, 1859., str. 338, 345). Dru
gim rijeima, poetno riboliko stanje embrija kraljenjaka nalikuje prvo
bitnom odraslom kraljenjaku iz kojega su se navodno razvili svi dananji
kraljenjaci - izvorno smo svi bili ribe. No, logiku takvog zakljuivanja
pobija pogrena procjena slinosti embrija.
Proces kojim se embrij razvija u zrelu jedinku zove se ontogeneza, a
evolucijski proces kojim se zajedniki predak navodno razvija u razliite
Oko
Ljudsko oko jedan je od takvih naizgled neizvodivo sloenih organa. Svje
tlo prolazi kroz zjenicu, a lea fokusira svjetlo na mrenicu. Oko posjedu
je i svojstva koja ispravljaju smetnje izmeu svjetlosnih valova razliitih
frekvencija. Oko ne moe funkcionirati bez svih svojih sastavnih dijelova.
ak je i Darwin uvidio da oko, kao i druge sloene strukture, predstavljaju
problem njegovoj teoriji evolucije, koja pretpostavlja da se takve strukture
postupno razvijaju tijekom vie narataja. Darwin nije podrobno objasnio
kako se to dogaa, no ukazao je na razliita iva bia s razliitim vrstama
oiju - od kojih su neke samo fotosenzibilne toke, neke, pak, jednostavne
udubine s jednostavnim leama, a druge mnogo sloenije. Pretpostavio je
i da se ljudsko oko moda razvilo slijedom takvih etapa. Pritom je zanema
rio pitanje kako je nastala prva fotosenzibilna toka. "Pitanje kako ivac
postaje fotosenzibilan za nas nije toliko vano koliko pitanje postanka sa
moga ivota." (Darwin, 1872., str. 151; Behe, 1996., str. 16-18).
Darwinovo neodreeno objanjenje naina na koji se fotosenzibilna
toka postupno razvila u sloeno ljudsko oko nalik kameri, moda je samo
povrno uvjerljivo, no to nije i znanstveno objanjenje podrijetla oka. Ono
je jednostavno poziv da zamislimo da se evolucija uistinu dogodila. elimo
li pretvoriti matu u znanost, valja nam razmotriti grau oka na biomolekularnoj razini.
Devlin (1992., str. 938-954) prilino opseno opisuje biokemijski pro
ces razvoja ljudskog vida. Biokemiar Michael Behe (1996., str. 18-21) na
sljedei nain saima Devlinovo objanjenje: "Kada svjetlo prvi put udari
o mrenicu, dolazi do reakcije fotona i molekule 11-cis-retinal, koja se u
pikosekundama prerasporeuje u trans-retinal... Promjena oblika retinal ne molekule izaziva promjenu oblika bjelanevine rodopsin, uz koju je
retinal usko povezan ... Bjelanevina, koja se danas naziva metarodopsin
II, spojena je uz drugu bjelanevinu zvanu transducin. Prije sudara s metardopsinom II, transducin je vrsto povezao malu molekulu GDP. No,
kada transducin stupi u reakciju s metarodopsinom II, GDP ispada i mo
lekula GTP se vee uz transducin ... GTP-transducin-metarodopsin II tada
se vee uz bjelanevinu fosfordiesteraza, bjelanevinu smjetenu u unu
tranjoj staninoj opni. Vezujui se uz metarodopsin II i njezinu pratnju,
fosfordiester stjee kemijsku sposobnost da izree molekulu cGMP ...
Stanica izvorno sadri velik broj molekula cGMP, no fosfordiester smanju
je tu koncentraciju, kao to se uslijed izvlaenja epa sniava razina vode
u kadi. Druga opnasta bjelanevina koja vee cGMP zove se ionski kanal.
On djeluje kao prolaz koji regulira koliinu natrijevih iona u stanici, dok
ih zasebna bjelanevina iznova izbacuje. Istodobno djelovanje ionskog ka
nala i pumpe odrava razinu natrijevih iona u stanici u ogranienom om
jeru. Kada se koliina cGMP smanji zbog cijepanja djelovanjem fosfordiestera, ionski kanal se zatvara, ujedno smanjujui koncentraciju pozitivno
nabijenih natrijevih iona u stanici. To uzrokuje neuravnoteenost naboja
preko stanine opne, to pak, naposljetku uzrokuje prijenos struje niz opti
ki ivac do mozga. Mozak tu posljedicu tumai kao vid."
Drugi jednako sloen niz reakcija obnavlja izvorne kemijske elemente
koji su zapoeli taj proces, kao to su 11-cis-retinal, cGMP i natrijevi ioni
(Behe, 1996., str. 21). A to je samo dio biokemije koja se odvija u vizual
nom procesu. Behe je izjavio (1996., str. 22): "U konanici... to je razina
objanjenja kojoj bioloka znanost mora stremiti. Da bismo mogli shvati
ti funkciju, valja nam razumjeti svaku znaajnu etapu tog procesa. Znaaj
ne se etape biolokih procesa u konanici dogaaju na molekularnoj razi
ni, pa zadovoljavajue objanjenje biolokog fenomena - kao to su vid,
probava ili imunitet - mora ukljuivati njegovo molekularno objanjenje."
Evolucionisti nisu iznijeli takvo objanjenje.
van oblik. Aktivirana PTA, pak, zajedno s aktiviranim oblikom druge bjelan
evine zvane konvertin, pretvara bjelanevinu zvanu Christmas faktor u
njezin aktivan oblik. Konano, aktivirani Christmas faktor, zajedno s antihemofilijskim faktorom ... pretvara Stuartov faktor u njegov aktivan oblik."
Drugi je niz jednako sloen i na nekim se mjestima pretapa s prvim.
Dakle, sada imamo aktiviran Stuartov faktor. Ali ak ni to nije dovoljno
za poetak procesa zgruavanja. Prije nego li Stuartov faktor moe poeti
djelovati na protrombin, potonji se mora transformirati promjenom svojih
deset podjedinica aminokiselina. Nakon tih promjena, protrombin se mo
e prilijepiti uz rub stanice. Protrombin se moe promijeniti (djelovanjem
Stuartova faktora) u trombin koji potie zgruavanje, tek nakon to je spo
jen uz rub stanice. Lijepljenje protrombina uz rub stanice u blizini rane,
pomae usmjeravanju procesa zgruavanja tono na podruje rane. No,
aktiviran Stuartov faktor veoma sporo pretvara protrombin u trombin. Or
ganizam umire prije stvaranja dovoljne koliine trombina, koja e omogu
iti poetak uinkovitog procesa zgruavanja. Stoga je neophodna prisut
nost druge bjelanevine, akcelerina, koji ubrzava djelovanje Stuartova
faktora na protrombin (Behe, 1996., str. 81-83).
Protrombin je, dakle, sada pretvoren u trombin. Trombin cijepa fibrino
gen, stvarajui fibrin koji oblikuje ugruke. Sada se moemo osvrnuti na
pitanje kako se taj proces zgruavanja moe zaustaviti prije nego li zapo
ne. Neusmjereno zgruavanje moe zaepiti krvne ile u organizmu, to
moe imati kobne posljedice. Nakon oblikovanja molekula trombina, uz
njih se vee bjelanevina antitrombin, koja ih, tako, deaktivira. Ali antitrombin se vee samo u doticaju s drugom bjelanevinom, heparinom,
koja se nalazi u neoteenim krvnim ilama. To, dakle, znai da se antitrom
bin vee uz aktivirane molekule trombina tek nakon njihova ulaska u neo
teene krvne ile, ime ih deaktivira i zaustavlja zgruavanje. Zgruava
nje se moe nastaviti u oteenoj krvnoj ili. Na taj se nain zgruavanje
nastavlja samo u podruju rane, a ne u drugim neoteenim krvnim ilama.
Nakon to se oteena ila oporavi, na tom e mjestu prestati i zgruavanje.
Do toga dolazi uslijed sloenog procesa, kao to je proces zaustavljanja
zgruavanja krvi u neoteenim krvnim ilama (Behe, 1996., str. 87-88).
Nakon proteka odreenog razdoblja, kada rana zacijeli, valja ukloniti
sam ugruak. Bjelanevina plazmin ree mreu fibrina koja tvori ugruak.
Kako se dade zakljuiti, plazmin izvorno postoji u pasivnom obliku plazminogena, i mora se aktivirati u odgovarajuem trenutku kako bi mogao
ukloniti ugruak. Naravno, njegova aktivacija ukljuuje sloene interakci
je s drugim bjelanevinama (Behe, 1996., str. 88).
Behe kae (1996., str. 86): "Sustav zgruavanja krvi s pravom se moe
opisati kao nepromjenjivo sloen sustav. Drugim rijeima, to je sustav sa
stavljen od nekoliko interaktivnih dijelova koji omoguavaju osnovnu
funkciju, dok uklanjanje samo jednog od tih dijelova uzrokuje potpun pre
stanak funkcioniranja sustava ... U nedostatku samo jedne od tih sastavni
ca, krv se ne zgruava i sustav propada. Evolucionisti nisu pruili zadovolja
vajue objanjenje na koji je nain nastao taj sloen kemijski sustav
odravanja, koji sadri brojne jedinstvene bjelanevine s veoma odreenim
funkcijama.
Strunjak za zgruavanje krvi, Russell Doolittle, jednostavno tvrdi da
su neophodne bjelanevine u tom sustavu rezultat duplikacije i mijeanja
gena. No, procesom duplikacije gena proizvodi se samo duplikat ve posto
jeeg gena. Doolittle ne specificira koje su mutacije tog dupliciranog gena
neophodne da bi bjelanevini koju proizvodi, dao novu funkciju korisnu
u nekom razvojnom sustavu zgruavanja. Mijeanje gena osniva se na ide
ji da je svaki gen sastavljen od nekoliko podiedinica. Katkad se u procesu
reprodukcije dijelovi gena odvajaju i meusobno spajaju u novom raspo
redu. Iznova izmijean gen proizvodi drukiju bjelanevinu. Ali, vjerojat
nost da se odgovarajua koliina podjedinica gena spoji i oblikuje nov
gen, koji bi proizveo bjelanevinu korisnu za proces zgruavanja krvi, go
tovo je nemogua. Jedna bjelanevina u sustavu, TPA, sastoji se od etiri
dijela. Pretpostavimo da je u vrijeme kada se tek poeo oblikovati sustav
zgruavanja krvi i kada nije bilo TPA, postojala ivotinja. Nadalje, pretpo
stavimo da je ta ivotinja imala 10.000 gena. Svaki je gen u prosjeku podi
jeljen na tri podjedinice. To ini dostupnim 30.000 gena za mijeanje gena.
4
Vjerojatnost da e se etiri dijela koja tvore TPA, nasumce spojiti je 30.000
- dakle, veoma je mala. No, glavni problem predstavlja meusobno spaja
nje svih dijelova u djelatni sustav. Samo na takav sustav, koji pridonosi
zdravlju organizma moe djelovati prirodna selekcija. Izolirani dijelovi
sustava ustvari ne pridonose zdravlju, i stoga nije mogua prirodna selekcija. Dakle, u nastojanju da objasne postojanje sustava zgruavanja u ljud
skom tijelu, evolucionisti su najprije morali dokazati postojanje jednostav
nog sustava zgruavanja krvi i pokazati, detaljno, kako promjene u genima
mogu proizvesti sve vei broj uinkovitih sustava koji pridonose zdravlju
organizma. No, to nisu uinili (Behe, 1996., str. 90-97). Neki su znanstve
nici, nastojei izbjei te kritike, pretpostavili da su dijelovi takvog sloe
nog sustava moda imali druge funkcije u drugim sustavima prije nego li
su se spojili u spomenutom sustavu. No, to dodatno oteava ve zamreno
dan je poseban enzim koji e ukloniti RNK frtilj izmeu dvaju fragmena
ta. Nakon toga, dva Okazakijeva fragmenta mora spojiti enzim koji se zove
DNK ligas. Potom se mehanizam polimerne replikacije mora otkvaiti i
pomaknuti naprijed do replikacijske ralje i iznova zakvaiti. Proces se na
stavlja sve dok se vodei i tromi lanac potpuno ne repliciraju (Behe, 1998.,
str. 191). Postoji takoer i sloen sustav ispravljanja koji ispravlja pogreke
koje se mogu javiti u procesu replikacije.
Behe primjeuje (1998., str. 192): "Jo nitko nije objavio rad u strunoj
znanstvenoj literaturi, koji bi detaljno objasnio kako je replikacija DNK u
cjelini ili replikacija nekih njezinih dijelova, mogla nastati na darvinistiki
nain, dakle postupno." Isto vrijedi i za tisue drugih sloenih biomolekularnih struktura i procesa koji postoje u ljudima i drugim ivim biima.
Placenta
Drugi problem evolucionistima predstavlja podrijetlo placente ili posteljice
u sisavcima. DNK fetusa je spoj DNK majke i oca. Stoga se razlikuje od
DNK majke. Imunitetni sustav majke prirodno bi trebao odbaciti fetus kao
strano tkivo. Placenta izolira fetus od izravnog dodira s majinim imuni
tetnim sustavom. Osim toga, placenta opskrbljuje fetus hranjivim tvarima
i iz njega izbacuje otpad. Reproduktivni biolog sa Sveuilita Yale, Harvey
J. Kliman kae: "U mnogim pogledima, placenta je za fetus SCUBA-sustav,
dok je istodobno i Kontrolni centar u Houstonu, koji vodi majku kroz tru
dnou." Evolucionisti tvrde da su se prije nastanka sisavaca s placentom,
svi kopneni sisavci reproducirali polaganjem jajaaca. U izvjeu objavlje
nom u Science News, John Travis je rekao (2000.d, str. 318): "Podrijetlo
placente, kao i mnoga druga evolucijska prilagoavanja, ostaje obavijeno
tajnom. Meutim, to nije sprijeilo biologe od nagaanja." No, nagaanja
nisu stvarna znanstvena objanjenja. A stvarna znanstvena objanjenja je
dnostavno ne postoje.
"Proteklih je deset godina", kae Behe (1998., str. 183), "Journal of Mole
cular Evolution objavio vie od tisuu radova ... Meu njima nije bio nijedan
rad koji bi potanko raspravljao o modelima posrednika u razvoju sloenih
biomolekularnih struktura. To nije svojstveno JME-u. U publikacijama
kao to su Proceedings of the National Academy of Science, Nature, Science
i Journal of Molecular Biology kao ni u jednom znanstvenom asopisu,
koliko mi je poznato, nije objavljen nijedan rad koji potanko raspravlja o
modelima posrednika u razvoju sloenih biomolekularnih struktura."
Iznimno je vano da znamo to tih 1,5% radi." (Travis, 2000.a, str. 237).
ini se da je potrebno neto vie od DNK za spajanje sloenih struktura
koje definiraju pojedine razliite vrste. Posve je mogue da je to 'neto' in
teligentna konstrukcija.
Neki znanstvenici istiu da je ljudski kromosom 2, kako se ini, spoj
kromosoma 12 i 13 impanze. To navode kao dokaz evolucije. No, inje
nica da su se kromosomi moda spojili ne govori nam kako se to dogodilo.
Moda je njihovo spajanje bilo dio inteligentno isplaniranog sustava stvara
nja razliitih tjelesnih oblika sustavnom manipulacijom kromosoma.
Drugi znanstvenici ukazuju na postojanje 'pseudogena' kao dokaza evolu
cije. Pseudogeni su produeci DNK koji nalikuju genima, no ne djeluju
kao geni. Naime, ljudski DNK sadri produetak DNK koji nalikuje genu
koji u drugim ivotinjama proizvodi vitamin C. No, u ljudima nije aktivan.
Meutim, injenica da je gen moda bio deaktiviran ne govori nam kako
se to dogodilo. Moda je to bila posljedica djelovanja inteligentnog kon
struktora.
Afrika Eva
Neki znanstvenici tvrde da genski dokaz pokazuje da su svi ljudi potekli
od zajednikog pretka, naime, od ene koja je ivjela u Africi prije otprilike
200.000 godina. Njezini su se potomci potom rasprostranili svijetom, poti
skujui hominide koji su ondje moda ivjeli i ne kriajui se s njima. Hominide su potom potisnuli neandertalci ili potomci Homo erectusa nalik
neandertalcima, koji su navodno napustili Afriku u prethodnom valu seobe,
koji se dogodio prije 1 ili 2 milijuna godina.
razvila u Homo erectusa i potom se rasprostranila diljem Euroazije, razvivi se u neandertalce i populacije nalik neandertalcima. Otprilike, prije
100.000 godina, u Africi se pojavila mala populacija anatomski suvremenih
Homo sapiensa, koja se potom rasprostranila diljem svijeta, potiskujui
starije populacije Homo erectusa i neandertalaca, s kojima se nije znaajnije
mijeala (Vigilant i dr., 1991.; Stoneking i dr., 1986.). Ti anatomski suvre
meni ljudi potom su se u razliitim podrujima svijeta razvili u razliite
rase, koje postoje danas. Drugi znanstvenici, polazei od istog genetskog,
arheolokog i paleontolokog dokaza, zakljuuju da su se razliite rase ana
tomski suvremenih ljudi istodobno pojavile u razliitim dijelovima svijeta,
i to izravno iz populacija Homo erectusa i neandertalaca u tim dijelovima
svijeta (Templeton, 1993.). Prema toj ideji, anatomski suvremeni ljudi su
se u velikim populacijama pojavili u velikim zemljopisnim podrujima, a
ne u nekoj maloj 'korijenskoj' populaciji ogranienoj u malom podruju.
Druga skupina istraivaa tvrdi da je prvotno postojala mala populacija
anatomski suvremenih ljudi, ograniena na malo zemljopisno podruje,
te smatraju da se podijelila na razliite rasne skupine, koje postoje danas.
Nakon toga su se rasne skupine navodno iselile iz tog podruja i brojano
rasle u odreenim dijelovima svijeta (Rogers i Jorde, 1995., str. 1). Ukrat
ko, genetski dokaz i njegovo znaenje veoma su zbunjujui.
Dokaz Y-kromosoma
U dosadanjoj raspravi o mitohondrijskoj DNK, ukratko sam spomenuo
nuklearnu DNK, koja se nalazi u jezgri ljudskih stanica i iznio sam nekoliko
primjera. Razmotrimo sada podrobno druge primjere tog dokaza - Y-kro
mosom.
Ljudi imaju 23 para kromosoma u jezgri svake stanice. Jedan od tih pa
rova odreuje spol jedinke. Par spolnih kromosoma u enama sastavljen
je od dva X-kromosoma (XX). Par spolnih kromosoma u mukarcima
sastavljen je od jednog X i jednog Y kromosoma (XY).
Kako se, dakle, odreuje spol neke jedinke? Reproduktivne stanice
(spermiji i jajaca) razlikuju se od drugih stanica u tijelu. Stanice koje nisu
produktivne sadre sva 23 para kromosoma, dakle, ukupno imaju 46 kro
mosoma. No, stanica spermija ili jajaca dobiva samo pola tih kromosoma,
samo jedan niz od 23 kromosoma, a ne 23 para kromosoma. Spajanjem
spermija i jajaca obnavlja se ukupan broj kromosoma (46 ili 23 para). Kada
se u eni razvije jajace, ono uvijek sadri kromosom X jer je par spolnih
kromosoma u eni uvijek XX. Dakle, kada se par kromosoma XX odvaja
Ljudi i neandertalci
Kako smo vidjeli, jedna skupina znanstvenika tvrdi da su se dananji ljudi
razvili iz majmunolikog ovjeka Homo erectusa, u razliitim dijelovima
svijeta, razvijajui se postupno od neandertalca do stvorenja nalik nean-
Zakljuak
Biokemijski i genski dokaz nije pouzdan koliko nas neki nastoje uvjeriti.
Mnogi istraivai tvrde da je fosilni dokaz temeljno znaajniji od genskog
za rjeavanje pitanja o podrijetlu i starosti ovjeka. Kako su rekli Frayer i
njegovi suautori (1993., str. 19): "Za razliku od genetikih podataka proizalih iz ivih ljudi, fosili se mogu iskoristiti za ispitivanje teoretskih pred
vianja o prolosti bez oslanjanja na dug popis pretpostavki o neutralnosti
genskih markera, uestalosti mutacija ili drugih uvjeta neophodnih za rekon
strukciju prolosti iz trenutnih genskih promjena ... genetiki podatak u
najboljem sluaju prua teoriji odgovor na to kako su moda nastali suvre
meni ljudi, ako su pretpostavke od kojih se polazilo pri tumaenju genetskih
podataka tone." Raspravljajui o potekoama primjene genskog dokaza
5. POGLAVLJE
mom, preteom hipnotizma, pri obavljanju bezbolnih operacija na pacijentima. Premda je danas prihvaen, takav oblik anestezije tada je bio izrazito
kontroverzan. Wallace je primijetio: "Najvei autoriteti na polju kirurgije
i fiziologije tvrdili su da su pacijenti prevaranti ili osobe prirodno neosje
tljive na bol; a dr. Elliotsona su nazvali 'oskvrniteljem hrama znanosti'.
Medicinsko-kirurka zajednica protivila se itanju rada u kojemu se opisuje
amputacija tijekom magnetikog transa, dok je samom dr. Elliotsonu odu
zeta profesura na Londonskom Sveuilitu." (Wallace, 1896., str. 9-10).
Wallace je tada predavao u koli u jednoj od sredinjih grofovija Engle
ske. Ondje je 1844., svratio gospodin Spencer Hall, putujui mesmerist i
odrao javnu demonstraciju, kojoj su s velikim zanimanjem prisustvovali
Wallace i neki njegovi studenti. Saznavi od Halla da gotovo svatko moe
biti podvrgnut mesmerikom transu, Wallace je odluio osobno izvriti
neke pokuse. U tim pokusima sudjelovali su neki njegovi studenti, koje je
uspjeno doveo u mesmeriki trans i proizveo razliite uinke. Neki od tih
uinaka nisu nadilazili granice suvremenih medicinskih primjena hipno
tizma, dok su ostali ulazili duboko u podruje paranormalnog (Wallace,
1896., str. 10, str. 126-128; 1905., sv. 1, str. 232-236).
Wallace je svjedoio fenomenu prijenosa osjetilnih (ulnih) opaanja.
"Simpatija osjeta izmeu mog pacijenta i mene, za mene je predstavljala
najtajanstveniju pojavu kojoj sam ikada svjedoio", poslije je zapisao. "Us
tanovio sam da je osjeao dodirom, okusom ili mirisom tono ono to i ja
kada sam ga dohvatio za ruku ... Oblikovao sam lanac od nekoliko osoba,
na jednome kraju se nalazio pacijent, a na drugome ja. A kada me netko,
u potpunoj tiini, tipnuo ili bocnuo, on je istoga asa stavio svoju ruku na
odgovarajui dio svojega tijela, alei se da je i on osjetio tipanje ili bockanje.
A kada bih stavio komadi eera ili soli u usta, istoga je trenutka poeo si
sati i ubrzo rukama i rijeima izraajno poeo opisivati to jedem." (Wallace,
1896., str. 127-128). Prilikom takvih pokusa, Wallace je poduzeo mjere
'zatite odprijevare' (Wallace, 1896., str. 126). Iz izvjea o mesmeristikim
pokusima drugih istraivaa, Wallace je zakljuio: "... nevjerojatne pojave,
ukljuujui vidovnjako otkrivanje injenica poznatih i nepoznatih hipnotizeru (mesmeristu), utvrene su kao apsolutno stvarne." (Wallace, 1986.,
str. 1896., str. 9).
Usprkos dokazima potkrijepljenim opaanjima brojnih strunih istra
ivaa, znanstvena je zajednica ostala izrazito nesklona mesmerizmu. S
vremenom e se izazivanje neosjetljivosti, promjene u ponaanju i blage
halucinacije poeti nazivati 'hipnotizam'. No, mnogo neuobiajenije mesmeristike manifestacije - kao to su vidovitost i prijenos osjetilnih sen-
vjetnika." (Wallace, 1896., str. 132). Wallace, njegov domain i lanovi nje
gove obitelji, sjedili su za velikim okruglim stolom, na koji su poloili dla
nove. Wallace je primijetio da se stol poinje neobjanjivo pomicati i uo
je jednako neobjanjivo kucanje (Wallace, 1896.. str. 132-133).
Nakon toga je na preporuku prijatelja posjetio medija, gospodu Mar
shall, koja je javno demonstrirala fenomene snanije od onih kojima je
Wallace do tada svjedoio. Wallace je nekoliko puta posjetio gospou Mar
shall u Londonu, obino u drutvu skeptinog prijatelja i znanstvenika.
Ondje je svjedoio brojnim fizikim fenomenima, primjerice, levitaciji sto
lia koji je dvadesetak sekundi jednom nogom lebdio iznad poda, neobi
nom pomicanju gitare, neobjanjivom klizanju stolaca preko poda i levita
ciji stolca na kojemu je sjedila ena. Wallace je napisao: "Nije bilo nikakve
prilike za prijevaru. Svaki put, neposredno prije poetka, preokrenuli smo
stolove i stolce kako bismo se uvjerili da nisu ni na koji nain povezani s
podom, i potom ih postavili na eljeno mjesto prije nego smo sjeli. Neki
su se fenomeni dogodili potpuno pod naim rukama i posve neovisno o 'me
diju'." (Wallace, 1896., str. 136). Wallace je kod gospode Marshall svjedoio
tajanstvenom pojavljivanju slova na papirima, koji su se nalazili pod stolom
i kuckanju koje je imalo oblik razumljivih poruka. Te su poruke sadravale
imena i druge pojedinosti iz privatnog ivota, koje medij nije mogao znati
(Wallace, 1896., str. 137-138). Sam je Wallace primio poruku s imenom
pokojnoga brata, mjesta u Brazilu u kojemu je preminuo i imena posljednje
osobe koja ga je vidjela ivog (Wallace, 1896., str. 137).
Zahvaljujui takvim iskustvima, Wallace je postao veliki zagovornik
spiritizma. Kritiari su govorili da su ga spiritizmu privukle religijske sklo
nosti (Wallace, 1896., str. vi). Ali, opisujui svjetonazore koje je gajio u
vrijeme kada se prvi put susreo sa spiritizmom, Wallace je napisao: "Mo
ram izjaviti da sam dvadeset pet godina bio potpuno skeptian u pogledu
postojanja bilo kakvih nadljudskih inteligencija, te da ni na trenutak nisam
pomislio na mogunost da bi uda, o kojima izvjeuju spiritisti, mogla
biti istinita. Ukoliko sam sada promijenio miljenje, na to me jednostavno
primorala snaga dokaza. Ovom se predmetu istraivanja nisam posvetio
zbog nekog straha od unitenja; niti me kakva neobuzdana udnja za
vjenim ivotom potaknula da vjerujem u injenice, koje, premda ih mo
da stvarno ne dokazuju, takve stvari ine vrlo vjerojatnima." (Wallace,
1896., str. 132).
hotelu: "Svi smo dlanove drali na stolu, kada su se zauli zvukovi - nepre
stano kuckanje, a kada smo ustali i sam se stol, kako mi se uinilo, digao
iznad poda. Ne pokuavam to objasniti... Malo runo zvonce kojim bi se
duhovi trebali oglaavati, stavljeno je na pod uz moja stopala, kojima sam
ga okruio u obliku kuta, ne bih li uhvatio bilo kakvu podmetnutu napravu.
Zvono nije zazvonilo, no kada je stavljeno nasuprot mene, pokraj stopala
gospodina Homea, ubrzo se vratilo natrag i umetnulo drku u moj dlan."
(Wallace, 1905., sv. 2, str. 288-289).
Wallace je u svojemu ivotopisu spomenuo da je Brewster nedugo nakon
seanse u Coxovu hotelu, poslao pismo jednom roaku. U njemu nije iskazao
takvu sumnjiavost kao u novinskim pismima, koje je napisao 6 mjese
ci poslije. Objasnivi kako su on i lord Brougham doli u hotel gospodina
Coxa da vide Homea, Brewster je nastavio: "Nas etvorica sjeli smo za stol
srednje veliine, i bilo nam je doputeno da ga pregledamo. Nedugo poslije,
stol se zatresao i pod rukama smo osjetili estoko drhtanje; ti su pokreti
prestajali i vraali se na na zahtjev. Na razliitim dijelovima stola uli su
se udarci, koje je veoma teko objasniti, a kada smo maknuli dlanove s njega,
stol se uzdignuo iznad poda. Potom je unesen vei stol, koji se pomicao na
slian nain ... Nakon toga je na sag stavljeno malo runo zvono, koje se na
kon nekog vremena oglasilo, premda ga nita nije dodirnulo. A nakon to
je zvono stavljeno na drugu stranu saga, pomaknulo se do mene i umetnulo
u moj, a potom i u dlan lorda Broughama. Bili su to osnovni pokusi, koje
ne moemo objasniti, niti moemo nagaati mogu li se proizvesti uz pomo
nekog mehanizma. Katkad se mogu vidjeti i osjetiti ruke, ruka esto dri
drugu ruku i nestaje u stisku." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 289-290).
Wallace je zamijetio neke nepodudarnosti medu izvjeima iz tog i ka
snijih Brewsterovih pisama: "Javnosti je rekao da se uvjerio da su sve to
mogli uiniti ljudi svojim rukama i nogama. No, u svom prijanjem privat
nom pismu te pojave naziva neobjanjivima i kae da ne moe nagaati
kako su nastale. Javnosti nije rekao ni da je osjetio drhtanje u rukama, kao
ni da je zvono zazvonilo bez ikakva dodira, premda je prije rekao da jest."
(Wallace, 1905., sv. 2, str. 290). I ustvrdio je: "... slina nesklonost prevlada
va meu svim znanstvenim protivnicima spiritizma." (Wallace, 1905., sv.
2, str. 290).
Druga iskustva
Dok je Wallace, tako, pismeno branio spiritizam, istodobno je prikupljao
dodatne eksperimentalne dokaze. Godine 1847. prisustvovao je nizu se
ansa s medijem Kate Cook, koje su se odvijale u londonskom stanu slikara
gospodina Randija. Gospoica Cook je pritom sjedila na stolcu iza zastora
objeenog iznad kuta velike sobe za primanje. Uvijek je bila odjevena u
crnu haljinu, naunice i vrsto svezane izme. Katkad bi se, nekoliko minu
ta nakon to je sjela na svoje mjesto, pokraj zastora pojavila ena odjevena
u bijelo.
Wallace je ovako objasnio taj dogaaj (1905., sv. 2, str. 327-328): "Svako
ga bi od nas pojedinano znakom dozvala da joj priemo. Potom bismo
apui razgovarali; mogao sam je izbliza gledati, promatrati crte njezina
lica i kosu, dodirivati je rukama, pa ak joj dodirivati i pregledavati ui, na
kojima nisu bile rupe za naunice. ena je bila bosa, neto via od gospoice
Cook i, premda su openito nalikovale, razlikovale su se crtama lica, stasom
i kosom. Nakon otprilike pola sata, ena bi se povukla, zatvorila za sobom
zastor i katkad, nekoliko sekunda poslije rekla: 'Doite i vidite.' Mi bismo
onda rastvorili zastor, upalili svjetlo i ugledali gospoicu Cook kako sjedi
na stolcu u transu, odjevena u crnu haljinu, svezane izme i ostalo, izgleda
jui upravo onako kao i kada je stigla, dok je ena u bijelom posve nestala."
Slino iskustvo Wallace je doivio na seansi medija Eglingtona, odranoj
u privatnoj kui u prisutnosti oko osamnaest spiritista i ljudi, koji su se
zanimali za spiritizam. Medij je sjedio iza zastora objeenog iznad jednog
kuta sobe. Prostor iza zastora bio je dovoljno velik samo za stolac na kojemu
je medij sjedio. Wallace je primijetio: "Osobno sam s drugima pregledao
taj kut, uvjerivi se da su zidovi puni, a sag privren avlima." (Wallace,
1905., sv. 2, str. 329). Drugim rijeima, nije bilo nikakvog skrivenog otvo
ra kroz koji bi mogao ui tajni suuesnik. Nakon to je Egligton stigao i
sjeo na stolac iza zastora, pojavio se lik mukarca u ogrtau, koji je poeo
hodati slabo osvijetljenom prostorijom, doputajui svim svjedocima da
mu dotaknu odjeu i pregledaju mu ruke i noge. Je li taj lik mogao biti prerueni Eglington?
Wallace je ovako opisao taj dogaaj neposredno nakon seanse (1905.,
sv. 2, str. 329): "Neki su ga prijatelji [medija, op. prev.] preklinjali da im
dopusti da ga pregledaju, kako bi mogli objaviti rezultate. Nakon dugotraj
nih uvjeravanja, konano je pristao i imenovane su etiri osobe koje e ga
pregledati. Dvojica meu njima odmah su ga odvela u spavau sobu, dok
smo ja i moj prijatelj, kojeg sam sa sobom poveo na seansu, paljivo pre
gledali stolac, pod i zidove, ustvrdivi da nije ostavljeno nita vee od ruka
vice. Potom smo se pridruili onoj dvojici u spavaoj sobi i, dok je Egling
ton skidao svoju odjeu, svaki je od nas primio jedan komad odjee, sve
do donjeg rublja i arapa, tako da smo mogli neupitno potvrditi da na sebi
nije imao nita drugo osim odjee. Taj je rezultat objavljen u spiritistikim
novinama [i] potvren potpisima svih prisutnih."
Tono je da su neki mediji bili razotkriveni u prijevari, to ne iznenauje,
jer prijevara nije poteena ak ni slubena znanost. Jedna od najpoznatijih
je sluaj ovjeka iz Piltdowna, koja je etrdeset godina obmanjivala znanst
venu javnost. A danas je uobiajena pojava krivotvorenja rezultata ispitiva
nja u znanstvenim laboratorijima. Dakle, bez obzira govorimo li o paranormalnoj ili normalnoj znanosti, ne moemo iskljuiti mogunost nekog
oblika prijevare. Preostaje nam samo da ispitamo pojedine sluajeve i izve
demo razborite zakljuke o takvoj mogunosti. U Eglingtonovu sluaju,
poduzete su stroge mjere sigurnosti protiv mogue prijevare. S obzirom
na to, opravdano je zakljuiti da se Eglington najvjerojatnije doista mate
rijalizirao u ljudski lik.
Najneobiniji fenomen kojemu je svjedoio Wallace proizveo je uisti
nu izvanredan medij, gospodin Monk. Taj nonkonformistiki sveenik
stekao je velik ugled zahvaljujui svojim seansama. Neki poznati spiritisti,
ukljuujui Hensleigha Wedgwooda i Staintona Mosesa, odluili su ga mno
go podrobnije prouiti, radi ega su mu unajmili sobe u londonskoj etvrti
Bloomsbury. Pritom su pozvali i Wallacea da svjedoi Monkovim sposob
nostima.
Wallace je poslije ovako opisao taj dogaaj (1905., sv. 2, str. 330): "Bilo
je vedro ljetno poslijepodne i sve se dogaalo pod svjetlom dana. Nakon
kratkog razgovora, Monk, koji je bio odjeven u uobiajenu crnu sveeniku
odjeu, naizgled je pao u trans. Potom je ustao nekoliko metara ispred nas
i, nekoliko trenutaka poslije, pokazao prstom prema sebi, govorei: 'Po
gledajte.' Na lijevoj strani njegova ogrtaa vidjeli smo blijedu bijelu mrlju,
koja se postupno poveavala i potom kao da je poela treperiti i iriti se
gore-dolje, dok se polako nije oblikovala u magloviti stup, koji se prostirao
od njegova ramena do stopala, tik uz njegovo tijelo. Nakon to se pomaknuo
na stranu, magloviti je lik ostao stajati na mjestu, ali je naizgled i dalje s
njime bio povezan maglovitim obruem, na visini na kojoj se izvorno po
eo oblikovati. A nekoliko minuta poslije, Monk je iznova rekao: 'Gledajte
i preao rukom preko obrua, prekinuvi ga. Potom se odmaknuo od lika,
tako da su bili meusobno udaljeni oko 1,5 ili 1,8 m. Lik je tada poprimio
oblik ene gusto obavijene platem, s jedva vidljivim rukama i nogama.
Pogledavi prema njoj, Monk nam je iznova rekao: 'Pogledajte', i potom za
pljeskao rukama, na to je figura ispruila ruke i takoer zapljeskala dla
novima, i svi smo jasno mogli uti kako njezin pljesak, premda tii, slijedi
njegov. Potom mu se figura poela polako primicati, postajui sve bljea i
nia, dok je njegovo tijelo naizgled nije usisalo, kao da je iz njega izrasla."
Danje svjetlo iskljuuje mogunost lukave prijevare. injenica da je
Monk stajao u sreditu sobe, udaljen samo nekoliko metara od Wallacea,
iskljuuje mogunost primjene kakvih skrivenih naprava. Wedgwood je
rekao Wallaceu da se jednom drugom prilikom pokraj Monka pojavio vi
sok mukarac u ogrtau. Lik tog mukarca ostao je u sobi oko pola sata,
dopustivi Wedgwoodu i njegovim kolegama da ga dodiruju, pri emu su
ovi paljivo pregledavali njegovo tijelo i odjeu. Nadalje, taj je mukarac
utjecao na fizike predmete. Jednom je ak podigao stolac na kojemu je
sjedio jedan od istraivaa (Wallace, 1905., sv. 2, str. 331).
Prepiske s Romanesom
Godine 1880., u asopisu Nature objavljeno je pismo anonimnog znanstve
nika, koji je izrazio zanimanje za izvoenje pokusa za provjeru paranormal nih pojava. Wallace je zakljuio da je nepoznati znanstvenik George J.
Romanes. Stoga mu je poslao pismo u kojemu ga je izvijestio da su neki
znanstvenici ve prije izvodili takve pokuse, radi kojih su, meutim, bili
izvrgnuti: "... samo zlostavljanju i ismijavanju." (Wallace, 1905., sv. 2, str.
301). Romanes mu je u svom pismu od 17. 02. 1880., odgovorio da je
stola da dokae da nema nikakve ice ili drugih naprava (u vaoj vlastitoj
sobi!), a ipak je blistava ruka uzela zvono, koje se nalazilo na nekoliko me
tara udaljenom glasoviru, i njime zvonila i nosila ga prostorijom! Jeste li
doista sve to zaboravili? U vaem drugom pismu Darwinu izrazili ste uvje
renje u istinitost tih injenica i u postojanje duhovnih inteligencija, uma
bez mozga. Rekli ste da su te pojave izmijenile sve vae koncepcije. Pretho
dno ste mislili da u Crookesu i Wallaceu postoje dvije mentalne prirode
- jedna razborita, druga umobolna! Sada (rekli ste) pripadate istoj katego
riji kao i oni." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 317-318). Wallace je, dakle, smatrao
nepotenim ono to je Romanes napisao u lanku u Sineteenth Century.
U kasnijim pismima Wallaceu, Romanes je odgovorio da je njegova pre
piska s Darwinom osobna i da sadri samo provizorno prihvaanje pojava
kojima je svjedoio. Tvrdio je kako je Darwin posumnjao da je medij Willi
ams varao na seansama. Provjere radi, on ga je stavio u metalni kavez,
uslijed ega se nisu dogodile nikakve uobiajene pojave. Romanes je stoga
povukao svoja miljenja iznesena u pismima Darwinu (Wallace, 1905., sv.
2, str. 319, 321).
Wallace je odgovorio da pokus s kavezom ne obezvrjeuje pojave o ko
jima je Romanes izvijestio u svojim pismima (Wallace, 1905., sv. 2, str.
320-321). Bio je spreman prihvatiti mogunost da su krivotvorene, samo
ako Romanes uspije objasniti kako su izvedene pod okolnostima koje je
opisao. Naposljetku, te su se pojave dogaale u Romanesovoj kui, dok je
medij itavo vrijeme bio s nekim u fizikom kontaktu, a Romanesov je brat
hodao sobom provjeravajui postoje li kakve ice ili druge naprave. Roma
nes je priznao da su ti dogaaji neobjanjivi (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322).
Nadalje, Wallace je istaknuo da su neki mediji uspjeno proli test s ka
vezom: "Gospodin Adshead iz Belpera, izradio je kavez od ice koji je
postavio u svojoj kui, a u njega je vie puta sjela gospoica Wood. Pod
takvim okolnostima u sobi su se pojavili brojni oblici mukaraca, ena i
djece. Slinim se kavezom gotovo vie od godinu dana sluilo i Drutvo za
dokazivanje spiritizma iz Newcastlea, a u njemu je gospoica Wood sjedi
la svaki tjedan. Premda je kavez bio vijcima privren izvana, sve uobia
jene materijalizacije dogodile su se na isti nain kao i u sluaju kada se nije
koristio kavez." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 322-323).
Romanes nije bio jedini znanstvenik koji je ocrnjivao Wallaceova spiri
tistika istraivanja. Jedne veeri u vrijeme aja, nakon predavanja koje je
odrao u Royal Institution, Wallace je stajao iza dr. Ansteda koji je razgova
rao s prijateljem. U razgovor se uvukla tema spiritizma. Ne znajui da
Wallace stoji pokraj njega, dr. Ansted je rekao: "Neobino je to ljudi poput
upravljaju, prema posebnoj svrsi, one nove oblike eterinih kretanja, s koji
ma bi u tom sluaju mogli baratati. Svaka njihova sposobnost moda je
razmjerna oblicima djelovanja etera. Moda su sposobna kretati se brzinom
svjetlosti ili elektrine struje. Moda imaju izotren i precizan vid poput
naih najsnanijih teleskopa ili mikroskopa. Moda posjeduju osjetilo u
izvjesnoj mjeri slino snazi posljednjeg trijumfa nae znanosti, spektroskopa, pomou kojega trenutano opaaju skrivenu grau tvari u svakom
obliku, dakle, u organiziranim stvorenjima ili zvijezdama i nebeskim ma
glicama. Takvi entiteti, koji posjeduju nama nezamislive moi, bili bi nad
naravni samo u veoma ogranienom i netonom znaenju tog izraza ...
bili bi i dalje prirodni."
Ideja etera koji ispunjava prostor, koja je prevladavala u fizici 19. st.,
danas vie nije prihvatljiva. No, neki suvremeni znanstveni koncepti mo
gli bi prihvatiti mogunost djelovanja Wallaceova temeljnog sustava. Pre
ma teoretiarima deterministikog kaosa, nemjerljivo mali, nasumini
poremeaji materije mogu ubrzano prerasti u uinke na veoj razini, koji
se ne mogu lako predvidjeti. Znanstvenici katkad navode primjer karipskog leptira, koji svojim krilima pokree zrane molekule. Ti pokreti ak
mogu postupno izazvati uragan s mora koji e pogoditi ameriku obalu.
Da leptir na malo drukiji nain zamahne svojim krilima, uragan ne bi
pogodio kopno. Prema toj ideji, Wallaceova duhovna bia bi mogla izvriti
neizmjerno male preinake na subatomskoj razini, koje bi ubrzo prerasle u
vidljive spiritistike uinke. Isto tako, moemo pretpostaviti da su na neki
nain sposobni baratati krivuljom Ensteinova prostorno-vremenskog kon
tinuuma. Na taj bi nain mogli proizvesti gravitacijske uinke, jer tvrdi se
da je gravitacija rezultat zakrivljenosti kontinuuma. Ili, pak, moemo pret
postaviti da duhovna bia izazivaju blage promjene u kvantnom mehani
kom vakuumu, koji na neki nain nalikuje eteru. Naravno, takav je pristup
ograniavajui i, umjesto da tei otkriti naine da objasnimo spiritistike
fenomene, koje bi se objanjenje podudaralo s danas opeprihvaenim za
konima fizike, moda je mnogo smislenije izmisliti novi teorijski sustav,
koji e mnogo prirodnije obuhvatiti i normalne i paranormalne pojave. Je
dan od naina da to uinimo moglo bi biti uvoenje varijante ideje etera.
Eter bismo mogli definirati kao istanano podruje dodira svijesti i materije.
U okvirima suvremene rasprave o pitanju uma i tijela, Wallace bi se
smatrao dualistom. On je prihvaao postojanje svjesnog ja razliitog od
fizikog tijela. Isticao je da su tijela organizama, od primitivnih do razvije
nih, sastavljena od molekula poredanih razliito sloenim rasporedom.
Meutim, to nije bilo dovoljno za objanjenje svijesti. "Ako je materijalni
repulzija, toplina, elektricitet, itd.; drugi je oblik snaga nae volje." (Walla
ce, 1870., u: Smith, 1991., str. 290). Drevno pitanje slobodne volje i danas
predstavlja nerijeen problem za veinu filozofa i znanstvenika. Prije saetka
te rasprave, ovdje u jednostavno iznijeti glavne znaajke Wallaceova dokaza.
Wallace je primijetio da mnogi ljudi pretpostavljaju da je slobodna vo
lja: "... rezultat molekularnih promjena u mozgu." (Wallace, 1870., u: Smith,
1991., str. 291). No, ustvrdio je da nitko nikada nije dokazao da se sve tje
lesne sile mogu pripisati poznatim osnovnim silama prirode. Prihvaanjem
postojanja slobodne volje kao utvrene znaajke ljudske svijesti, pretpo
stavio je da ona zacijelo ukljuuje silu sposobnu pokrenuti druge sile pri
rode u organizmima. U tom smislu, djelovanje sila prirode u organizmu
moe se u konanici slijediti do djelovanja snage volje. Na temelju toga
Wallace je zakljuio: "Ako smo, dakle, pronali izvor jedne sile, bez obzira
koliko neznatne, u naoj vlastitoj VOLJI, a ujedno ne poznajemo nijedan
drugi prvobitni uzrok sile, ini se razumnim zakljuiti da je sva sila snaga
volje i, prema tome, da je itav univerzum, osim to ovisi o njoj, ustvari
VOLJA viih inteligencija ili jedne Vrhovne Inteligencije." (Wallace, 1870.;
u: Smith, 1991., str. 291). Drugim rijeima, sva materija i sila u univerzumu
preobrazba su volje Vrhovne inteligencije ili Inteligencija.
Volja viih inteligencija, kako tvrdi Wallace, upravljala je procesom evo
lucije prirodnim odabirom. Wallace je izjavio: "Via inteligencija je uprav
ljala razvojem ovjeka u utvrenom smjeru i s posebnom svrhom, kao to
i ovjek upravlja razvojem mnogih ivotinjskih i biljnih oblika. Zakoni
evolucije moda nikada ne bi sami proizveli ito, koje bi bilo tako dobro
prilagoeno da ga ovjek moe iskoristiti u obliku penice i kukuruza; ba
nane i kruhovac bez sjemenki; ili ivotinje kao to je krava muzara iz Guernseya ili londonski teki teretni konj. Ipak, ta bia toliko nalikuju prirod
nim proizvodima prirode, da lako moemo zamisliti bie koje je tijekom
prolosti ovladalo zakonima razvoja organskih oblika, odbijajui vjerovati
da je u njihovu stvaranju sudjelovala neka nova sila i prijezirno odbacujui
teoriju (kako e i moju teoriju odbaciti mnogi koji se sa mnom slau oko
drugih toaka), da je u ovih nekoliko sluajeva jedna upravljaka inteligen
cija usmjeravala djelovanje zakona preobrazbe, multiplikacije i opstanka
zbog svojih osobnih ciljeva. Meutim, mi znamo da se to doista i dogodilo,
i stoga moramo priznati mogunost da je, ukoliko mi nismo najvia inteli
gencija u univerzumu, neka druga via inteligencija moda usmjeravala
proces razvoja ljudske vrste uz pomo mnogo istananijih sila od onih koje
poznajemo (Wallace, 1870., str. 359-360; u: Smith, 1991., str. 289).
6. POGLAVLJE
TO JE OVJEK?
MATERIJA, UM I SVIJEST
Iz istraivanja Sir Alfreda Russela Wallacea proizlazi, da najprije moramo
razumjeti to je ovjek da bismo mogli razumjeti kako su nastali ljudi. Pod
utjecajem materijalistikih pretpostavki o stvarnosti, veina je znanstveni
ka zakljuila da su ljudi sastavljeni samo od proste materije. Ta pretpostav
ka ograniava iznoenje alternativnih objanjenja podrijetla ljudi. Stoga
smo primorani nagaati o tome kako se prosta materija organizirala u
tako sloenom biolokom obliku. ak i unutar tog ogranieno djelokruga,
tono objanjenje podrijetla prvog oblika ivota i njegova kasnijeg razvoja
u ljudski oblik, do sada je izmicalo znanosti. Taj nas neuspjeh ovlauje da
razmotrimo razliite pretpostavke o prirodi ljudskog organizma, ime se
poveavaju nae mogunosti objanjenja.
Razmatranjem svih dokaza dostupnih znanosti, otkrivamo da imamo
mnogo opravdanja da nae prouavanje podrijetla ljudi temeljimo na pre
tpostavci da ovjek ili bilo koje drugo ivo bie iz nae razine postojanja,
nije sastavljeno samo od jedne tvari, proste materije, ve od tri tvari - ma
terije, uma i svijesti (ili duha). Pod umom podrazumijevam suptilnu mate
rijalnu energiju povezanu s ljudskim organizmom, i sposobnu da utjee
na prostu materiju ili prima osjetilne dojmove na naine neobjanjive da
nas prihvaenim zakonima. Meutim, um nije svijest, premda moe pre
nositi sadraj svijesti i dijelom moe imati kljunu ulogu u prevoenju
svjesnih namjera u djelovanje u svijetu proste materije. Pod duhom podra
zumijevam svjesno, doivljajno, eljno, djelatno 'ja' koje moe postojati
odijeljeno od uma i materije. Pretpostavka da su ljudi i druga iva bia
sastavljeni od materije, uma i svijesti, doputa, tovie zahtijeva nove mo
gunosti objanjenja. Valja nam objasniti odakle potjeu ti elementi i kako
su se meusobno spojili u ljudski oblik.
Razmotrimo sada znanstveni dokaz koji potvruje pretpostavku da
ljudsko bie nije sastavljeno samo od proste materije, nego i od zasebnih
elemenata uma i svijesti. U prvom dijelu ovog poglavlja iznijet u sluajeve
povezane s postojanjem uma, dok u u drugom raspravljati o dokazu po-
Prvi dio:
DOKAZ O POSTOJANJU ELEMENTA UMA
Odluio sam razmatranje dokaza o postojanju elementa uma zapoeti s
Wallaceovim i Darwinovim suvremenicima. To je proizvoljna odluka. Bu
dui da postavljam pitanje darvinistike evolucije, oblikovano sredinom
19. st., a u svoj zreli oblik razvijeno u 20. st, smatrao sam prikladnim ogra
niiti svoje citate znanstvenog dokaza o postojanju elementa uma na ra
zdoblje znanstvenog razvoja predstavljeno darvinizmom.
u Indiji
James Esdaile bio je engleski lijenik koji je radio u Bengalu u 19. st., kada
je Indija bila britanska kolonija. Bio je jedan od pionira primjene mesmerizma, metode koja se danas naziva hipnotizmom, kao anestezije. Pacijenti
koji su bili podvrgnuti bezbolnim operacijama nazivali su dr. Esdailea in
karnacijom Vine (Esdaile, 1852., str. 166). Meutim, otprilike u to doba
u opu uporabu uli su eter i kloroform, i vie nije bilo velike potrebe za
mesmerizmom kao anesteziolokom tehnikom. Esdaile je tada skrenuo
pozornost na tajanstvene psihike uinke s kojima se susretao u svojim is
traivanjima mesmerizma. Izvijestio je (1852.) da su neki njegovi pacijen
ti u stanju transa i s povezom preko oiju, mogli prepoznati predmete i
osobe koje nisu mogli vidjeti na uobiajene naine. Osim opisa pokusa
koje je osobno izvrio, u svoju je knjigu ukljuio i izvjea o pokusima dru
gih istraivaa.
Naprimjer, dr. Chalmers, kirurg iz Calcutte, elio je testirati djeaka
koji je imao vidovnjake sposobnosti. Tako je na stol u sobi svoje kue,
stavio dvije svijee, meu koje je podmetnuo novanicu. Novanicu, koja
se do tada nalazila u zakljuanoj ladici, prije pokusa nije vidio nitko osim
Chalmersa. U drugoj su ga sobi ekali djeak i neki Chalmersovi gosti. Chal
mers je uao u tu sobu i upitao djeaka moe li vidjeti to se nalazi u nekoj
drugoj sobi. Djeak je odgovorio da vidi dvije svijee na stolu. A kada ga
je upitao nalazi li se to meu njima, rekao je da vidi novanicu. Nakon
toga je tono proitao sva etiri serijska broja novanice i njezinu vrijednost,
dvadeset pet rupija. Potom se dr. Chalmers vratio u drugu sobu i kriom
zamijenio novanicu od dvadeset pet rupija onom od deset. Djeaku je
rekao da je preokrenuo novanicu od dvadeset pet rupija i upitao ga koji
broj vidi. Djeak je odgovorio da vidi broj 10. Chalmers se potom vratio
u sobu i stavio zlatni sat na novanicu. Djeak ga je precizno opisao, nakon
ega je Chalmers kriom premjestio sat i novanicu u drugu sobu. Za to je
vrijeme djeak rekao prisutnim gostima: "Podigao ih je sa stola." Stoga se
Chalmers iznenadio kada je ustanovio da gosti ve znaju to je uinio.
(Esdaile, 1852., str. 76-78).
Esdaile je posjedovao izvanrednu sposobnost hipnotiziranja drugih
ljudi bez njihova znanja. Naprimjer, opisao je sluajeve nesvjesnog hipnotiziranja ljudi koji su imali povez preko oiju, izazivanja paralize i neosjet
ljivosti pojedinih udova. Iznio je primjere izazivanja transa u nesvjesnim
subjektima na daljinu. Esdaile je ustvrdio (1852., str. 226-227): "Gospodin
Grant, jedan od naih najstarijih i najcjenjenijih civilnih slubenika, koji
danas ivi u Engleskoj, esto me vidio kako iz druge sobe izazivam trans
kod pacijenata dok je on slikao njihove portrete, i na druge im naine okup
ljao pozornost kako je najbolje mogao."
Esdaile je izvrio sline pokuse sa slijepcem, ime je iskljuio mogunost
bilo kakvih vizualnih znakova. Izvijestio je (1852., str. 227): "Posjeo sam
ga na stolac ne rekavi mu nijednu rije i bez dodirivanja sam ga nakon de
set minuta bacio u trans. Potom sam ga malo podignuo i uinio ga mjese
arom; veoma je teko hodao, pri emu je govorio da spava u svom kreve
tu. Ubrzo se nije mogao sam podupirati, pa je iznova pao u trans, u kojemu
je ostao dva sata. Taj je ovjek postao toliko povodljiv, da sam ga mogao,
uinivi ga predmetom moje panje, baciti u trans tijekom svake aktivnosti
kojom je bio zaokupljen, i iz bilo koje udaljenosti unutar bolnikog zdanja."
Esdaile je napisao (1852., str. 227): "Oni koji pokuavaju pripisati sve
mesmeristike pojave utjecaju sugestije, oekivanja i mate, nedvojbeno e
rei da je taj ovjek postao svjestan moje prisutnosti i nakana mirisom ili
sluhom, ili na temelju mog poloaja i promjena u disanju." Objasnio je
kako se takvi prigovori ne mogu primijeniti na njegove pokuse hipnotizi
ranja slijepca iz daljine. Napisao je (1852., str. 228): "Moj prvi pokuaj
utjecanja na slijepca bio je kada sam ga iz daljine od 18 m, tiho promatrao
preko zida dok je jeo svoju usamljeniku veeru. Postupno je prestao jesti,
a etvrt sata poslije bio je u dubokom kataleptikom transu. To se ponavlja
lo u najneobinije vrijeme, kada nikako nije mogao biti svjestan moje pri
sutnosti i uvijek je rezultiralo istim uincima."
Esdaile je izvrio neke zanimljive pokuse s 'mesmeriranom vodom',
kako ju je nazivao. Vodu bi 'mesmerirao' tako to je u nju puhao uz pomo
cijevi, pri emu je drao prste na povrini. Kada je pacijentima ponudio
posljednje dvije slike. Alexis je tono rekao da jedna prikazuje morski kra
jolik, a druga religijski motiv (sujet religieux). Townshend je rekao: "Takva
me nevjerojatna preciznost uistinu zaprepastila. Koliko me, onda, tek izne
nadilo kada je Alexis poeo detaljno opisivati sujet religieux, sliku koju sam
poslije kupio od talijanskog izbjeglice i koja se odlikovala brojnim pojedi
nostima."
O toj je slici Alexis rekao sljedee: "Tri su lika prikazana na slici - starac,
ena i dijete. Je li ena Bogorodica? Ne! Prestara je! Na krilu dri knjigu,
dok dijete prstom pokazuje na neto u knjizi! U kutu se nalazi preslica"
Alexis je tono opisao temu slike - sv. Ana ui Djevicu Mariju itati. Potom
ga je Townshend upitao: "Na emu je slika naslikana?" Alexis je odgovorio
da nije naslikana ni na platnu, ni na metalu. Nakon kratkog razmiljanja,
rekao je da je naslikana na kamenu, ija je pozadina gruba, sivo-crna i
zakrivljena. Sve su pojedinosti bile tone, jer slika je doista bila naslikana
na crnom mramoru.
Alexis je potom tono opisao Townshendovu londonsku kuu u ulici
Norfolk, koju je nedugo prije toga kupio. Townsend je napisao: "Tono je
opisao dvije slukinje - staru i mladu ... inilo se da osobito uiva precizno
opisujui mladu slukinju, koju je smatrao lijepom. Pogodio je boju njezinih
oiju, kose itd." Alexis je tono rekao da se ispred kue nalazi park i da je
namjetaj u kui u stilu Luja XIV. Potom je nastavio precizno opisivati na
mjetaj u drugim sobama, ukljuujui tri slike. Prva je bila Rafaelova slika
Svete obitelji, ene i dvoje djece, druga je prikazivala olujno more, a trea
unutranjost staje na ijem je podu leao sivi konj. Svi su opisi bili toni.
Townshend je potom odluio testirati Alexisovu sposobnost itanja sa
draja knjiga skrivenih od njegova pogleda. Townshend je iz druge sobe
donio primjerak Lamartinove Jocelyn. Otvorio je knjigu na odreenoj
stranici. Alexis je zatvorenim oima proitao nekoliko reenica i potom se
ponudio proitati neke reenice iz neotvorene stranice, te zatraio Townshenda da mu kae broj stranica ispod otvorene. Potonji ga je zamolio da
proita neto sa stranice koja se nalazi osam stranica prije otvorene. Town
shend je izvijestio: "Nakon toga je prstom polako prelazio preko otvorene
stranice i proitao: 'A devore d'unjet toute ma sympathie. Izbrojio sam osam
stranica od prve otvorene i pronaao, tono na mjestu na kojemu je stavio
prst, reenicu koju je proitao tono, uz iznimku jedne rijei. Naime, umjesto devore rekao je dechire"
"U meni se poela buditi nevjerica" rekao je Townshend, "i pomislio
sam da je Alexis moda znao napamet tekst Jocelyn. Stoga sam opet otiao
dao komode u susjednoj sobi i sa sobom donio veliku knjigu, koju sam ta-
sobi i u drugoj kui. Ono to vidim dogodilo se prije nego li ste iz Lausanne
otili u enevu. ena sjedi pokraj ognjita u velikom naslonjau. Vi sjedite
nasuprot nje u drugom stolcu (ne naslonjau). Govorite joj da namjeravate
otputovati u enevu; izgledate zainteresirano; saginjete se prema naprijed.
Oboje vas savreno vidim!" Kako je tvrdio Townshend, sve pojedinosti tog
opisa bile su tone. Adolphe je posebno naznaio da ga je njegova neakinja
sluajno posjetila u Lausannei: "U prolazu je zamijetila moju koiju pred
vratima i ula da me pita kamo idem, a sjedila je tono onako kako je opisa
no dok sam joj ja govorio da putujem u enevu."
Opisanoj je seansi prisustvovao gospodin Lawrence. Nakon to je Adol
phe otiao, Townshend i Lawrence su poeli raspravljati o onome to se
dogodilo. Nakon to je Lawrenceu rekao da su Adolpheove izjave uglavnom
bile tone, Townshend je dodao: "Smatram da Adolphe grijei u nekim
stvarima. Prije svega, o tome da je mogao gledati s iednog na drugi kraj
kue, o smeoj mrei i haljini, moda ak i o tome da je moja neakinja
danas uope ila jahati, jer mislim da danas nema jahaku kolu."
Vrativi se u Lausanneu, Townshend je ispripovijedao svojoj neakinji
to se dogodilo na seansi, ukljuujui Adolpheove pogreke. Iznenadio se
kada mu je ona rekla: "Ali nije pogrijeio. Onaj dan kada si otiao iz Lausan
ne, otvorila sam vrata koja povezuju moje dvije sobe, kako bi u njih ula
toplina iz penice u blagovaonici, tako da su itavo vrijeme bila otvorena."
"No, pogrijeio je u vezi smee mree?", upitao ju je Townshend. "Ni
kako! Stavila sam smeu mreu kako bih odrala frizuru; pokazat u ti je.
Toga dana nisam nosila svoj upadljiv [eir]. Osim toga, premda to nije bio
moj uobiajen dan za jahanje, otila sam na poduku jer su se dani promi
jenili. Osim toga, obukla sam samo jaknu, ispod koje sam nosila uobiaje
nu haljinu." Townshend ju je upitao kada se to dogodilo. "Izmeu 11 i 12 h",
odgovorila je njegova neakinja. Upravo se u to vrijeme Townshend nalazio
s Adolpheom u enevi.
blie noge stola, a potom dvije stranje noge uzdignule 20-25 cm iznad
poda, lebdjevi u zraku nekoliko trenutaka; za to vrijeme nitko nijednom
nije dotaknuo stol. Odmaknuo sam svoj stolac jo dalje od stola, koji se
poeo pomicati prema meni - gospodin i gospoica L. ga uope nisu dodi
rivali - sve dok se nije pribliio stolcu na kojemu sam sjedio i tako me za
robio u njemu. Tada se preda mnom stol iznova poeo dizati, ime sam se
posve uvjerio, nakon to sam ga dotaknuo, da uistinu lebdi i da nitko od
prisutnih ljudi nije ni na koji nain izazivao ta ili druga kretanja. Sumnji
ava imaju pravo nagaati da je neki skriveni pomaga, koji je pritom
zacijelo nevidljivo lebdio u zraku, moda pokretao stol nekim nevidljivim
ili nepostojeim nitima."
Dr. Crawford, predava mehanikog inenjeringa pri Queen's Univer
sity u Belfastu, upoznao je Barretta u prosincu 1915. s obitelji koju je po
tonji opisao kao: "veoma uglednu i inteligentnu" Crawford je istraivao
parapsiholoke pojave koje su se dogaale meu lanovima te obitelji tije
kom seansi. Medij je bila najstarija ki, koja je imala sedamnaest godina.
Tijekom tih seansi kojima je prisustvovao Barrett, soba je bila osvijetljena
crvenom plinskom svjetiljkom. Opisujui niz iskustava, Barrett je napisao
(1918., str. 47-48): "Limena truba koja se nalazila ispod stola, provirila je
svojim manjim vrhom ispod povrine stola pokraj mjesta na kojemu sam
sjedio. Premda su mi dopustili da je pokuam uhvatiti, iznova mi je izmica
la, i to na veoma zabavne naine; medij nasuprot mene sjedio je posve
mirno, a na moj zahtjev, svi prisutni su se meusobno primili za ruke kako
bih se uvjerio da nitko od njih ne dira trubu ... Onda se stol uzdignuo oko
45 cm iznad poda, pri emu je posve ravno lebdio. Bilo mi je doputeno
da se popnem na njega i uvjerio sam se da ga nitko ne dodiruje, budui da
je sestre od stola razdvajao uski prostor. Pokuao sam spustiti stol pritiskom
i, premda sam upirao svim snagama to nisam uspio; kada sam se potom
uspeo i sjeo na stol, pri emu su mi stopala bila iznad poda, poeo sam se
njihati naprijed-natrag, dok se konano nisam prevrnuo. Onda se stol sam
od sebe naglavce okrenuo, premda ga nitko nije dotaknuo. Pokuao sam
ga podii s poda, no nisam uspio; inilo se kao da je avlima zabijen o pod.
Na moj su zahtjev sestre uzdignule svoje sklopljene dlanove iznad svojih
glava i vidio sam da nitko ne dira stol. Kada sam odustao od pokuaja da
ga podignem s poda, stol se ispravio sam od sebe, bez iije pomoi... Te
ko je zamisliti kako je neki domiljati opsjenar sa sloenim napravama
mogao izvesti ono to sam opisao."
se probudio, a kada je iznova zaspao, usnuo je isti san. Taj ga je san toliko
zapanjio, da ga je zapisao u svom dnevniku. Petnaest dana poslije primio
je brzojav iz Engleske, u kojemu su ga obavijestili da mu je punac umro 1.
11. u Brightonu. William Hack je imao 72 godine kada je umro, no
Boyle ili njegova supruga nisu u Indiji primili nikakve vijesti o njegovoj bo
lesti. Vrijeme kada je Boyle sanjao te snove u Indiji odgovara veeri 1.
11. u Engleskoj. lan Drutva za parapsiholoka istraivanja, Ed
mund Gurney, potvrdio je Boyleov naputak u dnevniku. (Myers, 1903., sv.
1, str. 138-139).
Dana 18.
12.
1883., M. T. Meneer, ravnatelj Torre Collegea u
Torquayu, Engleska, ispripovijedao je dogaaj koii se zbio 26
godina prije. U to je doba brat njegove ene, gospodin Wellington, ivio u
Sarawaku sa Sir Jamesom Brookeom, britanskim pustolovom koji je postao
rada. Jedne se veeri Meneerova ena probudila i ispripovijedala mu stra
an san koji je usnula. Meneer je izjavio: "Vidjela je svog bezglavog brata
kako stoji uz krevet, dok mu je glava leala na kovegu pokraj njega." Isti
je san usnula i kasnije te veeri. Poslije, u Engleskoj, primili su vijest da je
gospodin Wellington ubijen i da mu je odsjeena glava tijekom ustanka
koji su Kinezi u Sarawaku podigli protiv Brookea, pri emu su oito zami
jenili gospodin Wellingtona za Brookeova sina. Od tijela je ostala samo gla
va, koja je poslije pokopana. Meneer je izjavio: "Izraunao sam priblino
vrijeme i ustanovio da se podudara s nezaboravnom veeri o kojoj sam
govorio." (Myers, 1903., sv. 1, str. 424-425). lan Drutva za parapsiholo
ka istraivanja, Henry Sidgwick, intervjuirao je Meneera koji mu je rekao
da njegova ena nije imala razloga sumnjati da joj se brat nalazi u nekoj
opasnosti (Myers, 1903., sv. 1, str. 425).
Jedne nedjelje uveer, u 11.mj. 1881., gospodin S. H. B. je pokuao
projicirati svoju sliku u prisutnosti svojih poznanica, dviju mladih dama,
dvadeset petogodinje gospoice L. S. Verity i jedanaestogodinje gospo
ice E. C. Verity. Tijekom tog pokusa, one su spavale u svojim sobama na
drugom katu kue u Hogarth Road br. 22 u Kensingtonu, London. Gospo
din B je tada ivio u ulici Kildare Gardensu br. 23, udaljenoj oko 5 km od
njihove kue. Pritom nijednoj od dama nije odao svoj naum. Ustvari, za
njega se odluio nakon to je otiao na spavanje te nedjeljne veeri. U jedan
sat ujutro odluio je pokuati izvesti svoj pokus. Napisao je: "Sljedeeg sam
etvrtka posjetio spomenute dame i, tijekom razgovora (bez ikakvih po
misli na tu temu), starija mi je gospoica rekla da se prole nedjelje uveer
prestraila kada me ugledala kako stojim pokraj njezina kreveta, i da je
vrisnula kada joj se prikaza poela pribliavati, ime je probudila svoju
mlau sestru, koja me takoer vidjela. Upitao sam je jeli tada bila budna,
na to je odluno odgovorila potvrdno, a kada sam je zamolio da mi kae
kada se to dogodilo, rekla je oko 1 h ujutro. Ta je dama na moj zahtjev napi
sala i potpisala izjavu o tom dogaaju." (Gurney et al, 1886., sv. 1, str. 105).
Slijedi izjava gospoice L. S. Verity, datirana 18. 01. 1883.: "Jedne
nedjelje uveer, oko 1 h, prije oko dvanaest mjeseci, jasno sam vidjela go
spodin B. u svojoj sobi u naoj kui u Hogarth Roadu, Kensington. Bila
sam potpuno budna i veoma prestraena. Vriskom sam probudila svoju
sestru, koja je i sama vidjela prikazu. Tri dana nakon toga, kada sam vidjela
gospodin B., rekla sam mu to se dogodilo. No, trebalo mi je dugo da se opo
ravim od toga oka, sjeanje je toliko ivo da ga nikada neu zaboraviti."
(Gurney i dr., 1886., sv. 1, str. 105).
Jedan od autora knjige Phantasms of the Living, podrobno je ispitao
sestre Varity, od kojih je saznao da gospoica L. S. Verity nikada prije nije
imala halucinacije. Njezino izvjee potvrdila mu je i gospoica E. C. Ve
rity. Druga sestra, gospoica A. S. Verity sjeala se da su joj sestre ispripo
vijedale da su vidjele neobinu prikazu gospodin B. u svojoj sobi u 1 h ujutro,
koji je bio odjeven u pidamu. Autor izvjea rekao je i da gospoica L. S.
Verity:"... ne vjeruje udima, a opisano ju je udo osobito uasnulo." (Gur
ney i dr., 1886., sv. 1, str. 105).
U 2.mj. 1850., gospoa Georgiana Poison je organizirala veernju za
bavu u svom domu u Woolstone Lodgeu u Woolstoneu, Berkshire. Pritom
je otila na drugi kat kako bi svojoj slukinji dala neke upute o dunostima
druge slukinje, djevojke iz Cornwalla. Gospoda Poison je poslije izjavila:
"Kada sam stigla na vrh stubita, pokraj mene je prola ena, koja nas je
nedugo prije napustila. Bila je odjevena u crnu svilenu haljinu, dok joj je
iznad glave i ramena lebdio crni 'oblak' od muslina, iako sam mogla uti
utanje svile, uspjela sam joj samo letimino vidjeti lice. Brzo je i beumno
otklizala (osim to se ulo utanje svile) pokraj mene i potom iezla na
dvjema stubama na kraju dugog prolaza, koji je vodio samo u moj osobni
budoar. Tek to sam uzviknula: "O, Caroline", osjetila sam da nije stvarna
i urno sam odjurila natrag u salon, gdje sam se onesvijestila pokraj supru
govih nogu. Osvijestila sam se nakon dugo vremena." (Gurney i dr., 1886.,
sv. 1., str. 178). Caroline (gospoa Henry Gibbs) bila je neakinja gospoe
Poison, koja je nekoliko dana prije toga odsjela u njihovoj kui, a gospoa
Poison joj je poela pisati pismo, koje nije dovrila.
Sljedee je jutro gospoa Poison saznala da je njezina slukinja iz Corn
walla takoer vidjela tu prikazu. Jedan je sluga izvijestio gospou Poison
da je djevojka vidjela: "... enu u crnom, koja je sjedila pokraj nje, obasjane
1885. i 1886., James je poslao dvadeset pet osoba gospoi Piper, koje ona
nije poznavala i koje su joj se predstavile pod pseudonimima. Ustanovivi
da je gospoa Piper pogodila pojedinosti o tim osobama koje prethodno
nije poznavala, James se uvjerio u istinitost njezine nadnaravne sposobno
sti (Gauld, 1968., str. 251-253).
Richard Hodgson stigao je 1887. u Ameriku da preuzme dunost pred
sjednika Amerikog drutva za parapsiholoka istraivanja, odluan da
potkae gospou Piper kao varalicu. Budui da je Hodgson potjecao iz
Australije, postojala je mala vjerojatnost da gospoa Piper zna neto o
njegovoj obitelji. Meutim, u stanju transa iznijela je neke podatke o njego
voj obitelji, ukljuujui nekoliko njegovih preminulih roaka. Hodgson je
1888. i 1889., organizirao nekoliko drugih seansi, prethodno unajmivi
privatne istraitelje kako bi sprijeio moguu prijevaru. Istraitelji su ga
izvijestili da se ni gospoa Piper, ni njezini prijatelji ni roaci nisu raspitiva
li o nekim sumnjivim podacima. Osim toga, nisu primili nikakva izvjea
od unajmljenih agenata. Nakon toga su Hodgson i James poslali gospou
Piper u Englesku. Ondje su istraivai pojedinano odabirali ljude koji e
sudjelovati na njezinim seansama, s kojima su je upoznavali neposredno
prije seanse. Pod takvim je okolnostima gospoa Piper uspjela iznijeti neo
ekivane pojedinosti o tim osobama i njihovim roacima. Poslije, u Bo
stonu, Hodgson je nastavio godinama prouavati gospou Piper, uvjeren
u njezine sposobnosti (Gauld, 1968., str. 254-258). James je u svom izvjeu
napisao: "Uvjeren sam u njezino potenje i u istinitost njezinih transeva.
I, premda sam prvotno bio sklon vjerovati da su njezini 'pogodci' rezultat
sretne sluajnosti, ili injenice da je znala identitet osobe i podatke o njego
voj/njezinoj obitelji, sada sam uvjeren da posjeduje do sada neobjanjivu
sposobnost." (James, 1886.-1889., u: Murphy i Ballou, 1960., str. 97).
No, James je bio spreman prihvatiti i suprotnu mogunost. Rekao je
(James, 1897., u: Murphy i Ballou, 1960., str. 39-40): "Smatram da prijezir
- jer to se ne moe opisati blaom rijei - koji u mnogim potenim
znanstvenicima izazivaju rijei 'parapsiholoko istraivanje' ili 'istraiva
parapsihologije', nije samo neprirodan, ve u izvjesnom smislu i hvalevrije
dan. ovjek koji nije sposoban zamisliti nijednu putanju tih mentalnih
meteora, moe samo pretpostaviti da se gospoda Gurney, Myers i dr. koji
se s njima bave, budalasto ude tolikim udima. A, kakva li su to tek uda!"
James time naglaava da znanstvenici trebaju promatrati parapsiholoke
pojave u kontekstu teorijske pozadine u koju se mogu uklopiti. Tvrdio je
da veina kritiara odbacuje odreene parapsiholoke pojave jer se one
doili doista nisu izgledali poput kakvih arobnih opsjena - stol koji lebdi
1,2 m iznad poda, predmeti koji se pomiu, osjeaj da vas neije ruke ti
paju ili miluju, svjetlee prikaze. Sve se to dogaalo u sobi koju smo sami
pripremili, i u kojoj se nalazio mali broj promatraa, koje smo veoma dobro
znali i bez ikakvih skrivenih pomagaa. Medij je mogao varati samo ako
je posjedovao neke iznimne arobnjake sposobnosti. No, kako se mogu
objasniti razliite pojave koje su se dogaale kada smo drali njezine ruke
i noge, i to u prostoriji dovoljno osvijetljenoj da vidimo sve to se u njoj
dogaa?"
Curie je iscrpno biljeio dogaanja na seansama, kojima je prisustvo
vala i Marie. O seansi odranoj 6. srpnja napisao je sljedee: "Stol jednu
sekundu lebdi 1,2 m visoko u zraku i potom iznenada snano pada."
(Hurwic, 1995., str. 249). O seansi odranoj 6. travnja 1906., zabiljeio je
(Hurwic, 1995., str. 250): "Stol lebdi u zraku na visini od 1,2 m ... osobno
nadzirem [Eusapiju]... bono pomicanje stola bez kontakata; izvrsno opa
anje s obje strane." Hurwic pie (1995., str. 250): "S obzirom na to da je te
pojave nastojao ukljuiti u svoj slubeni istraivaki program, moemo
zakljuiti u kolikoj je mjeri u njih vjerovao."
Pierre je 14. 04. 1906. napisao Georgesu Gouyu: "Gospoa Curie i
ja nastojimo tono dozirati radij na temelju njegovih vlastitih emanacija;
premda to ne iziskuje previe posla, na tome smo radili mnogo mjeseci, i
tek sada poinjemo dobivati neke rezultate. Odrali smo nekoliko novih
'seansi' s Eusapijom Paladino (ve smo prolo ljeto odrali seanse s njom).
Ustanovili smo da te pojave stvarno postoje i vie ne mogu u njih sumnjati.
Iako nevjerojatno, to je istina i nemogue je to nijekati nakon seansi odr
anih pod strogo kontroliranim uvjetima." (Hurwic, 1995., str. 263-264).
Nakon toga je nastavio objanjavati kako je medij manifestirao tjelesne
udove, kao i druge gore opisane pojave. Pierre Curie potom je rekao Guoyu:
"elio bih da sudjelujete na slinim seansama, i nimalo ne dvojim da ete
se nakon nekoliko dobrih seansi i sami uvjeriti." (Hurwic, 1995., str. 264).
Kao i Rayleigh, Curie je priznao da se te pojave ne mogu uvijek proizvesti,
no nadao se da e podrobnija istraivanja pruiti brojnije i bolje rezultate."
Zakljuio je (Hurwic, 1995., str. 264): "Smatram da postoji potpuno novo
podruje injenica i fizikih stanja prostora o kojima trenutno nita ne
znamo." Hurwicova je, pak, primijetila (1995., str. 263): "Taj sud iznena
uje, budui da dolazi od eksperimentalnog znanstvenika."
Pierre Curie nastavio se zanimati za spiritizam sve do pogibije prometnoj
nesrei 19. 04. 1906. Prisjeajui se to se dogaalo dan prije smrti
njezina supruga, Marie je opisala njegov razgovor s francuskim matema-
okrenuo prema njemu, nestao je. Poalio sam zbog toga, pa sam ga odmah
otiao potraiti, nadajui se da u ga pronai u predvorju. No, Raschse
nije bio ondje i nitko ga nije vidio." Sir Arthur Hayter takoer je tvrdio da
je vidio Raschsea, kojega je pokazao Sir Henryju Bannermanu. Flamarion
je napisao da sam Raschse (1922., str. 48): "... nije dvojio da je doista duhom
otiao k Houseu, jer je duboko razmiljao o tome da sudjeluje na zasjedanju
Parlamenta radi rasprave koja ga je osobito zanimala."
Drugi primjer koji navodi Flammarion (1922., str. 87) odnosi se na en
gleskog lijenika, dr. Rowlanda Bowsteada. Jednom prilikom dok je igrao
kriket, on i drugi igra slijedili su loptu do ivice. S druge strane ivice
vidio je svog punca s pukom, odjevenog u lovako odijelo. Nasmijao se i
domahnuo dr. Bowsteadu. Ali njegov prijatelj nije vidio nita. A kada je Bowstead ponovno pogledao, vie nije vidio svog roaka. Potiten zbog toga,
posjetio je svog strica i rekao mu to je vidio. Bilo je to u 13h i 10 min.
Bowstead je izjavio: "Dva dana poslije primio sam pismo od oca, koji me
obavijestio da je moj punac umro upravo u to vrijeme. Smrt je nastupila
na veoma neobian nain. Ujutro toga dana, budui da se nakon bolesti
osjeao prilino dobro, izjavio je da ide u lov. Uzeo je puku i okrenuo se
prema mome ocu i upitao ga je li poslao po mene. Dobivi nijean odgovor,
bijesan je izjurio i rekao da e me vidjeti usprkos svemu. Odjednom se
sruio kao munjom pogoen, uslijed napuknua krvne ile. U to je vrijeme
nosio lovako odijelo i puku u ruci, tono kao i prikaza koja me uplaila."
Monsieur Agniel, lan marokanskog ogranka francuskog Astronom
skog drutva, u pismu Flammarionu od 10.
11.
1920., opisao je po
mrinu Sunca koja se dogodila toga dana. Tom je pismu priloio izvjee
o telepatskom pokusu. Agniel je 1906. ivio u Nici. Jednoga je dana odlu
io posjetiti svoju sestru u Nimesu. Budui da mu je sestra voljela naran
ine cvjetove, Agniel ga je kupio i ponio sa sobom. Poslije je napisao: "U
svom sam kupeu, u kojemu sam bio sam, izveo pokus dok je vlak punom
brzinom jurio izmeu Golfe-Juana i Cannesa. Zatvorenih sam oiju usre
dotoio misli na cvijee i mentalno otiao u sobu moje sestre u Nimesu,
gdje sam joj rekao: 'Stiem. Dolazim te vidjeti i nosim ti cvijee koje voli.'
Zamislio sam se kako stojim pokraj njezina kreveta, pokazujui joj buket
cvijea koje sam u mislima vizualizirao." (Flammarion, 1922., str. 98-99)
Kada. je sljedee jutro vidio sestru, ona mu je rekla: "Veoma neobino.
Noas sam sanjala da dolazi i da mi nosi naranine cvjetove!" (Flamma
rion, 1922., str. 99).
U treem svesku knjige Death and Its Mystery, Flammarion je iznio iz
vjea o prikazanjima koja su se dogodila neposredno prije smrti osobe
stor svijetle boje, oblikujui svojevrsnu radnu sobu. U toj sobi nalazili su
se mali leaj, gitara i stolac, na kojemu su leali zvono i glazbena kutija. Soba
je tako postavljena na zahtjev Eusapije, koja je objasnila da je on neopho
dan za izvoenje eljenih uinaka. Premda je Flammarion radije elio da
se ne koristi radna soba, istaknuo je da svaki znanstveni pokus iziskuje
odreene uvjete. "Onaj tko bi pokuao izraditi fotografiju bez tamne komo
re, zamraio bi fotografsku plou i, tako, nita ne bi proizveo. ovjek koji
porie da postoji elektricitet jer ne uspijeva proizvesti iskru u vlanoj atmo
sferi, bio bi u krivu. Onaj koji ne vjeruje da postoje zvijezde jer ih vidi
samo nou, nije osobito mudar." (Flammarion, 1909., str. 68). Premda je
prihvatio opisane uvjete na kojima je medij insistirao, Flammarion je rekao
(1909., str. 68): "Prihvaajui te uvjete, najvanije je da ne budete nasamareni." Stoga je Flammarion paljivo pregledao radnu sobu i ostale sobe,
uvjerivi se da na zidovima i podovima nema nikakvih skrivenih mehani
zama, baterija ili ica. Prije poetka seanse, ne bi li pronala togod sum
njivo na Eusapiji, gospoa Zelma Blech, u ije potenje Flammarion nije
nimalo dvojio, paljivo ju je svukla i iznova odjenula.
Seansa je odrana pod razliitim svjetlima, od potpuno bijele do blijedocrvene. Eusapija je sjedila izvan zastora, leima okrenuta prema njemu.
Ispred nje je postavljen pravokutni drveni stol teak 6,8 kg. Flammarion
je podrobno pregledao stol na kojemu nije pronaao nita sumnjivo. Potom
je s drugim sudionikom paljivo nadzirao Eusapijine ruke i noge. Obojica
su drala jednu njezinu ruku i poloili svoje stopalo na njezino. Osim to
ga, Flammarion joj je svoju drugu ruku poloio na koljena. Soba je bila
potpuno osvijetljena petrolejskom svjetiljkom i dvjema svijeama.
Poslije je izvijestio (1909., str. 70): "3 minute poslije, stol se poeo po
micati, postupno se izravnavajui, katkad se podiui na desnu, a katkad
na lijevu stranu. Minutu poslije posve je lebdio u zraku, na visini od oko 20
cm, to je trajalo 2 sekunde." Tijekom te seanse dogodile su se i neke
druge levitacije, na temelju kojih je Flammarion zakljuio (1909., str. 70):
"ini se da se predmet moe podii neovisno o zakonu gravitacije, bez
dodira rukama." Nakon toga se okrugli stol, koji se nalazio s Flammarionove desne strane, samostalno poeo primicati stolu koji je lebdio. Flamma
rion je rekao da je izgledalo kao a se okrugli stol pokuava popeti na pra
vokutni. Potom je pao. To se dogodilo pod punim svjetlom. Nakon toga je
medij rukom domahnuo da se prigue svjetla. Dvije svijee su ugaene, a
petrolejska svjetiljka priguena, premda je soba jo uvijek bila dovoljno
osvijetljena da Flammarion i ostali svjedoci vide sve to se u njoj dogaa.
Okrugli stol, koji je Flammarion prethodno iznova uspravio, neprestano
svi prisutni mogli vidjeti tijekom itavog trajanja seanse. Petorica okuplje
nih i medij sjedili su za pravokutnim stolom ispred zastora, dok su u kabinet
stavljeni neki glazbeni instrumenti.
Jedan od prisutnih stavio je na stol vagu za vaganje pisama. Eusapija je
stavila svoje ruke 10 cm sa svake strane instrumenta i pokrenula vagu.
Levy je napisao: "Eusapija nas je pozvala da se osobno uvjerimo da meu
rukama ne dri vlas, kojom bi mogla kriom pritiskati zdjelicu vage. To se
malo prikazivanje dogodilo kada su sve svjetiljke u salonu bile upaljene."
(Flammarion, 1909., str. 88).
Levy i George Mathieu kontrolirali su joj ruke i noge. Okupljeni su
drali ruke na stolu. "Nekoliko trenutaka poslije", napisao je Levy, "poinje
podrhtavati, stajati na jednoj nozi, pada na pod, uzdie se u zrak - katkad
30, a katkad 20 cm iznad zemlje ... Sve to pod punim svjetlima." (Flamma
rion, 1909., str. 88). Eusapija je potom zatraila da se svjetiljke prigue,
govorei da joj svjetlo smeta oima. Netko od okupljenih premjestio je
svjetiljku na pod iza glasovira. No, soba je i dalje bila dovoljno osvijetljena
da svi mogu vidjeti to se dogaa. Iz radne sobe su doletjeli def i violina,
koji su pali na stol. Levy je jednom rukom primio def, pri emu mu ga je
neka nevidljiva osoba pokuala ugrabiti, uslijed ega mu je zasjekla ruku.
Stol se iznenada poeo estoko tresti. Iz radne sobe je doletjela i harmonika,
koja je pala na stol. Levy je napisao: "Uhvatio sam je za donji dio i upitao
Nevidljivog moe li je izvui za drugi kraj i zasvirati. Zastor se rastvorio, a
mijeh harmonike poeo se pomicati naprijed-natrag, dok su se tipke uvlai
le, svirajui nekoliko razliitih tonova." (Flammarion, 1909., str. 90). Eusapi
ja je pozvala okupljene da se meusobno uhvate za ruke. Potom je razjare
nih oiju pogledala prema velikoj sofi koja se poela, kako izvjeuje Levy,
primicati prema stolu. Eusapija je pogledala sofu 'avolskim osmjehom' i
svojim je dahom otpuhnula, uslijed ega se sofa vratila na svoje mjesto.
Paranormalne pojave nastavile su se dogaati. Levy je napisao: "Def je
poletio u zrak gotovo do stropa, a potom su i jastuci poeli letjeti, prevr
ui sve to se nalazilo na stolu; M.M. [gospodin Mathieu] je bio izbaen
sa svojega stolca. Taj stolac - teki naslonja od crne orahovine - uzdignuo se u zrak i uz veliki tropot sruio na stol i potom pao na pod. Eusa
pija je izgledala veoma uznemirena. Svi je alimo. Molimo je da prestane.
'Ne, ne!), vie. Ustaje sa stolca i mi zajedno s njom. Stol se uzdie iznad
poda i lebdi u zraku na visini od 60 cm. Nakon toga se opet stropotao na
pod." (Flammarion, 1909., str. 91-92). Seansa, koja je trajala dva sata, nedu
go potom je zavrila. Levy je poslije izjavio: "Poduzeli smo sve prethodne
mjere opreza da ne bismo bili nasamareni i prevareni... A, kada nam se,
boje igraih karata, koje je okretala osoba koju nisu vidjeli. Rezultati su
nadilazili svaku vjerojatnost sluaja. Richet je uvjerio svog prijatelja, boga
tog industrijalca Jeana Meyera, da osnuje drutvo za nepristrana znan
stvena istraivanja psihikih fenomena. To je drutvo utemeljeno 1919.
pod imenom 'Institut Metapsychique'. Richet je vjerovao da e, kao to je
kemija proizala iz alkemije i nova znanost uma proizai iz metapsihologije. Rezultate svojih prouavanja ukratko je opisao u knjizi Thirty Years of
Psychical Research (1923.).
Richet je tvrdio da postoje dvije vrste metapsihikih fenomena - objek
tivni i subjektivni. Objektivni fenomeni obuhvaaju pokretanje fizikih
predmeta pod utjecajem psihikih sila. Subjektivni obuhvaaju mentalna
prikazanja, kao to je prostorna vidovitost. Napisao je (1923., str. 4-5): "Sile
koje upravljaju predosjeajima, telepatijom, pomicanjem predmeta bez
dodira, privienjima i odreenim mehanikim i svjedosnim pojavama
nisu, kako se ini, slijepe i nesvjesne sile ... One nisu kobne kao mehanike
i kemijske reakcije materije. ini se da posjeduju intelekt, volju i intuiciju,
koja svojstva moda nisu ljudska, ah nalikuju ljudskoj volji i namjeri. Intelektualnost - sposobnost izbora, namjere i odluke sukladne osobnoj volji
- svojstvo je svih metapsihikih fenomena.
Richet je izvrio telekinetike pokuse s Eusapijom Palladino i sudjelo
vao je na vie od stotinu njezinih seansi (Richet, 1923., str. 412). Napisao
je (1923., str. 413): "Svi znanstvenici koji su izvodili pokuse s njom, bez
iznimke, na kraju su se uvjerili da proizvodi istinite fenomene." Priznao je
da je u nekim sluajevima pokuala varati, kada joj je to bilo doputeno.
Ali Richet je to protumaio kao manjkavost odgovornosti istraivaa, koji
je moraju sprijeiti od pokuaja prijevare. Richet je u svojim pokusima
izvrio takve mjere opreza. "U trenutku kada se trebalo dogoditi pomicanje
bez dodira", napisao je (1923., str. 413), "Eusapija je upozorila na nadolaze
u pojavu, tako da se ona nije dogodila neoekivano. Svi promatrai bili
su potpuno usredotoeni i prije tog trenutka mogle su se izvriti sve mogu
e mjere opreza, kojima bi se mogla sprijeiti prijevara. Vjeti prevaranti
ine upravo suprotno, nastojei odvratiti pozornost prisutnih u najvanijem
trenutku izvoenja svojih varki." Istraivai su prije svega nadzirali Eusapijine ruke i noge, kako bi se uvjerili da se njima ne koristi u izvoenju
uinaka kojima su svjedoili - obino je bila rije o pomicanju predmeta
prostorijom.
Godine 1893. i 1894., etolog Henryk Siemiradzki (1843.-1902.) i filozof
Julian Ochorowicz (1850.-1917.) izvodili su pokuse s Eusapijom u Rimu.
Tim je pokusima prisustvovao i Richet, koji je napisao (1923., str. 416):
"Eusapijine su ruke bile pod kontrolom, a iznad stola je lebdio vergl koji je
itavo vrijeme isputao zvukove kao da netko okree ruku na njemu."
Ochorowicz je izvrio i druga istraivanja. Neke zanimljive psihokinetike
pojave dogodile su se pod strogom kontrolom Eusapijinih ruku. Richet je
napisao (1923., str. 416): "Pod priguenim svjetlom, koje je, meutim, bilo
dovoljno jako da istraivai mogu vidjeti obrise, stol se 3 puta vodoravno
uzdigao u zrak."
Najznaajnije od Richetovih izvjea odnosi se na seanse s Eusapijom
odrane u njegovoj kui na otoku Ribaud. Richet je na tom otoiu u Sre
dozemnom moru posjedovao vikendicu. Jedini stanovnici otoka bili su
svjetioniar i njegova ena. Richet je pozvao Ochorowicza da mu se pridru
i. Napisao je (1923., str. 416-417): "Izvodili smo pokuse 3 puta tjedno
tijekom 3 mjeseca, i neprestano smo pomno provjeravali pomicanje
predmeta bez dodira, kao i druge pojave."
Richet je potom pozvao Fredericka Myersa i fiziara Olivera Lodgea da
im se pridrue. U svojoj je knjizi (1923., str. 417) saeo Lodgeovu izjavu:
"Stolac smjeten pokraj prozora, nekoliko metara udaljen od medija, kliznuo je, digao se u zrak i pao na pod. Medija su drali za ruke i nitko se nije
nalazio pokraj stolca. uo sam nekoliko zvukova iz harmonike koja se na
lazila nedaleko od nas. Zrakom iznad naih glava lebdjela je glazbena ku
tija. Zaulo se okretanje kljua u bravi na vratima, nakon ega se klju spu
stio na stol, da bi se potom ponovno vratio u bravu. Teak stol (22 kg) lebdio
je 20 cm iznad poda, dok je medij stajao, lagano se rukama pridravajui
o ugao stola."
Izvjea o pokusima na otoku Ribaud uznemirila su lana Drutva za
parapsiholoka istraivanja, Henryja Sidgwicka, koji je 8.
08.
1894.,
napisao u pismu Jamesu Bryceu Sidgwicku: "Kriza je neizbjena. 3 glavna
lana nae istraivake skupine: F. Myers, O. J. Lodge i Richet (prof, fizio
logije u Parizu) uvjerili su se u istinitost parapsiholokog fenomena spiritizma ... proitali smo biljeke o svim izvrenim pokusima, i uistinu je
teko razumjeti kako su zabiljeeni rezultati mogli biti izvedeni uobiajenim
fizikim nainima ... U vrijeme kada Drutvo ve nekoliko godina uiva
ugled zbog razmjerne razboritosti i inteligencije, zahvaljujui injenici da
je otkrilo i potkazalo prijevare medija; a, budui da su Eusapijini 'fenomeni'
slini prijevarama koje smo potkazali, bit e uistinu koban preokret nae
javne karijere ukoliko se nai najugledniji lanovi izjasne kao vjernici."
(Gauld, 1968., str. 230).
U namjeri da testiraju Eusapijine sposobnosti, gospodin i gospoa Sidgwick otili su, zajedno s Lodgeom, u Richetov dvorac u Carqueiranneu
vijalnih do znaajnih: transu, proricanju, pronalaenju izgubljenih predmeta, otkrivanju lopova." (Grinager, 1999., str. 252). Nakon toga je rekla da
bismo trebali prouavati te sposobnosti i pokuati pronai naine za njiho
vu primjenu u suvremenom drutvu.
Vidovitost
Najjednostavnija vrsta pokusa povezanih s vidovitou ukljuuje pogaa
nje karata. Nobelovac Charles Richet izvrio je nekoliko takvih pokusa,
ije je rezultate objavio 1889. godine. Nakon to je hipnotizirao svoje su
bjekte, zatraio ih je da pogode koje se karte skrivaju u neprozirnim omot
nicama (Radin, 1997., str. 93). Poslije, sredinom 20. st., dr. J. B. Rhine na
Sveuilitu Duke i dr. S. G. Soal u Engleskoj proveli su mnogo sustavnija
tajnom ruskom laboratoriju za proizvodnju atomske bome u Semiplatinsku, u kojemu su testirali i oruje sa subatomskim zrakama ... Priceov crte
bio je toliko precizan da ja, kao fiziar, u to nikada ne bih povjerovao da
ga nisam osobno vidio." (Targ, 1996., str. 81-82, u: Radin, 1997., str. 26).
Program za istraivanje vidovitosti, koji je provodio Istraivaki insti
tut Stanford, odvijao se u sklopu Sveuilita Stanford tijekom prve polovice
1970-ih, nakon ega je postao neovisna organizacija pod imenom Meuna
rodni istraivaki institut Stanford. Taj je program utemeljio Harold Puthoff, kojemu se najprije pridruio Targ, a nekoliko godina poslije i fiziar
Edwin May. Puthoff je napustio Istraivaki institut Stanford 1985., nakon
ega je May preuzeo poloaj predsjednika te organizacije. Godine 1990.,
program za istraivanje vidovitosti preputen je Science Applications In
ternational Corporation (SAIC), tvrtci koja je vladi ugovarala velike vojne
narudbe. Program je 1994., okonao (barem koliko nam je poznato) na
kon 24 godine i uloene svote od 20.000.000 dolara potpore od CIA-e,
Defence Intelligence Agency (Obrambene obavjetajne agencije), Army
Intelligence (Vojne obavjetajne agencije), Navy intelligence (Pomorske oba
vjetajne agencije) i NASA-e. Radin je napisao (1997., str. 98): "Te su agen
cije nastavile pokazivati zanimanje za istraivanje vidovitosti tijekom vie
od
20
godina, jer su programi Istraivakog instituta Stanford i
SAIC - povremeno misijama pruali korisne i izvanredno precizne infor
macije.
Tijekom jednog pokusa izvrenog u sklopu programa prikupljanja
obavjetajnih podataka, ispitaniku su odane samo osnovne informacije o
ciljanom predmetu, naime, da je rije o tehnikoj napravi negdje u Sjedinjenim Dravama. Radin tvrdi da je zapravo bila rije o visokonaponskom
mikrovalnom generatoru na jugozapadu zemlje. Neupoznat s time, ispi
tanik je izradio crtee i usmeno opisao predmet iste veliine i oblika kao
mikrovalni generator. Tono je rekao da smjer zrake tog generatora odstu
pa za 30, ( 0 5 . / 1 9 9 5 . , str. 204, u: Radin, 1997., str. 99).
U drugom pokusu izvedenom krajem 1970-ih, subjektu su dane koor
dinate neke lokacije u Sjedinjenim Dravama. Vidovnjak je precizno opi
sao veoma tajno vojno postrojenje. U to je doba samo postojanje takvog
postrojenja, koje se nalazilo u Virginiji, bilo najvia dravna tajna. Radin
je rekao (Puthoff, 1996., u: Radin, 1997., str. 99) da je vidovnjak: "... preci
zno opisao unutranjost postrojenja i ak je uspio osjetiti rijei tajne ifre,
koje su bile zapisane na papirima u fasciklima zatvorenima u ladicama za
spise." Godine 1977., novinski izvjestitelj koji je saznao za to izvjee, oti
ao je na to mjesto da provjeri nalazi li se ondje doista vojno postrojenje.
stavimo da opisi snova nisu sadravali nita znaajno i da suci nisu bili
upoznati s odabranom slikom, tada bi se podudarnost osam slika s opisom
mogla pripisati sluaju. U tomu bismo sluaju mogli oekivati da e se
odabrana slika samo u 50% sluajeva pojaviti u etiri slike iz itavog niza
od osam slika, koje najvie odgovaraju opisu snova. Radin je primijetio
(1997., str. 70): "lanci objavljeni u razliitim asopisima u razdoblju od
1966. do 1973., izvijestili su o ukupno 45 seansi povezanih s telepatskim
snovima ... ukupan omjer pogodaka iznosio je oko 63% ... vjerojatnost da
pogodci u 450 pokusa nee sluajno iznositi 63%, kada je sluajnost 50%,
a interval uvjerljivosti... mali [4% vie ili manje], iznosi 75 milijuna napra
ma jedan."
Pokusi sa snovima osnivali su se na pretpostavci da e psihiki uinci
mnogo snanije djelovati na um primatelja slabljenjem obinih osjetilnih
dojmova. Charles Honorton, parapsiholog koji je sudjelovao u pokusima
sa snovima koji su se izvodili u centru 'Maimonides', nastojao je razviti
metodu kojom bi subjekte doveo u umjetno stanje senzorne deprivacije
nalik snu. Istraivai bi uz pomo takve metode mogli mnogo bolje nadzi
rati eksperimentalni proces, koji vie ne bi ovisio o ekanju da spava utone
u san i ue u REM fazu. William Braud, psiholog pri Sveuilitu u Houstonu i Adrian Parker, psiholog pri Sveuilitu u Edinburghu, kotska, pridru
ili su se Honortonu s kojim su zajedno razvili ono to e se poeti naziva
ti ganzfeld metodom.
Pri razvijanju te metode, istraivai su bili nadahnuti stanjima izmije
njene svijesti, o kojima su pripovijedale drevne mudre predaje. Radin je
ustvrdio (1997., str. 73): "Honorton, Braud i Parker ustanovili su da opisi
mistinih, meditativnih i religioznih stanja esto ukljuuju anegdote o parapsiholokim iskustvima i da je ve u Vedama, drevnim indijskim religijskim
tekstovima, zabiljeena veza izmeu smanjene mentalne buke i spontane
manifestacije parapsiholokih pojava. Naime, u Patanjalijevim Yoga sutrama, jednom od prvih prirunika o jogi starih najmanje 3.500 godina, uzi
ma se kao utvrena injenica da dugotrajno prakticiranje duboke medita
cije dovodi do stjecanja razliitih siddha ili psihikih sposobnosti." Takve
tvrdnje pronalazimo posvuda u vedskoj knjievnosti. U Shrimad Bhagavatam (11.15.1) itamo: "Vrhovna boanska osoba ree: Dragi moj Uddhava, mistina savrenstva joge postie jogi koji je ovladao svojim ulima,
obuzdao svoj um, ovladao procesom disanja i usredotoio svoj um na Mene."
Prema vedskoj koncepciji, bog se naziva Yogesvara, gospodar svih misti
nih moi, a jogi koji umiruje svoj um usredotoujui ga na Boga u sebi,
postie siddhu. Jedna od tih siddha u Bhagavatapurani (11.15.6) naziva se
"Nov dokaz koji potvruje postojanje onoga to veina ljudi naziva telepati
jom ... znatno se razlikuje od ostalih: proao je strogu provjeru sumnjia
vih kolega i objavljen je u najuglednijem asopisu za psihologiju slubene
znanosti." (Bower, 1994.). Bern je u asopisu objavljenom u Science News
rekao: "Prije sam bio sumnjiav, no nakon primjene strogih istraivakih
vodilja, rezultati su bili statistiki znakoviti. Nadamo se da e otkria pota
knuti druge da pokuaju ponoviti taj rezultat." Slubeno izvjee objavlje
no je u Psiholokom biltenu u sijenju 1994. Bern i Honorton su statisti
kom metaanalizom spojili rezultate 11 studija koje su obuhvaale 240
ispitanika. Omjer pogodaka iznosio je 1:3, u usporedbi s omjerom sluajno
sti 1:4. U jednoj studiji, 29 studenata plesnih, dramskih i glazbenih umjet
nosti uspjeno su pogaali u jednom od dva sluaja. Jedan od recenzenata
lanka objavljenog u Psiholokom biltenu bio je harvardski psiholog Ro
bert Rosenthal, koji je rekao: "Bemov i Honortonov lanak statistiki je
veoma istanan i ne moete odbaciti njihova otkria." (Bower, 1994.).
No, nisu svi bili uvjereni. Na predavanju o parapsihologiji odranom u
Kraljevskom Institutu 5. veljae 2000., kojemu sam prisustvovao, psiholog
Richard Wiseman sa Sveuilita u Hertfordshireu tvrdio je da je njegova
analiza ganzfeld studija nakon 1987., rezultirala ukupnim omjerom pogo
daka od 27%, to, prema njemu, ne nadilazi vjerojatnost sluaja. Meu
tim, priznao je i da je analiza najnovijih studija izvedenih od 1997.-1999.,
koju je proveo jedan od njegovih suradnika, rezultirala omjerom pogoda
ka od 37%. U cjelini, ini se da ganzfeld pokusi doista potvruju postoja
nje paranormalnih pojava.
valovi prekidaju rad posebnog digitalnog sata, koji emitira nizove naizmje
ninih jedinica i nula (1010101010101...), pri emu se ti brojevi izmjenju
ju vie milijuna puta u sekundi. RNG elektronika konstruirana je tako da
naprava biljei stanje sata (jedinicu li nulu) u trenucima kada valovi pre
kidaju niz naizmjeninih jedinica i nula. Ako se valovi pojavljuju nasum
ce u omjeru od deset tisua puta u sekundi, RNG e zabiljeiti sporadian
niz od deset tisua jedinica i nula u sekundi (npr. 10001101000111101010
...). Suvremene RNG-strojevi otporni su na neovlatene intervencije i auto
matski biljee podatke. U RNG-u koji proizvodi nasumine nizove jedini
ca i nula, jedinice bi se, nakon dovoljnog broja pokuaja, trebale pojavlji
vati u omjeru od 50 posto. No, kada se od ispitanika zatrai da poele vie
jedinica od nula, taj postotak nadilazi razinu vjerojatnosti sluaja.
Suvremene RNG studije poele su radom Helmuta Schmidta, fiziara
u Boeingovim laboratorijima. Robert Jahn, dekan kole za inenjering i
primijenjene znanosti u Princetonu, zapoeo je svoj program studija RNG,
koji se i danas provodi u PEAR-u (Princeton Engineering Anomalies Re
search). Godine 1987., Dean Radin i Roger Nelson, psiholog na Sveuilitu
Princeton, izvrio je metaanalizu svih do tada izvrenih pokusa s RNG-om.
Njihovo je izvjee objavljeno u strunom znanstvenom asopisu Foundati
ons of Physics. Pregledavajui podatke iz 597 eksperimentalnih studija iz
vrenih u razdoblju od 1959. do 1987., utvrdili su da je ukupan omjer
tonih pogodaka iznosio 51%. Premda se to moda ne ini mnogo, vjero
jatnost sluaja u brojnim zabiljeenim pokuajima iznosi vie od bilijun
naprama jedan (Radin i Nelson, 1989., str. 140). Je li na te rezultate utjeca
lo selektivno izvjeivanje? Eliminacija dokaza koji potvruju postojanje
parapsiholokih pojava iziskivala bi 54.000 neobjavljenih izvjea ili oko
devedeset neobjavljenih izvjea s negativnim rezultatima na svako objav
ljeno izvjee (Radin i Nelson, 1989., str. 142). Drugi niz od 1262 eksperi
mentalne studije PEAR-a, provedene u razdoblju od 1989. do 1996., anali
zirao je York Dobyns, matematiar sa Sveuilita Princeton. Njegova je
analiza potvrdila prethodne studije. (Dobyns, 1996.).
Analiziravi RNG istraivaki program u cjelini, Nelson i Radin su
izvijestili (1996.): "U cjelini je ustanovljeno, uzimajui u obzir sve dostup
ne podatke, a.) da pokusi koji se izvode tijekom gotovo etrdeset godina
nastavljaju pokazivati male, ali statistiki neupitne uinke mentalne inte
rakcije, b.) istraivai s vie desetaka sveuilita diljem svijeta neovisno su
ponovili te uinke i c.) uinak je ponovljen primjenom novih eksperimen
talnih metoda koje ukljuuju neovisne skeptine promatrae ... Za obja-
U Moskvi u 6.mj. 1968., istonoeuropski znanstvenici, poput dr. Zdeneka Rejdaka iz ehoslovake, pokazivali su svojim zapadnjakim kole
gama filmske snimke pokusa s ruskim medijem Ninom Kulaginom, ije
su sposobnosti potonji tada prvi put mogli vidjeti. Broughton pie (1991.,
str. 144): "U jednom prizoru vidi se kako pomie cigaru koja stoji uspravno
na igraoj karti koja se nalazi zatvorena u prozirnoj plastinoj kutiji... U
drugom prizoru, Kulagina pomie jednu ili dvije ibice meu nekolicinom
ratrkanom na stolu i istodobno pomie nekoliko predmeta u razliitim
smjerovima. Rusi su provodili opsena istraivanja s Kulaginom. Osim tih
studija ruskih znanstvenika, koji su bili otvoreno zainteresirani za parapsiholoke pojave, Kulaginu su prouavali i odbori i pojedinci iz nepristranih
znanstvenih i medicinskih ustanova. Kako se ini, ti su istraivai bili veo
ma dobro pripremljeni na mogue prijevare. Obino su pregledavali ne
skriva li Kulagina magnete, uzice i druge naprave kojima bi mogla stimuli
rati telekinetike uinke. Prilikom jednog niza snimljenih istraivanja, pre
gledao ju je lijenik i bila je podvrgnuta rendgenskom pregledu kako bi se
otkrilo nalaze li joj se u tijelu neki skriveni magneti ili rapneli iz rata, koji
bi mogli izazvati magnetski uinak. esto su je istraivai traili da pomak
ne nemagnetske predmete u zatvorenim posudama radi eliminacije mag
neta ili skrivenih uzica kao moguih objanjenja."
Kaliginu je u 10.mj. 1970. u Sankt Peterburgu prouavao Gaither
Pratt, koji je tada radio u Odsjeku za parapsihologiju pri Virginijskom
Sveuilitu u Charlottesvilleu, SAD. Ondje je otiao sa svojim pomonikom
Champeom Ransomom. Tom su pokusu prisustvovali i Kulaginin suprug,
pomorski inenjer i dva znanstvenika, Genady Sergeyev, psiholog koji je
ve prethodno prouavao Kulaginu, te matematiar Konstantin Ivanenko
(Broughton, 1991., str. 141). Ispitivanje je odrano u hotelskoj sobi. Pratt
i Ransom sa sobom su donijeli neke predmete, meu kojima kompas i
kutiju ibica, koji su se mogli upotrijebiti za testove. Sergeyev je te predme
te stavio na stol ispred Kulagine i potom zatraio okupljene da se odmak
nu od stola na nekoliko minuta dok se Kulagina ne dovede u odgovarajue
psihiko stanje. Pratt je s kratke udaljenosti promatrao kako Kulagina
prua ruke prema predmetima. Nedugo potom, kutija ibica pomaknula
se nekoliko centimetara prema njoj. Kulagina ju je vratila na prvotni polo
aj na sredinu stola i ponovila izvedbu. Kutija ibica iznova se pomaknula
prema njoj. Kulagina je potom objavila da je spremna poeti (Broughton.
1991., str. 142).
Jedan od pokusa ukljuivao je mali ne-magnetski cilindar. Pratt ga je
snimio kunom filmskom kamerom. Broughton je napisao (1991., str. 142-
Drugi dio:
DOKAZ POSTOJANJA SVJESNOG 'JA',
KOJI MOE POSTOJATI NEOVISNO OD TIJELA I UMA
Um je istanani materijalni element koji, izmeu ostalog, moe prikupljati
dojmove s predmeta koji se nalaze izvan uobiajenog dosega percepcije i
manipulirati prostom materijom na paranormalne naine. No, um sam
po sebi ne opskrbljuje ljudski organizam svjesnim iskustvom. Svijest proiz
lazi iz drugog izvora, koji se na sanskrtskom naziva atman ili 'sebstvo'.
Prema sanskrtskoj vedskoj knjievnosti, 'sebstvo' je mala estica duha koja
um i tijelo obasjava svijeu. Premda atman ne moemo izravno vidjeti,
moemo zamijetiti njegovu prisutnost posredstvom njegova simptoma,
svijesti. To svjesno 'ja' moe postojati neovisno od tijela i uma. U nastavku
emo razmotriti dokaz o postojanju takvog svjesnog 'ja'. Kao i u sluaju
elementa uma, usredotoit u se na dokaze prikupljene u razdoblju suvre
mene znanosti evolucije, tj. od sredine 19. st. do danas. Osim toga, usredo
toit u se na dokaz iz kojega proizlazi da u ovom trenutku u tijelu postoji
svjesno 'ja', koje nije proizvod uma ili materije. Dokaz o opstanku toga 'Ja'
nakon smrti tijela razmotrit u u 8. poglavlju.
Prema toj koncepciji, mozak moda prenosi ili koi svijest u razliitim stu
pnjevima. James je rekao: "Moemo pretpostaviti da se opstruktivna grani
ca mozga sputa i raste sukladno stanju u kojemu se mozak nalazi. Kada
je mozak u punom djelovanju, ona se sputa toliko nisko da ga preplavljuje
razmjerna koliina duhovne energije. U drugim sluajevima, proputaju
se samo takvi povremeni misaoni valovi, kao to je dubok san. A kada mo
zak potpuno prestane funkcionirati ili kada pone propadati, iz ovog pri
rodnog svijeta posve e ieznuti onaj poseban tijek svijesti koji je mozak
proputao. No, djelokrug bia koje je proizvodilo svijest jo e uvijek biti
netaknut; i u tom mnogo stvarnijem svijetu s kojim je istodobno postojala,
ak i kada je postojala ovdje, svijest moe i dalje postojati na nama nepo
znate naine." (Murpy i Ballou, 1960., str. 292). ini se da je James bio
sklon zamiljati ivi tijek svijesti, umjesto pojedinane svjesne due, premda
u oba sluaja svijest postoji neovisno od materije.
to se tie ideje da mozak jednostavno prenosi pretpostojeu svijest,
James je citirao sljedeu izjavu britanskog filozofa E C. S. Schillera (1891.):
"Materija je divljenja vrijedno udeen stroj za sreivanje, ograniavanje i
sputavanje svijesti koju uokviruje ... Ako je materijalni okvir grub i jedno
stavan, kao u niih organizama, tada on proputa samo mali dio inteligencije; ako je istanan i sloen, ostavlja vie pora i postoji radi manifestacije
svijesti." (Murphy i Ballou, 1960., str. 300).
Izvantjelesna iskustva
Iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva (koja se nazivaju razliitim
skraenicama: NDE, OBE, OOBE), dokazuju da svijest moe postojati po
sve neovisno od grube materije (tijela) i istanane materije (uma). U svim
razdobljima povijesti, ljudi iz svih dijelova svijeta izvjeivali su o takvim
iskustvima. U svojoj interkulturnoj studiji Dean Shields je napisao (1978.,
str. 697): "Pri istraivanju vjerovanja u izvantjelesna iskustva (OOBE [out
of body experience]) upotrebljeni su podaci iz gotovo 70 ne-zapadnjakih
kultura. Iz tih podataka proizlazi da se vjerovanja u izvantjelesna iskustva
pojavljuju u oko 95% svjetskih kultura i da su, unato strukturalnoj i zemljo
pisnoj razliitosti tih kultura, zapanjujue slina. Utvreno je da su 3 uobi
ajena objanjenja takvih vjerovanja, koja su istraena - teorija drutvene
kontrole, krize i snova - neprikladna. S obzirom na to, postoji mogunost
da su specifinost i openitost vjerovanja u izvantjelesna iskustva jedno
stavno odgovor na stvaran dogaaj, tj. na stvarno postojanje izvantjelesnih
iskustava." Dokazavi stvarno postojanje svjesnog 'ja', sposobnog da prima
str. 32-33): osjeaj smrti (1 bod); osjeaj ugodnog spokoja (2 ili 4 boda
ovisno o snazi osjeaja); osjeaj odvajanja od tijela (2 ili 4 boda ovisno o
osebujnosti opisa); ulazak u podruje tame (2 ili 4 boda ovisno o postojeim
kretanjima); uju se glasovi ili osjea neija prisutnost (3 boda); osvrt na
dotadanji ivot pojedinca (3 boda); pojedinac vidi svjetlost (2 boda); po
jedinac vidi prekrasne boje (1 bod); ulazak u svjetlost (4 boda); susret s
vidljivim duhovnim biima (3 boda). Ocjenjivanje se vrilo u omjeru od 0
do 29 bodova, a obavljala su ga tri suca koji su trebali suglasno dodijeliti
svaku pojedinu ocjenu. Za ispitanike koji su imali manje od est bodova,
utvreno je da nisu doivjeli Moodeyev tip iskustva bliska smrti. Bodovi
od 6 do 9 upuivali su na umjereno iskustvo blisko smrti, a vie od 10
bodova smatralo se dubokim iskustvom bliske smrti. Ring je ustanovio da
je 49 njegovih ispitanika (48%) opisalo iskustva sukladna Moodvevu opi
su 'osnovnog tipa iskustva' (Ring, 1980., str. 32). Medu njima je 27 ispitani
ka (26%) doivjelo duboko, a 22 ispitanika (22%) umjereno iskustvo bliske
smrti.
Zanimljivi su opisi nekih Ringovih ispitanika o takvim iskustvima. Se
stra jedne ispitanice radila je kao medicinska sestra u bolnici u kojoj je
ispitanik doivio iskustvo blisko smrti tijekom pruanja hitne pomoi na
kon sranog udara. U tom stanju bliskom smrti, ispitanica je vidjela svoju
sestru kako dolazi u bolnicu. "Ula je u bolnicu nedugo nakon oglaavanja
znaka za uzbunu, te dola u sobu za hitni prijam gdje je radila i netko joj
je rekao to se dogaa, nakon ega je hitro dola gore. Vidjela sam je dok
je to radila, vidjela sam je kako se uspinje liftom." Ispitaniina je sestra
poslije potvrdila da je radila tono ono to je vidjela u viziji (Ring, 1980.,
str. 51).
Ring je u svojoj knjizi opisao i sluaj o kojemu je izvorno izvijestio bri
tanski istraiva parapsihologije, E W. H. Myers, u svom klasiku Human
Personality and Its Survival of Bodily Death. Ispitanik je bio lijenik dr. A.
S. Wiltse, koji je 1889. teko obolio od trbunog tifusa. U trenutku kada je
padao u komu, osjeao se pospano i poeo je gubiti svijest. Lijenik koji
ga je lijeio, dr. S. H. Raynes rekao je da Wiltse etiri sata nije pokazivao
otkucaje bila ili srca. Tijekom tog vremena Wiltse je doivio sljedee isku
stvo: "Iznova sam se probudio u stanju svjesnog postojanja i ustanovio da
se jo uvijek nalazim u tijelu, premda moje tijelo i ja vie nismo imali ni
kakvih zajednikih interesa." Osjeao je da je on, iva dua, 'isprepleten'
tjelesnim tkivima. No, tada su veze s tjelesnim tkivima poele pucati i on
ie izaao iz tijela kroz glavu. "inilo mi se da sam proziran, plavkast i po-
tpuno nag", rekao je Wiltse. "Kada sam se okrenuo, lijevim sam laktom
dotaknuo ruku jednog od dvojice gospodina koji su stajali pokraj vrata.
Na moje iznenaenje, njegova je ruka prola kroz moju bez ikakva otpora,
pri emu su se rastavljeni dijelovi iznova meusobno spojili, kao to se i
zrak iznova spaja." Wiltse je potom pogledao svoje mrtvo tijelo. U tom su
se trenutku otvorile oi na tijelu koje je lealo i Wiltse se ponovno naao
unutar njega, rekavi u sebi: "to mi se, za Boga, dogodilo? Moram li opet
umrijeti?" (Ring, 1980., str. 230).
Ring je rekao da se iskustvo blisko smrti moe najbolje objasniti kao
izvantjelesno iskustvo (1980., str. 232). Neto se odvaja od ovoga tijela,
premda se Ring uzdrava od uporabe rijei dua, za koju smatra da nije pri
kladna kao znanstveni pojam zbog razliitih znaenja koja joj pridaju ra
zliite religije. To se moe izbjei dobrom definicijom pojma dua. Osobno
nemam nita protiv Ringova rjeenja. On kae (1980., str. 233): "Zadovo
ljit u se tvrdnjom da nam izvantjelesna iskustva pruaju empirijski navje
taj mogueg podrijetla koncepta due. U tom smislu, sklon sam ograniiti
njezinu primjenu u religijskim kontekstima. Meutim, na temelju pretpo
stavke odvajanja od tijela, podravam pretpostavku da svijest (sa ili bez
drugog tijela) moe djelovati neovisno od fizikog tijela."
U knjizi Heading Toward Omega (1984.), Ring je zabiljeio rezultate
daljnjih istraivanja koja su dodatno potvrdila njegovo tumaenje iskustva
bliskog smrti kao izvantjelesnog iskustva. U toj je knjizi iznio jo neka
izvjea o takvim iskustvima, ukljuujui ona u kojima subjekti ulaze u
svjetlost kao 'iste svijesti' i telepatski komuniciraju s prijateljskim duhov
nim biima, koja im daju prosvjetiteljske poruke. Jedan ispitanik, naveden
kao gospodin Dippong, rekao je da je posljednje to se sjea prije ulaska u
stanje blisko smrti bilo da se molio Bogu. Nakon toga je uao u drugo
stanje svijesti. "Nalazio sam se na gustom panjaku s cvijeem. Bilo je neko
drugo mjesto, drugo vrijeme, a moda ak i drugi svijet." Zauo je zvuk
nezemaljske glazbe. Sve to se ondje dogodilo razlikovalo se od svega to je
do tada doivio, a ujedno mu je na neki nain bilo i poznato. Kao i mnogi
drugi ispitanici, rekao je da to iskustvo ne moe opisati rijeima. Iz svjetla
prekrasnih boja izalo je prekrasno, blistavo bie, za koje je pomislio da je
moda njegov stvoritelj. To zlatom obasjano bie, koje mu se uinilo neobi
no poznatim, isijavalo je svjetlou i ljubavlju. Postao je svjestan i prisut
nosti drugih ivih bia. Osjetio je da su sva iva bia dio svjetla i da je svje
tlo dio njih (Ring, 1984., str. 61-66).
Ispitanica imena Ann opisala je iskustvo blisko smrti, koje je doivjela
pri porodu drugog djeteta 1954. U trenutku oka, osjetila je kako se brzo
snika, rekao je (1982., str. 7): "U osnovi, suprotstavio bih svoje iskustvo
strunog kardiologa navodnim vizualnim sjeanjima laika. Pri tome sam
bio uvjeren da e se pojaviti oite nedosljednosti, koje e ta navodna pro
matranja svesti na 'upueno nagaanje od strane pacijenta." No, na kraju
svoje studije, Sabom je stigao do drukijeg zakljuka.
Slijedi opis jednog od sluajeva zbog kojih je Sabom promijenio milje
nje. Ispitanik je bio 52-godinji noni uvar, koji je prije ispitivanja preivio
2 srana udara. Sabornu je opisao izvantjelesno iskustvo koje je doivio
pri prvom sranom udaru, no oklijevao je povjeriti mu i drugo iskustvo,
koje je doivio prilikom drugog sranog udara, pretpostavljajui da mu
Sabom vjerojatno nee vjerovati. No, na Sabomov nagovor, pacijent je poeo
opisivati stvari kojima je svjedoio prilikom drugog sranog udara (Sa
bom, 1982., str. 64-67). Prilikom razgovora iznova se vraao naprijed i
natrag u vrijeme, tako da sam u saetku koji slijedi poredao njegova opaa
nja, kako smatram, ispravnim redoslijedom. Najprije mu je intravenozno
ubrizgana anestezija, uslijed koje je izgubio svijest. No, tada, prisjetio se:
"Iznenada sam postao svjestan ... kao da se nalazim u sobi nekoliko metara
iznad svoje glave, kao da sam druga osoba u sobi." Vidio je kako mu tijelo
oblau s nekoliko slojeva tkanine. Vidio je svoja otvorena prsa i metalnu
napravu koja mu rastvara prsnu upljinu. Vidio je svoje srce, koje je bilo
drukije boje od ostatka tijela. Vidio je kako mu lijenici umeu neku napra
vu u ilu. uo ih je kako razgovaraju o proceduri ugradnje srane premosnice. Vidio je lijenike kako mu uklanjaju dio srca. Vidio je kirurge kako
mu: "... dva puta ubrizgavaju neto u srce." A nakon operacije, vidio je ka
ko mu dva lijenika iju prsa. Prvo su ga ivali iznutra, a potom izvana.
Svjedoenje tog ispitanika mnogim se pojedinostima podudaralo s ki
rurkim izvjeem, koje on nikada nije vidio (Sabom, 1982., str. 68, sa Sabomovim oznaenim interpolacijama): "Opa anestezija [halotan] uspje
no je aplicirana u pacijenta u leeem stanju... Bio je pripremljen od brade
do podruja ispod glenjeva i odjeven je u uobiajenu sterilnu odjeu ...
Uinjen je dug sredinji rez ... Rasporen je prsni ko uz sredinji rez, pri
mjenom samostojeeg retraktora ... [Nakon izlaganja srca] dvije "32 Argyle venous lines"* umetnute su kroz ubodne rane u desnom atriju [sra
na komora]... Jedna od tih cijevi doprla je do gornje, a druga do donje uplje
* "32 Argyle venous lines" - su "kanile" tj. cjevice koje se koriste tijekom kardiokirurkih zahvata, a postavljaju se u velike krvne ile (u ovom sluaju - vene) koje ulaze
u srce s jedne strane, a drugi im kraj zavrava na aparatu koji predstavlja "umjetna
plua". 32 je promjer tih kanila u posebnim mjerama, tzv. FRENCH-ima. "Argyle" je
jedan od proizvoaa kanila. (postoje i kanile Cordis, Johnson&Johnson itd.).
vene [velike ile koje vode krv prema srcu] ... Pacijent je prikljuen za srano-plunu premosnicu ... Aneurizma srane klijetke ["vreasto izboenje na stijenci srca koje predstavlja podruje prvog sranog udara i druk
ije je boje od normalnog sranog miia koji je sauvan] uklonjena je ...
Nakon toga je zatvorena lijeva klijetka ... Iglom i trcaljkom isputen je zrak
iz lijeve klijetke ... Rana je zatvorena u slojevima."
Opis spomenutog ispitanika sadravao je i mnoge druge pojedinosti
koje nisu spomenute u izvjeu kirurga, kao to je umetanje spuvi u prsnu
upljinu radi upijanja krvi. Te pojedinosti, suvie neznatne da bi bile spome
nute u izvjeu, posve su sukladne s njime. Sabom je naveo i druge primje
re veoma iscrpnih opisa kirurke operacije, s kojima pacijent obino nije
upoznat. Takva iscrpna izvjea ispitanika, koja su se podudarala s detalj
nim lijenikim izvjeima o kirurkim procedurama, za Saborna su pred
stavljala uvjerljivu potvrdu stvarnosti postojanja izvantjelesnih iskustava.
Trideset dva Sabomova ispitanika detaljno su opisala medicinske zahva
te kojima su bili podvrgnuti (1982., str. 83). U nastojanju da utvrdi vjero
jatnost da su ta izvjea rezultat upuenih nagaanja, Sabom je ispitao
25 sranih bolesnika koji su doivjeli iskustva slina opisanima
iskustvima bliskim smrti (1982., str. 84). Ti su pacijenti bili openito upoz
nati s bolnikom procedurom lijeenja sranih bolesnika, a mnogi su pri
znali da su gledali bolnike serije i filmove na televiziji. Sabom ih je zatraio
da zamisle da se nalaze u operacijskoj dvorani i da promatraju lijenike
kako pokuavaju reanimirati rtvu sranog udara, te da mu iscrpno opiu
to misle da bi se ondje trebalo dogaati. Dva ispitanika nisu uspjela nita
opisati. Od dvadeset trojice koji jesu,
20
ih je u svojim opisima iznije
lo velike pogreke. Najuobiajenija pogreka ukljuivala je reanimaciju
umjetnim disanjem. U bolnicama se primjenjuju druge metode davanja
kisika pacijentu. Tri od tih opisa bila su veoma ograniena, no nisu sadra
vala nikakve oite pogreke (Sabom, 1982., str. 85). Usporedbe radi, od 32
ispitanika koji su izvijestili o nekim pojedinostima lijenikih zahvata na
njima tijekom iskustva bliskog smrti, 26 ih je dalo ope opise koji nisu sadr
avali nikakve velike pogreke. Sabom tvrdi (1982., str. 87) da su se ti opisi:
"... openito podudarali s poznatim injenicama o hitnim lijenikim za
hvatima u sluaju smrtne opasnosti." Kako su tvrdili ti ispitanici, bili su
vie usredotoeni na samo iskustvo nego li na ono to rade lijenici, radi
ega se nisu mogli prisjetiti pojedinosti (Sabom, 1982., str. 86). Nadalje,
est ispitanika dalo je nevjerojatno detaljne opise, koji su se podudarah s
izvjeima o njihovu lijeenju. Prema tome, izvjea 20 od 23 ispitanika u
kontrolnoj skupini sadravali su velike nedostatke, dok opisi nijednog od
stupno gubi svijest, vizualni se osjeti obino gube prije ulnih. S obzirom
na to, moe se pretpostaviti da se ispitanici na rubu smrti prisjeaju zvuko
va, a ne vizualnih dojmova. S tim u vezi valja istaknuti i da su shizofrenine halucinacije poglavito slune, a ne vizualne.
injenica da vizualni dojmovi ispitanika koji se nalaze izvan svijesti,
odgovaraju njihovu stvarnom okruenju iskljuuje teoriju da ispitanici iz
miljaju izvjea o svojim izvantjelesnim iskustvima radi potiskivanja
straha od smrti, prihvaanja od strane drutva ih potvrde osobnih religij
skih uvjerenja. ini se neuvjerljivim da su takve halucinacije ograniene
na rekonstrukcije stvarnih okruenja.
Podudarnost vizualnih dojmova i stvarnih okruenja takoer iskljuuje
pretpostavke da su vizije i halucinacije prouzroene anoksijom (nedostat
kom kisika u mozgu) i hiperkarbijom (prevelikom koliinom ugljinog
dioksida). Kako tvrdi Sabom (1982., str. 175-176), nedostatak kisika uzro
kuje konfuzno stanje uma, posve suprotno od mentalne bistrine koju osje
aju ispitanici s izvantjelesnim iskustvima. Prevelika koliina ugljinog
dioksida moe izazvati svjetlosne bljeskove i druge uinke, no, naizgled, ne
i percepciju neposrednog okruenja pojedinca. Nadalje, lijenici su jednom
od Sabomovih pacijenata, tijekom kardiolokog tretmana, uzeli uzorak
krvi radi analize krvnih plinova. Razina kisika bila je iznad prosjeka, a ug
ljinog dioksida ispod prosjeka (Sabom, 1982., str. 178).
Neki su iznijeli teoriju da se izvantjelesna iskustva mogu objasniti kao
posljedica napadaja u temporalnom renju, no Sabom tvrdi (1982., str.
173-174) da su percepcije neposredne okoline potpuno iskrivljene tijekom
takvih napadaja.
Blackmore i drugi pokuali su objasniti tonost vizualnih dojmova o
kojima su izvijestili ispitanici koji su doivjeli izvantjelesna iskustva, pret
postavkom da um osobe koja gubi svijest koristi osjetila dodira i sluha
kojima proizvodi precizne vizualne slike pri emu zapravo ne naputa tijelo
i, prema tome, ne promatra stvari iz te perspektive. No, u veini sluajeva
ispitanik vidi stvari za koje nije mogao na jednostavan nain saznati osjeti
lom dodira ili sluha. Jedan od Sabomovih ispitanika izvijestio je da je vidio
kako se kazaljke na dijelu medicinske opreme (defibrilatoru) pomiu na
odgovarajui nain. Blackmore je pretpostavio (1993.,str.118-119) da je
taj podatak ispitanik mogao saznati nakon operacije (moda u nekoj televi
zijskoj emisiji) i poslije ga je umetnuo u svoje izvjee. Naravno, sve su
pretpostavke mogue, no ispitanik je tvrdio da nije gledao nikakve televizij
ske emisije koje su ukljuivale primjenu defibrilatora (Griffin, 1997., str.
246).
Sjeanja na reinkarnaciju
Fenomen reinkarnacijskih sjeanja potvruje ideju da se izvantjelesna is
kustva moraju tumaiti kao izvantjelesna putovanja svjesnog 'ja'. Ian
Stevenson i njegovi suradnici objavili su brojne primjere male djece, koja
su spontano obznanjivala svoje prethodno ljudsko postojanje. Objavljena
izvjea sadre dokaz koji potvruje identitet osobe za koju dijete tvrdi da
je bila u prolom ivotu. Dijete nije moglo uobiajenim nainima saznati
za taj dokaz, koji je potvren unakrsnim ispitivanjem djeteta i osoba, koje
su tvrdile da su upoznate s osobama i dogaajima iz prolog ivota o kojima
dijete svjedoi. Stevenson je objavio 64 opseno dokumentirane studije iz
cijeloga svijeta i posjeduje izvjea o jo 2600, naizgled vjerodostojnih slu
ajeva (koje su istraivali on i drugi). Razmotrimo u nastavku dva takva
sluaja.
Sukla Gupta rodila se 1954. u selu Kampa u zapadnom Bengalu, Indija.
Kada je navrila osamnaest mjeseci, roditelji su je esto vidjeli kako se igra
s komadom drveta, koji bi omotavala tkaninom i postupala prema njemu
kao prema djetetu, nazivajui ga Minu. Kada je malo odrasla, otkrila je da
je Minu njezina ker. Govorila je i da ima mua kojega nije nazivala ime
nom, kao to je to uvrijeeno meu udanim enama u Indiji. Jednom se
prilikom prisjetila da je otila sa svojim neimenovanim muem u kino.
Drugu dvojicu mukaraca imenovala je, nazivajui ih Khetu i Karuna, na
vodei da je rije o mlaoj brai njezina mua. Rekla je da su svi zajedno
ivjeli u susjedstvu, u selu Rathtala u Bhatpari, koje se nalazi 17 km juno
od Kampe, na cesti za Calcuttu. Stevenson primjeuje (1974., str. 53): "Obi
telj Gupta nije osobito dobro poznavala Bhatparu; meutim, nikada nisu
uli za okrug Rathtalu u Bhatpari, ni za ljude koje je Sukla imenovala."
U dobi od oko etiri godine, Sukla je zatraila da je odvedu u Bhatparu.
prijetei da e u suprotnom sama ondje otii. Rekla je da e im, odvedu li
prihvaali. Kada je Imad imao dvije godine, alim el Aschkar, koji je ivio
u Khribyju, jednom je prilikom doao u Kornayel. Imadova baka posvjedo
ila je da je Imad, kada ga je ugledao, odjurio prema Salimu i obgrlio ga
rukama. "Zna li tko sam?", upitao ga je alim, a Imad mu odgovori: "Da,
bili ste mi susjed." (Stevenson, 1974., str. 276). alim el Aschkar doista je
bio susjed preminulog lana obitelji Bouhamzy. Nedugo nakon toga, Imadovi su roditelji upoznali enu koja je ivjela u selu pokraj Khribyja. Potvr
dila im je da ondje doista ive ljudi imena koje je spominjao Imad (Steven
son, 1974., str. 276). Imadov je otac u prosincu 1963. prisustvovao sprovodu
u Khribyju, gdje su mu neki ljudi koje je upoznao pokazali dvojicu muka
raca s imenima koje je spominjao Imad. Bio je to njegov prvi posjet Khriby
ju i tom prilikom nije razgovarao ni s jednim lanom obitelji Bouhamzy.
Imad se oduvijek neobino ponaao. Prve rijei koje je izgovorio kao
dijete bilo je ime Jamileh, kako se zvala ena koju je navodno poznavao u
svom prethodnom ivotu. Opisivao je njezinu ljepotu i ukus za zapadnja
ku odjeu. Na mnoge je naine izraavao svoju privlanost prema toj
lijepoj eni, pokazujui za nju interes neprilian dvogodinjem ili trogodi
njem djeaku. Imad je izbjegavao svoje vrnjake i volio je piti jaki aj i kavu,
kao i seoski mukarci. esto je molio svoga oca da ga povede sa sobom u lov.
Rekao je da je u prolom ivotu posjedovao dvocjevku samaricu i puku,
koju je sakrio u svojoj kui. U koli je s neuobiajenom lakoom uio fran
cuski. A nakon roenja njegove sestre, molio je roditelje da joj nadjenu
ime Huda. Imad je pokazivao i velik strah prema autobusima i kamionima
i neprestano je opisivao dvije prometne nesree. U jednoj je mukarac koji
je vozio kamion izgubio obje noge. Izmeu tog mukarca i vozaa izbila je
svaa. U drugoj nesrei, Imad je vozio autobus koji je doivio nesreu ka
da ga, iz nekog razloga, nije vozio on. Opisao je i kuu u kojoj je ivio. Kao
dijete je esto govorio da je veoma sretan to moe hodati.
Imadovi su roditelji na temelju svega toga zakljuili da je njihov sin ne
ko ivio u Khribyju i da se zvao Mahmoud Bouhamzy, te da je imao pre
krasnu suprugu imena Jamileh. Poginuo je u sudaru s kaminom, i u toj je
nesrei izgubio obje noge. Ta je nesrea bila posljedica svae s vozaem
kamiona. Zakljuili su i da neka od imena koja je spominjao pripadaju
njegovim sinovima, brai i drugim roacima. Naime, zakljuili su da ima
brata Amina koji je ivio u Tripoliju, gdje je radio na dvoru. Drugi mu se
brat zvao Said. Imao je i etiri sina, Adila, Talila (ili Talala), Kemala i Sali
ma. Prijatelji su mu bili Yousef el Halibi i Ahmed el Halibi. Imao je i sestru
Hudu.
nazivali umovima odvojenima od tijela koji lebde oko fetusa i majke, koji
se nalaze 'unutar i izvan' fetusa i telepatski spoznavaju majine osjeaje
tijekom trudnoe i poroda ... Ispitanici su svoju nesklonost sjedinjavanju
s fetusom pripisivali negativnim stavom prema svom roenju. Otprilike 68%
ispitanika izrazilo je antipatiju i tjeskobu zbog utjelovljenja. Takav je stav
bio povezan s milju o fizikom ivotu kao neugodnom obvezom koju
moraju ispuniti odazivajui se na nepoznatu zapovijed."
Uzimajui u obzir izvjea o sjeanjima na proli ivot, itav slijed ra
zvoja svijesti koji je izradila Wadeova, ukljuuje dogaaje koji se poduda
raju s postojanjem transcendentnog 'ja prije i nakon ovozemaljskog utje
lovljenja. Kako kae Wadeova, neki istraivai tvrde da se transcendentno
svjesno 'ja' tijekom procesa zaea i raanja, poistovjeuje s istananim
energetskim poljima koja okruuju grubo fiziko tijelo i, konano, sa samim
tijelom. "Openito govorei", kae Wadeova (1996., str. 243), "ova skupina
naizgled namee teoriju da bit pojedinca - njegova trajna svijest kao oblik
ivotne energije - ukljuujui njegove nagomilane karme, 'silazi' iz najuda
ljenijeg sloja energetskog polja koje okruuje tijelo, i sputa se u ono najbli
e tijelu i potom, preko staninih struktura, u samo tijelo kada se pretvara
u inkarniran ivot... Ako karmiki obrasci nisu razrijeeni, tijekom ivota
se gomila sve vie energije koja zadrava izvor svijesti visoko nabijenom
graom. Budui da nije rasuta, ta nagomilana energija opstaje i prenosi se
protekom vremena i mnogih inkarnacija." Wadeina teorija odraava ideju
devolucije, prema kojoj svjesno 'ja' prvotno biva postupno prekriveno
umom, a potom materijom.
Saetak 6. poglavlja
Svako znanstveno objanjenje mora polaziti od odreenih nedokazanih
injenica ili pretpostavki. Ustrajemo li na dokazu polaznih pretpostavki,
zapast emo u beskrajnu regresiju dokaza pretpostavki, dokaza dokaza
pretpostavki i dokaza dokaza dokaza pretpostavki. Stoga se openito sma
tra da polazne pretpostavke moraju jednostavno biti razumne na temelju
dostupnog dokaza. Danas veina znanstvenih objanjenja podrijetla ovje
ka polazi od pretpostavke da su ljudska bia sastavljena iskljuivo od proste
materije, openito poznatih kemijskih elemenata. No, premda nije doka
zana, ta pretpostavka smatra se razumnom u odnosu na dostupne dokaze.
Ali, iznosei tu pretpostavku, znanstvenici ne uzimaju u obzir sve dostupne
dokaze. Pritom, naravno, govorim o vrstama dokaza opisanima u ovom
poglavlju. ak i izrazito sumnjiav Carl Sagan, koji u svojoj knjizi The
50% jedinica i
50%
nula. No, Schmidt je svojim poku
sima utvrdio da ispitanici mogu mentalno izazvati poveanje broja jedini
ca ili nula, koje nadilazi vjerojatnost sluaja. On kae (1993., str. 367): "Na
ishod kvantnih promjena, koje kvantna teorija pripisuje pukom sluaju,
pojedinac moe utjecati svojim umom. To namee pretpostavku neute
meljenosti kvantne teorije kada se eksperimentalno primjeni na sustave
koji ukljuuju ljudske subjekte." Drugim rijeima, kvantna teorija je u
ovom sluaju nevaljana jer se njezina predvianja ne mogu primijeniti na
pokuse s generatorima nasuminih brojeva. Schmidt dodaje: "Ostaje utvr
diti moe li se kvantni formalizam modificirati tako da ukljui psi-efekte."
Dvojbeno je da e to ikada biti postignuto. To upuuje na nepotpunost
kvantne mehanike kao opisa stvarnosti. Isto tako nije mogue izloiti je
dnostavan niz jednadbi koji bi objasnio sve pojave u svemiru. Premda se
kvantna mehanika moe primijeniti na odreeni podniz stvarnosti, ona
nije sveobuhvatna. S obzirom na to, cilj matematike teorije svega, mogao
bi zauvijek ostati nedostian.
Svako materijalno objanjenje svijesti kao novonastalog svojstva neuro
na ili kao efekt kvantne mehanike povezan s mikro-cjevicama u neuroni
ma, mora ukljuivati promjenjivost tih sastojaka mozga. Mozak sadri
oko 10 milijardi neurona. Svaki pojedini neuron ima oko deset tisua poveznica s ostalim neuronima. ovjek svakodnevno u prosjeku gubi tisuu
neurona u mozgu (Radin, 1997., str. 259). Uistinu je optimistino vjerova
ti da svijest i njezini mentalni sadraji mogu zadrati svoj integritet u tako
obilnim nasuminim prekidima u modanim ivcima, koje navodno stva
ra svijest. Mnogo je razumnije pretpostaviti da je jedinstvena svijest ivog
bia nesvediv element stvarnosti i da se mozgom jednostavno koristi kao
oruem.
ini se da materija, um i svijest svojim uzajamnim djelovanjem katkad
zloupotrebljavaju svojevrsnu postupno-razvojnu kauzalnost, koju danas
openito prihvaa redukcionistika znanost. Prema redukcionistikoj zna
nosti, ljudi izvorno nastaju kao molekule iz kojih se potom razvijaju um i
svijest. Radin (1997., str. 260) i drugi istraivai pretpostavljaju da ivi
sustavi sudjeluju u sustavu s ulaznom i silaznom kauzalnou, u kojima
stanja materije mogu utjecati na stanja uma i svijesti i obrnuto. Radin
(1997., str. 261) pretpostavlja da obuhvatan model tog uzrono-posljedinog sustava: "... moe ostaviti kvantnu ili subkvantnu fiziku na dno, a 'duh'
i 'nad-duh' na vrh." To podsjea na vedski model koji 'nad-duh' doista
smjeta na vrh (tj. paramatman ili 'Nad-dua').
ekstremnije i kontroverznije pojave, kao to su mistina sjedinjenja, izvantjelesna iskustva, medijacije i opstanak due." Pitanje glasi: "Kako 'trajni
valni sustav' (atman ili dua, prema vedskom modelu) stjee 'dovoljno
energije' da izae iz energetskog izvora? U tome moda ima ulogu Naddua. Samo Nad-dua posjeduje dovoljno energije da ni na koji nain ne
bude ograniena nikakvim energijama. Ali ona moe dati dovoljno ener
gije pojedinim jedinicama svijesti da se oslobode svojih ogranienja. No,
te jedinice svijesti nikada ne mogu postii stupanj slobode Nad-due, s
kojom moraju biti neprestano povezane da bi odrale svoju slobodu.
7. POGLAVLJE
KOZMIKA HIJERARHIJA:
INTERKULTURALNA STUDIJA
Znanost nam prua vrste dokaze koji potvruju pretpostavku da je ovjek
sastavljen od tri tvari: materije, uma i svijesti. To vodi do srodne pretpo
stavke da je i sam svemir podijeljen na podruja kojima dominiraju prosta
materija, um i duh. Takve kozmologije nalazimo u brojnim kulturama iz
svih razdoblja povijesti.
Te kozmologije ukljuuju hijerarhije bia prilagoenih ivotu na razlii
tim razinama. Struktura tih hijerarhija esto je sloena, premda se u njima
moe jasno razaznati osnovni obrazac. Na vrhu hijerarhije nalazi se neka
vrhovna upravljaka inteligencija. Ispod nje je podreen bog-stvoritelj ili
demijurg, iz kojega proizlaze razliiti polubogovi, ljudi, biljke, ivotinje,
utvare, demoni i duhovi. Najvia razina, na kojoj poiva vrhovna upravlja
ka inteligencija, Bog, posve je duhovna. Razine na kojima poivaju bogstvoritelj i vii polubogovi, proete su mjeavinom duha i elementa istan
anog materijalnog uma. Nie razine, koje nastanjuju nii polubogovi,
ljudi, ivotinje i biljke, proete su mjeavinom duha, uma i proste materije.
Na tim niim razinama obino se nalazi podzemlje ili pakao, kao i obina
zemaljska sfera.
Ljudi i sva druga iva bia koji postoje na zemlji, posjeduju duhovnu
esenciju ili duu, koja izvire iz duhovne razine svemira. Ta duhovna razina
prvotno biva prekrivena umom, potom materijom, u procesu koji nazivam
devolucijom. Proces devolucije poinje kada elje pojedinanog svjesnog
'ja' odstupaju od duhovnog sklada koji postoji meu svim biima u duhov
nom svijetu. Ovisno o mjeri njihova odstupanja od izvornog duhovnog
sklada, svjesna 'ja' primaju istananija ili grublja materijalna tijela i polja
djelovanja. Vii polubogovi, koji zadravaju odreen dio svoje svjesnosti
o duhovnim stvarnostima, primaju tijela poglavito sastavljena od istana
nog materijalnog uma i djeluju u odgovarajuem polju. Bia s bazinijim
eljama ne stjeu samo tijelo s umom, ve i tijelo sastavljeno od velike ko
liine proste materije, sposobne da djeluje u polju kojim ta materija prevla
dava. Sva su tijela programirana da traju tijekom utvrenog vremenskog
razdoblja. Protekom tog vremena trajanja, dua stjee drugo tijelo, sukla
dno svojim posljednjim eljama i stanju svijesti. Dua koja je u potpunosti
oistila svoje elje, moe se vratiti svom izvornom duhovnom stanju. U
suprotnom, ona prima drugo tijelo, koje takoer ima utvreno trajanje.
Kraljica (suptilni materijalni element zvan inteligencija) doputa Puranjani (svjesnom 'ja') da uiva u Gradu sa devet vrata (grubo fiziko tijelo).
Sluei se kompjutorskom analogijom, mogli bismo rei da Puranjana
predstavlja korisnika, Grad sa devet vrata hardvere, a kraljica softvere koji
doputa korisniku da opi s hardverom i upotrebljava ga u praktine svrhe.
Meutim, kraljica nije sama, ve u pratnji jedanaest tjelesnih uvara i
petoglave zmije. Tjelesni uvari predstavljaju um i deset istananih ula.
Deset istananih ula sastavljeni su od pet spoznajnih i pet djelatnih osjeti
la. Pet spoznajnih osjetila su osjetilo vida, mirisa, okusa, ula i dodira. Pet
djelatnih osjetila su osjetilo hodanja, hvatanja, govora, reprodukcije i pra
njenja. Svih deset istananih ula okupljeno je oko uma i smatraju se nje
govim slugama. Svaki od tih sluga ima deset ena. ene su elje za materi
jalnim iskustvom, a istanana ula djeluju pod pritiskom tih elja. Prema
tom sustavu, istanana ula se razlikuju od fizikih osjetilnih organa. Istan
ana ula su dio nevidljivog istananog materijalnog prekrivaa due, kao
i uma i inteligencije. Fiziki osjetilni organi (oi, nos, jezik, ui, koa, noge,
ruke, usta, genitalije i anus) dio su grubog fizikog tijela oima vidljivog.
Grubo fiziko tijelo i njegovi fiziki organi sastavljeni su od pet elemenata:
zemlje, vode, vatre, zraka i etera.
Razlika izmeu istananih ula i fizikih osjetilnih organa je bitna, i
prua istraivaima svijesti dragocjeno konceptualno orue. Razmotrimo,
primjerice, problem fantomskih udova. Osobe amputiranih ruku ili nogu
esto tvrde da jasno mogu osjetiti nedostajui ud, pa ak i doivjeti osobite
senzacije, kao to je otra bol ili svrbe. Alegorija Grada s devetoro vrata
objanjava taj tajanstveni fenomen. Razmotrimo sluaj osobe kojoj je ampu
tirana ruka, no jo uvijek osjea njezinu prisutnost. Ruka je jedno od dje
latnih osjetila. Sastavljena je od dva elementa, istananog osjetila hvatanja
i fizikog organa ruke i dlana. Amputacijom se uklanja fiziki organ kroz
koji djeluje istanano osjetilo. Ali, samo istanano osjetilo ostaje, radi ega
pojedinac mentalno osjea njegovu prisutnost.
Budui da je istanano osjetilo materijalno, ono moe djelovati na grubu
fiziku materiju i to ne posredstvom srodnog fizikog osjetilnog organa. S
obzirom na to, taj model moe objasniti neke fenomene manifestacije du
hova i prikaza, kao i fenomene povezane s medijima, osobito tajanstveno
pomicanje fizikih predmeta. Taj model ujedno moe objasniti kako poje
dinci mogu primati osjetilne dojmove u stanju bliskom smrti, tijekom ko
jega su, uslijed anestezije ili oka, fiziki osjetilni organi onesposobljeni.
Istanana osjetila usporeuju se s kraljiinim slugama. Oni joj slue do
stavljajui informacije i rukovodei djelatnostima. Zajedno tvore niz sastav-
Drugim rijeima, izlazei kroz fizika vrata, kralj nailazi na kvalije (lat.
pl. qualia). Kvalije su sekundarna svojstva predmeta, kao to je boja. U
studijama svijesti veoma je sporno pitanje kako ljudi opaaju kvalije. Po
stoje li oni po sebi, u predmetima s kojima se poistovjeuju ili, pak, postoje
samo u naim umovima? Prema sustavu izloenom u Shrimad Bhagavatam,
kvalije, kao to su boje, postoje kao objekti istananih osjetila. Stoga imaju
svoju stvarnost i nisu puki proizvodi uma. Pet objekata istananih osjetila
su vid, sluh, okus, miris i dodir.
Zanimljivo je da Kralj izlazi kroz vrata oiju kako bi doao u dodir s
objektima istananih osjetila u gradu vizualnih dojmova. Iz toga proizlazi
da gledanje nije samo jedan od pasivnih procesa primanja, jer moe ukljui
vati aktivan proces primanja slike (kao u sluaju sonara ili radara). To
moe objasniti fenomene kao to je tele-vidovnjatvo, sposobnosti pojedinca da mentalno otputuje na odreeno mjesto, koje nadilazi granice fizikih
osjetilnih organa i precizno opie vizualne dojmove. Navedeni model moe
objasniti i izvjea o vizualnim dojmovima u stanju izvantjelesnog iskustva.
Premda se tona veza izmeu fizikih organa osjetila, istananih ula i
objekata istananih ula ne mogu jednostavno objasniti, moda bi se mogli
razjasniti pokusima koji se osnivaju na modelu Grada s devet vrata.
Osim oiju, u istonom dijelu grada kralja Puranjane nalaze se dvoja
vrata koja predstavljaju nosnice - Nalini i Naalini. Kralj e kroz ta vrata
proi u pratnji prijatelja Avadhute (koji predstavlja zrak koji udiemo) i
ui u grad Saurbhu (miris). Posljednja vrata na istonoj strani grada zovu
se Mukhya (usta), kroz koja e kralj, u pratnji dva prijatelja, ui u gradove
osjetila okusa i hranjenja.
Dvoja vrata na sjevernoj i junoj strani (ui) vode kralja na mjesta na
kojima se uju razliiti zvukovi. Kroz vrata na zapadnoj strani grada, ui
e u gradove osjetila spolne ugode i pranjenja. Tijekom tih putovanja,
kralju e pomoi dva slijepca, Nirvak i Peshakrit, koji predstavljaju ruke i
noge.
Kralja e u njegovu postupanju voditi kraljica. Drugim rijeima, svje
sno 'ja' u materijalnom svijetu biva uvjetovano materijalnom inteligencijom.
U Shrimad Bhagavatam pie: "Kada je kraljica pila tekuinu i kralj Puranjana je pio. Kada je kraljica veerala, obiavao je veerati s njome, a kada ie
ona vakala i kralj Puranjana je vakao s njom. Kada je kraljica pjevala i
on je pjevao, a kada se kraljica smijala i on se smijao. Kada je kraljica pro
sto govorila i on je prosto govorio, a kada je kraljica hodala, on je hodao
za njom. Kada bi kraljica stajala i kralj bi stajao, a kada bi kraljica legla u
onaj tjelesni oblik koji se moe pokazati prstom. Znaj, stoga, da si bog ukoliko je bog bie koje ivi, osjea, pamti i sluti, vlada, upravlja i pokree
tijelo nad kojim je postavljeno, kao to vrhovni bog nad nama vlada ovim
svijetom. I kao to taj vjeni Bog pokree univerzum, koji je dijelom smr
tan, tako i vjeni duh pokree krhko tijelo." (Eliade, 1967., str. 373-374).
Tvrdnje koje je Publijev otac izrekao o pojedinanoj dui i dui univer
zuma, podsjeaju na stajalita koja pronalazimo u naem vedskom kozmolokom obrascu. U svom komentaru Bhagavadgite (7.6), A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada veli: "Ovo materijalno tijelo razvilo se jer je
duh prisutan u materiji; dijete postupno raste i postaje djeakom, potom
mukarcem, zahvaljujui prisutnosti te nadmone energije, duhovne due.
Isto tako, cjelokupna kozmika manifestacija divovskog univerzuma ra
zvijena je zbog prisutnosti Nad-due ... Uzrok velikog univerzuma je veli
ka dua, ili Nad-dua. A Krina, Vrhovni, uzrok je i velike i male due."
U svojim Metamorfozama, Ovidije (43. pr. Kr. - 18. po Kr.) veli, u poet
ku: "... sva priroda bijae jednaka, bezoblina, kaotina ... a u toj su zbrci
meusobno ratovali suprotstavljeni atomi." Ali, govorio je i o prvobitnom,
jednome bogu: "... koji je uveo red u kaos svemira i dao mu podjelu i podpodjelu." Nakon toga su nastale zvijezde, prebivalita mnogobrojnih bo
gova, koji su, naizgled, bili podreeni onome koji je izvorno uveo red u
kaos. Potom su:"... blistavim ribama dani valovi da u njima obitavaju, ivo
tinjama zemlja, a pticama pokretan zrak." Naposljetku se pojavie ljudi.
Ovidije pretpostavlja: "... ovjek je, moda, roen na sliku boga." (Sproul,
1979., str. 170-171). I ovdje uoavamo jasnu trostruku podjelu svemira na
duhovnu sferu prvobitnog jednoga boga, nebesku sferu podreenih bogo
va (polubogova) i zemaljsku sferu obinih ivih bia, meu kojima i ljudi.
Grki filozof Plutarh (oko 46. - oko 120. po Kr.) u svom djelu O dui
veli da putovanje due nakon smrti nalikuje iskustvu posveenika u miste
rije, kao to su Eleuzinije. Napisao je: "ovjek prvotno luta i umorno juri
naprijed-natrag, sumnjiavo putujui kroz tamu poput neofita: a tada,
prije konane inicijacije, nastupaju svi uasi, strepnja, drhtanje, znojenje,
uenje: a onda ga zasljepljuje udesna svjetlost i biva primljen u iste
krajeve i livade kojima odjekuju glasovi, ples i mnotvo velianstvenih sve
tih zvukova i oblika: meu njima onaj koji je dovrio inicijaciju luta slobo
dan i osloboen i, nosei svoju krunu pridruuje se boanskoj zajednici,
drui se s istim i svetim ljudima, gledajui na one koji ovdje ive kao na
neposveenu i neoienu hordu... tijesno naguranu u blatu i magli, trpei
svoje jade radi straha od smrti i nepovjerenja u ovdanja blaenstva." (Eli
ade, 1967., str. 302).
na sublunarnu prirodu." (Thorndike, 1958., sv. 7, str. 21). U djelu Harmonice mundi (1619.), Kepler je rekao da postoji: "... dua itavog univerzu
ma, koja upravlja kretanjima zvijezda, nastankom elemenata, odranju
ivotinja i biljaka i, naposljetku, uzajamnim razumijevanjem nadreenih
i podreenih." (Thorndike, 1958., sv. 7, str. 26). Vjerovao je da se ta dua
najvjerojatnije nalazi u sreditu svemira, u koji je smjetao Sunce. Ta dua
univerzuma upravlja kretanjima zvijezda i stvaranjem elemenata, kao i
manifestacijama biljnog i ivotinjskog svijeta i okultnim svojstvima pred
meta. Svoj utjecaj iri posredstvom sunevih zraka, kao to dua utjee na
tijelo ivoga stvora. U djelu Mysterium cosmographicum, Kepler tvrdi da i
svaki planet ima duu. Vjerovao je da Zemlja i iva bia na Zemlji imaju
osobitu sposobnost, koja ih ini sklonima zvjezdanim utjecajima (Thorn
dike, 1958., sv. 7, str. 26). Zemlju je tumaio kao ivo bie, ivotinju, ali ne
hitru poput psa, ve vie nalik slonu ili kravi (Thorndike, 1958., sv. 7, str.
31).
Njemaki lijenik Sebastian Wirdig (1613.-1687.) u svojoj knjizi Nova
Medicina Spirituum govori o besmrtnoj, nematerijalnoj, nedjeljivoj dui u
ljudskom tijelu. No, tvrdio je, izmeu due i tijela nalaze se 'duhovi' (istan
ane, ali materijalne supstancije) koji djeluju kao posrednici. Stanje u ko
jima se nalaze ti duhovi utjee na tjelesno zdravlje i bolest, te odreuje
razliku izmeu ivota i smrti. Postoji nekoliko takvih duhova, od kojih su
neki suptilniji od drugih: prirodni duhovi povezani s jednostavnim ani
malnim i vegetativnim tjelesnim funkcijama; vitalni duhovi srca i krvnih
ila; ivotinjski duhovi mozga i ivanog sustava; te geniji, duhovi repro
duktivnog sustava. Zajedno tvore jedan sloeni vitalni duh tijela. Vitalni
duh djeluje u sprezi s astralnim i okultnim utjecajima i moima. Wirdig je
smatrao da dua moe utjecati na materiju posredstvom vitalnih duhova.
Naprimjer, snaan osjeaj poude moe uzrokovati nastanak madea u
fetusnoj fazi ili roenje nakazne djece. Isto tako, vitalni duhovi jedne osobe
mogu utjecati na vitalne duhove druge, ovisno o njihovoj snazi. Taj se utje
caj moe iriti govorom, pjesmom, pogledom, dodirom, orujem i arob
njatvom. Wirdig je tvrdio i da vitalni duhovi upravljaju matom. Ako su
vitalni duhovi suvie rijetki ili sprijeeni u svom djelovanju, tada mata ne
ostavlja snaan dojam na duu. Ako su gui, mata e snanije utjecati na
duu (Thorndike, 1958., sv. 8, str. 436-441).
Newton, koji se openito smatra ocem suvremene znanosti, najpozna
tiji je po svojim objavljenim djelima. No, meu njegovim osobnim doku
mentima nalaze se i opseni rukopisi u kojima otkriva svoju ljubav prema
Nezapadnjake kozmologije
Ovo izlaganje o mistinim kozmologijama svjesno sam zapoeo primjeri
ma iz povijesti znanosti i filozofije Zapada, od antike do poetka znanstve
ne revolucije. Namjeravao sam pokazati da dokaze za parapsiholoke po
jave, koje su sabrali istaknuti znanstvenici 19. i 20. st., ne valja nuno
smatrati anomalijama koje nadilaze podruje znanosti. Naravno, takvi su
dokazi moda neuobiajeni u kontekstu znanosti metafiziki naklonjene
lou sreu, ili Hsiao Tsai Ta-Shenga, koji pomae u izbjegavanju nevolja ...
Izrazito moan istjeriva demona je Zhong Kui, koji se obino prikazuje
kao neustraiv i snaan div koji maem probada demona pod svojim noga
ma. On je dio nebeske Egzorcistike slube (Chii Hsieh Uuan), povezane
s P'an Kuanom, bogom koji obuzdava demone."
Postojala su i zatitna, dobrohotna boanstva, koja su skrbila o razliitim
aspektima ivota Kineza. Tako su, primjerice, postojali boanski zatitnici
odreene zemlje (T'u Ti) i bog gradskih zidina (Cheng Huang). Iznad
zatitnih boanstava nalazili su se bogovi munje (Lei Tsu), vatre (Huo Te)
i kie (Lung Wang). Lung Wang je bio kralj Zmaj, u iju su se ast podizali
brojni hramovi. Zmajevi su est motiv u tradicionalnoj kineskoj umjetnosti.
Iznad njih na hijerarhijskoj ljestvici nalazila su se planetarna boanstva,
kao to je bog Jupitera i Vremena (T'ai Sui), boica Mjeseca (T'ai Yin) i
bog Sunca (T'ai Yang). Osim zemaljskih i nebeskih boanstava, postojali
su i vladari podzemlja. Meu njima je bio taoistiki kralj podzemlja, Tung
Yueh Ta Ti i budistiki vrhovni kralj podzemlja, Yen-lo Wang (Day, 1940.,
str. 165).
Jedan od zanimljivih likova u kineskom budistikom panteonu je spasi
telj podzemlja, Ti-Ts'ang Wang, koji milosrdno izbavlja due od patnji pod
zemlja i odvodi ih u nebesko kraljevstvo Amitabhe. Dore ovako pie o
spasitelju podzemlja (1922., sv. 7, str. 252): "Svojim arobnim tapiem
otvara portale te turobne zemlje i izbavlja izmuene due iz Yamina (Yenlo Wang) stiska. Prema Ti-Ts'ang Sutri, pred Buddhinim (Buddha-koji je
postao bogom; probuen) je prijestoljem prisegnuo da e se posvetiti spa
senju izmuenog ovjeanstva i da e to djelo initi do trenutka kada sva
iva bia budu sigurno prenesena na nebo nirvane ... Na njegov roendan,
30. dana 7. mjeseca, pred njim se okupljaju svi suci Deset sudova podzem
lja da bi mu izrekli svoje estitke. Toga dana udjeljuje osobitu milost pro
kletima. Oni ije su muke okonale mogu napustiti turobno podzemno
kraljevstvo i iznova se roditi na Zemlji kao ljudi, ivotinje i biljke. Drugima
oprata patnje i oni bivaju bez odlaganja preneseni na desni sud podzem
lja, gdje e uskoro biti iznova roeni."
Hijerarhijska priroda svemira u kineskoj predaji dalje se razotkriva u
izvjeima taoistikih svetaca. Takozvani Sveti ljudi (Sheng Jen) ive na
'najviem nebu'. Druga skupina, koju tvore Idealni ljudi (Chen Jen), ive
na drugom nebu, a Besmrtnici (Hsien Jen) ive na treem nebu i u udalje
nim dijelovima Zemlje, kao to su svete kineske planine, K'un Lun. Poto
nja se skupina s vremena na vrijeme pojavljuje na Zemlji, izvodei djela
milosra, kao to su izljeenja bolesnih (Latourette, 1934., str. 162).
smjer cesta i mostova, sve bi to trebalo mijenjati ch'i ili duhovni dah uni
verzuma, a feng shui je umijee prilagoavanja boravita ivih i mrtvih ta
ko da, u najveoj moguoj mjeri, budu usklaeni s lokalnim strujanjima."
U cjelini, ini se da se tradicionalna kineska kozmologija prilino do
bro podudara s obrascem vedske kozmologije. Obje kozmologije pretpo
stavljaju ideju vieg boga, Vinua ili Krine u vedskoj kozmologiji i Shangtija u kineskoj. Obje poznaju boga-stvoritelja, P'an Kua u kineskoj i Brahmu
u vedskoj kozmologiji. Prema oba sustava, sloeni svemir nastanjuju razli
ite razine polubogova i poluboica. U oba sustava ljudi imaju materijalna
tijela i nematerijalne due.
mogu stvarno umrijeti, njegov je duh iznova uzaao u svoj prvobitni dom,
naime, meu oblake u niim nebesima."
Predodba o postojanju 6 svjetova ispod zemaljskog svijeta, slina je
onoj u vedskoj kozmologiji, koja Zemlju naeg iskustva opisuje kao sedmi
od
14
svjetova, od kojih se 6 nalazi ispod, a
7
iznad nje.
Slinost tih ideja moda je posljedica irenja religijskih ideja diljem Azije,
ili zajednike predodbe postojee duhovne stvarnosti ili, pak, zajednike
objave od strane nadnaravnog bia. injenica da se ta izvjea moda me
usobno razlikuju u nekim stajalitima, ne iskljuuje mogunost zajedni
ke predodbe ili objave. Jednom kada se prihvati stvarnost vrhovnog
bia, ono e moi razotkriti, u veoj ili manjoj mjeri, aspekte kozmologije
razliitim narodima, sukladno njihovim osobitim strukturama svijesti i
osjetilnim sposobnostima. ak i ako elimo prihvatiti isto lokalno naturalistiko objanjenje slinosti izvjea, tj. da je proizvoenje takvih izvje
a na neki nain potpomognuto procesom evolucije prirodnim odabirom,
ipak nam valja ozbiljno shvatiti ta izvjea i ne moemo odbaciti ideju da
ona moda odraavaju neku skrivenu znaajku stvarnosti. U najmanjoj
mjeri, moramo se zapitati zato je ljudska psihologija sazdana na takav
nain, da proizvodi mentalne kozmoloke slike koje snano upravljaju ljud
skim ponaanjem. Prihvatimo li radije jednostavnu rasprostranjenu prvot
nu misao, ipak nam valja postaviti pitanje zato je ljudski um, u svim razdo
bljima i podrujima, sklon u svoja najdublja kulturna miljenja prihvatiti
i ukljuiti zapanjujue sline elemente naeg kozmolokog obrasca. Naj
prirodnije objanjenje slinosti takvih izvjea jest, zajednika predodba
ili zajednika objava.
Prema predaji Ainua, jedan od svjetova ispod naeg zemaljskog svijeta,
mjesto je u koje pokvareni odlaze nakon smrti. Drugi podzemni svijet
zove se Kamui-moshiri, Zemlja bogova. Ondje odlaze dobre due. Tvrdi
se da stanovnici toga podruja ondje hodaju stopalima usmjerenima pre
ma dnu zemaljske razine postojanja, i da dan u toj nebeskoj sferi odgova
ra noi u zemaljskoj sferi (Batchelor, 1927., str. 368). Batchelor zakljuuje
(1927., str. 368): "Taj mit veoma jasno pokazuje da su Ainui vjerovali da
dua nakon smrti postoji neovisno od trenutnog materijalnog tijela." Bat
chelor je opisao i svoje razgovore sa starjeinom Ainua, Penrijem (1927.,
str. 346): "Nedugo potom, stari poglavica i ja mnogo smo razgovarali o tim
stvarima i od njega sam mnogo saznao. Prije svega, saznao sam da vjeruju
kako smrt ni u kojem sluaju ne podrazumijeva unitenje ivota ili due.
Rekao je da ne ele da tijelo postane neosjetljivo truplo, ali da ne smijemo
smatra poniavajuim. Moose pie (1911., str. 192): "Pansu je uvijek slijep,
a pretpostavlja se da ne obuzdava duhove uvjeravanjem, ve moi. Oni
pretkazuju sudbinu i tvrde da mogu istjerivati zle duhove iz bolesnika. Ti
ljudi esto estoko izmlate duhove, o emu svjedoe tapovi kojima ih
tuku. esto sam viao hrpe takvih tapova, velikih otprilike kao drka me
tle i dugih oko 60 cm, s vrhom raskoljenim uslijed estokih udaraca koje
je pansu nanosio sirotom duhu. Katkad neposlunog duha tjeraju u bocu,
koju potom zatvaraju epom izraenim od breskvina drveta i nose je mudangi da je zakopa u zemlju."
Osim itavog mnotva bogova i duhova, tradicionalna korejska kozmo
logija naizgled poznaje i vrhovno bie koje se zove Hananim. Homer B.
Hulbert je napisao (1906., str. 404): "Hananim je sloenica od rijei 'nebo'
i 'gospodar' i ista je korejska inaica kineske riiei 'Gospodar neba'. Korejci vjeruju da je to bie vrhovni vladar svemira. On je posve izoliran i ne
pripada krugu razliitih duhova i demona koji zagauju prirodu." Prote
stantski misionari su rjeju Hananim nazivah kranskog boga. Katolici
su obiavali koristiti kinesku rije istog znaenja, Chun-ju (ili Chunchon)
(Hulbert, 1906., str. 404-405).
Lokalne legende kazuju da je Chunchon jednom pogledao u malu kuti
ju u kojoj je vidio mnogo slova, od kojih su neka tvorila sljedeu poruku:
"'Ok' (dragocjeno) Nebo nadzire sva ostala neba, a ima ih 36,
njihove unutarnje odaje, sredinje dvorove, obasjana mjesta istoka i zapa
da, dubine i visine, 4 odsjeka i 6 mjesta; kao i 'yoosa' slubenike i
njihove odsjeke. A sve to kako bi nadzirao 5 grmljavina i 3 kraljevstva.
Chunchon, koji je bezgranino velik, osobno nadgleda sve te stvari. Ne
treba ak ni uposliti sve te posrednike." (Clark, 1932., str. 277).
U svojoj knjizi Village Life in Korea, J. Robert Moose veli sljedee o
Hananimu (Chunchonu) (1911., str. 191): "Neobino je da vjernici pridaju
najmanju pozornost tom najveem meu duhovima. Razlog tomu vjeroja
tno je taj to se on smatra dobrim, a korejska religija osniva se na strahu,
a ne na ljubavi. Ne isplati se baviti s dobrim duhovima, budui da oni ne
nanose nikakvo zlo; ali zli se duhovi moraju umiriti. U doba velikih sua,
kralj zapovijeda narodu da Hananimu rtvuje ovce. Ne postoje hramovi ili
svetita posveena Hananimu, ve samo rtvenici na kojima se prinose
spomenute rtve. Stoga ne moemo rei da je seoska religija suvie obuzeta
velikim duhom Hananimom"
William Elliot Griffis (1882., str. 301) zabiljeio je sedam razliitih vrsta
zmajeva u korejskoj kozmologiji. Prvu ine nebeski zmajevi, koji nadziru
palae nebeskih bogova. Druga vrsta, sa svog boravita ispod neba, ali
iznad Zemlje, nadzire prirodne sile, kao to su vjetar i voda. Trea su vrsta
zemaljski zmajevi, koji odreuju tok rijeka i potoka. etvrta vrsta vlada
rudnicima i skrivenim blagom. Te kategorije zmajeva odraavaju podjelu
svemira na duhovnu sferu, sferu viih bia koja upravljaju prirodnim sila
ma, zemaljsku i podzemnu sferu. O posljednjoj vrsti zmajeva, Griffis veli
(1882., str. 301): "Duboko vjerovanje u zmajeve jedan je od glavnih razloga
zato se u Cho-senu [Koreji] veoma slabo iskopavaju rudnici i metali. Zmaj
koji progoni sve koji zadiru u njegovo svetite, ili zmajevi koji se meuso
bno bore za vlasnitvo nad kuglicama dragulja ili svetim kristalima, omi
ljena je tema umjetnosti koja se osniva na kineskoj batini."
ilo da se ujnin duh vratio i uao u dijete." Drugi Tlingit rekao je Emmonsu da se slavni ratnik nakon smrti vratio u tijelu svoga unuka. Taj je ratnik
poginuo od ranjavanja puanim metkom, koji mu je probio lijevi dio prsa
i izaao kroz lea. Njegov je unuk imao dva velika madea na mjestima
ulazne i izlazne rane (Emmons, 1991., str. 288).
Na temelju starijeg izvjea koje je zabiljeila de Laguna (1972., str.
767-769), Kan (1989., str. 110) pripovijeda priu o Tlingitu imena Askadut,
koji se sjeao svoga roenja. U prolom je ivotu umro. Sjeao se da je vidio
svoje tijelo tijekom bdijenja koje su organizirali njegovi roaci u njegovoj
kui. Bezuspjeno je pokuavao iznova ui u svoje tijelo. Nakon to mu je
tijelo poslije kremirano, otputovao je u zemlju mrtvih, koju je nakon odre
enog vremena napustio. Putujui uz rijeku, ugledao je prikladno stablo
koje je raslo na obali. Sjeo je naslonivi se o deblo. Sjedio je tako, 9 dana,
nakon ega se obala uruila i on je pao u rijeku. Kan veli (1989., str. 110):
"Nakon toga je vidio svoju sestru koja ga je drala u rukama kao svoje
novoroene."
Glavno boanstvo Tlingita je Yehl, stvoritelj svijeta. Komentirajui stav
Tlingita prema njihovu glavnom boanstvu, Frances Knapp i Rheta Louise
Childe kau (1889., str. 153): "On je bio njihov narodni junak, koji je pred
stavljao ideal mudrosti i lukavstva. Nije bitno to je lijen i prodrljiv, ni to
je sve svoje pobjede ishodio prijevarom i lupetvom. S njihovim poimanjem
vrlina ne sukobljava se ak ni injenica da je bio zloglasni lopov i laljivac.
Uivaju u njegovoj hladnokrvnoj bestidnosti, mahnitim lakrdijama, nesla
nim alama kojima je neprestano zadirkivao druge duhove, i udesnim
nainima na koje je izbjegavao zamke svojih neprijatelja."
Bog rata, Kanukh, rodio se prije Yehla, radi ega su ga njegovi potomci,
ratnici Vuje obitelji smatrali nadmonijim od Yehlua. Bog Chetl obino
je nevidljiv, premda se u vrijeme oluja objavljuje u obliku ptice. Tada mu
iz oiju izbijaju munje, a krila mu odzvanjaju poput grmljavine. Njegova
sestra Ahgishanakhou prebiva ispod vulkana, gdje na svojim ramenima
dri Zemlju, ekajui svoga brata da doe i oslobodi je te dunosti. Osim
glavnih bogova, Tlingiti su vjerovali i u 3 vrste niih bogova, koje su zvali
Yekh: bogovi zraka (Khikyekh), bogovi zemlje (Tahkiyekh) i bogovi mora
(Tekhiyekh). Oni su prilazili ljudskim naseljima prerueni u ptice ili ivoti
nje (Knapp i Childe, 1896., str. 153-154).
Religija Tlingita osniva se na amanizmu. aman se naziva ichta i du
nost mu je da opi s duhovima i utjee na njih u ime svih Tlingita. Etnolog
Aurel Krause veli (1956., str. 194): "Za svakog pojedinog duha aman ima
posebnu masku koju navlai na lice kada priziva tog duha. Zazivanje duho-
Kozmologija Ojibwa
Indijansko pleme Ojibwa, poznato i pod imenom Chippewa, ivi na sje
vernim obalama jezera Huron i Superior u Kanadi. Ojibwe vjeruju da je
ovjek sastavljen od materijalnog tijela (wijo), sjene (udjibbom) i due (udjitchog). Materijalno tijelo se nakon smrti raspada i nestaje (Jenness, 1935.,
str. 18).
Sjena se povezuje s mozgom, ah djeluje i izvan tijela. Ona pomae dui
pri opaanju i spoznavanju. Sjena, naizgled, odgovara umu ili istananom
materijalnom tijelu iz vedskog kozmolokog obrasca. Ojibwe vjeruju da
ovjekova sjena hoda ispred ovjeka. Katkad sjena koja hoda ispred lovca
izaziva trzaje u njegovim oima, ime ga upozorava da je vidjela lovinu
(Jenness, 1935., str. 19). I ivotinje imaju svoje sjene, koje ih na slian nain
tite. Ali, ivotinjska sjena nekad nee u ovjeku koji joj se pribliava spoz
nati prijetnju, i ovjek e ubiti ivotinju. S druge strane, sjena ivotinje kao
to je jelen, moe opaziti lovca i pogoditi njegovu namjeru. Sjena jelena
nakon toga neprestano nadzire lovca, radi ega se potonji nee moi do
voljno pribliiti jelenu i ubiti ga (Jenness, 1935., str. 22).
otii.' Onda sam vidio svoju glavu kako se kotrlja, dok su je ljudi okupljeni
u atoru pokuavali uhvatiti ['Ljudi' su bili arobnjakovi duhovi-uvari,
pawagank - nadljudski entiteti.]. Pomislio sam: 'Kada bih samo mogao
uhvatiti svoju glavu, sve bi bilo u redu.' Stoga sam je pokuao uhvatiti kada
se dokotrljala do mene i konano sam uspio. U trenutku kada sam je primio,
ugledao sam izlaz kroz koji sam izaao. Potom sam se probudio, ali nisam
mogao pomicati ruke i noge. Mogao sam pomicati samo prste. No, napo
sljetku sam progovorio. Zazvao sam svoju majku i rekao joj da sam bole
stan. Bio sam bolestan nekoliko dana. Nitko nije vidio kako mi dua izlazi
i ulazi, ali ja sam znao gdje sam bio." (Hallowell, 1955., str. 175, njegove
opaske.).
Dua nakon smrti putuje na zapad, u zemlju dua. Zemljom dua vlada
Nanibush, veliki junak iz predaje Ojibwa (Jenness. 1935., str. 18). Duu na
to putovanje u zemlju mrtvih nagoni nadnaravno bie, zvano Manitu Sje
ne. Manitu Sjene obino spava, ali kada se neki Ojibwa teko razboli, nje
gov lutajui duh uznemiruje Manitua Sjene. Potonji krui oko vigvama
bolesnog Ojibwe, ne ostavljajui za sobom tragove, i pokuava istjerati
duu u zemlju mrtvih. Uspije li u tome, tijelo umire (Jenness, 1935., str.
42). Dobar vra, ako pravodobno djeluje neposredno nakon smrti, katkad
moe vratiti duu iz Zemlje mrtvih. Jedan Ojibwa pria: "Jednom sam
vidio sovu koja je to inila. Tcetcebu se teko razboljela. Do trenutka kada
je sova stigla na mjesto na kojemu se utaborio njezin otac, umrla je. Sova
je istoga asa svezala komadi crvenog konca oko djevojina runog zglo
ba [kako je ne bi odmah prepoznao u gomili] i legla uz nju. U tom je po
loaju leala veoma dugo. Mirovala je, nije se uope pomaknula. Nakon
toga sam vidio kako se postupno polako pomie. I djevojka se poela po
lako pomicati. Sova se pomaknula vie. I djevojka je isto uinila. Sova se
digla u sjedei poloaj, a istoga je trenutka to uinila i djevojka. Sova ju je
slijedila u Zemlju mrtvih i pravodobno uhvatila njezinu duu." (Hallowell,
1955., str. 174-175).
Neki autori, poput Vecseya (1983.), protumaili su gore opisano razliko
vanje sjene i due kao koncepciju dvojne due. Kako tvrdi Vecsey (1983.,
str. 59), prvi istraiva koji je to zabiljeio bio je Schoolcraft (1848., str.
127). Jedan je Ojibwa rekao Schoolcraftu da jedna dua naputa tijelo dok
spava, dok druga ostaje u tijelu odravajui ga na ivotu. Pozivajui se na
Hultkrantza (1953.), Vecsey kae sljedee o tim dvjema duama (1983.,
str. 59-63): "Ja-dua, koja je smjetena u srcu svakog ovjeka, ali se moe
kretati unutar i izvan tijela, izvor je inteligencije, prosuivanja, pamenja,
ali poslije se vraa i inkarnira se na mjestu gdje je krv ula u zemlju. Svi,
drvee, ptice, ivotinje, ribe (a u drevna vremena i ljudi) iznova se vraaju
u ivot; dok su mrtvi, njihove due jednostavno ekaju reinkarnaciju. Moj
je stric ivio 4 ili 5 ivota, ukupno 500 godina. Ali, postoje 2 veoma
vrsta kamena, bijeli i crni, koji nikada ne umiru; oni se nazivaju meshkosh".
Drugi Ojibwa, Pegahmagabow, rekao je: "Drvo katkad pada kada nema ni
daka vjetra. Njegova dua umire, kao to i dua ovjeka umire i odlazi u
zemlju na zapadu. Ali, nitko ne zna kamo odlazi dua drveta." (Jenness,
1935., str. 21).
ivotinje imaju svoja drutva koja su organizirana veoma slino kao i
ljudska, s voama koji se nazivaju gospodarima. Ojibwa James Walker
pripovijeda: "Prije nego li je bijeli ovjek stigao u Georgian Bay, neki je
Indijanac ulovio mnogo dabrova, vidri i drugih ivotinja, iju je kou uvao
u svom vigvamu u umi. Jedne mirne noi uo je tresak palog drveta i po
tom zavijanje vie glasova: 'Na je kralj otiao;' Ujutro je vidio da se sruio
divovski bijeli hrast trulog debla. Okolni bijeli hrastovi oplakivali su njegov
pad. Skupio je svoja krzna i kou, njima obloio deblo, kao pri pokapanju
i vratio se u svoj vigvam. U noi, kada je spavao, usnuo je da ga je posjetio
manido, koji mu je rekao: "Dobro si uinio. A sada uzmi svoja krzna i otputuj na istok. Ondje e nai ovjeka koji e ti za njih dati novu odjeu."
Indijanac je otiao na istok, gdje je na rijeci St. Lawrence susreo francuske
trgovce. On je bio prvi Ojibwa koji je vidio bijelce ili s njima trgovao."
(Jenness, 1935., str. 23).
Kao i u vedskom kozmolokom obrascu, kozmologija Ojibwa takoer
pretpostavlja sloeni svemir. Jenness kae (1935., str. 28): "ak i danas
neki Indijanci vjeruju da postoji 6 slojeva svjetova na nebu i 6 ispod
neba. Drugi tvrde da ih je samo 2, gornji i donji." Due ivotinja odlaze
u Bitokomegog, razinu ispod nae zemlje. Broj ivotinja na zemlji povezan
je s brojem ivotinjskih dua koje dolaze iz nie razine. Ukoliko ih je mnogo,
broj ivotinja se poveava. Ima U ih malo, broj ivotinja se smanjuje. Kolii
nu dua koje dolaze na Zemlju odreuju gospodari ivotinjskih vrsta (Jen
ness, 1935., str. 23).
Theresa S. Smith u svojoj studiji o kozmologiji Ojibwa razmatra materi
ju iz ovog poglavlja (1995., str. 44): "Ne poznaju samo Ojibwe ideju sloe
nog svijeta. Svako amansko drutvo, od Sibira do Oceanije, dijeli razmi
ljanje o sloenom univerzumu. amani, poput igraa u nekoj zamrenoj
igri uspona i padova, putuju cestama o kojima kazuju mitovi i vizije, do
monih predjela iznad i ispod osjetilnog svijeta. A, vraajui se s putovanja,
Slina vjerovanja pronalazimo meu Ngaju Dayacima u oblinjem Borneu. Hans Scharer u svojoj knjizi Ngaju Religion: The Conception of God
Among a South Borneo People (1963.) kae: "Bog je stvorio ovjeka. Bog
ga je vodio kroz razliita razdoblja ivota do njegove smrti, nakon ega se
vratio bogu, koji mu je podario nov ivot i novo postojanje u Gornjem
svijetu, koji je jednom napustio i od kojega vie nikada nee biti odvojen."
(Eliade, 1967., str. 170). I dodaje: "Ta ideja nije nastala pod utjecajem
kranstva; to je drevna koncepcija Dayaka koju valja razumjeti u kontekstu
praiskonskih svetih dogaaja i s njima povezanog naina misli." (Eliade,
1967., str. 155-156).
Bog kie zvao se Hiro. U doba sue, ljudi bi se za pomo obratili kralju,
koji bi potom poslao sveenika (ariki-paka) da izvede obred i izgovori mo
litve Hiru. Kralj Uskrnjih otoka nazivao se ariki man. Taj boanski pogla
vica potjecao je od bogova Tangaroe i Ronga (Metraux, 1940., str. 330).
Kralj je posjedovao nadnaravnu mo (mana). Ideja mane rairena je diljem
Polinezije. U svom djelu Polynesian Religion (1927.), E. S. Craighill Handy
pie: "Vjeruje se da mana ulazi u ljude ili predmete samo posredstvom
bogova ili duhova ... Prvobitna mana nije bila puka sila ili energija, ve
prqkreativna sila koja je izvirala iz najvieg izvora i irila se, prenosila i iri
la diljem svemira. Bila je to izvorna mana koju su bogovi, mana atua, kako
se vjerovalo, neprestano prenosili." (Lessa i Vogt, 1965., str. 258). Jedan Mao
ri uitelj objasnio je Handyju da su mana atua bile 'boanske moi' koje
su izvorno proizale "od Io, Najvieg boga" (Lessa i Vogt, 1965., str. 258).
brae je umro. Tada je imao samo 5 godina. Dva dana nakon naeg po
vratka uhvatili su ga grevi. Do tada je bio zdrav. Agaiuma moe natetiti
ljudskom tijelu i prouzroiti smrt. Vjerujem da je umro od opsjednutosti."
(Staiano, 1986., str. 124). Agaiuma moe preuzeti i tijelo mukarca. Jedna
Karibljanka pripovijeda: "Ona te moe razboljeti. Tvoja bolest moe poeti
vruicom ili groznicom. Bolesnicima se pojavljuje u snovima. Ako je bo
lesnik ena, pokazat e joj se u obliju njezina mua." (Staiano, 1986., str.
124). Bolest koju uzrokuje agaiuma moe izlijeiti samo duhovni medij, a
ne obini lijenik.
Jedan od zlih duhova je ogoreu (Coelho, 1955., str. 256), koji se obino
pojavljuje kao plavi guter, ali i u drugim oblicima, primjerice, kao pasanac,
zmija ili rak. ivi u jazbini u kutu kue. Karibliani vjeruju da mu moraju
prinositi mlijeko, sir, manioku i pivo od kasave. U protivnom e orogeu uzrokovati nesree u kui. Orogeu se vee uz ene i izaziva smrt novoroenadi.
To se moe sprijeiti intervencijom duhovnog medija. Neki tvrde da e
orogeu slijediti enu uz koju je vezan svugie kamo ide. Vjeruje li mukarac
da je orogeu vezan uz enu i da uzrokuje probleme, moe s njome prekinuti
vezu (Coelho, 1955., str. 152).
Duendu i pengaliba takoer su zli duhovi nalik kranskim demonima.
Oni ive u velikim stablima iz kojih izlaze na nekoliko sati u podne i pono.
astohlepni e ljudi katkad sklapati saveze s duenduima ne bi li se domogli
posjeda ili novca. Naprimjer, duendu moe obitavati u blizini stone farme.
A, budui da voli svilu, sir i maslac, stoar koji se eli obogatiti irenjem
svog stada, ponudit e duenduu njemu omiljene stvari, a potonji e stoaru
u zamjenu ostvariti njegovu elju i Coelho, 1955., str. 154). Duendu se po
javljuje u obliku niskog ovjeka irokih plea. Na glavi nosi crvenu kapu
nalik one crkvenog dostojanstvenika, koja mu daje autoritativan izgled.
Katkad ugovor sklopljen s duenduom iziskuje prodaju due lana obitelji
u zamjenu za brzo bogaenje. Slini se ugovori sklapaju i s pengalibom.
Ako neka obitelj iznenada stekne veliko bogatstvo nakon smrti mlaeg
lana obitelji, drugi bi ljudi mogli tvrditi da je stariji lan te obitelji sklopio
ugovor s pengalibom. Dua, ili afurugu, rtve mora sluiti pengalibi do po
sljednjeg suda. U nekim sluajevima moe se odgoditi smrt mlaeg roa
ka. Naprimjer, sin bogatog stoara tajanstveno je nestao nekoliko godina
nakon to se stoar obogatio. Govorilo se da je sirota starica otila u gradi
Trujillo da kupi namirnice za jelo. No, budui da je stigla prerano, jer se
trnica otvarala tek u 4 h ujutro, odluila je ekati pokraj groblja u blizini
trnice. U pono je na cesti ugledala visokog mukarca odjevenog u crnu
moraju protumaiti uz pomo neke starije osobe ili nekoga tko je upuen
u nadnaravno."
Karibljani tvrde da afurugu moe napustiti tijelo na kratko vrijeme,
premda istodobno ostaje vezano uz njega (Coelho, 1955., str. 138). Isto
vrijedi i za istanano, astralno tijelo u vedskoj predodbi. Naprimjer,
istanano tijelo moe djelovati dok grubo fiziko tijelo spava i tada e ga
napustiti, odlazei na svojevrsno astralno putovanje u snovima. No, osim
u sluaju smrti ovjeka, istanano tijelo ostaje vezano uz grubo fiziko tije
lo u koje se vraa.
Kada afurugu iznenada napusti tijelo, kao u sluaju iznenadnog straha,
ovjek moe zapasti u stanje oka. Ako afurugu ostane dovoljno dugo izvan
tijela, ovjek umire ili postaje ivi mrtvac, pri emu se ne moe sluiti svo
jim mentalnim sposobnostima. Takozvani 'upranjivai zle magije' mogu
odvojiti afurugu od tijela. Te ljude katkad unajmljuje neprijatelj neke oso
be kako bi uhvatili afurugu i odveli ga zloduhu u zamjenu za bogatstvo i
mo. Ili na to jednostavno mogu biti ponukani eljom za propau neke
osobe. Karibljani vjeruju da je ovjekov afurugu osobito podloan zloduhu
ili vrau koji ga nastoji oteti, kada ovaj odluta od tijela tijekom spavanja.
Afuruge mogu biti teki ili lagani, ovisno o pojedincu. Teki afurugu je ma
nje podloan djelovanju zlih duhova i vraeva od lakog afurugua. Osobe s
tekim afurugom: "... mogu se prepustiti snovima, koje Karibljani cijene
kao izvor prorokih spoznaja i sredstvo kontaktiranja s mrtvima, preko
kojih se preci javljaju svojim potomcima, upuujui ih u naine na koje e
uloviti velika jata riba ili im otkrivajui skrivene naume njihovih neprija
telja, opasnosti koje oekuju putnike na dugim putovanjima." (Coelho,
1955., str. 139).
uveni duhovni medij imena Ding, koji je ivio poetkom 20. st., navo
dno je oivljavao ljude kojima su zli duhovi oteli afuruge. Jedna je starica
tvrdila da je umrla kada je imala
12
godina. Njezini su roditelji po
zvali Dinga koji im je rekao da je jedan od glavnih zloduha, Uinani, oteo
afurugu, ili duhovnog dvojnika njihove keri. Ding je odaslao 6 svojih
duhova-pomagaa da vrate afurugu. Uinani se zatvorio u planinu s djevoj
inim afuruguom i nije im dopustio da uu. Ding je, stoga, poslao jo 6
duhova-pomagaa, koji su sa sobom ponijeli i rum. Rumom su namamili
Uinanija da im otvori put u planinu. Kada je Uinani popio rum, koji ga je
omamio, duhovi su uzeli djevojin afurugu i odnijeli ga natrag u njezino
tijelo, ime su je oivjeli. Ding je ivio u selu Kauech, koji se nalazi pokraj
Livingstona u Belizeu, bivem Britanskom Hondurasu (Taylor, 1951., str.
111).
tumae kao napad zlih duhova koji opsjedaju tijelo. Shternberg pie (1933.,
str. 73): "Kao to i Gilyak vreba ivotinju i na sve je naine pokuava ubiti,
tako i zloduh vreba Gilyaka na svakom koraku kako bi ga prodro."
Vrhovno bie, stvoritelj i moralni autoritet zove se Kiskh. Gilyaci vjeru
ju da ovjek obolijeva kada uvrijedi Kiskha. Zbog te uvrede je podloan
utjecaju zlih duhova. Radi toga Gilyaci prinose rtvu zloduhu ne bi li ga
uvjerili da napusti ovjeka. Gilyaci ne prinose rtve Kiskhu radi ozdravlje
nja ili neke druge svrhe. Promatraima poput Charlesa H. Hawesa, odnos
Gilyaka prema Kiskhu prilino je zagonetan. On je napisao (1903., str. 162):
"Predodba o njemu toliko je neodreena, da se moe samo rei da ga [to
vatelj, op. prev.] zamilja kao nebuloznu koncepciju." Schrenck kae (1881.1895., str. 740): "Gilyaci gaje nejasnu i maglovitu ideju Boga, vrhovnog
bia kojem pridaju pridjev Dobri, bez ikakvog elementa zla, i kojega ljudi
tuju. Ali ta je ideja posve apstraktna, isprazna i uope se ne uklapa u ivot
i obiaje Gilyaka; za njih ona nema nikakvo konkretno znaenje, radi ega
poznaju samo rije molitva, ali ne i sam in. Isto tako, s obzirom na potpu
nu prazninu te ideje, o Bogu ne znaju nita osim da je kingulatsch, Dobri."
Ipak, ini se da Gilyaci priznaju da se Bog u izvjesnoj mjeri uplie u
njihove poslove i katkad mu pridaju pozornost. Schrenck primjeuje
(1881.-1895.): "U jednom sam selu, meutim, saznao da Boga strano raz
gnjevi ubojstvo amana", a: "... kada Gilyak prijee veoma opasnu dionicu
puta na svom putovanju, izlijeva zdjelu duhova na zemlju ili u vodu: to je
rtva Bogu."
Neki tvrde da se vrhovni bog zove Kurn, kojom se rijei naziva i svemir.
Shternberg kae da je za Gilyake njihov vrhovni bog (Kurn) (1933., str.
49): "... osoba nalik ovjeku." Na poetku svijeta postojala je samo voda.
Onda je Kurn stvorio zemlju. Nakon toga je Kurn izgubio svog soba, koji
je za sobom ostavio tragove po itavoj zemlji. Ti su se tragovi pretvorili u
velike rijeke. Dok je Kurn lovio soba, oinuo ga je biem, a tragovi bia na
tlu pretvorie se u potoke (Shternberg, 1933., str. 320).
Sahalinski Gilyaci svoj otok nazivaju mif, to znai zemlja. Kako tvrdi
Shternberg (1933., str. 49), vjeruju da je to ivo, boansko bie ija glava
poiva u Ohotskom moru na sjeveru, noge, koje predstavljaju 2 polu
otoka, prostiru se na jug do zaljeva La Perouse. Shternberg pie (1933., str.
50): "Tu se nalazi Kryuspal, jedan od najviih vrhova na Sahalinu koji
svojom veliajnou zadivljuje sve koji prilaze otoku s mora, poput usamlje
nog, mrkog morskog demona... ak i osamljene litice koje izbijaju iz vode
uz obalu otoka - sve je to ivo, bogovi koji su napustili svoje klanove u
doba bratoubilakih ratova. I sva je ostala priroda iva: prijetei tol (more),
turobne ume planinskog otoka, brze planinske rijeke, itd. Gilyak koji sijee
drvo strahuje da e unititi njegovu duu, radi ega na panj stavlja posebno
bie, inau [u obliku zailjenog tapa]... koji mu vraa duu i ivot. Planine,
ocean, litice, drvee, ivotinje - to je jedina maska pod kojom se bogovi
skrivaju od znatieljnih ljudi."
Katkad manjeg kita ubojicu (kosatka) prati vei. Jedan je Gilyak objas
nio Shternbergu da je manji kosatka ma veega. Pritom samo prividno
nalikuje kosatki, jer je ustvari ma. A vei kosatka zapravo ima oblik lovca.
Shternberg izvjeuje da mu je jedan Gilyak (1933., str. 50) rekao da je
ono to nama izgleda kao morska ivotinja, zapravo laa Gilyakova duha
kosatke. Vjeruje se da je kosatka sveta ivotinja koja se ne smije ubijati. Kada
se leina kosatke nasue na obali, Gilyaci je obredno pokapaju (Shtern
berg, 1933., str. 54).
Gilyaci vjeruju da ljudi imaju nekoliko dua, koje se razlikuju veliinom.
Velike due veliinom odgovaraju ljudskom tijelu i ovjek ih moe imati ne
koliko, pri emu osobe vieg poloaja, kao to su amani, imaju vie takvih
dua od obinih ljudi. Osim toga, ovjek ima i nekoliko malih, jajolikih
dua koje su smjetene u glavi velike due. Kada velika dua prestane posto
jati, mala se dua poveava i udvostruuje (Shternberg, 1933., str. 78). Ta
se mala dua osjea u snovima (Shternberg, 1933., str. 79). Nekad se tvrdi
da ovjek ima 3 due. Glavna se zove cheg:n, a druge dvije se nazivaju sje
nama ili pomagaima. Shternberg kae (1933., str. 306): "...kada je amanov
cheg:n ranjen, on umire." Ako je san veoma jasan i ostvari li se, to je djelo
glavne due. Ne ostvari li se, to je djelo jedne od sjena.
Gilyaki amani ostvaruju vezu izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta.
Shternberg kae da se nekim amanima (1933., str. 74): "... u nonim vizi
jama ili stanju transa objavljuje boanski zatitnik, koji im obznanjuje nji
hov uzvien poziv." Glavna je dunost amana da iscjeljuju ljude istjerujui
zle duhove. Osim toga, amani pretkazuju budunost i prinose rtve.
Mogu nadzirati i prirodne sile. Naprimjer, mogu sprijeiti ili izazvati kiu.
Svojim moima mogu i nauditi drugima. Tako mogu izazvati smrt ovjeka
ili kazniti selo potopom (Seeland, 1882., str. 242-243). amanima pomau
dvije vrste boanskih bia. Oni se zovu kekhn i kenchkh. Kekhn su najzna
ajniji pomagai, koji amanu pomau da iscjeljuje tako to iz ovjekova
tijela istjeruju demona koji je prouzrio bolest. Osim toga, mogu pomoi
amanu da vrati ovjekovu duu koju je oteo demon. Kekhn mogu preuzi
mati i oblik vukova, tuljana, orlova, sobova i sova, kao i drugih ivotinja
(Shternberg, 1933., str. 74).
Kozmologija Inka
Glavni bog junoamerikih Inka zvao se Viracocha. Rowe izvjeuje da je
Wiracocha (1946., str. 293): "... teoretski izvor svekolike boanske moi,
ali Indijanci su vjerovali da je upravljanje svime to je stvorio povjerio
svojim mnogobrojnim pomagaima, nadnaravnim biima koji su mnogo
izravnije utjecali na ljudske poslove." Viracocha prebiva na nebu, ali povre
meno silazi na Zemlju, objavljujui se ljudima u doba velikih nevolja. To
podsjea na vedsku koncepciju avatara, 'onoga koji silazi'. U Bhagavad-giti
(4.7), Vrhovni gospodar Krina veli: "Uvijek i svugdje gdje propada religi
ja, a vlada nevjerovanje, ja silazim." Nakon to ju je stvorio, Viracocha je
lutao Zemljom izvodei uda i poduavajui ljude. Kada je stigao u Mantu
u Ekvadoru, otiao je na zapad, hodajui preavi Tihi ocean (Rowe, 1946.,
str. 293).
U glavnom hramu u Cuzcu, prijestolnici carstva Inka, nalazio se zlatni
kip vrhovnog stvoritelja Viracoche. Imao je oblik ovjeka, otprilike veliine
dua primili bi tu rtvu gdje god se nalazili. to se tie boga Sunca, vladar
Inka bi spalio hranu koju prinosi kao rtvu, dok bi chichu izlio u veliki
zlatni vr koji se nalazio iza kipa boga Sunca, odakle bi se chicha izlijevala
u uplji kamen optoen zlatom. Taj je kamen stajao na trgu ispred rtvenika
(Cobo, 1893., str. 83).
Idoli su se tovali u hramovima. Glavni hram Inka nalazio se u Cuzcu,
a posjeivali su ga ljudi iz svih krajeva carstva Inka. Rowe kae (1946., str.
293): "U hramu Sunca u Cuzcu nalazili su se prikazi nebeskih bogova
Inka, kao i itavog mnotva niih nadnaravnih bia; meu njima je najzna
ajniji bio prikaz Viracoche, a ne Sunca. Prinosima s polja koji su se pripi
sivali Suncu, hranio se itav sveeniki stale Inka, a ne samo sluge Sunca,
dok su Izabranice sluile svim boanstvima u hramovima, a ne samo Suncu.
Premda je Sunce u religiji Inka imalo veoma znaajan poloaj, smatralo se
samo jednom od velikih sila slubene religije i uivalo je vie teoretski,
nego stvaran znaaj."
Izabranice su od djetinjstva bile posveene slubi hramskim boan
stvima. ivjele su u samostanima pokraj hramova Sunca, koji su se nala
zili u znaajnim gradovima diljem carstva. Djevice koje su ivjele u samo
stanu zvale su se Mamacone, gospe majke. Vjerovalo se da su Mamacone
ene bogova (Cobo, 1893., str. 146-147). Mamacone su skrbile o rtvenoj
vatri u glavnom hramu u Cuzcu, odravajui je izrezbarenim i oslikanim
komadiima posebnog drveta. Svakoga jutra u zoru pripremale su hranu
za boga Sunca, predstavljenog zlatnim kipom koji se nazivao Punchao
(Cobo, 1893., str. 147-148) i imao je oblik: "zlatnog diska sa zrakama i ljud
skim licem." (Rowe, 1946., str. 293). Kip je bio okrenut prema istoku, tako
da su ga obasjavale prve zrake izlazeeg Sunca. Sveenice su tada prinosile
hranu u rtvenu vatru, govorei: "Sunce, jedi ovu hranu koju su ti tvoje
ene pripremile." Ostatke prinosa koje ne stavljaju u vatru odnose hramski sveenici, slubenici, uvari i sveenice. U hramovima posveenima
bogovima vedske kozmologije, svakodnevno se prinose hrana i pie. I on
dje ostatke takvih prinosa odnose sluge bogova.
Amauate su filozofi-sveenici Inka, koji su poduavali da su ljudi sastav
ljeni od due i tijela. Dua je besmrtna duhovna supstancija, a tijelo prolaz
na, materijalna supstancija. Amautae su poistovjeivali tijelo sa zemljom,
smatrajui da se ono nakon smrti pretvara u zemlju. Stoga su tijelo nazi
vali allpacamasea, to znai oivljena zemlja. No, ljudsko tijelo su razliko
vali od tijela ivotinja, dodavanjem rijei runa, koja oznaava razum i inte
ligenciju (Garcilaso de la Vega, 1869.-1871., str. 126). Inke su vjerovale u
Kozmologija Zulua
Zului su pleme koje ivi na sjeveroistoku pokrajine Natal u Junoafrikoj
Republici i govori jezikom bantu. Prema nekim izvorima, njihova kozmo
logija ne obuhvaa samo boga stvoritelja, ve i mnogo neodreenijeg
vrhovnog boga. Boanski stvoritelj koji je stvorio vidljivi svijet i tijela ivih
bia, zove se Umvelinquangi. Praotac ljudi zvao se Unkulunkulu. Jedan
Zulu rekao je Callawayu (1870., str. 97) da su Unkulunkulu i boanski
stvoritelj Umvelinqangi, istovjetni. Rekao je da se vrhovni bog koji je po
stojao prije tog boanskog stvoritelja, jednostavno zove Kralj. Slino raz
likovanje nalazimo u vedskom sustavu koji razlikuje vrhovnog boga (Krina, Naravan, Vinu) i boga stvoritelja (Brahma), koji je stvorio planete i
iva bia, ukljuujui ljude.
Neki tvrde da je ideja o vrhovnom bogu u Zulua proizala iz doticaja s
kranstvom. Ali jedan Zulu rekao je Callowayu sljedee (1870., str. 19):
"Za nebeskog Kralja nismo prvi put saznali od bijelaca. Ljeti, kada grmi,
obiavamo rei: Kralj se igra. A onome tko se boji, stariji govore: To je
samo strah. Koju si stvar koja pripada Kralju pojeo?' Radi toga kaem da
smo za Gospodina o kojemu nam govorite uli prije nego li ste vi doli
ovamo. Ali, on se razlikuje od Unkulunkulua koji je stvorio sve stvari. No,
prvog nazivamo kraljem, jer ivi na nebu. Unkulunkulu ivi dolje i on je
stvorio sve stvari dolje."
obiavaju rei: "Kraljevna nas sigurno voli. Sada e kia prestati i dat e
nam sunce. A onda e nam poslije ponovno donijeti kiu."
Prvi su je ljudi u drevno doba mogli izravno vidjeti. Danas je rijetko
vide. Kada susretne ovjeka, skriva se, molei ga da joj okrene lea i da je
ne gleda jer je gola. Ukoliko je ovjek pogleda, oboljet e i nedugo potom
umrijeti. Katkad e nebeska kraljevna razgovarati s ljudima i njezine e
poruke biti veoma znaajne. Tako se moe oglasiti ovjeku u njegovu vrtu:
"Ove e godine imati hrane; premda je dugo vladala glad, ona e uskoro
prestati." (Callaway, 1870., str. 254). Osim toga, moe Zuluima davati i
razliite upute koje e ovi spremno slijediti. Nekad se, naizgled, moe vi
djeti u blizini ena. Krige izvjeuje (1968., str. 180): "ena koja tvrdi da
ju je susrela ovo proljee (1966.) opisala ju je kao visoku ljudsku figuru
obavijenu maglom, koja je stajala u blizini gutare, gotovo posve prekrivena
platem, sivo-crnim poput kinih oblaka." Neki su je navodno vidjeli odje
venu u biljke, to odraava njezinu vlast nad poljoprivredom.
I razliite prirodne sile smatraju se manifestacijama ivih entiteta. Kada
je munja pogodila kuu nekog Zulua, poslije je tvrdio da je vidio bljetavo
stvorenje. Rekao je (Berglund, 1976., str. 39): "Svi smo se nalazili u kui
kada su se iznenada otvorila vrata kroz koja je uletjela munja, pogodivi
ovoga i ovoga ... Tada sam ugledao tu stvar. Bila je zastraujua i hitro se
kretala. Ali jasno sam je vidio. Bila je to ptica s bijelim, plamenim perjem.
Kljun i noge bile su joj vatreno crvene, a rep posve drukiji, nalik spaljenoj
travi ili boji neba. Brzo je trala, nita ne govorei i jednostavno je ugrabi
la onoga koga je otela. Onda je svojom vatrom dotaknula travu. I iznova
je nestala kroz vrata."
Raum ovako objanjava podrijetlo ljudi (1973., str. 76): "Zului ne vjeru
ju da su ljudi nastali spolnim openjem, ve procesom koji nalikuje
razmnoavanju biljaka. Ljudi su se odvojili od pretpostojeeg entiteta. Taj
se entitet naziva uhlanga (postelja od trske) ih umhlaba (zemlja). Sila od
govorna za to odcjepljenje je Unkulunkulu." Budui da se vjeruje da su
ljudi proizali iz trske, te se biljke smatraju svetima i smiju se sjei samo uz
doputenje poglavice Zulua (Raum, 1973., str. 76). Unkulunkulu nije izra
van predak neke posebne plemenske loze Zulua, ali od njega svi potjeu
(Raum, 1973., str. 76). Naizgled su postojali i nii Unkulunkuli koji su,
osim 'Unkulunkulua svih ljudi', stvorili pripadnike odreenih plemena i
rasa (Callaway, 1870., str. 96).
U plemenu Zulu postoje gatare, koje se nazivaju isangoma. One spravlja
ju lijekove i iscjeljuju bolesnike. U svojoj knjizi Body and Mind in Zulu
Medicine, Harriet Ngubane pie (1977., str. 102): "Neka osoba ne odabire
sama poziv gatare (isangorna), ve se tvrdi da su je odabrali njezini preci,
koji su joj podarili vidovnjake moi. Poetnicu u medicinu upuuje
struna gatara, kojoj odreeno razdoblje slui kao naunica, premda se
tvrdi da su joj neke tajne medicine razotkrili njezini preci. Prethodno sam
spomenula da duhovi predaka ne opsjedaju tijelo, premda su uvijek u
blizini gatare - 'sjede' na njezinim ramenima i apu joj u uho."
Zului razlikuju i vie vrsta 'lijenika'. Neki od njih iscjeljuju uz pomo
duhova. Druga vrsta lijenika, t z v . nebeski lijenik, slui se vreme
nom i drugim prirodnim silama, oslanjajui se na svoje magijsko znanje.
Ljudi takve lijenike esto nazivaju nebeskim pastirima, jer svojim opasnim
munjama i tuom skupljaju olujne oblake, kao to djeaci okupljaju stoku.
Eileen Jensen Krige kae (1968., str. 310): "Tre sa svojim orujem i oklo
pima protiv kie viui na munju da ode negdje drugdje, i ujedno zvide
kako to ine pastiri. Nebeskog lijenika uvijek nazivaju 'mladiem koji
okuplja stado', bez obzira na njegovu dob."
Predaje o vraanju i magiji obuhvaaju i kune duhove, koji su esto
utjelovljeni u ivotinjama i pomau vjeticama ili arobnjacima. Najzna
ajnija meu njima je divlja maka, koju Zului nazivaju impaka. Ona
moe preuzeti vlast nad psima, stokom, zmijama i drugim ivotinjama i
natjerati ih da ine zlo odreenim ljudima. Krigeova kae (1968., str. 325):
"Ljudi e bez oklijevanja zaposliti gataru da istjera ivotinju i razotkrije
arobnjaka."
Ideja ivotvorne due kod Zulua povezana je s ljudskim odrazom. Zului
zaziru pogledati svoj odraz u mranom jezeru, strahujui da e im zvijer
koja se skriva u tom jezeru, oteti duu i tako im oduzeti ivot (Raum,
1973., str. 123). Trudnice vjeruju da udahnjuju ivot svom djetetu preko
svog odraza. Stoga se uvrijeio obiaj da trudnica dri posudu s vodom u
koju samo ona moe gledati. Pogleda li vodu netko drugi, stranac e djetetu
oduzeti ivot. Vjeruje se da su povrine jezera i rijeka vrata koja vode u
druge svjetove. Onaj koji izgubi ivot u vodi, moda e pronai nov ivot
na drugoj strani povrine (Raum, 1973., str. 123). Zului vjeruju i da je ivotvorna dua (iklozi ili ithongo) povezana s ljudskom sjenom (ithunzi). Sje
na nakon smrti odreeno vrijeme obitava u grmu ili u stepi. Mrtvi se na
zivaju abaphansi, 'ljudi odozdo'. Mrtvi preci oslanjaju se na molitve i rtve
koje prinose njihovi potomci koji se, pak, oslanjaju na njihove zagovore.
Raum kae da preci (1973., str. 76): "... upravljaju dobrom i loom sreom
svojih potomaka."
Ogbueno (1999., str. 164) razlikuje i eke, koji element on naziva pretkom
uvarem. Mmuo, chi, aru, obi i eke mogu se pojedinano usporediti sa slje
deim vedskim koncepcijama: atman (pojedinana dua), mana (istanano
materijalno tijelo), deha (grubo fiziko tijelo), prana (ivotvorni zrak) i
paramatman (pratea Nad-dua).
Igboi osjeaju duboku povezanost s mrtvim precima. ivi se ponaaju
kao da mrtvi jo uvijek ive meu njima. Victor Chikenzie Uchendu pie
sljedee o duhovima mrtvih (1965., str. 102): "Prigovara im se to nisu
ispunili svoju dunost prema svojoj djeci, to su zatvarali oi pred zlodjeli
ma zlih duhova koji su uzrokovali smrt u obitelji, zbog propasti usjeva i
neuspjene trgovine." U jednostavnim kuanskim obredima, ljudi im pri
nose obinu hranu. Igboi vjeruju da se njihovi preci nekad iznova inkarniraju u svojim obiteljima. Uchendu primjeuje (1965., str. 102): "Vjerovanje
u reinkarnaciju [ponovno roenje u ljudskom obliku] prua Igboima nadu
da e ostvariti svoje neostvarene ciljeve u sljedeem ivotnom ciklusu. S
druge strane, transmigraciju [reinkarnaciju u obliku drugih vrsta, a ne ljud
ske] smatraju najveom moguom kaznom za poinitelje incesta, ubojice,
vjece i vraeve. Isdigh uwa na mmadu, 'Neka se ne reinkarnira u ljuds
kom obliju', najgora je kletva meu Igboima." To odgovara vedskom po
imanju reinkarnacije, prema kojemu se due koje su nagomilale lou karmu
reinkarniraju u niim oblicima ivota, primjerice ivotinjskim.
Igboi smatraju da su neke ivotinje svete ili zabranjene odreenim srodnikim skupinama. Naprimjer, u Lokpanti je leopard sveta ivotinja srodnike skupine Um-Ago. Um-Ago znai 'djeca leoparda'. Um-Agoi ne ubi
jaju leoparde, niti jedu njihovo meso jer vjeruju da e ovjeka koji to uini
zadesiti prerana smrt. Pripadnici skupine Um-Ago navodno posjeduju
mo pretvaranja u leoparde, u kojem obliku ubijaju stoku svojih neprija
telja (Meek, 1970., str. 252).
Igboi vjeruju i da djeca mogu mijenjati oblik. Ako neko dijete ne moe
hodati ili puzati u dobi od 3 godine, zakljuuju da je ono stvorenje koje
je dolo iz rijeke ili potoka. Neki pripadnici naroda Igbo odvode takvo
dijete do oblinje rijeke, nosei sa sobom tanjur s kaastim slatkim krumpi
rom kao rtveni prinos. Ondje se dijete pretvara u pitona i otpue u vodu.
Pripadnici druge skupine Igboa izvode takav obred u kui. Katkad se dije
te pretvara u zmiju, koju potom ubijaju. Nekad se pretvara u majmuna. U
svom antropolokom izvjeu o Igboima, Northcote W. Thomas je napisao
(1914., str. 29): "Podmetnuto dijete nazivaju nwa di mwo, a mnogi su me
ozbiljno uvjeravali da su stvarno vidjeli takve preobrazbe."
Charles Kingsley Meek ovako opisuje bogove Igboa (1970., str. 20):
"Prije svega, postoji panteon viih bogova koje predvodi Chuku ili Chineke,
Vrhovni duh, Anyanu (Sunce), Igwe (Nebo), Amadi-Oha (Munja) i Ala
(boanstvo Zemlje). Potom slijede brojna nia boanstva: boanstva vode
i poljoprivrede; duhovi koji personificiraju sreu, sudbinu, bogatstvo, snagu,
proricanje i zlo; duhovi kao dvojnici ivih ljudi; i, naposljetku, preci koji
upravljaju sudbinama svojih ivih potomaka. Vrhovno bie, ili bi tonije
bilo rei Vrhovni duh ili svjetska Nad-dua, naziva se Chuku, to je sloenica od rijei Chi=duh i uku=velik ... U svojoj ulozi stvoritelja, poznat je
pod imenima Chineke, Chukwoke ili Chi-Okike."
Ogbuene (1999., str. 113-114), kao i Meek, razlikuje Chukwua ili Chukua (Boga, velikog Duha ... prvog pretka ... samopostojee Bie i izvor
svega postojeeg) od Chinekea (Boga stvoritelja). U vedskoj kozmologi
ji nalazimo slino razlikovanje izmeu Krine, Vrhovne boanske osobe,
koji je izvor svega i boga-stvoritelja, Brahme, koji je uz pomo sastojaka koje
mu je dao Krina, stvorio Zemlju i druga nebeska tijela u svemiru. Okpewho (1998., str. 90) vjeruje da su na tradicionalnu ideju boga dananjih
Igboa u izvjesnoj mjeri utjecali kranski misionari, no ak i on prihvaa
da postoji neko vrhovno boanstvo i opisuje predaje o ljudima koji su
susreli osobnog boga (1998., str. 73-74). Kako objanjava (1998., str. 74):
"Zanimljivo je... da Iji [Igboi] u svojoj mati mogu zamisliti susret s vrhov
nim boanstvom." Ogbuene kae (1999., str. 108): "Chukwu ... je bog koji
djeluje i govori i kojemu ljudi prinose rtve, nadajui se njegovoj pomoi."
On je istodobno neopisiv, radi ega se katkad naziva Ama-ama-Amasi Amasi, Onaj koji je poznat, ali se nikada ne moe potpuno spoznati." Ogbuene
dalje kae (1999., str. 108): "To se razlikuje od tvrdnje da Chukwu moe
biti sve ili nita. Prije bi se moglo protumaiti kao tvrdnju da postoji stvar
nost koja se ne moe opisati, ali prema kojoj su usmjerena Njegova djela."
Meek kae sljedee o Chukwuu (1970., str. 20): "On je stvorio nebo i
zemlju, on alje kiu, uzrokuje rast usjeva i izvor je iz kojega ljudi mogu
crpiti svoj chi ili prateu duu. On je otac bogova, jer se barem za neke
bogove tvrdi da su mu sinovi. Ali, ujedno je neodreeno boanstvo nejasne
osobnosti i ljudi mu rijetko izravno prinose rtve. Ipak, smatraju ga ultima
tivnim primateljem svih rtava. S obzirom na to, tovatelj koji prinosi
rtvu Anyanuu, moli ga da prihvati tu rtvu i odnese je Chukuu."
Taj odnos izmeu niih bogova i vieg boga Chukua kod Igbua, podsje
a na odnos meu bogovima u vedskom kozmolokom modelu. U Bhagavad Giti (9.23), Vrhovni bog Krina kae: "Svi koji vjerno tuju druge bo
gove zapravo tuju samo Mene, o, Kuntijev sine, ali to ine pogreno."
Kako tvrdi Ogbuene (1999., str. 109), razliiti bogovi i stvorenja, uklju
ujui Chinekea, smatraju se istodobno istovjetnima Chukwuu i od njega
razliitima: "Igbui pretpostavljaju da je Chukwu jedan, beskrajan i da pou
ava i sjedinjuje sva druga bia. Takozvani bogovi ili duhovi nisu po sebi
Chukwu, ve jednostavno odraavaju odreene aspekte Njegovih naela,
postupaka i svijesti." To je zapanjujue slino uenju o nespoznatljivom
istodobnom jedinstvu i razlici (acintya-bhedaabedatattva), karakteristi
nom za vedsku filozofsku misao kojoj sam osobno predan (Gaudiya Vaishnava). Uitelji te kole objanjavaju da su sve due, kao to su i zrake Sunca
istodobno jedno sa Suncem i od njega razliite, istodobno jedno s Vrhov
nom duom i od nje razliite.
Prema vedskoj kozmologiji, Bog, Krina, ima 3 svojstva: sat, svojstvo
vjenog postojanja; cit, svojstvo bezgraninog znanja; i amanda, svojstvo
vjeno rastue transcendentne ugode. Posljednje se svojstvo manifestira
uzajamnom razmjenom duhovne ugode izmeu Krine i Njegovih vjenih
pomagaa. Te se razmjene ugoda nazivaju nitya-lila, vjene razbibrige. Tjele
sne ljubavne veze smatraju se nesavrenim odrazima izvornih duhovnih
razbibriga. Chukwu, vrhovni bog Igboa, takoer posjeduje 3 svojstva po
stojanja, znanje i ugodne razbibrige. Njegovo se svojstvo postojanja izraava
kao Okike, u kojemu se: "manifestira stvaranjem svega vidljivoga i nevidlji
voga." (Ogbuene, 1999., str. 109). Ukupnost svega postojeeg, materijalnog
i duhovnog, kao i samo postojanje, naziva se ife. (Ogbuene, 1999., str. 112).
Chukwu posjeduje i svojstvo znanja. Ogbuene objanjava (1999., str. 110):
"Chukwu je ivi bog koji poznaje tajne svih srca." I nastavlja (1999., str. 163):
"Vrhovno bie, Chukwu, nije samo ocean svijesti [znanja] i bia [postojanja],
nego i ocean ljubavi i blaenstva. Svrha njegova stvaranja jest igranje ljubav
ne igre sa samim Sobom, preko svojih stvorenja, ali u razliitom opsegu."
Ljudi se nazivaju oke-chukwu, to znai djeli Chukwua. Kada je Chuk
wu stvorio prve ljude, izgovorio je rije mmadu, neka bude ljepota (Og
buene, 1999., str. 160). Kako tvrdi Ogbuene (1999., str. 162), Igboi vjeruju
da: "... mmadu manifestira boansku misao, pretvara beskonano u kona
no, boanski duh u osjetilne pojave." Ljudi su stvorenja najblia bogu, a
svoj odnos s bogom, Chukwuom, uspostavljaju preko aja, prinoenjem
rtava i molitvom. "Tipina tradicionalna obitelj Igboa svakoga e jutra
molitvama iskazivati zahvalnost Chukwuu. Te molitve poinju pranjem
ruku i crtanjem crta na podu uz pomo Nzu - svojevrsna bijela kreda, ko
jom nekad oslikavaju none prste. Bijela boja simbolizira istou, neokaljanost, duhovnost." (Ogbuene, 1999., str. 235).
8. POGLAVLJE
PRIKAZE, ANELI
I IZVANZEMALJCI
Pjeak se katkad osvre da pogleda put iza sebe koji je preao prije nego li
nastavi naprijed. U ovoj smo knjizi zapoeli nae putovanje pregledom
dokaza o iznimno velikoj starosti ovjeka. Taj arheoloki dokaz, koji se
suprotstavlja prihvaenim darvinistikim teorijama ljudske evolucije, upu
uje na nunost traenja novog objanjenja podrijetla ljudske vrste. Ali,
prije nego smo poeli tragati za takvim objanjenjem, odluili smo odgovo
riti na pitanje: 'to je ovjek?' Na taj smo se nain osigurali da e svako
objanjenje koje predloimo samo objasniti ono to iziskuje objanjenje.
Mnogi znanstvenici danas pretpostavljaju da je ovjek jednostavno spoj
tvari, pod ime razumijevamo kemijske elemente periodikog sustava.
No, vidjeli smo da je mnogo razumnije zapoeti pretpostavkom da je ovjek
sazdan od 3 jedinstvene sastavnice: materije, uma i svijesti (ili duha). Vi
djeli smo da sama znanost prua dovoljno dokaza za tu pretpostavku. S
obzirom na to, namjeravamo li objasniti podrijetlo ljudske vrste, trebamo
objasniti podrijetlo materije, uma i svijesti i kako su se oni sjedinili u ljud
skom obliku. injenica da materija, um i svijest postoje u ljudskom obliku
upuuje na to da je svemir podijeljen na podruja kojima prevladavaju
materija, um i svijest. Drugim rijeima, svemir je sloen i nastanjen i u
njemu mi, ljudi, imamo svoje jedinstveno mjesto. Dokaz o postojanju tog
sloenog svemira pronali smo u klasinoj zapadnoj kulturi, nakon ega
smo pokazali kako je to isto razumijevanje prisutno u razliitim povijesnim
kulturama diljem svijeta. Sloeni svemir nastanjuju najrazliitija izvanze
maljska i izvandimenzionalna ovjekolika stvorenja.
Dokaz o postojanju tih izvanzemaljskih i izvandimenzionalnih stvore
nja, koji sam do sada izloio, sastoji se od izvjea ljudi iz daleke prolosti
ili dananjih ljudi, koji nisu u cijelosti integrirani u suvremeno razvijeno
drutvo. U ovom poglavlju nai e izvori biti uglavnom opaanja repre
zentativnih pripadnika suvremenog razvijenog drutva od poetka suvre
mene znanosti do danas. Taj dokaz potvruje vjerodostojnost predaja o
izvanzemaljskim i izvandimenzionalnim biima koja su, pretpostavljam.
Komunikacije s preminulima
Neki istaknuti znanstvenici istraivali su komunikacije s preminulima.
Prihvate li se njihova izvjea, to znai da posjedujemo dokaz o postojanju
nekog dijela sloenog svemira i kozmike hijerarhije stvorenja opisanih u
posljednjem poglavlju.
Dokaz o tome da preminuli odravaju kontakte sa ivim ljudima dolazi
iz razliitih izvora, ukljuujui medije. Istaknuti ameriki znanstvenik s
poetka 20. st, i jedan od utemeljitelja suvremene psihologije, William
James, bio je osobito impresioniran medijskim sposobnostima gospoe
Piper.
oaja. U posljednjoj poruci u tom nizu, koju je primila 11. 03., moe
mo pronai, kako smatra Saltmarsh (1938., str. 75), aluzije na Platona i
Tennysona s: "... reenicama o nevidljivu i poluvidljivu drutvu - neuj
nim openjima - osjeanju nevidljive prisutnosti." Tennysonova pjesma
'In Memoriam' govori o pjesniku koji razgovara s mrtvim prijateljem. Na
ravno, injenica da se upravo te aluzije pojavljuju u Myersovim komunika
cijama dobiva smisao, osobito u kontekstu zamrenih veza izmeu Plotina,
Tennysona, grki citati o mirnim nebesima, kao i mnogih aluzija na mirno
u i spokoj, koje su se pojavljivale u porukama. Neke od tih veza otkrivene
su dugo nakon primanja poruka.
Prepiske s tim aluzijama u porukama upuenima gospoi Verrall poja
vile su se u drugim porukama koje je primila gospoa Piper. U porukama
koje je Piperova primila 6. 03. 1907., pojavile su se sljedee rijei: "Ob
zor bez oblaka, iznad kojega je nebo bez oblaka; u budnom stanju koje je
uslijedilo stigle su rijei: jecanje pred prudinom kad se otiskujem na puinu
... Dovienja, Margaret." Margaret je bilo ime gospoe Verrall. Aluzije na
mirno nebo i prudinu nevjerojatno su sline slikama iz komunikacija go
spoe Verrall, koje aludiraju na Tennysonove pjesme 'In Memoriam' i 'Pre
lazei prudinu'. Kako tvrdi Saltmarsh (1938., str. 77), ni gospoa Piper, ni
gospodin Piddington, koji je bio na toj seansi, nisu imali dovoljno znanja
da smisleno poveu te nejasne knjievne aluzije. Saltmarsh dalje veli (1938.,
str. 77): "to se tie gospoe Verrall, valja istaknuti da je ona shvatila znae
nje spojenih citata iz pjesama 'In Memoriam i 'Prelazei prudinu' tek nakon
te seanse s gospoom Piper." To, dakle, znai da gospoa Piper nije mogla
telepatski primiti tu informaciju od gospoe Verrall, to upuuje na to da se
ona moe najbolje objasniti pretpostavkom o preivjeloj osobi Myersa.
Dana 29. 04., gospoa Verrall je sudjelovala na seansi gospoe Pi
per, koja je tada primila poruke koje nisu sadravale samo rijei povezane
sa 'halkionskim danima', ve i neke tajanstvene i, naizgled, nepovezane
aluzije na Swedenborga, sv. Pavla i Dantea. Sljedeeg dana je Myers, u po
ruci koju je zabiljeila gospoa Piper, rekao da ga Plotinov citat na grkom
podsjea na Sokrata i Homerovu Ilijadu. Prvotno nije zamijeena veza
izmeu Plotina, koji je ivio u 3. st. po Kr., Sokrata, koji je ivio u 4. st. pr.
Kr. i Homera, koji je ivio u 8. st. pr. Kr. Na seansi odranoj 1. 05.,
gospoa Verrall je automatskim pisanjem zabiljeila rijei: "orao koji nadli
jee Platonov grob." Gospoa Verrall se prisjetila da je Myers u svojoj knji
zi Human Personality, torn reenicom opisao Plotina. Daljnjim istraiva
njem je ustanovila da je Myers u pogovoru knjige Human Personality
spomenuo Plotinovu viziju. Neposredno prije toga izlae se pria o Sokratovoj viziji lijepe ene u bijelom (Ta se pria nalazi u Platonovom Kritiji.)
ena. iz Sokratove vizije citira reenicu iz Homerove Ilijade. Salmarsh pri
mjeuje (1938., str. 78): "Poslije je otkriveno jo neto znaajnije. Na strani
ci na kojoj se nalazi reenica orao nadlijee Platonov grob, navodi se popis
'snanih dua koje su tvrdile da je osjeaju (ekstazu), a meu njima se, na
kon Plotina i prije Tennysona, spominju Swedenborg, sv. Pavao i Dante."
Dakle, tu vidimo da elementi komunikacija jednog medija pruaju klju
za objanjenje elemenata komunikacija drugog medija, koje su prvotno
izgledale nesuvisle, to pokazuje da je Myers poznavao sve elemente, i da
ih je on na osobit nain povezivao u nejasnim odlomcima svojih knjiga.
Konano, 6. 03. 1907., gospoa Sidgwick je pitala Myersa kako se zove
autor grke reenice koju mu je poslala gospoa Verrall. No, Myers ju je
prekinuo, obraajui joj se porukom koju je zabiljeila gospoa Piper:
"Hoete li rei gospoi V. [Verrall] Plotin?" Potom je rekao: "... to je moj
odgovor na autos ouranos akumon" (Saltmarsh, 1938., str. 78).
Objanjavajui taj sluaj, Saltmarsh je rekao (1938., str. 78-79): "Sma
tram da je to jedan od najboljih primjera sloene prepiske kojim raspolae
mo. Znanje o informacijama pokazano na seansama gospoe Piper posve
je prelazilo njezine granice znanja, kao i sudionika, gospodina Piddingtona
i gospoe Verrall, ali tim je znanjem, koje je za njega bilo karakteristino,
raspolagao Fred Myers. Odgovori su bili aludirajui i neizravni, to iskljuu
je mogunost izravne telepatije; nadalje, same su poruke vie puta navodile
istraivae na otkrivanje njihova znaenja, opskrbljujui ih neophodnim
tragovima koji su ih odveli prema otkrivanju povezanosti, kao, primjerice,
kada je reenica orao nadlijee Platonov grob privukla pozornost gospoe
Verrall na onaj odlomak knjige Human Personality, u kojemu je pronala
neoekivanu vezu izmeu Plotina, Sokrata, Homera, Swedenborga, itd."
Saltmarsh je prouio mnogobrojne Myersove prepiske s brojnim razlii
tim medijima, koje su se nagomilale tijekom
30
godina. Istaknuo je:
"Pronaemo li u komunikacijama nekoliko automatista jednu ili dvije ra
trkane unakrsne prepiske, razumno ih moemo pripisati sluaju, no ima
li ih u veem broju, ta hipoteza znatno gubi na uvjerljivosti. Nadalje, kada
je taj velik broj unakrsnih prepiski popraen jasnim znakovima namjere i,
doista, izriitim tvrdnjama u porukama da predstavljaju dio planiranog
pokusa, tada se sluajnost kao objanjenje moe bez dvojbe odbaciti."
(Saltmarsh, 1938., str. 126). A to bez sumnje vrijedi za Myersove poruke,
meu kojima sam odabrao samo jedan od stotinu primjera. To kao najbolje
sljedee o Lodgeu (1982., str. 530): "On je postao predvodnik parapsiholokih istraivanja i jedan je od prvih primjera ozbiljnih znanstvenika, koji
su zali u polje u kojem obino djeluju arlatani." Ne slaem se s Asimovim
da u podruju paranormalnog istraivanja djeluju arlatani. Broj ozbiljnih
znanstvenika koji istrauju parapsiholoke pojave uz pozitivne rezultate,
prilino je velik. Stoga bi se Asimovljeva tvrdnja mogla nazvati arlatanskom.
Lodge je napisao (1916., str. 83): "Nisam tajio svoja uvjerenja, ne samo
ona o preivljavanju osobe, ve i uvjerenje da je njezin opstanak mnogo
vie isprepleten sa svakodnevnim ivotom nego to se openito zamilja;
da ne postoji stvaran prekid kontinuiteta izmeu mrtvih i ivih; i da se
uzajamne komunikacije preko onoga to se ini svojevrsnim bezdanom,
mogu pokrenuti kao odgovor na hitnu potrebu za ljubavlju."
Lodge je 17. 09. 1915. primio vijest o smrti sina Raymonda, koji je
poginuo u vojnoj akciji u Europi u Prvom svjetskom ratu. Gospoa Lodge
je 25. 09. sudjelovala na seansi s medijem, gospoom Leonard, koja tada
nije znala njezin pravi identitet. Medij i njezini gosti sjedili su za okruglim
stolom. Nakon toga je medij poeo izricati slova abecede, sve dok se stol
nije nakrivio. Slovo izgovoreno u trenutku kada se stol nagnuo zabiljeeno
je, nakon ega se postupak nastavljao do izricanja itave poruke. (To se
danas ne ini toliko neobinim, s obzirom na rune internetske naprave,
koje primoravaju korisnika da izrie poruke na mnogo spretniji nain,
koji ne oduzima mnogo vremena.) Sa stajalita spiritista, stol su pomicali
duhovi umrlih. Sumnjiavci bi rekli da je medij upravljao stolom, i da je
sastavljao poruke koristei se kriom prikupljenim informacijama o ivima
i mrtvima osobama. Da bi se otklonile takve sumnje, valja dokazati da
medij ne zna nita o sudionicima seanse, kao to je ovdje naizgled sluaj.
Tijekom anonimne seanse s gospoom Leonard, gospoa Lodge je primila
sljedeu poruku od duha Raymonda: "Reci ocu da sam susreo neke njegove
prijatelje." Gospoa Lodge ga je pitala kako se zovu ti prijatelji, na to joj
je Raymond naveo ime pokojnog parapsihologa Myersa, kojega je Lodge
poznavao.
Dana 27. 09. sam je Lodge sudjelovao na seansi, koju je anonimno
organizirao posredstvom gospoe Kennedy. Kako je tvrdio, gospoa Leo
nard nije znala njegov pravi identitet. Na toj seansi medij nije komunicirao
s duhovima umrlih preko pomicanja stola, ve preko duha djevojke imena
Feda. Kada je gospoda Leonard pala u trans, pri emu je kontrolu nad
njom preuzela Feda, Lodgeu je reeno da je meu njima prisutan mladi
odem sam. Moja je kua bila udaljena samo 15 minuta hoda. Stoga sam
otiao sam, iako sam bio mokar i umoran. Hodao sam preko kambinn
[ljunka na plai] i stigao do stijene, koju nazivaju Flankastadeklettur, a
koja je danas gotovo posve nestala. Ondje sam sjeo, uzeo svoju bocu [alko
hola] i otpio iz nje. Potom sam zaspao. Stigla je plima i odnijela me. To se
dogodilo u 10.mj. 1879. Pronali su me tek u 1.mj. 1880. Plima me
nasukala na obalu, no tada su doli psi i gavrani, koji su me rastrgali. Ostaci
[mojega tijela] su pronaeni i zakopani na groblju u Utskalaru. Ali, nedo
stajala je bedrena kost. More ju je odnijelo, no poslije ju je iznova nasukalo
u Sandgerdiju. Tamonji su je stanovnici meu sobom prenosili, a danas
se nalazi u Ludvikovoj kui." (Larusdottir, 1946., str. 203-204; u: Haraldsson i Stevenson, 1975.a, str. 39).
Runolfsson je rekao da njegovu priu mogu provjeriti u arhivima crkve
u Utskalaru. Pregledom tamonjih arhiva potvreno je da je osoba njegova
imena i starosti doista umrla spomenutog datuma (Haraldsson i Stevenson,
1975.a, str. 40). Drugi su zapisi potvrdili da je Runolfsson ivio u Kloppu,
a poslije u mjestu pokraj stijene Flankastadaklettur. A u sveenikovu izvje
u pisalo je da su ostaci njegova kostura otkriveni mnogo kasnije, izuzev
njegove odjee, koju je more takoer nasukalo na obali. No, nigdje se nije
spominjala bedrena kost. Gudmundsson je pitao starije stanovnike Sandgerdija znaju li to o nekim nonim kostima. Neki od njih prisjetili su se da
su uli neto o nonoj kosti, koja je kolala meu stanovnicima. Jedan od
njih rekao je da se sjea nekog tesara koji je umetnuo nonu kost u jedan
od zidova Gudmundssonove kue. Stoga je Gudmundsson uz pomo drugih
ljudi pretraivao kuu, pokuavajui utvrditi o kojem je zidu rije. Netko
je pretpostavio da je noga uzidana u odreeni zid, no ondje je nisu nali.
Poslije su pronali spomenutog tesara koji im je pokazao mjesto na kojemu
je uzidao bedrenu kost, gdje su je doista i pronali (Haraldsson i Stevenson,
1975.a, str. 41). Kost je bila duga i odgovarala je Runolfssonovim tvrdnjama
o njegovoj visini, koje je izrekao na seansama. Otkrivena je 1940., tri godi
ne nakon to ju je Runolfsson prvi put spomenuo. Ukoliko bi se ta kost
mogla iznova locirati, bilo bi je mogue genetski usporediti s drugim, za
kopanim Runolfssonovim kostima.
U rejkjavikim novinama se 1969., pojavio lanak o tom sluaju, na koji
se odazvao jedan itatelj, pruivi dodatne informacije o Runolfssonovoj
smrti. Bio je to rukopis iz 19. st, koji je napisao vl. Jon Thoraeson, tada
nji sveenik u Utskalaru. No, rukopis je objavljen 1953., vie godina nakon
seansi na kojima se objavljivao Runolfsson.
Prikaze umrlih
Nakon to smo razmotrili sluajeve komunikacije preko medija i sluajeve
opsjednutosti, kao dokaz preivljavanja duhova preminulih ljudi u nekoj
drugoj razini kozmike hijerarhije, osvrnimo se na sluajeve prikaza mrtvih.
William James je rekao: "Znanost moe i dalje govoriti: 'Takve su stvari
jednostavno nemogue.' No, dok se takve prie iznova pojavljuju u razlii
tim zemljama, a samo nekolicina ih biva pozitivno objanjena, nije dobro
zanemarivati ih. Trebalo bi ih barem pridodati daljnjoj uporabi. Kada se
osvrnem unatrag na ono to sam itao proteklih nekoliko godina ... 10
sluajeva mi odmah pada na um." (Murphy i Ballou, 1960., str. 62-63). Ra
zmotrimo sada nekoliko sluajeva. Slaem se s Jamesom da 'nije dobro
zanemarivati ih'.
Astronom Camille Flammarion prihvaao je (1909., str. 303):"... mogu
nost meusobne komunikacije inkarniranih i dezinkarniranih duhova."
Dodao je da su ga njegova istraivanja dovela do zakljuaka koji potvruju
(1909., str. 303): "... mnogobrojnost naseljenih svjetova ... i neunitivost
due, kao i atoma." Flammarion je napisao remek-djelo Death and Its Myste
ry, zbirku dokaza o postojanju due neovisno od tijela i njezinu nadivljavanju smrti tijela. U 3 sveska te knjige naveo je i nekoliko sluajeva prikaza.
Slijedi izvjee o prikazi koja se objavila oko 2 sata nakon smrti (Fla
mmarion, 1923., sv. 3, str. 133-136). Tu je priu zabiljeio Charles Twee
dale iz Kraljevskog astronomskog drutva u Londonu, u asopisu The En
glish Mechanic and World of Science (20. 07. 1906.). Tweedale se prisjetio
dogaaja iz svoga djetinjstva. Rano uveer 10.
01.
1879., otiao je spa
vati. Probudio se i pred sobom ugledao lik kako se oblikuje na mjeseini.
Primijetio je da mjeseeva svjetlost dopire kroz prozor na junoj strani
njegove sobe. Oblik je postupno postajao jasniji, sve dok Tweedale u njemu
nije prepoznao lice svoje bake. Na glavi je imala: "... staromodnu kapu
zavijenu u obliku koljke." Nekoliko sekunda poslije, lik je postupno ieznuo. Tweedale je za dorukom roditeljima ispripovijedao tu viziju. Njegov
je otac utke napustio stol, nakon ega mu je majka objasnila sljedee: "Da
nas ujutro tvoj mi je otac rekao da se nou probudio i vidio svoju majku
kako stoji uz njegov krevet, no u trenutku kada je poelio s njome razgova
rati, nestala je." Nekoliko sati poslije, obitelj je primila telegram s vijeu o
smrti Tweedaleove bake. Tweedale je poslije saznao da je sestra njegova
oca (Tweedaleova strina) takoer vidjela prikazu u noi stariine smrti.
Starica je umrla
15
minuta nakon ponoi. Tweedaleov je otac rekao da
je imao vienje u 2 sata ujutro. Sam Tweedale nije znao tono vrijeme,
no na temelju poloaja Mjeseca procijenio je da se i njegovo vienje do
godilo u dva ujutro. I vienje njegove strine takoer se dogodilo prilino
dugo nakon slubenog vremena smrti. Tweedale je zakljuio: "To dokazu
je da nije rije o telepatskoj ili subjektivnoj objavi koja se dogaa prije ili
u trenutku smrti, ve o stvarnoj, objektivnoj prikazi koja se objavljuje na
kon tjelesne smrti. Stoga moemo zakljuiti da je mrtva ena, premda naiz
gled mrtva, nekoliko sati poslije bila dovoljno iva da se objavi razliitim
i prostorno meusobno udaljenim osobama." (Flammarion, 1923., sv. 3, str.
135). Pojedinosti Tweedaleova izvjea potvrdili su njegova majka i stric.
Flammarion je na temelju svih dokaza koje je dokumentirao u svojim
knjigama, stigao do 5 zakljuaka (1923., sv. 3, str. 348): "1.) Dua postoji
kao stvarni entitet neovisan od tijela. 2.) Posjeduje sposobnosti koje su
znanosti danas jo uvijek nepoznate. 3.) Moe djelovati na daljinu, tele
patski, bez posredovanja ula. 4.) U prirodi postoji psihiki element, koji
mi jo uvijek ne poznajemo ... 5.) Dua nadivljuje fiziki organizam i
moe se pojavljivati nakon smrti."
govoj kui. est tjedana poslije, Lettova se ena nalazila u jednoj od spavaih
soba te kue, kada je na poliranoj povrini ormara ugledala veoma detaljan
i iv odraz u obliku glave i trupa kapetana Townsa. Pokraj nje se nalazila
mlada gospoica Berthon, koja je takoer vidjela taj lik. Isprva su pomisli
le da je netko objesio asnikov portret. U tom trenutku u sobu je ula sestra
gospoe Lett, gospoica Towns i, prije nego li su gospoa Lett ili gospoica
Berthon uspjele neto rei, gospoica Towns je uzviknula: "Za boga miloga!
Vidite li tatu?" Istoga su trenutka pozvale nekoliko slugu, koji su radili u
kuu i svi su redom izrazili svoje uenje vienim. Charles Lett se prisjea:
"Naposljetku su pozvali gospou Town koja je, u trenutku kada je ugledala
prikazu, jurnula prema njoj ruku ispruenih kao da je eli dotaknuti, no
kada je rukom prela preko povrine ormara, lik je poeo nestajati i vie se
nikada nije pojavio."
Je li to doista bila prikaza koju je proizvela preivjela dua asnika
Townsa, koji se prikazao u prostoru? Superpsi teoretiari bi rekli da nije.
Ali takve sluajeve viestrukog istodobnog vienja teko je objasniti su
perpsi teorijom. U tom sluaju trebalo bi pretpostaviti da je glavni vidjelac
u svom umu stvorio sliku kapetana Townsa, i to na temelju osobnog sjea
nja, ili ju je oblikovao izvanosjetilnom percepcijom iz uma ive osobe.
Nakon toga bi trebao doivjeti tu sliku u kontekstu sobe. Potom bi se pro
cesom takozvane telepatske kontagije (priljepivosti), ta slika prenijela u
um drugih vidioca. Meutim, opsena pokusna istraivanja prijenosa sli
ke, o kojima smo raspravljali u 6. poglavlju, pokazuju potekou intermentalnog prijenosa potpune slike. Drugo mogue objanjenje je svojevrsna
super psihokineza (super-pk) sposobnost kojom glavni vidjelac proizvodi
stvaran oblik u trodimenzionalnom prostoru. No, oba objanjenja, dakle
bilo da je rije o superspsi ili super-pk, sadre potekoe. U opisanom slu
aju, istovjetnu sliku je vidjelo
7
osoba. Nadalje, pojedini vidioci nala
zili su se na razliitim mjestima u sobi, a slika se nalazila u njima odgovara
juoj perspektivi. Takoer je bitna injenica da su sliku vidjeli samo nakon
to su uli u sobu, jer je poslije ieznula pred svima njima. Ova se rasprava
osniva na Griffinovoj analizi (1997., str. 219-221). Naime, istaknuvi da
viestruka vienja nisu neuobiajena, Griffin je rekao (1997., str. 221): "Naj
jednostavnije objanjenje moe biti da su barem neke prikaze rezultat za
grobnog djelovanja privida."
Superpsi i super-pk objanjenja prikaza koje vidi vie osoba, obino
postavljaju motivaciju prikaze u um glavnog vidioca. To iziskuje nunost
poznavanja preminule osobe od strane glavnog vidioca, radi kojeg potonji
mora imati neki razlog zbog kojega eli vidjeti tu osobu. Suprotno bi zna-
Demonska opsjednutost
Dana 15. 01. 1949., lanovi obitelji Doe, koji su ivjeli u okrugu Geor
getown, Washington, uli su u svojoj kui neobine zvukove nalik kucanju
i grebanju (Doe je pseudonim koji se koristi u izvjeima o tom sluaju).
Isprva su pomislili da je to duh njihova preminulog roaka. Kada su zvuko
vi naposljetku prestali, iz kue su poeli nestajati i iznova se pojavljivati
mali predmeti. Komadi namjetaja neobjanjivo su se pomicali, a slike na
zidovima tresle. Nekoliko tjedana poslije, trinaestogodinji sin suprunika
Doe, Roland, poeo je pokazivati neobine simptome. Razgovarao je u
snu i glasno izgovarao proste rijei. Kada su ga jedne veeri uli kako vriti,
otili su u njegovu sobu i ugledali ga kako na svom madracu lebdi u zraku.
Doeovi, koji su bili luterani, zatraili su pomo sveenika. Nekoliko veeri
poslije, sveenik je svjedoio slinoj Rolandovoj levitaciji. Te se levitacije
nisu ponavljale samo u kui Doeovih, ve i u kuama drugih obitelji, kao
i u bolnicama. Prvi put kada su te levitacije poele, Roland je poeo pokazi
vati znakove opsjednutosti. Tijelo mu se poelo estoko griti i demon je
preuzeo vlast nad njegovim tijelom i glasom (Rogo, 1982., str. 41-42).
Roditelji su, stoga, zakljuili da Rolandu moe pomoi samo rimokato
liki egzorcistiki obred. Crkveni su se dostojanstvenici odazvali njihovoj
molbi i Roland je odveden u bolnicu u St. Louis, gdje je nad njim trebao
biti izvren egzorcistiki obred. Obred su vodili otac Raymond Bishop,
otac F. Bowdern i otac Lawrence Kenny. Pritom su u dnevnik biljeili broj
ne nadnaravne pojave koje su se zbivale tijekom obreda. Roland je levitirao, itao misli egzorcista, pokazivao znanje latinskog i neobino veliku
snagu, jer se opirao uvarima koji su ga pokuavali zadrati na krevetu.
Nekim od tih obreda nazoio je otac Charles O'Hara sa Sveuilita Marqu
ette u Milwaukeeju. Poslije je rekao ocu Eugenu Gallagheru sa Sveuilita
u Georgetownu: "Jedne se veeri djeak otrgnuo iz ruku svojih uvara i
odletio prema ocu Bowdernu, koji je stajao na odreenoj udaljenosti od
njegova kreveta, [drei] obrednu [knjigu] u svojim rukama. Djeak je
vjerojatno naumio napasti oca, no zaustavio se pred knjigom. U trenutku
kada ju je dotaknuo rukom - uvjeravam vas, to sam vidio svojim oima
- nije ju poderao, ve ju je rastopio. Knjiga se rasprila na tanke komadie,
koji su se rasuli po podu." (Rogo, 1982., str. 43).
Nekoliko tjedana poslije, demon je konano napustio Rolandovo tijelo.
Rogo kae (1982., str. 43): "Naalost, vei dio dnevnika koji su pisali Rolandovi egzorcisti danas je izgubljen. Izvjee o tom sluaju, koje su napisali
Marijina ukazanja
Prethodno u ovom poglavlju razmotrili smo sluajeve vienja zagrobnih
prikaza od strane obinih ljudi, kao dokaz postojanja svjesnih inteligent
nih bia u drugim kozmikim razinama. Sada emo razmotriti drugu ka
tegoriju prikaza - prikaze nadljudskih bia. Najbolje dokumentiran dokaz
tog tipa izvjea su o Marijinim ukazanjima.
Juan Diego bio je Aztek koji se obratio na kranstvo nedugo nakon
panjolskog osvajanja Meksika. ivio je u gradiu Quahutitlan pokraj Me
xico Cityja. Svakoga je dana odlazio pjeice u crkvu, koja se nalazila u
mjestu Tlatiloco. Na tom bi putu prolazio pokraj breuljka Tepeyacac.
Ujutro 8. prosinca 1531., dok je prolazio pokraj tog breuljka, Juan Diego
je zauo glazbu koja je dopirala s vrha brda. Kada je glazba utihnula, zauo
je enski glas kako ga doziva imenom. Uspeo se na breuljak i ugledao bli
stavu figuru prekrasne djevojke tamne puti, nalik Indijanki. Obratila mu se
aztekim jezikom nahuatl i predstavila se kao Blaena Djevica Marija. Za
traila ga je da kae mjesnom biskupu da joj izgradi crkvu na breuljku
Tepeyacac. Zanimljivo je spomenuti da se na tom breuljku neko nalazio
hram posveen aztekoj boici Zemlje, Coatlique (Mini, 2000., str. 92).
dje je Danijel lupio akom o stol i rekao: "Dajte mi neto za piti." Poslije je
poeo hodati i trati (Hancock, 1998., str. 59).
Hancockova pie (1998., str. 58): "Postoje brojna svjedoanstva o ozdrav
ljenjima u Meugorju. Otac Rupi je u svojoj knjizi dokumentirao pedeset
est sluajeva. Tjelesna ozdravljenja odnose se na bolesti oiju i uiju, artri
tis, probleme sa ilama, neuroloke bolesti, ozljede, tumore, te mnotvo
drugih. Zabiljeeni su i sluajevi u kojima su se ljudi, nakon vie pokuaja,
izlijeili od ovisnosti i puenja, kao i sluajevi izljeenja psihikih bolesti.
Opisane su i razliite metode izljeenja." Bogorodica je rekla djeci: "Ja ne
mogu ozdravljati; to samo Bog moe."
Vladini slubenici su 20. 06. 1981., odluili zaustaviti okupljanja svje
tine koja je eljela vidjeti Bogorodicu, tako to su sprjeavali pristup djeci.
U Bijakovie su dole dvije socijalne radnice kako bi odvele djecu. Dobile
su zapovijed da osiguraju da djeca ne budu na Podbrdu u uobiajeno vrije
me kada se objavljivala Bogorodica. Dok su ih odvodili, djeca su zahtijeva
la od vozaa da zaustavi automobil. Kada su izala iz automobila, poela
su moliti. U tom su trenutku ugledala blistavo svjetlo kako im prilazi s brda.
Vidjele su ga i dvije socijalne radnice. Tada se Bogorodica drugi put prika
zala djeci (Hancock, 1998., str. 31-32). Socijalne radnice su nakon toga
dale ostavku. Odluna da okona itavu stvar, milicija je odluila sama
sprijeiti djecu da prilaze mjestu ukazanja.
Kada se katoliki sveenik, otac Jozo, 1. 07. 1981. molio u svojoj cr
kvi, dogodilo se neto neobino. Poslije se prisjetio: "Dogodilo se neto za
mene od kljunog znaaja ... prekretnica i trenutak spoznaje. Dok sam
molio, uo sam glas kako mi govori: 'Izai i zatiti djecu.'" (Hancock, 1998.,
str. 33). U tom su trenutku djeca trala prema crkvi, bjeei pred milicajci
ma koji su ih progonili. Otac Jozo ih je sakrio u crkvi, a kada ga je milicija
pitala je li ih vidio, uputio ih je prema Bijakoviima. Otac Jozo skrivao je
djecu u crkvi jo neko vrijeme. Poslije je obavijestio njihove roditelje da
zakon zabranjuje miliciji da ispituje malodobnu djecu bez doputenja rodi
telja. Kada je milicija poslije zatraila od roditelja doputenje za ispitivanje
djece, odbili su ih. Otac Jozo, premda je spremno zatitio djecu, do tada nije
vjerovao u privienja. No, poslije, ljeti, i sam je doivio viziju (Hancock,
1998., str. 33).
Dana 12.
08.
1981., milicija je zabranila javna okupljanja na mjestu
vienja na Podbrdu. Bogorodica se poslije toga nastavila ukazivati u prisu
tnosti djece u kuama i na drugim mjestima. Premda su se ljudi nekako
uspijevali kriom okupljati, vlast je nastavila vriti pritisak. Tako je uhitila
oca Jozu, zaplijenila sve njegove crkvene zapise, koji su sadravali najbolja
svjedoanstva o ukazanjima (Hancock, 1998., str. 34-35). Tijekom sue
nja ocu Jozi (koje je trajalo od 21. do 22.
10.
1981.), seljaci su vidje
li kako se kri na brdu Krievac pretvorio u stup svjetlosti. Osim toga, uka
zala im se i Bogorodica. Otac Jozo osuen je na kaznu od 3 i pol godine
zatvora, no zahvaljujui prosvjedima seljaka, osloboen je nakon osamnaest mjeseci (Hancock, 1998., str. 35).
Ukazanja su se nastavila u prisutnosti djece u crkvi sv. Jakova, kao i na
drugim mjestima. Tvrdi se da je Bogorodica tada svakom djetetu otkrila
10 tajni u razdoblju od nekoliko mjeseci. Mirjana je prva saznala svih
10 tajni, od kojih posljednju 25.
12.
1982. Nakon toga su i druga
djeca tvrdila da su poela primati poruke od Bogorodice kroz svoja srca.
Bogorodica, koja se ukazala Ivanu, zahtijevala je da seljaci poste i mole
3 dana prije Njezina 2.000. roendana, 5.
08.
1984. Mnogi ljudi u
svim krajevima svijeta pridruili su se tim molitvama i postu. Na dan Bogorodiina roenja, u Meugorju se okupilo 35.000 ljudi. Hancockova
pie (1998., str. 39): "Upravo se toga dana, rano ujutro, to je prvi put slu
beno zabiljeeno, Bogorodica ukazala veem broju ljudi na brdu Krie
vac. Vie tisua ljudi kampiralo je ispred crkve. Mnogi od njih tu su viziju
opisali kao siluetu ene odjevenu u blistavu bijelu haljinu, s rukama uzdi
gnutima k nebu. Neki su je opisali kao figuru u arenoj odjei... Mnogi
drugi su izvijestili o drugim znakovima i udima kojima su svjedoili toga
dana, ukljuujui neobino, divljako okretanje Sunca na svojoj putanji."
Hancockova tvrdi (1998., str. 62) da su svjedoci tog sunevog fenomena
vidjeli da se Sunce 'okree na svojoj osi', kao da se kree prema njima, nakon
ega se ponovno vratilo na mjesto.
Opisujui dogaaj kojemu je osobno svjedoila jednom drugom prili
kom, Hancockova je napisala (1998., str. 62): "Ni najvjetiji umjetnik ne bi
mogao dostojno prikazati prizor koji se odvijao na nebu pred mojim oima,
koji je grafiki bio toliko lijepo oblikovan i obojen. Bila sam iskreno obuzeta
strahopotovanjem. Osobno sam vidjela okretanje, koje je bilo gotovo hipnotiko, tako da sam ukoeno zurila u taj zlatni vrtlog, naizgled prekri
ven diskom koji mi je titio oi. Bio je neopisivo pulsirajue blistav. Dok
se okretao, izgledalo je kao da se kree prema nama, premda je istodobno
slijedio svoju putanju. inilo se kao da se moe pomicati u svim smjerovi
ma istodobno. Isijavao je ivim bojama fuksije, ljubiaste, lavanda-plave,
srebrne i smaragdne. U trenutku kada ste prepoznali jednu boju, ona bi se
pretvorila u drugu, njeno se s njome stapajui i mijeajui sa sljedeim
Chaitanya Mahaprabhu:
Suvremena inkarnacija boanstva
Biblija izvjeuje o bojim ukazanjima na Zemlji u razdobljima prije oko
6.000 do 2.000 godina. Ali, indijska predaja Gaudiya Vaishnava biljei ta
kva ukazanja koja su se dogodila u 15. st. Prema povijesnim zapisima u
Gaudiya Vaishnava, Chaitanya Mahaprabhu, koji se 1486. ukazao u Mayapuru u Zapadnom Bengalu, bio je avatar, boanska inkarnacija na Zemlji.
Otiao je sa ovoga svijeta 1534. Njegovi su suvremenici bili Magellan
(1480.-1521.), Kopernik (1473.-1543.), da Vinci (1452.-1519.), Kolumbo
(1451.-1506.), kao i druge poznate linosti ranog modernog doba. U to je
doba Indija uivala glas bogate zemlje u kojoj cvjetaju filozofija i znanosti.
Biografski zapisi koji svjedoe o boanstvenosti Chaitanye Mahaprabhua,
postali su klasici bengalske knjievnosti. Glavni izvor kojim sam se sluio pri
prikazivanju glavnih znaajki njegova ivota, knjiga je Krishnadasa Kaviraje Goswamija, koji je ivio u 16. st., naslovljena Chaitanya Charitamrita.
To je djelo napisao nedugo nakon odlaska Chaitanye Mahaprabhua s ovoga
svijeta. Prva stvar koja se brzo dade zakljuiti iz tog ivotopisa je injenica,
da je Gaudiya Vaishnava veoma oprezna u prihvaanju boanske prirode
Chaitanye Mahaprabhua, pri emu svoj sud osniva na kombinaciji pisanih
svjedoanstava, koji su prethodili njegovu pojavljivanju, manifestacijama
njegovih nadljudskih moi i pokusnim testovima njegovih simptoma.
Jedno od proroanstava o dolasku Chaitanye Mahaprabhua, nalazi se u
Shrimad Bhagavatam, koja se katkad naziva Bhagavatapurana. U petom
poglavlju jedanaestog pjevanja Shrimad Bhagavatam, veliki mudrac Narada
Muni obznanjuje Vasudevi identitet glavnog avatara, koji e se tovati u sva
etiri vremenska razdoblja (yuga) u vedskom ciklusu yuga (satya yuga.
treta yuga, dvapara yuga, kali yuga). Nakon to je opisao avatare prvih
triju yuga, Narada Muni je opisao i etvrtog avatara. Budui da je Narada
jelu zmije Kaliye. Te lude misle da je njegov amac zmija Kaliya, a baklja
dragulji na njezinim klobucima. Isto tako misle da je ribar Krina." I do
dali su: "Ustvari, Gospodin Krina se vratio u Vrindavanu. To je tono i to
no je da su Ga ljudi vidjeli. Ali, misle da vide Krinu na pogrenome mje
stu." Gospoda su time eljela rei da znaju da je Chaitanya Mahaprabhu
pravi avatar. Osobita je znaajka Chaitanye Mahaprabhua bila to je veinu
vremena skrivao svoj pravi identitet boanske inkarnacije, ne bi li umjesto
toga mogao poduavati ljude kako da razumiju i tuju boga. Radi toga se
on katkad naziva i channa, ili skriveni, avatar.
Chaitanya Mahaprabhu proveo je posljednjih
18
godina ivota
u svetom gradu Jagannatha Puri. Posljednjih
12
godina bio je u stanju
duhovnog transa i ivio je u osami, u sobi jedne od kua pokraj uvenog
hramskog kompleksa. Krishnadasa Kaviraja Goswami, u Chaitanya Charitambrita (Madhya-lila, 2.8), tvrdi da, iako su vrata kue bila zakljuana,
Chaitanya Mahaprabhu je katkad nou nesvjesno leao pred glavnim ula
zom u hram u Jaggannatha Puri. Chaitanya Mahaprabhu je nestao 1534.,
stopivi se s Krinom na oltaru hrama Tota Gopinatha.
Izvanzemaljski posjetitelji
Velik broj istraivaa izvanzemaljske inteligencije tvrdi, da do sada ne
raspolaemo nijednim dokazom da su izvanzemaljska bia ikada posjetila
Zemlju, ili da su s nama pokuala uspostaviti komunikaciju. Neki to
tumae kao dokaz da takva bia ne postoje. Tvrde da bi civilizacije nalik
sletjeli na zemlju. A takvih je izvjea bilo prilino mnogo. Ruppelt je poslije napisao da su on i njegov tim, sustavno eliminirali takva izvjea iz
sustava izvjeivanja (Vallee, 1969.b, str. 28).
Za NLO-e se zainteresirala i CIA. Zamjenik voditelja znanstvene oba
vjetajne slube pri CIA-u, H. Marshall Chadwell, obavijestio je memo
randumom voditelja CIA-e, Waltera Smitha o velikoj upuenosti javnosti
u NLO-e, i rekao mu da Air Technical Intelligence Center sa sjeditem u
zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, zaprima velik broj izvjea o djelova
njima NLO-a. Najvie je bio zabrinut miljenjem javnosti: "Zanimanje
javnosti za taj fenomen, koje se odraava u amerikom tisku, kao i u pritisku
koji se iznova vri na Zrakoplovne snage, zahtjevima za istraivanje feno
mena, upuuje na to da je velik dio nae javnosti psihiki spremno prihva
titi nevjerojatno. U toj injenici poiva opasnost poticanja masovne histeri
je i panike." (Thompson, 1993., str. 81). Chadwell je strahovao da e lana
izvjea o NLO-ima skrenuti pozornost vojske od stvarnih promatranja
sovjetskih bombardera. Osim toga, strahovao je da bi neprijatelji mogli
iskoristiti mentalno stanje amerike javnosti s ciljem izazivanja psiholo
kog rata protiv Sjedinjenih Drava.
Godine 1953., CIA je organizirala povjerenstvo za prouavanje feno
mena NLO-a, koje je postalo poznato kao Robertsonovo povjerenstvo, po
dr. H. P. Robertsonu, voditelju skupine za procjenu oruanih sustava pri
Ministarstvu obrane. Robertsonovo povjerenstvo ukljuivalo je nekoliko
istaknutih fiziara. Ti su znanstvenici zakljuili da NLO-i ne predstavljaju
stvarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, tj. da to nisu strojevi stranih ili
izvanzemaljskih sila. Meutim, rekli su: "... neprestano isticanje izvjea o
tim fenomenima... rezultira prijetnjom ispravnom funkcioniranju obram
benih politikih tijela." (Condon, 1969., str. 519). Povjerenstvo je savjetova
lo da: "... nacionalne agencije za sigurnost bez odlaganja poduzmu korake
za oduzimanje posebnog statusa Neidentificiranim leteim objektima, koji
im je dodijeljen, i da s njih uklone auru tajanstvenosti koja ih, naalost,
okruuje." (Condon, 1969., str. 519-520). Povjerenstvo je preporuilo su
stavni program razotkrivanja. '"Razotkrivanje bi rezultiralo smanjenjem
interesa javnosti za letee tanjure, koji danas izazivaju snanu psiholoku
reakciju." (Condon, 1969., str. 915-916).
Godine 1953., to je moda bio daljnji razvoj povezan s Robertsonovim povjerenstvom, Ameriko ratno zrakoplovstvo je donijelo pravilo (Air
Force Regulation 200-2) koje je javnosti zabranjivalo izvjeivanje o NLOima koje je vidjela vojska. "Kao odgovor na ispitivanja mjesnog stanovni-
nu pojavu, koju nisu mogli objasniti kao prirodnu pojavu ili ljudsku na
pravu. Jedan od zakljuaka cjelokupnog izvjea jest, da iza fenomena u
cjelini stoji: 'letei stroj iji naini odravanja i pogona nadilaze nae zna
nje." (Fowler, 1981., str. 224-225). GEPANj e poslije postao Service d'Expertise des Phenomenes de Rentree Atmospherique (SEPRA), sluba u sklopu
Centre National d'Etudes Spatiales (CNES), francuske inaice NASA-e
(COMETA, 1999., str. 7).
Godine 1999., skupina visoko pozicioniranih znanstvenika, vojnih a
snika i vladinih dunosnika, predstavila je francuskoj vladi izvjee o
NLO-ima, naslovljen UFOs and Defense: What Should We Prepare For?, koje
je sastavio Odbor za dubinska istraivanja (COMETA). Pokretaka snaga
iza COMETA-e bio je francuski zrakoplovni general Denis Letty. Osim
njega, lanovi COMETA-e bih su: zrakoplovni general Bruno Le Moine;
admiral Marc Merlo; Denis Blancher, ministar unutarnjih poslova; Francoise Lepine iz zaklade za obrambena istraivanja; Christian Marchal, ravna
telj istraivanja pri ONERA-i, Nacionalnoj slubi za aviokozmike studije
i istraivanja; Michael Algrin, doktor politikih znanosti; Alain Orszag,
doktor fizikih znanosti i inenjer naoruanja; Pierre Boscond, inenjer
naoruanja; i inenjer Jean Dunglas. Pri sastavljanju izvjea sudjelovali
su i neki drugi visokopozicionirani vojni i vladini slubenici (COMETA,
1999., STR. 6).
General Norlain, voditelj IHEDN-a, rekao je sljedee o COMETA-i:
"Gotovo svi njezini lanovi imaju, ili su imali tijekom svojih karijera, od
govorne poloaje u obrambenoj, industrijskoj, obrazovnoj, istraivakoj
ili razliitim drugim sredinjim administracijama." I dodao je: "Nadam se
da e preporuke COMETA-e, koje su nadahnute zdravim razumom, orga
ni nae vlasti ispitati i provesti u djelo." (COMETA, 1999., str. 5). Profesor
Andere Lebeau, bivi predsjednik Centre National d'Etudes Spatiales (CNES),
napisao je predgovor izvjeu COMETA-e, u kojemu je rekao: "Izvjee je
korisno stoga to pridonosi oslobaanju fenomena NLO-a iracionalnosti
koja ga okruuje." (COMETA, 1999., str. 2).
Vladini i vojni slubenici Velike Britanije odavno su pokazivali zanima
nje za NLO-e. U londonskim novinama Sunday Dispatch, 11. 07. 1954.,
vrhovni zapovjednik jedinica RAF-a, rekao je sljedee o NLO-ima: "Izvi
jeteno je o vie od 10.000 vienja, od kojih se veina ne moe znanstveno
objasniti... Uvjeren sam da ti objekti postoje i da ih nije proizveo nijedan
narod na Zemlji. Stoga sam primoran samo prihvatiti teoriju da potjeu iz
nekog izvanzemaljskog izvora." (Burt, 2001., str. 312).
stoji u blizini vrta u kojemu je radio. Objekt je ostao na tlu manje od minu
te, nakon ega se uzdigao i odletio. Collini je otiao na to mjesto, gdje je na
tlu zamijetio okrugle tragove i otisak u obliku krune. Na nalog GEPAN-a,
mjesna policija je prikupila uzorke tla i oblinje vegetacije. Poslije je i GEPAN-ov tim pregledao to mjesto. Ustanovili su da svjedok ne pati ni od
kakvih psiholokih problema. Nadalje, otkrili su znakove da je zemlja na
mjestu slijetanja bila zagrijana pod temperaturom od 300C-500C, kao i
tragove cinka i fosfata. Utvreno je i da su oblinje lucerne izgubile 30-50%
klorofilnih pigmenata (Velasco, 1987., str. 56-57).
ovjekolika stvorenja
Na simpoziju o NLO-ima, odranom 1969., pod pokroviteljstvom Ameri
kog drutva za unaprjeenje znanosti, J. Allen Hynek je rekao: "Danas
raspolaemo s 1500 izvjea o bliskim susretima, meu kojima polovica
ukljuuje posadu letjeUca. Ve godinama posjedujemo izvjea o posadi
letjelica, dok se u pismohranama Zrakoplovstva nalazi samo nekolicina;
osoblje projekta Blue Book saeto je, i bez istraivanja, takva izvjea svr
stalo u 'psiholoku' ili patoloku kategoriju." (Hynek, 1972.b, str. 47-48).
Meu 2108 sluajeva koje opisuje Ted R. Phillips u svojoj studiji o slijetanji
ma NLO-a iz 1981., 460 sluajeva ukljuuje vienja ovjekolikih stvorenja.
Meu tim stvorenjima, 310 ih je bilo nieg rasta od prosjenih ljudi, 87
normalnog ljudskog rasta, a 63 su bila vea od prosjenih ljudi (Thomp
son, 1993., str. 67-68).
uveni NLO koji se sruio u Roswellu, takoer je sadravao ovjekoliku
posadu. U 07. 1947., stanovnici Corone u Novom Meksiku, udaljenom
oko 120 km sjeverozapadno od Roswella, izvijestili su o vienju leteeg
srebrnog diska koji je proletio iznad njih. Sljedeeg dana je William 'Mac'
Brazel pronaao krhotine na ranu pokraj Corone. Na mjesto su stigli vojni
asnici iz zrakoplovnog stoera u Roswellu, meu kojima i asnik obavjetaj
ne slube, bojnik Jesse Marcel. Marcel je rekao da je otkrio iznimno svije
tle metalne grede na kojima su bili urezani neobini znakovi, kao i izrazito
tanke metalne listie koji se nisu mogli uleknuti ak ni uslijed estokih
udaraca ekiem. Zapovjednik zrakoplovnog stoera u Roswellu, pukov
nik William Blanchard, izdao je priopenje za javnost u kojemu je obzna
nio otkrie sruenog leteeg diska, koji je prenesen zrakoplovom B-29 u
Wright Field, Ohio. Nakon toga je general Roger Ramey, zapovjednik 8.
eskadrile, odobrio izjavu za tisak u kojoj je reeno da je olupina ustvari
meteoroloki balon. Ali, bojnik Jesse Marcel posvjedoio je na video-snim-
nom i potom nestala. Taj je sluaj podrobno istraivala Gendarmerie Nationale, koja je otkrila uleknue na mjestu na kojemu je letjelica stajala, a
usred koje se nalazila rupa promjera 19 cm i duboka 40 cm. Istraivai su
ustanovili da su stabljike lavande, na povrini od 100 m du putanje letje
lice, osuene. Godinama nakon tog dogaaja, na tomu mjestu nije uspije
vala nijedna biljka. Istraivai nisu pronali nijedan dokaz koji bi mogli
pripisati psihopatologiji ili prijevari (COMETA, 1999., str. 20).
Dana 29.
08.
1967., u blizini Cussaca u francuskom departmanu
Cantal, dva djeteta koja su uvala krave ugledala su s druge strane seoske
ceste, 4 mala ovjekolika stvorenja, koja su stajala pokraj svijetlog ku
glastog predmeta. Stvorenja su potom ula u letjelicu na neobian nain,
lebdei zrakom, nakon ega su glavom uronili u vrh kugle. Kugla se pitajui velikom brzinom uzdigla i poletjela visoko u zrak spiralnom putanjom.
Djeca su osjetila snaan miris sumpora. Taj je sluaj 1978., istraio GEPAN,
francuska vladina agencija koja je istraivala NLO-e. Istraivai su razgo
varali s policajcem koji je stigao na mjesto nedugo nakon incidenta. On je
zamijetio tragove na tlu i osjetio je snaan miris sumpora. Drugi svjedok,
koji je radio u blizini, posvjedoio je da je uo pitanje. Lijenik i otac dje
ce (seoski naelnik), rekao im je da su djeca osjetila miris sumpora nakon
tog dogaaja, te da su im oi danima poslije suzile. Odgovorni slubenik
GEPAX-a zakljuio je sljedee o sluaju: "Ti razliiti elementi ne sadre ni
kakve pogreke ili nedosljednosti, na temelju kojih bismo mogli posumnja
ti u iskrenost svjedoka ili razumno pretpostaviti da je rije o lai, prijevari
ili halucinaciji. Pod takvim okolnostima, unato injenici da su glavni
svjedoci malodobni, i bez obzira na nevjerojatnu prirodu injenica o koji
ma su posvjedoili, smatram da su ih stvarno vidjeli." (COMETA, 1999.,
str. 21).
U 1.mj. 1975., poslovni ovjek, 72-godinji George O'Barski, vozio
se automobilom iz svoje trgovine u Manhattanu prema kui u New Jerseyu. Prolazei kroz North Hudson Park, uo je statike smetnje na svom
radiju, dok je pokraj njegova automobila glasno prozujao svjetlucavi letei
objekt. Objekt je sletio u parku ispred njega. Bio je dug oko 9 m, a na trupu
su se nalazili uski, svjetlei prozori. Lebdio je na visini od 3 m. Potom je
sletio na etiri noge. Iz vrata, koja su se nalazila izmeu 2 prozora, izalo
je nekoliko malih ovjekolikih stvorenja s kacigama na glavama. Nakon
to su iskopali malo zemlje, vratili su se u letjelicu, koja je poletjela prema
sjeveru. Bilo je to u 1 ili 2 h ujutro. Sljedeeg se dana O'Barski vratio na to
mjesto i vidio je rupe u zemlji, koje su za sobom ostavila nepoznata
Otmice
Mnogi sluajevi slijetanja neidentificiranih letjelica i njihove ovjekolike
posade, ukljuuju i otmice. Godine 1985., David Webb je objavio studiju
o sluajevima otmica. Ustanovio je da je od 300 takvih sluajeva, 140 bilo
podrobno istraeno, pri emu nisu otkriveni znakovi prijevare ili psihike
nestabilnosti svjedoka (Webb, 1985.).
Prvi sluaj otmice koji je privukao pozornost javnosti, bio je sluaj Betty
i Barneva Hill (Clark, 1998., str. 489-499). Betty je 26. 09. 1961., poslala
pismo o susretu s NLO-om Donaldu E. Keyhoeu, bivem bojniku morna
rike pjeadije, koji je tada bio voditelj NICAP-a (National Investigating
Committee on Aerial Phenomena (Nacionalni odbor za istraivanje zranih
fenomena). NICAP je taj sluaj povjerio Walteru N. Webbu, astronomu iz
Bostona koji je takoer istraivao NLO-e. Webb je proveo niz ispitivanja.
Betty Hill imala je 41 godinu kada je prvi put imala bliski susret s NLO-om.
Radila je kao socijalna radnica u slubi drave New Hampshire, a volontirala je i za "Udrugu za unapreenje prava obojenih". Barney Hill, koji je tada
imao 39 godina, radio je kao otpremnik u bostonskoj potanskoj slubi. I
on je bio lan voditeljskog odbora programa za sirotinjsku potporu i savjet
nik pri Amerikom vijeu za graanska prava.
Uveer 19. 09. 1961., Hillovi su putovali iz Quebeca prema svom
domu u Portsmouthu, New Hampshire. Dok su prolazili kroz New Hamp
shire, ugledali su blistavo svjetlo na nebu. Svjetlo je prolo pokraj Mjeseca
i potom im se poelo primicati. Barney je zaustavio automobil, izvadio
pitolj iz prtljanika i potom se opet odvezao. Betty je promatrala predmet
dvogledom. Letio je nie i blie automobilu. Vidjela je disk koji se okretao,
uz iji su se rub nalazili osvijetljeni prozori. Barneyjoj je rekao da je moda
rije o zrakoplovu, no kada je i sam pogledao kroz dvogled, nije mogao
Nije znao zato su ondje doli. Odvezli su se 30-ak km natrag na cestu br. 3.
Nakon odreenog vremena, dok su vozili tom cestom, u blizini Ashlanda
drugi put su uli zvune signale. I Betty je bila podvrgnuta hipnozi, a nje
zina su sjeanja uglavnom odgovarala opisima njezinih snova i podudara
la su se s Barneyevim sjeanjima pod hipnozom. Poslije su izraunali da
su u letjelici proveli oko 2 sata, to je objanjavalo ono izgubljeno vrije
me. Barney i Betty su vjerovali da su ovjekolika stvorenja s njima telepatski
komunicirala.
Simon je pokuao uvjeriti Barneya da se njegova sjeanja pod hipno
zom osnivaju na sjeanjima na Bettyne snove. Ali Barney je odbacio to
objanjenje, istiui da su njegova iskustva sadravala elemente kojih nije
bilo u Bettynim snovima (kao to je tvrdnja da ga je na umskom putu
zaustavilo 6 ovjekolikih bia). U svakom sluaju, Simonova je terapija
bila uspjena s obzirom na to da su se Hillovi oslobodili osjeaja tjeskobe
i uznemirenosti.
Novine su poslije toga poele izvjeivati o sluaju suprunika Hill, a
1965., o njihovim je iskustvima John G. Fuller napisao knjigu The Inter
rupted Journey ("Prekinuto putovanje"). Odlomci iz te knjige objavljivali
su se u asopisu Look, a naposljetku je i pretvorena u TV-film, naslovljen
The UFO Incident. Suprunici Hill su se proslavili. Barney je umro 1969.,
ali Betty sam upoznao prije nekoliko godina, kada sam drao predavanje
na konferenciji koju je organizirala podrunica MUFON-a u Portsmouthu, New Hampshire.
Neke injenice potvruju dogaaje u kojima su sudjelovali suprunici
Hill. Te je veeri radar zabiljeio NLO u blizini uzletita zrakoplovnog
stoera Pease u New Hampshireu, iako ne u istom podruju u kojemu su
Hillovi doivjeli bliski susret. Amaterski astronom, Marjorie Fish, izradila
je trodimenzionalnu kartu zvijezda u blizini Suneva sustava, koja je odgo
varala karti koju je vidjela Betty Hill. Na temelju informacija koje je sazna
la od Hillovih, Fishova je zakljuila da ovjekolika stvorenja potjeu sa
zvijezda Zeta 1 Reticuli i Zeta 2 Reticuli. U prosincu 1974., urednik aso
pisa Astronomy, Terence Dickinson, napisao je lanak o zvjezdanoj karti,
objavljen u istim novinama. Dickinson je zamolio znanstvenike da iznesu
svoja miljenja o tome. Mnogi od njih bili su iznenaeni oitom podudarnou izmeu te karte i stvarnih zvijezda. Tijekom sljedee godine, u
spomenutom su asopisu objavljena pisma znanstvenika koji su raspravlja
li o vjerodostojnosti zvjezdane karte.
Zabiljeen je i drugi sluaj otmice, koji je postao poznat kao sluaj iz
Buff Ledgea. Glavni istraitelj bio je Walter N. Webb, voditelj planetarija
znamo kakvu su tono traumu doivjeli, znamo da ona nije proizvod nji
hove uobrazilje. To je neto to ih je pogodilo izvana i, u izvjesnom je
smislu 'stvarno'." (Stark, 1990., str. 30; Thompson, 1993., str. 154-155).
Psihijatar na Sveuilitu u Harvardu, dr. John E. Mack, prvi put je uo
za sluajeve otmica od istraivaa NLO-a, Budda Hopkinsa. Nakon to je
prouio neka izvjea koja je prikupio Hopkins, zakljuio je da su auten
tina (1994., str. 2): "Veina informacija koje su pruile rtve otmice ...
nije nikada bila objavljena u tisku ili drugim medijima. Nadalje, ti su poje
dinci dolazili iz razliitih krajeva zemlje i meusobno nisu odravali nika
kve veze." inilo se da to iskljuuje teoriju o dosluhu i ponavljanju banal
nih dogaaja kao objanjenja slinosti tih izvjea. Mack je dodao (1994.,
str. 2): "U ostalim aspektima izgledali su psihiki potpuno zdravi, budui
da su oklijevali povjeriti svoja iskustva, strahujui da im nitko nee vjerova
ti ili da e biti izvrgnuti ruglu, kako je to do tada bio sluaj. Hopkinsa su
posjetili na velik osoban troak i, osim u veoma rijetkim sluajevima, ma
terijalno se nisu okoristili pripovijedanjem svojih pria ... Ono s ime se
Hopkins susreo u vie od 200 sluajeva otmica, s kojima se upoznao
tijekom
14
godina, bila su izvjea o iskustvima koja su odgovarala
stvarnim dogaajima: izrazito iscrpne prie bez nekog oitog simbolikog
obrasca; izrazito snane emocionalne i fizike posljedice, koje su katkad
rezultirale malim ozljedama na tijelima rtava; i dosljednost najmanjih
pojedinosti pria."
Mack je nakon toga osobno razgovarao s nekoliko Hopkinsovih ispita
nika. Zakljuio je (1994., str. 3): "Nijedan od njih nije patio od oitih psi
hikih poremeaja, osim u posrednom smislu, naime, osjeali su zabrinu
tost, to je naizgled bila posljedica neega to im se oito dogodilo. Nita
nije upuivalo na to da su njihove prie proizvod zablude, pogrenog
tumaenja snova ili plod mate. Nitko od njih nije odavao sliku osobe koja
bi izmislila neobinu priu radi osobne koristi." Nakon toga se posvetio
istraivanju svojih subjekata. Do 1994., prikupio je studije o 76 pojedinaca,
koje su zadovoljile njegove 'veoma stroge kriterije', a koje nisu upuivale
na: "... neki oiti psihiki poremeaj koji bi mogao objasniti priu." (Mack,
1994., str. 3-4).
Mack je doivio velike neugodnosti od svojih harvardskih kolega zbog
istraivanja izvanzemaljskih otmica. U novinama Boston Globe objavljeno
je sljedee: "Nakon dugogodinje istrage, Harvard Medical School je odlu
io da nee cenzurirati psihijatra Johna Macka ... Mack je 1994., postao
cause celebre u Harvardu nakon objavljivanja njegova bestsellera Abduction.
U brojnim televizijskim i novinskim intervjuima nazivali su ga 'harvardskim profesorom koji vjeruje u NLO-e', to je izazvalo gnjev mnogih njego
vih kolega." (Beam, 1995., str. 1). Posebno fakultetsko vijee medicinske
kole odluilo je provesti istragu. U Boston Globeu je objavljeno: "U preli
minarnom izvijeu vijea Medicinske kole ... Mack je kanjen zbog pri
znavanja obmana mnogih njegovih pacijenata, koji su tvrdili da su ih oteli
izvanzemaljci. Osim toga, vijee je utvrdilo da je Mack prekrio standarde
ponaanja koji se oekuju od svih lanova fakulteta Sveuilita u Harvardu.'"
(Beam, 1995., str. 1). Neki su predlagali da mu se oduzme profesura, ali Mack
je svojom estokom obranom izbjegao kanjavanje od strane Sveuilita.
stvorenja, koja su potom ula u kuhinju. Bili su to tipini 'sivi' izvanzemaljci niska rasta i velikih glava i oiju. Betty, koja je bila velika katolkinja,
bila je uvjerena da su to aneli. Komunicirali su telepatski. Njihov voa
zvao se Quazgaa. Betty mu je dala Bibliju, a Quazgaa njoj plavu knjigu.
(Bettyna ki Becky rekla je pod hipnozom da vidi svoju majku kako stoji
s malim ljudima, od kojih je jedan drao plavu knjigu.) Nakon toga je
Quazgaa preao dlanom preko Biblije koju je drao u ruci, uslijed ega se
pojavilo nekoliko Biblija. Svaki od neobinih bia uzelo je jedan primjerak
i poeo gledati kroz njega. Betty je primijetila da su sve stranice bile blje
tavo bijele. Kada je pogledala plavu knjigu, koju joj je dao Quazgaa, prve
tri stranice bile su bljetavo bijele, dok su se na ostalim stranicama nalazile
neobine slike.
ovjekolika stvorenja rekla su Betty da su dola spasiti svijet od samo
unitenja i zamolila su je da ih slijedi. Quazgaa joj je rekao da stane iza njega.
Nakon toga su svi proli kroz zatvorena vrata i potom odletjeli zrakom do
letjelice u obliku diska. Letjelica je postala prozirna, a Betty je u njoj mogla
vidjeti nekoliko kristalnih kugli koje su se okretale. Nakon toga su odletje
li u letjelici. Ondje su Betty odveli u sobu radi ispitivanja.
Nakon ispitivanja, koje je ukljuivalo intruzivne preglede neobinim
instrumentima, dva su ovjekolika bia odvela Betty u razgledavanje. Leb
djeli su mranim tunelom i proli kroz bljetavi stakleni zid, koji se nala
zio na dnu tunela i vodio je u podruje koje je blistalo crvenkastom bojom.
Ondje je vidjela stvorenja koja nisu nalikovala ljudima. Oi su im se nala
zile na dugim stabljikama, koje su izbijale iz njihovih okruglih tijela s ruka
ma i nogama. Potom je u pratnji istih bia, ula u zeleni svijet u kojemu je
boravilo mnotvo bia nalik biljkama. Nakon toga je ula u kristalni svijet,
gdje su se nastavila njezina neobina iskustva. Betty je vjerovala da je u taj
svijet vodi Isus ili sam Bog, premda nigdje nije vidjela karakteristine kr
anske simbole. Nakon toga je otputovala kroz druga dva svijeta natrag do
prvog polazita.
Ondje joj je Quazgaa rekao da su ovjekolika stvorenja prijatelji i da
ele dobro ljudskoj vrsti. Nadali su se da e ljudi nastojati stei spoznaju
duhovnim putovima. Potom joj je rekao da e je vratiti njezinoj kui i da
e nakratko zaboraviti to joj se dogodilo, premda e te tajne biti pohranje
ne u njezinu umu kako bi ih se poslije mogla sjetiti. Dva su je bia izvela
iz letjelice i uvela je kroz stranji vrt, u njezinu kuu. Ondje je vidjela
svoju djecu i roditelje, koji su nepomino stajali. Stvorenja su ih sve uputila
u njihove spavae sobe. Jedan od njih, koji se zvao Joohoop, rekao je Betty
City. Otamo je nazvao svog prijatelja, koji ga je odveo u kuu drugog pri
jatelja u oblinjem Normanu. Otiao je u spavau sobu da se odmori. Dok
je leao na krevetu, duboko diui, osjetio je kako ponire u vrtlog osvijet
ljen raznobojnim svjetlima, nakon ega se naao u vrtu u kojemu je vidio
srebrni disk. Na stubama koje su vodile od dna letjelice, vidio je malo, androgino, sivo ovjekoliko bie s velikim oima. Bie mu se telepatski obra
tilo, rekavi mu da dolazi iz nekog drugog mjesta na koji e ga odvesti.
Mack pie (1999., str. 175): "Sequoyah ne razlikuje bia koja su ga, kako
tvrdi, odvela u svemirsku letjelicu od duhova-uvara, koji su ga vodili i u
vali tijekom itavog ivota. On smatra da je rije 'izvanzemaljac' koju ko
riste bijelci, samo drugi izraz nae odvojenosti od duha. Vjeruje da postoje
mnogi drugi planeti, zvijezde i univerzumi koje nastanjuju bezbrojna bia.
Ta su bia uvijek meu nama i objavljuju se u ovjekolikom obliku tako da
mogu s nama komunicirati i vratiti nas Izvoru ... Oblik koji duh odabire u
odreenom sluaju - primjerice, ovjek, ovjekoliko stvorenje ili ivotinja
- sveti je misterij. Kako tvrdi Sequoyah, svi smo mi u izvjesnom smislu
izvanzemaljci, jer su zvjezdana bia sudjelovala u stvaranju ljudske vrste i
oduvijek su bila nai uitelji."
Sequoyah je dobrovoljno uao u letjelicu s androginim ovjekolikim
biem. Letjelica je potom krenula na svoje putovanje. Sequoyah je kroz
mali prozor mogao vidjeti Mjesec i Sunce, a potom i mnogobrojne zvije
zde koje su prolazile strelovitom brzinom. Nakon toga su stigli na mjesto,
koje je sliilo nekom drugom svijetu ili drugoj dimenziji stvarnosti. Letjelica
je lebdjela iznad grada s prekrasnim bijelim zgradama. Sequoyah i androgin su se spustili u grad, i to na nain koji je Sequoyah opisao kao proces
'dematerijalizacije i rematerijalizacije' (Mack, 1999., str. 177). Stanovnici
grada bili su mukarci i ene odjeveni u bijelu odjeu. Sequoyah i androgin
hodali su ulicom okruenom bijelim graevinama s 300 katova. Kada su
stigli na istinu nalik parku s drveem, Sequoyah je saznao da ljudi u tom
bezvremenom svijetu ive u miru i da se hrane disanjem. Jedan od njiho
vih voa rekao mu je da je ondje doveden kako bi vidio potencijal ljudske
vrste na Zemlji. Rekao mu je da e ga vratiti na Zemlju kako bi poduio
svoje sunarodnjake, kao i druge narode Zemlje, o miru i ljubavi kojima je
svjedoio. Osim toga, dopustili su mu da ostane ondje jo neko vrijeme ako
eli prije nego li se vrati na Zemlju. Ali, Sequoyah se odjednom veoma sna
no prisjetio svoje ene, djece, automobila i doma: "Gotovo me obuzela
psihoza, jer tada sam prvi put spoznao koliko sam vezan za materijalni
svijet." (Mack, 1999., str. 177) Izvanzemaljska bia rekla su Sequoyah: "To
Zakljuak
Godine 1999. odrao sam predavanje o zabranjenoj arheologiji studenti
ma Sveuilita u Olsztynu u Poljskoj. Kao i obino, predstavio sam dokaz
o izvanredno velikoj starosti ovjeka, koji se suprotstavlja opeprihvaenim
darvinistikim teorijama podrijetla ovjeka. Nakon predavanja, studenti
su me pitali imam li alternativu darvinistikoj teoriji. Ukratko sam im opi
sao ideju ljudske devolucije. Takoer sam spomenuo da je Poljska domovi
na Nikole Kopernika, koji je revolucionirao astronomiju svojom teorijom
heliocentrinog sustava. Pri tome sam im navijestio da je nastupio trenu
tak za takvu revoluciju u biologiji, koja e okonati njezino uporno ustra
janje na geocentrizmu. Doista, nastupio je trenutak za izvanzemaljsku, ali
i izvandimenzionalnu biologiju s kozmikom hijerarhijom bia, na ijem
je vrhu vrhovno inteligentno bie, iza kojega slijede polubogovi i ljudi po
put nas. Podrijetlo ljudi moi e se objasniti u kontekstu tog sustava i u
odnosu na druga bia u toj hijerarhiji.
9. POGLAVLJE
PARANORMALNA
MODIFIKACIJA
I PROIZVODNJA
BIOLOKIH OBLIKA
Ljudi su tisuama godina sudjelovali u inteligentnoj modifikaciji biolo
kih oblika i razvojnim procesom uzgoja odabirom. Na taj su nain stvarali
biljke i ivotinje eljenih svojstava, ukljuujui veliinu, boju i omjer rasta.
Sam Darwin iskoristio je rezultate takve namjerne modifikacije biolokog
oblika kao jedan od temeljnih stupova svoje teorije evolucije prirodnim
odabirom. Govorio je - ako ljudi u kratkom vremenskom razdoblju mogu
potaknuti takve promjene u malom omjeru, kakvi se tek procesi mutacije
i prirodnog odabira mogu postii u razdoblju od vie milijuna godina.
Drugim rijeima, Darwin se pozivao na neto nama vidljivo (selektivan
uzgoi postojeih vrsta), kako bi nam pokazao neto nevidljivo (podrijetlo
novih vrsta). Ali, postoji i druga vrsta inteligentne modifikacije biolokih
oblika i razvoja, koja nadilazi uobiajene procese selektivnog uzgoja, koje
je Darwin naveo kao dokaz mogue evolucije novih sloenih oblika. Pri
tom govorim o paranormalnoj modifikaciji biolokih oblika i razvoja. Ta
paranormalna modifikacija moe se razvijati na razliite naine, pa tako i
mentalnim prenoenjem namjera ljudi, majinim prenoenjem dojmova
zametku u utrobi, prenoenjem fizikih promjena od strane preivjele
due, i utjecajem nadljudskih bia iz niih razina kozmike hijerarhije na
ljudski organizam. Uspijevamo li iz naeg iskustva izdvojiti takve vidljive
paranormalne modifikacije biolokih oblika i razvoja, s pravom moemo
pretpostaviti da mnogo monije sile mogu postii mnogo vie. Umjesto
jednostavne modifikacije postojeih vrsta, te sile, zahvaljujui svojim veim
paranormalnim sposobnostima, moda mogu stvarati nove bioloke oblike.
Takvo se razmiljanje u biti ne razlikuje od darvinistike teorije. U ovom
emo poglavlju razmotriti sluajeve modifikacije i stvaranja biolokih ob
lika ljudskim i prividno nadljudskim djelovanjem.
Stigmatici
Tijekom stoljea, na tijelima nekih krana, ukljuujui i kranske svece,
razvili su se oiljci (stigme) nalik ranama na tijelu razapetog Krista. Ti ljudi,
koji se nazivaju stigmaticima, obino imaju rane na dlanovima i stopali
ma, koje odgovaraju ranama od avala, a katkad i na boku, na mjestu na
kojemu je Longin kopljem probo Krista. Neki autori su te stigme protuma
ili kao psihosomatske posljedice, koje na tijelu izaziva sam stigmatik
zamiljajui prizor raspea. Dokaz koji podrava tu teoriju je injenica da
se rane uglavnom, uz neznatne razlike, pojavljuju na istim mjestima (Ste
venson, 1997., str. 34-42), kao to je to sluaj na umjetnikim prikazima
raspea. Drugim riieima, kao to i umjetnici na razliite naine zamiljaju
rane na Kristovu tijelu, isto ine i stigmatici. S druge strane, stigme na tije
lu stigmatika moe izravno manifestirati neko nadnaravno bie, ili one mogu
biti posljedica zdruenih psihosomatskih i nadnaravnih utjecaja. Osobno
zagovaram potonju teoriju, premda u oba sluaja stigme doista predstavlja
ju paranormalnu modifikaciju biolokog oblika. Stevenson tvrdi da se osim
stigmi, u ivotu stigmatika obino pojavljuju i razne druge paranormalne
pojave, ukljuujui: "... vizije, bilokacije, iscjeliteljske moi, izvanosjetilna
percepcija, sposobnost ivota bez hrane i vode, te ne-propadanje fizikog
tijela nakon smrti."
Njemaki psihijatar A. Lechler, prouavao je sluaj Elisabeth K, na ijem
su se tijelu takoer pojavljivale stigme. Premda ne navodi njezino prezime,
Lechler je podrobno dokumentirao svoju opsenu studiju o hipnotiki in
duciranim stigmama, priloivi i fotografije. Elisabeth K. rodila se 1902., i
bolovala je od brojnih psihijatrijskih poremeaja. Lechler ju je poeo lije
iti krajem 1920-ih, a njegovo izvjee o tom sluaju (1933.) ukratko je
opisao Stevenson (1997., str. 43-52).
Elisabeth se obiavala poistovjeivati s patnjama drugih ljudi. Naprimjer, kada bi vidjela osobu koja epa, poela bi epati. Kada je jednom prili
kom saznala da neka osoba pati od upaljene tetive u ruci, ubrzo potom na
njezinoj ruci pojavili su se simptomi upale, ukljuujui crvenilo, bol i oti-
canje. Lechler je napisao (1933., str. 11): "Kada bi u Bibliji proitala prie
o ozdravljenju hromog, osjetila bi da i sama epa i da ne osjea svoje noge.
Jednom je sluala predavanje (popraeno ilustracijama na dijapozitivima)
o Isusovim patnjama i smrti. Dok je promatrala sliku Spasitelja na kriu,
osjetila je veliku bol u dlanovima i stopalima, na mjestima na kojima su
Isusu bili pribijeni avli."
Taj se dogaaj zbio 1932. Lechler je razmiljao hoe li se na njezinu
tijelu stvarno pojaviti stigme. Stoga je hipnotizirao Elisabeth i rekao joj da
te noi, kada bude spavala, nastavi misliti kako joj se avli zabijaju u dlano
ve i stopala. Sljedee jutro Elisabeth se probudila uznemirena, pokazujui
Lechleru svoje dlanove i stopala. Lechler je zabiljeio (1933., str. 11): "Na
mjestima na tijelu, o kojima sam joj govorio prilikom hipnoze, nalazile su
se crvene otekline (otprilike veliine novia) ispod kojih je koa bila otvo
rena i vlana. Elisabeth se smirila kada sam joj objasnio uzrok tih rana
[njegove hipnotike sugestije]. Nakon toga sam joj, uz njezin pristanak i u
budnom stanju, sugerirao da e rane postati dublje i da e joj iz oi lijevati
krvave suze." Rane su doista postale dublje, a tkivo ispod njih je izgledalo
krvavo. Meutim, Elisabeth nije ronila krvave suze. Lechler joj je nakon
toga ponovno podvrgnuo hipnozi i, dva sata poslije, Elisabeth su iz oiju
poele lijevati krvave suze. Lechler ju je fotografirao i poslije je objavio
snimke rana na tijelu i suznog lica. Poslije joj je sugerirao da e suze presta
ti, to se i dogodilo. Sugerirao joj je i da e joj se rane na tijelu zatvoriti, to
se i dogodilo 48 sati poslije. Lechler je nedugo potom drugi put inducirao
stigme na Elisabethinim dlanovima i stopalima, prilikom ega je prvi put
jasnije primijetio krvarenje. Drugi joj je put sugerirao da joj na glavu stavlja
krunu od trnja. Sljedee joj je jutro elo bilo crveno i oteeno, te prekrive
no trokutastim ranama, nalik onima koje nastaju od uboda trnja. Kada joj
je Lechler sugerirao da e iz rana potei krv, to se sat vremena poslije i do
godilo.
Lechler tijekom tih pokusa nije neprestano promatrao Elisabeth.
Shvativi da ne moe biti potpuno siguran da si nije sama nanijela te rane,
proveo je niz pokusa, tijekom kojih ju je neprestano promatrao izravno ili
uz nadzor bolnikog osoblja. I ti su pokusi rezultirali pojavom stigmi rana na dlanovima i stopalima, krvavim suzama i ranama na elu. U nekim
od tih sluajeva, Lechler je osobno svjedoio krvarenju rana.
Drugi je poznati sluaj stigmatizacije Therese Neumann (1898.-1962.)
(Rogo, 1982., str. 65-69). Kao pobona katolkinja koja je ivjela u bavar
skom selu Konnersreuthu, Therese je sanjala o poslu misionara u Africi.
Majinski uinci
Neki medicinski strunjaci i drugi znanstvenici dugo vjeruju da trudnice
mogu svojim snanim mentalnim peatima utjecati na razvoj djeteta u
utrobi. Naprimjer, vidi li trudnica osobu s ozljeenim stopalom i o tome
poslije stalno misli, moe roditi dijete s deformiranim stopalom. Takvi se
sluajevi nazivaju 'majinski uinci'. To je stajalite bilo uvrijeeno meu
drevnim Grcima i Rimljanima, kao i meu europskim lijenicima do 19.
st. (Stevenson, 1992., str. 353-356). Godine 1890., W. C. Dabney pregledao
je 69 izvjea iz medicinske enciklopedije objavljenih u razdoblju od 1853.
do 1886., koja su biljeila sluajeve koji su odgovarali povezanosti mental
nih dojmova majke i fizike deformacije novoroeneta. Opisujui Dabneyeve zakljuke, Stevenson je izjavio (1992., str. 356): "Ustanovio je da su
defekti povezani s nedostacima u razvoju embrija [kao to je deformiran
ili nedostajui ud] uglavnom povezani s dojmovima kojima je majka bila
izloena tijekom prvih tjedana trudnoe; suprotno tomu, madei i druge
nedostaci na koi i kosi, uglavnom su bili povezani s dojmovima kojima je
majka bila izloena tijekom posljednjih stadija trudnoe." (Autorova in
terpolacija.). Meutim, krajem 19. st. lijenici su uglavnom prestali vjero
vati u fenomen majinskih dojmova. Dabney je ponudio sljedee objanje
nje (1890., str. 191): "... mislioci su poeli dvojiti u istinitost onih stvari
koje nisu mogli razumjeti." Takve su dvojbe prevladale u 20. st., kada je
medicinska znanost postala iskljuivo materijalistika u svojim pretpo
stavkama o prirodi ljudskog organizma. Stevenson je pretpostavio (1992.,
str. 356) kako je neuspjeh zapadnjakih medicinskih strunjaka da
pronau bilo kakvo materijalistiko objanjenje majinskih dojmova: "...
naposljetku rezultiralo poricanjem mogunosti da uope postoje fenome
ni koji iziskuju objanjenje." U svakom sluaju, u mnogim dijelovima svije
ta jo se i danas prihvaa stvarnost fenomena majinih dojmova na dijete.
Stevenson je razmotrio 50 sluajeva majinih dojmova (1997.). Naprim
jer, Sylvia Hirst Ewing vjerovala je da je inkarnacija mrtve Julije Ford. Julija
Ford je u predjelu oko sredita svog desnog oka imala malu rupu. Slina
pukotina nalazila se i na koi Sylvije Ewing. Iz te bi pukotine katkad izbijao
gnoj, sluz ili vlana tekuina. Kada je zatrudnjela, Sylvia Ewing je neprestano
strahovala da e joj se dijete roditi sa slinom runom pukotinom. Njezin
sin, Calvin Ewing, rodio se 28. 01. 1969. s pukotinom, koja se nalazila
na istome mjestu kao i na tijelu njegove majke (Stevenson, 1992., str. 364).
U nekim se sluajevima majinski dojmovi dogaaju u snovima (Steven
son, 1992., str. 364). Brydon je (1886.) izvijestio o sluaju ene koja je bila
se 5.
10.
1968. Kada su Henry Demmert (stariji) i Gertruda ugleda
li svog novoroenog unuka, uoili su na njegovu tijelu made, koji se na
lazio na istome mjestu na kojemu se nalazila rana od noa, kojoj je podle
gao Henry Demmert (mlai). Nedugo nakon Henryjeva roenja, njegovi
su se roditelji rastali, a Henryja su posvojili Henry Demmert (stariji) i
Gertruda. Nadjenuli su mu ime Henry Demmert III., uvjereni da je on
inkarnacija njihova sina Henryja Demmerta. Osim toga, nadjenuli su mu
i isto plemensko ime (Shtani). Kada je Henry Demmert III. imao oko dvije
godine, poeo je svome djedu govoriti neto o svojoj rani. Stevenson je
napisao (1997., str. 420): "Pokazujui na svoj made, rekao je da se 'ondje
ozlijedio'. Dodao je da mu se to dogodilo kada je 'bio velik'."
Ian Stevenson je 1978. pregledao Henryja Demmerta III. i fotografirao
njegov made. Izvijestio je (1997., str. 420): "made je bio mali i nalazio se
u blizini lijeve bradavice, otprilike na mjestu estog rebra. Bio je ... dug
otprilike 3 cm i irok 8 mm. Srednji dio madea bio je neto iljatiji od
bonog dijela. Made nije bio uzdignut, premda je moda bio dijelom
utisnut u okolnu kou." Dodao je (1997., str. 420): "no uperen u prsa na
mjestu madea ili u njegovoj blizini, probio bi srce da je uao okomito
posred prsa. Ali, na tomu se mjestu na tijelu drugog lana obitelji nalazio
made." Made je bio otprilike trokutastog oblika. Stevenson primjeuje
(1997., str. 421): "injenica da je made otprilike trokutastog oblika upu
uje na pretpostavku da je oruje, kojim je uboden Henry Demmet (mla
i), imao jednu otricu, poput skakavca ili kuhinjskog noa, te da nije
bila rije o bodeu s dvije otrice."
Ekouroume Uchendu bio je pripadnik nigerijskog plemena Igbo i, kako
opisuje Stevenson (1997., str. 1652): "prakticirao je plemensku medicinu."
Imao je sestru Wankwo. Kada je Wankwo odrasla i udala se, posvadila se
s mukarcem imena Kafor. Kafor je prijetio da e je ubiti, radi ega se
Wankwo obratila za pomo svom bratu Ekourourmeu Uchendu. Ekourourme je ubio Kafora vraanjem, a nedugo potom umrla je i Wankwo.
Ekouroume Uchendu je imao nekoliko ena. Godine 1946., jedna od
njegovih glavnih ena, Onyenyerego, rodila mu je ki Nwanyi. Ekouroume
Uchendu je saznao iz proroanstva da je Nwanyji inkarnacija njegove sestre
Wankwo. Nwanyi je umrla kada je imala samo jednu godinu. Ekouroume
je bio uvjeren da je njezina smrt bila hotimina. Stevenson je izjavio
(1997., str. 1633): "smatrao je da je najmanje to je mogla uiniti - kao
inkarnacija njegove sestre Wankwo - s obzirom na sve to je uinio kako
bi ubio Kafora, to da ostane u obitelji due od godinu dana. U naletu bije-
svoju kuu. Sunita ih je vodila sve dok nisu stigli do Dayalove kue. Ond
je je prepoznala jo neke stvari i rekla jo neke pojedinosti o svom ivotu,
kojih se prisjetila. Prabhu Dayal i njegova ena izgubili su ker jedinicu u
travnju 1968. Ta djevojica, koja se zvala Shakuntala, pala je kroz nisku
balkonsku ogradu, pri emu je udarila glavom o betonski pod. Nekoliko
sati poslije je umrla. Izuzev nekih iznimaka, sve to je Sunita rekla u Laxmangarhu o Shakuntalinu ivotu i smrti u Koti bilo je tono." Stevenson je
naveo neke tone pojedinosti (1997., str. 487): "Bila je ker jedinica; umrla
je u dobi od osam godina; roditelji su joj bili ivi; oeva majka je umrla, ali
joj je djed bio iv; otac joj je imao jednog, starijeg brata; imala je dva brata
i sestrinu." Stevenson je detaljno opisao i neke druge, mnogo osobnije
Sunitine tvrdnje i ponaanja, kao to je njezina omiljena hrana i nadimci
kojima je nazivala roake, a koja su svojstva i ponaanje odgovarali Shakuntali.
Sunitina i Shakuntalina obitelj nikada se nisu upoznale. Meutim, Sunitin ujak, draguljar koji je ivio u Delhiju, povremeno je susretao Prabhua
Davala u Koti, ah njihovi su odnosi bili isto trgovake, a ne drutvene
prirode. Nikada nije bio u kui Prabhua Dayala i nije znao nita o smrti
njegove keri (Stevenson, 1997., str. 473-474). Stoga je malo vjerojatno da
je Sunita saznala pojedinosti i Shakuntalinom ivotu i smrti od lanova
svoje obitelji.
Stevenson je otiao u Kotu i ondje provjerio sljedee pojedinosti o Shakuntalinoj smrti. Kasno poslijepodne, 4. travnja 1968., Shakuntala se nala
zila na balkonu u unutranjem dvoritu svoje kue, gdje se igrala sa svojom
mlaom roakinjom. Balkon je bio ograen niskom ogradom. Njezina
majka, Krishna Devi, ula je kako joj je ki pala s balkona na betonski pod,
s visine od oko 5 metara. Kada ju je ugledala, Shakuntala je bila u nesvi
jesti i krvarila je iz uha. Krishna Devi je pozvala svog supruga, koji je brzo
stigao kui iz trgovine. Stevenson pie (1997., str. 474): "Prabhu Dayal je
rekao da je, kad je doao kui, primijetio da je Shakuntala ozlijedila tjeme
i da joj ta rana krvari." Nakon toga je odveo svoju ki u bolnicu u Koti.
Medicinska izvjea pokazuju da je Shakuntala bila primljena u bolnicu i
da je umrla 9 sati poslije od ozljede glave (Stevenson, 1997., str. 475).
Sunita se rodila s velikim madeom na tjemenu, koji je tri dana krvario.
Stevenson je opisao taj made koji je vidio na fotografiji snimljenoj 1979.:
"Made je bio okrugao s nepravilnim rubovima i promjera oko 2,5 cm. Na
njemu ... nije bilo dlaka ... i bio je blago izboen i naboran." Jedan Sunitin
roak rekao je da nitko u njihovoj obitelji nema takav made.
rane ili, tonije, prestanak irenja kroninog ira koji je bio u stanju izra
zitog raspadanja, kao i spontana redukcija dislokacije kuka, injenice su
koje nadilaze prirodno objanjenje." (Bertrin, 1908., str. 107).
Neki skeptici su ak pretpostavili da Joachime Dehant nije uope bila
bolesna. Ali, te su dvojbe otklonila svjedoanstva brojnih pouzdanih svje
doka. Profesor prava pri Katolikom sveuilitu u Louvainu, Simon Deploige i lijenik, dr. Royer, podrobno su istraili dokaze o postojanju rane.
Doktor Boissarie opisuje njihove metode (1933., str. 8-9): "Polazei od
izjave dr. Froidebisea dane 6. 09., slijedili su anamnezu ira, recimo tako,
od sata do sata, sve do trenutka njegova nestanka. Ispitali su ...: 1. Susjede
Joachime Dehant, koji su vidjeli ir neposredno prije njezina odlaska u Lourdes; 2. Putnike u vlaku; 3. Upravitelje hotela u Lourdesu u kojemu je Joa
chime odsjela. Nijedan od tih svjedoka nije bio rodbinski povezan s djevoj
kom ... Svi svjedoci ispitani su u njihovim kuama bez prethodne obavijesti,
to je otklonilo mogunost dosluha meu njima. Svi su proitali svoje izja
ve i potvrdili njihovu istinitost i tonost."
Deploige i Royer su zakljuili: "ini se da su istragom utvrene dvije
injenice: 1.) injenica da se na tijelu gospoice Joachime, barem do 12.
09. 1878. u 22 h, a moda i ujutro 13. 09., nalazio ir koji je prekrivao
gotovo cijelu nogu od koljena do glenja, otkrivajui meso s bubuljicama,
koje je mjestimice bilo upaljeno i tamne boje, gadnog izgleda, iz kojega je
obilno istjecao gnoj, isputajui straan smrad i, kako proizlazi iz medicin
skih izvjea, nije se mogao izlijeiti prirodnim putem za
13
dana i
nije pokazivao nikakve znakove oporavka. 2.) injenica da je 13. 09.
prijepodne ili, najkasnije oko 21 ili 22 h uveer, isti ir potpuno nestao i na
njegovu je mjestu narasla nova, suha koa." (Boissarie, 1933., str. 9). Nakon
to su pregledali medicinske dokaze, crkveni dostojanstvenici su proglasili
njezino ozdravljenje udotvornim.
U poetku povijesti udotvornih ozdravljenja u Lourdesu, neki su tvr
dili da su ona moda posljedica ljekovitih svojstava vode. Kemijska analiza
je pokazala da se mineralni sastav te vode ne razlikuje od ostalih voda u
tom podruju (Bertrin, 1908., str. 116). Drugi su tvrdili da uzrok ozdravlje
nja poiva u sugestivnoj moi samih pacijenata. Ali, ak i veoma mala
djeca, koja nisu sposobna razumjeti takve sugestije, bila su izlijeena od tje
lesnih mana. Bertrin pie (1908., str. 142-143): "George Lemesle, star dvi
je godine i sedam mjeseci, izlijeio se od djeje paralize (1895.); Fernand
Balin, star dvije godine i est mjeseci, izlijeio se od iskrivljenog koljena
(1895.); mali Duconte, star dvije godine, kojega je voljena majka odnijela
i neprestano je osjeala veliku bol. Osim toga, infekcija joj je trovala krv
(Boissarie, 1933., str. 22-23). Opisujui njezino stanje, Briffaut je rekla: "Dvi
je godine jezik mi je bio crne boje, usta suha i povraala sam sve to bih
popila, jer nisam mogla normalno jesti. Jednoga dana, kada su mi eljeli
promijeniti plahte, leda i noga su mi se prilijepili za gips, radi ega su mi mo
rali oderati kou kako bi me mogli dii; tijelo mi je bilo prekriveno krvlju
... Lijenici su postupno prorijedili svoje posjete. Proglasili su me neizljei
vom i rekli su mi da u uskoro umrijeti." (Boisarrie, 1933., str. 23).
Budui da nije mogla hodati, u Lourdes je otputovala u kutiji nalik kov
egu. Susjedi su mislili da e na putovanju umrijeti. No, nekako je uspjela
izdrati putovanje due od 1000 km. i u Lourdes je stigla u 9.mj. 1893.
Prvo kupanje u lourdskom jezeru nije bilo uinkovito. Kada su je sljedei
dan zaronili u vodu, osjetila je da se neto dogaa: "Bolovi su prestali. Noga
mi vie nije bila teka. inilo se kao da je netko s mene uklonio golemi
uteg koji me pritiskao." (Boissarie, 1933., str. 23). Nakon to su je izvadili iz
vode, rekla je: "Izlijeena sam." (Boissarie, 1933., str. 23). Njezine su je nje
govateljice pregledale. Marie Chagnon je rekla: "Rana je nestala; noga vie
nije bila crna, ni oteena; kada su je dotaknuli, nisam osjetila nikakvu bol
- bila sam izlijeena!" (Boissarie, 1933., str. 23).
Ruth Cranston, protestantska istraiteljica, 50-ih god. 20. st. ishodila je
pristup dokumentima BCM-a u Lourdesu, na temelju kojih je napisala
knjigu o tamonjim ozdravljenjima, naslovljenu The Miracle of Lourdes
(1955.). Slijedi opis jednog sluaja koji je zabiljeila. Charles McDonald iz
Dublina, obolio je 1924., od tuberkuloze. Sljedee mu se godine zdravlje
malo poboljalo i odselio se u Junu Afriku, gdje je 1931., ponovno obolio.
Vratio se u Dublin, gdje mu se stanje pogoralo i lijenici su ga proglasili
neizljeivim. U 11.mj. 1935., premjeten je u hospicij kako bi se ondje
pripremio za neizbjenu smrt. Stoga je odluio posljednju nadu pronai u
Lourdesu. U to je vrijeme bolovao od Pottove bolesti, koja mu je unitila
kost u dvanaestom torakalnom kraljeku, to je dovelo do iskrivljenja kra
ljenice. Kost desnog ramena pokazivalo je simptome tuberkuloznog artri
tisa, a bolovao je i od nefritisa, akutne upale bubrega. McDonald je stigao
u Lourdes 5. 09. 1936. Tada ve nije mogao hodati. No, dan nakon kupa
nja u lourdskom izvoru, prohodao je, a kada se vratio u Irsku, lijenici su
utvrdili da je izlijeen i od tuberkuloze, artritisa i nefritisa. Nakon to je
proao ispitivanja od strane BCM-a, vratio se u Lourdes godinu dana po
slije, u 9.mj. 1937. Trideset dva lijenika BCM-a pregledala su ga i prouila
njegova medicinska izvjea, meu kojima je bila i izjava njegova lijenika
koiji iz eljeznike postaje do svoje kue, dr. Cot, koji je onuda sluajno
prolazio svojim autom, iznenadio se kada je vidio da je ozdravila. Posjetio
ju je 26.
08.,
kada joj je uklonio udlagu i ustanovio da su svi simpto
mi bolesti nestali.
Doktor Cot je 14. 09. napisao: "Dvadesetjednogodinja Irene Salin,
koja je bolovala od Pottove bolesti u lumbalno-krinom podruju, nosila
je Bonnetovu udlagu od 03/1919. do 06/1920.; nakon toga, budui
da bolni simptomi nisu prestajali i nije mogla hodati, stavljen joj je gipsani
steznik, koji je nosila od 5. 04. 1921. do 26.
08.
iste godine. Toga
sam joj dana skinuo gipsani steznik i izjavljujem da gospoica Salin tada
vie nije pokazivala nijedan klasian simptom Pottove bolesti. Pokreti pret
i postfleksije kime, kao i lateralni pokreti, bili su potpuno slobodni i bez
bolni. Pacijentica je hodala bez napora i nije se umarala. S obzirom na to,
obvezan sam jamiti, potpuno nepristrano, kako i udostoji ovakvim potvr
dama, da je takvo potpuno i trenutano ozdravljenje mogue protumaiti
samo kao nadnaravno." (Marchand, 1924., str. 54).
Lijenici bolnice 'Saint-Louis' u Parizu 1927., su dijagnosticirali tuberku
lozu trinaestogodinjoj Louise Jamain. Godine 1930. operirana je u drugoj
bolnici, no taj zahvat nije zaustavio irenje bolesti. Godine 1937., na rubu
smrti, bolujui od plune, crijevne i trbune tuberkuloze, primljena je u
bolnicu Laennec. Premda se nije mogla sama hraniti i iskaljavala je krv,
odluila je otii u Lourdes. Ukrcala se na vlak 28. 03. U vlaku i nakon
dolaska u Lourdes, imala je estoke napadaje kalja s iskaljavanjem krvi.
Dana 1.
04.
odvedena je na veernju procesiju koja se odravala u
Lourdesu. No, ondje se onesvijestila, radi ega je odvedena u bolnicu, gdje
je leala nepokretna, gotovo kao mrtva. Louise Jamain poslije je pripovije
dala: "Bilo je 3 h ujutro i leala sam u krevetu u bolnici 'Saint-Michel' u
Lourdesu. Tri prijatelja koja su stajala pokraj mog kreveta, razgovarali su
o potekoama oko organizacije mog sprovoda i otpremanja mojeg tijela
natrag u Pariz. Sjetili su se da nemam obitelj, da mi je otac mrtav, jer je
poginuo u ratu od trovanja plinom, te da su mi majka i 4 brata umrli
od tuberkuloze. Ali ja sam zatraila da mi daju neto za jelo. Moji su mi pri
jatelji donijeli alicu bijele kave. Moete samo zamisliti koliko su bili izne
naeni, budui da su me 6 mjeseci hranili intravenozno i serumima."
(Agnellet, 1958., str. 110). Nakon to je popila kavu, Louise je zaspala. Slje
dee jutro je ustala iz kreveta gladna i spremna da neto pojede.
Nakon toga je otila u BCM. Lijenici su bili iznenaeni njezinim opo
ravkom. Kada se nekoliko sati poslije ukrcala na vlak za Pariz, svi znakovi
s tijela. Sedam je godina izbjegavala smrt jedino zahvaljujui hormonalnim injekcijama. No, lijenik je napokon objavio njezinoj baki da e Ger
trude uskoro umrijeti. Baka joj je poslala boicu vode iz Lourdesa, kojom
se Gertrude oprala, no bez rezultata. Stoga je odluila otii u Lourdes. No,
to je uspjela tek 1950. Lijenici BCM-a pregledali su je 10. 07. i prepo
ruili joj hormonsku terapiju, ne dopustivi joj odlazak u Lourdes. Gertru
de je odbila terapiju i rekla da e umrijeti ne dopuste li joj da se okupa u
vodama Lourdesa. Lijenici su 8.
08.
pristali i Gertruda je trenutano
ozdravila. Agnellet pie (1958., str. 141-142): "Nije bila rije o progresivnom
poboljanju zdravstvenog stanja ili oporavku. Gertrude Fulda je trenutano
ozdravila. BCM je zabiljeio njezino izljeenje 16.
08.
1950., a u tom
izvjeuje pisalo da su svi simptomi bolesti nestali usprkos obustavljenim
terapijama. Koa je ponovno poprimila normalnu boju, nestali su bolovi i
sve organske funkcije su poele normalno djelovati. Analiza krvi potvrdila
je ozdravljenje i krvni tlak joj se normalizirao. Nadbubrene lijezde, koje
su unitavali granulomi koji su se oblikovali oko bubrega, odjednom su se
obnovile i iznova su poele izluivati normalnu koliinu hormona u krv,
koji su se do tada morali umjetno ubrizgavati u krvotok." Gertrudino oz
dravljenje potvrdio je i njezin lijenik u Beu, kao i lijenici iz BCM-a u
Lourdesu, kada se ondje vratila 1952.
emu sam joj pregledao crte lica, kosu i dotaknuo joj ruke." Pola sata
poslije, materijalizirani oblik je nestao iza zastora. Samo nekoliko sekundi
poslije, Wallace i drugi vidjeli su samo Kate Cook, koja je sjedila u transu
u crnoj odjei.
Sir William Crookes, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i predsjednik
Kraljevskog drutva, svjedoio je brojnim materijalizacijama Kate Cook.
Uobiajena skeptina objanjenja bila su da se Cookova brzo presvukla
iza zastora i pred publiku izala kao ovjekolika materijalizacija, ali Cro
okes je posvjedoio da je jednom pratio materijaliziranu figuru iza zasto
ra, gdje je vidio Kate Cook kako u transu lei na podu (Wallace, 1896., str.
189). Nadalje, jednom je prilikom elektriar i lan Kraljevskog drutva, C.
E Varley, privrstio na Kate Cook elektronsku opremu za promatranje,
kako bi pratio njezine mogue pokrete dok se nalazi u stanju transa iza
zastora. Wallace primjeuje (1896., str. 188-189): "Naprava je bila toliko
suptilna da je mogla trenutano zabiljeiti svaki pokret... duhovna mate
rijalizacija se pojavila i pod takvim uvjetima, pri emu je pokazivala svoje
ruke, govorila, pisala i dotaknula nekoliko osoba... na kraju pokusa, gospo
ica Cook se i dalje nalazila u stanju dubokog transa."
U svojoj knjizi Lights and Shadows of Spritualism, medij D. D. Home
posveuje dva poglavlja 'prijevarama i njihovu razotkrivanju'. Pokazao je
kako lani mediji stvaraju razliite iluzije, kao to su materijalizacije ljud
skih oblika i udova, predmeta, itd. Isto tako, pokazao je da ti lani efekti
uspijevaju u uvjetima mraka i nedostatka odgovarajueg eksperimentalnog
nadzora. Svoje materijalizacije je demonstrirao u osvijetljenim prostorijama
i pod nadzorom uglednih znanstvenika i drugih istaknutih lanova dru
tva. Iako je bio veoma skeptian prema materijalizacijama, Home je vjero
vao da su neke od njih stvarne: "Ne trebam podsjeati svoje itatelje da su
paljivo izvedeni pokusi gosp. Crookesa s gicom. Cook potkrijepljeni doka
zima, koji neosporno potvruju istinitost fenomena." (Home, 1879., str. 415).
Home je osobno svjedoio i materijalizaciji udova. Prisjeajui se jedne
seanse s medijem Homeom, Sir William Crookes je napisao: "Prekrasno
oblikovana ruica izala je kroz otvor stola za objedovanje i pruila mi cvi
jet; pojavljivala se i nestajala 3 puta, pruivi mi mnotvo prilika da se uvje
rim da je stvarna kao i moja ruka. To se dogodilo pod svjetlom, u mojoj
sobi, dok sam drao medija za ruke i stopala." Crookes je zabiljeio i nekoli
ko drugih pojavljivanja ruku u prisutnosti Homea, koji je to vrijeme bio
podvrgnut paljivom promatranju i nadzoru (Carrington, 1931., str. 175176).
Bili smo udaljeni oko 2 do 3 m od nje i mogli smo jasno vidjeti sve pojedino
sti. Eusapija je tada iznenada ispruila svoju ruku prema pladnju i potom
se stenjajui spustila. Bezglavo smo odjurili do stola na kojemu smo ugle
dali, pokraj otiska glave, novi, veoma istaknut otisak dlana, koji se obliko
vao pod svjetlom svjetiljke i nalikovao je Eusapijinu dlanu."
Flammarion je 16.
11.
1897. organizirao seansu s Eusapijom u
svojoj kui u Parizu. Pridruio im se i izrazito sumnjiavi Arthur Levy.
Eusapija i istraivai sjedili su za stolom pokraj zastora objeenog iznad kuta
sobe. Levy i drugi sudionik, George Mathieu, nadzirali su joj ruke i noge.
Tijekom seanse, iznad Eusapijine glave se nekoliko puta pojavljivala i ne
stajala ruka (Flammarion, 1909., str. 89). Na drugoj seansi s Eusapijom,
odranoj u Flammarionovoj kui, sudjelovali su gospodin i gospoda Pallotti.
Soba je bila osvijetljena priguenim svjetlom none svjetiljke, koja se nala
zila na odreenoj udaljenosti od stola. Dva svjedoka, gospoda Brisson i
Pallotti, kontrolirali su Eusapijine ruke i noge. Gospoe Flammarion i Bris
son sjedile su nekoliko metara dalje od stola, licem okrenute prema Eusapiji. Gospodin i gospoda Pallotti izrazili su elju da vide svoju ker. Flam
marion pie (1909., str. 128): "Zastor se poeo estoko pomicati. Nekoliko
sam puta vidio glavu mlade djevojke s visokim elom i dugom kosom,
koja mi se klanjala. Tri puta se naklonila i pokazala tamni odraz svog profi
la u prozoru." Pallottiji su razgovarali s likom djevojke i osjetili su njezino
lice i kosu. "Imao sam dojam da se ondje stvarno nalazi fluidno bie", re
kao je Flammarion (1909., str. 128). Ali, smatrao je da su Palottijevi samo
umislili da je ta materijalizacija njihova preminula ker.
Drugi paljivi istraivai takoer su svjedoili materijalizaciji fluidnih
udova na Eusapijinim seansama. Naprimjer, Frederick Myers je svjedoila
materijalizaciji ruku koje su izlazile iz Eusapijina tijela (Gauld, 1968., str.
236-237). Drugom prilikom je gospoa Stanley vidjela sline izboine nalik
rukama. Neposredno nakon toga dogaaja, gospoa Myers, koja je takoer
bila na toj seansi, pomogla je drugim svjedocima da svuku i pregledaju
Eusapiju. No, nisu pronali nita sumnjivo (Gauld, 1968., str. 237). Fluidni
udovi, koje su vidjele gospoe Myers i Stanley, pojavili su se i na drugim
Eusapijinim seansama. Nobelovac Charles Richet je izvijestio (1923., str.
419): "Venzano je svjedoio oblikovanju fluidne ruke, koja je izlazila iz des
nog ramena medija i uhvatila au s vodom, koju je potom primaknula
ustima medija. Tim su pokusima bili nazoni i profesori Morselli i Porro."
Giuseppe Venzano bio je lijenik, Enrico Morselli psihijatar, a Francesco
Porro astronom. Posebna istraivaka komisija, koja je istraila Eusapijine
materijalizacije, svjedoila je pojavljivanju fluidnih udova: "Gosp. Feildinga, koji je drao i vidio obje Eusapijine ruke, osjetio je dodir ive ruke iza
zastora koja ga je, s 3 prsta i palcem, toliko vrsto ugrabila da je osjetio
kako mu se nokti zarivaju u meso. Te su ruke katkad postajale vidljive.
Gospodin Baggallyja, koji je takoer drao i vidio obje Eusapijine ruke,
osjetio je kako ga neija ruka miluje od dlana uz itavu ruku (Richet,
1923., str. 420). Carrington citira izvjee prof. Felippea Botazzija, koji je
sudjelovao na Eusapijinoj seansi odranoj na Sveuilitu u Napulju (1931.,
str. 175): "Botazzi je osjetio ruku oko svoga vrata. Pomaknuo je svoju ruku
do toga mjesta. Rekao je: 'Osjetio sam ruku koja me dodirivala: lijevu ruku,
koja nije bila ni hladna, ni topla, s koatim prstima koji su se raspali pod
pritiskom; nisu se povukli tako da nisam osjetio povlaenje, ve su se ra
spali, dematerijalizirali, otopili" Nakon toga je osjetio dlan na svojoj glavi,
i hitro je primaknuo svoju ruku da ga dotakne. Rekao je: 'Osjetio sam ga i
uhvatio; opet se unitio i nestao u mom stisku" Poslije je osjetio ruku na
svojoj podlaktici. Botazzi ju je ponovno uhvatio lijevim dlanom. Rekao je:
Mogao sam je istodobno vidjeti i osjetiti; vidio sam ljudsku ruku prirodne
boje i osjetio sam prste i dlan mlake, nervozne, grube ruke. Ruka se raspala
i (svojim sam oima vidio) kako se vraa u tijelo gospode Palladino putanjom
krivulje" (Carrington, 1931., str. 174-175).
Njemaki filozofi znanstvenik Hans Driesch (1867.-1941.), bio je jedan
od posljednjih istaknutih biologa koji je zagovarao uenje o vitalizmu (Berger, 1991., str. 113-114), prema kojemu se ivot ne moe objasniti samo
zakonima materijalne znanosti. Osim toga, aktivno je sudjelovao u parapsiholokim istraivanjima i bio je predsjednik Drutva za parapsiholoka
istraivanja. Smatrao je da postoji uska veza izmeu parapsiholokih poja
va i njegova vitalistikog objanjenja biologije. Kako je tvrdio, u razvoju
biolokih oblika sudjeluje neka bestjelesna upravljaka sila. To vitalno naelo
opisao je Aristotelovim izrazom, entelehija (nerazoriva ivotna snaga).
Driesch se poeo zanimati za vitalizam nakon to je izvrio neke pokuse
s morskim jeevima. Nakon to je odvojio pojedine stanice embrija morskog
jea u ranom stadiju, ustanovio je da te stanice ponovno rastu u odraslom
morskom jeu. To je pripisao vitalnoj sili koja usmjerava i ureuje razvoj
proste materije. Driesch je smatrao da su materijalizacije ektoplazmikih
udova i tijela, koje proizvode Eusapija Palladino i drugi mediji, druga vari
jacija istog naela. Svoju je vitalistiku biologiju opisivao kao: "... most koji
vodi do fizikih parapsiholokih fenomena." (Berger, 1991., str. 114).
Vezu izmeu vitalistike biologije i parapsiholokih materijalizacija
opisao je na sljedei nain: "Zamislite malo materijalno tijelo, koje se zove
Bilokacije
Drugi oblik paranormalnog proizvoenja biolokih oblika predstavlja fe
nomen bilokacije, kada se dvojni oblik neke osobe pojavljuje na drugome
mjestu. Brojna izvjea o tome pronalazimo u ivotima kranskih sveta
ca. Rogo pie (1982., str. 81): "No, ne smijemo pretpostaviti da bilocirajui
sveci prilikom izvoenja tog uda, alju samo neke svoja vlastita sablasna
ili eterina prikazanja na veoma udaljena mjesta. Jer, kako proizlazi iz kla
sinih mistinih predaja, to 'drugo ja' sposobno je jesti, piti i izvravati sve
ostale tjelesne funkcije. Ustvari, prema crkvenom nauku, tijekom procesa
bilokacije, ljudsko se tijelo doista duplicira milou Bojom."
Jednoga dana 1226., sv. Antun Padovanski (1195.-1231.) drao je pro
povijed u crkvi u Limogesu. Tijekom te mise, sjetio se da je obeao odrati
propovijed u samostanu na drugom kraju grada. Stoga je prekinuo govor
i kleknuo u znak molitve. U tom trenutku, redovnici su ugledali sv. Antu
na kako ulazi u samostan i poinje propovijedati. Nakon toga je nestao u
sjeni. U meuvremenu, u Limogesu, zavrio je svoju molitvu i ustao, te
nastavio voditi misu (Rogo, 1982., str. 81-82).
Brojni sluajevi bilokacije zabiljeeni su u ivotu sv. Martina de Porresa, roenog u Peruu 1579. On je kao mladi pristupio samostanu Svete
krunice u Limi, ali nije se zaredio, ve je ondje sluio kao svjetovni pomo
nik. ivio je u samostanu, skromno sluei ostalim sveenicima do smrti
1639. Nakon njegove smrti, razliita su crkvena vijea ispitivala ljude koji
su svjedoili njegovim udima, ukljuujui bilokacije. Rogo pie (1982.,
str. 82-83): "Izvorni dokumenti s izjavama svjedoka o udima tog sveca
ukljuuju djela Processus ordinaria auctoritate fahricatus super sanctitae
vitae, virtutibus heroicis et miraculis (1664.) i Beatificationis et canonizationis Servei Dei Fratis Martine Porres (1712.), a oba se uvaju u arhivima
franjevakog reda Santa Sabina u Rimu. Drugi izvor podataka o bilokacijskim moima tog sveca je Responsio ad novas animadversions R. P. D. fidei
promotes super dubio an constet de virtutibus ecc, objavljen u Rimu 1742.
Korisni su i slubeni zapisi o beatifikaciji i kanonizaciji sv. Martina, objav
ljeni u Italiji 1960. i 1962."
Jednog dana u samostanu u Limi, brat Franjo, prijatelj Martina de Porresa, teko je obolio. Dok je leao u krevetu u svojoj sobi iza zakljuanih
vrata, ugledao je sv. Martina koji mu je donio ugljen za vatru. Pritom mu
je i spuvom oprao tijelo, promijenio plahte i nestao (Rogo, 1982., str. 8384). I drugi su redovnici u samostanu svjedoili slinim dogaajima. Osim
toga, postoje izvjea o pojavljivanjima sv. Martina de Porresa u Japanu i
Kini. Inae, sv. Martin je esto izraavao elju da bude misionar na Istoku.
Sestra sv. Martina, Joan i njezin mu, jednoga su dana organizirali
obiteljsko okupljanje u svome domu izvan Lime. Nedugo nakon to je izbila
svaa meu roacima, na vratima se pojavio sv. Martin, koji je nosio hranu
i pie. inilo se da je upoznat s razlogom svae, koju je rijeio pomirenjem.
Martin je ostao u kui svoje sestre do jutra, kada se vratio u Limu. Joan je
nekoliko dana poslije posjetila samostan i rekla tamonjim redovnicima
da se Martin pojavio u njezinoj kui kako bi okonao svau meu roaci
ma. Redovnici su se iznenadili jer je Martin u to vrijeme skrbio o pacijenti
ma u samostanskoj bolnici (Rogo, 1982., str. 84).
Jogi Dadaji posjetio je 1970., obitelj svojih sljedbenika u Allahabadu u
Indiji. Povukao se u sobu njihove kue kako bi u miru meditirao. Kada je
izaao, rekao je svojim domainima da se bilocirao u kui svoje urjakinje,
koja je ivjela 400 km dalje, u Calcutti. To su potvrdili njegovi sljedbenici
u Allahabadu, a poslije i istraivai parapsihologije, Karlis Osis i Erlendur
Harldsson (1976.). Osisova i Haraldsson su razgovarali s obitelji Mukherjee u Calcutti, koji su im rekli da su vidjeli Dadajijevu prikazu u svojoj
kui u vrijeme kada je on meditirao u Allahabadu. Njihova ki Roma rekla
je da je itala knjigu u radnoj sobi kada je ugledala Dadajin lik, koji je
prvotno bio dijelom proziran, da bi se potom posve materijalizirao. Dadaji
joj je rekao da eli aj, nakon ega je Roma otila po alicu aja i keks, koje
je nosila kroz dijelom otvorena vrata radne sobe. Njezini su roditelji vidje
li figuru kroz pukotinu u vratima. Ali nisu uli u radnu sobu, nego su ostali
u dnevnoj sobi. No, kada su uli buku u radnoj sobi, uli su u nju, ali prikaza
je otila. alica je bila napola prazna, a keksa vie nije bilo ... Za razliku od
Rome, drugi lanovi njezine obitelji nisu bili Dadajijevi sljedbenici (Rogo,
1982., str. 90-91).
Zakljuak
U ovom sam poglavlju izloio samo dio golemog korpusa izvjea o paranormalnim modifikacijama i proizvoenjima biolokih oblika. Kao to je
i Darwin promatrao modifikacije biolokih oblika selektivnim uzgojem,
posluivi se tim opaanjima kao dokazom evolucije veih razmjera, mi
moemo opaanja izloena u ovom poglavlju protumaiti kao dokaz paranormalne modifikacije i proizvodnje biolokih oblika veih razmjera - in
teligentnog stvaranja najrazliitijih biolokih oblika, ukljuujui ljude.
10. POGLAVLJE
UNIVERZUM
STVOREN ZA IVOT
ini se da je univerzum stvoren za ivot. Neke temeljne nepromjenjivosti
prirode, odreeni omjeri izmeu sila prirode, naizgled su veoma dobro
usklaeni. Da su njihove numerike vrijednosti imalo drukije, univerzum
kakvog poznajemo ne bi postojao. Stabilni atomi, zvijezde i galaksije ne bi
se oblikovali (Barrow i Tipler, 1996., str. 20). I, prema tome, sam ivot kak
vog poznajemo ne bi postojao. ini se da su vrijednosti konstanti i omjera
posve proizvoljni. Drugim rijeima, kako objanjavaju dananji znanstveni
ci, te vrijednosti nisu utvrene nijednim prirodnim zakonom ili svojstvom
materije. Gotovo kao da su postavljene sluajno. Ali, to pobija zakon vjero
jatnosti, u nevjerojatnim omjerima koji katkad nadilaze milijardu naprama
jedan, tako da smo suoeni s pravim kozmolokim problemom koji se na
ziva 'problemom dobre usklaenosti'. Jedno od moguih objanjenja je da
je fino usklaene vrijednosti postavila neka promiljena inteligencija. A to
je posljednja stvar na koju bi veina dananjih znanstvenika pomislila.
Jedan od naina izbjegavanja ideje o Bogu kao uzroku, jest pretpostavka o
postojanju nebrojenog mnotva univerzuma. Stoga su kozmolozi poeli
prihvaati teorije koje rezultiraju stvaranjem takvih univerzuma. Tako za
miljaju da u svakom univerzumu, temeljne konstante i omjeri imaju, slu
ajno, razliite vrijednosti. A mi sluajno ivimo upravo u univerzumu u
kojemu su sve vrijednosti odgovarajue usklaene za postojanje ivota. To
nas ne treba iznenaivati. Konano, da vrijednosti konstanti i omjera nisu
upravo takve kakve jesu, ne bismo postojali ni mi da ih promatramo. Drugi
nain izbjegavanja ideje o Bogu kao uzroku je pokuaj pronalaenja nekog
do sada nepoznatog fizikog objanjenja, nove teorije svega, svojevrsne
"superstring" teorije (tzv. - teorija superniti), koja e razjasniti finu usklae
nost koju zamjeujemo u ovome univerzumu.
Sve dosadanje rasprave o problemu fine usklaenosti odvijaju se unutar
opeg okvira kozmologije Velikog praska. U sklopu te ope teorije, postoje
deseci drugih teorija Velikog praska, kao i jo vei broj kozmologa Velikog
praska. Nije mi namjera ovdje istraiti sve jedinstvene znaajke tih teorija,
Antropijsko naelo
Prije vie stotina godina, astronomi su uglavnom vjerovali da je Zemlja
sredite svemira. Onda je astronom Kopernik iznio ideju da se Zemlja
okree oko Sunca. Astronomi su prihvatili to Kopernikovo naelo, ideju
da Zemlja i njezini stanovnici ne zauzimaju sredinje mjesto u univerzumu.
Ali, astronom Brandon Carter je u 20. st. iznio teoriju da Zemlja u odree
nom smislu doista zauzima posebno mjesto u svemiru, ime se u izvjesnoj
mjeri vratio na prijanje stajalite, koje nalazimo i u vedskoj kozmologiji.
Da bi ljudi mogli postojati kao promatrai, rekao je Carter, moraju se na
laziti na odreenom poloaju u svemiru s odreenim znaajkama. Carter
je to nazvao 'antropijskim naelom' (1974., str. 29). Prije svega, s obzirom
na danas prihvaene ideje o kozmologiji, svemir bi morao biti odreene
starosti da bi u njemu mogli postojati ljudi kao promatrai - tonije, mo
rao bi biti star otprilike deset milijarda godina. Prema danas prihvaenim
teorijama, upravo je to razdoblje dovoljno da sukcesivne generacije zvi
jezda pretvore helij i vodik u tee elemente, kao to je ugljik, jedan od
glavnih sastojaka organskog ivota. U svemiru koji se iri, veliina svemira
razmjerna je njegovoj starosti. To znai, tvrde suvremeni kozmolozi, da
svemir sposoban odravati ljudski ivot koji se osniva na ugljiku, mora
imati promjer najmanje deset milijarda svjetlosnih godina, a upravo je
tolika veliina naeg svemira, kako proizlazi iz danas prihvaenih proma
tranja i izraunavanja (Barrow i Tipler, 1996., str. 3). Osobno ne prihvaam
bespogovorno procjene dananjih kozmologa o veliini i starosti svemira,
i tvrdim da se one neprestano mijenjaju.
Prema nekim verzijama antropijskog naela, ljudi kao promatrai ne bi
se trebali nalaziti samo u svemiru odreene starosti i veliine, nego i u
svemiru gdje su vrijednosti fizikih konstanti i omjera prirodnih sila fino
usklaene tako, da omoguuju oblikovanje tog svemira i cjelokupnog
ljudskog ivota u njemu. Osobno me najvie zanima upravo to prvobitno
fino usklaenje. Moja se rasprava o problemu fine usklaenosti osniva
poglavito na dva glavna izvora: knjizi Just Six Numbers Sir Martina Reesa,
kraljevskog astronoma iz Velike Britanije i na knjizi The Cosmological Anthropic Principle astronoma Johna D. Barrowa i fiziara Franka J. Tiplera.
Fina usklaenost
Fiziar John Wheeler, poznat po svojoj interpretaciji kvantne mehanike sa
stajalita mnogobrojnih svjetova, napisao je (Barrow i Tipler, 1986., str. 7):
"Nije posrijedi samo injenica da je ovjek prilagoen svemiru. Svemir je
bila bi toliko snana da nijedno bie vee od kukca ne bi izdralo taj pritisak.
ak bi i ti sitni kukci morali imati goleme noge. A to nije sve.
Sve u svemiru bilo bi mnogo manje. N p r , za nastanak zvijezde
bilo bi potrebno milijardu puta manje atoma. Prema danas prihvaenom
stajalitu, zvijezde se oblikuju kada gravitacijska sila atoma u plinovitim
oblacima vodika i helija uzrokuje kondenzaciju plina. Plin se kondenziraju
i zagrijava, a kada postane dovoljno gust i vru, potie fuzijske reakcije.
Vruina koja se stvara uslijed fuzijskih reakcija izbacuje zvjezdanu grau,
ali je gravitacijska sila dri unutra. Ravnotea izmeu vanjske ekspanzije i
unutarnje kontrakcije, odreuje veliinu zvijezde. Zvijezda mora biti do
voljno velika da se dovoljno plinovitih molekula urui u jezgru uz pritisak
dovoljan za poticanje procesa atomske fuzije. Isto tako, zvijezda mora odr
ati dovoljno veliku masu kako vruina, koja nastaje tom fuzijom ne bi
izbacila svu zvjezdanu grau u vakuum. Ukratko, zvijezde moraju biti pri
lino velike. Meutim, ako je gravitacijska sila vea, fuziju bi mogao potak
nuti manji broj atoma i manji broj atoma bi mogao prevladati vanjsku
ekspanziju. Da je N 1030, a ne 1036, bilo bi dovoljno milijardu puta manje
atoma da se prevlada sila vanjske ekspanzije. To znai da bi zvijezde bile
mnogo manje. Osim toga, zvijezde bi mnogo bre izgorjele svoje nuklearno
gorivo. Vatra odravana s malo goriva obino se gasi prije od vatre s velikom
koliinom goriva. Kako tvrdi Reese (2000., str. 31), prosjean ivot zvijezde
iznosio bi 10.000 godina, a ne deset milijarda godina. To bi imalo negativne
posljedice na mogunost bioloke evolucije kakvu znanstvenici danas zami
ljaju. I galaksije bi bile mnogo manje i bile bi gusto napuene zvijezdama.
Gusta napuenost zvijezdama u galaksijama smetala bi putanjama plane
ta, koje krue oko tih zvijezda. Da putanja naeg planeta nije stabilna,
temperature na Zemlji bile bi suvie velike da bi na njoj mogao opstati
ivot kakvog poznajemo. Zato je vrijednost broja N upravo tolika? Rees
kae (2000., str. 31): "Nemamo teoriju koja bi nam objasnila vrijednost bro
ja N. Znamo samo to da nita tako sloeno kao ljudska vrsta ne bi moglo
nastati da je N mnogo manji od 1.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000."
Vezna energija
Vezna energija drugi je kozmiki broj koji snano utjee na znaajke na
eg univerzuma (Rees, 2000., str. 43-49). On odreuje oblik atoma i nain
na koji se odvijaju nuklearne reakcije. To je, naravno, veoma znaajno i za
postojanje oblika ivota.
Q
Prema kozmologiji Velikog praska, na svemir je u poetku bio mala, gu
sta kuglasta masa izvanredno uarenog plina. Postupnim irenjem se hladio.
Da je ta plinovita kugla bila savreno glatka, tada bi se, procesom irenja,
atomi plina ravnomjerno rasprostranili u svemiru. Da se tvar mogla orga
nizirati u strukture nalik zvijezdama, galaksijama i nakupinama galaksija,
prvobitna plinovita kugla morala je izgubiti svoju prvotnu glatkou. Neka
su podruja morala biti neto gua od drugih. U tim guim podrujima,
atomi su se meusobno privlaili djelovanjem gravitacijske sile, postupno
se oblikujui u zvijezde i galaksije. Rees objanjava snagu te sile (2000., str.
106): "Najupadljivije strukture u svemiru - zvijezde, galaksije i nakupine
galaksija - meusobno dri na okupu gravitacija. Moemo izraziti koliko
su one vrsto vezane jedna uz drugu - ili, isto tako, kolika je energija neop
hodna da se raspuknu i raspre - kao omjer njihove ukupne 'energije ostat
ka mase' (mc2). to se tie najveih struktura u naem svemiru - skupova
i super-skupova zvijezda - odgovor je otprilike 1 dio naprama stotinu tisu
a. To je samo broj - omjer dviju energija - i nazivamo ga Q." Drugim rije
ima, nije potrebna velika koliina energije da nadvlada gravitacijsku silu
koja spaja galaksije i nakupine galaksija.
Q se nuno povezuje s prvobitnim varijacijama gustoe vatrene kugle
u prvim etapama Velikog praksa. Da takvih varijacija gustoe nema, tvar
u svemiru bi se irila potpuno jednakomjerno, tako da u mnogo guim
podrujima ne bi bilo sabijanja tvari. Prema tome, sukladno trenutnoj vri
jednosti jedinice Q (1 u sto tisua, tj. IO 5 ), prvobitne varijacije energije
svemira nastalog Velikim praskom, nisu nadilazile sto tisuiti dio njegova
polumjera. Znanstvenici to planiraju dokazati svemirskim satelitima, koji
mogu veoma precizno izmjeriti i najmanje varijacije u pozadinskoj radija-
D: Broj dimenzija
Broj prostornih dimenzija, D, utvruje bitne znaajke naeg svemira. Na
svemir ima tri dimenzije (D). Da postoje dvije, etiri ili neki drugi broj
dimenzija, ivot kakav poznajemo ne bi mogao postojati.
U naem svemiru, gravitacija i elektricitet slijede obrnut zakon kvadrata.
Odmaknete li neki predmet od sebe na udaljenost dva puta veu od one
1 1 . POGLAVLJE
LJUDSKA DEVOLUCIJA:
VEDSKO IZVJEE
Rezimirajmo put koji smo slijedili. Dokaz dokumentiran u Zabranjenoj
arheologiji pokazuje da ljudi nalik nama postoje na ovom planetu koliko
traje sadanji brahmanov dan, oko dvije milijarde godina. Taj arheoloki
dokaz, kao i genetiki dokaz, suprotstavljaju se danas prihvaenim evolu
cijskim teorijama o podrijetlu ljudi, i otvara put novim objanjenjima.
Nakon toga smo odluili, prije pitanja kako su nastali ljudi, postaviti pita
nje: "to je ovjek?" Danas znanstvenici uglavnom smatraju da su ljudi
samo spoj obinih kemijskih elemenata. Meutim, mi smo zakljuili da
je, na temelju svih dostupnih znanstvenih dokaza, razumnije poi od pret
postavke da ljudi nisu sastavljeni samo od jedne tvari, obine tvari, nego
od tri - obine tvari, istanane tvari u obliku uma, te od svijesti. Na teme
lju toga, prirodno smo pretpostavili da je svemir podijeljen na podruja u
kojima su te tri supstancije razliito rasporeene. Osim toga, smatrali smo
prirodnim pretpostaviti da u svakom od tih podruja postoje svjesna bia
ili razliiti razredi i sile, s tijelima prilagoenima za ivot u njima. Nakon
to smo postavili te osnovne elemente na mjesto, vrijeme je da ih uklopimo
u obuhvatno izvjee o onome to nazivam ljudskom devolucijom, u jedin
stvenom vedskom obliku. Ili, izrazimo li vedsko izvjee na najednostavniji nain, ljudi se nisu razvili od tvari. Umjesto toga, razvili su se ili spusti
li iz razine iste duhovne svijesti.
Danas je veina ljudi sklona prihvatiti jednostavna izvjea o podrijetlu
ovjeka. Tako prihvaaju jednostavno izvjee o postanku, jednostavno darvinistiko izvjee ili jednostavno izvjee o izvanzemaljskoj intervenciji.
Vedsko izvjee o ljudskoj devoluciji ukljuuje elemente svih triju tumae
nja. Ono to mu je zajedniko s uobiajenim izvjeem o postanku jest
pretpostavka o postojanja sveobuhvatnog svjesnog konstruktora i upravlja
a, Boga. No, vedsko izvjee ne ukljuuje samo evolucionistiko tumaenje.
Darvinisti pod evolucijom podrazumijevaju reprodukciju s modifikacijom.
Kako emo vidjeti, vedsko izvjee ukljuuje i reprodukciju s modifikaci
jom, svojevrstan inteligentan genetiki inenjering koji poinje od sloe-
Om Tat Sat