UNIVERZITET U SARAJEVU

KATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTET

Leopold Bogdan Mandi

Svetac pomirenja
(Diplomski rad iz predmeta: Duhovno bogoslovlje)

Student: Marko Slikovi

Mentor: doc.dr. Drago upari

Rujan, 2015.godine
20

UVOD

20

I.

IVOT I DJETINSTVO LEOPOLDA MANDIA

I.1 Biografija Leopolda Mandia

Sveti Leopold Mandi rodio se 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom. U obitelji
Stjepana Mandi i Dragice roene Carevi. Obitelj Mandi imala je korijene iz poznate
bosanske plemike obitelji Didi koja je pred najezdom turaka otila na jadransku obalu jo u
15. st.1 Leopold je krten 13.lipnja u rodnom gradu, u crkvi sv Jeronima. A roditelji mu
nadjenue zaista proroko i znakovito ime Bogdan, upravo zbog toga to je doao u svoju
obitelj kao dvanaesto dijete.2 Ve u ranom djetinstvu bio je krhka zdravlja. esto je kao djeak
provodio sate u molitvi. Pobonost koju je iskazivao prema Gospi usadila mu je u duu
njegova plemenita majka, ljubav prema Majci Mariji pokazivao je ak i u starosti
preporuujui sviju njezinu zagovoru. Udjetinstvu je bio uzoran djeak i neobino poboan u
drutvu. S ocem je svako jutro sudjelovao na svetoj Misi, a kada je dorastao za Svetu Priest
svakodnevno joj je pristupao. Doista je bio utjelovljenje kreposti i vrlina. U igri bi upozoravao
na nepristojno ponaanje ili psovke i ukazivao da ine plemenita djela. Iako je bio najmlae
dijete imao je zapravo estoku ud ali ju je znao svladavati i kao takav roditeljima je zaista
bio dar od Boga.3 esto se znalo uti od vrnjaka da je Bogdan svetac. Dijelio bi svoj kruh sa
prijateljima u koli ili im pomagao u svakom poslu. Njegov ivot je bio kua, crkva i kola.
Radije bi izabirao molitvu nego igru.4 U esnaestoj godini donio je ivotnu odluku postati
redovnik i sveenik. Ta odluka se pojavila u njegovom srcu ve u osmoj godini. Za
redovniko zvanje se vrlo rano odluio i Padre Pio stupajui u kapucine. 5 Poticaj za duhovno
zvanje bio je i okruje u kojem je ivio. Stalno je alosno proivljavao raskol Istone i
Zapadne Crkve elei biti misionar jedinstva u Crkvi. Leopold se odluio stupiti u kapucinski
red smatrajui da e tako moi najbolje ostvariti svoj veliki ideal. Kad su roditelji saznali za
njegovu elju bili su neizrecivo radosni. Istina oni su u srcu osjeali i roditeljsku bol ali su bili
i sretni da ga je Gospodin izabrao za sebe i da e jednoga dana postati slubenik Svevinjeg.6
I.1.1 Idem u Dom Gospodnji
1

Usp. Pietro da Valdiporro, Otac Leopold, ivotopis sluge Bojega o. Leopolda Mandia kapucina iz Hercegnovog, Zagreb 1963. str.2-4.
2
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str.19.
3
Usp. isto
4
Usp. isto
5
Usp. Renzo Allegri, Padre Pio udesni ivot, Figulus, Koprivnica 2011. str. 10 - 11.
6
Usp. Pietro da Valdiporro, Otac Leopold, ivotopis sluge Bojega o. Leopolda Mandia kapucina iz Hercegnovog, Zagreb 1963. str. 7.

20

Leopold se prvo obratio na kapucine u svome gradu a oni ga upute na provincijala u

Veneciju kojem je poslao i molbu uz preporuku upnika . Na molbu je provincijal pozitivno
odgovorio te je Leopold trebao u novootvoreno serafko sjemenite doi 16. studenog 1882.
Leopold je ujedno bio meu prvim pitomcima ovog kapucinskog sjemenita. Doao je dan
odlaska a njegovo je srce zahvatilo uzbuenje te je s radou otiao u crkvu da zahvali
Gospodinu za iskazanu milost. Plakali su svi: roditelji, braa i sestre. Samo Bogdan nije ni
suze prolio. Kad su ga upitali: Ostavlja nas a ne plae? on odgovori Ali ja ne mogu
plakati. Jer iao je u dom Gospodnji7.
I.1.2 Pokorniki ivot i redovnitvo
Iako se Bogdan inio onako malen, njena tjelesnog zdravlja i nespretan u hodu i s
govornom manom odmah su ga svi poeli saaljevati. Siroe kako e moi podnositi teinu
studija i discipline? Venecijanski su kapucini ivjeli vrlo strogo ak i pokorniki. Nastojali su
obnoviti onu strogou koju su imali u 16. stoljeu utemeljitelji njihova reda. Odjea kakvu je
nosio i Leopold bila je vrlo gruba i od hrapava habita ispod kojeg su nosili grubu halju do
koljena, a koulje i arape nisu smjeli nositi ni za najvee hladnoe. Imali su tek sandale na
nogama. Samostani se nisu grijali i nije bilo prozora ni stakala. Redovnici su uvijek spavali u
habitu na slamnjai bez plahte. U pono bi se budili na molitvu koja je trajala dva sata i esto
su dugo postili. Nikada nisu dorukovali pa im je objed bio jedini obrok u tijeku dana, a za
veeru su imali samo komad kruha uz au vina. Uz to su redovnici bili obvezni na utnju, a
neki su vrili pokoru i biujui se.8 Leopold se oito odluio za utnju pa mu je to kasnije
prelo u obiaj. Nikada nije izvan odreenog vremena rekao uope ni jednu rije. 3. svibnja
1883. Fra Leopold je poloio jednostavne zavjete. Nakon toga ovakav ivot oekivao je i
Leopolda u sjemenitu i novicijatu koji je poeo 20. travnja 1884. Deset dana je kao kapucin
obavljao duhovne vjebe i 2. svibnja obukao redovniko odijelo promjenivi ime u fra
Leopold. Nakon dvije godine sjemenita u Udini i oblaenja redovnikog odijela zapoeo je
novicijat u samostanu Bassano del Grappa. Vrijeme koje je proveo u novicijatu bilo je
odluujue za ivot fra Leopolda jer tad stvorene odluke obdravao je sve do smrti.

Dan

kasnije primio je pismo poslunosti od svog provincijala oca Eduarda iz Verone koja je
glasila: Budui da ste posebnom milou Gospodnom zavrili godinu kunje i poloili
7

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 40 41.
8
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 23 24.
9
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 4445.

20

jednostavne zavjete i tako postali pravi redovnik, pod svetom vam poslusnou odreujemo da
preete u na samostan u Padovi, gdje ete se pod vodstvom svojih poglavara i otaca uitelja
svom duom predati uenju humanistikih znanosti te ete sve vie usavravati duh svoga tek
prihvaenog zvanja i tako se pripremati da se sasvim posvetite Gospodinu polaganjem
sveanih zavjeta. Fra Leopold je to pismo preme tadanjem obiaju sauvao za ivot kao
sveano oitovanje volje svojih poglavara kojim se uvijek elio ponizno podlagati.10
I.1.3 Stjecanje znanja i studij
Fra Leopold je zapoeo studij filozofije u Padovi. Studiju se osobito marljivo posvetio
smatrajui kako je sveeniku to znaje neophodno pogotovo ako eli biti misionar. Njegova
elja da postane misionar sve je vie rasla i na taj nain. esto je traio vjenu istinu u djeima
crkvenih otaca i nauitelja osobito sv. Tome Akvinskog, a duhovno nadahnue u svome
najdraem svecu sv. Franji Asikom. 11 Njegov kolski kolega msgr. Sebastian Cuccarola
svjedoi kako je fra Leopolda upoznao prvih godina u sjemenitu takav bio u Padovi za
vrijeme studija i Veneciji samo to je jo vie napredovao u kreposti i pobonosti. Nije volio
itati knjige koje nisu bile znanstvene vrijednosti nego samo velike pisce i mislioce proniui
tako da se sve vie priblii Gospodinu12. Dana 20. listopada 1888. poloio je u Padovi sveane
zavjete i tako se konano potpuno posvetio Gospodinu. Zavjet poslunosti koji je prihvatio
bio je sredinje toka redovnikog ivota u kojoj nije bilo ni mogunosti za bilo kakav
kompromis jer je elio biti savren redovnik13.

II.

LEOPOLD MANDI SVEENIK

10

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 44 46.
11
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 27.
12
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 47 48.
13
Usp. Isto, str. 220.

20

II.1 Sveeniko djelovanje oca Leopolda

II.1.1 Sveeniko reenje
Konano je doao dan kada je fra Leopolda za sveenika zaredio 20. rujna 1890.
kardinal Agostini u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji. Zasigurno je to bio dan neizrecive
radosti za oca Leopolda i njegove najblie. Svoju mladu misu slavio je daleko od svojih
najbliih i tada je proplakao od radosti i od domotuja, no plakali su i njegovi od sree u Boki
to su rodili sina posrednika izmeu neba i zemlje kako je pisala Bogdanova majka. 14 Nakon
mlade mise i kada je dobio dozvolu za propovjedanje i ispovijedanje otac Leopold je otkrio
poglavarima elju da poe za misionara u rodni kraj, ali zbog njegove slabane tjelesne grae
nisu htjeli za sada usliati njegove molbe on se podloio poslunosti i arko mlio Gospodina
da otkloni sve potekoe. Budui da se zbog mane u govoru nije mogao posvetiti
propovjedanju dao se fra Leopold na ispovjednje da tako koristi duama. Tako je voen
Bojom voljom zapoeo vriti veliki apostolat u slubi dobra. 15 Ve kao mlad sveenik uvidio
je da se nee moi posvetiti aktivnom radu za Crkveno jedinstvo i spoznao da je njegovo
poslanje zavjet koji je nainio da e svakog ovjeka koji doe k njemu na ispovijed primiti
kao Istonog kranskog brata i pomiriti s Crkvom16. Iz niza spisa oca Leopolda o zavjetima
koje ini za Istonu brau donosim ih nekoliko: Sav smisao mog ivota bit e one Boanske
rijei bit e jedan Pastir i jedan ovinjak; Evo, piem pred Bogom po milosti koja mi je dana
opet obnavljam svoje zavjete i prikazujem samoga sebe kao rtvu kao otkupljenje Istone
brae; to svetijim nainom bude ispunjavao svoju dunost to e obilniji biti uinak za
spasenje naroda istoka.17

II.1.2 Poslunost oca Leopolda

14

Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 28.
15
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 48 51.
16
Tomislav J. agi Buni, etri poruke svetog Leopolda Bogdana Mandia, KS Zagreb, 1983. str. 8. 9.
17
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 42 43.

20

Oca Leopolda su nekoliko puta premjetali na razne slube. U rujnu 1897. poglavari
su ga poslali za upravitelja kapucinskog gostinjca u Zadar. Sav sretan je otputovao jer se tako
barem malo pribliio istoku, ali i zbog toga jer ide meu svoj narod gdje je uvijek bilo
njegovo srce. Dolazio bi u razgovor s pravoslavcima kad god bi koji brod pristizao na obalu. 18
Zaudo je kako je otac Leopold ve od mladosti s tolikom jasnoom prozreo da radi na
povratku sjedinjenja u Katoliku Crkvu. Vodei se Kristovim rijeima Niste vi mene izabrali,
nego sam ja izabrao vas..19 esto je otac Leopold skupljao milostinju ili pokazivao poniznost
pomaui u spremanju stolova ili istei prostorije. Svoju poslunost pokazuje i kada ga 1910.
godine poglavari pozivaju natrag u Italiju, u samostan Bassano del Grappa.20
Godine 1905 imanovan je vikarom u Kopru gdje je ostavio veliku uspomenu osobito u
ispovijedanju i ophoenju s ljudima o emu su sauvana brojna svjedoanstva. Kako ve biva
Gospodin je imao planove s Leopoldom i ve 1906. godine poslan je u samostan u Thiene.
Bio je radostan znajui kako se tamo tuje na poseban nain Djevica Marija pred ijom je
slikom znao ostajati satima u molitvi i meditiranju. U listopadu 1910 godine otac Leopold je
imenovan za uitelja klerika u samostanu u Padovi i vrio ju je sve do 1914 godine
predavajui patrologiju.21 Njegova blagost i pravednost su se oitovale i na studentima kada
bi ih u hladne dane znao nakon veere putati na poinak. Nije elio da ue iz straha nego iz
pobonosti. Za Leopolda su rije Boja i Euharistija vrhunac svega sveenikog ivota
posebno je tovao sveenika kao slubenika Bojeg i pred njim bi skidao kapicu pa ak ako
je to bio i mlai sveenik ili tek zareeni Njegovo razmiljanje o sveenicima je bilo duboko
protkano vjerom da je Krist u osobi sveenika u Svetoj Misi. inei djela milosra sve vie
se suobliujemo Kristu.22
II.1.3 Euharistija za Oca Leopolda
Otac Leopold smatrao je euharistiju vrhuncem ivota i cijele vjere kojom je bio itekao
obdaren. Kao to su dani reenja i prve mise najljepe uspomene tako je i svaki tren proveden
na oltaru u susretu s boanskom rtvom. Njegova revnost prema svetome a osobito prema
svetohranitu bila je izraz najoitijeg Gospodnjeg prisustva. 23 Dok je jo bio student nauio
je cijelu etvrtu glavu knjige Nasljeduj Krista napamet koja govori o Euharistiji. S istim
18

Usp. isto str. 43.

Bernardino da Siena, Sluga Boji o. Leopold Bogdan Mandi kapucin iz Hercegnovoga i povratak
nesjedinjenih krana u Katoliku Crkvu, Zagreb 1960. str. 7. 9.
20
Usp. Isto. str . 28.
21
Usp. Isto, str . 28-30.
22
Usp. Isto, str. 47-50.
23
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 81.
19

20

arom slavei i prvu i posljednju Misu. Imamo li u vidu i injnicu da je svaki put plakao kod
pretvorbe o emu su svjedoila njegova braa koja su misila nakon njega,jer su oltarnici bili
mokri od suza. esto je molio i smatrao se nedostojnim one rtve koju ini i prinosi, molei
spominjane molitve.24 Nakon prve Svete Mise Leopold je ponavljao:sad sam imao Misu i
sutra u, naglaavajui tako vanost presvetog sakramanta. Neki su govorili kako se preesto
ispovijeda,ali ona je elio biti potpuno siguran u svoju svetu istou za kojom je uvijek
revnovao . Crkveni oci su nauavali dosta o toj uzvienoj kreposti, kako je to ivot Crkve koji
je u razliitim oblicima djevianstva.25
Za Leopolda u Misi se dobijalo mnogo vie nego li se moglo uzvratiti, takve plodove
koje daje misna rtva trebalo je vratiti zahvalnou Bogu i sluei puku Boanskom. Jedna od
neobinosti bila je da Otac leopold nije odugovlaio s molitvom i zahvalom nakon Svete
Mise, ee bi odlazio u ispovjedaonicu. Mono oruje ima u Rukama govorio je kada bi
podizao ruke s Presvetim, ili dijelio priest. Kazivao bi da je rtva euharistije toliko velika da
i srce mora biti tako veliko kada sudjeluje u tome otajstvu. Jedne zgode ovako je napisao
gospoi Josipi Cremonesi: Kad sluim Svetu Misu, moja misao hrli svima onima koji su mi
se obratili. Ili: U trenutku kada obavljam sveta otajstva, svim arom svoga srca grlim sve koji
su mi se preporuili. Tada sam siguran da u dobiti milost, jer ono to molim u svetoj misi
nije nita prema onome to prinosim.

26

koliko je vrelo milosti sveta Misa vidimo u svakoj

prilici gdje otac Leopold moe govoriti. Oganj svetohranita je bio mistina radost koju je
pokazivao ovaj svetac, pokoji put ga se moe usporediti s mistinim iskustvima sv. padra Pia,
jer su obojica itekako trpili.27 Samo ustanovljenje euharistije je veliki dar povezanosti ovjeka
s Bogom, Bog jest i ovjek jest dakako pred Bogom i u Bogu. U samoj Svetoj Misi ovjek se
sjedinjuje s Bogom, a Krist se predaje kao rtva i prinos. Ne predaje se Krist svakome, ve
razumije se da trai da je netko takav tko ini svetu slubu ovlaten. Jer predana mu je sva
vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18).28 Znao je i osjeao otac Leopold ove Svete Tajne kojima
Bog daruje ovjeka toliko u tanina da bi koji put plakao i prije nego li e pristupiti rtveniku
Bojem Svako toliko bi zadivio sve prisutne ovakvim ponaanjem. Revnovao je i o svetom
prostoru, osobito pazei na istou i odravajui propise o svetoj liturgiji, opominjui bratski
ako bi tko to zaboravio ili izostavio.Kao Ispovjednik svojim pokornicima bi naloio da za
24

Usp. Toma Kempenac, Nasljeduj Krista, Verbum Split, 2005. str 368-373.
Usp. Jorge Medina Estevez, Krepost istoe ,Obiteljski centar, Zagreb, 2010. str 51-52.
26
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 85.
27
Usp. Isto,str, 87-91.
28
Usp. Romano Guardini, Razmatranja o Svetoj Misi, Verbum, Split 2008. str. 131-133.
25

20

pokoru odu posjetiti svetohranite. Vjera kojom je osvajao druge bila je ona koju je ivio i
pokazivao.29 Otac Leopold je znao koliko je vrijedna Sveta Priest, da je ak i bolesnu
subrau opominjao da trebaju primiti Svetu Priest jer im je mnogo lake no vjernicima.30

II.2 Zato sakrament Ispovijedi?

II.2.1 Zato se danas treba ispovijedati?
To se pitanje moe ponavljati u raznim oblicima: ako se treba ispovijedati, zato treba
poi jednom sveeniku da mu kaemo svoje grijehe a ne ispovijedati se direktno Bogu koji
poznaje i shvaa bolje nae slabosti. Dovoljno je pogledati svakidanje ljudske dogaaje koji
raaju nasilje, ratove, nepravde, ugnjetavanje, sebeljublje, zavisti, osvete itd. Duh
modernizma je bio dobrano zahvatio i u vrijeme.Oca Leopolda, pa su se ova pitanja
postavljala i u to vrijeme. Ispovijed (priznanje) grijeha, i sa isto ljudskog gledita, oslobaa
nas i olakava nae pomirenje s drugima. Tim priznanjem ovjek se sueljava s grijesima zbog
kojih se osjea krivim; preuzima odgovornost za njih i na taj nain se ponovno otvara Bogu i
zajednitvu Crkve da sebi omogui novu budunost. (KKC 1455). Rije sveenika
ispovjednika, koji predstavlja Isusa Krista, ini nas sigurnim da smo dobili oprotenje i
oslobaa od mnogostrukih oblika samoprijevare. Djelo spasenja Bog je ve izvrio, ali se ono
nastavlja do konca svijeta. Apostoli vre slubu pomirenja (2 Kor 5,18). To je poslanika
sluba u ime Krista, glasnika pomirenja (usp. 2 Kor 5,19) Otac Leopold je znao rei
poznavajui teologiju i nauku katolike Crkve, da je samo posrednik i da nema nikakve druge
zasluge osim biti posrednik jer je Isus umro za svaku duu, strahujui tako da ne ode u oholost
i ne zgrijei.31

II.2.2 Otac Leopold ispovjednik

Nada i utjeha koju je kao krepost posjedovao otac Leopold bila je zadivljujua i
svetaka ve za ivota. Providnost nam je u ocu Leopoldu pruila jedinstvo i divan primjer
29

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 92- 95.
30
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 94.
31
Usp. http://hrcak.srce.hr/file/135765, 1.10.1015. god.

20

ravnotee ove dvije kreposti. Katekizam navodi meu grijesima protiv Duha Svetoga
preveliko pouzdanje tj. preuzetost da se moemo spasiti bez ikakvih zasluga, a s druge strane
nepouzdanje tj. oajanje u spas. No kako je otac Leopold uspio uspostaviti ravnoteu izmeu
tih osjeaja najbolje nam mogu rei zgode iz njegova ivota one koje je napisao ili usmeno
izgovorio svojim pokornicima. Jedan njegov subrat bio je uvjeren da nije nita, da nema
nikakve zasluge za raj, ali je imao arko ouzdanje i bio je siguran da e postii ivot vjeni
zaslugama i milosrem naeg Gospodina i posrednitvom Nebeske Majke. Govorio je: Nitko
nam nee oduzeti mjesto u nebu. No otac Leopold ga je uputio na pravi put ufanja u Boga.
Strah Boji kao krepost protutea je ufanju, to je strah da ne povrijedimo Boga i on je plod
sinovske ljubavi koja je itekako bila iva u ocu Leopoldu. U ocu Leopoldu je bio prisutan i
strah da zbog naih grijeha neemo moi gledati Boga i dostii ga u nebu. Ovakav strah ga je
pratio i uzrokovao vie patnje negoli njegovo trajno slabano zdravlje. Ali njegov strah je
dosta pomagao pokornicima u ispovijedi. I sam se Leopold bojao jer dolazi sud Boji i kako
e se pred njima opravdati. Ipak nije esto govorio pokornicima o tome da ih ne zastrai. Otac
Leopold je bio i tjeitelj alosnih, uvijek je govorio kako je ljudima potrebna djelotvorna
utjeha da bi nastavili svoj bolan put u susret Bogu. Najbolje o tome govore suze koje su
isplakane u njegovoj ispovjedaonici. I sam je osjeao patnje i bol drugih kao da su njegove
same. Znao je rastjerati sve mrane oluje due poput oca i brata bi postupao prema patnicima.
Gledao je esto u budui ivot i navjeivao stvari koje kao ovjek nije mogao s lakoom
spoznati.32 Kroz 40 godina koliko je proveo u ispovjedaonici trpio je mnoge potekoe.
Uvijek bi iznova davao ljudima odgovor na pitanje to e uiniti otac: Hoe li primiti sina,
kako e postupiti prema njemu?33 Otac Leopold nije isticao svoju naobrazbu, to mu je branila
njegova poniznost. Kako kae njegov pokornik: Uvijek sam imao utisak da imam posla sa
svecem. Govorio bi sveenicima da ispovjednik treba biti brat ili otac koji prima zalutalog
sina. Za njega je ispovjednikovo znaje kao blaga svjetlost koja se razlijeva i osvjetljuje duu
pokornika. Njegove rijei su bile jednostavne, a tako duboke.Svojom mudrou savjetnika
esto je znao sigurno prosuditi to treba uiniti tako da su mnogi crkveni prelati ili upnici
pitali za savjete u tekim sluajevima, a roditelji bi rado iznosili svoje teke poloaje. 34
Jednom je otac Leopold rekao: Kad ispovijedam i dajem savjete ja osjeam svu teinu svoje
slube i ne mogu biti izdajica svoje savjesti. Kao sveenik, sluga Boji, ja se ne bojim nikoga
istina prije i iznad svega. Znao je rei da istina nikad ne stari kao ni grijeh i pomirenje s
32

Usp. isto str. 96 106.

Usp. Boo Luji, Povratak u slobodu ljubavi, KS, Zagreb 2000. str. 118. 119.
34
Pietro da Valdiporro, Otac Leopold, ivotopis sluge Bojega o. Leopolda Mandia kapucina iz Herceg-novog,
Zagreb 1963. str. 26 31.
33

20

Bogom. Otac Leopold je navie cijenio due jer je znao da su otkupljene krvlju Kristovom.
Znao je da je spasenje dua potrebna rtva pa je tako ispovijedao po 10, 12 pa ak i 15 sati na
dan bez ikakva odmora.35 , ne marei za hladnou, egu, umor, bolesti. Ne brini govorio je
svojim pokornicima sve stavi na moja lea, ja u se pobrinuti za to, i preuzimao je na sebe
rtve, molitve, nona bdjenja, postove, bievanja do krvi. Radosno je iao ususret pokorniku,
tovie zahvaljivao mu se i htio ga zagrliti. Jednom je prilikom tako ispovijedao kleei
jednog pokornika, koji je zabunom, uavi u njegovu ispovjedaonicu, sjeo mu na stolicu.
Predbacivalo mu se da je previe popustljiv, da je iroke ruke, i podnio je mnoge
protivtine. Ali on, pokazujui na Raspetoga, odgovorio je udesnim iskustvom Bojeg
milosra. Ako bi me raspeti prekorio da sam irokogrudan, ja bih odgovorio: Taj alosni
primjer ste mi, dragi moj gospodine, vi sami dali; ja ipak jo nisam doao do te ludosti da
umrem za due!.36 Kakva je bila ispovjedaonica oca Leoplda svjedoi najbolje ovaj primjer ,
da ju je nazivao salon uljudnosti37, radilo se o sobici svega est etvornih metara gdje je bilo
smjeteno naslonja, klecalo stoli i raspelo te Gospina slika i knjige sv. Tome Akvinskoga .
Ta sobica je bila ljeti jako zaguljiva,a zimi neizmjerno hladna. Provodei tako sate i sate u
ispovijedanju priinjavao je sebi veliku pokoru i na tako slabom tijelu. Ali svijet je doslovno
hrlio u njegovu ispovijedaonicu po utjehu i mir. Njegovo poznavanje ljudskih srdaca je jedno
od uda jo za ivota, ukoloko bi tko od pokornika sluajno zaboravio koji grijeh otac
Leopold bi s poniznou upitao: niste li neto preutjeli ili bi napomenuo na kakav dogaaj iz
djetinstva kojeg se pokornik vie nije ni sjeao.38
II.2.3 Dar pratanja
Osobito je imao velikoduan dar opratanja, mogla se to initi kao popustljivost u
moralnim naelima, no otac Leopold je bio vrlo odluan u svojim odlukama. On se u etici i
odnosu prema penitantima uvijek vodio ljubavlju jer ljubav moe pruiti velike mogunosti u
konanom smislu Boje ljubavi. Osobito vana zapovijed i preporuka samog Isusa Krista je u
ljubavi prema blinjemu. To je zapovijed koja nije nimalo vanija od prve. To je nadasve
radosna vijest pomirenja koju je otac Leopold itekako iskazivao biti prijatelj i blinji
drugomu.39 Ideal ljudskog drutva i izgradnja Kraljevstva Bojeg je ostvarenje povijesti
35

Usp. isto str. 32 39.

http://www.frama-posuhttp://www.obitelj-malih-marija.com/nuncij-derrico-sv-leopold-bogdan-mandic-uzor-ukontemplaciji-za-susret-s-bogom. 2.10.2015. god.
37
Usp. Piero Lazzarin, Sveci kroz crkvenu godinu, Veritas, Zagreb. 2011. str. 236-238.
38
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, drugo proireno izdanje, Zagreb 2010.
str. 74.
39
Marciano Vidal, Kranska etika, akovo 2001. Str. 31 33.
36

20

spasenja. Boja je volja da svi trebaju teiti ka dobru tj. pomirenju s Bogom i blinim
stvarajui tako bolji svijet za budunost. 40 Ovom porukom se vodio i otac Leopold u vrenju
svoje ispovjednike slube koja je ponekad bila daleko ispred vremena u kojem je ivio. Otac
Leopold je svoju irokogrudnost u podjeljivanju odrjeenja temeljio na Bojem milosru.
esto su mu bile rijei: Boje je milosre iznad svakog naeg oekivanja. Od samog Isusa
je nauio s kakvim milosrem treba postupati s duama: On nam je dao primjer, nismo mi
umrli za due, nego je on prolio svoju Boansku krv. Moramo dakle s duama postupati kako
nas je on svojim primjerom pouio.
II.2.4 Njegova metoda ispovijedanja
Njegov nain ispovijedanja je bio jedino njemu vlastiti, razlog tomu su brojni darovi
kojim ga je Bog obdario kao i izvanredne kreposti koje je imao. Nikada nije govorio o
metodama ispovijedanja nego je postupao onako kako mu je govorilo srce i pamet ispunjena
Bogom. Da bi ga razumjeli trebali bi imati njegovu duu. esto se znalo dogoditi da su veliki
grenici im bi uli u njegovu sobu dok bi ga ugledali, briznuli u pla. Samim time ve su bili
zacijelo obraeni. Kako je imao veliko miljenje o sakramentu ispovijedi nikako nije mogao
opravdati miljenje da je ispovijed za one sveenike koji nisu mogli raditi neto drugo. Jedino
se u ispovijedi moe doi u izravan dodir s duama to je otac Leopold izriito naglaavao.
Otac Leopold se sa svom poniznou samtrao od Boga za veliko djelo i za uzvieni apostolat
koji je tako neumorno vrio. Ispovijedati znai prodrijeti u due, gledati ih i lijeiti njihove
rane. Vaan korak za dobrog ispovjednika je da stekene povjerenje pokornika, no on je to s
lakoom i na udesan nain uspjevao. Znalo se initi da pokornika prima kao prijatelja kojega
je dugo oekivao. Ustajui iz naslonjaa govorei: Izvolite gospodine. Takva je jedna zgoda
kada je gospodin Ivan Chiovato iz Padove iao na ispovijed kod oca Leopolda. On ovako
govori: Ve se mnogo godina nisam ispovijedao. Konano se odluih i pooh k ocu
Leopoldu. Bio sam sav prestraen i zbunjen. im sam uao u njegovu ispovjednu eliju, otac
se Leopold digne sa svoje stolice i poe mi u susret, sav zadovoljan, kao da sam ja neki
oekivani prijatelj, i ree mi: Izvolite, gospodine, izvolite!ja, kako sam bio zbunjen poem i
sjednem u njegov nasonja, a on bez rijei klekne kraj mene na pod i saslua moju ispovijed.
Kad je gospodin Ivan shvatio to je uinio htio se ispriati ali mu otac Leopod ree: Nita,
nita. Poite u miru. I ovaj primjer je pokazao poniznost i odlunost oca Leopolda. Naprosto
se uvijek stavljao na mjesto pokornika pa je tako znao rei: Nemojte se nita stidjeti. Evo
vidite i ja premda sam fratar i sveenik tako sam bijedan. Da me Gospodin Bog ne dri na
Usp. Isto str. 659 660.

20

40

uzdi uinio bih gore od drugih. Nemojte se nita bojati. Otac Leopold nije samo sluao ono
to su mu govorili, on je nastojao rasvjetliti sve skriveno u dubini njihove due. Tako esto
nadopunjujui ono to bi pokornik rekao, ali iako je bio iva slika Gospodinova milosra u
pratanju ipak nije bilo diskusije o naelima. Jedne zgode su oca Leopolda upitali da li jada
otpustio pokornika bez odrijeenja. Odgovorio je: Naalost, da! Dok sam bio mlad u prvim
godinama sveenitva uskratio sam tri ili etiri puta odrijeenje. No naalost to je bilo zbog
neiskustva jer nisam znao probuditi bol kod pokornika. Nekad se znalo dogoditi da bi naiao
na tvrde pokornike poput stijene ako mu nije uspjelo da ih pomiri s Bogom, onda bi ih
otputao plaui jer se ine za sada zli i nepopravljivi. Znao se pribliiti ljudskim duama bez
obzira o kojem se staleu radilo. Zalivajui njihove rane Bojim uljem milosra ba poput
dobrog Samaritanca pokazujui koliko je doista volio svoje pokornike.41
II.2.5 Otac Leopold prijatelj i duhovnik
Poznavanje ljudske slabosti je bilo tako da bi ponekad bio ak previe popustljiv. Oni
koji su ga poznavali znali bi rei kako pretjeruje opratanjem, ali on se nije osvrtao na takve
kritike. Za njega je svaki put bila prisutna slika razmetnog sina koji se vraao u oev zagrljaj,
nakon velikog i grenog putovanja. Otac Leopold je bio poput Jone koji je poslan
Ninivljanima da propovjeda obraenje samo to je otac Leopold potpuno pratio i izvravo
Boju volju, ispunjavajui njegov nalog i obvezu pratanja grijeha grenicima. Otac Leopold
nije prisiljavao pokornika na kajanje. To bi bila vrsta ovjekova odluka a nikako vanjska
prisila.42 Otac Leopold bi znao rei: Doite bit emo prijatelji!, bio bi sav njean i pun
suuti prema siromanim i udovicama, ponekad bi se i oni sami udili odakle ocu Leopoldu
toliki osjeaji tako duboko shvatiti duu jedne ene i prilagoditi se njezinoj osjeajnosti. 43
Grijeh oholosti kojega se otac Leopold osobito bojao je grijeh preuzimanja vodstva, iz toga
grijeha poinju proizlaziti i drugi grijesi kao to je bio grijeh prvih ljudi. No da bi doli do
vrhunca, tj. da se spasimo vodstvo e ipak biti potrebno. Zbog toga su pokornici rado traili
vodstvo oca Leopolda i rado se iznova vraali svom duhovnom voi. I otac Leopold je imao
duhovno vodstvo, u sjemenitu je dakako ilo tee, ali je kasnije za ispovjednika uzeo oca
Odorika iz Pordenoea koji je esto bio savjetnik i provincijalni poglavar. U jednom pismu
otac Leopold pie ovako: Govorim Vam kao va duhovni sin. elim pred svojom savjeu
ovisiti o vama i uvije u svojim inima elim postupati u skladu s vaim naelima. Ovo pismo
41

Usp. Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb
2001. str. 244 253.
42
Usp. Boo Luji, Povratak u slobodu ljubavi, KS, Zagreb 2000. str. 76 82.
43
Pietro da Valdiporro, Otac Leopold, ivotopis sluge Bojega o. Leopolda Mandia kapucina iz Herceg-novog,
Zagreb 1963. str. 256 257.

20

zaista svjedoi o kolikoj se poniznosti radilo kod oca Leopolda. Otac Odorik Rosin iz
Porenunea nadivio je svoga duhovnog sina i umro 8. svibnja 1962.44
II.2.6 Dar prorotva
Otac Leopold je uz mnoga trpljenja koja je podnosio za ivota imao i dar prorotva. esto
bi s lakoom vidio znakove koji su se inili sasvim obinim. itao bi ljudska srca, poznavao
skrivene stvari i predviao dogaaje. Jedne prigode je spasio samoubojicu koji je bio toliko
oajan da se kanio ubiti. Otac Leopold ga je utjeio govorei pustite vodu neka ide u more. Vi
ete ubrzo pronai posao (ovaj gospodin je imao petero djece i nije znao kako da ih
prehrani).45 Uz brojne sluajeve kada bi ljude odbranio od zla ili svojom molitvom uinio da
se dogodi udo dva sluaja prorotva su ipak najpoznatija. 23. oujka 1932. otac Leopold je
bio veoma rastuen. Jedan ga je prijatelj upitao to se dogaa i zato je takav, no otac Leopold
ree: Prole noi dok sam se molio, Gospodin mi je otvorio oi i vidio sam Italiju u moru
vatre i krvi. Kroz suze je govorio: Dao Bog da sam se prevario! Nakon nekog vremena u
utnji vrsto ree: Ne, nisam se naalost prevario. Drugi sluaj je bio kada je otac Leopold
u vie navrata govorio daa e samostan u Padovi biti razruen, a 1940. godine to je jasno
rekao da e ovaj samostan biti teko pogoen, ali ova sobica (njegova ispovjedaonica) ona ne.
Ovdje je Gospodin Bog pokazao toliko milosre duama, ona mora ostati kao spomenik
njegove dobrote. Tuno se prorotvo i obistinilo 14. svibnja 1944. U zranom bombardiranju
samostan i crkva su gotovo uniteni pri izravnom pogotku pet velikih bombi razorne snage.
udesno je ostao neoteen kip BDM i sobica u kojoj je ispovijedao otac Leopold. rtava nije
bilo. Oito je otac Leopold isprosio od Gospe spas svojoj brai.46

II.3 Leopold tovatelj Blaene Djevice Marije

II.3.1 Iz blaenikovih spisa moemo osobito iitati ljubav prema BDM.
U jednoj zgodi ovako pie: Uzviena Majka Boja, doista je suotkupiteljica ljudskog
roda i zaetnica svakog mira. Uistinu, s jedne strane ona je savreni uzor poslunosti Bojem
zakonu i nakon svog boanskog Sina, ona je najsavreniji izraz nevinosti. On je nepogreiv u
naravi, Ona po milosti. S druge strane, ona je ena boli, kao to je on ovjek boli. Ako je,
44

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 256 282.
45
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 69 72.
46
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 284 286.

20

dakle, Bezgrena Djevica po vjenoj Bojoj odredbi moralna rtva boli, kao to je njezin Sin
fizika rtva; ako Boja Pravda, koja kanjava, nije u njima nala ni sjenu grijha, onda nuno
moramo zakljuiti da su njih dvoje ispatali grijehe drugih, grijehe ljudskog roda.
Leopoldova ljubav prema BDM od samog poetka njegova djetinstva. Ve se kao djete njoj
utjecao i molio. Sav je bio posveen sinovskoj ljubavi koju je osjeao prema Nebeskoj Majci.
Mnogi njegovi suvremenici su takoer govorili kako je nemogue izraziti boju njegova glasa
kad bi govorio o Majci Bojoj. Posebno je prouavao odlomke Svetog Pisma koji govore o
Djevici. Veoma mu je bilo ao to crkveni nauitelji kao Toma Akvinski i sveti Bonaventura
nisu izriito branili dogmu Bezgrenog Zaea. Za oca Leopolda Marija je bila i
Suotkupiteljica, cijeloga je ivota alio to nije napisao knjigu o Gospi kao Suotkupiteljici
ljudskog roda. Tako je svoju ideju o veliini Gospe Suotkupiteljice napisao 1927. na njenoj
sliici, kako vrsto vjeruje kako je ona Suotkupiteljica ljudskog roda. Naalost njegov rad u
ispovjedaonici nije doputao da izvri taj plemeniti naum. Otac Leopold je ljubio i tovao
Gospu na sve mogue naine. U svojoj sobici je imao njezinu sliku i kitio je esto cvijeem,
nastojao je to initi svaki dan kao simbol obnovljene ljubavi prema Majci. Kad bi sluio svetu
Misu gotovo uvijek bi to inio na Gospinom oltaru, a subotom je uzimao obrazac Mise u ast
Bezgrenoj. Kad god bi prolazio kraj Gospine slike uvijek bi inio kakav znak potovanja ili
donio koji svjee ubran cvijet. Ponekad kada bi ispovijedao ili dok bi s kime razgovarao
iznenada bi zamolio doputenje da se na as udalji i ode moliti pred njezinim oltarom. Vie
puta na dan je molio krunicu i tako se pouzdavao u njezinu djelotvornost. 47 Za Leopolda je
molitva krunice bila izriito vana, to je molitva ponizne due i razmatranja misterija Krista
od utjelovljenja do proslave. Molitva krunice je molitva usana i srca. esto je to izraz prave
spoznaje Marije koja je istinska Majka Crkve. Molitvom krunice se osobito izraava vjera
koja je temelj kranskog postojanja. Ufanjem koje oznaava budunost i ljubavi kao
najsavrenijeg dara Bojeg.48 Zato je otac Leopold esto molio ovu molitvu. esta su pisma
koja je otac Leopold pisao Nebeskoj Majci u kojima bi molio za neku obitelj ili djecu. Pri
tome se potpisuje kao najponizniji sluga. Ta pisma bi esto ostavljao na oltar pred djeviine
noge koja bi ih potom usliavala. Kako je Boja Majka uvijek dobra i velikoduna uzvraala
bi uvijek usliavanjem na njegove molitve. Ponekad bi znao koga sa ispovijedi poslati da
odmah ode i pomoli se pred Gospinom slikom i tako dobije potrebnu milost.49

47

Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 1976. str.
111-116.
48
Celestin Tomi, Gospina krunica, biblijsko teoloka razmiljanja, Zagreb, 1976. str 14 22.
49
Usp. isto str. 118 124.

20

II.3.2 Hodoasnik u Lurd

U srpnju 1934. godine otac Leopold je od Gospe dobio posebnu milost: Mogao je poi
na hodoae u Lurd. Tako je silno eznuo za tim, da bi mogao poljubiti i blagoslovljenu
zemlju koju je posvetila Marijina prisutnost. Nekoliko njegovih pokornika je ilo u Lurd te
trailo da im bude pratilac na putu. Tako je otac Leopold otputovao blistajui od radosti,
izgledao je ak podmlaen. Za vrijeme putovanja stalno je obilazio bolesnike ili ispovjedajui
hodoasnike inei tako svoju osobitu slubu. U Lurdu je otac Leopold proveo zaista rajske
dane. Naroito je bio radostan kad je sluio svetu Misu na oltaru ukazanja. U te je trenutke
dobio od Gospe izvanredne milosti to je jednom i otkrio u razgovoru s braom. Ti su blaeni
dani proli kao tren i otac Leopold se vraeo kui iako slabog zdravlja ojaan Majinskim
smjekom Marijinim. Postoji udesno svjedoanstvo koje se dogodilo 13 srpnja 1934. kada su
se don Alojzije Callegaro upnik u Corneglianu kod Padove i otac Leopold vraali s
putovanja iz Lurda i u koiji krenuli kroz usku ulicu. Odjednom im doe u susret tramvaj.
Prostor izmeu tramvajskih tranica i branika ceste bio je toliko uzak da jebilo nemogue da
koija proe kraj tramvaja a da ne bude prevrnuta. Brojni ljudi koji su prolazili strepei pred
tako neizbjenom nesreom stanu vikati na njih i na vozaa tramvaja da se zaustave. No ni
tramvaj ni kola nisu se zaustavili nego su proli neozlijeeni. Oni koji su bili svjedoci rekli su
kako im se ini da seu ulica rairila. Kad su kasnije razgovarali s ocem Leopoldom on bi
ponavljao: Gospa nas je spasila, Gospa! Iako su neki od nazonih tvrdili kako je to udo
zbog zasluge oca Leopolda. Pobonost prema Presvetoj Djevici koju je otac Leopold
iskazivao je doista najsvetija i najozbilnija poslije pobonosti prema Presvetom Oltarskom
Sakramentu. Otac Leopold je imao doista prave oznake pobonosti prema Presvetoj Djevici:
bila je to unutarnja koja proizlazi iz due i srca. Njena kao to je djete puno pouzdanja u
svoju majku i njezinu pomo. Sveta pobonost jer je Majku uvijek molio da duu uva od
grijeha i bude zagovornicom. Postojana i nesebina, da uva od grijeha i pohlepe. 50

II.4 etiri poruke Leopolda Bogdana Mandia za sjedinjenje krana51

Jo kao djeak otac Leopold je proivljavao na poseban nain raznolikost istoka i zapada.
Budui da je ivio u Boki kotorskoj prekrasnoj po svom krajoliku ali burnom po politikoj i
vjerkoj povijesti. Uvijek se diio svojim hrvatskim porijeklom. ak i kada je esto bio
50

Usp. Sv. Ljudevit Maria Grignion Montfortski, Rasprava o pravoj pobonosti prema Presvetoj Djevici Mariji,
Symposion Split, 2011. str. 83 96.
51
Tomislav J. agi Buni, etri poruke svetog Leopolda Bogdana Mandia, KS Zagreb, 1983.

20

premjetan iz mjesta u mjesto po Italiji jer nije htio na silu primiti talijansko dravljanstvo.
Njegovo razdoblje je bilo obiljeeno mnogim politikim previranjima, osobito Prvim
svjetskim ratom.52 Kao mlad sveenik ve je u najranijim godinama osjetio elju da radi na
kranskom jedinstvu, a posebno na jedinstvu Istone i Zapadne Crkve. Kako nije fiziki
mogao otii u misije odluio je u ispovijedi svaku duu koja mu doe privesti jedinstvu s
Bogom. Bog vodi povijest i mnoga dogaanja su doista plod naeg previranja, ali ipak pod
njegovim vodstvom.
-

Prva poruka koju otac Leopold gaji jest razumjevanje meu narodima. ivio je u tuoj
zemlji. Sav je ivot od djeake dobi proveo u Italiji. Znamo da povijest odnosa
izmeu dva naroda nije toliko ista i da postoje vjekovni rauni. Ipak to nije bila
nikakva zapreka da se ostvari divno udo pomirenja ljudi s Bogom. U onako siunom
ovjeku, ali velika duha, mnogi pronalaze glas Boje utjehe i nade. Za oca Leopolda
nije bilo m,jesta ni mrnji ni sukobima. ovjek je vaniji od svih struktura koje
namee drutvo. Otac Leopold je bio ovjek duha radosti i bolje budunosti.

Druga poruka: Gajenje ekumenske ljubavi meu kranima. Otac Leopold kroz cijeli
ivot nosio je u srcu brigu za druge krane koji nisu bili u vidljivu katolikom
jedinstvu. Posebna je bila briga za pravoslavne krane s kojima se esto susretao ve
u svome djetinstvu. On jeveoma rano spoznao da je razjedinjenost meu braom
strano velika rana za vjerodostojnost Evanelja u suvremenom svijetu. Mislio je da
on mora neto poduzeti, ali nije mogao imati znanja u teoretskom planu kako to
imamo danas. Znao je da treba biti strpljiv i ponizan, da se kransko zajednitvo
moe ostvariti samo kao dar Boji pouzdavajui se tako uvijek u Gospin zagovor.
Brojne su molitve koje je otac Leopold napisao i zavjeti koje je inio za ponovnu
milost jedinstva.

Trea poruka: Suut prema slabima i grenicima. Neizreciva Leopoldova milost i briga
za slabe i potrebne, a posebno njegova suut prema grenicima vidjela se u onoj sobici
u kojoj je ispovijedao od jutra do veeri, a ponekad i u kasne sate, ali on je bio
neumoran i strpljiv iskazivajui Boje milosre. Neznamo koliko je od sveenikih
krugova bio kritiziran ili napadan jer su mislili da olako daje odrjeenje. Jednom je
Leopold o tome rekao da e o njegovim irokim rukavima Petrov nasljednik na Trgu
sv. Petra izrei o tome svoje miljenje.

52

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 29 30.

20

etvrta poruka: Gajiti ponizno prijateljstvo. Posebno je zbunjivala linost oca

Leopolda te njegova radost kojom je primao i najmanje znakove paznje prem sebi.
Budimo prijatelji bile su rijei koje je esto upuivao pokornicima. uvao je
prijateljstva jo od djetinjeg vremena, a na kraju pisma bi prijateljima pisao kratku
molbu: Sauvajte mi svoje drago prijateljstvo! Imao je duboko ukorjenjen Boji dar
iskrene i osobne poniznosti. ovjek bi mogao rei da je to bilo neto uroeno. Tako od
srca je bio iskren i ponizan otac Leopold da nita nikad nije o sebi veliko mislio. Bio
je to ovjek za druge. Imao je iskrenu duu i smatrao se ovjekom ako bi nekome
mogao pomoi. Uz to to je Leopold bio ovjek za drugoga zacijelo uz to ide i ona
ljudska suut, toplo srce koje je Leopold imao za sviju. Suosjeao je tako s potrebama
drugih. Jedne prigode njegov kolega Jeronim Korner je bio na studiju u Krakowu.
Naao se u novanim neprilikama, a otac Leopold onaj koji nema novaca i nemoe
niim raspolagati naao je naina preko prijatelja laika da pribavi i poalje novac svom
prijatelju studentu. Tako je pokazao koliko je suosjeao u potrebama drugih. To je ono
to zovemo kranska ljubav. To je zaista stvarnost koja ne zna za zapreke. Tako je
otac Leopold jo za ivota iako u tajnosti postao strunjak za rjeavanje razliitih
situacija u braku i obitelji. Imajte vjere govorio je i tako pokazivao da vjerom se i
planine pomiu.53

III. BLAENOST I SVETOST OCA LEOPOLDA

III.1 Trpljenja oca Leopolda i spremanje za vjenost
III.1.1 Kao djeak bio je slaboga zdravlja
Ta potekoa pratila ga je itavog ivota, moglo ga se tako usporediti sa
Starozavjetnim Jobom ili kunjama kroz koje je prolazio prorok Tobija. Ako pravednik trpi,
postoji ogranieno vrijeme njegova trpljenja. Bog ponekad intervenira i na udesan nain.
Iako je tijelom bio slab, radost koju je u sebi imao bila je poput hvalospjeva koja se die u
nebesa.54 Otac Leopold bio je niskoga rasta, svega 138cm, u njegovoj osobnoj iskaznici pisalo
54

Usp. Tomislav J. agi Buni, etri poruke svetog Leopolda Bogdana Mandia, KS Zagreb, 1983. str. 18 29.
Usp. Drago upari, Teoloka poruka u dijalozima knjige o Tobiji, KBF Sarajevo 2009. str. 408 409.

20

53

je da je visok ak 1 metar i 35 centimetara. Imao je bolest zglobova, govornu manu. Nije bio
lijepa izgleda i nespretno je hodao. Dok bi sjedio u ispovjedaonici koja je bila poluosvjetljena
u naslonjau bi ga ljudi jedva mogli vidjeti. Takav izgled mogao je stvoriti ovjeka manje
vrijednosti ili kompleksa manje vrijednosti. Kod ljudi tolikog rasta mogla se pojaviti i
preosjetljivost jer drutvo esto odbacuje prezirno ili se saelijeva nad takvim stasom. 55 ak
su se profesori i kolege brinuli kako e siroe izdrati stegu kapucinskog reda i teinu
studija.56 Otac Leopold je strpljivo podnosio tu kobnu sudbinu, predajui se Bojoj volji.
Kasnije bi znao rei: Ja uistinu nisam nikakav ovjek, naprosto sam smjean. Ponekad bi ga
koji subrat znao nazvati ovjeuljkom. Ponekad bi se znali aliti s ocem Leopoldom pa u ali
rei da ni olda ne vrijedi, znajui da se nee na to uvrijediti. Ali to su ipak bile strijele koje su
ga posjeale da on nije tjelesno kao drugi ljudi. Kad bi izlazio iz samostana znala su ga
okruiti djeca i alili se s njime stavljajui mu kamenie u kapu redovnikog habita. Jedne
prilike su ga nestana djeca toliko izvrijeala da je otiao pred svetohranite i jako dugo molio
za njih. Osobito ga je alostila mana u govoru, znao je jako esto zamuckivati ili preskakivati
rijei kad ih izgovara. Kolika je to bila muka za jednog sveenika koji nikad nije mogao javno
propovjedati ili itati. Pokoji subrat bi ga opominjao kako to treba popraviti jer je kod sviju
izazivao suut. Tko zna koliko se on naprezao i trudio da bi jasno izgovarao rijei. Kakva mu
je muka bila dok je slavio sv. Misu. Toliko se pripremao na sveta otajstva a onda se na oltaru
muio s blagolovljenim rijeima. Ako bi mu tko pomagao kod svete Mise kasnije bi ga molio
u sakristiji da mu oprosti pogreke kojih je bilo. Jednom je svom prijatelju priznao kako je za
vrijeme hodoaa u Lourd molio Gospu da mu otkloni ili ublai ovu potekou. Meutim
kako su godine odmicale, taj kri je postajao sve vei. Moe se rei da je cijelog ivota bio
bolestan. Njegova krhka graa je bila slabo otporna na bolesti. Skoro 76 godina je bio
bolestan. Bolovao je na oima i trajno se lijeio. Imao je upalu svih udova, zgrene noge i
prste ruku. Skoro na jednom je morao izvaditi sve zube, a eludac mu skoro nikada nije davao
mira. Jeo je vrlo malo, a imao teku probavu i grenje. Uz to su ga muili poneki prit ili ir, a
vruica ga je iscrpljivala vie puta. Govorio je: Gospodin Bog hoe tako. Neka je Njegova
volja. Nije se zato pravio muenikom ili rtvom. Uvijek bi znao rei ipak mi je bolje. Nije
nikada vikao i kad bi mu radili operaciju prstiju bez anestezije, dok su se svi udili kako je
podnosio takvu i toliku bol bez jaukanja. Traio je da se prisutni ne sablazne o njegovu bol,
govorei: Tijelo je slabo, ali duh je spreman hvaliti Gospodina. Dva puta ranije je otac
55

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 1976.
str. 94.
56
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, svetite sv. Leopolda Bogdana Mandia,
Maglaj, 1983. str. 23 24.

20

Leopold bio operiran sve strpljivo podnosei. Za svoje posljednje bolesti sav se grio od boli.
Kako su lijenici mogli ustanoviti dobio je rak na jednjaku. Dok su ga bolniari alili on bi
govorio: Da, silno trpim, ali sve za Boga. U svom trpljenju poticao je druge na molitvu i na
prijateljevanje s Bogom.57

III.1.2 Blaena starost

Na kraju svakog ivota dolazi razdoblje koje zaista nije lagano. To razdoblje nije zaobilo
ni oca Leopolda. Dobri otac Leopold ve se bio pomirio s milju na nebo i eljno ga oekivao.
Iako nije fiziki radio nije bio poteen od patnji starosti, koje su bile jo tee u tako krhkom
tijelu. U tim patnjama sve se vie suobliavao Kristu kao Spasitelju i Otkupitelju koje je i sam
zbog nas trpio. Umjesto da se odmori on je drao da mora umrijeti na radom mjestu i da jo s
radom mora ispatati razne grijehe. Ipak u tom razdoblju dogodile su se dvije svijetle stvari u
njegovom ivotu, da obnovi radostan ar svoje mladosti. Bile su to:
-

Pedeseta obljetnica njegovog redovnikog zavjetovanja i sveenitva. Otac Leopold

proslavio je tako 22. svibnja 1935. u 69. godini ivota pedesetu obljetnicu svojih
redovnikih zavjeta u kapucinskom redu. Za druge je to bilo puno vee obiteljsko
slavlje, dok je za njega to bila intimna i duhovna sveanost. Ponovo je Gospodinu
obeao da e s novim arom zapoeti put prema savrenosti. Otac provincijal mu je
tada rekao da su to bile godine ispunjene plodnim djelovanjem i usavravanjem u
serafkom redu. On je sve predao u ruke Presvetog Srca Isusova i BDM.

Zlatna Misa: 22. rujna 1940. proslavio je otac Leopold 50. godinu misnitva. Koliko je
do tad uinio i koliko se glas o njegovoj ispovjednikoj praksi pronio Italijom
pokazala je crkva koja je na taj dan bila prepuna svijeta i razliitih slojeva drutva.
Otac Leopold je tom prigodom sluajui estitke bio tako spokojan i uronjen u sebe da
se inilo da ne opaa to se oko njega zbiva. Svi od nazonih su mu htjeli estitati ili
mu poljubiti ruku ili ga dotaknuti. Sa svih strana Italije stigla su mu mnoga pisma i
estitke. Ona najvea utjeha bio je blagoslov Svetog Oca koji je na njega zazivao
obilje Boje milosti. Sve je to zlatnim slovima upisano u knjizi ivota i bit e to vjenac
na nebesima rekao je Sveti Otac. Od mnogih govornika bio je tu i naelnik Padove i
kardinal Venecije. O ovom dogaaju su na veliko pisale sve novine toga vremena u
Italiji.58 Proslavljajui tako zlatni jubilej svog dragog oca Leopolda. Zaista je otac

57

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 1976.
str. 94 97.
58
Usp. isto str. 289 296.

20

Leopold bio ponizan sluajui phvale kojim su ga prijatelji obasipali jer nije zakopao
talente koje mu je Gospodin udijelio.59
III.1.3 Odlazak prema posljednjem cilju- putovanje u nebo
Otac Leopold je bio svjestan da se njegov ivot blii kraju. Toliko godina je bio radnik
u vinogradu Gospodnjem. Sada ga je Gospodin htio pozvati na svoju vjenu gozbu da mu
dade obilnu nagradu. Ali prije nego li mogne okusiti rajske radosti bilo je potrebno jo se vie
pribliiti Kristu i popeti se do kalvarijskog neba. Posljednje dvije godine su osobito bile
nesnosne u bolima i to preko svake mjere. Zbog njene grae uvijek su ga muile patnje i
bolesti. eluane tegobe koje su ga muile itav ivot su se naglo pootrile 1940. i 1941.
Lijenici su mislili da ima ir na elucu pa se otac Leopold nije mogao vie hraniti te je zato
gubio snagu u nogama. Trpio je naprosto smrtne muke, ali su duevne bile jo tee. Toliko je
htio otii ispovijedati, ali mu to snaga nije doputala. Pokuao je sii u crkvu jednoga jutra ali
su mu noge malaksale, sav je klonuo drhtajui, nakon toga su ga morali odnijeti u bolnicu.
Duhovne kunje su ga naprosto crpile zadnje dvije godine. Neprestano je molio Djevicu
Mariju da ublai njegove boli i doista kunja koju mu je Gospodin priredio na tren je minula
pa se otac Leopold poeo polako oporavljati. Njegove boli su se smanjile i poeo je uzimati
hranu. Kolika je bila njegova volja vidimo iz primjera da se odmah vratio u ispovjedaonicu,
ali njegov izgled pokazivao je da je nova bolest ve na pomolu. Nastojao je ponekad sakriti
svoje patnje kako ga poglavari ne bi prisilili da napusti svoju ispovjedaonicu. Brzo se rairila
vijest o loem stanju oca Leopolda i svi su time bili jako pogoeni. Na svakom se licu mogla
proitati bol i zabrinutost da bi mogli izgubiti tako ljubljenog oca. Mnogi su mu dolazili u
pohode dok je bio na bolesnikoj postelji, a padovanski biskup je esto slao svoga generalnog
vikara kako bi znao stanje oca Leopolda. Iako su se mnogi trudili da pomognu zdravlju oca
Leopolda njegov je svretak bio tako blizu. Nakon transfuzije krvi stanje se ponovo popravilo
koje je bilo tako stravino 25. oujka, kad su mislili da mu je doao kraj. Nakon toga je otac
Leopold ispovjedao, savjetovao i tjeio sve koji su dolazili iako mu je bio tako slab glas da se
jedva mogao uti.60
III.1.4 Veliko iskuenje i blaeno preminue
Rengenski snimak koji su tih dana obavili lijenici pokazao je da je oca Leopolda
zahvatio tumor, do tada pomini ustalivi se u jednjaku. Te da je svako lijeenje bilo vie

60

Usp. isto
Usp. isto str. 342 347.

20

59

nemogue. On nije nita znao o toj bolesti, ali mu je ovo podmuklo zlo poelo pokazivati
svakim danom svoje strahovite uinke. Bilo mu je sve tee gutati bilo kakvu hranu pa i
tekuu, jer je to uzrokovalo nesnosne greve. Bila je to posljednja kunja kojom ga je
Gospodin htio nagraditi. S tolikim naporima je nastavio ispovijedati ipak do 30. lipnja 1942.
Otac Leopold se uvijek jako bojao smrti. Bojao se da ga ta tjekoba ne slomi, ali se tjeio
mislima da je i sam Isus drhtao pred njom, i molio Oca da udalji od njega tu gorku au.
Najvie se bojao suda Bojega koji je za njega straan, a on je grenik. Zato je molio da mu
Gospodin bude milostiv. Posljednjih dana kroz tri mjeseca ivota stalno je primao pokornike
koji su mu se obraali. Tako je dan prije smrti ispovjedio oko 50-ak sveenika. Posljednju no
zemaljskog ivota otac je Leopold proveo u molitvi. Poslao je brau koja su bdjela nad njim
da mu pozdrave Gospodara u kapelici jer je ve znao to e se dogoditi. Tu je no proveo u
pripravi na veliki susret s Gospodarom. 61 Nakon molitava koje su trajale gotovo itavu no
Leopold je rano ustao da bi se pripremio za svetu Misu. Gotovo itav sat je molio u
bolesnikoj kapelici. U 6:30 je poao odjenuti misno ruho ali mu je ondje pozlilo i u nesvjesti
su ga odnijelu u njegovu bolesniku postelju.62 Tu se osvijestio i inilo se da opet zadobiva
snagu. Htio je pokuati sluiti svetu Misu, ali ga novi napadaj gotovo potpuno shrva. Pri
punoj svijesti primio je od samostanskog vikara sakrament posljednjeg pomazanja, potpuno
predan u volju Boju. U meuvremenu je stigao i poglavar otac Benjamin, koji preporui
njegovu duu i zatim izmoli glasno tri puta Zdravo Marijo i jedan put Zdravo Kraljice. Otac
Leopold je rije po rije, polako ponavljao te zazive, a glas mu je bio sve slabiji. Kad je
izgovorio: O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo., njegova blagoslovljena dua tada
odleti prema nebeskoj domovini. Dogodilo se to u 7 sati 30. srpnja 1942. godine. Glas da je
umro otac Leopold odzvanjao je cijelom Padovom, a na njegom licu bijae spokoj. Nazoni
su svjedoili kao da mu se ukazala Blaena Gospodarica kako je Leopold nazivao Blaenu
Djevicu Mariju. Meu narodom se ve proirio glas i ulo se samo jedno: Umro je svetac!
Umro je svetac!
III.1.5 Veliki pogreb dragog Oca Leopolda
Ve u 5 sati ujutro 1. kolovoza crkva je bila otovrena za posjete, do 10 sati su
neprekidno sluene sv Mise. Veliki broj vjernika je tako pristupio svetoj priesti. Skupio se
silan narod, pa je padovski biskup uvidio da je u samostanskoj crkvi nemogue sluiti
sprovodnu Misu. Tako odluie da tijelo prenesu u crkvu otaca Servita. Nakon formiranja
61

Usp. isto str. 351 357.

Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, drugo proireno izdanje, Zagreb 2010.
str. 102 103.
62

20

povorke lijes sa tijelom su nosili oci kapucini iz samostana, povorka je trajala gotovo dva sata,
promet je bivao zaustavljan zbog tolikog mnotva vjernika koji su htjeli dotaknuti ili baciti
cvijee u znak potovanja prema ocu leopoldu. Ipak pokazalo se kako je i ova crkva
premalena za toliki broj, ali tu su ipak odsluene Mise zadunice. Potom se povorka uputila na
posljednji pozdrav prema Piazza Castello gdje e ostaviti na poinak oca Leopolda.63
Budui blaenik i svetac
Oplakivanje se produilo jako dugo, svi su osjeali zemaljski nedostatak oca Leoplda,
ipak mnogi poinju ve govoriti imali smo sveca,a sada i zagovornika kod Boga na nebu.
Ubrzo mnogi poinju zadobivati milosti po zagovoru oca Leopolda, i prije nego je proao
dovoljn broj godina traeno je da zapone postupak za betifikaciju sluge Bojega Leopolda
Mandia. A brojna uda po njegovu zagovoru su se poela pokazivati kao znak Boje milosti.

III.2 Postupak za beatifikaciju i kanonizaciju Oca Leopolda

III.2.1 Samo odabranima Crkva dodjeljuje ast
ast koju nijedna druga vlast ne moe dati. Rije je o asti oltara, prije nego li doe do
proglaenja blaenim i svetim kandidat mora biti podvrgnut najstroim postupcima
ispitivanja. Prvi postupak, takozvani biskupijski pokrenuo ga je biskup Padove 16. sijenja
1946.; a zavren je 20. oujka 1952. Drugi postupak pokrenut odredbom Kongregacije za
svece bio je 14. rujna 1963., a zakljuen je 12. svibnja 1966. Prijenos tijela oca Leopolda
izvren je 19. rujna 1963. Prilikom pregledavanja tijela oca Leopolda, tijelo je pronaeno
neraspadnuto. Tada je na zahtjev padovanskog biskupa odijeljena desna ruka Leopoldova
tijela i stavljena u dragocijeni relikvijar. Ruka je poloena uz grob koji se nalazi uz njegovu
sobu ispovjedaonicu.64 Na dan 1. oujka 1974. papa Pavao VI proglasio je herojski stupanj
kreposti oca Leopolda. Iako tadanji propisi nisu to doputali dok se ne navri 50 godina od
63

Usp. Pietro da Valdiporro, Otac Leopold, ivotopis sluge Bojega o. Leopolda Mandia kapucina iz Hercegnovog, Zagreb 1963. str.176-179.

20

njegove smrti. Za oca Leopolda je uinjena iznimka imajui u vidu sveopi glas svetosti. Uz
to pojavila su se i tri potrebna uda za proslavu njegove blaenosti. Tako je dana 2. svibnja (3.
nedjelja po Uskrsu), 1976. godine od Svetog Oca sveano proglaen blaenim uz ove rijei:
Udovoljavajui elju brata naega presvijetlog Jeronima Botignona, padovanskog biskupa, i
druge brojne brae u episkopatu, mnogobrojnih vjernika te prema sudu Svetoga zbora za
proglaenje svetim, naom apostolskom vlau doputamo da se asni sluga Boji Leopold iz
Herceg novog ubudue naziva imenom blaenika te da se njegov blagdan moe slaviti svake
godine na dan njegova roenja za nebo, 30. srpnja, u mjestima i na nain kako to propisuje
Crkveno pravo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen! Slijedilo je uz to veliko misno
slavlje koje je predvodio Sveti Otac.65
Jo su ivi mnogobrojni ne samo svjedoci nego i sudionici tog dogaaja. Kada je
nakon izreenih rijei pape Pavla VI. kojima je Leopolda proglasio blaenim, otkrivena velika
slika novog Blaenika Crkve, prolomio se pljesak i ujan, glasan, uzdah sree sudionika tog
sveanog ina. Moete li zamisliti kolika je tek bila radost i ponos za nas Hrvate u tom asu?
A bilo nas je mnogo na Trgu svetoga Petra u Rimu! Jo nam odzvanja u uima zanosna rije
pape Pavla VI: Svaka ast i vama, sinovi Hrvatske, to ste dali naem vremenu tako uzvien i
tako ovjean lik svoje katolike povijesne batine! A odjek ovog dogaaja bio je vei nego
to smo moda oekivali ili zasluili.66
III.2.2 Proglaenje svetim oca Leopolda
Samo sedam godina kasnije, nali smo se ponovno na istom trgu uz jo mnogo vee
mnotvo okupljenih sudionika iz cijeloga svijeta za konano i najvie ustolienje blaenog
Leopolda Bogdana Mandia proglaenjem svetim. Doista, ve proglaenjem blaenim,
govorim o nama Hrvatima, vjera u Boga je oivjela, to se oitovalo u duhovnom preporodu
iako to nije mjerljivo ljudskim mjerilima, ali se pokazalo privrenou prema svetom
Leopoldu u naem narodu. U njemu su nali uzor kojemu su mogli pokloniti svoje srce i
povjerenje, zagovornika i posrednika kod Boga. A u materijalnom obliku se oitovao odjek u
gradnji crkava, kapelica, oltara po kojima se ovjekovjeuje spomen na svetog Leopolda.
Postao nam je blii i drai svojim duhom, zagovorom i svetou. Nije se dugo ekalo i Crkva
je osjetila taj ivi odjek tovanja blaenog Leopolda. U kratkom vremenskom razmaku
odreuje promaknue i uzdignue Leopolda na ast svetosti, to je i uinjeno, 16. listopada
64

Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 376 - 380.
65
Usp. Isto str. 378 381.
66
http://ljudima-prijatelj.blogspot.ba/2008/11/25-godina-od-proglaenja-leopolda-mandia.html 01.10.2015.

20

1983. godine.67 Na dan kanonizacije oca Leopolda bio je doputen pristup na Trg svetoga
Petra ujutro u 7,30 sati. Najvei ulazak je ipak bio oko 9 sati. Pristigli su mnogi dravnici i
Crkveni vjerodostojnici, osobito veleposlanici Italije i Jugoslavije, drava gdje se otac
Leopold rodio i ivio. Na proelju iznad oltara visjela je velika slika koja je prikazivala lik
blaenog Leopolda Bogdana Mandia. Procjenjuje se da je moglo biti izmeu 150 170
tisua sudionika. Ukupan broj sudionika iz naih krajeva bio je oko 9 340, a u koncelebraciji
bilo je oko 400 biskupa, uz to i skoro svi hrvatski biskupi. 68 Papa je ovako pozdravio
hodoasnike: Hvaljen Isus i Marija. Srdano pozdravljam hodoasnike, katolike i
pravoslavne, iz Boke Kotorske, kao i hodoasnike Hrvate iz Njemake, koji su doli u Rim na
kanonizaciju oca Leopolda Mandia. Vama i svima vaim dragim podjeljujem svoj apostolski
blagoslov. Papa je naglasio kako su pomirenje i pokora plod Boje ljubavi. To zajednitvo se
oitovalo u jedinstvu s Isusom. Jer Bog je ljubav i ljubav je od Boga. Ona nije od svijeta,
nije ni od ovjeka, bez te ljubavi svijet ne postoji. Dobri pastir daje ivot za svoje ovce. Otac
Leopold bijae sveenik koji nije mogao propovjedati zbog tekoa u govoru. Bijae sveenik
koji se arko elio posvetiti misijama. Ali nije otputovao jer njegovo zdravstveno stanje bijae
vrlo krhko. Bijae to sveenik tako velikog ekumenskog duha da se prinosio Gospodinu kao
rtva svakodnevnim darivanjem kako bi se uspostavilo svakodnevno jedinstvo izmeu
Latinske Crkve i onih jo odjeljenih Crkava Istoka da opet bude jedno stado i jedan pastir
(Usp. Iv 10,16). Ipak on je svoj ekumenski poziv ivio na potpuno skriveni nain govorei:
Svaka dua koja zatrai moje sluenje bit e meutim moj istok. Sveti Leopold je darovao
svoj ivot za siromahe i bio im prijatelj.
On je sakrament pomirenja inio u sjeni Raspetog Krista. Crkva, stavljajui danas pred
nas lik svojega poniznog sluge svetog Leopolda koji bijae voa tolikih dua, hoe ujedno
uprijeti prstom u te ruke koje se uzdiu prema nebu tijekom razliitih bitaka ovjeka i Bojeg
naroda. Zaklinjemo vas u ime Kristovo pomorite se s Bogom (2 Kor 5,20), Bog je ljubav...
Ljubav je od Boga... I mi smo povjerovali ljubavi. Za prinos darova bili su mnogi iz njegove
domovine prinosei razliite darove pred oltar iskazujui tako osobitu ast i zadovoljstvo
zbog proglaenja svoga sunarodnjaka svetim. Nakon proglaenja svetim uslijedio je odijek:
Slava Bogu na visini! Na kraju svetog Misnog slavlja Papa je ovako pozdravio na
hrvatskom jeziku: Dragi Hrvati! Radostan sam da mogu i vas pozdraviti na elu s uzoritim
gospodinom kardinalom Franjom Kuhariem i ostalom braom u Episkopatu. Doli ste u tako
67

isto
Usp. Pietro Eliseo Bernardi, Ljudima prijatelj, Leopold Bogdan Mandi svetac pomirenja, KS, Zagreb 2001.
str. 401 - 407.
68

20

velikom broju, ne samo vi, iz Jugoslavije nego takoer hodoasnici iz Njemake, Austrije,
Kanade i Amerike. Svojom prisutnou pokazujete koliko cjenite svetog Leopolda Mandia.
Obraam se na poseban nain vama, dragi Hrvati, koji ivite raspreni po cijelom svijetu.
Neka vam sveti Leopold, isto tako emigrant kao i vi, bude uvijek svjetao primjer kako treba
ivjeti i umrijeti izvan domovine, uvijek vjeran Bogu, Majci Bojoj i Svetoj Crkvi. Vama i
svima vaim dragima u domovini i izvan nje, od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.69

III.3 Mnogobrojne crkve posveene svetom Leopoldu Bogdanu Mandiu

III.3.1 tovanja svetog Leopolda Mandia
tovanja svetog Leopolda Mandia su se ubrzo proirila u mnogim krajevima. Tako je
prva crkva svetog Leopolda Mandia u Hrvata graena od 1976. do 1979. u Maglaju. Brojna
su svetita kasnije izgraena u ast svetog Leopolda Bogdana Mandia u Hrvata. Tako ih je
2010. godine bilo ak 16, a filijalnih crkava i kapelica ak 27, izvan domovine ih ima 6 gdje
se vri briga za due izvan domovine.70

69

Usp. Papa Ivan Pavao II, Govori Hrvatima - pozdravi, govori i poruke 1978. 2005., Zagreb 2011 str. 78 81.
Usp. Anto Bakovi, Na Bogdan, ivotopis novog hrvatskoga sveca, drugo proireno izdanje, Zagreb 2010. str.
199 289.
70

20