Tanja Bundalo, sudija Okrunog suda Banjaluka

INSTITUT ZASTARJELOSTI U PRAKSI OKRUNOG SUDA BANjALUKA

POJAM I ZNAAJ ZASTARJELOSTI

Zastarjelost potraivanja je institut obligacionog prava, po kome povjerilac, usljed
pasivnog dranja prema svom pravu unutar zakonom odreenog vremena, gubi zatitu
tog prava, ukoliko dunik izrazi volju da se koristi pravom koje za njega nastaje zbog
pasivnog dranja povjerioca. Drugaije reeno, zastarjelost predstavlja prestanak prava
da se zahtijeva ispunjenje obaveza protekom zakonom odreenog vremena u kome je
povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje od dunika, a navedeno saglasno odredbi lana
360. st. 1 Zakona o obligacionim odnosima. Zastarjelost nije razlog za gaenje odnosno
prestanak obligacije, jer se zastarjelou ne gubi pravo, ve ono samo slabi i pretvara se u
prirodnu ili neutuivu obligaciju, odnosno gubi se samo zahtjev za prinudno ispunjenje
trabine tubom kod suda. Pri tome, navedeno gubljenje zahtjeva ne nastaje automatski,
kada istekne zakonski rok zastarjelosti, ve samo onda kada se dunik pred sudom na istu
pozove i istakne prigovor zastarjelosti, jer se sud ne moe obazirati na zastarjelost
ukoliko se dunik nije na nju pozvao (l. 360. st. 3. Zakona o obligacionim odnosima).
Kad se navedena zakonska odredba dovede u vezu sa odredbom lana 207. st. 1. Zakona
o parninom postupku jasno je da dunik navedeni prigovor ne moe istai u albi
ukoliko se njime nije koristio kod prvostepenog suda. Odredbe Zakona o obligacionim
odnosima, koje reguliu sva pitanja koja se tiu zastarjelosti su imperativnog karaktera,
rokovi su odreeni ovim zakonom i stranke ne mogu da iste svojim sporazumom skrauju
ili produavaju.
U pravnoj teoriji nisu jedinstvena miljenja o tome koja prava zastarjevaju,
odnosno da li zastarjevaju sva subjektivna prava ili samo neka od njih, ali preovladava
stav da ne zastarjevaju apsolutna prava (stvarna i lina), odnosno pravo svojine,
slubenosti i zalono pravo, kao i ona obligaciona prava koja imaju svoj izvor u
porodinom pravu tj. sve vrste alimentacije.
Dejstvo proteka vremena dolazi do izraaja ne samo kod zastarjelosti, nego i kod
mnogih drugih pravnih institucija, pa tako recimo i kod odraja. U starijem
zakonodavstvu nije pravljena razlika izmeu ova dva instituta i smatralo se da obe
ustanove slue istom cilju: obezbjeenju dugo postojeih odnosa. Meutim, odraj
dovodi do sticanja stvarnog prava neprekinutom dravinom, dok kod zastarjelosti protek
vremena dovodi do gubitka zahtjeva, pa je time odraj samostalni pravni institut stvarnog
prava, a ne podvrsta instituta zastarjelosti.
Zastarjelost treba razlikovati i od sluaja kada je samim zakonom trajanje jednog
subjektivnog prava vremenski ogranieno, te po proteku tog roka takvo pravo prestaje da
postoji i to u cjelini, odnosno ne pretvara se u prirodnu obligaciju, a navedeno bez obzira
da li ga je njegov titular vrio ili ne, kao i da li ga je mogao vriti ili ne. Taj zakonom

2
odreeni protek vremena poslije kojeg odreeno pravo prestaje da postoji jeste
prekluzivni rok (lan 370. ZOO). Navedeni prekluzivni rok moe biti procesnopravni
(npr. rok za podnoenje tube kod smetanja posjeda stvari ili prava) i materijalnopravni
(npr. prestanak prava slunosti nevrenjem neprekidno kroz 3 godine). U dilemi da li se
radi o zastarnom ili prekluzivnom roku potrebno je paziti na sam tekst zakonskog
propisa, pa ukoliko zakon navodi da protekom roka nastupa zastara, radi se o zastarnom
roku, a ukoliko navodi da se neka tuba ili odreena radnja mora podnijeti odnosno
poduzeti u odreenom roku, jer u protivnom predstoji prijetnja gubitka tog prava, tada se
radi o prekluzivnom roku. Pri tome treba imati u vidu da se prekluzivni rokovi odreuju
zakonom tek iznimno za pojedine sluajeve, dok se zastarni rokovi smatraju kao pravilo
prema ovakvim iznimkama.
Od ovih rokova treba razlikovati i paricione rokove, pod kojima se
podrazumijevaju oni rokovi u kojima je stranka duna izvriti obaveze naloene sudskom
presudom, jer u protivnom istekom tih rokova dolazi do prinudnog izvrenja.
Smisao i cilj zastarjelosti su:
a) obezbjeenje opte pravne sigurnosti koja bi bila ugroena, ako bi jedno stanje
koje dugo nije osporavano, odjednom tubom bilo napadnuto. Iz iskustva se moe tvrditi
da pravo koje se zasniva u vrijeme koje daleko lei u prolosti ili nikada nije nastalo ili se
ugasilo;
b) da bi se dunik zatitio od tekoa dokazivanja koje nastaju ako se tvrdi, na
primjer, da nije plaen dug od prije 20 godina;
c) zastarjelou se vri pritisak na stranke da svoja prava vre, kako ne bi dole u
situaciju da usljed nevrenja ta svoja prava ne mogu ostvariti, poto je poznato da
vrijeme kao pravna injenica utie na nastanak, promjenu i prestanak prava;
d) i javni interesi govore u prilog zastarjelosti. Jer, kada prava ne bi zastarjevala,
sudovi bi bili optereeni parnicama u kojima bi se injenina stanja usljed dugog proteka
vremena vrlo teko mogla razjasniti, pa bi i ishod sporova vrlo esto zavisio od sluaja.1

NASTUPANjE ZASTARJELOSTI

Prema odredbi l. 361. Zakona o obligacionim odnosima zastarjelost poinje tei

prvog dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom
za druge sluajeve nije ta drugo propisano.Tako je izuzetak od navedenog pravila
propisan odredbom l. 376. istog zakona koja propisuje da se poetak roka zastarjelosti
zahtjeva za naknadu tete ima raunati od kada je oteenik doznao za tetu i za lice
koje je tetu uinilo, jer prema odredbi lana 186. ovog zakona teta se smatra
dospjelom od trenutka nastanka tete.
1

Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Savremena administracija, Beograd, 1995. godina, strana
769

3
Zastarjelost nastupa kad istekne poslednji dan zakonom odreenog vremena za
zastaru, raunajui od dana kad zastarjevanje poinje tei (lan 362. ZOO).U pogledu
raunanja rokova zastarjelosti treba primjeniti odredbu lana 77. ZOO, s tim da se u
sudskoj praksi pojavilo pitanje da li na nastupanje zastarjelosti utie okolnost kada
poslednji dan roka zastarjelosti pada na dan kada je zakonom odreeno da se ne radi,
odnosno da li u tom sluaju primjeniti st. 3. odredbe l. 77. ZOO po kojoj ukoliko
poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom odreeno da se ne radi, kao poslednji dan
roka rauna se slijedei radni dan. Kako se eventualni prekid zastarjevanja putem
priznanja duga, podizanja tube, zatim odustanka, odbacivanja ili odbijanja tube ili dr.
(l. 387-391 ZOO) nee moi izvriti u poslednjem danu zastarnog roka za koji je
zakonom odreeno da se ne radi, ve jedino slijedeeg radnog dana, to bi se, prema
opredjeljenju sudske prakse u ovim sluajevima primjenilo pravilo iz l. 77 st. 3 ZOO, a
u ostalim sluajevima pravilo iz odredbe lana 362 ZOO. U vrijeme zastarjelosti
potraivanja rauna se i vrijeme koje je proteklo u korist dunikovih prethodnika (l. 363
ZOO).
Sporedna potraivanja, kao to su potraivanja kamata, plodova, trokova,
ugovorne kazne, zastarjevaju najkasnije sa glavnim potraivanjem, ak i u sluaju kad
rok za njihovu zastarjelost nije istekao.

Iz prakse suda:
1. U praksi Okrunog suda Banjaluka, u vie predmeta po tubi tuitelja ZDP
Elektrokrajina, kao isporuioca elektrine energije, protiv potroaa elektrine
energije, kao tuenih u tim parnicama, radi naplate duga iz osnova isporuene elektrine
energije, bilo je dilema oko primjene navedenih zakonskih odredaba. Naime, u tim
parnicama tueni su esto isticali prigovor zastare potraivanja tuitelja u smislu odredbe
lana 378. st. 1. t. 1. Zakona o obligacionim odnosima, a od kog prigovora se tuitelj
branio tako to je smatrao da se tueni ne moe pozivati na odredbe o zastarjelosti
potraivanja kod toga da nije u roku od 15 dana, po prijemu rauna za isporuenu
elektrinu energiju, podnosio prigovor na visinu novanog iznosa iz rauna u skladu sa
tada vaeim Optim uslovima za isporuku elektrine energije (Slubeni glasnik
Republike Srpske broj 23/94), te odredbama Zakonu o elektrinoj energiji (Slubeni
glasnik RS broj 66/02), a po kojim odredbama Opti uslovi za isporuku elektrine
energije su sastavni dio ugovora o isporuci elektrine energije. Prema lanu 93. st. 3.
navedenih Optih uslova ukoliko potroa u roku od 15 dana nije uloio prigovor na
visinu novanog iznosa iz obavijesti isporuioca, odnosno iz njegovog rauna, smatra se
da je saglasan sa utvrenim iznosom iz rauna. Potrebno je istai da je tuitelj uporite za
navedeni stav imao i u par odluka Vrhovnog suda Republike Srpske u kojima je izraen
navedeni pravni stav.2
U meuvremenu su stupili na snagu Opti uslovi za isporuku i snadbjevanje
elektrinom energijom (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 85/08), sainjen je
2

Presude Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-887/06 od 18.07.2008. i Rev-556/07 od 27.06.2008.

godine

4
preieni tekst Zakona o elektrinoj energiji, sa svim izmjenama (Slubeni glasnik
Republike Srpske broj 8/08, a koji Opti uslovi u l. 51, 52, te 88, i dalje propisuju
obavezu izjavljivanja prigovora u roku odreenom za plaanje rauna.
Meutim, Okruni sud u Banjaluci je drugaijeg pravnog stava, odnosno po
shvatanju ovoga suda pomenuti Opti uslovi ne mogu derogitati odredbe Zakona o
obligacionim odnosima, kao imperativnog propisa koji regulie institut zastarjelosti, ve
se neizjavljivanje pomenutog prigovora moe ticati samo visine ispostavljenog rauna (u
pogledu utroka elektrine energije i obrauna cijene kotanja).3
2. Vezano za isporuku elektrine energije, koji predmeti su dodue rjei, kao
tuitelj se ponekad pojavljuje potroa elektrine energije dok je tueni ZDP
Elektrokrajina, sa zahtjevom da se utvrdi zastarjelost potraivanja tuenog, odnosno da
tuenom ne pripada pravo na naplatu isporuene elektrine energije po odreenom raunu
koji glasi na odreeni novani iznos. U ovim predmetima, gotovo u pravilu, tueni istie
prigovor da se utvrujuom tubom u smislu odredbe lana 54. Zakona o parninom
postupku ne moe traiti utvrenje zastarjelosti potraivanja, a navedeno pogotovo u
situaciji da tueni nije pokrenuo spor za naplatu spornog dugovanja. Postupajui po
izjavljenoj albi u ovim predmetima, Okruni sud Banjaluka je zauzeo stav da se dunik
zastarjele obaveze ne mora iskljuivo sluiti prigovorom zastarjelosti svoje obaveze
protiv tubenog zahtijeva koji bi protiv njega podnio povjerilac, a za ispunjenje te
obaveze. Dunik se moe sudu obratiti i tubom za utvrenje koja ima deklaratorni
karakter utvrenja nastupa zastarjelosti konkretnom potrivanja. Ako je dunik podnio
sudu tubu za utvrenje zastarjelosti odreenog potraivanja, sud e, ukoliko utvrdi
osnovanost takvog tubenog zahtijeva , donijeti deklaratornu presudu o pozitivnom
utvrenju nastupa zastarjelosti predmetnog povjerioevog potraivanja. Pri tome, tuitelj
ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje zastarjelosti, jer se
zbog stvarne (konkretne) nesigurnosti u pogledu tog prava osjea ugroenim u svom
pravnom poloaju i postoji opravdana potreba da se putem suda ta nesigurna situacija
raisti. Ta potreba se sastoji u tome da tuitelj zna kako da se ubudue ponaa u
konkretnom obligaciono-pravnom odnosu zasnovanom povodom ugovora o isporuci
elektrine energije, odnosno da zna da li je duan tuenom isplatiti odreeni novani
iznos na koju isplatu je pozvan dostavljanjem rauna o isporuci elektrine energije ili taj
iznos nije duan platiti.4 Navedeni pravni stav da tuitelj ima pravni interes da utvrdi
nepostojanje prava tuenog prihvaen je u odluci Ustavnog suda BiH broj Ap-219/03 od
23.07.2004. godine.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST

Rokovi zastarjelosti se mogu podijeliti na opte (due) i specijalne (vanredne)

rokove. Opti rok za zastarjelost iznosi 10 godina (lan 371 ZOO), a prema daljim
odredbama ovog zakona specijalni rokovi zastarjelosti mogu biti krai i dui od opteg
3
4

Presuda Okrunog suda Banjaluka broj G-1814/09 od 31.08.2009. godine

Presuda Okrunog suda u Banjaluci broj G-519/07 od 15.01.2008. godine

5
roka. Tako je dui specijalni rok od opteg roka predvien za naknadu tete
prouzrokovane krivinim djelom, kada je za krivino djelo odreen dui rok zastarjelosti
od graanskog roka, a to je predvieno odredbom lana 377. ZOO. U praksi Okrunog
suda Banjaluka, u pogledu primjene posebnih rokova, najvie dilema je bilo u parnicama
za naknadu tete.
Iz prakse suda:
Prema odredbi lana 376. st. 1. ZOO potraivanje naknade prouzrokovane tete
zastarjeva za tri godine od kada je oteenik doznao za tetu i za lice koje je tetu uinilo
(subjektivni rok), dok prema st 2. iste zakonske odredbe ovo potraivanje zastarjeva u
svakom sluaju za pet godina od kada je teta nastala (objektivni rok). Ovaj objektivni
rok poinje da tee od momenta kada je teta prouzrokovana, u kojem apsolutnom roku
potraivanje naknade tete zastarjeva u svakom sluaju.
Proizilazi da oznaeni subjektivni rok poinje tei od kada je oteenik doznao
za tetu i za lice koje je tetu uinilo, odnosno da je potrebno kumulativno saznanje za
obe navedene okolnosti. Ovu zakonsku odredbu treba tako tumaiti da se pod saznanjem
za tetu podrazumijeva saznanje, da je teta nastala, njen obim i visina, a pod saznanjem
za uinioca saznanje o okolnosima u kojima, po odtetnom pravu, odreeni subjekat
odgovara za naknadu tete.5
Meutim, objektivni rok poinje da tee , bez obzira na saznanje oteenika za
tetu i za tetnika, raunajui objektivno od momenta kada je teta prouzrokovana.
Pri tome je u sudskoj praksi bilo razliitih stavova o tome da li subjektivni rok
zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice s obzirom na okolnosti sluaja
moglo, uz uobiajenu paljivost, saznati za sve elemente koji mu omoguavaju isticanje
zahtjeva za naknadu tete ili rok zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice
zaista doznalo za tetu i za lice koje je tetu prouzrokovalo, pa je preovladalo stanovite
da rok zastarjelosti poinje tei od dana kada je oteeno lice s obzirom na okolnost
sluaja moglo, uz uobiajenu paljivost, saznati za sve elemente koji mu omoguuju
isticanje zahtjeva za naknadu tete. Saglasno navedenim pravnim stavovima u praksi
Okrunog suda u Banjaluci nije bilo veih dilema u primjeni navedene zakonske odredbe.
Dileme su se javljale kod primjene posebnog roka zastarjelosti iz odredbe lana
377. ZOO, odnosno u situaciji kada je teta uzrokovana krivinim djelom, a koja
zakonska odredba propisuje da potraivanje naknade tete prouzrokovane krivinim
djelom zastarjeva u roku zastarjelosti krivinog gonjenja za krivino djelo kojim je
prouzrokovana teta.
U odnosu na dilemu da li se rok propisan ovom zakonskom odredbom ima
primjeniti samo na uinioca krivinog djela ili na svako odgovorno lice, ovaj sud se
odredio tako to se ovaj rok ima primjeniti na svako lice koje je odgovorno za nastalu
tetu, a ne samo u situaciji da se naknada tete zahtijeva od neposrednog uinioca
krivinog djela. Pri tome u pravnoj teoriji ima i drugaijih stanovita, kao to je stav da se
odredba l. 377 ZOO moe primjeniti samo prema uiniocu krivinog djela, a ne i prema
onoj treoj osobi koja, inae, odgovara za tetu umjesto faktikog uinioca, pa da se na
5

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-889/06 od 18.04.2008. godine

6
ovu potonju moe primjeniti samo propis l. 376 ZOO. 6 Isto tako, jasno je da je uslov za
primjenu dueg zastarnog roka iz odredbe l. 377. ZOO u odnosu na rok propisan
odredbom lana 376. st. 1. ZOO, postojanje pravosnane osuujue presude krivinog
suda kojom je utvreno postojanje krivinog djela i odgovornost konkretnog uinioca
krivinog djela.
Meutim, ukoliko nema navedene pravosnane osuujue presude krivinog suda,
postojala je dilema (oko koje u pravnoj teoriji ima razliitih stavova), da li je tada
parnini sud, u smislu lana 12. Zakona o parninom postupku, ovlaten utvrivati
krivino djelo iz kojeg je teta nastala. U praksi Okrunog suda Banjaluka prihvaen je
stav (koji je saglasan stavu Vrhovnog suda Republike Srpske izraenom u vie odluka) da
parnini sud nije ovlaten utvrditi je li teta nastala krivinim djelom nepoznatog
uinioca, ve je na to samo ovlaten u sluaju kada su postojale odreene procesne
smetnje zbog kojih se nije mogao protiv odreenih poinilaca krivinog djela provesti
krivini postupak i jedino tada je parnini sud ovlaten sam ispitati je li teta priinjena
takvim radnjama koje sadre bie krivinog djela, odnosno ukoliko je krivini postupak
obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zbog toga to je uinilac krivinog djela
amnestiran ili pomilovan, ili ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju njegovu krivinu
odgovornost ili krivino gonjenje.7
I kad se tako odredimo prema uslovima za primjenu odredaba l. 376 i 377 ZOO,
u konkretnim predmetima mogu ostati nedoumice.
Uzmimo za primjer predmet Okrunog suda Banjaluka (G-1321/04), bez
navoenja imena stranaka i drugih uesnika navedenog tetnog dogaaja. Prema
injeninom osnovu iz ovog predmeta: pravni prethodnik tuitelja je teko ranjen iz
vatrenog oruja u predjelu vilice prilikom oruanog napada na patrolu policije, u ijem
sastavu je bio, u ugostiteljskom objektu K. u V, na dan 13.09.1996. godine, gdje je
patrola policije ula u toku pauze, prilikom obezbjeenja izbora. Od zadobijene povrede
pravni prethodnik tuitelja je preminuo 4 dana kasnije. Na njega je vatru otvorio R.G. iz
pitolja kalibra 7,26 mm. Policija je poslije toga, uz saglasnost meunarodnih policijskih
snaga, organizovala trodnevnu potjeru za R.G., u toku koje je isti i ubijen dana
16.09.1996. godine.
Da li je za ocjenu istaknutog prigovora zastare u navedenom predmetu
mjerodavna odredba l. 376 ili 377 ZOO?
Za ocjenu koja zakonska odredba je mjerodavna u konkretnom sluaju iz
navedenog injeninog osnova su relevantne slijedee injenice:
- da je teta koju su pretrpjeli tuitelji prouzrokovana krivinim djelom,
- lice koje je liilo ivota pravnog prednika tuitelja i samo je smrtno stradalo u
toku policijske potjere tri dana kasnije,
- time nije postojala mogunost da se protiv njega preduzme krivino gonjenje
zbog toga to je liilo ivota pravnog prednika tuitelja.
U takvoj situaciji parnini sud, u smislu l. 12 Zakona o parninom postupku,
treba da raspravi kao prethodno pitanje da li je smrt pravnog prethodnika tuitelja
nastupila kao posljedica krivinog djela koje je izvrio R. G., a ako jeste: o kojem
krivinom djelu se radi i koliko iznosi vrijeme zastarjevanja krivinog gonjenja za to
6
7

Komentar Zakona o obveznim odnosima, dr B. Vizner, Zagreb, 1978. godina

Presuda Okrunog suda Banjaluka G-328/09 od 30.09.2009. godine

7
djelo. Zavisno od ovih injenica, sud moe da utvrdi da li je u navedenom sluaju
nastupila zastarjelost krivinog gonjenja, a time i zastarjelost zahtjeva za naknadu tete u
smislu odredbe l. 377 ZOO, a od ega zavisi odluka o osnovanosti istaknutog prigovora
zastare potraivanja.
Prema st. 3. lana 376. ZOO potraivanje naknade tete nastale povredom
ugovorne obaveze zastarjeva za vrijeme odreeno za zastarjelost te obaveze, pa proizilazi
da je ovom zakonskom odredbom odreena posebna zastarjelost za tetu koja je nastala
povredom ugovornih obaveza. Za potraivanje naknade tete u tom sluaju primjenjuje se
onaj rok zastarjelosti koji je odreen Zakonom o obligacionim odnosima za zastarjevanje
ugovorne obaveze ijom povredom je nastala teta, pa taj rok moe biti krai od tri
godine ili dui i iznositi onoliko koliko iznosi opti rok zastarjelosti, odnosno 10 godina.
Tako e na primjer potraivanje naknade tete zbog povrede ugovora o zajmu moi da se
ostvari u roku od 10 godina, a ne u roku od 3 godine, koliko iznosi rok za naknadu tete
iz delikta.
Iz prakse suda:
Uzmimo na primjer predmet Okrunog suda Banjaluka (G-729/02), a u kojem je
predmet spora zahtjev tuitelja da mu tueni naknadi tetu u iznosu od 35.350,00 KM,
koja je uzrokovana usljed povrede ugovora.
Prema injeninom osnovu u ovom predmetu stranke su zakljuile etiri ugovora
o zajednikoj proizvodnji mlijeka i steonih junica i to 16.09.1989., 29.09.1989.,
05.01.19990. i 13.12.1990. godine; po osnovu tih ugovora tuitelj je tuenom ustupio na
koritenje 17 priplodnih junica plemenite pasmine, steonih vie od 6 mjeseci; po ovim
ugovorima tueni je bio u obavezi da najkasnije u roku od 5 godina od preuzimanja
junica sukcesivno vrati isti broj priplodnih junica steonosti vie od 6 mjeseci; ovim
ugovorima regulisano je da ukoliko se krivnjom tuenog umanji priplodna vrijednost
junica ili doe do uginua da je tueni duan naknaditi tetu u visini trne vrijednosti grla
koja se utvruje na osnovu vrijednosti tovnih grla prve A klase, teine 400 kg, uveane za
30% na dan plaanja tete; takoe je ugovoreno da je tueni duan vratiti priplodna grla
ako se ne pridrava ugovornih obaveza i to po zahtjevu strune komisije; struna
komisija je vrei obilazak tuenog u 1998. godini ustanovila da se u talama kod
tuenog ne nalazi ni jedna priplodna junica, cijena junetine 1 klase je 4 KM po jednom
kilogramu (prema podacima iz oktobra 2001. godine); da prema navedenom tueni nije
izvrio svoju ugovornu obavezu.
Predmetno potraivanje ne zastarjeva u roku propisanom u st. 1. l. 376. ve u
roku propisanom u st. 3. tog lana. Prema tom stavu tete nastale povredom ugovorene
ubaveze su izuzete iz reima roka propisanog u st. 1. citiranog lana i ravnaju se prema
reimu propisanom za zastarjelost obaveze ijom povredom je ona nastala (u konkretnom
sluaju to je opti rok zastarjelosti propisan l. 371. Zakona o obligacionim odnosima).

8
ZASTOJ ZASTARJEVANjA
Sudovi ponekad ne prave razliku izmeu zastoja i prekida zastarjelosti, odnosno
kada dolazi do zastoja, a kada do prekida roka zastarjelosti, te kako utiu na rok
zastarjelosti odreenog potraivanja.
Zastoj zastarjelosti spreava uraunavanje odreenog vremena u rok zastarjelosti,
tako da zastarjelost za vrijeme ovog perioda ne tee, ona miruje. U rok zastarjelosti se ne
uraunava vrijeme za koje je povjerilac bio u pravnoj ili fizikoj nemogunosti da ostvari
svoje potraivanje od dunika.
Zastoj zastarjevanja nastaje nezavisno od volje povjerioca i dunika, dok se
prekid zastarjelosti moe da izazove samo radnjom povjerioca ili dunika.
Kod zastoja zastarjelosti, ukoliko je zastarjevanje nekog potraivanja poelo da
tee prije nastupanja nekog od uzroka koji izaziva zastoj zastarjelosti, kad on nastupi,
zastarjevanje potraivanja se zaustavlja i ne tee svo vrijeme dok djeluje taj rok zastoja.
im taj uzrok prestane, zastarjevanje potraivanja nastavlja da tee, s tim da se vrijeme
koje je proteklo prije zastoja uraunava u zakonom predvien rok za zastarjevanje
odreenog potraivanja.
Meutim, kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne
uraunava u rok potreban za zastarjelost odreenog potraivanja i poslije prekida
zastarjevanje poinje tei iznova.
Zakon o obligacionim odnosima u l. 381-386 propisuje kada dolazi do zastoja
potraivanja izmeu odreenih lica (npr. izmeu branih drugova), do zastoja
potraivanja odreenih lica (npr. za vrijeme ratne opasnosti ili rata u pogledu potraivanja
lica na vojnoj dunosti), usljed nesavladivih prepreka da se sudskim putem zahtjeva
ispunjenje obaveza, te zastoj zastarjevanja usljed odreenih okolnosti (npr. odlaganje
proteka roka zastare u pogledu potraivanja poslovno nesposobnih lica).
Iz prakse suda:
Poznato je da je nakon rata, po prihvaenom stavu Vrhovnog suda RS, pa tako i
stavu Okrunog suda Banjaluka, u predmetima dolazilo do primjene instituta zastoja
zastarjelosti, usljed rata i neposredne ratne opasnosti, za period 15.04.1992. do
19.06.1996. godine, a navedeno kako za lica na vojnoj dunosti, tako i za druga lica koja
zbog ratnih dejstava i optepoznate situacije sa ratom, te za vrijeme neposredne ratne
opasnosti, opravdano nisu mogla pokrenuti sudski postupak, a navedeno u skladu sa irim
tumaenjem l. 1 Zakona o rokovima u sudskom i upravnom postupku (Slubeni glasnik
Republike Srpske, broj: 1/94 posebno izdanje), te u skladu sa odredbom l. 383
Zakona o obligacionim odnosima.
PREKID ZASTARJELOSTI
Prekid zastarjelosti podrazumijeva takvo prekidanje toka vremena potrebnog za
zastaru zbog zakonom odreenih uzroka, zbog kojeg ve proteklo vrijeme zastarjevanja
propada i ne uraunava se naknadno u ve zapoeti tok zastarjevanja, ve on mora
zapoeti tei iznova.

9
Do prekida zastarjevanja moe doi.
-

radnjom povjerioca, tj. podnoenjem tube sudu pri emu je za nastupanje

prekida roka zastarjelosti potrebno da ta tuba bude uspjena odnosno da
pokrenuti spor zaista zavri pred sudom i titularu omogui realizaciju
njegovog subjektivnog prava, odnosno da tuitelj nije odustao od tube ili da
ona nije odbaena ili odbijena. Tuba podnesena nenadlenom sudu prekida
zastaru ukoliko povjerilac ponovo podigne tubu u roku od 3 mjeseca od dana
pravosnanosti odluke o odbacivanju tube (l. 390 ZOO),

radnjom dunika, odnosno kada dunik prizna dug. Ovo priznanje duga se
moe uiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan nain, kao to je
davanje otplate, plaanje kamate, davanje obezbjeenja.
Meutim, ukoliko je potraivanje ve zastarjelo, jer je rok za zastarjelost ve
istekao, pa je poslije tog roka uinjeno priznanje duga od strane dunika, ne
moe se vie prekinuti zastarjelost, ve to priznanje duga ima karakter
odricanje dunika od ve nastale zastarjelosti. inom priznanja zastarjele
obaveze odnos je vraen u stanje u kome se nalazio prije poetka toka
zastarjelosti, tako da zastarni rok poinje tei iznova. Pri tome se za valjanost
priznanja zastarjele obaveze kao bitan uslov za pravnu valjanost dunikove
obaveze izriito zahtijeva pismena forma (l. 366. ZOO). Isti uinak ima
davanje zaloga ili kojeg drugog osiguranja za zastarjelo potraivanje, pa
proizilazi da se odricanje od zastarjele obaveze ne moe izvriti
konkludentnom radnjom kao to je npr. davanje otplate, plaanje kamate i sl.

Banjaluka, decembar 2009. godine