Professional Documents
Culture Documents
Rajka Djevic Tema FZF
Rajka Djevic Tema FZF
771/1-X/1
20.05.2010.
- V
, 20.05.2010. . 221. 1. 14.
266. ,
:
, .
. .
:
1
1
1
1
04/1-2 . 6/1715
( )
()
( )
21.05.2010.
, 46. . 5. . 3. ( ,
. 131/06), :
( )
:
, :
()
:
2004.
: 2008.
-
20.05.2010.
.
.
:
1.
2.
Rajka evi
1971) koji su poredili uestalost pojedinih oblika pomaganja u grupi mentalno zaostale i
tipine dece. Dobijen je neoekivan nalaz da ometena deca vie pomau vrnjacima nego
neometena. Sa uzrastom se kod mentalno zaostale dece poveala uestalost njihovog
pomaganja, dok kod dece normalnih mentalnih sposobnosti uestalost pomaganja ostaje ista
ili pak opada sa njihovim uzrastom. Autori istraivanja smatraju da ovaj nalaz potvruje da je
potrebno mentalno zaostalu decu obuavati i u sloenijim socijalnim vetinama, a ne samo
rudimentarnim.
Relativno veliku grupu uenika sa smetnjama u razvoju u redovnoj koli ine deca sa
telesnim invaliditetom. Istraivaki podaci o vrnjakim odnosima ove dece u redovnoj koli
pokazuju da je veina ispitanih uenika bila zadovoljna svojim boravkom u koli, ali da im
problem stvara nemogunost da se sa vrnjacima drue van kole (otean prevoz i kretanja).
Najvei broj ove dece nije imao problema u sticanju prijateljstava. Stariji invalidni uenici
vie su bili izloeni zadirkivanju i ruganju drugih uenika, nego mlai. Zadirkivanje je
opadalo onda kada su neinvalidni uenici upoznali svoje invalidne vrnjake kao drugove u
razredu ili susedstvu. Najmanje prijateljstava imaju invalidni uenici koji imaju neko
modano ili neuroloko oteenje. Oni teko sklapaju i odravaju prijateljstva zbog svoje
hiperaktivnosti,
loe
motorne
koordinacije,
perceptualnih
tekoa
promenljivog
interakciji izmeu slepe dece i njihovih vrnjaka neoteenog vida. Slini rezultati su dobijeni
i u istraivanjima koja su se bavila socijalnim ponaanjem dece oteenog sluha (prema:
Guralnick, 1986). Ova deca su manje uspena u svojim pokuajima da stupe u interakciju
nego to su to tipna deca, mada ona esto pokuavaju da ostvare interakciju sa vrnjacima.
Kada ostvare socijalne interakcije, one su krae i manje sloene. Sluno oteena deca
provode znatno manje vremena u interakciji sa vrnjacima nego deca normalnog sluha, bilo
da se radi o dijadikim socijalnim odnosima ili o slobodnoj igri. Kluvin i saradnici (Kluwin et
al., 2002) sumirajui rezultate studija o socijalnoj zrelosti dece oteenog sluha zakljuuju da
uenici koji uju ispoljavaju socijalno zrelije ponaanje od njihovih gluvih vrnjaka. Utvreno
je i da su gluvi uenici u redovnim kolama socijalno zreliji od gluvih adolescenata u
specijalnim kolama. Gluvi uenici uglavnom imaju snanije oseanje usamljenosti od
uenika koji uju i veliki broj njih ima iskustvo odvojenosti i izolacije od vrnjaka koji
nemaju smetnje (Kersting, 1997).
Znaajne tekoe u ostvarivanju uspene socijalne interakcije sa vrnjacima imaju
deca sa autizmom. Kako istraivanja pokazuju (prema: Norwich, 2000) broj ove dece u
redovnom sistemu kolovanja se poveava, ali i raste broj one dece sa autizmom koja se
izabacuju iz kole zbog problema u ponaanju. Jedna od retkih studija (Jahr et al., 2007) koja
ispituje interakciju dece sa autizmom sa vrnjacima bez smetnji, pokazala je da je na
uestalost njihovih interakcija uticala: dostupnost veeg broja igraaka, prisustvo vrnjaka
koji se meusobno poznaju i odsustvo odrasle osobe. Najaei problemi sa kojima su se u
interakciji sa autistinom decom susretala deca tipinog razvoja jesu agresija, tekoe izlaska
na kraj sa neadekvatnim ponaanjem i nedostatak kooperacije deteta sa autizmom.
Brojni faktori oblikuju odnose dece sa smetnjama u razvoju i njihovih vrnjaka. Samo
dete sa smetnjama u razvoju (njegov uzrast, svojstva linosti, priroda i teina razvojne
smetnje) determinie verovatnou i kvalitet interakcije sa vrnjacima bez smetnji. Takoe, od
prethodnog iskustva vrnjaka bez razvojnih smetnji, njihovog uzrasta i pola, kao i stava prema
detetu sa smetnjama, u velikoj meri e zavisiti uspenost socijalne interakcije. Pominju se i
inioci vezani za funkcionisanje same kole, odnosno pripremljenost i stavovi osoblja, kao i
adekvatna opremljenost (Hrnjica, 1997; Avramidis et al., 2000; Avramidis & Norwich, 2002).
I drugi faktori mogu determinisati socijalno funkcionisanje dece sa smetnjama u razvoju.
Uglavnom se izdvajaju porodini status, obrazovanje roditelja (naroito majke), inteligencija,
kao i prethodno iskustvo sa vrnjacima (na primer, da li je uenik bio ukljuem u predkolsku
ustanovu). Prihvaenost ili odbaenost uenika u odeljenju moe biti odreena njihovim
obrazovnim postignuem (Krnjaji, 2002; Spasenovi, 2008). Istraivaki nalazi pokazuju da
uenici sa visokim sociometrijskim statusom postiu znaajno bolji kolski uspeh od uenika
niskog statusa. Ova varijabla ima poseban znaaj u razmatranju socijalnog funkcionisanja
dece sa smetnjama u razvoju, s obzirom na to da istraivanja ukazuju na njihov nizak socijalni
status u odeljenju. Odnos izmeu odbaenosti uenika u odeljenju i njegovog akademskog
uspeha moe se posmatrati u uzrono posledinoj vezi. S jedne strane, nizak socijalni status
moe da prouzrokuje smanjenje motivacije za uenje, a samim tim i nii akademski uspeh,
dok s druge strane, nisko obrazovno postignue moe uticati na neprihvaenost uenika od
vrnjaka. Socijalnu integrisanost dece sa smetnjama u razvoju determinie jo jedan znaajan
faktor vrsta i stepen detetove smetnje. to je detetova ometenost tea, interakcija manje lii
na vrnjaku, manje je recipronosti, ravnopravnosti i uravnoteenosti u odnosima (Guralnick,
1986). Da bi se razvijale adekvatne strategije u podsticanju uspene socijalne interakcije
izmeu dece sa smetnjama u razvoju i vrnjaka bez smetnji, vano je sve navedene faktore
posmatrati u meusobnoj povezanosti i uslovljenosti.
Prouavanje socijalne interakcije uenika sa smetnjama u razvoju i vrnjaka bez
smetnji znaajno je iz nekoliko razloga. Najoptiji razlog za realizaciju istraivanja vidimo u
aktuelnosti razvijanja inkluzivnog modela obrazovanja u obrazovnom sistemu u Srbiji, to
potvruje donoenje novog Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja
(www.mp.gov.rs). U lanu 6. ovog zakona pie: Lica sa smetnjama u razvoju i sa
invaliditetom imaju pravo na obrazovanje i vaspitanje koje uvaava njihove obrazovne i
vaspitne potrebe u redovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja, u redovnom sistemu uz
pojedinanu, odnosno grupnu dodatnu podrku ili u posebnoj predkolskoj grupi ili koli, u
skladu sa ovim i posebnim zakonom. S obzirom na to da na obrazovni sistem tei inkluziji
dece sa smetnjama u razvoju u redovno kolstvo, onda je vano prosvetnim radnicima pruiti
neophodna znanja o prirodi problema na koje uenici sa smetnjama u razvoju nailaze pri
uspostavljanju vrnjakih odnosa. Sledei razlog za pokretanje ove problematike ogleda se u
nedostatku istraivakih rezultata iz ovog podruja obrazovno-vaspitnog rada kod nas. U
novije vreme pojavile su se malobrojne studije koje su se bavile poloajem uenika sa
smetnjama u razvoju u okviru redovnih predkolskih i kolskih ustanova. Veina takvih
istraivanja fokusirala se na ispitivanje prihvaenosti uenika sa smetnjama u razvoju od
strane vrnjaka, kao i na stavovsko-vrednosne orijentacije vaspitaa, nastavnika i strunih
saradnika. Rezultati ovakvih istraivakih studija samo su posredno dali podatke o moguim
tekoama koje se javljaju na planu socijalne interakcije uenika sa smetnjama u razvoju i
njihovih vrnjaka. Doprinos naeg istraivanja ogledae se u sveobuhvatnijem ispitivanju
socijalnih odnosa uenika sa smetnjama u razvoju, koji e podrazumevati kombinovanje
Janson, 1999). Nedostatak zajednikog iskustva i tekoe u komunikaciji, mogu biti osnova za
podvojenost ometene i neometene dece, tako da izmeu njih ne postoji stvarna integracija,
iako se fiziki nalaze u istom odeljenju. Tako, na primer, uenici bez smetnji u razvoju se
spontano i uspeno prilagoavaju u komunikaciji deci koja su mentalno zaostala, ali nisu ni
priblino uspena u prilagoavanju komunikaciji sa gluvom decom (Guralnick, 1986). Da bi
se stvarali uslovi za inkluzivni proces obrazovanja kod nas, vano je prouavati aktuelno
stanje u naim kolama koje bi doprinelo objektivnijoj proceni o trenutnoj integrisanosti
uenika sa smetnjama u razvoju. Jedan od znaajnih aspekata ispitivanja upravo trebaju da
budu socijalni odnosi ije bi sveobuhvatnije istraivanje pomoglo u pospeivanju
ravnopravnih i punovrednih socijalnih interakcija izmeu uenika sa smetnjam u razvoju i
njihovih neometenih vrnjaka.
Definisanje osnovnih pojmova
S obzirom na predmet istraivanja, potrebno je definisati sledee pojmove:
8.
Hipoteze istraivanja
1. Uenici sa smetnjama u razvoju imae znatno nii socijalni status od uenika bez
smetnji.
2. Uenici sa smetnjama u razvoju vie e ostvarivati interakciju sa vrnjacima koji maju
neku smetnju, nego sa ostalim uenicima.
Uzorak istraivanja
Istraivanje bi ukljuilo uenike sa smetnjama u razvoju i njihove vrnjake bez smetnji.
Uzorak bi ukupno inilo deset odeljenja etvrtog razreda iz osnovnih kola sa podruja
Beograda. To bi ukupno bilo oko 220 uenika, od ega bi oko 30 uenika bili uenici sa
smetnjama u razvoju. Mlai razredi osnovne kole su izabrani zbog toga to je u njima vei
broj dece sa smetnjama u razvoju, dok se u starijim razredima taj uzorak uglavnom osipa.
Takoe, u istraivanju bi uestvovalo oko 20 uitelja (pored uiteljice, u istraivanje bi
bili ukljueni i nastavnici koji uenicima predaju strani jezi i likovno obrazovanje, kao i
uitelji veronauke i graanskog vaspitanja) i oko 10 strunih saradnika koji bi pomogli u
identifikovanju uenika sa smetnjama u razvoju, kao i u proceni interakcionih obrazaca
ponaanja obe grupe uenika.
Varijable istraivanja
1. Zavisna varijabla: Priroda socijalne interakcije uenika sa smetnjama u razvoju i
njihovih vrnjaka bez smetnji u odeljenjima redovne osnovne kole.
1. Nezavisna varijabla: Stepen i vrsta uenikove smetnje u razvoju.
2. Kontrolne varijable: pol uenika; obrazovno postignue; porodino okruenje
(obrazovanje roditelja, potpunost porodice, socio-ekonomski status); dosadanje
iskustvo uenika sa smetnjama u razvoju sa vrnjacima bez smetnji (na primer,da li je
uenik sa smetnjama u razvoju pohaao predkolsku ustanovu).
intervjuisanje,
sociometrija,
sistematsko
posmatranje
analiza
STRUKTURA RADA
TEORIJSKI DEO
UVOD
I OBRAZOVANJE UENIKA SA SMETNJAMA U RAZVOJU
U REDOVNOJ KOLI
1. Terminoloke odrednice i klasifikacija uenika sa smetnjam u razvoju.
2. Istorijski pregled obrazovanja uenika sa smetnjama u razvoju.
3. Savremeni trendovi obrazovanja uenika sa smetnjama u razvoju u svetu i kod
nas.
II SPECIFINOSTI VRNJAKE SOCIJALNE INTERAKCIJE
1. Vrnjaka socijalna interakcija i njen znaaj za razvoj pojedinca.
2. Vrnjako socijalno ponaanje dece sa smetnjama u razvoju.
EMPIRIJSKI DEO
V METODOLOGIJA ISTRAIVANJA
1. Predmet i znaaj istraivanja
2. Definisanje osnovnih pojmova
3. Cilj i zadaci istraivanja
4. Hipoteze istraivanja
5. Uzorak istraivanja
6. Varijable istraivanja
7. Metode, tehnike i instrumenti istraivanja
8. Organizacija i tok istraivanja
9. Nain obrade podataka
VI REZULTATI ISTRAIVANJA I INTERPRETACIJA
1. Uenici sa smetnjama u razvoju vrsta i stepen razvojne smetnje uenika;
kognitivno, afektivno i socijalno funkcionisanje uenika sa smetnjama u razvoju;
ouvani potencijali uenika sa smetnjama u razvoju.
2. Socijalni status uenika sa smetnjama u razvoju.
3. Uestalosti i kvalitet socijalne interakcije uenika sa smetnjama u razvoju i
njihovih vrnjaka bez smetnji.
3.1. Uestalost socijalnih interakcija uenika sa smetnjama u razvoju i njihovih
vrnjaka bez smetnji.
3.2. Uestalost socijalnih interakcija izmeu uenika sa smetnjama u razvoju.
3.3. kolske situacije u kojima je uestalost socijalne interakcije uenika sa
smetnjama i vrnjaka bez smetnji najvea, a u kojima najmanja.
3.4. Ravnopravnost u odnosima izmeu uenika sa razvojnim smetnjama i njihovih
vrnjaka bez smetnji.
3.5. Oblici socijalnih interakcija koje uenici sa smetnjama u razvoju ostvaruju sa
ostalim uenicima tokom nastavnog asa i odmora.
3.6. Inicijativa uenika sa smetnjama u razvoju za ostvarivanjem interakcije sa
vrnjacima bez smetnji i ishodi inicijative.
Literatura
Arsenovi-Pavlovi, M., Radovanovi, V. i Z. Joli (2006): Stavovi i miljenja nastavnika
razredne nastave prema inkluziji i promenama u koli, Empirijska istraivanja u
psihologiji, 55-62.
Avramidis, E., Bayliss, P., & R. Burden (2000): Student teachers attitudes towards the
inclusion of children with special educational needs in the ordinary school, Teaching
and Teacher Education, Vol. 16, No. 3, 277293.
Avramidis, E. & B. Norwich (2002): Teachers attitudes towards integration/inclusion: a
review of the literature, European Journal of Special Needs Education, Vol. 17, No. 2,
129147.
Bryan, T. (1974): Peer popularity of LD children, Journal of Learning Disiabilities, No. 7,
31-35.
Bryan, T. & J. Bryan (1978): Social interaction of LD children, Journal of Learning
Disiabilities, No. 11, 33-38.
Vujai, M. (2003): Ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u redovne grupe vrtia:
mogunosti i efekti (magistarski rad). Beograd: Filozofski fakultet.
Vujai, M. (2005): Inkluzivno obrazovanje - teorijske osnove i praktina realizacija, Nastava
i vaspitanje, br. 4-5., 483-497. Beograd: Pedagoko drutvo Srbije.
Vujai, M. (2006): Problemi i perspektive dece sa posebnim potrebama, Zbornik Instituta za
pedagoka istraivanja, god. 38, br. 1 (190-204). Beograd: Institut za pedagoka
istraivanja.
Garrett, M., & D. Crump (1980): Peer acceptance, teacher preference, and self-appraisal of
social status among LD students, Learning Disability Quarterly, No. 3, 42-48.
Estell, B., M.H. Jones, R. Pearl, R. Van Acker, T.W. Farmer & P.C. Rodkin (2008): Peer
groups, popularity and social preference, Journal of Leraning Disabilities, Vol.
41, No. 1, 5-14.
Jahr, E., S. Eikeseth, S. Eldevik & H. Aase (2007): Frequency and latency of social
interaction in an inclusive kindergarten setting, Autism, Vol. 11, No. 4, 349-363.
Janson, U. (1999): Interaction and quality in inclusive pre-school social play between blind
and sighted children: inclusive pre-school an quality a normative standpoint, in:
CIDREE, Interaction and Quality, Scotish CCC, Dundee, pp. 30-43.
Kavale, K.A. & S.R. Forness (1996): Social skill deficits and learning disabilities: A metaanalysis, Jornal of Learning Disabilities, Vol. 29, 226-237.
Kersting, s. (1997): balancing between deaf and hearing worlds: reflections of mainstreamed
colledge students on realtionships and socila interaction, Journal of Deaf studies and
Deaf Education, 252-263.
Kluwin, T.N., M.S. Stinson & G. Mason Colarossi (2002): Social processes and outcomes
ofin-school contact between deaf and hearing peers, Journal of Deaf studies and Deaf
Education, 200-213.
Kobeak, S. (1998): Socijalni aspekti odgoja i obrazovanja djece sa posebnim potrebama,
Dijete, vrti, obitelj, br.13
Krnjaji, S. (2003): Potovanje drugog: preduslov za uspostavljanje i razvoj dejih
prijateljstava; u J. efer, S. Maksi i S. Joksimovi (prir.): Uvaavanje razliitosti i
obrazovanje (71-77). Beograd: Institut za pedagoka istraivanja
Krnjaji, S. (2002): Socijalni odnosi i obrazovanje, Institut za pedagoka istraivanja,
Beograd.
Madge, N. & M. Fassam (1982): Ask the children experiences of physical disability in the
school years, Batsford Academic and Educational Ltd., London.
Mand, J. (2007): Social position of special needs pupils in the classroom: a comparison
between German special schools for pupils with learning difficulties and integrated
primary school classes, European Journal of Special Needs Education, Vol. 22, No.1,
7-14.
Markovits, H. & F.F. strayer (1982): Toward an applied social ethology: a Case Study of
social skills among blind children, in: K. Rubin & H. Ross (ed): Peer realtionships
and social skills in childhood, Springer-Verlag, New York, pp.301-321.
Ministarstvo prosvete Republike Srbije (2010), http://www.mp.gov.rs
Norwich, B. (2000): Inclusion in education: from concepts, values and critique to practice, in:
H. Daniels (ed): Special education reformed: beyond rhetoric? London: Falmer Press.
Ochoa, S.H. & A. Olivarez (1995): A meta-analysis of peer rating sociometric studies of
pupils with learning disabilities, The Journal of Special Education, Vol. 29, No. 1, 119.
Perlmutter, B., Crocker, J., Cordray, D. & Garstecki, D. (1983): Sociometric status and related
personality characteristics of mainstreamed LD adolescents, Learning Disability
Quarterly, No. 6, 20-30.
Radoman, V. (2003): Uenici sa razvojnim smetnjama u novoj koli po meri deteta; u J. efer,
S. Maksi i S. Joksimovi (prir.): Uvaavanje razliitosti i obrazovanje (65-70).
Beograd: Institut za pedagoka istraivanja
Sekuli-Majurec A. (1988): Djeca s tekoama u razvoju u vrtiu i koli, Zagreb: kolska
knjiga
Spasenovi, V. (2004): Teorijsko-metodoloki problemi prouavanja socijalne kompetencije;
u S. Krnjaji (prir.): Socijalno ponaanje uenika (61-82). Beograd: Institut za
pedagoka istraivanja.
Spasenovi, V. (2008): Vrnjaki odnosi i kolski uspeh, Institut za pedagoka istraivanja,
Beograd.
Sretenov, D. (2005): Socijalna interakcija i komunikacija dece sa smetnjama i dece bez
smetnji u razvoju u inkluzivnom programu vrtia (doktorska disertacija). Beograd:
Filozofski fakultet.
Sretenov (2008): Kreiranje inkluzivnog vrtia. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju
:
,
, ,
. . .
,
, .
.
,
,
( , , ,
, .).
,
( ),
.
,
. ,
, ,
,
.
,
.
,
. ,
, () /
,
, , , .
, ,
.
,
. , ,
, ,
,
. ,
, .
,
.
, ,
.
:
.
: (1)
(
; ,
;
); (2) (3)
(
,
;
, ;
;
;
;
;
).
220
, 30
. , , 20
10
,
.
.
,
. ( ,
),
.
,
,
.
, .
, ,
,
.
, , -
.
, 10. 3. 2010.