MEUNARODNOPRAVNI

ASPEKTI ZATITE I
OUVANJA OKOLIA

Razvoj meunarodnog prava

okolia
Razvoj do Stockholmske konferencije 1972

 Meunarodno pravo zatite i

ouvanja okolia dio je
meunarodnoga prava koji se
sustavno razvija tek u novije vrijeme,
nakon Konferencije UN o
ovjekovom okoliu, odrane 1972. u
Stockholmu, iako se prvi
meunarodni ugovori o zatiti i
ouvanju okolia zakljuuju ve u 19.
stoljeu.

 Prvim meunarodnim ugovorima o zatiti i

ouvanju okolia bile su obuhvaene
meunarodne rijeke i jezera.
Nakon Bekog kongresa 1815, u skladu s
naelima utvrenim na tom kongresu
zakljuen je niz meunarodnih ugovora o
podjeli ribolovnih prava na rijekama,
nadziranju plovidbe i o ureenju drugih
naina upotrebe i iskoritavanja
meunarodnih rijeka, u kojima se zalazi i u
pitanja zatite okolia.

 Kasnije su u meunarodne ugovore o

rijekama unijete i izriite klauzule koje
se izravno odnose na oneienje i
zabranjuje se izbacivanje otpada u
granine vodene tokove.
To su, primjerice, ugovori Velikog
vojvodstva Badena i vicarske iz
1869. i 1875., te Francuske i
vicarske iz 1880., i Italije i Francuske
iz 1882., itd.

 Prvim meunarodnim ugovorom koji je

sadravao pravila o ouvanju ribljih vrsta
u moru smatra se britansko-francuski

ugovor iz 1839. o definiranju granica

iskljuivih ribolovnih prava u
Engleskom kanalu.
U skladu s tim ugovorom usvojena su, na
irem meunarodnom planu, detaljnija
pravila o ouvanju ribljih vrsta.

 Prvi pokuaj da se meunarodnim

mjerama zatite kopnene divlje
ivotinje bila je Deklaracija o

zatiti ptica korisnih za

poljodjeljstvo, koju su 1875.
potpisale Austro-Ugarska i Italija.

 Djelovanje drava na meunarodnom planu

usmjereno je na zatitu i ouvanje okolia jaa
krajem ezdesetih godina prolog stoljea pod
utjecaj rastue svijesti o potrebi zatite i ouvanja
okolia.
Na tu je svijest osobito utjecalo nekoliko dogaaja
koji su odjeknuli i meunarodnoj zajednici:
posljedice otrovanja ivom isputenom u more u
Minamata zaljevu i kasnije u drugim podrujima
Japana,
posljedice upotrebe DDT-a u poljoprivredi,
znanstvene spoznaje o utjecaju radioaktivnih tvari
na okoli, te
nezgode tankera s katastrofalnim posljedicama na
morski okoli.

 Osobito je 1967. odjeknula prva velika

pomorska katastrofa, nezgoda tankera
Torrey Canyon. Taj se tanker pod
liberijskom zastavom, tada trei po veliini
na svijetu, nasukao blizu engleske obale,
prepolovio zbog velikih valova i iz njega je
isteklo oko 60.000 tona nafte.
Usprkos svim poduzetim mjerama, naslage
nafte noene morskim strujama i vjetrom
rairile su se na velike povrine mora i
gotovo potpuno unitile floru i faunu velikog
podruja jugozapadnog dijela engleske
obale i dijela francuske obale te nanijele
velike tete.

 Kroz te se dogaaje promijenilo poimanje

onoga to se smatralo rutinskim rizikom i s
velikom panjom, pa i panikom, poelo
spoznavati i druge sline prijetnje.

Postalo je jasno da nisu dovoljne

samo jednostrane akcije drava,
propisi na nacionalnoj razini ili akcija
ogranienog broja drava, nego da je
potrebno hitno sustavno, plansko i
koordinirano djelovanje drava na
meunarodnoj razini.

Stockholmska konferencija 1972.

U eri opeg buenja svijesti o potrebi zatite
okolia koje je nastupilo krajem ezdesetih i
poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea,
Ujedinjeni narodi sazvali su 1972. u Stockholmu

Konferenciju o ovjekovom okoliu.

Konferencija je odrana 5-16. lipnja 1972, a

razmjere ope zabrinutosti za ovjekov okoli
pokazao je veliki odaziv drava Konferenciji su
prisustvovali predstavnici 113 drava te brojnih
meunarodnih organizacija pa je to bila najvea
konferencija UN dotad odrana.

 Na Konferenciji je usvojena

Deklaracija o ovjekovom okoliu

koja se je sastojala od dvadeset i est
naela za zatitu, ouvanje i
poboljanje ovjekova okolia te

Akcijski program koji je sadravao

109 preporuka za konkretne akcije
drava.

 Naelima i preporukama Stocholmske

konferencije istaknuta je opa dunost
drava da tite okoli te dunost da ne
uzrokuju tetu okoliu drugih drava i
okoliu koji je izvan granica nacionalne
jurisdikcije.
Ujedno je istaknuta potreba suradnje
drava u primjeni postojeih
meunarodnih ugovora posveenih zatiti
okolia te u izradi novih ugovora kojima
e biti obuhvaeni svi izvori i naini
oneienja okolia.

 Naela i preporuke Stockholmske

konferencije nisu bili obvezni (to je
kategorija tzv.mekog prava).
No, uobiajena je praksa drava pri
reguliranju novih oblasti meunarodnog
prava da putem deklaracija, preporuka i
slinih meunarodnih dokumenta koji ne
sadre obvezna pravna pravila najprije
odrede opa, vodea naela i definiraju
osnovne ciljeve, koji e s vremenom biti
usvojeni u obliku ugovora ili se razviti u
obiajno pravo, dakle postati obvezna
pravna pravila.

 Tu su praksu slijedile drave i pri

izgradnji meunarodnih pravnih
pravila za zatitu i ouvanje okolia.
Konferencija u Stockholmu, iako na
njoj nije usvojen meunarodni ugovor,
uspjela je stvoriti novu kolektivnu
atmosferu suradnje izmeu drava i
bila prvi ozbiljan korak u izgradnji
meunarodnog prava okolia.

 U tom novostvorenom ozraju suradnje,

nakon Stockholmske konferencije zakljuen
je niz meunarodnih ugovora posveenih
zatiti i ouvanju okolia, koji su razraivali
naela i preporuke te konferencije.
Ujedno je, na osnovu preporuka te
konferencije, ve krajem 1972. Opa
skuptina UN osnovala novu meunarodnu
ustanovu Program za okoli UN (kratica

UNEP United Nations Environment

Program) da bude sredite i koordinator

aktivnosti zatite i ouvanje okolia u sklopu

sustava UN.

Obiljeja meunarodnih ugovora

zakljuenih nakon Stockholmske
konferencije

Meunarodni ugovori zakljueni nakon

Stockholmske konferencije i u skladu s njenim
naelima i preporukama mogu se podijeliti
prema vie kriterija:

2. razini meunarodnopravne
regulacije,
3. predmetu zatite te,
4. nainu reguliranju zatite i ouvanje
okolia.

 Prema razini meunarodnopravne

regulacije, meunarodne ugovore
dijelimo na :

b) globalne,
c) regionalne ,i
d) subregionalne

 Veina meunarodnih ugovora koji su

zakljueni nakon Stockholmske
konferencije bila je regionalnog karaktera.
Razlozi su u brojnim prednostima
regionalnog pristupa zatiti i ouvanju
okolia, barem u pogledu nekih izvora
oneienja.
U osnovi, svaka regija zahtijeva specifian
pristup problemima zatite okolia zbog
svog karakteristinog industrijskog i
gospodarskog razvoja.

 Drugi kriterij prema kojem se razlikuju

meunarodni ugovori zakljueni nakon
Stockholmske konferencije jest predmet
zatite.
Prema tom kriteriju razlikujemo :
meunarodne ugovore posveene zatiti
bioloke raznolikosti i zatiti prirode, zatim
one koji ureuju zatitu pojedinih dijelova
prostora (tla, slatkih voda, mora, atmosfere) te
ugovore koji reguliraju proizvodnju, upotrebu,
odlaganje i promet kodljivim tvarima (primjerice,
prijevoz opasnih i kodljivih tvari morem,
prekogranini promet opasnih tvari, i sl.)

 Ovisno o predmetu zatite, razlikuje se i nain

regulacije.
Iako bi, idealno gledajui, potpuna zatita
okolia zahtijevala potpunu zabranu unoenja
u okoli svih tetnih tvari, to je, na sadanjem
stupnju razvoja, neostvariv cilj te meunarodni
ugovori posveeni zatiti pojedinih dijelova
prostora strogo ograniavaju unoenje u okoli
tetnih tvari.
Osnovno je naelo zabrana emisije i odlaganja
najtetnijih tvari, dok se emisija i odlaganje
manje tetnih tvari ograniavaju na koliine
koji se mogu prirodnim procesima razgraditi i
uiniti nekodljivim.

 Ugovori posveeni biolokoj raznolikosti

mogu se podijeliti na one koji se bave
zatitom i one koji se bave ouvanjem.
Cilj prvih jest sprjeavanje nestanka vrsta
koje su ugroene, dok se drugima obino
ureuje takav nain iskoritavanja pojedinih
vrsta koje jo nisu ugroene koji nee
izazvati njihovu ugroenost i istrebljenje.
Ugovori posveeni opasnim i tetnim tvarima
ureuju upotrebu, odlaganje i promet
kodljivim tvarima na nain koji nee tetiti
zdravlju ljudi i okoliu.

 Glede same tehnike

meunarodnopravne regulacije, valja
rei da je UNEP u sklopu svojeg

Programa za regionalna prava

mora uveo model tzv. okvirne
konvencije i dodatnih protokola,
model koji je osamdesetih godina
prevladao u ureivanju zatite i
ouvanja okolia.

 Okvirnom konvencijom, kojom stranke

preuzimaju openite obveze, stvara se pravni
okvir za postupno usvajanje dodatnih
protokola s detaljnim i konkretnim obvezama
stranaka.
Time se omoguuje postupno reguliranje
odreenih problema, prvo preuzimanjem
openitih obveza, a zatim, kad za to sazriju
uvjeti, i usvajanjem dodatnih instrumenata s
precizno utvrenim obvezama stranaka.
Do usvajanja dodatnih instrumenata stranke
su vezane opim odredbama okvirne
konvencije koje su, iako openite, obvezne.

 Intenzivni industrijski razvoj izazvao je

pojavu tzv. druge generacije

problema vezanih za okoli

(primjerice, klimatske promjene,
oteenje ozonskog omotaa, sue,
unitenje uma, prijetnje odranju
bioloke odrivosti), koji nisu bili
obuhvaeni naelima i preporukama
Stockholmske konferencije niti
meunarodnim ugovorima zakljuenim
nakon te konferencije.

 Rjeavanje tih problema nametalo je

sasvim nov pristup, naime izravno
ukljuivanje zatite i ouvanja okolia u
planove razvoja.
S tim u vezi izgrauje se tzv. koncept
odrivog razvoja koji nakon izvjea
Svjetske komisije za okoli i razvoj
1987. postaje glavnim pojmom i idejom
vodiljom novog pristupa zatiti i
ouvanju okolia.

A to nama znae pojmovi :

odrivost, odrivi razvitak
U znanosti o okoliu, termin
odrivost moe se pratiti unatrag do
Meadows-a (1972) koji kae: mogue
je izmjeniti trendove rasta i ustanoviti
uvjete ekoloke i ekonomske
stabilnosti koji su odrivi u
budunosti.

Na Konferenciji o odrivom razvoju o osjetljivim krkim

terenima koja je prije 7 godina odrana u Portorou u
Sloveniji u organizaciji Radne grupe NATO-a
spomenuto je i dokumentirano, da je do tada, 5 godina
nakon Konferencije o odrivom razvoju u Riu i 10 godina
nakon najpoznatije tzv.definicije Bruntlandove komisije,
ukupan broj definicija u upotrebi - u razliitim podrujima
koje odrivi razvoj smatraju svojom strategijom -67.
Naravno da to govori prije svega o kompleksnosti
samog problema ali i o zadiranju strategije odrivog
razvoja u gotovo sve segmente ljudskih djelatnosti.

 Ipak poetak koncepcije ekoloki odrivog

razvoja nalazi svoje korijenje u izvjetaju:
Naa zajednika budunost (Our
Common Future) United Nations
Commission on Environment and
Development, znanoj kao Brundtlandova
komisija, prema norvekoj premijerki Gro
Harlem Brundtland (Bruntland, 1987) koja
definira odrivi razvoj kao :

razvoj koji zadovoljava

potrebe i aspiracije sadanjosti
bez ugroavanja mogunosti i
potreba buduih generacija.

 Naa zajednika budunost ne pravi

razliku izmeu politike razvoja i politike
zatite okolia.
Pojam odrivost obuhvaa ukupni
okoli, socijalni sklop zbivanja i druge
mogue imbenike kakvoe ivljenja.

Tako pojam odrivost ulazi u

podruje gospodarstva, okolia i
prava.

Odrivi razvitak po Kinlawu

Odrivo djelovanje je

proces, koji se temelji na

podatcima i zahtjeva konkretne informacije,

dobivene mjerenjem i istraivanjem, informacije o djelovanju
na

okoli

organizacija

(informiranje

te

izvjea

tom

djelovanju

javnosti).
Kinlaw, 1993

Odrivi razvitak po Kinlawu

Odrivo djelovanje

proces;
sa

je

tehnoloko uzajamni

zahtjeva, da organizacija razvije

vladama,

drugim

organizacijama

partnerstva

vlasti,

obrazovnim

ustanovama, institucijama koje se bave istraivanjem i

razvojem, korisnicima usluga i kupcima, a sve sa namjenom
otkrivanja

usvajanja

naina

za

poboljanje

odrivog

djelovanja.
Kinlaw, 1993

Naela odrivog razvitka- elementi

promidbe
Stavljanje ljudi u centar zbivanja
antropocentrini koncept;
Promatranje procesa u dugoronom
terminu;
Voenje rauna o izdacima i primanjimakoncept profitabilnosti;
Stvaranje otvorenog i stabilnog
ekonomskog sustava;
Suzbijanje siromatva i socijalne
iskljuivosti;

Naela odrivog razvoja- elementi

promidbe - nastavak

Respektiranje prirodnih limita/granica;

Naelo opreza;
Koritenje znanstvenih saznanja;
Dostupnost i informiranje javnosti;
Naelo zagaiva (oneiiva) plaa.

Koncept odrivog razvoja integralni pristup

POLITIKI
POGLED

EKONOMSKI
POGLED

STRATEGIJA ODRIVOG RAZVOJA

IT

Okolina sastavnica
razvoja

Ekonomska
sastavnica razvoja

Socijalna sastavnica
razvoja

DRUTVENI
POGLED

TEHNOLOKI
POGLED

NOVA ZNANOST?
Nedavno je UNESCO predloio usvajanje
ideje o novoj znanosti :

 Godine 1992., od 3. do 14. lipnja

odrana je u Rio de Janeiru
povijesna konferencija UNCED-a
o daljnjem razvoju cjelokupnog
ovjeanstva, na kojoj su
sudjelovali izaslanici iz 179
drava i vie stotina predstavnika
raznih nevladinih udruga.


2)
3)
4)
5)
6)

Na navedenom je skupu usvojeno pet

dokumenata:
Rio deklaracija o okoliu i razvoju,
Agenda 21 (radni program za 21.
stoljee),
Okvirna konvencija o klimatskim
promjenama,
Konvencija o biolokoj raznolikosti, i
Deklaracija o umama.

ZATO JOHANNESBURG (10

GODINA)
NAKON
RIA?
Pet je dokumenata doneseno u Riu.

Prvi, Agenda 21 je dokument kojom se je

meunarodna zajednica sloila oko programa nakon
1992 sve do u 21 stoljee i uspostavila priroritete za
ouvanje i upravljanje resursima razvoja. Agenda 21
je programska politika deklaracija Ria.
Drugi dokument uspostavlja 27 principa za aktivnosti u
okoliu i razvoju tzv. Rio deklaracija o okoliu i

razvoju

Tree, je Dokument o ouvanju uma

U dodatku su o dvije konvencije, Konvencija o

bioraznolikosti i Konvencija o klimatskim

promjenama.
07.06.13

38

 Rio deklaracija o okoliu i razvoju

formulira 27 osnovnih naela globalne politike
zatite okolia, od koji neka, primjerice,
glase:

U odrivom razvoju stoje ljudi u

sreditu pozornosti. Oni imaju pravo
na zdrav i produktivan ivot u skladu
s prirodom.

 U Deklaraciji iz Rija doneseno je jo jedno

vano naelo naelo zajednike, ali

diferencirane odgovornosti
drava.
U skladu s tim naelom razliiti udio
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju
u degradaciji okolia treba se odraziti i
u obvezama svake od tih kategorija
zemalja.

Drugi spomenuti dokument, Agenda 21

sredinji je dokument koji obrazlae
politiku zatite okolia Ujedinjenih naroda
u ova etiri poglavlja :

II. Socijalna i gospodarska dimenzija;

III. Odravanje i gospodarenje resursima
u slubi razvoja;
IV. Jaanje uloge vanih drutvenih
grupa; te
V. Mogunosti realizacije

 Uz tih pet dokumenata Rio summit je

ustanovio Komisiju za odrivi razvoj
(CSD) pod okriljem UN ekonomskog
i socijalnog komiteta (ECOSOC).
CSD je glavni organizator priprema za
Johannesburg

 Napredak u ispunjenju ciljeva iz Ria je bio sporiji

od utvrenog i ak u velikom broju podruja
uvjeti su i gori nego 1992.
Jedan od razloga je da su sredstva potrebna za
provedbu Agende 21 nedostatna. Slubena
sredstva odvojena za tu namjenu ak su pala
od 0,35% GDP zemalja donora u 1992. na
0,22% u 2000.
Drugi je razlog da je neodriva proizvodnja i
potronja u industrijskim zemljama ostala
praktiki i najveim dijelom neizmijenjena.
Trei je razlog sve slabija politika predanost
ideji odrivog razvoja. Primjer za to je,
primjerice povlaenje SAD iz procesa Kyoto
protokola.
07.06.13

43

 Johannesburg stoga nije poetak

procesa uspostave filozofije odrivog
razvoja; poetak je Summit o Zemlji u
Riu. Ali Johannesburg svakako nije ni
zakljuni korak ka tom cilju.

Medutim, u nekim aspektima Skup iz

Rija bitno se razlikuje od
Johannesburga, prvenstveno utoliko
to je politika klima 2002. godine
bitno drugaija od one prije deset
godina.

DOKUMENTI SUMMITA U
JOHANNSEBURGU
efovi drava vlada trebali su na Summitu u
Johannesburgu usvojiti 3 dokumenta:
Politiku deklaraciju kojom drave lanice
UN-a preuzimaju nove obveze u primjeni
odrivog razvoja;
Plan provedbe radi daljnje provedbe
Agende 21, kojom se usmjerava primjena
odrivog razvoja na nacionalnoj razini i
Partnerske inicijative u kojima se navode
primjeri konkretne suradnje izmeu javnog i
privatnog sektora.
07.06.13

45

 Za razliku od Politike deklaracije i

Programa djelovanja (tzv. rezultati I.
vrste) o kojima se intenzivno
pregovaralo u Johannesburgu, o
Partnerskim inicijativama nije bilo
pregovora (tzv. rezultati II. vrste).
Politika deklaracija (na prethodnim
pripremnim sastancima predloena u
84 toke) prihvaena je na Summitu
kao predsjednika izjava, a ne
dokument potpisan od sudionika, a i
bitno je skraena (na 34 toke).

 Provedbeni plan prihvaen

je manje-vie neizmijenjen u
odnosu na prethodno
dogovoreno.
Na Summitu je prihvaene
220 partnerskih inicijativa uz
60 na Summitu novih
najavljenih

NEKE OSNOVNE INFORMACIJE

O SUMMITU
FAQ

Koliko je ljudi prisustvovalo summitu?

Drave uesnice summita akreditirale su
oko 22.000 lanova. Oko 10.000 delegata
(ukljuujui posebne delegate zemalja
lanica, meuvladine organizacije,
slubene promatrae, lanove
specijaliziranih agencija o njima slinih
organizacija, lanove razliitih komisija, i
sl.) akreditirano je direktno od UN.

07.06.13

48

tzv. Glavne grupe (Organizacije

ena, Organizacije djece i mladei,
Uroenike udruge domorodaca,
NGO, Razni duhovni autoriteti,
Predstavnici radnika i sindikata,
Predstavnici biznisa i industrije,
Predstavnici znanstvene, tehnike i
tehnoloke zajednice, Predstavnici
poljoprivrednika , i sl.) bile su
predstavljene s oko 8.000 lanova
(1.600 u Riu)

Oko 4.000 predstavnika medija

slubeno je prisustvovalo skupu
(9.000 u Riu).
Ove se brojke odnose na,
po raznim osnovama, slubeno
akreditirane osobe. Smatra se
da je broj ljudi tih dana prisutno
u JAR zbog Summita bio oko
70.000 pa ak, prema nekim
medijima, i do 100.000.

Koliko je zemalja, predsjednika drava i vlada

prisustvovalo Summitu?

Summitu je prisustvovalo 202 zemlje +

EU (predstavljena kroz zemlje lanice ali
i kao zasebna organizacija-sudionik)
(172 u Riu). 100 zemalja bilo je
zastupljeno predsjednicima drava ili
vlada (120 u Riu), a ostali uglavnom
ministrima zatite okolia, ministrima
vanjskih poslova ili gospodarstva ili
slino. Svaka je drava, prema preporuci
UN, trebala u svom lanstvu imati i
predstavnike NGO-a.

07.06.13

51

 Kako je bio poslovni sektor

zastupljen na Summitu?
Preko 2.000 predstavnika
poslovnog sektora uestvovalo
je u radu Summita ili
paralelnim dogaanjima.
Poslovne su grupe
predstavljale oko 700
kompanija i 60-70
predstavnika raznih poslovnih
grupa.

 Koliko je partnerskih inicijativa

uspostavljeno za vrijeme
Summita i u kojoj vrijednosti?
Preko 220 partnerskih inicijativa
s predvienih oko 235 milijuna US$
identificirane su na samom
Summitu i njih 60 novih najavljeno
ukljuujui i glavne inicijative
pokrenute od US, Japana, UK,
Njemake i EU.
07.06.13

53

Kakav je status Kyoto protokola nakon Summita

Zemlje koje su dosad ratificirale Kyoto protokol na
Summitu su vrile snaan pritisak na one koje to nisu
uinile da taj protokol ratificiraju. Do 4.rujna protokol su
ratificirale 94 zemlje; zemlje kao to su to Kina, Indija,
Brazil i Tajland uinile su to na samom Summitu, a Rusija
i Kanada dale su vrsta obeanja da e to uiniti u
najskorijoj budunosti to bi omoguilo da se dostigne
protokolom odreeni limit od 55% ukupne emisije
ugljikovog dioksida.u referentnoj 1990-toj godini.
Protokol zahtjeva i minimalni broj zemalja od 55 koji je
davno dostignut ali limit postotka emisije se tek oekivao
(i to prije svega ako se ispune obeanja Rusije i Kanade)
postii. I protokol tada stupa na snagu 90 dana nakon
potrebnih ratifikacija.

 Ukupna emisija ugljikovog dioksida koja se emitira u 94 zemlje ko

su do sad ratificirale protokol ukljuujui zemlje EU i Japan iznosi
(podaci za 2002)
37,1% ukupne svjetske emisije u referentnoj godini.
Udjeli emisije ugljikovog dioksida u 1990. je sljedei:
US
36.1 %
EU
24.2 %
Rusija
17.4 %
Japan
8.5 %
Kanada
3.3 %
Australija
2.1 %
WSSD je poseban dio Plana implementacije posvetio upravo
klimatskim promjenama i znaaju Kyoto protokola.
07.06.13

55

to e sa sada, nakon Summita dogoditi

sa Komisijom za odrivi razvoj (CSD) i
kako i kada e njezin rad u budunosti biti
odreen?
Na Summitu je donesena jednoglasna odluka
predstavnika drava da se uloga Komisije
mora pojaati, ukljuujui njezinu ulogu u
procesu monitoringa provedbe dogovorenog i
preispitivanja nekih odluka kada one saive u
praksi.

07.06.13

56

 Komisija e fokusirati svoj rad na daljnju

provedbu Agende 21 i to izvjeima sa
svojih sastanaka u najmanje svake dvije
godine s time da e datum prvog sastanka
odnosno izvjea Komisije o provedbi
odluka iz Johannesburga biti odreen na
57 zasjedanju Glavne skuptine UN jo te
iste godine.

Ciljevi EU u Johannesburgu
Zbog tekih politikih okolnosti, Europska
unija preuzela je teret zagovaranja ideja
odrivog razvoja u Johannesburgu
utvrivanjem i tzv. Europskog mandata
Prilikom pripreme za Summit, Komisija za
pripremu summita EU je izdala dva posebna
Priopenja: prvo, iz vejae 2001. pod
nazivom Deset godina nakon Rija: priprema
za Svjetski skup o odrivom razvoju 2002
godine, te drugo iz veljae 2002. pod
nazivom Na putu globalnog partnerstva za
odrivi razvoj.
07.06.13

58

 Na temelju ovih Priopenja Vijee

Europe je u 2001. i 2002. Usvojilo
nekoliko grupa zakljuaka kojima
Europska unija definira svoju
pregovaraku platformu za Svjetski
skup. Posebno treba istaknuti
zakljuke Vijea za razvoj od 30.
svibnja 2002. u kojima se podrobno
navode prioriteti EU. Uz to, Europski
parlament iznio je svoje mijenje i u
Rezoluciji koja je usvojena 16. svibnja
2002.

 Europska unija zalagala se za

demonstriranje stvarne elje za rjeavanje
problema tako da se u Provedbenom planu
utvrde zadaci koje je mogue kvantificirati,
s rokovima i mehanizmima praenja.
Jedan od tih zadataka je i u podruju
zamijene 10 % neobnovljivih izvora
energije obnovljivim izvorima energije u
odreenom vremenskom periodu. Ciljevi
EU vezani uz energetiku obuhvaeni su
zakljukom Vijea od 30. svibnja 2002
07.06.13

60

 Danas je poznato da obnovljivi izvori

energije ine svega 13,6 % globalne
energetske produkcije (hidroenergetski
izvori : 6,6%, tradicionalni izvori drvo i
briketi, otpad ivotinja i ostaci vegetacije,
ostaci od eerne trske i sl.,: 6,4%,
biomasa : 0,4%, vjetar : 0,04%, suneva
energija : 0,009%, geotermalna energija :
0,12%).

Iako u konanici EU nije uspijea u nastojanju da

obnovljivi izvori energije postanu jedan od
zadataka u okviru Plana djelovanja, uspjelo se je
postii suglasnost o hitnom i odrivom poveanju
udjela obnovljivih izvora energije na globalnoj
razini.
Postignut je i sporazum i o poduzimanju
zajednikih aktivnosti kojima e se siromanima
omoguiti koritenje energije.
Ovakvi e se sporazumi redovito ocjenjivati
i pratit e se njihovo ostvarivanje.

 Osim toga, Europska je unija pokrenula

osnivanje koalicije spremnih za primjenu
obnovljive energije. Ukljuene su zemlje i
regije koje su voljne same sebi postaviti ciljeve i
rokove u kojima e poveati udio obnovljive
energije u ukupnoj energiji.
Ova koalicija nastavit e vriti pritisak na one koji
nisu voljni poduzeti takav korak, pa se oekuje
da e dati novi zalet razvoju obnovljive energije
u cijelom svijetu. Vano je to e ta koalicija
postaviti donje umjesto gornjih ciljnih graninih
vrijednost upotrebe obnovljive energije.

Glavni rezultati
Johannesburkog Summita
Summit je ponovo potvrdio odrivi razvoj kao
sredinju toku meunarodnog dnevnog reda i dao
novi zamah globalnoj akciji na suzbijanju siromatva
i zatiti okolia.
Summit je pridonio irem i boljem razumijevanju
odrivog razvoja, a posebice vanim sponama koje
pove-zuju siromatvo, okoi i koritenje prirodnih
izvora.
Vlade su se dogovorile i ponovo preuzele konkretna
zaduenja i zadatke vrlo irokog raspona kako bi se
postigla uinkovitiju provedbu ciljeva odrivog 64
07.06.13
razvoja.

 Pitanja energije i higijene bia su kritine

toke pregovora i rezultata Summita u veoj
mjeri nego na prijanjim meunarodnim
sastancima o odrivom razvoju
Podrka dana osnivanju svjetskog fonda
solidarnosti za iskorjenjivanje siromatva bila
je pozitivan korak naprijed.
Africi je poklonjena je posebna panja i
podrka meunarodne zajednice kako bi
svoje napore bolje usredotoii na pitanje
razvojnih problema Afrike.
07.06.13

65

 Gleditima civilnog drutva

poklonjena je posebna pozornost u
znak priznanja za kljunu ulogu koju
e imati u provedbi rezultata i
promoviranju partnerskih inicijativa.
Na Skupu je sudjelovalo vie od 8.000
predstavnika civilnog drutva, a
podupirali su ih paralelni dogaaji
pripadnika veih skupina poput NGOa, ena, uroenika, maih,
poljoprivrednika, sindikata, poslovnih
voa, predstavnika znanstvene i
tehnoloke zajednice i lokalnih vlasti
te predsjednici vrhovnih sudova
razliitih zemalja.
07.06.13

66

NEKI OD ZADATAKA SUMMITA KOJE

UTVRUJE PROVEDBENI PLAN
Iz opsenog Provedbenog plana (74
stranice teksta) mogu se izdvojiti
sljedei osnovni zadaci koje utvruje
plan:
Do 2015. godine smanjiti na polovicu
broj ljudi kojima su osnovni sanitarni
uvjeti nedostupni - danas je to tri
milijarde ljudi, to je pola svjetskog
stanovnitva. Ovaj zadatak sukladan
nastojanju da se osigura ista voda,
to je jedan od Ciljeva milenijskog
razvoja.
07.06.13

67

 Obveza da se do 2020. smanji tetan

utjecaj proizvodnje i upotrebe
kemikalija na ljudsko zdravlje i okoi.
Obveza da se obustavi propadanje
ribljeg fonda i da se najkasnije do
2015. obnovi do odrive razine.
Obveza da do 2005. pone provedba
nacionalnih strategija odrivog
razvoja.

 Obveza da se do 2010. zaustavi

nestajanje bioloke raznolikosti, kako
su se strane potpisnice Konvencije o
biolokoj raznolikosti ve suglasile.
Vaan dio Provedbenog plana
predstavja i obveza koja je na
summitu izraena i kao sporazum o
utvrivanju desetgodinjeg okvira za
programe odrive potronje i
proizvodnje, uz vodeu ulogu
industrijaliziranih zemlja.

07.06.13

69

 Po pitanju globalizacije, Provedbenim

olanom Summit se suglasio o
konkretnim aktivnostima kojima se
poveava uloga trgovine u odrivom
razvoju, primjerice poticanjem trgovine
ekoloki netetnim i organskim
proizvodima iz zemalja u razvoju i
jaanjem meunarodnih aktivnosti
vezanih uz korporativnu odgovornost.

 Na Summitu i u njegovom Planu

provedbe veliko je znaenje
pridodano konceptu partnerstva
vlada, poslovnog svijeta i civilnog
drutva. Vie od 220 primjera takvog
partnerstva (u vrijednosti od 235
milijuna $) dogovoreno je prije Skupa,
a razliite su zemlje najavile oko 60
novih partnerstva za vrijeme
Summita.
07.06.13

71

Kao i svi drugi meunarodni ugovori, i ugovori

o zatiti i unapreenju okolia prolaze
zakonom strogo propisanu proceduru koja se
sastoji u :
2) Potpisivanju konvencije (meunarodnog
ugovora) ime se izraava spremnost
prihvaanja odredbi konvencije, i zatim
3) Ratifikacija konvencije potvrivanjem u
Hrvatskom saboru i objavljivanjem u
slubenom glasilu, Narodnim novinama- dijelu
Meunarodni ugovori, ime konvencija stupa
na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku.
4) Ako je konvenciju potpisala biva SFRJ,
Republika Hrvatska postaje stranka konvencije
(odnosno konvencija stupa na snagu u odnosu
na Republiku Hrvatsku) na temelju notifikacije
o sukcesiji).

2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

Meunarodni ugovori posveeni zatiti i

ouvanju okolia mogu se, radi
preglednosti, podijeliti na:
Ugovore ope naravi,
Ugovore o zatiti atmosfere,
Ugovore o zatiti mora,
Ugovore o zatiti vodotokova,
Ugovore o zatiti tla
Ugovore o klimatskim promjenama,
Ugovore o regulaciji otpada

Broj lanica konvencija multilateralnih

meunarodnih sporazuma iz podruja
zatite okolia
Ratifikacija glavnih meunarodnih sporazuma iz
podruja zatite okolia u posljednje se je vrijeme
intenziviralo ime se pokazuje spremnost zemalja da
se pozabave sa najvanijim problemima iz podruja
zatite okolia.
U veljai 2005 ispunili su se uvjeti (ratifikacija dovoljnog
broja zemalja nositelja dovoljnog postotka emisije
ugljikovog dioksida) da na snagu stupi Kyoto protokol
UN Okvirne Konvencije o Klimatskim Promjenama.

 Kada se radi o opasnim kemijskim

tvarima, 2004. stupile su na snagu
Roterdamska konvencija o suglasnosti na
prethodno informiranje i Stockholmska
konvencija o nerazgradivim organskim
oneiivaima.
Ako razmotrimo 13 najvanijim odabranih
meunarodnih sporazuma vidjeti emo da
je na svjetskom planu obavljena ratifikacija
za negdje oko 75% lanica, a u svakoj
regiji pojedinano najmanje 60%
potencijalnih ratifikacija su obavljene.

Meunarodni ugovori ope naravi

1) Konvencija o procjeni utjecaja
na okoli preko dravnih
granica
(Espoo 1991.)
Objavljeno u Narodnim novinama Meunarodni ugovori (nadalje NN MU)
6/96, stupilo na snagu u odnosu na
Republiku Hrvatsku 10. rujna 1997.

 Pod utjecajem preko dravnih granica,

Espoo konvencija (uobiajeni radni

naslov konvencije) oznaava svaki
utjecaj, a ne iskljuivo globalne prirode,
na podruju pod jurisdikcijom potpisnice
kojeg je izazvala planirana aktivnost, ije
je fiziko porijeklo u cijelosti ili djelomino
na podruju pod jurisdikcijom druge
potpisnice.

 U preambuli konvencije stoji da utjecaj

oznaava svaku posljedicu koju

planirana aktivnost izazove na okoliu,
ukljuujui ljudsko zdravlje i sigurnost,
biljni i ivotinjski svijet, tlo, vodu, zrak,
klimu, krajolik i povijesne spomenike ili
druge graevinske objekte, ili
meusobno djelovanje tih imbenika;
to takoer ukljuuje posljedice na
kulturno nasljee ili drutvenogospodarske uvjete koji proizlaze iz tih
imbenika.

 Od niza odredbi Espoo konvencije znaajne su

odredbe iz lanka 2. koje govore o pravu na
izvjeivanje i kae se u stavku 4. pomenutog lanka
da :Zemlja porijekla treba u skladu s odredbama ove
Konvencije osigurati da pogoene zemlje budu
obavijetene o planiranoj aktivnosti koja bi mogla
izazvati negativne posljedice preko granica drave.
Nadalje u stavku 6. se kae da zemlja porijekla treba
u skladu s odredbama ove Konvencije pruiti
mogunost javnosti na podrujima koja bi mogla biti
zahvaena da sudjeluju pri procjeni utjecaja na okoli
u vezi s planiranom aktivnosti, i treba osigurati da
mogunost, koja se prua javnosti pogoene zemlje,
bude jednaka onoj koja se prua javnosti u zemlji
porijekla.

1) Protokol o stratekoj procjeni

okolia
(Kijev 2003)
Repubika Hrvatska je potpisala protokol
2003, ali ga jo nije ratificirala.

4) Konvencija o prekograninim
uincima industrijskih nesrea
(Helsinki, 1992)
Objavljena u NN MU 7/99., stupila na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
19. travnja 2000., a taj je datum objavljen
u NN- MU 10/01

Za potrebe Helsinke konvencije

industrijska nesrea znai dogaaj
koji je posljedica nekontroliranog razvoja
dogaaja u tijeku neke radnje to
ukljuuje opasne tvari:
ii. u nekom postrojenju, primjerice, tijekom
proizvodnje, uporabe, skladitenja,
rukovanja ili odlaganja;
iii. tijekom prijevoza.

 Nadalje se u konvenciji pod podnaslovom

Polje primjene kae : Ova konvencija
e se primjenjivati na sprjeavanje,
pripravnost, i odgovaranje na industrijske
nesree koje mogu izazvati prekogranine
uinke takvih nesrea izazvanih prirodnim
katastrofama, te na meunarodnu
suradnju koja se odnosi na meusobnu
pomo, istraivanje i razvoj, razmjenu
informacija i razmjenu tehnologija na polju
sprjeavanja, pripravnosti i odgovaranja
na industrijske nesree.


b)
c)
d)
e)
vi.
vii.
h)
i)
j)

Interesantno je uoiti da Konvencija, u l.2. st. 2.

ima, iz razliitih razloga, i neka ogranienja primjene
pa se kae da se Konvencija nee primjenjivati na:
Nuklearne nesree ili neeljene radioloke
dogaaje;
Nesree na vojnim postrojenjima;
Greke na branama, s izuzetkom uinaka
industrijskih nesrea izazvanih tim grekama;
Na nesree pri kopnenom prijevozu, iskljuujui:
Hitne mjere odgovaranja na takve nesree;
Prijevoz na lokaciji opasne djelatnosti;
Sluajno isputanje genetski izmijenjenih
organizama;
Nesree izazvane djelatnostima na morskom
okoliu, ukljuujui istraivanje ili iskoritavanje
morskog dna;
Naftne mrlje ili druge tetne tvari u moru.

1) Konvencija o europskim
krajobrazima
(Firenca, 2000)
Objavljena u NN-MU br. 12/02, stupila
na snagu u odnosu na Republiku
Hrvatsku 1. oujka 2004., a taj je datum
objavljen u NN MU br. 11/04.

 U preambuli Konvencije iz Firence izmeu

ostalog stoji da :Uzimajui u obzir da
krajobraz ima vanu ulogu javnog interesa na
podruju kulture, ekologije, okolia i drutva
te da predstavlja bogatstvo koje pogoduje
gospodarskoj aktivnosti ijom se zatitom,
upravljanjem i planiranjem moe doprinijeti
stvaranju radnih mjesta;
Nadalje, Priznajui da je krajobraz vaan dio
kvalitete ivota, gdje god ivjeli u gradskim
podrujima i na selu, u degradiranim
podrujima i u onima vrlo ouvane kvalitete
ivota, u podrujima priznatim po iznimnoj
ljepoti kao i u svakodnevnom okruenju;

Meunarodni ugovori iz podruja

gospodarenja otpadom
1)Konvencija o nadzoru
preko graninog prometa
opasnog otpada i njegovu
odlaganju,
(Basel 1992);
Objavljena je u NN-MU br 3/94,
stupila je na snagu za Republiku
Hrvatsku: 9.05.00.

 Osnovno je naelo Bazelske Konvencije

da drave trebaju osigurati da se
prekogranini promet i odlaganje opasnog
otpada vri na nain koji nije tetan za
ljudsko zdravlje i okoli.
Konvencija istie da opasni otpad treba
biti odloen u zemlji u kojoj je proizveden
ili nastao kad god je to mogue uiniti na
nain koji nije tetan za ljudsko zdravlje i
okoli.

 Konvencija izriito priznaje pravo svake

drave da zabrani ulazak i odlaganje
opasnog otpada na svom teritoriju.
Prethodni pisani pristanka trai se ne
samo od drave u kojoj treba biti izvreno
odlaganje (drava uvoznica) nego i od
tranzitne drave, tj. drave kroz koju se
treba provesti otpad do konanog mjesta
odlaganja.

 Nekoliko je naina kojima se osigurava

potovanje obveze traenja prethodnoga
pisanog pristanka. Tako drava izvoznica
mora primiti natrag nezakonito izvezeni
opasni otpad.
Osim toga Konvencija izriito odreuje da
se nezakoniti promet opasnog djelom
smatra kaznenim djelom i obvezuje drave
stranke da osiguraju njegovo kanjavanje.
Uvoz opasnog otpada u drave koje nisu
stranke Konvencije kao i izvoz iz njih,
zabranjeni su. Zabranjen je i uvoz otpada
na Antartik.

 Meu osnovnim odredbama Konvencije valja

istaknuti i obvezu drava da pomau zemljama
u razvoju u primjeni odredaba Konvencije koje
se odnose na tehnologije koje smanjuju na
najmanju moguu mjeru proizvodnju opasnog
otpada te na zbrinjavanje i odlaganje takvog
otpada na nain koji nije tetan za ljudsko
zdravlje i okoli.
Uz Bazelsku konvenciju usvojen je 1999.

Protokol o odgovornosti i naknadi tete

prouzroene prekograninim prometom
opasnog otpada i njegovim odlaganjem.

U svrhu ove Konvencije krajobraz znai

odreeno podruje, vieno ljudskim okom,
ija je narav rezultat meusobnog djelovanja
prirodnih i/ili ljudskih imbenika.
U l.5. Konvencije pie: Svaka se stranka
obvezuje:
c) Da e krajobraze zakonom priznati kao bitnu
sastavnicu ovjekovog okruenja, izraz
raznolikosti, zajednike kulturne i prirodne
batine, te temelj identiteta podruja;
d) Da e se uspostaviti i provoditi krajobrazne
politike koje imaju za cilj zatitu krajobraza,
upravljanje i planiranje, donoenje posebnih
mjera.

A posebne mjere, izmeu ostalih, u l. 6. pod

podpoglavljem Obuavanje i obrazovanje kae:
Svaka se stranka obvezuje da e poticati:
c) obuku strunjaka za ocjenjivanje krajobraza i radnje
koje se u njemu odvijaju;
d) viedisciplinarne programe obuke za krajobraznu
politiku, zatitu, upravljanje i planiranje i to za
strunjake iz privatnog i javnog sektora i udruge;
e) kolske i sveuiline teajeve, iz odgovarajuih
podruja, bavei se vrijednostima koje pridaju
krajobrazima i pitanjima u vezi s njihovom zatitom,
upravljanjem i planiranjem.

1) Konvencija o pristupu
informacijama, o sudjelovanju
javnosti u odluivanju i
pristupu pravosuu u
pitanjima okolia

(Aarhus, 1998)
Republika Hrvatska potpisala je
konvenciju 1998.
RH jo nije ratificirala Aarhuku
konvenciju te u odnosu na RH
konvencija jo nije stupila na snagu.

Direktiva 2003/4/EC
Aarhuka konvencija

Zakon o opem upravnom

postupku

ZUP
(NN
13/91;NN103/96)

Zakon o pravu na pristup

informacijama (NN 103/03)
Hrvatska
nije
ratificirala
Aarhuku konvenciju

Zakon o upravnim sporima

ZUS (NN53/91;9/91;77/92

UPRAVNO PRAVNA
REGULATIVA

POLITIKO-PRAVNA
REGULATIVA

Zakon o zatiti okolia (NN

82/94,128/99)
Nacionalna strategija i
Nacionalni plan djelovanja za
okoli (NN 46/02)
Zakon o Fondu za zatitu okolia
i energetsku uinkovitost (NN
107/03

PRAVNA
RAGULATIVA O
ZATITI OKOLIA

 Konvencija se oslanja na tri stupa :

Pristup informaciji : to znai da javnost

mora imati pristup informaciji o okoliu sa
ogranienim jasno objanjivim izuzecima;

Pristup procesu odluivanja: to znai da

javnost mora imati pravo da participira u
procesima odluivanju o okoliu i da se njihova
participacija uzima u ubzir pri odluivanju; i

Pristup pravosuu :to znai da

javnostima konano pravo na neovisni i

nepristrani uvid u proces koji e obvezati
autoritete vlasti da zatite prava onih koji se
ale na ugroavanje prava vezanih za okoli.

 Ipak, znakovito je, unato vanosti ove

konvencije da u publikaciji izdanoj 2003.
od Regional Environmental Center for
Central and Eastern Europe (REC),
organizacije koje je inae RH lanica, pod
naslovom Aarhus Meets Kyoto, a koja
govori o praktinom znaaju Aarhuke
konvencije, Republika Hrvatska se ne
spominje (a spominju se, i analiziraju
iskustva Bugarske, Estonije, Maarske,
Poljske, Rumunjske i Slovake).

1) Protokol o registrima
isputanja i prijenosa
oneiavanja
(Kijev, 2003)
Republika Hrvatska potpisala je protokol
2003. ali ga jo nije ratificirala u
Hrvatskom Saboru.

Meunarodni ugovori o zatiti klime

1) Okvirna konvencija Ujedinjenih
naroda o promjeni klime
(Rio de Janeiro, 1992)
Objavljeno u NN Mu br.2/96., stupilo na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7.
srpnja 1996.

 Okvirna konvencija Un o promjeni klime koja je

usvojena na Samitu o Zemlji 1992. u Rio de Janeiru i
stupila na snagu 1994., sadri ope ciljeve i naela te
openite obveze drava.
Kao krajnji cilj svojih odredaba i daljnjih pravila koja
budu donesena u skladu s tim odredbama, Konvencija
odreuje stabilizaciju u atmosferi koncentracije plinova
koji pridonose globalnom poveanju temperature na
razini koja sprijeiti opasno mijeanje ljudskih
aktivnosti u klimatski sustav.
Takva razina trebala bi se postii u vremenskom roku
koji je dovoljan da se ekosustavima omogui prirodna
prilagodba promjeni klime kako bi se osiguralo da ne
bude ugroena proizvodnja hrane i kako bi se
omoguio daljnji gospodarski razvitak na odrivi nain.

 U skladu s naelom zajednike, ali

diferencirane odgovornosti drava, Konvencija
uzima u obzir posebne potrebe i mogunosti
zemalja u razvoju.
Ova Konvencija i Konvencija o biolokoj
raznolikosti, takoer usvojena u Riu 1992.,
prvi su meunarodni ugovori koji izriito
odreuju da e stupanj ispunjavanja obveza iz
Konvencije od zemalja u razvoju ovisiti o tome
ispunjavaju li razvijene zemlje djelotvorno
svoje obveze glede osiguranja novanih
sredstava i prijenosa tehnologije.

 Osim osnovne podjele na razvijene zemlje i zemlje u

razvoju, Konvencija posebno uzima u obzir i neke
podgrupe drava stranaka, kojima se, s obzirom na
neke posebne okolnosti, eli olakati ispunjenje
obveza.
Tako se posebno izdvajaju zemlje u razvoju koje su
osobito osjetljive na tetne uinke promjene klime,
drave koje se nalaze u procesu prelaska na trinu
ekonomiju, najnerazvijenije zemlje, razvijene zemlje i
zemlje u razvoju ije ekonomije u velikoj mjeri ovise o
prihodima od proizvodnje, prerade, izvoza ili o
upotrebi i potronji fosilnih goriva i slinih proizvoda, a
imaju ozbiljnih tekoa u prelasku na zamjenske
proizvode. (lanak 4. Konvencije)

 Po uzoru na Beku konvenciju o zatiti

ozonskog omotaa, Konvencija stavlja
nadzor provoenja svojih odredbi u
nadlenost Konferencije stranaka.
Ta konferencija ima znaajnu ulogu u
odreivanju opsega obveza pojedinih
kategorija drava stranaka i ima sredinju
ulogu u postupku izmjene i dopune
Konvencije, kao i zakljuivanju dodatnih
protokola. (lanak 7. Konvencije)

1) Kyoto protokol uz Okvirnu

konvenciju Ujedinjenih naroda
o promjeni klime
(Kyoto, 1999)
Republika Hrvatska potpisala je Protokol
1999, ali ga jo nije ratificirala

 Osim obveza koje se odnose na sve stranke, Protokol

posebno donosi i obveze za stranke navedene u
Anexu I Okvirne Konvencije (industrijski razvijene
drave i drave koje prolaze proces prelaska na
trinu ekonomiju) i za svaku od njih navodi postotak u
odnosu na referentnu godinu za koji treba smanjiti
emisiju plinova koji pridonose globalnom poveanju
temperature.
Protokol predvia i mogunost svojevrsne trgovine
doputenim emisijama tih plinova izmeu drava
navedenih u Anexu I i izmeu njih i drugih drava.
Tako drave navedene u Prilogu I mogu razmjenjivati
koliine doputenih nacionalnih emisija postignuto
ulaganjem u projekte u drugim dravama strankama.

Drave iz Anexa B i njihovi emisijski ciljevi

Drave
EU-15, Bugarska, eka, Estonija, Latvija, Lihtentajn, Litva,
Monako, Rumunjska, Slovaka, Slovenija, vicarska
SAD
Kanada, Japan, Maarska, Poljska
Hrvatska
Novi Zeland, Rusija, Ukrajina
Norveka
Australija
Island

Ciljevi
(1990
-2008
/12)
-8%

-7%
-6%
-5%
0%
+1%
+8%
+10%

Napomene uz tablicu
EU-15 lanice su preraspodijelile svoje emisijske
ciljeve izmeu sebe, koristei prednost koja im je
dana Protokolom pod nazivom Pravilo bubble
(pravilo mjehuria odnosna skupljanja pod jedan
balon).
Neke su zemlje tranzicije iskoristile pravo izbora
neke druge referentne godine umjesto 1990 (neke
godine izmeu 1985 i 1990 ili srednju emisiju
nekoliko godina iz tog perioda).
Hrvatska jo nije ratificirala sporazum zbog tekoa
ispunjenja zadanog (i potpisanog) emisijskog cilja.

HRVATSKA I KYOTO PROTOKOL

Zbog injenice da je 1990., barem formalno
postojalo jedinstveno gospodarstvo bive
SFRJ, slijedom ega je teko izdvojiti
pokazatelje samo za podruje dananje RH
kao i zbog injenice da je u bivoj SFRJ
hrvatsko gospodarstvo dobivalo energiju iz
niza termoelektrana (koje su glavni emiteri
staklenikih plinova) s podruja drugih
republika bive SFRJ (a iju je izgradnju i
sufinancirala RH), izraun staklenikih plinova
samo za podruje RH bio bi neprimjereno mali
i potpuno neodgovarajui.
On ne bi pokazivao stvarne potrebe i razinu
emisija koje je imalo gospodarstvo RH u
referentnoj 1990.
07.06.13

110

 Stoga je RH u Prvom nacionalnom

izvjeu RH prema Okvirnoj Konvenciji UN
o promjeni klime (UNFCCC) predloila da
se kao emisija temeljne godine za RH
uzme prosjena emisija po glavi
stanovnika bive SFRJ.
Republika Hrvatska je pokrenula
diplomatsku akciju lobiranja (lanice EU,
SAD, Kanada, Ruska Federacija, Japan,
Kina, G77+Kina i susjedne zemlje) radi
udovoljavanja ovom zahtjevu RH koji je od
vitalnog nacionalnog interesa.
U jesen 2005. u Montrealu je odran
sastanak UNFCCC-a na kojem je
dogovoreno da se hrvatski zahtjev
dodatno ponovo razmotri i na sljedeem
sastanku donese odluka.

Meunarodni ugovori iz podruja

zatite atmosfere
1) Konvencija o prekograninom
oneienju zraka na velikim
udaljenostima
(Geneva, 1979)
Na temelju notifikacije o sukcesiji
Republika Hrvatska stranka je
Konvencije od 8. listopada 1991. NN
MU br. 12/93

 Jedini viestrani meunarodni ugovor posveen u

cijelosti ureenju i nadzoru prekograninog
oneienja zraka je regionalna Konvencija o
prekograninom oneienju zraka na velikim
udaljenostima, zakljuena pod okriljem Gospodarske
komisije za Europu, Gospodarskog i socijalnog vijea
UN 1979. u enevi, koja je stupila na snagu 1983.
Strankama tog ugovora mogu postati drave lanice
Gospodarske komisije UN za Europu, drave koje u
toj Komisiji imaju konzultativni status, te regionalne
ekonomske organizacije sastavljene od drava lanica
Komisije koje su nadlene zakljuivati i primjenjivati
meunarodne sporazume u materiji pokrivenoj
Konvencijom.

 Stranke Konvencije obvezuju se ograniiti

i postupno smanjiti i sprijeiti oneienje
zraka, a kao prva etapa izraen je
Program suradnje u praenju i procjeni
prekograninoga prijenosa oneiujuih
tvari na velike udaljenosti u Europi.
Konvencija omoguuje pravno ureivanje
oneienja cjelokupnoga europskog
zranog prostora, bez obzira na dravne
granice, koordinacijom mjera nadzora i
utvrivanjem zajednikih standarda
emisije.

 Regionalni pristup rjeavanju problema

naglaava se u samoj definiciji prekograninog
oneienja zraka na velikim udaljenostima
koje se oznauje kao oneienje koje ima
tetne posljedice na takvoj udaljenosti od izvora
emisije koja ne omoguuje razlikovanje udjela
pojedinih izvora ili grupa izvora.
Konvencija ima okvirni karakter njome su
drave preuzele openite obveze, a detaljnije
se njihove dunosti u pogledu financiranja
zajednikih akcija te u pogledu pojedinih tetnih
tvari ureuju se protokolima uz Konvenciju.
Do sada su usvojeni sljedei protokoli:

a) Protokol o dugoronom financiranju Programa

suradnje za praenje i procjenu prekograninog
prijenosa oneiujuih tvari u zraku na velike
udaljenosti u Europi (tzv. EMEP Protokol), iz 1984;
(Geneva, 1984)
Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika
Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada
1991.
d) Protokol o smanjenju emisija sumpora ili njihovih
prekograninih tokova za najmanje 30% u odnosu
na 1985. i novi Protokol u daljnjem smanjenju
emisija sumpora, iz 1994.
(Oslo 1994)
Objavljen u NN MU br. 17/98 i ispravak 3/99.,
stupio na snagu u odnosu na RH 27. travnja 1999.

a) Protokol o nadzoru emisija duikovih oksida ili

njihovih prekograninih tokova, iz 1998.
b) Protokol o nadzoru emisije hlapljivih organskih
spojeva ili njihovih prekograninih tokova, iz 1991.;
c) Protokol o otpornim organskim tvarima, iz 1998.;
(Aarhus, 1998)
Republika Hrvatska potpisala je Protokol 1998.
f) Protokol o tekim metalima, iz 1998.;
g) Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i
troposferskog ozona, iz 1999.
(Goetoborg, 1999)
Republika Hrvatska potpisala je Protokol 1999.

1. Beka konvencija o zatiti

ozonskog omotaa

(Be, 1985)
Na temelju notifikacije o sukcesiji
Republika Hrvatska stranka je
Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU
br. 12/93
Beka konvencija ima karakter okvirne
konvencije pa je stoga provedba
odredaba Konvencija utvrena nizom
protokola:

a) Montrealski protokol o tvarima koje oteuju

ozonski omota
(Montreal, 1987)
Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika
Hrvatska je stranka Konvencije od 8.
listopada 1991. NN-MU br. 12/93
d) Dopuna Montrealskog protokola o tvarima
koje oteuju ozonski omota
(London, 1990)
Objavljena u NN-MU br. 11/93., stupila je na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 13.
sijenja 1994.

a. Izmjena Montrealskog protokola koje oteuje

ozonski omota
(Copenhagen, 1992)
Objavljena je u NN-MU br. 8/96., stupila na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12.
svibnja 1996.
d. Izmjena Montrealskog protokola koje oteuje
ozonski omota
(Montreal 1997)
Objavljena je u NN-MU br. 10/00 i stupila na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7.
prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NNMU br. 14/00

a. Izmjena Montrealskog protokola koje

oteuje ozonski omota
(Peking, 1999)
Objavljena je u NN-MU br. 12/01., stupila
na snagu u odnosu na Republiku
Hrvatsku 24 srpnja 2004.

 U 1985, a meunarodni ugovor karaktera konvencije

nazvan Convention for the Protection of the

Ozone Layer (Konvencija za zatitu ozonskog

sloja) potpisana je u Beu od predstavnika 20

zemalja.
Zemlje potpisnice obvezale su se poduzeti
odgovarajue mjere za zatitu ozonskog sloja od
ljudske aktivnosti.
Beka konvencija podrala je istraivanje, izmjenu
informacija, i budue protokole o tehnikoj provedbi
odredbi konvencije.
Kao odgovor na sve veu zabrinutost Montreal

Protocol on Substances that Deplete the Ozone

Layer (Protokol o tvarima koji oteuju ozonski
sloj) potpisan je 1987 i ratificiran 1989.

Republika Hrvatska stranka je konvencije na temelju

notifikacije o sukcesiji iz 1993.

 Protokol utvruje precizna kvantitativna

ogranienja proizvodnje i upotrebe tvari
najtetnijih za ozonski omota, kao i
rokove za njihovu eliminaciju.
Zemljama u razvoju omogueno je tzv.
razdoblje mirovanja od dodatnih deset
godina.
Izvorno se Protokolom stavlja pod nadzor
pet halogenih derivata aciklikih
ugljikovodika i tri halona.

 Inicijalni Protokol je traio samo usporavanje

proizvodnje klorofluorougljika (CFC) i halona, pa su
1990. godine u Londonu prihvaene dopune tog
Protokola.
Londonski amandmani na Montrealski protokol,
1990., trae potpuno zaustavljanje proizvodnje
najznaajnijih ozonu tetnih tvari do 2000. u
razvijenim zemljama, odnosno do 2010. u zemljama
u razvoju.
Nadalje se Londonskim amandmanima nadzor
protee na jo deset CFC tvari, CCl4 i metil kloroform.
Londonskim je sporazumom osnovan i tzv.
Multilateralni fond koji financiraju razvijene zemlje i
koji treba olakati tehniku suradnju i prijenos
tehnologije te omoguiti zemljama u razvoju da
potpuno primjenjuju odredbe Montrealskog protokola.

 Kopenhakim amandmanima 1992. skraen je rok

za razvijene zemlje i u razvijenim zemljama uveden
nadzor proizvodnje i upotrebe nezasienih halogenih
derivata aciklikih ugljikovodika (HCFC),
hidrobromfluorougljika (HBFC) i metilbromida i
prestanka njihove proizvodnje i upotrebe do 2040. u
svim zemljama (inae preporuenih zamjenskih tvari
za CFC i halone, a koji ipak nisu sasvim bezopasni
kad se radi o oteivanju ozonskog omotaa i ).

Daljnje kontrole tvari koje oteuju ozonski

omota utvrene su sastancima u Beu
(1995), Montrealu (1997), i Pekingu (1999).
Hrvatska je, zakljuno sa 2001. ratificirala sve
ove dopune.

 Potronja tetnih tvari koje unitavaju

ozon manja od 0,3 kg po stanovniku
godinje svrstala je Republiku Hrvatsku
pod l. 5. Montrealskog protokola, tj. meu
zemlje kojima je omogueno
desetgodinje razdoblje potede.
No, Republika Hrvatska je odluila ne
koristiti se tom pogodnou ali posluiti se
mogunou predvienom Londonskim
dopunama, tj. da uz pomo Multilateralnog
fonda to prije pree na alternativne tvari i
tehnologiju.

 Vlada RH je 30. rujna 2005. donijela

Uredbu o tvarima koje oteuju ozonski
sloj, a kojom se propisuje da e od 1.
sijenja 2006., trgovci i poduzetnici koji
uvoze takve tvari na ime trokova njihova
zbrinjavanja i unitavanja morati plaati
naknadu od 3 kn po kilogramu takve tvari.
U zadnjih 15 godina u RH je smanjena
potronja tvari koje oteuju ozonski sloj.
Prole godine potroeno je 211 t to ini
16,8% potronje iz 1990.

Napomene uz sliku
Efektivni stratosferski
klor ovdje oznaava
kombinirani efekt
reaktivnih plinova klora
i broma.
Zero emissions linija
oznaava stratosfersku
obilnost efektivnog
stratosferskog klora
ako se sve emisije
dovedu do nule u 2003.

1) Stockholmska Konvencija o
postojanim organskim
oneiivaima
(Stockholm, 2001)
Republika Hrvatska potpisala je
Konvenciju 2001

Meunarodni ugovori iz podruja

zatite tla
1) Konvencija Ujedinjenih naroda o
suzbijanju dezertifikacije u
zemljama pogoenim jakim
suama i/ili dezertifikacijom,
osobito u Africi
(Pariz, 1994)
Objavljeno u NN-MU 11/00, stupilo na snagu u
odnosu na Republiku Hrvatsku 4. sijenja
2001. a taj je datum objavljen u NN-MU 14/00

Zatita morskog okolia povijesni

prikaz
Prva mnogostrana konvencija posveena
zatiti morskog okolia bila je
Meunarodna konvencija o sprjeavanju
oneienja naftom, zakljuena 1954. u
Londonu. Ona se ograniila na zabranu
namjernog isputanja nafte s brodova
odreene veliine i u odreenim
podrujima (unutar podruja udaljenih 50
milja od najblieg kopna s brodova preko
500 BRT)

 Obveza drava da sprjeavaju oneienje mora

sadrana je u enevskoj konvenciji o otvorenom
moru iz 1958 (Republika Hrvatska stranka je
konvencije temeljem notifikacije o sukcesiji, NN-MU
br. 1/92) bila je ograniena kako u pogledu
oneiivaa, tako i u pogledu pojasa mora na koje
se je odnosila.
Naime, lanci 24. i 25. te konvencije obvezuju drave
da reguliraju oneiavanje mora naftom s brodova,
iz cjevovoda i zbog istraivanja i iskoritavanja
morskog dna i podzemlja te poduzmu mjere radi
sprjeavanja oneienja mora potapanjem
radioaktivnih otpadaka.
S druge strane, kako se je Konvencija odnosila na
otvoreno more, ni ovako ograniena obveza nije bila
primjenjiva na morski okoli u cjelini.

 Kao i enevska konvencija o otvorenom

moru i ostale konvencije o zatiti morskog
okolia usvojene do poetka
sedamdesetih godina prolog stoljea
odnosile su se uglavnom na sprjeavanje
oneienja naftom i radioaktivnim
materijalom, regulirajui preteno
graansku odgovornost za tetu od
oneienja.

 No, poetkom sedamdesetih godina

20.stoljea postalo je jasno da postojee
meunarodne konvencije ne mogu biti
osnovom uinkovite meunarodnopravne
zatite morskog okolia.
Ubrzani razvoj tehnologije prouzroio je
poveano oneienje mora; osim naftom
i radioaktivnim materijalima, brojni
oneiivai dospijevaju u morski okoli i
iz drugih izvora ne samo s brodova i s
razliitih naprava za istraivanje i
iskoritavanje podmorja nego i s kopna, iz
zraka te potapanjem otpada.

 Pod utjecajem Stockholmske konferencije

nakon 1972. poinje sustavnija i sveobuhvatnija
zatita morskog okolia.
Naela i preporuke iz Stockholma inspirirale su
donoenje niza meunarodnih ugovora
posveenih zatiti morskog okolia, prvo na
regionalnoj razini, s obzirom da se regionalna
razina pokazala najpogodnijom za pretvaranje
naela i preporuka sa Stockholmske
konferencije u konkretne obveze obalnih
drava.

 Regionalni ugovori posveeni zatiti

morskog okolia doneseni su preteno
pod okriljem UNEP-a.
Regionalna aktivnost UNEP-a na zatiti
morskog okolia, tj. ostvarivanje njegovog
Programa za regionalna mora, poele su
1975. u Sredozemlju i nastavile nakon
uspjenog mediteranskog poetka u jo
trinaest regionalnih mora irom svijeta, u
kojima je sredozemni model posluio kao
uzor.

b)
c)
d)
e)

Pristup koji je UNEP uspjeno primijenio u

Sredozemlju i kasnije u ostalim regionalnim
morima sastojao se je u usvajanju Akcijskog
programa, koji obuhvaa etiri glavna
podruja djelovanja odnosno suradnje
obalnih drava:
Povezano planiranje razvoja i upravljanje
morima;
Koordinirano praenje i istraivanje uzroka i
posljedica oneienja;
Izradu pravnih okvira suradnje; i
Pomone mjere kao to su institucionalni i
financijski sporazumi, tehnika suradnja i
slino.

 Pravni okviri suradnje izraeni su

usvajanjem okvirne konvencije, koja je
sadravala opa naele i odredbe, s time
da su precizne obveze stranaka utvrene
dodatnim protokolima koji su postupno
usvajani uz okvirnu konvenciju.
Tako je za Sredozemlje usvojena okvirna
Barcelonska konvencija o zatiti
Sredozemnog mora od oneienja ( i
jedna njezina izmjena) te niz protokola koji
su navedeni u dijelu koji slijedi.

Meunarodni sporazumi o zatiti

morskih okolia regionalni primjer
Sredozemnog mora
1) Konvencija o zatiti
Sredozemnog mora od
oneienja
(Barcelona, 1976)
Na temelju notifikacije o sukcesiji
Republika Hrvatska stranka je
Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU
br. 12/93

1) Protokol o sprjeavanju
oneiavanja Sredozemnog
mora potapanjem otpadnih i
drugih tvari s brodova iz
zrakoplova
(Barcelona, 1976)
Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika
Hrvatska stranka je Konvencije od 8.
listopada 1991. NN-MU br. 12/93

1) Izmjena konvencije o zatiti

Sredozemnog mora od
oneiavanja
(Barcelona 1995)
Objavljena je u NN-MU br. 17/98, stupila
na snagu u odnosu na Republiku
Hrvatsku 9. srpnja 2004., a taj je datum
objavljen u NN-MU br.11/04

1) Izmjena protokola o
sprjeavanju oneienja
Sredozemnog mora
potapanjem otpadnih i drugih
tvari s brodova iz zrakoplova
ili spaljivanjem na moru
(Barcelona, 1995)
Objavljena je u NN-MU 17/98

1) Protokol o suradnji u
sprjeavanju oneiavanja s
brodova i, u sluajevima
opasnosti, u suzbijanju
oneiavanja Sredozemnog
mora
(Malta, 2002)
Objavljen je u NN-MU br. 12/03., stupio
je na snagu u odnosu na Republiku
Hrvatsku 17. oujka 2004., a taj je datum
objavljen u NN-MU br. 4/04

1) Protokol o posebno zatienim

podrujima i biolokoj
raznolikosti u Sredozemlju
(Barcelona, 1994. i Monako 1995.)
Objavljen je u NN-MU br. 11/01., stupio na
snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12.
svibnja 2002., taj je datum ovjavljen u NNMU br. 11/04

1) Protokol o zatiti Sredozemnog mora

od oneienja kopnenim izvorima
(Atena 1980)
Na temelju notifikaciji o sukcesiji Republika
Hrvatska stranka je Protokola od 8. listopada 1991.
NN-MU br. 12/93

4) Protokol o zatiti Sredozemnog mora

od oneienja kopnenim izvorima i
aktivnostima
(Sirakuza, 1996)
Republika Hrvatska potpisala je protokol

1) Protokol o zatiti Sredozemnog

mora od oneienja uslijed
istraivanja i iskoritavanja
epikontinentalnog pojasa,
morskog dna o morskog
podzemlja
(Madrid, 1994)
Republika Hrvatska potpisala je protokol

1) Protokol o sprjeavanju
oneienja Sredozemnog
mora prekograninim
prijevozom opasnog otpada i
njegovog odlaganja
(Izmir, 1996)
Republika Hrvatska nije potpisala je
protokol

 U regijama u kojima nisu, pod okriljem

UNEP-a doneseni meunarodni ugovori
posveeni zatiti morskog okolia od
oneienja, pristupi su razliiti.
Tako su za neka regionalna mora
usvojene jedinstvene konvencije kojima su
pokriveni svi izvori oneienja (primjerice,
Helsinka konvencija za podruje
Baltikog mora), dok je za neka usvojeno
vie konvencija od kojih je svaka
posveena posebnom izvoru oneienja
(primjerice, podruje sjeveroistonog
Atlantika).

Osim regionalnih ugovora, nakon Stockholmske

konferencije 1972. usvojene su u sklopu
Meunarodne pomorske organizacije (IMO) i dvije
globalne konvencije posveene zatiti morskog
okolia:

2) Konvencija o sprjeavanju oneienja mora

potapanjem otpada i drugih tvari s brodova i
zrakoplova, iz 1972, izmijenjena Protokolom
iz 1996, (Republika Hrvatska je stranka te
konvencije temeljem notifikacije o sukcesiji,
NN-MU 3/95)
3) Meunarodna konvencija o sprjeavanju
oneienja s brodova iz 1973., izmijenjena
Protokolom iz 1978.- poznata i kao MARPOL
konvencija ((Republika Hrvatska je stranka
te konvencije temeljem notifikacije o
sukcesiji, NN-MU 1/92)

 Ipak, najznaajniji globalni meunarodni

ugovor usvojen nakon Stockholmske
konferencije koji je zaokruio dotadanji
razvoj prava zatite morskog okolia i ujedno
stvorio osnove za njegov daljnji razvoj jest
Konvencija UN o pravu mora iz
1982., koja je stupila na snagu 1994.
Republika Hrvatska stranka je konvencije na
temelju notifikacije o sukcesiji, NN-MU br.
11/95 a Sporazumu iz 1994 pristupila je
1995., NN-MU 9/00.

 Konvencija Un o pravu mora predstavlja

kodifikaciju i progresivni razvoj prava mora
openito, a odredbe o zatiti i ouvanju
morskog okolia sadrane su preteno u
njenom dvanaestom poglavlju.
Odredbe Konvencije o pravu mora prvi su
pokuaj stvaranja pravnog reima koji na
globalnoj konvencijskoj osnovi utvruje
sustav osnovnih prava, obveza i
odgovornosti drava na polju zatite i
ouvanja morskog okolia, obuhvaajui
sve oblike i izvore oneienja.

 Osnovno naelo dvanaestog poglavlja Konvencije,

sadrano je u lanku 192. koji potvruje naelo
Stockholmske konferencije i utvruje osnovnu dunost
drava da tite morski okoli.
Osim navedenog osnovnog naela u Konvenciji su
kodificirana jo neka oa naela prava zatite
morskog okolia.
To je, prije svega, dunost drava da poduzmu sve
potrebne mjere da sprijee, smanje i nadziru
oneienje morskog okolia iz svih izvora (l.
194.st.1.) te da osiguraju da oneienje nastalo zbog
djelovanja pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom ne
prouzroi tetu drugim dravama i njihovom okoliu,
odnosno da se ne proiri izvan podruja gdje vre
suverena prva (l. 194. st. 2.)

 Konvencija UN o pravu mora ostala je

okosnicom pravnoga reima zatite
morskog okolia i nakon Konferencije U
Rio de Janeiru.
Zatitom oceana, mora i obalnih podruja
bavi se poglavlje 17. Agende 21 i u njemu
se naglaava da odredbe dijela XII
Konvencije UN o pravu mora pruaju
odgovarajui pravni okvir za ostvarivanje
zatite i odrivog razvoja morskog i
obalnog okolia i njihovih prirodnih
bogatstava.

Zatita meunarodnih vodenih

tokova
Obalne drave meunarodnih rijeka i
jezera zakljuuju jo od poetka 19.
stoljea dvostrane ili viestrane
meunarodne ugovore koji su u
cijelosti ili djelomino posveeni zatiti
zajednikih vodenih tokova od
oneienja.

 Dok su se stariji meunarodni ugovori odnosili

na granine dijelove zajednikih vodenih
tokova, noviji ugovori proiruju podruje svoje
primjene na cijele slivove, ukljuujui i pritoke
odnosne cijele vodne sustave povrinskih i
podzemnih voda povezanih s meunarodnim
vodotokom, to je nuni preduvjet djelotvorne
zatite.
Proirenu definiciju vodotoka sadri i

Konvencija o suradnji na zatiti i

odrivoj uporabi rijeke Dunav,

zakljuena 1994, koje je stranka i Republika

Hrvatska (NN-MU br.2/96)

 Iako se vijee Europe od ezdesetih godina

prolog stoljea bavi problematikom zatite i
gospodarenja vodenim tokovima i jo 1968
usvojilo Europsku povelju o vodama, prva
regionalna konvencija u Europi o toj materiji,

Konvencija o zatiti i uporabi

prekograninih vodotoka i
meunarodnih jezera, zakljuena je 1992

u Helsinkiju pod okriljem Gospodarske

komisije UN za Europu.
Republika Hrvatska stranka je Helsinke
konvencije od 1996., objavljeno u NN-MU br.
4/96.

 Kao i kod ostalih konvencija zakljuenih

pod okriljem Gospodarske komisije UN za
Europu, strankama Konvencije mogu
postati drave lanice Komisije, drave
koje u Komisiji imaju konzultativni status i
regionalne organizacije sastavljene od
drava lanica Komisije na koje su drave
lanice prenijele nadlenost u pogledu
materije ureene Konvencijom ukljuujui i
pravo zakljuivanja meunarodnih
ugovora.

 Stranke Konvencije obvezuju se sprjeavati, nadzirati

i smanjiti svaki tetni prekogranini utjecaj.
U tu svrhu one se obvezuju sprjeavati i nadzirati
oneienje na samom izvoru te osigurati razumnu i
pravinu uporabu vodotokova, rukovodei se pritom
naelom opreza, naelom oneiiva plaa i
naelom ouvanja mogunosti buduim
generacijama da zadovolje svoje potrebe
Konvencija predvia sustav prethodnih dozvola
nadlenih nacionalnih tijela za izlijevanje otpadnih
voda u vodotokove, izradu procjene utjecaja na
okoli, izradu planova hitnih mjera za sluaj nezgode,
obvezu promatranja (monitoring) stanja
prekograninih vodotokova, suradnju u znanstvenom
istraivanju i obvezu razmjene informacija.

 Helsinka konvencija je okvirna konvencija:

stranke se obvezuju zakljuiti dvostrane ili
viestrane sporazume u kojima e razraditi sva
pitanja prihvaena Konvencijom, a postojee
sporazume obvezuju se uskladiti s
Konvencijom.
1999.god. usvojen je uz Konvenciju Protokol o
vodi i zdravlju
Na globalnom planu usvojena je 1997. u sklopu
UN Konvencija o upotrebi vodenih

tokova za druge svrhe osim plovidbe.

Dio IV. Konvencije odnosi se na zatitu i

ouvanje meunarodnih vodenih tokova,
ukljuujui njihove ekosustave, od oneienja.

Meunarodni ugovori o zatiti

bioloke raznolikosti
Do usvajanja Konvencije o biolokoj raznolikosti 1992
na Summitu u Rio d e Janeiru (Republika Hrvatska
stranka je konvencije od 1996, objavljeno u NN-MU br.
16/96), meunarodni ugovori posveeni zatiti i
ouvanju prirode i prirodnih izvora bili su uglavnom
posveeni racionalnoj uporabi zajednikih ivih izvora,
zatiti migratornih vrsti i suzbijanju meunarodne
trgovine ugroenim vrstama, ili su se bavili specifinim
ekosustavima.
Meu ostalima, to su :

a) Konvencija o movarama od meunarodne

vanosti iz 1971., izmijenjena 1982. i 1987.
(Republika Hrvatska stranka je konvencije
temeljem notifikacije o sukcesiji, NN-MU 12/93);

b) Konvencija o ouvanju migratornih vrsta

divljih ivotinja iz 1979. (NN-MU 6/2000);
c) Konvencija o meunarodnoj trgovini
ugroenih vrsta divlje faune i flore iz
1973.(NN-MU 12/99);

d) Konvencija UNESCO-a o zatiti svjetkse

kulturne i prirodne batine iz 1972. (Republika
Hrvatska stranka je konvencije temeljem
notifikacije o sukcesiji, NN-MU 12/93);

Globalna Konvencija o biolokoj

raznolikosti iz Rija, koja je stupila na
snagu 1993., prvi je pokuaj da se na
globalnoj, ugovornoj osnovi izgradi
reim zatite i odrive uporabe prirode,
zasnovan na konceptu bioloke
raznolikosti.

Dva su glavna cilja Konvencije:

III. Ouvanje bioloke raznolikosti i odrive
uporabe njenih komponenti; te
IV. Pravina raspodjela koristi od uporabe
genetskih izvora. (lanak 1.
Konvencije)

 Bioloka raznolikost definirana je u

Konvenciji kao raznovrsnost meu ivim
organizmima iz svih izvora, ukljuujui, meu
ostalima, kopnene, morske i druge vodene
ekosustave i ekoloke komplekse iji su dio; to
ukljuuje raznovrsnost unutar vrsta, meu
vrstama, kao i ekolokih sustava.

Odriva se uporaba odreuje kao uporaba

komponenti bioloke raznolikosti na nain koji
dugorono nee izazvati njeno osiromaenje i
koji e omoguiti da se zadovolje potrebe i
oekivanja sadanjih i buduih generacija.

 Konvencija potvruje naelo suverenosti

drava nad njihovim prirodnim izvorima i
njihovo suvereno pravo da iskoritavaju te
izvore (lanak 3.).
No to pravo nije neogranieno, nego je
podvrgnuto zahtjevima ouvanja i odrive
uporabe koji su nabrojeni u lancima 6- 9
Konvencije te pravilu obiajnog
meunarodnog prava o odgovornosti
drava da osiguraju da djelatnosti pod
njihovom jurisdikcijom ili nadzorom ne
prouzroe tetu okoliu drugih drava ili
podruju izvan nacionalne jurisdikcije.

 U skladu s naelom zajednike, ali

diferencirane odgovornosti drava i
posebne odgovornosti razvijenih zemalja,
ova konvencija, kao i Konvencija o
klimatskim promjenama, izriito uvjetuje
ispunjenje obveza od zemalja u razvoju
ispunjenjem obveza razvijenih zemalja
glede osiguranja financijskih izvora i
prijenosa tehnologije.

 Sredinju ulogu u nadzoru primjene

Konvencije ima Konferencija stranaka,
koja je nadlena i za izmjene Konvencije i
izradu dodatnih protokola s preciznijim
obvezama stranaka.
Uz Konvenciju je 2000. godine usvojen i
Kartagenski Protokol o biosigurnosti kojem
je svrha zatiti bioloku raznolikost od
prijenosa, rukovanja i upotrebe
modificiranih organizama.