Professional Documents
Culture Documents
Skripta 1dio Telefon
Skripta 1dio Telefon
1. Uvod
1. UVOD
1.1.
Predmet izu~avanja
Prilikom projektovanja objekata, zadatak gra|evinskih in`enjera je da osmisle projektuju konstrukciju koja }e osigurati funkcionalnost objekta pri djelovanju
o~ekivanih vanjskih uticaja na objekat. Drugim rije~ima, zadatak konstruktera je da
odabere dimenzije i raspored svih konstruktivnih elemenata, kao i materijal od kojih }e
se ti konstruktivni elementi napraviti.
Jedini na~in da se do|e do optimalnih dimenzija konstruktivnih elemenata je da
se prora~unaju naprezanja i pomjeranja konstrukcije uslijed djelovanja vanjskih uticaja.
Dakle, potrebno je prvo sagledati sve uticaje koji djeluju na konstrukciju i brojno ih
izraziti. Taj dio prora~una se naziva analiza optere}enja. Nakon toga, se osmisli
konstrukcija koja to optere}enje mo`e prenijeti na tlo, a potom je potrebno matemati~ki
provjeriti i dokazati da ne}e do}i do prevelikih naprezanja ili pomjeranja te
konstrukcije. Pri tome je potrebno usvojiti niz pretpostavki, pomo}u kojih se realna
konstrukcija zamjenjuje matemati~kim modelom koji je mogu}e matemati~ki
analizirati. Ovaj dio prora~una se naziva modeliranje konstrukcije. Kori{tenjem fizi~kih
zakona, a na osnovu usvojenih pretpostavki i konstruktivnog modela vr{i se prora~un
naprezanja unutar konstrukcije i prora~un pomjeranja svih ta~aka konstrukcije. Na
osnovu dobivenih rezultata vr{i se dimenzioniranje konstruktivnih elemenata.
Savremena analiza konstruktivnih sistema podrazumijeva upotrebu ra~unara i
odgovaraju}ih softvera za prora~un i dimenzioniranje konstrukcija. To zna~i da se sada
zadatak in`injera konstruktera sastoji u tome da napravi analizu optere}enja, osmisli
model konstrukcije (sve ~e{}e trodimenzionalni) i unese ga u memoriju ra~unara.
Nakon toga, dobivaju se rezultati prora~una na kompletnom modelu: presje~ne sile,
pomjeranja, deformacije, naponi, a ukoliko to `elimo i dimenzije popre~nih presjeka,
odnosno koli~ine i raspored armature. Obzirom da su moderni softverski paketi za
analizu konstrukcija opremljeni modulima pomo}u kojih se unos podataka obavlja
grafi~ki na prili~no jednostavan na~in, ~ini se da je cijeli proces analize konstrukcije
prili~no jednostavan i nije zahtijevan sa aspekta poznavanja teorije na kojoj se zasniva
analiza konstrukcija.
Me|utim, u opisanom procesu analize konstrukcije mogu se dobiti pogre{ni
rezultati, koji mogu biti posljedica gre{ke u analizi optere}enja, gre{ke u modeliranju
(naj~e{}e) ili gre{ke u prora~unu. Obzirom da je za ta~nost rezultata prora~una uvijek
odgovoran isklju~ivo projektant, pred njega se postavlja jako zahtijevan zadatak da
provjeri ta~nost prora~una. Uz upotrebu ra~unara ovaj zadatak postaje jo{ te`i, jer je
sam prora~un van kontrole projektanta. To zna~i da projektant mora biti sposoban
procijeniti ta~nost rezultata koji su dati na kompletnom (~esto i vrlo slo`enom) modelu,
a samo na osnovu ulaznih podataka. Jasno je da je za ovakav zadatak potrebno bolje
razumijevanje pona{anja konstrukcije u odnosu na tradicionalni pristup gdje se slo`ena
konstrukcija rastavljala na niz jednostavnijih sistema koji su se ra~unali odvojeno.
Dakle, konstrukcije projektuju i analiziraju projektanti - konstrukteri, a ra~unari
su sredstvo da se analiza sprovede kvalitetnije, jer je omogu}ena analiza vi{e varijanti
konstruktivnih rje{enja i analiza uticaja pojedinih korekcija konstruktivnog sistema na
rezultate prora~una. Pri tome, ovakva kvalitetna analiza podrazumijeva da projektant u
1
Statika I
1. Uvod
+ b = 0
(1.1)
Statika I
1. Uvod
x xy xz
+
+
+ bx = 0
x
y
z
xy xy yz
+
+
+ by = 0
x
y
z
xz yz z
+
+
+ bz = 0
x
y
z
gdje je b vektor zapreminskih sila koje djeluju na infinitezimalni kvadar.
Uvjet ravnote`e se mo`e postaviti i u integralnom obliku, pomo}u principa
virtualnih radova (Mehanika II) ili na osnovu razmatranja energetskih uvjeta ravnote`e,
{to }e, za {tapne elemente, biti pokazano kasnije.
KONSTITUTIVNE JEDNA^INE
Konstitutivnim jedna~inama se uspostavlja veza izme|u napona i deformacija. U
op{tem slu~aju veza izme|u napona i deformacija se predstavlja jedna~inom:
= C ( o )
(1.2)
Statika I
1. Uvod
K,G
E,
K=
E
3(1 2 )
+ 23
G=
E
2(1+ )
E=
9 KG
3 K +G
( 3 + 2 )
+
3 K 2G
2( 3 K +G )
K 23 G
2( + )
E
2(1+ )
(1+ )(1 2 )
0
0
0 x
x
1
1
0
0
0 y
y
1
0
0
0 z
E
z
=
0
0
0
1
2
0
0
1
1
2
(
)(
)
xy
2 xy
xz
0
0
0
0
1 2
0 12 xz
0
0
0
0
1 2 12 yz
0
yz
(1.3)
a)
t>0, =o, =0
b)
Statika I
1. Uvod
GEOMETRIJSKE JEDNA^INE
Geometrijske jedna~ine predstavljaju vezu izme|u pomjeranja i deformacija. U
op{tem slu~aju veza izme|u pomjeranja i deformacija je data slijede}om jedna~inom:
=
ux
gdje je: u = xv
w
x
u
y
v
y
w
y
1
u + uT )
(
2
(1.4)
v
z ;
w
z
u
z
x =
Statika I
1. Uvod
Vanjski
uticaji
ravnotea
naponi
konstitutivne
jednaine
deformacije
pomjeranja
Statika I
2. Vanjski uticaji
2. VANJSKI UTICAJI
2.1. Osnovni principi modeliranja konstrukcija
Kako je u Uvodu navedeno, analizu neke realne konstrukcije je mogu}e uraditi
jedino ako se njeno pona{anje idealizira i zanemare uticaji koji ne uti~u bitno na
rezultate koji su bitni za dimenzioniranje konstrukcija. Idealiziranje, tj. usvajanje raznih
pretpostavki kojim se pojednostavljuje prora~unski model, se vr{i u svim fazama
analize, po~ev od analize optere}enja do dimenzioniranja konstrukcije. Osnovni
princip pri modeliranju svake konstrukcije je da treba napraviti {to jednostavniji model
koji }e dati rezultate koji pribli`no odgovaraju stvarnom pona{anju konstrukcije.
Naravno, posljedica svakog pojednostavljivanja modela je odre|ena gre{ka u
rezultatima. Iz ove kolizije se javlja i glavni problem pri modeliranju svake konstrukcije:
procijeniti {ta se mo`e zanemariti pri rje{avanju odre|enog problema, a da rezultati
ostanu dovoljno ta~ni. Da bi se ova procjena mogla uraditi kvalitetno, potrebno je, osim
poznavanja metoda kojima se analizira problem, poznavati i pona{anje odre|enih
tipova konstrukcija koje zavisi od materijala (beton, metal ili drvo), usvojenog
konstruktivnog sistema, optere}enja, na~ina rje{avanja odre|enih detalja itd.
Posebno je va`no naglasiti da modeliranje svih detalja koji se izvode na realnoj
konstrukciji ne garantuje pove}anu ta~nost rezultata. Drugim rije~ima, nekada se sa
jednostavnijim modelom mogu dobiti bolji rezultati, posebno ako se prora~un vr{i
metodom kona~nih elemenata, koja se danas naj~e{}e koristi. U nekim slu~ajevima
stepen detaljiranja modela zavisi od toga koji nas rezultati interesuju. Naime, mogu}e je
jedan dio konstrukcije modelirati tako da uop{te ne odgovara realnom stanju ukoliko
pona{anje tog dijela konstrukcije ne uti~e bitno na rezultate koji su cilj analize.
2.2. Analiza optere}enja
Osnovna svrha konstrukcija jeste da prenesu vanjsko optere}enje na tlo. Vanjske
sile uvijek djeluju ili na nekoj povr{ini (snijeg, vjetar, korisna optere}enja itd.) ili kao
zapreminske sile (sopstvena te`ina). Jasno, pri stvaranju modela potrebno je u okviru
analize optere}enja svesti realna optere}enja na modelirana optere}enja koja se mogu
aplicirati na odabrani model konstrukcije, {to zna~i da se linijski sistemi optere}uju
linijskim raspodjeljenim optere}enjima, te koncentrisanim silama i momentima.
Analiza optere}enja je po~etni korak pri svakoj analizi konstrukcija, koji po~inje
tako da se identificiraju svi slu~ajevi optere}enja. Pod pojmom slu~aj optere}enja
podrazumijeva se sistem vanjskih sila ili uticaja koji na konstrukciju djeluju
istovremeno. U principu na konstrukciju mogu djelovati gravitacione sile, vjetar i
seizmi~ke-inercijalne sile, te pritisak vode ili tla kod uronjenih, odnosno ukopanih
konstrukcija. Me|utim, pored ovih sila, na konstrukciju mogu djelovati i drugi uticaji,
koji izazivaju naprezanja u konstrukciji a nisu sile, kao {to su promjena temperature,
slijeganje oslonaca ili uticaji reologije materijala (npr. skupljanje ili te~enje btona). Ovi
uticaji se, ako je potrebno, tako|er obuhvataju analizom optere}enja.
Kada se identificiraju svi slu~ajevi optere}enja, ona se modeliraju i prilago|avaju
odabranom modelu konstrukcije. Ukoliko se modelira kompletna konstrukcija sa
povr{inskim elementima koji primaju optere}enje, tada je analiza optere}enja relativno
jednostavna, jer se raspodjela optere}enja na linijske nosa~e ra~una softverski prema
deformacijama metodom kona~nih elemenata. U tabeli 2.1. je pokazan primjer analize
Statika I
2. Vanjski uticaji
Ly
2
Lx
Lk
debljina
m
A)STALNO OPTERE]ENJE
1 asfalt
2 estrih
3 hidroizolacija
4 stiropor
5 hidroizolacija
6 nagibni beton
7 armiranobetonska plo~a
STALNO OPTERE]ENJE
B)KORISNO OPTERE]ENJE
korisno optere}enje za gara`e i parkirne povr{ine,
prema JUS U.C7.121
KORISNO OPTERE]ENJE
0.035
0.085
0.01
0.055
0.004
0.0925
0.20
kN/m3
g
kN/m2
22
22
10
1
10
24
25
p=
0.77
1.87
0.10
0.06
0.04
2.22
5.0
12.56
pk=
2.50
2.50
Statika I
2. Vanjski uticaji
q = p ly / 2
RAM B:
q1 = p l y / 2
q2 = p lK
RAMOVI 1 i 2
q = p lY / 2
Statika I
3. Teorija {tapa
3. TEORIJA [TAPA
3.1. Definicija {tapa
Svaka realna konstrukcija zauzima neku zapreminu u prostoru i strogo govore}i
svaki konstruktivni element je trodimenzionalan. Savremena nau~na dostignu}a
omogu}avaju da se svaki konstruktivni element i kompletna konstrukcija modelira
pomo}u trodimenzionalnih elemenata. Me|utim, radi niza tehni~kih pote{ko}a, a
ponajprije radi jako ote`ane kontrole i pra}enja rezultata, ovakvi modeli se ne koriste
pri analizi konstrukcija. U cilju dobivanja {to jednostavnijeg matematskog modela za
analizu, za razne elemente se uvode razli~ite pretpostavke na osnovu kojih se razvijaju
metode rje{avanja tih elemenata. Osnovna podjela vezana je za dimenzije
konstruktivnih elemenata. Elementi kod kojih na pona{anje uti~u sve tri dimenzije se
koriste pri prora~unu brana, nasutih objekata, za modeliranje tla pri analizi temeljnih
plo~a itd. Ukoliko je jedna dimenzija zanemarljiva u odnosu na druge dvije, tada se
radi o povr{inskim elementima: plo~e, ljuske, zidovi itd. Analiza ovakvih elemenata se
prou~ava u predmetu Teorije povr{inskih nosa~a.
10
Statika I
3. Teorija {tapa
Ukoliko se radi o pravom {tapu tada se za kompletan {tap definira jedan lokalni
koordinatni sistem, a za krivi {tap definira se lokalni sistem u svakoj ta~ci {tapa.
omota
osovina {tapa
Ak
Aj
11
Statika I
3. Teorija {tapa
(3.1)
2. Transverzalna sila u ravni {tapa jednaka sumi smi~u}ih napona koji djeluju u
presjeku u ravni {tapa
Ty = xy dA
(3.2)
(3.3)
4. Momenat torzije jednak momentu kojeg smi~u}i naponi prave oko osovine x
prirodnog koordinatnog sistema
M x = ( y xz + z xy ) dA
(3.4)
5. Momenat savijanja oko osovine koja je u ravni {tapa, jednak momentu kojeg
normalni naponi prave oko osovine y (osovina u ravni {tapa okomita na
osovinu x) prirodnog koordinatnog sistema
M y = z x dA
(3.5)
(3.6)
12
Statika I
3. Teorija {tapa
pyds
y
x
pxds
Ty
Mz
Mz+dMz
j
Ty+dTy
Nx+dNx
Nx
d
x = 0: N +(N
x
+ dN x ) + Ty d + dTy d + px ds + p y dsd = 0
dN x Ty
+ + px = 0
ds
R
y = 0 : T + (T
y
(3.7)
+ dTy ) N x d dN x d p y ds + px dsd = 0
13
Statika I
3. Teorija {tapa
dTy
ds
Nx
py = 0
R
(3.8)
= 0 : Ty ds + M z ( M z + dM z ) N x dsd p y ds 2 / 2 = 0
dM z
+ Ty = 0
ds
(3.9)
dTy
py = 0
R ; ds = dx
dx
dM z
dx + Ty = 0
(3.10)
dTz
pz = 0
ds
dM y
ds
+ Tz = 0
(3.11)
(3.12)
Gornjim izrazima date su diferencijalne veze za sve presje~ne sile {tapa u ravni
osim momenta torzije. Moment torzije se jedino mo`e javiti uslijed vanjskog momenta
torzije, koji mo`e djelovati kontinuirano du` {tapa (npr. ispust sa jedne strane du`
grede). Teoretski i ostala dva momenta se mogu zadati kao kontinuirano optere}enje {to
bi pro{irilo jedna~ine (3.9) i (3.12) dodatnim ~lanom. Me|utim, u praksi se takvo
optere}enje ne mo`e javiti. Dakle za moment torzije se mo`e napisati:
dM x
mx = 0
ds
(3.13)
14
Statika I
Slika 4.1.
Svaki ~vor se mo`e pomjeriti na tri nezavisna na~ina: translacije u dva ortogonalna
pravca i jedna rotacija 1 . To zna~i da je u svakom ~voru mogu}e postaviti po tri rubna
uvjeta, kojim }e se unaprijed definisati ili pomjeranje ili sila. Nije mogu}e u jednom
~voru kao rubni uvjet zadati istovremeno i silu i pomjeranje. Dakle, u jednom ~voru se
mogu zadati slijede}i rubni uvjeti:
a) slobodan ~vor sve sile (M, T i N) su jednake nuli, pomjeranja su nepoznata
b) pokretni oslonac translacija u jednom pravcu jednako nuli (sila u tom
pravcu nepoznata), a rotacija i translacija u drugom pravcu nepoznati
(momenat i sila u tom pravcu jednaki nuli)
c) nepokretni oslonac translacija u oba pravca jednako nuli (nepoznate sile) i
momenat jednak nuli (nepoznata rotacija)
d) pokretno uklje{tenje translacija u jednom pravcu i rotacija jednaka nuli (sila
i momenat nepoznati), translacija u drugom pravcu nepoznato (sila u tom
pravcu jednaka nuli)
e) uklje{tenje sva tri pomjeranja jednaka nuli, M, T i N nepoznati
a)
b)
c)
d)
e)
Slika 4.2.
1
Podrazumijeva se da je vor dio tapa, a ne taka, jer taka, kao bezdimenzionalna, se ne moe rotirati oko
svoje ose, ve samo translatorno pomjerati. tap kao tijelo sa dimenzijama moe rotirati oko svoje osi. Vidi sliku
4.2.
15
Statika I
Evo nekih mogu}nosti kako se na posmatranom {tapu mogu zadati rubni uvjeti :
1. Ta~ke A i B slobodne sve sile u tim ta~kama su jednake nuli. [tap nije
konstrukcija i ne mogu se sra~unati sile, jer postoji {est rubnih uvjeta za sile, a
samo tri jedna~ine ravnote`e. U kinematici se ovakav {tap posmatrao kao kruto
tijelo i o~igledno je da se njegovo pomjeranje mo`e definisati sa tri parametra:
dva koja definiraju translaciju i jedan koji definira rotaciju mehanizam sa tri
stepena slobode kretanja.
2. Ta~ka A vezana nepokretnim osloncem, ta~ka B slobodna. [tap i dalje nije
konstrukcija, jer postoje ~etiri rubna uvjeta za sile jedan vi{e od broja
jedna~ina, a samo dva po pomjeranjima (mehanizam sa jednim stepenom
slobode kretanja).
3. Ta~ka A vezana nepokretnim osloncem, a ta~ka B pokretnim (prosta greda). [tap
je stati~ki odre|ena konstrukcija, jer postoje tri rubna uvjeta po silama (MA=0,
MB=0 i NB=0), tako da je mogu}e jednozna~no rije{iti tri jedna~ine ravnote`e.
B
2
2
u1xC = u xC
; u1yC = u yC
; C1 = C2
N C1 = N C2 ; TC1 = TC2 ; M C1 = M C2
Sada imamo tri ~vora od kojih svaki ima po tri stepena slobode kretanja. Me|utim, u
ta~ki C {tapovi imaju ista pomjeranja i istu rotaciju {tapovi su u ta~ki C kruto vezani,
tako da kompletna konstrukcija i dalje ima tri stepena slobode kretanja. Posmatraju}i
odvojeno {tapove zaklju~ujemo da {tap 1 ima tri rubna uvjeta po silama u ta~ki A i
ukupno {est rubnih uvjeta u ta~ki C, koji glase: pomjeranja i sile u ta~ki C su jednake na
{tapovima 1 i 2. [tap 2 ima istih {est rubnih uvjeta u ta~ki C i tri rubna uvjeta po silama
u ta~ki B. Analizirajmo zadavanje raznih uvjeta na ovom primjeru.
A. Ukoliko u ta~ki C ostane kruta veza, njeno prisustvo ne}e uticati ni na jedan od
slu~ajeva iz gornjeg primjera. Naime, isijecanjem ta~ke C i postavljanjem uslova
16
Statika I
C.
(4.1)
gdje je n-broj ~vorova, s-broj {tapova, c-broj krutih veza i r-broj veza sa okolinom.
Ukoliko posmatramo sistem u prostoru, svaka ta~ka ima tri stepena slobode
kretanja, tako da jedna~ina glasi:
17
Statika I
SSK=3n-s-c-r
(4.2)
Ukoliko sistem ima suvi{e veza, tada }e gornje jedna~ine dati negativan rezultat,
{to zna~i da je sistem stati~ki neodre|en, odnosno stepen stati~ke neodre|enosti je
jednak negativnoj vrijednosti stepena slobode kretanja:
SSN=-SSK
(4.3)
b) SSK=25-5-5-2=-2
a) SSK=23-2-1-3=0
A
d) SSK=25-5-2-3=0
c) SSK=24-4-0-4=0
Slika 4.3.
U primjeru a) oslonci su postavljeni tako da cijeli sistem mo`e rotirati oko ta~ke
A. U primjeru b) sistem ima vi{ka unutra{njih, ali nema dovoljno vanjskih veza, tako da
rotira oko ta~ke A. Ako bi u ta~ku A postavili uklje{tenje, sistem bi bio tri puta stati~ki
neodre|en, iako bi se reakcije mogle odrediti iz uvjeta ravnote`e, jer unutra{nji {tapovi
imaju suvi{e rubnih uvjeta po pomjeranjima. U primjeru c) donji {tap je nema funkciju
veze, jer spaja dva nepokretna oslonca, tako da sistem ima horizontalno pomjeranje u
nivou gornje grede. U primjeru d) sistem mo`e rotirati oko ta~ka koja se nalazi na
presjeku pravca BG sa vertikalom kroz ta~ku A. Ovdje {tap BG nema funkciju veze jer
spaja dvije ta~ke koje su svakako kruto vezane. Ovi primjeri pokazuju da je osim broja
veza, pri odre|ivanju stati~ke odre|enosti potrebno voditi ra~una i o rasporedu veza.
18
Statika I
Gerber-ovi nosa~i
Mehanizmi
Slika 4.4.
19
Statika I
G1
AH
E
G3
G2
NG1
TG1
AV
a)
NG2
NG1
TG3
NG3
TG2
TG2
TG1
BV
B
NG3
NG2
CV
EV
TG3
DV
L
G1
isje~enom dijelu AG1 mo`e postaviti i uvjet da je suma svih vertikalnih sila jednaka
nuli, odakle se dobiva transverzalna sila u presjeku G1. Dakle, vertikalne sile na dijelu
AG1 ne zavise od optere}enja na preostalom dijelu nosa~a. Postavljanjem uvjeta da je
suma horizontalnih sila jednaka nuli dobiva se jedna~ina sa dvije nepoznate, koja se
zasad ne mo`e rije{iti. Dakle, dijagrami momenata i transverzalnih sila se ve} mogu
odrediti na dijelu AG1, jer ne zavise od optere}enja na drugim dijelovima nosa~a. Za
dijagram normalnih sila to ne va`i.
Na dijelu G1G2 mo`e se postaviti uvjet
L
G2
reakcija BV, jer je sila TG1 poznata. Postavljanjem narednog uvjeta ravnote`e
ili
Y = 0
=0
dobiva se sila TG2. Ravnote`a horizontalnih sila jo{ uvijek ne daje nikakav
rezultat.
Ukoliko sada pre|emo na dio G2G3 uvidje}emo da nam uvjeti ravnote`e ne}e
dati rezultat, jer mo`emo postaviti dvije nezavisne jedna~ine po vertikalnim silama, a
imamo tri nepoznate (CV, DV i TG3), te jednu po horizontalnim silama sa dvije
nepoznate. Dakle, potrebno je najprije rije{iti dio G3E. Postavljanjem dva uvjeta
ravnote`e po vertikalnim silama (npr. M E = 0 i M G 3 = 0 ) dobivaju se reakcija EV i
20
Statika I
transverzalna sila TG3. Iz ravnote`e horizontalnih sila dobiva se vrijednost normalne sile
u presjeku G3.
Ako se sada vratimo na dio G2G3 ostale su nam nepoznate CV, DV i NG2. Iz tri
uvjeta ravnote`e mo`ema lako sra~unati ove nepoznate (npr. M C = 0 , M D = 0 ,
X = 0 ).
NG
G
TG
NG
TG
BH
B
BH
B
AH
A
BV
BV
AH
AV
AV
a)
b)
G
ZB
B
ZA
A
BV0
AV0
c)
Statika I
D
G
G
B
B
AH
AH
BV
A
AV
Z
Z
BV
B
AV
22
Statika I
23
Statika I
a)
b)
c)
Slika 4.8.
4.3. Lan~ani sistemi
Lan~ani sistemi su sistemi sastavljeni od linijskih elemenata koji mogu primiti
isklju~ivo silu zatezanja. Ovi sistemi imaju osobinu da njihova konfiguracija zavisi od
optere}enja koje djeluje na taj sistem. U teorijskoj mehanici ovakvi sistemi se dijele na
lan~ane poligone sistemi sa krutim pravim {tapovima, koji su me|usobno povezani
zglobovima i lan~anice sistemi koji se sastoje od jedne fleksibilne ili aksijalno krute
niti (sajle, u`eta i sl.).
Lan~ani sistemi su uvijek vezani za nepokretne oslonce, a bitna razlika u odnosu
na sve ostale nosa~e je to {to oni nisu kinematski stabilni, tj. stepen slobode kretanja im
je ve}i od nule. Time se dobivaju dodatne jedna~ine iz kojih se osim reakcija mogu
izra~unati i pomjeranja pojedinih ta~aka sistema. Dakle, pri prora~unu lan~anih sistema
iz uslova ravnote`e je potrebno izra~unati i oblik sistema koji on zauzima uslijed
djelovanja optere}enja. Drugim rije~ima, potrebno je izra~unati i deformacionu liniju
sistema, pod pretpostavkom da se radi o aksijalno krutim {tapovima ili niti. Ukoliko se
radi o aksijalno fleksibilnoj niti, ~ija se du`ina mo`e izmijeniti u zavisnosti od modula
elasti~nosti tada je potrebno osim jedna~ina ravnote`e na deformisanom sistemu
primijeniti i konstitutivne i geometrijske jedna~ine.
Rje{avanje lan~anog poligona se uvijek svodi na sistem nelinearnih jedna~ina u
kojem su nepoznate reakcije ili sile u {tapovima i polo`aj {tapova.
24
Statika I
Primjer: Napisati jedna~ine ravnote`e za lan~ani poligon dat na slici 4.9. Zadate
su sile F1 i F2, polo`aji nepokretnih oslonaca L i h, te du`ine {tapova L1, L2 i L3. Potrebno
je odrediti reakcije, sile u {tapovima i polo`aj {tapova.
BV
B
BH
AV
L3
AH
L1
G1
L2
G2
3
F2
F1
a1
a2
a3
Slika 4.9.
Dakle, u ovom problemu postoji ukupno sedam nepoznatih: AV, AH, BV, BH, 1, 2
i 3. Dvije jedna~ine se mogu dobivaju iz zadatih polo`aja nepokretnih oslonaca:
L1cos1+L2cos2+L3cos3=L
L1sin1+L2sin2=L3sin3+h
L
G1
= 0 AH L1 sin 1 AV L1 cos 1 = 0
D
G2
= 0 BH L3 sin 3 BV L3 cos 3 = 0
Y = 0 A
X =0 A
+ BV F1 F2 = 0
BH = 0
25
Statika I
N
dY
pYdX
pXdY
ds
H+dH
dX
d
H=Ncos
V=Nsin
V
dY
= tan =
H
dX
N+dN
V+dV
X = 0 dH + p
dY = 0
(4.4)
Y = 0 dV + p dX = 0
(4.5)
dY
p X = 0 H = const. dV = d H
dX
Uvr{tavanjem u jedna~inu (4.5) dobiva se diferencijalna jedna~ina aksijalno
krute lan~anice optere}ene vertikalnim optere}enjem:
d 2Y pY
+
=0
dX 2 H
(4.6)
Y=
1
H
( p dx )dx + C x + C
Y
26
Statika I
nosa~a dovoljno je koristiti jedna~ine ravnote`e. Tri presje~ne sile u svakom presjeku se
lako mogu izra~unati iz tri jedna~ine ravnote`e. Radi jednostavnijeg prora~una
presje~nih sila i crtanja njihovih dijagrama obi~no se usvaja konvencija o predznaku
presje~nih sila. U ovom predmetu }emo koristiti konvenciju prikazanu na slici 4.10.
M
N
N
Pozitivne presje~ne sile
Sekundarni nosa~i
Glavni nosa~i
Slika 4.11.
27
Statika I
q
O
h
U
U = O =
qL2
8h
Slika 4.12.
28
Statika I
D
U
M = 0 O
M = 0 U
Y = 0 D
2
Slika 4.13.
29
Statika I
Uticajne linije
5. UTICAJNE LINIJE
5.1. Pojam i primjena
Prilikom prora~una konstrukcija sa velikim pokretnim optere}enjem javlja se jo{
jedna nepoznanica koji polo`aj optere}enja izaziva maksimalan uticaj u nekom
presjeku. Direktan pristup, koji bi se sastojao u tome da se pokretno optere}enje pomi~e
du` nosa~a i da se za svaki polo`aj prora~una konstrukcija, o~igledno bi tra`o suvi{e
vremena. Da bi se rije{io ovaj problem koriste se uticajne linije.
Uticajna linija je linija koja pokazuje promjenu nekog uticaja u zavisnosti od
polo`aja jedini~ne koncentri~ne sile. Pod pojmom jedini~na koncetri~na sila se
podrazumijeva bezdimenzionalna sila, ~ija je vrijednost 1.0. Uticajne linije se mogu
konstruisati za razli~ite uticaje: momente, transverzalne i normalne sile, reakcije, ugibe,
nagibe, promjene rastojanja itd. Dakle, uticajna linija se crta za jedan uticaj pri
djelovanje jedne jedini~ne sile koja djeluje u jednom pravcu (obi~no vertikalnom), ali u
razli~itim polo`ajima. Na slici 5.1. je prikazana uticajna linija za momenat savijanja u
presjeku A. Ordinata 1 predstavlja vrijednost momenta u presjeku A kada sa sila nalazi
u polo`aju 1.
"M1"
1
Slika 5.1
Veoma je bitno uo~iti razliku izme|u uticajnih linija i dijagrama presje~nih sila.
Dijagram presje~nih sila pokazuje vrijednosti presje~nih sila u svakom presjeku od
datog optere}enja, a uticajna linija za presje~nu silu u nekom presjeku pokazuje
vrijednosti presje~ne sile u tom presjeku za razne polo`aje jedini~ne sile.
Vrijednosti presje~nih sila od djelovanja datog pokretnog optere}enja u
pojedinim presjecima se mogu dobiti integracijom uticajnih linija. Osim toga, uticajna
linija pokazuje gdje je potrebno postaviti pokretno optere}enje da bi se dobio
maksimalni uticaj za koji je uticajna linija nacrtana. Ukoliko postoji vi{e slu~ajeva
stalnog ili pokretnog optere}enja, pomo}u jedne uticajne linije se dobiva odre|eni
uticaj bez prora~una ostalih uticaja. Naprimjer, ako nas interesuje vrijednost momenta
u presjeku A na slici 5.1. mogu}e je pomo}u prikazane uticajne linije izra~unati tu
vrijednost bez ra~unanja reakcija.
5.2. Konstrukcija uticajnih linija
Uticajne linije se konstrui{u na osnovu jedna~ina ravnote`e. Po{to je zadat
uticaj za koji se tra`i uticajna linija, jedina promjenjiva je ordinata kojom se definira
polo`aj jedini~ne sile. Na~in konstrukcije }e se pokazati na slijede}em primjeru.
30
Statika I
Uticajne linije
Primjer 1: Za datu prostu gredu na}i uticajne linije za reakcije i presje~ne sile u
presjeku 1.
1.0
1
AV
BV
Slika 5.2.
Dakle, zadatak je odrediti reakcije i presje~ne sile u presjeku 1 od djelovanja
jedini~ne sile, koja se nalazi na udaljenosti x od oslonca A.
Uticajna linija za reakciju AV :
Postavljamo uvjet ravnote`e:
= 0 AV L 1.0 (L x ) = 0
AV = 1
x
,
L
x [0, L ]
1
"AV"
1.0
"BV"
1.0
ab
L
"M1"
"T1"
b
L
a
L
Slika 5.3.
Uticajna linija za reakciju BV :
Za x=0: BV=0,
= 0 BV L 1.0 x = 0 BV =
x
L
za x=L: BV=1.
31
Statika I
Uticajne linije
M
Y
D
1
= 0 M 1 = BV b =
= 0 T1 = BV =
x
,
L
x
b,
L
x = 0 A = 0; x = a 1 =
x = 0 A = 0; x = a 1 =
a b
L
a
L
= 0 M 1 = AV a = 1 a,
L
L
1
L
1
= 0 T1 = AV = 1 ,
L
x = a 1 =
x = a 1 =
a b
; x = L B = 0
L
b
; x = L B = 0
L
Dobiveni pravci su prikazani na slici 5.3. kao uticajne linije za M1 i T1. Naravno,
uticajne linije za horizontalnu reakciju u osloncu A i normalnu silu u presjeku 1 su
jednake nuli. Vidljivo je da su sve uticajne linije izvedene u op{tem obliku i da va`e za
svaku prostu gredu i za svaki presjek.
Primjer 2: Za datu gredu sa prepustom na}i uticajne linije za presje~ne sile u
presjecima 1 i 2.
1.0
C
1
AV
BV
B
Slika 5.3.
Za presjek 1 su jedna~ine iste, izuzev {to u drugom slu~aju jedna~ina va`i i kad
se sila nalazi na prepustu.
A 1, x [0, a ]
M
Y
D
1
= 0 M 1 = BV b =
= 0 T1 = BV =
x
,
L
x
b,
L
x = 0 A = 0; x = a 1 =
x = 0 A = 0; x = a 1 =
a b
L
a
L
1 C , x [a, L + c] .
32
Statika I
Uticajne linije
x
a b
ac
= 0 M 1 = AV a = 1 a, x = a 1 =
; x = L + c C =
L
L
L
x
b
c
Y1L = 0 T1 = AV = 1 L , x = a 1 = L ; x = L + c B = L
L
1
M
Y
D
2
D
2
= 0 M 2 = 1.0 x; x [0, c ],
= 0 T2 = 1.0,
x = 0 2 = 0; x = c C = c
2 = C = 1.0
2
1
"M1"
"T1"
ab
L
ac
L
a
L
b
L
"M2"
c
L
c
-1.0
"T2"
Slika 5.4
Posmatraju}i uticajnu liniju za momenat M1, mo`emo zaklju~iti da optere}enje
na prepustu smanjuje momenat u polju. To zna~i da se pokretno optere}enje ne smije
staviti na prepust, ukoliko tra`imo mjerodavni momenat za dimenzioniranje presjeka u
polju.
5.2. Integracija uticajnih linija
Pomo}u uticajnih linija je mogu}e dobiti vrijednosti uticaja od bilo kakvog
optere}enja mno`enjem stvarnog optere}enja sa ordinatama uticajnih linija. Ovaj
postupak se naziva integracija uticajnih linija. U nastavku }e se izvesti izrazi za
integraciju uticajnih linija uslijed djelovanja osnovnih optere}enja koja mogu djelovati
na linijski nosa~.
33
Statika I
Uticajne linije
Koncentri~na sila
P
Po{to je po definiciji 1 vrijednost uticaja od sile ~ija
je vrijednost 1.0, jasno je da }e vrijednost istog tog
uticaja od sile P biti jednak:
Z = P 1
Kontinuirano optere}enje
q
a
Z = q (x )dx = q ( x )dx = q A
b
q1
qT
q2
xT
Z = q1 A +
q2 q1
xT A = qT A
ba
q q1
Z = q( x ) ( x )dx = q1 + 2
x ( x )dx
ba
a
a
P
2
Z = P 1 P 2 =
M
(1 2 ) = M tan
d
34
Statika I
Uticajne linije
q
2
1=2
F1 F2 F3 F4
max
d
Jedna od sila se postavlja iznad maksimalne ordinate i provjerava se da li su
zadovoljene nejedna~ine:
RL R RD
a
d
b
RL R RD
a
d
b
(5.1)
gdje su: a - odstojanje od krajnje lijeve sile do sile koja se nalazi iznad maksimuma
b - odstojanje od krajnje desne sile do sile koja se nalazi iznad maksimuma
35