Uvod u atomsku fiziku

Do kraja 20. stoljea Razliiti modeli o grai materije (atoma).

J.J. Thomson Atom je pozitivno nabijena kuglica u kojoj su vrlo sitni
elektroni ravnomjerno rasporeeni.
Atom kao cjelina je neutralan.
Slikovito:
a) Takav model sliio je ovalnom pudingu ili
kolau s groicama (kao elektronima).
b) Tvar je bila graena od gusto pakiranih atoma
koji su bili meusobno vrlo blizu nanizani i
ispunjavali su tvar.
Problemi:
a) Pokusi s rasprenjem odnosno prolaskom dijela snopa elektrona kroz
tanke metalne folije
b) Nije se mogao objasniti diskretni spektar svjetlosti vodika pri
elektrinom izboju.

1911. Ernest Rutherford (1871.-1937.)

-eksperiment koji je promijenio spoznaje o atomu
-rasprenje -estica na tankim listiima zlata
-rezultati: veina -estica prola je kroz listie zlata kao da su uplji
-neke -estice rasprile su se pod velikim kutem
-neke -estice rasprile su se unazad

-To je tako nevjerojatno kao da ste ispalili metak u papir, a on se odbio nazad
i pogodio vas.

Rutherfordovo objanjenje pokusa:

-rasprenje pozitivnih -estica unazad moe se
ostvariti jedino ako je pozitivan naboj atoma
koncentriran u malom prostoru u odnosu na veliinu
atoma jezgri (a ne razmazan po atomu)
-oko jezgre nalaze se elektroni, u relativno velikom
prostoru izvan jezgre
-elektroni ne padnu na jezgru jer se gibaju po
putanjama kao planeti oko Sunca
Tako je nastao Rutherfordov planeterni model atoma.
Nedostaci modela:
1. linijski spektri: atom emitira samo odreene diskretne karakteristine
frekvencije elektromegnetskog zraenja, i nikoje druge
2. stabilnost atoma: elektroni se gibaju oko jezgre i privlana Coulombova sila
uzrokuje centripetalnu akceleraciju elektrona; prema klasinoj Maxwellovoj
teoriji elektromagnetizma, svaki naboj koji ubrzava (rotira fekvencijom f)
trebao bi zraiti elektromagnetski val te iste frekvencije; to bi za atom
znailo da elektroni koji se gibaju oko jezgre gube svoju energiju, radijus
putanje im se smanjuje i po spirali padaju na jezgru zraei pri tome
elektromagnetske valove sve veih frekvencija; kolaps atoma

Linijski atomski spektri

Uareno tijelo kao izvor svjetlosti.
Spektar je kontinuiran tj. sadri
raspodjelu intenziteta svjetlosti po svim valnim duljinama. (Suneva
svjetlost pokazuje takoer kontinuirani spektar.)
Elektrini izboj (Nastaje pri prolasku snopa elektrona kroz neki plin u
staklenoj cijevi gdje se elektroni ubrzavaju razlikom potencijala izmeu
dviju elektroda).
Nakon sudara elektrona s atomima plina nastaje
svjetlost emisijski spektar.

Svjetlost usmjerimo na spektrometar (ili reetku).

Neoekivan rezultat! U spektru nastaje samo nekoliko boja, odnosno
"linija" koje karakteriziraju atome plina.
Pripadnu raspodjelu intenziteta svjetlosti po diskretnim valnim duljinama
ili linijama nazivamo linijskim spektrom.
Valne duljine linija spektra odreene su vrstom plina!
Vodik daje uvijek niz
linija s istim valnim duljinama, natrij ima svoj spektar, itd. Svaki atom ima svoj
karakteristini spektar odreivanje kemijskih elemenata u plinu.

a) Emisijski spektar vodika, ive i neona.

b) Apsorpcijski spektar vodika nastaje prolaskom
kontinuiranog spektra (Suneve svjetlosti) kroz plin kemijskog
elementa kojeg promatramo (vodika); tamne linije na istim
valnim duljinama kao i emisijski spektar.

Linijski atomski spektri 2

Linije spektra, osim podruja vidljive svjetlosti, zalaze i u ultraljubiasto
i infracrveno podruje valnih duljina elektromagnetskih valova, koje oko
ne vidi, ali se moe detektirati npr. fotografski i dr.

Linijski spektar vodika s pripadnim valnim duljinama:

656,3 (H); 486,1 (H ); 434,1 (H ); 410,2 (H); 364,6
(H) nm.
3 linije vodikova spektra su bile poznate nekoliko stotina godina.
Za objanjenje je trebalo nekoliko stoljea.

Linijski atomski spektri 3

J. Balmer (1885. god.) je pronaao pogodnu formulu u sljedeem obliku:

1 1
= R 2 2

2 n
1

= Valna duljina dane linije.

R = Rydbergova konstanta (J. Rydberg, 19/20. st.) R = 1,097107 m-1
n
Cijeli broj, n = 3, 4, 5, 6,
n = 3
H
n = 4
H
n = 5
H

n =
H = 364,6 nm
Najkraa valna duljina u danom spektru

(nalazi se u ultraljubiastom podruju valnih duljina).
Balmerova serija = Niz valnih duljina opisanih gornjom jednadbom.

Linijski atomski spektri 4

Kasnije su otkrivene i druge spektralne serije vodika. Poznate su po
prezimenima njihovih pronalazaa.
Opi oblik jednadbe za tzv. valni broj (1/) za sve serije vodika
moemo pisati slino Balmerovoj formuli:
1
1
= R 2 2

n
m
1

n = m+1, m+2, ,

Cjelobrojni m pripada pojedinim serijama:

m

serija

podruje valnih duljina (nm)

Lymanova

91 - 122

ultraljubiasto

Balmerova

365 - 656

vidljiva (vei dio)

Paschenova

821 - 1876

Brackettova

1459 - 4053

Pfundova

2280 - 17462

infracrveno

Linijski atomski spektri 5

1
1
= R 2 2

n
m
1

Izraz se ponekad pie kao izraz za frekvencije svjetlosti ( = c/).

Balmerova serija:
1 1
= Rc 2 2
2 n

n = 3, 4, 5,

Frekvencija svjetlosti, koju emitira atom, moe se pisati kao razlika

dva lana, takozvana terma.
Osim vodika, jo nekoliko elemenata (koji daju linijske spektre pri
elektrinom izboju u plinu) kao He+ (jedanput ionizirani helij), Li ++, i
sl., mogu se opisati slinom formulom, Balmerovog oblika.

Struktura atoma
Kraj 19. st. i poetak 20. st.
Niz vrlo vanih otkria!
Diskretna struktura linijskih atomskih spektara.
Planck (1901. god.) - Uvodi pojam kvanta energije, E = h (gdje je
Planckova konstanta, h = 6,6210-34 Js)
Einstein - Objasnio fotoelektrini efekt.
Fotoelektrini efekt - Metal obasjan svjetlou oslobaa negativno
nabijene estice, elektrone.
Pojava u kojoj snop svjetlosti poput mnotva estica, kvanta energije ili
fotona, pada na metal i svoju energiju predaje elektronima, koji izvode
tzv. rad izlaza (W) i naputaju metal kao slobodni elektroni s kinetikom
energijom (K = mv2/2); kinetika energija elektrona jednaka je razlici
energije upadnog fotona (h) i rada izlaza metala, ili: K = h - W

Struktura atoma 2
Kraj 19. st. i poetak 20. st.
Niz vrlo vanih otkria!
E. Rutherford (poetak 20. stoljea, Engleska) - Izvodi pokuse u kojima
su folije zlata bombardirane alfa esticama iz radioaktivnog urana;
Te nabijene estice su prolazile kroz metalni listi i otklanjale se, to je
upuivalo na strukturu atoma planetarnog modela (sredinji dio atoma ili
jezgra ima glavninu mase poput Sunca u solarnom sustavu; oko jezgre se
gibaju elektroni kao planeti oko Sunca, a i u atomu je velika praznina
izmeu jezgre i elektrona). (Meci kroz plast sijena!)
Sav pozitivni naboj atoma skoncentriran je u jezgri, vrlo malog
volumena (s promjerom jezgre oko 10-14 m).
U preostalom dijelu atoma (promjera blizu 10-10 m), ili atomskom
omotau, nalazi se oblak negativnih elektronskih naboja.
Ukupno je u atomu jednaka koliina + i naboja, pa je atom elektriki
neutralan.

Struktura atoma 3
Jezgra atoma - Protoni, nositelji pozitivnog naboja, i neutroni koji su
elektriki neutralni, i s masom priblino jednakom masi protona.
U atomu je broj protona jednak broju elektrona (redni broj atoma (Z) ili
kemijskog elementa u periodnom sustavu elemenata).
Masa elektrona je puno manja (1836 puta) od mase protona, pa je
praktiki sva masa atoma (oko 99,9 %) sadrana u jezgri.
Elektron se giba oko jezgre po putanji, koja je u najjednostavnijem
sluaju krunica (npr. kod atoma vodika), a pri takvom gibanju ulogu
centripetalne sile igra privlana Coulombova sila izmeu elektrona i
protona te vrijedi jednadba:
e2
mv 2
=
2
4 0 r
r
r = radijus putanje, v = brzina elektrona, 0 (dielektrina konstanta za
vakuum) = 8,8510-12 C2/Nm2), masa elektrona m = 9,1110-31 kg i naboj
e = 1,610-19 C.

Struktura atoma 4
Elektron u atomu
Centripetalno ubrzanje v2/r .
v (obodna brzina) = oko 106 m/s.
Zakoni klasine elektrodinamike
Elektron bi zbog ubrzanja (promjene
vektora brzine na krunoj putanji) trebao emitirati EM valove s
frekvencijom koju ima elektron kao krunu frekvenciju na putanji oko
jezgre.

Zbog emisije elektromagnetskog zraenja energija elektrona bi se trebala
smanjivati, te bi elektron trebao smanjiti radijus putanje i na kraju pasti u
jezgru.
To se ne dogaa u prirodi!
Zakljuujemo: Na atom se ne mogu
primijeniti zakoni klasine fizike.

Struktura atoma 5
N. Bohr Poznavao eksperimentalne rezultate o linijskim spektrima,
fotoelektrinom efektu, rasprenju elektrona i alfa estica na metalnim
folijama, i dr., te ideju kvanta energije i fotona svjetlosti, kao i potekoe
u njihovoj interpretaciji.
N. Bohr (1913.) - Objavio postulate o kvantiziranoj strukturi atoma:
Prvi Bohrov postulat: Atom boravi u odreenom stacionarnom stanju
najnie energije, ako na njega ne djeluje neka vanjska sila; elektron se
moe gibati oko jezgre samo po kvantiziranim stazama, a pri tom
elektron ne emitira energiju.
Drugi Bohrov postulat: Atom prima ili odailje energiju samo kad
njegov elektron prelazi iz jedne u drugu stazu.
Ako se elektronu dovede energija, moe doi do apsorpcije kvanta
energije i elektron prelazi u vie, pobueno energijsko stanje ili na dalju
kvantiziranu stazu (s obzirom na jezgru).

Struktura atoma 6
Pri spontanom povratku u nie energijsko stanje elektron odailje kvant
energije elektromagnetskog zraenja, h, ili foton; energija je fotona
jednaka razlici energija dviju staza, ili dviju energijskih razina, tj.
h = Em En

m, n = cijeli brojevi; oznauju redni broj kvantne staze.

m > n
Emisija kvanta energije Em - En
m < n
Apsorpcija kvanta energije Em - En

Frekvencija emitiranog svijetla iz atoma odreena je razlikom

energijskih razina pripadnog "skoka" elektrona; emitirane frekvencije
imaju diskretan spektar.

Struktura atoma 7
Trei Bohrov postulat (govori o kvantiziranju staza) = Elektroni mogu
boraviti samo u onim energijskim stanjima ili stazama (orbitama) u
kojima je njihov zakretni impuls (kutna koliina gibanja, L) jednak
umnoku tzv. reducirane Planckove konstante (h/2) i neke cjelobrojne
vrijednosti (n = 1, 2, 3,):
h
mvr = n
= n
2
Primjena Bohrovih postulata:
Opravdanje za diskretnu strukturu
atomskih linijskih spektara. Mogu se izraunati frekvencije ili valne
duljine pojedinih serija za atom vodika.

Struktura atoma 7
e2

mv 2
=
2
4 0 r
r

Polumjeri staza elektrona?

e

4 0 r 2
e2

m nh

r 2 mr

m n2 h2
=
2
4 0 r
r 4 2 m 2 r 2

h
mvr = n
2
h
v=n
2 mr

e2

1 n2 h2
=
0 r m

0n2h2
rn =
me 2

n = indeks s oznakom rednog broja staze

n = 1 i pripadne vrijednosti konstanti, gornja jednadba daje vrijednost
radijusa prve staze vodikovog atoma (tzv. Bohrov radijus atoma) :
r1 = 5,310-11 m.

Struktura atoma 8

0 n2 h2
rn =
me 2
Radijusi viih staza su takoer kvantizirani!

rn = n2 r1 ; tako je r2 = 4 r1, r3 = 9 r1, itd.
Brzina elektrona u atomu?
h
mvr = n
Koristimo:
2

0n2h2
h
mv
=n
2
me
2

e2
vn =
2nh 0

Brzina elektrona na prvoj stazi odnosno u osnovnom stanju atoma

vodika iznosi: v1 = 2106 m/s.
Ukupna energija elektrona u atomu?
Jednaka je zbroju kinetike i potencijalne energije, tj. E = K + U :
K=

mv
2

U =

e2
4 0 r

U se dobije integriranjem elektrine sile,

na putu dr i u granicama od r do besk.

Struktura atoma 9

0n h
rn =
me 2
2

U =

4 0 r

mv
K=
2

e2
vn =
2nh 0

me 4
U =
4 0 2 n 2 h 2
me 4
K=
8 0 2 n 2 h 2

Ukupna energija elektrona u atomu na n-toj stazi:

me 4
En = 2 2 2
8 0 n h

Energijske razine u atomu su kvantizirane; ukupna energija elektrona

u atomu je negativna (elektron je vezan za atom) i poprima vrijednost
nitice za n = .

Elektron izvan atoma ima pozitivnu kinetiku energiju, koju on moe
kontinuirano (bilo kako) mijenjati.
Grafiki prikaz:

Struktura atoma 10
Grafiki prikaz:

Energijski spektar za vodikov atom;

L oznauje skokove elektrona za Lymanovu seriju,
B za Balmerovu seriju, itd.

Struktura atoma 11

Postupak odvajanja elektrona od atoma nazivamo ionizacijom, a do nje

dolazi kad se elektronu u atomu dovede izvana energija, koja je jednaka
ili vea od apsolutnog iznosa energije elektrona u atomu.
Energija ionizacije odgovara po iznosu upravo energiji elektrona u
stabilnom stanju atoma.

Struktura atoma 11

0n2h2
rn =
me 2
a0 za n=1
a0 = 0.05 nm

Energija prve staze u atomu vodika, ili prva energijska razina stabilnog
stanja vodika: E1 = -13,6 eV (1 eV = 1,610-19 J).
Druga razina ima po apsolutnom iznosu 4 (= 22) puta manju vrijednost
energije, tj. E2 = -3,4 eV (to je zapravo prva via ili pobuena
energijska razina s obzirom na osnovnu razinu).
E3 = E1/9 = -1,5 eV, itd

Struktura atoma 12
Kolika je energija emitiranog fotona, npr. za skok elektrona s tree na
drugu stazu ?
me 4
me 4 1 1
En = 2 2 2
h =
2
h = E3 E2
2 2 2
8 0 n h
8 0 h 2 3

= c/

me 4 1 1
=
2
2 2 2
8 0 h c 2 3
1

Usporedimo izraz s Balmerovom formulom za valni broj linije H

vodikovog atoma:
1
1 1
Rydbergova konstanta
= R 2 2

2 3
me 4
R=
8 0 2 h 2 c

R = 1, 097 107 m -1

Struktura atoma 13

Zakljuak: Lymanova serija nastaje uz emisiju fotona, i to nakon

pobude atoma vodika i povratka elektrona s druge na prvu stazu, zatim
s tree na prvu stazu, pa s etvrte na prvu stazu, itd.;
Balmerova serija nastaje skokom, tj. povratkom pobuenog elektrona s
tree na drugu stazu (to daje liniju), zatim s etvrte na drugu stazu (to
daje liniju), pa s pete na drugu, itd.
Kod Pashenove serije promatramo skokove elektrona s viih na treu
stazu, te slino za druge serije.

Struktura atoma 14
Kvantizirani Bohrov atom je uspjeno protumaio diskretnu strukturu
linijskih atomskih spektara.
Eksperimentalna potvrda pri mjerenju ionizacijskih energija, npr. za
atome ivinih para, i dr.; eksperimentalni rezultati se razlikuju primjerice
za 0,2 % pri proraunu Rydbergove konstante.
Da li Bohrova teorija vrijedi i za atomske strukture koje su sloenije od
vodikovog atoma?
Vrijedi samo priblino ili je nezadovoljavajua!
Za sloenije atome treba uzeti u obzir i odbojne sile meu istovrsnim
nabojima, te neizbjene pogrjeke u mjerenju poloaja ili brzine estice,
a u skladu s tzv. relacijom neodreenosti (putanja elektrona ne moe biti
tono odreena).
Toniju sliku daje kvantna mehanika koja govori o vjerojatnosti
nalaenja elektrona na nekom mjestu u atomu, i dr.

Struktura atoma 15
Kvantna mehanika moe doi do svih relacija koje su slijedile iz
Bohrovog modela atoma(i jo puno vie), primjerice kvantizirane
energijske razine u atomu, moemo izvesti i bez Bohrovih postulata.
Kolegij kvantna mehanika daje potpun prikaz grae atoma.
Ukratko:
L. de Broglie
Predloio da se svakoj estici moe pripisati valni
karakter, po uzoru na foton. Objasnio Bohrov zahtjev za kvantizacijom
orbitalnog momenta L (kutne koliine gibanja, zakretnog impulsa):
orbita elektrona bit e stabilna ako sadri cijeli broj valnih duljina, tj. ako
formira stojni val.

Uvjet da de Brogliev val bude stojni val:

= Bohrova kvantizacija L

E. Schroedinger (1926. god.) je izveo valnu jednadbu koja opisuje

gibanje estice mase m, ukupne energije E i potencijalne energije U:
8 2 m
( x, y, z ) + 2 [ E U ( x, y, z ) ] ( x, y, z ) = 0
h

= Valna funkcija (zavisi samo o prostornim koordinatama)

= Laplaceov operator

Struktura atoma 15
8 2 m
( x, y, z ) + 2 [ E U ( x, y, z ) ] ( x, y, z ) = 0
h
Od valne funkcije , kao rjeenja diferencijalne jednadbe drugog reda,
trai se da bude jednoznana i konana u cijelom prostoru te da je
kontinuirana i ima neprekinutu derivaciju.
Takvo rjeenje valne jednadbe postoji samo za neke vrijednosti
parametara (ili odreene vrijednosti energije), koje nazivamo vlastitim
vrijednostima (E1, E2, , En), a rjeenja nazivamo vlastitim funkcijama:
1 , 2 ,..., n
Za valno gibanje estice u ogranienom prostoru, kao to je elektron u
atomu, energijski spektar je diskretan; slobodnom gibanju estice
odgovara kontinuirani spektar energija (npr. za elektron izvan atoma).
Statistika interpretacija valne funkcije kae kako svakoj toki prostora
pripada odreena vjerojatnost nalaenja estice na tom poloaju;
pripadna vjerojatnost odgovara kvadratu apsolutne vrijednosti valne
funkcije .

Kvantni brojevi
Svi kvantni brojevi uvedeni su da bi se objasnili eksperimentalni
rezultati spektralnih linija kemijskih elemenata.
1. Glavni kvantni broj n
- uveden Bohrovom kvantizacijom kutne koliine gibanja (angularnog
momenta)
- odreuje ukupnu energiju dozvoljenog stanja atoma vodika
- sva stanja s istim n nazivaju se ljuske i oznaavaju se velikim slovima K, L,
M, N,... to odgovara stanju s n = 1, 2, 3, 4, ...
2. Orbitalni kvantni broj l
-Arnold Sommerfeld (1868.-1951.) proirio Bohrov model atoma uzevi u obzir i
eliptine putanje uveo l s dozvoljenim cjelobrojnim vrijednostima l= 0 do n -1.
-odreuje orbitu elektrona; za dani n, ima n dozvoljenih orbita;
-stanja s istim l nazivaju se podljuske i oznaavaju se malim slovima s, p, d, f,...
to odgovara l = 0, 1, 2, 3, ...

3. Orbitalni magnetski kvantni broj ml

-uveden nakon Zeemanovog efekta: cijepanje spektralne linije
plina, kada se plin stavi u jako magnetsko polje; linija se
cijepala na 3 nove bliske linije (mala promjena valne duljine)
energija elektrona se promijeni kada se nalazi u magnetskom
polju
-dozvoljene vrijednosti su od l do l = 2l +1 vrijednost

4. Kvantni broj spina (spinski magnetski kvantni broj), ms

-uveden da bi se objasnilo cijepanje spektralne linije kad se gleda spektar u
visokoj rezoluciji ak i bez primjene magnetskog polja; ovo cijepanje naziva
se fina struktura;
-1925. Samuel Goudsmit i George Uhlenbeck uveli su ideju vrtnje elektrona
oko osi da bi objasnili podrijetlo fine strukture; time je uveden jo jedan kvantni
broj: kvantni broj spina ms

Kvantna teorija takoer uvodi kvantne brojeve, ali oni su rezultat rjeavanja
Schredingerove valne jednadbe uz zadane rubne uvjete, a ne uvode se da bi
objasnili eksperimentalne rezulate.
Kvantni broj spina uvodi se u Diracovoj relativistikoj kvantnoj teoriji i nema
veze ni sa kakvom vrtnjom elektrona oko osi. Spin je jedno intrinsino svojstvo
elektrona (poput naboja ili mase elektrona) koje se moe opisati pomou
spinskog kvantnog broja.
Pojam orbite takoer nema znaenje u kvantnoj teoriji ve se iz kvadrata valne funkcije
odreuje vjerojatnost nalaenja elektrona u odreenoj toki prostora. Ta vjerojatnost za
osnovno stanje atoma vodika najvea je za radijus a0 prve Bohrove orbite, ali postoji i
vjerojatnost za neke druge radijuse.

Sferni elektronski
oblak za osnovno
stanje atoma vodika
gui dio oblaka
predstavlja podruje
vee vjerojatnosti
nalaenja elektrona.

Paulijev princip iskljuenja i periodni sustav elemenata

Pauli 1925.
Koliko elektrona u atomu moe imati iste kvantne brojeve?
Ne postoje 2 elektrona u atomu koja imaju iste kvantne brojeve.
Na istom energetskom stanju mogu biti dva elektrona (spin gore i dolje), ali ne mogu
biti dva elektrona u istom kvantnom stanju.

Koritenjem Paulijevog principa, poevi

od atoma vodika i dodavajui po jedan
elektron, moemo izgraditi cijeli periodni
sustav elemenata. Prvo se popunjavaju
najnie ljuske i podljuske, a onda one na
viim energijama, jer svaki sustav u
prirodi tei energetskom minimumu.
Podljuska je popunjena kada sadri
2(2l+1) elektrona.

1871. Dmitrij Ivanovi Mendeljejev (1834.-1907.) ruski kemiar poredao je

elemente po atomskoj masi i kemijskim svojstvima prazna mjesta u tablici
popunjena novim kasnije otkrivenim elementima ija je svojstva predvidio
Mendeljejev

Laseri
Poetkom druge polovice 20. stoljea otkriven je maser (akronim, engl.
Microwave Amplification by Stimulated Emission of Radiation).
Vrlo brzo i prvi laser (akronim Light Amplification by Stimulated
Emission of Radiation) s rubinskim tapiem kao aktivnim materijalom
za pojaanje vidljivog zraenja.
Pri upadu elektromagnetskog zraenja u tvar nastaje interakcija atoma
(molekula), ili elektrinih dipola, s elektrinim poljem, koje kao upadna
svjetlost potie titranje dipola tj. elektronskog oblaka u atomu.
Zavisno o razlici faza titranja dipola i vala elektrinog polja, dipol moe:
a) Apsorbirati energiju polja
normalna ili pozitivna apsorpcija
b) Pojaati je u obliku stimulirane emisije zraenja.
negativna
apsorpcija svjetlosti

Laseri 2
Normalna apsorpcija svjetlosti u tvari zadovoljava eksponencijalni
zakon: I = I0e-x
I = prolazni intenzitet svjetlosti kroz apsorber debljine x
I0 = upadni intenzitet svjetlosti
= pozitivni koeficijent apsorpcije
Za < 0 (sluaj negativnog koeficijenta apsorpcije).
Pri prolazu
svjetlosti kroz tvar intenzitet svjetlosti se pojaava s poveanjem puta x.
U takvom mediju (nazivamo ih aktivnim), broj fotona se poveava kao
lavina zbog stimulirane emisije, koja prevladava u procesima interakcije.
Einstein - Predvidio je stimuliranu emisiju zraenja. (Pokazao je kako
atom u elektromagnetskom polju svjetlosnih valova ima svojstva
elektrinog dipola, pa u prisustvu elektrinog polja on moe pojaati
energiju polja putem stimulirane emisije.)

Laseri 3
Kvantno - mehaniki prikaz - Atom koji boravi u pobuenom stanju
energije En, pod djelovanjem polja moe prijei u nie energijsko stanje,
E
vjerojatnost.
m, uz odreenu
Kaemo
da primijenjeno
elektromagnetsko polje "izbacuje" atom iz
ekscitiranog stanja, tj.
Iz vieg energijskog stanja atom moe prijei u nie stanje pod utjecajem
polja ili spontano, a pri tome zrai kvant energije h.
Takva teorijska predvianja poslije su eksperimentalno zapaena, pa je,
primjerice, ustanovljena negativna apsorpcija (tj. pojaanje) vidljive
svjetlosti u ivinim parama pri elektrinom izboju.

Laseri 4
Pri stimuliranoj emisiji upadno zraenje mora imati ista svojstva kao
ekscitirano zraenje.
Svaki novi foton (koji nastaje u atomu kad elektron skoi iz vieg u nie
energijsko stanje pod djelovanjem upadne svjetlosti) ima istu energiju i
isti smjer gibanja kao i upadni foton.
Stimuliranom emisijom svjetlost se pojaava u aktivnom mediju: od
jednog upadnog fotona nastaju dva fotona, ta dva fotona proizvode etiri,
a) apsorpcija upadnog kvanta energije u atomu;
b) stimulirana emisija;

c) smjer skoka elektrona pri apsorpciji (1),

spontanoj emisiji (2) i stimuliranoj emisiji
kvanta energije (fotona).

Laseri 5
Simbolima valne teorije
Stimulirana se emisija sastoji u poveanju
amplitude ulaznog (prolaznog) vala bez promjene u frekvenciji, smjeru
gibanja, fazi i polarizaciji elektromagnetskog vala.
Kod normalnih uvjeta (termika ravnotea)
Broj atoma N2 u
pobuenom stanju (E2) je manji od N1, tj. N2/N1 < 1; tada je > 0.
Da bi se dobio medij s negativnom apsorpcijom ( < 0), valja ga izbaciti
iz ravnotee, tj. napraviti odnos N2/N1 > 1, tzv. populacijska inverzija.
Populacijska inverzija se moe dobiti pomou takozvane optike pumpe.

Laseri 6
Rubinski laser - Prvi izgraeni laser. Koristio aktivni medij u vrstom
stanju s tri energijske razine (pojednostavljeno); laserski tap (10x1 cm)
bio je izgraen od rubinskog kristala, koji se moe sintetizirati kao
aluminij oksid (Al2O3), s dodatcima oko 0,4 % krom oksida (Cr2O3),
gdje ioni Cr3+ zamjenjuju ponegdje atom aluminija u kristalnoj reetki.
U reetki takvog rubina inducirani se prijelazi dogaaju u ionima kroma
koji uz osnovno stanje C imaju dvije vie energijske vrpce A i niu
dvostruku razinu B:

Prijelazi iz B u C odgovaraju emisiji

crvenog svijetla s valnim duljinama
1 = 692,7 nm i 2 = 694,3 nm.

Laseri 7
Princip rada: Rubin osvijetlimo jakom zelenom svjetlou iz bljeskalice
(punjene s neonom i kriptonom), to predstavlja optiku pumpu.
Ioni
kroma prelaze iz osnovnog stanja C na razinu A, iz koje bez zraenja
(energija se prenosi na reetku kao toplina) prelazi s najveom
vjerojatnosti u stanje B.
U B vea populacija nego u stanju C.

Populacijska inverzija.
Spontani prijelaz iz B u C ima malu vjerojatnost.

Laseri 8
Plinski laseri: U pravilu, populacijska inverzija moe biti rezultat
neelastinih sudara izmeu elektrona i atoma pri elektrinom izboju.
Ipak, tu je pobueno stanje obino vrlo kratkotrajno i atomi se spontano
vraaju u stabilno, normalno stanje. To se moe izbjei, dijelom, ako se
plinu dodaju pogodne molekule kao oneienje, pa vie energijske
razine imaju veu populaciju elektrona.
Plinski laser He Ne
Populacijska se inverzija postie pri elektrinom
izboju u smjesi helija i neona (u odnosu 10:1, kod tlaka od oko 100 Pa).

Laseri 9
Plinski laser He Ne
Populacijska se inverzija postie pri elektrinom
izboju u smjesi helija i neona (u odnosu 10:1, kod tlaka od oko 100 Pa).
Atomi helija (He) se pobuuju u sudaru s elektronima (e) i dolaze u
metastabilno stanje E3 (Energijske su vrpce pojednostavljeno prikazane
jednom razinom.).
U neelastinom srazu s ekscitiranim atomima helija (He*), atomi neona
(Ne) takoer prelaze u pobueno stanje (Ne*) s energijskom razinom E3'
(gdje je dostignuta populacijska inverzija), koja je blizu razini
pobuenog helija (E3' E3).
Matematiki:
e + He = He* + e
He* + Ne = Ne* + He

Laseri 10

Prijelaz atoma neona iz razine E3' u E2 ima znaenje stimulirane emisije

svjetlosti valne duljine = 632,8 nm, (crvenu laserska svjetlost).
Prijelaz atoma iz E2 u osnovno stanje E1 odvija se obliku difuznog
predavanja energije stjenkama posude.
Pripadne energijske razine imaju pribline vrijednosti:
E1 = 0;
E3 20 eV;
E3' E2 = 1,96 eV.
U cijevi lasera He Ne elektrini izboj se postie pod naponom od 1-2
kV, sa snagom elektrinog napajanja od 5 -10 W; snaga izlaznog snopa
laserske svjetlosti je od 1 do 50 mW

Laseri 11
Pojaanje svjetlosti pri stimuliranoj emisiji moe biti dalje poveano
prolaskom svjetlosti kroz aktivni element vie puta prije nego laserski
snop bude izbaen iz medija.
Snop svjetlosti se nalazi u optikoj upljini, to je tzv. rezonantna
upljina, koja se sastoji od dva ravna ili konkavna zrcala, izmeu kojih je
smjeten laserski tap ili plinska cijev.

Svaki foton optike pumpe u laserskom tapiu moe sluiti kao "starter"
za lasersko djelovanje. Dio lavine prolazi kroz polupropusno zrcalo, a
dio se reflektira i pojaava u aktivnom mediju, itd., to se ponavlja.

Laseri 11

Granica pojaanja snopa odreena je tzv. laserskim zasienjem, koje

zavisi o broju atoma laserskog elementa u pobuenom stanju.

Laseri 12
Pojaanje laserskog snopa, odnosno vremenske promjene intenziteta
laserske svjetlosti, dobro opisuje tzv. logistika ili populacijska
jednadba, sljedeeg oblika:
xn +1 = rxn (1- xn )
xn = Intenzitet snopa nakon n-tog prolaza kroz optiku upljinu.
r = tzv. kontrolni parametar. Ima znaenje brzine porasta laserskog snopa
i odreen je svojstvima aktivnog medija. Openito, 0 < r < 4.
Kada je varijabla x normalizirana i pokazuje relativne vrijednosti s
obzirom na najveu vrijednost promatrane veliine (ovdje, intenziteta
snopa svjetlosti), te je 0 < xn < 1.
Kod veih brzina porasta laserskog snopa, ili za r > 3,5 rjeenja
logistike jednadbe postaju sasvim nepredvidiva i intenziteti izlaznog
laserskog snopa pokazuju u vremenu niz nepravilnih i nepretkazivih
vrijednosti; to je pojava tzv. deterministikog kaosa (vezan uz nelinearne
dinamike i disipativne sustave).

Laseri 13
Jezik valne teorije: Lasersko zraenje je koherentno s ekscitirajuim
zraenjem.
Pojaanje svjetlosti u laseru predstavlja poveanje valne amplitude.
Stoga je vano da val koji se vraa u neku toku aktivnog elementa ima
istu fazu kao izvorni val za bilo koji broj refleksija na zrcalu.
To znai da odnos izmeu valne duljine svjetlosti () i duine laserskog
elementa (L) mora biti cijeli broj, tj. treba uspostaviti odnos: 2L = n

L = n /2 ; n = 1, 2, ; oznaka 2L odnosi se na put vala izmeu dvije
uzastopne refleksije.

Primarni i sekundarni valovi interferiraju konstruktivno (pojaavaju se),
a tako raste i rezultantna amplituda.

Svjetlost koja izlazi iz lasera proizvedena je konstruktivnom
interferencijom od mnogo koherentnih valova koji se razlikuju u fazi za
viekratnik od 2.

Laser ima vrlo veliku amplitudu i izvanredno veliki intenzitet.

Laseri 14
Optika upljina se promatra kao rezonantna upljina, ili rezonator,
duljine L na kojoj je smjeteno n stojnih valova. L = n /2

Pripadna rezonantna frekvencija:

n = nc / 2 L

Laseri daju snop monokromatske svjetlosti velike snage i male angularne

divergencije, to je pogodno u mnogim primjenama.
Laserska svjetlost se primjenjuje u komunikaciji, za detekciju mete, za
mjerenje udaljenosti i za oslobaanje velike topline u siunom
volumenu pa laserski snop prodire s malom rupom u tvrde materijale ili
mikroskopske dijelove tkiva (npr. lijeenje retine oka).
Rubinski laser dostie snagu snopa od 10 kW na 1 cm2.
Laser s ugljik-dioksidom daje snani impulsni snop s energijom od 1 kJ
u 1ns, tj. snop postie vrnu snagu od 1012 W.

Laseri 15
Poluvodiki laseri - Populacijska inverzija postie se pomou stalnog
elektrinog polja, koje usmjeruje elektrone i upljine kroz poluvodiki np-n spoj.
Laseri primjene: Od navoenja oruja do proizvoda iroke potronje
(npr. laserskim snopom se bue uske rupice na djejim boicama)
Laseri su postali nezamjenjivi u primjeni holografije i stvaranju 3D slika.
Proizvodnja kompaktnih ploa (CD) ili audio i video diskova, i dr.;
laserskim snopom se postie separacija u prirodnoj smjesi urana (235U i
238U) i obogauje prirodni uran izotopom 235U (laserom se pobuuju
atomi u plinovitom uran-fluoridu; odreena frekvencija lasera ionizira
jednu vrstu atoma nuklida urana koji se onda elektrinim poljem
otklanjaju iz smjese).
Izvanredno jakim impulsnim laserskim snopom (npr. CO2 laser, vrne
snage 1014 W, u impulsu od 1s) zagrijava se smjesa deuterija i tricija, to
omoguuje ostvarenje nuklearne fuzije u reaktoru (kratkotrajna fuzija se
ponavlja desetak puta u sekundi).