Skripta 1dio

Statika I
1. Uvod
1. UVOD
1.1.
Predmet izu~avanja
Prilikom projektovanja objekata, zadatak gra|evinskih inènjera je da osmisle projektuju konstrukciju koja }e osigurati funkcionalnost objekta pri djelovanju
o~ekivanih vanjskih uticaja na objekat. Drugim rije~ima, zadatak konstruktera je da
odabere dimenzije i raspored svih konstruktivnih elemenata, kao i materijal od kojih }e
se ti konstruktivni elementi napraviti.
Jedini na~in da se do|e do optimalnih dimenzija konstruktivnih elemenata je da
se prora~unaju naprezanja i pomjeranja konstrukcije uslijed djelovanja vanjskih uticaja.
Dakle, potrebno je prvo sagledati sve uticaje koji djeluju na konstrukciju i brojno ih
izraziti. Taj dio prora~una se naziva analiza optere}enja. Nakon toga, se osmisli
konstrukcija koja to optere}enje moè prenijeti na tlo, a potom je potrebno matemati~ki
provjeriti i dokazati da ne}e do}i do prevelikih naprezanja ili pomjeranja te
konstrukcije. Pri tome je potrebno usvojiti niz pretpostavki, pomo}u kojih se realna
konstrukcija zamjenjuje matemati~kim modelom koji je mogu}e matemati~ki
analizirati. Ovaj dio prora~una se naziva modeliranje konstrukcije. Kori{tenjem fizi~kih
zakona, a na osnovu usvojenih pretpostavki i konstruktivnog modela vr{i se prora~un
naprezanja unutar konstrukcije i prora~un pomjeranja svih ta~aka konstrukcije. Na
osnovu dobivenih rezultata vr{i se dimenzioniranje konstruktivnih elemenata.
Savremena analiza konstruktivnih sistema podrazumijeva upotrebu ra~unara i
odgovaraju}ih softvera za prora~un i dimenzioniranje konstrukcija. To zna~i da se sada
zadatak inìnjera konstruktera sastoji u tome da napravi analizu optere}enja, osmisli
model konstrukcije (sve ~e{}e trodimenzionalni) i unese ga u memoriju ra~unara.
Nakon toga, dobivaju se rezultati prora~una na kompletnom modelu: presje~ne sile,
pomjeranja, deformacije, naponi, a ukoliko to èlimo i dimenzije popre~nih presjeka,
odnosno koli~ine i raspored armature. Obzirom da su moderni softverski paketi za
analizu konstrukcija opremljeni modulima pomo}u kojih se unos podataka obavlja
grafi~ki na prili~no jednostavan na~in, ~ini se da je cijeli proces analize konstrukcije
prili~no jednostavan i nije zahtijevan sa aspekta poznavanja teorije na kojoj se zasniva
analiza konstrukcija.
Me|utim, u opisanom procesu analize konstrukcije mogu se dobiti pogre{ni
rezultati, koji mogu biti posljedica gre{ke u analizi optere}enja, gre{ke u modeliranju
(naj~e{}e) ili gre{ke u prora~unu. Obzirom da je za ta~nost rezultata prora~una uvijek
odgovoran isklju~ivo projektant, pred njega se postavlja jako zahtijevan zadatak da
provjeri ta~nost prora~una. Uz upotrebu ra~unara ovaj zadatak postaje jo{ teì, jer je
sam prora~un van kontrole projektanta. To zna~i da projektant mora biti sposoban
procijeniti ta~nost rezultata koji su dati na kompletnom (~esto i vrlo sloènom) modelu,
a samo na osnovu ulaznih podataka. Jasno je da je za ovakav zadatak potrebno bolje
razumijevanje pona{anja konstrukcije u odnosu na tradicionalni pristup gdje se sloèna
konstrukcija rastavljala na niz jednostavnijih sistema koji su se ra~unali odvojeno.
Dakle, konstrukcije projektuju i analiziraju projektanti - konstrukteri, a ra~unari
su sredstvo da se analiza sprovede kvalitetnije, jer je omogu}ena analiza vi{e varijanti
konstruktivnih rje{enja i analiza uticaja pojedinih korekcija konstruktivnog sistema na
rezultate prora~una. Pri tome, ovakva kvalitetna analiza podrazumijeva da projektant u
1
You created this PDF from an application that is not licensed to print to novaPDF printer (http://www.novapdf.com)
Statika I
1. Uvod
potpunosti razumije pona{anje konstrukcije pod raznim uticajima i da u potpunosti

vlada metodama koje se koriste u svim fazama analize.
U okviru predmeta Statika I i Statika II prou~avaju se teoretske osnove i metode
analize linijskih i najjednostavnijih povr{inskih nosa~a kao deformabilnih sistema. Pod
pojmom linijski nosa~ podrazumijeva se konstruktuvni element ~ije se dvije dimenzije
mogu zanemariti (stubovi i grede), a povr{inski nosa~i se elementi kod kojih se
zanemaruje jedna dimenzija (plo~e, zidovi i ljuske).
Tradicionalno, svi linijski nosa~i se dijele na stati~ki odre|ene i stati~ki
neodre|ene nosa~e. Za prora~un presje~nih sila i napona stati~ki odre|enih linijskih
nosa~a, koji su dijelom izu~avani u okviru predmeta Otpornost materijala I, uvjeti
ravnoteè su dovoljni, tako da nema potrebe uzimati deformabilnost nosa~a u obzir.
Drugim rije~ima, takvi linijski sistemi se tretiraju kao skup krutih tijela me|usobno
povezanih krutim ili zglobnim vezama.
Naravno, ukoliko èlimo izra~unati pomjeranja stati~ki odre|enih nosa~a
potrebno je {tapove takvog sistema tretirati kao deformabilna tijela. U okviru predmeta
Statika 1 zadatak }e biti prou~avanje metoda za odre|ivanje presje~nih sila, pomjeranja
i deformacija stati~ki odre|enih nosa~a.
1.2.
Osnovne jedna~ine mehanike
Osnovni zadatak u mehanici jeste da se izra~unaju pomjeranja nekog

deformabilnog sistema uslijed djelovanja vanjskih uticaja. Vanjski uticaji mogu biti:
optere}enja, zadata pomjeranja pojedinih ta~aka ili temperaturne promjene. Svi ovi
uticaji su mjerljivi i smatraju se poznatim prije po~etka prora~una. Pomjeranja sistema
su nepoznate veli~ine i zadatak je da se za date rubne uvjete izra~unaju pomjeranja.
Direktna veza izme|u vanjskih uticaja i rezultiraju}ih pomjeranja ne postoji, pa se
uspostavlja posredna veza uvo|enjem novih nepoznatih veli~ina: napona i deformacija.
Svaki mehani~ki problem se matematski moè opisati pomo}u tri seta diferencijalnih
jedna~ina kojima se uspostavlja veza izme|u poznatih vanjskih uticaja i nepoznatih
napona, deformacija i pomjeranja. U ovom dijelu }e se pokazati oblik tih jedna~ina za
op{ti problem u mehanici, bez izvo|enja. Sve ove jedna~ine kao i kori{teni pojmovi su
detaljno obja{njeni u predmetima Otpornost materijala I i II.
Jasno, da bi se diferencijalne jedna~ine rije{ile, potrebno je zadati i rubne uvjete.
Pod rubnim uvjetima se podrazumijevaju unaprijed zadate vrijednosti pomjeranja ili
napona u pojedinim ta~kama sistema. Stoga se ~esto u literaturi mehani~ki problemi
nazivaju i problemi rubnih vrijednosti u mehanici.
JEDNAÎNE RAVNOTE@E
Diferencijalne jedna~ine ravnoteè se dobivaju iz uvjeta da je vektorski zbir svih
sila koje djeluju na infinitezimalni segment (kvadar) nekog tijela jednak nuli.
(1.1)
ili u razvijenom obliku:
2
Statika I
1. Uvod
x
x
xy
x
xz
xy
xz
z
xy
yz
yz
bx
by
bz
0
0
0
gdje je b vektor zapreminskih sila koje djeluju na infinitezimalni kvadar.

Uvjet ravnoteè se moè postaviti i u integralnom obliku, pomo}u principa
virtualnih radova (Mehanika II) ili na osnovu razmatranja energetskih uvjeta ravnoteè,
{to }e, za {tapne elemente, biti pokazano kasnije.
KONSTITUTIVNE JEDNAÎNE
Konstitutivnim jedna~inama se uspostavlja veza izme|u napona i deformacija. U
op{tem slu~aju veza izme|u napona i deformacija se predstavlja jedna~inom:
(1.2)
U gornjoj jedna~ini
je tenzor napona, je ukupni tenzor deformacija, o je
tenzor tzv. po~etnih deformacija i C je konstitutivni tenzor. Konstitutivnim tenzorom se
definiraju fizi~ke osobine materijala. U najop{tijem slu~aju, ovo je tenzor ~etvrtog reda,
definiran 81 parametrom, jer tenzori napona i deformacija imaju po 9 parametara.
Me|utim, uvo|enjem pretpostavke da je materijal homogen, izotropan i linearno
elasti~an, broj potrebnih parametara za definiranje ovog tenzora se definira na dva.
Po{to su tenzori napona i deformacija simetri~ni, mogu se prikazati kao vektori sa {est
~lanova a, u skladu s tim, konstitutivni tenzor kao matrica dimenzija 6x6. Parametri
kojima se definira tenzor mogu biti:
Ei
- Young-ov modul elasti~nosti i Poisson-ov koeficijent
K i G - zapreminski i smi~u}i modul

i
- Lame-ovi koeficijenti
Me|usobne veze izme|u ovih koeficijenata su date u Tabeli 1.1.
3
Statika I
1. Uvod
K,G
E,
K=
E
31 2
G=
E
21
E=
9 KG
3K G
3 K 2G
2 3K G
2
3
2
3
E
1 2
E
21
Tabela 1.1. - Zavisnost uobi~ajenih parametara elasti~nosti

Prema tome veza izme|u napona i deformacija za linearno elasti~no pona{anje,
ukoliko nema po~etnih deformacija, se moè napisati kao:
1
y
z
xy
0
0
xz
E
1 2
1
0
0
0
yz
0
0
0
0
0
0
0
1 2
0
0
0
0
0
0
1 2
0
0
0
0
0
0
1 2
x
y
z
1
2
xy
1
2
xz
1
2
yz
(1.3)
Pojam po~etnih deformacija je vezan za one deformacija koje se javljaju bez

pojave napona. Tipi~an uzrok pojave ovakvih deformacija jeste promjena temperature,
gdje se naponi javljaju jedino ako je deformacija sprije~ena. Na slici 1.1a) uslijed
ravnomjernog zagrijavanja ta~ka B }e se pomjeriti udesno i svaka ta~ka {tapa }e imati
aksijalnu deformaciju, a naponi }e, prema jedna~ini (1.2) biti jednaki nuli. Ukoliko se
pomjeranje ta~ke B sprije~i, uslijed ravnomjernog zagrijavanja }e se pojaviti aksijalni
naponi pritiska, a deformacija }e biti jednaka nuli.
a)
b)
t>0, = o, =0
t>0, =0, =-E
4
Statika I
1. Uvod
GEOMETRIJSKE JEDNAÎNE
Geometrijske jedna~ine predstavljaju vezu izme|u pomjeranja i deformacija. U
op{tem slu~aju veza izme|u pomjeranja i deformacija je data slijede}om jedna~inom:
1
2
gdje je:
u
x
u
y
u
z
v
x
v
y
v
z
w
x
w
y
w
z
uT
(1.4)
u, v i w su komponente pomjeranja u pravcu osovina x, y i z, respektivno

Iz jedna~ine (1.3) dobivamo:
x
u
;
x
v
;
y
w
;
z
xy
yx
yz
zy
xz
zx
u
y
v
z
u
z
v
x
w
y
w
x
Kako je vidljivo iz gornjih jedna~ina, deformacija se defini{e kao razlika

pomjeranja izme|u dvije ta~ke deformabilnog tijela. Dakle, pojam pomjeranja je vezan
za ta~ku deformabilnog tijela (kod krutog tijela pomjeranja svih ta~aka su jednaka), a
pojam deformacije je vezan za tijelo (kod krutog tijela deformacije su jednake nuli).
Napominje se da ovako definirana veza izme|u deformacija i pomjeranja zna~i da je
svaka deformacija uzrokovana nekim pomjeranjem, ali svako pomjeranje ne mora
uzrokovati deformaciju. Pomjeranja koja ne uzrokuju nikakvu deformaciju (niti napone)
nazivaju se kinematska pomjeranja ili pomjeranja krutog tijela (rotacija i/ili translacija).
Na slici 1.2. dio A-C se pomjera i deformi{e, a dio C-B se samo pomjera - translatira.
Jasno, na dijelu AC postoje aksijalni naponi, a na dijelu C-B ne.
A
Dakle, veze izme|u pojedinih veli~ina koje se koriste u analizi problema

mehanike mogu se {ematski prikazati kao na slici 1.3.
5
Statika I
1. Uvod
Vanjski
uticaji
ravnotea
naponi
konstitutivne
jedna ine
deformacije
pomjeranja
Za najve}i broj problema u mehanici nije mogu}e analiti~ki sprovesti ovaj

proces i na}i eksplicitno rje{enje, tj. direktnu vezu izme|u pomjeranja i vanjskih
uticaja. Razvojem ra~unara i numeri~kih metoda, posebno metode kona~nih
elemenata, stvorena je mogu}nost numeri~kog rje{avanja gotovo svih problema u
mehanici. Jedini ograni~avaju}i faktor jeste odre|ivanje ulaznih parametara, {to za
kompleksne probleme moè biti jako zahtijevan zadatak.
Me|utim, za razli~ite tipove problema, mogu}e je uvesti odre|ene pretpostavke
koje omogu}uju analiti~ko rje{avanje tih problema. Jedan od takvih problema jeste
linearna analiza linijskih konstruktivnih elemenata.
6
Statika I
2. Vanjski uticaji
2. VANJSKI UTICAJI
2.1. Osnovni principi modeliranja konstrukcija
Kako je u Uvodu navedeno, analizu neke realne konstrukcije je mogu}e uraditi
jedino ako se njeno pona{anje idealizira i zanemare uticaji koji ne uti~u bitno na
rezultate koji su bitni za dimenzioniranje konstrukcija. Idealiziranje, tj. usvajanje raznih
pretpostavki kojim se pojednostavljuje prora~unski model, se vr{i u svim fazama
analize, po~ev od analize optere}enja do dimenzioniranja konstrukcije. Osnovni
princip pri modeliranju svake konstrukcije je da treba napraviti {to jednostavniji model
koji }e dati rezultate koji pribli`no odgovaraju stvarnom pona{anju konstrukcije.
Naravno, posljedica svakog pojednostavljivanja modela je odre|ena gre{ka u
rezultatima. Iz ove kolizije se javlja i glavni problem pri modeliranju svake konstrukcije:
procijeniti {ta se moè zanemariti pri rje{avanju odre|enog problema, a da rezultati
ostanu dovoljno ta~ni. Da bi se ova procjena mogla uraditi kvalitetno, potrebno je, osim
poznavanja metoda kojima se analizira problem, poznavati i pona{anje odre|enih
tipova konstrukcija koje zavisi od materijala (beton, metal ili drvo), usvojenog
konstruktivnog sistema, optere}enja, na~ina rje{avanja odre|enih detalja itd.
Posebno je va`no naglasiti da modeliranje svih detalja koji se izvode na realnoj
konstrukciji ne garantuje pove}anu ta~nost rezultata. Drugim rije~ima, nekada se sa
jednostavnijim modelom mogu dobiti bolji rezultati, posebno ako se prora~un vr{i
metodom kona~nih elemenata, koja se danas naj~e{}e koristi. U nekim slu~ajevima
stepen detaljiranja modela zavisi od toga koji nas rezultati interesuju. Naime, mogu}e je
jedan dio konstrukcije modelirati tako da uop{te ne odgovara realnom stanju ukoliko
pona{anje tog dijela konstrukcije ne uti~e bitno na rezultate koji su cilj analize.
2.2. Analiza optere}enja
Osnovna svrha konstrukcija jeste da prenesu vanjsko optere}enje na tlo. Vanjske
sile uvijek djeluju ili na nekoj povr{ini (snijeg, vjetar, korisna optere}enja itd.) ili kao
zapreminske sile (sopstvena teìna). Jasno, pri stvaranju modela potrebno je u okviru
analize optere}enja svesti realna optere}enja na modelirana optere}enja koja se mogu
aplicirati na odabrani model konstrukcije, {to zna~i da se linijski sistemi optere}uju
linijskim raspodjeljenim optere}enjima, te koncentrisanim silama i momentima.
Analiza optere}enja je po~etni korak pri svakoj analizi konstrukcija, koji po~inje
tako da se identificiraju svi slu~ajevi optere}enja. Pod pojmom slu~aj optere}enja
podrazumijeva se sistem vanjskih sila ili uticaja koji na konstrukciju djeluju
istovremeno. U principu na konstrukciju mogu djelovati gravitacione sile, vjetar i
seizmi~ke-inercijalne sile, te pritisak vode ili tla kod uronjenih, odnosno ukopanih
konstrukcija. Me|utim, pored ovih sila, na konstrukciju mogu djelovati i drugi uticaji,
koji izazivaju naprezanja u konstrukciji a nisu sile, kao {to su promjena temperature,
slijeganje oslonaca ili uticaji reologije materijala (npr. skupljanje ili te~enje btona). Ovi
uticaji se, ako je potrebno, tako|er obuhvataju analizom optere}enja.
Kada se identificiraju svi slu~ajevi optere}enja, ona se modeliraju i prilago|avaju
odabranom modelu konstrukcije. Ukoliko se modelira kompletna konstrukcija sa
povr{inskim elementima koji primaju optere}enje, tada je analiza optere}enja relativno
jednostavna, jer se raspodjela optere}enja na linijske nosa~e ra~una softverski prema
deformacijama metodom kona~nih elemenata. U tabeli 2.1. je pokazan primjer analize
7
Statika I
2. Vanjski uticaji
optere}enja za krovnu plo~u, ~ija je dispozicija pokazana na slici 2.3. Plo~a je

oslonjena na ramove koji se prostiru u oba pravca, s tim da je na jednoj strani plo~a
konzolno prepu{tena.
Iz ovog primjera je vidljivo da se korisno optere}enje aproksimira jako grubo.
Realno optere}enje u ovom primjeru su vozila koja se mogu kretati ili stajati i ~ija se
teìna na konstrukciju prenosi preko to~kova. Dakle, realniji model optere}enja bi bio
niz povr{inskih optere}enja koja bi djelovala na povr{ini koja odgovara kontaktnoj
povr{ini gume i asfalta. Ovakav model bi opet zavisio od vrste vozila, dimenzija guma,
optere}enje bi bilo pokretno itd. Sasvim je o~igledno da bi takav model optere}enja
onemogu}io bilo kakvu analizu plo~e, jer bi bio suvi{e komplikovan i ovisio bi od niza
parametara koje nije mogu}e utvrditi. Umjesto toga, usvaja se jednoliko podijeljeno
optere}enje, ~ija je vrijednost ne{to ve}a od o~ekivane, {to daje rezultate koji su na
strani sigurnosti (ve}e dimenzije konstruktivnih elemenata). Vrijednosti korisnog
optere}enja, zavisno o namjeni prostora koji }e se koristiti iznad konstrukcije, su date
propisima.
Ly
2
Lx
opis slojeva
A)STALNO OPTERE]ENJE
1 asfalt
2 estrih
3 hidroizolacija
4 stiropor
5 hidroizolacija
6 nagibni beton
7 armiranobetonska plo~a
STALNO OPTERE]ENJE
B)KORISNO OPTERE]ENJE
korisno optere}enje za garaè i parkirne povr{ine,
prema JUS U.C7.121
KORISNO OPTERE]ENJE
Lk
debljina
m
0.035
0.085
0.01
0.055
0.004
0.0925
0.20
g
kN/m2
kN/m3
22
22
10
1
10
24
25
p=
0.77
1.87
0.10
0.06
0.04
2.22
5.0
12.56
pk=
2.50
2.50
8
Statika I
2. Vanjski uticaji
Ukoliko se konstrukcija modelira i ra~una tako da se posebno ra~una plo~a, a

posebno ramovi, tada je za prora~un ramova potrebno izvr{iti dodatnu analizu
optere}enja kojom bi se odredilo optere}enje koje djeluje na ram kao linijski model.
Ukoliko plo~a ima oslonce u oba pravca, pretpostavlja se da ne jednu gredu otpada
optere}enje sa povr{ine ome|ene pravcima koji se pod uglom od 45o povla~e iz uglova
plo~e. Konkretno za primjer pokazan na slici 2.3. prora~unski modeli sa odgovaraju}im
optere}enjem su pokazani na slici 2.4.
RAM A:
p ly / 2
q1
RAM B:
p ly / 2
q2
RAMOVI 1 i 2
p lK
p lY / 2
Ramovi A i B se me|usobno razlikuju po optere}enju, jer se na ram B prenosi i

kompletno optere}enje od konzolnog dijela plo~e.
Poseban problem mogu predstavljati pokretna optere}enja koja imaju ve}u
vrijednost (prora~un saobra}ajnih objekata) i gdje presje~ne sile znatno zavise i od
poloàja tog optere}enja. Tada je potrebno postaviti optere}enje tako da se dobiju
maksimalne presje~ne sile u presjeku koji se èli dimenzionirati. Ovaj problem se
rje{ava kori{tenjem uticajnih linija, {to }e kasnije biti detaljno obja{njeno.
Pojedina optere}enja zahtijevaju sloèniju analizu. Ovo se posebno odnosi na
seizmi~ka optere}enja i optere}enja vjetrom, gdje se vrijednost vanjskih sila dobiva
posebnim analizama, ~ije su osnove i potrebni ulazni podaci dati posebnim propisima.
9
Statika I
3. Teorija {tapa
3. TEORIJA [TAPA
3.1. Definicija {tapa
Svaka realna konstrukcija zauzima neku zapreminu u prostoru i strogo govore}i
svaki konstruktivni element je trodimenzionalan. Savremena nau~na dostignu}a
omogu}avaju da se svaki konstruktivni element i kompletna konstrukcija modelira
pomo}u trodimenzionalnih elemenata. Me|utim, radi niza tehni~kih pote{ko}a, a
ponajprije radi jako oteàne kontrole i pra}enja rezultata, ovakvi modeli se ne koriste
pri analizi konstrukcija. U cilju dobivanja {to jednostavnijeg matematskog modela za
analizu, za razne elemente se uvode razli~ite pretpostavke na osnovu kojih se razvijaju
metode rje{avanja tih elemenata. Osnovna podjela vezana je za dimenzije
konstruktivnih elemenata. Elementi kod kojih na pona{anje uti~u sve tri dimenzije se
koriste pri prora~unu brana, nasutih objekata, za modeliranje tla pri analizi temeljnih
plo~a itd. Ukoliko je jedna dimenzija zanemarljiva u odnosu na druge dvije, tada se
radi o povr{inskim elementima: plo~e, ljuske, zidovi itd. Analiza ovakvih elemenata se
prou~ava u predmetu Teorije povr{inskih nosa~a.
. Ovakvim elementima modeliramo stubove, grede, zatege, spregove itd.
[tapovima se mogu modelirati i plo~e ili zidovi kod kojih jedna dimenzija nema uticaja
na rezultate. Na slici 3.1. prikazana je plo~a oslonjena na dva zida i model proste grede
kojim se dobivaju uticaju po metru du`nom {irine plo~e.
[tap je ograni~en omota~em

i bo~nim plohama Aj i Ak. Prema definiciji {tapa,
veli~ina bo~nih ploha je zanemarljiva u odnosu na povr{inu omota~a. Pri analizi
konstrukcija {tapovi se zamjenjuju linijama koje predstavljaju osovinu {tapa. Osovina
{tapa je linija koja povezuje teì{ta
i ploha Aj i Ak i prolazi kroz teì{te svakog
popre~nog presjeka - Slika 3.2. Ta~ke i nazivaju se ~vorovi {tapa.
Pri analizi konstruktivnih sistema, uticaji na {tapu se prikazuju u lokalnom
koordinatnom sistemu {tapa. Lokalni koordinatni sistem {tapa je ustvari prirodni
koordinatni sistem, gdje je osovina x uvijek u pravcu tangente na {tap, a druge dvije
osovine su u pravcu glavnih osa inercije popre~nog presjeka u posmatranoj ta~ci.
10
Statika I
3. Teorija {tapa
Ukoliko se radi o pravom {tapu tada se za kompletan {tap definira jedan lokalni
koordinatni sistem, a za krivi {tap definira se lokalni sistem u svakoj ta~ci {tapa.
omota
osovina {tapa
Ak
Aj
Osovina {tapa moè biti prava i kriva. Jasno analiza pravolinijskih {tapova je
jednostavnija. Pretpostavlja se da svako optere}enje djeluje u osovini {tapa. [tap moè
imati ili konstantan ili promjenljiv popre~ni presjek. Osim toga, osovina {tapa moè
leàti u jednoj ravni (ravan {tapa). U daljem tekstu razmatra}e se isklju~ivo ovakvi
{tapovi.
3.2. Osnovne pretpostavke
Osim pretpostavki koje proizilaze iz definicije {tapa, u razvoju linearne teorije
{tapa, koja je predmet ovog kursa, uvode se slijede}e pretpostavke:
a. Materijal od kojeg su napravljeni {tapovi se pona{a po Hook-ovom zakonu,
odnosno idealno elasti~no, {to zna~i da je veza izme|u napona i
deformacija definirana jedna~inom (1.4)
b. Pomjeranja su mala, tako da se uvjeti ravnoteè postavljaju pod
pretpostavkom da optere}enje djeluje na nedeformisanom {tapu
c. Na {tapove djeluje stati~ko optere}enje, tj. optere}enje se nanosi tako sporo
da se ne mogu javiti inercijalne sile
d. Deformacije su male, {to za posljedicu ima linearnu vezu izme|u
deformacija i pomjeranja
e. Bernoulli-jeva hipoteza: ravni presjeci okomiti na osovinu grede ostaju ravni
i okomiti na osovinu i nakon deformacije
Jasno je da nijedna od ovih pretpostavki kod realnih gra|evinskih konstrukcija
nije zadovoljena, ali se smatra da gre{ke koje nastaju njihovim uvo|enjem
zanemarljive. S druge strane, uvo|enje ovih pretpostavki omogu}ava da se naponi,
deformacije i pomjeranja jednozna~no analiti~ki sra~unaju na osnovu zadatih vanjskih
uticaja, karakteristika materijala i popre~nih presjeka, te geometrije konstruktivnog
sistema.
U narednim poglavljima }e se pokazati izvo|enje osnovnih jedna~ina mehanike
uzimaju}i u obzir gornje pretpostavke. Treba naglasiti da uvedene pretpostavke
obezbje|uju linearnost prora~una {to za posljedicu ima da vaì zakon superpozicije, tj.
uticaji od vi{e optere}enja na konstrukciju su jednaki zbiru uticaja od svakog
optere}enja koje djeluju pojedina~no na istu konstrukciju.
11
Statika I
3. Teorija {tapa
3.4. Jedna~ine ravnoteè

O~igledno je da optere}enje uvijek djeluje na deformisanu konfiguraciju {tapa.
To zna~i da bi za ta~no postavljanje jedna~ina ravnoteè trebalo uzeti u obzir da su
napadne ta~ke vektora vanjskog optere}enja promijenile poloàj u odnosu na po~etnu
konfiguraciju, jer je do{lo do njihovog pomjeranja. Me|utim, u slu~aju kada su
pomjeranja mala u odnosu na duìnu {tapa ({to naj~e{}e jeste slu~aj kod gra|evinskih
konstrukcija) ovi uticaji se mogu zanemariti. Za neke tipove konstrukcija, a posebno za
neke konstruktivne elemente, ovi uticaji se ne mogu zanemariti i potrebno je uvjete
ravnoteè postaviti na deformisanoj konstrukciji. Teorija bazirana na ovakvim uvjetima
ravnoteè naziva se Teorija II reda.
Pri postavljanju uvjeta ravnoteè koristi se jedna~ina (1.1), uzimaju}i u obzir
definiciju {tapa. Dakle, ravnoteà se postavlja na osovini nedeformisanog {tapa
infinitezimalne duìne (jedna~ina (1.1) vaì za kvadar), a naponi koji djeluju u
popre~nim presjecima (presjeci okomiti na os {tapa) na krajevima posmatranog
segmenta se zamjenjuju silama koje se dobivaju redukcijom napona na teì{te tih
popre~nih presjeka, odnosno osovinu {tapa. Ovako dobivene sile nazivaju se presje~ne
ili unutra{nje sile i u op{tem slu~aju ih ima {est:
1. Normalna sila jednaka sumi normalnih napona koje djeluju na presjek
N
(3.1)
dA
2. Transverzalna sila u ravni {tapa jednaka sumi smi~u}ih napona koji djeluju u
presjeku u ravni {tapa
Ty
(3.2)
dA
xy
A
3. Transverzalna sila okomito na ravan {tapa jednaka sumi smi~u}ih napona

koji djeluju u presjeku okomito na ravan {tapa
Tz
xz
(3.3)
dA
4. Momenat torzije jednak momentu kojeg smi~u}i naponi prave oko osovine x
prirodnog koordinatnog sistema
Mx
xz
xy
dA
(3.4)
5. Momenat savijanja oko osovine koja je u ravni {tapa, jednak momentu kojeg
normalni naponi prave oko osovine y (osovina u ravni {tapa okomita na
osovinu x) prirodnog koordinatnog sistema
My
dA
(3.5)
6. Momenat savijanja oko osovine koja je okomita na ravan {tapa, jednak

momentu kojeg normalni naponi prave oko osovine z (osovina okomita na
ravan {tapa) prirodnog koordinatnog sistema
Mz
dA
(3.6)
12
Statika I
3. Teorija {tapa
Bitno je napomenuti da tenzor napona na popre~nom presjeku {tapa ima samo

tri komponente razli~ite od nule: x , xy , xz . Ukoliko se {tap presije~e nekom ravni koja
nije okomita na osovinu {tapa tenzor napona moè imati sve komponente razli~ite od
nule. Jasno, pri rje{avanju linijskih sistema koriste se samo popre~ni presjeci.
Ukoliko je {tap optere}en optere}enjem koje djeluje samo u ravni {tapa, tada
nema smi~u}ih napona xz , a normalni naponi x i smi~u}i naponi xy su simetri~ni u
odnosu na osovinu y, tako da su integrali u jedna~inama (3.3) - (3.5) jednaki nuli. Tada
postoje samo dvije presje~ne sile u ravni {tapa i jedan momenat savijanja okomit na
ravan {tapa. Radi jednostavnosti izvo|enje uvjeta ravnoteè je pokazano za {tap koji je
optere}en u svojoj ravni. Na slici 3.3. je prikazan beskona~no mali segment duìne ds,
sa radijusom zakrivljenosti R, optere}en u ravni rezultantama pripadaju}eg okomitog i
uzdu`nog optere}enja. Lokalni koordinatni sistem }emo postaviti na lijevi kraj
segmenta, tako da je osa x tangenta na segment u ta~ci j.
pyds
y
x
pxds
Mz
Mz+dMz
Ty
j
Nx+dNx
Ty+dTy
R
Nx
d
Jedna~ine ravnoteè se jednostavno dobivaju postavljanjem tri uvjeta ravnoteè.

Pri tome treba uzeti u obzir da se radi o infinitezimalnom segmentu, odnosno da:
d
0 sin d
d
i cos d
1.
x
0 : Nx
Nx
dN x
Ty d
dTy d
px ds
p y dsd
Zanemarivanjem infinitezimalnih veli~ina vi{eg reda dobiva se:

dN x Ty d
px ds
0 , a dijeljenjem sa ds i uzimaju}i ds
dN x
ds
0 : Ty
Ty
dTy
Nx d
Ty
R
px
dN x d
Rd
dobivamo:
(3.7)
p y ds
px dsd
13
Statika I
3. Teorija {tapa
Odnosno koriste}i isti postupak:

dTy
Nx
R
ds
Mk
0 : Ty ds M z
Mz
dM z
py
(3.8)
p y ds 2 / 2 0
N x dsd
dM z
ds
Ty
(3.9)
Ukoliko se radi o pravom {tapu, gornji izrazi postaju jo{ jednostavniji:
; ds
dN x
dx
dTy
dx
dx
dM z
dx
px
py
Ty
(3.10)
Koriste}i iste principe, mogu se izvesti i diferencijalne jedna~ine ravnoteè za

{tap u ravni, koji je optere}en i optere}enjem koje je okomito na ravan {tapa. U tom
slu~aju javljaju se i transverzalne sile okomite na ravan {tapa i momenat u ravni {tapa
okomit na os {tapa.
dTz
ds
dM y
ds
pz
(3.11)
Tz
(3.12)
Gornjim izrazima date su diferencijalne veze za sve presje~ne sile {tapa u ravni
osim momenta torzije. Moment torzije se jedino moè javiti uslijed vanjskog momenta
torzije, koji moè djelovati kontinuirano du` {tapa (npr. ispust sa jedne strane du`
grede). Teoretski i ostala dva momenta se mogu zadati kao kontinuirano optere}enje {to
bi pro{irilo jedna~ine (3.9) i (3.12) dodatnim ~lanom. Me|utim, u praksi se takvo
optere}enje ne moè javiti. Dakle za moment torzije se moè napisati:
dM x
ds
mx
(3.13)
gdje je mx raspodijeljeni moment torzije koji djeluje po duìni {tapa.
14
Statika I
4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a
4. PRORAÛN STATI^KI ODRE\ENIH NOSAÂ

4.1. Stati~ka odre|enost i kinematska stabilnost
Ukoliko neki elasti~ni linijski sistem ima dovoljno rubnih uvjeta koji su izraèni
preko sila, tada se gornje diferencijalne jedna~ine ravnoteè mogu rije{iti neovisno od
ostalih jedna~ina i tada govorimo o stati~ki odre|enim sistemima. Naravno, poznato je
da se sile i naponi na stati~ki odre|enim nosa~ima ne ra~unaju rje{avanjem
diferencijalnih jedna~ina. Me|utim, treba primijetiti da se u principu koriste isti uvjeti
ravnoteè, a jedina je razlika {to se oni postavljaju na segmentima {tapa ili segmentima
konstrukcije kona~ne veli~ine, umjesto na beskona~no malim segmentima, kako je
ovdje pokazano. Rubni uvjeti za sile ustvari su uvjeti ravnoteè iz kojih nalazimo
reakcije stati~ki odre|enih nosa~a.
Primjer 4.1: Posmatrajmo prav {tap u ravni. Na krajevima {tapa se nalaze ~vorovi A i B.
B
Svaki ~vor se moè pomjeriti na tri nezavisna na~ina: translacije u dva ortogonalna
pravca i jedna rotacija 1 . To zna~i da je u svakom ~voru mogu}e postaviti po tri rubna
uvjeta, kojim }e se unaprijed definisati ili pomjeranje ili sila. Nije mogu}e u jednom
~voru kao rubni uvjet zadati istovremeno i silu i pomjeranje. Dakle, u jednom ~voru se
mogu zadati slijede}i rubni uvjeti:
a) slobodan ~vor sve sile (M, T i N) su jednake nuli, pomjeranja su nepoznata
b) pokretni oslonac translacija u jednom pravcu jednako nuli (sila u tom
pravcu nepoznata), a rotacija i translacija u drugom pravcu nepoznati
(momenat i sila u tom pravcu jednaki nuli)
c) nepokretni oslonac translacija u oba pravca jednako nuli (nepoznate sile) i
momenat jednak nuli (nepoznata rotacija)
d) pokretno uklje{tenje translacija u jednom pravcu i rotacija jednaka nuli (sila
i momenat nepoznati), translacija u drugom pravcu nepoznato (sila u tom
pravcu jednaka nuli)
e) uklje{tenje sva tri pomjeranja jednaka nuli, M, T i N nepoznati
a)
b)
c)
d)
e)
Podrazumijeva se da je vor dio tapa, a ne ta ka, jer ta ka, kao bezdimenzionalna, se ne moe rotirati oko
svoje ose, ve samo translatorno pomjerati. tap kao tijelo sa dimenzijama moe rotirati oko svoje osi. Vidi sliku
4.2.
15
Statika I
Evo nekih mogu}nosti kako se na posmatranom {tapu mogu zadati rubni uvjeti :
1. Ta~ke A i B slobodne sve sile u tim ta~kama su jednake nuli. [tap nije
konstrukcija i ne mogu se sra~unati sile, jer postoji {est rubnih uvjeta za sile, a
samo tri jedna~ine ravnoteè. U kinematici se ovakav {tap posmatrao kao kruto
tijelo i o~igledno je da se njegovo pomjeranje moè definisati sa tri parametra:
dva koja definiraju translaciju i jedan koji definira rotaciju mehanizam sa tri
stepena slobode kretanja.
2. Ta~ka A vezana nepokretnim osloncem, ta~ka B slobodna. [tap i dalje nije
konstrukcija, jer postoje ~etiri rubna uvjeta za sile jedan vi{e od broja
jedna~ina, a samo dva po pomjeranjima (mehanizam sa jednim stepenom
slobode kretanja).
3. Ta~ka A vezana nepokretnim osloncem, a ta~ka B pokretnim (prosta greda). [tap
je stati~ki odre|ena konstrukcija, jer postoje tri rubna uvjeta po silama (MA=0,
MB=0 i NB=0), tako da je mogu}e jednozna~no rije{iti tri jedna~ine ravnoteè.
B
4. Ta~ka A vezana uklje{tenjem, a ta~ka B slobodna (konzola). Stati~ki odre|ena

konstrukcija, sva tri rubna uvjeta po silama data u ta~ki B.
5. Ta~ka A vezana uklje{tenjem, a ta~ka B vezana pokretnim osloncem (pridràna
konzola). Sada imamo dva rubna uvjeta po silama (momenat i sila jednaki nuli u
ta~ki B) i ~etiri po pomjeranjima. Konstrukcija je stati~ki neodre|ena, jer
jedna~ine ravnoteè imaju vi{e rje{enja. Da bi se dobilo jednozna~no rje{enje
potrebno je upotrijebiti dodatne jedna~ine.
6. Obje ta~ke vezan nepokretnim osloncima. Konstrukcija je jednom stati~ki
neodre|ena, jer ima samo dva rubna uvjeta po silama.
7. Ta~ke A i B vezane uklje{tenjem (obostrano uklje{tena greda). Tri puta stati~ki
neodre|ena konstrukcija, jer je svih {est rubnih uvjeta dato po pomjeranjima i
nijedan po silama, tako da nedostaju tri rubna uvjeta po silama.
Primjer 4.2: Podijelimo posmatrani {tap na dva tako {to }emo na sredini dodati ~vor C.
u1xC
2
u xC
; u1yC
N C1
N C2 ; TC1
u 2yC ;
TC2 ; M C1
1
C
2
C
M C2
Sada imamo tri ~vora od kojih svaki ima po tri stepena slobode kretanja. Me|utim, u
ta~ki C {tapovi imaju ista pomjeranja i istu rotaciju {tapovi su u ta~ki C kruto vezani,
tako da kompletna konstrukcija i dalje ima tri stepena slobode kretanja. Posmatraju}i
odvojeno {tapove zaklju~ujemo da {tap 1 ima tri rubna uvjeta po silama u ta~ki A i
ukupno {est rubnih uvjeta u ta~ki C, koji glase: pomjeranja i sile u ta~ki C su jednake na
{tapovima 1 i 2. [tap 2 ima istih {est rubnih uvjeta u ta~ki C i tri rubna uvjeta po silama
u ta~ki B. Analizirajmo zadavanje raznih uvjeta na ovom primjeru.
A. Ukoliko u ta~ki C ostane kruta veza, njeno prisustvo ne}e uticati ni na jedan od
slu~ajeva iz gornjeg primjera. Naime, isijecanjem ta~ke C i postavljanjem uslova
16
Statika I
ravnoteè, dobivaju se tri jedna~ine ravnoteè sa tri nepoznate presje~ne sile u

ta~ki C, tako da se ne pove}ava niti broj nepoznatih sila, niti broj jedna~ina.
B. Postavimo u ta~ku C zglob. Time smo postavili dodatni rubni uvjet po silama, jer
umjesto jedne jedna~ine M C1 M C2 imamo dvije jedna~ine: M C1 0 i M C2 0 .
2
Automatski je smanjen jedan rubni uvjet po pomjeranjima jer je sada: C1
C .
To zna~i da }emo u slu~ajevima 3 i 4 iz prethodnom primjeru umjesto stati~ki
odre|enih konstrukcija imati mehanizme gdje ne moèmo odrediti sile iz
jedna~ina ravnoteè. U slu~aju 5 dobi}emo stati~ki odre|en, a u slu~aju 7 dva
puta stati~ki neodre|en nosa~. Slu~aj 6 je posebno interesantan pa }emo ga
analizirati odvojeno.
C.
Rubni uvjeti po silama su: {tap 1 - M 1A
0; M C1
0; TC1
TC2 ; N C1
N C2
{tap 2 - M B2
0; M C2
0; TC1
TC2 ; N C1
N C2
{to daje ukupno {est jedna~ina sa {est nepoznatih: transverzalne i normalne sile
u ta~kama A, B i C. Problem kod ovakve geometrije sistema je to {to se u pet
jedna~ina javljaju samo tri nepoznate transverzalne sile, a samo se jedna
jedna~ina odnosi na preostale tri nepoznate. Zbog toga ovaj sistem ne
predstavlja stati~ki odre|en nosa~. Ukoliko bi se ta~ka C pomakla van linije AB
sistem bi postao stati~ki odre|en, jer bi se u jedna~inama M C1 0 i M C2 0 , kao
promjenjive javile i normalne sile, ~ime bi se dobio kompletan sistem jedna~ina.
Dakle, pri projektovanju konstrukcije i stvaranju modela prvi uvjet je da
konstrukcija bude nosa~ (stati~ki odre|en ili neodre|en), tj. da ne bude mehanizam.
Kod linijskih sistema to se moè relativno jednostavno provjeriti na taj na~in {to se
pretpostavi da su svi {tapovi apsolutno kruti i provjeri se kinematska pomjerljivost
sistema ili stepen slobode kretanja.
Da bi se ovaj proces pojednostavio koristi se jedna~ina za prora~un stepena
slobode kretanja. Ukoliko posmatramo sistem u ravni sa n ~vorova, moèmo re}i da je
to ustvari n ta~aka, koje su me|usobno povezane {tapovima ili vezane za okolinu.
Po{to ta~ka u ravni ima dva stepena slobode kretanja, n ta~aka ima 2n nezavisnih
pomjeranja, odnosno 2n stepeni slobode kretanja. Svaki {tap predstavlja jednu vezu, tj.
smanjuje broj stepeni slobode kretanja za jedan. Kako smo vidjeli u primjeru 3.2. kruta
veza izme|u dva {tapa daje tri jedna~ine po pomjeranjima, {to zna~i da svaka kruta
veza izme|u dva {tapa oduzima dodatni stepen slobode kretanja. Na kraju potrebno je
oduzeti i btoj veza sa okolinom, {to nam daje jedna~inu za stepen slobode kretanja
sistema u ravni :
SSK=2n-s-c-r
(4.1)
gdje je n-broj ~vorova, s-broj {tapova, c-broj krutih veza i r-broj veza sa okolinom.
Ukoliko posmatramo sistem u prostoru, svaka ta~ka ima tri stepena slobode
kretanja, tako da jedna~ina glasi:
17
Statika I
SSK=3n-s-c-r
(4.2)
Ukoliko sistem ima suvi{e veza, tada }e gornje jedna~ine dati negativan rezultat,
{to zna~i da je sistem stati~ki neodre|en, odnosno stepen stati~ke neodre|enosti je
jednak negativnoj vrijednosti stepena slobode kretanja:
SSN=-SSK
(4.3)
Nagla{ava se da je stepen slobode kretanja mogu}e ta~no odrediti jedino

kinematskim razmatranjem, tj. ove jedna~ine ne daju uvijek ta~an rezultat, jer stepen
slobode kretanja osim broja veza ovisi i o tome kako su veze raspore|ene. Jedan od
takvih primjera je primjer 4.2., a na slici 4.3. dati su jo{ neki.
A
A
b) SSK=25-5-5-2=-2
a) SSK=23-2-1-3=0
A
c) SSK=24-4-0-4=0
d) SSK=25-5-2-3=0
U primjeru a) oslonci su postavljeni tako da cijeli sistem moè rotirati oko ta~ke
A. U primjeru b) sistem ima vi{ka unutra{njih, ali nema dovoljno vanjskih veza, tako da
rotira oko ta~ke A. Ako bi u ta~ku A postavili uklje{tenje, sistem bi bio tri puta stati~ki
neodre|en, iako bi se reakcije mogle odrediti iz uvjeta ravnoteè, jer unutra{nji {tapovi
imaju suvi{e rubnih uvjeta po pomjeranjima. U primjeru c) donji {tap je nema funkciju
veze, jer spaja dva nepokretna oslonca, tako da sistem ima horizontalno pomjeranje u
nivou gornje grede. U primjeru d) sistem moè rotirati oko ta~ka koja se nalazi na
presjeku pravca BG sa vertikalom kroz ta~ku A. Ovdje {tap BG nema funkciju veze jer
spaja dvije ta~ke koje su svakako kruto vezane. Ovi primjeri pokazuju da je osim broja
veza, pri odre|ivanju stati~ke odre|enosti potrebno voditi ra~una i o rasporedu veza.
18
Statika I
4.2. Odre|ivanje reakcija

Prvi korak pri prora~unu presje~nih sila, nakon odre|ivanja stati~ke odre|enosti,
kod stati~ki odre|enih nosa~a jeste odre|ivanje nepoznatih sila na mjestu i u pravcu
sprije~enih pomjeranja. Po{to se radi o stati~ki odre|enim nosa~ima, ove sile (reakcije)
je mogu}e izra~unati iz uvjeta ravnoteè, koji se mogu postaviti na kompletnom nosa~u
ili na jednom njegovom dijelu, zavisno od toga o kakvom konstruktivnom sistemu radi.
Tradicionalno postoji ustaljena i vrlo detaljna podjela stati~ki odre|enih nosa~a na:
1. proste grede, grede sa prepustom i konzole
2. Gerber-ove nosa~e
3. trozglobne nosa~e
4. trozglobne nosa~e sa zategama
5. kombinovane nosa~e
Prora~un presje~nih sila kod svih ovih nosa~a je isti, a jedina razlika je u
postupku odre|ivanja reakcija. Naravno svi postupci se zasnivaju na postavljanju uvjeta
ravnoteè. Reakcije prve grupe nosa~a se nalaze tako da se postave tri uvjeta ravnoteè
na kompletnom nosa~u. Sve ostale grupe imaju istu osobinu da unutar nosa~a postoji
jedan ili vi{e zglobova, tj. mjesta gdje su momenti savijanja jednaki nuli *rubni uvjet po
silama). Presijecanjem nosa~a kroz zglob i postavljanjem uvjeta ravnoteè na isje~enom
dijelu nosa~a dobiva se dodatna jedna~ina, kojom je mogu}e odrediti nepoznatu
reakciju ili unutra{nju silu, koja je potrebna za prora~un presje~nih sila na kompletnom
nosa~u.
U pro{losti su razvijeni razni postupci za odre|ivanje reakcija, grafi~ki i
analiti~ki. Razvojem analiti~kih postupaka, grafi~ki postupci su, radi svoje nepreciznosti
i velikog utro{ka vremena, napu{teni, tako da se ovdje o njima ne}e govoriti. Analiti~ki
postupci su razvijani u zavisnosti od vrste nosa~a i u su{tini se razlikuju po tome {to se
odre|enim postupkom najbrè ra~unaju reakcije za odre|enu vrstu nosa~a.
4.2.1. Gerber-ovi nosa~i
Kod ove vrste nosa~a, unutar sistema moè postojati jedan ili vi{e zglobova, koji
moraju biti raspore|eni tako da sistem bude stati~ki odre|en nosa~, a ne mehanizam.
Po{to je za kompletan sistem mogu}e postaviti tri nezavisne jedna~ine ravnoteè iz
kojih se mogu izra~unati tri nepoznate reakcije, broj zglobova mora biti jednak broju
dodatnih nepoznatih reakcija (rubnih uvjeta po pomjeranjima). Na slici 4.4. su
prikazani neki Gerber-ovi nosa~i i neki mehanizmi koji li~e na Gerber-ove nosa~e.
Gerber-ovi nosa~i
Mehanizmi
19
Statika I
Pravilo je da dva zgloba ne smiju biti u krajnjem polju koje je slobodno

oslonjeno, {to je specijalni slu~aj generalnijeg pravila da zglobovi ne smiju biti
postavljeni tako da daju dvije jedna~ine po istoj nepoznatoj reakciji.
Osnovna karakteristika Gerber-ovih nosa~a (za razliku od trozglobnih) je to da se
optere}enje prenosi u jednom smjeru. Naime, ako optere}enje na dijelu A nosa~a
izaziva uticaje na dijelu B, tada optere}enje na dijelu B sigurno ne izaziva uticaje na
dijelu A. Ova osobina omogu}ava da se reakcije kod Gerberovih nosa~a ra~unaju tako
da se nosa~ isije~e u zglobovima i svaki dio se ra~una odvojeno, vode}i ra~una o tome
kako se prenose uticaji sa jednog dijela na drugi. Na slici 4.5. prikazan je nosa~ sa tri
zgloba. Presijecanjem u svakom zglobu se javljaju samo normalna i transverzalna sila,
jer je momenat jednak nuli. Me|usobni uticaj pojedinih dijelova nosa~a se odre|uje na
osnovu rasporeda oslonaca.
G1
AH
E
G3
G2
NG1
TG1
AV
a)
NG2
NG1
NG3
TG3
TG2
TG2
TG1
BV
B
NG3
NG2
TG3
CV
Postavljanjem uvjeta ravnoteè
EV
DV
M GL1
0 dobiva se reakcija AV. Sada se na
isje~enom dijelu AG1 moè postaviti i uvjet da je suma svih vertikalnih sila jednaka
nuli, odakle se dobiva transverzalna sila u presjeku G1. Dakle, vertikalne sile na dijelu
AG1 ne zavise od optere}enja na preostalom dijelu nosa~a. Postavljanjem uvjeta da je
suma horizontalnih sila jednaka nuli dobiva se jedna~ina sa dvije nepoznate, koja se
zasad ne moè rije{iti. Dakle, dijagrami momenata i transverzalnih sila se ve} mogu
odrediti na dijelu AG1, jer ne zavise od optere}enja na drugim dijelovima nosa~a. Za
dijagram normalnih sila to ne vaì.
Na dijelu G1G2 moè se postaviti uvjet
M GL 2
0 , odakle se moè sra~unati
reakcija BV, jer je sila TG1 poznata. Postavljanjem narednog uvjeta ravnoteè
ili
MB
0 dobiva se sila TG2. Ravnoteà horizontalnih sila jo{ uvijek ne daje nikakav
rezultat.
Ukoliko sada pre|emo na dio G2G3 uvidje}emo da nam uvjeti ravnoteè ne}e
dati rezultat, jer moèmo postaviti dvije nezavisne jedna~ine po vertikalnim silama, a
imamo tri nepoznate (CV, DV i TG3), te jednu po horizontalnim silama sa dvije
nepoznate. Dakle, potrebno je najprije rije{iti dio G3E. Postavljanjem dva uvjeta
ravnoteè po vertikalnim silama (npr.
ME 0 i
M G 3 0 ) dobivaju se reakcija EV i
20
Statika I
transverzalna sila TG3. Iz ravnoteè horizontalnih sila dobiva se vrijednost normalne sile
u presjeku G3.
Ako se sada vratimo na dio G2G3 ostale su nam nepoznate CV, DV i NG2. Iz tri
uvjeta ravnoteè moèma lako sra~unati ove nepoznate (npr.
MC 0 ,
MD 0,
X
0 ). Iskoristiv{i ravnoteù horizontalnih sila za dijelove AG1 i G1G2 mogu se
dobiti sve normalne sile i horizontalna reakcija u osloncu A. Dakle, vertikalno

optere}enje se prenosi sa ostalih dijelova na dio G2G3 koji jedini ima dva oslonca koji
mogu primiti vertikalne sile, a horizontalne sile se prenose na jedini oslonac koji ih
moè primiti oslonac A.
Nagla{ava se da je opisani postupak nije jedini za pronalaènje vertikalnih
reakcija. Mogu}e je reakcije na}i i postavljanjem druga~ijih uvjeta ravnoteè bez
rastavljanja na dijelove, ali se time uvijek dobiva neki sistem jedna~ina sa vi{e
nepoznatih (za konkretan primjer pet jedna~ina sa pet nepoznatih). Opisanim
postupkom uvijek rje{avamo jednu jedna~inu sa jednom nepoznatom, {to ubrzava
prora~un i smanjuje mogu}nost gre{ke. Jasno, horizontalna reakcija se mogla dobiti i
direktno iz sume horizontalnih sila na kompletnom nosa~u.
4.2.2. Trozglobni nosa~i
Kod nosa~a koji u svojoj konfiguraciji imaju ta~no tri zgloba nije mogu}e
primijeniti tehniku koja je prikazana za Gerber-ove nosa~e. Posmatrajmo ram prikazan
na slici 4.5. Ukoliko rastavimo nosa~ na dva dijela (Slika 4.5.b) uvidje}emo da nije
mogu}e nijedan dio rije{iti zasebno. Slijede}a bitna razlika u odnosu na Gerber-ove
nosa~e je ta {to se kod trozglobnih nosa~a uslijed djelovanja vertikalnog optere}enja
javljaju horizontalne reakcije, koje se nazivaju sile potiska i uslijed kojih se smanjuju
momenti savijanja du` nosa~a. Tehnike odre|ivanja reakcija kod ovih nosa~a se
zasniva na jednostavnom odre|ivanju sila potiska.
NG
G
TG
NG
TG
BH
B
BH
AH
BV
B
BV
AH
AV
AV
a)
b)
G
ZB
B
ZA
A
BV0
AV0
c)
21
Statika I
Za nosa~ prikazan na slici 4.5. mogu}e je primijeniti dva pristupa pri

odre|ivanju reakcija. Prvi se zasniva na tome da se jednostavno postave dva uvjeta
ravnoteè (Slika 4.5.a), npr :
MA 0 i
M GD 0 , {to rezultira sistemom od dvije
jedna~ine sa dvije nepoznate.
Ukoliko èlimo izbje}i rje{avanje sistema jedna~ina, reakcije u nepokertnim
osloncima se mogu rastaviti na vertkalni pravac i na kosi pravac, koji povezuje dva
oslonca, kako je prikazano na slici 4.5.c). Postavljanjem uslova ravnoteè
MA 0
direktno se dobiva reakcija BV0 , koja ustvari predstavlja reakciju proste grede za
vertikalno optere}enje. Slijede}im uvjetom
M GD
0 dobiva se jedna~ina u kojoj je
nepoznata jedino reakcija ZB. Analogno se dobivaju i reakcije u osloncu A. Prednost

ovog postupka je to {to se izbjegava sistem jedna~ina, a nedostatak je to {to se na kraju
opet moraju sra~unati horizontalne i vertikalne reakcije u osloncima, radi
jednostavnijeg prora~una presje~nih sila.
B
4.2.3. Trozglobni nosa~i sa zategama

Trozglobni nosa~i sa zategama su nosa~i kod kojih se vanjeske reakcije mogu
izra~unati iz uvjeta ravnoteè kompletnog sistema, a iz uvjeta da je momenat savijanja
u unutra{njem zglobu dobiva se sila u zatezi. Naime, svrha zatege jeste da primi silu
potiska, koja se javlja kod trozglobnih nosa~a. Pri tome ta sila ostaje unutar sistema, tj.
prenosi se na nosa~, a ne na okolinu. Ova osobina je jako korisna pri projektovanju
konstrukcija kojima se ne mogu obezbijediti dobri horizontalni oslonci (npr. neke vrste
krovnih konstrukcija).
G
B
AH
AH
BV
A
AV
B
Z
Z
BV
B
AV
Zatega ne mora povezivati oslonce, tj. moè se locirati bilo gdje i u bilo kakvom
nagibu. Bitno je da se krajevi zatege nalaze sa razli~ite strane zgloba, tj. da ne povezuje
dvije ta~ke nosa~a koje su svakako kruto vezane (vidi sliku 4.3.d). Princip preno{enja
optere}enja kod ovakvih nosa~a se svodi na to da se u donjem dijelu nosa~a javlja
aksijalna sila zatezanja, a u gornjem sila pritiska (kao kod pune proste grede), koje
zajedno stvaraju otporni spreg, ~ime se smanjuju momenti savijanja u {tapovima. Iz
uvjeta ravnoteè
M GD 0 ili
M GL 0 jasno je da vrijednost sile u zatezi zavisi od
njene vertikalne udaljenosti od zgloba. Ukoliko se zatega nalazi iznad nosa~a (u praksi
se to rijetko de{ava) tada je sila u zatezi pritiskuju}a, {to je u skladu sa op{tim
principom da je gornji dio nosa~a uvijek pritisnut, a donji zategnut.
22
Statika I
O~igledno je da su sistemi sa zategama jako povoljni, jer se momenti primaju

aksijalnim silama koji se nalaze na velikom odstojanju. Pri realnoj primjeni, glavni
problem je lociranje zatega, jer one ometaju funkcionalnost prostora ispod nosa~a. Radi
toga, se ~esto koriste sistemi sa izlomljenim zategama, gdje se umjesto jedne zatege
postavlja vi{e njih, koje se me|usobno zglobno spajaju. Prora~un ovakvih nosa~a je u
osnovi potpuno ekvivalentan kao kad imamo jednu zategu. Naime, nakon odre|ivanja
sile u jednoj zatezi (iz uvjeta da je momenat savijanja u zglobu jednak nuli), Sile u svi
ostalim {tapovima se mogu na}i postavljenjem uveta ravnoteè u ~vorovima gdje su
zatege vezane. Karakteristi~ni primjeri ovakvih nosa~a su prikazani na slici 4.7.
Poslednji nosa~ spada u grupu tzv. kombinovanih nosa~a, jer sistem zatega nije
povezan sa glavnim nosa~em, ve} je posebno oslonjen. Time je postignuto da se
vertikalno optere}enje prenosi dijelom preko momenata savijanja na glavnom nosa~u, a
dijelom preko aksijalnih sila u donjim {tapovima koje se ne prenose na glavni nosa~.
Ukoliko se sistem zatega nalazi iznad nosa~a, onda se takvi nosa~i nazivaju zavje{eni.
23
Statika I
4.2.4. Lu~ni nosa~i

Prora~un presje~nih sila kod lu~nih nosa~a je ne{to komplikovaniji radi
zakrivljenosti {tapova, {to je vidljivo iz jedna~ina ravnoteè koje su izvedene u tre}em
poglavlju. Me|utim, prora~un reakcija se vr{i na isti na~in kako je pokazano za sisteme
sa pravim {tapovima. Karakteristika lu~nih nosa~a je da u njima dominira normalna sila
pritiska, dok su momenti savijanja, a samim tim i ugibi zanemarljivi. Ova osobina
omogu}ava izgradnju lu~nih konstrukcija velikih raspona od materijala koji imaju
dobru otprnost na pritisak, a slabu na zatezanje (kamen, beton, opeka itd.). Za
odre|ene vrste regularnih optere}enja mogu}e je napraviti takav oblik luka da momenti
u svim presjecima budu jednaki nuli. Linija koja prati takav oblik naziva se racionalna
osovina luka. Racionalna osovina za ravnomjerno podijeljeno optere}enje, naprimjer,
je parabola drugog reda.
Dakle, ukoliko je neki raspon potrebno premostiti konstrukcijom, mogu}e je
napraviti tri su{tinski razli~ita tipa konstrukcije: ravnu konstrukciju dominiraju
momenti, lu~nu konstrukciju dominiraju aksijalne sile pritiska i zavje{enu konstrukciju
dominiraju aksijalne sile zatezanja ({ematski prikazano na Slici 4.8.).
a)
b)
c)
4.3. Lan~ani sistemi

Lan~ani sistemi su sistemi sastavljeni od linijskih elemenata koji mogu primiti
isklju~ivo silu zatezanja. Ovi sistemi imaju osobinu da njihova konfiguracija zavisi od
optere}enja koje djeluje na taj sistem. U teorijskoj mehanici ovakvi sistemi se dijele na
lan~ane poligone sistemi sa krutim pravim {tapovima, koji su me|usobno povezani
zglobovima i lan~anice sistemi koji se sastoje od jedne fleksibilne ili aksijalno krute
niti (sajle, uèta i sl.).
Lan~ani sistemi su uvijek vezani za nepokretne oslonce, a bitna razlika u odnosu
na sve ostale nosa~e je to {to oni nisu kinematski stabilni, tj. stepen slobode kretanja im
je ve}i od nule. Time se dobivaju dodatne jedna~ine iz kojih se osim reakcija mogu
izra~unati i pomjeranja pojedinih ta~aka sistema. Dakle, pri prora~unu lan~anih sistema
iz uslova ravnoteè je potrebno izra~unati i oblik sistema koji on zauzima uslijed
djelovanja optere}enja. Drugim rije~ima, potrebno je izra~unati i deformacionu liniju
sistema, pod pretpostavkom da se radi o aksijalno krutim {tapovima ili niti. Ukoliko se
radi o aksijalno fleksibilnoj niti, ~ija se duìna moè izmijeniti u zavisnosti od modula
elasti~nosti tada je potrebno osim jedna~ina ravnoteè na deformisanom sistemu
primijeniti i konstitutivne i geometrijske jedna~ine.
Rje{avanje lan~anog poligona se uvijek svodi na sistem nelinearnih jedna~ina u
kojem su nepoznate reakcije ili sile u {tapovima i poloàj {tapova.
24
Statika I
Primjer: Napisati jedna~ine ravnoteè za lan~ani poligon dat na slici 4.9. Zadate
su sile F1 i F2, poloàji nepokretnih oslonaca L i h, te duìne {tapova L1, L2 i L3. Potrebno
je odrediti reakcije, sile u {tapovima i poloàj {tapova.
BV
B
BH
AV
h
L3
AH
L1
G1
G2
L2
F2
F1
a1
a2
a3
Dakle, u ovom problemu postoji ukupno sedam nepoznatih: AV, AH, BV, BH,
i 3. Dvije jedna~ine se mogu dobivaju iz zadatih poloàja nepokretnih oslonaca:
L1cos 1+L2cos 2+L3cos 3=L
L1sin 1+L2sin 2=L3sin 3+h
Mogu}e je postaviti ukupno pet nezavisnih jedna~ina ravnoteè po silama na

kompletnom sistemu i tako dobiti sistem od sedam nelinearnih jedna~ina sa sedam
nepoznatih:
MA
BH h BV L F2 L1 cos
M GL1
AH L1 sin
M GD2
BH L3 sin
AV
AH
BV
BH
F1
F2
AV L1 cos
BV L3 cos
L2 cos
F1 L1 cos
Ovakvi sistemi se rje{avaju nekom od numeri~kih metoda.
25
Statika I
Lan~anica je materijalna pri~vr{}ena na krajevima za nepokretne oslonce. Da bi

se poloàj svake ta~ke dobio samo iz jedna~ine ravnoteè, potrebno je pretpostaviti da
je nit aksijalno kruta, tj. da joj je duìna konstantna. Diferencijalna jedna~ina ravnoteè
se izvodi na deformisanom infitezimalnom dijelu niti u globalnom koordinatnom
sistemu.
V
N
dY
pYdX
pXdY
ds
H+dH
dX
d
H=Ncos
V=Nsin
V
tan
H
dY
dX
N+dN
V+dV
Uz pretpostavku da je cosd = 1 i uz zanemarenje infitezimalnih veli~ina vi{eg

reda, imamo:
X
dH
dV
p X dY
pY dX
(4.4)
(4.5)
Za slu~aj da na lan~anicu djeluje samo vertikalno optere}enje imamo:

pX
const.
dV
d H
dY
dX
Uvr{tavanjem u jedna~inu (4.5) dobiva se diferencijalna jedna~ina aksijalno

krute lan~anice optere}ene vertikalnim optere}enjem:
d 2Y
dX 2
pY
H
(4.6)
Rje{enje ove diferencijalne jedna~ine je:

Y
1
H
pY dx dx C1 x C2
Konstante integracije se dobivaju iz koordinata oslona~kih ta~aka. Pri tome

ostaje nepoznata sila H, koja se dobiva iz zadate duìne lan~anice ili unaprijed zadate
ta~ke kroz koju lan~anica prolazi.
4.4. Odre|ivanje presje~nih sila

Nakon {to se odrede reakcije, oslona~ke veze se zamijene silama, tako da za
svaki oblik nosa~a u su{tini imamo istu situaciju: linijski nosa~ optere}en vanjskim
silama. Kako je ve} ranije re~eno, za prora~un presje~nih sila kod stati~ki odre|enih
26
Statika I
nosa~a dovoljno je koristiti jedna~ine ravnoteè. Tri presje~ne sile u svakom presjeku se
lako mogu izra~unati iz tri jedna~ine ravnoteè. Radi jednostavnijeg prora~una
presje~nih sila i crtanja njihovih dijagrama obi~no se usvaja konvencija o predznaku
presje~nih sila. U ovom predmetu }emo koristiti konvenciju prikazanu na slici 4.10.
M
M
N
N
Pozitivne presje~ne sile
Jako je va`no naglasiti da se ova konvencija koristi samo kao pomo}no sredstvo
za crtanje dijagrama presje~nih sila i da nema matematski karakter. To je vidljivo sa
slike 4.10. gdje vektori koji djeluju u suprotnim smjerovima imaju isti predznak.
Najbitnije je kod crtanja dijagrama presje~nih sila nacrtati dijagram momenata savijanja
na onoj strani gdje su zategnuta vlakna uslijed djelovanja momenta. Kao pomo} moè
posluìti pravilo da pozitivni momenti zateù donja vlakna, {to je vidljivo sa slike
4.10. Naravno, ovo pravilo nije mogu}e primijeniti kod vertikalnih {tapova.
Pri crtanju dijagrama transverzalnih i normalnih sila nije bitno sa koje strane se
crtaju dijagrami.
4.5. Indirektno optere}eni nosa~i

U stvarnosti je svaki linijski element optere}en indirektno. Optere}enja djeluju
uvijek na nekoj povr{ini i prenose se na linijske nosa~e na koje se ti povr{inski elementi
oslanjaju. Posmatrajmo konstrukciju jednostavne hale prikazanu na slici 4.11.
Sekundarni nosa~i
Glavni nosa~i
27
Statika I
Povr{insko optere}enje (snijeg, vjetar, teìna pokrova itd.) prvo primaju

povr{inski elementi pokrova (lim, salonit itd.). Radi njihove male nosivosti oni se
oslanjaju na linijske nosa~e koji su na relativno malom rastojanju (do 1.0 m). Ovi
linijski nosa~i se nazivaju sekundarni nosa~i i oslanjaju se na glavne nosa~e. To zna~i
da su u ovom slu~aju glavni nosa~i optere}eni koncentri~nim silama ~iji je intenzitet
jednak reakcijama sekundarnih nosa~a. U literaturi se pod pojmom indirektno
optere}en nosa~ podrazumijevaju ovako optere}eni nosa~i, tj. nosa~i koji optere}enje
primaju preko sekundarnih nosa~a, koji se uvijek prostiru okomito na ravan glavnog
nosa~a.
Pri prora~unu indirektno optere}enih nosa~a potrebno je u prvom koraku
izra~unati reakcije u sekundarnim nosa~ima, koje predstavljaju vanjske aktivne sile.
Time se dobiva nosa~ optere}en koncentri~nim silama, koji se rje{ava na ranije opisan
na~in. Po{to sada na nosa~ djeluju samo koncentri~ne sile, dijagram momenata je
uvijek poligonalan.
4.6. Re{etkasti nosa~i
Pod re{etkastim nosa~em se podrazumijeva sistem pravih {tapova koji su
me|usobno povezani zglobovima. Pri rje{avanju re{etkastih nosa~a, uvode se dvije
osnovne pretpostavke: {tapovi su pravi i povezani idealnim cilindri~nim zglobovima i
optere}enje djeluje u ~vorovima re{etke. Obje pretpostavke predstavljaju idealizaciju
stvarnog stanja. Naime, ~vorovi re{etke se konstrui{u naj~e{}e preko ~vornih limova,
zavrtnjevima ili zavarivanjem, tako da rotacija {tapova nije potpuno slobodna. Vanjsko
optere}enje se preko sekundarnih nosa~a prenosi u ~vorove re{etke, ali ipak du` {tapa
djeluje optere}enje od sopstvene teìne {tapa. Svrha uvedenih pretpostavki je ta da se
pri analizi re{etkastih nosa~a ra~una samo sa aksijalnim silama u {tapovima. Iy
navednih razloga u {tapovima se javljaju momenti savijanja, ali je njihova veli~ina
zanemarljiva. Prilikom konstruisanja re{etke, bitno je voditi ra~una da ona bude
nepomjerljiva. Naime, po{to su {tapovi zglobno vezani, osnovni kinematski stabilan
element je trougao, tj. nije mogu}e promijeniti oblik trougla bez promjene duìne
njegovih stranica (kod ~etverougla je to mogu}e). Dakle, nepomjerljivost re{etke se
postiè tako da se ona konstrui{e iz niza trouglova u ravni.
Bitno je naglasiti da se re{etkasti nosa~i u su{tini pona{aju isto kao puni nosa~i.
Razlika je u tome {to re{etkasti nosa~i momenti savijanja primaju preko sprega
unutra{njih sila u gornjem i donjem pojasu, a transverzalne sile preko {tapova ispune
(vidi sliku 4.12.). Ukoliko djeluje gravitaciono optere}enje, donji pojas je uvijek
zategnut, a gornji pritisnut.
q
O
h
U
qL2
8h
28
Statika I
Sam prora~un stati~ki odre|enih re{etkastih nosa~a se, naravno, zasniva na

uvjetima ravnoteè. Dakle, u prvom koraku se odre|uju reakcije oslonaca na potpuno
isti na~in kao kod punih nosa~a. Napominje se da se i re{etkasti nosa~i mogu
konstruisati kao proste grede, konzole, Gerber-ovi nosa~i, trozglobni nosa~i sa i bez
zatege, itd. Kada se oslonci zamijene reaktivnim silama ra~unaju se aksijalne sile u
{tapovima.
Tokom razvoja teorije konstrukcija osmi{ljeno je vi{e metoda za prora~un raznih
tipova nosa~a, pa tako i re{etkastih. Sve te metode se u osnovi dijele na grafi~ke i
analiti~ke. Za prora~un sila u {tapovima re{etke kori{tene su dvije grafi~ke metode:
Kremonin plan sila i Kulmanova metoda. Obzirom da se ove metode u praksi vi{e ne
koriste ovdje se one ne}e detaljno obrazlagati.
Kremonin plan sila se zasniva na ~injenici da je ~vor u ravnoteì, ako sve sile
koje djeluju na njega tvore zatvoren poligon. Dakle, rezultantu poznatih sila je
potrebno rastaviti na dva poznata pravca {tapova i iz gornjeg uslova izra~unati njihovu
vrijednost. To zna~i da je analizu potrebno zapo~eti od ~vora gdje postoje dvije
nepoznate sile, dakle od oslona~kog ~vora, i nastaviti je prema slijede}em ~voru gdje
postoje dvije nepoznate sile u {tapovima. Kremoninim planom sila se dobivaju sile u
svim {tapovima re{etke.
Kulmanovom metodom je mogu}e dobiti sile u presjeku re{etke gdje su
presje~ena tri {tapa. Metoda se zasniva na tome da se poznati vektor rastavlja na tri
poznata pravca.
Analiti~ki se sile u {tapovima re{etke mogu dobiti na dva na~ina. Prvi na~in je
postavljanje jedna~ina ravnoteè svakog ~vora. Po{to se za ~vor mogu postaviti dvije
nezavisne jedna~ine ravnoteè, potrebno je analizu zapo~eti od ~vora gdje se susti~u
dva {tapa re{etke. Ovom metodom dobivaju se sile u svim {tapovima re{etke.
Riter-ov metod su{tinski odgovara metodi prora~una presje~nih sila kod punih
nosa~a. Re{etkasti nosa~ se presijeca na mjestu gdje èlimo sra~unati sile u {tapovima i
postavljamo uvjet da je isje~eni dio nosa~a u ravnoteì. Po{to se mogu postaviti
maksimalno tri nezavisne jedna~ine ravnoteè, nephodan uslov je da u presjeku nema
vi{e od tri {tapa sa nepoznatim silama. Specifi~nost ove metode je da se biraju oni
uslovi ravnoteè koji daju jedna~ine sa samo po jednom nepoznatom, odnosno za
prora~un sile u jednom {tapu treba postaviti uvjet da je suma momenata oko ta~ke gdje
se sijeku pravci druga dva {tapa jednaka nuli (slika 4.13).
M1
M2
Y
U
29
Statika I
Uticajne linije
5. UTICAJNE LINIJE
5.1. Pojam i primjena
Prilikom prora~una konstrukcija sa velikim pokretnim optere}enjem javlja se jo{
jedna nepoznanica koji poloàj optere}enja izaziva maksimalan uticaj u nekom
presjeku. Direktan pristup, koji bi se sastojao u tome da se pokretno optere}enje pomi~e
du` nosa~a i da se za svaki poloàj prora~una konstrukcija, o~igledno bi traò suvi{e
vremena. Da bi se rije{io ovaj problem koriste se uticajne linije.
Uticajna linija je linija koja pokazuje promjenu nekog uticaja u zavisnosti od
poloàja jedini~ne koncentri~ne sile. Pod pojmom jedini~na koncetri~na sila se
podrazumijeva bezdimenzionalna sila, ~ija je vrijednost 1.0. Uticajne linije se mogu
konstruisati za razli~ite uticaje: momente, transverzalne i normalne sile, reakcije, ugibe,
nagibe, promjene rastojanja itd. Dakle, uticajna linija se crta za jedan uticaj pri
djelovanje jedne jedini~ne sile koja djeluje u jednom pravcu (obi~no vertikalnom), ali u
razli~itim poloàjima. Na slici 5.1. je prikazana uticajna linija za momenat savijanja u
presjeku A. Ordinata 1 predstavlja vrijednost momenta u presjeku A kada sa sila nalazi
u poloàju 1.
"M1"
1
Veoma je bitno uo~iti razliku izme|u uticajnih linija i dijagrama presje~nih sila.
Dijagram presje~nih sila pokazuje vrijednosti presje~nih sila u svakom presjeku od
datog optere}enja, a uticajna linija za presje~nu silu u nekom presjeku pokazuje
vrijednosti presje~ne sile u tom presjeku za razne poloàje jedini~ne sile.
Vrijednosti presje~nih sila od djelovanja datog pokretnog optere}enja u
pojedinim presjecima se mogu dobiti integracijom uticajnih linija. Osim toga, uticajna
linija pokazuje gdje je potrebno postaviti pokretno optere}enje da bi se dobio
maksimalni uticaj za koji je uticajna linija nacrtana. Ukoliko postoji vi{e slu~ajeva
stalnog ili pokretnog optere}enja, pomo}u jedne uticajne linije se dobiva odre|eni
uticaj bez prora~una ostalih uticaja. Naprimjer, ako nas interesuje vrijednost momenta
u presjeku A na slici 5.1. mogu}e je pomo}u prikazane uticajne linije izra~unati tu
vrijednost bez ra~unanja reakcija.
5.2. Konstrukcija uticajnih linija
Uticajne linije se konstrui{u na osnovu jedna~ina ravnoteè. Po{to je zadat
uticaj za koji se traì uticajna linija, jedina promjenjiva je ordinata kojom se definira
poloàj jedini~ne sile. Na~in konstrukcije }e se pokazati na slijede}em primjeru.
30
Statika I
Uticajne linije
Primjer 1: Za datu prostu gredu na}i uticajne linije za reakcije i presje~ne sile u
presjeku 1.
x
1.0
1
a
AV
BV
Dakle, zadatak je odrediti reakcije i presje~ne sile u presjeku 1 od djelovanja

jedini~ne sile, koja se nalazi na udaljenosti x od oslonca A.
Uticajna linija za reakciju AV :
Postavljamo uvjet ravnoteè:
MB
AV
AV L 1.0 L x
0
1
x
,
L
0, L
Dakle, ako se sila nalazi u osloncu A (x=0), tada je AV=1 i to predstavlja

vrijednost ordinate uticajne linije u ta~ki A. Ako se sila nalazi u ta~ki B (x=L), tada je
AV=0. Po{to je iz jedna~ine uticajne linije vidljivo da se radi o pravcu, uticajna linija se
dobiva jednostavnim spajanjem ove dvije ta~ke, {to je pokazano na slici 5.3.
1
"AV"
1.0
"BV"
1.0
ab
L
"M1"
b
L
"T1"
a
L
Uticajna linija za reakciju BV :

Za x=0: BV=0,
MA
BV L 1.0 x
BV
x
L
za x=L: BV=1.
31
Statika I
Uticajne linije
Za prora~un presje~nih sila u presjeku 1 postavlja se uslov da su presje~ne sile u

ravnoteì sa lijevim ili desnim dijelom nosa~a. Po{to je sila pokretna, ona se moè na}i
i lijevo i desno od presjeka A, {to zna~i da postoje dvije razli~ite jedna~ine za uticajne
linije za presje~ne sile: jedna vaì ako se jedini~na sila nalazi desno od presjeka 1, a
druga ako je sila lijevo.
Prvi slu~aj, sila lijevo od presjeka 1, A 1, x 0, a . Po{to sa desne strane
presjeka postoji samo jedna sila - BV, postavi}emo uslov ravnoteè:
M 1D
Y1D
M1
T1
x
b,
L
BV b
x
,
L
BV
0; x
0; x
Y1L
M1
T1
AV a
AV
1
1
x
L
a,
x
,
L
a b
L
a
L
Drugi slu~aj, sila desno od presjeka 1, 1 B, x

M 1L
a, L .
a b
; x
L
b
; x
L
Dobiveni pravci su prikazani na slici 5.3. kao uticajne linije za M1 i T1. Naravno,
uticajne linije za horizontalnu reakciju u osloncu A i normalnu silu u presjeku 1 su
jednake nuli. Vidljivo je da su sve uticajne linije izvedene u op{tem obliku i da vaè za
svaku prostu gredu i za svaki presjek.
Primjer 2: Za datu gredu sa prepustom na}i uticajne linije za presje~ne sile u
presjecima 1 i 2.
x
1.0
C
1
BV
B
AV
Za presjek 1 su jedna~ine iste, izuzev {to u drugom slu~aju jedna~ina vaì i kad
se sila nalazi na prepustu.
A 1, x
M 1D
Y1D
1 C, x
0, a
0
0
M1
T1
BV b
BV
x
,
L
x
b,
L
x
0; x
0; x
a b
L
a
L
a, L c .
32
Statika I
Uticajne linije
M 1L
Y1L
M1
T1
AV a
AV
x
L
a,
x
,
L
1
1
a b
; x
L
b
; x
L
L c
L c
a c
L
c
L
Presjek 2: Kada presije~emo nosa~ u presjeku 2 i posmatramo ravnoteù desnog

dijela nosa~a, jasno je da su presje~ne sile u presjeku 2 jednake nuli kada se jedini~na
sila nalazi lijevo od presjeka, tj. kada se sila nalazi izme|u oslonaca.
Kada se sila nalazi desno od presjeka 2, posmatra}emo opet ravnoteù desnog
dijela nosa~a na kojem djeluje samo jedini~na sila. Ako udaljenost sile od presjeka 2
ozna~imo sa x imamo:
M 2D
Y2D
0
0
M2
T2
1.0 x ; x
1.0,
0, c ,
C
0; x
1.0
2
1
ab
L
"M1"
"T1"
a
L
c
L
b
L
"M2"
"T2"
ac
L
-1.0
Posmatraju}i uticajnu liniju za momenat M1, moèmo zaklju~iti da optere}enje

na prepustu smanjuje momenat u polju. To zna~i da se pokretno optere}enje ne smije
staviti na prepust, ukoliko traìmo mjerodavni momenat za dimenzioniranje presjeka u
polju.
5.2. Integracija uticajnih linija
Pomo}u uticajnih linija je mogu}e dobiti vrijednosti uticaja od bilo kakvog
optere}enja mnoènjem stvarnog optere}enja sa ordinatama uticajnih linija. Ovaj
postupak se naziva integracija uticajnih linija. U nastavku }e se izvesti izrazi za
integraciju uticajnih linija uslijed djelovanja osnovnih optere}enja koja mogu djelovati
na linijski nosa~.
33
Statika I
Uticajne linije
Koncentri~na sila
P
Po{to je po definiciji 1 vrijednost uticaja od sile ~ija
je vrijednost 1.0, jasno je da }e vrijednost istog tog
uticaja od sile P biti jednak:
Kontinuirano optere}enje
b
q
a
x dx
x dx
q A
gdje je A povr{ina koju zatvara uticajna linija ispod

optere}enja.
Linearno promjenjivo optere}enje

b
qT
q1
q2
xT
qx
x dx
q2 q1
x
b a
q1
a
q 2 q1
xT A
b a
q1 A
x dx
qT A
gdje je A povr{ina koju zatvara uticajna linija ispod

optere}enja, a qT vrijednost optere}enja iznad teì{ta
figure oivi~ene uticajnom linijom i ordinatama na
krajevima optere}enja.
Koncentri~ni momenat
P
Ako momenat rastavimo na spreg sila imamo:
M
d
M tan
Predznak uticaja se odre|uje na osnovu odnosa

ordinata 1 i 2.
5.3. Maksimalni uticaji od optere}enja

Razvojem softverskih paketa za analizu konstrukcija, prora~un mjerodavnih
uticaja pomo}u uticajnih linija sve vi{e gubi svoju prakti~nu vrijednost. Me|utim, jako
je bitno poznavati oblike uticajnih linija za nosa~e koji su optere}eni znatnim
pokretnim optere}enjem, jer se jedino tako moè znati gdje je potrebno staviti
optere}enje da bi se dobili mjerodavni uticaji za dimenzioniranje.
34
Statika I
Uticajne linije
Ukoliko èlimo dobiti maksimalni uticaj od pokretnog kontinuiranog optere}enja

nedefinirane duìne, jasno je da ga treba postaviti na sve dijelove nosa~a gdje je
uticajna linija pozitivna.
Ukoliko se radi o kontinuiranom optere}enju odre|ene duìne, tada se
optere}enje postavlja preko maksimalne vrijednosti, tako da ordinate uticajne linije na
krajevima budu jednake (vidi sliku 5.5). U tom slu~aju povr{ina ispod optere}enja ima
maksimalnu vrijednost.
q
1= 2
2
Ukoliko optere}enje djeluje u vidu koncentrisanih sila, potrebno je silu staviti

iznad maksimalne vrijednosti uticajne linije. U slu~aju da na nosa~ djeluje vi{e
koncentrisanih sila istovremeno sa definisanom razdaljinom (npr. osovine vozila) tada
se poloàj optere}enja koje daje maksimalni uticaj odre|uje prema kriteriju koji je
opisan u nastavku.
a
b
F1 F2 F3 F4
max
d
Jedna od sila se postavlja iznad maksimalne ordinate i provjerava se da li su
zadovoljene nejedna~ine:
RL
a
R
d
RD
b
RL
a
R
d
RD
b
(5.1)
gdje su: a - odstojanje od krajnje lijeve sile do sile koja se nalazi iznad maksimuma
b - odstojanje od krajnje desne sile do sile koja se nalazi iznad maksimuma
d - odstojanje od krajnje lijeve do krajnje desne sile
R rezultanta svih sila
RL rezultanta sila koje djeluju lijevo od presjeka
RD rezultanta sila koje djeluju desno od maksimuma, uklju~uju}i i silu koja
djeluje iznad maksimuma
RL - rezultanta sila koje djeluju lijevo od maksimuma, uklju~uju}i i silu koja
djeluje iznad maksimuma
RD - rezultanta sila koje djeluju desno od maksimuma
Ukoliko su sve nejedna~ine (5.1) zadovoljene kontrolisani poloàj daje
maksimalnu vrijednost uticaja, koji se lako ra~una integracijom uticajne linije.
35

Skripta 1dio

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta 1dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Statika I

potpunosti razumije pona{anje konstrukcije pod raznim uticajima i da u potpunosti

Osnovne jedna~ine mehanike

Osnovni zadatak u mehanici jeste da se izra~unaju pomjeranja nekog

ili u razvijenom obliku:

gdje je b vektor zapreminskih sila koje djeluju na infinitezimalni kvadar.

- Young-ov modul elasti~nosti i Poisson-ov koeficijent

K i G - zapreminski i smi~u}i modul

Me|usobne veze izme|u ovih koeficijenata su date u Tabeli 1.1.

Tabela 1.1. - Zavisnost uobi~ajenih parametara elasti~nosti

Pojam po~etnih deformacija je vezan za one deformacija koje se javljaju bez

t>0, =0, =-E

u, v i w su komponente pomjeranja u pravcu osovina x, y i z, respektivno

Kako je vidljivo iz gornjih jedna~ina, deformacija se defini{e kao razlika

Dakle, veze izme|u pojedinih veli~ina koje se koriste u analizi problema

Za najve}i broj problema u mehanici nije mogu}e analiti~ki sprovesti ovaj

optere}enja za krovnu plo~u, ~ija je dispozicija pokazana na slici 2.3. Plo~a je

Ukoliko se konstrukcija modelira i ra~una tako da se posebno ra~una plo~a, a

Ramovi A i B se me|usobno razlikuju po optere}enju, jer se na ram B prenosi i

[tap je ograni~en omota~em

3.4. Jedna~ine ravnote`e

3. Transverzalna sila okomito na ravan {tapa jednaka sumi smi~u}ih napona

6. Momenat savijanja oko osovine koja je okomita na ravan {tapa, jednak

Bitno je napomenuti da tenzor napona na popre~nom presjeku {tapa ima samo

Jedna~ine ravnote`e se jednostavno dobivaju postavljanjem tri uvjeta ravnote`e.

Zanemarivanjem infinitezimalnih veli~ina vi{eg reda dobiva se:

Odnosno koriste}i isti postupak:

Ukoliko se radi o pravom {tapu, gornji izrazi postaju jo{ jednostavniji:

Koriste}i iste principe, mogu se izvesti i diferencijalne jedna~ine ravnote`e za

gdje je mx raspodijeljeni moment torzije koji djeluje po du`ini {tapa.

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

4. PRORA^UN STATI^KI ODRE\ENIH NOSA^A

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

4. Ta~ka A vezana uklje{tenjem, a ta~ka B slobodna (konzola). Stati~ki odre|ena

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

ravnote`e, dobivaju se tri jedna~ine ravnote`e sa tri nepoznate presje~ne sile u

Rubni uvjeti po silama su: {tap 1 - M 1A

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

Nagla{ava se da je stepen slobode kretanja mogu}e ta~no odrediti jedino

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

4.2. Odre|ivanje reakcija

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

Pravilo je da dva zgloba ne smiju biti u krajnjem polju koje je slobodno

Postavljanjem uvjeta ravnote`e

0 dobiva se reakcija AV. Sada se na

0 , odakle se mo`e sra~unati

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

0 ). Iskoristiv{i ravnote`u horizontalnih sila za dijelove AG1 i G1G2 mogu se

dobiti sve normalne sile i horizontalna reakcija u osloncu A. Dakle, vertikalno

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

Za nosa~ prikazan na slici 4.5. mogu}e je primijeniti dva pristupa pri

0 dobiva se jedna~ina u kojoj je

nepoznata jedino reakcija ZB. Analogno se dobivaju i reakcije u osloncu A. Prednost

4.2.3. Trozglobni nosa~i sa zategama

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

O~igledno je da su sistemi sa zategama jako povoljni, jer se momenti primaju

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

4.2.4. Lu~ni nosa~i

4.3. Lan~ani sistemi

4. Prora~un stati~ki odre|enih nosa~a

L1sin 1+L2sin 2=L3sin 3+h

Mogu}e je postaviti ukupno pet nezavisnih jedna~ina ravnote`e po silama na

Ovakvi sistemi se rje{avaju nekom od numeri~kih metoda.