MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.

)
Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

Senjski biskup Mirko Oegovi (1833. - 1869.)

MILE BOGOVI
Senjskih rtava 36
Liko-senjska biskupija
HR - 53000 Gospi

Izlaganje na znanstevenom skupu

Congress communication
Primljeno/Recieved: 03. 12. 2012.
Prihvaeno/Accepted: 20. 12. 2012.

Mirko Oegovi1 je od malih nogu elio postati sveenikom, ali je na nagovor brata Stjepana krenuo na studij prava koji uspjeno zavrava
i jo uspjenije prakticira. Godine 1798. prekida
pravniku karijeru i upisuje Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Bogoslovlje zavrava s najboljim
uspjehom, a 1801. godine zaredio ga je biskup
Maksimilijan Vrhovec. Uz Vrhovca ostaje trajno
vezan, a moe se smatrati i njegovim idejnim nasljednikom. Nije sluajno da je ba Mirko odrao
pozdravni govor na dan Vrhoveve zlatne mise i
na njegovu pogrebu.2

Njegova prva sveenika sluba bila je kapelanstvo u Konjini. Od 1801. do 1815. godine
bio je upnik u Bisagu. Godine 1826. imenovan
je prodirektorom zagrebake Akademije i nadzornikom kola u Hrvatskoj. Spomenute poslove u
domovini morao je prekinuti zbog odlaska u Petu gdje je 1829. godine imenovan lanom Suda
sedmorice. Rije je o ondanjem najviem sudu na
prostoru Ugarske i Hrvatske. Ondje je dobro uoio
opasnost za domovinu od sve agresivnijeg maarskog nacionalizma. Njegova pravnika naobrazba
omoguila mu je da u obranu hrvatskog suvereniteta sastavi veoma uspjele etiri broure.

1 Ovo je poneto skraeni i neznatno izmijenjeni lanak koji

je objavljen u Senjskom zborniku, br. 17., Senj, 1990., str.
249-260.
2 O Mirku Oegoviu pisalo se mnogo vie za ivota. Kad
bismo skupili samo tiskane pjesme njemu u ast, bila bi to
omana knjiga. Imao je on i dobre biografe. Najopirniji
i najtemeljitiji bio je Zdravko Niemi. Niemi, takoer
iz Vinarca, bio je i u nekom rodu s biskupom. Oegovi
ga je kao mladog sveenika 1862. godine pozvao u Senj
i imenovao ga ceremonijarom. Ve 14. lipnja 1863. godine umire od raka. Njegov prijatelj uro Deeli skupio je
njegovu rukopisnu ostavtinu i objavio je pod zajednikim
naslovom Draguica (Zagreb, 1865.). Najvredniji u
tom djelu upravo je ivotopis baruna Mirka Oegovia
Barlabaevakog (str. 117-196.) Taj tekst iziao je i kao
separat. Godine 1869., dakle u godini Oegovieve smrti,
objavio je Ivan Kostreni (potpisao se samo I. K.) knjiicu
Uspomena na Mirka bar. Oegovia Barlabaevakog.
Dosta iscrpno pisao je o Oegoviu Katoliki list 1869.
godine: o njegovoj bolesti (str. 5-6.), o njegovoj smrti (str.
14-15.), pogrebu (str. 21-22., 37), o njegovom ivotu i radu
(str. 7-12.), o zadunicama (str. 93-94.). Na zadunicama
za Oegovia 4. oujka 1869. godine sjemenini duhovnik
i kateheta Ivan Ilauek odrao je podulji govor o njegovu ivotu i djelu. Govor je objavljen u Programu senjske
gimnazije za kol. god. 1869/70. (Programm des k.k. Ober
gymnasiums zu Zengg, str. 3-27.). Isti je odrao govor i

Iako je Mirko i meu idejnim protivnicima

imao tovatelja i prijatelja jer nikada nije iao za
tim da ponizi protivnika, spomenuti rad ga je sprijeio na putu prema asti zagrebakog biskupa.
Naime, mjesto zagrebakog biskupa bilo je jedno
od utjecajnijih u Monarhiji pa su se i Be i Peta
trudili postaviti ljude po njihovoj mjeri. U tome su
redovito i uspijevali. Oegovieve sposobnosti i
vrline omoguavale su mu slubu na najviim mjestima. To nisu mogli previdjeti oni u Beu i Peti.
Kad je u svibnju 1833. godine umro senjsko-modruki biskup Ivan Krstitelj Jei, njegovo biskupsko mjesto bilo je nepopunjeno. Ve 13. prosinca
22. sijenja 1881. godine prigodom postavljanja spomen
ploe Oegoviu u gimnazijskoj zgradi. Taj je govor objavljen u Programu kraljevske vie gimnazije u Senju
za 1880/81, str. 21-45. Poslije toga bit e vie prigodnih
lanaka i napisa o Oegoviu u raznim kalendarima, novinama i prigodnim publikacijama, ali je sve to ponavljanje onoga to je ve prije napisano. I ovaj prikaz saima
ve objavljene radove, uz dosta novih podataka koje sam
naao u Arhivu biskupije u Senju.

183

MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.)

Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

iste godine beki Dvor imenovao je Mirka Oegovia njegovim nasljednikom. Ubrzo je uslijedilo i
papinsko imenovanje.3
Oegovi je, dakle, imenovan biskupom zdruenih biskupija Senjske i Modruke ili Krbavske.
Senjanima nije bio nepoznat jer je tada njegovo
ime bilo poznato u Hrvatskoj, ali i izvan njenih
granica. Ni Senj nije bio nepoznat Oegoviu jer s
onaj tko ljubi hrvatsku povijest ne moe previdjeti
ulogu Senja u njoj. Crnogorevi, Mrzljak i Mudrovi, predstavnici senjskog Kaptola, doli su
po njega u Zagreb. Od Generalskog stola, gdje je
poinjala njegova biskupija, sa svih tornjeva pratila su ga zvona. Ispred njegove koije jahalo je 12
krajinika. Vojnike i civilne vlasti doekale su ga
u Senjskoj Dragi kod Sv. Kria i, uz buku muara i radosno klicanje, dovele u Senj 29. kolovoza
1834. godine.
Mirko je takav doek i zasluio te se odmah
dao na posao. Prvo je obiao obje biskupije. Njegovo mudro oko brzo je vidjelo to treba nastaviti,
a to mijenjati.
Podruje Senjske i Modruke biskupije organizacijski je bilo veoma rastrgano. Tome je pogodovala injenica da je bila rije o dvije biskupije
meusobno povezane osobom jednoga biskupa.
Stolni i zborni kaptoli imali su neke svoje stare
pravice koje su bile na tetu biskupijskog zajednitva. U njih je Oegovi unio vie reda, postupajui blago u nainu, ali odluno u naelu. Osim toga,
1844. godine naredio je da se modruki kaptoli u
Bakru, Bribiru i Novom sjedine u jedan kaptol, a u
svakom od mjesta ostanu po tri kanonika od kojih
je najmlai bio ujedno i upnik. Time je ostvario
uvjete za njihovo dolino uzdravanje. Slino je
uinio i u sluaju rijekog Kaptola. Jei, Oegoviev prethodnik, naizmjence je stolovao u Senju
i Novom, da bude pravo jednoj i drugoj biskupiji,
te kaptolima u Senju i Novom. Mirko uzima Senj
3 Carsko imenovanje bilo je 13. prosinca 1833. godine, a
papinsko 23. lipnja sljedee godine. Zareen je za biskupa
za vrijeme saborskog zasjedanja u Pounu, 17. kolovoza 1833. godine. Zaredio ga je kaloki nadbiskup Petar
Klobuicki. Biskupije senjska i modruka pripadale su
tada Kalokoj metropoliji.

184

za jedino biskupsko sjedite i mjesto svog stalnog

boravka.
Biskupski dvor u Senju bio je dotrajao i pretijesan. Nalazio se uz samo svetite katedrale, na
suprotnoj strani od sakristije. Mirko se odluio na
gradnju nove zgrade, izvan ueg urbanog prostora.
Svojim novcem kupio je zemljite, izradio nacrte
i postavio temelje. Posuenim novcem podigao je
zidove i nabavio potrebno pokustvo. Zgrada je
ve 1835. godine bila useljiva. Bila je to najljepa
stambena graevina u Senju. Tek 1839. godine, na
dugotrajnu molbu, car je odobrio da mu se podmire
trokovi. U toj zgradi bila je jedinstvena biskupijska
uprava, jedinstveni konzistorij za obje biskupije.4
Dobivena sredstva omoguila su nove investicije.
Godine 1820. slubeno je zatvorena senjska
gimnazija.5 Jei se trudio da je jo neko vrijeme
odri na ivotu, ali u tome je djelomino uspio.
Kad je Oegovi doao u Senj, grad je bio bez gimnazije. On je svoj rad odmah usmjerio prema
njenom otvaranju, ali to mu je uspjelo tek 1839.
godine. Vjerovao je da e tako odgovorne najlake
uvjeriti u potrebu takve ustanove u Senju. Budui da je ta kola bila privatnog karaktera, krajem
kolske godine Oegovi je pozvao profesore iz
priznatih gimnazija da ispitaju uenike kako bi im
prethodni razred bio priznat za eventualni nastavak kolovanja na drugim uilitima. Nakon etiri godine rada, 1843. godine gimnaziji je priznato pravo javnosti, a profesorima odobrena plaa.
Otad su svjedodbe senjske gimnazije bile priznate na cijelom podruju Monarhije. Dvije godine
kasnije, isto priznanje dobilo je i filozofsko uilite ili licej, dvogodinja kola koja je osposobljavala uenike za upis na fakultete i visoke kole.6
4 U drugom svjetskom ratu zgrada je dosta nastradala. Dana
28. lipnja 1955. godine presudom Narodnog odbora kotara Senj (broj 2930/55) ona je eksproprirana za potrebe
drvno-industrijskog poduzea u Senju.
5 O Oegovievu radu na otvaranju gimnazije pisao sam u
Spomenici senjskog srednjeg kolstva, Senjski zbornik, br.
16., 1989., str. 3-30.
6 Sveano proglaenje tog promaknua bilo je 1. listopada
1845. godine kad je Oegovi odrao govor koji je iste
godine tiskan u Zagrebu pod naslovom Allocutio sub solemnibus divinis occasione aperti Segniae philosophiae
cursus, Zagrabiae, 1845.

MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.)

Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

Gimnazija je tada imala est razreda. Reformom iz

1849. godine dobila je jo dva razreda. Iste godine
je spomenuti licej prikljuen gimnaziji. Dvije godine kasnije gimnazija je imala i prve maturante.
Ustrojstvo koje je gimnazija tada dobila sauvala
je sve do ukidanja 1975. godine.
Oegovi je nastojao da Senj dobije i realnu
gimnaziju i pomorsku kolu, ali to mu je samo djelomino uspjelo.
Kad je broj uenika poeo opadati zbog poveanih ivotnih trokova i premalog broja dostatnih
stipendija, Mirko je 1857. godine kupio trokatnicu
na Malim vratima i preuredio je u Zavod gdje su
pitomci mogli boraviti. Uz to, poloio je glavnicu
od 20 000 forinti (za 40 000 sagradio je biskupski
dvor!) od ijih se kamata mogao uzdravati odreeni broj siromanih, ali i darovitih mladia. Kasnije je dodavao glavnici, a pridruili su mu se i jo
neki sveenici njegovih biskupija. Time je mnogim
mladiima omoguio gimnazijsko kolovanje, a
gimnaziju je izvukao iz krize u koju ju je dovelo
stalno opadanje broja uenika. Zavod je po svom
utemeljitelju dobio ime Oegoviianum. Biskup
Maurovi je nakon razvojaenja Vojne krajine za
zavod dao urediti bivi Katel u koji su se ve poetkom kolske godine 1896/97. uselili pitomci.7
7 O daljoj sudbini Oegoviianuma P. Tijan pie: Ispoetka skromnih mogunosti, s kapacitetom za najvie
tridesetak pitomaca, konvikt je obnovio i poveao 1896.
drugi zasluni senjski biskup, Antun Maurovi (1891.1908.) i smjestio ga u stari frankopanski katel iz prve
polovine 14. stoljea. Katel je do tada sluio za razliite
javne svrhe i u tom asu je bio prilino dotrajao, ali ga je
biskup potpuno preuredio za odgojni zavod, koji je sada
mogao primiti do stotinu aka. Od svog osnutka Oegoviev konvikt bio je najjai stup senjske gimnazije i mnogo
je pridonio njezinu ugledu u itavoj Hrvatskoj. U poetku
je primao na odgoj i kolovanje siromane ake prvenstveno iz domae biskupije, a uzdravao se je stalnim biskupovim prinosom, zatim dohocima iz zaklada, koje su
se na Oegoviev poziv ustanovile te osobnim potporama dijecezanskog klera, tako da su se sinovi siromanih
roditelja mogli sasvim badava ili uz neznatne trokove
kolovati do mature. S vremenom su zaklade uzastopnim
devalvacijama izgubile na vrijednosti, ivotni trokovi su
porasli, a isto tako i odgojni zahtjevi, kao to se je uope povisivao i ivotni standard te smanjeni stalni prihodi
zavoda nisu vie mogli pokrivati trokove uzdravanja,
nego su i roditelji pitomaca morali preuzeti najvei dio

U vrijeme osnivanja Zavoda Mirko je imao 82

godine. Oegovi nije imao prihode kakve je imao
Srossmayer, ali, to se tie naina ulaganja raspoloivih sredstva, nipoto nije zaostajao za velikim
akovakim mecenom. Njegov biograf Kostreni pie: On je bio naviek meu prvimi, koji se
je odazivao svakomu narodnomu poduzeu i zato
tih trokova, koji su uza sve to bili dosta skromni, pa su
i manje imune obitelji mogle osigurati opskrbu i odgoj
svoje djece u tom konviktu. Radilo se je bez ikakvog dobitka, dapae i bez obaveze, da pitomci stupe u sveeniki
stale, i konvikt nije nikada bio smatran kao neko malo
sjemenite. Svrha je bila pomoi siromanom puku Hrvatskog Primorja, Like i Gorskog Kotara, koji nije imao
na dohvat dovoljno srednjih kola, niti je raspolagao s potrebnim sredstvima za kolovanje svoje nadarene djece u
mjestima izvan svog stalnog prebivalita. U tom smislu je
Oegoviianum izvrio velik i vaan socijalni i nacionalni zadatak, spremivi hrvatskom narodu kroz nekoliko
generacija znatan broj intelektualaca i profesionalaca, koji
bi bez te potpore bili ostali bez kole....Dvije najvanije
promjene u toj blizu stogodinjoj asnoj povijesti zavoda jesu Maurovievo proirenje i smjetanje u adaptirano zdanje gradskog katela i dolazak Mons. Usmianija
na elo njegove uprave. Dok je biskup Maurovi stvorio
osnovne uvjete za svako novo poboljanje i usavravanje
zavoda, dotle je njegov novi i naalost posljednji ravnatelj
Usmiani zasnovao i proveo u ivot najvie mjera, po kojima je Oegoviianum postao jedan od najmodernijih
i najboljih zavoda ove vrsti u Hrvatskoj prije II. svjetskog
rata. (Mons. Vladimir Usmiani i njegov zavod Oegoviianum, Hrvatska revija XXVIII/2, Muenchen-Barcelona, 1978., str. 343-344.) Maurovi je staru zgradu 1898.
prodao Kraljevskom Hrvatsko-slavonskom zemaljskom
eraru za prostorije opinskog suda u Senju. Jo i danas se
zgrada zove Stari sud, a nalazi se u ulici B. Orlia 8. Oegoviev zavod prestao je djelovati 1945. godine. Konvikt
je imao kunu kapelicu Srca Isusova u II. katu, ija je sakristija bila u okrugloj kuli. Nakon rata jedna dvorana na
I. katu sluila je za obavljanje bogosluja dok se 1945-48.
obnavljala u ratu nastradala katedrala. U zgradi je neko
vrijeme bila smjetena senjska gimnazija i osnovna kola,
a zatim kola uenika u privredi. Zgrada je nacionalizirana
rjeenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru opine Senj 26. studenoga 1959. pod br. N-116/1959.
Nakon toga Biskupski ordinarijat u Senju uloio je albu,
koju je odbila Komisija za nacionalizaciju pri N. O. kotara
Rijeka 5. veljae 1960. pod brojem N-169/1-1960. Senjska
opina trabala je platiti, kao i za sjemeninu zgradu, neku
simbolinu nadoknadu. Kako su se prilike promjenile, po
sudskom rjeenju 1989. i 1990. godine, Opina je bila
duna isplatiti pravinu nadoknadu. To ona nije htjela
ni mogla. Na kraju je Republika Hrvatska uknjiila Oegoviianum kao svoje vlasnitvo, a da nije Biskupiji ni
javila.

185

MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.)

Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

ga vidimo meu prvimi podupiraoci svakoga narodnoga podhvata. Njega broji i Matica i Gospodarsko drustvo i Drutvo za starine i poviestnicu
jugoslavensku i Akademija i svi manji zavodi u
svojem imeniku kao svog revnog pomagaa.8
Ovime je saeo dugu listu njegovih potpora i darova. Njegov osjeaj za openarodno dobro doao
je do izraaja i 1852. godine kad je, u nestaici
sveenika i profesora u svojoj Biskupiji, poslao
Franju Rakog u Rim na daljnje znanstveno usavravanje, to e mu kasnije omoguiti rad izvan Biskupije. U Biskupskom arhivu u Senju uvaju se
brojna su pisma iz kojih je vidljivo da su Oegovi
i Raki bili tijesno povezani i da se Raki za svaki
vaniji korak savjetovao sa svojim biskupom.
Oegovi je imao osjeaj za lijepu glazbu.
Neko vrijeme bio upravitelj Glazbene akademije u
Zagrebu. Proirio je kor senjske katedrale i osnovao glazbeno drutvo. Prema Ilauekovu svjedoanstvu pozva skrbljivi otac k sebi odlinije graane i ustroji pomojom njihovom glasbeni zavod,
tada prvi sad najstariji u Hrvatskoj; primi nad njim
pokroviteljstvo i pruae mu znamenitih darova za
uspjean napredak.9 Kao njegov zatitnik, nabavio je potrebne glazbene instrumente. Zbor je pjevao u crkvi, ali nije bio samo crkveni. Moemo
slobodno rei da je dananji katedralni zbor Sv.
Cecilija nastavak zbora koji je Mirko osnovao.
Premda je rad u Biskupiji iziskivao mnogo
truda i vremena, Oegovi je uspio i dalje sudjelovati u poslovima u drugim dijelovima Hrvatske.
Bio je jedan od uglednijih lanova Hrvatskog sabora. Burne 1848. godine predvodio je delegaciju
koja je dovela Jelaia za hrvatskog bana, a poslije
toga sluio je sveanu staroslavensku sv. misu u
crkvi Sv. Marka. Iste godine odrao je u senjskoj
katedrali govor u kojem se osvrnuo na revolucijske parole slobode, bratstva i jednakosti. Iako je
imao napredne ideje, ve tada je upozorio da se iza
lijepih rijei lako moe sakriti nesloboda, iskljuivost i nejednakost, odnosno diktatura nad ljudima
i njihovim savjestima.
8 I. Kostreni, nav. dj., str. 33.
9 Program kraljevske vie gimnazije u Senju, Senj, 1880/81.,
str. 33.

186

Iste godine, meu prvim od hrvatskih biskupa, uveo je u svoju kancelariju narodni jezik. Takoer, pie profesorima Bogoslovije u Senju da se
trude teoloke znanosti predavati na razumljivom
narodnom jeziku i dodaje da e latinska terminologija malo pomoi sveenicima da ljudima rastumae otajstva nae vjere. Profesorski zbor nije
bio na razini Mirkova shvaanja.10 Jo za boravka
u Peti Mirko je uoio da je Maarima stalo do
njegovanja njihova jezika koji nastoje poto poto
nametnuti Hrvatima. Znajui to za jedan narod
znai njegov jezik, Mirko je zduno radio ne samo
na ouvanju hrvatskog jezika, nego i na tome da se
jezina kultura digne na viu razinu.
Kada je Ljudevit Gaj objavio da e poetkom
1835. godine poeti izdavati Novine Horvatske
s tjednim prilogom Danica, Oegovi je svojim
sveenicima uputio okrunicu u kojoj hvali Gajevu brigu za istou hrvatskog jezika i preporuuje im ne samo da narue ta izdanja, nego da se i
sami ukljue u skupljanje narodnog blaga da
ne bi tek izila Danica naega naroda opet zapala...
Ne prilii da budemo samo dokoni promatrai tih
napora jer Domovina nas tim vie zove na takvu
suradnju to jezinu kulturu jednolikim korakom
prati kultura obiaja i intelektualnih vrlina. Da budui narataj stostruko primi od tog sjemena, potrebno je da Gaja svaki koliko moemo pomognemo. Takoer, poziva sveenike da mu jave imena
autora koji su pisali na ilirskom jeziku i autora
drugih jezika koji su pisali o hrvatskom narodu.
Takoer im pie: Skupljajte dobre i za izraavanje
stvari prikladne rijei koje je samo narod sretnim
sluajem pronaao ili od drugih izreene vjerno
sauvao. Takoer poslovice, bilo da su izvedene iz
zgodnih primjera ili usporedbi, bilo da su uzete iz
drugih jezika s vjerno izraenim smislom. Takoer
narodne pjesme koje slue jezinoj kulturi. Iz njih
se najbolje moe nauiti osobine, jasnoa, ljepota i
duljina glasova. elim takoer da meni ili izravno
gospodinu uredniku Novina javljate tehnike termine i razliite izraze u stvarima teologije, prava
i drugih predmeta, bilo da su rijei vlastite bilo od
10 Biskupski arhiv Senj, Spisi 1848., br. 1038. Tu je Oegovieva poslanica profesorima i odgovori svakoga od njih.

MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.)

Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

drugih primljene. Sve to je izvedeno iz hrvatske,

slavonske, dalmatinske, srpske, kranjske, tajerske, slovenske, istarske, bosanske rijei, ili kojeg
drugog slavenskog govora i za jezino bogatstvo
prikladna, treba zabiljeiti u skladu sa svojom pohvalnom ljubavlju prema domovini. Time ete doprinijeti jasnoi domovinskog jezika, kako bi sve
bilo na porabu i jednog dana nalo se u priruniku;
da sve ono to ivi na selu jednog dana dade se na
koritenje svima i putem jednog prirunika objavi
na opu korist, bilo odjednom bilo u nastavcima,
da tako moe biti na raspolaganju svima kojima je
ope dobro na srcu.11
Iako je zahtijevao red i disciplinu u kleru, sveenici su ga veoma cijenili. Kad je 1848. godine
dokinuta desetina, prihod od kojeg su se uzdravali mnogi sveenici, Oegovi se u Hrvatskom
saboru i trudio sveenicima nai i druge izvore
uzdravanja.12 Svojim zalaganjem za sveenike i
ostale vjernike uinio je vie na izgraivanju biskupijskog zajednitva nego svojim mudrim organizacijskim uredbama.
Za svoj rad dobio je i javna priznanja. Godine 1849. car ga je imenovao svojim tajnim savjetnikom, a tri godine poslije odlikovan je Leopoldovim kriem. Godine 1858. postao je barunom.
Takoer, papa ga je imenovao kunim prelatom s
naslovom rimskoga grofa.
Koliko je potovanje uivao pokazalo se prigodom njegove zlatne mise 26. svibnja 1850. godine u Senju i prigodom 25. godinjice biskupske
slube 1859. godine. Za zlatnu misu Senj mu je
poklonio lijepu spomenicu, a senjski Kaptol postavio plou u senjskoj katedrali koja se i danas
ondje nalazi. Proslavu 25. godinjice biskupske
slube lijepo je opisao dopisnik Katolikog lista.13
Godine 1859. Oegovievim pomonim biskupom postao je Vjenceslav oi koji ga je kasnije i naslijedio.

11 Biskupski arhiv Senj, Spisi 1834., br. 419.

12 Mirjana Gross, Poeci moderne Hrvatske, Zagreb, 1985.,
str. 171.
13 Katoliki list, 1859., br. 35, str. 277-280.

Potovanje Senjana prema svom dobrotvoru

lijepo je izrazio Vjenceslav Novak u svom romanu
Pod Nehajem (XIII. poglavlje).
Oegovi je umro u 94. godini ivota, 8. sijenja 1869.14 godine. Poloen je u metalnu krinju
naruenu iz Bea koja je smjetena u katakombe ispod svetita senjske katedrale. Sprovod je
bio zaista velianstven.15
Grad Senj bio je ponosan na Mirka Oegovia
i na njegov dar gradu. Godine 1860. Gradsko vijee zakljuilo je da se trg ispred Oegoviianuma
nazove Trgom Mirka Oegovia. Kad mu je 1882.
godine pred ondanjim konviktom podignut spomenik u obliku bunara, Senjani su na njega dali
uklesati ove rijei:

Bunar ove vode hladne

Nek te sjea ruke radne
Ruke dinog Mirka otca
Biveg senjskog dobrotvorca

Zakljuak
Godine 1833. Mirko Oegovi imenovan je
biskupom zdruenih biskupija Senjske i Modruke ili Krbavske. Otad pa sve do svoje smrti 1869.
godine bio je vezan uz Senj.
Po dolasku u Senj najprije je obiao podruje
svojih biskupija, a nakon toga uslijedile su potrebne organizacijske promjene. Uzeo je Senj mjestom svoga stalnog boravka (njegov prethodnik je
naizmjence boravio u Senju i Novom) i sagradio
dolinu biskupsku kuriju. Senj ga najvie pamti po
tome to je 1839. godine obnovio senjsku gimnaziju, a 1857. godine utemeljio konvikt koji e se
po njemu nazvati Oegoviianum. Na podruju
14 Pri kraju ivota nije uvijek bio svjestan gdje se nalazi i u
kojoj je dobi. Znao je govoriti da se sprema na zasjedanje
Sabora u Zagrebu, Peti, Beu ili Pounu, a posluitelj ga
je znao na stolici gurati po salonu i izvikivati spomenuta
imena gradova, kao to obiavaju izvikivati pratioci vozila. I ova nesvjesna reakcija ostarjelog Oegovia govori kako je cijelog ivota bio u sreditu dogaanja.
15 Lijep opis raspoloenja u Senju povodom Oegovieve
smrti donijele su i Narodne novine, a isto je prenio i
Katoliki list, XX(1869.), br. 1., str. 21-22.

187

MILE BOGOVI SENJSKI BISKUP MIRKO OEGOVI (1833. - 1869.)

Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 183 - 188

kolstva i prosvjete uinio je u Senju vie nego

itko prije i poslije njega. Bio je najvei promotor
ideja narodnog preporoda na podruju svojih biskupija, a dao je i moralnu i materijalnu podrku
svim inicijativama usmjerenim na kulturni i gospodarski napredak Hrvatske. Iako je bio zahtjevan biskup, sveenici i vjernici su ga voljeli jer
je kao dobar pastir vodio brigu o svima i za sve
traio zatitu. Za svoj rad dobio je brojna crkvena
i dravna priznanja.
U stoljeu velikog uzleta znanosti na podruju
tadanje Banske Hrvatske meu crkvenim ljudima
bilo je dosta dostojanstvenika koji su prednjaili
u znanosti i prosvjetiteljstvu i time dali ogroman
prilog napretku svoga naroda i svoje domovine.
Meu takvima trojica zasluuju posebno mjesto:
zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac (1787 1827), senjsko - modruki biskup Mirko Oegovi
(1833 - 1869) i biskup bosansko srijemski ili akovaki Josip Juraj Strossmayer (1849 - 1905). Njih
trojica su u vremenskom i idejnom smislu pokrili
cijelo stoljee. Od njih je u naoj historiografiji
najslabije prouena uloga Mirka Oegovia. Zato
treba iskoristiti svaku prigodu da se ta nepravda
prema Oegoviu ispravi. Bez obzira na kojoj
slubi bio, uvijek je pokazivao svoju sposobnost i
ljubav prema narodu i domovini. Tragovi njegova
djela bili su oiti suvremenicima, a nisu izblijedjeli sve do danas. On je izazov i naoj generaciji na
kojoj je da ga to bolje upozna i vrednuje njegovu
ulogu, ne samo u Senju i njegovu rodnom kraju,
nego i u cijeloj Hrvatskoj.

188

Summary
Bishop of Senj Mirko Oegovi (1833-1869)
Key words: bishop, bishopric, Senj, Modru,
Senj grammar school
In 1833 Mirko Oegovi had been appointed
bishop of joint bishoprics of Senj and Modru Krbava and since that time till his death in 1869 he
was to be permanently connected to Senj.
Upon arriving in Senj he first undertook to
visit the territory of his bishoprics and then started necessary changes in the organization of his
work. Senj was set as his residence (his predecessor resided both in Senj and Novi) and there he
had an adequate Chancery built. Bishop Oegovi
remains in the memory of Senj citizens mostly for
two capital buildings: reconstruction of the local
grammar school and establishing of a convict in
1857, which was named Oegoviianum after
him. Nobody has ever done so much in the field
of education in Senj as Bishop Oegovi. He was
also the greatest promoter of the national renaissance movement in his bishoprics and morally
and financially supported all ideas leading to cultural and economic advancement of Croatia. Although as a bishop he was severe and demanding,
the flock and clergy loved and respected him for
his equal treatment and protection of all people.
He received many awards from the church and the
state as well.