ANTICKI SPOMENICI OTOKA VISA

BRANIMIR GABRICEVIC
Ako spomenik kulture shvatimo u neto irem i slobodnijem
smislu, onda je dozvoljeno kazati da je najstariji spomenik otoka Visa
sadran u samom njegovom izvornom imenu - ISSA, iz kojeg se
naknadno, nakon to su Slaveni doli na ove obale, razvio i na~ dana nji naziv otoka.
Razlozi koji imenu Issa daju sadrajnu snagu spomenika kulturne batine lee posebno u injenici da je ta rije - u relacijama
nae toponimike - iznimno starog porijekla. Ona se javlja kako u
tekstovima grkih i rimskih pisaca, tako i uklesana na antikim kamenim spomenicima. Meutim, kako pretpostavlja lingvi s tika znanost, porijeklo rijei mnogo je starije od dolaska Grka i Rimljana
na istonu obalu Jadranskog mora. 1) To nas porijeklo vodi u mnogo
dublju prolost, zapravo u pradavna vremena kad na Mediteran jo
nisu bile stigle migracije indoevropskih plemena, a to znai - sve
kad se kronologijski kriteriji uzmu i s najveim oprezom - negdje
u trei milenij prije poetka nae ere. Tada, dok su faraoni na obala ma Nila gradili hramove i dizali piramide, ovdje, na ovoj sjevernoj periferiji Sredozemnog mora, ivjele su predindoevropske (tzv.
mediteranske) ljudske zajednice u mlaem kamenom (neolitskom)
i bakarnom (eneolitskom) razdoblju prethistorijskog razvitka. Tu
predindoevr-opsko stanovnitvo, kome se na ovim obalama aTheoloki
ulo u trag zahvaljujui u prvom redu nalazima na susjednom otoku
Hvaru, nazivalo je dananji O'bok Vis u svom jeZJiku Issa, i to se ime
uva, eto, punih pet tisrua godina doavi do nas u svom dananjem
s:aviziranom obliku.
Naziv Issa je na alsst zasad jedina batina koja je na Visu
preostala iz navedenog predindoevropskog perioda. Na ovom, naime,
naem otoku gotovo da i nisu pronaeni arheoloki predmeti iz
mlaeg kamenog i bakarm:>g doba, kada je stanovnitvo istone
jadranske obale proizvodilo, osim kamenog ili kotanog orua i
1) Strunu literaturu o nazivu Issa donosi G. NOVAK, Vis (Zagreb
1961) str. 13, bilj. 2 i 3.

oruZJa, fino obojenu keramiku i odravalo trgovake kontakte s

kulturno razvijenijim sredinama istonog Mediterana. No, u svakom
sluaju dozvoljeno je tvrditi da je Vis ve u mlae kameno doba
bio naseljen, jer na to upuuje ne samo naziv otoka nastao u to
doba, nego i okolnost da su neolitski nalazi konstatirani na svim
okolnim otocima, pa i na samoj Palagrui. Treba pri tome istaknuti
da na Visu nisu ni vrena istraivanja u tom smislu, onako kao to
je G. Novak decenijama radio na Hvaru i gdje su njegova istraivanja pruila uvid u ivot tih nastarijih stanovnika ove obale .

Velike i sudbonosne etnike promjene na sjevernim obalama

Mediterana odvijale su se u toku drugog milenija prije poetka
nae ere kada se na junom dijelu Balkanskog poluotoka pojavljuju
grka, a u sjevernom i zapadnom razna traka i ilirska plemena
ivei u rodovskim zajednicama, ilirska su plemena - kako ona u
unutranjosti, tako i ova uz obalu - imala svoja naselja po obroncima brijegova, s tim da su gore, na vrhu brijega, gradila utvrena
sklonita za siliuaj opasnosti. Na Visu je takvih naselja sigumo
bilo po unutranjosti otoka kao i povie Komie gdje naziv Gradac
upuuje na postojanje naselja takvog tipa. 2 )
Svoje mrtve Iliri
su pokapali u grobovima koji su bili uokvireni i pokriveni
kamenim ploama, a onda bi na takav grob, ili vie takvih grobova,
nabacali hrpe kamenja. Tako su nastale kamene gomile koje su se
sauvale na mnogim mjestima uzdu obale i na otocima i koje uz suhozidine nekih utvrenja na brijegovima (tzv. gradine) predstavljaju jedine spomenike graditeljstva iz bronanog i starijeg
eljeznog doba u naim krajevima (od otprilike 1200 do 400 godine
prije poetka nae ere).
Na otoku Visu dosad su istraene samo dvije takve gomile, i to
na brdu sv. Andrije povie naselja Vis. Tom se je prilikom, osim
kostura u zgrenom poloaju i neto ostataka zemljanih posuda, u
jednom od grobova pronala i eljezna kopa iji oblik upuuje da
spomenute grobove datiramo otprilike u 9 stoljee prije poetka
nae ere. a) Takve prethistorijske gomile na otoku Visu nisu jo arhe2) Sam naziv Gradac mogao bi se odnositi i na naselje iz mnogo
kasnijeg ranosrednjevjekovnog (starohrvatskog) doba. No, budui da su
se na tom lokalitetu prilikom dubljeg krenja nailazili u svoje vrijeme
ostaci zidova koji bi - prema rijeima starijih Komiana, posebno pokojnog Simuna Petria, ljubitelja i poznavaoca vike prolosti - morali
biti antiki, vjerojatno se radi o prethistorijskom naselju koje je bilo
nastavano i u rimsko doba. U svakom sluaju lokalitet Gradac zasluuje
da jednom bude arheoloki istraen.
3) Na takav zakljuak upuuju opis i crte navedene kope izraeni
od N. Dojmija koji je kao arheolog-amater i vrio navedena istraivanja
na brdu sv. Andrije. Dojmijeve zabiljeke nalaze se u Urbanistikom
birou u Splitu (Arhiv Dyggve). Inae ,u splitskom arheolokom muzeju
(Kat. N. 1713) nalazi se jedna druga kopa naena na Visu, ali iz kasnijeg, mlaeg eljeznog (!atenskog) doba. Taj tip kope, s dva jantarna

oloki evidentirane, pa se ni ne zna koliki je njihO'V broj. No, vie je

nego vjerovatno da su mnoge u toku posljednjih stoljea ili unitene
ili pak zasute kamenjem nabaenim u novije doba pri krenju
terena za sadnju vinove loze. Na taj nain nastale su veoma brojne
kamene gomile iz novijeg doba koje takoer predstavljaju svojevrstan spomenik - spomenik mukotrpnog rada tolikih generacija
vikih teaka - a koje se nameu kao izvanredno slikoviti elemenat
u pejzau unutranjosti otoka.
Dok se ne izvre opsenija arheoloka istraivanja, nemogue
je sa sigurnou odgovoriti na brojna i zanimljiva pitanja iz najdavnije prolosti otoka: kako se odvijao proces indoevropeizacije na
ovom naem otoku? Da li su migracioni valovi donosili krvave
obraune, ili su ivotne okolnosti diktirale potrebu mirnog sporazumijevanja doljaka sa starosjediocima? Gdje su, nadalje, preteno
bila locirana prethistorijska naselja, da Ji na padinama brijegova u
unutranjosti otoka, ili uz more?
Zasad bi se jedino na posljednje pitanje mogao dati donekle
siguran odgovor. Naselja ilirskog, odnosno ilirsko-mediteranskog
stanovnitva (ukoliko su se indoevropski doljai pomijeali s mediteranskim starosjediocima), preteno su se nalazila u unutranjosti
otoka. Na takav zakljuak upuuje poloaj spomenutih gomila-grobnica, a isto tako i analogije sa susjednih otoka Braa i
Hvara, gdje je taj period mnogo bolje istraen i poznat. Na Brau
se, naime, itave nekropole prethistorijskih gomila prostiru iskljuivo po visoravnima u unutranjosti otoka, 4 ) to je dokaz da su
se tamo preteno nalazila i sama naselja. O slinoj situaciji na
otoku Hvaru direktno nas obavjetava antiki pisac Diodor Sikulski iz II stoljea stare ere. Opisujui, naime, kako su jonski
Parani poetkom 4. stoljea stare ere doplovili u uvalu dananjeg
Starog grada da tu osnuju svoju koloniju, on kae da su Parani
svoj grad sagradili pri moru, a one koji su otprije stanovali na
tom otoku pustili su da i dalje stanuju po oblinjim utvrenim visovima.<< Analogno prema Brau i Hvaru dozvoljeno je pretpostaviti
da su i prethistorijski stanovnici otoka Visa, premda bez sumnje
vrsni i vjeti mornari, gradili svoja naselja podalje od obale, jer im
je to, izmeu ostalog, savjetovala opreznost pred eventualnim napadaima koje su mogli iznenadno dovesti iroki i slobodni morski
putevi.
Uspomena na ilirsko stanovnitvo Visa sauvala se u grkoj
geografsko-povijesnoj literaturi. U jednom sauvanom fragmentu
povjesniara i retora Teopompa (IV st. prije poetka nae ere) kae
se da je na Issi u Jadranskom moru vladao u svoje doba Jonije,
diskosa privjeena na igli, prilino je est na sjevernoj i srednjoj obali
istonog Jadrana (usp. Z. VINSKI, Ein liburnischer Depotfund aus Baka.
Archaelogia Iugoslavica II, str. 19-30).
"> Iscrpan popis brakih prethistorijskih gomila s preglednom kartom
dao je D. VRSALOVIC ,Kulturni spomenici otoka Braa (Braki zbornik
TV), str. 49-62.

rodom Ilir, i da je po njemu dobilo ime Jonsko more.5) Iako takvo

tumaenje naziva Jonskog mora nije tano, Teopompova vijest je
izvanredno vana, jer s jedne stane predstavlja povijesni dokument
o Ilirima kao stanovnicima I.o::<>e, a s druge strane direktno aludira
na pomorsku snagu Ilira, to bez sumnje treba povezati s poznatom
liburnskom talasokracijom, tj. s prevlau Liburna na Jadranskom
i na Jonskom moru u toku VIII stoljea prije poetka nae ere. U
sistemu te talasokracije Issa je sigurno, zbog svog geografskog
smjetaja, igrala istaknutu ulogu, pa je odatle u grkom svijetu i
mogla nastati tradicija o Iliru Joniju s otoka Isse.

***
Sredinom prvog milenija prije poetka nae ere prethistorijsko
stanovnitvo Visa dolazilo je u sve ee i intenzivnije kontakte s

Korintski bombyliosi. Arheoloka zbirka, Vis

5) Originalne tekstove antikih pisaca koji donose navedeni Teopompov podaltak (Teopompovo se, naime, djelo sauvalo samo u izvacima kod
drugih pisaca) donosi G. NOVAK, Vis, str. 16, bilj, 8 i 9.

grkim trgovcima i moreplovcima koji su na viednevnim putovanjima od Grke do Etrurije, odnosno do etrurskog grada Spine na
uu Pada, koristili nautike prednosti istone jadranske obale te
pri prijelazu u pravcu Monte Gargana svraali i u uvale otoka Isse. 6 )
Arheoloki dokaz tih veza koncem estog i poetkom petog stoljea prije poetka nae ere su i d'Vlije male posudice (tzv. bombyliosi)
koje su pronaene na Visu i sada se uvaju u Arheolokoj zbirci
Opine Vis. Sline onima koje su se pravile iz alabastera i koje su
su sluile enama za dranje mirisnih ulja, te su posudice bile bojadisane i ukraene tokicama na nain karakteristian za korintsku
produkciju VI stoljea. Dodue, posudice navedenog oblika i ukrasa
proizvodile su se u isto vrijeme pod grkim utjecajima i u Etruriji,
ali bez obzira i na takvu mogunost njihov nalaz na Visu najraniji

l
'

i
!

lJ
,

,. l
l

-l
1
" l

Arhajska glava iz Visa. Arheoloki muzej, Split

6
) Na vjerovatnost takve navigacione rute posebno je upozorio M.
NIKOLANCI, Zadaci podmorske arheologije u istonom Jadranu (Pomorski zbornik, knj. 3), str. 77-78, Zadar 1965.

je arheoloki dokument kontakata koje je prethistorijsko stanovnitvo Isse imalo s moreplovcima iz grkih polisa i s njihovom
civilizacijom. Kao dokumente u tom smislu treba uzeti jo par
posuda naenih na Visu, a koje se uvaju u zadarskom arheolokom muzeju, 7) te jednu u reljefu izraenu glavu iz Arheolokog
muzeja u Splitu. Dosad nedovoljno zapaena i gotovo potpuno neprouena,a) ta na Visu pronaena malena glava kao da zrai stilskim znaajkama arhajske faze grke umjetnosti (VI st. prije nae
ere), to je tek u najnovije doba primjeeno. 9 ) U prilog takvoj
stilskoj atribuciji govorile bi dvije savijene pletenice koje svojim
vertikalama uokviruju lice i vrat, zatim bademasto oblikovane oi,
kao i usta koja kao da su se lagano rairila u nadasve karakteristian smijeak kojim arhajska grka umjetnost poinje prenositi
na kamenu ili terakotnu povrinu manifestacije unutarnjih raspoloenja ovjeka. 1 0)
Prethistorijsko stanovnitvo Visa odravalo je, kako vidimo, u
toku V stoljea prije nove ere intenzivne i vjerovatno prijateljske
odnose s grkim moreplovcima i trgovcima. Zahvaljujui tim odnosima, ali i u prvom redu potiliko-stratekim planovima koji su se
kovali izvan Jadranskog mora, dolo je poetkom rv stoljea prije
poetka nae ere na Issi do jednog dogaaja koji je bio presudan
za ivot na tom otoku sve do u poetak evropskog srednjeg vijeka,
tj . za punih devet ili deset stoljea. Godine 397. prije poetka nae
ere Dionisije Stariji, vladar grkog grada Sirakuse na Siciliji, poslao
je, naime, grupu svojih graana - a vjerojatno zajedno s njima i
odreen broj greciziranih Ilira iz June Italije 11 ) da na otoku
Issi osnuju grad koji je, prema planovima tog poznatog i monog
dravnika, zajedno s Ankonom i Numanom na suprotnoj apeninskoj obali morao postati stratekim uporitem sirakukih interesa
na Jadranskom moru.l 2 ) Pri osnivanju tog svog grada grki su
naseljenici izabrali veliku uvalu na sjevernoj strani otoka koja ih
7 ) Za posude iz VI i V st. stare ere u Arheolokom muzeju u Zadru
i Zemaljskom muzeju u Sarajevu, vidi G. NOVAK, Vis, str. 62-63.
8) Fotografiju ove glave donosi G. Novak, Vis, sl. 23 navodei da se
radi o reljefu iz helenistikog doba.
9) To je primjetio M. NIKOLANCI, Arhajski import na istonoj obali
Jadrana (referat za simpozij o grkoj kolonizaciji na Jadranu - Starigrad, listopada 1968).
10) Pri donoenju konanog suda o ovom reljefu trebat e voditi rauna o jo dvjema mogunostima: l) da se radi o stilskoj retardaciji,
i 2) da je navedeni reljef mogao nastati i u etrurskoj produkciji izravno
pod grkim uplivima. U ovom drugom sluaju pretpostavka o stilskoj
retardaciji jo je vie mogua imajui u vidu - sa stilskog stajalita razvojnu inertnost etrurskih radionica.
11 ) Navedenu pretpostavku iznio je D. RENDIC- MIOCEVIC, Iliri u
natpisima grkih kolonija u Dalmaciji (Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku LIII, str. 29).
12) Povijesne probleme oko osnivanja Isse iscrpno je obradio G.
NOVAK, Kolonizatorsko djelovanje Dionizija Starijega na Jadranu (Hoffilerov zbornik, Zagreb 1940).

lO

je, s poluotoiem Prirovom i breuljkom Gradinom na zapadnoj

strani uvale, podsjeala na gotovo identinu geografsku situaciju u
Sirakusi, njihovom matinom polisu. 13) Tako je na junim padinama Gradine nastala snana dravica grkog tipa (polis) , koja je
kovala svoj novac, osnivala svoje naseobine na kopnu (Tragurion,
Epetion) i na otocima (Korula), trgovala s ilirskim oblastima te
kao saveznik Rima uestvovala u ratovima ne samo uzdu junog
dijela istone jadranske obale, nego i po Grkoj i Maloj Aziji.
Meutim to saveznitvo s Rimom Issa je skupo platila, jer se
je rimski utjecaj u ivotu polisa sve vie osjeao, dok godine
45 prije poetka nae ere - poto je u graanskom ratu izmeu
Cezara i Pompeja pristala uz ovog posljednjeg - nije definitivno
izgubila svoju samostalnost i postala provincijski gradi rimske
imperije. N o, i u toj novoj politikoj konstelaciji Issa je jo najmanje puna dva stoljea intenzivno ivjela i ekonomski prosperirala,
o emu nam svjedoe pronaeni ostaci arhitekture i skulpture iz
prvih dvaju stoljea nae ere.
Zadatak je ovog priloga da prikae spomeniko naslijee koje se
na otoku Visu sauvalo iz antikog, tj. iz grkog, odnosno grko
-helenistikog i rimskog perioda njegove povijesti.

*
Antiki grad, kako je reeno, bio je sagraen u jugozapadnom
kraju dananje vike uvale. June padine Gradine i polotoi
Prirovo predstavljaju gradski areal u uem smislu, dok se je groblje
nalazilo neposredno na zapadu od gradskih bedema, na poloaju
kome se arheoloki sadraj odraava u slavenskom nazivu Martvilo.
Velik dio nekropole na Martvilu je uniten, bilo da su to uinili
prije vie decenija kolekcionari antikih predmeta, bilo pak da se
to dogodilo prilikom izgradnje nogometnog igralita 1953-1954.
godine kad je velik dio helenistikog groblja devastiran. Iz unitenog ili pretraenog dijela nekropole sauvali su se ipak prilino
brojni predmeti koji se najveim dijelom nalaze u Arheolokom
muzeju u Splitu i arheolokoj zbirci Opine Vis. to se tie materijalnih ostataka gradske arhitekture na Gradini i Prirovu, od toga
se sauvalo relativno malo. U neposrednoj, naime, bliz:iJni odavna
naputenog i mrtvog antikog grada razvijalo se od XVI stoljea
naovamo dananje naselje Vis, pa je pravilno klesano kamenje
antikih graevina posluilo za gradnju novih stambenih zgrada,
crkava i pristanita. 14) Na terasastom terenu opustoene Gradine
13) O geografskim analogijama u smjetaju Sirakuze i Isse vidi B.
GABRICEVIC, Antika Issa (Urbs, Split 1959).
14 ) Osim poznatih podataka koje je ostavio Antun Matijaevi - Caramaneus (da se je kamenjem iz ruevina sa Gradine gradila crkva sv.
Duha u Maloj Bandi, zatim pristanite pred, kuom Zeni u Kutu, itd.),
treba upozoriti na zid za obranu od morskih valova na Smiderevu, po
sredini vike uvale. Taj je, naime, zid pravljen od velikih kamenih blokova za koje je oito da su doneseni iz poruenih gr a d s k i h b e d e m a
Isse.

ll

.11.!:".;:

=..

...

------~

:.a

-ti'

l
e
~

'i

~~

::J

~~lio
L

.,. E

'

~i!E

_i

~ti

PRIRovo

Issa -

plan grada

okrenutom prema suncu i moru, nicala je bujna i karakteristina

mediteranska vegetacija, tako da d anas pod kronj atim stablima
rogaa i sabljastim liem aloja proviruju tu i tamo posljednji

12

ostaci Isse, nestalog antikog grada koji - zbog toga to je najstarije sa sigurnou datirano urbano naselje na teritoriji SFRJ zauzima izuzetno mjesto i znaenje u kulturnoj batini nae zemlje
u cjelini.

GRCKI

NATPISI

Od natpisa iz doba isejske samostalnosti, pisanih dorskim dijalektom grkog jezika, naeno je svega tridesetak veih ili manjih
ulomaka, veinom nadgrobnih ploa na kojima su urezana imena
pokojnika. Ovdje e biti prikazani samo oni natpisi koji imaju
karakter direktnog povijesnog izvora, tj. oni koji dokumentiraju
postojanje dravnih institucija isejskog slobodnog polisa, ili pak
koji govore o pojedinim povijesnim dogaajima ili o licima iz
esejske povijesti.
l} CETVRTASTI BLOK iz domaeg vapnenca (v. 22 cm, . 50
cm, d. 46 cm) pronaen 1892. godine na Gradini, na kat. est. 7141
nekadanjeg vlasnitva obitelji Dojmi.15) Sada se nalazi u predvorju palae Dojmi. Natpis je veoma loe sauvan, ali su se u vrijeme
nalaza raspoznavali tragovi etiriju redaka sa slijedeim ostacima
teksta:

........... TI ......... .
. . ONIOY NHl:ON KO ... .
. . P AN ... l:YNO ... M Oil: ...
. . . . . . . . . MM.QNI .. .
Sadraj natpisa nemogue je, zbog njegove fragmentarnosti ,
potpuno nazrijeti. Sigurno je meutim da se na poetku drugog
retka spominje JONIJEV OTOK u akuzativnom obliku (Ioniu
neson). Znai, dakle, da su i isejski Grci potovali tradiciju o Iliru
Joniju koji je par stoljea prije toga vladao na otoku, tako da su i
sam otok, u jeziku poezije, umjesto Issa nazivali Jonijev otok. Cini
se, naime, da je i gornji natpis bio sastavljen u stihovima.
2) UWMAK NATPISNE PLOCE iz domaeg vapnenca, pronau Visu vjerojatno u prvoj polovini XIX stoljea. nalazio se
u zbirci F. Lanze u Splitu, odakle je u drugoj polovici prolog stoljea doao u zagrebaki arheoloki muzej. 16) Ulomku, koji je irok
45 cm, a debeo 10,5 cm, nedostaju gornji i donji dio teksta. Sau
vani dio natpisa u prijevodu glasi: ,.. ... oni koji vre i koji budu
vrili dunost arhonta ne smiju prekriti ovaj zakljuak. Ako bi
en

15) J. BRUNSMID, Die Inschriften und Miinzen der griechischen

Stiidte Dalmatiens (Wien 1898), str. 30, br. 26.
16) J. BRUNSMID, Die Inschriften ... , str. 92, br. 9.

13

ga pak netko prekrio, neka plati . . . . . A logisti neka up1u ovu

odluku u logistiki zakon. Slijedei ne bijahu prisutni: Ksenotimos
sin Salle, .... sin Euthrona, .... sin Ksenokla, .... sin Aristarha ...
Radi se oito o nekom zakljuku isejske narodne skuptine, pa
je velika teta to se natpis nije naao u cjelini, jer bi u tom sluaju bio poznat i sadraj odnosne odluke. No i ovako natpis predstavlja dragocjen povijesni izvor, jer izriito spominje arhonte i
logiste. Arhonti su, kao i u drugim grkim polisima, bili najvii
izvrni organi vlasti. to se pak tie logista, njihova funkcija u Issi
nije u potpunosti jasna. Osim u Ateni, gdje je kolegij od 10 logista
bio nadlean za kontrolu zakonitosti i pravilnu upotrebu dravnog
novca, logisti se spominju u Efesu, Delosu, Astypaleji i u jo par
drugih polisa , meu kojima - kako vidimo - i u Issi. Meutim
broj lanova ovog kolegija nije u spomenutim gradovima isti kao u
Ateni, a i kompetencije im nisu u potpunosti poznate. U Issi, na
temelju ovog natpisa, doznaje se da su logisti imali i zadatak da se
brinu o redakciji zakljuaka narodne skuptine, jer - kako natpis
izriito kae logisti neka upiu ovu odluku u logistiki zakon.
to znai taj >>logistiki zakon, ne zna se nita pouzdano. Ne e
biti vjerojatno da oznaava zbornik odluka narodne skuptine
raz l i i t o g sadraja, nego odluka koje se tiu samo jedne odreene materije, po svoj prilici materije financijskog karaktera.
3) CETVRTASTA BAZA iz vapnenca (v. 0,30 m, . 0,40 m,
d. 0,32 m) pronaena 1891. god. u Visu, sada u Arheolokom muzeju
u Splitu (Kat. A br. 1741). Na gornjoj strani baze nepravilna etvr
tasta udubina (25 X 20 cm), duboka 4,5 cm, oi,to je sluila za postaiVljanje neke statue. Prednja strana ima udubljena i irokom profilacijom obrubljeno natpisna polje. Natpis je veoma kratak i u
prijevodu glasi:
>>U vrijeme kad su stratezi bili Drossos, Ammonios, Sofilos<<.
Natpis prua podatak da je u Issi postojala funkcija stratega,
to znai vojnih zapovjednika, po kojima je, kako iz natpisa proizlazi, bilo naznaeno i vrijeme kad je natpis uklesan. Na drugim
natpisima, kako e se vidjeti, datacija se vri po hieromnamonu
(vrhovnom sveeniku polisa). Stoga se moe pretpostaviti da je
funkcija stratega u Issi bila periodina, tj. da su se stratezi birali
samo u situacijama kad su predstojale, ili su se vodile, odreene
vojne operacije. U .takvim sluajevima slubeni dokumenti datirali
su se - tako se barem ini - po stratezima .

Izvan samog otoka Visa pronaena su etiri natpisa (u Lumbardi na Koruli, u Trogiru, u Katel Suurcu i u Solinu) koja, bez
obzira na mjesto nalaza, predstavljaju ustvari spomenike Isse, jer
su klesani za upotrebu na podrunom teritoriju isejske drave i
17 ) J. BRUNSMID, Die Inschriften ... , str. 21, br. 8. Prije toga ovaj
je natpis publicirao F. Buli (Bull. dalm. XV, str. 132, br. 78).

14

predstavljaju u kamenu klesanu arhivsku grau na temelju koje se

detaljnije upoznaje povijest ovog grkog polisa na naoj obali.
To su slijedei natpisi:
4) MRAMORNA BAZA ugraena u dvoritu enskog benediktinskog samostana u Trogiru (vis. 36 cm, ir. 40,5 cm). 1B) Natpisna
polje na prednjoj strani uokvireno je dubokim profiliranim rubom.
Natpis u prijevodu glasi:
Za vrijeme kad je hieromnamon bio Euarej sin Teimasionov, a dunost logista kad su vrili Dafnej, Oltion, Sallas,
Tharsynont i Lysija, i kad je pisar bio Aristofan.
Budui da Tragurion nije bio samostalan polis, nego isejska
faktorija na kopnu, svi funkcioneri koji se spominju na natpisu
ustvari su dravni funkcioneri isejskog polisa. Inae, trogirski nat-

Grki

natpis sa spomenom hiromnamona Agathona

Damatrije. Arheoloki muzej, Split

sveenice

pis je vaan jer izmeu ostalog prua podatak da se kolegij logista

u Issi sastojao od pet lica, dakle ne kao u Ateni, nego kao, na primjer, u Delosu.
5) CETVRTASTA BAZA iz domaeg vapnenca. Nalazila se
uzidana u jednoj zgradi u Katel Suurcu, 19 ) sada u lapidariju Arheolokog muzeja u Splitu (vis. 27 cm, ir. 49 cm, deblj. 17,5 cm).
18) F. BULIC, Bull. dalm. VIII, str. 27; J. BRUNSMID, Die Inschriften ... , str. 31. br. 27.
19) J. BRUNSMID, Die Inschriften ... , str. 34, br. 32.

15

U natpisnom polju, kojeg se profilirani rub samo neznatno sau

vao, preostala su, i to nepotpuno, prva tri retka natpisa koji u
prijevodu glasi:
>>U vrijeme kad je hieromnamon bio Agathon sin Dionisijev, i kad je sveenica bila Damatrija ....
Natpis je u svakom sluaju povijesni dokument postojanja
jednog podrunog isejskog naselja na kopnu, vjerojatno onog u
Saloni, odakle je natpis nekim sluajem dospio u Katel Suurac ,
iako nije iskljueno da je pripadao nekom manjem arhitektonskom
objektu to su ga Grci iz Isse, Traguriona ili Salone sagradili upravo na terenu dananjeg Katel Suurca. Moda neobina okolnost
da se u svrhu datiranja zajedno s hieromnamonom navodi i ime
jedne sveenice indicira na mogunost da se u ovom sluaju radilo
o hramu neke boice.
6) PSEFIZMA O OSNIVANJU ISEJSKE KOLONIJE NA KORCULI, pronaena 1877. godine meu poruenim zidovima crkvice na
breuljku Koludrt kod Lumbarde na Koruli. Nalazi se u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Ploa, nepotpuna i razbijena u vie komada,
sadri veoma opseni natpis 20 ) koji u prijevodu glasi:
Neka je sa sreom! Za vrijeme kad je hieromnamon bio
Praksidam . . . . . ugovor koji nainie isejski (koloni- ili
logi-) sti s Pyllom i njegovim sinom Dazom. Ovo oni ugovorie, a narodna skuptina je donijela odluku: oni koji su
prvi doli i obzidali grad neka unutar gradskih bedema
uzmu po redu izdvojeno zemljite za gradnju kue, a od
izabrane zemlje izvan gradskih zidina svaki po tri pelethra
kao prvi drijeb, od ostale pak zemlje odreene dijelove.
Neka se zapie to je tko dobio. Jedan i pol pelethra neka
bude u stalnom vlasnitvu njihovom i njihovih potomaka.
Naseljenici koji poslije dou neka od nerazdijeljene zemlje
uzmu etiri i pol pelethra. Neka se predstavnici vlasti zakunu da ne e ponovo dijeliti niti grad niti zemlju. Ako netko
predloi protivno, i ako netko za to bude glasao, neka bude
neastan, a imovina neka mu postane svojinom grada. Onaj
koji takvoga ubije neka bude bez kazne. Ovi su zauzeli
zemlju i obzidali grad ...... (slijedi popis naseljenika razdjeljen u tri stupca prema trima dorskim filama: Dymanes,
Hyleis i Pamphyloi).
Lumbardsku psefizmu itali su i interpretirali pod kraj prolog
J. BRUNSMID (citirano djelo, str. 7-14), zatim W. DITTENBERGER (Sylloge inscriptionum graecarum II, str. 792-795). U novije
doba problemom interpretacije tog spomenika bavili su se D. REND ICMIOCEVIC (cit. djelo u bilj. ll) te P. LISICAR, Crna Korkira i kolonije
antikih Grka na Jadranu, Skopje 1951, str. 94 i dalje.
20)

stoljea

16

Citirani natpis, koji potjee vjerojatno negdje iz treeg stoljea

prije poetka nae ere, 21 ) prua nam vie poda,t aka koji su od
izuzetne vanosti za intiku povijest naih krajeva, posebno pak za
povijest Isse. Iz natpisa, naime, doznajemo:
- Isejci osnivaju grad na otoku Koruli, vjerojatno na nekom
poloaju blizu dananje Lumbarde, i naseljavaju ga svojim graa
nima. Sto se tie veliine posjeda u novoj naseobini, svi graani su
pravno i imovinski izjednaeni i imaju odreene privilegije u odnosu na one koji se naknadno u grad usele.
- Imena Pyllos i Dazos su ilirska. Iako se takva imena nalaze
i meu Ilirima iz june Italije, gotovo je sigurno da se u naem sluaju radi o plemenskim prvacima na otoku Koruli koji uime domaeg stanovnitva ustupaju, ne znamo pod kojim uvjetima, dio
plemenskog teritorija grkim naseljenicima.
- Izrijekom se spominje narodna skuptina koja donosi zakljuak o ugovoru izmeu Grka i Ilira. S obzirom da su pregovarai
s grke strane isejski kolonisti (ili, moda, u njihovo ime logisti,
jer zavretak te djelomino ouvane rijei na natpisu dozvoljava
i jednu drugu mogunost), logian je zakljuak da se radi o narodnoj skuptini Isse.
7) NATPISNA PLOCA IZ VAPNENCA, nepotpuna i u vie
komada , pronaena u Solinu. 22 ) Cuva se u Arheolokom muzeju u
Splitu (Kat. A br. 3633, 3266, 3701 i jedan fragment bez broja). Na-tpis,
datiran po rimskim konzulima (godina 56/55 prije poetka nae ere)
i s oznakom dana u mjesecu (pet dana prije nona martovskih = 3.
oujka) govori o diplomatskoj akciji koju je Issa poduzela deset
godina prije nego to je izgubila samostalnost i potpala pod rimsku
vlast. Prijevod sauvanog dijela teksta glasi:
"u godini kad su konzuli bili Gnej Lentul Marcelin i Lucije
Marcije Filip a petog dana prije nona martovskih, odnosno
u godini kad je hieromnamon bio Zopiros, mjeseca artemitija ..... Pamfil sin Pamfilov, Kleempor sin Timasionov i
Filoksen sin Dionizijev pooe kao poslanici u Akvileju k
Gaju Juliju Cezaru. Gaj Favenije sin Gajev iz tribusa Fabia
21 ) Prije se je obino smatralo da je psefizma klesana ve poetkom
IV stoljea, a D. RENDI- MIOEVI (cit. djelo u bilj. ll) ukazao je
na povijesne razloge zbog kojih bi ovaj natpis trebalo datirati neto
poslije od dotad pretpostavljanog. Isti autor opirnije je to razradio u radu
Zur Frage der Datierung des Psephisma aUs Lumbarda (Archaeologia
Iugoslavica VI, 77-80). U istom smislu dataciju lumbardSike psefizme postavlja P. LISIAR, Biljeke o grkim natpis,i ma iz Dalmacije (Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar 1966).
22) Ovaj veoma vani natpis prvi je objelodanio W. KUBITSCHEK
(Jahrbuch fUr Altertumskunde I, Wien 1907). Naknadno se je pronaao
jo jedan fragment ovog natpisa, pa je o tome, kao i o dotadanjoj literaturi o tom predmetu, pisao M. ABRAMI, Grki natpis iz Solina
(Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XLVII-XLVIII, str.
3-7). O odreenim pojedinostima u itanju natpisa raspravljao je u novije vrijeme D. RENDI - iMIOEVI, Prilozi etnografiji i topografiji nae
obale u staro doba (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku Lli).

17

govorio je o slobodi Isejaca i o prijateljstvu

i Isejaca . . ......

izmeu

Rimljana

Povijesni sadraj, rekonstruiran na temelju ovog veoma vanog

natpisa, bio bi slijedei: Gaj Julije Cezar, poznati rimski vojskovoa
i dravnik, bio je spomenute godine takoer i prokonzul Ilirika,
iako je tada boravio u Galiji i ondje vodio ratove protiv keltskih
plemena. Zimi, kad se uslijed vremenskih prilika nisu mogle uspjeno voditi ratne operacije, Cezar je svoje legije ostavljao u zimovalitima, a sam bi koristio priliku da doe blie Italiji da bi na neposredniji nain pratio politika previranja u samom Rimu. Tako se poet
kom 55. godine prije poetka nae ere naao u Akvileji, veoma vanom ondanjem stratekom i trgovakom punktu u sjeveroistonom
uglu Jadranskog mora. Doznavi za to, Issa - tada jo uvijek de
iure slobodan i nezavisan grki polis - uputila je u Akvileju poslanstvo od tri svoja graana da bi s Cezarom, vrhovnim predstavnikom rimske vlasti u Iliriku, vodili pregovore o isejskoj slobodi
i o prijateljstvu izmeu Rimljana i Isejaca, kako to natpis kae.
Naalost daljnji tekst nedostaje, ali se razlozi navedenih razgovora
mogu rekonstruirati iz ope povijesne konstalacije na ovoj obali u
ono doba. Treba, naime, imati na umu da su isejski Grci bili vrlo
sposobni trgovci i da su oni, boravei u ovim krajevima ve tri
stoljea, uspostavili trgovake veze s Ilirima kako na primorju, tako
i u unutranjosti. Tim njihovim ekonomsko-trgovakim pozicijama
zaprijetila je konkurentska opasnost od strane italskih trgovaca koji
su se u toku I stoljea prije poetka nae ere sve vie infiltrirali u
Salonu, tako da su tada tu imali svoj conventus civium Romanorum. Zbog toga je sigurno dolazilo do nesporazuma i sporova, pa je
vjerojatno to bio razlog zato su Isejci poslali u Akvileju svoje poslanike s kojima je bio i Gaj Favenije, vjerovatno predstavnik konventa rimskih graana u Saloni.23) Cezar, kome toga asa nije bilo
u interesu da izaziva sukobe na istonoj Jadranskoj obali, mora da
je intervenirao u pomirljivom smislu i tom prilikom dao Isejcima
odreene garancije. Da je rezultat poslanstva bio prema miljenju
Isejaca za njih povoljan, moe se zakljuiti po tome to su oni sami
dali uklesati natpis i izloili ga u Saloni da bi o svemu mogli biti
informirani i Grci i !talci koji su u tom trgovakom pristanitu
ivjeli.
Da su meutim Cezarove garancije bile neiskrene, dokazuju
dogaaji narednih godina kad su Isejci u graanskom ratu izmeu
Cezara i Pompeja pristali uz ovog posljednjeg24) da bi na koncu,
23) Navedenu povijesnu situaciju opirno je osvijetlio G. NOVAK,
Isejska i rimska Salona (Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 270, knj. 1).
24 ) Vano je istaknuti da su u graan!kom ratu izmeu Cezara i
Pompeja i drugi grki polisi na Mediteranu, na primjer Massilia, pristajali uz Pompeja jer su oito u programu njegove stranke Vlidjeli garanciju za zatitu svojih ekonomskih i politikih interesa. U tom smislu je
simptomatino da je Pompej dobio naziv filhellenos (prijatelj Grka).

18

zajedno s njegovim porazom, izgubili definitivno vlastitu slobodu

i dravnu samostalnost.

***
Uz natpise treba svakako spomenuti i BRONCANE NOVCE koje
je Issa kao samostalan polis kovala sve do nekako u sredini II stoljea
prije nae ere, 25) i na kojima se vie puta nalaze utisnuta slova
IZZ, skraenica za IZZAIQN, to znai (novac drave) Isejaca.
Na najstarijim emisijama, tj. na onima s likom bradatog ili pak
golobradog heroja, utisnuta su slova IONIO, a to je genitivni oblik
imena legentarnog Jonija. Time je posebno potvreno da se Issa
nazivala i ,,J onijev otok.
Prema J. Brunmidu, koji je dosad najpotpunije sistematiziran
grku numizmatiku grau istonog Jadrana, bilo bi 38 tipova
novca kovanog u Issi. 26 ) Mnogi od tih tipova su meusobno veoma
slini: razlikuju se, naime, samo po nekom detalju. Kao osnovne
tipove mogli bismo izdvojiti slijedee:
l) Na prednjoj strani (aversu) profil golobradog mukarca s
natpisom IONIO.
Na stranjoj strani (reversu) delfin. Promjer
24-28 mm, teina preteno oko 16 grama.
2) Na prednjoj strani profil bradatog mukarca s natpisom
IONIO. Na stranjoj strani lavlja glava. Promjer i teina kao kod
prethodnog tipa.
3) Na prednjoj strani glava Here s vijencem na glavi. Na stranjoj strani delfin. Promjer oko 20 mm, a teina oko 7 grama.
4) Na prednjoj strani glava Nimfe s natpisom IZZA.
Na
stranjoj strani zvijezda s osam krakova. Promjer 20 mm, teina
pretenim dijelom oko 6 grama.
5. Na prednjoj strani glava Atene s korintskim ljemom na
glavi. Na stranjoj strani koza s natpisom IZ. Ovaj tip, kome je
promjer veinom cca 20 mm, a teina oko 5-8 grama, ima naroito mnogo podtipova koji se razlikuju po veliini i teini (neto
su manji od spomenutog glavnog tipa), a i po ikonografskom prikazu na stranjoj strani: umjesto koze pojavljuje se, naime, jelen
ili kouta.
6) Na prednjoj strani jedan iza drugoga dva profila: lovorom
ovjenani Dioniz i Palada Atena s korintskim ljemom na glavi.
Na stranjoj strani grozd i natpis IZ. Promjer 17 mm, teina oko
4 grama.
7) Na prednjoj strani amfora s natpisom IZ. Na stranjoj strani
grozd. Promjer 19 mm, teina oko 6 grama.
8) Na prednjoj strani profil golobradog mukarca (Jonios?), a
na stranjoj strani posuda s dvije ruke izmeu utisnutih slova
25) Poslije toga u Issi su se sve vie upotrebljavali rimski (republikanski) novci, to je poseban dokaz sve veeg rimskog utjecaja na
istonoj jadranskoj obali.
26) J. BRUNSMID, Die Inschriften ... , str. 58-68.

19

l-1:. Promjer 18 mm, teina oko 6 grama. Treba napomenuti da

ovom tipu pripadaju i emisije isejskog novca dvostruko manj e
nominale, tj s teinom oko 3 grama.
Susjedni grki gradovi na J a dran u
(Pharos, Herakleia), a
moda i neki ilirski dinasti, prekivali su isejski novac s tim da su
povie postojeih isejskih ikonografskih motiva
utiskivali svoje
vlastite.
Iako isejski novci, kao proizvod umjetnog obrta, ne dostiu
likovni kvalitet novaca iz veih i kulturno razvijenih centara grko
-helenistikog svijeta, pojedinim njihovim primjercima i serijama
- naroito onim starijima iz konca IV i poetka III stoljea - ne
mogu se nijekati uspjeno izraene znaajke grkog stilskog izraza.
U svakom sluaju oni se po likovnoj kvaliteti izdvajaju iz kruga
tzv barbarskih novaca, tj. onih koje su pod utjecajem grke umjetnosti i kulture kovala razna keltska i ilirska plemena, odnosno
njihove dravice i dinasti.
Novaca Isse na eno je i sauvano otprilike tisuu i petr stotina
komada. Daleko najvei broj uva se u numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Splitu, a ostali se nalaze po muzejima u naoj
zemlji (Zagreb, Osijek, i dr.) i u inostranstvu (Be, Britisch Museum, i dr.).

O S T A CI

AR H I T E K T UR E

l) GRADSKI BED :\

,,J N

S I T U

Kao i drugi grki gradovi, tako je i Is~a bila opasana bedemima

koji su se djelomino sauvali na zapadnoj, sjevernoj i i sto noj strani
n ekadanjega grada na padinama Gradine. Sto se tie gradskog zida
na junoj strani, on nije sa sigurno u konstatirao. Vjerojatno se
nalazio se desetak metara od dana nje linije morske obale, 2 7 ali je ka ko se ini - nakon to je Issa izgubila samostalnost bio sruen,
tako da je u rimsko doba grad prema luci i moru bio potpuno otvoren
i slobodan.
Gradski bedemi Isse sauvali su se ponajee samo u naj donjim
slojevima svoje konstrukcije, ali bi na pojedinim mjestima arheoloka iskapanja vjerojatno mogla u znatnoj mjeri otkriti i istaknuti
njihovo spomeniko svojstvo. Sirina bedema iznosi 2,4 m, a tehnika
gradnje je emplekton, to znai da su vanjsko i unutranje lice
27) G. NOVAK, Issa i isejska drava (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LV, str. 43) kae da je do rata 1941-1945 gradskih
zidina bilo ... i na junoj strani, spajajui tako istoni bedem sa zapadnim. Naalost, ne raspolaemo nikakvom dokumentacijom u tom smislu.
Ostaci jednog masivnog zida otkrili su se prilikom graevinskog sondiranja ispod dananje asfaltne ceste (plan grada, B).

20

izraeni

od

veih

kamenih blokova, dok je unutranjost ispunjena

kamenim krem. Fasadno kamenje nejednake veliine,
pravokutna oblika i bez malternog veziva postavljeno je u priblino
horizontalnim redovima (lithoi pseudisodomoi). Treba takoer istaknuti da u veini sluajeva na rubovima kamenih blokova nema
neobraenim

Gradski bedemi,

istoni

trakt s unutarnje strane

klesarski izraenih udubljenja (analhyrosis) pomou kojih je graditelj postizavao pravilnost horizontalnih, a vie puta i vertikalnih
linija pri izgradnji bedema. U cjelini uzevi, isejski gradski bedemi
i tehnikom svoje gradnje i opim izgledom tipoloki se uklapaju
u fortifikacijsku arhitekturu IV-T st. stare ere u naim krajevima.
Sondana istraivanja vrena na traktu isejskih gradskih bedema
1961. godine konstatirala su zanimljivi detalj koji je u sklopu obrambene funkcije imao bez sumnje odreeni smisao. Zapadni, naime,
gradski bedem ne ide u ravnoj liniji od dna prema vrhu Gradine,
nego - na otprilike 130 m od dananje linije morske obale (plan
grada C) - zavija pod pravim kutem prema vani pravei koljeno
od cca 6 metara, i onda ponovo u ravnoj liniji nastavlja prema vrhu
Gradine. Moe biti da se tim zanimljivim elementom u izgradnji
isejskih bedema htjelo na neki nain nadoknaditi pomanjkanje
kula, kojih postojanje do danas nije bilo mogue utvrditi. Posebno
je zanimljivo i vano da je navedeno koljeno izvedeno na zapadnoj strani grada. Ukoliko je, naime, taj detalj imao obrambeni smisao, onda njegova primjena ba na jugozapadnom traktu gradskih
bedema nalazi svoje opravdanje. Eventualnom, naime, napadau
najpogodniji pravac napada bio je upravo na toj strani grada, jer

21

Zapadn: dio gradskih bedema (detalj gdje se ravna linija,

lomi pod pravim kutom).

idui

od obale,

su se jedino na tom prostoru, zbog relativno male strmine terena,

pruale mogunosti za manevar i izgledi da se na najlaki nain
osvoje bedemi i prodre u sam grad. Negdje na toj strani - vjerovatno neto sjevernije od opisanog >>koljena - nalazila su se
gradska vrata kroz koja se iz grada izlazilo na groblje,2B) pa je
opisano >>koljeno gradskog zida moglo imati, umjesto kule, funkciju
odbrane tih vrata.
2) OSTACI GRADSKIH ULICA
Osim u naj donjem dijelu grada- to e se vidjeti pri opisu velikih gradskih termi -dosad se nisu otkrili sigurni materijalni ostaci
ulica antike Isse, a niti drugi elementi (gradska vrata, trg i sl.) koji
bi predstavljali vrst oslonac na zakljuke o urbanistikoj shemi
grada. Postoje meutim neki indiciji na temelju kojih je dozvoljeno,
dok arheoloka istraivanja to ne potvrde ili ne opovrgnu, iznijeti
pretpostavku o hipodamskoj urbanistikoj osnovi, tj. pretpostavku da
je Issa imala pravilan raster gradskih ulica koje su se meusobno
sjekle pod pravim kutom. S obzirom naime na okolnost da se antika
Issa dizala na terasastoj konfiguraciji junih padina dananje Gradine, vjerojatno su poprene gradske komunikacije, tj. od istoka
28) Groblja grkih, kao poslije i rimskih gradova nalazila su se uz
cestu odmah nakon to bi se izilo iz grada. U isejskom sluaju, naravno,
nije se radilo o cesti u pravom smislu, ali je bez sumnje kroz nekropolu
vodila neka jednostavna komunikacija iz grada prema unutranjosti otoka.

22

prema zapadu, ile po pojedinim terasama kojih se antiko podzide

do danas mjestimino sauvalo. Sto se pak tie ulica od juga prema
sjeveru, tj. od gradske luke prema vrhu naselja, sigurno su se niveletne razlike terasastog terena rjeavale pomou stepenica, kao to je
i danas sluaj za ulice u naseljima graenim na strmom terenu, a za
.to je jedan od tipinih primjera i dananje naselje Vis. Na zranom
snimku junih padina Gradine, a isto tako i pogledom na te padine
iz suprotne strane vike uvale, jasno se naziru unutar bedemima
omeenog podruja etiri isprekidana, ali dosljedno u pravoj liniji
obiljeena pravca koji se penju od dna prema vrhu brijega. Te pravce
ine djelomino sadanji poljski putevi na tom podruju, a djelomino uzduno nasute gomile po kojima, kao i po ostacima gradskih
bedema, mjestimino r~stu aloji dajui terenu na kome se dizao
antiki grad karakteristian pejzani ugoaj. Vrlo je vjerojatno da
je u navedenim pravolinijskim potezima sauvana trasa antikih
ulica. Nije naime iskljueno da dananji poljski putevi - dodue u
reduciranim dimenzijama i ne uvijek potpuno dosljedno - predstavljaju kontinuitet isejskih gradskih ulica, a pod u zduno nasutim
gomilama da se jo uvijek kriju i njihovi materijalni ostaci. Na takvu
pretpostavku navodi i okolnost to se u jednoj od tih uzduno nasutih
gomila vide tragovi antike konstrukcije za koju se moe slutiti da
predstavlja rub ulice sa stepenicama. 29 ) Ako navedena zapaanja budu
jednom potvrena i arheolokim istraivanjima, onda je pretpostavka
o hipodamski rjeenom sistemu gradskih ulica opravdana, ali treba
imati na umu da je u konkretnom sluaju Isse takvo rjeen je diktirala ne samo teoretska urbanistika koncepcija, nego i sam teren
na kome je Issa bila sagraena. Cetverokutno ome en prostor na
relativno strmoj padini brijega nudio je takav ulini raster kao
gotovo jedino mogue praktino rjeenje.
3) PODZIDE TERASA U JUZNOM DIJELU GRADA
Issa, kako je u uvodnom dijelu reeno , bila je sagraena na
padinama brijega koji se terasasto sputa prema mo!u. Potporni
zidovi tih terasa ponegdje su se do danas sauvali, ali daleko najbolje
i najpotpunije na najdonjoj terasi, na otprilike pedesetak metara od
dananje morske obale. Na tom pak traktu posebno su zanimljivi
i vani ostaci potpornog zida u istonom dijelu, s lijeve strane dananjeg poljskog puta koji se- kad se dolazi s Prirova- penje prema
gornjem dijelu Gradine (plan grada, E). Tu su navedeni ostaci
vidljivi u duini od cca 60 mteara, tano koliko iznosi razmak
izmeu pretpostavljene dvije gradske ulice. Graen od manjih pravougaonih klesanaca, sloenih u pravilnim horizontalnim nizovima
i spojenih malterom, potporni je zid uzdu itave svoje duine
ralanjen u dvadesetak plitkih udubina (nia) , irokih l m, koje
29 ) Vidi plan grada, D. Inae, o problemu ulica i gradskog rastera
vidi B. GABRICEVIC, cit. djelo u bilj. 13, gdje je donijeta i fotografija
pretpostavljenog ostatka konstrukcije jedne od uzdunih ulica.

23

Antiko podzie

na junim padinama gradine

se ponavljaju u pravilnim razmacima od 1,2 metra. Oito je,

dakle, da navedeni zid nije hto samo obino podzide koje je podrava1o gornju terasu, nego da je ujedno predstavljao i dio veoma
reprezentativne javne arhitekture. Vie je ,naime, nego vjerojatno da je to bio 60 metara dugi trijem koji je, ukraen statuama u niama svog zida i rastvoren kolonadom prema moru,
dominirao nad arhitektonski oblikovanim p!'ostorom u donjem dijelu grada. 30) Arheolokim putem na alost pretpostavka o postojanju trijema na tom prostoru ne e se moi do kraja dokazati,
jer je antika niveleta poda na toj terasi potpuno nestala, tako da su
i sami temelji navedenog zida otkriveni i vidljivi. No, od iznimne je
vanosti upozoriti na jedan natpis koji je sredinom prolog stoljea
pronaen na ovom podruju (na katastarskoj estici biveg vlasnitva
obitelji Zanella). Taj, inae najstariji latinski natpis pronaen u naoj
30) G. NOV AK, Vis, str. 68 pretpostavlja, dodue s oprezom, da se je
ovdje nalazio forum (zabunom je navedeno na Prirovu umjesto na
podnoju Gradine). S. LJUBI (Archiv fur Kunde i:isterreichischen Ge
schichtsquellen, XXII. Wien 1859) nagaa da bi ovo mogla biti linija
junog gradskog bedema, to je svakako netano. Sto se tie samog foruma, on je mogao biti na ovom podruju, ali se mora imati u vidu i mogunost da su poslije, u carsko doba, mogli nastajati i novi forumski
prostori istono od ovog podruja, ondje gdje je danas tzv. Kanarija.
Na ovu mogunost upuuju nalazi monumentalnih rimskih statua koje su
tu u blizini (na nekadanjem vlasnitvu obitelji Dojmi) naene, a o kojima e biti opirno rijei u zavrnom dijelu ovog priloga.

24

Ostaci podzida terase s niama

zemlji,3 1) glasi: Q NVMERIVS Q F VEL RVFVS LEG PATRON FORTIC REFICIVND DE SV A PECVN COER IDEMQVE PROB (u prijevodu: Kvinto Numerije Rufo, sin Kvintov, iz tribusa Velina, vojni
zapovjednik, pokrovitelj grada, iz svojih sredstava pobrinuo se za
obnovu trijema i sam je izvrio kolaudaciju radova). Spomentlti
Kvinto Numerije poznata je povijesna linost, jer je 56 godine prij e
poetka nae ere bio u Rimu puki tribun (tribunus plebis). Iz ovog
natpisa doznaje se da je Kvinto Numerije - moda desetak godina
nakon to je bio puki tribun - bio ovdje u Dalmaciji, te da je kao
patron Isse dao obnoviti jedan javni trijem. S obzirom da je natpis,
kako je reeno , naen na zemljitu ispod navedenog zida s niama,
dozvoljeno je smatrati da se radi upravo o trijemu o kome je ovdje
rije. Taj trijem postojao je i u vrijeme isejske samostalnosti, jer ga
je Kvinto Numerije dao samo obnoviti. Nalaz brojnih monumentalnih
5kulptura iz rimskog perioda na tom podruju - o emu e posebno
biti rijei- dokazuje da su nie u zidu trijema sluile da se u njima
smjesti taj reprezentativni skulptorski ukras.
31) Natpis je odavna publiciran (CIL I, 605 i CIL III 3078), ali se
nitko nije pozabavio njime kao izvorom za arheoloko poznavanje Isse.

25

Idui od spomenutog trijema prema zapadu, potporni zid iste

terase konstatiran je, ali samo u temeljima, iza stambenog sklopa
Viti, a onda se, dalje prema zapadu, vidljivi njegovi ostaci zapaaju na traktu koji izlazi iz linije zapadnih gradskih bedema i prodire
na podruju nekropole na Martvilu (plan grada, F). I ovdje navedeni zid ne predstavlja samo podzide gornje terase, nego je ujedno
i sastavni dio arhitekture na donjoj terasi, jer su s njime organski
spojeni ogradni zidovi prostorija irokih 3 metra, a na krajnje
zapadnoj strani u njemu je oblikovan apsidalni prostor u sklopu
termi kojih su ostaci bili otkriveni i uniteni prilikom izgradnje
nogometnog igralita 1953-1954. godine (plan grada, G). Ispred
opisanog podzia na ovom traktu, negdje na prostoru gdje je izgraena stambena zgrada (projektant arh. F. Bukariol), naen je
sredinom prolog stoljea rtvenik posveen Merkuru, bogu trgovine.32) Nije stoga neosnovano pretpostavljati da su se tu, u prostorijama vezanim za podzide gornje terase, nalazili duani, odnosno
agora antike Isse.
4) TERME
Od arhitekture koja se nalazila izmeu opisanog podzia i same
morske obale sauvali su se ostaci velikih javnih termi kojima su
zidovi, visoki nekoliko metara, sravnjeni sa zemljom potkraj Drugog
svjetskog rata (plan grada, H). Arheoloka istraivanja 1963. godine
otkrila su - iako jo uvijek nepotpuno - istoni dio tog objekta
koji je za isejske prostorne odnose impozantnih dimenzija. Na sjevernoj strani terma otkriven je ploniik(a). Velike kamene ploe
indiciraju da se radi o gradskoj ulici koja je sa sjeverne strane
flankirala terme i koja se, pravcem svog protezanja od istoka prema
zapadu, uklapa u prije pretpostavljeni ortogonalni sistem mree
gradskih ulica. Dio plonika otkriven je i na sjeveroistonoj strani
(b), ali se ini da bi to mogao biti plonik otkrivenog dvorita u
sklopu samih termi, jer se odatle direktno ulazi u prostoriju (e)
koja je sluila za svlaionicu (apodyterion), o emu svjedoe tragovi
zidanih klupa i udubina za ostavljanje haljine i obue. Ulaz iz dvorita u svlaionicu bio je djelomino rastvoren, to se moe zaklju
iti po podnoju stupa koje je pronaeno tano po sredini istonog
zida svlaionice. Podnoje i stup bili su graeni od manjih komada
kamena i opeke, zatim obukani i bojadisani.
Iz svlaionice se ulazilo u veliku prostoriju (d) kojoj granice nisu
definitivno utvrene, a u kojoj je pod pokriven mozaikom geometrij32)

Natpis je objavljen u CIL III 3076 i glasi:

L. PONTIVS CN F
MIRCVRIO
DEDI T

Potpuno isti tekst uklesan je i na grkom jeziku. Pomanjkanje kognomena u imenskoj formuli Lucija Pontija ukazuje da se radi o natpisu
koji bi mogao da bude datiran i u posljednja desetljea prvog stoljea
stare ere. kad su italskl doseljenici u Issi, naavi se u grkom ambijentu,
morali svoje zavjetne spomenike klesati dvojezino da bi svima bili
razumljivi.

26

skog motiva. Tano na prijelazu (e} u sjeveroistoni dio (f) te velike

dvorane izraena su u mozaiku etiri plava delfina na bijeloj pozadini.

Zidovi terma (porueni)

Juno od spomenute velike dvorane kroz dvoja vrata ulazilo se

u drugu veliku prostoriju (g) pokrivenu takoer mozaikom jednostavnog geometrijskog ukrasa, ali po motivima razlinog od onog u
prostoriji na sjevernoj strani (d). Po sredini sjeverne, istone
i zapadne strane zidovi ove dvorane ralanjeni su niama, dok se na
junoj strani, pomou tri stepenice, silazilo u dva mala basena.
Zapadno od opisane dvorane s niama i s basenima poinje
velika prostorija - pretpostavka o veliini moe se dobiti s obzirom
na konstatirane dimenzije od sjevera prema jugu - kojoj se, barem
u poetno otkrivenom dijelu, sauvala samo donja niveleta s ostacima
hipokausta, tj. ureaja za zagrijavanje zraka koji se odatle, kroz
uplje opeke ugraene u zidovima, dizao i zagrij a vao gornje prostorije.
Dosadanja istraivanja na podruju termi otkrila su n ekoliko
kanala prilino velikog profila, pa se - s obzirom na poznatu okolnost da u mjestu Vis nema danas izvora ive vode - postavlj a
27

: ~'t;

Podni mozaik u termama (dvorana g)

pitanje na koji su nain ovako velike terme bile snabdijevane vodom.

Teko je, naime,prihvatiti mogunost da su za to bile dovoljne ma
koliko velike cisterne s kinicom. Nije iskljueno da j~ u antiko
doba negdje u blizini postojao izvor ive vode, ali se taj - imajui
u vidu kraki k arakter zemljita i poznatu okolnost laganog ali
postepenog sputanja dalmatinske obale- u toku stoljea izgubio. 33)
Isejske terme, graene karakteristinom rimskom tehnikom zidanja,
bile su - kako se istraivanjima moglo usta noviti - u par navrata
popravljane i preadaptirane. Najevidentniji dokaz u tom smislu je
arh eoloka situa cija na prostoru velike d vorane s niama i s basenom
(g). Dva metra ispod mozaika pron aen je hipokaus t iz ranije faze
objekta, kao i k analizacioni ureaj iz te faze. U vrijeme kad je
graena prostorija s niama i s basenom taj prvobitni hipokaust bio
33 ) Prilkom kopanja za temelje novogradnje zapadno od termi tvrdi
se od strane nekolicine oevidaca da se je nailo na izvor koji je onda samo da bi se radovi mogli nastaviti - neodgovorno i u urbi betoniran.

28

je nasut, i onda je izraen mozaini pod.3 4 ) Ti isejski mozaici tehnisu veoma solidno raeni, ali jednostavnou svojih geometrijskih motiva - iako u sjevernoj dvorani (d) djeluju mekano i toplo
-ne izdvajaju se iz visokog zanatskog prosjeka. Na velikoj povrini
tih geometrijskih motiva kao figuralno osvjeenje komponirana su
spomenuta etiri plava delfina koji se u veseloj i~ri valjaju po
povrini mora.
ki

Prikaz delfina v, mozaiku (Isejske terme na prijelazu dvorane d u f )

Arhitektura javnih termi, koje se nalaze i u najmanjim urbanim

naseljima rimskog carstva, na poseban i veoma jasan nain pokazuje
karakteristike rimskog graditeljstva. U njima se, naime, sjedinjuje
raznovrsnost graevnih konstrukcija (kombinacije pravolinijskih i
svodovnih rjeenja) i inventivnost u pronalaenju praktinih instalacija (ureaji za zagrijavanje zraka, kanalizacioni ureaji) s racionalnou u rasporedu prostora i s tenjom za estetskim efektima (mozaici, freske). U funkcionalnom pak smislu rimske terme nisu samo
prostori za higijenu i njegu tijela, nego ujedno i mjesta gdje su se
graani sastajali na razgovor i na druge oblike duhovne razonode.
Njihovo postojanje u Issi povjesni je svjedok koliko je u prvim sto34 ) Moe se s mnogo razloga petpostaviti da se ta druga faza u izgradnji isejskih termi odvijala negdje sredinom li stoljea n. e. Indikativan
u tom smislu - barem to se tie terminusa post quem - je nalaz
jednog novca cara Hadrijana u malteru junog zida apodyteriona (prostorija e).

29

ljeima

nae ere rimski tip antike civilizacije bio dominantan i u

onim gradovima na naoj obali gdje su grki elemenat i grke kulturne tradicije bili izuzetno jaki.
5) PROSTOR ISTOCNO OD TERMI

Sto se je nalazilo na prostoru istono od termi, tj. od dananjeg

stambenog sklopa Viti dalje prema istoku, tj. ispod prije opisanog
trijema, nemogue je iznositi pretpostavke koje bi se temeljile na
vrstim arheolokim podacima. Treba ipak spomenuti da se na tom
podruju pronaao poslije Drugog svjetskog rata jedan rimski natpis35) koji glasi:
DRVSVS CAESAR T(i. aug. f. divi)
AVGVSTI NEPOS COS DE (sign. iterum)
PONTIFEX A VGVR CA:MP (um dedi t)
P DOLABELLA LEG PRO (praetore)
(U prijevodu: Druz cezar, sin cara Tiberija i unuk boanskog
Augusta, kad je po drugi put bio odreen da slijedee godine postane
konzul, a dok je vrio funkciju pontifeksa i augura, dao je urediti
prostor za vjebalite. Carski namjesnik u ovim krajevima bio je
tada Publije Dolabela).
Natpis je veoma vaan, jer s jedne strane prua dotad nepoznati
podatak da je u Issi oko 20. godine nae ere boravio Druz, sin cara
Tiberija i vrlo poznata linost onog vremena, a s druge strane da
je on u Issi dao izgraditi, ili moda urediti, neki prostor za vjebalite (campus). Kakav je to bio prostor, teko je neto odreenije
rei, ali s obzirom na okolnost da se je to vjebalite sudei po
mjestu gdje je natpis naen - nalazilo na priobalskom platou, gdje
se je sa sjeverne strane nalazio spomenuti reprezentativni trijem, a
s istone strane opisane javne terme, nije neosnovano tvrditi da se
je navedeno vjebalite nalazilo u sklopu palestre, tj. arhitektonski
oblikovanog prostora namjenjenog za atletske vjebe.
Ne zna se tano gdje, ali po svoj prilici negdje na ovom podruju ili njegovoj blizini, nalazio se i jedan hram kome se sauvao
komad epistilne grede s triglifima i metopama (sada u Arheolokom
muzeju u Splitu). U metopama se izmjenjuju prikazi volovske glave
(bukranion), vra i plitice. Motiv bukraniona javlja se vrlo esto
kao element dekoracije u klasinoj grkoj i rimskoj arhitekturi, a
porijeklo vue iz volovskih ili ovnujskih glava koje su se vjeale
oko oltara nakon to je ivotinja kao rtva bila zaklana u ast bogovima. U metopama hramova dorskog stila bukranion se izmjenjuje s prikazom plitice, a u drugim stilovima - posebno pak u
rimskoj arhitekturi - s karakteristinim vijencima i vonim plodovima (festoni). Odsustvom barokno spletenih festona fragment epi35) Natpis je objelodanio i interpretirao D. RENDIC- MIOCEVIC,
Druzw boravak u Dalmaciji (Vjesnik za arheologiju i hdstoriju dalmatinsku LIV, str. 41-50).

30

Ulomak kamene grede s frizom. Arheoloki muzej, Split

stilne grede iz Visa pokazuje tendenciju k likovnoj strogosti dorskih

uzora, pa bi to mogao biti indicij da je hram, kome je fragment
pripadao, bio sagraen prije nego to je rimska okupacija izvela na
donjoj terasi grada znaajne arhitektonske, a vjerojatno i urbanistike promjene.
Ako se u odnosu na podruje najdonjeg platoa isejskog grada
poveu sva dosad iznijeta arheoloka zapaanja, kao i sadraj epigrafikih tekstova naenih na tom podruju, onda proizlazi:
- da je dvadesetak metara od dananje morske obale (istono
uz stambeni sklop Viti), duboko ispod dananje nivelete, konstatiran dio vrlo masivnog zida graenog velikim kamenim blokovima,
to je vjerojatno temelj junog gradskog bedema iz doba isejske
samostalnosti, a koji je, nakon rimskog osvajanja, bio poruen;
- da se na zapadnoj strani grada potporni zid terase proiruje
izvan linije zapadnih gradskih zidina i da ulazi na teren nekropole,
s tim da arhitektura na tom potezu pokazuje karakteristike rimskog
zidanja,
- da je tehnika zidanja kako potpornog zida s niama tako
i termi izrazito rimska,
- da dva natpisa govore o poznatim linostima iz rimske povijesti iz sredine prvog stoljea prije poetka nae ere (Kvinta Numerije Rufa), odnosno iz druge decenije nae ere (Druz), te da obje te
linosti vre u Issi znaajne graevinske radove. Dedikant treeg
natpisa, posveenog Merkuru, je Lucije Poncije, oito italski naseljenik jo iz vremena - kako se ini - isejske samostalnosti ili
neposredno nakon to su Rimljani tu samostalnost dokinuli.
Na temelju iznijetih elemenata dozvoljeno je tvrditi da je nakon
gubitka isejske politike samostalnosti najjuniji dio grada doivio
velike arhitektonske preadaptacije i dopune, a vjerojatno i znatne
urbanistike izmjene. Juni dio gradskih zidina bio je, naime, tada
poruen, pa je itav sklop trijema, palestre, termi i trnice postao
otvocen prema ulazu s mora. Takve arhitektonsko-ui'banisartike promjene, nastale koncem stare i poetkom nove ere, imale su svoj
duboki politiko-drutveni smisao: s rimske, naime, take gledita
to je znailo da je nastupio nov povijesni period, period mira i
sigurnosti (>+Pax Romana) kad su i bedemi Isse, tog malog grkog
polisa koji se suprotstavio pobjednikoj Cezarovoj stranci i neumitnoj logrl.ci povijesnih tokova, postali nE!JPoeljni d suvtiful.i.

31

6) OSTACI STAMBENE ARHITEKTURE

Isejska stambena zgrada nije nam u dovoljnoj mjeri poznata,
ali je vie nego vjerovatno da je u ovom naem polisu predvladavao
tip jednokatne zgrade skromnih tlocrtnih dimenzija. Na takav zakljuak upuuju ne samo analogije sa stambenom arhitekturom
siromanijih slojeva po gradovima helenistikog svijeta, nego i tragovi temelja kua koji se mogu jo uvijek vidjeti na nekoliko mjesta na podruju Gradine.3 6) Neto puniji uvid u isejsku stambenu
zgradu dobiven je prilikom sondanih radova koje je prije nekoliko

Dio isejske

kue

sa spremitima za hranu (sondana iskapanja

u zapadnom dijelu antikog grada)

zgrade usjeene u ivac kamen izvrsno se raspoznaju u

grada, na drugoj terasi povie tzv. Kanarije. Cini se da
se ostaci zgrada vide i na gornjim terasama u istom (istonom) dijelu
grada (plan grada, L). Kao temelji zgrade usjeene u ivac kamen vie
puta se navode i tragovi uz morsku obalu kod klaonice, dakle izvan
gradskih bedema s istone strane.
36) Temelji
istonom dijelu

32

godina vrio splitski arheoloki muzej na otprilike sredini zapadnog

dijela Gradine (plan grada, M). Tada je, naime, bio otkriven dio
zgrade koja je, okrenuta glavnom fasadom prema jugu i suncu,
imala sa sjeverne strane dva u ivcu kamenu lijevkasto izdubljena
i obukana spremita za namirnice (hambari). Nedaleki povrinski
nalaz zidne buke, bojadisane intenzivnom crvenom bojom, govori
da u toj zgradi - kao vjerovatno i u mnogima drugima u Issi kultura stanovanja nije odstupala od prosjenih standarda koje je
helenistika civilizacija irila po obalama Mediterana. No, osim
spomenutog tipa kue skromnijih dimenzija treba svakako pretpostavljati da je u Issi bila i poneka stambena zgrada sloenijeg tlocrta kojoj je peristilski oblikovan vrt sa slobodno izloenim skulpturama davao karakter i ugoaj relativne raskoi. Vjerovatno u
takvom jednom vrtu nalazilo se elegantno podnoje (sada u Arhe-

Kameno podnoje posude. Arheoloki muzej, Split

olokom muzeju u Splitu) na kome je stajala velika i plitka, ali

naalost nepronaena kamena posuda. Otro profilirane kanelire ulaze i u okruglu splotenu bazu. Time se s jedne strane naglaava organsko jedinstvo predmeta, a s druge strane stvara se plastino

33

razigrana podloga za kontrastne efekte svijetla i sjene. Na taj nain i ovaj nosa kamene posude iz nekog poblie nam nepoznatog
isejskog ambijenta primjer je sklonosti antikog ovjeka da likovno
oplemeni i jednostavnije predmete dnevne upotrebe.
Za opskrbu vodom isejskih stambenih zgrada sluili su bunari
bez obzira na vjerovatno postojanje izvora ive vode uz obalu
mora, kao to je reeno pri opisu terma. Ukoliko je, naime, takav
izvor postojao, njime se - s obzirom na niveletne razlike - nisu
mogli koristiti stanovnici gornjih terasa Gradine koji su stoga za
podmirivanje dnevnih potreba morali graditi posebne bunare
-cisterne. Znaajni ostaci jedne takve cisterne - graene dodue
u rimsko doba - postoje i danas po sredini Gradine, i to unutar
poljske kuice vlasnitva Ljube udove Braji (plan grada, N). Ta
je kuica zapravo sagraena nad ostacima zidova cisterne, pa kad
bi se jednom odstranila ta recentna nadogradnja, pokazala bi se
veoma dobro sauvana rimska konstrukcija s poecima svodovnog
zaobljenja, i to bi svakako bio vrijedan spomeni'ki dbjekat preos-tao
nam iz antikog grada.37)

Prirodni bunar u litici po sredini junih padina Gradine

Pedesetak metara zapadno od spomenute poljske kuice, odnosno antike cisterne, nalazi se u litici formiran prirodni bunar kome
okolne velike ploe u ivcu kamenu slue kao naplov za sakupljanje
vode (plan grada, 0). Normalno je pretpostaviti da je taj prirodni
bunar bio koriten i u antiko doba, na to bi mogli ukazivati i odTe37) Znatni ostaci vrlo vrsto graene cisterne sauvani su takoer
uz sjeverni rub nogometnog jgralita na Mrtvilu (plan grada, P).

34

eni arheoloki indiciji. Danas je, naime, itaj taj pri~rodni kompleks
bunara ograen suhozidom, ali se ini da se ponegdje mogu naslutiti
i tragovi zida spojenog antikim malterom. Posebno je vano svratiti
pozornost na centralni poloaj tog bunara u odnosu na june padine
Gradine. Nalazei se, naime, po sredini antikog gradskog areala,
on bez sumnje ve pri osnivanju grke Isse nije mogao biti dan u
vlasnitvo pojedincu, nego je pripao gradu kao cjelini. Budui pak
da se je u sistemu mitoloko-religioznih shvaanja grkog svijeta
svaki interesantniji prirodni fenomen - svaki izvor, svaki proplanak, svaka uma, visovi planina i dubine mora- mogao preobraziti
u antropomorfna boanska bia, ne bi bilo nita neobina da je i
prirodna litica s bunarom po sredini Gradine - pogotovu ako je
ve postojala odreena tradicija ilirskih prastanovnika otoka u tom
smislu - dobila svoju mitoloko-religioznu interpretaciju. Da li je
dozvoljeno pretpostaviti da su stoga isejski Grci uz navedeni prirodni zdenac podigli i odreeni kultni objekat - o tome bi mogla
eventualno dati odgovor arheoloka istraivanja na tom podruju.

7) TEATAR

Od nekadanjeg isejskog teatra, sagraenog na poluotoiu Prirovu, vidljiv je danas samo poneki detalj, jer su u 16. stoljeu nad
njegovim ostacima podignuti crkva i samostan konventualaca. Pod
konac prolog stJoljea viki amater-arheolog Apolonije Zanella vrio
je na podruju teatra istraivanja,38) pa je kao rezultat objavio plan
tog objekta.
Isejski teatar, kao antiki teatri uope, sastoji se od gledalita
orhestre, proscenija i scene. Gledalite (theatron, cavea) obuhvaa
u isejskom teatru 20 redova kamenih sjedita koncentrino poredanih
jedan povie drugoga. Duina svih redova zajedno iznosi 1.100 metara, to znai da je bilo mjesta za otprilike tri tisue gledalaca.
Polukruni prostor predstavlja orhestru na kojoj je prvobitno nastupao hor, ali koja je u rimsko doba izgubila tu svoju funkciju
pa je stoga prostorno reducirana od potkoviastog na polukruni
oblik, kao to je sluaj i u ovom isejskom sluaju. Kroz hodnike
(parodoi) na krajevima orhestre gledaoci su ulazili u teatar te se
onda iz orhestre penjali stepenicama i smjetali na svoja mjesta.
Iza orhestre nalazio se proscenij, na kome su recitirali glumci, te
kazalina zgrada, tzv. scena, koja je dekorom svoje fasade predstavljala arhitektonski ralanjenu i vrlo esto raskono dekoriranu
kulisu. Na fasadi scene bila su troja vrata kroz koja su glumci izlazili
na pozornicu proscenija.
Isejski teatar na Prirovu ima sve P.lemente teatra graenih u
rimsko doba (polukruna orhestra, ir0ki proscenij, svodovno oblikovane supstrukcije na kojima se diu (:etrnaest gornjih redova sjedita
38) A. ZANELLA,

Teatro romano a Lissa (Bull. dalm. XVI, str. 72-77

i 83-91) .

35

,,

'j' ,.\"
' \ ,l
\ \~

-\

,,

e:_-_:
'

--- -------------.l '"---t

J:
L:.l

,,

L __ _ J l

-i,-.!

,l

- - - -

_,

~_i_ jj,
-- - --,

rtf

--- ~ l

l:

''
''

'
l

'l

l,

_lo

--l
--.,l -:: -- --,1 lr,1 - --,,,
t

ji

.l ' - _ .J L_...! l_ __ J

,,

ll
tl
~ t____ J '-

- - - .- - - -

'l

_,

- --.J l
-~ -

- ,..

.,. .

,.,

,, ;.::
'''
:l
'
,,i,
' ~,,: :
: l

------

-- -

l: 1

l.~::::~;:.._-_-_-==_-_:-:-:_-_:--

--

--- ---

----

- .....
~lll

,,

' l
l

'0-,;.;__-~--::-~

l
l

'

:l
l

,,

:l
l l

- :' ~

ll
"
"

Isejski teatar prema planu iz Bull. dalm, XXVI, tab. III. (punim crtama
oznaeno dananje stanje samostanskog sklopa, a isprekidanim
plan teatra)

u gledalitu), ali nije iskljueno da se je na tom mjestu prethodno

nalazio i jedan manji teatar iz helenistikog doba, tj. iz doba kad je
Issa bila samostalan polis, s tim da je u rimsko doba bio nadograen
i preadaptiran.39) No o tome bi se s neto vie sigurnosti moglo
govoriti tek nakon to se izvre naknadna istraivanja.
Rimski arhitekt i pisac Vitruvije, koji je ivio poetkom nae
ere, preporuuje da se gledalite ne orijentta prema jugu, to bi
gledaoce izloilo sunanoj ezi. Tako preporuuje Vitruvije, ali grki
teatri, graeni par stoljea prije njega, orijentiraju gledalite prema
konfiguraciji terena. U Sirakuzi, matinom gradu Isse, gledalite je
okrenuto upravo prema jugu, a takav je sluaj i ovdje u Issi. Moda
39) O pretpostavci da je na istom mjestu mogao postojati i jedan
manji teatar iz ranije faze, vidi B. GABRICEVIC, cit. djelo u bilj. ll,
str. 118-119).

36

i u tome treba naslutiti indicij da se na mjestu rimskog teatra na

Prirovu nalazio i jedan stariji iz helenistikog doba. Grke kazaline priredbe organizirale su se uglavnom u zimskim mjesecima i
u rano proljee (sveanosti vezane uz dionisijski kult), a tada je
orijentacija gledalita prema suncu i jugu bila poeljna i ugodna.
Od isejskog teatra danas je vidljiv dio vanjskog polukrunog
zida gledalita. Nad tim je, naime, zidom nadograen sjeverni zid
dananjeg samostana koji je ba zbog toga i dobio polukruni oblik.
Isto tako u podrumu samostana sauvan je dio presvoenog hodnika
koji je irok 2,5 m, a visok 4,8 metra. Taj presvoeni hodnik sluio
je kao nosa gornjih est redova kamenih sjedita u gledalitu. Ostali
ostaci teatra su pod zemljom: juno od kazaline zgrade (scene} 40)
podignuta je samostanska crkva, nad orhestrom, pretenim
dijelom proscenija i kazaline zgrade prostire se samostanski vrt,
dok je krajnje istoni dio itavog teatarskog kompleksa uao u groblje, gdje je prilikom kopanja grobova i zidanja grobnica vjerojatno
potpuno uniten.
Prilikom Zanellinih istraivanja naeno je na potruju teatra
vie arhitektonskih 1 skulpturalnih fragmenata.41)
Moe biti da skulptorskom ukrasu isejskog teatra pripadaju takoer dva reljefa priblino istih dimenzija, slino dekoriranog gornjeg ruba4 2) i jednako dosta slabe zanatske izrade.
Prvi od spomenutih reljefa nalazi se uzidan unutar samog samostana,43) a prikazuje ensku figuru kojoj je haljina u gornjem dijelu
odgrnuta i prebaena preko lijevog ramena tako da se vide obnaene
grudi do pojasa. U izdignutoj desnoj ruci dri okrugli predmet, a po
40) Juno od kazaline zgrade, na prostoru koji danas djelomino
zauzima samostanska crkva, Zanella je otkrio vanjske zidove velikog
pravokutnog prostora za koji smatra da se radi o nekoj vrsti pomone
zgrade gdje su se gledaoci u sluaju kie mogli skloniti.
41 ) Na podruju teatra, prilikom Zanellinih straivanja, nali su se
slijedei ulomci: .. jedan komad lijeve ruke jednog golemog kipa od
bijela mramora, jedan torso malog kipa, 40 cm visok, enska glava od
jednog kamenog kipa, dva lijepa korintska kapitela i jedan jonski, nekoliko komada kornia od bijela marmora, komadi mramornog plonika,
pojedini komadi mramornih uresa koji su se bez sumnje nalazili uz prve
stepenice ... (citirano prema G. NOVAK, Vis, str. 67, a to je navedeno
prema Zanellinom izvjetaju).
42) Veliku tekou za egzatniju komparaciju navedenih dvaju reljefa
predstavlja okolnost da je jedan od njih uzidan u hodniku samostana
pa se ne mogu dobiti njegove tane dimenzije, a drugi je sa svih strana,
osim na prednjoj, potpuno pokriven materijalom koji se nataloio u
moru, tako da se zdrava struktura kamena sa stranje strane ne moe
prije ienja konstatirati (a to ne dozvoljava uvid u debljinu reljefne
ploe). Ipak treba istaknuti jednu razliku pri izradi ornamenta. Na jednom je, naime, ornament izraen u itavoj visini ruba nad samim reljefom, a na drugom samo do polovine visine tog ruba. Motivi su ornamenta
poneto razliiti, iako pripadaju istom repertoaru florealnih ukrasa.
43) Ovaj reljef spominje A. Zanella u svom izvjetaju o istraivanjima
na isejskom teatru navodei da predstavljenu figuru neki smatraju Najadom, a neki pak Dijanom (vjerovatno se radi o usmenim saopenjima
koje su Zanelli dali Buli, a moda i Brunmid).

37

dranju tijela koje se u gornjem dijelu lagano svija unatrag moglo

bi se zakljuiti da se radi o prikazu jedne od Najada, enskih boanstava ume koje se javljaju u ekstatinoj pratnji boga Dionisa uz
iji je kult i vezan postanak kazalinih igara.

Reljef Najade. Franjevaki samostan na Prirovu

Reljef boga Marta. Arheoloka zbirka, Vis

Drugi reljef, koji se uva u arheolokoj zbirci opine Vis, naen

je prije par godina u moru kod Prirova. Prikazana je gola muka
figura s kacigom na glavi. U objema rukama dri po jedan predmet:
u lijevoj je vjerojatno koplje s vrhom okrenutim prema dolje (to je
nemogue utvrditi, jer je reljef na donjoj strani manjkav i oteen),
a u desnoj neki predmet za koji bi se moglo pomiljati da se radi
o kratkom mau u koricama. U svakom sluaju radi se o nekom boanskom ili diviniziranom liku, ali ukoliko je reljef stvarno pripadao
arhitekturi teatra, onda je to bez sumnje Mars (grki Ares), bog rata.
Pretpostavci da su oba reljefa, kojih je funkcionalna povezanost
gotovo sigurna, pripadali skulptorskom dekoru isejskog teatra44 i=a
bi prije svega u prilog okolnost, odnosno mjesto nalaza. Prvi je,
kako je reeno, uzidan unutar samog samostana, a to bi indiciralo na
pretpostavku da je i naen tu na mjestu teatra, meu uruenim
44 ) Navedeni reljefi mogli su biti uzidani, kao dio fuguralnog dekorativnog niza, na prednjoj strani proscenija. U svakom sluaju Mart je
bio na kraju lijeve strane, jer mu je ta strana takoer obraena (moda
s predstavom nekog kultnog predmeta), dok je desna ravno sjeena da bi
se mogla priljubiti uz susjedni reljef na desnoj strani.

38

kamenjem od kojeg je samostan i sagraen. Isto tako i reljef Marsa,

naen u moru pod obalom Prirova, vjerojatno je pripadao arhitekturi
na samom Prirovu, a to bi znailo arhitekturi teatra.
Oba reljefa su izrazito provincijski rad, i to dosta slabe umjetnike kvalitete. Ikonografski, tehniki i stilski detalji govore da se
radi o reljefima iz ve pomalo poodmaklog rimskog perioda (II stoljee nae ere). To bi navodi1o na pomisao da oni nisu istovremeni sa
samom gradn}om teatra, nego da su izraeni prUkom nekih naknadnih radova na tom objektu.
ISEJSKA

NEKROPOLA

Nekropola, tj. groblje antike Isse, nalazila se izvan zapadnih

gradskih zidina, na predjelu koji je- ba zbog toga to se na njemu
pri dubljem kopanju nailazilo na grobove - dobio slavenski naziv
Martvilo.
Velik dio isejskih grobnica- kako je u uvodnom dijelu reeno
- pretraen je i uniten bez arheoloke kontrole i evidencije. Izuzetak ine nekoliko grobnica koje je splitski Arheoloki muzej istraio
1955. godine i koje predstavljaju glavni izvor za poznavanje pogrebne prakse iz helenisltikog doba u Issi. 45)
U doba svoje samostalnosti, to znai u IV, III, II i u prvoj polovini I stoljea prije poetka nae ere, Isejci su svoje mrtve sahranjivali (a ne spaljivali) te uz njihova tijela postavljali brojne priloge
(posue, lampe, terakotnu plastiku, koljke, komade novca). Korjeni
vjerovanja koja su uvjetovala polaganje takvih priloga u grobove
vuku se u daleka prethistorijska vremena, ali u helenistiko doba
to je bila tradicijom ustaljena konvencija i poseban aspekt pijeteta
to ga je antiki ovjek iskazivao mrtvima. U sklopu nekropole na
Martvilu pronaene su dodue i kamene urne s pepelom mrtvaca, ali
to je kasnija pojava (oko poetka nae ere) nastala kao rezultat infiltracije rimskih graana iz Italije. 46) Isejsko domae stanovnitvo
dralo se, kako se ini, i dalje svojih tradicija te je i u doba rimske
vlasti prakticiralo sahranjivanje, a ne spaljivanje mrtvaca.
l) ARHITEKTURA GROBA
Arhitektura obinog helenistikog groba u Issi je veoma jednostavna: etiri vertikalno postavljene i otprilike l metar visoke kamene
ploe dvije vee (cca 2 m) uzdu, a dvije manje (cca 0,9 m) poprijeko - prave ustvari veliki kameni sanduk koji se onda odozgor
45) M. NIKOLANCI, Helenistika nekropola Isse (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXIII-LXIV) prvi je obradio sloene probleme koje je pruao dosad pronaeni materijal na isejskoj nekropoli.
46) M. NIKOLANCI, Novi antikni nalazi u Visu i Splitu (Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku LIV) objavio je nalaz od devet komada kamenih urna datirajui ovaj dio rimske nekropole u Issi pod konac
prvog i u poetak drugog stoljea n. e.

39

Isejski grob iz

helenistike

faze na MaTtvau

zatvara obino dvjema ploama. Dno takvog groba, koji je sav ukopan u zemlju, nije poploano, nego se mrtvac s prilozima postavljao
direktno na zemlju, odnosno - kako je u jednom od grobova istraenih 1955. godine konstatirano - na sloj morskog pijeska kojim je
dno grobnice bilo nasuto. U grobnicu navedenih dimenzija sahranjivano je nekoliko, obino 3-5 pokojnika koji su oito bili u tijesnoj
rodbinskoj vezi. Jedna obitelj mogla je imati i par grobnica, na to
indicira okolnost da su manje grupe takvih grobnica gusto grupirane
jedna do druge. Na zajednikom takvom grobnom arealu odnosna
obitelj podizala je jedan ili vie nadgrobnih spomenika.
Orijentacija isejskih grobnica nije se izvodila po nekom ustaljenom pravilu, a isto tako ni mrtvaci unutar grobnice nisu se polagali
uvijek u istom smjeru. Sto se tie koliine grobnih priloga, u jednoj
grobnici utvreno je oko 70 posuda na etiri mrtvaca, a uz to i par
komada keramike plastike. No, taj grob je bio ipak neto bogatiji
od ostalih.
2) NADGROBNI SPOMENIK
Tip isejskog nadgrobnog spomenika je jednostavna stela. Od desetak pronaenih takvih nadgrobnih spomenika, koji se uvaju u
Arheolokom muzeju u Splitu, najljepa i za grki osjeaj mjere
najkarakteristinija je ona s urezanim imenima sedmorice pokojnika
meu kojima je prvi Protarh sin Euheride. Unutar trokutnog zabata
je izraena osmerolisna rozeta, dok su akroteriji otueni i nedostaju.
Ispod zabata plastino su izvuena dva niza ukrasnih motiva: u gornjem ovuli, a u donjem triglifi i metope. Citav taj arhitektonski
izgled gornjeg dijela stele otkriva i sadrajni smisao spomenika: radi
40

se o ideji da nadgrobni spomenik predstavlja fasadu malog hrama

(naiskos). Tu istu ideju hrama u jo potpunijoj mjeri prua velika
stela pronaena u Visu sredinom prolog stoljea, a koja se takoer
nalazi u Arheolokom muzeju u Splitu. Na toj poznatoj steli, koja
se i veliinom izdvaja od ostalih (v. 1,72 m, . 0,65 m}, prikazana su
dvokrilna zatvorena vrata nad kojima se diu arhitrav, vijenac i
zabat. Na slobodnim prostorima arhitrava i samih vrata urezana su
imena osmorice pokojnika koji su - sudei i po pravilnoj izmjeni
imena u pojedinim generacijama- u najuoj rodbinskoj vezi. Motivom vratiju ova stela predstavlja poseban tip isejskog nadgrobnog
spomenika, a neke pojedinosti njezine izrade podsjeaju na radionice
grkih gradova u junoj Italiji 47).
I dosad je bilo s:obodno pretpostavljati da su se u rimsko doba
- barem od treeg stoljea nae ere - u Issi kao jedan od reprezentativnih oblika grobnice upotrebljavali i sar~ofazi. Ovog putR
objavljujemo materijal na temelju kojeg se vidi da su takva pretpostavljanja potpuno realna. U Issi su, naime, pronaeni fragmenti
dvaju sarkofaga koji su tim dragocjeniji jer potjeu iz vremenskog
perioda (otprilike od poetka treeg do u poetak etvrtog stoljea
nae ere) za koji nam, u odnosu na poznavanje Isse, gotovo potpuno
nedostaju i literarni i arheoloki dokumenti.
Na prvom od tih, inae mramornih, fragmenata koji se nalazi
u splitskom arheolokom muzeju 48), sauvana je u visokom reljefu

Ulomak figuralne kompozicije

sarkofaga iz Visa.
Arheoloki muzej, Split

neoatikog

47
) M. NIKOLANCI (Helenistika nekropola Isse) pomilja na Tarent.
i to na temelju tipa kapitela na pilastrima koji uokviruju spomenutu
s telu.
48) Na fragmentu stoji oznaka Vis, ali nedostaju bilo kakvi podaci
o vremenu i okolnostima nalaza.

41

izraena enska glava. Okrug:im urezima oznaene zjenice i tehnika

svrdla kojom je raena kosa, skupljena na zatiljku u karakteristi
nu pundu, g.ovore o radu koji nee biti stariji od II stoljea nae
ere. Profilirani rub na gornjoj strani, kao i debljina komada, dokaz
su da se radi o fragmentu figura1no ukraenog sarkofaga, dok sama
glava, ekstatino zabaena unatrag, upuuje na detalj iz neke sloene
kompozicije uzete iz dionizijskog (bakhikog) kruga. Bio je to, dakle,
jedan od onih sarkofaga koji su se - raskono ukraeni scenama
mitolokog sadraja- od konca drugog do u drugu polovinu treeg
stoljea proizvodili u atikim radionicama i odatle eksportirali u
centre zapadnog Mediterana, meu ostalima i u Sa:onu gdje su se
takvi sarkofazi, odnosno njihovi fragmenti, nali u prilino velikom
broju (sarkofag s prikazom lova na kalidonskog vepra, kentauromahije, itd.).
Drugom sarkofagu pripadaju tri ulomka pronaena 1954. godine
prilikom devastacije isejske nekropole da bi se proirilo nogometno

Sarkofag tipa sa stupovima

(sauvani

ulomci s rekonstrukct}om)

igralite. Sva tri ulomka pripadaju prednjoj plohi sarkofaga - dva

manja krajnje lijevoj, a vei desnoj strani - i po njima je mogue
dobiti sliku itave arhitektonsko-skulptura:ne kompozicij e. To je
sarkofag tipa Sa stupovima, odnosno S arkadama, koji se javlja
ve nekako poetkom treeg stoljea nae ere i traje do duboko u
srednji vijek odraavajui , naravno, ikonografske i stilske varijante
pojedinih razvojnih faza unutar tog irokog vremenskog raspona:~Sa)
4Ba) Ovaj primjerak iz Visa pripada onom krugu sarkofaga sa stupovima koji su u toku III st. n .e. bili raireni u sjevernoj Italiji .Na
te veze s radionicama sjeverne Italije Ulk~uje karaikteristina pojedinost
da se sa strana, kao okvir arhitektonske kompozJi.cije, javljaju umjesto

42

Na viki primjerak meutim nee ni u kom sluaju biti mlai od

IV stoljea s obzirom na prisutnost dvaju Erota koji sputenim bakljama simboliziraju prestanak ivota u ikonografskoj kon-venciji poganskih shvaanja.
poetka

3) NADGROBNA

ARH~KTURA

grkih polisa, postavljena uz cestu izvan gradskih vrata,

oblika svojih nadgrobnih spomenika otkrivaju brojne i
vane aspekte kulture antikog svijeta. Lukijan iz Samosate, sofista
i veoma plodni pisac iz II stoljea nae ere, u jednom svom spisu
kae: >> Pri ulazu u grad moe vidjeti one grobne humke, stupove
i piramide ... Zato ljudi vijencima kite to kamenje i lijevaju na nj
mirisna ulja? I na isejsku nekropolu na Matrvilu mogu se bez
sumnje primijeniti Lukijanove rijei. Slobodno je, naime, tvrditi
da je i na isejskoj nekropoli, osim jednostavnih stela, bilo i drugih,
sloenijih i monumentalnijih nadgrobnih spomenika. Kada je 1930.
godine na zapadnom kraju Martvila graena kua Radii, pronaeni
su i otpremljeni u splitski arheoloki muzej fragmenti mozaika, fresaka i skulpture koji su pripadali oito nekoj monumentalnoj grobnoj
arhitekturi, odnosno mauzoleju neke bogatije i uglednije isejske
obitelji. Meu materijalom koji je pronaen tom prilikom posebno
se istiu glave izraene iz gipsa pomjeanog sa finim pijeskom
(stucco). 49 ) Dvije od tih glava- jedna mukarca, a druga ene- su
itave te svojim ekspresionizmom zauzimaju posebno mjesto u anti
koj plastici naih krajeva. Stranji dio tih stucco figura ravno je
otsjeen, a eljezni klin naen u njima govori da su te glave bile
privrene uza zid unutar mauzoleja. Zbog pomanjkanja portretnih
crta, kao i odsustva bilo kojeg ikonografskog atributa, teko je kazati
to te glave ustvari predstavljaju. Moda su one, depersonalizirane
i privrene na gornjem dijelu zida unutar mauzoleja, imale zadatak
da izazovu ideju o diviniziranim pokojnicima. 50)
Djelomian, a:i veoma sugestivan uvid u vanjsku dekoraciju
takvih mauzoleja - a isto tako i u dekoraciju druge reprezentativne
belenistike arhitekture u Issi pruaju nam uske i tanke mra-

Groblja

razlinou

stupova pilastri. Od sjeveroitalskih sarkofaga koji bi otprilike - sudei

po ikonografskom motivu Erota - bili istovremeni s ovim vikim, dolazi
u obzir za komparaciju poznam sarlkofag Marka Aurelija Macedona iz
Museo Nazionale u Ravenni, od kojega se viki primjerak razlikuje po
tome to se natpisno polje, smjeteno po sredini prednje plohe, ne nalazi
meu stupovima koji nose trokutni zabat, nego u tabuli ansati.
to se tie donijete rekonstrukcije vikog sarkofaga, treba imati u
vidu da prostor povie tabule ansate sigurno nije bio prazan, kako bi se
to iz predloene s h e m e rekonstrukcije moglo priini ti, nego je vjerovatno bio ispunjen dekorativnim elementom festona.
49) Fotog,r afije dvidru od tih glava donio je G. Nova!k (Vis, sl. 30), ali
je u legendi zabunom uneseno da su navedene skulpture raene iz gline.
50)Takvo miljenje zastupa M. NIKOLANCI (Helenistika nekropola
Isse) koji se je dosad jedini i s arheoloke take gledita pozabavio problemom navedenih stucoo skJU.lptura.

43

Helenistika

glava iz Visa. Stucco. Arheoloki muzej, Split

morne ploe kojih se je, u veim ili manjim fragmentima, nalo u

Visu na okupu vie komada. Na krajevima tih ploa su uski rubovi
s motivima >>pasjeg skoka<<, odnosno kimationa, a po sredini na irDkoj traci tee meandar s rozetama u slobodnim dijelovima polja. Te
su ploe jedinstveni nalaz svoje vrsti u naoj zemlji, a bile su- kako
pretpostavlja nedavno izvrena rekonstrukcija, privrene na kamenu pozadinu zida kao dekorativna oplata dovratnika i nadvratnika ulaznih vratiju.51)
4) GROBNI PRILOZI
a) P o s ue
Kao i inae u grobnicama grko-helenistikog svijeta, tako i u
Issi najbrojniju vrstu grobnih priloga predstavlja keramiko posue
razliitog oblika i dimenzija, a koje pokazuje sve karakteristike
helenistike, odnosno kasnohelenistike produkcije u grkim centrima
june Italije. Donji dio vanjske stijenke tih crnofirnisovanih posuda
vrlo esto je ukraen tankim vertikalnim lijebovima (kanelire), a na
gornjem glatkom dijelu izveden je, ali ne uvijek, u utoj, bijeloj
i crvenoj boji motiv enske glave, golubice, stiliziranog lia i groz51) Takoer i ovim
(Helenistika nekropola

vratiju.
44

problemom prvi se pozabavio M. NIKOLANCI

Isse) donijevi rekonstrukciju mramorne oplate

Mramorna oplata dovratnika. Arheoloki muzej, Split

dova, odnosno neki drugi stilizirani ili izrazito geometrijski motiv.

Iako, prema tome, isejsko posue ne zauzima posebno mjesto u primjenjenoj umjetnosti onog vremena (IV-I stoljee prije poetka nae
ere), jer su takvi oblici i slikarski ukras tipini za radionice junoitalskih grkih centara (Egnatia, Canosa, Ruvo, Tarentum, itd.), ono
je za otok Vis od istaknute vanosti i kao spomeniko naslijee helenistikog obrta i kao arheoloki materijal na temelju kojeg se mogu
osvijetliti odreena pitanja iz rane antike povijesti naih krajeva.
Jedno od takvih je i pitanje da li je u Issi postojala samostalna keramika produkcija.
S jedne, naime, strane - kako je reeno - isejsko posue ne
izdvaja se iz grupe junoita:skih radionica ,ali s druge strane
treba istaknuti da je u Issi, prilikom izgradnje nogometnog igralita,
na sjeveroistonoj strani tog prostora pronaena velika keramika
pe 5 2) koja je oito u velikoj mjeri proizvodila keramike predmete za
potrebe pogrebnog rituala. To se dade zakljuiti iz injenice da je
bila smjetena ba na samom groblju, odnosno na samom ulazu u
groblje kad se dolazi iz grada. Moglo bi se stoga pretpostaviti ili da
je isejska lonarska pe proizvodila ko!l1vencionalne oblike posua bez
ikakva slikarskog ukrasa (tzv. vretenaste lekite kojih je u grobnicama
na Martvilu naena velika koliina), ili pak da su se tu proizvodile
i crnofirnisovane posude s jednostavnim slikarskim ukrasom, s tim
da su to radili majstori iz junoitalskih centara koji su, doavi u
Issu, drali se tehnolokih i obrtno-umjetnikih tradicija svoje matine postojbine. 53 ) No, s obzirom na okolnost da jo nije do kraja
izvrena komparacija s helenistikim posuem iz june Ita:ije, postoji
mogunost da se identificiraju tipovi izraeni u samoj Issi, te da se
na taj nain utvrdi makar i skromno stvaralatvo nae obale u sklopu
opeg helenistikog obrta i primjenjene umjetnosti tog za nau situaciju protohistorijskog perioda.
Posue iz isejskih grobnica sauvano je u prilino velikom broju
- moda par stotina komada - i najveim se dijelom nalazi u Arhe52) M. ABRAMIC, Arheoloka istraivanja grke kolonije Isse na
otoku Visu (Ljetopis JAZU 1946-1948, knj. 55)
53) Ova druga mogunost ini se vie vjerovatna. Teko je, naime,
pretpostaviti - s obzirom na koliine takvog posua i na veliki vremenski raspon njegove upotrebe u Issi - da se radi iskljuivo o importu.

45

olokom muzeju u Splitu i u arheolokoj zbirci opine Vis. Mnogo je

toga - ne samo keramikih predmeta, nego i drugih umjetnina nalazilo se u privatnom vlasnitvu te je, uslijed ovih ili onih razloga.
rasturene i izgubljeno. 54 )
Ako izuzmemo velike koliine jednostavnih i nebojadisanih vretenastih lekita, u isejskim grobnicama pronaeni su brojni i raznovrsni oblici grko-helenistikog posua: oinohoe, pelike, skyphosi, le beti, hidrije, askosi, aribali, i drugi.
O i n o h o e je vr za vino kome je karakteristian valoviti trolisni o<t'V'or (tzv. triloba) te visoki vrat koji se postepeno, bez naglog prelaza, spaja s donjim trbuastim dijelom posude. Na veini isejskih
oinohoa izveden je i skromni slikarski ukras. Tako su na jednom
primjerku iz Arheolokog muzeja u Spli<tu naslikani u antitetinom
pol,oaju golub i golubica. Teko je vjerovati da na posuu koje S
izraivalo za grobne priloge taj skromni figuralni motiv predstavlja
iskljuivo dekorativnu kOIIlvencionalnost bez ikakvog dubljeg znaenja. Moe, naime, biti da u golubu i golubici, koji leprajui krilima nastoje uzleti1Ji, treba vidjeti simbole due. Takvoj pretpostavci
ila bi donekle u prilog i okolnost da je preko grozdova, koji su
stilizirano nanizani pod samim grlog posude, prebaena crveno
bojadisana draperija. To bi ipak upuivalo na sadraj kultno~religionznog karaktera.
S k y p h o s (skifos), aa za vino, je relativno malena posuda
s dvije horizontalne ruke oko irokog otvora.

Helenistika

posuda iz Visa -

skyphos. Arheoloka zbirka, Vis

H y dr i a (hidrija) je velika posuda za vodu s tri ruke, dvije

manje horizontalne na trbuhu posude i vea vertikalna koja, kao kod
oinohoe, spaja gornji dio trbuha sa samim otvorom. Na hidriji koja
54 ) O sudbini dijela antikog materijala iz Isse vidi i M. ABRAMI,
Raznesene antike umjetnine (Mogunosti, Split, 1/1954, br. 4, str. 242250). PodaJtke o vazama iz Isse, koje se nalaze, ili su se nalazile po raznim
muzejskim i privatnim zbirlkama, donosi P. LISIAR , O prethistorijskim
i gr(lkim vazama naenim u Dalmaciji (Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku Lli).

46

se uva u arheoLokoj zbirci opine Vis prikazan je mali hram (naiskos), a u njemu dvije enske osobe. Ona na desnoj strani - ustvari
divinizirana pokojnica - sjedi drei u lijevoj ruci otvorenu kutiju
s toaletnim priborom i nakitom, a u desnoj iz kutije izvaeno zrca~o .
Osoba na desnoj strani sa sputenim vijencem predstavlja rodbinu
koja dolazi iskazati pijetet i poloiti vijenac na grob. Okolnost da
je polwjnica prikazana u sasvim obinoj anr sceni iz dnevnog ivota
grke ene nimalo ne umanjuje kultno-religiozni karakter prikaza.
Misaone koncepcije, prema kojima je rprekogrobna egzistencija dodue u jednoj melanhoninijoj varijanti - samo nastavak zemaljskih oblika ivota, karakteristian je odnos grke civilizacije prema
fenomenu smrti. Prikaz na h1driji iz Isse vrlo je poznat i uobiajen
za slikare junoitalskih keramikih radionica u helenistiko doba,
a vue porijeklo iz antike skulpture V i IV stoljea kad u ediku:ama
poznatih kamenih stela dominira sjetni motiv oprotaja rodbine s
pokojnikom.
L e b e s (lebet) u grkom jeziku znai kotao, pa i keramike posude ovog tipa vuku svoje porijeklo iz velikih metalnih kotlova u
kojima se zagrijavala vooda. Posebna vrsta lebeta- koji se i oblikom
pomalo udaljavao od svoje iskonske forme - je tzv. lebes gamikos
koji je sluio za ritualna pranja prilikom enidbenih sveanosti.
Oko:nost da se vrlo esto nalazi kao prilog u grobovima upuuje na
zakljuak da je imao odreenu funkciju i u pogrebnoj praksi. Primjerci lebeta naenih u Issi ukraeni su gotovo uvijek palmetama
i enskom glavom karakteristinog profila kakva se inae javlja kao
ukras na posuu i poklopcima posuda drugih oblika.

Helenistika

posuda iz Visa -

amfora. Arheoloki muzej, Split

47

A s k o s u grkom jeziku znai mjeina, zapravo kozja mjeina u

kojoj se dralo vino. Iz tog primarnog znaenja razvio se i naziv za
posudice s kljunom. Na jednom askosu iz arheoloke zbirke opine u
Visu kljun je izraen u obliku jea.
A m p h or a (amfora) je sluila za spremanje razliitih namirnica, u prvom redu vina i ulja, a karakteristina je po dvjema vertikalno postav:jenim rukama koje spajaju otvor s trbuhom posude.
P e l i k e je tip amfore relativno irokog otvora, kratka vrata i trbuasta tijela kakav se vrlo esto nalazi i u isejskim grobnicama.
U arheolokoj zbirci opine u Visu nalazi se i jedan primjerak
posude tipa zvanog k e r n o s, ili bolje k e rh n os. Kernos je ustvari
keramiki komad sastavljen od vie posuda na zajednikom postolju.
Viki primjerak ima etiri male posudice na postolju cilindrina
oblika s rukom u sredini. Izmeu svake od posudica nalazi se na
visokom vratu stilizirana :judska glava, a postolje je ukraeno prije
spomenutim konvencionalnim ukrasom palmeta i enskih glava na
crno firnisovanoj pozadini. Kernosi pronaeni u Ateni - koji su
inae stariji i neto razlini od primjeraka iz june Italije i ovog naeg iz Isse - upotrebljavali su se u sloenom i naalost nedovoljno
nam poznatom ritualu eleusinskih misterija, s tim da su se u pojedine
posudice kernosa stavljali prvenci odreenih plodova. Za tip kome
pripada i na primjerak iz Isse pretpostavlja se da je sluio u dnevnom ivotu na sto:u prilikom jela: vie posudica na zajednikom postolju sluilo je da se u njima dre razliite vrste zaina. Slino oinohoama, skifosima, i drugom praktinom posuu, i kernosi su se kako vidimo - stavljali kao prilog uz mrtvaca da bi mu, prema konvencionalnim oblicima vjerovanja, sluili u prekogrobnom ivotu.
Posebno je zanimljiv grobni prilog pronaen 1960. godine na
strani uvale Stonea, to znai nedaleko antikog grada, ali
na suprotnoj strani nekropole na Martvilu. Grobni prilog - namjenjen trima odraslim osobama kojih su lubanje i kosti pronaene u
grobu- sastoji se od 18 posuda. Dvije od njih su od posebnog interesa. Prva, askos s dva lijevka, u unutranjosti je podjeljena tako da
svakom lijevku pripada posebni dio recipijenta (jedan za ulje, drugi
za ocat). Ovakav dvodjelni askos je i inae dosta rijedak, a meu
dosad pronaenim isejskim posuem jedinstven, isto kao i vrlo lijepo
ukraen tanjur na kome su, u barbotine tehnici, izraeni listovi
brljana, odnosno, u sredini samog tanjura, sedam klasova penice od
kojih su tri vrlo dobro sauvana. Oba navedena komada podsjeaju
na uzore s grkog tla (Fokida, Atika), pa je dozvoljeno pretpostaviti
da se radi i importu iz tih oblasti. 55 )
istonoj

55)

Nalaz navedene grobne cjeline objavio je Z. RAPANIC, Helenigrob s prilozima u Visu (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXII, str. 37-44) davi pri tome interpretaciju koje se rezultati
sintetski donose u gornjim recima.
stiki

48

b) T er a k o t n a p l a s t i k a
Kao grobni prilozi izraeni iz peene zemlje (terakote) pronaeni
su u isejskim grobnicama dosta brojni primjerci figuralne plastike.
Od ivotinjskih likova (pijetao, golubica) istie se mekano stiliziranim
formama golubica iz zbirke u Visu kojoj ukrasni motiv
slobodno stHizirane rozete na prsima kao da oduzima neto od karaktera realnosti i prenosi je u nama danas dokraja nepoznati svijet
religioznih simbola.
Ljudsku figuralnu plastiku iz isejskih grobnica gotovo iskljuivo
predstavljaju graciozni enski likovi tipa Tanagra koji vrlo
esto, naroito pok skladno komponiranim nemirom nabora na
haljini, podsjeaju na monumentalno grko kiparstvo rv stoljea
prije poetka nae ere, u prvom redu na Praksitelovu umjetnost
kojom je ova sitna koroplastika bila i nadahnuta. Obino podboene
jednom rukom o pojasu, te figure ili koraaju pridravajui u sputenoj drugoj ruci krajeve plata (himation), ili pak stoje u ljupkoj pozi

Golubica iz terakote. Arheoloka zbirka, Vis

drei tu ruku na grudima. Ni iz koje grupe antikih spomenika ne

moe se, kao iz ovih malih figura, osjetiti skladnost u odijevanju
i dranju atenske ene u IV i III stoljeu prije poetka nae ere.
Dodue, daleko najvei broj i najljepi primjerci ove plastike nisu
naeni u Ateni, nego u nekropoli beotskog grada Tanagre (po emu
je onda, bez obzira na mjesto izrade i nalaza, itava vrsta dobila

49

u savremenoj terminologiji svoje ime). No, izvan sumnje je majstor

tih figura naenih u Tanagri imao pred oima Atenu i ivot ene u
tom najveem politikom i kulturnom centru grkog svijeta. Kasnije,
u doba helenizma, takve figure izraivale su se - makar i dosta
slabijom kvalitetom - i u grkim keramikim radionicama June
Italije. Odatle su onda dolazile i u Issu gdje su sluile ne samo kao
grobni prilozi, nego vjerojatno i kao predmeti koje su, onako graciozne i polihromirane, isejske ene gledale kao modele elegancije prisspjele iz za njih velikih i dalekih kulturnih centara.
U Visu je naena i jedna terakota sjedee enske figure kojoj
potpuno odtsustvo nabora na haljini te strogo hijeratino dranje
kao da upuuju na arhajski period grke umjetnosti, znai na vrijeme
kad na Issi jo nije bilo sirakukog grada. Takva mogunost bila bi
s povijesne take gledita veoma vana, jer bi ukazivala kao
spomenute korintske posude i kamena arhajska glava- na veze koje
su grki moreplovci odravali s prethistorijskim stanovnitvom otoka
Visa ve pod konac VX stoljea prije poetka nae ere. 56 )

Sjedea

figura iz terakote,
Arheoloka zbirka, Vis

Posebno mjesto u terakotnoj plastici Isse - ne toliko po umjetkvaliteti, koliko po kompleksnoj sadrajnosti motiva - zau-

nikoj

56) I u ovom sluaju treba biti oprezan pri pokuaju da se na temelju

izvjesnih stilskih karakteristika gr k e umjetnosti odredi i vrijeme
nastanka dotinog predmeta. I u koroplastici helenistikog doba poznata
je, naime, pojava da se pojedini primjerci figuralne plastike religioznog
sadraja oblikuju u stilskim konvencijama arhajske grke umjetnosti.

50

zima figuralna kompozicija (v. 24,5 cm) Erota i Psihe. Psiha simbol
due, prikazana je s dijademom na glavi, gola do pojasa, kako lijevom
rukom pridrava Erota, poodraslog djeaka koji je glavu prislonio
na njezino rame. Ovaj motiv, o kome nam je zanimljivu literarnu
fabulu ostavio antiki pisac Apulej, 57 ) javlja se u plastinoj mjetnosti
tek u helenistiko doba, i to u razliitim inonografskim varijantama:
Erot i Psihe prikazani su kao odrasle osobe, ali ponekad i kao djeca;
kao simboli Due i Ljubavi esto imaju krila, ime se aludira na
njihov nebeski karakter, ali ima primjeraka kad su i jedan i drugi
bez krila, kao to je sluaj i na ovom primjerku iz Isse; jednom su
samo postavljeni jedno uz drugoga, drugi put su zagrljeni, a ponekad
se ljube, kao na primjer na poznatoj mramornoj kompoziciji na Kapitolu u Rimu. No, u svim tim ilkonografskim varijantama misaoni je
podtekst uvijek isti: Erot i Psihe su vedri simbol vjene sree, harmonije i ljubavi. Stoga su oni, iz tenje za prekogrobnom sreom,
esto prikazivani na sarkofazima iz (kasnijeg) rimskog perioda, a taj
je smisao bez sumnje prisutan i u isejskom grobu gdje je ova terakotna kompozicija naena.
Istaknuti primjer terakotne plastike predstavlja glinena lampa
u jednom isejskom grobu 1955. godine. U vrlo visokom
reljefu na lampi su prikazane glave Asklepija, boga lijenitva, i
Hygijeje, njegove kerke i pomonice. Zmija, atribut Asklepijev,
savija se Hygijeji pokraj glave, a to je u skladu s mitskom varijantom da se Hygijeja brine o hrani zmije. Stoga se na kamenim reljefima i statuarnoj plastici ponekad nalazi Hygijeja kako u ruci nosi
pliticu i ide k zmiji da je nahrani. Na naem primjerku, gdje su prikazi obaju boanstava reducirani samo na glave, pod glavom boice
prikazana je posuda, i zmija se utvari vijuga u tom pravcu. Navedena
i:::ejska lampa je jedinstveni primjerak svoje vrste naen kod nas.
Oito je nastala kao imitacija nekog metalnog uzorka na kome je
prikaz Asklepija i Hygijeje bio izraen u visokom reljefu.
pronaena

57) Apulej, rimski pisac iz II stoljea n. e., ostavio nam je o Amoru

i Psihi slijedeu fabnlu: Psyche, jedna od triju sestara-kraljevni, bila
je toliko lijepa da joJ je pozavidila i sama boica ljepote Venera. Zbog
toga boica naredi Amoru, krilatom geniju Ljubavi da strijelom pogodi
Psihu i tako je unesrei. No, vidjevi prelijepu djevojku, Amor se u nju
zaljubi i uini da je vjetar Zefir odnese, zajedno sa sestrama, u neku
daleku i maginu palau. Tu je Amor svake noi dolazio do Psihe i otkrio
joj da e njihova srea vjeno trajati ukoliko ona ne zaeli da upozna
tko je ustvari on. No, potaknuta stalnom znatieljom svojih sestara, Psihe
jedne noi, dok je Amor spavao, doe sa svjetiljkom u ruci u njegovu
sobu. Od uzbuenja potresoe joj se ruke i kap toplog ulja iz svjetiljke
pade na Amora koji se od toga probudi i odleti zauvijek. Tek kada je
Psihe prola mnoge kunje, bogovi se smilovae i dozvolie Amoru da je
dovede u nebo i da na taj nain oboje uivaju u srei vjene ljubavi i
harmonije.

51

KAMENA I BRONANA PLASTIKA

Kao to se kod keramikog umjetnog obrta moglo vidjeti, Issa
nije bila umjetniOki centar u smislu da su u njoj postojale radionice
u kojima se kreirao originalni stilski ili ikonografski izraz. Meutim
je ovaj mali i periferni grki polis, koji je bez sumnje mnogo energije
utroio da bi se odrao u ambijentu koji mu nikada nije bio odvie
prijateljski sklon, importirao iz velikih kulturnih centara helenistikog svijeta umjetnika djela da bi pomou njih bogatio i oplemenio svoje javne i privatne prostore.

Glava boanstva (Dioniz?)

Danas, naalost, ne raspolaemo vie svim onim primjercima

skulpture koji su se prije Drugog svjetskog rata nalazili u privatnim
zbirkama vikih obitelji, uglavnom obitelji Dojmi. Velika je teta
to se danas izmeu ootalih vie ne zna ni za sudbinu dviju kamenih
glava 58 ) koje su znaile istaknutu vrijednost antike umjetnike
batine otoka Visa. Prva od tih glava, visoka 28,5 cm 59 ) prikazuje
bradato muko boanstvo (Dioniz?). Radi se o kasnijoj kopiji jednog
58) Sreom fotografije nekih od tih izgubljenih predmeta, pa tako i
ovih dviju glava, sauvale su se u Arhivu Dyggue (Urbanistiki biro Split)
59) Pretpostavljamo da se podaci o dimenzijama koje donosi G. NOVAK (Vis, str. 69) odnose ba na ovu glavu, a to bi znailo da se radi o
statui koja je bila vea od naravne veliine.

52

grkog

originala iz sredine V stoljea stare ere (poetak klasine faze

umjetnosti), i to je dosad jedina u Issi pronaena skulptura
za koju se moe tvrditi da je imala kultni karakter, tj. da je bila
smjetena u celli nekog nepoznatog nam isejskog hrama.so) Druga
od tih izgubljenih skulptura predstavlja ensku glavu kojoj osebujna
vrpca u kosi povie ela upuuje na pretpostavku da se radi o liku
neke posveene osobe (sveenice).61
Od navedenih skulptura iz privatnih zbirki nalaze se dam.as u
Visu (Arheoloka zbirka opine) i dvije male kamene enske glave
raene u rimsko doba, ali oito prema starijim grkim originalima.
Dok je prva od njih - visine 10 cm i s kosom koja se u slobodno
stiliziranim valovitim linijama sputa niz zatiljak pokrivajui vrat
grke

enska glava (sveenica?)

- stilski blia svom grkom originalu iz druge polovine IV stoljea

stare ere, druga- neto via (13 cm) i u kojoj prepoznajemo boicu
Artemidu - pokazuje izrazite znakove rimskog rada iz II stoljea
60) O hramovima u Issi osim spomenute epistilne grede iz Arheolokog muzeja u Splitu - nemamo nikakvih podataka. Izuzetak u tom smislu predstavlja natpis iz rimskog vremena u kome se kae da je neki
Kvint Barondje podigao hram u ast Jupibru (CIL III 3075).
6!) Osebujnost vrpce sastoji se u njenom trokutnom proirenju povie
ela. Isto tako, zapaena karakteristinost na ovoj glavi je da mala jedna
kovra izlazi ispod vrpce tano po sredini ela. Analogni oblik vrpce i
tretman kovre nalazimo na jednoj glavi Afrodite iz Napulja (o toj Afroeliti vidi V. POULSEN, Phidias und sein Kreis. From the Collections of
the Ny Carlsberg Glyptothek. Third Volume, sl. ll).

53

n. e. U tom smislu posebno je indikativna tehnika swdla kojom se

i ovdje iluziOIIli.IStikim efektima svijetla i sjene nastoje kompenzirra.ti
realni oblici enskih pramenova s g.rkog originala.
Originalni grki rrad i vjerojatno najvii umjetniki kvalitet
!)ronaen u Issi predstavlja bronana glava boice koja je pripadala
statui visokoj oko 120 cm.6 2) S ukraenim metalnim dijademom u
valovitoj kosi koja je na zatiljku skupljena u karakteristinu pundu,
boica - Afrodita ili, moda, Artemida - je lagano spustila glavu
udesno izraavajui svojim idealiziranim forrmama harmoninu smirenost nutarnjih raspoloenja. Liena bilo kakvih strastvenih poriva
i blago urronjena u k01!1temp1aciju vlastite mladosti i ljepote, ova
nas skulptura upuuje da joj stilski i ikonografski uzor traimo u
umjetnosti pra!ksitelovskog kruga (prva polovina IV stoljea stare
ere).
U Visu (Arheoloka zbirka opine) nalazi se i mala bradata
glava iz crvenkastog granita koja je, otraga ravno otsjeena, bila
privrena u neku pozadinu, o emu svjedoe sauvani ostaci
eljeZ'nih avala u samoj glavi. Po ikonografskim detaljima (kozji
zailjene ui, kosa ukraena plodovima) u ovoj skulpturi prepo2najemo Silena, neobuzdano boanstvo ume iz Di01!1izijeve pratnje.
Inae, radi se o skulpturi iz rimskog vremena, ali s tim da se po
stilskim karaktffi'istikama donjeg dijela lica (naroito po usnama i
stiliziranim kovrama brade) prepoznaje neki uzor iz tzv stroge faze
grke umjetnosti (prva polovina V stoljea stare ere) .
Nastupom rimske vlasti na otoku, Issa je - kako je ve reeno
izgubila svoju politiku samostalnost, ali je i u novim uvjetima

g1anit.
zbirka, Vis

G~ava Si~ena,

Arheo~oka

62)

54

Visina glave s vratom iznosi 21 cm.

neko vrijeme prosperirala. U odreenoj mjeri na t&j prosperitet

ukazuju ve spomenute urbanistiko-arrhitektonske promjene u
donjem dijelu grada, gdje su u svoje vrijeme pronaeni i brojni
primjerci monumentalnih statua iz rimslkog doba.
Najbolje i najpotpunije sauvana od tih rimskih statua je ona
koja se nalazi u Kunsthistorisches Museum u Beu (Inv. broj I
654+669). Ta skulptura, visoka 2,5 m, pretstavlja - kako se inae
misli - rimskog imperatora Vespazijana (69-79 god. n. e.). Energino podignutom glavom i odjeven u bogato nabranu togu, imperator je teinu tijela prebacio na desnu nogu, dok je lijeva, pregibljena u koljenu, lagano iZJbaena ustranu. Iako se IJ.'adi o serijskoj
proizvodnji - svakako visoke zanatske obrade - carskih statua
koje su u toku I s1Joljea n. e. dolazile u Dalmaciju iz italskih
radionica, ipak se ovom monumentalnom Vespazijanovom liku ne
moe zanijeikati da na uspjeli nain predstavlja vladara koji je
svojom politikom urbanizacije pro'Vi.ncija i u ovim krajevima simbolizirao ne samo vojniCku snagu, nego i promiljenu sigurnost u
organiziranju civilne u,prave.
Istom vrremenu, a vjerovatno i istoj r-adionici u kojoj je raena
Vespazijanova statua, pripada trup velikog kipa (visina 1,4 m, to
znai da je itava statua bila visoka cca 2,5 m) koji se nalazi u
predvorju palae Dojmi u Visu. Trup je bio izraen iz dva komada
kamena koji su se spajali u visini pupka. Ako izuzmemo tu tehniku
razliku, koja je mogla nastati i kao rezultat praktinih okolnosti, 63 )
svi drugi elementi (veliina, ii2Jrada i kompozicija bogato nabrane
draperije) govorile bi u prilog pretpostavci da su obje statue pripadale isoom 'l'adionikom krugu. Dapae, ako bismo uzeli u obzir
da je ova posljednja statua postavljena na svoju lijevu stranu,
proizlazilo bi kao da je u odlnosu na onu Vespazijarnovu zamiljena
antitetiki. Inae, obe navedene vike statue trebalo bi prouiti u
komparativnom odnosu s pojedinim od poznatih kipova iz Nina, a
koji se nalaze u zadarskom arheolokom muzeju. Moda bi se na
taj namn dobio potpuniji uvid u import reprezentativne statuarrne
plastike koja je na forumima istonog Jadrana govorila o rimskom
prisustvu.
U predvorju pala e Dojmi nalazi se jo jedna statua pronaena,
kao i dvije prije spomenute, rna podruju donjeg dijela Gradine. To
je kip polugolog mukarca bez gla'Ve, desne ruke i lijeve noge do
koljena. Figura, n aslonjena desnom stranom uz maslinov panj na
kome se sauvao poetak imena APO (llonios?),64 ogrnuta je togom
samo od pupka nadolje , dok je gornji dio toge skupljen i prebaen
preko lijeve ruke. Ta ikonografska osobitost, tj. polugola figura,
Figuran je znak da se radi o nekom boanskom hku, u ovom sluaju
o liku jednog rimskog cara koji je poslije smrti, ili jo za .ivota,
63) Sa statuama raenim iz vie kamenih blokova bilo je, na primjer,
lake rukovati prilikom transporta.
64 ) Pretpostavlja se da je to ime kipara koji je izradio navedenu
statuu.

55

bio diviniziran (proglaen boanstvom). Vrlo vjerojatno ova vika

statua predstavlja diviniziranog Augusta.
Nekoj velikoj statui od cca 2,5 m visine pripadala je mramorna
glava koja se sada uva u Arheolokom muzeju u Splitu (visina
s vratom 0,54 m). Obrada donjeg dijela vrata pokazuje da je glava
bila izraena zasebno i da se je potom umetala u posebno izraen
trup. To je portret vrlo markantnog mukarca zrele dobi, to se moe

Mukarac u togi, dio statue iz I stoljea n. e. Palaa Dojmi, Vis

zakljuiti

po naborima na elu te po dvjema otrim borama koje

presjecaju samo lice. Posebnu individualnu oznaku predstavlja
anatomska forma brade koja je isturena naprijed gotovo dalje od

56

linije na kojoj se nalaze tanke usne. Budui da se radi o portretu

neke oito vrlo znaajne linosti, ve poetkom ovog stoljea pokualo se u njemu prepoznati Augusta,6 5) zatim se pomiljalo na Tibe-rijevog sina Druza iji je natpis - kako je prije spomenuto naen na podnoju Gradine. Meutim nijedna od tih atribucija nema
oslona u pmnatim nam ikonografs.kim elementima tih linosti.
S mnogo razloga jedino se moe tvrditi - imajui posebno u vidu
tip frizure - da se radi o nekoj linosti iz kruga klaudijevske
dinastije, dakle iz etvrtog ili petog decenija I stolj ea n. e.
U nekadanjoj zbirci Vicka Solitra u Splitu nalazio se i trup
statue rimskog imperatora u oklopu. Kupljen prije stotinu godina
za ondanji Hrvatski narodni muzej u Zagrebu, sada se nalazi u zagrebakom arheolokom muzeju gdje se oduvijek vodi kao da je
naen u Solinu.66) Meutim, zahvaljujui detaljnoj informaciji iz
XVIII stoljea, pouzdano se sada zna da je navedena statua naena
u Visu pod Gradinom par godina poslije smrti A. Matijaevia-Cara
maneusa, te da ona, prema tome, predstavlja dio spomenikog naslijea ovog naeg otoka. 67)
Imperator je prikaz an u bogato ukraenom metalnom oklopu
koji plasti,no Teproducira anatomske linije mukog grudnog koa.
Po sredi:ni gornje strane, odmah ispod vrata, u Teljefu je izraena
glava Gorgone, mitolokog bia k om e se u glavi vijugaju zmije
vezane na naem spomeniku ispod brade u vor. Na sredini prsiju
izraen je 1Jropaion, tj. antropomorfni spomenik poibjede izraen
tako da su na deblo otkresanih grana objeeni okloip, kaciga i oruje
Gs) J. BRUNSMID, Arheoloke biljeke iz Dalmacije i Panonije (Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva. N. S. V, str. 90) .
66) J. BRUNSMID, Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja
u Zagrebu (Vjesnik hrvatskoga arheolokog drutva N. S. VIII, str. 38-39)
67) Podatak o nalazu ove statue u Visu nalazi se u rukopisu Matijaevi-Caramaneo, Notizie di Lissa koji se uva u Arheolokom muzeju u Splitu (48 h 11/2). To je ustvari prijepis Matijaevievih povijesnih
biljeaka izvren od B. Radossija, kanonika i primicerija hvarske katedrale, rodom Vianina, godine 1762. Pri koncu tog rukopisa (stranice nisu
paginirane) kae se slijedee:
Si trovo ancora il busto di una statua d'uom in vestito militare ben
lavorato, e fi gurato, di marmo pario, con mezza coscia diritta, e col
ginochio sinistro; involto alla spalla sinistra il mantello, l'altra di cui
striscia lavorata si vede con fiocco legata giu dell' altra spalla. Ha sopra
il petto incisa una faccia umama co' suoi capellri; nel petto una femmina
che pare si guardi con uno scudo per mano da due giovani alati, e
disarmati, che pero estendono, rivolti ad essa, ciascheduno una mano
verso la sommita di ogni scudo; e sotto il petto due uomini incatenati,
che colle schiene revoltate siedono sopra i propri scudi, e sopra gli elmi.
Non ebbe il mentevato Caramaneo a versare sopra di lui da sua cognizione
per rlconoscerlo, perche fu dissotterato qualche anno dopo la di lui morte
da una possessione appunto in Gradina del Sg. Gio. Antonio Diuli Perasti,
che lo dono al Primicerio co. Radossio.
Opis, iako ima u njemu netanih atribucija (to u ovom sluaju nij e
uope vano), ne doputa uope sumnje da se radi o torzu iz zagrebakog
arheolokog muzeja. Znai, od Radossija dospio je u zbirku Solitro, l
odatle u Zagreb.

57

pobjeenog

neprijatelja, to itavoj toj improviziranoj kombinaciji.

daje ovjekoliki (antropomorfni) izgled. Sa strana tropaiona rSU dvije
krilate Nike (boice pobjede), a irS.p od, vezana lancima, sjede dva
zarobljenika. Na donjem dijelu oklopa airnirima su spojena dva
reda ploica (tzv pterige) ikoje osim dekorativne pojaavaju i zatitnu
funkciju u podruju slabina. Na pterigama se izmjenjuju motivi
ljudskih i ivotinjskih (ovan, lav, slon) glava, i to jo vie upotpunjuje sjajni i2lgled ovog rraskono izraenog komada rimske r atne
opreme.
Kojeg je rimskog carra prika:nivala ova statua, teko je sa
ali je 1pak na temelju odreenih stilskih osobitosti
pokuano da se atribuira caru Tiberiju.GB) Okolnost da je statua
naena na V1su, a ne u SoNrnu kako se dooad mislilo, na odreen
nain takvom datiranju ide u prilog.6 9 )
Monumentalna rimska statuarna plastika prestaje - ini se u Issi flavijevskim vremenom. Poslije toga, naTOito kad se poinje
prib1iavati razdoblje kMne antike, u Issi se ne nalaze ni mnogo
skromniji arrheolooki spomenici, tako da ulomci dvaju sarkofaga,
o kojima je ve bilo rijei, predstavljaju gotovo posljednje doikumente ivota antike Jsse.70) Sto se je dogaalo s O'Vim naim antikim gradom u stoljeima kasne antike (IV-VI st. n. e.) do doLaska
Slavena, o torne gotO'Vo po~puno ute kako pisani izvori tako i
arheoloki nalazi. Pooebno je u tom smislu simptomatino da se
na Visu nije pronalo nita to bi bilo u vezi sa starokranskirn
kultom, tj. to bi potjecalo iz perioda kasne antike ili ranog Bizanta.
S obzirom na tu veoma zanimljivu i dosad nerrazjanjenu okolnoot
dozvoljeno je kazati samo toliko da je Issa nestala- na nain koji
ne moemo ni s rpriblinom si:gurnooti odrediti - u dramatiil1im
stoljeima Seobe naroda. Nestao je, naravno, samo antiki gr ad i
urbani nain ivota na otoku, al!i je dio stanovnitva, nMtavljajui
prethistorijske tradioi,je zemljoradnika i stoara, 71 ) ostaro vjerovatno i
dalje u unutranjooti otoka da bi tu doekao slavenski dolazak na
Jadran i stopio. se s novim puanstvom u etniku i ivotnu cjelinu.
sigurnou rei,

68) W. SCHMID, Torso einer Kaiserstatue (Strena Buliciana. ZagrebSplit 1924).

69) Slobodno je iroko povijesno gledajui - pretpostavljati da je
postavljanje monumentalnih carskih statuta, pogotovu onih vojnikog
karaktera, u Issi imalo sadrajnog opravdanja nekoliko decenija (pa i
jedno stoljee) nakon to je Issa izgubila svoju samostalnost, odnosno dok
su autonOI!lllle tradicije }o ivjele. Poslije toga Issa je bila periferrni grald
na jednom jadranskom otoku, i nije bilo potrebe da se ve afirmirana
rimska vlast tako reprezentativno manifestira.
70 ) Okolnost da su se u kanalu isejskog teatra pronali i novci Valentinijana III (425-454) ne mijenja bitno navedenu ocjenu.
71) Da je i u doba rimske vlasti na otoku, u prvim stoljeima n. e.,
u unutranjosti otoka bila intenzivna zemljoradnja, dokazuje natpis naen u Zlopolju, a u kome zemljoposjednik Gaj Valije Festo kae da je tu
zasadio vinograd i da e se taj predjel vjeno zvati njegovim imenom.
Taj natpis, koji je bio prenesen u Hvar i uzidan na kui Vukainovi,
1ie ne postoji.

58

MONUMENTS OF ANTIQUITY ON THE ISLAND OF VIS

by Branimi1

Gabrievi

The earliest inhabitants of the Island of Vis, i. e. the Later Stone

Agemen (between 3000 and 2000 B. C.), gave this Dalmatian island the
name of Issa :Erom which the later Slavic furm V1is is der.i ved.
Syracusan Greeks settled in the bay located on the northern side
of the island in the early fourth century B. C., occupying the southern
slope of the Gradina Hillock and Prirovo Peninsula where a city
flourished for about a thousand years, i. e. until the Slavs took over
the island .
In spite of gradual disappearance of the abandoned buildings in
the ancient city area owing to their dressed stone being increasingly
used for the construction of new dwelling houses, churches, and quays
- particularly in the 16th and 17th centuries - abundant traces of the
ancient Greek and the subsequent Roman Issa have survived bearing
ev idence to the island's rich heritage of the ancient Greek and Roman
periods.
Thirty-odd ancient Greek inscriptions, unearthed on the island thus
far, are not only important for telling us the names of a number of
citizens of Issa, but also for giving significant historical facts . Some
of those inscriptions inform us that a new settlement had been founded
by the city of Issa on the Island of Korula and that representatives
were delegated by Issa to Aquileia in 56 B. C. in order to discuss quite
definite matters whit no less a personage than Gaius Julius Caesar. We
also learn from the inscriptions that the highest legislative body of the
city was the assembly as in other cities of ancient Greece. Since Issa
was a self-governcimg city (polis) until the Roman OOIIlquest, iJt mi:nted
its own coins, the obverse bearing the images of Ionios, the legendary
hero of Issa, or of Pallas Athene on the obverse, and of an animal
(porpoise, goat, deer), a star, or a two-handed vase on the reverse.
The surviving parts of the ancient architecture include the ruins of
the city walls and of large Roman thermae with mosaics, the walls
of an arcade, cisterns, foundations of various buildings, etc. Particular
attention deserve the surviving ruins of the theatre, built for an audience
of 3,000, located in the Prirovo area. Th semicircular form of the 16th
century Franciscan monastery erected in the same area is due to the
fact that the ruins of the semicircular auditorium served as its foundations.
The ancient cemetery lay to the west of the Graeco-Roma n city
When clearing land for cultiva tion, the farmers unearthed a number of
large graves, built of carrefully dressed stone stabs, in whlch the Greek
inhabitants of Issa used to bury their dead. That is why the area has
been called Martvilo (i. e. the place of the dead) by the Slavs. A
number of artifacts was laid into the graves together with the corpses,
such as artistically ornamented pottery, terra cotta statuettes (Tanagra
figures) representing women, oil-lamps, coins, etc. Amol'lg the unearthed
pottery, that belonging to the period between 3rd and lst centuries
B. C. is particularly numerous. Shaped and ornamented like the pottery
made in the ancient Greek cities in the Southern Italy, from where it
originally had been imported to Issa, it was perhaps made also at Issa
since a large oven, used for baking pottery, has been found in the
Martvilo area.
Pots (skyphos) and wine jugs (oinohoe) abundantly occur in the
excavated graves of ancient Issa. A water jar (hydria) deserves a particular attention owing to its artistic ornamentation representing a small
temple-shaped structure (naiskos) with two richly robed female figure.:;.
The figure on the right hand side is seated, holding an open box din o ne

59

hand and a mirror in the other: it is the image of the buried person,
shown in a scene of her everyday life. The figure on the left hand side,
stepping forward with a lowered wreath, represents a relative of the
buried, expressing her sorrow at the bereavement.
Among the ceramic artifacts found in the graves at Issa, a small
composition figuring Eros and Psyche (allegorical representation of Love
and Soul) is especially worth mentioning. So is an oil-lamp bearing
high reliefs representing the heads of Asclepius, the god of medicine,
and Hyggeia, his daughter, the goddess of health.
In addition to the simple stone-slab graves, the excavated burial
ground yielded a number of grave-stones with the names of persons
buried there, as also some sculptures and ornamentally carved marble
slabs, suggesting a monumental tomb or a mausoleum.
Although Issa was a peripheral Greek polis lacking outstanding
artists and their workshops, a few exquisite items of plastic art, dating
from the Hellenistic period, were found in the area. This is surely due
to the fact that the inhabitants of Issa were engaged in trade with the
cultural centres of the eastern Mediterranean region where they were
able to purchase works of art with the idea of adorning both public
and private places in their city. The most beautiful so far unearthed
Hellenistic piece of sculpture brought from the east is no doubt a
bronze head of a statue representing a goddess (belonging to the archaeological collection of the Vis Commune). With an ornamented metal
diadem on the w avy hear tied in a knot on the back of ~ts head,
gracefully bent to the right, the sculpture's delicately beautiful forms
reveal ideal serenity. This indicates that the unearthed head may have
belonged to a copy of an original sculpture dating from the early 4th
century B. C.
With Issa's independence coming to an end in consequence of the
Roman conquest in the year 45 B. C., the city was reduced to a provincial place of the Roman Empire, and the impact of the Roman way
of life and of Roman ideas became evident also in the new architecture.
It seems that the southern front of the ancient city wall was then
destroyed, exposing to view the seaward part of the city, and making
possible a series of architectural changes at the foot of Gradina Hillock
(towards Prirovo). In addition to the thermae, a 60 metre long arcade
was then bUJilt, one of its walls sUJrViving to some extent. A number
of statues placed in niches adorned the wall. Some of the statues were
unearthed. Two of them (unfortunately without heads) may be seen
in the courtyard of the Dojmi palace at Vis, and one, probably representing Emperor Vespasian, has been in the possession of the Kunsthistorisches Museum in Vienna for about a century now. Other sculptures, or fragments thereof, were found in the same area, i. e. not far
from the ancient arcade. One of them, in the possession of the Archaeological Museum in Split, is the powerfully executed head of a statue
representing a personage from the mid-first century A. D. Another, an
armour-clad torso belonging to the statue of a Roman emperor, has
been in the possession of the Archaeological Museum in Zagreb for
about a century. These finds of monumental sculptures, dating from
the period of Roman rule, illustrate the efforts made by the Roman
administration to emphasize not only its presence but also the new
socio-political system in the once independent Greek polis.
Fragments of two sarcophagi dating from the 3rd century A. D.
seem to be the latest surviving evidence of Roman Issa. There have
been no archaeological finds belonging to the following centuries, not
even early Christian monuments. That is why no documented historica!
or archaeological conclusion can be drawn with regard to the probable
extinction of life in the area until a reliable answer is provided by
further explorations.

60