Frojd i pedagogija

Uvod
Iako je i sam

Frojd negirao da je dao ikakav doprinos primjeni psihoanalize u

pedagogiji, rekavi da je to ostavio Melaniji Klajn i Ani Frojd,

moemo ipak rei da se

itavo njegovo djelo oslanja na teoriju djetinjstva i na njegov razvoj. Poevi od razvojnih
stadijuma, preko djeije seksualnosti, pa do centralne teme - Edipa, djetinjstvo se kod Frojda
pojavljuje kao odluujui period u formiranju licnosti. 2 Nije li ba zato, kako je dobro
primijeeno, dijete otac ovjekov ?
U stvari, skoro i da nema njegovog djela u kome nije tretirano neko pedagoko pitanje.
Od Tri eseja o teoriji seksualnosti (1905) pa do Nelagode u kulturi (1930), pozivanja na
vaspitanje su konstantna. Gotovo u svakoj knjizi, istraivao je ili kritikovao ulogu vaspitaa ili
roditelja, ulogu autoriteta nad djetetom. I moda bas zato to Frojd nije eksplicitno napisao ni
jedno djelo na temu vaspitanja, bivao je nerijetko razliito ili kontradiktorno interpretiran.
Neki su ga vidjeli, na primjer, kao autora koji optuuje autoritarno vaspitanje zato sto ono
proizvodi nervozu kod pojedinca. Drugi su se, suprotno ovome, pozivali ba na Frojda u
traenju i u odbrani autoriteta odraslih nad djetetom. Tako je, u istom stilu, Francuskinja
Catherine Millot 1979-e objavila knjigu : Frojd antipedagog, a suprotno ovoj, neto kasnije,
1982-e, Mireille Cifali objavljuje : Frojd pedagog. A zatim, u knjizi Frojd i pedagogija, od
autora Mireille Cifali i Francis Imberta, objavljenoj 1998-e, moemo naci odgovor na
iznesenu dilemu. Autori istiu da Frojd nije ni pedagog ni anti-pedagog, nego da je
jednostavno razmiljao, sa pozicija psihoanalitiara i teoretiara kulture, o ulozi vaspitanja u
civilizaciji i da je pozivao pedagoge, a da ne definie ta moe biti pedagoka praksa, da
iznadju naine i sredstva vaspitanja, potpomognutog naukom o psihikom nesvjesnom. Bilo
kako bilo, njegov uticaj na pedagogiju XX i XXI vijeka je takav da gotovo i nema u svijetu

Prevedeno na francuski pod naslovom : Sigmund Freud prsent par lui-mme, Paris, Gallimard, 1991, p. 118.
121-122.

2 Ibidem,
2

poznatih autora koji se ne pozivaju na Frojda, na direktan ili indirektan nain. Pokuajmo
vidjeti zato je tako.

Frojd i vaspitanje
Nae vrijeme je oznaeno inovacijama i promjenama u raznim domenima, koji se
reflektuju na drutvo i njegove institucije, kao i na samog ovjeka. U vrijeme postmodernizma
i globalizacije, odredjeni aspekti drutva, a naroito porodice, izgledaju destabilizovano.
Posljedice se uoavaju i u funkcionisanju kolskih ustanova, naroito u funkcionisanju
psihikog ivota pojedinca. Odgovorni u vaspitanju sve su vie suoeni sa psihosocijalnim
fenomenima koji ih iznenauju i ine nemonima pred problemima mladih. Uzmimo za
primjer samo djeju agresivnost. Jacques Levine, savremeni francuski psiholog i
psihoanalitiar, konstatuje :
Maliani od 4 godine unose nered u Materinsku kolu (predkolski nivo u Francuskoj) eksplozijom dosad
neprimijeenog nasilja tavie, brojna su djeca koja su nosioci porodinih problema i nezacijeljenih rana
(ljubomora, doivljaj odbacivanja, osjeaj krivice). Sve su brojniji oni koji zbog navedenog osjeaju i nose
duboki stid kao i nemogunost da ga se oslobode. Sve je vei broj onih koji ne raunaju vie na svoje roditelje
ve organizuju svoje odnose s njima na nain bez drugog, to e rei bez autoriteta odraslih, i jo vie, negiraju
da je drugi linost, za njih 3.

Jo prije Frojda dijete je smatrano biem koje posjeduje agresivne nagone. Konrad Lorenz, a
zatim Edgar Morin, pokazali su da je nagonska neregulisanost bitna karakteristika ljudske
vrste. Ali danas i profesionalci predkolskog vaspitanja, i u svijetu i kod nas, ukazuju na
pojaane agresivne manifestacije male djece. Sve vie se gubi aneoska slika ranog
djetinjstva. Postavlja se pitanje: moe li moda da nam unekoliko pomogne, u ovakvim
problemima, autor koji je prije jednog vijeka pozivao i ohrabrivao pedagoge da steknu znanja
o psihologiji djeteta, da odkrinu vrata sopstvene afektivnosti, u kojoj mogu da se kriju i rizici
koji se tiu njihove profesionalnosti? Kako moe da pomogne psihoanaliza, koja nije samo
obina terapeutska metoda nego globalni pogled na ljudsku egzistenciju, u kojoj se na
djetinjstvo gleda kao na njen prvi i osnovni momenat?

Levine, J., Socialisation de lenfant en Maternelle : Le point de vue dun psychanalyste, Fentres sur cours,
1996, N 114.

Poznati koncepti, kao to su nesvjesno, otpor i potiskivanje, etioloko znaenje

seksualnog ivota, te znaaj ranog iskustva u razvoju individue, temeljci su teorijske strane te
velike psihoanalitike tvorevine. 4 Znaaj ranog iskustva, kako za zdrav razvoj linosti tako i
za nastanak bolesti, jeste i pedagoki koncept i jedna od velikih i nezaobilaznih tema u
pedagogiji i psihologiji.
Frojd, od svoje mladosti naoruan znanjima iz biologije, medicine, hemije, ali i iz
filozofije i istorije, zapoinje razmiljanja o djetetu razvojem teorije o njegovoj
nedovrenosti. Upravo poznavanje biologije mu najdirektnije pomae da uoi tu radikalnu i
dugotrajnu nespremnost djeteta, za razliku od drugih biolokih vrsta, da se bioloki i socijalno
osamostali. Dijete je dugo nezrelo i dugotrajno upueno na odrasle, te Frojd trai u tom
odnosu, prvo intuitivno, potom nauno, korijene i uzroke potekoa u zrelosti. Njegov
terapeutski rad i istorija sluajeva njegovih pacijenata pomau mu da ve u prvim radovima
Studija o histeriji 5 i Nervoza, psihoza i perverzija,6 odbije hipotezu o nasljednom karakteru
nervoze. Po njemu, ponovimo, djetinjstvo je period slabosti i tako izvor potekoa koje
pristiu u zrelom dobu.

Frojd i potreba za saznanjem

to se tie saznajnih mogunosti djeteta, po Frojdu, rani uzrast predstavlja izuzetnu

stvaralaku i ivotnu snagu ; rije je o nagonu (pulsion) za saznanjem, koji on naziva i
potrebom za saznanjem7. Ustvari, Frojd 8 se, u vie navrata u svojim radovima interesuje za
odnos izmedju seksualnog nagona i nagona za saznanjem, za njihivu povezanost ili
eventualnu nezavisnost. Vie puta on mijenja svoje stajalite : poevi s onim prema kome
seksualna radoznalost pobudjuje onu saznajnu, preko stava da je nagon za saznanjem i za
4
3

Ibidem, p, 67.

Freud, S. et Breuer, J. Etudes sur lhystrie, Paris, P.U.F., 1956

Freud, S. Nvrose, psychose et perversion, lhrdit et ltiologie des nvroses , Paris, P.U.F., 1973.

istraivanjem nezavisan i da postoji prije seksualnog, pa zavrava miljenjem da djetetovu

radoznalost, odnosno potrebu za saznanjem, pobuuju izazivaju pitanja vlastitog porijekla,
odnosno njegovog dolaska na svijet. tavie, Frojd produbljuje odnos izmedju seksualnog i
saznajnog nagona, piuci u Sjeanju na djetinjstvo Lonarda de Vincija, da je ovaj
konvertirao svoju seksualnost u potrebu za saznanjem. 9 Tako potreba za saznanjem moe
prolaziti kroz razliite faze : biti inhibirana, dinamizirana ili pak sublimirana Bilo kako
bilo, za pedagogiju je ovdje bitno to to Frojd smatra dijete veoma radoznalim, aktivnim, i
biem punim istraivakog i stvaralakog elana.10

Prvi zadatak vaspitanja

Susret djeteta i kulture je neminovan, i to je ono mjesto gdje i momenat kad poinje
vaspitanje. Vaspitanje se definie, po Frojdu, kao akcija odraslog nad djetetom, koja
omoguava socijalizaciju djejih elja, to e rei da se neposredno zadovoljenje elja
prilagodi realnosti,11 da se to zadovoljstvo integrie u ureene medjuljudske odnose i uini
njima prikladnim. Ustvari, vaspitanje poinje spreavanjem izvornih i spontanih nagonskih
tendencija u njihovom slobodnom i punom izraavanju. U vaspitanju, po Frojdu, zabrana nije
sporedna niti parazitarna funkcija, ona je, moglo bi se rei, sustinka i ravnopravna s ostalim
funkcijama. Ba u vaspitanju se odvija susret biolokog, onog nagonskog u mladom ljudskom
biu, sa sredinom i kulturom kojoj ono pripada. Kulturoloki zakoni se nadograuju na
bioloke, zasjecaju u njih, nameu im se, to se, u istoriji ovjeanstva oitovalo, prije svega,
u zabrani rodoskrvnua. Ovu zabranu nad zabranama Frojd analizira u Totemu i tabuu s
9

10

11

6 Robert, M. Article Sigmund Freud in Encyclopaedia Universalis, Paris, 1980, vol.

7 Freud, S., 1905a, Trois essais sur la thorie de la sexualit, Gallimard, 1962, p. 90-91.

7, p. 384.

Freud, S., 1905d, Trois essais sur la thorie de la sexualit, Gallimard, 1968 ; 1907c, Les explications sexuelles
donnes aux enfants, in La Vie sexuelle PUF, 1969 ; 1908c, Les thories sexuelles infantiles, in La Vie sexuelle
PUF, 1969 ; 1910c, Un souvenir denfance de Lonarde de Vinci, Gallimard, 1927 ; Lorganisation gnitale
infantile, in La Vie sexuelle PUF, 1969.
9 Freud, S., 1910c, Un souvenir denfance de Lonarde de Vinci, Gallimard, 1927.
10 Freud, S., 1905d, Trois essais sur la thorie de la sexualit, Gallimard, 1968, p. 123.

filogenetskog stajalita, i u Inhibiciji, simptomu, zebnji s ontogenetskog. S jedne strane,

bioloko i nagonsko su izvori ivotne energije i vaspitanje ih ne moe zanemariti. Zato je
prvi zadatak vaspitanja da se pozabavi njima, ali na nain koji oni to zasluuju. S druge
strane, misija vaspitanja je da preda mladim pokoljenjima ono najbitnije to je kultura
ovjeanstva iznjedrila. U stvari, taj susret biolokog i kulturolokog jeste bitan aspekt jednog
trajnog odnosa izmeu individue i kulture, iju koncepciju Frojd definie progresivno tokom
cjelokupnog djela.
Danas se postavljaju pitanja : kako shvatiti Frojdove ideje, one vezane za vaspitanje,
kako razumjeti njegovu afirmaciju zabrane, da li je on bio zagovornik represivne pedagogije
koja je odavno naputena, treba li joj se moda vratiti danas kada se sve ee uju glasovi
pobornika autoritativnog vaspitanja ? To su neka od pitanja koja nam se nameu u pokuaju
da to bolje shvatimo pedagoke ideje ovog velikog mislioca dvadesetog vijeka, neki kau
najveeg.
Prije svega, Frojdova je velika zasluga za pedagogiju u tome to je uoio i priznao
znaaj nagona u razvoju individue, kao i u tome to je potcrtao nemogunost da im se
udovolji, s jedne strane, i tetnost u nastojanju da se gue, s druge, jer predstavljaju izuzetnu
stvaralaku, ivotnu energiju. Dajmo rije Frojdu :
Razmislimo dobro ta je prvi zadatak vaspitanja. Dijete treba da naui da savladava svoje nagone. Dati mu
slobodu da slijedi, bez restrikcije, sve svoje pobude, nemogue je. To bi bila veoma pouna vjeba za psihologe,
ali roditelji se u tome ne bi mogli snai, a sama djeca bi pretrpjela velike tete, koje bi se pojavile, dijelom ubrzo,
dijelom tokom slijedeih godina. Potrebno je, dakle, da vaspitanje inhibira, zabranjuje, sprijeava, a ono je to
uveliko inilo stalno. Ali, analiza (autor misli na psihoanalizu-nae podvlaenje) nas je nauila da upravo ovo
guenje nagona izaziva opasnost od bolesti neuroze. [] Vaspitanje treba, dakle, traiti svoj put izmeu Scilepreputanja da se ini i Haribde-zabrane, dakle frustracije. Ako zadatak nije apsolutno nerjeiv, treba moi nai
optimum za vaspitanje, kako bi ono moglo to vie pomoi, a to manje tetiti. Radilo bi se o tome da se odlui
gdje se moe zabraniti, u kom momentu, i na koji nain. 12

Na drugom mjestu Frojd istie :

Posmatranje pokazuje da je sve do danas vaspitanje ispunnjavalov svoju misiju na veoma tetan nain, da je
mnogo tetilo djeci. 13

12

13

Freud, S., Nouvelles confrences dintroduction la psychanalyse, Gallimard, 1994, pp. 199, 200.
Freud, S., (1965), Nouvelles confrences sur la psychanalyse, Paris, Gallimard, p. 166-167.

Ne zaboravimo da je u Frojdovo vrijeme vaspitanje bilo izuzetno represivno, vladao je

svojevrsni pedagoki fundamentalizam, obiljeen snanim religijskim uticajem, u kome nije
bilo mjesta za nagone i elje bilo koje vrste, naroito za one seksualne naravi.
Interesantno je i miljenje aka Levina o Frojdovom odnosu prema nagonima :
Ono to je on (Frojd) imao hrabrosti rei a to svi misle, jeste to da je civilizacija uveliko doivjela neuspjeh u
regulisanju nagona i da je to jedan od veih problema koji ona nije znala i jo uvijek ne zna razrijeiti. 14

Ako prihvatimo navedena misljenja, ne moemo da se ne zabrinemo, suoeni sa stalno

aktuelnim prvim zadatakom vaspitanja, naroito u naoj ueoj epohi. A ta je sa ostalim
zadacima ? Prisjetimo se i Frojdovog miljenja o postojanju triju nemoguih zanimanja :
vaspitanje, rukovoenje i psihoanaliziranje.15 Vratimo se prvom, uslovno reeno, nemoguem
zanimanju - vaspitanju. Istaknimo odmah da su istraivai ove misli utvrdili da je, ustvari, kod
Frojda, bilo vie rijei o ideji vezanoj za potekoe u vaspitanju nego o nemogunosti
vaspitanja, to i gore navedeni citati sugeriu. ta to ini vaspitanje tako delikatnom i
komplikovanom djelatnou ? Da li je to moda iznalaenje adekvatnog odgovora na ba taj
njegov prvi zadatak ? Dobro je poznato Frojdovo uenje o prvom i moda najvanijem
principu ljudske cjelokupne aktivnosti, a to je zadovoljstvo. Prema njemu, nae radnje,
osjeaji, misli, u principu su rukovoeni traenjem zadovoljstva i izbjegavanjem
nezadovoljstva :
U svakom pogledu, nae psihiko funkcionisanje ima za cilj da nam osigura zadovoljstvo i da nam pomogne da
izbjegnemo nezadovoljstvo, ono reaguje automatski po principu zadovoljstva .

16

Ljudi hoe da budu sreni i

da tako ostanu. Ova aspiracija ima dvije strane, jedan cilj negativan i drugi pozitivan : s jedne strane izbjei bol,
s druge traiti radost. 17

Ali ako je vaspitanje aktivnost odraslih koja djeluje na dijete tako da mu namee
realnost umjesto zadovoljstva, drutvena pravila umjesto zadovoljavajueg odgovora na
14

Lvine, J., (2001) Je est un autre, ESF diteur, p. 69.

15

Les trois mtiers impossibles (Tri nemogua zanimanja), (1987), Rencontres psychanalytiques d'Aix-enProvence (5th 1986), Les Belles Lettres, Paris.
16

Freud, S., (1933), Essais de psychanalyse applique, Paris, Gallimard, p. 13.

17

Freud, S., (1971), Malaise dans la civilisation, Paris, P.U.F., p. 20.

njegove instinkte, drutveno prihvatljive elje umjesto izvornih djeijih, da li je onda

vaspitanje represivna funkcija koja zamjenjuje princip zadovoljstva sa principom realnosti ?
Manje paljivo itanje Frojda moglo bi dati potvrdan odgovor, jer ova dva principa na prvi
pogled izgledaju nepomirljivi.
Moglo bi se ustvrditi i to da nervoza proizlazi iz navedenih zamjena i zabrana, i da je
vaspitanje po svojoj sutini frustrirajue, jer onemoguava izraavanje jednog prirodnog
principa - zadovoljstva.
Iako bi se mnogi mogli saglasiti s idejom da se minimum represije nad nagonima
javlja im zapoinje vaspitanje, kao i da je rtvovanje odreenih nagonskih aktivnosti
neophodno da bi individua bila socijalno prihvaena, Frojd delikatno nijansira odgovor na
ovaj problem. Pokuajmo ga dokuiti.

Princip zadovoljstva i realnosti

Postavlja se pitanje prirode odnosa izmeu ova dva principa : odnos suprotstavljanja
ili usklaivanja. Isto tako, pitanje sutine realnosti i zadovoljstva, potrebno je unekoliko
rasvijetliti. Krenimo od ovog posljednjeg. Prije svega, iako princip zadovoljstva pokree i
objanjava ljudsku djelatnost, njegovo potpuno ili konstantno ostvarivanje nije mogue po
samoj njegovoj prirodi. Sutinska kontradiktornost zadovoljstva ogleda se u injenici da je
ono u stalnoj neravnotei, u traenju samog sebe, i nerazdvojno je vezano za nezadovoljstvo
kao i za samu bol. Ustvari, zadovoljstvo i nezadovoljstvo omoguavaju jedno drugo. Frojd to
objanjava, pored ostalog, i ljudskom konstitucijom :
Ono to se naziva sreom u striktnom smislu, dolazi iznenada iza zadovoljenja potrebe koja je prouzrokovala
visoku tenziju, i nije mogue, po samoj svojoj prirodi, nego u jednoj epizodinoj formi. Svako istrajavanje koje
ini princip zadovoljstva ne proizvodi nego samo jednu dosta slabanu ugodu... Tako su nae sposobnosti za
sreu ograniene naom konstitucijom. 18

Oita je, dakle, unutarnja nedovoljnost samog principa zadovoljstva, koji se stalno
trai i u traenju gubi sam sebe. Ali nije samo njegova priroda uzrokom njegovog nepotpunog
ostvarenja, tu su i drugi razlozi koje Frojd nalazi u injenici ljudskog starenja, te u njegovoj
okolini, prirodnoj i naroito drutvenoj. Putem analize ivota primitivnog ovjeka Frojd je
18

19

Freud, S., (1971), Ibidem, p. p. 20, 21.

Freud, S. Malaise dans la civilisation, op. cit., p. 65.

pokazao kako agresivni, konfliktni i destruktivni nagoni, u odsustvu normi, postaju

autodestruktivni. I zato ta agresivna tendencija, koju moemo uoiti u nama samima i za
koju pretpostavljamo da postoji kod drugih ,

19

ukazuje na neminovnost regulisanja

medjuljudskih odnosa. Tako je ovjek kroz svoju istoriju postepeno zamjenjivao dio
zadovoljstava (u slobodnom ispoljavanju nagona) sa sigurnou, koju su mu omoguivali
ureeni drutveni odnosi. Za regulisanje meuljudskih odnosa potrebno je vaspitanje koje u
civilizovanom drutvu ne moe biti, po Frojdu, bez minimuma represije i zabrane. Zabrana,
ustvari, pripada kulturi, to e rei onome ime se ljudski ivot izdigao iznad ivotinjskog
.20 Ali jedinka malo pomalo prihvata zabrane i usklauje svoje djelovanje sa realnosti
(prirodna i kulturna) koja prua otpor eljama, unosei tako distancu izmeu njih samih i
njihovih zadovoljenja. U stvari, ne radi se, po Frojdu, o odustajanju od zadovoljstva, nego o
odustajanju od njegovog neposrednog zadovoljenja. Nije rije o potiskivanju nagona, o
njihovom negiranju, jer je ba Frojd najbolje pokazao ta se deava kad se negiraju, radi se
vie o tome da se nagoni prilagode prirodnoj i socijalnoj realnosti. Drugim rjeima, ne radi se
o naivnoj i iluzornoj zamjeni principa zadovoljstva sa principom realnosti, rije je o tome da
se zadovoljstvo ili njegov dio sauva, u jednoj modificiranoj formi, prihvatljivoj i usklaenoj
sa realnosti, jer je samo zadovoljstvo neophodan regulator psihikog ivota pojedinca. Na taj
nain, kad je rije o djetetu, ono ui i postaje sve uspjenije u savladavanju sopstvenih
nagona. Tako se princip realnosti postepeno udruuje s principom zadovoljstva, iako na prvi
pogled oni izgledaju nepomirljivi. Ali snaga Frojdove analize otkriva upravo suprotno, oni su
vie komplementarni nego suprotstavljeni. Jer sam princip zadovoljstva ne ini, vidjeli smo,
moguom ni ljudsku egzistenciju, niti realnost samog zadovoljenja, jer u sebi sadri sopstvene
protivrjenosti i ogranienja. Da bi se on ostvario, potrebno ga je kombinovati sa principom
realnosti, koji je, izgleda, dat u samoj njegovoj prirodi.
Tako se vaspitanje pojavljuje ne samo kao djelatnost koja zabranjuje, frustrira, nego i kao ona
koja uspostavlja ravnoteu izmedju traenja zadovoljstva, ponovimo, onog koje odrava
psihiku ravnoteu, i prepreka koje prirodna i socijalna realnost nameu primitivnim
instinktima. Vaspitanje, dakle, ima zadatak da disciplinuje nagonsku prirodu, ali ono to ne
moe postii a da ne sauva legitimnu ulogu zadovoljstva. Vaspitanje razrjeava konflikte, a
19

20

20 Freud,

S. Lavenir dune illusion, op. cit., p. 8.

ne potiskuje ih, ono bira vrijeme i naine intervencija i zabrana, puteve i naine to boljeg
odgovora na zadovoljenje nagona, kako bi bilo to efikasnije a to manje tetno ili patoloko.
A to je umjetnost pozicioniranja, iznalaenja rjeenja izmeu neposrednog zadovoljenja
nesocijalizovanih nagona i primjene sredstava represivne pedagogije koja, ipak, snagom svoje
represije, moe proizvesti ozbiljne nervoze kod vaspitanika-djeteta.
Sjetimo se jo jednom njegovog gore citiranog stava :
Vaspitanje treba, dakle, traiti svoj put izmeu Scile-preputanja da se ini i Haribde-frustracije. Ako zadatak
nije apsolutno nerjeiv, treba moi nai jedan optimum za vaspitanje, da bi ono moglo to vie pomoi, a to
manje tetiti. Radilo bi se o tome da se odlui gdje se moe zabraniti, u kom momentu, i na koji nain. 21

Vaspitljivost djeteta

Kako odrasli uspijevaju u nastojanju da dijete prihvati socijalne norme ? Pod kojim
uslovima se dijete pokorava zahtjevima i zabranama okoline ? Kada i kako vaspitanje postaje
efikasno ?
Naa iskustva i ljudska istorija svjedoe o postojanju individualnog morala, ali i o
permanentnom krenju zakona i morala koje kultura namee pojedincu. Prva injenica
pokazuje da individua prihvata drutvene norme, dok druga, u najmanju ruku sugerie, da
pojedinci imaju problema s njima. Kod istinski moralnih ljudi mogli bismo rei da je
vaspitanje bilo efikasno i da su oni prihvatili odreene norme kao svoje. Dakle, drutvene
norme, koje kultura stalno usavrava, kod ovih su u toj mjeri interiorizovane i moda ak i
obogaene, na nain da ih oni prihvaaju kao svoje. Bez ulaenja u detalje pitanja manje ili
vie efikasnijih puteva, prihvatanja ili nametanja drutvenih pravila, oslonimo se na Frojdovo
uenje koje ukazuje na sopstvenu energiju pojedinca, dakle, na energiju svojstvenu ljudskom
biu, zahvaljujui kojoj je pojedinac sposoban da usvoji princip realnosti. Rije je, ustvari, o
energiji koja ga ini vaspitljivim. Koja je to energija ? Koja joj je priroda?
Individua se, izgleda, sama nosi sa sopstvenim nagonima, reguliui ih. Kao to
postoje oni primitivni koji ne gledaju nego sopstveno zadovoljstvo, tako postoje i oni za koje
bismo mogli rei da su prihvatljiviji i drutveno vredniji. To su nagoni za preivljavanjem i
za samoodravanjem. Jo preciznije, cijenjenje sebe i pozitivna slika o sebi, koju svaki
21

Freud, S., Nouvelles confrences dintroduction la psychanalyse, Gallimard, 1994, p. 200.

pojedinac nastoji da izgradi su u osnovi preuzimanja moralnih zahtjeva i oni individuu ine
vaspitljivom.
Potiskivanje, jesmo li rekli, proistie od ja ; moemo precizirati : vie od cijenjenja sebe (selbstachtung)
nego od samog ja,22

kae nam Frojd.

Dakle, susret libidonalnih nagona sa drutvenim normama ne bi bio tako uspjean

samo zahvaljujui spoljanjim zabranama. Savladavanje ovih primitivnih nagona proistie
vie od sopstvene, po Frojdu, jednako nagonske energije pojedinca : potrebe za
samoodravanjem i za cijenjenjem, to ga ini vaspitljivim i sposobnim za samoregulaciju23.
Samo vaspitanje ne bi ak ni moglo da izae na kraj sa primitivnim ljudskim nagonima da
nije tog vlastitog interesa pojedinca : samoodravanja i ljubavi prema sebi, koje ih, bez
rtvovanja, deplasira, kanalie, sublimira, i tako nalazi sopstveni izlaz vaspitajui ih.
Ustvari, vaspitanje je mogue budui da individua prihvata norme i zabrane drutvene
realnosti, elei, nastojei, imajui potrebu da opstane, da poraste, da postane odrasla osoba,
da bude prihvaeno od odraslih, ne gubei ljubav najbliih i njegujui pred njima i pred
sobom pozitivnu sliku o sebi, to Frojd naziva ljubav prema sebi.24
Za razliku od ivotinjskog svijeta gdje vlada imedijatno zadovoljstvo, za razliku od
djeteta koje ivi u proteiranom zadovoljstvu, ovjek se pojavljuje kao bie emancipovanog
zadovoljstva, jer se on opredijelio za vaspitanje, ono koje disciplinuje princip zadovoljstva i
koje istovremeno humanizuje. Tako odrasla individua vidi svoj krajnji interes u zamjeni
bezgranine slobde, ali nesigurne za slobodu koja je regulisana, realna, ali garantovana.

Umjesto zakljuka
Manje paljivo itanje Frojda moglo bi dovesti do suda da je njegova pedagoka misao
usredsreena na skrivene instinktivne mehanizme, pa ak njima i iscrpljena. Suprotno tome, u
svom originalnom pohodu na nesvjesno, u priznavanju moi tog nesvjesnog, u nastojanju da
22

Freud, S., (1972), Pour introduire le narcissisme, in: La vie sexuelle, Paris, P.U.F., p. 92.
Freud, S. Malaise dans la civilisation, op. cit., p. 72.
23 Freud, S. (1908), La cration littraire et le rve veill, in: Essais de psychanalyse applique, op. cit., p. 70.
23

24

10

ga se to bolje razumije, ona je ta koja daje prednost ovjekovoj inteligenciji nad njegovim
nagonskim ivotom. Njegova pedagoka teorija se temelji na progresu nauke i ljudskog
poimanja koji, jaajui i osvjetavajui sebe, otkriva sopstvene iluzije i nastoji da ih makar
umanji. Ovdje ne moemo a da ne podsjetimo na Frojdovu nemilosrdnu kritiku pedagokoreligijskog fundamentalizma njegove epohe, u kojoj nije bilo mjesta za priznavanje nagona i,
shodno tome, elje djeteta nisu mogle biti nego kompromitovane. 25

Psihoanalitiko

vaspitanje, kao to smo pokazali, ne nastoji da oslobodi nagonske snage od socijalnih normi,
nego da naui dijete da savlada svoje instinkte 26
Suprotno tendenciji epohe, Frojdov vaspitni ideal je autonomija, kako intelektualna
tako moralna, autonomija koja podrazumijeva i onu slobodnu od religijskih uticaja.
Vrijeme u kome e biti uspostavljena primat inteligencije bez sumnje je jo veoma udaljeno od nas, ali distanca
koja nas dijeli, nije bez sumnje bezgranina. S obzirom da e se po svemu sudei primat inteligencije povoditi za
istim onim ciljevima do kojih bi nas trebao dovesti va Bog, a to su bratstvo medju ljudima i umanjenje patnje,
tako mi s pravom moemo ustvrditi kako je na antagonizam samo privremen i da ni u kom sluaju nije
neiskorjenjiv. 27

Frojd daje prednost vaspitanju za realnost realnost individue i realnost drutva, i vidi ga u
opoziciji prema vladajuem religijskom vaspitanju svoga doba. Uloga vaspitanja je kao i uloga
psihoanalize : da demistifikuje i deziluzuje ljudsko bie, da ga intelektualno ojaa i oslobodi od iluzija
svih vrsta, a naroito onih religijsko - doktrinarnih. Po mjestu koje je Frojd posvetio linosti i njenom
uvaavanju, po svojoj intelektualnoj i kritikoj koncepciji, njegova pedagogija pripada u potpunosti
humanistikoj tradiciji, ostavljajui nam u nasljee originalne ideje koje ne bismo smjeli zanemariti.
Vaspitanje nae epohe, za razliku od pedagoko-religijskog fundamentalizma Frojdovog doba,
moglo bi se okarakterisati, makar njegovim jednim dijelom, kao intelektualistiki fundamentalizam.
Frojdov ideal primat inteligencije postignut je, ali je, u izvjesnom smislu, i iznevjeren. Ovo u mjeri u
kojoj je pedagoka aktivnost shvaena kao proces metodikog i naunog stimulisanja razvoja
svekolikih psihofizikih kapaciteta djeteta. Nije li dijete tako svedeno, s jedne strane, na objekat
psiholokih svemoguih saznanja, a i s druge, na neizvjesnost vaspitanja u duhu njegovog didaktikoinstrumentalnog, to e rei forsiranog razvoja ? A individua je, znamo, uvijek u mogunosti da nam
isklizne, da se spasi od naih projekata za njuNije li rije o psihopedagokoj iluziji vjerovanja u
25

26

27

Freud, S. Lavenir dune illusion, op. cit., p. 73.

Freud, S. (1965), Nouvelles confrences sur la psychanalyse, Paris, Gallimard, p. 166.
Freud, S. Lavenir dune illusion, op. cit., p. 73.

27

11

mogunosti intervencije zasnovane na pretpostavljenoj adekvatnosti postojee psihologije i djeje

realnosti ? I ovo vaspitanje, kao i religijsko, ini se, ne ostavlja dovoljno mjesta djejim eljama i
potrebama, njihovoj autentinosti i njihovom adekvatnom odnosu prema odraslima Shodno
Frojdovom religijskom deziluzionizmu, moemo li se i mi danas pitati nije li racionalna nauka jedna
vrsta iluzorne konstrukcije, nain da sebi olakamo frustracije, razoarenja i patnje naeg vremena ?

12