Lovci na tajne

glava prva

Nakon tihog jutra u ordinaciji, Kolundi je napokon zamolio Vericu da mu

pomogne. Bio je udljiv ve tjedan dana. Paljivo ga je propitivala, pokuavala
navesti na razgovor, kako je majka nekad inila s tatom, ali nije pomagalo.
Progovorio je tek u etvrtak.
Moja prijateljica se uvalila u nepriliku.
Odmah je znala to je posrijedi. Dok je radila u Domu zdravlja Brdovec
nekoliko je djevojaka i umornih ena istim tim rijeima zapoelo razgovor.
Ne mogu odbiti. Hitno joj je i vana joj je diskrecija. Grozno mi je to traiti
od tebe, ali treba mi pomo. Da budem siguran da e sve dobro proi.
OK, rekla je hitro elei ga potedjeti daljnjeg objanjavanja.
Oko deset naveer utke su sjedili u ordinaciji. Staraca su se rijeili ve oko
est pa je Kolundi imao vremena i za trening u maloj dvorani. Tri serije trbunjaka i
15 minuta buica. Za to vrijeme Verica je sve dezinficirala i pripremila instrumente.
Ubrzo je u ordinaciju ula Veronika Voljen, lijepa mrava djevojka zlatne duge kose.
Sve su obavili vrlo brzo i profesionalno. Nakon samo deset minuta, na leaju
izmeu Veronikinih raskreenih nogu bila je mala lokvica krvi. Verica je sa strane
buljila u njezina piasta koljena zailjena poput vrha olovke. Bile su vrnjakinje.
Jedna tako tanka i sitna, druga mesnata i topla. Kao da nisu ista vrsta, inilo se
Kolundiu.
Kako se osjeate?
Dobro.
Sljedea dva dana morate mirovati.
Zazvonio je Veronikin maleni metalik mobitel na preklop. Zazvonio je
zvukom velikog starinskog telefona.
Tu si?
Oprezno je sila s leaja. Iz torbe je izvadila kovertu i poloila je na stol.
Crnokosi mukarac je otvorio vrata i dobacio: Spremna?

Veronika je mahnula doktoru i sestri i otila. Tin je sjeo za svoj stol i neto
zapisao u rokovnik. Pogledao ju je ravno u oi mirnim dugim pogledom. Hvala ti.
Idem neto pojesti, pa doem.
Sjedila je ukoena nekoliko sekundi, a onda je brzo i temeljito oistila
ordinaciju, pripremila ju za sutranji dan. Kolundia je ekala u svojoj sobi. Vodili
su ljubav u tiini, brzo i strastveno, i im su se razdvojili, zaspali su. Abortus nisu
spominjali. Kao ni one koji su slijedili.

***
Koje lijepo lice, pomislila je Lana.
Tijelo je lealo ispred klupe, tamo gdje je zemlja utabana i ima najvie ikova.
Sklupao se u fetalnom poloaju, poput bebe. rtve su esto nalazili u toj pozi. Lani
se uvijek inilo da se ti nesretnici, u zadnjim trenucima ivota, ele vratiti na sam
poetak, kad su bili na sigurnom.
Njegova desna ruka je njeno dodirivala vrat u blizini rane.
Pokuao je zaustaviti krvarenje.
I u najbezizlaznijim situacijama ljudi se pokuavaju spasiti; podlakticom ele
zaustaviti metak, rukama odgurnuti jurei automobil... Moda je i on mislio da e
preivjeti, ako samo malo jae stisne prste.
Sad, kad je krv stala, rez je izgledao maleno, poput crvene crtice, kao obina
ogrebotina.
Ali bila je na pravom mjestu. Karotida.
Pogledom je pratila trag krvi na ploniku. Prskotina je bila duga gotovo tri metra
i prema svom kraju se irila, zavravajui u sitnim kapljicama na rubu puteljka.
Deset sekundi i njegovo vlastito srce je ispumpalo polovicu krvi iz tijela.
Okrenula se i prila blie sklupanom tijelu. Kad se kretala ukala je. Preko
odjee je imala bijeli zatitni kombinezon, a preko cipela nazuvke koje su koristili da
ne zagade mjesto zloina.
Bilo joj je jasno to se dogodilo.

Sjedio je na klupi. Netko mu se priunjao s lea i recnuo ga. Pokuao je ustati, ali
noge su ga izdale i s klupe je samo skliznuo na zemlju. Tiho grgljanje i za 20 sekundi
bio je mrtav. Ubojica je bacio no i istim se putem odunjao nazad. Nije ga morao ni
pogledati u oi. isto i jednostavno.
Zapravo je udno da se ljudi ee ne ubijaju, pomislila je.
ula je kljocanje foto aparata iza svojih lea. Tehniari, forenziari, vjetaci,
njih barem petero iz ekipe za oevide se zajedno s njom oprezno kretalo iza trake s
natpisom: Stop policija. U prozirne vreice stavljali su uzorke i prikupljali dokaze,
tehniari su fotografirali svaki centimetar tla. Svi su se kretali nekim davno
uvjebanim putanjama i svatko je znao tono to treba raditi.
Lijep je, rekao je stari Ituk. Stajao je pored Lane i promatrao rtvu. Uvijek je
smrdio po vlazi i cigaretama, ali svi inspektori su voljeli kad bi on doao na uviaj.
Bio je najiskusniji patolog u Centru za sudsku medicinu i zato mu se Lana iroko
nasmijeila.
Tijelo je lealo u tamnoj zgruanoj lokvi krvi. Tamo gdje nije bila umrljana
krvlju, koa je bila sablasno bijela. Izgledao je kao odbaena lutka, jedna od onih u
Naminom izlogu.
Bio je mlad, moda ba Lanino godite, a Paul&Shark znak na toploj vunenoj
vesti nagovjetavao je da se imao emu veseliti.
ula je koenje.
Roko, okladila se sama sa sobom.
I bila je u pravu. Odluno je iskoio iz auta i otvorio prtljanik. Preko svojih
uskih traperica i novih tenisica navlaio je kombinezon i alio se s klincem u uniformi
kojem je pozlilo kad je vidio truplo.
Tko rano rani..., poeo je.
Lana se nasmijeila. Takvim su alama svi oni: policajci, doktori, vatrogasci...
tjerali od sebe zle duhove.
I otrcane fore vesele kad stoji iznad zaklanog mladia.

***

U Domu za stare i nemone Trenjevka, u sobi broj 219, probudio se Fran

Vresk. Kao i svako jutro probudio se tono u sedam, ali je leao zatvorenih oiju do 7
i 30 kada je sat etiri puta zazvonio. Udario je veliki crveni gumb i sjeo na krevet.
Kad mu se prestalo vrtjeti u glavi, otiao je u kupaonu. Umio se i krenuo brijati. Pjenu
je ravnomjerno rasporedio i na kou prislonio hladnu srebrnu britvicu kojoj je juer
promijenio ilet. karicama je odrezao dlake koje su mu virile iz nosa i namazao lice
losionom. Koliko god ga stavio, koa bi mu ubrzo bila suha i hrapava, samo bi miris
ostao. Obukao je bijelu koulju koju je gospoa Mara loe izglaala, sivo odijelo i
krenuo kupiti novine.
Od njegovog Veernjeg, Jutarnjeg i Novog lista dijelila ga je samo cesta s dva
traka, ali na vratima Doma za umirovljenike i nemone osobe Trenjevka stajao je
visoki, crni policajac.
Suha starica urno je doepala do njega: Dobro jutro, profesore.
Dobro jutro, gospoo Bosioi, uzvratio je pozdrav.
Joj, profesore, pa vi ne znate. Neto se strano dogodilo!
Skoro je prasnuo u smijeh. Redovito, svako jutro, prilazila mu je s velikom i
vanom vijeu. Ponekad je to bila predloena reforma sudstva koju su spomenuli u
Dnevniku, ponekad nesnosna nona buka s prvog kata gdje su ivjeli nemoni, ali
uvijek je bilo neto.
Gospoa Bosioi je o svemu bila dobro informirana.
to se dogodilo, draga gospoo? rekao je galantno.
Vi znate doktora Tina Kolundia?
Naeg doktora? Da, naravno, gledao je nisku enicu.
Mrtav je, profesore. Netko ga je ubio, slovkala je polako, potpuno u neskladu
s brzim pogledima koje je bacala uokolo i trzavim pokretima koje je inila tijelom.
Jooojjj, oprostite profesore, moram ii! Evo jadne gospoe irole, znate, ona je
jako voljela doktora.
Hitro je startala. Rairenih ruku, sa tapom u zraku, ila je prema sitnoj starici u
crnom. Kao da vie nije tako teko hramala. Obgrlila ju je oko ramena i povela u kut.

Draga gospoo, pa vi ne znate to se dogodilo, uo je kako govori.

Napokon neto zanimljivo, pomislio je. Smjestio se u kut i dobro promotrio
predvorje. Gotovo svi stanari su ve sili. Nekima su ispod lafroka virile pidame, a
neki su se, nakon to su vidjeli policiju, presvukli u najbolju odjeu koju su nosili
samo za vrijeme nedjeljne posjete. Krakati bolniar Karlo dovozio je dementne i
nepokretne stanare. Slagao ih je uredno, jedan do drugoga ispred velikog prozora.
Cupkao je i kimao glavom u ritmu muzike koja je izlazila iz siunih slualica u
njegovom uhu.
Iznad neodreenog amora uzdizalo se nekoliko glasova. Vresk je sluao as
jedan, as drugi, ali kada bi govornici na kraju reenice doli do poante utiali bi se i
zavjereniki je podijelili samo s grupicom oko sebe. Vresk nije bio u grupici, obino
mu se ujutro nije dalo razgovarati, ali danas se napinjao da uje to njegovi sustanari
misle.

***
Tono u devet sati u sredinu velikog predvorja stala je zgodna, mrava ena u
zimskoj jakni i nekoliko puta glasno pljesnula rukama. Iza nje su stajali policajac u
uniformi i ravnateljica Doma za stare i nemone Trenjevka. Zavladala je tiina i Lana
je progovorila.
Ja sam inspektorica Lana Bukovinski iz Prve policijske postaje Zagreb. Kao
to ve znate, u domu je poinjeno teko kazneno djelo. Doktor Tin Kolundi, va
domski lijenik, naen je danas ujutro mrtav u parku ispred doma.
Trenutno moemo rei da su okolnosti njegove smrti sumnjive.
Zamolit u vas da odsad, pa sve dok ne pregledamo vae sobe, ne ulazite u
njih. Takoer, dok ne popriamo s vama, ne naputajte dom. Obavijestili su me da je
doruak posluen pa vas molim da se uputite u salu. Vi koji stanujete na prvom katu,
krenite to prije prema sobama jer e vas tamo ekati redarstvenici. Dorukovat ete
nakon pregleda sobe.
Hvala vam.
im je prestala govoriti, krenuli su komentari.
amor je odzvanjao od mramornih zidova predvorja i mnoio se do
nepodnoljive buke.
Lana je brzo otila u wc na prvom katu. Srce joj je glasno lupalo. Oznojila se.

Ova jakna je pretopla za proljee.

Nekoliko trenutaka stajala je pred ogledalom. Bila je rumena i od nervoze je
ike zalizala iza uha to njenom okruglom licu nikako nije odgovaralo. Iz repa joj se
izvuklo nekoliko pramenova i kakljalo joj vrat.
Predstavila sam se, rekla sam to se dogodilo, najavila sam to emo initi.
Sve je prolo u redu. Smiri se, naredila je samoj sebi.
Nije voljela govoriti pred nepoznatima. U njezinoj glavi ak i stareki su bili kritina
publika koja zasluuje kvalitetan nastup. Skinula je jaknu, ali jo uvijek joj je bilo
vrue. Oprala je ruke, raspustila kosu i splela je vre.
Mogla sam moda rei da mi se odmah jave ako su neto sumnjivo vidjeli, ali to
se podrazumijeva. To je logino.
U wc je ula gospoa Bosioi. Zavrnula je rukav i otkrila veliki podljev.
Smoila je oblog pod hladnom vodom i stavila ga na ljubiasti otok.
Dakle, mislite da je ubojica netko iz doma?, progovorila je starica.
Ne, gospoo, to je rutinski postupak u ovoj fazi istrage, rekla je Lana
odrjeito i brzo izala na hodnik. Pitanja poinju, znala je. Dok ne rijei sluaj,
svaki e dan morati odgovarati na pitanja koje e postavljati ef, obitelj, novinari... i
svi e htjeti znati samo jedno: tko je ubojica?
Morala je nai neto za jelo. Osjeala je stranu prazninu u elucu i nije se
mogla koncentrirati.
***
Vresk je s dva sata zakanjenja sjeo na svoje uobiajeno mjesto uz veliki
prozor u blagovaonici i gledao kako rosa isparava u proljetno jutro. U Dom je doao
prije dvije godine. Taj ponedjeljak je zadnji put popio kavu iz svoje alice, za svojim
kuhinjskim stolom, i zakljuao vrata svoga stana. Kad je izaao iz zgrade u kojoj je
ivio vie od etrdeset godina bio je siguran da e se ostatak ivota osjeati
izgubljeno, kao netko tko je zapeo na kolodvoru i nikako da se vrati kui. I zaista,
imao je loih dana, kada nije mogao vjerovati gdje je zavrio i da je jo uvijek iv, ali
takva jutra su bila rijetkost. Obino se rano budio i meu prvima bio u blagovaonici s
jutarnjim novinama pod mikom. Vie nije mogao zamisliti da dan zapone bilo gdje
drugdje.

Za doruak je pojeo dvije emlje s margarinom, malo sira i popio kavu. Sjedio
je sluajui zvukove blagovaone. Tanjuri i pribor za jelo zveckali su na velikim
plastinim tacama. Reumatine ruke nosile su svoj doruak to su paljivije mogle, ali
emlje su se esto koturale po podu, a iz limenih alica se prolijevalo mlijeko.
Koje je od tih propalih tijela i iscrpljenih volja imalo snage za ubojstvo?,
pitao se skupljajui kaiprstom mrvice po taci.
Ovako besposlen, bez novina, gledao je po blagovaonici i vidio samo nadute
trbuine na tankim nogama. uo je zrak u poroznim kostima i kuckanje u nateenim
zglobovima.
Plua nam daju jo dovoljno zraka samo za lagan hod, ali netko je ipak uspio
oduzeti ivot.
Nasmijeio se. Ve godinama ga nita nije tako zainteresiralo. Moda ak
prestane cijele dane razmiljati o Karmen i Rimu i davno prolim vremenima.

***
Lana je progutala zadnji komadi krafne s pekmezom, nakaljala se i popravila
ike. Podijelila je istraitelje u tri tima, bilo je vrijeme da krenu u pretragu od sobe do
sobe.
Tko zna, moda neka budala opet uva krvavu odjeu pod krevetom.
Nasmijali su se. Proli su mjesec ona i Roko rijeili sluaj u dva sata. Sve to
su trebali uiniti je sagnuti se i zavui ruku pod krevet.
Uniforme su se razile.
Nabavi mi popis stanara i poalji ga tambuku.
OK.
Gledala ga je kako odlazi. Visok, crn, dobar policajac, bilo joj je ao to mu ne
moe vjerovati. Bilo bi lijepo konano raditi s nekim na koga se moe osloniti, ali
Roko je bio ambiciozan, i mukarac. Savrena kombinacija za policiju. Njegova
jedina mana je bila da nije volio uiti i to god uinio, koliko god se trudio, Lana mu
je, diplomirana kriminalistica, jo uvijek bila nadreena.
Na porti je pokupila domsku brouru i izala van. Klupica pored koje su ga
nali bila je prazna. Forenziari su otili i jedini dokaz zloina bila je izgaena zemlja

po kojoj su hodali i lokva neobine boje. Pokuali su isprati tamnu gustu fleku, ali krv
je bilo jako teko oprati. Na klupi do sjedila je bakica i vakala emlju.
Molim vas, nemojte naputati dom, rekla joj je.
Ali ja ne ivim u domu, duo. Doem ovdje zbog drutva, odgovorila je
starica.
Lana je kroz travu proetala prema cesti. Skoila je na rubnjak i njihala se na
sredini stopala poput djeteta. Otvorila je brouru.
Dom u srcu Zagreba okruen parkom.
Ugodan smjetaj starijih i nemonih osoba u jednokrevetnim i dvokrevetnim
sobama te u stacionaru. Minimum od 20 m2 po osobi. Nadzor strunog i medicinskog
osoblja 24 sata dnevno te usluge gerontolokog centra. Tri obroka dnevno i nadohrana
prilagoena individualnim potrebama.
Na poleini je stajalo: Zasluili ste odmor u jednom od naih 250 udobnih
apartmana.
Dobro upoznajte mjesto zloina, poduavao ih je detektiv Lozert na
kriminalistici. Saznajte sve to moete o lokaciji i susjedstvu.
Podboila se i zagledala u veliku zgradu, u ravnomjerno rasporeene prozore i
balkone prekrivene cvijeem i suvinim namjetajem. Park je s tri strane omeen
domom. Ubojica je bio vrlo hrabar ili nije imao to izgubiti. Bilo tko od stanara
mogao je baciti pogled kroz prozor i vidjeti ga. Sigurno su mnogi patili od nesanice.
Zato bi netko ubio doktora u starakom domu?, pitala se i osjetila onu
mjeavinu uzbuenja i nervoze koju je uvijek osjeala na poetku sluaja.
Neobino.
Miris pudinga od vanilije irio se iz velikih kuhinjskih ventilatora. U vrtiu je
to bio njezin omiljeni slatki.
Roko je izaao iz doma s papirima u ruci i krenuo prema njoj.
Evo, rekao je i posegnuo za cigaretama u depu.
Zagledala se u popis stanara. Jedno ime je odmah prepoznala.
to on tu radi?, pomislila je.

***
Nakon doruka Vresk je pogledao vijesti, kontakt emisiju o kolovanju
predkolske djece, popio kavu s automata i sad je nervozno sjedio. Dva se puta popeo
do svoje sobe, ali ga je ljubazni policajac upozorio da jo nije red na njega. Ponovio je
da e biti u TV sali, ali nisu dolazili. Nije vie eznuo ni za novinama. Samo je elio u
svoju sobu, sjesti za radni stol od tamnog velebitskog hrasta i poinuti.
Kad su ga prvi put proveli sobom 219, bilo mu je jasno da je premala za
njegov stol, ali nije ga se htio odrei. Kad bi sjeo za njega i udubio se u pisanje
memoara, oko njega bi nicale visoke vitrine njegova starog kabineta, osjeao bi
gibanje studenata na hodnicima i svoje jasne misli. Bio bi Vresk bez bora, oslabljenih
krvnih ila i pulmalne insuficijencije. Bio bi onaj kojeg se samo jo on sjeao.
eznuo je za svojom sobom, ali policajac koji je povremeno svraao jo
uvijek je izbjegavao njegov pogled.
Dakle, doktor je mrtav, pomislio je i zakljuio da ne osjea nita. Ni
uenje, ni strah, ni tugu... Njegov posao ga je oslobodio svih tih nepraktinih
osjeaja.
Pravnici unose red u situacije u kojima su svi drugi izgubili razum, esto je
govorio studentima. Vi morate braniti silovatelja pred rtvinom majkom i boriti se za
interese ubojice.Vi morate zanemariti osjeaje i raditi svoj posao.
Zato se sada, u toj sali prepunoj ljudi, samo Fran Vresk, odvjetnik, profesor na
Pravnom fakultetu i dekan u dva mandata, nije zgraao nad okrutnom sudbinom. On
je ve razmiljao o tome tko je ubio naoita lijenika.
Ljubavnica, pacijent, kolega...
Mogunosti su bile neograniene. Ni sam ga Vresk nije volio. Smetala ga je
njegova mladost i samopouzdanje. inili su mu se nezaslueni. Bio je i zgodan, a
Vresk ak i sada, s punih 78 godina, nije podnosio konkurenciju.
Na pregledima se, pod doktorovim direktnim i podrugljivim pogledom,
osjeao nesigurno pa je uvijek brzao kad je govorio o svojim boljkama. Kolundi bi
ga sasluao i obino prezrivo okrenuo oima. Na kraju bi mu rekao da doe za tjedan
dana i Vresk bi ponien izaao iz njegove ambulante.

Nije ga bilo briga za nas, zakljuio je. Vjerojatno je ekao specijalizaciju iz

esteske kirurgije ili tako neto glamurozno, ali je li to dovoljan razlog da ga netko
ubije?
Ustao je i protegnuo se.

***
Lana je sjedila za velikim stolom u ravnateljiinoj sobi. efica doma im je
prepustila ured dok je ona hodala okolo i umirivala stanare i osoblje. Nasuprot Lane
sjedila je sestra Verica. Policajka ju je paljivo prouavala. Bila je ono to su zvali
prava enska. Velike oi, mesnate usne, jake noge i obla pozadina. Deki su voljeli
takve cure makar su esto tvrdili suprotno.
im je ugledala njezina velika prsa kako se histerino diu gore dolje Lana je
znala da ovo nee biti lagan intervju.
Podsjetila ju je na cure s kojima je ila u srednju. One su hodale kolom u
trajnom stanju uzbuenosti. Muili su ih neki vani enski problemi, dok je Lana jo
bila djevojica. Nevina i neiskusna. Tako joj se barem inilo dok ih je promatrala iz
zadnje klupe do prozora. Ali promijenila se. Odrasla je i zaboravila pubertet. Vie se
nije divila velikim emocijama i strastvenim izljevima. To su sad bile samo smetnje
koje su ljudima mutile razum i navodile ih na ludosti koje su zavravale na njezinu
stolu u orievoj.
rkala je po rokovniku i utila.
Znala je da ljudi teko podnose tiinu, pa se pravila zauzetom i ispod oka
promatrala Vericu. Oi su joj bile pune suza, a jo nisu ni spomenuli Kolundia.
Kad je Roko doao s wc-a poeli su njeno sa standardnim pitanjima koje su
pitali sve u domu.
Sestra se trudila ostati mirna.
Rekla im je da je doktora zadnji put vidjela u blagovaonici oko pet popodne,
da nije poznavala nikoga tko bi mu htio nauditi, da je bio dobar doktor i pristojan
ovjek.
Uskoro su joj se suze slijevale niz obraz i poela je zamuckivati.

10

Lana je privukla svoju stolicu i dodala joj maramicu.

elite li moda au vode ili aja?
Moe aj.
Roko, moete nam natoiti dvije alice aja.
Oklijevao je sekundu, ali zapravo nije imao izbora. Morao ju je sluati.
Na stol je stavio tacnu s tri alice. Sebi je uzeo najveu. Puhali su u vrelu tekuinu i
ekali da se Verica umiri.
Vrijeme je, pomislila je Lana.
Nakaljala se i rekla:
Kada ste postali ljubavnici?
Verica ju je uplaeno pogledala.
Opet sam pogodila, razveselila se Lana i stavila joj ruku na rame. Ispitanici
su to doivljavali kao agresiju. Ponekad je i lagani dodir bio dovoljan da postanu
pokorni.
Voljeli ste ga?
Da!, provalilo je iz nje.
Zato noas niste bili zajedno?
Jer me ostavio! zaurlala je i zarila lice u dlanove. Glasno je jecala.
Lana ju je pokuavala umiriti, prvo njenou, onda zastraivanjem, ali sestru
vie nita nije moglo prenuti. Sklupala se u stolici i glasno plakala. inilo se da bi im
priznala bilo to, samo da je ostave na miru.
Lana je pogledala Roka. Bilo je vrijeme da zavre.
Zvunici starog diktafona su zujali.
Intervju zakljuen u 18.43, rekla je direktno u mikrofon.
Stisnula je stop i srknula aj. Jo uvijek je bio vreo i opekao joj je jezik.
Plaljivica, pomislila je.

11

Ba kad je sestra poput utopljenika glasno hvatala zrak u sobu je ula

ravnateljica. Zatitniki ju je zgrlila, a Lani uputila prijekoran pogled.
Odvest u ju u njezinu sobu, rekla je.
Nemojte sluajno naputati Zagreb, gospoice, dobacio je Roko otro, ali
Verica vie nita nije ula.
to misli?, pitala je svog partnera im su ostali sami.
Ne izgleda kao tip za klanje. A i ovo plakanje izgleda iskreno...
Da, slaem se, al' nikad ne zna.
Nikad ne zna, potvrdio je Roko i otpio aj. Soba joj je ista.
Lana je utonula u stolicu i opustila se. Ni nakon deset godina u policiji nije
voljela ispitivanja i igrice koje su morali igrati da bi iz osumnjienih izvukli ono to
su eljeli znati. Nije voljela gledati ljude kako plau. Drae joj je bilo jurcanje po
terenu i skupljanje dokaza. Vie je uivala ak i u praenju, kada bi i po deset sati
sjedila ispred neije kue, ali nita od toga nije bilo tako uinkovito kao razgovor oi
u oi. Ljudsko tijelo, glas, ruke, odjea odavali su toliko toga, trebalo je samo znati
itati. Zato je Lana sjedila na bezbroj ispitivanja, ak i na onima na kojima nije
trebala. Znala je da mora postati jo bolja.

***

Stajali su na pragu Vreskove sobe i rukovali se.

Lana, drago mi je.
Vresk, drago mi je.
Tako ga je i zamiljala. Visoki, profinjeni starac, poput onih na starim
fotografijama. Njegova odjea ivana je po mjeri, njegovi maniri bili su odmjereni,
neizlizani. Starci su trebali biti takvi; dostojanstveni, mirni, tankih tijela istesanih
ivotnim iskustvima.
Ne brinite, bit emo brzo gotovi. Bila je uzbuena.
Sve je u redu, rekao je.

12

Naravno, vi poznajete proceduru. Znate, na faksu smo uili iz vae knjige.

Nesigurno se nasmijeio.
Odkad je prije dvije godine doivio modani udar, tako je reagirao na spomen
nekog svog rada. Pustio je policajce da uu u sobu i stao pored Lane.
Odmah sam vam prepoznala ime. 'Povijest kanjavanja', rijetko dobra knjiga.
Literatura na kriminalistici je uasna. Stara ili na ekavici. Vaa je knjiga bila pravo
osvjeenje. Jednostavno pisana, razumljiva... Jako dobro je se sjeam.
Zadivljeno se zagledala u visoku policu punu knjiga.
Ovo su sve vae?
Vresk je samo skromno kimnuo.
Napisao je cijeli trei red odozgora. U zadnje dvije godine marljivo je iitavao
svoje knjige, ali jo uvijek nije znao to u njima pie. Pokuavao je uiti napamet
svoje rijei, ali ni to nije palilo. Kad mu je ta ilica u mozgu prsnula, razlivena krv
kao da je izbrisala dijelove njega. Vie nije znao stvari koje je cijeli ivot izuavao.
Zakoni, rasprave, prakse, teorije i sluajevi jednostavno su isparili.
Policajci su bili pri kraju pretresa. Kretali su se brzo i inili se povrnima, ali
opet su nekako sve dodirnuli.
Lana je napravila krug po sobi, pa mu ponovno prila.
Jeste li vidjeli ili uli neto sumnjivo, profesore?
Razmiljao sam o tome, ali naalost ne.
Je li se netko alio na doktora Kolundia?
Pa, meni ne.
to ste vi mislili o njemu?
Vresk se poeao po bradi.
Pa, bio je profesionalan. Moda mu je falilo malo topline, ali mislim da je
korektno obavljao svoj posao.
Ako se sluajno neeg sjetite...
Odmah u vam javiti, zakljuio je.

13

Danas moramo obii jo stotinjak soba, ali sutra bi mogli popiti kavu ako
imate vremena.
Naravno, bilo bi mi drago.
To je bilo to, pomislio je. im ga je prepoznala bio je van sumnje.
Mladii su vraali zadnje sitnice na svoje mjesto i pozdravili ga.
"Dovienja", uzvratio je.
Osvrnuo se po sobi. Sve je bilo na svom mjestu, ali soba je ipak izgledala
mrvicu drugaije. Sjeo je na krevet i odluio prilei pola sata. Za nita drugo nije
imao vremena jer je ruak ve davno poeo. Kao i svaki dan, u jedan e sii u
restoran. Nakon objeda pokuat e kupiti novine.
Leao je 15 minuta, a onda se predomislio. Skoio je iz kreveta poput mladia.
Na stol je stavio Lipa Mill biljenicu s malenim kockicama, olovku, penkalu i jo
uvijek epohalnu knjigu svog kolege Ljube Karaule Detekcija. Propustio je ruak i
jedva stigao na veeru. Nakon dugo vremena, proitao je cijelu knjigu u jedno
popodne.

***
Iz svih se ureda u prvoj policijskoj upravi u orievoj ulo tipkanje. Bilo je
vrijeme da se dananji dan stavi na papir i pohrani u arhivu.
I Lana je zavravala zapisnik. Proli su vie od dvjesto pretrpanih soba, obavili
oko stopedeset razgovora i zasad nisu puno saznali. Nitko Kolundiu nita nije
zamjerao, nitko nije imao nasilnu prolost, nitko nije nita vidio, niti uo... To je i
oekivala.
Ljudi esto ne znaju to su vidjeli. Treba im vremena da otkljuana vrata,
izjavu od prije tri mjeseca, zvuk u noi... poveu s dogaajem. Netko uvijek neto
zna, treba samo nanjuiti tko. Netko uvijek neto skriva, treba samo otkriti to.
Bio je kraj dana i zrak u uredima bio je teak, zaguljiv.
Zazvonio joj je telefon. Zvao je deurni. Bilo je vrijeme da podnesu izvjetaj.
Za nekoliko minuta je s Rokom i Kreom sjedila ispred efa Odjela opeg
kriminaliteta Drempetia. U depu joj je mobitel vibrirao tri puta do kraja, sve dok se

14

nije javila sekretarica. Znala je da je Matija. Nije zvao esto, ali kad bi zvao, bio je
uporan. Okretao bi njezin broj sve dok se ne bi javila.
Trgnuo ju je Drempetiev prodoran glas:
Dobro... dakle... forenzika radi svoje, arhiva provjerava dosjee, obitelj je
obavijetena, sobe pregledane... osumnjienog jo nemamo, zakljuio je. Odmorite
se, sutra nastavljamo. Ujutro oko deset idemo ispitati obitelj.
Za samo pet minuta bili su opet na hodniku.
Danas mu se urilo. Mora da ima neki dogovor, rekao je Roko. Cuga?
Ne mogu, odgovorila je. Vidimo se sutra u 8 u mom uredu, rekla je Lana i
ubrzala hod.
OK.
Jurnula je u svoju sobu. Obukla se, iskljuila raunalo i otrala do auta. urila je po
Matiju. Ili su u salon namjetaja pronai novi ormar za njegovu sobu. Ve je znala
kakav eli; masivan, veliki, obojen u prljavo bijelo s velikom ladicom za posteljinu na
dnu.
Iz klime je puhao vrui pranjavi zrak. U autu je ubrzo postalo toplo i mirisalo je na
cigarete. Prali su ga ve nekoliko puta, ali bio je to miris svih policijskih Golf trojki.
Mobitel je opet zavibrirao.
Stiem, stiem, bila sam kod efa. Jesi doma?
Da, pouri.
Duan radi do devet?
Da.
Skrenula je sa zelenog vala na Savsku. Ila je na zapad grada kroz posljednju guvu u
danu. pansko je bilo jo daleko. Oamutila ju je toplina i poznate ulice. im se
umirila nasrnule su misli koje je mue posljednjih mjeseci.
Zapoelo bi uvijek na isti nain; osjeaj da sutra nee moi raditi ono to je
radila danas, da je potroila zadnji atom snage.
U koloni je skrenula na Ljubljansku.
Nikad neu rijeiti ovaj sluaj. Ubojica e ostati na slobodi, pomislila je.
15

U Lani bi se otvorio crni ponor u koji je bilo tako lako upasti. Jo samo prije godinu
dana mislila je da je prepametna da izabere profesiju samo zbog svog oca. Sjeala se
jasno kako je sve paljivo odvagnula, razgovarala s mamom i prijateljima, razmislila
je to eli i gdje se vidi za deset godina. Zakljuak je uvijek bio isti - kriminalistika,
pa onda polagano napredovanje do samostalne inspektorice. Tako se to nekako i
dogaalo. Zaposlila se odmah nakon faksa, u sedam godina dva puta je unaprijeena,
ali nije bila sretna. Umorila se i poela sumnjati u sebe. Trebala joj je pomo.
Gdje si, tata?, pitala se.
Sad ga je krivila zbog njegovih beskrajnih pria o policijskim prijateljstvima i
herojskim avanturama. Krivila ga je i za lijepu tamnoplavu uniformu na njegovu
snanom tijelu, pa i za smrt u prvim mjesecima rata. Bila je bijesna i raspoloena za
obraun kao da stoji tik pred njom i sa smijekom joj proturjei.
Takve bi je misli uvijek natjerale na suze pune krivice. Sada, s 33 godine, nedostajao
joj je vie nego kad je imala esnaest.
Da je tu, pomogao bi mi da opstanem.
Matija je stajao ispred zgrade. Skrenula je na parkiralite i pogledala se u retrovizor.
Obrisala je tragove maskare pod oima.
Evo me, rekla je.
Smrz'o sam se.
Jesi li ponio metar?
Da.

glava druga

Stanari doma su razoarano dorukovali. Niti jedna od glasina o hapenjima

koje su juer kolale domom nije se ispunila. Bilo je to jutro kao i svako drugo, a starci
su eljeli uzbuenja.

16

Vresk je itao jutarnje novine i pio kavu u TV sali. Kroz prozor iza njega, u
nizovima oronulih kueraka i arenih modernih trokatnica, pruala se Trenjevka.
Zelene kronje provirivale su izmeu zgrada, a u vrtovima je propupalo cvijee i
korov. Sa Selske i Tratinske dolazili su metalni zvukovi automobila i tramvaja i
podsjeali ga da ivot ide dalje. Ta ga je misao istovremeno i veselila i plaila.
Prvo je proitao lanke o ubojstvu. Pronalo je svoje mjesto meu izvjetajima
o prometnim nezgodama i obiteljskim tragedijama. U Veernjem se ispod naslova
tampanog debelim masnim velikim slovima, nalazila fotografija Doma preuzeta iz
broure. Tekst je zapoinjao: U utorak, 23. travnja, u parku ispred Doma za
umirovljenike i nemone osobe Trenjevka, pronaen je le tridesetdvogodinjeg Tina
Kolundia. Kolundi je dvije godine radio kao domski lijenik...
Negdje u sredini lanka pisalo je da je ubijen obinim kuhinjskim noem marke
Solingen kakav se moe nai u svakom domainstvu.
U samom su Domu u irokoj upotrebi u kuhinji gdje je njihov toan broj nepoznat,
ali je tijekom velike nabavke, prije samo est mjeseci, kupljeno najmanje tridesetak
novih, stajalo je u tekstu.
Novinar se osvrnuo na povijest Doma i nekoliko poznatih stanara, veinom partijskih
dunosnika i ostarjelih glumaca. Vreska nisu spomenuli. Zavrio je: Stanovnici
Doma za umirovljenike i nemone osobe navikli su na smrt, ali ih je ubojstvo mladog
doktora jako potreslo. Pomau u policijskoj istrazi iji uesnici najavljuju skore
rezultate.
Odloio je Veernji i uzeo Jutarnji list. Pronaao je samo malu noticu od etiri
reenice. Nije bilo fotografije. ak se i naslov: Ubijen doktor u Domu za
umirovljenike i nemone osobe Trenjevka utopio u masi slinih. Njihov veliki
dogaaj malo je znaio u vanjskom svijetu koji se bavio rebalansom i bitkom za
skrbnitvo poznate pjevaice.
TV sala se napunila i amor je bio sve glasniji i glasniji. Vresk je naulio ui.
Jutros se nije raspravljalo o bolestima i nezahvalnoj djeci, ve o identitetu ubojice.
Zloin ini uda za raspoloenje, pomislio je.
Sredite zbivanja je kao i uvijek bio veliki stol u sredini sale. Za njim su sjedile
Josipa Bosioi i Gordana Fiku sa svojim drutvancem. Sastajali su se svako jutro u

17

isto vrijeme i pili kavu. Josipa je uvijek bila puna razmiljanja i svjeih vijesti pa je
obino sjedila na elu stola. Gordana bi se smjestila pored nje i zadovoljno smjekala.
Imala je debelo tijelo koje je isijavalo toplinu i blag pogled. Iz svih kutova sale stanari
su eznutljivo gledali za popularni stol.
Vresk je pokupio novine i krenuo pronai sestru Vericu. Kad ga je ugledala,
gospoa Bosioi je skoila na noge i doepala do njega.
Profesore, ujem da suraujete s policijom?, rekla je glasno.
Razbjesnio se. elio je neto opsovati, pokazati joj koliko ga ivcira, ali
odjednom je primijetio da svi u sali gledaju samo u njega i ekaju njegov odgovor.
Osjetio je dubok uitak. Mislio je da je davno prevladao tu elju za panjom, da je
uspjena karijera zadovoljila njegov ego i da e mirno izblijedjeti. Ali prevario se. Jo
uvijek je eznuo za tim da ga ljudi vide, sluaju, potuju... Mogao je zauvijek ostati u
ovom trenutku. Samo da ga te male, sive oi gospoe Bosioi nisu tako agresivno
gledale.
Dovienja, rekao je i izjurio iz sale.
Kako je sve znala, pitao se, kako je uvijek sve znala?
Bjesnio je niz hodnik.
***
Ve su se pribliavali zgradi u Sopotu, a Lana je jo uvijek razmiljala o loem
seksu koji je juer imala. Mora da je Matija opet neto zabrljao na poslu. Uvijek kad
se osjeao nesigurno, elio je voditi ljubav. Uzeo bi je, brzo i snano, samo da povrati
ravnoteu. Kasnije bi je ispitivao kako je bilo, a ona bi hvalila njegove vjetine u
krevetu. Zaspali su zagrljeni gledajui televiziju.
Vozili su se u Drempetievu slubenom Passatu. Lana je sjedila iza suvozaa i
gledala u efov potiljak. Kosa mu je bila jako kratka. Mora da se juer oiao.
Voza se parkirao na mjestu za invalide ispred visokog nebodera. Uvijek se
pitala otkud Drempetiu naljepnica. Izgledao je zdravo. Uli su u lift. Stisnula je
gumb na kojem je pisalo pet i duboko udahnula. eljela je da ovo jutro to bre proe.
Ili su kod Kolundievih. Poto je ensko, kolege su podrazumijevale da e biti bolja
u tjeenju rtava i ispitivanju obitelji, ali Lana je teko podnosila njihove poglede
pune pitanja.
18

Potajno se nadala da nema majku. S njima je uvijek bilo najtee.

Kratko su pozvonili na vrata na sedmom katu.
Otvorila im je gospoa nateena lica.
Mama, pomislila je Lana.
Uvela ih je u hodnik, uzela im kapute i nestala. Stajali su u tiini i prouavali
fotografije na zidu. Na veini je prizor bio isti: mama, tata, Tin, djed i bijela koda
Favorit ispred dvokatnice bez fasade. Negdje u kutu pisalo je 'Turanj'. Lani se inilo
da svugdje visi ista fotka, razlikovao se samo Tin. trkljavi je djeak kvrgavih koljena
postao snaan mladi.
Majka se vratila i povela ih u kuhinju. S tekoom su se provlaili izmeu
sofa, regala, komoda... Stan su namjestili namjetajem iz kue pa nita nije bilo po
mjeri tri male sobe u kojima su sad ivjeli. Za masivnim stolom ekali su ih otac i
stric. Sjeli su, a majka je ispred svakog stavila tanjuri i dvorogu vilicu.
Kiflice su moje. Orehnjau i rafaelo su donijele susjede kad su ule, rekla je
i zaronila lice u kuhinjsku krpu. Nastavila je tiho plakati naslonjena na sudoper.
Primite nae najiskrenije sauee, rekao je Drempeti. Uinit emo sve to
je u naoj moi da to prije i to bezbolnije rijeimo ovaj sluaj.
Naalost, moramo vas zagnjaviti s par pitanja.
Lana je ukljuila diktafon.
Tin je bio ponos nae obitelji, rekao je otac odsutno kimajui glavom. Bilo
mu je nemogue uhvatiti pogled.
Stric je ispred svakog stavio aicu i natoio rakiju.
Drempeti je poeo s pitanjima. Isprva su bila sasvim nevina, s kim se druio,
gdje se kretao, ali ubrzo su doli do onog to je policiju uvijek najvie zanimalo.
eljeli su znati s kim se svaao, s kim je spavao, je li je imao dugove ili neke druge
problematine navike.
Obitelj ih je zbunjeno gledala. Ovi stranci su traili da loe govore o svom
Tinu. I to ba sada, kad su ga tako naglo izgubili.

19

Nakon sat vremena, mnogo suza i jo pola litre rakije Lana je iskljuila
diktafon. Obitelj im je rekla svoje. Njihov je sin bio zgodan i uspjean i trebao je biti
izvan svake opasnosti. Prijatelji koje su spominjali bili su klinci s kojima se igrao oko
kue. Kolege o kojima su govorili bili su njegova ekipa s fakulteta, a zadnja djevojka
koju su upoznali bila mu je srednjokolska ljubav. Za Vericu nikada nisu ni uli. O
Tinovu ivotu znali su vrlo malo i nisu mogli ni pretpostaviti to bi moglo biti vano.
Oekivali su od policije da im objasni to se dogodilo.
Otiao je daleko, mislila je Lana gledajui kvrgave ruke njegova oca. U
stanu je imao Bang & Olufsen zvunike presvuene koom i cedeje s brazilskom
sambom. Prije spavanja prouavao je prirunik za meetarenje dionicama uz au
barik vina. Davno se Tin prestao povjeravati svojoj obitelji. Ne bi ga shvatili. Uz
majku domaicu i oca zidara vezali su ga samo nedjeljni ruci i neka davna
zajednika prolost.
Nakon sat vremena poeli su se migoljiti na tvrdim kuhinjskim stolicama.
Vrata dnevnog boravka nisu se mogla zatvoriti zbog tepiha, pa je Lana poela sluati
vijesti. Potroaka koarica pojeftinila je za 0,3 posto.
Ako imate bilo kakvih pitanja ili se sjetite neeg to bi moglo biti vano
javite se inspektorici Bukovinski. Ona je zaduena da vas redovito obavjetava o
tijeku istrage, rekao je Drempeti i ustao.
Otac je kimnuo glavom i posegnuo za bratom. Majka je goste otpratila do
vrata. Na izlasku je zagrlila Lanu.
Bio je dobar deko, apnula je i prilijepila svoj mokri obraz za Lanin.
Tiho su se spustili niz stubite.
Pa nije bilo tako strano, rekao je Drempeti.
Razili su se. ef im je mahnuo iz svog Passata. Voza ga je vozio nazad u
stanicu. Po Lanu i Roka doao je pripravnik. Ili su u dom. Morali su ispitati
bolniara.

***
Gdje je?, rekla je otro.

20

Nitko ne zna.
Nitko ne zna, ponovila je.
Dolo joj je da utne kantu za smee koja je stajala pod prozorom.
Kad je bolniar Karlo Modrini juer doao na red za ispitivanje, bilo je ve
sedam sati. Morali su u stanicu, napisati i podnijeti izvjetaj efu, a Lana je morala i u
glupi salon namjetaja. Zato je Karla pitala samo jedno pitanje.
Jeste li primijetili neto sumnjivo?
Rekao je ne.
Molim vas da nam budete na raspolaganju za intervju odmah sutra ujutro.
Naravno, rekao je sa smijekom.
Naravno, rekao je i nestao. Bila je bijesna. Nije joj bio sumnjiv. Onako visok,
oputen, s majicom na Radiohead izgledao je kao netko tko markira kemiju, a ne kao
odrastao ovjek.
Kvragu, bila je bijesna.
Zatraite nalog za pretres Modrinieva stana.
Otvorila je vrata, a ispred ravnateljiine sobe stajao je Vresk. Doao je s njom
popiti kavu.
to znate o bolniaru Karlu Modriniu? nervozno ga je pitala.
Simpatian je. S vremena na vrijeme bi ga icao cigaretu. to je s njim?
Nestao je.
Hm.
U kakvom je odnosu bio s Kolundiem?
ini mi se prijateljskom. Vidio sam jednom kako igraju golf u ordinaciji.
Dobro su se zabavljali.
Roko je uletio u sobu.
Imamo nalog za pretres.
Lana je ustala.

21

Moram odgoditi nau kavu, rekla je Vresku.

Starac je posluno kimnuo.
Ja sam ovdje kad me trebate.
Vi poznajete stanare. Sve to traim je da malo otvorite oi. Tko zna, moda
neto vidite ili ujete.
Moe.
Lana se nasmijeila. Izvadila je vizitku iz rokovnika i dala mu je.
Dounik je uvijek korisna stvar, moda stari neto nanjui, razmiljala je
ekajui lift. Drali su vrata dok je bolniar izvezao troje staraca. Vrata su se zatvorila
i lift je krenuo.
Postalo joj je vrue. Otkopala je jaknu i trljala vlaan dlan o hlae.
Ja ovo ne mogu, pomislila je samo na trenutak. Nadala se da Roko nije nita
primijetio.

***
Kad ju je neto zanimalo, Josipa Bosioi je nala naina da to i sazna. Sad ju
je zanimala Verica.
Sestri je zazvonio mobitel dok se sputala s treeg kata. Zvala ju je gospoa
Bosioi osobno. Vrtjelo joj se u glavi i eljela je da je Verica pregleda. Nakon deset
minuta pokucala je na njezina vrata i ula.
Dobar dan.
Dobar dan, sunce, kako si?
Dobro, gospoo, a to je s vama?
Stajala je nasred sobe gledajui u staricu zamotanu u cvjetni lafrok. Zbog
slinog uzorka gotovo se stopila s foteljom na kojoj je sjedila. Zidovi su bili obloeni
vitrinama punim knjiga, rokovnika, albuma, suvenira, keramikih lutkica, malih
boica s razliitim piima... Nije bilo ni centimetra slobodnog prostora. Po sobi se
jedva moglo kretati, a i sve te are na dekama, tepisima, stolnjacima, zavjesama,
Vericu kao da su guile. eljela je to prije otii.

22

Drago dijete, sjedni, rekla je Bosioi prelazei rukom preko ruba kreveta,
sjedni.
Verica ju je posluala.
Mui vas vrtoglavica?, pitala ju je i krenula mjeriti tlak.
Ma nije nita strano, reci ti meni, kako si?
Sestra ju je ukoeno gledala. Osjeala je njezinu smeuranu ruku na koljenu.
Bila je lagana, ali njezin ju je dodir paralizirao.
Zna, puno je godina iza ovakve starice kao ja, malo je toga to nisam
doivjela, smjekala se.
Rekli ste da vas boli glava?
Starost jest bol, dijete, ali ti bi sada trebala uivati. Znam da je ponekad teko
govoriti, ali pomae.
Unijela joj se u lice tako da je Verica ispod mirisa parfumirane kreme mogla
osjetiti vonj stare koe. Pa ti zna da meni moe vjerovati?
eljela je skoiti na noge i pobjei iz te zaguljive sobe. Nakon svega to se
dogodilo nije imala snage za dosadna pitanja znatieljne starice.
Tlak vam je u redu. Morate neto pojesti. Legnite jo malo, a ja u urediti da
vam donesu ruak u sobu.
Kad e doi novi doktor?, pitala je starica.
Ne znam, rekla je Verica otro.
Zavladala je teka tiina. Bore na licu gospoe Bosioi su se produbile i dale
joj borben izgled. Verica se nije usuivala pomaknuti. Bilo je u toj starici neto tvrdo
kao kamen. Zazvonio joj je mobitel. Bila je sestra Jasenka. Zamolila ju je da doe u
ambulantu. Zvao je Macelj. Gospoi iroli nije bilo dobro. Verica je skoila s fotelje i
gotovo istrala iz sobe.

***
Mladi su nekada tako grubi, pomislila je Josipa.

23

Uzela je jednu plavu i dvije bijele tablete i utonula dublje u udobnu fotelju.
Zavukla je ruke pod deku i izvadila album s fotografijama. Na utoj naslovnici
nalazila se slika dva mala psia. Zagledala se u crno-bijelu fotografiju punane gole
ene. U ogledalu pored nje vidio se odraz mukarca s fotoaparatom. Stajao je
rairenih nogu i bokova izbaenih prema naprijed. U Josipi je uvijek stvarao nelagodu
i ona je na mutnom licu prepoznala vulgaran izraz. ena se oputeno smijeila,
nimalo posramljena debljinom i mlohavou svojih bedara koja su se isticala na
suncu. S dva prsta je gurala neposluni pramen u punu.
To nije njezina najuspjelija fotografija, pomislila je Josipa.
Paljivo je zatvorila album i vratila ga na policu. Sve to je ikada imala bilo je
na tom regalu. Cijeli njezin ivot smjestio se na nekoliko dasaka spojenih ljepilom i
avlima.
Gordana Fiku je pokucala i ula.
Jesi dobro?, pitala je.
Jesam. Ruat u danas u sobi.

***
Trebamo vau asistenciju pri pretresu, rekao je Roko susjedi Karla
Modrinia i njezinoj keri. ena je prebacila vestu preko ramena, djevojka je obukla
tenisice pa su posluno krenule za policajcem. U stan su prvo ule svjedokinje, pa
onda Lana, Roko i pripravnik.
Nije bilo teko proniknuti u bolniareve navike. Lani se inilo da je bio
prilino jednostavno ljudsko bie. Epicentar cijelog stana bila je velika smea sofa u
dnevnom boravku. Na srednjem jastuku tkanina je bila tako izlizana da je provirivala
spuva. Lana se dobro zagledala i u naborima sofe vidjela ljudsku formu; otiske
guzice, ramena i na naslonu udubinu u koju je, kad bi zabacio glavu, vrat savreno
legao. Sofa je odavala Karlovu omiljenu pozu.
Na stoliu u sredini sobe bila su etiri komandera, Playstation i X-box
kontroleri, pepeljara puna opuaka i nekoliko praznih aa. Debeli bunt isprepletenih
ica zavravao je u televizoru puno prevelikom za ormari na kojem je stajao.

24

Lana je svoje srednjokolske i fakultetske dane provela u takvim stanovima, na

takvim sofama, gledajui s frendicama reprize amerikih serija i sluajui muziku.
Bile su efice sve dok ne bi ule klju u bravi i glasove roditelja na hodnicima.
Pretres su nastavili u kuhinji. Stol i sudoper bili su puni prljavog sua. Podigla
je dva lonca i pronala kuhinjski no. Solingen, sline veliine kao i onaj kojeg su
pronali pored klupe.
Njegov je no gdje bi i trebao biti, pomislila je, ali opet, moda je imao
set. Stavila ga je u vreicu i dala pripravniku koji je zaueno gledao u unutranjost
fridera. Dvije kutije cornflakesa i mlijeko. To je bilo sve.
Stan je bio namjeten staromodnim namjetajem, nigdje nije bilo niti jedne
Ikeine stvarice.
ivi u stanu od staraca, zakljuila je.
Karlo je spavao u maloj sobi preko puta kupaonice. Na zidovima su jo uvijek
visjeli poutjeli posteri Nirvane i Soundgardena. Na podu pored kreveta strali su
tornjevi cedea i veliki zvunici. Jedino su gitare bile na svom mjestu, u velikim
vrstim koferima podstavljenim crvenim barunom.
Jedna fali, primijetila je Lana.
Otvorila je ormar. Ispod hrpe zguvane robe virile su dvije bijele kutije.
Otvorila je jednu i ugledala uredno sloene kutijice lijekova i ampula. Isto to je
bilo i u drugoj.
Nasmijeila se.
Roko, dolazi ovamo!, glasno je viknula.
Prile su joj i svjedokinje. Znatieljno su virile preko njezina ramena.

***
Verica je jedva doekala da se vrati u ambulantu i zatvori za sobom vrata.
inilo joj se da e poludjeti ako jo netko pokua s njom razgovarati o Kolundiu.
Pogledala se u ogledalo i suze su joj ponovno krenule. Plakala je svaki dan ve tri
mjeseca. Od one veeri kada joj je rekao da ga, ako ne eli dobiti otkaz, mora prestati

25

gledati svojim buljavim oima i zvati ga Tin. Naredio joj je da uti o svemu to se
meu njima dogodilo makar su se jo dan prije ljubili u ordinaciji i on joj je rekao
neto lijepo. Nije se mogla sjetiti to tono, ali tada je bila sigurna da e se sve sretno
zavriti. Zbog toga se osjeala jo jadnije.
Opet je plakala, ali vie nije bila sigurna zbog ega.
Zato to me ostavio? Zato to je mrtav? Zato to me strah?, pitala se.
Jurnula je prema ormariu s lijekovima. Morala je popiti neto za smirenje.
inilo joj se da e istovremeno pomisliti sve strane misli koje postoje u njezinoj
glavi i da njezin mozak to nee moi izdrati. Da e puknuti. Da e jednom za svagda
otploviti nekamo u nitavilo.
Zgrabila je kutijicu Xanaxa i sjela za svoj stol.
I tad ju je ugledala.
Malenu lutkicu bebe. Malenu lutkicu bebe, prelivenu krvlju. Stajala je tono
ispred nje na njezinu rokovniku.
Verica je vrisnula. Najglasnije to je mogla.

***
Vresk je sjedio na sofi na hodniku i pravio se da ita Pravila zelenatva
Nikolasa Palacisalfe iz 1847. godine. Zapravo je ve u pola jedan izmeu 147. i 148.
stranice umetnuo razglednicu Azurne obale koju mu je nekad davno poslala Karmen i
vrebao sestru Vericu.
Kad se prolomio vrisak, skoio je na noge i pojurio u ordinaciju. Nije stigao
prvi. U sestrinoj sobi ravnateljica je ve amarala Vericu pokuavajui je trgnuti iz
histerije. Prizor mu se svidio.
to vam je?, urlala je i tresla je za ramena, ali sestra je samo buljila u lutkicu
u ruci i, izmeu dubokih udisaja, vritala.
Vresk je uhvatio ravnateljicu za ruke.
Odite po au vode, rekao joj je.

26

Iz kutijice je izvadio dva Xanaxa i ubacio ih sestri u usta. Zautjela je tek kad
su joj sasuli vodu niz grlo. Progutala je i duboko udahnula. .
Znala sam da danas nije smjela raditi, rekla je ravnateljica, ali ona budala
Karlo se nije pojavio.
Vresk je Vericu snano grlio i ona se napokon umirila. Opustila je tijelo i glavu mu
naslonila na prsa. Gledao joj je u tjeme. Imala je masnu kosu i veliki pepeljasti izrast.
Karmen je bila boanski lijepa ba kad joj je bilo najgore, razmiljao je s
ponosom.
Kroz vrata se ula buka na hodniku. amor kao da je probijao zidove i
pritiskao je jo jae uz Vreska. Oglasio se hrapavi glas gospoe Bosioi.
Verice, Josipa je. Otvorite vrata.
Vresk je znao da e uskoro pola doma biti pred ordinacijom. Samo nekoliko
vrata nie kapelan je odravao duhovne vjebe, a uskoro se sastajao zbor i pilates
grupa.
Moramo je odvesti u njezinu sobu, rekao je ravnateljici. Kimnula je glavom
i otkljuala vrata. Krenula je ravno u rulju, preskaui tapove i hodalice kojima su joj
preprijeili put. Njezin glas stroge odgajateljice rastjerivao je znatieljnike. Vresk je
Verici pomogao da ustane. Zagrljeni su hodali prema izlazu. Punom teinom se
objesila na njega, a on joj je u uho aputao umirujue rijei. inilo mu se da ima
dovoljno snage da malaksalu sestru i odnese do sobe.
Tako zagrljeni hodali su niz hodnik, a ona je u ruci jo uvijek vrsto stezala
malenu krvavu lutkicu.

***
Karlo je sjedio na aerodromu u Zgornjem Brniku i sluao Beastie Boyse. Dugo
je traio idealnu muziku za bijeg, neto to e ga ohrabriti, dati neustraiv ritam
njegovu hodu, razbjesniti ga... Kad je poela Rhymin & Stealin, znao je da je
ispravno odabrao.
To je to. Ostavit u sva sranja iza sebe i poeti ponovno.
Oko njega su mladi Slovenci pozdravljali roditelje i letjeli na vikend u
London. Karlo se nije imao od koga oprostiti. Mama je bila mrtva. Umrla je nekoliko
tjedana nakon to je diplomirao na vioj medicinskoj. Na promociji je rekla da e

27

umrijeti sretna. Hrvoje je bio u komuni i pokuavao zaboraviti tko je, Martina je jo
uvijek bila ljuta to nije htio djecu, a Petar, hm, Petru se moda mogao javiti.
Nema veze. To sad zaista nema veze, zakljuio je.
Bjeao je od policije. Ostavio je sve to je poznavao i volio i s ruksakom i
omiljenom gitarom krenuo u nepoznato.
Letio je u Pariz, a iz Pariza u Sydney gdje je zimi temperatura 15 stupnjeva.
Na kraju prie upravo je tom ljigavcu Kolundiu mogao zahvaliti to e napokon
ostvariti svoj san; svirati gitaru na beskrajnim australskim plaama. Piti pivo i gledati
u ocean. Biti gospodar svoje sudbine. Biti vjeran sebi.
Osjeao se euforino. No sleep till Brooklyn tretalo mu je u uima. Moda
je jednog dana zaista mogao otii u Brooklyn. I to ne kao turist, ve kao netko tko je
doao poeti ispoetka, okuati svoju sreu, svirati. Moda je ba on jedan od
milijardu, taj jedan koji postane slavan. Zato ne? Sve je odjednom bilo mogue.
Stajao je na gateu. Uskoro e biti u zraku. Karlo jo nikada nije letio, nikada
nije bio na 10 000 metara visine i gledao stjuardese kako objanjavaju to uiniti u
sluaju nezgode. Bio je sretan. Ruke su mu se tresle od uzbuenja kad je nasmijanoj
djevojci dao paso i kartu za ukrcavanje.
Gledao je niz hodnik za veselim putnicima i nije primijetio kad je djevojka
stisnula gumb. Nije primijetio ni kad su dva carinika krenula prema njemu. Nije uo
ni kad im je tiho rekla: Zagreb ga trai.
Da neto nije u redu primijetio je tek kad mu je jai i vii carinik stavio ruku
na rame. Izvadio je slualicu iz uha i rekao: Izvolite.
Prokleta Europska Unija. Trebao sam glasati protiv, pomislio je Karlo
Modrini kad su mu stavili lisice na ruke.

***
Vresk je sjedio u fotelji i promatrao sestru Vericu kako spava. Kad su doli u
sobu, bacila se na krevet i opet histerino ridala sve dok tablete napokon nisu poele
djelovati. Vrebao je priliku da je upita o lutkici koju je grevito stiskala u ruci, ali
izgledalo je kao da se sestra nee tako skoro probuditi. Nadvio se nad nju i prouavao

28

igraku koja je virila iz njezina sklopljenog dlana. Glavica plastine bebe bila je
prelivena neim to je izgledalo kao crveni lak za nokte. Karmen bi se svidjela ta
jarka nijansa.
Ponovno je sjeo.
Gledao je u oputeno oblo tijelo koje je prkosilo strogim linijama kute.
Sviala mu se. Bila je enstvena. Ponekad ju je pratio pogledom po
blagovaonici, zadovoljan svaki put kad bi mu se nala u vidokrugu. Ponekad je pak
bila sasvim neprimjetna. unjala se uz zidove i stapala s Domom, poput invalidskih
kolica ili nekog drugog pomagala neophodnog umiruima.
Je li mogue da je ona ubila Kolundia?, pitao se.
Bila je mlada, a Vresk se dobro sjeao kako mladi ljudi ozbiljno shvaaju
ljubav.
Ustao je i proetao njezinim apartmanom. Smjetaj za osoblje bio je na
etvrtom katu i uz sobu i kupaonicu sadravao je i lou u kojoj je bila kuhinjica.
Za jednu djevojku, Verica je imala vrlo malo stvari. U velikoj sobi na polici
bilo je desetak ljubavnih romana, nekoliko uokvirenih fotografija i vaza sa suhim
cvijeem. U malenoj kuhinjici u sudoperu namakala se prljava alica, a na
snijenobijeloj kuhinjskoj ploi stajala je koara za voe. U njoj nije bilo niti jedne
voke, ve je bila puna okoladica koje nisu okoladice nego vlakna i itarice. U
kupaonici je imala jedan ampon, jednu etkicu, jednu kremu, jedan runik...
Vresku se to uinilo tunim.
Osamljena je. Sigurno je bila laka lovina zgodnom doktoru, pomislio je.
Prisjetio se svojih avantura s djevojkama iz tajnitva i uinilo mu se sasvim
mogue da je sestra Verica ubila doktora.
Shvatila je da mu je bila samo lagana zabava, da ju je odabrao jer mu je bila
pod nosom i raspoloiva.
Kad mu je dosadila, ostavio ju je.
Saalni pogledi usahlih gospoa i dvosmisleni komentari osoblja postali su
preteki. Poniena i oajna neto je morala uiniti. Zgrabila je no i nemilosrdno
kaznila svoga okrutnog ljubavnika.

29

Vresku se to uinilo moguim, ak i pravednim.

Tko je uope mogao rei koja je odgovarajua kazna za slomljeno srce?
Stajao je nasred sobe i gledao u sestru. Dok je spavala, izgledala je puno
mlae, poput djevojice, ali djevojice mogu biti jako opasne.
Ovakvu priliku vie neu dobiti, pomislio je.
Otvorio je prvu ladicu u komodi i poeo kopati. U treoj ladici desno, ispod
ispeglanih gaica i rupia pronaao je zguvani papiri. Na njemu je velikim
crvenim slovima pisalo: ZNAM SVE.

***

Cijelo popodne Lana je prouavala dokumente koje su zaplijenili iz ambulante

Doma za stare i nemone Trenjevka. Koji zgodan biznis, zadivljeno je razmiljala,
milijun kuna prometa u lijekovima godinje i pacijenti koji nemaju pojma jesu li
dobili terapiju ili ne. Jedva je ekala da se dokopa Karla Modrinia.
Oko sedam ju je prekinula zvonjava telefona. Bio je to ef Drempeti. Zamolio
ju je da doe u njegov ured. Jurnula je niz hodnik. Sjela je u stolicu koju joj je
ponudio i u njoj provela vie od sat vremena. Uglavnom je sluala kako razgovara na
telefon.
Imao je sistem. Pustio bi da telefon zazvoni tri puta, onda bi se javio i glas
prilagodio broju na zaslonu. Sa efovima ton je bio pun spremnosti i inicijative, s
podreenima obziran, ali vrst. Lani se pak, kad se zvonjava malo stiala, obratio
oinskim glasom.
Draga djevojko, koliko si ve s nama u kriminalistikoj? Barem pet godina?
95% rijeenih sluajeva, najbolja statistika u jedinici, jel' tako?
To su bila pitanja, ali od nje se nije oekivalo da odgovara.
Prole godine jedno manje unapreenje, ali mislim da je vrijeme da dobije
mjesto koje i zasluuje, samostalna policijska inspektorica.
Lana se iznenaeno nasmijeila.

30

Nekoliko puta si povukla za sve nas. Nemoj misliti da to nisam primijetio.

Jo uvijek nije znala to rei.
Unapreenje ju je iznenadilo, ali ne koliko i otkrie da joj ono puno znai. Te
rijei priznanja koje je Drempeti upravo izgovorio kao da su vatom prekrile sloj
nazubljen razoaranjima, umorom, nepravdama... Utroba joj se opustila, ruke
raspetljale iz klina i sjetila se s kojim je oduevljenjem dvije i etvrte poela raditi.
Krenula se razdragano zahvaljivati, ali Drempeti je samo ustao i pruio joj ruku. Bilo
mu je drago to mala napreduje. Bila je ena, bila je mlada i nije se ulizivala. Obino
je to znailo da e sporo napredovati, ali amori o njezinim uspjesima postajali su
sve glasniji. Bila je izuzetna detektivka, a ako je htio ostvariti svoje ciljeve trebao je
izuzetne detektive.
Uspjeni proteei ine i tebe uspjenim, rezonirao je Drempeti, koji je
uvijek preferirao menaderiranje nad pravim policijskim poslom.
Rijei ubojstvo u domu i bit e najmlaa Samostalna inspektorica u
hrvatskoj policiji, rekao je.
Spremno se nasmijeila i efu snano stegnula dlan. Tako je nauila. Nije vie gledala
u pod i tiho govorila kao na poetku karijere.
Dio njezina posla bio je da izgleda samopouzdano, da izgleda kao da zna to radi. U
policiji se skromnost nije cijenila.
Veliki crni telefon na stolu ponovno je zvonio. Drempeti je digao slualicu.
Razgovarat emo jo sljedei tjedan, moe?, rekao je Lani i pogledom
okrznuo vrata.
Moe.
Ustala je i polako, sa smijekom, odetala do automata za kavu. Dok je maina glasno
zujala gledala je kroz prozor na parkiralite. Bila je zadovoljna. Stvari su sjedale na
svoje mjesto. Majka je napokon pristala prodati stan i kupiti dva manja. S poviicom
bi mogla dii kredit pa bi s Matijom mogla kupiti vei stan ili barem promijeniti auto.
Lani je tisuu kombinacija padalo napamet.
Oronulo dvorite se punilo nonom smjenom. Dnevna im je predavala posao uz
cigaretu. Ekipa iz arhive puila je pored poarnih stepenica, oruarnica kod ulaza,

31

kriminalisti blizu naelnikovih kola. esto je visila s njima, bila je tiha dok su uzdisali
na spomen efova i prekovremenih.
Moda i Matija postane sretniji, mislila je, nai ivoti ipak nekamo idu,
nema veze to sam ja ta koja e kupiti stan. Nakon toliko vremena stvarno nije bitno.
Dolo joj je da ga nazove i sve mu ispria, ali trebala je biti paljiva. Matija
nije volio iznenadne pozive kad je s dekima na cugi, a i trebalo je rijeiti ubojstvo.
Sjetila se hrpe dokumenata iz domske ambulante i krenula prema sobi. Ako sve dobro
odigra, njezini e se planovi ostvariti i prije no to je mislila.
U dva velika srka popila je kavu i ponovno zaronila u hrpu narudbenica i
dostavnica lijekova. Ve i letimian pregled otkrivao je ogromna odstupanja.
Oko osam sati nazvao ju je Roko.
Imamo bolniara! Partner se raspriao!, vikao je u slualicu.

***

Vresk se dugo nije ovako osjeao. Nije znao je li to zbog zagonetke koju je
pokuavao rijeiti ili zbog blizine mlade sestre Verice, ali kad ju je oko jedanaest sati
uveer napokon ostavio usnulu na njezinu krevetu i vratio se u svoju sobu, bio je
uzbuen. Leao je pokriven samo laganom dekom i dodirivao svoju kou s uitkom,
kao dok je jo bila glatka i mlada. Prelazio je rukom po prsima stalno pronalazei
nove izrasline i preduge dlake, ali ovaj se put nije stresao od gaenja. Stiskao si je
trbuh elei da mu se tijelo otima, a drugom je rukom dodirivao glavi. Umom su mu
prolazile svakakve slike, ali ve mu se davno sva strast u ivotu stopila u jednu
Karmen zajapurena lica i raupane kose kako mu se otvara. Njezini miii i prepone
steu ga i obuzdavaju mu trzaje.
Karmen inila je deset mjeseci njegova ivota u kojima je shvatio da je
cijelo vrijeme bio u krivu, da jedna strast ne ponitava drugu. Dopustio si je da voli,
bez zadrke, potpuno i predano. elio je s njom provesti svaku minutu u danu. To mu
se vie nikad nije dogodilo. Upoznao ju je u drugoj ulici lijevo od Panteona. Blizu
krianja s Via dei Cestari u kojoj se radnje sa sveenikim habitima niu sve do
Vatikana.
32

Miris te tople rimske veeri bio mu je na vrh nosa. inilo mu se da mu

nedostaje jo tako malo da ga zaista osjeti. Svrio je. Ruka i prepone su mu bile
vlane, ali nije ustao. Leao je mirno i tako zadovoljen samo utonuo u dubok san
rastereen svih misli i strahova koji su ga obino muili.

glava trea

Kad su ga pitali pristaje li na izruenje Hrvatskoj, Karlo je odmah rekao: da.

Kad ve nije bio u Australiji, onda mu se inilo bolje da bude doma i
razgovara s odvjetnikom kojeg moe razumjeti.
Tako je samo sedam sati nakon to je uhien na ljubljanskom aerodromu leao
na uskom krevetu u eliji Istranog zatvora u Petrinjskoj. Plutao je iz sna u javu.
Opustio se, elje su utihnule i minute posustale. Utrka je napokon zavrila.
Definitivno je izgubio, zakljuio je ak i da je loe trao, ali bio je miran, pritiska je
nestalo. Jasno je vidio put koji je proao. Pratio je sve svoje 33 godine kao prstom po
karti, kroz skretanja, guve i loe vrijeme. Sad je svugdje vidio znakove opasnosti i
upozorenja koja su mu jo prije nekoliko sati uporno izmicala. Napokon je o svemu
dobro razmislio. Malenu eliju u kojoj se jedva mogao okrenuti dijelio je s cijelim
svojim ivotom.

Protegnuo se i stavio ruke pod glavu.

U zatvoru zbog dilanja.
Oni koji su ga nazivali nitarijom jer je imao dugu kosu i gitaru na leima
ispali su u pravu. On je gubitnik, a brati Marko, kontrolor parkinga u Holdingu
uzdanica je obitelji.
Kako se to dogodilo?, pitao se.
Sad mu se prolost inila prepuna dogaaja. Nigdje ni traga onom monotonom
ivotu koji ga je titio. Dok je gledao u vlani strop zatvorske elije, dani iza njega
inili su se tako gorko-lijepima.
Otvorila su se vrata elije.

33

Ide na ispitivanje, rekao je straar.

***
Ve na putu do sobe za ispitivanje Drempeti je Lanu zadovoljno tapao po
ramenu.
Vidim da u ubrzo pisati prijedlog imenovanja.
Morala je skakutati da bi odrala korak sa efom.
Mali je krao lijekove, Kolundi ga je otkrio, mali ga je ubio. isto i
jednostavno.
Hvatala je zrak.
To zvui dobro, ali vidite, Armin, Karlov suradnik nam je rekao da je sve bila
Kolundieva ideja.
Hm, pa naravno da e to rei. Bukovinski, zvuite zadihano. Idete li u
teretanu tri puta tjedno?
Naravno efe.
Uli su u sobu. Roko je stajao naslonjen na zid. Drempeti je zgrabio stolicu i
sjeo preko puta Karla. Lana je skliznula u stolicu do njega. Naelnik je debelim
prstima prvi put listao njezine biljeke i mrtio se.
to vam ovo pie?
Mmmm, mentorski, mentorski odnos.
Aha.
Zabuljila se u Karla. Imao je lijepo lice; koato s velikim nosom i tamnim
oima, uokvireno crnom nemirnom kosom. Ipak, ne bi ga nazvala zgodnim
mukarcem. Tijelo mu je bilo puno neloginosti. Noge su mu bile preduge, trup
nekako kratak. Imao je ogroman dlan i prsni ko tanji od mike na ruci. Njegove su
proporcije uznemiravale.
Osumnjienici su obino odmah eljeli ispriati svoju priu, ne nuno istinitu,
ali Karlo je utio. Prekriio je dlakave ruke i grickao raspucane usne. Dopustio si je
samo kratake poglede u Drempretia.

"Vi ste Karlo?"

34

"Da."
"Roeni 1980. u Zagrebu?"
"Da."
"Ime oca Franjo?"
"Da."
"U Domu za stare i nemone radite od 2007. godine?"
"Da."
Zapovjednikov mobitel je zazvonio.
"Da, da, da", govorio je glasno.
Kad je ve stupio na hodnik, naglo se okrenuo i rekao: "Nastavite, kolegice".
Lana je privukla rokovnik i mahnula Roku da sjedne. Znala je da se Drempeti
nee vratiti. Vie se nije bavio zloinima ve policijskom stanicom i Zagrebom koji je
rastao i rastao svuda oko nje.
"Cigaretu?"
Kimnuo je.
I Lana je zapalila. To joj je bila navika. Dosad je puila sa est ubojica, tri
silovatelja i bezbroj lopova. Pomoglo bi joj da se opusti.
"Tvoj prijatelj Armin nam je sve ispriao, mislim da je najbolje da i ti to
uini. Stvari su prilino oite i lako ih je dokazati, a nema smisla da nam jo bude i
antipatian. Pronali smo lijekove u tvom stanu "
Dolo mu je da progovori.
Kad bi samo mogao objasniti kako je sve poelo, kako je mama umirala od
raka i nije dobivala dovoljno lijekova protiv boli. Kako mu je onda doao Kolundi
sa svojom poslovnom idejom. Moda joj je trebao rei da starcima nikad nita nije
falilo jer su zbog Kolundieve tele u HZZO-u uvijek dobivali duplo.
Gledao ju je u oi i dvoumio se. Detektivka mu je izgledala simpatino, mogla
bi ga skuiti, ali na kraju je ipak samo promrsio: "Mogu li molim vas dobiti
odvjetnika."
On e znati to trebam rei, ako ponem priati uvalit u se jo dublje,
zakljuio je.
Bio je miran. Nakon dugo godina svijet se ponovno kretao sporo, vrijeme je
lijeno kapalo kao dok je jo bio djeak na ljetnim praznicima.
Kvragu, pomislila je Lana, ovo e se oduiti.
35

Nevoljko je ustala i otila u svoj ured nazvati pravnu slubu. Imala je tri proputena
poziva Matija posao.
Okrenula je broj pravne slube.

***
Evo nas opet, rekla je Lana i dodala Verici maramicu.
Kao i prije dva dana sjedile su u ravnateljiinoj sobi, za velikim stolom za
sastanke, samo sad je Lana bila na desnoj, a Verica na lijevoj strani.
Ispuhala je nos.
Dakle vi niste nita primijetili.
Nisam.
Njihov partner kae da su dvije godine preprodavali farmaceutske narkotike u
vrijednosti od 30 000 kuna mjeseno!
Verica je tupo gledala u neku toku iznad Lanina lijevog ramena i utila.
Sigurno niste nita primijetili? Kutije, velike koliine lijekova koje odjednom
nestanu?
Nisam, procijedila je
Vi shvaate da tuitelj moda zakljui da je to nemogue. Da je upravo
nemogue da jedna normalna osoba ne primijeti da tolike koliine lijekova nestaju?
Verica je samo kimnula glavom. Htjela je da je ta nadobudna ena ostavi na
miru. Nije ju vie bilo briga.
To bi vas uinilo sauesnikom, rekla je Lana. Za vas je bolje da nam
odmah kaete to znate. Prekriila je ruke u krilu i gledala u sestru.
Nemojte naputati dom, gospoice, rekla joj je nakon pet minuta i izala.
Verica je ostala sama.
Peckalo ju je u uglovima oiju i im je zatvorila kapke istisnula je suze. Da je
barem bila snanija. Moda bi i bila da je baka poivjela i hranila ju obrocima sa
tednjaka na drva. Moda se sad ne bi lomila pred naletom svakoga novog dana.
Sad se sjeala da je Karlo vjeito odnosio i donosio kutije lijekova.

36

Primijetila je i da se esto doaptava s Kolundiem, ali nije tu vidjela nita

sumnjivo. Lijekovi su dolazili i troili se. Starost je teka bolest. Verica se micala u
stranu bavei se svojim poslom i svojim ljubavnim ivotom.
Osjetila je kako joj bijes kucka u prsima.
Kako sam glupa. Roena sam da me ljudi iskoritavaju.
Da sam barem rekla ne Kolundiu, moda bih sad mogla spavati, pomislila
je.
Da barem mogu spavati, zavapila je u ravnateljiinoj sobi na treem katu.

***

Vresk je u TV sali utonuo u fotelju i dosaivao se. Obiao je itav dom i nije
pronaao sestru Vericu.
Kad bi mi samo rekla istinu.
Bio je siguran da joj moe pomoi.
Vlana ruka mu se zalijepila za skaj koji je prekrivao fotelje i naslonjae u
domu. Do njega, na suncu koje je ulazilo kroz velike prozore TV sale, sjedili su starci
koji pate od teke demencije. Sjedili su u kolicima sfrkani u nemoguim pozama kao
da ih je upravo udario automobil. Oni su zaboravili sve o sebi, a i da nisu, ovako
nepokretnima i nijemima, bilo im je nemogue izraziti se. Susretao ih je svugdje,
ostavljene po hodnicima i kutovima, drutvenim prostorijama, parku i vie nije imao
osjeaj da je netko tamo. Isprva im se znao pristojno obraati komentirajui vrijeme
ili kakvu vijest iz jutarnjih novina, ali nakon to ih je jednom dobro promotrio prestao
ih je primjeivati. Uinilo mu se da dua stvarno postoji. Jedino je tako mogao nazvati
ono to je tim propalim tijelima nedostajalo.
Sjedio je prekrienih ruku i ekao da se odnekud pojavi Verica i pone
nepokretne odvoziti u sobe na popodnevni odmor, ali umjesto sestre u salu je uao
Macelj s tanjurom punim kolaa. Sjeo je pored Vreska i dodirivao ga svojim irokim
ramenima.
Kad je prvi put vidio Stjepana Macelja, bio je siguran da je doao u posjet. Bio
je visok i jak, i da na licu nije imao bore duboke kao brazde, Vresk bi mislio da pred

37

sobom ima ovjeka od etrdeset godina. Domom je uvijek etao u drutvu gospoe
irole, malene starice koja je Vreska podsjeala na vrapca. Bila je profesorica
njemakog pa bi esto, kad bi ih sreo kako polako eu niz hodnik, razmijenili
nekoliko njemakih fraza.
Njezina mrava ruka proarana ljubiastim ilama uvijek je poivala na
Maceljevoj snanoj miki. Vresk mu je zavidio.
Radite li oporuke?", pitao ga je Macelj.
Iznenadio ga je njegov mladenaki glas i tvrd zagorski naglasak. Nikad ga
prije nije uo da govori.
Pa ne. Ja sam vam u biti pravni povjesniar."
Tiina ga je tjerala da nastavi.
Mislim, znam teoriju, ali time se nikad nisam bavio."
Macelj je trpao croissant u usta i glasno vakao. Vresku se inilo da jo uvijek
ima sve svoje zube.
"Vidite, nasljeivanje, to je cijela jedna posebna pravna kategorija, mogu Vam
preporuiti nekog. Dosta se mojih kolega time bavi."
"Koliko to kota?"
"Pa odvjetnici naplauju po satu plus da se posebno plaaju ovjere, formulari i
jo tota. Morao bih se raspitati. Ve se dugo time ne bavim."
Macelj je nakon croissanta poeo jesti kremnitu.
"Opseg posla vaan je za cijenu. Znate nije nuno da vam odvjetnik pie
oporuku. Potrebno ju je samo ovjeriti."
"Pitao sam tajnicu. Nije me htjela ni sasluati."
"Da, pa vjerojatno nema iskustva s takvim stvarima. Treba samo popisati vau
imovinu, elje, ovjeriti ju kod biljenika i pohraniti. ak je i pravedno prema
nasljednicima, kasnije nemaju muke na ostavinskoj raspravi."
Macelj je u tri velika gutljaja popio au vode.
"Ja imam sve potrebne kvalifikacije, ali mislim da sam u ivotu napisao manje
od deset oporuka. Nisam jo ni svoju napisao."
Vresk je napokon zautio. Bio je umoran. Promatrao je izblijedjelu tetovau
gole ene na Maceljevoj desnoj podlaktici. Svjedoila je o nekim uzbudljivim danima
i proivljenim avanturama. Nikako nije odgovarala neslavnom kraju u Domu za
umirovljenike i nemone Trenjevka.

38

Sjetio se i Metrovieve skulpture koju je jednom vidio u sobi gospoe

Ljubice.
Dugi su ivoti iza nas, pomislio je.
Macelj je progutao zadnji zalogaj i ustao.
Dovienja, rekao je tiho.
Vresk je uzdahnuo i opustio se. Sala se napunila kao i uvijek prije podnevnih
vijesti. Pogledao je na drugu stranu gdje je bila televizija. Tamo je sjedila gospoa
Bosioi s Gordanom i Petrliem i kad su im se pogledi susreli veselo mu je mahnula.

***
Osumnjieni nema nasilnu prolost. Nemamo otiske, nemamo svjedoke,
nemamo nita to ga povezuje s ubojstvom. Treba nam priznanje, a odvjetnici ne vole
priznanja, razmiljala je Lana gledajui u svoja stopala.
Zato je Roka i momke ponovno poslala u dom.
Naite neto. Moramo ga izbaciti iz takta, rekla im je. Karlo i Kolundi su
dugo radili zajedno, mora da su se ponekad sukobljavali. Netko mora da je uo kako
se svaaju oko politike, ene, dijagnoza... Bilo ega. Moramo ga neim cimnuti.
Imali su samo svjedoenje kvartovskog dilera.
Kolundi je bio ljigavac, rekao im je Armin. Mislim, lik je nosio antilop
mokasinke i zvao cure trebama.
Kad su ga pitali je li ga Karlo ubio, poeo se glasno smijati.
Nema anse, rekao je. Karlo je cool tip.
K vragu, mislila je Lana. I njoj samoj je bolniar djelovao pitomo.
Moda je samo dobar laov. Lova je uvijek jak motiv. Uostalom, zato
jednom ne bi bilo jednostavno? Ponekad je oiti sumnjivac i kriv.
Ovaj je put htjela brzo rjeenje, sluaj bez pravih izazova. inilo joj se da ga i
zasluuje, ali postojao je razlog zato je Lana imala najbolju statistiku meu
hrvatskim istraiteljima.
Koliko god umorna, koliko god optereena, uvijek je davala sve od sebe.

39

Morala je. Neto u njezinu karakteru, neto na to nije imala utjecaja, tjeralo ju
je.
Sve dok je i najmanji detalj strao, sve dok se sluaj pred njom nije rastvorio
poput mehanizma u kojem je savreno jasno koji je kotai pokrenuo koji i stvorio
silu koja je zategnula oprugu, sve do tada, Lana nije bila zadovoljna i nije mogla
prestati razmiljati o dokazima, motivima, rjeenju...
Zazvonio joj je telefon. Zvuk je odzvanjao od keramikih ploica u kupaonici.
Halo?, rekla je i pocrvenila.
Zvao je Roko. Odjednom je postala svjesna da je potpuno gola nasred
kupaonice. Depilirala je bikini zonu. Stajala je na hladnim ploicama s kremom
razmazanom po preponama.
Imam neto, rekao je Roko.
Reci.
Jedan od stareka, Petrli Ivan, kae da je vidio bolniara u domu u noi s 15.
na 16., oko 1 sat.
Odlino!, rekla je.
Taj je dan radio do pet.
Tako je.
Ovo moe biti vano. Mislim da je bolje da uzmemo izjavu u stanici.
Ve sam mu rekao da doe sutra u 10.
Odlino.
Zaklopila je telefon.
Prouavala je svoje lice u ogledalu. Pod strogim svjetlom neonke izgledala je
umorno. Kupaonicom se irio miris paljevine. Prolo je ve petnaest minuta od kada
je na prepone stavila kremu za depiliranje. Iz kutije je izvukla plastinu pahtlu i
poela uklanjati dlake. Onda se istuirala i namazala tijelo mlijekom za suhu kou
kako je na kutiji preporuivalo drutvo europskih dermatologa. Bacila je dlake u wc i
krenula u svoju sobu. Matija je ve spavao na njezinu malom krevetu. Lice je zario u

40

jastuk i duboko disao. Sutra su ili kupiti ormar. Onaj bijeli s velikom ladicom za
posteljinu.
Legla je pored njega na bok. Za neki drugi poloaj nije bilo mjesta. Do jutra se
potpuno ukoila.

***

Verica je leala na krevetu. Plahta joj se nabrala pod leima i ivcirala ju.
Primila bi okove rukama i ispruila se. Isto bi uinila s donjim dijelom plahte, ali
ubrzo bi od muke tijelo opet zgrila u kuglu i povukla ju sa sobom.
Svi e saznati, bila je misao koja joj se neprekidno vrtjela u glavi.
Svi e saznati. Mama, baka, fra Leo...
Bijesno je poskoila na krevetu. Toliko jako da ju je od udarca o madrac
zaboljela glava. eljela je moliti, ali nije se mogla sjetiti rijei.
"Ja sam odvratna, odvratna osoba. Karlo je u zatvoru zbog mene.
Ujutro u im rei!, odluila bi svaku no, ali onda bi toplo sunce i amor
otjerali strahote neprospavane noi i olabavile stisak savjesti. Na trenutke se nije
mogla ni sjetiti to ju je to toliko muilo. Onda bi opet dola veer i Verica bi sama
legla u postelju.
Savjest bi se javila tihim aptom, pa narasla do zagluujue rike.
Verica i Karlo nisu bili bliski. Jedan drugog ne bi nazvali prijateljima, samo
dobrim kolegama, ali Karlo joj je gotovo svaki tjedan inio najveu uslugu koju je
mogla zamisliti: spremao je mrtve.
Moram im rei, vrsto je odluila.
Ispruila je ruku i dohvatila kutijicu lijekova koja je stajala na ormariu pored
kreveta.

41

Glava etvrta

Josipa Bosioi i Gordana Fiku razgovarale su naslonjene na prozor ispred

ambulante. Tiho su aputale i nisu primijetile Vreska. On bi se inae potrudio da ih
izbjegne, ali ovaj put ga je zainteresirao udan jecaj debele starice. Nastavio im je
prilaziti, najtie to je mogao, ali kad je Josipa zatitniki zagrlila svoju prijateljicu
znao je da je primijeen. Okrenule su se i pozdravile ga. Gordani su se suze slijevale
niz obraz.
to je, draga gopoo?, rekao je zabrinuto i stavio joj ruku na rame. Nije mu
odgovorila, samo je briznula u glasan pla i otila. Gledao je u njezinu veliku
pozadinu i snane ruke koje su se njihale dok je hodala. Usprkos debljini bila je
okretna. Za razliku od Josipe ona je uvijek bila nasmijana.
Kakav neobian par, uinilo mu se vie puta kad bi ih nakon doruka vidio
kako hodaju ruku pod ruku i guraju kolica gospoe Ljubice.
"Neto se dogodilo?", pitao je.
"Preplaila se sirota, ve dvije kontrole su joj otkazane", rekla mu je Josipa i
uhvatila se za prozorsku dasku. Bolna grimasa uinila je njezino lice jo runijim.
Koja nesretna kombinacija, pomislio je. Ovjeeni obrazi i malene oi.
Tamna maslinasta put i suha, roava koa. I onda taj nos. Taj nos koji je poinjao
sasvim diskretno, bio uzan u korijenu, ali onda se irio i strmo sputao skroz do gornje
usne.
Nad nekom drugom enom bi se saalio, potraio bi u njoj toplinu i cijenio
njezinu produhovljenost, ali Josipa je prgavo nosila svoje runo lice.
"Doli ste na pregled?"
"Da."
"Bojim se da nita od toga, glavna sestra je otila u vizitu u hospicij, a Verice
jo nema. Doktor, ako doe, doi e iza pet." Negdje u pola reenice nestalo joj je
daha i misao je zavrila apui.
"Jeste dobro?", pitao ju je.

42

Moram potraiti gospou Fiku, tako je jadna zabrinuta, ne mogu je ostaviti

samu.
Krenula je niz hodnik. Negdje malo prije ugla gdje hodnik skree i iri se u
ono to su stanari zvali promenadom naglo se skvrila. Poela je mahati lijevom
rukom pokuavajui se uhvatiti za zid. Izgledalo je kao da je na filmskoj traci koja je
zapela i stalno se ponavljaju samo dvije sliice. Kad se uvjerila da joj niz dugaki
hodnik nitko ne dolazi u susret, dovukla se do fotelje. Grevito se uhvatila za trbuh,
stisnula oi i zagrizla usne da ne bi kriknula od boli. Haljina joj se raskopala na
prsima. Gledala je niz svoje smeurane grudi, ali nije imala snage dii ruku i pokriti
se. eludac joj se pretvorio u veliku pulsirajuu ranu. Na svaku poru na njezinu tijelu
izbijao je znoj i Josipi se inilo da mirie na trule. Bojala se da joj koa ne prsne i
njezino tijelo ne izriga samo sebe.
Sa stepenita su dopirali glasovi. Bili su sve blii i blii. Obuzela ju je panika.
Zamirila je, kao da e joj to pomoi da bude nevidljiva.
Dvije su se susjede polako uspinjale. Razgovarale su o penziji koja je ovaj
mjesec dva dana kasnije sjela na raune i prole su bez obaziranja.
Sjedila je tako ukoena jo barem pola sata, a onda je bol poela jenjavati.
Zakopala je dva gumba na prsima i otvorila oi.
Kako bi se naslaivali da samo znaju.
Ustala je i krenula prema Gordaninoj sobi. Jedino je nju eljela vidjeti.
Promrzla je prolazei pored odkrinutih prozora hodnika.
***
U rano jutro Lana je stajala pored Matije u salonu namjetaja na rubu grada.
Veliki duan bio je pun ljudi i Lana se sjetila da je subota.
Civili se odmaraju, pomislila je.
Matija je na kasi dogovarao dostavu. Kupili su ormar koji je eljela. Veliki,
bijeli, od bambusa, s ogromnom ladicom za posteljinu na dnu. Kotao je malo vie od
njegove mjesene plae, ali dobili su ga na otplatu u est rata.
Takav se komad uvijek isplati. Uostalom, sad kad dobijem poviicu...,
zadovoljno je razmiljala i gledala kako ispisuje retke podataka. Bila je ponosna.
Hoe vode?, pitala ga je nakon to je pogreno ukucao pin.
43

Moe.
Zaobilaznim putem krenula je do automata za vodu. eljela je jo malo
proetati prozranim salonom i sanjariti.
Njeno je, vrkom prstiju, dodirnula dvosjed od eko-koe, pa komodu, pa
stolicu, mogunosti su beskrajne. Na stan. Prostor ureen po naem ukusu. Bez
maminih stolnjaka i plastinih vreica na TV-upravljaima. Moram opet razgovarati s
Matijom.
Kupci su etkali prostranim kuhinjama, dnevnim boravcima, spavaim sobama
i pretvarali se. Na king size krevetu japanskog stila leali su zagrljeni momak i
djevojka. Na smeoj konoj garnituri opustila se cijela obitelj.
U salonu namjetaja budunost je postajala opipljiva. Oputene veeri u
boravku bilo je lake zamisliti na velikoj mekoj sofi.
Doetala je do njihova novog ormara i irom ga otvorila. Zabljesnula ju je
luksuzna bjelina unutranjosti. Jedva je ekala da u njega objesi svoju naranastozelenu haljinu i Martinovo ugljen-sivo odijelo. U njega e sloiti samo svoje najljepe
stvari.
U salonu namjetaja Lanina se budunost izdigla iz pepela i izgledala
vjerojatnijom no ikad. Veselila se intervjuu s Petrliem.
S minimumom ljudstva i radnih sati rijeit u ubojstvo i osigurati poviicu.
Danas je bila sasvim sigurna da je bolniar ubio Kolundia.
Doktor ga je izmanipulirao i navukao na zloin, a onda su se posvaali oko
love.
Matija joj je priao s lea i zagrlio ju oko ramena. Praeni pozdravima
prodavaica polako su ietali iz duana.
Bit e sve o.k. I ja imam pravo na pogreku, rekla je samoj sebi.

***

Vresk je navukao stari demper i hlae i sjeo za stol. Gledao je papire prostrte
pred sobom. Nije mu se pisalo. Svaka mu se reenica inila kao zakljuak i nije mu
bilo jasno kako ljudi ikad zavre memoare. O svom je ivotu iz minute u minutu imao
sasvim razliito miljenje. Napisao je ve bezbroj rijei, ali njihov redoslijed mu se
uvijek inio netonim. Izaao je na balkon i na klupi ispred Doma vidio Veroniku

44

Voljen. Sjedila je pored svoje nepokretne i nijeme bake Ljubice i polako ispuhivala
dim tanke cigarete. Bila je tako lijepa i mlada.
Prekriila je svoje duge noge i gledala na ulicu. Samo dvije klupe dalje
Kolundi je skonao ivot, ali inilo se da to damama ne smeta. Uivale su na
podnevnom suncu.
Vresk se zagledao u zgrene ruke i pogrbljena lea starice. Ne bi vjerovao da
je to tijelo ikada hodalo da pred sobom nije imao Veroniku Voljen. Negdje u
valovima prorijeene kose, tamno plavoj boji oiju, dugim oduzetim nogama nazirala
se djevojka poput one koja je sjedila na klupi.
Ovo je ve trei posjet ovaj tjedan, pomislio je Vresk. Blago baki Ljubici.

***
Roko je masno psovao dok se u vrelom autu probijao od Trenjevke do
policijske stanice u orievoj. Lana ga je poslala u dom po Petrlia. Tim svojim
tankim glasiem rekla mu je to da radi i nikakav molim ni na poetku, ni na kraju
reenice, nije ga mogao udobrovoljiti. Pokuao je po starca poslati uniformu, ali mu je
voditelj smjene rekao da kriminalistika sama bedina svoje svjedoke. Sve to u rano
jutro u subotu jako ga je iznerviralo, pa je namrgoen sjedio pored Lane u sobi za
ispitivanje.
Ona je po stolu prostrla rokovnike i dosjee s fotografijama za identifikaciju.
Za ispitivanja se uvijek temeljito pripremala. Progutala je veliki gutljaj kave i krenula.
"Vi ste Ivan Petrli, roeni 2. travnja 1937. u Zagrebu, trenutnog prebivalita u
Domu za stare i nemone na Trenjevci?", rekla je ozbiljno.
Petrli nije ni trepnuo, nastavio je oputeno sjediti, kao da nije uo pitanje.
Ruke je drao u depovima ofucane jakne i igrao se s mucicama koje je nalazio na
dnu.
Zovete se Petrli. Petrli Ivan?, pitala ga je glasno.
Po djedu sam Ivan.
Dok je govorio, nije gledao u Lanu ve po zidovima sobe.
Jesam Vam vratio novine?, pitao je.
Lana je zaueno pogledala Roka. Jo uvijek mrzvoljan, samo je nehajno
slegnuo ramenima.

45

Roeni ste 2. travnja 1927. ocu Franji i majci Jasminki u Zagrebu?,

nastavila je.
Ja uvijek vratim novine, makar najvie volim imati svoje. Vidite, ja sam radio
u novinama.
Sada ivite u Domu za stare i nemone na Trenjevci?
Hoe li me netko odvesti kui kasnije?, rekao je i konano ju pogledao u
oi.
Da, gospodine Petrli, samo molim Vas, odgovorite na pitanje.
Izvukao je olovku iz depa.
Grad je sad puno vei. Nije se lako snai. Devetka vie ne vozi istim putem.
Gospodine Peterliu, molim vas, recite nam za snimak: vi ste Ivan Petrli,
roeni 2. travnja 1927. u Zagrebu, trenutnog prebivalita u Domu za stare i nemone
na Trenjevci, da ili ne?
Zagledao se u stol. U drvetu je pronaao krivudavu liniju i krenuo ju pratiti
kaiprstom. Prst je vukao gore-dolje, gore-dolje...
Volim stii na popodnevnu uinu.
Gospodine Petrli!, uskliknula je Lana.
Molim?, zaueno ju je pogledao.
Nagnula se nad stol i poela govoriti u kazetofon.
Juer, 9. travnja, u domu, razgovarali ste s istraiteljem Rokom Periem.
Rekli ste, citiram: 2. travnja, vidio sam bolniara u domu oko 1 sat u noi. Pitao Vas
je: vidjeli ste bolniara Karla Modrinia u domu za stare i nemone Trenjevka?
Odgovorili ste, citiram: Da.
Petrli je poeo nervozno gnjeiti al koji mu je poivao na krilu.
Odvest ete me kui?
Gospodine, molim Vas, saberite se. Odgovarajte na pitanja.
Petrli je brojao vunene niti u tamno-plavom alu. Prstima je prelazio preko
njih traei im poetak i kraj.
Zimi je hladno u domu.
Posegnuo je za olovkom i poeo iscrtavati kut Lanina rokovnika. Ona ga je
zgrabila i glasno zalupila.
Gospodine Petrli, znate li to je opstrukcija pravde? Obrazovan gospodin
poput Vas to sigurno zna.
Papir treba tedjeti, rekao je i izvadio raun iz depa.
46

Zamirila je. Obuzeo ju je teak umor.

Samo ponovite to ste rekli 9. travnja..., proaptala je.
Ali Petrli je zaneseno arao po papiriu i isputao neki neobian zvuk. Sitne
linije koje je vukao skoro su se pretvorile u crte.
Ponovite to ste rekli! Samo ponovite to ste rekli, k vragu!, viknula je.
Roko je ustao i priao mu blizu.
Mrmljao mu je u uho: Ovo to inite zove se ometanje istrage i ozbiljno se
kanjava. Zavrit ete u zatvoru.
Lana je nastavila: Zato ga titite?
Je li Vam netko prijetio? rekao je Roko unosei se starcu u pognuto lice.
Petrliev tihi cvile utopio se u brujanju automobila koji su prolazili
Petrinjskom.
Ne laite nam. ovjek je mrtav. Mrtav! to ste Vi radili u predvorju Doma u
jedan u noi?
Malo rano za etnjice.
Jeste li bili u kuhinji?
Jeste li spretni s noem?
Moda ste predugo ekali na red u ambulanti.
Mrzili ste Kolundia?
Kruili su oko njega kao morski psi i naizmjence ispaljivali pitanja.
Va je sin nedavno proveo no u zatvoru?
Bio je malo grub prema djevojci?
Odgoj poinje kod kue.
Starcu je lecnula ruka, pa je ramenom glasno udario o stol. Pobjegao je u kut,
do prozora, kao ranjena ivotinja, i cvilei prislonio glavu na staklo.
U zatvor ete! To nije dom, nema doktora i bolniara. Nema uine i posjeta
rodbine!, traila je neke stranije rijei, ali bila je prebijesna.
Mislite da su zatvorenici pristojni prema starekima?
Iskoristi slabosti, iskoristi slabosti, odzvanjalo je Lani u glavi. To joj je
profesor Lozert ponavljao u dvoritu akademije. Mislio je da nee moi biti okrutna,
pa se njom bavio vie no s drugim novacima, a ona je paljivo kimala glavom.
To nisu moje novine. To nisu moje novine..., ponavljao je Petrli zalijepljen
za prozor.

47

Lana, morate se pomiriti s injenicom da ljudi lau. I to esto, rekao joj je

Lozert.
Gledala je starca kako mumlja o novinama i glasno se proderala: Vi ete
tamo umrijeti!
Krv joj je iknula u glavu. Krajikom oka vidjela je Rokovo uasnuto lice, a
sobu je ispunjavao glasan cvile.
Osjetila je svu silinu svoga bijesa. Bio je stvaran i nasrnuo je urlajui.
Pomislila je na moderan jednoiposoban stan, Matijino mrzovoljno lice, skupe cipele u
izlogu u Prakoj, ured na uglu, musavu djecu prijateljica, sve to je ve trebala imati
bilo je ljutito i vritalo je na starca koji joj je kvario planove. Koji se preprijeio
izmeu nje i njezinih elja.
Recite istinu!, urlala je na svjedoka prvi put u karijeri.
Ja sam samo crtao. Samo sam crtao..., ponavljao je i tresao se. Gurao je zid
rukama kao da vjeruje da e se otvoriti u prolaz i on e jurnuti niz njega. Odjednom su
mu ruke popustile i udario je glavom. Ogrebao se i u ranici na elu ve se poela
skupljati krv.
To e izgledati puno gore no to stvarno jest, pomislila je.
Osjeala je trnce u vrcima prstiju i pritisak u sljepoonici. Roko e svima
rei.
Mislim da trebamo zavriti, rekao je iza njezinih lea.
Samo sam crtao, cvilio je.
Roko mu je njeno poloio ruku na rame, ali ga je starac histerino udario.
Odmaknuli su se od njega i pustili ga da crta. Uskoro se umirio i prestao cviliti, ali im
jo uvijek nije doputao da mu stave oblog na elo. Rukavom od sakoa svako bi malo
pobrisao krv koja mu je curila u oko i smetala mu. Uskoro je po njega dola jedna od
sestara iz doma.
im ju je ugledao pitao je: to je za veeru?
Mislim da moete birati izmeu kuhane piletine i finog goveeg gulaa.
Uvijek volim ii u posjete, rekao je na izlasku.
Nasmijeio se Lani: Dovienja, gospoice, bilo mi je drago. Lana je tragala za
nekim znakom nervoze ili straha pred svojim muiteljima, ali starac je ponovno bio
bezbrian poput djeteta.
Sestra ju je pogledala i suosjeajno se nasmijeila: Ima dana kad je sasvim lucidan, a
onda ima dana kad misli da kasni u kolu. Takav je Alzheimer.
48

Lana ih je ispratila. Vratila se po rokovnik u sobu za intervjue i pokupila

Petrliev papiri. Nacrtao je nju, samo ljepu. Usne su joj bile puno vee nego u
stvarnosti, kosa joj je bila pregusta i valovita, ali velike makaste oi zaista su bile
njezine. Petrli je odlino crtao.

***
Tablete protiv bolova napokon su poele djelovati.
Josipa je leala na krevetu pod tankom dekom i odmarala. Svaki dan, nakon
ruka, stanari bi se povukli na popodnevni odmor i dom bi utihnuo, ali danas joj se
inilo da je tiina drugaija, dublja, kao da je u naputenoj zgradi, zatvorenih prozora i
zakljuanih vrata, potpuno sama.
Mora da su tablete, palo joj je napamet.
Ustala je, otvorila vitrinu i posegnula za svojim omiljenim albumom. Ispod
plastike na naslovnici, preko fotografije dva malena psia, zataknula je staru
razglednicu hotela Esplanade.
Jadna Gordana, kako se zabrinula. Ali ja u sigurno ozdraviti, mislila je.
U proljee 1938. stajala je pored vrata garderobe i virila u salu za ples hotela
Esplanade. inilo joj se da ako napravi jo samo korak, dva, da e uetati u
fotografiju. Pred njom se prostirala velika dvorana s binom, plesnim podijem i
nekoliko stolova. Na junoj strani francuska su se vrata otvarala na terasu okienu
bijelim cvijeem s koje se pruao pogled na eljezniki kolodvor i Tomislavac.
S kristalnog lustera pljutali su slapovi svjetla i odbijali se od drvenog poda,
glatkog poput mramora. Josipa je taj dan temeljito oistila svoje jedine cipele, ali one
jo nikad nisu izgledale tako prljavo.
Djevojke i mladii naslonili su se na krem zidove dvorane i razgovarali, a
nekoliko nestrpljivih plesaa kruilo je dvoranom isprepletenih ruku ekajui da
glazba zapone. Sve je djelovalo kao dio neke koreografije, poznate svima osim njoj.
Kad je to jutro oko pet izala iz podrumske sobice i krenula na Zapadni kolodvor, nije
ni sumnjala da ovo mjesto postoji. Stvarne su bile samo trenjevake barake gdje je
oboljela od hladnoe i velike kue s drvenim podovima koje je trebalo latiti.

49

To prijepodne Josipa je provela istei mjedene karnie s istonjakim

ornamentima. Ruke su ju boljele, a u nosu joj je lelujao miris tekuine za poliranje.
Sjedi ovdje i ekaj me, rekla joj je Mina i pruila buket koji je dobila od
svoga mladog prijatelja.
Sjela je na prvu stolicu do vrata i gledala u dvoranu. Na pozornicu su se popeli
mladii u bijelim odijelima i crnim leptir-manama i poeli svirati neki talijanski
lager.
Josipa je ukoeno sjedila na stolici. Ruke su joj bile vlane od buketa i morala
je na toalet, ali bojala se pomaknuti. inilo joj se da e njezina runa figura i otrcana
odjea nekako pokvariti tu ljepotu, taj sklad koji je vladao svuda oko nje. vrsto je
stiskala snop grana koji je zavravao crvenim cvjetovima i pokuavala biti nevidljiva.
Prekrasno cvijee. Trebala bi ga malo odloiti. Grije ga dlanom, rekla joj je
krupna djevojka iz stolice pored.
Josipa je zbunjeno utila.
Evo, namoila je svoj rupi u au vode i omotala vrak grana.
Djevojka je nastavila govoriti o ruama. Dugo joj se nitko nije tako obraao,
sve otkad je dola u Mininu kuu. Za staru poslugu bila je uljez, djevojka s ceste. U
njezinoj blizini su utjeli, a im bi se maknula komentirali su njezino roavo lice i tvrd
naglasak. Ova ju je djevojka gledala ravno u oi i toplo se smijeila dok je govorila. U
Zagrebu to jo nije doivjela.
Tvoja je gospoa vrlo lijepa, rekla joj je zahvalno.
Ona mi je prijateljica. Zove se Ljubica. Ja mislim da je ona najljepa djevojka
u Zagrebu.
Gledale su ju zadivljeno dok im je prilazila. Gordana se iroko nasmijeila i
skoila na noge.
Vratit e mi rupi sljedei put. Dovienja, rekla je.
Dovienja, pozdravila ih je, bilo mi je drago.
Tako je prije mnogo godina upoznala Gordanu i Ljubicu.

50

***
to je meni? Pa to nisam ja, mislila je Lana skrivena u svojoj sobi u dnu
hodnika. Obrazi su joj bridjeli od srama.
Postala sam bijesna i ogorena, odvratna, odvratna.
Sjedila je za svojim stolom, ali je okrenula lea hrpi papira i gledala kroz
prozor.
Ja sam Lana i najvie na svijetu volim rjeavati zagonetke. To sam ja. Kako
sam mogla zaboraviti tko sam? Ja ne muim starce da bih dobila poviicu. Ja
skupljam dokaze i zakljuujem. Ja hvatam zloeste i titim dobre ljude. To sam ja.
Niz obraz joj je kliznula samo jedna suza, ali ipak joj je bilo lake.
Okrenula se prema stolu. Kroz staklo koje ju je dijelilo od hodnika vidjela je
Roka u velikoj sobi. Neto je glasno govorio i mahao svojim miiavim rukama. Svi u
sobi gledali su samo u njega. Bio je privlaan, roeni voa, ula je vie puta od
impresioniranih kolega. Bila je sigurna da govori o njoj i Petrliu.
Uskoro e cijela postaja znati da je mala treberica izgubila ivce.
Sjetila se konferencije u Zadru i osjetila gaenje i bijes.
Kad bi ga barem mogla nekako rasparati i svima pokazati tu veliku prazninu u
njemu.
Bila je ljuta. Ona e uvijek kopati, pokuavati i grijeiti, a on e biti blizu;
dovoljno pametan da primijeti njezine greke, preglup da ga itko krivi to sluaj nije
rijeio sam. Bila je ljubomorna. Njegov e ivot biti sretniji od njezina.
Tako se zabuljila u Roka da nije primijetila da je preko stola gleda tambuk iz
arhive. Bio je u kolicima, pa su mu oi bile malo iznad hrpe papira koja je stajala na
njezinu stolu.
Posluao sam ispitivanje, rekao je palei cigaretu, nita strano. ovjek je
svjedok, pa nee mu ljubiti guzicu. Tako ionako se nakon pet minuta niega vie nije
sjeao.
Slegla je ramenima i protrljala obraz nadajui se da nitko nije vidio njezinu
suzu.

51

Roko je debil, zato i sere toliko protiv drugih, zakljuio je. Savio je ruku i
poput frizbija zafijukao fascikl na njezin stol. Sletio je tono ispred Lane. Dobro je
gaao. Za njega se prialo da je bio najbolji snajper u HV-u. Jednom joj je rekao da bi
uvijek zamirio prije no to bi opalio. Tako jednom nije primijetio neprijatelja kako
mu prilazi i dobio je metak izmeu 13. i 14. kraljeka.
tambuk nije poznavao njezina oca, ali Lani se inilo da je posebno voli ba
zbog njega. Bili su poput starih suboraca. Za nju bi cijelu no kopao i traio dosje koji
je moda postojao. Nakon to se rastao znao je prespavati na starom kauu u sobi
pored kotlovnice.
to bi se dogodilo s tatom da je doao nepokretan kui?, palo joj je jednom
na pamet.
to je to?, pitala je otvarajui fascikl.
Neto za tebe, sluaj Kolundi. Pogledaj ime se bavila jedna od tvojih
bakica.
ime?
itaj!, rekao joj je i okrenuo kolica prema izlazu.
Ostao nam je jo samo dio stare papirnate baze. Trebat e nam jo dan, dva.
Rukama je uhvatio prljave kotae i zavrtio ih. ula je kripu gume na parketu
sve dok nije doao do kraja hodnika.
Lana je poela itati prvu stranicu fascikla prepunog dokumenata.
Zazvonio joj je mobitel. Bio je Matija.

Glava peta

Laka je no to izgleda, mislio je Vresk nosei Vericu u WC. Znao je to

treba raditi. Nauio je s Karmen.

52

Podboio ju je na koljku, vezao joj kosu gumicom i gurnuo dva prsta u usta.
Sestra se napinjala i stenjala, ali iz usta joj je izlazilo samo malo sline. Sadraj njezina
eluca bio je na krevetu.
Oko pet ujutro probudila se leei u velikoj rigotini.
Ne mogu se ni ubiti, pomislila je i posegnula za telefonom. Nazvala je
Vreska.
Halo, javio se profesor hrapavim glasom.
Doite u moju sobu, molim Vas, rekla je i spustila slualicu.
Sjetila se da je zakljuala vrata pa se nekako dovukla do njih i otkljuala ih.
Legla je na tepih. Kad je Vresk doao, duboko je spavala. Napipao joj je puls i snano
protresao.
Zovem hitnu, rekao joj je.
Molim Vas, ne, rekla je sasvim razgovijetno. Sve sam ispovraala. Moram
Vam neto rei.
Ozbiljno je promatrao kako se klati s lijeve na desnu stranu i razmiljao.
Molim Vas, strpat e me u Vrape, rekla je i moleivo ga gledala, dobro
sam.
Uzdahnuo je i odnio ju u kupaonicu. Onda je smotao plahte s njezina kreveta i
iznio ih na balkon. Sunce je ve bilo visoko, a zrak gotovo topao. Selskom su brujali
prvi automobili.
Kad se vratio u kupaonicu, Verica je sjedila na podu i jecala. Vresk ju je
podigao, stavio u tu i otvorio hladnu vodu na najjae.
Idem nazvati inspektoricu, rekao joj je vrsto.
O. k., odgovorila je.
Sjeo je na njezin krevet i birao broj mobitela s vizitke. Zvao je mladu
inspektoricu Bukovinski. Osjeao se vano, osjeao se jako, osjeao se kao nekad.

***

53

Kad ju je Vresk nazvao, Lana je jo uvijek sjedila za svojim stolom i

oajavala. Nabrzinu je ustala i gotovo se iskrala iz stanice. Nije joj bilo ni na kraj
pameti da sa sobom povede Roka. Za samo dvadeset minuta bila je u domu. Vresk ju
je ekao u Veriinoj sobi na etvrtom katu.
Imate mi neto za rei?, pitala je blijedu sestru, ali Vresk joj je samo pruio
sliku ultrazvuka neroene bebe. Nekoliko je sekundi prouavala sjenovite i svijetle
dijelove fotografije i pokuavala razaznati ljudski lik.
Ve je bezbroj puta inila to s prijateljicama, topei se nad ljepotom budueg
potomka, ali ovaj je put bilo drugaije.
Moderni ultrazvuci su u desnom gornjem uglu imali ime pacijentice, ali ovdje
ga je netko izrezao. Otkrivao je to neravni rub fotografije.
Zato bi to vama netko ostavio na jastuku?, pitala je Lana smireno i ekala
odgovor. Nasluivala je o emu se radi. Broj sluajeva rastao je i rastao, kako je
stasala nova generacija klinaca. Sa svojim tijelima ponaali su se slobodno, a u glavi
su im glasovi majka i oeva aputali o raju i paklu, o smrtnom grijehu i ubojstvu.
Verica je opet poela plakati.
Radili smo abortuse. Ja i Kolundi, procijedila je.
I netko zna i ostavlja joj poruke, zavrio je Vresk i pogledao prema stolu na
kojem je stajala poruka koju je pronaao u njezinoj ladici i lutkica prelivena crvenim
lakom.
Lana je ustala i iz torbe izvukla nekoliko plastinih vreica. Na ruke je
navukla rukavice i dokaze brzo poslagala u vreice.
Verice, radili ste ilegalne abortuse, zatajili ste policiji vane informacije,
svojim ste postupcima ugrozili zdravlje i sigurnost stanovnika doma. Sve su to
ozbiljne optube.
Znam, rekla je tiho i jo se jae zamotala u deku kojom ju je Vresk pokrio.
Zato nam to sad govorite?
Jer je Karlo nevin, ja znam tko je ubojica, rekla je Verica ozbiljno.

54

***
Lanu je iznenadilo koliko je brzo zaboravila na Petrlia i svoj jutarnji ispad.
Inae je bila puno stroa prema sebi. Nakon razgovora sa sestrom Vericom nazvala je
Roka i rekla mu da pokupi Veroniku Voljen i njezina deka. Onda se spustila dva kata
nie i u drutvu profesora Vreska posjetila Veronikinu baku, gospou Ljubicu.
Njezina soba mora da je duplo vea od moje, rekao je Vresk. Onda se
zagledao u policu i prouavao skulpturu djevojke koja plee.
Otkud joj?, pitao se pomalo uvrijeeno i palcom prelazio preko potpisa
Metrovi.
Ispred njih, u kolicima, spavala je Ljubica. Bila je pokrivena laganom dekom
lila boje ispod koje je izgledala jo sitnije no inae. Poput djeteta.
Lani je zazvonio mobitel.
Imam je. Vozim je u stanicu. Njezin deko poduzetnik na slubenom je putu i
ne javlja se na mobitel.
O.k. Stiem za pola sata, rekla je i prekinula vezu.
Zato smo ovdje?, pitao ju je Vresk zbunjeno. Zbog keri?
Pa, izmeu ostaloga, rekla je otvarajui najdonju ladicu u komodi pored
kreveta. Znate li ime se gospoa Ljubica bavila?
ime?
Prostitucijom.
Vresk je prasnuo u smijeh, ali se jednako brzo i utiao.
Da, da, krhka gospoa Ljubica, rekla je Lana sa smijekom.
1979. uhiena je zbog prostitucije i fizikog nasilja.
Vidite vi to. ovjek nikad ne zna, mrmljao si je Vresk u bradu.
Lana je provirila u sve ladice i ormae u stariinoj sobi i sad je gledala u slike
na zidovima. inilo joj se da nisu Ljubiine. Nije bila sigurna zato je uope dola u
njezinu sobu. Valjda se eljela uvjeriti da starica zaista ne govori, ni ne hoda.
Noem je napala jednu od muterija. Upravitelj hotela je pozvao policiju i
oboje su zavrili u stanici.
55

Noem?
Noem, ponovila je Lana.

***
U sobi za ispitivanje na drugom katu sjedili su Lana, Roko i Veronika Voljen.
Kako ste upoznali doktora Kolundia?, pitala ju je Lana
On je doktor moje bake Ljubice, odgovorila je mirno.
Bila je jedna od onih ena pored kojih se Lana osjeala nevidljivo. Dok je
hodala hodnikom do sobe za ispitivanje, mijenjala je atmosferu. Svi u njezinoj blizini,
i mukarci i ene, koji su dosad razmiljali o poslu i ruku i tisuu glupih
svakodnevnih sitnica, poeli su razmiljati o neem drugom. O seksu, o dodiru... ak
je i Lana razmiljala o njezinoj blistavoj koi.
Kako je samo tako sjajila?
Kad ste zadnji put vidjeli doktora Kolundia?, pitala ju je.
Veronika je utjela. Bila je sasvim mirna, kao da ih je mjerila, vagala.
Razmiljala je o cijeni koju e platiti ako kae istinu. Moda da ih zavlaim,
pomislila je, zovem odvjetnika, ali i to ima svoju cijenu.
Odluila je progovoriti.
Prije kojih mjesec dana.
Zato?
Zbog seksa.
Lana je reagirala kao da je prvi put u ivotu ula tu rije. Pogledala je u Roka.
On je izgledao zaljubljeno.
Bili ste ljubavnici?
Da.
Kako je zapoela vaa afera?
Uinio mi je uslugu.

56

Kakvu?
Medicinske prirode.
Lana je bila impresionirana. Kod Veronike nije bilo drhtavog glasa,
kaljucanja, nelagodnog vrpoljenja po stolici...
Ona se ne boji.
To je bilo tako rijetko da su iskusni detektivi esto znali zakljuiti da pred
sobom imaju psihopata ili osobu s nekom drugom opakom psihikom bolesti.
Nazvati dr. Jurlinu, navrljala je na rokovnik.
Obino su se i najvea nevinaca znojila u sobi za ispitivanje. Svi su neto
zabrljali i zbog toga se krive, a kad se tome pribroji i u Hrvatskoj uvrijeen strah od
autoriteta jasno je zato su i veliki frajeri drhtali kad bi im pokazala policijsku
iskaznicu.
Ali ona ne. Zanimljivo.
Doktor Kolundi Vam je stavio flaster?, pitala je Lana ironino.
Ne. Poljubio mi je koljeno, odgovorila je Veronika sa smijekom.
Mora da uiva kao nikad, pomislila je dok je gledala Roka.
Razgovarali smo sa sestrom Vericom.
Aha, odobrila je Veronika.
Rekla nam je da su na vama izveli pobaaj.
Lana je ekala je da se ukljui, ali Veronika je i dalje utjela i gledala u njih.
Vi znate da doktor Kolundi nije bio ginekolog, niti je registriran za vrenje
pobaaja, nastavila je. Takoer, znate da se izmjena novca bez izdanog rauna
moe smatrati mitom i za davaoca je kanjiva zakonom. Broj prekraja koji ste
poinili je impresivan.
Doktor Kolundi je prijatelj i izvrio je pregled mojih policistinih jajnika,
rekla je Veronika.
To nije ono to sestra kae, napokon se javio Roko.
utili su.

57

Moda je vrijeme za odvjetnika, rekla je Veronika.

Moda, rekla je Lana, a moda biste nam mogli ispriati to se dogodilo,
zato ste prekinuli s Kolundiem i onda Vas mi moda pustimo na miru.
To nikad nije bilo ozbiljno. Ja imam deka.
Gospodin Nikola Jurekin?
Tako je, izrekla je s uitkom.
Iz jednog od fascikala na stolu Lana je izvukla fotografiju.
To je on?
Da.
Vien je u ambulanti prije mjesec dana.
Iao mi je po recept.
Sestra Verica tvrdi da se posvaao s Kolundiem. Da su urlali jedan na
drugoga i da je nakon sukoba doktor bio jako uznemiren.
Pa, znate kakvi su deki, rekla je Veronika hladno. Mogu zapaliti?
Ne, rekla je Lana.
Gdje ste bili u noi s 15. na 16. travnja?
Doma, u krevetu.
Sami?
Ne, s Nikolom.
Cijelu no?
Cijelu no. Imam lak san, probudim se ak i kad se okree.
Neete se ljutiti ako provjerimo va alibi?
Nikako.
Nemojte naputati Zagreb, gospoice.
Nikako.
Lana je iskljuila diktafon.

58

Veronika je polako ustala, damskim pokretima poravnala suknju i stavila

torbicu pod miku. Lana se uvijek pitala je li ta elegancija uroena ili nauena. Je li to
neka pedanterija u karakteru ili su je majka i baka nauile kako da se dotjera? Lani je
uvijek strao barem jedan uperak ili joj je majica bila mrvicu prevelika u ramenima
ili joj pojas nije pasao uz cipele... Ba kao i njezinoj majci.
Gledala je Veroniku kako odlazi. im je izala iz zgrade djevojka je izvukla
mobitel iz torbice i nakon to je pritisnula dvije tipke stavila ga na uho.
Roko je stao pored Lane i gledao kroz prozor.
Dobili smo Jurekina. Dolazi u stanicu.
Hm, mumljala je.
Ima dvije opomene za remeenje javnog reda i mira, ali zato njegov partner
ima pravomonu presudu za podmiivanje. Njihova firma prijavila je gubitak, a na se
Nikola vozi u slubenom Mercedesu.
Hm, zvui kao pametnjakovi, rekla je Lana. Nalog za pretres?
ekamo da se sutkinja vrati s ruka.
Odlino.

***
Mia, zvala se Mia, krupna cura, Verica je oklijevala sekundu, zapravo
debela. Imala je eernu bolest, zato je se dobro sjeam. Nije eljela da deko sazna
da je trudna. Moda je moete nai po bolesti. Prije ili kasnije svi eerai zavre na
Vuk Vrhovcu.
Sve to je Verica rekla policajac pripravnik je paljivo zapisivao u svoj
rokovnik. Sestra je leala u krevetu jo uvijek blijeda, ali zauujue dobre volje.
Vresk je to vidio milijun puta; olakanje koje donosi priznanje.
Mnogima bi ivot bio bolji kad bi se suoili s istinom, mislio je.
Obavili smo i djevojku jednog pjevaa, apnula je Verica povjerljivo.
Na papiru ispred mladog pripravnika kojem Vresk nikako nije mogao upamtiti
ime stajalo je ve barem dvadeset imena djevojaka koje su abortirale i njihovih

59

polovinih opisa. Svaku od njih trebalo je provjeriti, a i ljudi u njihovoj okolini su

imali sasvim dobar motiv da ozlijede doktora. Vreska je sestra zamolila da ostane s
njima i bude njezin pravni savjetnik. Starcu je to polaskalo, ali ubrzo mu je postalo
dosadno i sestru je sluao s pola uha. elio je biti nasuprot Veronike. Pitao bi je o
prirodi njezina odnosa s doktorom.
Nije tako lako ubiti, za to je potrebna posebna vrsta hrabrosti, mislio je i
prisjeao se hladna pogleda i besprijekorna dranja lijepe unuke gospoe Ljubice.
to e biti sa mnom?, ve ga je esti puta pitala Verica.
Ovla ju je pogledao. Oduvijek je lako gubio interes, zato se i okirao kad je
nakon povratka iz Rima u sebi, svako malo, na najrazliitijim mjestima, poeo nalaziti
Karmen. Sve ostale je tako brzo zaboravio.
Gospoice, Vi pomaete policiji, informacije koje ste im dali vrijedne su, pri
poinjenju krivinog djela bili ste u poziciji podreenog, ima tu mnogo olakotnih
okolnosti. Samo budite strpljivi. Vjerujem da neete jako stradati.
Bio je siguran da bi je on obranio u dva roita. Jo bi njoj drava plaala za
duevne boli.
Moda sam otiao bez borbe, pomislio je. Pa to ako vie ne znam
napamet kazneni zakon. Mogu jo uvijek biti koristan.
Prvi put nakon modanog udara uinilo mu se da njegov ivot moda nije
gotov.
Zaboga, pa ja sam sveuilini profesor, odjednom mu je sinulo. Nazvat u
Aralicu i ponuditi mu da savjetujem u njegovu uredu. Ili moda da se javim nekoj
nevladinoj udruzi... Sad kad imam dovoljno novaca, moda mogu nekome pomoi.
Profesore, mislite da neu u zatvor?, uo je Vericu.
Gospoice, sve e biti u redu, rekao je iscrpljeno.

***

60

Macelj se spustio kat nie i pokucao na vrata gospoe irole. Uvijek je sporo
otvarala, trebalo je vremena da ustane i doe do vrata, a on je bio nestrpljiv. Da je bio
pas moda bi mu dopustili da spava na dnu njezina kreveta, ali Macelj nije bio pas.
Pokucao je jo jedanput, jae. Iz sobe se nita nije ulo.
Prostrijelila ga je strana misao, pa je poeo mahnito udarati po vratima:
Ana!, viknuo je prije no to mu je nestalo glasa.
ile su se na njegovim snanim rukama napele. Bile su poput uadi koja je
obavijala miie i pokretala ih.
Petrli se puna eluca i s novinama pod mikom penjao prema svojoj sobi.
Skrenuo je sa stuba i s poetka hodnika povikao: Je l' sve u redu?".
Macelj se nije obazirao. Navaljivao je na vrata. Iz okolnih soba provirivale su
glave. Bojali su se onog to e vidjeti, ali uzbuenje je nadjaalo strah i tjeralo starce
naprijed prema irolinoj sobi.
Macelj je sve jae navaljivao na vrata.
Gospoa vjerojatno samo duboko spava, dobacio je netko, ali onda se uo
snaan udarac i kripa drveta koje poputa. Macelj se zaletio i provalio vrata. Uao je
u sobu i pred krevetom pao na koljena. im je vidio Anina razjapljena usta i
zelenkasto-bijelu kou, znao je. Mrtvi se ljudi nisu tako jako razlikovali od mrtvih
ivotinja kojih se nagledao na farmi. Ana je umrla. Sama. Dok je on vakao krafne u
blagovaonici.
Uhvatio ju je za ruku i povukao njezino sitno tijelo u naruje. Nakon to ju je
svojim velikim ruetinama cijelu obgrlio, priljubio je obraz uz njezin i ukoio se.
Izgledali su kao neki slavni spomenik patnji.
Kroz guvu koja se stvorila pred irolinom sobom probijali su se pripravnik,
Vresk i sestra Verica.
Sestra je zgrabila irolinu ruku i izmjerila joj puls. Bilo je kasno za pomo.
Okrenula se Vresku i ozbiljnim glasom mu rekla: Molim Vas, svratite do ambulante i
recite sestri Jasenki da pozove kola hitne pomoi.
Vresk je kimnuo i krenuo niz hodnik ostavljajui tihu grupicu da stoji pred
vratima apartmana.

61

***
Zato su policajci opasni?, Lani je bilo sasvim jasno dok je razmiljala o
Nikoli Jurekinu i njegovu odvjetniku.
Oko est popodne umarirali su u stanicu s mobitelima na uima i bilo je teko
odgonetnuti koji je odvjetnik, a koji poduzetnik. Lana ih je promatrala kroz staklo u
sobi za ispitivanje. Obojica u ranim etrdesetima, sa skupim kouljama lagano
zategnutim oko trbuha. Sako na traperice bila je uniforma tih poslovnih ljudi s
propalim firmama i aktovkama od najmeke talijanske koe.
Promatrali su ih i ekali da prestanu razgovarati, ali u kratkim pauzama
izmeu poziva vadili su tablete i mahnito prstima slajdali po ekranu. Nakon pola sata
Roko i Lana su se pogledali i prasnuli u smijeh.
Idemo, rekao je.
Moe.
Sjeli su nasuprot ispitanicima i pristojno ekali da Jurekin zavri razgovor.
Obrati se mom ovjeku za predikciju bilance, rekao je i spustio mobitel.
Odvjetnik je izvukao komad papira i progovorio:
Ovo je izjava mog klijenta. Mi smatramo da odgovara na sva vaa pitanja
vezana uz njegov odnos s doktorom Kolundiem i otkriva kretanje mog klijenta u
noi ubojstva to razumijemo da vam je u ovoj situaciji od interesa. Znamo da je
njegova zarunica gospoica Voljen ve dala izjavu koja potkrepljuje nae navode.
Moj je klijent zauzet ovjek i tako je elio olakati posao i sebi i vama.
Odvjetnik je zautio i pogledao na sat. Jurekin je svojim dlakavim palevima
pisao poruku.
Roko i Lana nagnuli su se nad izjavu i krenuli itati. Ubrzo su digli pogled i
naslonili se. Sada je odvjetnik pisao poruku, a Jurekin je lupkao po tabletu.
Lana se nakaljala, ali to nitko nije primijetio.
Kad ste otkrili da se Vaa zarunica jebe s doktorom koji je abortirao Vae
dijete?, pitao je Roko glasno i glave su se podigle.

62

Lana ga je skoro zagrlila.

Dobro radimo skupa, pomislila je.
Odvjetnik je okirano progovorio: Ovime zavrava naa suradnja. Doli smo
vam pomoi u istrazi, a vi zlostavljate mog klijenta.
Oprostite, ali bilo je teko privui vau panju. Moete li nam rei kada ste
saznali da Vaa zarunica ima odnose s doktorom? To ne spominjete u svojoj izjavi.
Odvjetnik je izvadio vizitku i stavio je na stol.
Molim da svoja daljnja pitanja uputite preko mojeg ureda Weber Zadro
Weber.
Vi naravno znate da ste koritenjem ilegalne usluge prekrili niz zakona i
doveli ste ivot svoje zarunice u opasnost?, rekao je Roko.
Je l' moj klijent za neto optuen?, uzvratio je odvjetnik.
Ne jo, rekla je Lana.
Kada ste shvatili da ljupka gospoica Voljen ima odnose intimne prirode s
dobrim doktorom? , ponovio je Roko ljubazno.
Jurekin je ostavio sve svoje ureaje i gledao samo u Roka. Nosnice su mu se
bijesno irile i ispod te uglaene vanjtine izgledao je kao lav koji se sprema na skok.
Neki se pradavni, primarni mehanizam pokrenuo i Lana je bila sigurna da pogledom
mjeri Rokovu miinu masu, doseg ruku i brzinu zamaha. Traio mu je slabe toke i
pitao se moe li iz te borbe izai kao pobjednik.
enska mu je puno vea faca od njega, pomislila je Lana.
Odvjetnik je Jurekina snano stisnuo za rame. On se prenuo i ustao. Mobitel
mu je opet zazvonio, ali ga je ovaj put bijesno bacio u svoju aktovku. Bio je
prenervozan da njeno miluje touch screen. Na vratima se jo jednom okrenuo i
pogledao Roka. Koa mu je sjajila od znoja.
Pourimo, moramo se jo javiti naelniku Prokopecu, glasno je rekao
odvjetnik.
Lana i Roko mirno su ih promatrali.
Temperamentan momak.

63

Ljigavac.
Lana se zamislila.
Neki manje dobri ljudi, neki osvetoljubivi ljudi, moda bi pomaknuli koji
otisak prsta tu, moda koju dlaku tamo, i optuili ga za ubojstvo ili neto drugo, samo
zato to im se ne svia. Samo zato to ga smatraju odvratnim ljudskim biem. Neki
manje dobri ljudi, neki manje dobri policajci, ali ne i Lana i Roko.
to emo? pitao je Roko.
Ima alibi i dok se gospoica Voljen ne predomisli moramo vjerovati da je
istinit. Ne smijemo gubiti previe vremena na njega, ali to ne znai da nai kolege u
financijskoj ne smiju pronjukati po Jurekinovim i tvrtkinim raunima. Je l' tako?
Tako je, rekao je Roko i krenuo nazvati deke u Vukovarskoj.

***
Mlad,

perspektivan,

ef

ambulante,

od

jeseni

specijalizant

otorinolaringologije doktor Tin Kolundi. Istovremeno i preljubnik, kradljivac, diler,

mesar... , mislila je Lana.
Pacijentici s Veriina popisa nakon abortusa ponudio je injekcije Botoxa po
povoljnim cijenama.
On je bio manje doktor, vie kao neki medicinski poduzetnik, pokuavala si
je objasniti Lana. Nije on elio lijeiti ljude, on se htio obogatiti, mogao je biti bilo
to; veterinar, mehaniar, policajac...
Nije jo znala to sva ta nova otkria znae. Te Kolundieve ekstra
aktivnosti irile su krug sumnjivaca i dovodile ga u kontakt s ljudima koji nisu prezali
od kriminala. Meu narkomanima, dilerima, ljubomornim mukarcima, prevarenim
enama, nije lako pronai ubojicu. Kad mnogo ljudi ima motiv, otkriti tko je zaista
otiao korak dalje puno je tee.
I onda opet to mjesto zloina, sjetila se. Ubiti na otvorenom gdje je
nemogue kontrolirati situaciju iziskuje petlju... Nain ubojstva: klanje... To se rijetko
via u 21. stoljeu. Mnogo je toga neobinog u ovom sluaju.
'Nazvati dr. Jurlinu' napisala je u mobitel.

64

Psihijatrija e sigurno imati to za rei, mislila je i pogledala mamu.

Njezina meka naborana ruka poivala joj je na bedru i smirivala je. Sjedile su
na sofi i dok je Lana razmiljala o sluaju, mama je gledala kako neki engleski kuhar
otkriva ratiku.
Ali to je ratika, rekla je, ta oni ne znaju ratiku?
Podigla je maminu ruku i poljubila je. Voljela je kad bi zajedno utonule u sofu
i gledale televiziju.
U tim trenucima oputenosti bolje je ula svoje misli. Osjeala je kako se u
njezinoj glavi pomiu neki teki blokovi. Zaboravila je na Petrlia i na poviicu,
zaboravila je na stan u novogradnji i na sve svoje strahove. Razmiljala je o ubojici i
osjeala kako u njoj raste uzbuenje. Trebala se samo prepustiti lovu, plijen je ve bio
u blizini.
Bila je dovoljno uzbuena da joj adrenalin izotri osjetila i dovoljno mirna da
bude koncentrirana. Nestalo je straha i sumnje, uskoro e joj se panja suziti na tunel
u koji dospijevaju samo vane informacije, informacije koje su je uvijek neminovno
vodile do rjeenja.
Znala je da nee stati dok se kao pobjednik ne nadvije nad svoj plijen, dok joj
svaki i najmanji detalj ne bude jasan. Trebala je samo ostati fokusirana. U tim je
trenucima znala da je roena za ovaj posao.
Malo iza deset zazvonio joj je mobitel. Matija. Javila se, a on je odmah poeo
urlati.
Ja cijeli dan slaem ormar. Ta glupost je nevjerojatno komplicirana, ne mogu
vjerovati, ni jedna rupa se ne poklapa, zna to sam sve morao raditi da bih ga
sastavio.
Odmakla je telefon od uha i utila. Morala se koncentrirati na sluaj. Sve
ostalo, pa i Matija, bilo je smetnja.

***

65

Ljubav, mislio je Vresk. Ljubav, mislio je ekajui da zaspi. Bilo je ve

dva u noi, a on je jo uvijek zavidio Macelju. Ne na boli, bol je bila grozna, ali na
ljubavi. Kako je jo uvijek tako jako volio?
Vresk ve dugo nije osjetio takvu strast, strast koja oduzima dah.
Zadnji puta bilo je to u sobi 233 hotela Central.
Devet mjeseci nakon to je poela njihova veza stigli su u Zagreb vlakom. On
je morao na fakultet, a ona je ila posjetiti sestru. Na Glavnom kolodvoru, kad su se
trebali rastati, Karmen se rasplakala. Nije ju mogao ostaviti u suzama, pa su otili u
hotel i no proveli zajedno.
Sutradan je morao kui po knjige i neto zimske odjee, trebao je i u
Sveuilinu biblioteku i na fakultet, elio se javiti i Krsti. Ali svaki put kada bi se
poeo oblaiti, Karmen bi se ushodala. Glasnije bi govorila, skakutala, a naramenice
spavaice bi joj spadale s ramena, kuna haljina bi joj se odvezivala. On bi stavio
kravatu, ona bi ju skinula. On bi podigao aktovku, ona bi mu je istrgla iz ruke. Bila
mu je toliko blizu da mu je bilo muno, ali se nije mogao otrgnuti. Svaki put bi ostao.
Puili su goli u krevetu uz irom otvorene prozore. Zastori su se njihali na
vjetru koji je poeo odnositi lie s grana.
Iz hotela su izali dvaput. Oba puta do malog marketa iza ugla, jedanput po
pastu za zube, jedanput po potansku markicu za razglednicu muu. Propustili su
povratni vlak za Rim i nije ga bilo briga. Propustio je sastanak sa svojim izdavaem,
ali ni to ga nije muilo.
U Rim su se vratili tek nakon 14 dana. Sili su s vlaka i pozdravili se na
ploniku ispred kolodvora Termini. Kad je ula u taksi, poeo se tresti. Nije mogao
smiriti ruke pa mu je sitni u aktovci poeo zveckati. Ovo je opasno, pomislio je
tada, na toj irokoj rimskoj ulici, i osjetio da ga je strah.
Ljubav, mislio je Vresk.

***

66

Mahnito ju je udarao. Njegove ruke kao da vie nisu bile od krvi i mesa.
Postale su teke kao batovi koji su se s visoka obruavali na njezino tijelo. uo je da
vriti tek kad su upalili svjetlo. Poznavao je taj zvuk. Znao je kako ubiti.
Odvukli su ga do vrata, a zgrene ruke su mu jo uvijek ile gore dolje, gore
dolje. U njegovim akama bilo je jo bezbroj udaraca.
Straha je napokon nestalo. Morao se osloboditi prijetnje koja je njime
upravljala sedam godina.
Ana je mrtva.
Danas je zadnji put poljubio njezino elo i milovao joj ruku, a onda je opet
postao onaj stari, Stjepan Macelj prijeke udi, Stjepan Macelj ubojica. Kad bi njega
neto trznulo, zaboljelo, kad bi mu netko naudio, uinio nepravdu, ruka mu je
instinktivno letjela, tijelo je krenulo. Udarao bi i borio se protiv bilo koga; efa,
inatljiva konja ili ene, duplo bi vraao pijanom prijatelju ili neposlunom djetetu.
Vie nije postojalo nita osim elje da se oslobodi prijetnje.

esta glava

Halo!, rekao je bijesno enski glas.

Lana se zbunila: Stan Dodig?
Znate li Vi koliko je sati?, pitala ju je djevojka s druge strane.
Daj mi slualicu, ula je kako Roko govori.
Halo?
Kaj ti je s mobitelom?
Mora da je crko, sori, kaj se zbiva?
Frka u domu. Jedan od staraca je podivljao i izmlatio bakicu.

67

Koji?
Macelj, onaj visoki, utljivi. Izmlatio je gospou Bosioi, onu epavu staricu
s pretrpanom sobom.
Uas.
Idem u stanicu odmah ga ispitati. Hoe sa mnom?
Naravno. Doe po mene?
Evo me za deset.
Svi semafori su bili zeleni i za manje od osam minuta Lana se zaustavila pred
Rokovom zgradom i upalila sva etiri migavca.
Pravila su pravila, mislila je.
Krenula ga je nazvati, ali se na hodniku na treem katu ve upalilo svjetlo.
Uniforme su na mjestu zloina?, pitao je im je sjeo u auto.
Da. Jedna kola. Drugi su starca odvezli u stanicu. Da ga zapiu.
Valjda nee nita zeznut.
Jo uvijek su stajali, ugaena motora, sa sva etiri migavca upaljena. Lani se
uinilo da na Rokovu prozoru vidi ensku siluetu.
Idemo?, rekao je i pogledao ju upitno.
Vei se, rekla je kao i svaki put kad bi sjeli u auto. Dok to nije napravio, nije
eljela ni motor upaliti.
Roko je nervozno otpuhnuo, vezao se i nastavio s pitanjima.
rtva?
U bolnici.
Premlaivanje?
Zvui vie kao pokuaj ubojstva.
ovjee, rekao je, misli da ima veze s Kolundiem?
Ha, isti dom, isti tjedan. Zadnju intervenciju u domu smo imali prije est
godina i to kraa, a sad dva teka napada u sedam dana.

68

Zanimljivo, skroz, rekao je dok su jurili preko praznog Savskog mosta.

Na semaforu su sreli etrnajsticu. Bila je prazna, samo je jedan mukarac spavao u
stolici iza vozaa. U rukama je grevito stezao vrh vree pune plastinih boca.
Bilo je pola pet i na istoku se tek poela javljati prva danja svjetlost.

***
Josipa Bosioi je leala na treem katu Traumatoloke bolnice u
Drakovievoj. Kroz otvoreni prozor sluala je utanje velikog javora koji je
doekivao kola hitne pomoi i s onim jednim okom koje je mogla otvoriti gledala u
uvijek isti komadi zida. Oko vrata je imala ancov ovratnik pa glavu nije mogla ni
milimetar okrenuti niti lijevo niti desno. Tekom mukom odkrinula je usta i u njih
ugurala slamku. Hladna voda ulazila je u uskuhalo tijelo i Josipa je osjeala svaki
milimetar grla niz koji je tekla.
Moram piti, tijelo treba tekuine da bi se izlijeilo.
Pomakla je ruku tek toliko da vidi je li u gipsu. Prvo lijevu, onda desnu. Bile
su cijele, ali je micanje vraki boljelo. Protegnula je i noge.
Nita nije strgano.
Dola je sestra i zamijenila vreicu punu mokrae. Josipa ju je htjela pitati
tisuu stvari, ali kad je otvorila usta ulo se samo mumljanje.
Jako ste oteeni gospoo, splasnut e to brzo. Morate odmarati.
Doao je i doktor.
To je gospoa?, pitao je i zaueno primijetio da je podigla desnu vjeu i
gledala ga.
Drite se, rekao je i njeno joj dotaknuo rame. Objesio je njezin karton na
krevet i krenuo do sljedee pacijentice.
Samo je pitanje vremena, ula ga je da govori. Nakon toga prestala je sluati
ljude oko sebe.

69

Kad su joj se misli dovoljno razbistrile od sna i svih sedativa kojima su joj
lijeili bol, obuzeo ju je straan bijes.
Prokleti luak. Prokleti luak. Sve e upropastiti. Moram ozdraviti i pouriti
natrag, odluila je.
Pod plahtom je poela raditi vjebe za kukove. Kad bi ih propustila, pa makar
samo jedan dan, cijela noga bi joj se zakoila i potpuno zaboravila to joj je initi.
Gdje je Gordana? pitala se. Dugo nisu bile tako razdvojene. Bojala se za nju.
Postala je krhka. Kako se samo brinula zbog glupih Kolundievih rijei.
Moda joj nisu dali da me posjeti. Vrue je, a ona teko podnosi vruinu.
Zaklopila je oi. Bila je smuena. inilo joj se da gori na vrelom ljetnom
suncu. inilo joj se da je opet onaj dan kad se s Ljubicom sunala ispred stare kue u
Tkalievoj. Ljubica je razotkrila svoje beskrajno duge noge s njenim plavim
dlaicama i zaklopila oi. Josipa se skrivala ispod usijanog kiobrana i pila vodu.

***

Nakon eksplozije zatomljena bijesa, Macelj kao da se zgasio. Sjedio je sasvim

spokojan u eliji u orievoj. Dobro je poznavao te male sobe s elinim vratima.
Dapae, volio ih je.
Prvi put je ubio prije etrdeset godina. Golim rukama. akama je udarao
nekog radnika koji mu je opsovao mater. Bio je vei od njega, ali Macelj ga je ruio
na plonik, ponovno i ponovno. Vreli ljetni zrak oko njih postao je crvenkast, vlaan.
Gomila koja se skupila samo je uasnuto zapomagala iz daljine. Nitko nije pomogao
jadniku pod njegovim nogama pa ga je Macelj nastavio udarati sve dok bijes nije
minuo. Tada je Josip Bedenikovi ve bio mrtav. Osuen je na dvadeset godina teke
robije. Poslali su ga u zatvor u Poarevac.
Macelju se u zatvoru svidjelo. Nitko ga nije dirao, niti je on dirao druge.
Izaao je nakon tono dvadeset godina jer je njegov odvjetnik zaboravio predati
zahtjev za skraenje kazne. inilo mu se da e se brzo vratiti u eliju, ak je i matao

70

o punjenim paprikama koje su svaki utorak bile na jelovniku, ali onda je jedan dan
upoznao Anu irolu, uiteljicu njemakog i zaljubio se.
Nikad nije shvatio zato ba njoj i zato ba tada, ali Macelj joj je vjerovao.
Bio je siguran da ga voli, da ga nikada nee povrijediti ili mu nauditi, i sve se
promijenilo. Poeo je primjeivati lijepo i dobro oko sebe, a kad bi i osjetio bijes, kad
bi ga stigla nepravda, znao je da je netko ba uvijek na njegovoj strani. ivot je poeo
iz poetka. Nestao je stari Stjepan Macelj, ubojica, i rodio se brini, snani div njena
srca. Prekrasna, krhka, Ana nikada nije smjela saznati tko je on zaista.

***
Lana je stajala pred jednostranim staklom sobe za ispitivanje i gledala u
Macelja. Bio je miran.
Oprosti, rekao joj je tambuk i pruio dosje u smeem fasciklu.
To je to to ja priam. Pristup jugoslavenskim arhivama toliko je spor da ih
kontaktiramo samo u sluaju da znamo da se zaista neto dogodilo. Kako smo mogli
znati da je tip u pedesetima u Vrcu pretvorio ovjeka u fairano meso?
Znam, rekla je Lana i otvorila fascikl.
Sve je to trebalo biti uneeno u njegov hrvatski dosje, ali naravno nije.
Znam.
Odgulio je dvadeset godina u Zabeli. To je njihova Lepoglava. Tamo idu
najgori.
Ima i enu. Sad smo se ule. Kad sam joj rekla da je iv, rasplakala se.
Popularan, ha?, rekao je tambuk i pogledao Macelja.
Sinovima je rekla da je otiao na brod i umro.
Odlino.
I invalidi dre ruke u depovima, primijetila je Lana.
Koliko godina ima?
Osamdeset.

71

Misli da je sredio doktora?

Slegnula je ramenima. Ne znam. Dr' mi fige.
tambuk je izvukao ruku iz depa i zaista napravio figu.
Jako je miran, promatram ga ve sat vremena i nije se ni pomakao.
Djeluje mi nekako zadovoljno.
Da, ba to, tip djeluje zadovoljno.
Valjda vie nema kaj izgubiti.
Da.
Idemo?, rekao je Roko prilazei staklu.
Ajmo, rekla je Lana.

***

Roko je intervju zapoeo, s openitim pitanjima o mjestu roenja i roditeljima,

ali starac nije rekao niti rije. Uskoro mu je poeo prijetiti, ali Macelj je jo uvijek
utio. Roko je listao njegov dosje i muio se s irilicom. Svako malo bi naglas
zamijenio B i V i psovao. itao mu je svjedoenja s prvog suenja i nazvao ga zvijeri.
Danas se ba trudi, mislila je Lana. Vjerojatno misli da je s druge strane
stakla Drempeti.
Uskoro je Roko krenuo psihologizirati. Tvrdio je da je Josipa odbila njegove
ljubavne nasrtaje, razbjesnila ga i da ju je zato pretukao. Optuio ga je da je ubio
Kolundia jer mu je uskratio morfij o kojem je bio ovisan.
Lana je utjela.
Kako loe povezuje, pomislila je, ali nije se mijeala. to se vie
ispromauje, to e biti pitomiji kasnije.
Kad je Roko ustvrdio da je Macelj imao seksualne odnose i s Vericom i da je u
napadu bolesne ljubomore ubio svog konkurenta, Lana je prasnula u smijeh.

72

Roko, moete nam donijeti malo vode, rekla je i osjetila njegov ubojiti
pogled. Od bijesa je gotovo poskoio na mjestu. Kao ljutito dijete na igralitu. Stajao
je tako prekinut sekundu, dvije, a onda je bijesno izaao iz sobe za ispitivanje. Iza
stakla je bio samo tambuk.
Moete nam donijeti malo vode, zvonilo mu je u glavi dok su njegove
snane duge noge grabile niz hodnik prema kuhinjici. elio ju je vie no ikad.

***
Sjedili su u tiini, oboje punom teinom naslonjeni na naslon i s rukama u
krilu. Snani starac preko puta ubio je ovjeka golim rukama i prije samo nekoliko
sati pokuao zatui epavu bakicu, ali Lana se osjeala ugodno. Djelovao je spokojno.
ao mi je zbog gospoe irole, inila se kao draga dama, rekla je Lana tiho.
Hvala, bila je prva rije koju je Macelj rekao od kad je Anu naao mrtvu.
Voljeli ste je?
Da, odgovorio je i u oima su mu zablistale suze.
Zato ste i doselili u dom?
Kimnuo je glavom.
To je tako kad nekog volimo, rekla je. Ja bih voljela ivjeti s dekom.
Nije imala to izgubiti, nekoliko reenica o njezinu privatnom ivotu nee je
previe kotati, a moda neto i sazna. Stari je imao osamdeset godina i bio okorjeli
robija. Nisu ga mogli ustraiti, nisu mu imali to oduzeti ili ponuditi. Jedino vano
to su znali o njemu, jedino to su mogli iskoristiti, bilo je da je taj grubi grmalj preko
puta nje poznavao ljubav, onu pravu, duboku.
Teko je danas, nastavila je. Teko je zapoeti zajedniki ivot, imati
djecu, kad ne zna hoe li sutra imati posao.
Gledao ju je ravno u oi.
Vai sinovi imaju sree, ostavili ste im kuu.
Mi jo ivimo kod roditelja, dodala je. Starac ju je gledao sa zanimanjem.
Bilo mu je jasno da neto eli od njega, ali nije jo bio siguran to.

73

Mogu se samo nadati da u napredovati na poslu. Da u rijeiti to vie

ubojstava.
I to je bilo to, savreno jednostavno. Molila ga je da joj pomogne rijeiti
ubojstvo, napredovati na poslu, biti s onim kojeg voli.
Roko je uao u sobu. Nervozno je pred svakog stavio malu bocu vode i buno
se zavalio u stolicu. utio je. Lana je bila na redu.
Starac ju je gledao, procjenjivao, nije bio siguran da ta djevojica zasluuje taj
napor, da zasluuje da progovori.
Gospodine Macelj, da li ste ubili doktora Kolundia?, pitala ga je.
Da, ipak je rekao. Neto ga je na toj sitnoj policajki podsjetilo na njegovu
Anu.
Zato ste prebili gospou Bosioi?, bilo je sljedee pitanje koje mu je
postavila. Na to i na sva druga poslije njega Macelj vie nije odgovorio.

***
Vresk je obukao svoje najbolje odijelo, najfiniju koulju i najnovije cipele. Iz
platnene vreice u dnu ormara izvukao je svoju najdrau aktovku. Bio je to oduvijek
simbol njegove struke. to je odvjetnik bez aktovke, rekla je Karmen kad ga je prvi
put vidjela spremnog za posao. Bila je s njim kad je na magisteriju pomorskog prava u
Napulju drao predavanje o ribolovnim pregovorima izmeu Jugoslavije i Italije.
Sjedila je sa studentima u publici amfiteatra i gledala ga svojim ogromnim oima.
Odrao je najbolje predavanje u svojoj karijeri.
Inspektorica je zauzeta, rekao im je deurni policajac.
Verica je samo kimnula glavom.
Molim da je obavijestite da smo stigli, rekao je Vresk iako je, uz pomo
Verice, Lani ve poslao poruku.
Sjedili su u tiini.Verica je posluala njegov savjet i edno se odjenula. Crna
suknja do ispod koljena, siva majica i sivi demper na kopanje. inilo joj se da je ba
ta dosadna odjea moe spasiti zatvora. Dola je dati slubenu izjavu. Prema njoj e
policija i tuitelj odluiti da li da za sestru trae pritvor ili ne.

74

Moda ete morati ostati, rekao joj je Vresk, ali tek nakon to je popila
Xanax.
Buljila je u pod ekaonice prve policijske stanice u orievoj. Bilo ju je
sram. Mislila je na svoju baku iz Gospia koja je kuhala na parhetu na drva. Dobro
da je vie nema. Umrla bi od srama.
Svi znaju kakvi ljudi zavravaju u policiji: lopovi, narkomani, tamnoputi,
Bosanci... Jo je vie pognula glavu i stisla se.
Verice, profesore!, ula je. Sve glave u ekaonici okrenule su se prema
Karlu Modriniu koji se smijeio s vrata.
Stajao je ispred njih u istoj majici i hlaama, s istim djeakim osmijehom na
usnama.
to vi tu radite?, rekao je.
Verica je skoila sa stolice i zagrlila ga.
Oprosti, apnula mu je u uho.
Za to? pitao ju je.
Bit e vremena za razgovor kad i nas poalju kui. Sada ne smijemo govoriti
o tome, rekao je Vresk.
Karlo je kimnuo s razumijevanjem. Ja sam ugodno iznenaen hrvatskom
policijom, rekao je Verici sa smijekom.
Vi ste puteni?
Na jamevinu. Zahvaljujui vaem kolegi. Karlo se okrenuo i kimnuo
sijedom gospodinu u plavom odijelu. Upozorio me da bi policiju mogli zanimati
korumpirani inovnici u HZZO-u.
Vidite, Verice, rekao je Vresk sa smijekom zloin, kazna, pravda, to Vam
je jako sloena stvar. Nije to egzaktna znanost.
Kolega, rekao je odvjetnik ozbiljno i pruio Vresku ruku.
Drago mi je, odgovorio je profesor.
Pazi di se mi sreemo, rekao je Karlo Verici i snano je zagrlio za rastanak.

75

Verica i Vresk su se vratili na svoja mjesta. Sestra se opet pokunjila, a

profesor je sjedio s leptiriima u elucu. Bio je nestrpljiv. Uvijek kad bi se susreo s
uspjenim kolegama poalio bi to nije otiao u odvjetnitvo. Zahvalnost klijenata bila
je opojna droga i donosila je trenutnu gratifikaciju. On je na knjigama i znanstvenim
radovima radio godinama da bi ih na kraju proitalo sto ljudi. Promekoljio se na rubu
stolice. Jedva je ekao da spasi Vericu.
Mobitel s velikim tipkama koji mu je kupila neakinja poeo je pitati i
vibrirati u njegovu depu. Stigla mu je poruka. Podigao je naoale na nos, zakiljio i
mobitel udaljio od oiju koliko mu je to ruka doputala.
Uspio je otvoriti poruku bez Veriine pomoi i krenuo je itati:

Macelj je priznao.
Ubio Kolundia. Sutra
emo rijeiti sestru

Macelj je ubio Kolundia!, rekao je naglas i upitno pogledao sestru.

***
Kad je izaao iz stanice, Karlo se ljubazno pozdravio sa svojim odvjetnikom i
hodajui s noge na nogu krenuo prema Trgu. Ulica je bila puna ljudi. Nije znao kamo
bi, pa se pridruio onima koji su pred Petrinjskom ekali putovnice i osobne. Uicao
je cigaretu od mukarca iz Donjeg Miholjca. Bila je finija od najbolje trave koju je
ikad puio. Na Trgu se ukrcao na tramvaj. Planirao je otii kui, otuirati se, malo
svirati pa sluati mjuzu, ali se ve kod Branimirove predomislio. Bilo mu je teko.
elio je s nekim popiti pivo, ispriati mu kako je bilo u zatvoru. Kako je to kada si tri
dana potpuno sam i misli da je tvoj ivot zavrio i da si sve ono to voli nepovratno
izgubio.
elio je da mu netko oprosti, da mu kae da je zajebao, ali da e ipak sve biti u
redu.
Odluio je otii kod Petra.

76

etrnajstica je prela most i krenula na dug put kroz Novi Zagreb. im mu je

pogled pao na visoke zgrade i prljave fasade, Karlu je bilo lake. ak mu je palo na
pamet da e ovaj put imati sree i proi nekanjeno.
Moda sam ve nekada prije platio za svoje grijehe i sada mi karma vraa
uslugu, mislio je veselei se pivi kao nikada prije.

***
Kroz prozirnu cjevicu Josipi je sedativ cijelu no kapao u venu. Progonio je
bol, oputao joj miie, uspavljivao ju...
U njezinoj glavi mijeala se prolost i sadanjost, stvari koje su se dogodile i
one koje nisu, stvari koje je eljela i one od kojih je bjeala...
Kroz sjeanja i halucinacije samo se jedna misao uvijek iznova probijala.
Gdje je Gordana?
eljela ju je vidjeti. Ona bi je uvijek umirila.

Sjeala se kako je taj dan ula u prizemlje stare kue obrasle puzavcem.
Gordana ju je doekala s velikom aom hladnog aja s krikom limuna. U penici se
pekao komad govedine i zadnji mladi krumpir, a na parhetu, u tavi, paprika. Miris
vlage i hladnoa koju su zidovi uvijek isijavali potpuno je iezla. Gordana si je ve
dugo mogla priutiti neto bolje; lijep, prozraan stan u nekoj od novih zgrada preko
Save, ali voljela je ivjeti u Tkalievoj. Na toj se prljavoj ulici i danju i nou neto
zbivalo i sasvim se razlikovala od estina u kojima je odrasla.
Sjedile su u velikoj sobi. Oba prozora i ulazna vrata bila su irom otvorena.
Iako su sunane zrake zapinjale na krovu kue nasuprot, toplina je bila nezaustavljiva.
Danas smo se u ivaoni skoro uguile. Mislila sam da u im morati dopustiti
da se skinu u kombinee.
Kako je na poslu?, pitala je Gordana briui znoj krpom.

77

Dobro je, sad sam voditeljica smjene.

Ne ali vie za svojom lijepom glumicom i njezinim generalom?
Ne,. rekla je Josipa i iskapila au ledenog aja. Bilo je vrijeme da krenem
dalje.
Kako je Ljubica?
Dobro, dobro. Na misi je, kod franjevaca. Doi e brzo.
Gordana je s naporom pokrenula svoje golemo tijelo i otvorila penicu. Vreli
joj je zrak zapuhnuo lice i cijela se preznojila.
Mrzim ljeto, rekla je.
Mirisi su ispunili sobu. Prizemni stan imao je dvije sobe, veliku u kojoj se
ivjelo i malu spavau koja je zaudarala na lavandu i vlagu. U njoj je uvijek bilo
hladno dok je u velikoj sobi uvijek bilo toplo. Pored vrata nalazila se vjealica puna
kaputa i kiobrana koje su gosti pozaboravljali. U dnu sobe bili su tednjak i kredenc
zelenkasto-ute boje, a preko puta veliki trosjed. Na vrhu, iznad vitrine s aama bilo
je nekoliko biljenica i mala skulptura djevojke koja plee.
Koji lijepi kipi, rekla je Josipa.
Gordana se nasmijeila i krenula guliti peene paprike.
Ljubica je pozirala kiparu i on joj ga je poklonio. Kau da je neprocjenjiv.
Na Radio-Zagrebu emitirali su snimak druge veeri Opatijskog festivala.
Josipa je duboko udahnula i opustila se. Nigdje se nije tako dobro osjeala kao u
Gordaninoj kuhinji. Tu nije bilo stalnih izazova ena s kojima je radila, niti majke
koja se doselila u Zagreb. Ovdje je sve uvijek bilo mirno, uredno, toplo...
Gospoa na katu odlazi u Dom, rekla je Gordana i prekinula tiinu.
Da?
Da, juer nam je ponudila da uzmemo njezin stan. teta.
Zato teta?
Pa ba sada. Htjela sam ti prije rei, ali nisam bila sigurna.
Ustala je i prila malom sudoperu. Prerezala je limun i poela ga cijediti.
Imala je snane ruke, primijetila je Josipa, poput mukarca. Ve deset godina bila je
78

vozaica tramvaja i svaki je dan satima vrtila ruicu za gas u dvojci s jednim kolima
koja je ila skroz do Branimirove.
Ja i Ljubica emo otii. U Split. Ona je trudna i eli poeti ispoetka. Tamo
gdje je nitko ne zna. Ja u joj pomoi. I meni treba promjena, rekla je Gordana.
Niz njezino krupno tijelo slijevao se znoj. Nosila je iroku ravnu haljinu do
ispod koljena. Znoj je nesmetano tekao niz vrat, po trbuhu...
Malo van Splita ima jeftinih kua s dvoritem. Bit e dobro za bebu,
nastavila je. Dolazit e nam u posjetu, zar ne?
Naravno, uskliknula je Josipa u potpunom oku.

***
Vresk je leao na krevetu i buljio u strop. Ve satima nije mogao zaspati. Bio
je uzbuen kao prije nekoga vanog predavanja ili dalekog putovanja i nije se mogao
smiriti. Ne prije no to sazna odgovor na pitanje zato je Macelj ubio Kolundia i
prebio gospou Bosioi? Slutio je da je odgovor zanimljiv.
Macelj nikad nije iao doktoru. Bio je jak kao konj. Sve to ga je u ivotu
zanimalo bila je irola. Moda je Kolundia ubio zbog nje? Ali zato?
Razmiljao je satima i uvijek mu se inilo da je odgovore na sva ta pitanja mogla znati
samo jedna osoba u domu.
Gospoa Bosioi. Gospoa koja je uvijek sve znala i poznavala svakoga.
Gospoa koju je Macelj sino gotovo ubio.
Pokuao je zanemariti injenicu da mu je brbljava, suiava baba oduvijek ila
beskrajno na ivce i sve realno promotriti.
Svaki je put doao do istog zakljuka: Ne moe biti sluajnost da istu no
kada irola umre Macelj pokua ubiti Bosioiku. Ona sigurno neto zna.
Negdje pred jutro Vresk vie nije mogao izdrati.
Pa ja imam skoro osamdeset godina, ega se ja bojim? Zatvora?, shvatio je
nakon neprospavane noi. Ustao je iz kreveta i otiao nai kutiju s alatom koju je
drao u regalu.

79

Obukao je crnu trenirku i crnu majicu. To ga je samo uinilo uoljivijim na

osvjetljenom hodniku, ali inilo mu se prikladnim.
U Maceljevoj sobi nisu nita nali , ali Josipinu nitko nije prekopao. Moda
tamo otkrijem neto to ih vee.
Vresk je s kutijom alata pod mikom izaao na hodnik.
Nije ona rtva, bio je siguran. Nije ona taj tip.
Doao je do njezine sobe i rasprostro alat po tepisonu. Maglovito se sjeao
kako provaliti jer je nekoliko puta pomagao susjedi kad je zalupila vrata s kljuem
unutra.
Zagledao se u traku kojom je policija zapeatila njezinu sobu i zastao. Nije
bilo lako prekriti zakon kada si cijeli ivot proveo prouavajui ga, volei ga,
provodei ga...
Moram, rekao je i podigao odvija i eki.
Prislonio je odvija na bravu i tek tada primijetio da je peat ve strgan.
Uhvatio je kvaku i stisnuo ju. Vrata su se sama otvorila. Kleei na podu gledao je u
Gordanu Fiku koja je sjedila u Josipinoj omiljenoj fotelji i listala jedan od njezinih
debelih albuma.

Sedma glava
Jo juer naveer nazvao ju je Drempeti i estitao joj.
Odlino, mala, ovaj tjedan u slubeno zatraiti tvoje unapreenje. Onda u
malo istelefonirati i super.
Hvala efe, ali nismo jo gotovi. Imamo priznanje bez motiva. Ne znamo
zato. Starac uti ko zaliven. Priznao je i to je to. Njegov branitelj kae da e traiti
psihijatrijsko vjetaenje, ali Macelj ne eli ni s njim razgovarati. Neto je tu udno.
Ha, uzmi jo vremena, pokuaj saznati zato, napii izvjetaj, ali priznanje je
priznanje, mala. A i njegova prolost govori svoje.

80

Da, znam, rekla je, ali se ipak jutros rano vozila u svojoj Golf trojci i ila
kod Karla Modrinia.
Bili su njegovi pacijenti pet godina. Mora neto znati, mislila je dok je
ekala u koloni na Zagrebakoj.
Virila je u auto u drugoj traci, jedan od onih monovolumena koji su uvijek
djelovali nestabilno. Za volanom je bila ena, moda samo nekoliko godina starija od
nje. Iza nje, na zadnjem sjeditu u dvjema stolicama sjedili su djevojica i deko,
oboje mlai od pet godina. Djevojica je imala otvorena usta. Po grimasi je znala da
urla na sav glas. Pogledala je mamu, koja je gledala naprijed i isto kao Lana
naizmjence stiskala gas, konicu, gas, konicu...
Izgledala je umorno.
Lana je upalila radio. Svirala je neka lijepa, njena pjesma.
Moram razgovarati s Matijom, pomislila je.

***
Kako si?, pitala ga je Lana.
Dobro, rekao je Karlo. Bolje nego to sam mislio.
Kava?
Moe.
Otiao je u kuhinju, a Lana je sjela na sofu omekalu bezbrojnim sjedaljkama.
Na ovakvim sofama, u ovakvim sobama nita nije bilo hitno, sve se moglo odgoditi.
Uivala je i gledala kroz balkonska vrata. Cijeli je balkon bio prekriven golubljim
izmetom. Karla to vjerojatno nije muilo. Nju bi. Kao to ju je muio i motiv.
Zato bi Macelj ubio Kolundia? Sluaj je gotov kada moete odgovoriti na
ova pitanja: tko, to, gdje, kada, kako i zato, govorio im je Lozert. I, naravno, kada
sve to moete dokazati.

Karlo je u kuhinji stajao iznad dezve i ekao da zakuha voda. Bio je

mamuran, ali veseo. Juer, nakon to se rastao s Petrom, bacio se na planiranje.

81

Trebalo mu je tisuu za reije i tisuu za hranu i pivo. Ako troim dvije tisue kuna
mjeseno, ja ovdje mogu mirno leati do zatvora.
Kad su mu dani pred njim ve poeli izgledati sasvim privlano, zazvonio je
telefon i Lana mu je rekla da ga moraju pitati jo nekoliko pitanja, nevezano za njegov
sluaj.
Mogu doi k Vama odmah ujutro, tako e biti najbre, rekla je.
Ustao je u osam sati, istuirao se i obrijao. Obukao je koulju i tamne hlae
koje je nosio na mamin sprovod i ekao je.
Imali smo jo jedan incident u Domu na Trenjevci. Gospodin Macelj je
napao gospou Bosioi. Premlatio ju je. Gotovo na smrt.
Karlo je ponekad teko povezivao imena na kartonima s pacijentima koje je
lijeio, ali njih se dvoje sjeao. epava starica i ogromni starac.
Da.
Voda je provrela. Karlo je posegnuo za kavom.
Mogu tuiteljstvu potvrditi da ste suraivali i na ovom sluaju. Moe
pomoi.
Karlo je ulio kavu u alice i usredotoio se na njihov razgovor. Bila mu je
slatka. Tako nadobudna, treberica.
Sjeam ih se. Naravno.
Jeste ih ikad vidjeli u sukobu?
Ne, ali ta bakica ima jako gadnu narav.
Zato to kaete?
Jako je bolesna, u biti umire. Ima rak eluca.
Srknuo je kavu, pa nastavio.
Kolundi joj je rekao da nema jo dugo, da mora srediti svoje poslove i
potpuno je poludjela.
Kad je to bilo?
Moda prije mjesec dana.

82

Kako misli poludjela?

Tada ga ta scena nije uope uznemirila. S pola uha je sluao Kolundia kako
gospoi Bosioi objanjava da e uskoro umrijeti. Uinio je to vrlo kratko i
profesionalno. Sasvim korektno, po njegovu miljenju.
Poela se tresti od bijesa. Optuila ga je da lae i da ga je netko nagovorio na
to. Brbljala je neto o nekakvim neprijateljima. Na kraju mu je poela prijetiti.
Prijetila mu je, pitala ga je nestrpljivo. Pa zato nam to niste odmah rekli.
Nisam se toga uope sjetio. To nije bila tako neobina reakcija. Kad ljudima
kaete da umiru, svi iznu. Neki padaju u oaj, mnogi tvrde da laete, da hoete
njihove novce, neki se prave da vas nisu uli. Kuite? Takve trenutke moda ne treba
uzimati kao dokaz.
Izvukao je stolicu i ponudio je Lani. Sjeli su.
Uostalom, zaista je nemogue da ga je ona ubila. Dajte njezin karton nekom
doktoru, rei e vam isto. Ona je u zadnjem stadiju karcinoma eluca. udo je da je
jo iva.
A Macelj?
Lik je zdrav k'o dren. Moda je kod Kolundia bio dvaput u pet godina.
Neka prehlada ili neto.
Misli da je on mogao ubiti?
Fiziki da. Taj lik je jak. U biti nije mi jasno zato je uope bio u domu.
Zbog irole.
Fakat, ona bakica. Njegova cura., nasmijao se. Stareki se esto zaljube.
Je l' se on kad sukobio s Kolundiem?
Kaem ti, vidjeli smo ga moda dvaput. I progovorio je moda dvije rijei.
O.k., rekla je Lana. Okej... Dobra kava.
Sjedili su u tiini i pijuckali.
ta e sad?
Nemam pojma. Moda opet okupim bend.

83

***

Dakle Josipa Bosioi prijetila je Kolundiu jer joj je tip rekao da e

umrijeti?, ponovio je Roko.
Da.
A kakve to veze ima s Maceljem?
Nemam pojma.
Moemo razgovarati s njom?
Zvala sam Traumatoloku, kau da je kritino, da svako malo gubi svijest.
Misle da se nee oporaviti.
Lana je pokupila Roka i vozila prema orievoj. Ili su jo jedanput
razgovarati s Maceljem. No u zatvoru zna omekati ljude.
Na Lisinskom je veliki plakat ve najavljivao novu koncertnu sezonu. Niz
srednjoeuropskih filharmonija na turneji i jedna operna zvijezda koja e u zadnji as
otkazati koncert, komentirao je svake godine Matijin otac, ali bi se svejedno
pretplatio. Predavao je flautu u muzikoj i nekad se davno nadao da e Matija osvojiti
pozornice svojim muziciranjem. Nekad davno, prije no to ga je mama ugurala u
HEP.
Proli su Miramarsku po onom desnom, uskom traku i doli na Zeleni val.
Uhvatilo ih je crveno i morala je stati. Bile su to rijetke minute kada nije bilo guve.
Skrenuli su u Petrinjsku kad je Lani zazvonio mobitel.
Ovdje Fran Vresk, opet se nepotrebno predstavio jer je Lana ve vidjela
njegovo ime na zaslonu telefona. Mislim da biste trebali doi u Dom.
Zato?
Pa ja sam u sobi gospoe Bosioi s gospoom Fiku. Mislim da biste
trebali doi ovo vidjeti svojim oima.
Vi ste na zapeaenom mjestu zloina? viknula je. Znate li vi to ste
uinili?

84

Da, ali mislim da ovo morate vidjeti.

Evo nas, ne miite se, prosiktala je i dala gas.

***
Vresk je sjeo na krevet gospoe Bosioi. Morao se protegnuti. est je sati s
Gordanom prebirao po stvarima s regala koji je prekrivao cijeli veliki zid sobe.
Na njemu je bilo bezbroj albuma s fotografijama, izrescima iz novina,
rokovnika, dnevnika, kutijica punih sitnica...
Svako malo uzeo bi novu hrpu pa sjeo na pod i listao i kopao i listao i kopao...
to radite?, pitao je Gordanu kad je uao u sobu.
Traim neto, odgovorila mu je mirno.
to?
Neto svoje.
Ovo je mjesto zloina, ne smijete tu biti.
Ni vi isto.
Istina, rekao je Vresk. Je l' Vas smeta ako i ja potraim neto?
Ne, rekla je i otvorila novu ladicu.
Vresk je svoj alat za provaljivanje odloio u kut i stao na sredini sobe. Polako
je pogledom prelazio po hrpama stvari. ak su i zidovi bili pretrpani. Slika anela
Gabrijela prekrila je rub katolikog kalendara. Goblen zdjele s voem naslonio se na
sliku mladia u uniformi. Pomaknuo je zavjesu u kutu i ugledao dva metra briljivo
sloenih novina.
23.veljae 1953., bio je datum novina na vrhu.
Sad su imali ime za te ljude koji ne mogu nita baciti, razmiljao je.
Priao je regalu i otvorio vitrinu. Da ne bi smetao gospoi Fiku, krenuo je
kopati sa suprotnog kraja. Nije imao pojma to trai, nadao se samo da je negdje
meu svim tim Josipinim stvarima neto to e mu otkriti zato ju je Macelj elio
ubiti.

85

Uzeo je veliki fotoalbum i sjeo na pod. Na prvoj stranici bila je poutjela

fotografija vijugava ruba koja je prikazivala klupe pune ljudi u sivim Varteksodjelima.
Sabor Socijalistike Federativne Republike Hrvatske? Zato bi to netko
uvao?
Stavio je album na koljena. Na svakoj stranici nalazile su se po dvije, negdje
po tri manje fotografije. Sve su bile iz Sabora, ali razliitih saziva. Moda je na
njima neki uspjeni roak.
Uzeo je drugi nabrekli album. Iz njega je ispalo pismo. Od momka djevojci,
ali toliko nematovito da se pitao kakva je to ljubav bila. Nije zvualo kao ita to je
on poznavao, ipak, slika na koju je naiao bila je lijepa. Bili su pripijeni jedno uz
drugo na livadi prekrivenoj visokom travom i poljskim cvijeem. Usana spojenih u
poljubac, prstiju zapetljanih u njezinu kosu. Netko ih je fotografirao u trenutku
potpune opinjenosti.
Trei album bio je pun fotografija s tuluma i zabava, u etvrtom je uvala
lanke iz novina i razne dokumente.
Nigdje nije uspijevao pronai uobiajenu krivulju fotoalbuma. Nedostajale su
slike trkljave djevojice, priesti, krizme, mature... Gdje su fotografije starih
roditelja, svadbe, ljetovanja, djeice istih oiju, svjeica na torti, crnine..., mislio je.
Niti na jednoj fotografiji nije mogao pronai Josipu.
Posegnuo je za novim albumom. Na prvoj stranici bila je fotografija s terase
hotela Esplanade. Bilo je ljeto i usred metea nalazila se lijepa djevojka duge plave
kose.
Sjetio se zabava odvjetnike komore na kojima je bio i halapljivo listao dalje.
Da sam barem znao cijeniti lijepe trenutke. Sauvati kakvu sliku, ulaznicu, menu...
Sad bi dao cijelo bogatstvo za samo jednu Karmeninu fotografiju. Na tisue
slika lebdjelo mu je pred oima, ali niti jedna nije bila na papiru. Niti jednu nije
mogao primiti i gledati, odmoriti oi na njezinu divnom licu. alio je to nije bar
jednom na sekundu stao i na silu se nasmijeio u polaroid kad ga je molila.
Ja ivim u trenutku, tvrdio je, ali sad je znao da trenutak proe i da ti se
ponekad ini da se nikada nije ni dogodio. Sva pisma koja mu je slala, njezinu vestu i
86

maramu, puknute svilene arape i etkicu koju su dijelili u hotelu Central ostavio je u
Rimu kad je beskompromisno krenuo dalje. Imao je samo onu razglednicu iz Nice
koju je ve godinama koristio kao bookmark.
Nisam sauvao dovoljno dokaza, vrtilo mu se po glavi.
Doao je do zadnje stranice albuma s psiima na korici. Na nju je bila
umetnuta crno-bijela fotografija gole ene. Bila je starija i deblja, ali Vresk je
svejedno prepoznao prekrasnu djevojku s terase Esplanade. U ogledalu pored nje
vidio se odraz mukarca s fotoaparatom, a na komodi, ispred ogledala bila je mala
figurica djevojke koja plee.
To je Ljubica!, uskliknuo je.
Gordana je, prvi put nakon uvodnih rijei koje su razmijenili, obratila panju
na njega.
Da, rekla je.
A ovo je Metrovi.
Da. Nije se od njega odvajala.
Bila je prostitutka?
Bila je najljepa prostitutka u Zagrebu.
A tko je mukarac?
Tadanji gradonaelnik, rekla je leerno i nastavila kopati.

***

Ve je prolo devet sati. Propustili su doruak. Pokrajnjim cesticama krstarili

su kombiji iz kojih je tretalo: Krumpiraaa, lukaaa, a oni jo nisu prekopali ni
polovicu stvari u Josipinu regalu. Vresk je sjedio zbunjen.
to ja uope traim ovdje? Kopam po uspomenama neke jadne starice. Ovo
su gluposti, stvari koje su vrijedne samo njoj. Karte za Damu s kamelijama u kinu
Zagreb? Neke rkarije?

87

Gledao je u fotografiju Tita u novinama na kojoj je netko nacrtao magaree ui

i brkove.
Gluposti.
Legao je na krevet i buljio u strop. arena presvlaka smrdila je po vlazi. Tko
zna to se starom dogodilo? Poizio je i izmlatio alapau, razmiljao je obeshrabren.
Evo ga, tiho je rekla Gordana.
to?
Nala sam.
Vresk se jedva pridigao. Boljela su ga lea. Gordana je u rukama drala
nekoliko listova papira istrgnutih iz biljenice. Sjela je pored njega. Ruke su joj se
tresle.
to je to? pitao ju je.
Moja osuda, rekla je. Na svakom je listu bilo nekoliko sasvim nehajno
navrljanih reenica. Kad ih je proitala, njeno ih je privila na prsa. Suze su joj se
slijevale niz obraz.
Moja jedina izjava ljubavi u ivotu.
Pruila je Vresku papire. Uzeo je poutjele stranice i poeo itati.

Svaki dan te skriveki gledam i ne mogu vjerovati da si mi tako blizu.

Ponekad, kad naglo ue u sobu ja se ukoim. Tvoja me ljepota okira. Dobro da nisi
nita primijetila. 28. 2. 1956.
Prvu stranicu je stavio iza zadnje i nastavio itati.
Dok si stavljala tanjur na stol sav tvoj miris zavrio je u mojim nosnicama.
Nita ne mirie tako lijepo kao tvoje tijelo. Privui te samo jednom k sebi na prsa bio
bi raj. elim ti dodirnuti usne, pruiti ti uitak. 6. 10. 1952.
Na posljednjoj stranici je pisalo:
Moja Ljubice, moja Ljubice, moja Ljubice.... Mogla bih tvoje ime pisati cijeli
dan. Volim te. Ne mogu vie podnijeti da te drugi gledaju. Ne mogu sakriti koliko ih
mrzim. 16. 3. 1958.

88

Ljubica? Naa Ljubica, pitao je.

Da.
Voljeli ste ju?
Jo uvijek je volim.
I nikad joj to niste rekli.
Ne. Ne bi shvatila. Bila je tako lijepa. Poeljna. Svi su od nje uvijek eljeli
isto. Samo ja ne. Ja sam joj bila prijateljica. Razumijete? Nije smjela doznati.
Zato je vae pismo kod gospoe Bosioi?
Zato je ita na ovim policama? Zato to se nekog s tim moe ucijeniti.
Gospoa Bosioi je ucjenjivala ljude?
Da.
Sad je sve odjedanput imalo smisla. Nepovezane fotografije parova, mladia u
ustakim uniformama, gole Ljubice i gradonaelnika... Sve su to bile neije tajne,
skriveni trenuci koji su mogli unititi ivot.
to je htjela od Vas?
Da ostanemo s njom, u Zagrebu.
Sjedili su u tiini nekoliko trenutaka, a onda je Vresk nazvao Lanu.

Osma glava

Brujale su ivae maine u Josipino mjeseno subotnje deurstvo. Stare

singerice, nove Vesne ili Lade, nisu prestajale, bod za bodom, na metrima tkanine.
Danas su ivale njezinu omiljenu haljinu; jednodjelnu s dvorednim kopanjem od
varteksova flanela. Cijela linija proizvodila se za izvoz u DDR. Josipa bi je rado
imala, jednom ju je i isprobala kada su nakon none svi otili kui.

89

U 13 sati u uzavreloj je hali doekala popodnevnu smjenu i raspustila svoje

djevojke. Stotinu ivaih maina istovremeno je zamuknulo i ene i djevojke su se
poele pozdravljati. U garderobi je skinula tamnoplavu kutu i borosane, obula svoje
najbolje cipele i dok su se ostale djevojke naguravale pred ogledalom, puile i
popravljale minku, izala je van. Djevojke su ile u restoran drutvene prehrane
Trnac u Konarevoj. Nju nikad nisu pozvale, kao da ona sama nije djevojka poput
njih.
Na Savskoj je doekala tramvaj i vozila se do Glavnog kolodvora. Sparina je
bila strana, nigdje niti daka vjetra. Kupila je jagode i maline i polako s noge na nogu
etala prema kui svojih prijateljica. Gordana je oboavala maline, a Ljubica jagode.
Ne mogu opet biti sama, tuno je mislila.
Kad je stigla do Tkalieve, bilo je ve 16 sati. Posljednji trgovci s Dolca
gurali su svoja kolica kui. S ulice su polako nestajala djeca i ene, a na pranjavi su
se put slijevali vojnici i pijanci, prostitutke i kockari, frajeri i verceri, svi koji su tu
no u Zagrebu tragali za zabavom ili lakom zaradom.
Kad je dola pred kuu svojih prijateljica, ugledala je Gordanu kako sjedi na
ulici i hladi se lepezom. Otvorila je sve prozore na kui i pokuala rashladiti sobe.
Sjedila je omamljena vruinom i tek kad bi na koi osjetila daak vjetra, oivjela bi
kao i kronje i papirii na ulici oko nje.
Ljubica je ba otila. Zna nju i subotu, rekla je Josipi. Ustala i uvela ju u
kuu.
Hoe limunadu? Ja danas ne mogu prestati piti. Ovo vruine e me ubiti.
Mislim da e mi na moru biti lake disati.
Izvadila je veliki krag limunade iz ostave i nastavila priati o novom vozau
kojeg su dobili na liniji broj 2. Josipa nije progovorila ni nakon anegdota s pijanim
putnicima. Samo je tiho sjedila i pijuckala iz velike ae s okrhnutim rubom.
Jesi dobro? Je l' limunada preslatka?, pitala ju je Gordana.
Josipi je bilo muka. Bolio ju je eludac, a u glavi kao da joj je kucao veliki sat.
Moram to uiniti, nemam izbora, pomislila je.

90

Ja znam to dri na najgornjoj polici ispod brljana, napokon je

progovorila.
Molim?, rekla je Gordana.
Proitala sam tvoju biljenicu. Ako pogleda, vidjet e da nedostaje
nekoliko stranica.
Sa svojih trideset godina Gordana je puno proivjela i svugdje je osjeala
opasnost. Znala je izbjei svakodnevne zamke. Svojoj bi napasti rijetko poklekla i to
nikada u susjedstvu gdje je iskuenja bilo na pretek. Sad joj se od iznenaenja znoj
smrzao na koi, ali ostala je mirna. Svakog je dana svoju strast i njenost skrivala pod
maskom prerano ostarjele ogrubjele ene. Nitko nije sumnjao. Izgledala je kao jedna
od onih koje nisu stvorene za ljubav.
Imam stranice na kojima otkriva svoje prave osjeaje prema Ljubici. Misli
li da bi ona ivjela s tobom, ila s tobom u Split, da zna o emu mata, to joj eli
raditi, kako bi ju dirala? Da zna da si ista k'o i ti odvratni starci zbog kojih moli cijeli
dan?, govorila je Josipa svojim kretavim glasom.
Gordanino je tijelo bilo veliko i mono, i njezin je bijes u sekundi ugrijao
sobu. Dok se Josipi pribliavala s druge strane sobe, sjekla je zrak. Stala je tek kad joj
je vrhom cipele udarila u njezinu. Nadvila se nad nju cijelim svojim tijelom i divlje
disala. Josipa se ukoila i pognula glavu. Bilo ju je strah. Moda je krivo procijenila,
moda je ba Gordana ta koja e joj se konano suprotstaviti.
to hoe?, ula je prijetei glas.
Hou da ostanete tu, u Zagrebu, sa mnom i vie nikada ovo neu spomenuti,
rekla je.
Nakon nekoliko dugih minuta Gordana se okrenula i odetala do starog kaua.
To popodne vie nisu razgovarale, ali je Josipa mirna dola kui.
Uvijek bi prepoznala trenutak kad se ljudi pognu. Kad ustuknu i zauvijek
izgube dio prostora. Tada, ona kao da se irila.
Svaki put je bilo drugaije. Mina Podolski je poela plakati im je Josipa iz
depa izvukla njezino ljubavno pismo lijepom pukovniku. Potpuno slomljena osvrtala

91

se po sobi gutajui pogledom slike i prekrasne fotelje njezina mua kao da ih zadnji
puta gleda.
to hoe?, rekla je tiho, moleivo.
elim otii iz praonice i biti Vam sluavka, vrsto je rekla.
Uvijek sam traila samo ono pravedno. Ono to mi pripada. Traila sam da
budem sluavka, samo sluavka. Morala sam tako. Inae nikada ne bih dobila nita.
Ljudi me nisu voljeli, mislila je Josipa Bosioi na treem katu Traumatoloke
bolnice.
Prolost i sadanjost bile su jedno. as joj se inilo da je s majkom u polju, a
as da sjedi na sunanoj strani Tkalieve. Maloprije je zazivala Gordanu, a onda je
opet mislila da je tek djevojica i da sva ta bol koju osjea dolazi od ibe kojom ju je
gazda upravo istukao.
Moram ozdraviti, bila joj je zadnja misao prije no to se onesvijestila.

***
Provukli su se ispod trake Policija koju su postavili dan prije i uli u
Josipinu sobu. Lana je bila bijesna. Sad i stareki uzimaju pravdu u svoje ruke.
im su uli, Roko je Vresku i Gordani poeo drati govor o ugroavanju
mjesta zloina i visokoj kazni za unitavanje dokaza i sauesnitvo. Izvadio je i lisice
i zveckao njima. Dok ga je promatrala, Lanu je proao bijes i sve joj je izgledalo jako
smijeno.
Roko, rekla je tiho. Ajmo vidjet to imaju.
O.k., ali ako ovo doe na naplatu, bit e tvoj problem.
Potapala ga je po ramenu i okrenula se Vresku.
On je sjedio na podu. Po krevetu je rasprostro niz fotografija, dokumenata,
sitnica... Razmiljao je kako da zapone, kako da sa to manje prie objasni svoje
otkrie.
Gordana je sjedila u fotelji. Naslonila je glavu na naslon. Stranice istrgnute iz
njezina dnevnika poivale su joj u krilu. Bila je jako umorna.

92

Sjeam se ove sobe, rekao je Roko, pregledali smo ju. Hrpa gluposti neke
bakice. Kakve to veze ima s iim?
Gospodine Vresk?, rekla je Lana. Imate nam neto za pokazati?
Vresk joj je pruio isjeak iz novina.
Krenula je itati.
Divljaki ubijen radnik tvornice stolica ipad u Srbobranu
Juer oko 19 sati je u ulinoj tunjavi u ulici u Srbobranu, SAP Vojvodina, ubijen J. B. (31).
Neslubeno doznajemo da je milicija uhitila dvadeset i sedmogodisnjeg S. M. iz Pregrade.

S. M,? upitala je, Stjepan Macelj?

Vresk je kimnuo i dodao joj jo jedan isjeak.
itala je:
Juer je na Okrunom sudu u Novom Sadu Stjepan Macelj (27) osuen na 20 godina
teke robije za ubojstvo Josipa Bedenikovia (31) poinjeno 26. srpnja u Srbobranu.
Osuenik je poslan na odsluenje kazne u kaznionicu Zabeli u Poarevcu.

Dodao joj je fotografiju.

Ovaj u lijevom gornjem uglu. To je Macelj.
Na crno-bijeloj fotografiji bilo je ratrkano desetak kanjenika u uniformama
raznih tonova sive. Samo je Macelj gledao u kameru. Sve ih je nadvisivao za glavu i
njegovo se koato lice ocrtavalo bolje od mesnatih obraza oko njega.
Lana je sjela u fotelju. Roko se motao po sobi ne znajui to bi tono trebao
raditi.
Pruio joj je novu fotografiju. Na njoj je ispod Kolundieva golog tijela
provirivalo ensko. Djeli noge, mesnata ruka, lijepa kestenjasta kosa... Sasvim
dovoljno da Lana prepozna sestru Vericu.
Dobro ju je pogledala pa ju proslijedila Roku.
Vidite ovo, rekao je Vresk veselo vadei sljedei dokument. Nije si mogao
pomoi, volio je kad su stvari postajale jasne.
Pruio joj je naslovnicu starog Vjesnika. Onu na kojoj je netko na Titovu
sliku nacrtao magaree ui.

93

U kutu pie Zeko. Gospoa Gordana kae da je to umjetniko ime gospodina

Petrlia. Jadnik se potpisao. Za ovakvu zezanciju si u Jugi mogao zavriti na Golom
otoku. Razumijete?
Razumijem, rekla je Lana i pogledala regal.
Svi ovi izresci, i fotografije, i pisma, i dnevnici nisu njezine uspomene. To
su tue tajne kojih se ona nekako dokopala, sveanim je glasom zakljuio Vresk. Ti
nepovezani papiri, nasumine fotografije, te gluposti, kako ste ih Vi, Roko, nazvali, u
pravim rukama postaju ubojita oruja.
Vresk je izvukao jo nekoliko izrezaka, fotografija i papiria i poslagao ih na
krevet.
Bio je toliko uzbuen da joj je rekao ti.
Doi ovamo.
U rukama je drao laboratorijski nalaz. Pozitivan na sifilis. Pacijent dr.
Vjekoslav Reisner. Suprug ministrice Vesne Reisner. Kladim se da ona ne zna.
Veina stvari na ovoj polici mogla je ili jo uvijek moe unititi neiji ivot,
zakljuio je profesor.
"Ucijenila je Macelja da ubije Kolundia?"
Da.
Ali on je odsluio kaznu?, rekao je Roko.
"Svejedno je ubojica, i ivi u starakom domu punom plaljivih bakica i
djedica i beskrajno je zaljubljen u gospou irolu".
Roko se naslonio na zid i uzdahnuo.
Vresk je Lani pruio staru bankovnu knjiicu Zagrebake banke.
I ona je nekad davno imala jednu takvu. Na njezin sedmi roendan mama i
tata su ju odveli u banku da otvori svoj prvi raun. Dali su joj i 100 dinara za polog,
ali najvie ju je razveselila mala plava knjiica s njezinim imenom na prvoj stranici.
Sad je listala kroz deviznu knjiicu Josipe Bosioi. Na stranici za njemake
marke, zadnji ulog bio je 5000 DEM, a stanje na raunu je bilo 790 000 DEM.

94

To je od prije 20 godina. Zamislite koliko sad ima novaca?, rekao je Vresk i

pokazao rukom na regal. Pogledajte koliko je to dokumenata, papira, fotografija,
koliko ljudi koje je mogla terorizirati?
Strane li ene, mislila je Lana. Tamo gdje drugi dre slike unuadi ona
ima fotografije preljubnika.
Nije znala od kuda krenuti. Sve na tim policama je dokaz. Sve je moda dio
neke istrage u kojoj nam motiv nikako nije bio jasan.
Arhivi e za ovo trebati mjeseci. Sjetila se tambuka. Nekako joj se inilo
da e on u svemu tome jako uivati.
Zapeatit u sobu i razgovarati sa efom, odluila je.
Sjedili su u tiini jo neko neodreeno vrijeme, zadivljeni. Kakav je to
fenomenalan napor bio. Koja predanost. Polica puna uspomena pretvorila se u
zloudnu arhivu. Krhka starica postala je prepredena manipulatorica. Sve je odjednom
izgledalo drugaije.
to ako zna moju tajnu?, pitala se Lana i srce joj je bre zakucalo.

***
U sobi na treem katu Traumatoloke bolnice Lana je sjedila pored kreveta
Josipe Bosioi i promatrala ju. Sestre bi povremeno svratile i kad bi vidjele da se
starica u gru prevre po krevetu pojaale morfijski drip. Sedativ bi brzo djelovao i
Josipa bi sklupana zaspala na sredini kreveta.
Lani je bilo grozno gledati u to maleno tijelo i smeurano lice. U dva dana
izgubila je polovicu svoje teine i izgledala kao mumija davno preminulog djeteta.
Koa koja je provirivala ispod pokrivaa bila je siva, beskrvna. Soba je zaudarala na
mokrau i dezificijens i Lani se povraalo. Naslonila se na prozor i duboko disala.
Dva primarijusa su joj rekla da se Josipa vie nee probuditi, da nema organa
koji nije zahvaen tumorom, ali Lana je ispred njezine sobe ipak stavila cjelodnevno
deurstvo.
Takvi ne odlaze bez borbe, mislila je.

95

U osam je s Matijom trebala biti u ribljem restoranu i slaviti zaruke Vesne i

Dine, ali rekla mu je da ide sam. Nije joj se avrljalo.
Pala je no. Upalila su se uta svjetla uline rasvjete. Gledala je kako se na
zgradi preko puta igraju sjene. Nazvala ju je mama i svojim je zabrinutim glasom
tjerala da doe doma. Nazvao je i Matija i pokuao joj nabiti grinju savjesti. Sve
parovi, a ja sam sam, odmah joj je rekao.
Oko ponoi je dola sestra. Upozorila ju je da smrt nije lijepa, da je moda
bolje da ode. Mi emo Vam odmah javiti.
Ne brinite, rekla je Lana. Sve dok je postojala i najmanja ansa da Josipa
doe k svijesti, ona e sjediti pored nje. Sada kad je znala tko je ona zaista, imala joj
je neto vano za rei.

Zagledala se u popis koji joj je donijela sestra. Na bolnikom telefonu

zapisivali su brojeve s kojih su ljudi zvali i raspitivali se za Josipino stanje.
Dva poziva iz doma, mobitel Veronike Voljen i jo est nepoznatih brojeva.
Mora da mnogi nestrpljivo iekuju taj trenutak, mislila je. Svi osim mene.
Lana je eljela da se Josipa probudi. eljela je da ozdravi i zavri u zatvoru, ali
za to nije bilo neke anse. Nadala se da e joj barem na trenutak pogledati u oi. Bila
je znatieljna. U moru glupavih zloina i nematovitih kriminalaca Josipa Bosioi
bila je rijetka ptica. Imala je razraenu metodu i savrenu krinku. Sedamdeset godina
se bogatila na tuim slabostima, a u njezinu dosjeu nije bilo niti jednoga jedinog
prekraja. Na papiru je vodila uzoran ivot i samo rijetki e znati da to nije istina. ak
i da kojim udom preivi, Lana nije bila sigurna da bi je uspjeli osuditi.
Probudi se, probudi se, mislila je Lana i sluala kako die.
Kad je deurni policajac pred vratima ve duboko spavao, Josipa je otvorila
oi. Bila je jako edna. Pridigla se i usnama uhvatila slamku koja je virila iz plastine
boce na stoliu pored kreveta. Glasno je srkala sve do posljednje kapi vode. Naslonila
se na jastuk i protrljala oi.
Josipa Bosioi, hapsim Vas za ubojstvo doktora Tina Kolundia,
zastraivanje Verice Starevi i iznuivanje i zastraivanje zasad neodreenog broja
osoba. Jeste li razumjeli?
96

Da bi pogledala Lanu, morala je pomaknuti cijelo tijelo.

Jeste li me razumjeli, gospoo Bosioi?
Nemate vi pojma, tiho je rekla i stisnula gumb na kojem je pisalo pomo.
Jo je bila edna.
Zato ste dali ubiti Kolundia? Zato ga niste ucijenili?
Smijao mi se, rekla je starica zatvorenih oiju. Kad sam mu rekla da u ih
prijaviti za abortuse, smijao se. Rekao je da e me otrovati u snu.
Bol se pojaala i Josipi se pred oima soba vrtila sve bre i bre.
Znate, nikoga ne moete ucijeniti ako on sam na to ne pristane, rekla je Lani
i izgubila svijest.

***
Josipa Bosioi se probudila jo samo jedanput. Bilo je to usred noi i zazivala
je Gordanino ime. Oi su joj bile pune suza. Pokrila se poplunom po glavi da ju nitko
ne vidi. Nije trebala. Bila je potpuno sama.
Zato nema Gordane?, mislila je. Pa bilo nam je lijepo zajedno: Gordana,
Ljubica i ja. Nisam nikog izdala, ni Macelja, ni Petrlia, ni Jelia. Kolundi je morao
umrijeti. Sljedei put bi nekom drugom rekao da je gotov, da mu nema pomoi. Sve bi
nas pustio da crknemo. Kao pse.
Negdje usred noi osjetila je ruke kako je grle. Uinilo joj se da je to bila
majka, ali onda se sjetila da je mama nikad nije grlila. Uspravila se na krevetu i
gledala po sobi. ak je pozvala i sestru, ali nitko nije doao.
Oni ne razumiju. Mrze me, svi me mrze.
Oajavala je cijelu no, ali kad je vidjela da se na istoku pomalja sunce i da
stie jutro, osjeala se bolje.
Poela je i kovati planove: Ovdje u dobiti pravu njegu. Kad prizdravim, svi
e se iznenaditi. O tome je razmiljala kada je izgubila svijest.
To je popodne umrla, sama, u sobi na treem katu Traumatoloke bolnice u
Drakovievoj.

97

***

Vresk je leao na krevetu i gledao u isprint starog lanka iz Vjesnika. U kutu

A4 papira netko je napisao: srpanj 1971.
Kratka kolumna koju je ve nekoliko puta proitao bila je naslovljena Smrt u
ambasadi. Na fotografiji se nalazila Karmen. Smijeila se i pod ruku drala Franju
Petrievia, naoita jugoslavenskog ambasadora u Rimu, svog supruga. Nosila je iste
one velike crne naoale i oker baloner koje je imala na sebi kada ju je prvi put vidio.
Bila je prelijepa.
Vresk lanak nije isputao iz ruke otkad ga je u depu iznio iz zapeaene
sobe Josipe Bosioi. to je starica s njime htjela, je li znala za njegovu vezu s
Karmen ili je to bila samo jo jedna afera od koje se moda mogla okoristiti nije znao,
ali kad je na velikom regalu nabasao na njezinu fotografiju osjetio je bol kakvu nikada
prije nije osjetio.
Ambasadorova supruga Karmen Petrievi pronaena je bez svijesti na podu
kupaonice..., stajalo je u lanku.
Preminula je u Agostino Gemelli bolnici 9. srpnja...
Nigdje nisu spomenuli da je popila aku tableta za spavanje, ni da je bila
trudna.
Nigdje nije pisalo da ju je njezin ljubavnik kukaviki ostavio nakon to mu je
rekla da ga voli i pobjegao u Zagreb gdje se posvetio karijeri na sveuilitu.
Nitko, pa ak ni Josipa Bosioi, nije mogla znati da se na dan njezina ukopa
utjeio nekom runjikavom djevojkom iz referade.
Za sve koji su ga proitali, taj je lanak bio kraj prie. Za sve osim za Vreska.
Za njega ta pria nikad nije zavrila. On je o Karmen razmiljao svaki dan.
Razmiljao bi o njoj u samoi i u drutvu, ujutro ili naveer, kod kue ili usred
predavanja. Vidio bi njezino divno tijelo na podu hladne kupaonice.

98

to god uinio, ona je bila tu i nedostajala mu. Njegova prljava tajna.

Drao je lanak u rukama i rasplakao se. Cijelu se no tresao i mrmljao:
oprosti. Dao bi sve da ga je mogla uti.

***

U kasno poslije podne, u sobi gospoe Bosioi, meu hrpom kartonskih

kutija stajali su Lana i Vresk. Roko i pripravnik su sve spakirali, ak i deke i tabletie,
i nosili u stanicu. Svaka pa i najmanja sitnica mogla je sluiti za ucjenu ili biti
iznuena tako da je sve u Josipinoj sobi odjednom postalo dokaz. Kad su zavrili, u
apartmanu je ostao samo bijeli domski namjetaj i veliki hrastov regal koji je bio
preteak da bi ga itko i pokuao pomaknuti.
Na hodniku ispred sobe stajala je gomila. Nekima je bilo dosadno pa su se
kao i obino motali tamo gdje se neto zbivalo. Neki su uli da je gospoa Bosioi
umrla i doli su joj odati poast, ali bilo je i novih lica, lica koja u domu nitko nije
poznavao. Takvi bi se polako uspeli uz stepenice, oprezno prili sobi i sjeli negdje u
oak. Zabrinuto su promatrali policajce kako odnose kutije. Vresk ih je razumio.
Njihove tajne, na otvorenom.
Tko je to?, pitala je Lana pokazujui na fotografiju koju je Vresk drao u
ruci.
Moj prijatelj, Miro Budisavljevi, predsjednik vrhovnog suda Jugoslavije.
Gola Ljubica sjedila mu je u krilu. Bila je ve debelo zala u etrdesete, ali je
jo uvijek bila prelijepa ena.
Razgovarali ste s Maceljem?
Pokuali smo, ali ako on ne eli priznati da je rtva ucjene, mi mu ne
moemo pomoi.
to ete s ovima ispred?
Rei emo da sve plijenimo i da se nemaju to brinuti.
Je l' to istina?

99

Ne ba. Ovisi to naemo, ako je kriminal, a nema zastare morat emo

istraiti.
Izali su iz sobe i krenuli niz hodnik praeni pogledima okupljenih ljudi.
Njima u susret ila je Veronika Voljen. U svijetloplavoj haljini i visokim petama
energino je gurala svoju baku niz hodnik.
Dobar dan, rekla je slubeno. Kada mogu oekivati da ete zavriti sa
stvarima gospoe Bosioi, vidite, ja sam njezina jedina nasljednica?
Lana se nasmijeila. Kontaktirat emo vas, rekla je i krenula dalje. Imala je
osjeaj da ovo nije zadnji put da se s njom susree.
Tko zna kako bi se ovo zavrilo bez Vas, rekla je Vresku u parku ispred
doma.
Bio mi je uitak. Vratili ste mi vjeru u hrvatske organe reda.
Nasmijala se.
Vidimo se.
Kad je ostao sam, Vresk je sjeo na klupu i nazvao neakinju. Marta je prolo
ljeto upisala pravo i htio je uti kako joj ide. Moda joj je mogao pomoi. Sve te
asistente, tete u referadi, profesore, poznavao je u duu.

***

U 11 naveer Lana se sparkirala pred svojom zgradom, ali nije otila doma.
Proetala je do kioska i kupila cigarete. Mama ju je zvala ve dva puta, ali nije se
javila. Znala je da bi je razgovor s njom utjeio, a Lana se nije eljela osjeati bolje.
Matija ju je upravo istjerao iz svog stana. Nije ga krivila, ona bi uinila isto.
Sjela je na klupu, zapalila i razmiljala o samoi, o biolokom satu, o
zajednikim prijateljima koji s njom vie nee eljeti razgovarati... Gubila je mnogo,
ali nakon to je Drempetiu predala izvjetaj o ubojstvu doktora Kolundia znala je
da Matiji mora rei istinu.
Sjetila se zabrinutih lica ispred sobe Josipe Bosioi, sjetila se tajni na regalu i
znala je da ne eli ivjeti u strahu.

100

Bio je to samo seks. Trajalo je moda tri mjeseca, onda sam dola k sebi i
shvatila da volim tebe, rekla mu je, ali Matiju je zanimala samo jedna stvar. S
kim?
Roko? Taj idiot? ovjek koji je bio s pola ena u Zagrebu? S njim si se
jebala?
Nije mu mogla objasniti zato. Ni njoj samoj nije bilo jasno.
Gubi se, izlazi van, urlao je sve dok njegova mama nije ula u sobu. Svog
sina nikad nije vidjela tako bijesnog.

Nakon to je na klupi u parku sjedila ve pola sata, Lana je poela drhtati.

Bilo joj je hladno. Lagana proljetna jakna i tanke hlae veeras nisu bile dovoljne.
Svejedno se nije micala. Bila je to njezina pokora.
Moda mi oprosti, u ime skupog ormara i neke djece koju smo planirali...
Nije bila sigurna da to eli. Sve u vezi ljubavi bilo je komplicirano i bolno.
Moda je bolje posvetiti se poslu.
U depu joj je zavibrirao mobitel. Na zaslonu je pisalo: Roko.
Nije se javila. Sjedila je u parku, u mraku, i osjeala kako se udaljava od
svega i svih. Vie je nije bilo strah. Ispred njezina ulaza grupica etaa je raspravljala
o dresuri pasa. Brzo su se razili i park je utonuo u tiinu. Znala je da to nee dugo
trajati, da e se uskoro odnekud uti zvuk policijske sirene. Tako je uvijek bilo.

101