PAUL AUSTER

GLAZBA SLU AJA

prevela Marijana Nikoli

1
itavu godinu dana samo je vozio, putovao s jednog kraja Amerike na drugi i ekao da se
potroi sav novac. Nije mislio da e to tako dugo potrajati, ali jedna je stvar vodila drugoj, i kad
je Nashe uvidio to mu se deava, elja da se zaustavi odavno ga je ve bila minula. Tre eg dana
trinaestog mjeseca sreo je klinca koji je sebe nazivao Jackpot. Bio je to jedan od onih
nasumi nih, slu ajnih susreta koji kao da se stvore niotkud, gran ica to je otkine vjetar i
nenadano vam sleti pred noge. Da se to dogodilo u bilo kojem drugom trenutku, teko da bi
Nashe otvorio usta. No, budu i da se ve bio predao i inilo mu se da vie nema to izgubiti, u
strancu je vidio mogu nost odgode kazne, posljednju priliku da u ini neto za sebe prije no to
bude prekasno. Naprosto se odvaio i to uradio. Bez trunke straha ili strepnje, Nashe je zatvorio
i i sko io.
Sve se zapravo svodilo na pitanje toka doga aja, redoslijeda kojim su se odvijali. Da
odvjetniku nije trebalo est mjeseci da ga prona e, ne bi se ni naao na cesti onoga dana kad je
sreo Jacka Pozzija i nita od svega to je nakon tog susreta uslijedilo ne bi se desilo. Nashea je
uznemiravalo da na taj na in razmilja o svom ivotu, ali injenica je da mu je otac umro punih
mjesec dana prije nego ga je Therese ostavila, a da je kojim slu ajem slutio da e naslijediti sav
taj novac, vjerojatno ju je mogao nagovoriti da ostane. Pa ak i da nije ostala, ne bi bilo potrebe
da se Juliette alje u Minnesotu kod njegove sestre i to bi bilo dovoljno da ga sprije i da u ini ono
to je u inio. No, tada je jo uvijek bio zaposlen u vatrogasnoj slubi i kako se uop e mogao
brinuti o dvogodinjem djetetu kad je po itave dane i no i zbog posla izbivao iz ku e? Da je bilo
makar neto novca, bio bi uzeo enu na stan da se brine o Juliette, no, s druge strane, da je novaca
bilo, oni ne bi ivjeli u podstanarstvu, u donjem dijelu otune obiteljske ku e u Somervilleu i
Therese moda ne bi ni pobjegla. Nije da je pla a bila tako loa, ali modani udar koji je njegova
majka pretrpjela prije etiri godine posve mu je ispraznio depove i jo je uvijek mjese no
otpla ivao dug stara kom domu na Floridi gdje je umrla. S obzirom na sve to, jedinim rjeenjem
inilo mu se poslati dijete sestri. Ako nita, Juliette e barem imati priliku ivjeti s pravom
obitelji, biti okruena drugom djecom i udisati svjei zrak, a to je bilo daleko bolje od svega to
joj je on mogao pruiti. I tada ga je, posve nenadano, pronaao odvjetnik i novac mu je pao u
krilo. Posrijedi je bila ogromna svota, gotovo dvjesto tisu a dolara, Nasheu posve nezamisliv
novac. No, ve je bilo prekasno. Prethodnih je mjeseci isuvie toga stavljeno u pogon, pa vie ak
ni novac nije mogao zaustaviti doga aje.
Oca nije vidio preko trideset godina. Zadnji put se to dogodilo kad su mu bile dvije
godine i otada me u njima nije bilo nikakva kontakta, ni jednog pisma, telefonskog poziva, nita.
Po rije ima odvjetnika koji je bio zaduen za ostavtinu, Nasheov je otac posljednjih dvadeset i
est godina ivota proveo u pustinjskom gradi u u Kaliforniji, nedaleko od Palm Springsa. Imao
je malu eljezariju, u slobodno je vrijeme kupovao dionice i nije se ponovo enio. Svoj proli
ivot drao je za sebe, rekao je odvjetnik, i tek kada je jednog dana doao u njegov ured da napie
oporuku, Nasheov je otac po prvi put spomenuo da ima djecu. Umirao je od raka, nastavljao je
pri u glas preko telefona, i nije znao kome drugome da ostavi novac. Mislio je da bi ga najbolje
bilo podijeliti izme u svoje dvoje djece, pola vama, a pola Donni.
udan na in da se nadoknadi proputeno, prokomentira Nashe.
Pa i bio je udan, va stari, nema sumnje. Nikad ne u zaboraviti to je rekao kada sam ga
pitao za vas i sestru. Vjerojatno me mrze iz dna due. Ali sad je kasno da se zbog toga pla e. Da
mi je samo biti u njihovoj blizini kad crknem, da im vidim izraz lica kad prime novac.

udi me kako je znao gdje da nas na e.

Pa nije znao. Ja sam se, bogami, namu io da vam u em u trag. Trebalo mi je est
mjeseci.
Za mene bi bilo puno bolje da sam ovaj poziv primio na dan pogreba.
ovjek nekad ima sre e, nekad ne. Prije est mjeseci nisam znao ni jeste li ivi.
Mada se nije mogao osje ati oalo enim, Nashe je pretpostavljao da e na neki drugi
na in biti dirnut, ne im nalik tuzi, moda provalom ljutnje i osje ajem kajanja to obi no nailaze
u posljednjem trenutku. Naposljetku, taj je ovjek ipak bio njegov otac i sama ta injenica je
trebala biti dovoljnim razlogom za pokoju turobnu misao o zagonetki ivota. No, ispalo je da
Nashe osim radosti nije osjetio gotovo nita drugo. Taj je novac za Nashea bio neto tako
neobi no, tako monumentalnih posljedica, da je prekrio sve ostalo. Bez imalo razmiljanja
isplatio je dug od trideset dvije tisu e dolara stara kom domu Pod mirnim krovovima, otiao i
kupio novi automobil (crveni saab 900 s dvoja vrata njegov prvi nerabljeni automobil u
ivotu) i iskoristio godinji odmor to mu se nakupio u posljednje etiri godine. Ve er prije no to
e otputovati iz Bostona, priredio je raskonu zabavu u svoju ast, slavio s prijateljima do tri
ujutro, a odmah zatim, i ne pomiljaju i na san, sjeo je u svoj novi automobil i odvezao se u
Minnesotu.
I tada mu se krov nad glavom po eo uruavati. Bez obzira to je idu ih nekoliko dana
proteklo u veselju i sje anjima na stare dane, Nashe je polako uvi ao da se stvari vie ne daju
popraviti. Isuvie je dugo bio odvojen od Juliette, i sad kad je doao po nju, ona kao da je
zaboravila tko je on. Mislio je da e telefonski pozivi biti dovoljni, da e zahvaljuju i
razgovorima dvaput u tjedan dana za nju nekako ostati stvaran. Ali, to dvogodinjacima uop e
mogu predstavljati me ugradski telefonski razgovori? est mjeseci on je za nju bio samo glas,
prazan skup zvukova to se malo pomalo pretvorio u duha. ak i nakon dva-tri dana provedena u
ku i, Juliette je s njim i dalje bila stidljiva i oprezna; kao da vie ne vjeruje u njegovo postojanje,
izmicala se svaki put kad bi je pokuao uzeti. Postala je dio svoje nove obitelji, a on je bio tek
neto vie od uljeza, strano bi e koje je palo s neke druge planete. Proklinjao je samog sebe to ju
je tamo ostavio, to je sve tako dobro uredio. Juliette je postala mala oboavana princeza u ku i.
Imala je troje starijih ro aka s kojima se mogla igrati, labradora, ma ku, ljulja ku u vrtu, sve to
je mogla poeljeti. Izjedala ga je pomisao da je ogor zauzeo njegovo mjesto i, kako su dani
odmicali, sve se vie svladavao da ne pokae bijes. Ray Schweikert, bivi ragbija, danas trener u
srednjoj koli i nastavnik matematike, Nasheu se oduvijek doimao pomalo tupavim, no nema
govora, tip je znao s djecom. Bio je dobri ina, tipi ni ameri ki tata s velikim srcem i uz Donnu,
koja je sve drala na okupu, njihova je obitelj bila vrsta poput stijene. Nashe je sada imao neto
novca, ali koliko su se stvari zaista promijenile? Pokuavao je zamisliti na koji bi na in Juliettin
ivot bio bolji ako bi se vratila s njim u Boston, no nije mu uspijevalo na i ni jedan argument u
svoju korist. Htio je biti sebi an, ne odustati od svojih prava, no nije izdrao i na kraju je popustio
pred onim to je bilo o ito: istrgnuti Juliette iz njenog sadanjeg okruenja nanijelo bi joj vie zla
nego dobra.
Kada je Donni rekao to misli o svemu, ona ga je pokuala odgovoriti, koriste i se
mnogim od onih istih argumenata kojima ga je zasula prije dvanaest godina kad joj je priop io da
naputa studij: ne prenagljuj, daj sebi jo malo vremena, ne rui mostove za sobom. Na licu joj se
ocrtavao onaj zabrinuti pogled starije sestre to ga je na njoj vi ao itavo djetinjstvo i Nashe je
znao da je jo uvijek, tri ili etiri ivota poslije, ona jedina osoba na svijetu kojoj moe vjerovati.
Na kraju su ostali pri ati do kasno u no , sjede i u kuhinji jo dugo nakon to su Ray i djeca legli,
a sve je bilo kao i prije dvanaest godina: Nashe ju je lomio dok nije po ela plakati i na kraju je
bilo po njegovom.

Jedini ustupak koji joj je napravio bilo je obe anje da e u banci otvoriti poseban ra un za
Juliette. Donna je predosje ala da e po initi kakvu ludost (to mu je uostalom i rekla te no i) i
htjela je da, prije no to spiska svu ostavtinu, dio stavi sa strane, negdje gdje novac ne e mo i
dirati. Idu eg jutra, Nashe je proveo dva sata s direktorom banke Northfield i sve dogovorio.
Zadrao se jo ostatak toga i dio sljede eg dana, a onda je spakirao kov ege i ukrcao ih u
prtljanik. Bilo je vru e kasnosrpanjsko popodne i cijela je obitelj izala na tratinu pred ku om da
ga isprati. Djecu je redom grlio i ljubio, a kad je doao red na Juliette, sakrio je svoje o i od
njenog pogleda tako to ju je podigao i zario lice u njezin vrat. Budi dobra curica, kazao je. I
nemoj zaboraviti koliko te tata voli.
Rekao im je da se planira vratiti u Massachusetts, no igrom slu aja odjednom se zatekao
kako vozi u suprotnom smjeru. Napravio je uobi ajenu greku: promaio je skretanje za autoput i
umjesto da nastavi jo nekih tridesetak kilometara, to bi ga izvelo na pravi put, bez premiljanja
iza e na prvom sljede em skretanju, posve svjestan da je upravo krenuo pogrenom cestom. Bila
je to nagla, nepromiljena odluka, no u onom kratkom intervalu izme u dva skretanja, Nashe
shvati da nema nikakve razlike i da su, na kraju krajeva, skretanja posve ista. Da, rekao je
Boston, no to je u inio samo zato jer im je neto morao kazati, a Boston mu je prvi pao na pamet.
A budu i da ga ondje jo dva tjedna nitko ne o ekuje i ima vremena napretek, zato da se vra a
natrag? Zavrti mu se u glavi od te mogu nosti, od te puste slobode i spoznaje koliko je nevaan
izbor koji napravi. Mogao je i i kamo mu se prohtije, mogao je raditi to ga je volja i nikoga ne
svijetu ne e biti briga. Dokle god se ne okrene i ne uputi natrag, isto mu je kao da je nevidljiv.
Nakon to je vozio sedam sati bez prekida, nakratko se zaustavi da nato i gorivo, a potom
nastavi daljnjih est sati dok ga ne svladaju umor i iscrpljenost. Daleko na obzorju zarudjela je
zora, a Nashe je bio negdje sjeverno od srca Wyominga. Uzme sobu u prvom motelu, odspava
tvrdim snom osam ili devet sati, a onda odeta do gostionice preko puta, gdje mu je izbor za
doru ak pao na pove i odrezak s jajima sa cjelodnevnog jelovnika. U auto ponovo sjedne kasno
tog popodneva i jo jednu no provede za volanom, ne zaustavivi se dok nije preao pola Novog
Meksika. Nakon te druge no i, Nasheu postade jasno da vie nema kontrolu nad sobom, da je u
vlasti neke zasljepljuju e i nesavladive sile. Bio je poput poludjele ivotinje, slijepo se kotrljao
od jednog do drugog bespu a i, ma koliko puta odlu io stati, nije se mogao prisiliti da to doista i
ini. Svako bi jutro otiao na spavanje ponavljaju i samom sebi sad je dosta, s ovim je sada
stvarno gotovo, no svako se popodne budio s istim porivom, s istom neodoljivom potrebom da
opet sklizne u automobil. Uvijek bi ga iznova spopala elja za samo om, za no nom navalom
praznine, za tutnjavom ceste koju je utio na koi. Drao je isti ritam itava dva tjedna, nastoje i
svakim danom izgurati vie no prethodnog dana. Preao je cijeli zapadni dio zemlje araju i goredolje izme u Oregona i Teksasa, juriao praznim auto-cestama Arizone, Montane i Utaha, niti je
to razgledavao niti ga je bilo briga gdje se nalazi i, osim pokoje fraze koju bi procijedio kod
pla anja goriva ili naru ivanja jela, nije prozborio ni rije i. Kad se najzad vratio u Boston, Nashe
je bio uvjeren da je na rubu iv anog sloma, no to je bilo samo zato to se nije mogao sjetiti
ni ega to bi opravdalo njegov in. Istina je, kako je na kraju ustvrdio, bila daleko manje
dramati na.
Nashe je pretpostavaljo da e itava stvar na tome stati, da se uspio otresti alca koji mu
se uvukao u sistem, te da se sada moe vratiti svome starom ivotu. U po etku se inilo da sve
ide u redu. Prvog dana kad se vratio, malo su ga u vatrogasnoj postaji zafrkavali to nije pocrnio
(ta je, Nashe, jesi to godinji proveo u pe ini?), a ve za uinom i sam se smijao uobi ajenom
mudrovanju i prosta enju. U Roxburyju je te no i izbio velik poar, pa kad je zazvonio alarm za
slanje dvaju dodatnih vozila, Nashe je otiao tako daleko da je izjavio da mu je drago to se vratio
ku i i da mu je nedostajala akcija. Taj ga je osje aj, me utim, ubrzo napustio i krajem tjedna

obuzme ga nemir, koji mu no u nije davao da sklopi o i a da ne pomisli na automobil. Slobodan

je dan iskoristio za vonju do drave Maine i natrag, no od tog izleta stanje kao da mu se samo
pogoralo; ostao je nezadovoljen, s prstima koji su ga svrbili od elje za volanom. Borio se sa
samim sobom u nastojanju da se vrati u kolote inu, no misli su mu bjeale na cestu, ka uzbu enju
koje je znao osjetiti tokom ona dva tjedna, te se uskoro po ne preputati vlastitom porazu. Nije
mu bila elja napustiti posao, ali to je drugo mogao u initi s obzirom da je potroio sav godinji?
U vatrogasnoj je slubi proveo sedam godina ivota, te mu se i samo razmatranje takve
mogu nosti da napusti posao bez razmiljanja, zbog nekog nejasnog unutarnjeg nemira
inilo obijesnim. Bio je to jedini posao koji mu je ikada ita zna io i uvijek je mislio kako je imao
sre e to je na njega naletio. Nekoliko godina po naputanju studija radio je svakakve poslove,
prodavao knjige u knjiari, selio namjetaj, to io pi e u baru, taksirao, a na ispit za vatrogasca
otiao je iz hira, zato jer se netko koga je jedne no i vozio u taksiju upravo spremao za taj ispit,
pa je nagovorio Nashea da se i on okua. Tog su ovjeka odbili, a Nashe je dobio najve u ocjenu
te godine i odjednom mu se nudio posao o kojem je zadnji put razmiljao kad su mu bile etiri
godine. Donna mu se smijala kad ju je nazvao da joj kae novost, no on je ipak otiao na obuku.
Iako je njegov izbor nesumnjivo bio neobi an, sam posao istinski ga je zaokupljao i zadovoljavao
i nikada mu nije bilo ao to je ostao vatrogasac. Prije svega nekoliko mjeseci bilo bi mu
nemogu e uop e zamisliti da bi napustio slubu, no to je bilo prije no to mu se ivot pretvorio u
TV-sapunicu, a zemlja oko njega otvorila i progutala ga. Moda je dolo vrijeme za promjenu. U
banci mu je ostalo preko ezdeset tisu a dolara, koje bi moda trebao iskoristiti dok jo moe.
Na elniku je rekao da seli u Minnesotu. Pri a mu se inila uvjerljivom, pa se potrudio da
tako i zazvu i, potanko objanjavaju i kako mu je jedan urjakov prijatelj ondje ponudio
partnerstvo u biznisu (i to u eljezariji!), te zato on misli da bi ta sredina bila dobra za odgoj
njegove k eri. Na elnik mu je povjerovao, to ga nije sprije ilo da ga nazove upkom. Sve je to
zbog one fufice od tvoje ene, re e mu. Otkako je makla dupe iz grada, tebi se u glavi sve
sjebalo, Nashe. Nema nita gore nego kad dobar frajer krene nizbrdo zbog enske. Sredi se,
ovje e. Zaboravi na te sulude planove i radi svoj posao.
ao mi je, efe, odgovori Nashe. Ve sam odlu io.
Odlu io? A, molim te, kojom si glavom donio tu odluku? Koliko vidim, ova te vie ne
slui bogzna kako.
To iz tebe samo govori zavist. Dao bi ne znam ta da moe biti na mom mjestu.
I odseliti u Minnesotu? Ma, zaboravi... Ovaj as ti mogu nabrojati tisu u drugih stvari
koje bih radio prije nego iao ivjeti pod snijegom devet mjeseci u godini.
E pa, kad bude onuda prolazio, svakako svrati da se pozdravimo. Mogu ti prodati
odvija ili tako neto.
eki , Nashe, eki . Da ti ulupam neto pameti u glavu.
Sad kad je na inio prvi korak, nije mu bilo teko i i do kraja. Idu ih pet dana sre ivao je
poslove, zvao vlasnika stana i rekao mu neka trai novog stanara, poklanjao namjetaj Vojsci
spasa, isklju ivao plin, struju, telefon. Mjeavina nepromiljenosti i estine koja je pratila te geste
pri injavala mu je izuzetno zadovoljstvo, no nita nije bilo ravno uitku s kojim je bacao stvari.
Prve je ve eri proveo par sati skupljaju i sve to je pripadalo Theresi, trpao njezine stvari u vre e
za sme e, kona no se tako rjeavaju i i nje same jednom temeljitom istkom, masovnim
pokopom svih predmeta koji su odavali i najmanji trag njene prisutnosti. Obruio se na njen
ormar i izbacio sve kapute, dempere i haljine, zatim je ispraznio sve njene ladice s donjim
rubljem, arapama i nakitom, iz albuma za slike uklonio sve njene fotografije, bacio sav pribor za
minkanje i modne asopise, rijeio se svih njezinih knjiga, plo a, budilice, kupa ih kostima,
pisama... Time je na neki na in probio led, pa kad je sljede eg popodneva preao na vlastite

stvari, Nashe postupi s istom silovitom temeljito u, gledaju i na svoju prolost kao na starudiju
koju treba odvesti na smetlite. Kompletna kuhinja otila je u preno ite za besku nike na jugu
Bostona, knjige srednjokolki s drugog kata, rukavica za bejzbol de ku iz ku e preko puta, a
kolekciju plo a je prodao trgovini rabljene muzi ke opreme u Cambridgeu. U itavom je
pothvatu bilo odre ene boli, ali Nashe joj se ubrzo po ne gotovo radovati: kao da ga je
oplemenjivala, kao da e mu, to se vie bude udaljio od ovjeka koji je bio, u budu nosti biti
bolje. Osje ao se poput nekoga tko je kona no smogao snage da prosvira sebi metak kroz glavu,
samo to u ovom slu aju metak nije zna io smrt, ve ivot, prasak iz kojeg e se roditi novi
svjetovi.
Znao je da e i klavir morati oti i, ali njega je ostavio za kraj, ne ele i ga se liiti sve do
zadnjeg trenutka. Bio je to pijanino marke Baldwin koji mu je majka kupila za trinaesti ro endan,
na kojem joj je uvijek bio zahvalan, svjestan koliko se morala odricati da namakne taj novac.
Nashe nije imao nikakvih iluzija o svom umije u sviranja, no tjedno je ipak uspijevao posvetiti
nekoliko sati instrumentu i s manje ili vie uspjeha provu i se kroz neke stare komade to ih je
nau io jo kao dje ak. Sviranje ga je uvijek smirivalo, glazba kao da mu je pomagala da jasnije
vidi svijet, da razumije svoje mjesto u nevidljivom redu stvari. Sad, nakon to je ku a bila
ispranjena i on spreman za pokret, zadrao se jo jedan dan da golim zidovima odsvira dugi
oprotajni koncert. Proao je redom nekoliko desetaka svojih najdraih komada, po eo sa
Couperinovim Misterioznim barikadama, a zavrio s Fats Wallerovim Jitterbug valcerom,
udaraju i sve vrijeme snano po tipkama dok mu prsti nisu otvrdli i on kona no morao odustati.
Tada je nazvao majstora koji mu je timao klavir posljednjih est godina (slijepca po imenu
Antonelli) i pogodio se da mu Baldwina proda za etristo pedeset dolara. Kad su idu eg jutra
stigli nosa i, Nashe je ve potroio novac na trake za kazetofon u autu. inilo mu se primjerenim
jedan oblik glazbe zamijeniti drugim, a svi ala mu se i ekonomi nost takve zamjene. Nakon toga
vie nije bilo ni ega to bi ga zadravalo. Ostao je jo dovoljno dugo da gleda kako Antonellijevi
ljudi iznose klavir iz ku e, a zatim je otiao, ne potrudivi se da ikome kae dovi enja. Naprosto
je izaao iz ku e, uao u auto i otiao.
Nashe nije imao nikakav odre eni plan. Cilj mu je, u najboljem slu aju, bio prepustiti se
struji neko vrijeme, putovati od mjesta do mjesta, pa to bude. Ra unao je da e se nakon par
mjeseci zamoriti i da e tada sjesti i razmisliti to dalje. Ali, dva su mjeseca prola, a on jo
uvijek nije bio spreman da odustane. Malo pomalo, zaljubio se u svoj novi ivot, slobodan i
neodgovoran, i kad se to jednom dogodilo, vie nije bilo razloga da stane.
Bitna je bila brzina, uitak sjedenja u automobilu i predavanja prostoru koji mu je hrlio u
susret. To je postala dragocjenost vrjednija od svih ostalih, glad koju je po svaku cijenu trebalo
utaiti. Nita oko njega nije trajalo dulje od trenutka, a kako su se trenuci smjenjivali jedan za
drugim, inilo se kao da je jedino on taj koji i dalje postoji. Bio je stalna to ka u vrtlogu
promjene, savreno mirno tijelo kroz koje svijet u juriu prolazi i nestaje. Automobil je postao
svetite neranjivosti, zaklon u kojem ga vie nita nije moglo pozlijediti. Dokle god je vozio, nije
bilo tereta koji je morao nositi, ni jednog djeli a njegova biveg ivota koji ga je pritiskao.
Sje anja su mu, dodue, i dalje navirala, ali kao da sa sobom vie nisu donosila nita od one stare
tjeskobe. Moda je glazba imala nekakva utjecaja na to, beskrajne trake Bacha, Mozarta i Verdija
koje je sluao dok je bio za upravlja em i dok mu se inilo da zvuk izlazi iz njega samog, da
natapa krajolik i pretvara vidljivi svijet u odraz vlastitih mu misli. Nakon tri ili etiri mjeseca,
bilo je dovoljno da u e u automobil pa da osjeti kako se odvaja od svog tijela i kako e ga glazba,
im dodirne papu icu za gas i po ne voziti, odnijeti u besteinsko carstvo.
Prazne su ceste uvijek bile bolje od onih prometnih. Zahtijevale su manje usporavanja i
ubacivanja u nie brzine, a budu i da nije morao obra ati panju na druge automobile, mogao se

prepustiti vonji siguran da mu tok misli ne e biti prekidan. Stoga je izbjegavao gusto naseljena
podru ja, dre i se uglavnom otvorenih, nenaseljenih prostora: sjevera drave New York i Nove
Engleske, ravni arskog, farmerskog srca zemlje i pustinja na zapadu. Loeg vremena se tako er
valjalo kloniti jer je ometalo vonju kao i gust promet, pa kad je dola zima sa svojim olujama i
hladno ama, zaputio se na jug gdje je, uz svega nekoliko iznimaka, ostao sve do prolje a. Ipak,
Nashe je bio svjestan toga da i u najboljim uvjetima cesta krije svoje opasnosti. Stalno je trebalo
biti na oprezu, pogibelji su prijetile svakog trenutka. Nagli zaokreti i rupe na asfaltu, guma to
pukne iznenada, pijani voza i, i najmanji trenutak nepanje sve to ga je u tren oka moglo ubiti.
Tokom mjeseci koje je proveo na cesti, Nashe je vidio niz smrtonosnih prometnih nesre a, a i
sam je jedan ili dva puta za dlaku izbjegao sudar. Ti su ga bliski susreti, me utim, gotovo
obradovali jer su onome to je radio pridodavali element rizika, a upravo to osje aj da je svoj
ivot uzeo u vlastite ruke bilo je ono za im je tragao.
Svake ve eri odsjeo bi u nekom usputnom motelu, ve erao, odlazio u sobu i idu a dva-tri
sata proveo itaju i. Prije no to bi legao, sjedio bi jo neko vrijeme s auto-kartom i planirao put
za sljede i dan, birao odredite i paljivo ozna avao ceste kojima mora pro i. Znao je da je to
samo izgovor, da mjesta sama po sebi ne zna e nita, no tako je radio sve do kraja, moda samo
zato da obiljei svoje kretanje, da sebi dade razloga da stane prije nego opet nekamo krene. U
rujnu je posjetio o ev grob u Kaliforniji. U gradi Riggs se zaputio jednog uarenog popodneva
samo da bi ga vidio svojim o ima. Htio je svoje osje aje materijalizirati kakvim prizorom, pa
makar on bio samo niz od nekoliko rije i i brojeva uklesanih u kamenu plo u. Odvjetnik koji mu
je telefonirao u vezi s novcem prihvatio je njegov poziv na ru ak, poslije kojeg mu je pokazao
ku u u kojoj je ivio njegov otac i eljezariju koju je vodio dvadeset i est godina. Nashe je ondje
kupio neto alata za automobil (odvija , ru nu svjetiljku, mjera za pritisak guma), ali se poslije
nikako nije mogao odlu iti da ga koristi, pa je vre ica do kraja godine ostala neraspakirana leati
u dnu prtljanika. Drugom prilikom se odjednom osjetio umornim od vonje, pa je, umjesto da
iba dalje bez ikakve svrhe, uzeo sobu u malom hotelu u Miami Beachu i itavih devet dana
proveo sjede i uz bazen s knjigom u ruci. U studenom je otiao u Las Vegas na rundu kockanja,
koju je nekim udom zavrio na pozitivnoj nuli nakon etiri dana ruleta i blackjacka, da bi
nedugo potom pola mjeseca milio kroz debeli jug, zaustavljaju i se po Louisiani, u gradi ima uz
deltu Mississippija, posjetio prijatelja koji je preselio u Atlantu, vozio se brodom kroz mo vare
na jugu Floride. Neki od tih predaha bili su neizbjeni, a kad bi ve negdje stigao, Nashe je
uglavnom nastojao iskoristiti priliku da malo pronjuka okolo. Naposljetku, i za saab se trebalo tu
i tamo pobrinuti, a budu i da je kilometar-sat otkucavao po nekoliko stotina kilometara na dan,
uvijek je bilo posla: promijeniti ulje, podmazati, podesiti optiku trapa i uraditi itav niz sitnih
popravaka potrebnih da ga odre u voznom stanju. Ponekad ga je smetalo to se mora
zaustavljati, ali kad bi automobil na jedan ili dva dana ostavio mehani aru, nije imao drugog
izbora nego da sjedi na miru i eka dok auto ne bude ponovo spreman da zavrti kota ima.
Nashe je jo prije unajmio pretinac u poti u Northfieldu i po etkom mjeseca bi se
dovezao u grad da pokupi ra une od kreditne kartice i provede nekoliko dana s k eri. To je bio
jedini dio njegovog ivota koji se nije mijenjao, jedina obaveza koje se drao. Sredinom listopada
doao je jo jednom za Juliettin ro endan (s naramkom poklona), a od boi nog je posjeta ispalo
trodnevno razigrano slavlje, s Nasheom preruenim u Djeda Mraza koji zabavlja cijelo drutvo
sviranjem na klaviru i pjevanjem. Nepunih mjesec dana nakon toga, nenadano su mu se otvorila
nova vrata. Bilo je to u Berkeleyu u Kaliforniji i, kao i ve ina stvari te godine, dogodilo se posve
slu ajno. Uavi jednog popodneva u knjiaru da kupi knjige za sljede u etapu puta, naleti na
enu koju je neko poznavao u Bostonu. Zvala se Fiona Wells, a ugledala ga je kako stoji pred
policom sa Shakespeareom i pokuava se odlu iti koje izdanje sabranih djela da ponese sa

sobom. Prolo je nekoliko godina kako se nisu vidjeli, no, umjesto da ga pozdravi na
konvencionalan na in, ne ujno mu se pribliila, kucnula prstom po jednom od Shakespearea i
rekla: "Ovoga uzmi, Jime. Ovaj ima najbolje biljeke i najlake se ita."
Fiona je bila novinarka koja je u Globeu jednom napisala veliki lanak o njemu, Jedan
tjedan u ivotu bostonskog vatrogasca. lanak je bio uobi ajena vrljotina u nedjeljnom
dodatku, popra ena fotografijama i komentarima njegovih prijatelja, ali Nashea je ona zabavljala,
zapravo mu se prili no svidjela i nakon to je dva-tri dana provela prate i ga uokolo, osjetio je da
ju je po eo privla iti. Bilo je tu odre enih pogleda, slu ajnih dodira prstima koji su bivali sve
e i, no Nashe je tada bio oenjen i ono to se moglo dogoditi me u njima, nije se dogodilo. Par
mjeseci nakon to je lanak objavljen, Fiona je prihvatila posao za Associated Press u San
Franciscu i od tada joj je izgubio svaki trag.
ivjela je u jednoj ku ici nedaleko od knjiare i kad ga je pozvala k sebi da popri aju o
starim bostonskim danima, Nashe shvati da jo uvijek nije vezana. Iako nije bilo ni etiri kad su
stigli, odmah su po eli sa estokim pi em, na evi bocu Jack Danielsa da im za ini razgovor u
dnevnom boravku. Nakon sat vremena, Nashe se preseli do Fione na kau i nedugo zatim ruka
mu je ve bila pod njenom suknjom. Bilo je neke udne neminovnosti u tome, pomisli, kao da je
njihov iznenadni susret zahtijevao nesvakidanji odgovor, neko anarhi no i slavljeni ko
raspoloenje. Sami nisu vukli konce onoga to se dogodilo, ve su se tome samo prepustili i u
trenutku kad je Nashe zagrlio Fionino golo tijelo, njegova je udnja bila tako snana da je
grani ila s osje ajem gubitka jer, znao je da je na kraju mora razo arati, da e prije ili poslije
do i trenutak kad e poeljeti da ponovo sjedne u automobil.
Proveo je etiri no i s njom i malo pomalo otkrio da ima vie srca i pameti no to mu se
inilo. "Nemoj misliti da nisam eljela da se ovo dogodi, re e mu zadnje no i. Ja znam da ti
mene ne voli, no to jo uvijek ne zna i da sam ja pogrena ena za tebe. Ti si udaren tip, Nashe, i
ako ba mora i i, okej, mora i i... Ali ne zaboravi da sam ja tu. I ako ti ikada do e da se ponovo
zavu e u ne ije ga ice, prvo pomisli na moje.
Iako nije mogao a da mu je ne bude ao, taj je osje aj bio proet divljenjem, moda ak
ne im ja im: slutnjom da bi ona uostalom mogla biti netko koga bi on bi mogao voljeti. Za
trenutak je bio u iskuenju da je zaprosi, zamislivi najedanput ivot pun duhovitih upadica i
njenog seksa s Fionom, Juliette kako odrasta s bra om i sestrama, ali rije i mu jednostavno nisu
navirale na usta. Oti i u samo nakratko", re e na kraju. Vrijeme je da skoknem u Northfield.
Ako ho e sa mnom, Fiona, bit e dobrodola.
Naravno. A to da radim s poslom? Ne ini li ti se da su tri dana bolovanja zaredom ipak
malo previe?
"Moram biti tamo zbog Juliette, zna i sama. Vano mi je."
Puno toga je vano. Samo nemoj nestati zauvijek, to je sve."
Ne brini, vratit u se. Sad sam slobodan ovjek, mogu raditi to god me je volja."
Sjeti se da smo u Americi, Nashe. Prokletoj zemlji slobodnih ljudi. Svi moemo raditi
to nas je volja."
Nisam znao da si toliki domoljub."
Moe se u zadnji dolar kladiti da jesam. Domovina prije svega. Zato u i ekati da se
ponovo pojavi. Jer sam slobodna da od sebe pravim budalu."
Rekao sam ti da u se vratiti. Upravo sam ti to obe ao.
"Znam da jesi. Ali to ne zna i da e obe anje i ispuniti.
Bilo je i drugih ena prije nje, itav niz kratkih zanosa i jednono nih avantura, ali ni
jednoj nije nita obe ao. Razvedena ena na Floridi, na primjer, nastavnica koju mu je Donna
pokuala namjestiti u Northfieldu, pa mlada konobarica u Renou sve su i ezle. Fiona je bila

jedina koja mu je neto zna ila i od njihovog prvog slu ajnog susreta u sije nju pa sve do kraja
srpnja, rijetko kad bi prolo vie od tri tjedna, a da je ne bi posjetio. Ponekad bi je nazvao s puta,
a kad je ne bi bilo kod ku e, ostavio bi joj kakvu smijenu poruku na sekretarici samo da je
podsjeti da misli na nju. I kako su mjeseci prolazili, Fionino punano, pomalo zdepasto tijelo
postajalo mu je sve dragocjenije: njene velike, moda ak prevelike grudi, poneto krivi prednji
zubi, griva plave kose to se slijeva u neurednoj masi uvojaka i kovrdi. Prerafaelitska kosa, kako
ju je jednom nazvala, i iako Nasheu takav opis nije nita zna ilo, same rije i kao da su odavale
neto u vezi s njom, neku unutarnju zna ajku koja je njezinu nezgrapnost pretvarala u odre eni
oblik ljepote. Bila je tako razli ita od Therese tamnopute i usporene Therese, mlade Therese s
ravnim trbuhom i dugim, savrenim nogama, ali Fionine ga nesavrenosti nisu prestajale
uzbu ivati jer je zahvaljuju i njima imao osje aj da je njihovo vo enje ljubavi neto vie od
samog seksa, neto vie od nasumi nog sparivanja dvaju tijela. Bivalo mu je sve tee zavriti
svoje posjete, a prvi sati povratka na cestu uvijek su bili ispunjeni dvojbama. Kamo je zapravo
iao i to je pokuavao dokazati? inilo se apsurdnim to odlazi od nje, i to samo da bi proveo
no na kakvom kvrgavom motelskom krevetu na rubu beskraja.
Pa ipak, i dalje je putovao, neumorno krue i kontinentom, sa sve snanijim osje ajem
pomirenosti sa samim sobom kako je vrijeme prolazilo. Jedinu smetnju, ako ih je uop e bilo,
predstavljala je injenica da sve to jednom mora prestati, da ne moe vje no ovako ivjeti. Novac
mu se u po etku inio nepresunim, no nakon pet ili est mjeseci provedenih na putu, otilo je ve
vie od polovice. Avantura se polako ali sigurno pretvarala u paradoks. Svoju slobodu imao je
zahvaliti novcu, no svaki put kad bi potroio dio tog novca da kupi novu koli inu slobode,
istovremeno se jednake koli ine slobode odricao. Novac, koji ga je odravao na cesti, bio je
ujedno i stroj za proizvodnju gubitka to ga je neumitno vukao natrag, ka mjestu odakle je
krenuo.
Sredinom prolje a, Nashe kona no shvati da se problem vie ne da izbjegavati. Budu nost
mu je bila neizvjesna i ne bude li odlu io kada e napokon stati, gotovo da je ne e ni imati.
U prvo je vrijeme troio nepromiljeno, astio se odlascima u prvorazredne restorane i
hotele, pio vrsna vina i kupovao skupe igra ke za Juliette i njezine brati e. No, Nashe zapravo
nije bio osobito sklon luksuzu. Oduvijek je ivio isuvie blizu oskudice da bi o njemu odve
razmiljao i jednom kad se nasljedstvo otr alo kao novina, vratio se starim skromnim navikama:
jeo je jednostavnu hranu, spavao u jeftinim motelima, a na odje u gotovo da nije ni troio.
Povremeno bi se dao u troak kupnjom kazeta ili knjiga, ali dalje nije iao. Prava prednost
bogatstva nije bila u mogu nosti kupovine kojekakvih stvari, ve u injenici da o novcu vie nije
morao brinuti. Sada je, me utim, bio prisiljen ponovo razmiljati o novcu, te se odlu i pogoditi sa
samim sobom. Nastavit e ovako sve dok mu ne ostane dvadeset tisu a dolara, a onda e se vratiti
u Berkeley i zaprositi Fionu. Ne e oklijevati, ovaj put e to zaista i u initi.
Uspio je tako izdrati do kraja srpnja. No, ba kada su stvari sjele na svoje mjesto, sre a
ga je po ela naputati. Fionin se bivi de ko, koji je iz njenog ivota ietao nekoliko mjeseci prije
no to je Nashe doao, izgleda vratio preobraen i, umjesto da spremno prihvati Nasheovu
ponudu, Fiona mu je, ne prestaju i plakati, sat vremena objanjavala zato je vie ne moe vi ati.
Ne mogu ra unati na tebe, Jim, stalno je ponavljala. Jednostavno ne mogu na tebe ra unati.
Negdje duboko u sebi Nashe je znao da je u pravu, no to nije moglo ublaiti udarac koji je
primio. Po odlasku iz Berkeleya, naao se prikovan osje ajem gor ine i rastu eg bijesa. Vatra je
gorjela danima, a ak i kad se po ela smirivati, nije se oporavio, koliko jednostavno popustio i
zapao u drugo, puno dulje razdoblje patnje. Srdbu je smijenila potitenost i jedino to je osje ao
bio je talog neke tupe, neodre ene tuge, kao da je stvarima koje je vidio oko sebe oduzeta boja.
Neko se vrijeme zabavljao idejom da se preseli u Minnesotu i ondje potrai posao. ak je

pomiljao da se vrati u Boston i zamoli da ga prime natrag na stari posao, no nedostajalo mu je

istinske volje da to u ini, pa uskoro odbaci takva razmiljanja. Nastavi lutati jo do kraja srpnja,
provode i u automobilu vie vremena no ikad dotad. Bilo je dana kad se znao dovesti do ruba
iscrpljenosti, voze i esnaest, pa i sedamnaest sati bez zaustavljanja, kao da se eli kazniti
pomicanjem granice izdrljivosti. Polako mu je bivalo jasno da je uhva en u zamku, te da e
ukoliko se uskoro neto ne dogodi nastaviti s vonjom dok ne iscuri sav novac. Kad je po etkom
kolovoza ponovo svratio u Northfield, otiao je u banku i podigao ostatak nasljedstva, pretvorivi
sve u gotovinu, uredno sloenu hrpu nov anica od po sto dolara koju je spremio u pretinac
automobila. To mu je dalo osje aj da krizu dri pod kontrolom, kao da je hrpa novca koja se ne
prestaje stanjivati pravi odraz njegova unutarnjeg stanja. Iako je sebi nametnuo najstroi oblik
tednje i sljede a dva tjedna spavao u autu, ono to je time utedio pokazalo se zanemarivim, i
Nashe se na kraju osjeti zaputenim i deprimiranim. Nije dobro predati se na ovakav na in,
zaklju i, radi se o pogrenom pristupu. U namjeri da malo popravi raspoloenje, odveze se u
Saratogu i uzme sobu u hotelu Adelphi. Sezona konjskih trka je bila u jeku i Nashe idu ih tjedan
dana, u nastojanju da podeblja sveanj nov anica, svako poslijepodne provede uz rub trkalita,
klade i se na konje. Bio je siguran da e ga pratiti sre a. No, izuzev dva-tri blistava uspjeha s
rizi nim potezima, vie je gubio nego dobivao i, prije no to mu je polo za rukom da se otrgne
od tog mjesta, istopio se jo jedan dio njegova imetka. Prolo je godinu dana i dva mjeseca
otkako je na cesti i ostalo mu je neto iznad etrnaest tisu a dolara.
Nashe nije bio posve o ajan, ali je osje ao da se o aj pribliava i da bi za mjesec ili dva
mogao biti u totalnoj panici. Rijei oti i u New York, no umjesto da se zaputi autoputom, odlu i
se za polagano tumaranje sporednim cestama kroz prirodu. Problem je zapravo u ivcima,
pomisli i odlu i vidjeti ho e li mu spora vonja pomo i da se opusti. Zaputio se rano, odmah
nakon doru ka u gostionici Spa City i prije deset sati stigao negdje do sredine okruga Duchess.
Vie se puta izgubio, ali kako nije bilo vano gdje se nalazi, nije se ni trudio gledati u kartu.
Negdje blizu sela Millbrook, uspori na etrdeset i pet, pedeset. Vozio je po uskoj dvotra noj cesti
uz iji su se rub nizale farme i livade, a kojom ve gotovo petnaest minuta nije proao ni jedan
automobil. Doavi na vrh blage uzbrdice odakle se pruao jasan pogled nekih petsto metara u
daljinu, opazi priliku kako se kre e uz rub ceste. Bio je to nakaradan prizor usred pastirske idile:
jedan mrav i blatnjav ovjek trza se i posr e prema naprijed, povijaju i se i teturaju i kao da e
svakog asa pasti licem na zemlju. Nashe prvo pomisli da je pijan, no onda se sjeti da je previe
rano da bi se itko doveo u takvo stanje. Iako je obi no odbijao stati auto-stoperima, nije mogao
odoljeti a da ne uspori kako bi ga izbliza promotrio. Zvuk mijenjanja brzine upozori stranca na
njegovu prisutnost i kad ga je vidio kako se okre e, Nasheu odmah bude jasno da je ovjek u
nevolji. Bio je puno mla i no to se to inilo s le a, nije mu bilo vie od dvadeset dvije-tri godine
i bilo je o ito da ga je netko pretukao. Odje a mu je bila poderana, lice prekriveno modricama i
podljevima, a po na inu kako se drao dok se auto pribliavao, izgledao je kao da jedva zna gdje
se nalazi. Iako mu je i instinkt govorio da produi dalje, Nashe se nije mogao prisiliti da ignorira
jadno mladi evo stanje. Prije no to mu je do svijesti doprlo to radi, ve se zaustavio, spustio
prozor do suvoza kog mjesta i, nagnuvi se, pitao stranca treba li pomo . I tako je Jack Pozzi
zakora io u Nasheov ivot. Barem tako je itava stvar po ela. Jednog lijepog jutra u kasno ljeto.

2
Pozzi bez rije i prihvati vonju, jedva kimnuvi glavom kad mu je Nashe rekao da ide za
New York, i tekom se mukom uvu e u auto. Po na inu na koji mu se tijelo uruilo kad je
dotaknuo sjedite bilo je o ito da bi bio otiao bilo kamo, samo da se makne dalje od mjesta gdje
se nalazio. Osim to je imao brojne povrede, djelovao je preplaeno, kao da svaki as o ekuje
neku novu nevolju, novi napad onih koji su mu bili za petama. U trenutku kad je Nashe stisnuo
papu icu za gas, Pozzi zatvori o i i zastenje, no ak i nakon to se Saab ustalio na devedeset
kilometara na sat, jo uvijek nije progovarao i inilo se da je jedva svjestan Nasheove prisutnosti.
Pretpostavivi da je u stanju oka, Nashe ga nije htio forsirati, no utnja je svejedno bila udna i
ovakav je po etak u najmanju ruku zbunjivao. Nashea je zanimalo tko je taj ovjek, no nije imao
nita na temelju ega bi mogao izvu i bilo kakav zaklju ak. Vanjska su obiljeja bila proturje na,
tek proizvoljni zbir elemenata koji zajedno ne upu uju ni na to. Odje a, primjerice, nije imala
osobitog smisla: blijedoplavo dnevno odijelo, razdrljena havajska koulja, bijele mokasine i tanke
bijele arape. Sve sintetika dre avih boja koju su, ak i kad je bila u modi (prije deset-dvadeset
godina?) nosili samo sredovje ni mukarci. Cilj je izgleda bio izgledati mladena ki i sportski, to
je na jednom klincu djelovalo smijeno, kao da se preruio u postarijeg ovjeka koji se
odijevanjem ho e pomladiti. S obzirom na jeftinu odje u, nije bilo ni eg neobi nog u tome to je
momak nosio prsten, me utim, koliko je Nashe mogao primijetiti, safir u prstenu izgledao je
pravi, to je pak bilo prili no neobi no. Moda je jednog trenutka u ivotu imao novaca da ga
kupi. A moda ga nije kupio, ve mu ga je netko darovao ili ga je ukrao. Pozzi nije imao vie od
metar i sedamdeset-sedamdeset dva, a Nasheu je izgledao kao da ima manje od pedeset pet-est
kila. Bio je ilavi mali krljavac, dugih prstiju i mrava, iljata lica i mogao je biti bilo to, od
trgova kog putnika do sitnog lopova. Zbog krvi to mu je curila iz nosa i rasje ene i nate ene
lijeve sljepoo nice bilo je teko naslutiti kakav ina e dojam ostavlja na ljude. Nashe je osje ao da
zra i odre enom inteligencijom, ali nije bio siguran. Nita za sada nije bilo izvjesno osim
njegove utnje. To, i injenica da su ga skoro na smrt premlatili.
Prevalivi nekoliko kilometara, Nashe skrene prema Texacovoj benzinskoj stanici i tu
polako zaustavi automobil. Moram nato iti gorivo, re e. Ako se eli srediti u WC-u, sad je
dobar trenutak da to obavi. Moda e se osje ati malo bolje.
Nije bilo odgovora. Nashe pomisli da ga stranac nije uo, no kad je zaustio da ponovi
prijedlog, ovaj lagano, gotovo neprimjetno, kimne glavom. Da, kaza Pozzi. Vjerojatno ne
izgledam bogzna kako.
Ne, odgovori Nashe, ne osobito dobro. Izgleda kao da si ispao iz mijealice za
cement.
Tako se otprilike i osje am.
Ako ne moe sam, rado u ti pomo i.
U redu je, stari, mogu sam. Pazi sad... Nema toga to ja ne mogu kad se zainatim.
Pozzi otvori vrata automobila i stane se dizati sa sjedita, je i pri svakom pokretu, o ito
i sam zate en otrinom boli. Nashe mu pri e kako bi ga pridrao, ali momak samo odmahne
rukom i sam se odvu e prema mukom zahodu sporim, opreznim koracima, kao da se trudi da ne
padne. Nashe u me uvremenu nato i gorivo, provjeri ulje i, kako se njegov putnik jo nije
vra ao, ode do radionice i kupi dvije kave iz automata. Pro e jo dobrih pet minuta i Nashe se
po ne pitati nije li se klinac moda onesvijestio u zahodu. Ispije kavu do kraja, iza e iz
automobila i ba kad se zaputio da mu pokuca na vrata zahoda, spazi ga kako ide prema njemu.

Pozzi je bio u neto pristojnijem stanju nego prije posjeta umivaoniku. Krv mu je bila oprana s
lica, a opazivi da je kosu zalizao unatrag i odbacio poderanu jaknu, Nashe zaklju i da e se mali
vjerojatno sam oporaviti i da ga ne e morati voditi lije niku.
Prui mu plasti nu alicu s kavom i predstavi se: Ja sam Jim. Jim Nashe. Za slu aj da te
to zanima. Kava se ve bila ohladila i Pozzi se, otpivi gutljaj, s gnuanjem trgne. Zatim prui
Nasheu desnu ruku. Jack Pozzi, re e. Za prijatelje Jackpot.
Izgleda da si ga ovaj put stvarno i dobio, mislim jackpot. Dodue, vjerojatno ne onaj
kojem si se nadao.
Ima dana kad te ide i dana kad te ne ide. No as me nije ilo nikako.
Ali si barem ostao na ivotu.
Hm, da. Moda mi se ipak posre ilo. Eto, imam ansu vidjeti kakve mi se sve gluposti
jo mogu dogoditi.
Pozzi se nasmijei na vlastitu primjedbu i Nashe mu, ohrabren spoznajom da mali ima
smisla za humor, uzvrati osmijehom. "Ako ho e moj savjet", re e Nashe, ja bih se i te koulje
rijeio. Njeni su najbolji dani proli.
Pozzi spusti pogled na prljavu, krvlju poprskanu tkaninu i eznutljivo, gotovo raznjeeno
pro e prstima po njoj. Bacio bih je da imam drugu. Mislio sam da je i ovo bolje nego da svijetu
pokazujem svoje savreno tijelo. Minimum pristojnosti, kui. Ljudi nose odje u. Nashe se bez
rije i zaputi prema stranjoj strani automobila, otvori prtljanik i stade kopati po torbi. Trenutak
kasnije izvu e majicu s natpisom Boston Red Soxa i dobaci je Pozziju koji je uhvati slobodnom
rukom. Evo, obuci ovo", re e, jest da e ti biti prevelika, ali je barem ista.
Pozzi odloi alicu s kavom na krov automobila i rairi majicu pred sobom da je bolje
promotri. Boston Red Sox, pro ita naglas. to si ti, neki pobornik promaenih ciljeva?
Tako je. Mene stvari mogu zainteresirati samo ako su beznadene. A sad dosta
komentara i navla i to, ne u da mi auto zaprlja krvlju.
Pozzi otkop a svoju poderanu havajsku koulju i ispusti je sebi pred noge. Goli mu je
torzo bio bijel, goljav i nekako jadan, kao da godinama nije vidio sunca. Navu e majicu preko
glave, zatim rairi ruke, dlanova otvorenih prema gore, kao da izlazi pred kakvu komisiju. Kako
ti se svi a, upita. Je li sad bolje?"
Puno bolje, odgovori Nashe. Sad ve li i na ovjeka.
Majica je bila toliko iroka da se Pozzi gotovo utapao u njoj. Sezala mu je negdje do
polovine bedara, kratki rukavi plesali su mu oko laktova, kao da ga je netko najednom tapi em
pretvorio u slabunjavog dvanaestogodinjaka. Iz razloga koji mu nisu bili posve jasni, Nashea je
taj prizor dirnuo.
Zaputie se prema jugu, cestom Taconic State Parkway, ra unaju i da e sti i do grada za
nekih dva-dva i pol sata. Nashe uskoro otkrije da je Pozzijeva utnja u po etku bila samo iznimka
od pravila; naavi se napokon izvan opasnosti, klinac otkrije svoje pravo lice i ubrzo ga se nije
dalo zaustaviti. Iako ga Nashe nije nita pitao, Pozzi mu svejedno ispri a cijelu pri u, kao da su
rije i bile svojevrstan oblik naknade, kao da spaavanjem ovjeka iz nevolje, spasitelj stje e
pravo da uje kako je ovaj u nju upao.
Ni pare, zapo ne. Ni jedne jebene prebijene pare nam nisu ostavili." Pozzi za trenutak
ostavi te kripti ne rije i da vise u zraku, a kako Nashe nije reagirao, nakon nekog vremena krene
ponovo, da bi se idu ih desetak ili petnaest minuta zaustavio tek povremeno da uhvati zraka.
etiri ujutro, nastavi s pri om, a mi sjedimo za stolom ve punih sedam sati. U prostoriji nas
je estorica, od kojih su ostala petorica obi ne budale, prvorazredni amateri. ovjek daje desnu
ruku da u e u igru s takvim tuljanima bogatim de kima iz New Yorka kojima treba malo
vikend uzbu enja. Advokati, brokeri s burze, glaveine iz firmi. Sve dok im se die, ne smeta im

to gube. Kad ih dobije, samo kau dobro odigrano, rukuju se i aste pi em. Daj mi redovito
dozu takvih tipova i mogu u penziju prije tridesete. Oni su najbolji. Zadrti republikanci, s
vicevima iz Wall Streeta i svojim prokletim dry-martinijima. Stara garda sa cigarama po pet
dolara komad. Originalni ameri ki upci.
Igram ja tako s tim, je li, stupovima drutvene zajednice, i dobro se zabavljam. Sve ide
glatko, ruka mi sigurna, ubirem svoj dio talona i pri tom pazim da se ne razme em samo fino i
promiljeno, tako da nitko ne ispadne iz igre. Ne kolje koko koja ti nese zlatna jaja. Ti naivci
kockaju svaki mjesec, a meni je stalo da me ponovo zovu. Dovoljno sam se namu io da sredim
poziv za sino . Sigurno mi je trebalo pola godine. Ponaam se, stoga, kako najbolje znam i
umijem, ugla eno i suzdrano, konverziram kao neka peder ina to svako popodne karta bakaru
u svom country klubu. U ovom poslu mora biti glumac, ako eli dospjeti tamo gdje se vrti
prava lova. Treba im se svidjeti to to im prazni depove. Sto, naravno, ne moe posti i ako im
ne pokae da si okej frajer. Zato uvijek fino kae hvala i molim, smije se na njihove idiotske
fore, dri se skromno, dostojanstveno kao pravi gospodin. Zaboga, ne sje am se kad me je zadnji
put ovako ilo, George. Ti bokca, Ralph, ve eras me stvarno ho e karta. I sli ne pizdarije.
U svakom slu aju, ja sam tamo doao s neto vie od pet somova u depu, a do etiri sata
sam ih imao skoro devet. Igra se trebala zavriti za jedno sat vremena i ja se polako pripremam za
fini. Genijalce sam prokuio i tako sam nadmo an da im po o ima znam koje karte dre u
rukama. Mislim kako u im pokupiti jo jednu ove u sumu i iza i s jedno dvanaest do etrnaest
tisu a, uspjeno zavrivi no .
Dobro sam vukao, imam ful de ka, ulozi polako rastu... U sobi tiina, svi smo
koncentrirani na ulaganje, kad najednom vrata se irom otvaraju i unutra upadaju etiri
ogromna idiota, jebem im mater... 'Ne mrdaj, vi u ne mrdaj ili pucamo urlaju iz sveg glasa,
a sa marice im uperene u nae face. Obu eni u crno, na glave navukli arape, tako da ne zna
kako izgledaju. Ej, to je bilo neto najgore to sam ikada vidio: etiri udovita iz crne lagune.
Takva me frka uhvatila, mislio sam, usrat u se na licu mjesta. Onda jedan od njih kae Lezi na
pod, svi dolje na pod i nikome se nita ne e desiti.
O tome se esto pri a, o plja kanju pokeraa, to je staro sranje. Samo to nikad ne misli
da e se tebi dogoditi. A to je najgore, igramo s keom i sva lova lei posred stola. Glupo jest, ali
tako vole ovi dobro podmazani kreteni, daje im osje aj vanosti. Furaju se na desperadose iz
tupavih vesterna tipa 'Kartaki obra un u salunu Posljednji hropac. Igra se sa etonima, to svi
znaju. Stvar je upravo u tome da zaboravi na novac i koncentrira se na jebenu igru. E, ali tako
igraju ovi advokati i ti ne moe nita protiv njihovih otrcanih pravila.
Na stolu se, dakle, sun a zakonsko sredstvo pla anja, u visini od nekih etrdeset-pedeset
tisu a dolara. Ja leim na podu i nita ne vidim, ali ujem kako trpaju novac u vre e, krue oko
stola i, ljas, ljas, iste ga u urbi. Mislim kako e valjda brzo zavriti i moda ne e okrenuti
puke na nas. Vie i ne mislim na novac, samo da mi je izvu i ivu glavu. Jebe lovu, rekoh sebi,
samo me nemoj upucat'. udno kako se stvari nekad brzo odvijaju. Trenutak prije sam sjekao tipa
koji mi je sjedio s lijeve strane, misle i pri tom kakav sam ja prvoklasni igra , a ve u idu em evo
me prostrtog na podu i nadam se najboljemu da mi ne e prosvirati mozak. Zabio sam lice u
smrdljivi upavac i molim se ko kakva pizda da kad ponovo otvorim o i, onih udovita tamo
vie ne bude.
I, vjerovao ili ne, moje su molitve usliane. Plja kai, kako rekoe, tako i uradie, tri ili
etiri minute poslije vie ih nije bilo. Sluamo jo kratko vrijeme zvuk auta kako se udaljava,
zatim polako ustajemo i po injemo ponovo disati. Koljena mi udaraju jedno o drugo, tresem se
ko paraplegi ar, ali gotovo je i sve je u redu. Tako barem ja mislim. Me utim, prava mi zabava
tek predstoji.

Sve je zapo eo George Whitney. To je tip u ijoj ku i kartamo, jedna od onih napuhanih
konjina to etaju okolo u zelenim kariranim hla ama i bijelim demperima od kamira. Kad smo
popili pi e i malo doli k sebi, veliki e George Gilu Swansonu, frajeru koji mi je izradio poziv
za igru: A lijepo sam ti govorio Gil... veli on. 'Ne moe u ovakvu igru dovesti olo. 'O emu ti
to, George? upita Gil, a George e njemu: Razmisli malo sam, Gil. Evo, igramo ve sedam
godina svaki mjesec i nikad nikakvih problema. Onda mi ti kae za ovog malog huligana, koji je
kao dobar pokera, izvu e od mene dozvolu da ga dovede i vidi to se dogodi. Ja sam na ovom
stolu imao osam tisu a dolara i nisam ba oduevljen to mi ih je odnijela banda siledija.
I prije nego mu je Gil uspio bilo to odgovoriti, ja se uputim pravo prema Georgeu da mu
pokaem svoju prokletu jezi inu. To vjerojatno nisam trebao u initi, ali me raspizdio i samo to
ga nisam razvalio posred face. 'Koji ti je kurac, ta ti time ho e re i?' pitam ja njega. 'Da si nam
ovo ti, gnjido, smjestio, kae on i stade me prstom gurati na drugi kraj sobe. Gura on mene
svojim debelim prstom i ne prestaje govoriti. Ne u ja tebe i tvoje kompi e razbojnike pustiti da
se tek tako izvu ete, veli on. Platit e ti to meni, Pozzi. Pobrinut u se ja da dobije to te
spada. I sere li ga sere, bocka me onim svojim prstom, laje mi u facu i ja mu u jednom momentu
samo zamahom odmaknem ruku i kaem da odbije. A George je krupan, moda metar i
devedeset-devedeset pet. Pedeset godina, ali u formi i znam da e biti gadno ako se s njim
zaka im. Ruke sebi, svinjo-glavi, kaem ja njemu. Mi i te ruke od mene i odbij. Me utim,
mrcina je totalno poludila i ne e da stane. I kad me kona no zgrabio za koulju, vie se nisam
mogao suzdrati i udarim ga akom ispod pasa. Probam pobje i, ali nisam napravio ni tri koraka
kadli me dohvati jedan od advokata i priklijeti mi ruke za le ima. Pokuam ga se osloboditi, ali
prije nego uspijem izvu i ruke, evo ti Georgea opet preda mnom i samo mi ih slae u stomak. Ej,
ovje e, bilo je strano, Tom i Jerry, krvoproli e uivo. Kako god se izmaknem, dohvati me neki
drugi. Gil im se jedini nije pridruio, ali nije mogao bogzna to protiv ostale etvorice. A ovi se
nisu prestajali iivljavati nada mnom. Za trenutak sam mislio da e me ubiti, me utim, nakon
nekog vremena im je po elo ponestajati daha. Govna su bila snana, ali ne i izdrljiva, pa sam im
se na kraju istrgao i domogao vrata. Dvojica krenu za mnom, ali, braco, nije bilo teorije da ih
pustim da me se ponovo do epaju. Kako sam se izvukao iz jazbine, jurnem prema umi, tr i
koliko sam onakav uop e mogao. Da me ti nisi skupio, vjerojatno bih jo uvijek tr ao.
Pozzi otpuhne s izrazom ga enja kao da eli cijelu alosnu epizodu odagnati iz sje anja.
Barem nema trajnog ote enja, nastavi. Stare e kosti zarasti, jedino nisam osobito ushi en to
sam izgubio lovu. Nije mi se u gore vrijeme moglo dogoditi. Imao sam velikih planova s tom
svoticom, a sad kad su me po istili moram sve iznova. Sranje. Igra fino i poteno, dobija, a na
kraju svejedno izgubi. Nema pravde. Prekosutra sam trebao u i u jednu od naje ih igara u
ivotu, to je sada nemogu e. Nema ni najmanje anse da do tada nabavim lovu koja mi treba da
em. Jedina kartanja za koja znam ovaj vikend su sitna. Ovo je totalni krah, ovje e. ak i da
budem sretne ruke, ne mogu zaraditi vie od par somova. A vjerojatno ni toliko.
Upravo je ta zadnja re enica nagnala Nashea da napokon progovori. Sinula mu je ideja od
koje mu je tijelo zadrhtalo, pa kad su mu u sljede em trenutku rije i navrle na usta, morao se
boriti da glas dri pod kontrolom. itav proces nije trajao vie od sekundu-dvije, no bio je
dovoljan da sve promijeni, da ga gurne strmoglavce preko ruba litice. Koliko ti novaca treba da
e u tu igru? upita.
Nita ispod deset tisu a, odgovori Pozzi. I to je donja granica. Ne mogu unutra ni s
cenerom manje.
Zvu i prili no skup pothvat.
Bila je to ivotna prilika, stari. Poziv za posjet dravnom trezoru.
"Ako bi pobijedio, moda. Ali injenica je da moe i izgubiti. Uvijek postoji taj rizik, zar

ne?
Naravno da postoji rizik. Poker je to, na kraju krajeva. Ali ne bih nikako mogao izgubiti.
Ve sam jednom kartao s tim klaunovima. Bilo bi kao popiti au vode.
Koliko misli da si mogao dobiti?
Gomilu. Gomilu proklete love.
Pa koliko otprilike? Daj mi neku priblinu cifru.
"ta ja znam, trideset- etrdeset tisu a, teko je re i. Moda pedeset.
To je velik novae. Puno vie od onog sa im su igrali tvoji prijatelji sino .
Pa to ti i pokuavam re i. Frajeri su milijarderi, a pojma nemaju o karti. Rije je o
dvojici ignoramusa. Sjedne kartati s njima i to ti je kao da igra sa Stanliom i Oliom.
Stanlio i Olio?
Tako ih ja zovem, Stanlio i Olio. Jedan je debeli, drugi je mravi, ba kao Laurel i
Hardy. Ej, ovje e, to su pravi pile i mozgovi, par ro enih budala.
"Zvu i jako siguran u sebe. Kako zna da nisu samo par prevaranata?
Zato to sam ih provjerio. Prije est ili sedam godina zajedno su kupili listi dravne
lutrije Pennsylvanije i dobili sedam milijuna dolara. Bio je to jedan od najve ih dobitaka svih
vremena. Tipovi s takvom lovom ne bave se varanjem sitne ribe kao to sam ja.
A da ti to sve ne izmilja?
Zato bih izmiljao? Debeli se preiva Flower, a mravi Stone. udno je to to imaju isto
ime William. Samo to Flowera zovu Bili, a Stone se predstavlja kao Willie. Nije tako
komplicirano kao to zvu i. Jednom kad ih vidi, nije ih teko razlikovati."
Kao Mutt i Jeff iz crti a."
E ba tako. Oni su ti par pravih komi ara. Kao ona smijena dvojica s telke, Ernie i Bert.
Samo to se ovi zovu Willie i Bili. Dobro zvu i, je l' da? Willie i Bili.
Kako si ih upoznao?
Naletio sam na njih prolog mjeseca u Atlantic Cityju. Tamo povremeno odem kartati, a
taj su put oni neko vrijeme bili za stolom. Nakon dvadesetak minuta obojica su bili tanji za pet
tisu a dolara. U ivotu nisam vidio glupljeg ulaganja. Mislili su da mogu sve izblefirati, oni kao
jedini znaju kartati, a mi ostali jedva ekamo da padnemo na njihove dje je fore. Nekoliko sati
nakon toga, odem do jednog od kazina u blizini da se malo zezam i tamo, kod jednog ruleta,
ponovo naletim na njih. Pri e mi debeli...
Flower?
"Da, Flower. Pri e mi i veli: Svi a mi se tvoj stil, momak. Igra tvrd poker. I dodade da
e mi, ako ikad poelim zaigrati s njima jednu prijateljsku, vrata njihove ku e biti irom
otvorena. Eto, tako je to bilo. Rekao sam mu naravno da bih igrao s njima i onda sam ih prolog
tjedna nazvao i sredio kartanje za ovaj ponedjeljak. Zato sam tako bijesan zbog onoga sino .
Kakvo bi to krasno iskustvo bilo, prava etnja Jackpot bulevarom!
Rekao si vrata njihove ku e. Zna i li to da ive skupa?"
Tebi nita ne promakne, je l' da? Da, tako sam rekao njihove ku e. Zvu i malo udno,
ali mislim da nisu topli ili tako neto. Obojica su prevalili pedesetu i obojica su nekad bili
oenjeni. Stoneu je ena umrla, a Flower i njegova ena su rastavljeni. Imaju svaki po dvoje
djece, a Stone je ak i djed. Prije nego to je dobio na lutriji, on je bio opti ar, a Flower
knjigovo a. De ki iz srednje klase, prosjek prosjeka. Jedino to igrom slu aja ive u dvorcu s
dvadeset soba i s godinjom rentom od milijun i tristopedeset tisu a dolara. Koji se ne
oporezuju."
Vidim da si se dobro informirao.
Kaem ti da sam ih provjerio. Ne volim u i u igru a da ne znam s kim igram.

Radi li ita drugo osim to igra poker?"

Ne, to je sve. Samo igram poker.
Nema nikakav drugi posao? Nita da te potkoi kad naleti suno razdoblje?
Jednom sam radio u robnoj ku i. Bilo je to ljeto nakon to sam maturirao. Stavili su me
na odjel s mukom obu om i to je bila koma, vjeruj mi, neto najgore mogu e. Mora kle ati s
rukama na podu kao pas, udisati smrad prljavih arapa. Dolazilo mi je da se ispovra am. Poslije
tri tjedna dao sam otkaz i otad nemam stalnog posla.
Zna i da te dobro ide.
Pa ide me, da. Imam svojih dobrih i loih dana, a dosad mi se nije dogodilo da pogubim
konce. Najvanije mi je da mogu raditi to me volja. Kad gubim, gubim za svoju guzicu. Kad
dobijam, sav novac ostaje meni. I ne moram ni od koga nita gutati.
Sam svoj gazda.
Tako je. Sebi efujem, sebi nare ujem.
Onda si sigurno dobar igra .
Dobar jesam, ali moram prije i jo veliki komad puta. Kad to kaem, mislim na one
najve e: Johnnyja Mosesa, Amarillo Slimsa, Doylea Brunsonsa. S tim de kima bih htio igrati u
istoj ligi. Jesi ikada uo za Binions Horseshoe Club u Las Vegasu? Tamo se igra Svjetska serija
pokera. Vjerujem da u za koju godinu biti spreman za njih. E, to ti je moj ivotni cilj. Treba
nagomilati podosta kea za kupiti ulaz u igru, ali onda si rame uz rame s najboljima.
Sve je to lijepo, de ko. Dobro je kad ovjek ima snove, pomau mu da izdri. Ali to ti je
sve za kasnije, sve su to, to bi se reklo, dugoro ni planovi. Mene zanima to e ti danas. Za
otprilike sat vremena bit emo u New Yorku i kamo e ti onda?
Znam jednog tipa u Brooklynu. Nazvat u ga kad stignemo u grad da vidim je li doma.
Ako jest, vjerojatno u mo i ostati kod njega neko vrijeme. Lud je ko zvijer, ali se dobro
slaemo. Trulo Manzola. Ime mu je fora, je l' da? Zaradio ga je kao klinac jer je imao totalno
trule, pokvarene zube. Sada ima savrenu nisku umjetnih zubi, ali svi ga i dalje zovu Trulo.
A to ako Trulo nije doma?
Jebi ga, onda ne znam. Neto u ve smisliti.
Drugim rije ima, nema pojma. Improvizirat e.
Ne brini ti za mene, znam se ja sna i. Bio sam i na gorim mjestima do sada.
Ne brinem se, nego mi je palo na pamet neto to bi te moglo zanimati.
Kao na primjer?
Rekao si da ti treba deset tisu a dolara da zaigra s Flowerom i Stoneom. to ako ja
znam nekog tko bi bio voljan izdvojiti tu lovu za tebe? Kakav bi ti dogovor bio spreman s njim
sklopiti zauzvrat?
"Vratio bih mu novac po zavretku igre. S kamatama.
"Ta osoba nije obi ni kreditor. Njega bi vjerojatno prije interesirala neka vrst poslovnog
partnerstva.
A reci ti meni tko si ti? Ti se kao bavi ulaganjem u rizi no ili tako neto?"
Pusti sad mene. Ja sam samo tip koji vozi auto. Mene samo zanima kakvu bi mu ti
ponudu bio spreman dati. Govorim o postocima.
Jebi ga, ne znam. Vratio bih mu deset somova i dao pristojan dio dobitka. Dvadesetdvadeset pet posto, tu negdje.
To mi zvu i malo krto. Na kraju krajeva, on je taj koji preuzima rizik. Ako ne pobijedi,
gubi on a ne ti. Jasno ti je o emu pri am?
Da, jasno mi je...
O pravednoj podjeli. Pedeset posto njemu, pedeset posto tebi. Minus deset tisu a,

naravno. Kako ti se to ini? Misli li da je poteno?

Mislim da bih mogao prihvatiti. Ako je to jedini na in da u em u igru s onom dvojicom,
vjerojatno se isplati pokuati. Nego, kako se ti u to uklapa? Koliko ja vidim, ovdje u autu
razgovaramo samo nas dvojica.
Gdje bi trebao biti taj drugi tip? Tip koji ima deset tisu a dolara.
On je tu negdje. Ne e ga biti teko na i.
Aha, tako sam i mislio. A ako taj tip kojim slu ajem upravo sjedi do mene, ja bih htio
znati zato bi se on u tako neto uop e uputao? On me, naime, poznaje koliko i ova bandera uz
cestu.
"Ne postoji poseban razlog. Prohtjelo mu se, to je sve.
To nije dovoljno. Mora biti neki razlog. Nema nikakvih dogovora dok ga ne saznam.
Treba mu novac. To je valjda o ito.
Ali on ve ima deset tisu a dolara.
Treba mu vie. A vremena je sve manje. Ovoje vjerojatno zadnja prilika koja mu se
prua."
Pa dobro, objanjenje se prihva a. Tip se naao u reklo bi se bezizlaznom poloaju.
No, on nije glup, Jack. On ne baca svoje novce na sitne varalice. Zato prije nego
po nemo razgovarati o poslu, moram se uvjeriti da si vrijedan investicije. Moda ti i jesi
izvanserijski karta, ali isto tako moe biti i prodava magle. Zato prije no to sklopimo bilo
kakav dogovor, moram vlastitim o ima vidjeti to zna i umije."
Nema problema, kompa. im stignemo u New York pokazat u ti svoje umije e. Nema
uop e frke. Bit e tako impresioniran da e samo zinuti. Garantiram. O i e ti ispasti iz glave.

3
Nashe uvidje da se vie ne ponaa normalno. uo je kako mu rije i izlaze iz usta, ali u
asu dok ih je izgovarao, inilo mu se da one izraavaju ne ije tu e misli, kao da je on samo
glumac to na pozornici nekog zamiljenog kazalita ponavlja tekst koji je za njega unaprijed
napisan. Dosad se nikada nije ovako osje ao, no ono to je uistinu bilo udno jest injenica da ga
to nije osobito uznemirilo i da se s lako om prihvatio svoje uloge u predstavi. Jedino je novac bio
vaan, a ako ga ovaj brbljavac za njega moe nabaviti, Nashe je bio voljan sve staviti na kocku ne
bi li se to i ostvarilo. itav plan je moda i bio sulud, no rizik je sam po sebi bio dovoljan motiv,
bljesak nade koji mu je trebao pokazati da je kona no spreman na sve to mu se moe dogoditi.
Pozzi je u tom trenutku bio samo sredstvo za ostvarenje cilja, otvor u zidu kroz koji e se
provu i s jedne strane na drugu. Predstavljao je ansu u ljudskom obliku, prikazu kartaa ija je
jedina svrha postojanja bila pomo i Nasheu da povrati slobodu. Kad posao bude obavljen, svaki
e po i svojim putem. No, to to se njime namjeravao posluiti, nije zna ilo da ga je Nashe
smatrao posve antipati nim. Bez obzira na svoje dranje pametnjakovi a, klinac je imao neto
privla no i moralo mu se odati odre eno priznanje, makar i nevoljko. Bio je dovoljno hrabar da
ima svoja uvjerenja, to se za ve inu ljudi ne moe re i. Hazarder u dui, Pozzi je u hodu
improvizirao ivot, uzdaju i se u vlastitu pamet da odri glavu iznad vode. ak i nakon batina
koje je maloprije dobio, nije izgledao obeshrabren ili poraen. Mali je bio neotesan, na trenutke
ak odbojan, me utim, zra io je odre enom vjerom u sebe, a to je na Nashea djelovalo
umiruju e. Naravno, jo uvijek je bilo teko re i moe li se Pozziju vjerovati, no budu i da nije
imao previe vremena da izmisli cijelu pri u, te s obzirom da je situacija u kojoj su se nali
ionako djelovala gotovo nevjerojatno, bilo bi doista udno da je klinac ustvari bio netko posve
drugi. Makar je takav bio Nasheov dojam. Kako god, ne e mu trebati dugo da otkrije to je na
stvari.
Vano je ostati naizgled miran, zauzdati uzbu enje i uvjeriti Pozzija da zna to radi. Nije
mu bila elja impresionirati ga, samo je slutio da on mora biti taj koji e vu i konce i Pozzijevom
se razmetanju suprotstaviti utljivim, postojanim samopouzdanjem. On e glumiti iskusnog
junaka u odnosu na utokljunog, prgavog Pozzija, koriste i prednost u tjelesnoj gra i i godinama
koje bi mu trebale dati auru teko ste ene ivotne mudrosti, te zra iti postojano u koja e
djelovati kao protutea nervoznom, impulzivnom dranju maloga. Kad su stigli do sjevernih
rubova Bronxa, Nashe je ve imao razra en plan djelovanja. Moda e trebati odrijeiti kesu vie
nego to mu to momentalno odgovara, no inilo mu se da e to na duge staze biti dobro uloen
novac.
Taktika se sastojala u tome da ne kae nita dok Pozzi ne postavi pitanje, a kad ovaj to
ini, da ima unaprijed spreman dobar odgovor. Bit e siguran da mu je situacija pod kontrolom
samo ako klinca bude drao na laganom odstojanju, odnosno ako stvori iluziju da mu uvijek bjei
za jedan korak. Ne rekavi ni rije i, Nashe skrene na Henry Hudson Parkway i kad je Pozzi
kona no upitao kamo idu (u trenutku dok su prolazili Devedeset estu ulicu), Nashe re e: Sav si
odrpan, Jack. Treba ti hrane i sna, a ni meni ne bi bio na odmet ru ak. Odsjest emo u Plazi, tamo
nam moe biti baza.
Misli na hotel Plazu?"
Tako je, hotel Plaza. Tamo odsjedam kad sam u New Yorku. Ima neto protiv?
Nita. Samo pitam. Zvu i dobro.
I mislio sam da e ti se svidjeti."

Naravno da mi se svi a. Volim kad je sve u visokom stilu. Melem za duu.

Auto su parkirali na podzemnom parkiralitu u Isto noj pedeset osmoj ulici, uzeli
Nasheove torbe iz prtljanika i odetali do hotela koji se nalazio odmah iza ugla. Nashe zatrai
dvije jednokrevetne sobe sa zajedni kom kupaonicom. Dok se upisivao u knjigu gostiju,
kraji kom oka pogleda Pozzija, na ijem se licu ocrtavao blaeni osmijeh. Takav mu se izraz lica
svidi jer je pokazivao kako Pozzi ima dovoljno strahopotovanja prema vlastitoj dobroj sre i da
bi cijenio to to Nashe za njega ini. Sve je bilo stvar dobre reije: prije samo dva sata Pozzijev je
ivot bio u ruevinama, a sada ga evo u pala i gdje se nastoji previe ne uditi raskoi oko sebe.
Da je kontrast kojim slu ajem bio manje o igledan, ne bi proizveo ovako eljeni u inak, no kako
su stvari stajale, zadovoljni trzaj na Pozzijevim ustima bio je dovoljan da se Nashe uvjeri kako je
ostvario svoj naum.
Dobili su sobe na sedmom katu (Sretna sedmica, primijeti Pozzi dok su se vozili
dizalom), a nakon stoje portir dobio napojnicu i oni se kona no smjestili, Nashe telefonom naru i
ru ak u sobu: dva odreska, dvije salate, krumpir pe en u kori i dvije boce Becks piva. Pozzi u
me uvremenu ode u kupaonicu da se otuira, zatvori vrata, ali ih ne zaklju a, to Nashe
protuma i kao dobar znak. Neko je vrijeme oslukivao udare vode po kadi, zatim promijeni
koulju i iskopa novac koji je iz pretinca u automobilu bio premjestio u jedan od kofera ( etrnaest
tisu a dolara umotanih u obi nu plasti nu vre icu). Ne rekavi nita Pozziju, iulja se iz sobe,
spusti dizalom u prizemlje i pohrani trinaest tisu a dolara u hotelskom sefu. Prije no to se uputi
natrag, zaustavi se kod kioska za novine da kupi pil karata.
Kad se Nashe vratio, Pozzi je sjedio u svojoj sobi. I jedna i druga vrata kupaone bila su
otvorena i Nashe ga je mogao vidjeti kako izvaljen lei u naslonja u, umotan u dva ili tri bijela
ru nika. Na televiziji se, kao i obi no subotom popodne, vrtio neki kung fu film. Nashe proviri
glavu da ga pozdravi, na to Pozzi upre prstom u ekran i kae kako bi moda trebao uzimati
satove kod Brucea Leeja. Tip nije ve i od mene, a vidi ga kako sre uje ove idiote. E, da ja znam
kako se to radi, nikada mi se ne bi dogodilo ono to mi se sino dogodilo.
"Osje a li se ita bolje?
"Tijelo mi je svo u modricama, ali mislim da nije nita slomljeno.
Onda e valjda preivjeti.
Da, valjda. Moda vie ne u mo i svirati violinu, ali izgleda da u se izvu i.
Hrana e sti i svaki as. Moe navu i neke moje hla e ako ho e. Kad ru amo, odvest
u te vani da ti kupimo neto nove odje e.
Nije loa ideja. Ba neto mislim kako se ne bih trebao pretjerano uivjeti u ovu ulogu
rimskog senatora.
Nashe dobaci Pozziju traperice i crvenu majicu Red Soxa i on se ponovo smanji na
veli inu djeteta. Zavrne hla e do lanka kako se ne bi spotaknuo i dre i ih u ruci oko struka u e
u Nasheovu sobu komentiraju i: E to ima finu garderobu... ta si ti, neki bostonski kauboj?"
Namjeravao sam ti pozajmiti smoking, ali neto mislim bolje da pri ekam da vidim zna
li se ponaati za stolom. Ne bih htio da mi se upropasti samo zato to ti nisi u stanju kontrolirati
ke ap na svom tanjuru. Posluga uto dokotura hranu na kolicima i njih dvojica sjednu da ru aju.
Pozzi se s tekom baci na odrezak, no nakon nekoliko minuta predanog vakanja i gutanja,
najednom, kao da je naglo izgubio interes za hranu, odloi no i viljuku. Zavali se u naslonja i
pre e pogledom po sobi. udno kako se ovjek najednom sjeti nekih stvari, izgovori
priguenim glasom. Ja sam jednom bio u ovom hotelu, ali se toga ve jako dugo nisam sjetio,
godinama...
Mora da si bio vrlo mlad ako se to tako davno dogodilo, kaza Nashe.
Da, bio sam klinac. Jedne me je jeseni ovdje doveo otac preko vikenda. Mislim da mi je

bilo jedanaest, moda dvanaest godina.

Bili ste samo vas dvojica? A gdje ti je bila mama?
Ve su bili razvedeni. Prekinuli su dok sam jo bio beba.
A ti si ivio s njom?
Da, ivjeli smo u Irvingtonu, u Newjerseyu. Tamo sam odrastao. Otuno i bijedno
mjesto.
A jesi li vi ao oca?
Jedva da sam znao tko je on.
I onda se on jednog dana pojavio i odveo te u Plazu.
Da, tako nekako. Ve sam ga jednom vidio prije toga. Prvi put je to bilo neto posve
udno, mislim da me nikad nita nije tako uplailo. Bilo mi je osam godina, bilo je ljeto i sjedio
sam na stepenicama ispred ku e. Mama je bila na poslu, a ja sam sjedio tako sam, lizao sladoled
od naran e i gledao na ulicu. Ne pitaj me kako se sje am da je bio od naran e. Jednostavno se
sje am. Kao da jo i sad drim u ruci taj jebeni sladoled. Dan je vru , ja sjedim, liem sladoled i
mislim kako u kad zavrim oti i biciklom do prijatelja Walta da ga nagovorim da uklju i
prskalicu u vrtu. Sladoled mi ba po eo curiti na nogu, kad se najednom, polako klize i niz ulicu
pojavi veliki bijeli Cadillac. Ludilo od auta. Nov novcat, blista od isto e, bice na felgama,
bijele gume. Tip za volanom izgleda kao da se izgubio, usporava kod svake ku e, prua glavu
kroz prozor da provjeri adresu... Ja ga gledam, sladoled kaplje svuda po meni, kadli se auto
zaustavi i tip isklju i motor. I to pravo ispred moje ku e. Tip iza e iz auta i zaputi se prema meni.
Obu en u ki asto bijelo odijelo, na licu mu iroki osmijeh, prijateljski. Prvo pomislim da je Billy
Martin, izgleda ba kao on. Zna onaj bejzbol menader. A onda mislim pa zato bi Billy Martin
dolazio k meni. Moda me ho e za novog batboya ili tako neto. Isuse, ta sve klincima ne padne
na pamet! Me utim, tip pri e blie i ja vidim da to nije Billy Martin. Sad sam stvarno zbunjen i,
pravo da ti kaem, malo me strah. Hitnem sladoled u grmlje, ali prije nego stignem odlu iti to u
dalje, tip je ve ispred mene. Gdje si, Jack, veli on, 'dugo se nismo vidjeli. Ja nemam pojma o
emu on to pri a, ali budu i da mi zna ime, pomislim vjerojatno je neki mamin prijatelj, pa mu
kaem da je mama na poslu, pokuavam biti ljubazan... Da, da, zna on da je na poslu, kae,
maloprije je s njom razgovarao u restoranu. Tamo je mama radila, u to je doba bila konobarica. Ja
mu na to velim: A vi ste kao mene doli vidjeti? A on e: Tako je, mali, shvatio si. Mislio sam
kako je krajnje vrijeme da se malo druimo. Zadnji put kad sam te vidio bio si u pelenama. Meni
razgovor ima sve manje i manje smisla i jedino to mi pada na pamet jest da je to vjerojatno ujak
Vince, koji je pobjegao u Kaliforniju kad je mama jo bila dijete. Vi ste ujak Vince, je l' da?
pitam ja, a on samo zavrti glavom i nasmijei se: Dr se vrsto, mali, kae. Vjerovao ili ne,
pred tobom je tvoj otac. Ja mu, naravno, ne povjerujem ni sekunde. Vi ne moete biti moj otac,
kaem. Moj je otac poginuo u Vijetnamu. 'Ma da... nastavlja on, tako su svi mislili. Ali
zapravo, ja nisam poginuo. Pobjegao sam. Drali su me u zarobljenitvu, ali sam uspio iskopati
prolaz i pobje i. Dugo mi je trebalo da stignem ovamo. Sad mi ve zvu i malo uvjerljivije, ali
jo sam sumnji av. Zna i li to da ete sada stanovati s nama? pitam ga. Pa, ne ba', odgovori
on. Ali to ne zna i da se ne moemo vi ati. To mi sad pak izgleda posve nelogi no i potpuno
sam siguran da me tip ho e prevariti. 'Vi ne moete biti moj otac, nastavljam ja. O evi ne
odlaze tek tako. Oni ive sa svojom obitelji. Neki o evi, da. veli on. Ali ne svi. Evo, ako ne
vjeruje, dokazat u ti. Preziva se Pozzi, zar ne? John Anthony Pozzi. Onda se i tvoj otac mora
preivati Pozzi, je li tako? Ja na to samo kimnem glavom, a on zavu e ruku u dep i izvadi
nov anik. 'Evo, de ko, vidi, kae on i prua mi voza ku dozvolu iz nov anika. ' itaj ta tu pie.
I ja pro itam naglas: John Anthony Pozzi. I vrag me odnio ako ne pie tako, crno na bijelo."
Pozzi zastade na trenutak da otpije gutljaj piva. Ne znam, nastavi dalje, sad kad o tome

mislim, kao da je sve bio san. Pamtim samo neke dijelove pri e, ostalo je u magli, kao da se
nikada i nije zbilo. Sje am se da me je stari onda odveo da se provozamo u njegovom Cadillacu,
ali ne znam koliko je to trajalo, ne znam ak ni o emu smo razgovarali. Ali se zato sje am da je
auto imao klima ure aj, sje am se kako je mirisao koni tapecirung, kako mi je ilo na ivce to
to su mi ruke ljepljive od sladoleda... A da, i ono najvanije, da me je jo uvijek bilo strah. Sve
mi je najednom ponovo bilo sumnjivo, iako sam mu vidio voza ku dozvolu. Ima tu neto udno,
stalno sam ponavljao u sebi. Ovaj tip moe tvrditi da mi je otac, ali to jo uvijek ne zna i da ne
lae. Moda je sve neki trik, prevara. Sve mi to prolazi kroz glavu dok se vozamo po gradu, kad
evo nas ponovo pred mojom ku om. Izgledalo je kao da se sve dogodilo u djeli u sekunde. Stari
nije ak ni iziao iz auta.
Samo je zavukao ruku u dep, izvadio nov anicu od sto dolara i utisnuo mi je u ruku.
'Evo, Jack, kae, mala sitnica da zna da mislim na tebe. Jebo te... Nikad u ivotu nisam vidio
toliko novaca. Nisam ni znao da postoje nov anice od sto dolara. I tako ja iza em iz auta sa
stotkom u ruci i sje am se da sam pomislio Pa valjda je to onda moj otac. No, prije nego to
sam uspio smisliti ta da kaem, on me stegne za rame i po ne se opratati. 'Vidimo se, mali,
re e neto u tom stilu, zatim pali motor i odveze se...
Hm... udan na in da se upozna oca, kae Nashe. Meni kae...
A to je bilo taj put kad ste doli u Plazu?
To je bilo tek tri ili etiri godine poslije.
"A u me uvremenu ga nisi vidio?
Ni jednom. Kao da je ponovo nestao. Mamu sam stalno pitao za njega, ali njoj kao da su
usta bila zavezana, nije htjela nita puno re i. Poslije sam saznao da je odrobijao nekoliko godina.
Zato su se i razveli, tako mi je bar rekla. Bio je nikoristi.
"to je napravio?
Uvalio se u neku burzovnu mu ku. Zna ona fora s prodavanjem dionica fiktivnih firmi.
Prevarant visokog stila.
Mora da mu je dobro krenulo kad je izaao iz zatvora. Dovoljno dobro da moe voziti
Cadillac.
Da, valjda. Mislim da je na kraju zavrio na Floridi gdje je prodavao nekretnine.
Obogatio se u carstvu kondominija.
"Ali, ne zna sigurno...
Nita ne znam sigurno. Ve dugo nisam nita uo o njemu. Moda vie i nije iv.
Ipak ti se javio poslije tri- etiri godine ...
Da, iznebuha, kao i prvi put. Ve sam bio digao ruke od njega. ekati etiri godine je
dugo kad si klinac. Cijela jebena vje nost.
A to si u inio sa sto dolara?
Ba udno to to pita... Prvo sam ih mislio potroiti. Htio sam kupiti rukavicu za bejzbol
ili neto sli no, ali nekako mi nita nije bilo ba ono pravo, nikako se nisam mogao oprostiti s
tom lovom, pa sam je na kraju godinama tedio. Drao sam je u jednoj kutijici u ladici gdje mi je
stajao ve i svake bih je ve eri izvadio i gledao, samo da se uvjerim da je zaista tamo.
I ako je bila tamo, to je zna ilo da si zaista vidio oca.
Vidi nikada nisam to pomislio... Pa da, to je vjerojatno bio razlog. Ako uspijem sa uvati
novac, tata e mi se moda vratiti.
Dje ja logika.
ovjek je tako glup kad je klinac. Sve je to skupa vrlo jadno, ne mogu vjerovati da sam
tako nekada mislio.
"Pa svi smo. To nekako spada u odrastanje.

Valjda... U svakom slu aju, itava je pri a za mene bila prili no komplicirana. Mami
nikada nisam pokazao novac, ali bih ga svako toliko izvukao iz kutijice i dao prijatelju Waltu da
ga malo dri. To mi je nekako godilo, ne znam zato. Kao, ako vidim Walta kako u ruci dri tu
nov anicu, onda znam da pri u nisam izmislio. No, nakon est mjeseci, najednom sam si utuvio u
glavu da je novac laan, da je nov anica krivotvorena. Ne znam vie to no kako mi je to palo na
pamet, moda zato to je Walt rekao neto u tom smislu, u svakom slu aju sje am se da sam
mislio da ako je novac laan, onda ni tip koji mi ga je dao ne moe biti moj otac.
I tako si se vrtio u krug...
Ba tako, vrtio sam se u krug. Onda je jednog dana, kad smo o tome pri ali, Walt rekao
kako je jedini na in da saznamo je li nov anica prava, da je odnesemo u banku. Nisam je htio
iznositi iz sobe, ali budu i da sam mislio da je krivotvorena, ionako nije bilo vano. I tako se mi
zaputismo u banku, prestravljeni da e nas netko oplja kati; uljali smo se kao da smo na nekom
tajnom zadatku. Slubenik u banci je bio jako ljubazan i kad mu je Walt rekao: Moga prijatelja
zanima da li je ovo prava nov anica od sto dolara, tip je uzme i vrlo paljivo pogleda. ak ju je
stavio pod pove alo kako bi bio siguran.
I to je rekao?
Prava je, de ki, veli. Prava nov anica ameri ke dravne blagajne.
Zna i da je ovjek koji ti ju je dao doista bio tvoj otac.
Tako je. Me utim, ja i dalje ne znam na emu sam. Ako je tip stvarno moj otac, zato me
onda ponovo ne do e posjetiti? Mogao mi je barem napisati pismo ili se ve nekako javiti. Ali
umjesto da se naljutim, ja stanem izmiljati kojekakve pri e kako bih sebi objasnio zato se ne
javlja. Pomislim, jebi ga, sigurno je neki James Bond, jedan od onih tajnih agenata koji rade za
vladu, pa bi mu lani identitet bio doveden u opasnost kad bi mi se doao javiti. Osim toga, sad
ve vjerujem u svo ono sranje o tome kako je pobjegao iz zarobljenitva u Vijetnamu, pa ako je
to bio u stanju uraditi, onda je sigurno pravi ma o tip, mukar ina i pol. Jebote, koji sam ja bio
krele kad sam mogao tako razmiljati.
Morao si neto izmisliti. Nemogu e je takvo pitanje ostaviti bez odgovora, mozak ti tako
neto nikad ne dozvoli.
Moda. Ali bogme sam si bio napri ao tonu sme a... Do gue sam bio u njemu.
to se dogodilo kad se kona no ponovo pojavio?
Taj put je prvo nazvao i razgovarao s mamom. Sje am se da sam ve bio u krevetu i da
mi je mama dola gore u sobu da mi to kae. Ho e da provede s tobom vikend u New Yorku,
rekla je. Nije bilo teko shvatiti da je popizdila. Taj kurvin sin stvarno ima obraza, stalno je
ponavljala. Kurvin sin ima obraza. I u petak popodne doveze se on pred ku u u nekom drugom
Cadillacu. Ovaj je bio crni, a on je, sje am se, nosio jedan od onih elegantnih kamelhar kaputa i
puio cigaru. Nije imao veze s Jamesom Bondom. Izgledao je kao da je taj as izaao iz nekog
filma o Al Caponeu.
Taj put je doao zimi...
Da, usred zime, sve je bilo smrzlo. Proli smo kroz Lincolnov tunel, uzeli sobu u Plazi i
otili kod Gallaghera u Pedeset drugu ulicu. Jo uvijek se sje am kako je izgledao restoran. Kao
da si uao u klaonicu. U izlogu je visilo na stotine sirovih stekova, dovoljno da ovjek pre e u
vegetarijance. Ali sala za jelo je bila cool. Zidovi su bili prekriveni fotkama politi ara, sportaa i
filmskih zvijezda, i moram priznati da sam bio prili no impresioniran. to je zapravo i bila svrha
itavog izleta. Stari me je elio impresionirati i u tome je na kraju i uspio. Poslije ve ere smo
otili gledati boks u Madison Square Garden. Sutradan smo opet ili tamo gledati duplu
koarkaku utakmicu izme u dva koleda, a u nedjelju smo se odvezli na glavni stadion gledati
Giantse protiv Redskinsa. I nemoj misliti da smo sjedili bilo gdje. Imali smo najbolja mjesta na

tribini, u visini centra terena, ovje e. Da impresioniran... bio sam bez rije i. A gdje god da smo
ili, moj stari samo ljuti nov anice iz debelog svenja koji je nosio u depu. Od deset, dvadeset,
pedeset dolara ni pogledao ne bi koju izvla i. Davao je napojnice samo tako. Portirima,
konobarima, vratarima... Svima su ruke bile ispruene, a on je dijelio dolare kao da je sutra smak
svijeta.
Dobro, bio si impresioniran. A jesi li se lijepo proveo?
"Pa i ne ba. Mislio sam, ako ljudi stvarno tako ive, to sam ja radio sve te godine? Kui
to ho u re i?
Mislim da da.
"Bilo mi je teko s njim razgovarati i uglavnom sam osje ao nelagodu, bio sam sav
stisnut. On se cijeli taj vikend samo hvalio, govorio mi o svojim poslovnim uspjesima, nastoje i
me uvjeriti kako je on velika faca, a ja zapravo pojma nisam imao o emu on to trtlja. Stalno mi
je davao nekakve savjete. 'Obe aj mi da e maturirati, to mi je rekao dva ili tri puta, obe aj da
e maturirati i da ne e zavriti kao propalica.' A ja balavac u petom razredu, ta ja znam o
maturi i svim tim glupostima? Ali eto, natjerao me da mu obe am i ja mu dao rije da ho u. Tu
sam se ve pomalo najeio. Ali najgore je bilo kad sam mu rekao za onih sto dolara koje mi je
zadnji put dao. Mislio sam da e mu biti drago kad uje da ih nisam potroio, me utim, njega je
to skoro okiralo. Vidjelo mu se na licu, napravio je facu kao da sam ga time uvrijedio, ili ta ja
znam... Samo budale uvaju pare', kae on meni. To je samo papir, de ko, ugavi papir od
kojeg nema nikakve koristi ako ga ostavi da lei na dnu kutije.'"
Tvrda muka spika.
"Ma da, stalno je htio da mi pokae kakav je on frajer. Samo to vjerojatno nije ispalo
onako kako je on zamiljao. Kad sam se u nedjelju nave er vratio ku i, sje am se da sam bio sav
uzdrman. Opet mi je dao nov anicu od sto dolara i sutradan poslije kole sam je potroio, onako
iz cuga. Rekao je da je potroim, pa sam to i u inio. Me utim, ono to je bilo udno jest da mi se
nekako nije dalo potroiti novac na sebe. Otiao sam u grad u jednu draguljarnicu i kupio mami
ogrlicu od bisera. Jo se sje am koliko je kotala. Stotinu i osamdeset devet dolara, zajedno s
porezom.
A ta si uradio s preostalih jedanaest dolara? "Kupio sam joj veliku kutiju okoladnih
bombona. Jednu od onih finih crvenih, u obliku srca.
"Sigurno se jako obradovala.
O da, rasplakala se kad sam joj predao dar. Bilo mi je tako drago to sam to u inio. Ba
sam se dobro osje ao.
A ta je bilo sa kolom, jesi li na kraju maturirao? "Pa ta ti misli tko sam ja, neki
praznoglavi kreten? Naravno da sam maturirao. I to uspjeno. S vrlo dobrim, i jo sam igrao
koarku za kolu. Ja sam ti bio pravi majstor.
Na hodaljkama, pretpostavljam...
ovje e, igrao sam beka, i to maestralno. Zvali su me Mi. Bio sam tako brz da sam im
mogao loptu proturiti kroz noge. Na jednoj sam utakmici postavio rekord kole s petnaest
asistencija. Bio sam zajebani mali hombre na parketu.
"Ali nisu ti ponudili nikakvu stipendiju za faks. "Neto sitno, ali nita to bi me stvarno
zanimalo. Osim toga, mislio sam da u se bolje sna i igraju i poker nego studiraju i neko vie
ekonomsko sranje.
"I tako si onda naao posao u robnoj ku i.
Privremeno. A onda se moj stari isprsio i kao poklon za poloenu maturu poalje mi ek
na pet tisu a dolara. ta veli na to? Ne vidim pizduna est ili sedam godina, a onda se on sjeti
moje mature. E ako tad nisam bio zbunjen, ne znam kad sam. S jedne strane bio sam lud od sre e,

a s druge mi je dolazilo da ga razvalim nogom u jaja.

Jesi li mu pisao da se zahvali?
"Naravno. Pa red je, zar ne? Ali on mi nikad nije odgovorio. I od tada ni pisma ni
razglednice.
Nije ni to najgore to ti se moglo dogoditi.
Jebi ga, vie me nije ni briga. Tko zna zato je to dobro.
I to je bio po etak tvoje karijere.
Tako je, prijatelju. To je bio po etak moje blistave karijere, mog nezadrivog hoda ka
bogatstvu i slavi.

Nakon tog razgovora, Nashe primijeti promjenu u svojim osje ajima prema Pozziju. Kao
da su se postupno, iako s oklijevanjem, smekali, naveli ga da prizna da klinac ima neku uro enu
dopadljivost. To nije zna ilo da mu je Nashe bio spreman vjerovati; jednostavno je, uza svu svoju
podozrivost, osjetio neki novi i rastu i poriv da pazi na njega, da u odnosu na Pozzija preuzme
ulogu vodi a i zatitnika. Moda je razlog tome bio Pozzijev sitan rast, njegovo pothranjeno,
gotovo zakrljalo tijelo, neka malenost koja je podsje ala na nedovrenost, a moda ga je zapravo
potresla njegova pri a o ocu. Sve vrijeme dok je sluao Pozzijeve reminiscencije, Nashe se sje ao
vlastitog djetinjstva, a udne podudarnosti koje je pronaao izme u njihovih ivota kao da su
dotakle neku skrivenu icu u njemu: rana naputenost, novac kao neo ekivani dar, osje aj bijesa
koji ne poputa. Kada jednom po ne prepoznavati sebe u drugome, ovjek vie u toj osobi ne
moe gledati stranca. Neka spona biva uspostavljena, svidjelo se to njemu ili ne. Iako je bio
svjestan kakvu je potencijalnu zamku predstavljao takav na in razmiljanja, zbog situacije u kojoj
se zatekao, Nashe nije mogao u initi bogznato da zatomi osje aj privla enja to ga je u njemu
izazivalo ovo izmrcvareno, izgubljeno stvorenje. Razdaljina izme u njih dvojice najednom se
smanjila.
Nashe odlu i odgoditi probnu partiju za kasnije i pobrinuti se prvo za Pozzijevu
garderobu. Prodavaonice su se uskoro zatvarale i nije imalo smisla pustiti klinca da ostatak dana
provede hodaju i okolo u vre astom odijelu poput klauna. Nashe je bio svjestan toga da je
vjerojatno trebao nastupiti otrije, no Pozzi je o igledno bio iscrpljen i nije imao srca tjerati ga
odmah na okraj. to je, naravno, bila greka. Ako je poker igra izdrljivosti, brzog razmiljanja
pod pritiskom, zar nema boljeg trenutka da se ispitaju ne ije sposobnosti od onoga kad se nad
mozak nadvije teka sjena umora? Za vjerovati je da Pozzi ne bi proao test i novac koji se Nashe
spremao potroiti na njegovu odje u bio bi uludo ba en. No, bez obzira na vrlo realnu mogu nost
razo arenja, Nasheu se nije urilo pre i na posao. Htio je jo malo uivati u i ekivanju,
zavaravati se vjeruju i da jo uvijek ima mjesta nadi. Osim toga, radovao se odlasku u kupovinu
koju je isplanirao. Nekoliko stotina dolara na kraju ne e bitno mijenjati stvar, a pomisao na
Pozzija kako eta po ekskluzivnom Saksu na Petoj aveniji obe avala mu je zadovoljstvo koje sebi
nije elio uskratiti. Svi su izgledi bili da e to biti jedan komi an prizor za drugim, te da e mu,
ako sve drugo propadne, ostati barem sje anje na to kako se dobro nasmijao. Kad malo bolje
razmisli, i to je bilo puno vie no to se nadao posti i kad se tog jutra probudio u Saratogi.
im su uli u robnu ku u, Pozzi po ne prigovarati. Na mukom je odjelu, kae, sama
pederska odje a i on e radije hodati s ru nikom oko pasa nego da ga netko vidi u ovim
bljuvotinama za tatine sinove iz privatnih kola, koje moda mogu pro i kod nekog tko se zove
Dudley L. Seroljub Tre i i stanuje u Park aveniji, ali ne i kod njega, Jacka Pozzija iz Irvingtona,
Newjersey, i evo mu glava ako on ikada na sebe stavi jednu od ovih ki astih roza koulja. Vidio
bi svoga boga da se tamo odakle je on pojavi u ne emu ovakvom. Rastrgli bi te i za tvojim

ostacima povukli vodu. Dok je tako psuju i klepetao, Pozzi nije prestajao gledati ene koje su
prolazile pored njega, a kad bi naila neka mlada ili privla na, zautio bi i pokuao joj uhvatiti
pogled ili bi izvrnuo vrat gledaju i za kakvom zanjihanom stranjicom to se polako udaljava
me u redovima s odje om. Dvjema-trima je namignuo, a jednoj ija se ruka u prolazu morala
eati o njegovu uspio se ak obratiti s Hej, srce, kakvi su ti planovi za ve eras?
Jack, daj, smiri se, upozorio bi ga tu i tamo Nashe. Molim te, smiri se. Izbacit e te ako
ne prestane.
Smiren sam. odvrati Pozzi. Zar ovjek ne moe izviditi kakva je situacija s lokalnim
komadima?
inilo se, u biti, da Pozzi ne prestaje samo zato to zna da Nashe tako neto od njega
ekuje. Bila je to svjesna predstava, vrtoglavi niz predvidivih lakrdija koje je nudio kao izraz
zahvalnosti svom novom prijatelju i dobro initelju, i da je kojim slu ajem kod Nashea osjetio
iskrenu elju da prestane sa cirkusom, on bi to bez pogovora u inio. Takav je barem bio
zaklju ak do kojeg je Nashe doao kasnije, jer kad su po eli ozbiljno razgledavati odje u, Pozzi
se za udo prestade opirati Nasheovim argumentima, to je imalo zna iti da je mali shvatio kako
mu se pruila prilika da neto nau i, a to je pak dokazivalo da je Nashe zadobio njegovo
potovanje.
"Ovako stoje stvari, Jack, kaza Nashe. Preksutra izlazi na dvoboj s dva milijardera. I
ne e kartati u nekoj prljavoj sali za igranje ve u njihovoj ku i u koju si pozvan kao gost.
Vjerojatno te planiraju nahraniti i ugostiti preko no i. A ti ne eli ostaviti lo dojam, je li tako?
Ne eli se pojaviti kao kakav razbojnik amater. Vidio sam ja kakva se tebi odje a dopada. Ali
Jack, takva te odje a odaje, i to kao jeftinog neznalicu. Kad te vidi u krpama kakve ina e nosi,
ovjek ne moe a da ne pomisli: evo ide hodaju a reklama za Udruenje anonimnih gubitnika.
A oni nemaju ni stila ni elegancije. U autu si mi pri ao kako u tvom poslu ovjek treba biti
glumac. E pa glumcu treba odgovaraju i kostim. Tebi se moda ova tu odje a ne svi a, ali to je
ono to bogati nose, a ti eli svijetu pokazati da ima ukusa i zna biti ugla en. Odrasti ve
jednom, Jack. Vrijeme je da sebe po ne shva ati ozbiljno.
Malo pomalo, Nashe ga je slomio i na kraju su izali iz robne ku e s petsto dolara
vrijednim naramkom burujske trezvenosti i suzdranosti, odje om takve konvencionalnosti da
onoga koji je nosi ini nevidljivim u svakoj gomili: tamnoplavim mornarskim sakoom,
svijetlosivim hla ama, mokasinama i bijelom pamu nom kouljom. Budu i da je jo uvijek bilo
toplo, Nashe je smatrao da mogu pro i i bez kravate, sa ime se Pozzi sloio, dodavi to je
dosta, dosta je.
I ovako se ve osje am kao idiot, primijeti. Nema smisla da se jo i davim.
Bilo je skoro pet sati kad su se vratili u Plazu. Nakon to su se na sedmom katu rijeili
svih vre ica, spustie se u Oyster Bar na pi e. Poslije jednog piva Pozzi je najednom izgledao
skrhan umorom, kao da se bori da dri o i otvorenima. Nasheu se u ini i da ima bolove, pa, ne
ele i ga tjerati da izdri jo malo, zatrai ra un.
Neto mi brzo izgara", veli mu. Vjerojatno je vrijeme da se vrati u sobu i malo
odspava.
Osje am se usrano", re e Pozzi i ne pokuavaju i se usprotiviti. Subota nave er u New
Yorku, a od mene izgleda nita.
Za tebe je carstvo snova, momak. Ako se na vrijeme probudi, moda stigne na kakvu
pono nu ve eru, iako ne bi bilo loe da spava do jutra. Sigurno e se osje ati puno bolje.
Moram biti u formi za veliki okraj. Nema natjerivanja komada, pimpeka spremiti u
ga e, izbjegavati masnu hranu. Kondicioni u pet, sparing u deset. Misliti opako. Opako i na
tanko.

Drago mi je to brzo kui.

Hej, ovdje je rije o velikom ampionatu, Jimbo, i malom treba odmora. Dok traje
trening mora biti spreman na svaku rtvu.
Vratie se stoga u sobe i Pozzi se uvu e u krevet. Prije no to je ugasio svjetlo, Nashe ga
natjera da proguta tri aspirina, te mu ostavi au vode i bo icu s aspirinima na no nom ormari u.
Ako se slu ajno probudi", re e mu uzmi jo koji. Pomo i e ti ublaiti bol.
Hvala, mama, odvrati Pozzi. Nadam se da nema nita protiv ako ve eras presko im
molitvu. Reci Bogu da sam bio pospan, okej?
Nashe iza e kroz kupaonicu, zatvori i jedna i druga vrata i sjedne na svoj krevet.
Najednom se osjeti izgubljeno, ne znaju i to da radi sa sobom ostatak ve eri. Neko se vrijeme
bavio milju da iza e negdje vani na ve eru, ali na: kraju odustane. Nije se htio previe
odmaknuti od Pozzija. Iako se nita ne bi dogodilo (u to je manje-vie bio siguran), greka bi bila
uzimati stvari zdravo za gotovo.
U sedam sati naru i sendvi i pivo u sobu i uklju i televizor. Te su ve eri Metsi igrali u
Cincinnatiju. Utakmicu je odgledao do devetog kruga, neprestance mijeaju i nove karte koje je
zatim slagao na krevetu u beskona ni pasijans. U deset i trideset ugasi televizor i legne s
Rousseauovim Ispovijestima koje je po eo itati jo za boravka u Saratogi. Prije no to je utonuo
u san, do e do dijela u kojem autor stoji u umi i kamenjem ga a drve e. Ako pogodim ovo
stablo, govori Rousseau sam sebi, od sada pa nadalje u ivotu e mi sve i i dobro. Baci kamen i
promai. Ovo se ne ra una, kae, pa uzme drugi kamen i primakne se stablu za par metara.
Ponovo promai. Ni ovo se ne ra una, veli, pa se primakne jo blie stablu i uze novi kamen. I
opet promai. Kae samom sebi da je to bilo samo kona no zagrijavanje, te da se tek idu i put
zapravo ra una. No, kako bi bio siguran, ovaj se put posve primakne stablu i zauzme poloaj
to no ispred svojeg cilja. Sada ga od stabla dijeli svega nekih tridesetak centimetara, dovoljno je
blizu da ga moe rukom dotaknuti. Zatim nabije kamen pravo u deblo. Uspjeh, veli samom sebi,
uspio sam. Od ovog trenutka pa nadalje moj e ivot biti bolji no to je ikad bio.
Iako je pri u nalazio zabavnom, Nasheu je istovremeno bilo odve neugodno da bi se
poelio nasmijati. Bilo je ne eg stranog u tolikoj iskrenosti, te se zapita otkud Rousseauu
dovoljno hrabrosti da otkrije tako neto o sebi, da prizna tako ogoljenu mo samozavaravanja.
Nashe ugasi svjetlo, zatvori o i i oslukuju i brujanje klima-ure aja utone u san. U neko doba
no i sanjao je umu kroz ija stabla prolazi vjetar ostavljaju i za sobom zvuk mijeanja karata.

Nashe i idu eg jutra nastavi s odga anjem probne partije pokera. Ispit je u me uvremenu
narastao do pitanja asti, kao da se njime ima provjeriti on sam, a ne Pozzijevo umije e s
kartama. Stvar je, naime, bila u tome da on sam to je mogu e dulje izdri u stanju neizvjesnosti i
da se ponaa kao da je posve zaboravio na test, te na taj na in iskoristi mo utnje kako bi Pozzija
natjerao na prvi potez. Ako Pozzi nita ne spomene, to e zna iti da se samo puhao. Nasheu se
svidjela simetrija takve zagonetke: ne bude li nikakvih rije i, to e zna iti da je sve bilo samo na
rije ima, a ako je sve bilo samo na rije ima, te su rije i bile tek prazno naklapanje i blef. Misli li
ozbiljno, Pozzi e prije ili poslije morati sam potegnuti to pitanje, a kako je vrijeme prolazilo,
Nashe je bio sve voljniji ekati. Na trenutke mu je izgledalo kao da pokuava istovremeno disati i
zadravati dah, no sad kad je otpo eo s opitom, znao je da e ga izvesti do kraja.
Nakon duge prospavane no i, Pozzi je izgledao prili no ivahno. Negdje prije devet
Nashe za u mlaz tua, a dvadesetak minuta kasnije mali je stajao u njegovoj sobi, ponovo omotan
u togu od bijelih ru nika.
Kako se senator osje a jutros? upita Nashe.

Bolje, odvrati Pozzi. Kosti jo uvijek bole, ali Jackus Pozzius se vra a na posao.
to zna i da mali doru ak ne bi bio na odmet.
"A bogami ni veliki. Stara vre a vapi za namirenjem.
"Nedjeljni doru ak, dakle.
"Doru ak, ru ak... kako te volja. Znam samo da sam pregladnio.
Nashe naru i doru ak u sobu, a zatim pro e jo sat vremena a da nitko ne spomene ispit.
Nashe se po ne pitati ne igra li Pozzi moda istu igru kao i on, te se, ne ele i biti prvi koji e to
spomenuti, ukopava za dugi rat ivaca. No tek to mu je to palo na pamet, otkrije da nije u pravu.
Kad su zavrili s jelom, Pozzi ode u sobu da se obu e, a kad se vrati (u bijeloj koulji, sivim
hla ama i mokasinama u emu izgleda vrlo pristojno, pomisli Nashe) odmah pre e na stvar.
"Mislio sam da eli vidjeti kakav sam pokera", veli. "Moda bismo mogli negdje kupiti pil
karata i zaigrati.
"Imam ja karte, odgovori Nashe. ekao sam da ti bude spreman.
Ja sam spreman. Spreman sam od samog po etka." "Dobro. Izgleda da je, dakle, doao
trenutak istine. Sjedi, Jack, i pokai ta zna."
Tri su sata igrali otvoreni poker, stud, sa sedam karata, a kao etoni su im posluili
komadi i papira za pisma sa zaglavljem hotela. Kako ih je bilo samo dvojica, Nasheu je bilo
teko procijeniti puni doseg Pozzijevog talenta, no i pored te posebne okolnosti (koja je
naglaavala ulogu sre e i gotovo onemogu avala svaku strategiju u dizanju uloga) mali ga je
suvereno tukao, nagrizaju i malo pomalo hrpicu Nashevih papirnatih etona sve dok se nije
posve istopila. Nashe, naravno, nije bio neki majstor, no daleko od toga da je bio posve
nekompetentan. Tokom svoje dvije godine provedene na koledu Bowdoin igrao je skoro svaki
tjedan, a nakon to se zaposlio u bostonskoj vatrogasnoj slubi prosjedio je na dovoljno igara da
se mogao pristojno drati protiv ve ine dobrih kartaa. Klinac je, me utim, bio neto sasvim
drugo i Nasheu nije trebalo dugo da to shvati. Izgledalo je da se bolje koncentrira, da bre
analizira situacije i da je sigurniji u sebe od bilo koga s kim se Nashe do tada ogledao. Nakon
prvog poraza, Nashe predloi da igraju na dvije ruke umjesto jedne, no rezultat je bio manje-vie
isti, s tim da je Pozzi na ovaj na in bio jo bri. Nashe bi dobivao poneku ruku, no njegovi su
dobici uvijek bili manji od onih koje su Pozzijeve pobjedni ke ruke proizvodile svaki put bez
izuzetka. Mali je imao nepogreiv osje aj za to kad se treba povu i a kad ostati u igri i nikada se
nije pretjerano dugo zadravao ako je ruka bila loa, povla i se esto ve nakon to je ,
podijeljena tre a ili etvrta karta. Nashe mu je u po etku, uz sulude blefove, uspio uzeti nekoliko
ruku, ali poslije dvadeset ili trideset minuta ta mu se taktika vratila u glavu. Pozzi ga je razotkrio i
na kraju je izgledalo kao da mu ita misli, kao da sjedi negdje u njegovoj glavi i gleda to kroz
nju prolazi. Premda ga to ohrabri jer je prieljkivao da se Pozzi pokae dobrim, osje aj je bio
poprili no uznemiruju i i nelagoda koju je izazvao jo se neko vrijeme zadrala u njemu. Po ne
igrati prezatvoreno, uzdaju i se u oprez na svakom koraku, to je Pozziju omogu ilo da preuzme
kontrolu nad igrom, da ga blefira i manipulira kako mu se svidi. No, usprkos tome, mali nije
likovao. Igrao je mrtav ozbiljan, ne pokazuju i ni trunke uobi ajenog sarkazma ili duhovitosti, i
tek nakon to se Nashe predao i proglasio kraj igre, ponovo je postao onaj stari, zabacivi se
naglo u naslonja sa irokim, zadovoljnim osmijehom.
Nije loe, momak, re e Nashe, "razga io si me."
ta sam ti rekao, odvrati Pozzi. S pokerom se ne zajebavam. Dobivam u devet od deset
slu ajeva. To ti do e ko neka prirodna zakonitost.
Nadajmo se da e sutra biti jedan od tih devet.
Ne brini, pregazit u naivce. Garantiram. Nisu ni upola dobri kao ti, a vidio si to je od
tebe ostalo." Totalna teta.

Tako je. Bio je to nuklearni smak svijeta. Hiroima.

Slae se da zaklju imo posao onako kako smo se dogovorili u autu?
Da dijelimo pola-pola? Okej, slaem se.
Minus po etnih deset tisu a, naravno.
Da, minus deset somova. Ali tu su i druge stvari koje valja uzeti u obzir.
"Koje druge stvari?
Hotel. Klopa. Odje a koju si mi kupio.
Za to ne brini. Nazovimo to otpisom, uobi ajenim poslovnim trokovima.
Pa, jebi ga, ne mora to initi...
"Ne moram ja nita initi. Ali sam u inio, zar ne? To je moj poklon tebi, Jack, i neka na
tome ostane. Ako ho e, moe to smatrati bonusom zato to si me poveo u akciju.
Naknada posredniku?
Upravo tako. Provizija za uslugu. Sve to sad treba u initi jest zavrtiti telefon i vidjeti
da li te Stanlio i Olio jo uvijek o ekuju. Ne emo se uputiti uzalud. I pobrini se da dobije dobre
upute kako do i do tamo. Ne bi bilo lijepo od nas da zakasnimo.
Bit e bolje da spomenem da i ti dolazi sa mnom. Tek tako da znaju koga da o ekuju.
Reci im da ti je auto kod automehani ara na popravku i da e te dovesti prijatelj.
Re i u da si mi brat.
Nemojmo ba pretjerivati.
Neka, re i u im da si mi brat. Tako ne e postavljati nikakva pitanja.
Dobro, reci im to te volja, samo da ne bude prekomplicirano. Nema smisla da se
zapetlja na samom po etku.
Ne brini, stari, meni moe vjerovati. Ej, ja sam Jackpot Kid, sje a se? Nije vano ono
to ja kaem. Vano je da to kaem ja i sve e biti u redu.
***
Sutradan popodne u jedan i trideset, zaputili su se u gradi Ockham. Iako je partija bila
zakazana tek za nave er, Flower i Stone su ih o ekivali ve u etiri. Stvarno se trse da nam
ugode, prokomentira Pozzi. Prvo e nas ponuditi ajem. Onda nas sljeduje obilazak ku e. A
prije nego sjednemo za kartaki stol, zajedno emo ve erati. Kako ti se to svi a? aj! Jebote... ne
mogu vjerovati!
Za sve postoji prvi put, odvrati Nashe. Zapamti samo da se mora pristojno ponaati.
Nema srkanja. I kad te pitaju koliko li ica e era, reci samo jednu.
Moda ta dvojica i jesu kreteni, ali izgleda da imaju srca. Da nisam ovakav pohlepni
kurvin sin, skoro da bi mi ih bilo ao.
Ti si zadnja osoba za koju bih o ekivao da e se saaliti nad parom milijunaa.
Ma, kui to mislim. Ljudi nas nahrane i napoje, a mi odmaglimo s njihovom lovom.
Mora ti biti ao takvih budala. Makar malo.
Ne bih ja iao tako daleko. Nitko ne ulazi u igru o ekuju i da e biti poraen, ak ni
ugla eni milijuneri. Nita nije sigurno, Jack. Kako moe biti siguran da oni sada isto ovako ne
sjede u Pennsylvaniji i saaljevaju se nad nama?
Poslijepodne je bilo toplo sa sumaglicom, na nebu su se gomilali tmasti oblaci, u zraku je
prijetila kia.
Proavi tunel Lincoln, otisnue se mreom autocesta New Jerseya u smjeru rijeke
Delaware. Prvih etrdeset pet minuta obojica su uglavnom utjeli. Nashe je vozio, a Pozzi gledao
kroz prozor i prou avao autokartu. Ako nita drugo, Nashe je barem bio siguran da je stigao do
izvjesne prekretnice i da je, bez obzira na ishod ve eranje partije, njegovim danima na cesti

doao kraj. Sama injenica da Pozzi sjedi do njega, na suvoza kom mjestu, kao da je potvr ivala
nunost tog kraja. Jedno se razdoblje zavrilo, a novo je trebalo po eti svaki as i Nashe je
trenuta no plutao u me uprostoru. Znao je da Pozzi ima dobre anse da pobijedi, ak tovie, da
su njegovi izgledi i vie nego dobri, me utim, pobjeda mu se inila odve lakom, doga aj isuvie
brz i prirodan da bi ostavio iole trajnije posljedice. Stoga nije gubio iz vida mogu nost poraza,
govore i samome sebi da je uvijek bolje pripremiti se za najgore nego biti zate en. to e u initi
ako stvari krenu po zlu? Kako e se ponaati ako izgubi sav novac? injenica da je uop e mogao
zamisliti takvu mogu nost sama po sebi nije bila udna, udan je bio na in na koji je o njoj
razmiljao: ravnoduno, hladno i s tako malo unutarnje boli. Kao da je kona no prestao imati bilo
kakva udjela u onome to mu se trebalo dogoditi. A ako vie ne sudjeluje u vlastitoj sudbini, gdje
je onda, u to se pretvorio? Moda je predugo ivio na rubu, pomisli, i sada kada mu valja
ponovo prona i sebe, nema ni ega za to bi se uhvatio. Odjednom se o uti mrtvim iznutra, kao da
su mu svi osje aji potroeni. Htio je da ga prome strah, no ak ga ni pomisao na kona ni
brodolom nije mogla uplaiti.
Nakon otprilike sat vremena provedenih u vonji, Pozzi ponovo otvori usta. Upravo su
vozili kroz oluju (negdje izme u New Brunswicka i Princetona) i po prvi put u tri dana to su ih
proveli zajedno Pozzi pokae nekakvo zanimanje za ovjeka koji ga je spasio. Nashe nije bio na
oprezu, te se odjednom uhvati kako, zate en Pozzijevom neposredno u, govori otvorenije no to
bi o ekivao, rastere uju i se stvari koje ina e ne bi ni s kim podijelio. Uvidjevi to radi, umalo
zauti u pola re enice, no odmah zatim odlu i da ionako nije bitno. Pozzi e idu eg dana ionako
nestati iz njegova ivota, pa zato tajiti stvari od nekoga koga vie nikada ne e vidjeti?
E pa, profesore, upita Pozzi, to e u initi sa sobom kad se obogatimo?
Jo nisam odlu io, odgovori Nashe. Znam samo da u prvo oti i vidjeti k erku,
provesti par dana s njom. Onda u sjesti, razmisliti, napraviti plan...
A ti si tatica, ha? Nisam te ba svrstao me u obiteljske tipove.
S pravom. Ali imam curicu u Minnesoti, za koji mjesec e napuniti etiri godine.
ene nema u pri i?
"Bila je, vie nije.
Je li s malom u Michiganu?
U Minnesoti. Ne, mala ivi s mojom sestrom. Sestrom i zetom. On je nekad igrao beka u
obrani Vikinga." Nemoj zezat! Kako se zove?
Ray Schweikert.
Nikad uo ...
Trajao je samo dvije sezone. Nespretnjakovi je zdrobio koljeno na pripremama i tu mu
je bio kraj.
A ena? Je l' ti otegla ili...?
Pa ne ba. Vjerojatno je negdje jo uvijek iva.
Isparila, ha?
"Tako nekako.
"Ho e re i, ostavila te i nije uzela dijete? Pa kakva je to enska kad je bila u stanju
initi tako neto?"
I ja se esto pitam. Eto, makar je poruku ostavila.
Lijepo od nje."
Da, jako sam joj bio zahvalan... Jedini je problem to ju je ostavila pored sudopera u
kuhinji, a kako se nije udostojila po istiti nered od doru ka, sve je bilo mokro. Kad sam te ve eri
doao ku i s posla, poruka je bila skroz promo ena. Teko je deifrirati pismo s razlivenom
tintom. ak je spomenula ime tipa s kojim je pobjegla, ali ga nisam uspio pro itati. Gorman ili

Corman, mislim, ali ne znam koji od ta dva."

Nadam se da je barem bila zgodna. Zbog ne ega si je morao oeniti.
O da, bila je komad. Prvi put kad sam ugledao Therese mislio sam da je najljepa ena
koju sam ikada vidio. Ruke nisam mogao maknuti s nje.
Dobra pica, zna i.
Da, valjda se moe i tako re i. Samo to je meni trebalo dugo da shvatim da joj je tu i
sav mozak.
To je stara pri a, prijatelju. Pusti kurac da misli za tebe i vidi ta se dogodi. A, da je to
bila moja ena, ja bih je pronaao, dovukao natrag i ulupao joj malo zdrave pameti.
Ne bi imalo smisla. Osim toga, morao sam na posao. Nisam mogao tek tako di i sidro i
dati se u potragu za njom.
Posao? Ti si zaposlen?
"Nisam vie. Dao sam otkaz prije godinu dana.
"A ta si radio?
Gasio poare.
Aha... izvla io firme iz nevolje? Oni te zovu kad se uvale u govna, ti do e, proeta
uredom i izvidi koje rupe treba pokrpati. To je vrhunsko menaderstvo, ovje e. Mora da si
zaradio dobre pare.
Ma ne, govorim ti o pravim poarima. Onima koji se gase mrkovima sjekira, ljestve i
vozi. Sirene, zgrade u plamenu, ljudi koji iska u kroz prozor... Sve ono o emu poslije ita u
novinama.
Zeza me.
Istina. Radio sam sedam godina u bostonskoj vatrogasnoj slubi.
Zvu i prili no ponosan na sebe.
Pa valjda i jesam. Bio sam dobar u svom poslu.
Ako si ga toliko volio, zato si dao otkaz?
Sre a mi se odjednom nasmijeila.
ta, tvoj konj je pobijedio?
Ne, neto prije nalik tvome maturskom poklonu o kojem si mi pri ao.
Ali je bilo ve e.
Da, narayno...
A sada? ta sada radi?
Sada se vozim u ovom autu s tobom, de ko, i nadam se da e me ve eras izvu i.
Ko pravi pla enik.
Tako je. Slijedim svoj nos i ekam da vidim ho e li to nai i.
E pa dobro doao u na klub.
Klub? Koji klub?"
Me unarodno bratstvo izgubljenih pasa. ta drugo? Primamo te kao redovnog lana sa
lanskom iskaznicom. Serijski broj nula nula nula nula.
Mislio sam da je to tvoj broj.
Jest. Ali je i tvoj. To je jedna od ari naeg bratstva. Svi koji se pridrue imaju isti broj.

Kad su stigli do Flemingtona, oluja je prola. Sunce se probijalo kroz razilaze e oblake, a
vlana je zemlja zablistala naglom, gotovo natprirodnom jasno om. Stabla su se ocrtavala na
podlozi neba otrije no ina e, ak su i sjene dublje zasijecale u tlo, kao da su im tamni, zamreni
obrisi izrezani precizno u skalpela. Usprkos oluji Nashe je imao dobro prolazno vrijeme, te su

prevalili ve i dio puta nego to su planirali. Odlu e se stoga zaustaviti u gradu da popiju kavu.
Usput su ispraznili mjehure i kupili steku cigareta. Pozzi objasni da on ina e ne pui, ali voli da
su mu cigarete pri ruci kad karta. Duhan je, veli, korisno pomagalo kojim onemogu ava
protivnika da te odve paljivo promatra, kao da moe doslovce sakriti svoje misli iza oblaka
dima. Najvanije je ostati nedoku iv, izgraditi zid oko sebe i ne putati nikoga unutra. Poker je
puno vie od pukog kla enja na karte koje si vukao, on podrazumijeva prou avanje protivnika
kako bi mu otkrio slabosti, itanje njegovih kretnji u potrazi za tikovima i reakcijama koje bi ga
mogle odati. Onog trenutka kad mu odgonetne model ponaanja, stje e ogromnu prednost, i
upravo zato e dobar igra uvijek u initi sve da protivniku uskrati takvu mo .
Nashe plati cigarete i prui ih Pozziju koji duguljastu teku Marlboroa zatakne ispod
miice. Izali su iz trgovine i krenuli u kratku etnju niz glavnu ulicu, probijaju i se kroz grupice
ljetnih turista to su izmilili vani sa suncem. Nekoliko krianja nie naili su na jedan stari hotel s
plo om na fasadi na kojoj je pisalo da su tridesetih godina ovog stolje a u tom hotelu boravili
novinari koji su izvjetavali sa su enja otmi arima Lindberghovog djeteta. Nashe ispri a Pozziju
kako je Bruno Hauptmann vjerojatno bio nevin i kako novi dokazi ukazuju na to da je za taj
zlo in pogubljena pogrena osoba. Zatim nastavi pri ati o Lindberghu, tipi nom ameri kom
heroju, koji je postao faist za vrijeme rata, ali kako je Pozziju predavanje izgleda bilo dosadno,
okrenu se i zapute natrag prema autu.
Nije bilo teko prona i most kod Frenchtowna, me utim, kad su preavi rijeku Delaware
zali u Pennsylvaniju, put se donekle zakomplicirao. Iako Ockham lei na svega nekih dvadeset
pet kilometara od rijeke, trebalo im je skoro etrdeset minuta da nakon brojnih i kompliciranih
skretanja, kotrljaju i se uskim, zavojitim cestama, kona no stignu do odredita. Da prije njih nije
onuda prola oluja bili bi neto bri, no zemlja je stenjala pod svjeim blatom, te su jednom ili
dvaput ak morali iza i iz auta kako bi uklonili otkinute grane to su im preprije ile put. Pozzi se
stalno vra ao na upute koje je navrljao u telefonskom razgovoru s Flowerom, izvikuju i svaki
orijentir do kojeg bi doli: natkriveni most, plavi potanski sandu , sivi kamen s ucrtanim crnim
krugom... Nakon nekog vremena, u ini im se da voze kroz labirint, a kad su napokon stigli do
zadnjeg skretanja obojica se sloie da bi bili na prili noj muci ako bi trebali prona i put natrag
do rijeke.
Pozzi nikada nije vidio ku u, ali su mu rekli da je rije o velikom i impresivnom zdanju,
pala i s dvadeset soba oko koje se prostire vie od sto dvadeset hektara zemljita. S ceste,
me utim, nita nije ukazivalo na rasko koja je leala s onu stranu gustog drvoreda. U blizini
neasfaltiranog puta to se gubio u gustiu isprepletenog bunja i drve a stajao je srebrni potanski
sandu
s imenima flower i stone. Ulaz je izgledao zaputeno, kao da vodi do kakve stare,
razruene farme. Nashe skrene Saab na neravni, izbrazdani put i probije se jo nekih petsto-esto
metara puta dovoljno daleko da se po ne pitati ima li mu kraja. Pozzi zauti i Nashe osjeti
strepnju u njegovom namrtenom i zlovoljnom muku koji kao da je govorio da on po inje
sumnjati u itav pothvat. No, cesta kona no pre e u uspon i kad se teren nakon par minuta
ponovo izravnao, na pedesetak metara ispred sebe ugledaju visoka eljezna vrata. Polako nastave
vonju i kad stignu do ulaza na posjed, kroz reetke spaze gornji dio ku e koja se pomaljala iz
daljine: ogromna, ciglasta, sa etiri dimnjaka to su strali u nebo i krilj anim krovom o koji se
odbijala sun eva svjetlost.
Vrata su bila zatvorena. Pozzi isko i iz auta da ih otvori, no nakon to je dva-tri puta
prodrmao rezu, okrene se prema Nasheu i zavrti glavom: zaklju ano. Nashe ubaci u ler, potegne
ru nu ko nicu, te iza e iz auta da vidi moe li se to u initi. Zrak mu se u ini svjeijim; s
oblinjeg je grebena puhao otar povjetarac uznemiruju i kronje stabala, kao prvi, bojaljivi
nagovjetaj jeseni. U asu kad je nogom stupio na zemlju i uspravio se, kroz Nashea odjednom

prostruji nesavladiv osje aj sre e. Trajao je svega jedan trenutak, a gotovo odmah potom zaljulja
ga kratka, jedva osjetna vrtoglavica koja je prestala im se zaputio prema Pozziju. Nakon toga,
glava mu ostade udno ispranjena, te po prvi put poslije tolikih godina padne u onu vrst transa
koji ga je znao obuzeti kao dje aka kada bi se njegov unutarnji kompas naglo i snano otklonio, a
svijet oko njega kao da vie ne bi bio stvaran. Osjeti se poput sjene, poput nekoga tko je zaspao
otvorenih o iju.
Nakon to je nekoliko trenutaka prou avao vrata, Nashe u jednom od kamenih stupova to
su drali eljezne reetke otkrije utisnuto malo bijelo dugme. Pretpostavljaju i da je povezano sa
zvoncem u ku i, pritisne ga vrhom kaiprsta, a kako nije uo nikakav zvuk, pritisne ponovo, ovaj
put due, kako bi se uvjerio da nije ni napravljeno da zvoni izvana. Sve nestrpljiviji zbog brojnih
zastoja, Pozzi se namrti, dok Nashe ostade utke stajati, udiu i miris natopljene zemlje,
uivaju i u miru to ih je okruivao. Nekih dvadesetak sekundi kasnije, ugleda jednog ovjeka
kako iz pravca ku e joggira prema njima. Kako se prilika pribliavala, Nashe zaklju i da to ne
moe biti ni Flower ni Stone, barem ne prema opisu koji mu je dao Pozzi. Ovo je bio neki
nabijeni mukarac neodre enih godina, odjeven u plave hla e i crvenu flanelsku majicu, to
Nashea navede na zaklju ak da je netko od najamnog osoblja, vrtlar ili moda vratar. Jo uvijek
sop i od joggiranja, ovjek im se obrati kroz reetke:
to mogu u initi za vas, de ki? upita. Ton pitanja bio je neutralan, ni ljubazan ni
osoran, kao da je to uvijek ono jedno te isto pitanje koje postavlja svakom posjetitelju koji dolazi
u ku u. Gledaju i ga izbliza, Nashe ustuknu pred nevjerojatnim plavetnilom njegovih o iju, tako
svijetlih da se inilo da nestaju pod udarom sunca.
Trebamo gospodina Flowera, re e Pozzi.
Vi ste ona dvojica iz New Yorka? upita ovjek, gledaju i mimo njih, u besposleni Saab
na blatnome putu.
Tako je, odgovori Pozzi. Pravo iz hotela Plaza.
A auto? ponovo e ovjek, prolaze i snanim, nezgrapnim prstima kroz pepeljastoplavu kosu.
ta s njim? upita Pozzi.
Pa mislim, dolazite iz New Yorka, a tablice su iz Minnesote... zemlje tisu u jezera. To
mi do e nekako u suprotnom smjeru.
Je l' tebe to kao smeta, efe? krene Pozzi. Koju pi ku materinu ima veze odakle je
auto?
Ne mora se tako kostrijeiti, momak, odgovori ovjek. Ja samo radim svoj posao.
Puno se ljudi mota uokolo, a mi ne putamo nezvane goste kroz ova vrata.
Imamo poziv, Pozzi se pokua savladati. Doli smo kartati. Ako ne vjeruje meni, idi
pitaj svoga gazdu. Flowera ili Stonea, svejedno. Obojica su moji osobni prijatelji.
On se zove Pozzi, umijea se Nashe. Jack Pozzi. Sigurno su vam rekli da ga o ekuju.
ovjek zavu e ruku u dep majice, izvadi neki papiri , skupi dlan da ga zakloni od
pogleda i pro ita ga na brzinu, odmaknuvi ruku od tijela. Jack Pozzi, ponovi. A vi mu
do ete...? upita i pogleda u Nashea.
Ja sam Nashe. Jim Nashe.
ovjek vrati papiri u dep i uzdahne. Ne putati nikoga bez imena, objasni. To je
pravilo. Morali ste mi odmah re i. Ne bi bilo nikakvog problema.
Nisi pitao, odvrati Pozzi.
Da... promrmlja ovjek. Moda sam zaboravio. Na to bez rije i otvori oba krila
eljeznih vrata i rukom pokae na ku u iza sebe. Nashe i Pozzi se vrate u auto i pro u kroz
kapiju.

4
Zvonce na vratima odsviralo je uvodne taktove Beethovenove Pete simfonije. Zate eni,
obojica se glupavo nasmijae, ali prije no to je i jedan uspio to prokomentirati, vrata otvori crna
slukinja u utirkanoj sivoj uniformi i pusti ih unutra. Povede ih preko crno-bijelih plo ica
velikog predvorja natrpanog razlomljenim kipovima (golom drvenom nimfom bez desne ruke,
lovcem bez glave, konjem bez nogu koji je lebdio iznad kamenog postolja na eljeznoj ipki
zabijenoj u trbuh), zatim kroz blagovaonicu s visokim stropom sred koje je stajao ogromni
hrastov stol, pa niz hodnik priguenih svjetala iji su zidovi bili ukraeni nizom malih slika
pejzaa, te kona no pokuca na teka drvena vrata. Iznutra se odazva neki glas, slukinja otvori
vrata i makne se ustranu da propusti Nashea i Pozzija. Vai gosti su stigli, najavi jedva
pogledavi u sobu, zatim zatvori vrata i nestane tiho i brzo.
Soba je bila velika, gotovo samosvjesno muka. Stoje i na pragu tih prvih nekoliko
trenutaka, Nashe je preleti pogledom i registrira tamnu drvenu oplatu po zidovima, stol za biljar,
izlizani perzijski sag, kamin izra en u kamenu, kone stolice i stropni ventilator to im se okretao
iznad glava. Dekor ga u cjelini podsjeti na filmski set, zamiljen da parodira engleske klubove za
mukarce u nekoj kolonijalnoj ispostavi s po etka stolje a. Sve je Pozzi zapo eo, pomisli. Pri a o
Stanliju i Oliju usadila mu je u glavu pomisao na Hollywood i sad kad je kona no bio tu, Nashe
se nije mogao otarasiti dojma da je itava ku a samo iluzija.
Obojica, i Flower i Stone, na sebi su imali bijela ljetna odijela. Jedan je stajao pored
kamina i puio cigaru, a drugi sjedio u konom naslonja u dre i u ruci au u kojoj je mogla biti
voda ili gin. Bijela su odijela nesumnjivo pridonosila kolonijalnoj atmosferi, no im je Flower
progovorio, pozivaju i ih svojim hrapavim, iako ne i neugodnim, ameri kim glasom da u u,
iluzija se rasprila. Da, pomisli Nashe, jedan je debeo, a drugi mrav, no drugih sli nosti nema.
Stoneov napeti, ispijeni pogled podsjeti ga prije na Freda Astairea nego na Stanliovo duguljasto
uplakano lice, dok mu se Flower u ini vie krupnim nego zaokruenim, s ko atim licem koje je
prije upu ivalo na neke nezgrapne pojave poput Edwarda Arnolda ili Eugenea Pallettea, nego na
korpulentnog, ali ipak lakonogog Olija. No, unato tim finesama, Nasheu bi jasno to je Pozzi
mislio.
Lijep pozdrav, gospodo, Flower e, uputivi se prema njima s pruenom rukom. Jako
mi je drago to ste uspjeli do i.
Bok, Bill, odzdravi mu Pozzi. Ba lijepo to se ponovo vidimo. Ovo tu je moj veliki
brat Jim.
" Jim Nashe, zar ne? upita ljubazno Flower.
Tako je, odgovori Nashe. Jack i ja smo polubra a. Ista majka, razli iti o evi.
Ne znam tko je za to kriv, Flower kimne glavom u smjeru Pozzija, ali ovaj mali je
straan pokera.
Ja sam ga po eo u iti dok je jo bio balavac, re e Nashe ne mogavi odoljeti
Flowerovom lagvortu. Kad ovjek otkrije takav talent, duan mu je pomo i da se razvije.
Naravno, prihvati Pozzi. Jim je bio moj u itelj, on me nau io sve to znam.
Ali danas me razvaljuje do temelja, nastavi Nashe. Vie se ne usu ujem sjesti s njim
za isti stol.
Stone se u me uvremenu i upao iz naslonja a i zaputio prema njima s pi em u ruci.
Predstavi se prvo Nasheu, zatim prui ruku Pozziju, te su trenutak kasnije sva etvorica sjedili
oko praznog kamina ekaju i da im stigne osvjeenje. Budu i da je uglavnom govorio Flower,

Nashe zaklju i da je on dominantna osoba u paru, no usprkos toplini i brbljavoj razmetljivosti

ove ijudeskare, Nashea je vie privukao tihi i stidljivi Stone. Mali je ovjek paljivo sluao to su
drugi govorili, a ono malo svojih komentara koje je uspio iznijeti (zamuckuju i nerazgovijetno
kao da mu je neugodno zbog vlastitoga glasa) izgovorio je s mirnim i spokojnim pogledom u
ima koje su se Nasheu u inile punim razumijevanja. Iako je Flower bio sav u pokretu i zra io
dobrom voljom, Nasheu se u ini da u njemu ima neto sirovo, neka nit tjeskobe zbog koje je
izgledao u neskladu sa samim sobom. Stone je, pak, bio jednostavnija i tanko utnija osoba,
ovjek koji se nije pretvarao da je netko drugi, ve je udobno sjedio u vlastitoj koi. Me utim,
Nashe uskoro uvidi da su to bili samo prvi dojmovi i, dok je gledao Stonea kako pijucka prozirnu
teku inu iz svoje ae, padne mu na pamet da je moda samo pijan.
Willie i ja smo uvijek voljeli karte, nastavljao je Flower. Dok smo ivjeli u
Philadelphiji, svakog smo petka nave er igrali poker. To nam je bio ritual i mislim da nismo
propustili vie od nekoliko partija u deset godina. Nama je poker petkom nave er bio isto to i
nekima odlazak nedjeljom u crkvu. E to smo nekada voljeli vikende! Bogami, za radni narod
nema boljeg lijeka da zaboravi na brige od prijateljske partije pokera.
Oputa... doda Stone. Pomae da se ovjek prestane bespotrebno optere ivati.
Upravo tako, sloi se Flower. Pomae da se duhovno otvorite za druge mogu nosti, da
pobriete plo u. Zaustavi se na trenutak kako bi ponovo uhvatio nit svoje pri e. "Uglavnom,
nastavi dalje, Willie i ja smo godinama imali urede u istoj zgradi u ulici Chestnut. On je, znate,
bio opti ar, a ja knjigovo a i svakog bi petka to no u pet zatvorili du an. Partija je uvijek bila u
sedam, a ta smo dva sata, iz tjedna u tjedan, uvijek provodili na isti na in. Prvo bi zalomili do
kioska iza ugla da kupimo loto-listi , a onda preko ceste do Steinbergove radnje s delikatesama
gdje bih ja uvijek naru io pastrami, a Willie usoljenu govedinu. Dugo je to trajalo, Willie, zar ne?
Devet-deset godina, ini mi se...
Najmanje devet ili deset", odgovori Stone. A moda jedanaest ili dvanaest."
Moda jedanaest ili dvanaest", zadovoljno e Flower. Nasheu je sad ve bilo jasno da je
Flower tu pri u ispri ao puno puta, to ga nije sprje avalo da iskoristi priliku da je se jo jednom
prisjeti. to je vjerojatno bilo razumljivo. Dobra sre a je jednako neshvatljiva kao loa sre a; kad
ovjeka milijuni dolara doslovce zatrpaju s neba, moda ima potrebu uvijek iznova prepri avati
taj doga aj kako bi se uvjerio u njegovu istinitost. "Bilo kako bilo, nastavi Flower, dugo samo
se drali te rutine. ivot je, naravno, iao svojim tokom, ali petak nave er nam je bio svetinja. Na
kraju se i pokazao ja im od bilo ega drugog. Willieju je umrla ena, mene je moja ostavila,
izgledalo je da bi nas itav niz ivotnih razo arenja mogao slomiti. No, usprkos svemu, nae su se
partije pokera u uredu Andyja Dugana na petom katu nastavile kao po satu navijene. Nikada nas
nisu iznevjerile, orilo-gorilo, na njih smo uvijek mogli ra unati.
A onda ste se, usko i Nashe, naglo obogatili.
"Da, jednostavno... potvrdi Stone, kao grom iz vedra neba.
Bilo je to prije skoro sedam godina", Flower se i dalje nastojao drati svoje pri e.
etvrti listopada, to nije re eno. Ve tjednima nije bio izvu en dobitni broj i jackpot je dosegao
rekordni iznos. Preko dvadeset milijuna dolara, ako mi moete vjerovati... doista nezamisliva
suma. Willie i ja smo godinama igrali loto i do tada nismo dobili ni centa, ni jednog jedinog
nov a na sve one etiri stotine dolara koje smo potroili. Ali, nismo nikad nita ni o ekivali.
anse su uvijek iste, bez obzira koliko puta igrate. Milijuni i milijuni naprema jedan, najmanja od
svih vjerojatnosti. No, ako ve nita drugo, listi bi kupili zato da bismo mogli pri ati o tome to
bi uradili s novcem kad bismo kojim slu ajem dobili. To nam je bila najmilija razonoda: sjediti u
Steinbergovoj radnji sa sendvi ima i zamiljati ivot kakav bismo vodili ako bi nam se sre a
najednom osmjehnula. Bila je to mala bezopasna igra koja nas je inila sretnima, jer smo putali

da nam misli slobodno vrludaju. ak bi se moglo re i da se radilo o nekoj vrsti terapije. Dovoljno
je da malo pustite mati na volju, pa da vam srce odmah bre zaigra."
Dobro je za cirkulaciju, pridoda Stone.
Ba tako", odobri Flower. Napumpa srce novim sokovima."
U tom se trenutku za uje kucanje na vratima i u sobu u e slukinja sa stoli em na
kota e da ih poslui ledenim napicima i sitnim sendvi ima. Flower zaustavi pri u dok su se
dijelili sendvi i, no im su sva etvorica ponovo bila udobno zavaljena u naslonja e, vrati se gdje
je stao.
Willie i ja smo uvijek zajedno kupovali jedan listi . Tako je bilo zabavnije jer nismo bili
jedan drugom konkurencija. Zamislite da je jedan od nas dobio! Bilo bi mu nezamislivo da ne
podijeli novac s onim drugim. I tako, da izbjegnemo neugodnu situaciju, jednostavno smo dijelili
listi na pola. Jedan bi izabrao prvi broj, drugi drugi i tako bi se smjenjivali do kraja dok ne bi
izbuili sve rupe. Nekoliko puta smo bili blizu, kad nam je jackpot izmakao za jedan ili dva broja.
Gubitak je gubitak, no moram re i da su nam ti zamalo dobici bili prili no uzbudljivi.
Davali su nam dobar poticaj, pojasni Stone. Uvjeravali su nas da nita nije nemogu e.
Tog dana, nastavi Flower, prije sedam godina, etvrtog listopada, Willie i ja smo
izbuili listi pomnije nego ina e. Ne znam zato, ali taj smo put ba raspravljali o brojevima koje
emo izabrati. Ja sam se cijelog ivota bavio brojkama, naravno, i znate, nakon nekog vremena
po nete osje ati da svaka brojka ima svoju osobnost. Dvanaest se prili no razlikuje od trinaest,
naprimjer. Dvanaestica je uspravna, savjesna, inteligentna, dok je trinaestica usamljenik, mra ni
tip koji se ne e krzmati da prekri zakon kako bi dobio ono to eli. Jedanaestica je opaka, voli
biti u prirodi, lutati po umama i verati se po brdima; desetka je nekako priprosta, blijedi lik koji
uvijek ini to mu se kae, devetka je duboka i tajnovita, misaoni tip poput Buddhe. Ne u vam
dosa ivati s ovim, siguran sam da shva ate to mislim. Iako se radi o vrlo osobnoj stvari, svaki
knjigovo a s kojim sam razgovarao rekao je isto. Brojevi imaju duu i jednostavno ne moete
ostati indiferentni.
I stojimo mi tako, upadne Stone, s loto-listi em u ruci i pokuavamo se odlu iti na
koje brojeve da se kladimo.
Tu ja pogledam Willieja, prihvati Flower, i kaem 'prim brojevi. Willie mi uzvrati
pogled i kae naravno. Jer se on upravo to spremao re i meni. Ja sam te rije i izustio djeli
sekunde prije nego to je to uspjelo njemu, ali obojica smo mislili isto. Prim brojevi. Zvu alo je
tako fino i elegantno. Brojevi koji odbijaju suradnju, koji se ne mijenjaju i ne dijele, koji zauvijek
ostaju takvi kakvi jesu. Odaberemo mi tako niz prim brojeva, pre emo cestu i odemo na nae
sendvi e.
Tri, sedam, trinaest, devetnaest, dvadeset tri, trideset jedan, veli Stone.
Nikada ih ne u zaboraviti, re e Flower. Bila je to arobna kombinacija, klju za vrata
raja.
Svejedno smo bili u oku, preuzme Stone. Prvih tjedan ili dva, nismo znali to da
mislimo.
Zavladao je kaos, nastavi Flower. Televizija, novine, asopisi. Svi su eljeli
razgovarati s nama, slikati nas... Trebalo je podosta vremena da se itava stvar stia.
Bili smo zvijezde. Pravi narodni heroji, kae Stone.
Ipak, pojasni Flower, nikada nismo davali bedaste komentare kakvi se mogu uti od
drugih dobitnika, kao naprimjer, od tajnica koje pri aju kako e zadrati stari posao ili od
vodoinstalatera koji se zaklinju da e i dalje ivjeti u svojim malim stan ima. Ne, Willie i ja
nismo bili glupi. Novac mijenja stvari i to ga vie imate, to su promjene ve e. Mi smo, osim
toga, znali to emo s dobitkom. Toliko smo vremena proveli kuju i planove, da to za nas nije

bila nikakva zagonetka. Kad se praina slegla, ja sam prodao svoj dio firme, a isto je napravio i
Willie sa svojim biznisom. U tom trenutku vie uop e nismo morali razmiljati to emo i kako
emo, sve je unaprijed bilo rijeeno.
No, to je bio samo po etak, usko i Stone.
Tako je, produi Flower, "nismo spavali na lovorikama. S preko milijun dolara godinje
rente, mogli smo manje-vie raditi to nas je volja. Nakon to smo kupili ovo imanje, nita nas
nije moglo sprije iti da novac koristimo za pravljenje jo ve eg novca.
Dolina dolara! ubaci se ponovo Stone prasnuvi nakratko u smijeh.
Pun pogodak, dalje e Flower. "Pravo u sredinu mete. Nismo se ni obogatili, a ve smo
po eli postajati vrlo bogati. A jednom kad smo postali vrlo bogati, ubrzo smo bili i nezamislivo
bogati. Ja sam znao kako treba ulagati novac; na kraju krajeva, tolike sam godine proveo
upravljaju i tu im novcem i sasvim je prirodno da sam nau io pokoji trik. Prvo je na red dolo
srebro. Zatim eurodolari. Pa trite roba. Visoko rizi ne obveznice, supravodi i, nekretnine...
Nema ega nije bilo a da mi nismo iz toga izvukli profit.
ega se dotakne, Bili pretvara u zlato, pojasni Stone. Kao kralj Mida.
"Jedno je bilo dobiti na lotu, nastavi Flower. ovjek bi pomislio da je tu kraj, udo koje
se dogodi jednom u ivotu. Nama, me utim, sre a nije okretala le a. ega god da smo se
prihvatili, sve je ispalo kako treba. Sada nam pristie toliko novca da pola dajemo u dobrotvorne
svrhe, ali i pored toga nam ostaje toliko da ne znamo kud bi s njim. Kao da nas je Bog izabrao i
izdvojio od ostalih ljudi. Zasuo nas s neba bogatstvom i u inio neizmjerno sretnima. Znam da e
vam ovo moda zvu ati pretenciozno, ali ponekad osje am da smo postali besmrtni.
Moda vam novci padaju s neba, uklju i se kona no Pozzi. "Ali sa mnom se na pokeru
niste ba proslavili.
"Istina, re e Flower, istina. U ovih sedam godina to je bio jedini put da nas je sre a
izdala. Willie i ja smo napravili niz greaka te ve eri i ti si nas poteno ispraio. Zato mi je bilo
tako stalo da organiziramo revan.
A zato mislite da e ovaj put biti druga ije? upita Pozzi.
Drago mi je to to pita. Kad si nas prije mjesec dana dobio na kartama, Willie i ja smo
se osje ali tako ponienima. Uvijek smo se smatrali pristojnim pokeraima, a onda si nam ti
pokazao da nismo u pravu. Nismo se htjeli tek tako predati i povu i, nego smo odlu ili da se
popravimo. Vjebali smo dan i no . ak smo uzimali satove od jedne osobe.
Satove? upita Pozzi.
Od ovjeka po imenu Sid Zeno", odgovori Flower. Jeste li uli za njega?
Naravno da sam uo za Sida Zena, odvrati Pozzi. ivi negdje u blizini Vegasa. Sad je
ve zaao u godine, ali nekad je bio me u pet najboljih u igri."
Jo uvijek je na izvrsnom glasu, nastavi Flower. Dovukli smo ga avionom iz Nevade
da provede tjedan dana s nama. Mislim, Jack, da e ve eras imati priliku da se uvjeri kako smo
uznapredovali.
Nadam se, uzvrati Pozzi, o ito ne osobito impresioniran, ali nastoje i da ostane
pristojan. teta bi bilo da ste uludo potroili novac. Kladim se da vam je stari Sid dobro naplatio
svoje usluge.
Pa, nije bio jeftin, re e Flower. No, mislim da se isplatilo. Pitao sam ga je li ikad uo
za tebe, pa mi je priznao da mu tvoje ime nita ne govori.
Sid vie nije ba u toku, kaza Pozzi. Osim toga, ja sam jo uvijek na po etku karijere.
O meni se jo nije proirio glas.
Mislim da se i za Willieja i mene moe re i da smo na po etku karijere, izjavi Flower,
diu i se iz naslonja a i pale i novu cigaru. Ako nita drugo, ve eras bi trebala pasti uzbudljiva

partija. Jedva ekam da presije emo karte.

Ja tako er, Bili, uzvrati Pozzi. Bit e to pravi vatromet.

Obilazak ku e zapo eli su u prizemlju, ulaze i iz prostorije u prostoriju, dok im je Flower

pri ao o namjetaju, arhitektonskim zahvatima, uljima koja su visila po zidovima. Ve u drugoj
prostoriji Nashe primijeti da debeli rijetko proputa priliku spomenuti koliko su to platili, i kako
je trokovnik stalno rastao, Nashe osjeti kako se u njemu ra a vrlo jasna odbojnost prema ovom
prosta kom stvorenju punom sebe, koje je tako besramno uivalo u svom sitni avom
knjigovodstvenom mozgu. Stone je i dalje uglavnom utio, javljaju i se tek tu i tamo kakvim
besmislenim komentarom ili suvinom opaskom, slijede i u stopu, kao kakav savreno posluni
sluga, svog krupnijeg i agresivnijeg prijatelja. Nashea itav prizor po ne prili no deprimirati, i na
kraju nije mogao misliti ni o emu drugom nego o tome kako je apsurdno to se uop e tu zatekao,
te nabrajati udan niz obrata koji su ga doveli ovdje, ba u ovu ku u ba ovog poslijepodneva,
kao da je sav smisao bio upravo u tome da on ovog asa slua razmetljivo trtljanje nekog
zdepastog i nadmenog stranca. Da nije bilo Pozzija, skliznuo bi u stanje istinske tjeskobe. No
klinac je veselo poskakivao iz prostorije u prostoriju, kipte i od sarkasti ne ljubaznosti dok se
pretvarao da slua to to je govorio Flower. Nashe nije mogao a da se ne divi njegovom duhu i
sposobnosti da iz svake situacije izvu e ono najbolje. Kad mu negdje u tre oj ili etvrtoj
prostoriji Pozzi kradomice namignu kao netko tko se dobro zabavlja, bio mu je zahvalan poput
kakva turobna kralja koji snagu crpi iz obijesnih ala svoje dvorske lude.
Stvari su se znatno popravile kad su se popeli na drugi kat. Umjesto da im pokazuje
spava e sobe smjetene iza est zatvorenih vrata u glavnom predsoblju, Flower ih povede do
kraja hodnika i otvori sedma vrata koja su vodila u dio ku e koji je nazivao 'isto nim krilom. Ta
su vrata bila gotovo nevidljiva, i tek kad je Flower stavio ruku na kvaku i po eo ih otvarati,
Nashe primijeti da postoje. Prekrivena istim zidnim tapetama kao i ostatak hodnika (runog,
starinskog uzorka s ljiljanima u zagasito rui astim i plavim tonovima), vrata su bila tako spretno
zamaskirana da je izgledalo kao da su se stopila sa zidom. Isto no je krilo, objasni Flower,
prostor gdje on i Willie provode najve i dio vremena.
Bio je to novi dio ku e, sagra en nedugo nakon useljenja (tu im je dao to an iznos koji su
platili, brojku koju se Nashe odmah potrudio zaboraviti), a kontrast izme u tamne, zaguljive
ku e i novog krila bio je impresivan, gotovo nevjerojatan. im su kro ili preko praga, nali su se
ispod velikog staklenog krova sastavljenog iz vie ploha. Odozgor je lijevala svjetlost, te se
odjednom na oe okupani sjajem kasnog popodneva. Nasheovim je o ima trebalo neko vrijeme
da se priviknu, a kad je ponovo progledao, ustanovi da se radi samo o prolazu i da se pravo ispred
njih nalazi svjee okre eni bijeli zid s dvoja vrata.
Jedna polovica pripada Willieju, objasni Flower, "a jedna meni.
"Ovo ovdje izgleda kao staklenik, prokomentira Pozzi. "Je li to ono ime se vi de ki
bavite, uzgojem vrtnog bilja?
Ne ba", kaza Flower, "ali kultiviramo druge stvari. Nae interese, strasti, na duhovni
vrt. Nije vano koliko ovjek ima novaca u ivotu. Ako u tom ivotu nema nikakve strasti, nije
ga vrijedno ivjeti.
Lijepo re eno, primijeti Pozzi, kimaju i glavom s hinjenom ozbiljno u. Ni ja se ne
bih bolje izrazio, Bili.
"Premda nije vano koji emo dio najprije razgledati, kaza Flower, "znam da je Willie
prili no nestrpljiv da vam pokae svoj grad. Moda bismo stoga mogli po eti s lijevim vratima.
Ne pri ekavi Stoneovo miljenje o njegovom prijedlogu, Flower otvori vrata i rukom

dade znak Nasheu i Pozziju da u u. Prostorija je bila puno ve a nego to je Nashe zamiljao, po
veli ini je podsje ala gotovo na skladite. Zbog visokog staklenog stropa i blijedog drvenog
poda, izgledala je sazdana od prostora i svjetla, kao da visi objeena u zraku. Odmah s lijeve
strane, itavom duinom zida, bile su poredane klupe i stolovi ije su plohe bile zakr ene alatom,
strugotinama drveta i neobi nom kolekcijom sitnih metalnih predmeta. Jedini preostali predmet
bilo je ogromno postolje to se uzdizalo na sredini prostorije, a na njemu je stajalo neto poput
makete nekog grada u malome. Prizor je bio upravo udesan iljati zvonici, zgrade gotovo
stvarnije od pravih, uske uli ice posute mikroskopskim figuricama ljudi, te se Nashe, dok su se
tako sva etvorica pribliavala maketi, stade osmjehivati, zapanjen domiljato u i finom izradom
neobi nog predmeta.

Zove se Grad Svijeta, skromno najavi Stone, mukotrpno izvla i sam sebi rije i iz
usta. Tek je napola dovren, ali mislim da moete otprilike zamisliti kako bi trebao izgledati...
Uslijedi kratka stanka dok je Stone traio to bi jo mogao dodati, to Flower spremno
iskoristi i ponovo se dade u pri u, zauzevi pozu jednog od onih tatih i autoritativnih o eva koji
uvijek tjeraju sinove da sviraju za goste.
Willie radi na ovome ve pet godina, zapo ne. Morate priznati da je rije o
izvanrednom, nevjerojatnom ostvarenju. Pogledajte, recimo, zgradu op ine tamo dalje. etiri
mjeseca mu je trebalo da je izradi.
Rad na ovome mi prua veliko zadovoljstvo, Stone se pokua nasmijeiti. Ovako bih ja
volio da svijet izgleda. Sve to se doga a, doga a se u isto vrijeme.
Williejev grad je vie od obi ne igra ke, nastavi Flower. To je jedna umjetni ka vizija
svijeta, koja je istovremeno i autobiografija i neto to bismo mogli nazvati utopijom: mjesto gdje
se sastaju prolost i budu nost, gdje dobro na koncu pobje uje zlo. Ako paljivo pogledate, vidjet
ete da mnoge od figurica predstavljaju samog Willieja. Tamo, na igralitu, vidite ga kao dijete.
Onamo, s druge strane, vidite ga kao odraslog ovjeka kako brusi le e u svojoj radnji. Na uglu
one tamo ulice moete vidjeti nas dvojicu kako kupujemo loto-listi . Ono tamo je groblje gdje su
mu pokopani ena i roditelji, koje moete vidjeti i kao an ele kako lebde iznad one tamo ku e.
Ako se malo prignete, vidjet ete Williejevu k i kako ga dri za ruku na prednjem stubitu. To je
neto kao, rekao bih, privatna potka, osobni materijal, unutarnja komponenta. Me utim, svi ti
trenuci stavljeni su u jedan iri kontekst. Oni su samo primjer, ilustracija putovanja jednog
ovjeka kroz Grad Svijeta. Pogledajte, molim vas, pala u pravde, biblioteku, banku i zatvor.
Willie ih naziva etiri carstva zajednitva. Svako pojedino carstvo zajednitva igra jednu od
klju nih uloga u odranju harmonije grada. Ako pogledate zatvor, vidjet ete da zatvorenici s
rado u obavljaju razne poslove i da je svima osmijeh na licima. To je zato jer im je drago to su
kanjeni za svoje zlo ine, pa sada uz pomo tekog rada u e kako da povrate dobrotu koja se
nalazi u njima samima. I to je ono to mene toliko oduevljava kod Willliejevog grada. On je
istodobno i imaginarno i stvarno mjesto. Zlo jo uvijek postoji, no sile koje upravljaju gradom
domislile su se kako da ga ponovo pretvore u dobro. No iako ovdje vlada mudrost, borba se
neprestano vodi i od svih gra ana se trai veliki oprez i budnost, jer svaki od njih u sebi nosi
itav grad. William Stone je veliki umjetnik, gospodo, i ja smatram osobitom a u to se
ubrajam u njegove prijatelje.
Dok je Stone crvenio i gledao u pod, Nashe pokae na prazan prostor na maketi i upita ga
kakvi su mu planovi u vezi s tim dijelom. Stone digne pogled, zagleda se na trenutak u prazan
prostor, a onda se ozari pri pomisli na rad koji mu predstoji.
"Ku a u kojoj se sada nalazimo, objasni. Ku a, okolno zemljite, polja i ume. A tamo

desno, pokae na najudaljeniji kut, planiram izraditi posebnu maketu ove prostorije. U njoj bi,
naravno, trebao biti ja, to zna i da bih trebao napraviti jo jedan Grad Svijeta. Jedan drugi,
manji, koji e mo i stati u prostoriju unutar prostorije.
"Mislite maketu makete? upita Nashe.
Da, maketu makete. Ali prvo trebam zavriti sve ostalo. To bi trebao biti zadnji element,
koji u dodati tek na kraju.
Nemogu e je izraditi neto tako sitno", kaza Pozzi promatraju i Stonea kao da je ovaj
potpuno lud. Oslijepit e pri pokuaju da tako neto napravi."
Imam ja pove ala za to, odvrati Stone. Svi sitni radovi rade se pod pove alom.
Ali ako napravite maketu makete, nastavi Nashe, onda biste, teorijski gledano, trebali
napraviti jo manju maketu te makete. Maketu makete makete. Moete tako unedogled."
Pa da, valjda... odgovori Stone, osmjehnuvi se na Nasheovo zapaanje. Ali bilo bi
vrlo teko maknuti se dalje od te druge faze, zar ne? Ne mislim samo na izradu nego i na vrijeme.
Pet godina mi je trebalo da napravim ovo ovdje. A vjerojatno e mi trebati jo pet da zavrim
prvu maketu. Ako maketa makete bude onoliko teka koliko mislim da e biti, trebat e mi jo
deset, a moda i dvadeset godina da je zavrim. Meni je sada pedeset i est godina. Ako sve
zbrojite, i ovako u biti vrlo star kad zavrim. Nitko nije vje an. Tako barem ja mislim. Bill o
tome moda ima neke druge ideje, ali ja se na njih ne bih ba kladio. Prije ili poslije, i ja u, kao i
svi, napustiti ovaj svijet.
Ho e re i, Pozziju se glas povisio od nevjerice, da planira raditi na ovome do kraja
ivota?
O da! odgovori Stone, gotovo zgranut time da bi netko mogao pomisliti druk ije.
Naravno da planiram.
Nastade kratka stanka dok se odgovor nije slegao, nakon ega Flower stavi Stoneu ruku
na rame i re e: Ne mislim da imam ita od Williejevog umjetni kog dara, no moda je tako
bolje. Dva umjetnika u ku i bilo bi malo previe. Netko mora brinuti i o prakti noj strani ivota,
je li tako, Willie? Svijetu su potrebni razni tipovi ljudi.
Iza oe zatim iz Stoneove radionice, te su se preavi ostakljeni prolaz uskoro ponovo
nali pred onim drugim vratima. Flower je sve vrijeme vezao bez kraja i konca. Kao to ete
uskoro imati prilike vidjeti, gospodo, objanjavao je, moji interesi idu u posve drugom smjeru.
Moglo bi se re i da sam po prirodi antikvar. Volim pronalaziti stare predmete koji imaju neku
vrijednost ili zna aj, okruivati se opipljivim ostacima prolosti. Willie pravi stvari, a ja ih volim
sakupljati.
Flowerova polovica isto nog krila bila je posve razli ita od Stoneove. Za razliku od
Stoneovog velikog otvorenog prostora, Flowerov je dio bio podijeljen u mreu manjih prostorija i
da im se iznad glava nije uzdizala staklena kupola, atmosfera bi bila zaguuju a. Svaka od pet
prostorija bila je krcata namjetajem, pretovarenim policama za knjige, tepisima, biljkama i
mnotvom drangulija, kao da se htio posti i teki, pretrpani ugo aj viktorijanskog salona. No,
kako im je Flower objasnio, unutar ovog prividnog nereda postojao je odre eni red. U prve dvije
prostorije bila je smjetena njegova biblioteka (u jednoj su bila prva izdanja engleskih i ameri kih
autora, a u drugoj zbirka knjiga iz povijesti), tre a je bila namijenjena cigarama (bila je to komora
sputenog stropa s posebnim ure ajem za klimatizaciju gdje se nalazila Flowerova zaliha ru no
smotanih remek-djela: cigare s Kube i Jamajke, zatim s Kanarskog oto ja i Filipina, te Sumatre i
Dominikanske Republike), a etvrta mu je sluila kao ured odakle je vodio svoje financijske
poslove (starinska soba kao i druge, ali s neto moderne opreme: telefonom, pisa im strojem,
kompjutorom, faksom, telegrafskim prijemnikom za stanje na burzama, ormari ima za
dokumente i drugim). Posljednja je prostorija bila dvostruko ve a od ostalih i daleko manje

natrpana, te se zbog kontrasta Nasheu u ini gotovo ugodnom. To je bilo mjesto gdje je Flower
drao svoju kolekciju memorabilija. Dugi rovovi izlobenih vitrina zauzimali su sredinji dio
prostorije, a na zidovima su bile objeene police i ormari i sa staklenim zatitnim vratima. Nashe
se osjeti kao da je kro io u muzej. Pogleda u Pozzija, a ovaj mu se glupavo iskezi i zakoluta
ima, daju i mu do znanja da se sad ve nasmrt dosa uje.
Nasheu se zbirka ne u ini toliko dosadnom koliko udnom. Uredno postavljen na stalak i
ozna en, svaki predmet je leao iza stakla kao da na taj na in obznanjuje svoju vanost, iako je
zapravo malo to bilo iole zanimljivo. itava je prostorija bila spomenik trivijalnosti, natrpana
stvar icama takve marginalne vrijednosti da se Nashe po ne pitati nije li posrijedi ala. No,
Flower je izgledao isuvie ponosan na sebe da bi uop e mogao shvatiti koliko je sve skupa
smijeno. O izlocima je govorio kao o biserima i blagu", posve nesvjestan mogu nosti da na
svijetu postoje ljudi koji ne dijele njegov zanos, te se Nashe sljede ih pola sata, koliko je trajao
obilazak, trudio da ga ne svlada osje aj saaljenja nad debelim ovjekom.
No, dojam koji je na Nashea ostavila ova prostorija, i koji ga jo zadugo ne e napustiti,
pokazat e se posve druk ijim no to je pretpostavljao da e biti. esto se, tokom tjedana i
mjeseci koji su uslijedili, zatekao kako razmilja o onome stoje ondje vidio, zaprepaten brojem
predmeta kojih se moe sjetiti. Za njega su oni s vremenom poprimili kristalno jasan, gotovo
transcendentan izgled i kad god bi u mislima naletio na neki od njih, njegova bi se slika tako
jasno iscrtala u Nasheovoj svijesti da bi predmet zasjao poput prikaze iz nekog drugog svijeta.
Telefon koji je neko stajao na radnom stolu Woodrowa Wilsona, biserna naunica koju je nosio
Sir Walter Raleigh, olovka koja je ispala iz depa Enrica Fermija godine 1942., dvogled generala
McClellana, napola popuena cigara iz pepeljare Winstona Churchilla, majica koju je 1927. nosio
Babe Ruth, Bibilija Williama Sewarda, tap kojim se sluio Nathaniel Hawthorne kad je kao
dje ak slomio nogu, nao ale koje je nosio Voltaire. Sve je bilo tako nasumi no, tako pogreno
protuma eno, tako potpuno besmisleno. Flowerov muzej bio je tek groblje sjena, ludi oltar
posve en duhu nitavila. Razlog zbog kojeg su mu se ti predmeti i dalje javljali, zaklju it e
kasnije Nashe, leao je u njihovoj neprobojnosti, u odbijanju da otkriju ita o sebi. Nisu imali
nikakve veze s povije u, nikakve veze s ljudima koji su ih nekada posjedovali. Nashe e ostati
op injen njihovom fizi kom pojavom i na inom na koji su bili istrgnuti iz svakog konteksta,
osu eni po Floweru da i dalje postoje bez ikakva razloga: pokojni, lieni svake svrhe, usamljeni u
sebi za vijeke vjekova. Upravo e ta izoliranost progoniti Nashea, taj prizor nesvodljive
izdvojenosti koji mu je izgarao u sje anju, i ma koliko mu se bude opirao, nikada ga se ne e
uspjeti do kraja osloboditi.
Nedavno sam po eo zalaziti i na druga podru ja, kaza Flower. Stvari koje ovdje vidite
neto su poput pabiraka, patuljastih uspomena, zrnaca praine to su procurila kroz pukotinu.
Sada sam zapo eo novi projekt i u usporedbi s njim e sve ovo na kraju izgledati kao dje ja igra."
Tu se zaustavi na trenutak, prinese ibicu cigari to se u me uvremenu ugasila, te stade otpuhivati
dok mu lice nije posve obavio dim. Prole smo godine Willie i ja bili na putovanju po Engleskoj
i Irskoj", nastavi. Moram re i da mi nismo ba puno putovali i taj nam je kratki doivljaj ivota
u inozemstvu pri inio neizmjerno zadovoljstvo. Najvie nam se svidjelo kad smo otkrili koliko je
puno starih stvari u tom dijelu svijeta. Mi Amerikanci uvijek ruimo ono to gradimo, unitavamo
prolost kako bismo mogli po eti iznova, naglava ke srljamo u budu nost. No, nai su ro aci s
druge strane bare daleko vie vezani za svoju povijest; umiruje ih spoznaja da pripadaju
odre enoj tradiciji, vjekovnim obi ajima i navadama. Ne u vam sada dosa ivati svojom ljubavlju
prema prolosti, dovoljno je da se okrenete oko sebe pa da vidite koliko mi zna i. Dok sam bio
tamo i s Williejem obilazio stare lokalitete i spomenike, palo mi je na pamet da zapravo imam
priliku u initi neto veliko. Nalazili smo se u zapadnoj Irskoj i jednog dana, voze i se lagano

kroz prirodu, nabasali smo na neki dvorac iz petnaestog stolje a. Bila je to ustvari samo gomila
kamenja to je bespomo no leala u jednoj maloj udolini. Zaputeno, kamenje je ostavljalo tako
alostan prizor da mi se srce slomilo. I da skratim, odlu ih ga kupiti i prebaciti u Ameriku. Sve
skupa je, razumije se, dosta dugo potrajalo. Vlasnik je bio jedan stari udak po imenu Muldoon,
lord Patrick Muldoon, koji je, naravno, oklijevao da ga proda. Bilo je potrebno neto prijateljskog
uvjeravanja s moje strane, ali, kako kau, novac ini uda, i na kraju sam dobio to sam htio.
Kamenje dvorca utovareno je u kamione koje oni tamo zovu lorries i transportirano do
luke u Corku. Otamo je brodom poslano preko oceana, zatim ponovo utovareno u kamione
koje mi ovdje zovemo trucks, ha! te kona no doveeno do naeg malog imanja u umama
Pennsylvanije. Divno, zar ne? itava stvar je, vjerujte mi, stajala finu svoticu, ali, s druge strane,
to je bilo za o ekivati, zar ne? Moete zamisliti koliko je teio utovar od preko deset tisu a
kamenih blokova. Ali emu brinuti kad novac nije u pitanju? Dvorac je stigao prije neto manje
od mjesec dana i evo, dok mi tu sad pri amo, on lei na naoj zemlji, na ledini na sjevernom rubu
posjeda. Pomislite samo, gospodo! Irski dvorac iz petnaestog vijeka to ga je sruio Oliver
Cromwell. Povijesna razvalina velikog zna aja, vlasnitvo moje i Williejevo!
Ne planirate ga valjda ponovo izgraditi? upita Nashe. Ideja mu se iz nekog razloga u ini
grotesknom. Umjesto dvorca, pred o ima mu je bila pognuta, stara ka figura Lorda Muldoona
koji se umorno predaje pred uperenom cijevi Flowerovog bogatstva.
Willie i ja smo razmiljali o tome, odgovori Flower, ali smo na kraju odbacili tu
mogu nost zbog neprakti nosti. Previe komada nedostaje."
Miung, razjasni Stone. Da bismo ga mogli ponovo izgraditi, trebali bi stari materijal
pomijeati s novim. A to onda ne bi bilo to.
Vi dakle imate deset tisu a kamenih blokova na ledini, nastavi Nashe, i ne znate to
biste s njima.
Vie ne, odgovori Flower. Sada to no znamo to emo napraviti, je li tako, Willie?
Apsolutno, prihvati Stone, zasjavi od zadovoljstva. Izgradit emo zid.
Spomenik, bolje re eno, dopuni Flower. Spomenik u obliku zida.
Pa to je krasno! ne odoli Pozzi, glasom iz kojeg se cijedio prezir. Jedva ekam da to
vidim.
Da, nastavi Flower, nesvjestan Pozzijevog rugala kog tona, to je ingeniozno rjeenje,
ako smijem tvrditi. Umjesto da pokuamo rekonstruirati dvorac, mi emo ga pretvoriti u
umjetni ko djelo. Za mene ne postoji nita tajnovitije i ljepe od zida. Ve ga vidim: uzdizat e se
nasred ledine poput ogromne brane protiv vremena. Bit e to spomenik samom sebi, gospodo,
simfonija uskrslog kamenja to e svakog dana pjevati tubalicu za prolo u koju nosimo u
sebi.
"Zid pla a, kaza Nashe.
Da, odvrati Flower. Zid pla a. Zid od tisu u kamenja.
A tko e vam to sastaviti, Bili? upita Pozzi. Ako vam treba dobar izvo
radova, to
bih vam moda ja mogao srediti. Ili ga ti i Willie planirate sami sastavljati?
Mislim da smo malo prestari za to, odgovori Flower. Na e ku ni majstor unajmiti
radnike i nadgledati radove. Njega ste, vjerujem, ve upoznali. Zove se Calvin Murks. On vas je
uveo na na posjed.
"A kad planirate po eti? upita Pozzi.
Sutra, odgovori Flower. Prvo moramo odigrati jednu malu partiju pokera. Kad s time
zavrimo, na redu je projekt zid. Iskreno govore i, bili smo isuvie zauzeti pripremama za
ve eranju igru, tako da nismo puno mislili na zid. Ali, eto, blii se i ova ve er, a nakon nje
idemo dalje...

"S karata na dvorac, veli Stone.

Upravo tako, odvrati Flower. "A s pri e na jelo. Vjerovali ili ne, dragi prijatelji, mislim
da je ve dolo vrijeme ve eri.

Nashe vie nije znao to da misli. Ispo etka je drao Flowera i Stonea za par dopadljivih
ekscentrika, moda pomalo bedastih, ali u biti bezopasnih, no to ih je vie gledao i sluao, to je
vie sumnjao u svoj prvi dojam. Za dragog malog Stonea, koji je djelovao tako skrueno i
dobro udno, ispostavilo se, naprimjer, da dane provodi prave i maketu nekog bizarnog,
totalitarnog svijeta. Istina, maketa je bila neto sasvim posebno, vjeto izra ena, izvanredna i
vrijedna divljenja, no istovremeno je odisala nekom iskrivljenom, voodoo logikom, kao da je
ispod sve dopadljive domiljatosti promatra trebao osjetiti nagovjetaj nasilja, atmosferu
okrutnosti i osvete. Flower je tako er bio nejasan, izmicao mu je. U jednom se trenutku inio
savreno razumnim, a ve u sljede em je zvu ao kao lu ak, lupetaju i mahnito bez prestanka.
Iako je, nedvojbeno, bio susretljiv, njegova je dobrodunost izgledala usiljenom, to je davalo
naslutiti da bi mu, kad ne bi neprestance bombardirao svojim pretjerano artikuliranim
cjepidla enjem, prijateljska maska spala s lica. I pokazala to? Nashe o tome nije imao nikakvo
odre eno miljenje, no bilo mu je jasno da se osje a sve uznemirenijim. U svakom slu aju,
govorio je sam sebi, morat e dobro paziti i biti na oprezu.
Ve era se pokazala apsurdnom, tre erazrednom farsom koja je donekle otklonila
Nasheove sumnje i pokazala da je Pozzi bio u pravu: Flower i Stone su samo dva odrasla djeteta,
par tupavih klaunova koji nisu zasluili da ih se uzima za ozbiljno. Kad su se iz isto nog krila
spustili u prizemlje, ogromni hrastov stol u blagovaonici ve je bio postavljen za etiri osobe.
Flower i Stone zauzee svoja uobi ajena mjesta na elu, a Nashe i Pozzi sjedoe su elice po
sredini stola. Prvo iznena enje je dolo kad je Nashe obratio panju na svoj podloak plasti ni
artikal po izgledu iz pedesetih godina, ija je vinilska povrina bila ukraena kolor-fotografijom
Hopalonga Cassidyja, stare kaubojske zvijezde subotnjih matineja. Nashe prvo pomisli da je rije
o osvijetenom koritenju ki a i nastojanju doma ina da se pokau duhovitima, no u to im je
doneena hrana, te se ispostavi da ve era nije nita drugo nego dje ji banket, obrok prilago en
estogodinjacima hamburger i u bijelim, mekanim pecivima, boce coca-cole iz kojih su
virile slamke, preni krumpiri i, klip pe enog kukuruza i ke ap u plasti noj dozi u obliku raj ice.
Nashea ve era podsjeti na ro endane na koje je odlazio kao dje ak, s jedinom razlikom to su
ovdje nedostajali papirnati eiri i zvidaljke. Svako malo pogledao bi u Louise, crnu slukinju
koja je posluivala hranu, ne bi li na njezinom licu pro itao neto to bi odavalo alu, no ona se ni
jednom nije osmjehnula, obavljaju i svoj zadatak s poslovi nom dostojanstveno u konobarice iz
restorana sa etiri zvjezdice. Da stvar bude gora, Flower, koji je jeo s papirnatim ubrusom
zataknutim ispod brade (vjerojatno da ne uprlja svoje bijelo odijelo), vidjevi u jednom trenutku
da je Stone pojeo samo pola svoga hamburgera, nagne se preko stola s prodrljivim sjajem u
ima i upita prijatelja smije li pojesti drugu polovicu. Stone je jedva ekao da se rijei hrane, ali
umjesto da mu prepusti cijeli tanjur, prstima uzme napola pojedeni hamburger, prui ga Pozziju i
zamoli da ga doda Stoneu. Vidjevi grimasu na Pozzijevom licu, Nashe za trenutak pomisli da e
ga ovaj baciti u smjeru debelog i dok hrana bude letjela zrakom povikati neto poput Hvataj ga!
ili Pazi ovamo! Za desert im je Louise donijela etiri zdjelice pudinga od maline, okrunjene
brdacem laga i ue erenom vinjom.
No, naj udnije je bilo to to tokom cijele ve ere nitko nije nita komentirao. Flower i
Stone su se ponaali kao da je posve prirodno da odrasli ljudi tako jedu i ni jedan ni drugi nisu
ponudili nikakvu ispriku ili objanjenje. Flower je u jednom asu spomenuo da ponedjeljkom

uvijek imaju hamburgere za ve eru, i to je bilo sve. Razgovor je, ina e, tekao kao i dotad (to
zna i da je Flower drao duge govore, dok su ostali sluali), da bi negdje u trenutku dok su
grickali zadnji preni krumpiri , napokon preao i na poker. Flower je nabrajao razloge zbog
kojih ga je nalazio tako privla nim (osje aj rizika, mentalna borba, apsolutna isto a igre), te se
inilo da je Pozzi napokon obratio panju na ono to on govori. Nashe ne re e nita, znaju i da na
tu temu nema bogznato za dodati. Kad je ve era bila gotova, dok su sva etvorica ustajali od
stola, Flower upita je li tko za pi e, a kad i Nashe i Pozzi ljubazno odbie, Stone protrlja ruke i
predloi: Onda bismo moda mogli pre i u drugu sobu i prelomiti karte. I tako je jednostavno
otpo ela igra.

5
Igrali su u istoj prostoriji gdje je bio posluen aj. U praznom prostoru izme u sofe i
prozora postavljen je veliki stol na rasklapanje; ugledavi istu drvenu povrinu i prazne stolice
uspravljene oko nje, Nashe u trenu shvati koliko je toga stavljao na kocku. Po prvi put se ozbiljno
suo io s onim to je inio i od siline te spoznaje posko io mu je puls, a u glavi mu je stalo lu ki
bubnjati. Na ovom se stolu upravo spremao kockati s vlastitim ivotom i bezumnost takvog rizika
ispuni ga svojevrsnim strahopotovanjem.
Flower i Stone latili su se priprema s upornim, gotovo strogim osje ajem svrhovitosti.
Gledaju i ih kako broje etone i pregledavaju neotvorene pilove karata, Nasheu postade jasno da
nita ne e i i jednostavno i da je Pozzijeva pobjeda sve samo ne izvjesna. Klinac je izaao do
auta po cigarete, a na povratku u sobu ve je puio, otpuhuju i kratke, nervozne dimove svog
Marlboroa. Vedra atmosfera koja je vladala do malo as kao da je i ezavala u tim dimovima,
ostavljaju i prostoriju napetom od i ekivanja. Nashe poali to ne e igrati aktivniju ulogu u
predstoje em doga aju, no tako se pogodio s Pozzijem: onog trenutka kad se podijeli prva karta
on se udaljuje na aut-liniju gdje mu ne preostaje nita drugo nego da promatra i eka.
Flower ode do kraja prostorije, otvori sef u zidu pored biljarskog stola, te pozva Nashea i
Pozzija da do u pogledati unutra. Kao to i sami moete vidjeti, veli, potpuno je prazan.
Mislio sam da bismo ga mogli koristiti kao banku. Gotovinu zamijenimo za etone i stavimo
ovdje.
Kad se partija zavri, ponovo otvorimo sef i podijelimo novae ovisno o ishodu. Imate li
to protiv? Kako ni jedan ni drugi nisu imali nita protiv, Flower nastavi: ini mi se da bi u
interesu pravi nosti svi trebali i i na isti iznos. Tako e i kona na presuda biti mjerodavnija. A
budu i da Willie i ja ne igramo samo zbog novca, pristat emo na svaki iznos koji vi predloite.
to na to velite, gospodine Nashe? S kolikom ste sumom namjeravali podrati brata?
Deset tisu a dolara, odgovori Nashe. Ako vama to ne bi predstavljalo problem, ja bih
da cijeli iznos pretvorimo u etone prije nego po nemo.
Odli no, re e Flower. Deset tisu a dolara je lijepa, okrugla svota.
Nashe je na trenutak oklijevao, a zatim ipak doda: Jedan dolar za svaki kamen u vaem
zidu.
Doista, odvrati Flower, pomalo pokroviteljskim tonom. Ako Jack dobro obavi svoj
posao, moda ete i vi na kraju imati dovoljno da izgradite dvorac.
Kulu u oblacima, moda, upadne iznebuha Stone, a zatim jednako neo ekivano,
nakesivi se vlastitoj dosjetki,
ne na pod, prui ruku ispod biljarskog stola, odakle izvu e malu
platnenu vre icu. Ostane kle ati na tepihu, te otvori vre icu iz koje stade vaditi svenjeve
nov anica od tisu u dolara i slagati ih na pustenu povrinu stola iznad glave. Izbrojivi dvadeset
svenjeva, zatvori patentni zatvara na vre ici, koju zatim gurne natrag pod stol, te se uspravi na
noge. "Evo ti, okrene se Floweru. Deset tisu a tebi, deset meni.
Flower upita Nashea i Pozzija ele li i oni izbrojati novac i Nashea iznenadi Pozzijevo
spremno da. Dok je klinac paljivo prebrojavao Flowerov i Stoneov novac, Nashe iz lisnice
izvu e svojih deset nov anica od po tisu u dolara i njeno ih spusti na biljarski stol. U New
Yorku je tog jutra otiao u banku gdje je hrpu stotki zamijenio za ove udovine nov anice. Ne
toliko zbog prakti nosti koliko da se potedi neugodnosti kada do e trenutak da novac zamijene
za etone; nije se, naime, htio dovesti u situaciju da u ku i nekog stranca na pod istresa smotuljke
svoje zguvane gotovine. Ovako mu se inilo da su stvari iste i apstraktne, kao da je posrijedi

neko matemati ko udo koje je njegov svijet svelo na deset papiri a. Naravno, jo uvijek je imao
neto sa strane, no, dvije tisu e i dvjesto dolara i nije bio neki novac. Zalihu je ostavio u
skromnijim nov anicama, koje je zatim stavio u dvije omotnice, a njih spremio u unutarnji dep
jakne. Za sada je to sve to ima: dvije tisu e dvjesto dolara i hrpu plasti nih etona. Izgubi li
etone, ne e daleko dogurati, izdrat e jo tri ili etiri tjedna, a onda moe objesiti ga e na tap.
Nakon kra eg dogovaranja, Flower, Stone i Pozzi su se sloili oko osnovnih pravila igre:
igrat e od po etka do kraja otvoreni poker bez dokera, odnosno, kako je to Pozzi opisao, otro i
do kosti. Bude li Pozzi brzo izbio na elo, ostala dvojica imat e pravo svoje pologe popuniti s
maksimum trideset tisu a dolara. Ulozi e biti ograni eni na petsto dolara, a partija e trajati dok
jedan od igra a ne ispadne. Ako sva trojica uspiju ostati u igri, nakon dvadeset etiri sata bez
pogovora e se oglasiti kraj. Zatim su se, poput diplomata koji su upravo sklopili mirovni
sporazum, sva trojica izrukovali, te su se uputili do biljarskog stola po etone.
Nashe sjedne Pozziju iza desnog ramena. Premda ni Flower ni Stone nisu nita
spominjali, bilo mu je jasno da bi svako njegovo etanje po sobi dok oni kartaju bilo loe
protuma eno. Na kraju krajeva, i on sam je bio zainteresirana stranka, to je zna ilo da se mora
kloniti svake radnje koja bi mogla djelovati sumnjivo. Ako bi zauzeo mjesto odakle im moe
viriti u ruke, mogli bi pomisliti da su on i Pozzi par varalica koji komuniciraju putem nekog svog
internog sistema znakova, recimo, nakaljavanjem, migovima ili ekanjem po glavi. Mogu nosti
za varanje bilo je bezbroj. Toga su svi bili svjesni, pa se nitko nije ni potrudio da o tome bilo to
kae.
Prvih nekoliko ruku nisu bile osobito dramati ne. Sva trojica su igrala oprezno, cupkaju i
u krug poput boksera u prvim rundama me a, ispituju i jedan drugog brzim udarcima i trzajima
glave ne bi li malo pomalo stekli osje aj za ring. Flower je zapalio novu cigaru, Stone je vakao
svoje pepermint-kaugume, a Pozzi putao da mu cigareta polako dogorijeva me u prstima lijeve
ruke. Svaki je bio zamiljen i utonuo u sebe, pa Nasheu najednom postade udno to nitko ne
pri a. Uvijek je mislio da uz poker ide nevezano muko prepucavanje pra eno prostim vicevima i
prijateljskim uvredama, no ova su trojica bila posve zaokupljena poslom i Nashe uskoro osjeti
kako se u sobu neopazice uvla i dah pravog suparnitva. uo je jedino zvukove igre, sve ostalo
kao da je bilo izbrisano; zveket etona, mijeanje krutih karata prije svakog dijeljenja, suhoparne
najave uloga i dizanja, te uranjanje u potpunu tiinu. Nashe na kraju stade uzimati cigarete iz
Pozzijeve kutije na stolu, zapalivi prvu nesvjesno, i ne primijetivi da po prvi puta nakon pet
godina ponovo pui.
Nadao se da e ih Pozzi brzo unititi, sravniti sa zemljom, no prva dva sata mali se jedva
drao na svome, dobivao otprilike tre inu talona i malo, ili nimalo, iao naprijed. Karta ga nije
ila, pa se u vie navrata morao povu i nakon to je ulagao na prve tri ili etiri podijeljene karte.
Tu i tamo bi iskoristio svoju lou sre u da izblefira pobjedu, no s tom taktikom o ito nije elio
pretjerivati. Sre om, ulozi su u po etku bili prili no niski, nitko se, naime, nije usu ivao i i na
vie od sto pedeset-dvjesto dolara po dijeljenju, to je pomoglo da teta bude minimalna. Nashea
je smirivalo to to Pozzi nije pokazivao znakove panike, pa je, kako su proticali sati, osje ao da
e ih upravo njegovo strpljenje izvu i. No, bio je pomalo razo aran to je morao zaboraviti na
snove o brzom unitenju. Bit e to intenzivan i mu an posao, zaklju i Nashe, to je dokazivalo da
Flower i Stone vie nisu oni isti igra i koje je Pozzi upoznao u Atlantic Cityju. Moda je za
promjenu valjalo zahvaliti satovima Sida Zena. A moda su oduvijek bili dobri, samo to su prvi
puta igrali loe kako bi Pozzija namamili na dananju partiju. Od te dvije mogu nosti, Nashea
druga uznemiri daleko vie od prve.
U to stvari krenu na bolje. Neto prije jedanaest, mali asevima i kraljicama pokupi talon
od tri tisu e dolara, da bi idu ih sat vremena ibao estoko, dobivao po tri od svake etiri ruke,

igraju i s takvom sigurno u i prepredeno u da su ostala dvojica po ela polagano tonuti, kao da
im se volja skrila pred vidnom silinom Pozzijeva nasrtaja. Negdje oko pono i Flower kupi jo
etona u vrijednosti od deset tisu a dolara, a petnaest minuta poslije i Stone se isprsi za jo pet
tisu a. Prostorija se u me uvremenu dobrano napunila dimom, pa Flower kona no odkrine
prozor i Nashe se trnu od buke to su je vani u travi proizvodili zrikavci. Pozzi je u tom trenutku
sjedio na dvadeset sedam tisu a dolara. Po prvi put te ve eri, osjetivi da njegova koncentracija
vie nije potrebna, Nashe dozvoli da mu misli odlutaju dalje od igre. Sada kad je sve pod
kontrolom, ne e smetati da malo otpluta i prepusti se snatrenju o budu nosti. Koliko god mu se to
poslije inilo apsurdnim, u tom je trenutku ak pomislio da bi se moda mogao negdje skrasiti,
odseliti, naprimjer, u Minnesotu i novcem koji ve eras dobije kupiti ku u. Cijene u tom dijelu
zemlje nisu bile previsoke, osim toga, nije vidio razloga zato ne bi imao dovoljno za u e e.
Nakon toga e razgovarati s Donnom o tome da se Juliette vrati k njemu, a moda bi mogao
potegnuti i neke veze u Bostonu da dobije posao u lokalnoj vatrogasnoj slubi. Padne mu na
pamet da su u Northfieldu vatrogasna vozila svijetlozelene boje; ta ga pomisao zabavi te stade
razmiljati o tome koje bi stvari ondje mogle biti druga ije, a koje iste.
Dok su u jedan otvarali novi pil karata, Nashe iskoristi priliku da se ispri a i ode u zahod.
Imao je najbolju namjeru da se odmah vrati natrag, no nakon to je potegao vodu i ponovo
zakora io u zamra eno predsoblje, nije mogao a da ne primijeti kako je ugodno protezati noge.
Bio je umoran od viesatnog sjedenja u skvr enom poloaju, a kako je ve bio na nogama, odlu i
proetati kroz ku u da uhvati zraka. Usprkos iscrpljenosti, proimao ga je osje aj sre e i
uzbu enja, i nije mu se dalo odmah natrag u prostoriju. Idu e je tri ili etiri minute napipavao put
kroz neosvijetljene prostorije koje im je Flower pokazao prije ve ere, udaraju i naslijepo o okvire
vrata i namjetaj dok se najzad nije naao u glavnom predsoblju. Digavi pogled prema svjetlu
koje je gorjelo na vrhu stubita, najednom se sjeti Stoneove radionice u isto nom krilu. Neko se
vrijeme skanjivao uputiti gore bez dozvole, no poriv da jo jednom vidi maketu bio je toliko
snaan da mu se nije mogao othrvati. Odbacivi svako ustezanje, Nashe dohvati ogradu stubita i
grabe i dvije po dvije stube uputi se gore.
Ostade skoro itav sat promatrati maketu Grada Svijeta, prou avaju i je na na in na koji
to prije nije bilo mogu e, bez hinjene pristojnosti koja odvla i panju i bez Flowerovih
komentara to su mu zujali u uima. Ovaj put se mogao zadubiti u detalje, polako prelaziti s
jednog dijela makete na drugi, razgledati sitne arhitektonske ukrase, pomno nanesene slojeve
boje, ivahan, ponegdje ak i zaprepaten izraz na licima minijaturnih, dva-tri centimetra visokih
figurica. Za mnoge stvari koje su mu prvi puta posve promakle pokazalo se da su proizvod
zagriljive duhovitosti: pas koji mokri na hidrant ispred pala e pravde, skupina od dvadeset
mukaraca i ena koji zajedno kora aju niz ulicu i svi nose nao ale, provalnik s maskom na licu
koji se u pokrajnjoj uli ici okliznuo na bananu... Kraj tih su smijenih detalja ostali elementi
makete djelovali jo zlokobnije i Nashe se na kraju usredoto i gotovo isklju ivo na zatvor. U
jednom uglu dvorita zatvorenici su pri ali u grupicama, igrali koarku ili itali knjige. No, tada s
odre enom dozom uasa primijeti jednog zatvorenika kako s povezom preko o iju stoji naslonjen
na zid koji se nalazio iza njih, a strelja ki vod se sprema da ga pogubi. to li je to imalo zna iti?
Kakav je to zlo in po inio ovaj ovjek i zato ga se kanjava na ovako straan na in? Bez obzira
na svu prikazanu toplinu i sentimentalnost, na maketi je prevladavao osje aj straha, kao da su
usred bijela dana ulice preplavili neki zloslutni snovi. U zraku je visila prijetnja kaznom, a grad
kao da je zaratio sa samim sobom u nastojanju da se popravi prije no to do u proroci da najave
dolazak ubila kog, osvetni kog boga.
U trenutku kad se spremao ugasiti svjetlo i iza i iz prostorije, Nashe se naglo okrene i
vrati do makete. Potpuno svjestan onoga to namjerava u initi, pa ipak bez trunke osje aja

krivice ili grinje savjesti, prona e mjesto gdje su Flower i Stone stajali ispred slasti arnice (ruku
preba enih jedan drugome preko ramena, pognutih glava, skoncentriranih na loto-listi ), spusti
palac i kaiprst do postolja gdje su im se noge spajale s tlom i lagano ih povu e. Figurica je,
me utim, bila vrsto zalijepljena, pa pokua ponovo, ovaj put kratkim i naglim trzajem. Za u se
prigueno pucketanje, a ve idu e sekunde su mu na dlanu leala dva drvena ovje uljka. I ne
udostojivi se da ih pogleda, strpa suvenir u dep.
Nashe nije nita ukrao jo od doba kada je bio sasvim mali dje ak. Nije bio siguran zato
je to u inio, no razlog je svakako bio zadnje za ime je u tom trenutku tragao. Bez obzira to ga
nije bio u stanju sebi objasniti, znao je da je njegov postupak bio apsolutno nuan. Te je injenice
bio svjestan kao vlastitog imena.

Kad je Nashe ponovo zauzeo svoje mjesto iza Pozzija, Stone je upravo mijeao karte,
spremaju i se da podijeli novu ruku. Bilo je neto iza dva sata i jedan pogled na stol Nasheu je
bio dovoljan da shvati da se sve preokrenulo, da se u njegovoj odsutnosti vodila strahovita borba.
Pozzijeva se hrpa etona u me uvremenu istopila na tre inu svoje prijanje veli ine, to je, ako je
Nasheova ra unica bila to na, zna ilo da su se vratili na po etak, a moda su ak bili tisu u ili
dvije u minusu. Izgledalo je nemogu e. Pozzi je malo as bio na konju, spreman da ih saije do
kraja, a sad su ga, ini se, natjerali na uzmak i bjesomu no navaljuju ne bi li mu slomili
samopouzdanje i zgazili ga jednom zauvijek. Nasheu nije bilo jasno to se tu uop e dogodilo.
Gdje si nestao, jebemti... proapta Pozzi prikrivaju i bijes.
Zaspao sam na kau u u dnevnom boravku, laga Nashe. Nisam se mogao savladati,
bio sam posve iscrpljen.
U kurac... Nita pametnije nisi mogao smisliti nego da me tek tako ostavi? Ti mi nosi
sre u, budalo. im si otiao, krov mi se po eo ruiti nad jebenom glavom.
Flower ih tu prekine, odve zadovoljan samim sobom da ne bi usko io i ponudio vlastitu
verziju doga aja. Dobili smo par ja ih ruku, objasni, trude i se da prikrije likovanje. Va je
brat u jednom trenutku uloio maksimum na ful, ali Willie se uspio probiti sa zadnjom kartom i
potu i ga sa etiri estice. A onda, svega par ruku kasnije, uslijedio je dramati an obra un,
dvoboj na smrt. Na kraju su moja tri kralja prevagnula nad tri de ka koja je imao va brat. E moj
mladi u, propustili ste nekoliko uistinu uzbudljivih trenutaka. Ovo se zove poker...
Nashea, za udo, ne uznemiri ovaj drasti an preokret. Naprotiv, Pozzijevo potonu e dade
mu podstreka i to je klinac bivao sve razo araniji i zbunjeniji, Nasheovo samopouzdanje je
raslo, kao da je upravo kriza bila ono za im je cijelo vrijeme potajice udio.
Moda je vrijeme da malo podloim ulog svoga brata, re e Nashe, osmjehnuvi se na
igru rije i. Posegne rukom u dep od jakne i izvu e dvije omotnice s novcem. Evo, Jack. Dvije
tisu e i dvjesto dolara za koje moe uzeti jo etona. Nije puno, ali e ti proiriti manevarski
prostor.
Pozzi je znao da je to zadnji novac koji je Nasheu ostao u ivotu, pa je oklijevao da ga
prihvati. Jo se nekako drim, odvrati. Pusti jo koju ruku, da vidimo to e se dogoditi.
"Nita ti ne brini, Jack, nastavi Nashe. "Bolje da sad uzme novac, promijenit e ti
raspoloenje i pomo i da se makne s mrtve to ke. Naletio si na nepovoljan vjetar, to je sve. Ej,
vratit e se punim jedrima... Tako to ide.
No, Pozzi se nije vratio punim jedrima. ak i s novim etonima, njegov se poloaj
nastavio pogoravati. Tu i tamo bi uzeo pokoju ruku, no ti dobici nisu nikada bili dovoljno veliki
da mu zaustave osipanje sredstava, a svaki put kad se inilo da je dobio koliko-toliko izgledne
karte, iao je s previsokim ulozima i na kraju gubio, rasipaju i novac na nesretne, o ajni ke

pokuaje. Do zore je spao na tisu u i osamsto dolara. ivci su mu popustili, a ako je Nashe gajio
jo ikakve nade u pobjedu, bilo je dovoljno da mu pogleda u ruke koje su drhtale, pa da shvati da
se udo vie ne moe dogoditi. Vani su se ptice polako budile, a od prvih zraka svjetlosti to su
prodirale u sobu Pozzijevo je natu eno i upalo lice izgledalo avetinjski u svome bljedilu. Pred
Nasheovim se o ima pretvarao u truplo.
Predstava, me utim, nije bila gotova. Kod sljede eg dijeljenja Pozzi dobije prvo dva
zatvorena kralja, a zatim otvorenog asa herca, pa kad je etvrta karta bila jo jedan kralj, i to kralj
herca, Nashe pomisli da se sre a ponovo okre e. No, sjeklo se visokim ulozima i prije nego je
peta karta uop e podijeljena, mali ostade na tri stotine dolara. Flower i Stone su ga gurali van iz
igre: ne e imati dosta da im odgovara do zadnjeg kruga. Bez imalo razmiljanja, Nashe ustane i
kaza Floweru: Htio bih iznijeti jedan prijedlog.
Prijedlog? upita Flower. O emu vi pri ate?
Skoro smo ostali bez etona.
"Pa lijepo. Oti ite i kupite jo.
Rado, ali nemamo vie ni gotovine.
Pretpostavljam da je u tom slu aju partija zavrena. Ako Jack ne moe ostati u igri do
kraja ruke, onda moramo oglasiti kraj. Takva smo pravila dogovorili na po etku.
Znam. No, htio sam predloiti neto drugo, ne gotovinu.
Molim vas, gospodine Nashe, nikakvih priznanica. Ne poznajem vas dovoljno dobro da
bih vam mogao ponuditi kredit.
Ne traim kredit. Nudim vam automobil kao dodatno jamstvo.
"Automobil? Kakav automobil? Polovni Chevrolet?
Ne, rije je o dobrim kolima. O godinu dana starom Saabu u savrenom stanju.
A to u ja s njim? Willie i ja imamo ve tri automobila u garai. Nismo kupci za jo
jedan.
Onda ga prodajte. Darujte ga nekome. Kakve to ima veze? To je jedino to vam mogu
ponuditi. U protivnom, partiji je doao kraj. A zato da oglaavamo kraj ako za to nema potrebe?
A koliko mislite da vrijede vaa kola?
Ne znam. Platio sam ih esnaest tisu a dolara. Sada sigurno vrijede najmanje polovicu
od toga, moda ak deset tisu a.
Deset tisu a za polovni automobil? Dat u vam tri.
To nema smisla. Odite vani i pogledajte ga prije nego dadete svoju ponudu.
"Ne elim razbijati koncentraciju usred dijeljenja.
Onda mi dajte osam... i pogodili smo se.
Pet. Moja kona na ponuda. Pet tisu a dolara.
Sedam.
Ne, pet. Ako ho ete ho ete, ako ne nita, gospodine Nashe.
U redu, prihva am. Pet tisu a za automobil. Ne brinite, odbit emo ga na kraju od
dobitka. Ne bih elio da se opteretite ne im to vam ne treba.
To emo jo vidjeti. A do tada, izbrojimo etone i natrag na posao. Mrzim ovakve
prekide. Kvare uitak igre.
Pozzi je primio hitnu transfuziju krvi, no to nije zna ilo da e preivjeti. ak i ako se
izvu e iz krize, dugoro ni su izgledi jo uvijek neizvjesni, a situacija u najmanju ruku rizi na.
Nashe je nalazio odre enu utjehu, moda ak razlog za ponos, u injenici da je u inio sve to je
bilo u njegovoj mo i. Znao je, me utim, vrlo dobro da su zalihe svjee krvi iscrpljene. Otiao je
puno dalje no to mu je bila namjera, do svojih krajnjih granica, a izgleda da to jo uvijek nije
bilo dovoljno daleko.

Pozzi je u rukama drao dva zatvorena kralja, te otvorenog kralja i asa herca. Flowerove
dvije otvorene karte su bile karo estica i tref sedmica mogu a skala, to je jo uvijek bilo
slabije od tri kralja koja je mali ve imao u rukama. Stone je, me utim, predstavljao potencijalnu
opasnost. Na vidjelu su bile dvije osmice, a sude i po tome kako je ulagao nakon etvrte karte
(prvo nastupivi otro, a zatim jo dodatno diu i po tri odnosno etiri stotine dolara), Nashe
posumnja da je dobio jake zatvorene karte. Mogu e da ima jo jedan par, ili ak tre u ili etvrtu
osmicu. Nadao se da bi Pozzi mogao izvu i etvrtog kralja, ali je prieljkivao da to bude na kraju,
licem dolje u sedmoj ruci. U me uvremenu neka dobije, recimo, jo dva herca. Ili jo bolje,
kraljicu i de ka herca. Neka izgleda kao da riskira sve i ide na skalu u boji, da bi ih na kraju
zasko io sa etiri kralja.
Stone podijeli petu kartu. Flower dobije peticu pika, a Pozzi svoje srce. Iako nije bila ni
kraljica ni de ko, karta je bila skoro jednako dobra: osmica herca. Fle je, naime, jo uvijek bio
nedirnut, a Stone vie nije imao anse izvu i etvrtu osmicu. Kad je Stone sebi podijelio tricu
trefa, Pozzi se okrenu prema Nasheu i nasmijei po prvi put nakon nekoliko sati. Situacija vie
nije bila posve beznadena.
Usprkos trici, Stone krene s maksimalnim ulogom: pet stotina dolara. Nashea to donekle
zbuni, ali onda odlu i da je u pitanju blef. Pokuavaju istisnuti Pozzija; s tolikim novcem u
rezervi mogu sebi dozvoliti poneki sumanuti potez. Flower ostane u igri sa svojom mogu om
skalom, a Pozzi do e na pet stotina dolara i povisi za jo toliko, na to i Stone i Flower odgovore.
esta Flowerova karta ispadne karo de ko koju ovaj, im je ugleda kako klizi po stolu,
poprati uzdahom razo arenja. Nashe pretpostavi da je gotov. Tada Pozzi nekim udom dobije
tricu herca. Stone izvu e devetku pika i Nashe se odjednom zabrine da bi Pozzijeve karte mogle
biti prejake. Stone, me utim, opet krene s visokim ulogom, a ruka ostane jaka ak i nakon to je
Flower ispao, zahuktavaju i prema kona nici.
Stone i Pozzi su se u freneti nom krugu ulaganja, pra enja i dizanja na estoj karti drali
rame uz rame, no kad su zavrili, Pozziju je ostalo samo tisu u i petsto dolara za zadnje
dijeljenje. Nashe je ra unao da e davanjem automobila u zalog kupiti jo barem sat ili dva igre,
ali ulaganje je bilo tako mahnito da se sve svelo na jednu jedinu ruku. Talon je bio ogroman. Ako
ga Pozzi dobije, dignut e se iz mrtvih i Nashe je imao osje aj da ga ovaj put nita ne e mo i
zaustaviti. Ali prvo mora dobiti. Izgubi li, sve je gotovo.
Nashe je znao da bi bilo pretjerano nadati se etvrtom kralju. Vjerojatnost je bila isuvie
mala. No, to god da se dogodi, Stone bi trebao pretpostavljati da Pozzi ima fle. Na to su
ukazivala etiri otvorena herca, a budu i da je mali stjeran u kripac, njegova visoka dizanja su
naizgled trebala eliminirati svaku mogu nost blefa. ak i ako sedma karta bude bezvrijedna, tri
e kralja vjerojatno obaviti posao. Dosta dobra ruka, pomisli Nashe, solidna, a kako su stvari
izgledale na stolu, anse da ga Stone potu e bile su mrave.
Pozzi izvu e etvorku trefa. Usprkos svemu, Nashe se osjeti pomalo obeshrabrenim.
Moda ne toliko zbog kralja, nego zbog makar jo jednog herca. Sr ana mana, prokomentira u
sebi, ne posve siguran da je u pitanju ala. U to Stone izdijeli sebi posljednju kartu, pa su bili
spremni za kona ni obra un i zavretak ruke.
Sve se dogodilo vrlo brzo. Stone, jo uvijek s dvije osmice u vodstvu, krene s pet stotina.
Pozzi odgovori i podigne za jo pet stotina. Stone odgovori na njegovo dizanje, a zatim,
oklijevaju i sekundu dvije sa etonima u aci, prospe daljnjih pet stotina. Pozzi, koji je ostao na
pet stotina, dogura tada sve preostale etone do sredine stola i re e: Okej, Willie, da vidimo to
ima.
Stoneovo lice nije nita odavalo. Jednu po jednu, pokaza svoje zatvorene karte, no ak
nakon to su sve tri leale otvorene na stolu, bilo je teko re i je li dobio ili izgubio. Imam ove

tu dvije osmice, veli. Onda imam jednu desetku (okre i je licem gore), pa jo jednu desetku
(okre i i nju licem prema gore), a imam jo i ovu tu tre u osmicu (okrenuvi sedmu, posljednju
kartu).
Ful! zagrmi Flower udarivi akom po stolu. " ime e na ovo odgovoriti, Jack?
Ni im, odvrati Pozzi i ne otkrivi svoje karte. Gotov sam. Klinac ostade zuriti u stol
nekoliko trenutaka, pokuavaju i dozvati u svijest ono to se dogodilo. Zatim se, skupivi svu
snagu to mu je ostala, okrene prema Nasheu i isceri se: "E pa, prijatelju, izgleda da emo morati
pjeke ku i.
Dok je izgovarao te rije i, Pozziju se lice tako zgr i od nelagode, da se Nashe mogao
jedino saaliti nad njim. udno, ali tee mu je bilo zbog klinca, nego zbog sebe. Sve je bilo
izgubljeno, pa ipak, jedino to je u tom trenutku osje ao bilo je saaljenje.
Nashe potapa Pozzija po ramenu kao da ga eli umiriti, no u to za uje Flowerov grohot:
Nadam se, de ki, da imate dobre cipele. Do New Yorka, znate, ima dobrih sto etrdeset
kilometara.
Ohladi malo, debeli, Pozzi naposljetku zaboravi na ponaanje. "Dugujemo ti pet
somova. Napisat emo ti priznanicu, ti nama vrati auto, a lovu e dobiti natrag za tjedan dana.
Flower, kojega uvreda nije ni okrznula, ponovo prasne u smijeh. A ne... veli. Takav
dogovor ja nisam sklopio s gospodinom Nasheom. Automobil je sada moje vlasnitvo. Ako
nemate drugog na ina da se vratite ku i, morat ete jednostavno pjeke. Tako to ide.
Gdje su ti pokeraki maniri, govedo? Pozzi je kiptio. Naravno da e uzeti od nas
priznanicu. Tako se to radi.
Rekao sam prije, Flower se nije dao smesti, a ponovit u i sada. Nita od kredita.
Nisam ja budala da vjerujem tipovima kao to ste vi. Onog trenutka kad pro ete kroz kapiju,
mogu se pozdraviti s novcem.
U redu, u redu, uplete se Nashe pokuavaju i improvizirati rjeenje. Sije emo pil, pa
ko dobije. Ako ja dobijem, vra ate nam auto. Jednostavno. Jedno presijecanje i gotovo.
"Nema problema, prihvati Flower. Ali, to ako ne dobijete?
"Onda vam dugujem deset tisu a dolara, odgovori Nashe.
Trebali biste malo bolje razmisliti, dragi prijatelju, Flower e na to. Ovo nije bila vaa
sretna no . Zato biste sebi jo dodatno oteavali stvari?
Zato jer nam treba auto da se izvu emo odavde, idiote, objasni Pozzi.
Nema problema, ponovi Flower. "Zapamtite samo da sam vas upozorio.
Promijeaj karte, Jack, Nashe nije poputao, i dodaj ih gospodinu Floweru. Neka on
prvi sije e. Pozzi otvori novi pil karata, izdvoji dokere i promijea ih, kako mu je Nashe
rekao. Zatim se ceremonijalno nagne preko stola i treskom spusti karte pred Flowera. Debeli nije
oklijevao ni trenutka. Na kraju krajeva, nita nije mogao izgubiti. Spremno dohvati pil karata i
podigne gornju polovicu palcem i srednjim prstom. Idu eg trena u ruci je drao sedmicu herca.
Stone slegnu ramenima, a Pozzi pljesnu rukama, i to samo jednom, snano, slave i osrednjost
izvu ene karte.
pil potom dospije Nasheu u ruke. Osjeti se potpuno praznim iznutra, ude i se na
trenutak koliko je smijena ova mala drama. Prije no to e presje i karte, pomisli: ovo je
najkomi niji trenutak moga ivota. Zatim namigne Pozziju, podigne karte i izvu e karo etvorku.
etvorka! vrisne Flower pljesnuvi dlanom o elo od nevjerice. etvorka! Ni moju
bijednu sedmicu niste mogli potu i!
Tu sve utihnu. Nakon duge pauze, glasom u kojem je bilo vie klonulosti nego
slavodobitnosti, Stone najzad prozbori: "Deset tisu a dolara. Izgleda da smo opet doli do
arobnog broja.

***
Flower je sjedio duboko zavaljen u naslonja u, neko vrijeme otpuhivao dimove svoje
cigare i prou avao Nashea i Pozzija kao da ih prvi put vidi. Izraz njegova lica podsjeti Nashea na
ravnatelja kole kojemu su u ured doveli par delinkventnih u enika. Pogled mu nije odavao toliko
ljutnju koliko zbunjenost, kao da je pred njim bio filozofski problem za koji nije bilo o itog
rjeenja. Sasvim je izvjesno da treba izre i kaznu, no za sada jo uvijek nije imao pojma to bi to
moglo biti. Nije elio biti ni odvie strog ni odvie blag. Trebalo mu je neto razmjerno zlo inu,
neka vrsta pravi ne sankcije koja e u sebi sadravati odgojnu mjeru, ne toliko kazna koja bi bila
samoj sebi svrha, ve neto kreativno, neto to e krivce nau iti pameti.
Mislim da smo suo eni s odre enom dilemom, kaza napokon.
Da, prihvati Stone, s pravom dilemom. Dvojbom, reklo bi se.
Ova dvojica nam duguju novac, nastavi Flower, prave i se da Nashe i Pozzi vie nisu
tu. Ako ih pustimo da odu, nikada nam ne e vratiti dug. Ako ih ne pustimo, ne e imati prilike da
nabave novac koji nam duguju.
Izgleda da ete morati i i na povjerenje, re e Pozzi. Nije li tako, okrugli?
Ne osvrnuvi se na Pozzijevu primjedbu, Flower se okrene Stoneu: to ti misli, Willie?
U nezavidnom smo poloaju, zar ne?
Sluaju i njihov razgovor, Nashe se iznenada sjeti novca to ga je stavio na stranu za
Juliette. Vjerojatno ne bi bilo teko podignuti deset tisu a dolara iz njezinog fonda. Jedan
telefonski poziv banci u Minnesoti bio bi dovoljan da se itava stvar pokrene i da novac do kraja
dana sjedne na Flowerov i Stoneov ra un. Rjeenje je bilo prakti no, no razradivi slijed
operacije, Nashe ga odbaci, uasnut nad samim sobom to se uop e usudio razmatrati tu
mogu nost. Jednadba je bila odve zastrauju a: isplatiti kockarski dug potkradaju i od
budu nosti vlastite k eri. Kakav god bio ishod, to nije dolazilo u obzir. Sam je sebe doveo u
ovakvu situaciju i sad mora progutati pilulu. Muki, pomisli. Morat e je progutati muki.

Da, javi se Stone, naglas razmiljaju i o Flowerovoj opaski. Prili no nezavidnom. to

ne zna i da ne moemo neto smisliti. Neko vrijeme utone u razmiljanje, a onda mu se lice
polako po e zariti. Naravno, veli, uvijek nam ostaje zid.
Zid? upita Flower. to time misli re i?
Zid, odgovori Stone. Netko ga treba izgraditi.
Aha... Flower napokon shvati. Zid! Genijalna ideja, Willie. Bogami, mislim da si ovaj
put nadmaio samog sebe.
Poteni rad za potenu nadnicu, objasni Stone. Upravo tako, nadoda Flower. Malo
pomalo, tako e otplatiti dug.
Pozzi, me utim, ni da uje. Onog trena kad mu je postalo jasno to im je na umu,
doslovce zine od zaprepatenja. Mora da se alite, re e. Potpuno ste poludjeli ako mislite da
u vam ja to napraviti. Nema anse. Zajebite... nema teorije." Zatim se, diu i se sa stolice,
okrene Nasheu i re e: Ajde, Jim, kupimo se odavde. Ova dvojica su dvije vre e govana.
Polako, momak", kaza Nashe. Nita nam ne e koditi da ih sasluamo. Osim toga, neto
valja smisliti.
Ne e koditi! zavika Pozzi. "Zar ne vidi da su ovi za ludnicu? Stopostotni manijaci.
Pozzijeva je uzrujanost na Nashea za udo djelovala umiruju e; bilo mu je jasno da je, to
se klinac vie raspaljuje, to sve vanije da on reagira razborito. Stvari su, nema sumnje, krenule
udnim tokom, no Nashe kao da je tako neto na izvjestan na in i o ekivao, pa ga sada, nakon to

su se njegova o ekivanja obistinila, nije obuzela panika. Osje ao se lucidno, s potpunom

kontrolom nad samim sobom.
Ne brini, Jack, re e. To to nam daju ponudu ne zna i da je moramo prihvatiti. U
pitanju je pristojnost. Ako nam imaju neto za re i, makar iz kurtoazije ih trebamo sasluati.
"To je gubljenje vremena, procijedi Jack, utonuvi u stolicu. S lu acima se ne
pregovara. Kad se jednom u to upusti, mozak ti se potpuno sjebe.
Drago mi je da si doveo brata, javi se ponovo Flower, otpuhnuvi s gnuanjem. Barem
imamo jednu razumnu osobu s kojom se moe razgovarati.
Kurac, odvrati Pozzi. Nije mi to brat. On je neki tip na kojeg sam naletio u subotu.
Jedva ga poznajem. "Dobro, bez obzira jeste li u rodu ili ne, nastavi Flower, ima sre u to je
tu. Jer injenica je, mladi u, da se pred tobom isprije ila velika nevolja. Ti i Nashe nam dugujete
deset tisu a dolara i ako pokuate oti i a da ne platite, zvat emo policiju. Tek tako da zna.
Ve sam vam rekao da emo vas sasluati, prekide ga Nashe. Ne morate nam prijetiti.
Ne prijetim ja nikome, odvrati Flower. "Samo vas suo avam s injenicama. Ili ete
sura ivati, pa emo se prijateljski nagoditi, ili emo poduzeti drasti nije korake. Nemate drugog
izbora. Willie je iznio jedno od mogu ih rjeenja, po mom miljenju vrlo mudro, i ukoliko vi
nemate pametniji prijedlog, mislim da bismo trebali pre i na razradu plana."
Na konkretne detalje, prihvati Stone, koliko po satu, kakav smjetaj, hrana...
Praktikalije. Moda je najbolje da to dogovorimo prije nego bilo to po nemo."
Moete stanovati na licu mjesta, na ledini, nastavi Flower. "Tamo je ve jedan
kontejner, iliti kamp-ku ica. Ve due vremena nije koritena, ali je u odli nom stanju. Calvin je
u njoj stanovao prije nekoliko godina, dok se gradila posebna ku a za njega. Problem smjetaja
je, dakle, rijeen. Trebate samo useliti.
Ima i kuhinju, doda Stone. Potpuno opremljenu kuhinju. Hladnjak, tednjak, sudoper,
sav potrebni komfor... Dovod vode, elektri ne priklju ke, podno grijanje. Moete si sami kuhati i
jesti to elite. Calvin e vas opskrbljivati svime to vam bude potrebno, to god zatraite on e
vam donijeti. Svaki dan mu date spisak, on e se spustiti u grad i nabaviti to treba.
Naravno, dobit ete i radna odijela, dopuni Flower. Bude li vam jo neto trebalo, bit
e dovoljno da pitate. Knjige, novine, asopisi. Radio. Dodatni pokriva i, ru nici, igre... to god
vi odlu ite. Na kraju krajeva, ne bismo htjeli da vam bude neudobno. Moda ete se, kad sve
zbrojite, i dobro zabaviti. Rad ne e biti prenaporan, bit ete vani, na istom zraku, po ovako
lijepom vremenu... Bit e to neka vrsta radnog odmora, kratak terapijski predah od vaeg
uobi ajenog ivota. Svakog ete dana gledati kako izrasta novi komad zida i siguran sam da e
vam predstavljati veliko zadovoljstvo da gledate opipljive plodove svoga rada, da kad se
odmaknete korak natrag odmah vidite koliko ste napredovali s gradnjom. Tako ete malo pomalo
otplatiti dug, a kad do e vrijeme da odete, ne samo da ete iza i odavde kao slobodni ljudi ve
ete ostaviti za sobom neto veliko i vrijedno.
Koliko dugo mislite da bi to moglo potrajati? upita Nashe.
"To ovisi, odgovori Stone. Bit ete pla eni toliko i toliko po satu i kad vaa zarada
dosegne deset tisu a dolara, mo i ete oti i.
A to ako zavrimo zid prije nego zaradimo deset tisu a dolara?
U tom slu aju, objasni Flower, smatrat emo da je dug otpla en."
A ako ne dovrimo, koliko nas planirate pla ati? "Razmjerno zadatku. Uobi ajenu
nadnicu za radnike koji rade takav posao.
"Kao na primjer?
Pet-est dolara po satu.
"To je prenisko. Ne emo razgovarati ispod dvanaest.

Gospodine Nashe, ovo nije neurokirurgija. Govorimo o nekvalificiranom radu, slaganju

kamenih blokova, Za tako neto nisu potrebne velike kole.
"Svejedno, ne emo raditi za est dolara po satu. Ako ne moete ponuditi nita vie,
moete slobodno zvati policiju.
Dobro, osam. Moja zadnja ponuda.
Jo uvijek nije dovoljno.
Tvrdoglav ste ovjek, vidim. Ako bih iao do deset, to biste na to rekli?
Ajmo izra unati, pa da onda vidimo.
U redu, to emo za as. Deset dolara po glavi zna i dvadeset po satu za obojicu. Ako
radite po deset sati da nam bude lake ra unati po danu ete zaraditi dvjesto dolara. Deset
tisu a dijeljeno s dvjesto je pedeset, to zna i da e vam trebati otprilike pedeset dana. Sada je
kraj osmog mjeseca, zna i da ete raditi negdje do sredine listopada. to i nije tako dugo. Zavrit
ete kada li e po ne utjeti.
Malo pomalo, Nashe se prepusti iznesenoj ideji, prihvativi zid kao jedini izlaz iz nevolje
u kojoj se naao. Moda su iscrpljenost, neispavanost i nemogu nost da jasno razmilja imali
udjela u njegovom pristanku, no nekako mu se inilo da ipak nisu. Kamo se uop e i mogao
zaputiti? Novaca nije imao, automobil nije imao, ivot mu se zamrsio u klupko. Ako nita drugo,
tih e mu pedeset dana omogu iti da svede ra un sa samim sobom, da po prvi put u vie od
godinu dana stane na loptu i razmisli o sljede em potezu. Gotovo da je osje ao olakanje to vie
ne mora sam donositi odluke, to zna da je sada napokon prestao bjeati. Zid e prije biti neka
vrsta lije enja nego kazna, povratak na zemlju s kartom u jednom smjeru.
Mali je, me utim, bio izvan sebe. Sve vrijeme razgovora nije prestajao isputati
mrzovoljne i razdraene zvukove, zgranut nad Nasheovim pristajanjem i suludim natezanjem oko
novca. Prije no to se Nashe uspio rukovati s Flowerom oko postignutog dogovora, Pozzi ga
zgrabi za miicu i najavi da mora s njim razgovarati nasamo. Ne ekaju i odgovora, i upa
Nashea sa stolice i odvu e ga u hodnik, zalupivi nogom vrata.
Hajde, re e, jo uvijek vuku i Nashea za rukav. Idemo. Vrijeme je da gibamo
odavde.
No, Nashe strese Pozzijevu ruku i ostane pri svome. Ne moemo oti i, pokua mu
objasniti. Dugujemo im novac, a meni se nekako ne ide u zatvor.
Samo blefiraju. Nema anse da e muriju uplesti u ovo.
Grijei, Jack. Tipovi s ovakvom lovom mogu to ho e. One sekunde kad bi ih ova
dvojica pozvala, murjaci bi sko ili. Pokupili bi nas ni kilometar odavde.
Zvu i mi preplaeno, Jimbo. to nije dobar znak. Runo ti stoji.
Nisam preplaen, samo pokuavam postupiti pametno.
"Misli, ludo. Samo tako nastavi, kompa, i jo malo bit e lud koliko i oni.
"U pitanju je manje od dva mjeseca, Jack, ta je to... Hranit e nas, dat e nam krov nad
glavom i ne emo se ni okrenuti a ve emo biti daleko. to te tu brine? Moda ak bude
zabavno.
Zabavno? Tebi je dizanje kamenja zabavno? Meni zvu i jebeno kao robija.
Pedeset dana takvog posla ne moe nas ubiti. Osim toga, dobro e nam do i malo vjebe.
Kao dizanje utega. Ljudi skupo pla aju teretane da bi radili upravo to. lanarinu smo ve platili,
zato je onda ne bismo i iskoristili?
Kako zna da je u pitanju samo pedeset dana?
Takav je dogovor.
A ta ako ga se oni ne budu pridravali?
Jack, gledaj, ne budi tako zabrinut. Probleme emo rjeavati ako do njih do e.

Grijei to vjeruje kurvinim sinovima, kad ti kaem...

Onda si moda u pravu, moda treba sada oti i. Ja sam nas uvalio u ovo sranje, dug ide
meni na duu.
Ali ja sam taj koji je izgubio.
Ti si izgubio novac, ali ja sam napravio dil za automobil.
Ho e re i da e ostati i sam odraditi dug?
Da, upravo to.
"Ti jesi lud, zar ne?
Kakve to ima veze, jesam li ja lud ili nisam? Slobodan si ovjek, Jack. Moe se sad
pokupiti odavde, ja ti ne u zamjeriti. Obe ajem. Sve je u redu.
Pozzi uperi pogled u Nashea i ostane ga tako gledati neko vrijeme, prevr i u glavi
mogu nost izbora koju je dobio, pokuavaju i u Nasheovim o ima odgonetnuti misli li ovaj
zaista to to govori. Zatim mu se, vrlo polako, na licu stade iscrtavati osmijeh, kao da je upravo
shvatio kraj zamrenog vica. U kurac... veli. "Ti stari stvarno misli da bih te ostavio? Kad bi
sav taj posao morao obaviti sam, vjerojatno bi odapeo od infarkta.
Nashe ovo nije o ekivao. Bio je siguran da e Pozzi objeru ke zgrabiti njegovu ponudu,
pa je u tim trenucima izvjesnosti ve po eo zamiljati kako e izgledati njegov usamljeni ki ivot
na ledini. Pokuavaju i se pomiriti s idejom potpune samo e, na kraju je dosegao toliki stupanj
rijeenosti da joj se gotovo po eo radovati. Pa ipak, sad kad je mali ostao u igri, bilo mu je drago.
Dok su hodali prema sobi da im obznane svoju odluku, zapravo se nije mogao i uditi koliko ga
je to obradovalo.
Idu ih su sat vremena proveli stavljaju i dogovor na papir. Dokument je trebao biti
napisan najjasnijim mogu im jezikom i sadravati sve uvjete dogovora, uklju uju i klauzule o
iznosu i na inu isplate duga, visini nadnice, i tako dalje. Stone je u dva primjerka otkucao
kona ni ugovor, koji su zatim u dnu svakog primjerka potpisala sva etvorica, nakon ega Flower
najavi da ide potraiti Murksa i pobrinuti se da se pripreme kamp-ku ica, gradilite i sav potrebni
materijal. Potrajat e, kae, nekoliko sati, a u me uvremenu se, ako su gladni, mogu posluiti
doru kom u kuhinji. Nashe htjede znati neto o nacrtu zida, no Flower mu objasni da se on time
ne treba optere ivati. On i Stone su jo odavno izradili nacrt, a Murks to no zna to treba raditi.
Dokle god budu slijedili Calvinove upute, ne e pogrijeiti. I debeli tako pun pouzdanja napusti
sobu, a Stone povede Nashea i Pozzija u kuhinju, gdje zamoli Louise da im spravi doru ak. Zatim
se, nespretno promrmljavi kratko Dovi enja, izgubi i mravi.
Sluavki o ito nije bilo pravo to mora pripremati doru ak, pa je, lativi se posla oko
mu enja jaja i prenja unke, svoje nezadovoljstvo iskalila tako to ni jednom od njih nije uputila
ni rije i, ve je sebi u bradu mrmljala nizove kletvi, dre i se kao da je postavljena joj zada a
uvreda za njezino dostojanstvo. Nasheu u trenutku bude jasno do koje se mjere njihova situacija
promijenila. On i Pozzi izgubili su status koji su dotad uivali i odsad nadalje s njima se ne e
postupati kao s uzvanicima. Svedeni su na razinu unajmljene radne snage, par lutalica koji kucaju
na stranja vrata prose i ostatke hrane. Bilo je nemogu e ne primijetiti razliku. Dok je sjedio za
stolom ekaju i na hranu, pitao se kako je Louise tako brzo otkrila da su pali stepenicu nie.
Koliko ju er, bila je savreno ljubazna i puna potovanja, a sada svega esnaest sati poslije, jedva
da je mogla prikriti prezir. A ni Flower ni Stone joj nisu nita rekli. Kao da je u ku u utke
puteno neko tajno priop enje kojim se obavjetava da se on i Pozzi vie ne ra unaju, da su
svedeni na kategoriju najobi nijih nitica.
Hrana je, me utim, bila izvrsna i obojica su jela s prili nim tekom. Halapljivo su gutali
krike prenog kruha jednu za drugom i zalijevali ih brojnim alicama kave. No kad su im se
eluci kona no napunili, uhvatio ih je drijeme, pa su se idu ih pola sata s mukom naprezali da

dre o i otvorenima, ispomau i se pri tom Pozzijevim cigaretama. Najzad ih je sustigla ruka
neprospavane no i, ni jedan ni drugi izgleda vie nisu bili u stanju govoriti. Pozzi je na kraju
zaspao na stolici, a Nashe ostade jo dugo buljiti preda se u prazno, putaju i da mu tijelo
obuzme duboka i troma iznurenost.
Neto iza deset sati, uz topot tekih izama i zveket klju eva, u kuhinju umarira Murks.
Buka za as vrati Nashea u ivot i prije nego je Murks stigao do stola, ve je bio na nogama. Pozzi
je pak i dalje spavao, nesvjestan komeanja oko sebe.
to je s njim? upita Murks, pokazuju i palcem na Pozzija.
Proveo je teku no , odvrati Nashe.
Hm, da... Po onome to sam uo, ni ti se nisi nita bolje proveo.
Meni ne treba toliko sna koliko njemu.
Murks se na trenutak zamisli nad tom opaskom, pa e: Jack i Jim, je l' tako? Koji si ti od
dvojice?
Jim.
to zna i da je tvoj drugar Jack.
Vrlo dobro! Sve nakon toga je lako. Ja sam Jim Nashe, a on je Jack Pozzi. Ne e ti trebati
dugo da pohvata konce.
Ma da, sje am se... Pozzi. ta je on, neki panjolac?
Tako nekako. On ti je direktni potomak Kristofora Kolumba.
"Ma daj?
Zar bi tako neto izmislio?
Murks ponovo zauti, kao da pokuava procesuirati taj neobi ni podatak, a zatim,
gledaju i Nashea svojim vodenastoplavim o ima, naglo promijeni temu. Premjestio sam ti stvari
iz auta u dip, re e. "Torbe i sve one kazete. Mislim, to ih ne bi imao sa sobom. Kau da e
ostati ovdje neko vrijeme.
"A to je s autom?
Odvezao sam ga kod sebe. Papire moe ako ho e potpisati sutra. Nije urba.
Ho e re i da su tebi dali automobil?
A kome e ga dati? Oni ga nisu htjeli, a Louise je proli mjesec kupila novi. Meni
izgleda fina maina. Lako ga je voziti.
Murksova ga izjava pogodi kao aka u eludac i Nashe na trenutak osjeti kako se bori sa
suzama. Da sada jo nije pomislio na Saab. Osje aj gubitka najednom postane tako potpun, kao
da su mu upravo javili da je ostao bez najprisnijeg prijatelja. Nema problema, trudio se da ne
pokae kako mu je. Samo ti sutra donesi papire.
Dobro. Danas ionako imamo puno posla. tota valja obaviti. Moram vas, momci, prvo
smjestiti, a onda u vam pokazati nacrte i provesti vas po lokaciji. Ne e vjerovati kad vidi
kolika je to hrpa kamenja. Planina, eto ta, nita drugo nego planina. Toliko kamenja u ivotu
nisam vidio.

6
Kako od ku e do livade nije bilo ceste, Murks je vozio ravno kroz umu. Vidjelo se da to
ne radi od ju er. Lu ki je nagazio na gas, manevriraju i vjeto oko stabala naglim i otrim
skretanjima, ne obra aju i panju na kamene gromade i izvrnuto korijenje, od ijih su udaraca
odskakali sa sjedita. Tu i tamo doviknuo bi Nasheu i Pozziju da sagnu glave kako bi izbjegli
povinuto granje. Zbog velike buke to ju je stvarao pri prolasku, dip je rastjerivao ptice i
vjeverice, koje bi istom kako bi im se pribliio otprhnule kud koja u li em pokrivenu tamu.
Tutnjali su tako nekih petnaestak minuta, a onda se nebo odjednom razvedri i oni se na oe na
travnatoj zaravni posutoj niskim bunjem i tankim izdancima. Pred njima se prostirala livada.
Nashe prvo spazi kamp-ku icu svijetlozelenu nastambu podignutu na nekoliko redova
gra evnih blokova a zatim, u daljini, na drugom kraju polja, ugleda ostatke zamka Lorda
Muldoona. Suprotno od onoga to im je rekao Murks, kamenje nije bilo poslagano u jedno ve u
niz brda. Desetak nasumi no nabacanih i naherenih gomila u razli itim su se visinama i pod
razli itim kutevima uzdizale od zemlje, kaoti no razasute uokolo poput lego-kocaka. Sama ledina
bila je daleko prostranija no to je Nashe o ekivao. Oivi ena umom sa svih strana, izgledalo je
da pokriva prostor veli ine otprilike tri do etiri ragbi igralita: bio je to nepregledan teren
pokriven strnjikom, ravan i tih poput jezerskog dna. Nashe se okrenu i pogledom potrai ku u, ali
ova im se izgubila iz vidokruga. Mislio je kako e Flower i Stone stajati na prozoru i gledati ih
kroz kakav teleskop ili dvogled, no uma im je u tom pogledu bila milostiva. I sama spoznaja da
e biti skriven od pogleda ove dvojice bila je svojevrstan dar na kojemu je trebao biti zahvalan,
pa je iskora ivi iz dipa, onih prvih nekoliko sekundi, imao dojam da je ve povratio djeli svoje
slobode. Ledina je, istina, bila prava pustopoljina, no bilo je u njoj neke neutjene ljepote, gotovo
umiruju eg osje aja zaba enosti i spokoja. Ne znaju i to drugo da misli, Nashe se time pokua
osokoliti.
Ispostavilo se da kamp-ku ica nije uop e toliko loa. Unutranjost je bila vru a i
pranjava, ali dovoljno prostrana da dvjema osobama prui razumnu koli inu udobnosti. Imali su
kuhinju, kupaonicu, dnevni boravak i dvije male spava e sobe. Struja je bila prikop ana,
vodokotli se mogao povu i, a iz slavine je, kad ju je Murks odvrnuo, u slivnik potekla voda.
Namjetaj je bio oskudan, ono malo to ga je bilo, izgledalo je turo i bezli no, premda nita
loije od prosje nog jeftinog motela. U kupaonici su visili ru nici, kuhinja je bila opremljena
potrebnim posu em i priborom zajelo, na krevetima je bila posteljina. Nasheu laknu, ali Pozzi ne
kaza mnogo, obilaze i prostorije kao da je u mislima negdje posve drugdje. Jo uvijek ga titi
poker, pomisli Nashe. Odlu i ga pustiti na miru, iako mu je bilo teko ne pitati se koliko e
malome trebati da preboli sino nju partiju.
Nakon to su ku icu prozra ili otvaranjem prozora i uklju ivanjem ventilatora, sjeli su za
kuhinjski stol da prou e nacrte. Nema tu nikakvog cifranja, zapo ne Murks. "I to ba tako treba
da bude. Objekt e izgledati ko udovite i nema ga smisla uljepavati. Paljivo izvu e papire iz
kartonskog tuljca, prostre ih po stolu, a krajeve pritisne alicama za kavu. "Pred vama je jedan
obi an zid, nastavi. esto metara u duinu, est u visinu deset redova po tisu u kamenja.
Nikakvih zavoja, lukova, stupi a i kerefeka. Jedan obi an, konkretan zid.
est stotina metara? Nashe e na to. Pa to je vie od pola kilometra.
Pa, kaem vam... To je div od zidi a.
Nikada ne emo zavriti, javi se Pozzi. Nema teorije da dva ovjeka izgrade to sranje u
pedeset dana.

Ako sam dobro shvatio, odgovori Murks, "i ne morate. Vi odra ujete svoje vrijeme,
napravite koliko moete i to je to.
Dobro si skuio, djedice, odvrati Pozzi, to je to.
Vidjet emo dokle ete dogurati, zaklju i Murks. "Kau da vjera brda valja. Moda
mogu i mii i.
Nacrt je prikazivao zid kako dijagonalno, od sjeveroisto nog do jugozapadnog kuta, sije e
livadu. Prou ivi nacrt, Nashe otkrije da je to zapravo jedini na in da se est stotina metara
duga ak zid ugura u pravokutni okvir polja irokog oko tristo pedeset, a duga kog oko petsto
pedeset metara. No injenica da je bila matemati ka nunost, dijagonalu uop e nije inila loim
izborom. U mjeri u kojoj mu se o tome uop e dalo razmiljati, Nashe se sloi da je kosi poloaj
bolji od ravnog. Ovako e zid vizualno ostavljati snaniji dojam jer e livadu presjecati na
trokute, a ne na etverokute, pa mu je bilo drago, ako je to uop e bilo bitno, da nikakvo drugo
rjeenje nije mogu e.
est metara u visinu, ha? kaza Nashe. Trebat e nam skela.
Kad za to do e vrijeme, odgovori Murks.
A tko e je izgraditi? Nadam se ne mi."
Ne razbijaj sad glavu onim do ega moda ne e ni do i, odvrati Murks. O skelama ne
trebamo ni razmiljati dok ne do ete do otprilike tre eg reda. To je dvije tisu e kamenja. Ako
dogurate dotle u pedeset dana, ja vam dosta brzo mogu neto izgraditi. Trebat e mi samo
nekoliko sati."
Tu je zatim i cement, nastavi Nashe. Ho e li nam donijeti mijealicu ili emo ga sami
morati mijeati?
Ja u vam donijeti vre e cementa iz grada; ima du an s gra evnim materijalom. U upi
za alat je itava gomila ta ki, pa moete uzeti jedne za mijeanje. Ne e vam trebati puno, samo
na pravim mjestima, tu i tamo poneki namaz. vrsti su to blokovi. Kad ih jednom digne, nema
od ega da padaju."
Murks smota nacrte i gurne ih natrag u tuljac, a zatim sva trojica, prvo Murks, a za njim
Nashe i Pozzi, izi oe van, sjedoe ponovo u dip i odvezoe se na drugi kraj livade. Murks im
objasni da je trava niska jer ju je prije neki dan pokosio. Zrakom se doista i irio ugodan, slatkast
miris koji je Nashea podsjetio na neto to je bilo davno prije. To ga oraspoloi, i kad su nakon
kratke vonje stigli do kamenja, vie ga nisu izjedali detalji u vezi posla. Dan je bio isuvie lijep,
sun eva toplota kapala mu je na lice i inilo se upravo smijenim brinuti oko bilo ega. Prihvati
stvari onakvima kakve jesu, re e samom sebi. Budi sretan to si iv.
Kamenje je druk ije izgledalo iz daljine. Sad kad mu je bio u blizini, nije mogao odoljeti
elji da ga dotakne, da mu rukom pre e preko povrine, da vidi kakvo je na dodir. Pozzi ga je
izgleda jednako doivljavao, pa su prvih par minuta obojica utke tumarala me u hrpama granita,
stidljivo tapu i glatke sive blokove. Svojom zastrauju om nepomi no u kamenje je gotovo
izazivalo strahopotovanje. Bilo je toliko masivno, toliko hladno u dodiru s koom, da je bilo
teko vjerovati da je nekada tvorilo zamak. Izgledalo je prestarim za to kao da je iskopano iz
najdubljih slojeva zemlje, poput ostataka nekog pravremena kad se o ovjeku jo nije moglo ni
sanjati.
Nashe ugleda jedan odlutali kamen nedaleko jedne od gomila, te se sagne da ga podigne,
znatieljan da vidi koliko je teak. Od prvoga ga trzaja snano stegne u kriima, a kad ga
kona no uspije podignuti sa zemlje, zahrop e od naprezanja; u ini mu se kao da e mu mii e u
nogama ovaj as uhvatiti gr . Napravi tri- etiri koraka, pa ga spusti. Isuse, re e. "Pa ba i ne
sura uje...
Tee negdje izme u trideset i trideset pet kila, re e Murks. Dovoljno da osjeti svakog

pojedinog.
Bogme sam ga osjetio, odvrati Nashe. "U to nema sumnje.
I, kakav je dil, starino? upita Pozzi okre i se prema Murksu. Ho emo mi ove
oblutke prevoziti dipom ili e nam dati neto drugo? Gledam svuda ne bih li vidio kakav
kamion, ali ga u blioj okolici nema. Murks se nasmijei i polako zatrese glavom. Ti misli da
su oni budale?
to ho e time re i? upita Nashe.
Ako vam damo kamion, uzet ete ga i odvesti se odavde. To je barem o igledno, jel
tako? Nema smisla da vam pruimo priliku da pobjegnete.
Nisam znao da smo u zatvoru, kaza Nashe. Mislio sam da smo unajmljeni da obavimo
posao.
Tako je, odgovori Murks. Ali ne ele da im zgibate prije nego ga obavite.
Dobro, a kako emo ga prenositi? javi se ponovo Pozzi. Nisu kockice e era. Ne emo
ih valjda u depove trpati.
Nema potrebe da se oko toga sekirate. U upi ete na i jedna kolica, ko stvorena za to.
Trebat e nam itava vje nost da ih prenesemo, re e Nashe.
Pa ta onda? Kad odradite svoje sate, slobodni ste. ta vas briga koliko e vam trebati?
Bogme si u pravu, odgovori Pozzi zapucketavi prstima, pa nastavi oponaaju i
seoskog idiota. E brate Calvine, ba ti hvala to si me uputio. Nek ga vrag nosi tko se potui! Tu
su kolica da nam budu ispomo u poslu a i posao je od Boga, brate Calvine, je li tako ima
da smo sretni i zadovoljni! Nisam ja to s prave strane gledao. Ma vidi ti mene i Jima, kako nam
se posre ilo ko nikome...
Nakon toga odvezli su se natrag do kamp-ku ice gdje su izvadili Nasheove stvari iz dipa.
Kov ege i torbe s knjigama i kazetama spustili su na podu u dnevnom boravku, a zatim su
ponovo sjeli za stol u kuhinji da sastave spisak za kupovinu. Murks je pisao, oblikuju i slova tako
pomno i sporo da im je trebalo skoro sat vremena da sve popisu: raznu hranu, pi a i za ine, radnu
odje u, izme i rukavice, dodatnu odje u za Pozzija, nao ale za sunce, sapun, vre e za sme e,
ljepljive trake za muhe... Kada je sve osnovno bilo na papiru, Nashe doda jo i radio-kazetofon, a
Pozzi zatrai niz sitnica: pil karata, novine i jedan broj Penthousea. Murks im jo priop i da e
do i sutra popodne, a zatim, suspreu i zijevanje, ustane i krene. Kad je bio ve na vratima,
Nashe se sjeti pitanja koje mu je malo as htio postaviti.
Je l' bih moda mogao telefonirati? upita ga. Ovdje nema telefona, odgovori Murks.
Vidi i sam.
Moe li me onda odvesti do ku e?
A zato treba telefonirati?
Mislim da te se to ne ti e, Calvine.
Ne, ne ti e me se. Ali ne mogu te tek tako odvesti do ku e a da ne znam razlog.
"Htio bih nazvati sestru. O ekuje me za nekoliko dana, a ne bih htio da se brine kad vidi
da me nema. Murks razmisli na trenutak, a zatim strese glavom. ao mi je. Ne smijem te voditi
u ku u. Dobio sam posebne upute.
A telegram? Ako bih ti ja napisao poruku, mogao bi ga sam poslati.
Ne, ni to ne mogu. Gazdama se ne bi svidjelo. Ali ako ho e, moe napisati
razglednicu. Ja u ti je drage volje poslati.
Onda radije pismo. Moe mi sutra negdje u gradu kupiti papir i koverte. Ako ga
poaljem sutra, valjda e sti i na vrijeme.
Okej, sutra ima papir i koverte.
Kad se Murks odvezao dipom, Pozzi se okrenu Nasheu i upita: Misli da e ga stvarno

poslati?
Pojma nemam. Kad bih se kladio, rekao bih da su anse da ga poalje dobre. Ali teko da
mogu biti siguran.
I ovako i onako ne e nikad saznati. On e ti re i da ga je poslao, to naravno ne zna i da
mu moe vjerovati.
Napisat u sestri da mi odgovori. Ako ne odgovori, znat emo da je prijatelj Murks
lagao.
Pozzi zapali cigaretu i gurne kutiju Marlboroa preko stola Nasheu, koji se prvih nekoliko
asaka premiljao, a onda ipak zapalio. Cigareta mu, me utim, samo pokaza koliko je umoran,
koliko je svaki atom energije isisan iz njega. Ugasi je nakon tri- etiri dima. Mislim da u malo
prile i, re e. Ionako nemamo to raditi. Idem isprobati svoj novi krevet. Koju e sobu? Ti
biraj, Jack.
Svejedno mi je, odgovori Pozzi. Uzmi koju ho e. Kako je ustajao, Nashe na ini
takav pokret da mu se pomjere drvene figurice u depu. Sad su mu pritiskale nogu, i po prvi put
otkako ih je ukrao sjeti se da su tu. Vidi to imam, re e, stavljaju i Flowera i Stonea na stol.
Pozzi se prvo namrti, a zatim se na njegovom licu, dok je promatrao dva si una ali
stvarna lika, pojavi smijeak. Dobro, otkud ti ovo?"
A ta misli otkud?
Pozzi pogleda Nashea s mjeavinom
enja i nevjerice. Nisi ih valjda ukrao?
Naravno da jesam. Kako bi ina e zavrili u mom depu?
Ti si skroz puknut. Puknutiji nego to sam mislio.
Nije bio red da odemo bez suvenira, re e Nashe, smijee i se kao da je upravo primio
kompliment.
Pozzi mu uzvrati osmijeh, o ito impresioniran Nasheovom odvano u. Ne e se ba
obradovati kad skue.
"Tko im je kriv.
Da..." kaza Pozzi i uzme ih u ruku da ih izbliza prou i. Tko im je kriv.
Nashe navu e zastore u svojoj sobi, oprui se na krevetu i utone u san, umotan u zvukove
ledine koja ih je okruivala. U daljini su pjevale ptice, vjetar je utao u granama, a ispod prozora
su se uli cvr ci u travi. Zadnje to je pomislio prije no to je usnuo bio je Juliettin ro endan. Do
dvanaestog listopada ima jo etrdeset i est dana, ra unao je. Bude li morao sljede ih pedeset
no i provesti u ovom krevetu, ne e sti i. Usprkos obe anju koje joj je dao, na njezin e ro endan
jo uvijek biti u Pennsylvaniji.

Idu eg jutra, Nashe i Pozzi otkriju da graditi zid nije tako jednostavno kako im se inilo.
Prije nego se zapo ne s gradnjom, valja izvriti itav niz pripremnih radnji; trasirati linije,
iskopati rov, izravnati zemljite. Ne moete tek tako nabacati kamenje i nadati se najboljem,
objasni Murks. "Posao se mora obaviti kako spada.
Prvi zadatak im je bio razmotati klupko konopa i dvije paralelne niti zategnuti izme u dva
kuta livade kako bi ozna ili prostor koji je trebalo ispuniti zidom. Kada je to bilo gotovo, Nashe i
Pozzi u vrste konop drvenim kol ima, koje zatim zabie u zemlju u ravnomjernim razmacima
od metar i pol. Posao je sam po sebi bio mukotrpan jer je valjalo stalno iznova mjeriti, no njima
se nije osobito urilo znali su da svaki sat proveden u natezanju konopa zna i sat manje
dizanja kamenih blokova. A budu i da je u zemlju trebalo zabiti osamsto kolaca, tri dana koja su
im bila potrebna da to obave nisu izgledala pretjerano duga. Da su okolnosti bile druga ije,
moda su mogli otezati jo i vie, no Murks se nije previe udaljavao, a njegovim svijetlo-plavim

ima nita nije promicalo.

Sutradan su dobili lopate s uputom da izme u dva zategnuta konopa iskopaju plitki rov.
Sudbina zida ovisila je o dnu rova koje je moralo biti to je mogu e ravnije, pa su poslu pristupili
oprezno, napreduju i polako, sitnim pomacima. Livada nije bila savreno ravna, kopaju i su
nailazili na brojne humke i ispup enja koje su morali ukloniti. Lopatama su upali travu i korov,
a pijucima i eljeznim polugama vadili kamenje koje je lealo ispod povrine. Poneka bi se
stijena pokazala prili no otpornom. Ne bi se dala istrgnuti iz zagrljaja zemlje, i Nashe i Pozzi su
se tih est dana uglavnom s takvima i borili, mukotrpno uklanjaju i svaku prepreku iz tvrdoga tla.
Iza krupnog kamenja ostajale su, naravno, rupe koje je zatim valjalo popuniti zemljom, a svu je
iskopanu zemlju i izva eni kr zatim trebalo odvesti ta kama i baciti u umu koja je okruivala
ledinu. Posao je iao sporo, ali ni jednome ni drugome nije bio osobito teak. Na kraju, kad su na
red doli posljednji potezi, gotovo da im se po eo svi ati. itavo jedno poslijepodne proveli su
ravnaju i i najsitnije izbo ine na dnu rova, koji su zatim utapkavali s motikama. Tih nekoliko
sati, posao nije bio nita naporniji od rada u vrtu.
Na novi ivot prilagodili su se brzo. Posao su savladali ve nakon tri ili etiri dana
provedena na ledini, a krajem prvog tjedna ve je sve postalo rutina na koju nisu morali misliti.
Svakog jutra ih je u est budila Nasheova budilica. Prvo bi jedan za drugim obavili kupaonicu,
nakon ega bi otili u kuhinju i spravljali doru ak (Pozzi bi cijedio naran e, prio tost i kuhao
kavu, a Nashe pravio prena jaja s kobasicom). Murks bi se pojavio to no u sedam, pokucao na
vrata kamp-ku ice, pa bi zajedno otili na livadu da zapo nu novi radni dan.
Po zavretku jutarnjeg petosatnog bloka, vratili bi se u ku icu na ru ak (sat vremena koji
im se nije ra unao), a zatim nastavili s radom jo pet sati popodne. Zavravali su u to no est
trenutak u kojem su obojica uivala jer je nagovjetavao ugodu to je stvara vru i tu i pivo
popijeno u tiini dnevnog boravka. Nashe bi se zatim povukao u kuhinju da spremi ve eru, koja
se uglavnom sastojala od starih dobrih ameri kih jela (odrezaka, kotleta, pile eg variva, hrpe
krumpira i povr a, te pudinga ili sladoleda za desert), a kad bi se do sita najeli, Pozzi bi dao svoj
doprinos pospremanjem, nakon ega bi se Nashe izvalio na sofu u dnevnom boravku, sluao
glazbu, itao knjige, a mali bi na kuhinjskom stolu slagao pasijans. Katkad bi neto pri ali, a
katkad utili. Ponekad bi izali van i zaigrali neku vrstu koarke to ju je Pozzi izmislio:
ubacivanje kamen a u kantu za otpatke s udaljenosti od nekoliko metara. Jedanput ili dvaput,
kad je ve ernji zrak bio naro ito blag, sjeli su na stepenice kamp-ku ice i gledali zalazak sunca
iza ume.
Nashe nije bio ni izdaleka toliko nemiran koliko je mislio da e biti. Kad je jednom
prihvatio injenicu da auta vie nema, enja za povratkom na cestu smanjila se, ili gotovo
nestala, a lako a s kojom se prilagodio novim prilikama zbunjivala ga je. Nije mu bilo jasno kako
je mogao tako brzo sve ostaviti za sobom. Otkrio je, me utim, da voli raditi vani na otvorenom, a
utihnulost livade je nakon nekog vremena na njega po ela djelovati umiruju e, kao da su trava i
drve e doveli do promjene u njegovom metabolizmu. No, to ipak nije zna ilo da je bio posve
spokojan. U zraku se i dalje osje ala atmosfera sumnje i nepovjerenja, a Nashea je naro ito
iritirala preutna pretpostavka da se on i klinac ne e drati svojeg dijela nagodbe. Dali su rije ,
ak su i potpis stavili na ugovor, a sve je bilo ure eno kao da se o ekuje da e pokuati pobje i.
Ne samo da im nije bilo doputeno raditi strojevima, ve je sada i Murks svako jutro dolazio na
ledinu pjeice, to je bio dokaz da i dip smatraju odve opasnim iskuenjem ija je puka
prisutnost dovoljni izazov za pokuaj kra e. Iako su ve i takve mjere opreza same po sebi bile
lo znak, Nasheu i Pozziju se daleko zloslutnijom u inila i ana ograda koju su otkrili u sumrak
prvog punog radnog dana kad su nakon ve ere odlu ili po i u istraivanje umovitih predjela oko
livade. Odetali su najprije do ruba livade gdje su zatim poljskim putem, koji je izgledao netom

prokopan, zali u umu. S obje strane puta leala su posje ena stabla, a iz tragova guma utisnutih
u meku, ilovastu zemlju zaklju ili su da su onuda proli kamioni kojima je doveeno kamenje.
Nashe i Pozzi su nastavili hodati kroz umu, no prije no to e do i do auto-ceste koja je
obiljeavala sjevernu granicu imanja, zaustavila ih je ograda. Bila je dva i pol do tri metra visoka,
pri vrhu okrunjena prijete im klupkom bodljikave ice. Jedan je dio izgledao noviji od ostalog,
to je ukazivalo na to da je vjerojatno trebalo skinuti dio ice da bi se omogu io prolaz
kamionima. S tom iznimkom, svi ostali tragovi prolaska bili su uklonjeni. Produili su uz ogradu,
pitaju i se ho e li nai i na mjesto gdje se ograda prekida, no nakon sat i pol hoda, kada se ve
posve smra ilo, stigli su na mjesto s kojega su krenuli. U jednom su trenutku proli kamena vrata
na ulazu u imanje kroz koja su se provezli onaj dan kad su stigli, i to je bilo jedino mjesto gdje se
ograda prekidala. Flowerov i Stoneov posjed u potpunosti je bio opasan icom.
Trudili su se da sve okrenu na alu, govore i kako je bogataima ionako mjesto iza
reetaka, no to nije izbrisalo sje anje na ono to su vidjeli. O igledno podignuta da sprije i
ulazak, barijera je isto tako mogla posluiti da onemogu i izlazak s imanja. Ta je pretpostavka
sadravala itav niz zastrauju ih mogu nosti. Nashe se trudio da obuzda matu, ali tek kad je
osmog dana stiglo pismo od Donne uspio je prebroditi svoju bojazan. Pozzija je umirila injenica
da netko zna gdje se nalaze, dok je za Nashea najvanije bilo saznanje da je Murks odrao
obe anje. Pismo je bilo znak dobre volje, opipljiv dokaz da ih nitko ne pokuava nasamariti.
Tokom svih tih dana provedenih na ledini Pozzijevo ponaanje bilo je besprijekorno.
Izgleda da je donio odluku da e se drati uz Nashea, pa se nije tuio, to god da se od njega
trailo da uradi. Sate je odra ivao s ravnodunom spremno u, marljivo se la ao ku anskih
poslova, te se ak pretvarao da uiva u klasi noj glazbi koju je Nashe poslije ve ere uvijek
sluao. Nashe nije o ekivao da e mali biti tako susretljiv i bio mu je zahvalan na trudu. No, ruku
na srce, samo mu se vra alo ono to je uloio. Za Pozzija je one no i kada se igrala partija pokera
otiao do kraja, preko svake razumne granice, pa bez obzira to je usput i sam nastradao, stekao
je prijatelja. Taj je prijatelj ini se sada bio spreman za njega u initi sve, makar to zna ilo ivjeti
sljede ih pedeset dana na nekoj zaba enoj ledini i tucati kamen poput kakva zatvorenika
osu enog na teki rad.
Lojalnost, me utim, nije isto to i vjera. S Pozzijeve to ke gledita, itava situacija bila je
apsurdna; to to je odlu io pruiti podrku prijatelju nije zna ilo da Nashea smatra sasvim
prisebnim. Klinac mu je u stvari uga ao, pa kad je to uvidio, Nashe se pobrine da, koliko god je
mogao, svoja razmiljanja zadri za sebe. Dani su prolazili, i premda se gotovo ni na tren nisu
razdvajali, i dalje je utio o onome to ga je doista zaokupljalo o nastojanju da svoj ivot vrati
u kolosijek, o tome kako u zidu vidi priliku za iskupljenje u vlastitim o ima, kako je prihvatio
mukotrpni rad na ledini kao na in da plati za svoju nepromiljenost i samosaaljenje jer je
znao da bi mu, jednom kad bi po eo govoriti, na usta izlazile samo pogrene rije i, a Pozzija nije
htio dodatno uznemirivati. Valjalo ga je odravati u dobrom raspoloenju kako bi to bezbolnije
pregurao pedeset dana. Stoga je o onome to ih je zadesilo bilo najbolje govoriti na najop enitiji
na in, odnosno pri ati o dugu, ugovoru i odra enim satima, a usput izvaljivati duhovitosti i
ironi no slijegati ramenima. Nashea je to ponekad inilo jo osamljenijim, ali drugog rjeenja nije
vidio. Onog trenutka kad bi malome otvorio duu, sve bi krenulo po zlu. Bilo bi to kao put u
nepoznato u potrazi za neprilikama.
Pozzi se prema Nasheu nastavio uzorno ponaati, no s Murksom je bila druga pri a. Ni
dan ne bi proao a da ga mali nije izazivao, vrije ao ili verbalno napadao. U po etku je Nashe to
tuma io kao pomak na bolje, jer ako je mali bio u stanju povratiti svoju razularenost, mislio je, to
zna i da se dobro nosi s novonastalom situacijom. Uvrede mu je dijelio s takvim sarkazmom, s
takvim osmjesima i dobrohotnim kimanjem glave, da je Murks jedva bio svjestan da mu se

izruguje. Nashe, ina e ni sam osobito lud za Murksom, nije osu ivao Pozzija to si daje malo
oduka na ra un efa gradilita. No, kako je vrijeme prolazilo, osjetio je da mali pretjeruje, da ne
ispoljava samo uro eni mu prevratni ki duh, ve da reagira na vlastiti osje aj panike, na
zatomljeni strah i zbunjenost. Nashea je podsje ao na ivotinju koja, stjerana u kripac, eka
priliku da napadne na prvo to nai e. To neto uvijek je bio Murks, ali koliko god da je Pozzi bio
neugodan, koliko god se trsio da ga isprovocira, stari Calvin nije trzao. Bilo je u njemu ne eg
tako nepokolebljivog, tako temeljno zatvorenog i neduhovitog da Nashe nikada nije bio siguran
smije li im se on u sebi ili je jednostavno tup. Sve vrijeme iao je za svojim poslom, uvijek istim
sporim i predanim ritmom, niti je o sebi ikada rije rekao, niti Nashea ili Pozzija togod zapitao,
ne pokazavi nikada ni zrnce ljutnje, znatielje ili zadovoljstva. Svakog se jutra pojavljivao to no
u sedam, isporu ivao dan prije naru ene namirnice i potreptine, nakon ega bi se idu ih
jedanaest sati ponaao strogo poslovno. Iako je bilo teko znati to je doista mislio o zidu, rad je
nadgledao pomno, obra aju i panju na svaki detalj, vode i Nashea i Pozzija korak po korak kroz
faze gradnje, kao da zna o emu pri a. Ipak, drao se na odstojanju; nikada im nije pomogao niti
se na bilo koji na in uklju io u fizi ke poslove. Zadatak mu je bio nagledati gradnju zida, i tu je
ulogu igrao sa strogom i apsolutnom superiorno u nad ljudima koji su mu bili u nadlenosti.
Murks je odavao samodopadnost nekoga tko je zadovoljan svojim poloajem u hijerarhiji i, kao
to je to slu aj s ve inom narednika i niih vo a na ovome svijetu, njegova je odanost vrlo jasno
ila u smjeru onih koji su mu nare ivali.
Tako, primjerice, nikada nije ru ao s Nasheom i Pozzijem, a po zavretku radnog dana
nikada se ne bi zadrao da popri a. Posao se zavravao to no u est, pa tako i sva komunikacija.
Vidimo se sutra, de ki, rekao bi i odvukao se do ruba ume, gdje bi im u sekundi nestao iz
vida.

Trebalo im je devet dana da zavre pripremne radove. A kad su kona no po eli graditi
zid, ivot im se ponovo naglo promijenio. Nashe i Pozzi su otkrili da dignuti jedan blok od
trideset kila nije isto to i dignuti nakon njega drugi blok, nakon drugog tre i i tako redom.
Koliku god da su snagu osje ali pri dizanju prvog bloka, dok bi doli do drugog, dobar dio te
snage bio bi potroen, da bi im je za tre i, poslije dizanja drugog, ostalo jo manje. I tako je to
teklo. Svaki put kad su radili na zidu, Nashe i Pozzi bi se nali pred istom zagonetkom: svi su
blokovi bili identi ni, pa ipak, svaki je bio tei od onog prethodnog.
Jutro bi proveli tako to bi malim crvenim vagonom prevezli jednu hrpu kamenja, odloili
jedan po jedan blok uz rub rova, a zatim se vra ali po novi tovar. Poslijepodne su zidarskim
licama nanosili buku i paljivo slagali kamenje u zid. Teko je re i koji je od dva posla bio tei:
jutarnje dizanje i sputanje ili poslijepodnevno guranje i uglavljivanje. Premda im je prvi moda
oduzimao vie snage, u prenoenju blokova na tako veliku udaljenost krila se mala nagrada.
Murks im je, naime, dao uputu da po nu s udaljenog kraja rova, pa bi se svaki put, nakon
istovarivanja kamenja, po sljede u turu vra ali praznih ruku, to im je omogu avalo da do u do
daha. Drugi je posao bio manje tegoban, ali im nije pruao ni aska odmora. Istina, nakratko bi se
opustili dok su nanosili buku, no ti intervali nisu bili ni izdaleka tako dugi kao hod natrag po
livadi, osim toga, to se samih kamenih blokova ti e, vjerojatno ih je tee gurati nekoliko
centimetara nego dignuti sa zemlje i staviti u vagon. Kad se sve ostale okolnosti uzmu u obzir
injenica da su se jutrom obi no osje ali snanijim, da je popodne vru ina obi no bila ve a, da
im je ga enje raslo kako je dan odmicao vjerojatno im je dolazilo na isto. Kao do pola prazna i
do pola puna aa.
Kamenje su dovozili u vagonu-igra ki, onakvom istom kakav je Nashe kupio Julietti za

tre i ro endan. Kad ga je Murks dokoturao pred njih, obojica su prasnula u smijeh, misle i da je
posrijedi ala. Ne misli valjda ozbiljno? upita ga Nashe. Murks je, me utim, bio posve
ozbiljan, a vagon se na kraju pokazao vie nego prikladnim: njegova metalna konstrukcija mogla
je podnijeti teret, a gumeni su kota i bili dovoljno otporni da mogu izdrati vonju po humkama i
busenju. Pa ipak, to to su se uop e morali sluiti takvim predmetom bilo je apsurdno i Nashea je
ozloje ivao bizarni i infantilni dojam koji je stvar ostavljala na njega. Vagon koji su gurali nije
bio stvoren za ruke odraslog ovjeka. Spadao je u igraonicu, u trivijalni, nestvarni svijet djece, i
svaki put kad ga je vukao po livadi, stidio se pred samim sobom, i boljela ga je vlastita
bespomo nost.
Posao je odmicao sporo, napredak se jedva dao zamijetiti. Ako je jutro bilo uspjeno, do
rova bi prebacili dvadeset pet do trideset blokova, ali nikad vie od toga. Da je Pozzi bio malo
ja i, mogli su napredovati dvostruko bre, no klinac nije bio dorastao dizanju kamenih gromada.
Bio je isuvie sitne i krhke gra e, nesviknut na fizi ki rad. Kamen je mogao odignuti sa zemlje,
ali ga tako uspravljen i optere en nije bio u stanju nositi ni pedalj. im bi pokuao hodati, pod
teinom bi izgubio ravnoteu i nakon dva-tri koraka, teret bi mu stao kliziti iz ruku. Dvadeset
centimetara vii i tridesetak kila tei Nashe nije imao sli nih poteko a. No, budu i da ne bi bilo
pravi no da sav posao obavlja sam, na kraju su blokove dizali u dvoje. Nadalje, u vagon je bilo
mogu e ukrcati dva bloka (to bi ih ubrzalo otprilike za tre inu vremena), ali u Pozziju nije bilo
snage da vu e vie od pedeset kila. Trideset-trideset pet kila je vukao bez ve eg naprezanja, a
kako su se dogovorili da taj dio posla podijele tako to su se mijenjali u potezanju vagona
teret se uvijek sastojao od samo jednog kamena. Tako je, na kraju krajeva, moda i bilo najbolje.
Posao je ionako bio dovoljno iscrpljuju i i nije imalo smisla satirati se.
Malo pomalo, Nashe se uhodao. Prvih je nekoliko dana bilo najtee i rijetki su bili trenuci
kad se nije osje ao skrhan gotovo neizdrivom iscrpljeno u. Boljeli su ga mii i, u glavi mu se
mutilo, a tijelo je neprestance trailo sna. Omekali su ga mjeseci provedeni u sjedenju za
upravlja em, a prvih ga devet dana relativno lakog rada ni na koji na in nisu pripremili za silinu
napora to je uslijedio. Nashe je, me utim, jo uvijek bio mlad i dovoljno snaan da se oporavi od
dugog razdoblja neaktivnosti, te s vremenom primijeti da ga zamor hvata sve kasnije: dok mu je u
po etku jedno jutro rada bilo dovoljno da se dovede do granice izdrljivosti, sada bi poslijepodne
daleko odmaklo prije no to bi mu se to dogodilo. Naposljetku je uvidio da se vie ne mora sruiti
u krevet odmah poslije ve ere. Ponovo po e itati knjige, a sredinom drugog tjedna shvati da je
ono najgore prolo.
Za razliku od njega, Pozzi se, me utim, nije tako lako prilago avao. Prvih dana kopanja
rova jo je bio kako-tako raspoloen, no kad su preli na drugu fazu posla, njegova oja enost je
sve vie rasla. Premda je kamenje, nema sumnje, iz njega cijedilo vie nego iz Nashea, inilo se
da su njegova razdraljivost i mrzovolja prije posljedica osje aja moralne uvrije enosti negoli
fizi ke patnje. Posao je Pozziju bio upravo grozan, i kako se zahuktavao, sve mu se vie inilo
iglednim da je rtva neke strane nepravde, da su njegova prava naruena na neki monstruozan,
neopisiv na in. Stalno se vra ao na partiju pokera s Flowerom i Stoneom, dijelio i Nasheu naglas
opisivao karte izigrane one ve eri, nemo an da prihvati injenicu da je izgubio. Poslije desetog
dana ra a na zidu, bio je uvjeren da je bio prevaren, da su Flower i Stone ukrali novce jer su se
sluili ozna enim kartama ili nekim drugim nedoputenim trikom. Nashe se trudio da se dri
podalje od te teme, premda, dodue, nije bio posve siguran da je Pozzi u krivu. I samome mu je ta
mogu nost pala na pamet, no kako nije bilo dokaza u prilog optubi, izgledalo mu je besmislenim
da podrava klinca u njegovom uvjerenju. ak i da je mali u pravu, u initi se nije moglo ama ba
nita.
Pozzi je samo ekao priliku da stvari izvede na istac s Flowerom i Stoneom, no

milijarderi se nisu pojavljivali. Njihova odsutnost bila je neobjanjiva i, kako su dani prolazili,
Nashe joj se sve vie i udavao. Mislio je da e svaki dan dolaziti njukati oko livade. Zid je,
naposljetku, bio njihova ideja, te je bilo prirodno o ekivati da e ih zanimati kako posao
napreduje. No, tjedni su prolazili, a od njih ni traga ni glasa. Kad god bi Nashe upitao Murksa za
njih, Calvin bi slegnuo ranjenima, upro pogled u zemlju i rekao da imaju posla. to nije imalo
nikakva smisla. Nashe pokua o tome razgovarati s Pozzijem, no mali je tada ve kruio nekom
drugom putanjom i na njegovo je pitanje uvijek imao spremljen odgovor. "Zna i da su krivi,
rekao bi. "Pizde znaju da sam ih provalio i boje se ovdje pomoliti svoje njuke.
Jedne no i, Pozzi strusi poslije ve ere pet ili est piva i dobrano se napije. Spopadne ga
neko pogano raspoloenje, pa stade teturati po kamp-ku ici bulazne i o nanesenoj mu nepravdi.
"Sredit u ja ta govna, objavi. Natjerat u debelo krme da prizna. Potom, ne zastavi da
objasni to mu je na umu, zgrabi bateriju sa anka u kuhinji, otvori vrata i izleti u mrak. Nashe
sko i na noge i iza e za njim, vi i mu da se vrati. Skini mi se, vatrogasac, odvrati Pozzi,
mau i divlja ki baterijom po tratini. Ako seronje ne e do i da razgovaraju s nama, onda idemo
mi k njima."
Nashe uvidi da ga osim udarca nita ne moe zaustaviti. Mali je bio naliven, izvan
domaaja rije i, i svaki pokuaj prijateljskog uvjeravanja samo bi odmogao. Nashe, me utim,
nipoto nije elio udariti Pozzija. Pomisao da bi istukao pijanog klinca u beznadenoj situaciji
nije bila ba njegova ideja rjeenja, pa odlu i ne poduzeti nita nego mu se pridruiti i potruditi se
da ga dri podalje od bilo kakve guve.
Zajedno su se zaputili kroz umu, slijede i snop svjetlosti ru ne baterije. Bilo je skoro
jedanaest, nebo prekriveno oblacima, mjesec i zvijezde, ako ih je uop e bilo, zastrti. Nashe je
ekivao da e svaki as ugledati svjetlo ku e, no u tom je smjeru bilo mra no i nakon nekog
vremena vie nije bio siguran da e je ikada na i.
Pozzi je k tome neprestance posrtao preko kamenja i padao u grmlje, pa se put otegao i
itava ekspedicija kao da je po ela gubiti smisao. Najednom se, me utim, na oe na rubu tratine i
ku a se pomoli ispred njih. Iako se inilo isuvie rano da bi Flower i Stone ve polijegali, ni
jedan prozor nije bio osvijetljen. Pozzi do e do ulaznih vrata i pritisne zvonce, koje kao i prvi put
odvergla po etne taktove Beethovenove Pete simfonije. Mali promrsi sebi neto u bradu, ni upola
dobre volje kao onda, i pri eka da netko otvori vrata. Nita se ne dogodi, pa poslije petnaestakdvadeset sekundi pozvoni ponovo.
Izgleda da su ve eras izali, kaza Nashe.
Nisu, doma su, odvrati Pozzi. Kukavice, ne e da otvore.
No, ni nakon drugog zvonjenja svjetla se ne upalie, a vrata ostanu zatvorena.
Mislim da je vrijeme da odustanemo, pokua ponovo Nashe. Ako ho e, moemo se
vratiti sutra.
A gdje je slukinja? Ona bi valjda trebala biti unutra. Moemo njoj ostaviti poruku.
Moda ima tvrd san. Ili slobodnu ve er. Meni ovo sve skupa izgleda prili no mrtvo.
Pozzi razdraeno udari nogom o vrata, a zatim po ne na sav glas psovati. Umjesto da
pozvoni i tre i put, odmakne se par koraka od ulaza te se zadere prema jednom od prozora na
gornjem katu, iskaljuju i bijes na praznu ku u. Ej, Flower! grmio je. Je, tako je, krmsone, tebi
govorim. Ljigavac bijedni, eto ta si... Ti i tvoj kompi , oba ste ljigavci odvratni, platit ete mi za
ovo! Ovaj ratoborni izljev divlja kih i beskorisnih prijetnji trajao je neke tri do etiri minute i
kako je bivao sve ja i, tako je bivao sve jadniji, sve turobniji u svojoj o ajni koj kretavosti.
Nasheu se stegnulo srce od saaljenja nad klincem, ali nije mogao bogzna to u initi dok
Pozzijev bijes ne sagori sam od sebe. Stajao je postrance u mraku i gledao u no ne leptire kako se
roje oko upaljene baterije. Negdje u daljini zahu i sova, jednom, dvaput, pa utihne.

Hajde idemo, Jack, blago e Nashe. Idemo nazad u ku icu da se naspavamo.

No Pozzi jo nije zavrio. Prije no to e se uputiti natrag, sagne se, ugrabi aku ljunka i
hitne ga na ku u. Bio je to glup potez, usijana srdba dvanaestogodinjaka. ljunak se poput
sa me odbije o tvrdu povrinu zida i Nashe za u, poput daleke jeke, tanak zvon lomljavine stakla.
Ej, za ve eras je dosta, kaza. Mislim da smo s ovim zavrili.
Pozzi se okrenu i zaputi prema umi. upci, prokomentira sam za sebe. Cijelim
svijetom upravljaju upci.

Poslije te no i Nashe je znao da e morati bolje pripaziti na maloga. Pozzijeve unutarnje

rezerve bile su na izmaku, a jo nisu izdrali ni polovicu kazne. Ne uputaju i se ni u kakva
objanjenja, po ne raditi puno vie no to ga je zapadalo. Sam je dizao i vukao blokove dok bi se
Pozzi odmarao; inilo mu, naime, da e malo vie znoja s njegove strane pomo i da se stvari
odre pod kontrolom. Nije mu bilo do novih ispada i opijanja, niti se htio neprestance brinuti
ho e li mali puknuti ili ne e. Mogao se nositi s dodatnim radom, koji je, na kraju krajeva,
izgledao jednostavnijim rjeenjem nego pokuaj da Pozziju odri lekciju o dobrim stranama
strpljivosti. Sve e se zavriti za trideset dana, govorio je sam sebi, i ako nije u stanju izdrati do
kraja, kakav je on to ovjek?
Vie nije itao knjige poslije ve ere, ve je te sate provodio s Pozzijem. Ve eri su bile
opasno doba dana kad nije bilo pametno putati klinca da zamiljen sjedi sam u kuhinji i
pothranjuje roj ubila kih misli u glavi. Nashe je otada diskretno nastojao da Pozziju bude na
raspolaganju. Ako se malome kartalo, kartao bi zajedno s njim, ako je malome bilo do pi a,
otvorio bi bocu i slijedio ga au po au. Dokle god su razgovarali, nije bilo vano na koji e
na in ispuniti vrijeme. Nashe bi ponekad pri ao o godini koju je proveo na cesti, o velikim
poarima koje je gasio u Bostonu, zadravaju i se pritom, za Pozzijevo dobro, na najjezovitijim
detaljima, jer mu se inilo da bi mu pri e o iskuenjima drugih ljudi mogle pomo i da prestane
razmiljati o svojim nevoljama. Izgleda da je Nasheova strategija, barem neko vrijeme, davala
rezultata. Pozzi se primjetno smiri, a opake tirade o suo enju s Flowerom i Stoneom najednom
prestadoe. Me utim, nije prolo dugo a stare opsesije budu zamijenjene novima. Nashe je bez
poteko a izlazio na kraj s ve inom njih, kao naprimjer, enama i Pozzijevom rastu om
opsjednuto u idejom da uskoro mora nekoga poeviti, no bilo je i takvih koje se nisu mogle lako
ignorirati. Ne da je klinac bilo kome prijetio, ali doga alo mu se da svako toliko, usred
razgovora, izlane neto tako izoidno i sumanuto, da su njegove rije i bile dovoljne da se Nashe
uplai.
A sve je ilo ba kako sam planirao, re e mu Pozzi jedne ve eri. Sje a se da je tako
bilo, Jim? Glatko kako samo poeljeti moe. Taman sam bio utrostru io na polog, spremao se
da ih potpuno razvalim. upci su bili gotovi. Bilo je samo pitanje vremena kad e se prestati
trzati, to no sam im njuio kraj. Uvijek ekam da mi se javi taj osje aj. Kao da u meni klikne
neki prekida i cijelo mi tijelo po ne brujati. Kad god dobijem taj osje aj, znam da mogu
odahnuti i uklju iti automatskog pilota do kraja. Prati li ti ovo to ti pri am, Jim? Sve do te no i,
taj me osje aj nije prevario, niti jedan jedini put.
Za sve postoji prvi put, odgovori Nashe, koji jo uvijek nije bio siguran kamo mali
smjera.
Moda. Me utim, teko je vjerovati da je to ono to se nama dogodilo. Jednom kad ti se
sre a nasmijei, nema te sile koja e je zaustaviti. To ti je kao da svaka stvar na ovom svijetu
najednom do e na svoje mjesto. A ti, kao da si izaao iz svog tijela i do kraja ve eri samo sjedi i
sa strane promatra sebe kako radi uda. Jer itava stvar zapravo vie nema nikakve veze s

tobom. Izmakla ti je kontroli i dokle god o njoj previe ne razmilja, ne moe pogrijeiti.
Jack, priznajem da je neko vrijeme sve izgledalo dobro. A onda su se stvari preokrenule.
Kolo sre e, protiv kojeg ne moe nita. To ti je kao kad udara u bejzbolu ima stopostotni
prolaz, ali na kraju devetog kruga promai zadnji udarac, i to u trenutku kad na svakoj bazi ima
igra a. Njegova mom ad izgubi, za to on moda snosi odgovornost, no to jo uvijek ne zna i da
je imao lo dan.
Ne slua me. Ja ti govorim da u takvoj situaciji jednostavno nema teorije da promaim.
U tom trenutku lopta mi izgleda kao lubenica. Samo moram zakora iti na poziciju udara a, ekati
da mi je baca nabaci i onda je mlatnuti u nebranjeni prostor, i moj udarac dobiva utakmicu.
"Dobro, poslao si je ravno u nebranjeni prostor. Ali istovremeno, njihov centar leti ko
sumanut, lopta samo to nije prola mimo njega, me utim on ska e i grabi je vrhom rukavice.
Nevjerojatno hvatanje, jedno od najboljih ikad vi enih. No, vi svejedno gubite, zar ne, i nikako
ne moe optuiti udara a da nije dao sve od sebe. To je sve to ti ja pokuavam re i, Jack. Dao si
sve od sebe, a mi smo ipak izgubili. Ima i puno gorih stvari na svijetu. Ovo nije neto oko ega
bismo vie trebali razbijati glavu.
Ma da, ali ti jo uvijek ne shva a o emu ja pri am. Kao da me ne uje.
"Meni to zvu i prili no jednostavno. Dobar dio no i izgledalo je da emo pobijediti.
Me utim, onda je neto polo po zlu, pa nismo.
Upravo tako. Neto je polo po zlu. A ta ti misli ta je to bilo?
"Nemam pojma, mali. Ti mi reci ta.
"Ti. Ti si prekinuo ritam i nakon toga je sve krenulo naopako.
"Ako se dobro sje am, ti si kartao. Ja sam samo sjedio i gledao.
Da, ali si bio dio igre. Iz sata u sat sjedio si tik iza mene i puhao mi za vrat. U po etku mi
je tvoja blizina odvla ila panju, no poslije sam se navikao i shvatio da postoji razlog zato si tu.
Da mi udie ivot, stari! Svaki put kad bih osjetio tvoj dah, sre a mi je kapala na prste. Sve je
bilo savreno. Bili smo u taktu, svi su se kota i uredno okretali, milina, ovje e, prava milina...
I onda si ti morao ustati i iza i!
Da zadovoljim prirodnu potrebu. ta si o ekivao, da piam u ga e?
Okej, dobro, ide u WC. Cool, nema problema... Ali koliko to traje? Tri minute? Pet
minuta? Naravno da mora piat. Ali zaboga, Jim, pa tebe nije bilo itav jebeni sat!
Bio sam iscrpljen. Morao sam prile i i ubiti oko.
Da, samo to ti nisi ubio oko. Ti si se popeo na kat i otiao njukati po Gradu Svijeta one
ispaljene budale. Koju pi ku materinu ti je trebala takva jedna glupost? Ja sjedim dolje, ekam da
se vrati i malo pomalo gubim koncentraciju. Gdje li je? Ne prestajem se pitati ta ti se moglo
dogoditi. Kola kre u nizbrdo, sad vie ne dobivam tako esto. I tada, ba u trenutku kad stvari
postaju ozbiljne, tebi pada na pamet da ukrade komadi makete. Ne mogu vjerovati kakvu si
greku napravio. Bez trunke stila, Jim, isti amaterizam. U initi tako neto do e ti ko grijeh,
povreda nekog temeljnog prava. Sve smo bili fino uskladili. Doli do one to ke kada treba
zasvirati glazba, a ti ode gore i polupa sve instrumente. Umijeao si se u rad kozmosa,
prijatelju. Kad to ovjek jednom uradi, treba da plati odre enu cijenu. I meni je ao to je moram
pla ati zajedno s tobom.
Po inje zvu ati kao Flower, Jack. Tip dobije na lotu i odmah pomisli da je boji
izabranik.
Ne pri am ti ja o Bogu. Bog nema s tim nikakve veze.
To je samo druga rije za istu stvar. Ti eli vjerovati da u svemu postoji neka skrivena
svrha. Nastoji sebe uvjeriti da se sve na svijetu doga a s nekim razlogom. Meni je svejedno
kako e ti to nazvati Bog, sre a ili sklad radi se o jednom te istom sranju pomo u kojeg se

zatvaraju o i pred injenicama i izbjegava suo avanje sa stvarima kakve one doista jesu.
E moj Nashe, ti misli da si pametan, a veze nema ni o emu.
To no je, nemam. Ali nema ni ti, Jack. Mi smo par neznalica, ti i ja, dvije budale koje
su se uplele tamo gdje im nije mjesto i sada pokuavaju sravniti ra un. Ako nita ne zeznemo, za
dvadeset i sedam dana izlazimo odavde. Ne kaem da se ludo provodimo, ali moda emo iz
svega neto i nau iti.
Nisi smio to u initi, Jim. Samo ti to ho u re i. U trenutku kad si ukrao ovje uljke, stvari
su izmakle kontroli.
Na rubu strpljenja, Nashe duboko uzdahne, ustane sa stolice i iz depa izvu e figurice
Flowera i Stonea. Zatim pri e do mjesta gdje je Pozzi sjedio i mahne mu figuricama pred o ima.
Dobro pogledaj, kae, i reci mi to vidi.
Isuse, frkne Pozzi. Zato se ti sad ho e s time poigravati?
Samo ti dobro pogledaj, nastavi Nashe otro. Hajde, Jack, i reci mi to drim u ruci.
Pozzi se zagleda u Nashea s povrije enim izrazom u o ima, a onda ga s oklijevanjem
poslua. Flowera i Stonea, kaza.
Flowera i Stonea? Ja sam mislio da su Flower i Stone neto ve i od ovih ovdje. Pogledaj,
Jack, ova dvojica nisu ve a od pedlja.
"Okej, to nisu pravi Flower i Stone. To je, kako bi se reklo, replika.
Komad drva, je li tako? Bezvezni komadi drva. Slae se, Jack?
Ako ti tako kae.
Pa ipak vjeruje da je ovaj drveni otpad ja i od tebe, zar ne? Ti misli da on ima neku
snagu, da smo zbog njega izgubili sav svoj novac.
Ja to nisam rekao. Samo sam htio re i da ga nisi trebao otkinuti. U nekoj drugoj prilici,
moda, ali ne kada igramo poker.
Ali on je sad ovdje. I svaki put kad ga pogleda, malo se uplai, je l' da? Kao da baca
zle ini na tebe.
Tako nekako.
I to ho e da u inim s ovima ovdje? Da ih vratim? Bi li se tada bolje osje ao?
Sad je prekasno. teta je u injena.
Sve se dade popraviti, mali. Kao dobar katolik, ti bi to trebao znati. Sve se bolesti daju
izlije iti pravim lijekom.
Ne pratim te vie. Nemam pojma o emu pri a.
Samo paljivo promatraj. Za nekoliko minuta, tvojim e mukama do i kraj.
Nashe bez rije i ode u kuhinju, odakle se vrati s plehom za kola e, kutijom ibica i
novinama. Pleh poloi na pod, Pozziju pred noge. Zatim klekne i postavi figurice Flowera i
Stonea u sredinu pleha. Otkine komad novina, razdere ga u nekoliko vrpci koje zguva u loptice,
a loptice paljivo razmjesti oko drvenog kipi a u plehu. Zastane na asak kako bi pogledao
Pozziju u o i, a kad ovaj ne re e nita, nastavi i kresne ibicu. Plamenom dodirne jednu po jednu
papirnatu lopticu, a kad su sve kona no gorjele, vatra zahvati i drvene figurice, pri emu uvis
sukne svijetli plamen, pucketaju i od boje koja se topila. Drvo je iznutra bilo meko i porozno,
nije se moglo othrvati plamenu. Flower i Stone prvo pocrne, a zatim se stadoe smanjivati, dok
im je vatra izjedala tijela. Nije prola ni minuta, a ovje uljci nestadoe.
Nashe pokaza na pepeo na dnu pleha i re e: Jesi vidio? Tu nema ni ega. Kad jednom
otkrije arobnu formulu, nijedna prepreka nije nepremostiva.
Mali kona no digne pogled s poda i pogleda Nashea: Ti si totalno otkinuo, veli.
Nadam se da ti je to jasno.
Ako jesam, zna i da nas je dvojica, prijatelju. Barem vie ne e morati patiti sam. I na

tome treba biti zahvalan, zar ne? Pratim te u stopu, Jack. U svaku prokletu stopu, sve do kraja
ovog prokletog puta.

Sredinom etvrtog tjedna vrijeme se po ne mijenjati. Toplo vlano nebo uzmakne pred
svjeinom rane jeseni, pa su jutrom esto ili na posao u demperima. Nestadoe insekti, svi oni
rojevi muica i komaraca to su ih tako dugo salijetali, a kad je li e u umi stalo mijenjati boju u
nijanse ute, naran aste i crvene, bilo je teko ne osje ati se ipak malo bolje. Kia je, istina, znala
biti neugodna, ali i nju im je bilo lake podnositi nego vru inu, te su obi no ne obaziru i se na
kapi nastavljali s radom. Dobili su gumene kabanice i kape za bejzbol, to ih je u razumnoj mjeri
titilo od pljuskova. Vano je bilo ne posustati, odraditi deset sati svaki dan i zgotoviti posao u
ugovorenom roku. Do sada nisu uzeli ni trenutak slobodnog vremena, te nisu bili spremni
dozvoliti da ih omete nekoliko kapi kie. Zanimljivo je da je, to se toga ti e, Pozzi bio uporniji
od Nashea. No, to je bilo zato to mu je vie nego Nasheu bilo stalo da zavre, pa je ak i za
najolujnijih, najsumornijih dana grabio na posao bez pogovora. Kao da je to je vrijeme bilo gore,
on bio veseliji jer je vani s njima morao biti i Murks, a Pozzija nita nije moglo obradovati
koliko slika smrknutog, krivonogog nadzornika to upara en u utu kinu odje u satima stoji pod
crnim kiobranom dok mu izme tonu sve dublje u blato. Oboavao je gledati starog momka
kako se zlopati bila je to svojevrsna utjeha, sitna naplata za svu patnju koju je sam morao
iskusiti.
Kia je ipak stvarala probleme. Jednoga dana krajem rujna, obruila se tako estoko da im
je unitila gotovo tre inu iskopanog jarka. Do tada su naslagali sedam stotina kamenih blokova te
su ra unali da bi za nekih desetak-dvanaest dana mogli zavriti donji red. Preko no i se,
me utim, digla snana oluja i zalila ledinu obilnom, vjetrom noenom kiom, pa kad su sljede eg
jutra doli na posao, otkrili su da je jo nepokriveni dio jarka desetak centimetara ispunjen
vodom. Ne samo da nije bilo mogu e nastaviti sa slaganjem kamenja dok se jarak ne isui, ve je
propao i sav onaj mukotrpni i pedantni rad na ravnanju dna. Temelji zida pretvorili su se u
muljevitu mreu poto a i blatnih humki. Idu a tri dana proveli su u dovla enju blokova i ujutro
i poslijepodne, nastoje i ispuniti vrijeme kako su znali i umjeli, a kad je vo a najzad isparila,
ostavili su se na neko vrijeme kamenja i iznova dali na ravnanje dna jarka. I tu je stvar izme u
Pozzija i Murksa kona no eksplodirala. Calvin se najednom ponovo uklju io u posao, no umjesto
da stoji sa strane i promatra ih sa sigurne razdaljine (to mu je bio obi aj), sada se neprestance
vrzmao oko njih, dosa uju i im kao u beskona nim primjedbama i uputama, kako bi bio siguran
da e popravci biti korektno izvedeni. Pozzi se dobro drao prvo prijepodne, ali kad im se Murks
nastavio mijeati u posao i poslijepodne, Nashe primijeti da malome poputa strpljenje. Nakon tri
ili etiri sata napokon prasne.
E pa dobro, pametnjakovi u, ispali Pozzi odbacivi lopatu i zagleda se u Murksa s
ga enjem, kad si ve takav stru njak za ove stvari, zato ih onda sam ne uradi?
ito zate en, Murks na trenutak ostade bez rije i. Zato to to nije moj posao, prozbori
kona no tihim glasom. Na vama je, momci, da ga odradite. Ja sam ovdje samo da pazim da
neto ne zabrljate.
Ma je li... klinac ga nije putao. A to si se ti tako uzoholio, tikvane? Kako to da je
tebe dopalo da visi tu s rukama u depovima dok mi oteemo jaja na ovoj gomili govana? Ha?
Ajde, gospon prostak, da ujem... Daj mi jedan dobar razlog.
"Vrlo jednostavno, odvrati Murks, bezuspjeno se trude i da prikrije osmijeh koji mu je
zatitrao na usnama. Zato to vi kartate, a ja ne.
Kriv je bio osmijeh, barem je Nashe imao takav osje aj. Murksovim licem pre e jo i

izraz pun dubokog i istinskog prezira, a ve trenutak kasnije Pozzi je nasrtao na njega stisnutih
pesnica. Jedan je udarac zasigurno pogodio cilj, jer dok je Nashe uspio otrgnuti malog, iz ugla
Cal vinovih usnica ve je kapala krv. Kipte i od neiskaljene srdbe, Pozzi se jo gotovo minutu
divlja ki propinjao u Nasheovim rukama, no ovaj ga je drao svom snagom i mali se kona no
smiri. Murks se u me uvremenu udaljio nekoliko metara i maramicom je lagano dodirivao
posjekotinu. Nema veze, oglasi se najzad. Derite ne moe izdrati pritisak, i to je sve. Neki to
mogu, neki ne. Re i u vam samo jednu stvar: ovo da se vie nije ponovilo. Idu i put ne u biti
fin. Pogleda na sat, pa nastavi: Mislim da emo danas zavriti ranije.
Skoro e pet, nema smisla ponovo po injati s ovako usijanim glavama. Potom se,
odmahnuvi im na uobi ajeni na in, zaputi preko livade i nestane u umi.
Nashe je morao odati priznanje Murksovoj mo i samokontrole. Ve ina mukaraca bi
uzvratila nakon onakvog nasrtaja, no Calvin ni ruku nije podigao da se obrani. Moda je bilo
izvjesne arogancije u njegovom dranju kao da je Pozziju htio dati do znanja da mu, ma
koliko se trudio, ne moe nauditi no injenica je da se incident zavrio za uju e brzo. S
obzirom na to to se moglo dogoditi, pravo je udo da nije u injena puno ve a teta. Izgleda da je
ak i Pozzi toga bio svjestan, pa iako je te ve eri klinac obazrivo izbjegavao razgovor na tu temu,
Nasheu je bilo jasno da mu je neugodno, ali i drago to je bio na vrijeme sprije en.
Nije bilo razloga da o ekuju bilo kakve posljedice. Me utim, u sedam sati idu eg jutra,
Murks se na vratima kamp-ku ice pojavi s pitoljem. Policijska tridesetosmica, visila je zataknuta
u konate korice s Murksovog opasa a s municijom. Nashe opazi da iz redenika nedostaje est
metaka, to je bio gotovo pouzdan dokaz da je oruje napunjeno. injenica da je do toga dolo,
bila je sama po sebi lo znak, no jo je gore, pomisli, to to se Calvin ponaa kao da se nita nije
promijenilo. Pitolj ni rije ju nije spomenuo, i njegova utnja na kraju zabrine Nashea vie nego
samo oruje. Ona je zna ila da Murks smatra kako ga ima pravo nositi, tovie, da je to pravo
imao od samog po etka. O slobodi, dakle, nikad nije ni bilo govora. Ugovori, rukovanja, dobra
volja sve to nije imalo nikakva zna aja. Nashe i Pozzi su sve vrijeme radili pod prijetnjom
sile, a Murks ih je putao na miru samo zato to su se oni u jednom trenutku opredijelili za
suradnju. Gun ati i prigovarati je izgleda bilo dozvoljeno, ali jednom kad je njihovo
nezadovoljstvo prelo verbalne okvire, bio je vie nego spreman protiv njih poduzeti drasti ne,
zastrauju e mjere. A s obzirom na to kako su stvari postavljene jo u po etku, nije bilo sumnje
da je postupao u skladu s naredbama Flowera i Stonea.
Pa ipak, nije se inilo osobito vjerojatnim da Murks doista planira i upotrijebiti oruje.
Njegova je funkcija bila simboli ke naravi; to to ga je nosio pred njima trebalo je biti dovoljno
da shvate kako stvari stoje. Dokle god ga ne budu izazivali, Calvin e samo paradirati uokolo s
pitoljem oko pasa, izigravaju i erifa iz kakvog idiotskog westerna. Kad se sve zbroji, Nashe je
imao osje aj da jedinu pravu opasnost predstavlja Pozzi. Njegovo je ponaanje postalo tako
nepredvidivo da je bilo teko znati ho e li ovaj as u initi neto nerazumno ili ne. Me utim, na
kraju se ispostavilo da ne e i Nashe je morao priznati da ga je u po etku potcijenio. Pozzi je sve
vrijeme o ekivao nevolje, pa kad je tog jutra ugledao pitolj, nije se toliko iznenadio koliko
potvrdio svoje crne slutnje. Iznenadio se Nashe, koji je sam sebe zavarao lanim i itavanjem
injenica, dok je Pozzi oduvijek znao sa ime su se uhvatili u kotac. Shvatio je to jo prvog dana
na ledini i dublji smisao te spoznaje nasmrt ga je preplaio. Sad kada je sve izalo na vidjelo, kao
da mu je pao kamen sa srca. Na kraju krajeva, pitolj ionako nije mijenjao situaciju u kojoj se
naao. Samo je potvrdio da je bio u pravu.
ta je, stari, obrati se Murksu dok su sva trojica zajedno grabili ledinom, izgleda da si
kona no stavio karte na stol.
Karte? zbunjeno e Murks. Rekao sam ti ju er da ne kartam.

Takozvana stilska figura, nasmijei se ljubazno Pozzi. Mislim na tu smijenu palicu

to ti visi oko pasa.
A to... potapa Murks korice pitolja. Ma da, pomislio sam, eto, kako mi nije ba
pametno riskirati.
Nisi ti sav svoj, mali. ovjek nikad ne zna ta ti ovaj as moe pasti na pamet.
Ovo mi ipak na neki na in suava mogu nosti, zar ne? nastavi Pozzi. "Ho u re i, ta tu
stvar ica moe ozbiljno utjecati na ovjekovu mogu nost izraavanja. Ugroziti njegovo ustavno
pravo na slobodu govora, ako me razumije..."
Momak, ne mora mi tu sad pametovati, odvrati Murks. Znam je ta pie u Ustavu.
Naravno da zna. Zato mi i jesi tako drag, Calvine. Bistar si ti tip, isti talenat. Nitko ti
ne moe prodati foru.
Ko to sam rekao ju er, ja sam uvijek spreman pustiti ovjeka na miru. Ali samo
jedanput. Nakon toga valja poduzeti odgovaraju e korake.
Kao na primjer, staviti karte na stol.
Zovi ti to kako te volja.
Lijepo je kad se stvari izvedu na istac, to je sve. Zapravo mi je drago to si danas stavio
opasa za sve ane prilike. Sad i moj prijatelj Jim ima jasniju sliku o tome to je i kako je.
"O tome se i radi", objasni Murks, potapavi ponovo pitolj. S ovom se stvar icom dade
izotriti slika, zar ne?
S popravkom rova zavrili su u podne toga dana, nakon ega se posao nastavio
uobi ajenim tokom. S izuzetkom pitolja (kojeg je Murks od sada nosio svaki dan), vanjske
okolnosti njihova ivota nisu se osobito promijenile. Nashe je ak imao dojam da su se po ele
kretati nabolje. Kao prvo, prestala je kia, a vlane i hladne dane, koji su ih ukopali na vie od
tjedan dana, zamijenilo je razdoblje prekrasnog jesenskog vremena: nebo je bilo jasno i blistavo,
zemlja tvrda pod nogama, tiina prekidana samo pucketanjem li a to bi ga tu i tamo zakovitlao
vjetar. A i Pozzijevo se stanje naizgled popravilo, pa Nasheu vie nije bilo tako naporno biti s
njim. Pitolj je bio svojevrsna prekretnica, nakon koje je uspio povratiti dobar dio svoje
poletnosti i duha. Prestao je drati nesuvisle govore, uspijevao svladavati bijes, a svijet kao da ga
je ponovo po eo zabavljati. Bio je to napredak u pravom smislu rije i, pri emu se nije smjelo
zanemariti i napredovanje po kalendaru, to je moda imalo ve i zna aj od svega ostalog. Otkako
su zali u listopad, odjednom se po eo nazirati kraj. Sama ta spoznaja bila je dovoljna da im
probudi nadu, tra ak optimizma kojeg donedavno nije bilo. injenicu da im je ostalo jo esnaest
dana ni pitolj nije mogao promijeniti. Sve dok nastavljaju s radom, rad e im donijeti slobodu.
Osmi listopada poloie tisu iti kamen, zavrivi tako donji red vie od tjedan dana ranije.
Bez obzira na sve, Nashe nije mogao odoljeti osje aju ispunjenosti koji ga je obuzeo. Ostavljaju
za sobom neki trag; napravili su neto to e ostati iza njih i gdje god se jednog dana zatekli, dio
tog zida uvijek e im pripadati. ak je i Pozzi izgledao sretnim zbog toga; kada je i zadnji kameni
blok kona no zacementiran, odmakne se par koraka unatrag i re e Nasheu: E ovje e, daj snimi
ta smo ti i ja upravo napravili! Zatim posve neo ekivano sko i na poslagano kamenje i stade
hodati gore-dolje po zidu s rairenim rukama poput plesa a na uetu. Nashe se razgali kad ga
vidje da tako reagira i, dok je gledao njegovu sitnu pojavu kako se na prstima udaljuje niz zid,
imitiraju i pokrete akrobate na visoko razapetoj ici (kao da je u vrlo opasnoj situaciji, kao da e
svaki as pasti s velike visine), neto ga najednom stegne u grlu i on osjeti kako mu naviru suze.
LJ to mu pri e Murks i veli: Mali skot izgleda prili no ponosan na sebe, ha?"
Ima i zato, odvrati Nashe. Naporno je radio."
Pa, nije bilo lako, to ti priznajem. Ali eto, sad se vidi i rezultat. Zid se izgleda kona no
po inje dizati."

Malo pomalo, kamen po kamen.

Tako i treba. Kamen po kamen.
Morat ete po eti traiti nove radnike. Ako smo Jack i ja dobro izra unali, mi bi trebali
oti i esnaestoga.
Znam. Na neki na in je teta. Ho u re i, taman vas je krenulo, navikli se...
ta se tu moe, Calvine.
Da, znam. Ali ako vam se ne ukae nikakav bolji posao, moete razmisliti o tome da se
vratite na ovaj. Znam da ti sada zvu i suludo, ali svejedno razmislite.
Da razmislimo? odjekne iz Nashea, koji nije znao bi li se nasmijao ili zaplakao.
To zapravo i nije tako lo posao, nastavi Murks. Barem je sav tu pred tobom. Poloi
kamen i neto se dogodi. Poloi sljede i, opet se neto dogodi. Nema tu nikakve tajne. Gleda
zid kako raste i nakon nekog vremena po ne se dobro osje ati. Za razliku od koenja trave ili
cijepanja drva. I to je posao, znam, ali nema nekog ve eg smisla. A kad radi na ovakvom zidu,
uvijek ima neto za pokazati.
Da, vjerojatno ima svoje svijetle trenutke, odgovori Nashe, poneto zbunjen Murksovim
skretanjem u filozofske vode, ali, vjerovao ili ne, ima puno poslova koje bih radije radio.
Kako vas volja. Ne zaboravite da nam je ostalo jo devet redova. Kad biste izdrali do
kraja, lijepe biste novce mogli zaraditi.
Imat u to na umu. Ali, na tvom mjestu, Calvine, ne bih ba na to ra unao.

7
Postojao je, me utim, jedan problem. Bio je tu zapravo od samog po etka, visio im kao
sitna to kica negdje u podsvijesti, ali je sada, kako je do esnaestog ostalo svega tjedan dana,
po eo poprimati takve razmjere da je zasjenjivao sve drugo. esnaestog je trebao biti otpla en
dug, ime se oni samo vra aju na nulu. Iako e moda i biti slobodni, tako er e biti vorc, a
koliko ih daleko sloboda uop e moe odvesti ne budu li imali novaca? Ni kartu za autobus ne e
mo i platiti. Onog trena kada budu izali odavde, pretvorit e se u skitnice, u par lutalica koji bez
prebijene pare trai put kroz tamu.
Na nekoliko minuta se inilo da bi ih mogla spasiti Nasheova kreditna kartica, no kad ju
je Nashe izvadio iz lisnice i pokazao Pozziju, mali ustanovi da je istekla krajem rujna. Padne im
na pamet da napiu nekome pismo i zamole za kakav zajam, ali mogli su se sjetiti jedino
Pozzijeve majke i Nasheove sestre, to ni jednome nije osobito odgovaralo. Nije bilo vrijedno
tolike neugodnosti, zaklju ie, osim toga, ionako je vjerojatno prekasno. Dok poalju pismo i
dobiju odgovor, esnaesti e biti iza njih.
Nashe zatim Pozziju prenese razgovor koji je s Murksom vodio to poslijepodne.
Mogu nost je bila zastrauju a (u jednom se trenutku inilo da e mali zaplakati), no na kraju su
se ipak pomirili s idejom da e trebati ostati jo neko vrijeme. Zid je bio jedini mogu i izbor. Ne
budu li namaknuli neto gotovine za sebe, po izlasku e samo biti u jo ve oj nevolji, s kojom se
ni jedan ni drugi nisu osje ali spremnim suo iti. Bili su odve i iscrpljeni i potreseni da bi se
izloili takvom riziku. Jo dan ili dva rada trebalo bi biti dovoljno, tjeili su se, jo samo par
stotina dolara po glavi da mogu krenuti s mrtve to ke. Na kraju moda i ne e biti tako loe.
Barem e raditi za sebe, to je cijeloj pri i davalo drugi ton. Tako su makar govorili no to su
u tom trenutku i mogli re i jedan drugome? Iza njih je bila skoro boca burbona, i svako
zadravanje na istini stvari bi samo u inilo gorima no to su bile.
Sljede eg su jutra razgovarali s Calvinom kako bi se uvjerili da je njegova ponuda bila
ozbiljna. On tu ne vidi nikakav problem, kako re e, dodavi da je tu mogu nost jo sino
spomenuo Floweru i Stoneu, koji nisu imali nita protiv. Ako ele nastaviti s radom i nakon
otplate duga, Nashe i Pozzi slobodni su to u initi. Mogu dobiti istih deset dolara po satu koje su i
do sada zara ivali, a ponuda e trajati sve dok se zid ne zavri. Rije je o samo dva-tri ekstra
dana, re e Nashe. Naravno, razumijem, odvrati Murks. elite prije nego odete utediti neto
da vam se na e pri ruci. Znao sam da ete prije ili kasnije prihvatiti moj na in razmiljanja.
Nema to veze s tim, odgovori Nashe. Ostajemo zato to moramo, ne zato to elimo.
Svejedno, zaklju i Murks, do e mu na isto, je l' tako? Vama treba novaca, a ovaj tu
posao je prilika da zaradite.
Nashe zausti da mu odgovori, ali Pozzi ga pretekne: Ne ostajemo ako dogovor nije na
papiru. S preciznim uvjetima, sve crno na bijelo...
Da napravimo neto kao dodatak ugovoru, kae Murks. Je l' na to misli?
"E ba na to, odgovori Pozzi. Dodatak ugovoru. Ako ga ne dobijemo, kupimo se odavde
esnaestoga.
Zvu i poteno, izjavi Murks, o ito sve zadovoljniji samim sobom. Ali nema mjesta
zabrinutosti, sve je ve sre eno. Zatim redom otkop a drukere svoje plave pernate jakne,
desnom rukom posegne u unutarnji dep, iz kojeg izvu e dva svinuta lista papira. Pro itajte to
tu pie pa mi recite to mislite.
Jedan je list bio original, a drugi kopija nove klauzule, koja se sastojala od jednostavno

sro enog stavka u kojem se navode uvjeti rada nakon otplate duga. Flower i Stone su ve
potpisali oba primjerka i, koliko su Nashe i Pozzi mogli vidjeti, sve je bilo u redu. Upravo to je
bilo udno. Odluku su donijeli tek sino , a ve im je pred o ima bio njezin rezultat, sro en turim
pravni kim jezikom. Kako je to bilo mogu e? Kao da su im Flower i Stone mogli itati misli, kao
da su znali to e Nashe i Pozzi u initi jo prije njih samih. Nashea odjednom obuzme paranoidna
sumnja da je kamp-ku ica ozvu ena. Pomisao je bila odvratna, no drugog objanjenja izgleda nije
bilo. to ako su u zidovima instalirani prisluni ure aji? Floweru i Stoneu u tom je slu aju bilo
lako uti njihove razgovore mogli su uhvatili svaku rije koju su on i klinac izgovorili
proteklih est tjedana. Moda je to bila njihova mala no na zabava, pomisli. Uklju e radio i
sluaju Sat vremena s Jimom i Jackom, zabava za cijelu obitelj, zagarantirane salve smijeha...
Ti si nevjerojatno siguran u sebe, Calvine, zar ne? primijeti.
Zdrav razum, to je sve, odgovori Murks. Bilo je samo pitanje vremena kad ete mi
do i s time. Drugog puta nije bilo. Pa neto mislim, to se ne bih pripremio i gazdama rekao da
sastave ugovor. Nije potrajalo vie od minute.
Potpisali su tako oba primjerka dodatka na ugovor i posao je bio sklopljen. Pro e jo
jedan dan. Kada su sutradan sjeli za stol da ve eraju, Pozzi izjavi da bi, ako se njega pita,
esnaestog nave er trebali slaviti. Bez obzira to tada jo ne e oti i, nekako je red da na poseban
na in obiljee taj dan. Trebali bi malo zabrijati, kae, napraviti tulum u proslavu dolaska nove
ere. Nashe pomisli da govori o kola u ili boci ampanjca, ali Pozziju je na umu bilo neto daleko
raskonije. Ne, stade mu objanjavati. Mislim da stvarno zaruimo. Jastog, kavijar, kui, sve
kako treba. Naravno, i da dovedemo enske. Nema zabave bez komada.
Nashe se morao nasmijati njegovom entuzijazmu. A koje bi to enske bile, Jack? upita.
Jedina enska koju sam vidio u blizini je Louise, a ona mi nekako ne izgleda tvoj tip. ak i da je
pozovemo, sumnjam da bi dola.
Ma ne, govorim ti o pravim enama. Prostitutkama. O so nim komadima, kui.
Komadima koje moemo poeviti.
A gdje e na i te so ne komade? Hodaju tu po umi?
Dovest emo ih. Atlantic City nije daleko odavde. Ta selendra vrvi od enskog mesa.
Ima pice na prodaju na svakom uglu.
Krasno. A zato misli da bi Flower i Stone na to pristali?
"Pa rekli su da moemo dobiti sve to poelimo, je li tako?
"Jedno je hrana, Jack. Knjiga, asopis, pa ak i boca-dvije burbona. Ne ini ti se da si s
ovim malo pretjerao?
Kad se kae sve, to zna i sve. Osim toga, ne kodi pitati.
Naravno, pitaj ti to god ho e. Samo se nemoj iznenaditi kad ti se Calvin bude nasmijao
u lice.
"Sutra u ga pitati im do e.
A ti pitaj... Ali trai samo jednu ensku, okej? Stari nije ba siguran da je oran za toliko
slavlje.
E bogme, de ko jest. Koliko je vremena prolo, samo to mi nije eksplodirao.
Suprotno Nasheovim predvi anjima, Murks se idu eg jutra malome nije nasmijao u lice,
premda je pogled pun zbunjenosti i nelagode to mu je preao preko lica vrijedio koliko i smijeh,
moda jo i vie. Calvin se ponovo, kao i prethodnog dana, pripremio za njihova pitanja, no ovaj
put bio je zate en, jedva da je shvatio o emu klinac govori. Nakon drugog ili tre eg pokuaja
kona no ga je razumio, to ga je, me utim, samo jo vie smelo. "Misli kurvu?" upita. Je li na
to misli? Ho e da ti mi dovedemo kurvu?
Murks nije imao ovlasti da postupi po tako nesvakidanjem zahtjevu, ali obe a da e ga

prenijeti gazdama jo istu ve er. Kad se sljede eg jutra vratio s odgovorom, Pozziju je, na op e
iznena enje, priop io da e stvar biti sre ena, te da e esnaestoga imati ensku. Takav je bio
dogovor, veli. "Moete dobiti sve to poelite. Nisu bili ba oduevljeni, ali dogovor je dogovor,
tako su rekli i to je to. Ako mene pitate, mislim da su se ovaj put ba isprsili. Fini su to momci,
kad ta dvojica jednom dadu rije , slomit e se da je odre.
Nasheu se to nita nije svi alo. Flower i Stone nisu bili ljudi takvog kova koji bi bacali
novac na zabave drugih, pa ga je injenica da su udovoljili Pozzijevu zahtjevu trenutno nagnala
na oprez. Za njihovo dobro, mislio je, bolje bi bilo da odmah nastave s radom i izvuku se odavde
to je mogu e bre i neprimjetnije. Drugi red blokova pokazao se manje tekim od prvog, a posao
je napredovao sigurnim tempom, moda sigurnijim nego ikad do tada. Zid je sada bio vii, pa
nisu morali nebrojeno puta kleknuti i saviti le a dok blok ne bi sjeo na pravo mjesto. Potreban je
bio jedan jedini, promiljeni pokret, te su, svladavi finese novog ritma, u inak pove ali na ak
etrdeset kamenih blokova dnevno. Najjednostavnije bi bilo istrajati tako do kraja. Klinac se,
me utim, zainta io da ho e slavlje, a kako je sad sre eno i da do e djevojka, Nashe je znao da
nema na ina da ga sprije i. togod rekao, zvu alo bi kao da mu pokuava pokvariti veselje, to
mu nije bilo ni na kraj pameti. Mali je zasluio da malo prolumpa, pa ak i ako e se izgnjaviti
vie no to je bilo vrijedno, Nashe je osje ao moralnu obvezu da mu se pridrui u igri.
Idu ih nekoliko ve eri, preuzevi ulogu ugostitelja-dobavlja a, zavaljen u dnevnom
boravku s olovkom u ruci, pravio je spisak poslova i pomagao Pozziju u razradi detalja proslave.
Valjalo je donijeti itav niz odluka, a Nashe je bio vrst u nakani da klincu bude udovoljeno u
svakom pogledu. Treba li ve era po eti s koktelom od ra a ili francuskom juhom od luka?
Ho e li glavno jelo biti odrezak ili jastog ili i jedno i drugo? Koliko boca ampanjca da naru e?
Da li da djevojka bude na ve eri ili da njih dvojica jedu sami a nju da dovedu prije deserta? Je li
potrebna kakva dekoracija i, ako jest, koju boju balona da izaberu? Gotov su spisak petnaestog
ujutro predali Murksu, koji se iste ve eri iznimno ponovo pojavio na ledini da im izru i robu. Bio
je to prvi put da je doao dipom. Nashe se zapita nije li to ohrabruju i znak, koji je govorio da
im je sloboda blizu. S druge pak strane, prisutnost vozila nije morala zna iti nita. Vre ica je bilo
puno i moda se dovezao dipom naprosto zato to nije mogao sve nositi u rukama. Jer, ako im se
sloboda doista toliko pribliila, zato bi Murks i dalje hodao naokolo s pitoljem?
Zadnjeg dana poloili su etrdeset sedam blokova, ime je za pet blokova potu en
prethodni rekord. Za takav im je uspjeh bio potreban ogroman napor, no obojica su eljela
zavriti u velikom stilu, pa su radili kao da su tu zato da neto dokau, ne usporavaju i ritam ni na
tren, prevr i kamenje sa sigurno u koja je grani ila s prezirom, kao da je jedino vano
pokazati da nisu poraeni, ve da iz cijele prljave pri e izlaze kao pobjednici. Kad im je to no u
est Murks doviknuo da stanu, spustili su alat, a hladan jesenski zrak jo ih je pekao u plu ima.
Po elo se ranije smrkavati; pogledavi prema nebu, Nashe vidje da im je nad glavama ve
zano ilo.
Na nekoliko trenutaka osjeti se posve oamu eno, ne znaju i to da misli. Pozzi mu pri e,
lupi ga po le ima brbljaju i od uzbu enja, ali Nasheov mozak ostade za uju e prazan, kao da
nije bio u stanju pojmiti zna aj onoga to je Nashe uradio. Vratio sam se na nulu, re e napokon
samom sebi, shvativi odjednom da se upravo zavrilo itavo jedno razdoblje njegova ivota.
Nisu posrijedi bili samo zid i ledina, ve sve ono to ga je ovdje dovelo, cijela sumanuta pri a od
protekle dvije godine: Therese, novac, automobil, sve... Ponovo je na nuli, a svega toga vie
nema. Jer ak je i najsitnija nula bila velika rupa nitavila, krug dovoljno velik da sadrava cijeli
svijet.

Djevojku je iz Atlantic Cityja trebala dovesti limuzina. Iako im je Murks rekao da je

mogu o ekivati oko osam, bilo je skoro devet kad se najzad pojavila na vratima kamp-ku ice.
Njih dvojica su do tad ve dokraj ili jednu bocu ampanjca, a Nashe se upravo motao po kuhinji
oko lonca za jastoge, ekaju i po tre i ili etvrti put te ve eri da voda uzavre. Tri jastoga u kadi
jedva su jo pokazivala znakove ivota, ali budu i da je Pozzi na kraju ipak odlu io da i djevojka
bude na ve eri (Ostavit emo bolji dojam.), nije bilo druge nego ekati dok se ne pojavi. Ni
jedan od njih nije navikao na ampanjac, pa im je brzo udario u glavu, tako da su u trenutku kad
je zabava trebala po eti obojica ve bili pripiti.
Djevojka im se predstavi kao Tiffany. Nije joj moglo biti vie od osamnaest-devetnaest
godina. Bila je jedna od onih bljedunjavih, mravih plavua sa sputenim ramenima i upalim
grudima, a okolo je teturala na visokim, iljatim potpeticama kao da pokuava hodati u
klizaljkama. Nashe zapazi malu, ve poutjelu masnicu na lijevom bedru, debele naslage minke,
te otunu mini suknju to je joj otkrivala tanke, bezobli ne noge. Lice mu se u ini gotovo
ljepukastim, no usprkos dje jem, napu enom izrazu, na njemu je bilo neke pohabanosti,
sumornosti koja je izbijala kroz osmjehe i prividnu veselost s kojom se drala. Mladost joj nije
bila od velike pomo i. Pogled joj je bio odve tvrd i cini an, a o i odavale izgled nekoga tko je
previe vidio.
Mali uz prasak otvori jo jednu bocu ampanjca i svi troje sjedoe da popiju aperitiv,
Pozzi i djevojka na sofu, a Nashe na stolicu, malo podalje od njih.
Onda, momci, kakav je dogovor? upita djevojka, otpijaju i sitnim gutljajima
ampanjac. Ho emo u troje, ili ete jedan po jedan?
"Ja sam samo kuhar, odgovori Nashe, zate en tolikom izravno u. "Kad ve era bude
gotova, moja se zabava zavrava.
Stari Jeeves uda radi u kuhinji, nadoveza se Pozzi. Ali eto, boji se dama. To je
jednostavno tako, dame ga ine nervoznim...
Da, da... otpuhne djevojka i pogleda Nashea hladnim okom stru njaka. ta je, frajeru,
ve eras nismo u filmu?
Ma ne, nije to, objasni Nashe. U zaostatku sam s lektirom. Pokuavam nau iti neki
novi recept s vrlo kompliciranim sastojcima.
Pa dobro. Uvijek se moe predomisliti, re e djevojka. Onaj debeli je za ovo istresao
prili nu lovu, pa sam mislila da u vas eviti obojicu. Meni je svejedno. Za toliku bi lovu
poevila psa da moram.
Razumijem, uzvrati Nashe. Ali, siguran sam da e ionako imati pune ruke posla s
Jackom. Kad taj jednom krene, pretvori se u zvijer.
Tako je, mala, re e Pozzi i zgrabivi je za bedro, privu e djevojku k sebi za poljubac.
Nezasitnog sam apetita.
Sve je ukazivalo na to da e ve era biti otuna i nevesela, no Pozzijevo dobro
raspoloenje pretvorilo ju je u neto posve druga ije u vedar i nezaboravan kovitlac pijanog
smijeha i ljuski jastoga to su vrcale na sve strane. Mali je te ve eri bio pravi uragan, ni Nashe ni
djevojka nisu mogli odoljeti njegovom veselju i mahnitoj energiji kojom nije prestajao natapati
prostoriju oko sebe. inilo se kao da je u svakom trenutku to no znao to treba re i djevojci,
kako joj laskati, zadirkivati je i nasmijavati, i Nashe je u udu gledao kako ona polako poputa
pred naletima njegova arma, kako joj izraz lica biva sve blai, a o i sjajnije. Sam nikada nije
imao takav dar za ene, pa je s rastu im osje ajem divljenja i zavisti promatrao Pozzija na djelu.
Izgleda da je stvar u tome da se sa svakim postupa jednako, pomisli, da se tunoj i neprivla noj
prostitutki pokloni ista panja i njenost kao eni svojih snova. Za tako neto Nashe je oduvijek
bio sam sebi kompliciran, odvie zatvoren i ozbiljan. Klinac ga je oduevljavao jer je tjerao

djevojku da se smije od srca, jer je toliko volio ivot u tom trenutku da je bio u stanju iz nje
izvu i ono malo ivota to je u njoj ostalo.
Najzabavnija to ka programa dogodila se negdje usred ve ere kad je Pozzi odjednom
po eo govoriti o njihovom poslu. On i Nashe su arhitekti, stade objanjavati, prije par tjedana
stigli su iz Pennsylvanije kako bi nadgledali izgradnju dvorca koji su sami projektirali. Ina e,
njihova ua specijalnost je takozvana historijska reverberacija, a kako vrlo malo ljudi moe
platiti njihov rad, na kraju uvijek zavre kod ekscentri nih milijardera. Ne znam to ti je debeli
iz ku e ispri ao o nama, pojasni, ali togod da ti je rekao moe odmah zaboraviti. Tip se voli
aliti i prije bi se popisao u ga e na javnom mjestu nego ti dao iskren odgovor na bilo koje
pitanje. Na ledinu svaki dan dolazi ekipa od trideset i est radnika, to zidara to tesara, dok on i
Jim ive na samom gradilitu jer im je to obi aj. Atmosfera je vrlo bitna; posao, naime, uvijek
ispadne bolje ako ive ivotom koji je tema projekta za koji su unajmljeni. Projekt na kojem
trenuta no rade vrsta je medijevalne reverberacije, stoga su neko vrijeme prisiljeni ivjeti kao
redovnici. Sljede i posao vodi ih u Texas, gdje ih je jedan naftni magnat angairao da mu sagrade
repliku Buckinghamske pala e u vrtu, to moe zvu ati jednostavno, me utim, ako se ima na
umu injenica da svaki kameni blok valja unaprijed obiljeiti, odmah e joj biti jasno o kakvom
je sloenom pothvatu rije . Kad se blokovi ne bi posloili to nim redoslijedom, itava bi se
konstrukcija naprosto uruila. Neka zamisli, naprimjer, to bi zna ilo izgraditi Brooklynski most
u San Joseu u Kaliforniji. E pa to su ba prole godine zavrili za jednog tipa. Ili recimo,
projektirati Eiffelov toranj u originalnoj veli ini iznad obiteljske ku e na ran u u predgra u New
Jerseya. I to im je ulo u stru nu biografiju. Naravno, ve im je toliko puta dolo da stave klju u
bravu i odsele svaki u svoj elitni apartman na West Palm Beachu, ali, jebi ga, posao je isuvie
zanimljiv da bi se njime prestali baviti, osim toga, imaju i u vidu broj ameri kih milijardera
kojima je elja ivjeti u europskim dvorcima, jednostavno ih nemaju srca sve odbiti.
Sve vrijeme dok je Pozzi vezao bez kraja i konca praskale su ljuture jastoga i utao
ampanjac. Ustavi da raspremi stol, Nashe se spotakne o nogu stolice i dvije-tri zdjele padnu mu
iz ruku. Su e se razbije uz veliki prasak i zveket, a kako je u jednoj zdjeli ostalo istopljenog
maslaca, nered na linoleumu pretvori se u svinjac. Tiffany pokua ustati da pomogne Nasheu
po istiti pod, me utim, osim to joj hodanje ina e nije bilo ja a strana, ilama su joj sada
mrmorili mjehuri i ampanjca, pa se na inivi jedva dva-tri koraka, u napadu smijeha, stropota
Pozziju u krilo. Ili ju je moda Pozzi zgrabio prije no to mu je uspjela uma i (Nashe naime vie
nije bio u stanju pratiti takve nijanse); bilo kako bilo, u trenutku kad se Nashe uspravio s
krhotinama posuda u ruci, dvoje mladih sjedili su na istoj stolici, isprepleteni u strastvenom
poljupcu. Pozzi po ne trljati djevoj inu dojku, a ve idu eg trenutka Tiffany posegnu za
nabreklinom u njegovim hla ama. Ne dozvolivi da se stvari dalje zakompliciraju, Nashe se, ne
znaju i to bi drugo, nakalja i najavi da je vrijeme za desert.
Premda je kola koji su naru ili bio jedna od onih obi nih okoladnih torti kakve se na u
u zamrziva ima velikih samoposluivanja, Nashe ga iznese s dunom pompom i ugla eno u
dvorskog upravitelja koji e upravo poloiti krunu na glavu kraljice. Najednom, posve
neo ekivano, za uje vlastiti glas kako, u ast sve anoga trenutka, po inje pjevati jednu crkvenu
pjesmu iz djetinjstva. Bio je to Jeruzalem, s rije ima Williama Blakea, i premda je prolo vie
od dvadeset godina otkako ju je zadnji put pjevao, svi su mu stihovi navirali u sje anje, kotrljali
se iz njegovih usta kao da je posljednja dva mjeseca proveo pripremaju i se za ovaj as. I dok je
tako sluao rije i koje je pjevao, plameno zlato, duhovna borba i tamnih avoljih vodenica,
odjednom shvati bol i ljepotu koje su skrivale, pa ih otpjeva kao da iz sebe izbacuje svu udnju,
tugu i radost to su se u njemu kupile od prvog dana na ledini. Melodija je bila prili no teka, no
osim par pogrenih nota u uvodnom dijelu, glas ga nije iznevjerio. Pjevao je kako je uvijek sanjao

da pjeva, a na in na koji su ga Pozzi i djevojka pogledali i zapanjeni izraz na njihovim licima

kada su shvatili da glas dolazi iz njegovih usta, govorio mu je da se ne vara. Sasluali su ga do
kraja u tiini, a kad je sjeo i preko stola im uputio zbunjeni smjeak, oboje stadoe pljeskati, ne
zaustavivi se sve dok kona no nije pristao da ponovo ustane i nakloni se.
Kad su uz kola i pri e o djetinjstvu ispili i zadnju bocu ampanjca, Nashe vidje da je
vrijeme da se povu e. Nije elio biti malome na smetnji, a kako je sva hrana bila pojedena, vie
nije imao nikakve izlike da ostane. Ovaj put djevojka mu nije rekla da jo jednom razmisli, samo
ga snano zagrli i re e mu kako se nada da e jednog dana ponovo naletjeti jedno na drugu.
Pomisli kako je to lijepo od nje, pa joj kae to isto, te namignuvi klincu otetura u krevet.
Me utim, nije bilo lako leati sam u mraku i sluati njihov smijeh i bacakanje po sobi.
Pokuavao je ne zamiljati to se ondje doga a, no to mu je uspijevalo jedino ako je mislio na
Fionu, to je bilo jo gore. Na svu sre u, bio je odvie pijan da o i jo dugo dri otvorenima. I
prije no to ga je uspjelo spopasti istinsko samosaaljenje, svijet oko njega zamre.

Plan je bio da im idu i dan bude slobodan. inilo im se posve normalnim da se nakon
sedam tjedana neprekidnog rada malo odmore, pa su, dijelom zato, a dijelom zbog mamurluka s
kojim su morali ra unati nakon cjelono nog lumperaja, s Murksom nekoliko dana unaprijed
dogovorili da jedan dan predahnu. Nashe se probudio neto iza deset s glavoboljom koja mu je
udarala u sljepoo nice i uputio se pod tu. Usput baci pogled u Pozzijevu sobu i vidi da mali jo
spava, sam u krevetu, rairenih ruku. Pod mlazom vode ostane dobrih est-sedam minuta, zatim
se omotan ru nikom oko struka vrati u dnevni boravak. Na kau u je leao crni ipkasti grudnjak,
ali djevojke nije bilo. Soba je izgledala kao da je u njoj zano ila vojska na plja kakom pohodu;
na podu je vladao kaos ispranjenih boca, prevrnutih pepeljara, zgaenih korijandola i
smeuranih balona. Oprezno se probijaju i kroz kr, Nashe ode u kuhinju i skuha kavu.
Sjedne za stol i pue i cigarete koje je djevojka ostavila popije tri alice kave. Kad se
osjetio dovoljno budnim da se ponovo pokrene, ustane i po ne istiti kamp-ku icu, rade i to je
mogu e tie kako ne bi probudio klinca. Prvo se posveti dnevnom boravku, metodi ki sklanjaju i
sme e po kategorijama (pepeo, baloni, razbijene ae), potom pre e na kuhinju, gdje po isti
ostatke hrane s tanjura, baci ljuture jastoga, te na kraju opere su e. Trebalo mu je dva sata da
ku icu dovede u red. Pozzi je sve vrijeme spavao, ni uanj se nije uo iz njegove sobe. Nakon
to je zavrio s i enjem, Nashe napravi sendvi sa unkom i sirom, skuha svjee kave, te na
prstima ode u svoju sobu po jednu od knjiga koje jo nije pro itao, Na zajedni ki prijatelj
Charlesa Dickensa. Zatim pojede sendvi , popije jo alicu kave, pa iznese vani jednu stolicu iz
kuhinje i postavi je tako da noge moe dignuti na stepenice na ulazu u kamp-ku icu. Dan je bio
neobi no topao i sun an za sredinu listopada i dok je tako sjedio s knjigom u krilu, zapalivi
jednu od cigara koje su naru ili za proslavu, Nashe se odjednom osjeti tako spokojnim, tako
duboko pomirenim sa sobom da odlu i ne otvoriti knjigu dok ne popui cigaru.
Sjedio je tako skoro dvadeset minuta kad za u korake po sagu suhog li a u umi. Ustane
sa stolice, okrene se u smjeru zvuka i ugleda Murksa kako se, u plavoj jakni i opasan pitoljem,
pomalja iz gustia i hoda prema njemu. Nashe se ve bio dovoljno navikao na oruje da ga nije ni
primijetio, iznenadilo ga je, me utim, to vidi Murksa, pa se, budu i da toga dana nikakav rad
nije bio predvi en, pitao to moe zna iti ovaj neo ekivani posjet. Prvih su nekoliko minuta
razgovarali nevezano, to o proslavi, to o toplom vremenu. Murks mu re e da je ofer odvezao
djevojku u pola est, a budu i da je klinac unutra jo u dubokom snu, prokomentira, to mora da je
bila burna no . Da, veli Nashe, mali nije bio razo aran, sve je ispalo kako treba.
Nakon toga uslijedi duga pauza; sljede ih petnaestak, dvadeset sekundi Murks je gledao u

zemlju, razgr i sitno busenje vrkom cipele. Bojim se da imam loe vijesti za vas, procijedi
napokon, ne usu uju i se pogledati Nashea u o i.
Znam, re e Nashe. Ina e danas ne bi dolazio ovamo."
Strano mi je ao", nastavi Murks, vade i iz depa zape enu omotnicu koju zatim
prui Nasheu. I mene je nekako zbunilo kad su mi rekli, ali ta ja znam, valjda je to u okviru
njihovih prava. Ovisi s koje strane gleda.
Ugledavi omotnicu, Nasheu padne na pamet da bi moglo biti pismo od Donne. Tko bi se
drugi sjetio da mi pie, pomisli, i u tom ga trenutku naglo preplavi osje aj mu nine i srama.
Zaboravio je Juliettin ro endan. Dvanaesti je doao i proao prije pet dana a da on to uop e nije
primijetio.
Pogleda zatim omotnicu bolje i vidje da na njoj ne pie nita. Pismo od Donne nije moglo
sti i bez marke, kae samom sebi, a kad napokon otvori omotnicu, unutra na e jedan list papira s
dva stupca uredno otkucanih rije i i brojki iznad kojih se ko io naslov: Pozzi i Nashe trokovi.
ta je sad pak ovo?"
Ra un koji su napravili gazde, odgovori Murks. Plus i minus, obra un onoga to ste
zaradili i to ste potroili.
Prou ivi paljivije papir, Nashe vidje da je upravo to posrijedi obra un trokova
pedantan knjigovodstveni uradak koji je, ako nita drugo, dokazivao da Flower nije zaboravio
svoju staru profesiju otkad su se prije sedam godina obogatili. Zarada je bila navedena u lijevom
stupcu, a ra un se bez ikakvih za koljica i razlika to no poklapao s Nasheovim i Pozzijevim:
1.000 sati rada po 10 dolara sat = 10.000 dolara. Me utim, na desnoj je strani stajao i stupac s
trokovima popis raznih iznosa koji je predstavljao pravi inventorni list svega to im se
dogodilo u proteklih pedeset dana:

Hrana
$1.628,41
Pivo, alkohol
217,36
Knjige, novine, asopisi 72,15
Duhan
87,48
Radio
59,86
Razbijeni prozor
66,50
Razonoda (16. 10.)
900,00
Hostesa
$400
Vozilo
$500
Razno
41,14
Ukupno
$3.072,90

Je li ovo neka ala? upita Nashe.

Bojim se da nije", odgovori Murks.
Ali ovoje sve trebalo biti uklju eno!
I ja sam mislio da jest. Ali, eto, izgleda da smo se prevarili.
Kako to misli prevarili? Sklopili smo ugovor, rukovali se... To ti je poznato koliko i
meni.
Moda i jest tako, ali ako pogleda ugovor, vidjet e da se u njemu ne spominje hrana.
Stan, da. Radna odje a, tako er. Ali nigdje ne stoji hrana.
Ovo je prljavo i odvratno, Calvine. Nadam se da ti je to jasno.

Mene se tu nita ne pita. Gazde su prema meni uvijek bili poteni, nikada se nisam imao
zato tuiti. Oni valjda na to gledaju kao na posao, to zna i da radite da biste zaradili, a kako
ete potroiti novce, to je vaa stvar. Tako je i sa mnom. Daju mi pla u i stan, ali hranu kupujem
sam. Meni to odgovara. Od deset ljudi koji rade, sigurno ih devet nije takve sre e. Moraju sve
sami platiti. Ne samo hranu, nego i stanovanje. Tako je u cijelom svijetu.
Ali ovo su posebne okolnosti.
Pa moda i nisu tako posebne. Ako malo bolje razmisli, moe biti sretan to vam nisu
naplatili stan i reije.
Nashe opazi da mu se cigara ugasila. Gledao je u nju neko vrijeme ne vide i je, a zatim je
baci na zemlju i zgazi.
Mislim da je vrijeme da odem do ku e i porazgovaram s tvojim efovima."
Sad vie ne moe", kaza Murks. Otili su.
Otili? O emu ti pri a?"
Tako je, otili su. Otputovali za Pariz, to jest za Francusku, prije otprilike tri sata, vra aju
se tek poslije Boi a.
Ne mogu vjerovati da su se tek tako pokupili, ni ne pogledavi to je sa zidom. Ne
razumijem.
Ne brini, vidjeli su oni zid. Doveo sam ih ovdje rano jutros dok ste vi jo spavali. U inilo
im se da dobro napreduje. Rekli su odli an posao, samo tako nastavite. Bili su presretni.
Jebem im... i njih i njihov prokleti zid, pukne Nashe.
Nema se smisla ljutiti, prijatelju. To ti je jo samo dva-tri tjedna. Ako pritedite na
zabavama i sli nim stvarima, dok trepnete bit ete vani.
Tri tjedna od danas bit e ve jedanaesti mjesec.
Tako je. Ajde, Nashe, tvrd si ti orah, izdrat e.
Ho u, izdrat u. Ali ta u s Jackom? Kad on vidi ovaj papir, slomit e ga.
Deset minuta nakon to se Nashe vratio u kamp-ku icu, probudi se Pozzi. Nashe mu
onako ra upanom i nate enih o iju nije imao srca odmah priop iti vijesti, pa je sljede ih pola
sata u razgovoru sudjelovao nesuvislim i besmislenim primjedbama, sluaju i Pozzijeve detaljne
opise svega onoga to su on i djevojka jedan drugome radili kad je Nashe otiao spavati.
Izgledalo mu je da bi bio grijeh pokvariti malome zadovoljstvo pri anja pri e, no kad je prola
pristojna koli ina vremena, Nashe najzad promijeni temu i izvu e omotnicu koju mu je dao
Murks.
Jack, ovako stoje stvari, otpo ne, ne davi malome dovoljno vremena ni da pogleda
papir do kraja. Izigrali su nas i sad smo u govnima. Mislili smo da smo kvit, ali ovako kako su
oni to zamislili, ispada da im jo uvijek dugujemo tri tisu e. Hrana, asopisi, ak i jebeni prozor
koji smo im razbili sve su nam naplatili. Da ne govorim o uspaljenoj gospo ici i oferu, to se
vjerojatno moglo pretpostaviti. Jednostavno smo uzeli zdravo za gotovo da je sve to predvi eno
ugovorom, u kojem, me utim, o tome nema spomena. Dobro. Pogrijeili smo. Pitanje je to emo
sad. to se mene ti e, ti komotno moe van. Svoje si odradio i od sada je ovo moj problem. A ja
u ti pomo i da se izvu e odavde. Iskopat emo rupu ispod ograde i kad se smra i, ti e ispuzati
kroz rupu i put pod noge.
A to e biti s tobom? upita Pozzi.
Ja u ostati i dovriti posao.
Nema govora. Ispuzat e zajedno sa mnom.
Ne ovaj put, Jack. Ne mogu.
Ma kako ne moe? Boji se rupa, je 1' to? U rupi ivi ve dva mjeseca ili moda
nisi primijetio?

Obe ao sam sebi da u izdrati do kraja. Ne traim da me razumije, ali jednostavno

nemam namjeru bjeati. Previe sam se u ivotu nabjeao i ne elim vie tako ivjeti. Ako se
iuljam odavde prije no to dug bude otpla en, ne u sebi mo i pogledati u o i."
Posljednje Custerovo iskuenje.
Tako je. Po onoj staroj, 'uti i plivaj dalje'.
Pogrena je to bitka, Jime. Samo e protra iti vrijeme, ispizdit e se ni za ta. Ako su ti
te tri tisu e toliko bitne, zato im ne poalje ek? Njima je svejedno kako e dobiti novac, a
dobit e ga puno prije ako ve eras ode sa mnom. Ako ho e, podijelit u s tobom tu lovu, jebi
ga. U Philadelphiji znam tipa koji nas sutra nave er moe ubaciti u igru. Samo trebamo nekoga
ustopirati i imat emo lovu u depu za manje od etrdeset osam sati. Stvar je jednostavna. Novac
im poaljemo preporu eno i pri a je gotova.
Flower i Stone nisu ovdje. Jutros su otputovali za Pariz.
Isuse, pa kako moe biti tako tvrdoglav?! Koga boli kurac gdje su oni!
ao mi je, de ko. Nema vie kockanja. Moe me nagovarati dok ti ne ponestane daha,
ali ja ne idem.
Samom e ti trebati duplo vie vremena, budalo. Je li ti to uop e palo na pamet?
Zara ivat e deset dolara na sat, ne dvadeset. Teglit e kamenje do Boi a. "Znam. Ne
zaboravi mi poslati estitku, Jack, to je sve to traim. Obi no me u to doba godine uhvati
sentimentalno raspoloenje.
Prepucavali su se tako jo tri etvrt sata, iznose i svaki svoje argumente, sve dok Pozzi
kona no nije lupio akom o stol i izaao iz kuhinje. Bio je toliko bijesan na Nashea da sljede a tri
sata nije htio s njim razgovarati. Zatvorio se u svoju sobu, odbijaju i iza i van. U etiri sata
Nashe pri e vratima sobe i obavijesti ga da ide kopati rupu. Pozzi ne odgovori, no kratko nakon
to je obukao jaknu i izaao iz kamp-ku ice, Nashe opet za uje lupu vrata, a trenutak kasnije mali
je ve tr karao ledinom ne bi li ga sustigao. Nashe ga pri eka, pa zajedno utke odoe do upe s
alatom, ne usu uju i se ni jedan ni drugi ponovo otvarati raspravu.
Neto sam mislio... re e Pozzi, dok su stajali pred zakra unatim vratima upe. emu
ovaj cirkus s bjeanjem? Zar ne bi bilo jednostavnije da naprosto odemo do Calvina i da mu
kaemo da ja idem? Sve dok si ti tu da ispotuje dogovor, ne vidim u emu je razlika.
Ja u ti re i u emu, odgovori Nashe, dignuvi sa zemlje kamen, kojim zatim stade tu i
po vratima da razbije lokot. Ne vjerujem mu. Calvin nije tako glup kao to izgleda i on zna da
tvoje ime stoji u ugovoru. Budu i da Flowera i Stonea nema, re i e da on nije ovlaten da unosi
bilo kakve izmjene i da se nita ne moe u initi prije no to se oni vrate. To je njegov deurni
odgovor, je li tako? De ki, ja sam ovdje samo zaposlen i radim ono to mi gazde kau. Ali on
dobro zna to se ovdje zbiva, on je u igri od samog po etka. Ina e Flower i Stone ne bi tek tako
digli sidro i ostavili njega da sam deura. On se pravi da je na naoj strani, a zapravo pripada
njima i boli ga kurac za nas. im mu kaemo dati eli oti i, skuit e da se sprema pobje i. To
je sljede i korak, je li tako? A ja ga ne bi ni na koji na in unaprijed upozoravao. Tko zna to nam
je nakon toga u stanju smjestiti!
I tako provale u upu, uzmu dvije lopate i upute se iskr enom stazom kroz umu. Put do
ograde bio je dui no to im se od zadnjeg puta inilo i kad su po eli kopati, ve je padao mrak.
Zemlja je bila tvrda, a temelji ograde poloeni dosta duboko, tako da bi obojica zastenjala svaki
put kad bi im lopata udarila o tlo. Pravo ispred sebe mogli su vidjeti cestu, kojom je u pola sata
koliko su ondje proveli, prolo samo jedno vozilo, neki stari karavan u kojemu su bili mukarac,
ena i dje ak. Dje ak im mahnu i za eno ih isprati pogledom iz jure eg automobila, ali mu ni
Nashe ni Pozzi ne odmahnu. Nastavie kopati u tiini, a kad su kona no iskopali rupu koja je bilo
dovoljno velika da se Pozzi kroz nju provu e, ruke su ih boljele od iscrpljenosti. Zatim se,

odbacivi lopate zapute natrag u kamp-ku icu. U trenutku kad su prelazili ledinu, zarumenjeno
nebo jo je tinjalo na tankom jesenskom sumraku.
Posljednju zajedni ku ve eru pojeli su kao stranci. Nisu vie znali to re i jedan drugome,
svi pokuaji da se zapo ne kakav razgovor bili su nespretni, povremeno ak zbunjuju i. Premda
se Pozzijev odlazak toliko pribliio da ni o emu drugome nisu mogli misliti, ni jedan ni drugi o
tome nisu eljeli razgovarati, pa su zaklju ani svaki u svoju utnju razmiljali kako e se stvari
dalje odvijati bez prisutnosti onog drugog. Nije imalo nikakva smisla preputati se uspomenama,
prisje ati se dobrih starih vremena provedenih zajedno, jer dobrih starih vremena jednostavno
nije bilo, a budu nost je bila tako neizvjesna da je izgledala poput bezobli no prisutne sjenke
koju ni jedan nije imao elje izbliza promotriti. Tek nakon to su ustali od stola i po eli
pospremati posu e, napetost se ponovo preto ila u rije i. Pala je no i odjednom je dolo vrijeme
za zadnje pripreme i opratanje. Razmijenili su adrese i telefonske brojeve, obe ali da e ostati u
kontaktu, ali Nashe je znao da tako ne e biti i da je ovo posljednji put da vidi Pozzija. Napravili
su i paketi s potreptinama hranom, cigaretama i auto-kartama Pennsylvanije i New Jerseya
a zatim Nashe preda Pozziju nov anicu od dvadeset dolara koju je tog popodneva pronaao na
dnu putne torbe.
Nije puno, re e, ali je jo uvijek bolje nego nita.
Zrak je te no i bio hladan, pa su se prije izlaska iz kamp-ku ice dobro zamotali u
dempere i jakne. Ledinu su preli s baterijama u ruci, hodaju i uz nedovreni zid kako se ne bi
izgubili u tami. Kad su doli do kraja, ugledali su nepreglednu gomilu kamenih blokova
poredanih na rubu ume, pa su je u prolazu proarali snopovima svjetlosti baterija. Na kamenju
zasjae jezoviti oblici i razbjeae se sjene, a Nashe se nije mogao oteti dojmu da je kamenje
ivo, da ga je no pretvorila u koloniju pozaspalih ivotinja. Htjede se s tim u vezi naaliti, ali ne
uspije nita smisliti na brzinu i trenutak poslije ve su hodali umskom stazom. Stigavi do
ograde, ugledae lopate koje su ostavili leati na zemlji i shvate kako ne bi bilo dobro da Murks
na e obje. Jedna lopata e zna iti da je Pozzi sam planirao bjekstvo, a dvije bi prokazale i Nashea
kao suu esnika. im Pozzi ode, morat e je pokupiti i odnijeti natrag u upu.
Pozzi kresne ibicu. Dok je dizao plamen prema cigareti, Nashe primijeti da mu drhti
ruka. E pa, gospon vatrogasac, izgleda da nam se ovdje putevi razilaze.
Sve e biti dobro, Jack, re e mu Nashe. Ne zaboravi prati zube poslije jela i nita ti se
loe ne e dogoditi. Uhvatie jedan drugog za podlaktice, stegnuvi ih jako na nekoliko sekundi,
a zatim Pozzi zamoli Nashea da mu pridri cigaretu dok se on ne izvu e kroz rupu. Trenutak
kasnije stajao je s druge strane ograde i Nashe mu prui cigaretu.
Po i sa mnom, Pozzi nije odustajao. Ne budi pizda, Jim, po i sada sa mnom.
Rekao je to s takvom ozbiljno u da se Nashe skoro pokolebao. Me utim, pustio je da
pro e previe vremena prije no to je odgovorio i u tom ga je intervalu napustilo iskuenje. Sti i
u te ja za koji mjesec", odgovori. A sad bolje gibaj to prije.
Pozzi se odmakne od ograde, povu e jo jedan dim i frkne cigaretu daleko na cestu koju
na sekundu obasja kiica iskri. Sutra u ti nazvati sestru da joj kaem da si dobro, doda.
Samo ti brii, kaza Nashe i zatrese ogradu kratkim, nestrpljivim pokretom. Idi to bre
moe.
Ve me nema, re e Pozzi. Dok izbroji do sto, zaboravit e tko sam.
Zatim se bez pozdrava okrene na petama i po ne tr ati niz cestu.

Lee i u krevetu te no i, Nashe je uvjebavao pri u koju je planirao idu eg jutra ispri ati
Murksu. Ponavljao ju je nekoliko puta dok nije po ela zvu ati istinito: on i Pozzi otili su na

spavanje negdje oko deset, on sljede ih osam sati nije uo nikakav zvuk (uvijek spavam kao
klada), a kad je ujutro u est izaao iz sobe da napravi doru ak, pokucao je klincu na vrata da ga
probudi i otkrio da ga nema. Ne, Jack nije spominjao bijeg, niti je ostavio ikakvu poruku ili trag
koji bi ukazivao na to gdje bi se sada mogao nalaziti. Tko zna to mu se dogodilo? Moda je
jednostavno ustao neto ranije i odlu io proetati. Ma naravno, pomo i u ti da ga prona emo.
Vjerojatno luta negdje po umi, ne bi li ugledao seobu divljih guski.
No, Nashe nikada nije imao priliku ispri ati ni jednu od tih lai. Kada mu je u est sati
idu eg jutra zazvonila budilica, uputio se u kuhinju pristaviti vodu za kavu i, ele i znati kolika je
vani temperatura, otvorio je vrata kamp-ku ice i provirio glavu da omirie zrak. I tada je ugledao
Pozzija premda mu je trebalo nekoliko sekundi da shvati da je to on. Prvo je spazio samo
nedefiniranu hrpu ne ega, zamotuljak okrvavljene odje e ba en na zemlju, a ak i kad je vidio da
je u odje i ovjek, nije vidio Pozzija ve neko nejasno privi enje, neto to nikako nije moglo biti
ondje. Primijeti zatim da je odje a neobi no sli na onoj koju je Pozzi prethodne no i imao na
sebi, da je ovjek na zemlji odjeven u istu vjetrovku i demper s kapulja om, iste traperice i
izme boje senfa, no jo uvijek nije bio u stanju izvu i zaklju ak iz tih injenica i re i: Ovo
preda mnom je Pozzi.
Naime, udovi ovjeka na zemlji bili su udno isprepleteni i mlitavi, a zbog na ina na koji
mu je glava bila okrenuta ustranu (izvijena pod gotovo nemogu im kutem, kao da e se svaki as
odvojiti od tijela), Nashe je bio siguran da je ovjek mrtav.
Krene zatim niz stepenice i u tom trenutku napokon shvati to mu je pred o ima. Dok je
grabio ledinom prema klin evom tijelu, Nashe osjeti kako mu iz grla izlaze sitni zvuci guenja.
Baci se na koljena, uzme Pozzijevo isprebijano lice u ruke i primijeti da mu puls jo uvijek jedva
ujno otkucava u vratnim ilama. O Boe, zavapi, jedva svjestan da govori naglas. to su ti to
uradili, Jack? Oba Pozzijeva oka bila su zatvorena od oteklina, na elu, sljepoo nicama i ustima
razjapile se gadne posjekotine, nekoliko zuba izbijeno bilo je to skaeno lice, pretu eno do
neprepoznatljivosti. Nashe ponovo osjeti kako ga gui u grlu, a zatim, gotovo cvile i, pokupi
Pozzija u naru je i odnese ga u kamp-ku icu.
Bilo je nemogu e znati koliko je teko povrije en. Mali je bio u nesvjesnom, moda ak i
komatoznom stanju, to ga je leanje na studenom jesenskom zraku, tko zna koliko sati, samo jo
pogoralo. To mu je na kraju nakodilo vjerojatno koliko i samo premla ivanje. Ispruivi klinca
na sofu, Nashe pohita u spava e sobe i strgne sve pokriva e s kreveta. Vidio je nekolicinu ljudi
kako umiru od oka nakon to su spaeni iz poara, a Pozzi je pokazivao sve simptome ozbiljnog
slu aja: mrtva ko bljedilo, plave usnice, ruke ledene i uko ene kao kod lea. Nashe u ini sve to
je mogao kako bi ga utoplio: protrlja mu tijelo pod pokriva em, savije noge ne bi li mu krv
ponovo prokolala, no ak i nakon to mu je temperatura malo porasla, Pozzi nije davao nikakve
znake bu enja.
Stvari su se poslije toga odvijale brzo. U sedam se za uo teki bat Murksovih izama po
stepenicama kamp-ku ice, zatim uobi ajeno kucanje na vratima, a kad ga je Nashe pozvao
unutra, Murksova prva reakcija kad je ugledao Pozzija bila je smijeh. A staje njemu?" upita,
pokazuju i palcem na sofu. Da se nije i sino napio? Ali kad se zakora ivi u sobu dovoljno
pribliio da vidi Pozzijevo lice, Murksovo dobro raspoloenje smjesta prede u zaprepatenost.
Isuse Boe, uzdahne. De ko je u nevolji. "U nevolji? odvrati Nashe. Ako za sat vremena
ne dospije u bolnicu, ne e se izvu i.
Murks se trkom uputi prema ku i po dip, a Nashe u me uvremenu izvu e madrac iz
Pozzijevog kreveta i nasloni ga na zid kamp-ku ice kako bi u improviziranim kolima hitne
pomo i imali i nosila. Vonja e ionako biti naporna, no madrac e moda donekle sprije iti da
se Pozzijevo tijelo previe protresa. Kad se Murks najzad vratio, u dipu je na sjedalu do

njegovog sjedio jo jedan ovjek. "Ovo je Floyd, objasni. On e nam pomo i da prenesemo
maloga. Floyd je bio Murksov zet, a moglo mu je biti negdje izme u dvadeset pet i trideset
godina. Bio je krupan, jake gra e, visok najmanje metar i devedeset-devedeset pet, lice mu je bilo
glatko i zarumenjeno, a na glavi vunena lova ka kapa. Nije izgledao osobito inteligentno, a kad
ga je Murks predstavio Nasheu, ispruio mu je ruku uz nespretan ali veseo izraz lica, posve
neumjestan s obzirom na situaciju. Nashe se toliko zgnua da mu sam ne prui ruku, ve ostade
buljiti u grdosiju dok ovaj napokon ne spusti ruku.
Nashe ugura madrac u stranji dio dipa, a potom sva trojica odoe u kamp-ku icu i
podigoe Pozzija, iznose i ga van sa svim pokriva ima to su mu omotavali tijelo. Nashe ga
dobro pokrije, trude i se da mu bude to je mogu e udobnije, ali svaki put kad bi pogledao u lice
maloga, vidio je da nema nade. Pozzi vie nije imao anse. Umrijet e im na putu do bolnice.
No, ono najgore tek je slijedilo. Murks potapa Nashea po le ima i kae: Vratit emo se
to prije moemo. Kad mu je kona no sinulo da ga ne planiraju povesti sa sobom, neto se u
Nasheu prelomi i on se u napadu gnjeva naglo okrenu prema Murksu. ao mi je, kaza Murks.
Ne mogu te pustiti da ide s nama. Ovdje je bilo vie nego dovoljno guve za jedan dan i ne
elim da stvari izmaknu kontroli. Nema se to brinuti, Nashe. Floyd i ja emo se sami sna i.
Ali Nashe je bio izvan sebe i umjesto da se povu e, zaleti se u Murksa i epa ga za jaknu,
vi i mu da je laov i podli ku kin sin. Me utim, prije no to mu je aka uspjela dohvatiti
Calvinovo lice, Floyd je ve bio na njemu i, obujmivi ga s le a rukama, odigne ga trzajem sa
zemlje. Murks se odmakne dva-tri koraka unazad, izvu e pitolj iz korica i uperi ga u Nashea. No
ni to nije bilo dovoljno da zaustavi Nashea koji je i dalje urlao i ritao se u Floydovom klin u.
Pucaj, pizdo! vikao je Murksu. Ajde, pucaj, ubij me!
Vie ne zna ta govori, pribrano e Murks, pogledavi zeta na trenutak. Izgubio se
jadnik.
Bez ikakva upozorenja, Floyd tresne Nashea na zemlju, a onda mu, prije no to je ovaj
uspio ustati da nastavi napad, snano zarije nogu u eludac. Udarac izbije Nasheu sav zrak iz
plu a i on ostade leati pokuavaju i povratiti dah. Za to vrijeme ona dvojica potr e prema dipu
i popnu se unutra. Nashe za uje paljenje motora, a dok je prikupio snage da se ponovo osovi na
noge, Murks i Floyd su ve krenuli i polako se gubili iz vida, nestaju i s Pozzijem u umi.
Nakon toga vie nije oklijevao. Vratio se unutra, obukao jaknu, natrpao depove hranom
koliko god je moglo stati i smjesta izaao iz kamp-ku ice. Jedina mu je misao bila oti i odande.
Bolju priliku za bijeg nikada ne e dobiti i nije je imao namjeru propustiti. Provu i e se kroz istu
rupu koju je s Pozzijem iskopao ve er prije, i sve e biti gotovo.
Hodao je livadom brzim koracima, ne gledaju i zid, a doavi do ume na drugoj strani,
odjednom po ne tr ati, mlate i nogama stazu kao da mu ivot ovisi o njoj. Za tri minute stigne do
ograde i tu se usop en od napora, hvataju i rukama stup, zabulji u cestu koja se pruala pred
njim. U prvi mah i ne primijeti da je rupa i ezla. Ali kad je doao do daha, spusti pogled pred
noge i vidje da je tlo na kojem je stajao potpuno ravno. Rupa bijae zatrpana, lopati ni traga, a
zbog li a i gran ica koji su leali razbacani uokolo nije se moglo znati da je rupe ondje ikada
bilo.
Nashe epa ogradu sa svih deset prstiju i stisne je to je mogao ja e. Ostade je tako drati
skoro itavu minutu, a zatim, otvorivi ponovo ake, prinese ih licu i zajeca.

8
Nakon toga, nekoliko no i zaredom vra ao mu se isti san. Sanjao bi da se budi u mraku
sobe i kad bi shvatio da vie ne spava, obukao bi se, izaao iz kamp-ku ice i zaputio preko ledine.
Kad bi doao do upe za alat na drugoj strani livade, nogom bi izbio vrata, dohvatio lopatu i
nastavio put dalje kroz umu, tr i po stazi koja je vodila do ograde. San je uvijek bio stvaran i
to an, blii iskrivljenoj slici zbilje nego prividu, a iluzija koju je stvarao toliko je obilovala
detaljima s jave da Nashe nikada ne bi posumnjao da sanja. uo bi tiho pucketanje zemlje pod
nogama, utio no ni mraz na koi, a nosnice bi mu ispunjao reski miris jesenje trulei to je
strujao umom. Me utim, svaki put kad bi doao do ograde s lopatom u ruci, san se naglo
prekidao, a on bi se probudio i vidio da jo uvijek lei u krevetu.
Pitanje je zato u tom trenutku nije ustao i u inio ono to je malo as sanjao? Nita ga nije
sprje avalo da pokua pobje i, a ipak je i dalje prezao pred tom mogu no u, izbjegavaju i i
samu pomisao na nju. U po etku je svoje opiranje pripisivao strahu. Bio je uvjeren da je Murks
odgovoran za ono to se dogodilo Pozziju (Floyd mu je, naravno, pripomogao) i sve je ukazivalo
na to da bi i njega do ekala ista sudbina ako bi pokuao iznevjeriti ugovor. Murks je, dodue,
izgledao uznemiren kad je onog jutra u kamp-ku ici ugledao Pozzija, ali tko kae da se nije
pravio lud? Nashe je doista vidio Pozzija kako tr i niz cestu, pa kako se onda mogao ponovo na i
na livadi ako ga Murks nije ondje donio? Da je maloga pretukao netko drugi, napada bi ga
ostavio na cesti i pobjegao. ak i da je Pozzi ostao pri svijesti, ne bi imao snage provu i se natrag
kroz rupu, a kamoli sam pre i cijelu ledinu. Ne, Murks ga je ostavio ondje u znak upozorenja, da
pokae Nasheu kako zavravaju oni koji pokuaju pobje i. Prema njegovoj pri i, on je odvezao
Pozzija u Bolnicu Sestara Milosrdnica u Doylestownu, no zato i to ne bi slagao? Maloga su isto
tako mogli baciti negdje u umi i zakopati. Kakve bi uop e bilo razlike da je i ostao iv? Pokrije
li ovjeku lice zemljom, uguit e se prije no to izbroji do sto. Murks je uostalom bio majstor za
zatrpavanje rupa. Kad je taj jednom prekrije, vie se ne moe vidjeti da je uop e i postojala.
No, malo pomalo, Nashe uvidje da strah s time nema nikakve veze. Iako bi mu se svaki
put kad je zamiljao da bjei preko ledine, ukazao Murks kako stoji s pitoljem uperenim u
njegova le a i polako povla i obara , pomisao na metak koji mu razdire meso i dolazi do srca
vie ga je razlju ivala nego plaila. Smrt bi ga moda snala posve zaslueno, no nije htio
Murksu pruiti zadovoljstvo da ga ubije. Bio bi to odve jednostavan, predvidiv kraj pri e. Ve je
prouzro io Pozzijev kraj time to ga je nagovorio na bijeg, pa ak i kada bi sad sam dobrovoljno
otiao u smrt (a bilo je trenutaka kada mu se ta pomisao inila neodoljivom), ona ne bi ispravila
zlo koje je u me uvremenu naneseno. Zato je nastavio raditi na zidu ne zato to se bojao, ne
zato to se osje ao obaveznim da i dalje otpla uje dug, nego zato to je htio osvetu. Ostat e do
kraja ugovora, a kad se jednom ponovo na e na slobodi, pozvat e policiju da privedu Murksa.
To mu se inilo najmanje to je za klinca nakon svega mogao u initi. Mora ostati na ivotu
dovoljno dugo da se pobrine da onaj ku kin sin dobije to je zasluio.
Donni je napisao pismo u kojem joj je objasnio da e posao na gra evini potrajati dulje no
to je o ekivao. Mislio je kako e do sad ve biti gotovi, no kako stvari stoje, morat e raditi jo
est do osam tjedana. Bio je siguran da e Murks otvoriti pismo i pro itati ga prije no to ga
poalje, pa se potrudio da ni na koji na in ne spomene to se dogodilo s Pozzijem. Nastojao je
pisati laganim i vedrim tonom, a na posebnom je listu za Juliette nacrtao dvorac i poslao joj
nekoliko pitalica za koje je mislio da bi joj se mogle svidjeti, pa kad je tjedan dana poslije stigao
Donnin odgovor, u njemu je pro itao kako joj je bilo drago to je zvu ao tako raspoloeno. Nije

vano kakav je posao koji radi, dodala je. Dokle god u njemu uiva, to je samo po sebi nagrada.
Ipak, nada se da e kad se posao zavri razmiljati o tome da se negdje skrasi. Svima uasno
nedostaje, a Juliette jedva eka da ga ponovo vidi.
Pro itavi pismo, Nashe osjeti bol koja e ga jo danima nakon toga presijecati kad god
bude pomislio na sestru i koliko ju je iznevjerio. Bio je odsje en od svijeta kao nikad do sad.
Povremeno je znao osjetiti kako se u njemu neto uruava, kao da je tlo na kojem je stajao polako
poputalo, mrvilo se pod teretom njegove samo e. Posao se nastavljao, ali i on je bio samotnja ke
prirode. Murksa je izbjegavao koliko je mogao, obra aju i mu se samo kad je to bilo apsolutno
nuno. Murksovo dranje ponovo je poprimilo prijanju mirno u, to Nashea nije uspijevalo
pripitomiti, pa je na njegovu prividnu naklonjenost reagirao s jedva skrivenim prezirom. Barem
jednom dnevno prolazio bi kadar po kadar scenu u kojoj je zamiljao sebe kako u naglom izljevu
srdbe nasr e na Murksa, ska e mu za vrat, obara ga na zemlju, zatim mu iz korica izvla i pitolj
i uperuje ga to no izme u njegovih o iju. Jedini spas iz ovog komara bio je u radu, u
mehani koj raboti dizanja i premetanja kamenja, na koju se bacio s neumoljivom i tupom
estinom, premauju i svaki dan u inak koji su on i Pozzi imali zajedno. Drugi je red zavrio za
manje od tjedan dana, krcaju i kolica s tri ili etiri bloka odjednom, a svaki put kad bi prelazio
preko istine uhvatio bi se kako misli na Stoneovu maketu svijeta u malom, kao da je in
dodirivanja zbiljskog kamenja u sje anje dozivao ovjeka s tim imenom. Prije ili kasnije, mislio
je Nashe, maketi e dodati novi dio koji e predstavljati ovo gdje se on sada nalazi zid, livadu
i kamp-ku icu a kada cijeli krajolik bude dovren, na kraju e dodati dvije minijaturne figurice
i postaviti ih nasred polja: jedna e predstavljati Pozzija, a druga njega. Nashe osjeti gotovo
nepodnoljivu fasciniranost tako krajnjom si uno u. Ponekad je, nemo an da se zaustavi, iao
tako daleko da je zamiljao kako je ve sve maketa i kako on u njoj ivi. Flower i Stone bi ga u
tim trenucima promatrali i on bi odjedanput kroz njihove o i vidio sebe, ne ve eg od palca, nalik
malom sivom miu to se koprca u kavezu.
Najgore je ipak bilo predve er kada bi se po zavretku posla vra ao sam u kamp-ku icu.
Pozzi mu je tada najvie nedostajao; bilo je dana, u po etku, kad su tuga i nostalgija to su ga
razdirale bile tako otre da bi jedva smogao snage da sebi neto skuha za jelo. Jednom ili dvaput
nije uop e jeo, ve je ostao sjediti u dnevnom boravku s bocom burbona kraj sebe i vrijeme prije
spavanja proveo je sluaju i Mozartov i Verdijev Requiem najglasnije to je mogao, doslovce
ridaju i dok je oko njega grmila glazba, a on se sje ao klinca kroz nalete ljudskih glasova, kao da
je samo komadi zemlje to se rasprava u prah iz kojeg je i nastao. Nalazio je odre enu utjehu u
preputanju ovom teatru oalo enosti, u utapanju u sablasnom i beskrajnom moru tuge, no ak i
kada se napokon pribrao i po eo prilago avati svojoj samo i, nikada se u potpunosti nije
oporavio od Pozzijevog izbivanja i klinca je nastavio oplakivati kao da je zauvijek izgubljen dio
njega samoga. Njegova ku na kolote ina postala je suhoparna i bezna ajna, svedena na
svakodnevna okapanja s pripremom i uzimanjem hrane, prljanjem pa zatim i enjem stvari
puki ivotinjski mehanizam vrenja funkcija.
Prazninu je pokuavao popuniti itanjem knjiga, sjetivi se zadovoljstva koje su mu
pri injale u danima koje je proveo na cesti, no sada mu se odjednom bilo teko koncentrirati.
Netom to bi po eo itati rije i ispisane na stranici, u glavi bi mu se stale rojiti slike iz prolosti:
poslijepodne provedeno prije pet mjeseci u Minnesoti, on i Juliette dok u dvoritu puu balone od
sapunice, zatim njegov prijatelj Bobby Turnbull kojega gleda kako propada kroz pod zahva en
plamenom u jednoj zgradi u Bostonu, pa to no one rije i koje je izgovorio kada je zaprosio
Therese, lice majke kad je prvi put uao u njenu bolni ku sobu na Floridi nakon to je pretrpjela
modani udar, Donna kako ska e kao cheerleader u srednjoj koli... Nije se elio predavati svim
tim sje anjima, no pri e iz knjiga koje je itao nisu ga uspijevale otrgnuti od samoga sebe i ona

su neprestance navirala, htio on to ili ne htio. Izdrao je tako skoro tjedan dana, a onda, ne
znaju i vie to da radi, jednoga jutra pukne i upita Murksa bi li mu mogao nabaviti klavir. Ne, ne
mora biti pravi klavir, pojasni, treba mu samo neto to bi ga zabavilo, neka razonoda da smiri
ivce.
"To mi je jasno, odgovori Murks, pokuavaju i pokazati suosje anje. "Mora da se
osje a usamljenim tamo gore. Mali je, dodue, bio malo udan, ali je bio kakvo-takvo drutvo. A
klavir e te kotati, to sad ve i sam zna.
Nema veze, kaza Nashe. Ne traim pravi klavir. To ne mora puno stajati.
Prvi put ujem da postoji klavir koji nije pravi. O kakvom ti to instrumentu pri a?
O elektri noj klavijaturi. Zna ono to se moe prenositi i to se ukop a u obi nu
uti nicu na zidu. Ima zvu nike i male smijene plasti ne tipke. Vjerojatno si vidio po du anima
kako to izgleda.
Nisam siguran. Ali to nita ne zna i. Ti samo reci ta ti treba, Nashe, i ja u se pobrinuti
da to i dobije."
Sre om, kako je jo uvijek imao sa sobom svoje stare note, materijala za sviranje nije mu
nedostajalo. Premda nakon prodaje klavira vie nije bilo razloga da ih zadri, nije ih imao snage
baciti, pa su itavu jednu godinu provele putuju i okolo u prtljaniku automobila. Bilo ih je
desetak: neto izbora iz djela raznih kompozitora (Bacha, Couperina, Mozarta, Beethovena,
Schuberta, Bartoka, Satieja), nekoliko Czernyjevih etida i jedan debeli svezak popularnih jazz i
blues kompozicija transponiranih za klavir. Murks se idu e ve eri pojavi s instrumentom
smijenim i bizarnim tehnolokim dostignu em, jedva neto boljim od igra ke koji je Nashea
svejedno neizmjerno razveselio kad ga je izvukao iz kutije i postavio na stol u kuhinji. Sljede ih
je nekoliko ve eri sate prije odlaska na spavanje proveo u i se iznova sviranju, niu i vjebe za
prstomet ne bi li razgibao uko ene zglobove, otkrivaju i usput mogu nosti i granice te udnovate
sprave: njezin neobi an dodir, poja ani zvuk, injenicu da nije imala perkusivnu snagu. U tom je
pogledu klavijatura vie nalikovala klavi embalu nego pravom glasoviru, a kada je tre e ve eri
kona no po eo svirati prave komade, otkrio je da starija djela djela napisana prije izuma
glasovira uglavnom zvu e bolje od novijih, pa se orijentirao na radove kompozitora iz
razdoblja prije 19. stolje a: Biljenicu Anne Magdalene Bach, Dobro ugodeni klavir" i
"Misteriozne barikade". Ovo potonje mu je bilo nemogu e svirati a da ne misli na zid i ubrzo je
ustanovio da mu se vra a e e nego drugim komadima. Trajalo je svega neto vie od dvije
minute, a za to vrijeme, dok se sporim, sve anim tempom probijao kroz njegove pauze,
suspenzije i ponavljanja, ni u jednom asu nije trebao pritisnuti vie od jedne tipke istovremeno.
Glazba bi zapo ela, prekidala se, ponovo krenula, pa opet stala, pri emu djelo ni za trenutak nije
posustajalo u svome hodu ka kona nom razrjeenju do kojeg nikada ne dolazi. Jesu li to bile te
"misteriozne barikade? Nashe se sje ao da je negdje pro itao kako nitko sa sigurno u ne zna
to je Couperin htio re i tim naslovom. Neki su ga znanstvenici protuma ili kao duhovitu aluziju
na ensko donje rublje neprobojnost korzeta dok su drugi tvrdili da je Couperin mislio na
nerazrijeene harmonije samog komada. Nashe nije imao na ina da sazna o emu je doista rije .
Za njega su barikade bile zid koji je on gradio na ledini, no to je bilo daleko od prave spoznaje
zna enja.
Na vrijeme provedeno poslije posla prestao je gledati kao na niz praznih otupjelih sati.
Glazba je donosila zaborav, slatko ga odvla i od svake misli o sebi, pa kad bi za tu ve er
zavrio s vjebanjem, Nashe bi se obi no osje ao tako malaksalim i lienim svake emocije da bi
bez problema utonuo u san. Pa ipak, prezirao je samog sebe to je dozvolio da mu se smekaju
osje aji koje je gajio prema Murksu i to se sa zahvalno u znao sjetiti nadzornikove dobrote.
Nije se Murks samo potrudio da nabavi klavijaturu, on je upravo zgrabio priliku koja mu se za to

ukazala, ponijevi se kao da mu je jedina elja u ivotu povratiti Nasheovo dobro miljenje o
sebi. Nashe je pak htio mrziti Murksa bez ostatka i pukom snagom te mrnje pretvoriti ga u neto
neljudsko. Ali kako je to bilo mogu e kad je ovaj uporno odbijao ponaati se kao udovite?
Murks je po eo dolaziti u kamp-ku icu s kojekakvim darovima (kola ima koje je ispekla njegova
ena, vunenim alovima, dodatnim pokriva ima), a na poslu je bio vie nego uvi avan,
neprestance mu govore i da uspori i da ne potee toliko. Najmu nije je bilo to to je ak izgledao
zabrinut za Pozzija; nekoliko puta tjedno Nasheu je podnosio izvjetaj o mal evom stanju, kao da
je u stalnom kontaktu s bolnicom. Nashe se pitao to da misli o tolikoj brinosti.
Slutio je da bi sve moglo biti samo varka, dimna zavjesa kojoj je svrha sakriti istinsku
opasnost koju je Murks po njega predstavljao a opet, kako je mogao znati? Malo pomalo,
osjetio je kako poputa i polako se predaje nadzornikovoj utljivoj ustrajnosti. Svaki put kad bi
prihvatio jo jedan dar, zastao da porazgovori o vremenu ili se nasmijao na neku Calvinovu
primjedbu, osjetio bi se kao da izdaje samog sebe. Pa ipak je i dalje to inio. Nakon nekog
vremena, jedino to ga je jo dijelilo od potpune kapitulacije bila je trajna prisutnost pitolja.
Oruje je nedvosmisleno govorilo o tome kako stvari me u njima stoje; bilo je dovoljno da baci
pogled na Murksov opasa pa da se podsjeti na njihovu temeljnu nejednakost. Jednog se dana iz
iste znatielje okrene prema Murksu i upita ga: to e ti taj pitolj, Calvine? Jo uvijek
ekuje nevolje? Murks zbunjeno spusti pogled na korice pitolja za pojasom: Pa ne znam.
Valjda sam se nekako navikao da ga nosim. A kada je idu eg jutra doao na ledinu na posao,
pitolja vie nije bilo.
Nashe nije znao to da misli. Je li mu Murks moda na taj na in poru uje da je sada
slobodan ili je posrijedi samo jo jedan potez u pomno razra enoj strategiji zavaravanja? No,
prije no to mu je uspjelo zauzeti bilo kakav stav, u vrtlog Nasheove nesigurnosti bio je uba en
novi element. I to u liku jednog malog dje aka. Nashe e se danima nakon njegova pojavljivanja
na ledini osje ati kao da stoji na rubu ponora i zuri u utrobu privatnog pakla za koji do tada nije
znao da postoji: uareno podzemlje tamnih, nezamislivih poriva i rike divljih zvijeri. Trinaesti
listopada, dva dana nakon to je prestao nositi pitolj, Murks se pojavio na ledini vode i za ruku
etverogodinjeg dje
a kojeg je predstavio kao svog unuka, Floyda juniora.
Floyd senior je ljetos izgubio posao u Teksasu, objasni. On i moja k er Sally vratili su
se ovdje i sada pokuavaju po eti iznova. Oboje trae posao i stan, a kako Addie jutros neto nije
u formi, mislila je kako ne bi bilo loe da povedem Floyda sa sobom. Nadam se da ti ne e
smetati. Drat u ga na oku da ti se ne plete oko nogu.
Floyd junior bio je suhonjavo dijete, dugog uskog lica i mrkavog nosa. Stajao je pored
djeda umotan u debelu crvenu jaknicu i piljio u Nashea istovremeno radoznalo i odsutno, kao da
se odjednom naao pred nekom udnovatom pticom ili biljkom. Ne, ne e mu smetati, ali i da
ho e, pomisli Nashe, kako bi se to usudio re i? Dobar dio jutra dje ak se verao po gomili
kamenja u dnu livade, poskakuju i povremeno poput kakvog udnovatog i utljivog majmuna, no
svaki put kad bi se Nashe vratio da ponovo nakrca kolica, ovaj bi se umirio,
nuo na svoju
pre ku i stao prou avati Nashea onim istim napetim bezizraajnim o ima. Nashe se po ne
osje ati nelagodno, a nakon petog ili estog puta, mali ga je toliko iznervirao da se prisilio dignuti
pogled i nasmijeiti mu se, ne bi li razbio aroliju. Dje ak mu, me utim, posve neo ekivano
uzvrati osmijeh i mahne, te u tom trenutku, kao da se sjetio ne eg to se dogodilo u nekom
drugom stolje u, Nashe prepozna dje aka koji je one no i mahnuo njemu i Pozziju sa stranjeg
sjedala automobila to je proao cestom. Jesu li tako, dakle, bili otkriveni? Je li dje ak rekao
mami i tati da je vidio dva ovjeka kako kopaju rupu ispod ice? Je li otac zatim prenio Murksu
ono to mu je mali rekao? Nashe nikada nije do kraja razumio kako se to dogodilo, no onog asa
kada mu je ta misao prostrujala glavom, ponovo je pogledao Murksovog unuka i shvatio da ga

mrzi vie no to je ikada ikoga u ivotu mrzio. Toliko ga je mrzio da mu se inilo da ga eli ubiti.
I tada je po eo pakao. U Nasheovoj je glavi posijano si uno sjeme i, prije negoli ga je
postao svjestan, ono je ve proklijalo i po elo bujati kao kakav divlji mutant od cvijeta koji
svojim pomahnitalim pupanjem prijeti da prekrije itavo polje njegove svijesti. Sve to treba
uraditi jest ugrabiti maloga, mislio je, i njegova e se situacija promijeniti: kona no e saznati
ono to mora znati. Dje ak u zamjenu za istinu, re i e Murksu, i ovaj e tada morati progovoriti,
morat e mu re i to je u inio s Pozzijem. Drugog izbora ne e biti. Ako ne progovori, njegov e
unuk biti mrtav. Nashe e se za to pobrinuti. Udavit e maloga pred njegovim o ima.
Jednom kad je takvim mislima u svojoj glavi dozvolio pristup, uslijedile su i ostale, sve
jedna silovitija i odurnija od druge. Vidio se kako britvom ree dje akovo grlo, kako ga nogama
udara na smrt, uzima ga za glavu i smrskava je o kamen, udaraju i njegovom malom lubanjom
dok mu se mozak ne pretvori u kau. Do kraja prijepodneva, Nashe je mahnitao, zahva en
delirijem ubila ke strasti. Ma kako o ajni ki nastojao izbrisati te slike, onog trena kada bi nestale,
ponovo je udio za njima. A upravo to je bilo strano: ne injenica da je sebe mogao zamisliti
kako ubija dje aka, nego to da je, ak i nakon to bi to ve jednom predo io, isto htio vidjeti
iznova.
Najgore je bilo to to je dje ak ponovo doao na livadu, ne samo sutradan, ve i dan
nakon toga. Kao da prvih nekoliko sati nije bilo dovoljno mu no, dje ak je lc tome, ini se,
odlu io postati opsjednut Nasheom, protuma ivi smjekove koje su razmijenili kao zakletvu o
doivotnom prijateljstvu. Ve prvog dana prijepodne, Floyd junior spuzne sa svoje planine
kamenih gromada i stade kaskati za svojim novim herojem dok je ovaj vukao kolica gore-dolje
preko ledine. Murks na ini pokret kao da e ga zaustaviti, no Nashe, koji je ve matao o tome
kako e ubiti dijete, samo odmahne rukom i kae mu da nema problema. Ne smeta mi, re e. Ja
volim djecu. Ve je, me utim, vidio da s malim neto nije u redu. Izgledao je zaostalo, moda
zbog odre ene tromosti ili naivnosti s kojom se drao. Govorio je slabo, gotovo nita, sve to bi
rekao tr i za njim kroz travu bilo je Jim! Jim! Jim! izgovaraju i mu ime bez prestanka kao u
nekoj bedastoj vradbini. Osim uzrasta, s Juliette nije imao nita zajedni ko. Kad je dje akovo
otuno bljedilo usporedio s bistrinom i ivo u svoje k eri, svog dragog vrai a s neposlunim
uvojcima, njezinim kristalnim smijehom i debeljukastim koljenima, prema dje aku je osjetio
samo prezir. Kako su prolazili sati, njegov poriv da ga napadne samo je postajao ja i i
neobuzdaniji, a kad je napokon dolo est sati, Nasheu se inilo pravim udom to je dje ak jo
uvijek na ivotu. Ostavivi alat u upi, spremao se zatvoriti vrata, kad mu pri e Murks i potapa
ga po ramenu. Nashe, moram ti odat priznanje, re e mu. Ima dara, nema ta. Ovaj se mali do
sad ni za koga nije tako zalijepio ko danas za tebe. Da nisam vlastitim o ima vidio, ne bi
povjerovao.
Idu eg jutra, dje ak se pojavi na ledini odjeven kao za Halloween: u crno-bijelom
kostimu kostura s maskom u obliku lubanje. Kostim je bio jedan od onih jednostavnih i
nekvalitetnih artikala to se prodaju u kutijama u jeftinim robnim ku ama, a kako je tog dana bilo
hladno, nosio ga je povrh jakne, to mu je davalo udan, napuhan izgled, kao da je preko no i
udvostru io teinu. Prema Murksovim rije ima, mali je inzistirao da do e u kostimu jer je htio da
Nashe vidi kako mu stoji, a Nashe, rastrojen kakav je bio, odmah se stade pitati ne pokuava li
mu dje ak time neto poru iti. Kostim je, na kraju krajeva, prikazivao smrt, i to u njenom
naj i em, krajnje simboli kom obliku, to je moda zna ilo da je mali znao to Nashe planira i
da je na ledinu doao odjeven kao smrt jer je znao da e tog dana umrijeti. Nashe se nije mogao
savladati; u kostimu je itao ifriranu, ali jasnu poruku. Dje ak mu je poru ivao da je sve u redu i
da e, dokle god je Nashe taj koji e ga ubiti, sve biti dobro.
itavog se dana borio sa samim sobom, dovijaju i se na bezbroj na ina kako da dje aka-

kostura dri na sigurnoj udaljenosti od svojih ubila kih ruku. Ujutro mu je rekao da pazi na jedan
kameni blok sa stranje strane gomile kako slu ajno ne bi nestao, a popodne ga je pustio da se
igra s kolicima dok se on pozabavio zidarskim poslovima na drugom kraju ledine. Situacija je,
me utim, povremeno nuno izmicala kontroli; dje aku bi, primjerice, popustila koncentracija pa
bi dotr ao do Nashea, ili bi se odjednom iz daljine za ula litanija s njegovim imenom Jim, Jim,
Jim koju je onda morao trpjeti kao da slua jeku alarma to dopire iz dubine njegova straha. Iako
je nebrojeno puta htio re i Murksu da ga vie ne dovodi, napor koji je ulagao da ovlada vlastitim
osje ajima toliko ga je iscrpio, da je bio na rubu iv anog sloma i vie nije mogao sebi vjerovati
da e izgovoriti prave rije i. Te se ve eri napije do besvijesti, a sutradan ujutro, kao da se
probudio samo da bi upao u novi komar, otvorivi vrata kamp-ku ice, ugleda dje aka kako u
ruci vrsto sti e vre icu sa slatkiima za Halloween koje mu zatim bez rije i sve ano prui,
poput mladog ratnika koji na povratku iz svojega prvog lova ponosno predaje lovinu plemenskom
poglavici.
to je ovo? upita Nashe Murksa.
Za Jima, odgovori dje ak na pitanje. Bomboni za Jima.
Tako je, re e Murks. Htio je s tobom podijeliti svoje bombone.
Nashe otvori vre icu najednom kraju i zaviri unutra, u arenu mjeavinu lizalica, suhih
jabuka i gro ica. Nije li ovoga malo previe, Calvine? Je l' me to momak ima namjeru
otrovati?
Nema on nikakvu namjeru, odgovori Murks. Samo mu je bilo ao to proputa cijelu
zabavu oko Halloweena. Ne mora ti to jesti.
Naravno", procijedi Jim, zure i u dje aka, pitaju i se kako e preivjeti jo jedan ovakav
dan. Vano je da se sjetio, je li tako?
No, vie nije mogao izdrati. Onog asa kad je kro io na ledinu, znao je da je doao do
kraja, da e dje ak biti mrtav u roku od sat vremena ako ne na e na ina da se obuzda. Stavi jedan
blok u kolica, po ne dizati drugi, a zatim sve pusti iz ruku, sluaju i tupi zvuk kamenja koje
udara u tlo.
Neto nije u redu sa mnom danas, re e Murksu. Nisam ba sav svoj.
Moda si uhvatio onaj virus to ve neko vrijeme kola, kaza Murks.
Da, mora da je to. Sigurno u dobiti gripu.
Previe radi, Nashe, u tome je problem. Iscrpljen si."
Ako prilegnem na sat-dva, moda u se popodne bolje osje ati.
Zaboravi na popodne. Uzmi cijeli dan slobodno. Nema smisla toliko potezati. Mora
povratiti snagu.
Okej. Popit u par aspirina i zavu i se u krevet. Iako mi je ao izgubiti dan. Ali izgleda
da u morati."
Ne brini za novac. Pisat u ti deset sati svejedno. Nek ti to bude bonus to si uvao
maloga.
Ma, nema potrebe.
Ne kaem da ima, ali to ne zna i da ti to ne mogu srediti. Osim toga, jo bolje, Floyd
junior bi se ionako mogao razboljeti tu na hladnom zraku. Jo da mi nastrada na ovoj ledini...
Da, u pravu si."
"Naravno da sam u pravu. Dijete ti po ovakvom hladnom vremenu za as moe
nastradati.
Dok se s Murksom i dje akom vra ao prema kamp-ku ici, Nasheu je glava odzvanjala
tim tajanstveno znala kim rije ima, a kad je otvorio vrata, ustanovi da se doista osje a bolesno.
itavo ga je tijelo boljelo, mii i su mu od iscrpljenosti bili nevjerojatno slabi, kao da odjednom

gori u visokoj temperaturi. udno kako ga je slomilo odjednom, netom to je Murks spomenuo
rije gripa, on ju je izgleda ve uhvatio. Pomisli kako se istroio, sagorio sve to je u sebi imao.
Moda je sada toliko prazan da se i od jedne izgovorene rije i moe razboljeti.
O Boe, povikne Murks, pljesnuvi se po elu kad je ve bio na odlasku. "Skoro sam ti
zaboravio re i.
Re i?" upita Nashe. to?
U vezi Pozzija. Sino sam zvao bolnicu da pitam kako je i sestra mi je rekla da je
otiao.
Otiao. U kom smislu?
Otiao. U smislu bog, dovi enja. Jednostavno je ustao iz kreveta, obukao se i izaao iz
bolnice.
Ne mora mi izmiljati pri e, Calvine. Jack je mrtav. Umro je jo prije dva tjedna.
E pa nije. Jest da je situacija izgledala prili no loe neko vrijeme, priznajem, ali poslije
se izvukao. Mali je krljavac ilaviji nego to smo mislili. A sada se izgleda posve oporavio. Ili
barem onoliko koliko mu treba da ustane i ieta se iz bolnice. Eto, mislio sam da e te zanimati..."
Mene zanima jedino istina. Drugo nita.
E pa to je istina. Jack Pozzi je otiao i vie ne mora brinuti to je s njim.
Ako je tako, pusti me da sam nazovem bolnicu." To, sinko moj, ne mogu, zna i sam.
Pozivi nisu dozvoljeni dok ne otplati dug. A kako si krenuo, to e biti vrlo skoro. Onda zovi
koga ho e i koliko ho e. to se mene ti e, moe zvati do sudnjeg dana.

Prola su tri dana prije nego je Nashe bio u stanju nastaviti s radom. Prva dva dana samo
je spavao, trgnuvi se jedino kad bi Murks uao u kamp-ku icu da isporu i aspirin, aj i juhu iz
konzerve, a kad se dovoljno osvijestio da shvati kako ga dva dana prakti ki nije bilo, postade mu
jasno da mu je san bio ne samo tjelesna potreba ve i moralni imperativ. Drama s dje akom ga je
izmijenila i da nije bilo hibernacije koja je iza toga uslijedila etrdeset osam sati tokom kojih
je privremeno izbivao iz samoga sebe moda se nikada i ne bi probudio u koi ovjeka kakav
je u me uvremenu postao. San je predstavljao prelazak iz jednog ivota u drugi, malu smrt u
kojoj su demoni to su ga nastavali ponovo izgarali, tope i se u onaj isti oganj iz kojeg su izali.
Nisu, dodue, posve nestali, no vie nisu imali lice, rasprivi se nejasnom sveprisutno u po
itavom njegovom tijelu, nevidljivi a ipak tu, dio njega samoga na na in na koji su to bili krv mu
i kromosomi, vatra izmijeana sa sokovima koji su ga odravali na ivotu. Nije se osje ao ni
bolje ni loije no prije, ali vie nije bio uplaen, to je bila bitna razlika. Uletio je u ku u u
plamenu, uspio se izvu i iz poara, a jednom kad je to u inio, pomisao da ponovo pro e kroz isto
nije ga vie zastraivala.
Tre eg se jutra probudio gladan, nagonski ustao iz kreveta i uputio se u kuhinju,
prepoznavi u gladi dobar znak, koji mu je, iako je jo uvijek bio vrlo slab na nogama, govorio da
se oporavlja. Preme i po jednoj od ladica u potrazi za istom licom, naleti na papiri s
telefonskim brojem, i dok je prou avao djetinji, nepoznati rukopis, uhvati se kako misli na
djevojku koja im je bila u posjetu. Sjeti se da mu je u neko doba u jeku slavlja esnaesti listopada
napisala svoj broj, ali se jo nekoliko minuta ne mogne sjetiti njezina imena. Pro e u glavi cijeli
niz sli nih imena (Tammy, Kitty, Tippi, Kimberly), zatim zastane prazan na trenutak i upravo
kad je htio odustati, sine mu: Tiffany. Pomisli kako je ona jedina osoba koja bi mu mogla
pomo i. Stajat e ga itavo bogatstvo da do te pomo i do e, no, vrlo vano, ako e time kona no
saznati odgovor na svoja pitanja. Djevojci se svidio Pozzi, ak tovie, izgledala je luda za njim,
pa ako uje to se s njim dogodilo nakon one ve eri, za vjerovati je da e biti voljna nazvati

bolnicu. Jer, jedan telefonski poziv je sve to mu je trebalo. Pitala bi ih je li Jack Pozzi ikada bio
njihov pacijent, a zatim se kratkim pismom javila Nasheu i napisala to je saznala. Naravno, s
pismom bi moglo biti problema, no to je bio rizik s kojim je morao ra unati. inilo mu se da
Donnina pisma nisu bila otvarana. Barem se tako dalo zaklju iti po omotnicama koje nisu
izgledale kao da ih je netko dirao. Zato onda ne bi dobio i Tiffanyno pismo? U svakom slu aju,
vrijedilo je pokuati. to je vie o njemu razmiljao, Nasheu se plan inio sve izglednijim.
Uostalom, to je, osim novca, mogao izgubiti? Sjedne za stol u kuhinji i po ne piti aj,
pokuavaju i zamisliti kako e to izgledati kad ga djevojka bude posjetila u kamp-ku ici. Prije no
to je uspio smisliti to bi joj to no rekao, ustanovi da ima erekciju.
Privoliti Murksa, me utim, nije ilo bez natezanja. Kad mu je Nashe rekao da eli vidjeti
djevojku, Calvin ga pogleda prvo s iznena enjem, a odmah potom i s dubokim razo arenjem.
Njemu je to izgledalo kao da ga je Nashe iznevjerio, kao da se spremao prekriti neki njihov
preutni sporazum, i on ga nije namjeravao pustiti da to u ini bez borbe.
Ali to nema smisla, pokua mu objasniti Murks. Devet stotina dolara za jedno valjanje.
Nashe, to je devet dana rada, devedeset sati znojenja i truda ni za ta. Jednostavno je glupo.
Toliko muke samo da se malo okusi enskog mesa. Svatko e ti re i da je glupo. Nashe, pa ti si
pametan momak, jasno ti je o emu pri am.
Pitam li ja tebe kako troi svoj novac? odvrati Nashe. Ne. E pa tako se ni tebe ne ti e
to ja radim sa svojim.
Krivo mi je kad vidim da ovjek pravi budalu od sebe, to je sve. Pogotovo kad za to
nema potrebe.
Tvoje potrebe nisu isto to i moje, Calvine. Dokle god radim ovaj prokleti posao, imam
prava dobiti sve to poelim. Tako stoji u ugovoru i nije na tebi da daje bilo kakve komentare.
Nashe istraje do kraja i Murks, iako nevoljko i s gun anjem, po ne organizirati djevoj in
posjet. Trebala je do i ve desetog, ni tjedan dana nakon to je Nashe pronaao njezin broj u
ladici, to je bilo dobro, jer nakon to je uspio nagovoriti Murksa da je nazove, vie nije bio u
stanju misliti ni na to drugo. Puno prije nego se djevojka pojavila, znao je, dakle, da njegovi
razlozi da je pozove samo dijelom imaju veze s Pozzijem, to mu je, izme u ostalog, mogla
potvrditi i erekcija koju je dobio (zajedno s brojnim drugim koje su uslijedile). Sljede ih nekoliko
dana proveo je razapet izme u naglih napadaja straha i uzbu enja, zabuavaju i na ledini kao
kakav adolescent s pobjenjelim hormonima. Nije bio sa enom jo od sredine ljeta od onog
dana u Berkeleyu kad je u naru ju drao uplakanu Fionu pa je moda bilo neminovno da mu
predstoje i posjet djevojke ispuni glavu mislima o seksu. To joj je, uostalom, bio zanat. evila se
s mukarcima za novce, a budu i da e ionako platiti njezin posjet, kakvog je zla bilo u tome da i
on kao stranka zahtijeva zadovoljenje svojih prohtjeva? To ga ne e sprije iti da od nje trai
pomo , samo e im uzeti dvadesetak minuta, pola sata vremena, a da bi je dobio na to vrijeme,
trebao je kupiti njezine usluge za itavu ve er. Ne bi imalo smisla protra iti te sate. Ti su mu sati
pripadali, a injenica da mu je djevojka trebala u jednu svrhu nije zna ila da je bilo pogreno
eljeti je i u drugu.
Ve er desetoga bila je hladna, vie nalik zimi nego jeseni; ledinom su ibali jaki naleti
vjetra, nebo se sjajilo od zvijezda. Djevojka je dola u krznenom kaputu, zajapurenih obraza,
iju suznih od studeni i Nashe pomisli kako je ljepa no to mu je ostala u sje anju, premda mu
se to moda samo u inilo zbog boje u licu. Odje a joj je bila manje izazovna nego zadnji put; na
sebi je sada imala dol evitku, traperice s vunenim grija ima za noge i neizbjene tikle sve
skupa ipak napredak u odnosu na ki astu opravu u kojoj se pojavila u listopadu. Izgledala je
primjerenije svojim godinama i, koliko je to uop e bilo vano, Nashe odlu i da mu se ovako vie
svi a, da osje a manju nelagodu dok je gleda.

Pomoglo je i to to mu se nasmijeila na ulazu u kamp-ku icu, pa iako joj je osmijeh bio

pomalo napadan i teatralan, u njemu je bilo dovoljno topline da ga uvjeri da joj nije mrsko to ga
ponovo vidi. Izgleda da je o ekivala da e i Pozzi biti ondje, a budu i da ga preletjevi pogledom
po sobi nije vidjela, bilo je sasvim prirodno da upita Nashea gdje je on. Nashe joj, me utim, nije
imao hrabrosti re i istinu barem za sada. Jack je morao oti i na drugi posao, objasni. Sje a
se onog projekta u Teksasu o kojem ti je govorio zadnji put? E pa naem naftnom magnatu neto
nije bilo jasno u vezi s nacrtima pa je sino poslao svoj privatni avion po Jacka da ga dovede u
Houston. Dogodilo se to u zadnji as, bez najave. Jacku je bilo zaista ao, ali tako to ide u naem
poslu. Ne smijemo dozvoliti da nam klijenti budu nezadovoljni.
teta... re e djevojka, i ne pokuavaju i prikriti razo aranje. Mali mi se strano svidio.
Ba sam se radovala to u ga ponovo vidjeti.
Jack je unikatni primjerak. Takve vie ne prave.
Da, tip je super. Kad naleti na takvog frajera, do e ti da prekine s poslom.
Nashe joj se nasmijei, a potom stidljivo isprui ruku i dodirne joj rame. Bojim se da e
se morati zadovoljiti sa mnom ve eras.
Ima i gorih stvari u ivotu, odgovori djevojka, brzo povrativi svoj objeenja ki pogled
ispod oka. Da bi naglasila to misli, njeno zastenje i stade oblizivati usnice. Uostalom, ako se
ne varam, re e, ini mi se da smo se zadnji put rastali neobavljena posla.
Nashe joj poeli re i da se odmah skine, no odjednom se zbuni, zanijemi od rastu eg
uzbu enja i umjesto da je uzme u naru je, ostade stajati na mjestu, pitaju i se to da sad uradi.
Sjeti se Pozzijeve duhovitosti i poali to mu mali nije ostavio par toseva za oputanje
atmosfere.
Moe malo muzike? predloi, hvataju i se za prvo to mu je palo na pamet. Prije no to
je djevojka uspjela odgovoriti, ve je kle ao na podu i kopao po hrpi kazeta koje je drao pod
stoli em u dnevnom boravku. Potroivi skoro minutu preme i kazete s opernom i klasi nom
glazbom, izvu e napokon kazetu s hitovima Billie Holiday.
Djevojka se namrti kad za uje, kako je rekla, staromodnu glazbu, no kad je Nashe
zamoli za ples, u ini mu se iskreno dirnuta tako udnovatim prijedlogom, kao da ju je upravo
pozvao da sudjeluje u nekom prastarom ritualu o ijukanja ili hvatanju jabuka u ba vi punoj vode.
Nashe je, me utim, doista volio plesati i inilo mu se da bi mu kretanje pomoglo da se pribere.
Uhvati je vrsto, stade voditi u sitnim krugovima po dnevnom boravku i ona mu se nakon
nekoliko minuta posve prepusti, slijede i ga gracioznije no to je o ekivao. Usprkos visokim
potpeticama bila je nevjerojatno lakonoga.
Nikada nisam poznavao nikoga s imenom Tiffany, re e. Lijepo je. Podsje a me na
neto rijetko i skupocjeno.
Pa to mu je i svrha, odvrati ona. Da odmah pomisli na dijamante."
Mora da su ti roditelji znali da e izrasti u ljepoticu.
Moji starci nemaju nikakve veze s tim. Ja sam ga izabrala.
Oh... To ga onda ini jo ljepim. Nema smisla do kraja ivota nositi ime koje ti se ne
svi a, je li tako?
Ja svoje nisam mogla smisliti. im sam otila od ku e, promijenila sam ga.
Zar je bilo tako strano?
ta bi ti da su te nazvali Dolores? Meni je to skoro najgore ime koje znam.
udno. Mojoj je majci bilo ime Dolores i ni ona ga nije nikad voljela.
Nemoj zezat? I tvoja je stara bila Dolores?
asna rije . Dolores, od ro enja do smrti.
A zato ga nije promijenila ako joj se ve nije svi alo?

Zapravo i jest. Ne tako radikalno kao ti, ali je imala nadimak. Ja negdje do desete godine
nisam znao da joj je pravo ime Dolores.
A kakav je imala nadimak?
Dolly.
Ma da... I ja sam to neko vrijeme pokuala, ali s tim nisam bogzna to postigla. Pae
okruglima. Dolly je ime za debelu enu.
Hm da, kad razmislim, moja je majka bila prili no debela. Ne uvijek, ali nekoliko
posljednjih godina ivota jako se udebljala. Previe je pila. Nekim ljudima tijelo tako reagira na
cugu. Mislim da to ima neke veze s metabolizmom alkohola u krvi.
Moj je stari godinama pio ko smuk, ali je uvijek bio kost i koa. Mogao si znati da pije
jedino po ispucanim kapilarima oko nosa.
Razgovor se jo neko vrijeme tako kotrljao, a kad je kazeta dola do kraja, sjedoe na sofu
i otvorie bocu viskija. Kao to je i bilo za o ekivati, Nashe umisli da se zaljubljuje, pa joj,
budu i da je led razbijen, stade postavljati osobna pitanja, pokuavaju i stvoriti intimnu
atmosferu koja bi nekako zamaskirala pravu narav njihove transakcije, a nju pretvorila u stvarno
bi e. No, i sam razgovor bio je dio transakcije, pa bez obzira to je djevojka naduga ko pri ala o
sebi, negdje u dubini je bio svjestan da samo radi svoj posao, da pri a zato jer je on jedna od onih
muterija koje vole da se pri a. Iako je sve to je rekla zvu alo uvjerljivo, imao je osje aj da
samo ponavlja nau enu ulogu, da su joj rije i ne toliko lane koliko neistinite, te da je sve iluzija
u koju se prisilila vjerovati, ba kao to se Pozzi zavaravao snovima o Svjetskoj seriji pokera. U
jednom mu je trenutku ak rekla da joj je ulica tek privremeno rjeenje. im skupim dovoljno
love, kazala je, povla im se iz posla i idem na estradu. Bilo je nemogu e ne aliti je, ne
rastuiti se nad njezinom djetinjom banalno u, no Nashe je ve otiao predaleko da bi dozvolio
da mu se ita isprije i na putu.
Mislim da bi bila izvrsna glumica, re e. Onog asa kad smo zaplesali, znao sam da si
prava. Kretnje su ti kao u an ela.
Jebanje pomae u odravanju kondicije, odgovori ona ozbiljno, kao da iznosi
medicinsku injenicu. Dobro je za zdjeli ne kosti. A ako sam neto u zadnjih par godina radila,
onda je to jebanje. Sad bi me ve u cirkusu mogli zaposliti koliko sam savitljiva.
Slu ajno znam neke agente u New Yorku", re e Nashe, koji se vie nije bio u stanju
kontrolirati. Jedan od njih ima veliki biznis, siguran sam da bi bio zainteresiran da te vidi. Tip se
zove Sid Zeno. Ako ho e mogu ga sutra zvati i ugovorit ti sastanak.
Da se ne radi slu ajno o porni ima?
Ne, ma kakvi. Zeno je u striktno regularnim vodama, a zastupa neke od naje ih mladih
talenata u filmskoj industriji danas.
Da se razumijemo, ne da se ja ne bih svukla, ali kad jednom u to uleti, teko je iza i.
Zapamte ti facu, postane dio tog repertoara i teko da ikad poslije dobije priliku da glumi
odjeven. Mislim, moje je tijelo skroz okej, ali opet nema tu nekog kruha. Radije bih neto gdje
mogu zaista glumiti. Kad bih mogla, recimo, dobiti ulogu u kakvoj sapunici, ili moda ak
probati neto u nekoj komediji. Moda ti se sad ovako ne ini, ali kad me krene, mogu biti
prili no smijena.
Nema problema, Sid ima veza i na televiziji. Tako je zapravo i po eo. On je pedesetih
godina bio jedan od prvih agenata koji su radili isklju ivo za televiziju."
Nashe vie nije bio posve svjestan onoga to govori. Savladan udnjom a istovremeno
strepe i to e od te udnje biti, nije prestajao lupetati, kao da je mislio da bi djevojka doista
mogla povjerovati u gluposti koje joj je pri ao. No, kad su se napokon premjestili u spava u
sobu, nije se razo arao. Prvo ga je pustila da je poljubi u usta, emu se nije usu ivao ni nadati, pa

smjesta pomisli da je zaljubljen. Tijelo joj je, dodue, bilo daleko od savrenog, ali budu i da je
sada bio siguran da ga ne e pourivati ili poniziti prave i se da joj je dosadno, nije ga bilo briga
kako izgleda. Na kraju krajeva, dugo je ekao, a jednom kad su se nali u krevetu demonstrirala
mu je talente svoje nara ene zdjelice s takvim ponosom i preputanjem da mu nije palo na pamet
kako bi zadovoljstvo koje joj naizgled pruao moglo biti ita drugo osim autenti nog. Nakon
nekog vremena, u glavi mu se sve pomuti i iz njegovih usta stadoe izlaziti besmislice, rije i
toliko glupe i neumjesne, da bi, kad kojim slu ajem upravo on ne bi bio taj koji ih je govorio,
pomislio da je siao s uma.
Predlagao joj je da ostane ivjeti s njim dok ne zavri rad na zidu. On e se brinuti za nju,
uvjeravao ju je, a kad posao bude gotov, oti i e zajedno u New York gdje e on upravljati
njezinom karijerom. Neka zaboravi na Sida Zena. On sam e bolje obaviti taj posao zato jer
vjeruje u nju, zato jer je lud za njom. U kamp-ku ici ne e ostati vie od mjesec-dva, a ona ne e
trebati nita raditi, ve e se samo odmarati i uivati. On e kuhati, raditi sve ku ne poslove, a za
nju e to biti kao godinji odmor tokom kojeg e pokuati izbrisati posljednje dvije godine svog
ivota. ivot na ledini i nije tako lo. Mir, tiina i jednostavnost melem su za duu i on sada ima
potrebu da ih s nekim podijeli. Predugo je ostao sam i misli da vie tako dalje ne moe. Preveliki
je to teret za svakoga, veli, ponekad mu se u ini da e poludjeti od usamljenosti. Prolog je tjedna
zamalo nekoga ubio, i to nedunog dje
a, pa se boji da bi se stvari mogle pogorati ako
uskoro neto ne promijeni u svom ivotu. Ako pristane ostati s njim, u init e sve to od njega
trai. Dat e joj sve to poeli, voljet e je dok se ne raspukne od sre e.
Sre om, svoj je govor odrao s toliko strasti i iskrenosti da je djevojci jedino preostalo da
misli kako je sve ala. Nitko takve stvari ne bi mogao izgovoriti s ozbiljnim izrazom lica i
ekivati da mu se povjeruje, te je upravo ludost njegove ispovijesti bila ono to je Nashea
spasilo od potpune sramote. Djevojka ga je drala za mangupa sa udnim darom za izmiljanje
nevjerojatnih pri a; umjesto da mu kae da ohladi (to bi vjerojatno u inila da ga je shvatila
ozbiljno), nasmijeila se svaki put kad bi mu glas zadrhtao, prihvativi igru kao da je to neto
najduhovitije to je te ve eri rekao. Bit e mi drago da ostanem ivjeti s tobom ovdje, ljubavi,
re e.
Samo da sredim stvar s Regisom i sutra ujutro se selim k tebi.
S Regisom? upita Nashe.
Da, s tipom koji mi sre uje sastanke. Mojim svodnikom.
uvi odgovor, Nashe shvati koliko je bilo smijeno to to joj je govorio. Njezin mu
sarkazam, me utim, prui ansu da izbjegne katastrofu koja mu je prijetila, pa umjesto da pokae
osje aje (povrije enost, jad i bijedu koje su izazvale njezine rije i), posko i onako nag u krevetu,
pljesne rukama i glume i zanos povi e: Super! Ve eras u ubiti bijednika i ti e biti moja
zauvijek.
Tu se ona po ne smijati, kao da je dio nje zapravo uivao sluaju i njegove rije i, a on, u
trenutku kad je postao svjestan zna enja njezinog smijeha, najednom osjeti udnu i snanu
gor inu kako mu se penje tijelom. I sam se stade smijati, pridruivi joj se ne bi li zadrao okus te
gor ine u ustima, nasla uju i se komedijom vlastite prezrenosti. Tada se odjednom sjeti Pozzija.
Pomisao na maloga zamalo ga baci na pod, kao da ga je struja oinula. U posljednja dva sata Jack
mu ni jednom nije pao na pamet i on se sledi od sebi nosti takvog nemara. Smijeh mu s uasom
zapne u grlu, te po ne navla iti odje u, usko ivi naglo u hla e kao da mu je u glavi upravo
zazvonio alarm.
Me utim, ima tu jedan problem, nastavi djevojka kroz smijeh koji je jenjavao, u
namjeri da produi igru. to e biti kad se Jack vrati s puta? Ne ini li ti se da bi nam moglo
postati tijesno? I on je sladak de ko, moglo bi mi se dogoditi da tu i tamo poelim koju no

provesti s njim. A to bi ti onda uradio? Bi li bio ljubomoran?

Da, u tome i jest problem, re e Nashe glasom koji je naglo postao mra an i tvrd. Jack
se ne e vratiti. Nestao je ima skoro mjesec dana.
Kako to misli? Zar nisi rekao da je u Teksasu?
Izmiljao sam. Ne postoji nikakav posao u Teksasu, nikakav naftni magnat, nita. Dan
nakon to si ti dola, onu ve er kad smo slavili, Jack je pokuao pobje i. Idu eg sam ga jutra
naao kako lei tu pred kamp-ku icom. Lubanja mu je bila izudarana, bio je u nesvijesti i leao u
lokvi vlastite krvi. Svi su izgledi da je u me uvremenu umro, ali nisam siguran. Htio sam da ti to
pokua saznati.
Zatim joj ispri a sve, cijelu pri u o Pozziju, partiji pokera i zidu. Te joj je no i, me utim,
ve rekao toliko lai da ju je sad bilo teko natjerati da mu povjeruje i jednu jedinu rije . Samo je
gledala u njega kao da je lu ak koji s pjenom na ustima pri a o malim zelenima u lete im
tanjurima. Nashe se, pak, nije dao zaustaviti i nakon nekog vremena njegova je estina po ne
plaiti. Da nije sjedila gola na krevetu, vjerojatno bi se dala u bijeg, no kako je bila u stupici,
Nashe ju je na kraju uspio slomiti, iscrpno opisuju i posljedice koje je Pozzi imao od
premla ivanja s tako odvratnim detaljima da je na kraju do nje dopro sav uas onoga to se
dogodilo, te je ostala sjediti pla i na krevetu, lica pokrivenog rukama, dok su joj se mrava le a
tresla u gr evima koje nije mogla kontrolirati.
Ho e, rekla je. Zvat e bolnicu. Obe ava da ho e. Jadni Jack. Naravno da e nazvati
bolnicu. Isuse boe, jadni Jack. O boe, jadni Jack, za ime dragog boga... Nazvat e bolnicu i
onda e mu pisati. Prokletnici. Svakako e to u initi. Jadni Jack. Prokleti, prokleti bili... Dragi
Jack, o boe, o dragi boe, draga majko boja. Ho e, u init e to, bez brige, obe ava. im stigne
ku i, uzet e slualicu u ruke i nazvati. Da, moe ra unati na nju. Boe, boe, blagi boe.
Obe ava, obe ava da e to sigurno u initi.

9
Lud od samo e. Svaki put kad bi pomislio na djevojku, Nasheu bi prvo te rije i pale na
pamet: lud od samo e. Na kraju ih je toliko esto ponavljao samom sebi da su po ele gubiti
zna enje.
Nije joj zamjerio to pismo nikada nije stiglo. Znao je da je obe anje odrala, i to vrsto
uvjerenje spaavalo ga je od o ajanja. Ako nita drugo, barem se osje ao ohrabrenim. Nije umio
objasniti svoju promjenu raspoloenja, no doista je osje ao kako mu raste optimizam, kako ga po
prvi put otkako je na ledini ispunja nada.
Nije imalo smisla pitati Murksa to je u inio s djevoj inim pismom. Ionako bi mu lagao, a
svoje sumnje nije elio otkrivati ako time nita nije mogao dobiti. Jednog e dana saznati istinu.
Toga je sada bio svjestan i izvjesnost te spoznaje tjeila ga je i davala mu snagu da izdri iz
jednog dana u drugi. "Sve u svoje vrijeme, govorio je sam sebi. Da bi doznao istinu, ovjek
najprije mora upoznati strpljenje.
Rad na zidu u me uvremenu je napredovao. Nakon to je zavren i tre i red, Murks je
izgradio drvenu skelu, pa se Nashe sada morao penjati svaki put kad bi stavljao novi kameni
blok. Premda mu je donekle usporio ritam, dodatni je napor bio vrijedan zadovoljstva koje mu je
pri injao rad iznad zemlje. Kad je po eo postavljati etvrti red kamenja, zid mu posta druk iji.
Bio je vii od ovjeka, vii ak i od visokog mukarca kakav je bio on, a injenica da vie nije
mogao vidjeti preko zida, da mu je bio zaklonjen pogled na drugu stranu, davala mu je osje aj da
se neto vano po elo doga ati. Kamenje se odjednom stalo pretvarati u zid i usprkos boli koje ga
je stajao, nije mogao suspregnuti divljenje. Kad god bi zastao da ga pogleda, ispunilo bi ga
strahopotovanje prema onome to je napravio.
Nekoliko tjedana nije pro itao gotovo ni retka. Onda jedne ve eri krajem studenog
posegne za knjigom Williama Faulknera Krik i bijes. Otvori je nasumice i usred jedne re enice
nai e na sljede e rije i: "... sve dok jednoga dana s gnuanjem nije naslijepo okrenuo kartu i
stavio sve na kocku...
Vrapci, kardinalke, sjenice, ojke. Jo su jedino one ostale u umi. I vrane. Bolje od svih
ostalih, mislio je Nashe. Svako malo dole bi kruiti nad livadom, isputaju i svoje udne,
priguene krikove, i on bi prekidao posao da ih gleda u letu iznad glave. Volio je njihove nagle
dolaske i odlaske, na in na koji bi se odjednom ukazale i potom jednako hitro nestale, bez ikakva
vidljiva razloga.
Stoje i pred kamp-ku icom rano ujutro, sada je mogao kroz umu ogoljelih stabala
nazrijeti obrise Flowerove i Stoneove ku e. Za nekih je pak jutara magla bila toliko gusta da nije
vidio tako daleko. Ponekad bi nestalo i zida, pa je dugo trebao pogledom eljati ledinu ne bi li
razaznao gomilu sivog kamenja objeenu u sivom zraku.
Nikada nije sebe vidio kao ovjeka kojem je sudbina namijenila neto veliko. itavog je
ivota polazio od pretpostavke da je kao i svi drugi. Sada je sve e e slutio da je bio u krivu.
Tih mu se dana esto po glavi vrzmala Flowerova kolekcija memorabilija: maramice,
nao ale, prstenje, sva ona brda apsurdnih relikvija. Ne bi prolo ni dva-tri sata a da mu se neka od
njih ne bi pojavila pred o ima. No, to ga nije uznemirivalo, tek moda udilo.
Svake ve eri prije odlaska na po inak zapisao bi broj kamenih blokova koje je toga dana
dodao zidu. Same brojke nisu mu bile osobito vane, no kad je popis narastao na nekih desetak
unosa, po eo je osje ati zadovoljstvo u pukom zbrajanju, zadubljuju i se u rezultate na na in na
koji je neko itao sportsku stranicu u jutarnjim novinama. Premda mu se u po etku inilo da je

posrijedi ista naslada statisti kim podacima, nakon izvjesnog vremena uvidje da je time
zadovoljavao neku unutarnju potrebu, svojevrstan poriv da nadzire samog sebe i ne izgubi iz vida
gdje se nalazi. Kad je na eo prosinac, u svojoj evidenciji postavljenih blokova Nashe je vidio
neto poput brodskog dnevnika, a u unesenim brojkama svoja najintimnija razmiljanja.
No u bi u kamp-ku ici sluao Figarov pir. Ponekad, kada bi za uo neku posebno lijepu
ariju, zamiljao je da mu to pjeva Juliette i da je ono to uje njezin glas.
Hladno vrijeme smetalo ga je manje nego to je o ekivao. ak i za najstudenijih dana,
jaknu bi svukao ve dva sata nakon to bi po eo s radom, a do ru ka bi esto ostao u kratkim
rukavima. Murks, koji je stajao po strani u debelom kaputu, drhtao bi na vjetru, a on ne bi osje ao
gotovo nita. To mu se inilo toliko neshvatljivim da se pitao nije li mu tijelo moda u vru ici.
Jednog dana Murks predloi da blokove po nu prevoziti dipom. Tako e pove ati
koli inu prevezenih blokova, govorio je, i zid e bre rasti. No, Nashe odbije njegov prijedlog.
Objasni mu da bi ga zvuk motora samo dekoncentrirao. Osim toga, navikao se na dosadanji
na in rada. Svi ala mu se sporost kolica, dugi hod po ledini i sitni zveket kota a. "Stvar hoda,
veli mu. "Zato bismo sad neto mijenjali?

Negdje u tre em tjednu studenog, Nasheu sine kako je mogu e da e se kona no vrati na
nulu ba na ro endan, koji je padao trinaesti prosinca. Iako je to zna ilo da bi trebao donekle
izmijeniti svoje dosadanje navike (troiti manje na hranu, na primjer, odre i se novina i cigara),
svidjela mu se simetrija takvog plana, pa odlu i da bi mu se trud isplatio. Ako sve bude ilo u
redu, slobodu e povratiti na dan kad bude navrio trideset i etiri godine. Bio je svjestan
proizvoljnosti svoje nakane, no jednom kad je postavio takav cilj, otkrije da mu to pomae da
sredi misli i usredoto i se na ono to mu je initi.
Svakog je jutra s Murksom pregledavao ra un, zbrajao pluseve i minuse, neprestance
provjeravao to nost brojki, kako bi bio siguran da se podudaraju s njegovim. Stoga je dvanaestog
nave er znao da e idu eg dana u tri sata popodne dug biti otpla en. Me utim, jo nije imao
namjeru stati. Ve je najavio Murksu da e iskoristiti dodatnu klauzulu ugovora da zaradi novac
za put, a kako je to no znao koliko e mu trebati (za taksi, avionsku kartu do Minnesote i boi ne
darove za Juliette i ro ake joj), pomirio se sa injenicom da e ostati jo tjedan dana, odnosno do
dvadesetog. Prvo to e uraditi, uzet e taksi do bolnice u Doylestownu, a kad mu ondje budu
rekli da Pozzi nikada nije primljen ni na jedan njihov odjel, pozvat e drugi taksi i oti i na
policiju. Vjerojatno e se neko vrijeme morati zadrati na policiji da im pomogne u vezi s
istragom, no to ne e trajati dugo, mislio je, moda dan, najvie dva. Ako ga poslui sre a, ak se
moe dogoditi da stigne u Minnesotu za Badnjak.
Nije rekao Murksu da mu je ro endan. Tog se jutra za udo osje ao loe; ak i nakon to
je dan odmakao i pribliavala se tri sata, neka sveproimlju a tuga nije ga naputala. Sve vrijeme,
Nashe je pretpostavljao kako e imati elju da nekako proslavi taj trenutak da, recimo, zapali
cigaru, koju nije imao, ili da naprosto Murksu stegne ruku no sje anje na Pozzija toliko ga je
titilo da nije imao snage da se oraspoloi u skladu s prilikom. Sa svakim sljede im blokom koji
je dizao, u inilo bi mu se da ponovo nosi Pozzija na rukama, da ga die sa zemlje i gleda u
njegovo jadno, izubijano lice, a kad su dola dva sata i vrijeme po elo isticati u minutama,
najednom se uhvati kako misli na onaj dan u listopadu kad su on i klinac zajedno stigli na cilj,
rade i lu ki u nagloj provali sre e. Shvati da mu uasno nedostaje. Da mu nedostaje toliko da
ga boli svaka pomisao na njega.
Odlu i da je najbolje ne u initi nita, ve jednostavno nastaviti s radom i ignorirati itavu
stvar. No, u tri sata trgne ga udan kretav zvuk neto poput ciktaja, podvriskivanja ili jauka

 a kad digne pogled da vidi to se doga a, spazi Murksa kako mu mae s drugog kraja livade.
Uspio si! uo ga je Nashe kako vi e. Slobodan si ovjek! Nashe stane na trenutak, odmahne mu
brzim i usputnim pokretom ruke, zatim se odmah sagne i nastavi s poslom, ne odvra aju i panju
s ta ki u kojima je mijeao buku. Na par sekundi se morao boriti s nagonom da zapla e, no u
asu kad mu je Murks priao da mu estita, ponovo je imao potpunu kontrolu nad samim sobom.
Mislio sam da bi ti se ve eras moda dalo i i na pi e sa mnom i Floydom, re e Calvin.
Zato? upita Nashe umjesto odgovora, ne diu i pogled s posla.
ta ja znam, eto, da iza e i ponovo vidi kako svijet izgleda. Dugo si bio ovdje
zakopan, sinko. Moda ne bi bilo loe da malo proslavi.
Mislio sam da si protiv proslava.
Ovisi o kakvom je slavljenju rije . Ovo nije nita posebno. Samo pi e, ili dva, u gradu,
kod Ollieja. Radni ki izlazak.
Zaboravlja da nemam novaca."
Nema veze. Ja astim.
Hvala, ali mislim da u ovaj put presko iti. Planirao sam napisati neka pisma ve eras.
Pa to moe i sutra.
Istina. Ali opet, sutra mogu biti mrtav. Nikad ne zna to se moe dogoditi."
Jo jedan razlog da ne brine.
Moda drugi put. Lijepo od tebe to me poziva, ali nisam ba od volje ve eras.
Samo pokuavam biti fer, Nashe.
Znam da jesi, Calvin, i to cijenim. Ali ne mora se brinuti za mene. Sna i u se ja ve .
Me utim, dok je te ve eri sam sebi spremao jelo u kamp-ku ici, Nashe zaali zbog svoje
tvrdoglavosti. Nije uop e bilo sumnje u to da je dobro postupio, no zapravo je o ajni ki traio
priliku da ode s ledine, te mu se moralna ispravnost koju je pokazao odbivi Murksov poziv sada
inila bijednim trijumfom. Na kraju krajeva, u njegovom je drutvu provodio deset sati dnevno,
a to to bi zajedno popili pi e ionako ga ne e sprije iti da kurvinog sina preda policiji. No, slu aj
je htio da Nashe dobije upravo ono to je traio. Netom je zavrio s ve erom, kad Murks sa zetom
navrati do kamp-ku ice da vidi nije li moda promijenio miljenje. Oni upravo izlaze, rekoe, i
ini im se da ne bi bio red da Nashe propusti zabavu.
Nisi ti jedini koji je danas puten na slobodu, veli Murks, ispuhuju i nos u veliku bijelu
maramicu. I ja sam bio na istoj ledini kao i ti, smrzavao se ko neka stvar sedam dana tjedno.
Ovo mi je bio moda najgori posao to sam radio u ivotu. Nemam ja li no nita protiv tebe,
Nashe, ali nije bilo lako. Bogami, nije uop e. Moda je vrijeme da sjednemo i zakopamo
sjekiru.
Zna, nadovee se Floyd, smijee i se Nasheu kao da ga time eli ohrabriti, to je bilo,
bilo je.
"Vi momci nikad ne odustajete? re e Nashe, trude i se da jo uvijek zvu i neodlu no.
Ne silimo mi tebe... odgovori Murks. Samo pokuavamo unijeti malo predboi ne
atmosfere.
Kao pomo nici Djeda Mraza, nadopuni ga Floyd. irimo veselje i dobru volju gdje
god pro emo.
Pa dobro, Nashe najzad pristade, zagledavi im se na trenutak u lica puna o ekivanja.
Idem na pi e s vama. Dovraga, zato ne..."
Prije no to e se zaputiti u grad, morali su svratiti do glavne ku e da uzmu Murksov auto.
Murksov auto, naravno, zna i njegov auto, no Nashe je u svom uzbu enju zbog izlaska posve
zaboravio o kojem je autu rije . Sjedio je na stranjem sjedalu dipa dok su se treskali putem
kroz mra nu umu ogrnutu mrazom i tek mu na kraju tog prvog, kratkog dijela puta bude jasno

da je napravio greku. Na prilaznoj cesti pred ku om ugleda crveni Saab, te se u momentu kad
shvati u to gleda uko i od osje aja oja enosti. Od pomisli da e se opet voziti u njemu, bilo mu
je gotovo zlo, no vie nije bilo na ina da se povu e iz cijele pri e. Bili su spremni za polazak, a te
je ve eri ionako izazvao ve dosta gnjavae.
Ne re e ni rije i. Zauzme mjesto otraga, zatvori o i, i pokuavaju i protjerati svaku misao
iz glave, prepusti se sluanju poznatog zvuka motora dok se auto polako kretao cestom. uo je
glasove Murksa i Floyda koji su sprijeda razgovarali, no kako nije obra ao panju na ono to su
govorili, njihove se rije i uskoro stopie sa zvukom motora, proizvode i tihi, neprekidni um koji
mu je vibrirao u uima neto poput uspavljuju e glazbe koja mu je strujala tik iznad koe i
zarivala se negdje duboko u tijelu. Nije otvarao o i sve dok se auto nije zaustavio, a kad su izali,
naao se na parkiralitu nekog malog, opustjelog gradi a, kojim se razlijegao klepet prometnih
znakova to su se tresli na vjetru. Daleko niz ulicu, svjetlucali su boi ni ukrasi, a hladni je zrak
podrhtavao od crvenih odbljesaka dekoracija to su pulsirale u izlozima i odbijale se o zamrznute
plo nike.
Nashe nije imao pojma gdje se nalazi. Jo uvijek bi mogli biti u Pennsylvaniji, pomisli, a
opet, tako er je mogu e da su preli rijeku i doli u New Jersey.
Olliejev kafi bio je mra no i bu no mjesto koje mu se ve na prvi pogled u ini mrskim.
Iz duboksa u uglu tretala je country & western glazba, a ank je bio na kan grupicama
pivopija uglavnom mukaraca u flanelskim kouljama s raznolikim bejzbol kapama na glavi,
opasanih remenjem s velikim, stilski izra enim kop ama. Farmeri, auto-mehani ari i voza i
kamiona, pomisli Nashe, dok mu je ono malo ena razbacano me u njima nalikovalo na stalne
muterije kafi a, podbuhle alkoholi arke branastog tena to su se naherene na barskim stolicama
smijale jednako glasno kao i mukarci. Nashe je vidio na stotine ovakvih mjesta i nije mu trebalo
dugo da shvati kako mu atmosfera ve eras ne e prijati. Predugo je bio daleko od gomile. Svi kao
da su govorili uglas, a od larme koju je proizvodilo nadvikivanje i gromoglasna glazba ve ga je
zaboljela glava.
Popie nekoliko rundi pi a za stolom u udaljenom uglu prostorije i Nashe nakon par
burbona malo ivne. Pri ao je uglavnom Floyd, koji je skoro sva svoja zapaanja upu ivao
Nasheu, te je ubrzo bilo nemogu e ne primijetiti da Murks vrlo malo sudjeluje u razgovoru.
Nasheu se u ini loije volje no ina e; svako malo bi okrenuo glavu, zaklonio lice maramicom i
iskaljavao rune ispljuvke sluzi, nakon ega je neko vrijeme sjedio utke, blijed i izmu en
naporom da umiri plu a.
Djed nam se u zadnje vrijeme ne osje a ba najbolje, re e Floyd Nasheu (Murksa je
uvijek zvao djedom). Stalno ga nagovaram da uzme par tjedana slobodno.
Nije to nita, javi se Murks. Samo sam hunjkav, to je sve.
Hunjkav? upita Nashe. Gdje li si ti, Calvine, nau io govoriti?
ta fali mom govoru? pobuni se Murks.
Takve rije i nitko vie ne koristi, objasni Nashe. Ima sto godina da su izale iz
upotrebe.
Nau io sam je od majke, re e Murks. A ona je umrla prije samo est godina. Da je
iva, bilo bi joj osamdeset i osam, to samo govori da rije nije toliko stara koliko ti misli.
Nasheu je bilo neobi no uti Murksa da govori o svojoj majci. Teko je bilo zamisliti da
je neko bio dijete, a kamoli da je prije dvadeset ili dvadeset pet godina bio Nasheovih godina
mlad ovjek pred kojim stoji cijeli ivot, netko tko se jo moe radovati budu nosti. Po prvi puta
otkako su im se putevi sreli, Nasheu sine da o Murksu ne zna gotovo nita. Ne zna gdje je ro en,
kako je upoznao svoju enu, koliko ima djece, ne zna ak ni koliko dugo radi za Flowera i
Stonea. Murks je za njega bio stvorenje koje u cijelosti postoji u sadanjici, izvan te sadanjice

bio je nitko i nita, bi e netvarno poput sjenke ili misli. No, kad se sve uzme u obzir, Nashe je
upravo tako i htio. ak i da se Murks u tom asu okrenuo prema njemu i ponudio da mu ispri a
svoju ivotnu pri u, odbio bi ga sluati.
Floyd mu je u me uvremenu po eo govoriti o svom novom poslu. Budu i da je, ini se,
imao nekog udjela u pronalaenju istoga, Nashe je morao do kraja posluati iscrpnu i razvu enu
pri u o tome kako je Floyd poveo razgovor s voza em koji je doveo djevojku iz Atlantic Cityja
one ve eri prolog mjeseca kad je dola u kamp-ku icu. Tvrtka koja je iznajmljivala limuzine
navodno je traila nove voza e i Floyd je ve sutradan otiao do njih i podnio molbu za posao. Za
sada su ga zaposlili samo na pola radnog vremena, dva-tri dana tjedno, ali nadao se da e iza
prvoga imati vie posla. Tek toliko da neto kae, Nashe ga upita kako mu se svi a nositi
uniformu. Floyd mu odgovori da ga to uop e ne smeta. Nije loe imati neto posebno u garderobi,
veli, ovjek se osje a vanim.
"Vano je da ja volim voziti, nastavi. "Kola nisu bitna. Dokle god sjedim za volanom, a
ispred mene cesta, ja sam sretan ovjek. Nema boljeg na ina da ovjek zara uje za ivot. Zamisli
da te za neto to voli raditi jo i pla aju. Zvu i skoro nepoteno.
"Da, zaklju i Nashe. Vonja je dobra stvar. Tu se slaem s tobom.
"Pa ti bi to trebao znati, i dalje e Floyd. Mislim, pogledaj djedov auto. Krasna maina.
Je 1' tako, dida? obrati se zatim Murksu. "Zvijer od auta.
Jest, fina su to kola, potvrdi Calvin. Mo na, dobro lee u krivini, izvla e uzbrdice ko
nita.
Sigurno si ih uivao voziti, Floyd e ponovo Nasheu. Jesam, odgovori Nashe. Nikad
nisam imao bolji auto."
Ima jedna stvar koja mi ipak nije sasvim jasna, primijeti Floyd. Kako si uspio nabiti
toliku kilometrau? Ho u re i, model je prili no nov, a broja pokazuje skoro sto trideset tisu a
kilometara. To je strana kilometraa za godinu dana.
Da, jest...
ta si bio, neto kao trgova ki putnik?
Da, tako je, trgova ki putnik. Dali su mi veliko podru je, pa sam dosta vremena
provodio na cesti. Vucarao se okolo s prtljanikom punim uzoraka, ivio u koferu, druga no ,
drugi grad... Toliko sam putovao da mi se znalo dogoditi da zaboravim gdje ivim.
"Mislim da bi mi se tako neto svi alo, re e Floyd. "Zvu i super posao.
"Nije bio lo. Samo to mora voljeti samo u. Kad se na to navikne, sve ostalo je lako.
Floyd mu je po injao i i na ivce. Tip je budala, pomisli, totalni idiot, i to je vie pri ao,
sve ga je vie podsje ao na sina. Obojica su imali istu o ajni ku elju da se dopadnu, istu
ulagiva ku stidljivost, isti izgubljeni pogled. Kad ga gleda, ovjeku se ini da nikome ne bi bio u
stanju nauditi pa ipak, Nashe je bio siguran da je naudio Jacku one ve eri. Upravo je ta
unutarnja praznina, razjapljena oskudica njegova bi a, tako neto inila mogu im. Nije Floyd bio
okrutna ili nasilna osoba, no bio je velik, snaan i uvijek spreman da se iskae, a djed Calvin mu
je bio najdrai na svijetu. italo mu se to na licu, svaki put kad bi skrenuo pogled prema Murksu,
bilo je kao da gleda u Boga. Djed je rekao to mu je initi, i on ga je posluao.
Nakon tre e ili etvrte runde pi a, Floyd upita Nashea bi li igrao biljar. U stranjoj je
prostoriji nekoliko stolova, veli, jedan od njih bi trebao biti slobodan. Iako mu se pomalo ve
vrtilo u glavi, Nashe prihvati poziv, vide i u njemu priliku da ustane od stola i okon a razgovor.
Bilo je skoro jedanaest i masa okupljena kod Ollieja prorijedila se i stiala. Floyd pozove Murksa
da im se pridrui, no Calvin odgovori da e radije ostati tu gdje jest i dovriti pi e.
Prostorija je bila velika i loe osvijetljena, etiri biljarska stola pruala su se sredinom
sobe, a uz zidove su bili poredani fliperi i kompjutori s igrama. Zaustavili su se na trenutak kod

stalka sa tapovima da izaberu svaki svoj, a dok su potom ili prema jednom od slobodnih
stolova, Floyd upita Nashea ne bi li partija bila zanimljivija ako bi se kladili u neki sitan novac,
isto sportski. Premda nikada nije bio naro ito dobar u biljaru, Nashe pristade bez razmiljanja.
Osjeti neodoljivu elju da Floyda potu e do nogu, a nov ani ulog, inilo mu se, samo moe
pomo i da se koncentrira.
Nemam kod sebe kea, re e. Ali ve od idu eg tjedna sam plateno sposoban, im
dobijem honorar."
Znam da jesi, odgovori Floyd. Ina e ti ne bih ni predloio da stavljamo ulog.
U koliko ho e da igramo?
ta ja znam. Koliko ti ho e.
Pa recimo deset dolara partija?
Deset? Okej, zvu i dobro.
Igrali su s osam kugli na jednom od onih grbavih stolova za dvadeset pet centi po igri, a
Nashe gotovo cijelo vrijeme nije izustio ni rije i. Floyd nije bio lo, no Nashe je i pored pripitosti
bio bolji, prihvativi se igre svim srcem, odmjeravaju i svoje udarce vjetinom i precizno u s
kakvima nita dosad nije radio. Osje ao se sretnim i oputenim, a kad je jednom uhvatio ritam
kugli koje su lupkarale i kotrljale se, tap kao da mu je sam klizio me u prstima. Prve etiri
partije dobio je stalno pove avaju i rezultat (prvo za jednu kuglu, pa za dvije, zatim etiri i
kona no est), da bi petu pobjedu odnio i prije no to je Floyd uop e dobio priliku da tu e,
potopivi prvo dvije prugaste kugle u nizu, a potom po istivi stol kuglu po kuglu, te zavrivi u
velikom stilu tako to je osmu kuglu trostrukom kombinacijom poslao u kutnu rupu.
Meni je dosta, re e Floyd nakon pete partije. Znao sam da bi mogao biti dobar, ali ovo
je suludo.
Sre a, re e Nashe, trude i se da prikrije osmijeh to mu je zaigrao na licu. Ina e sam
prili no lo. Ve eras me jednostavno ilo.
"Bio ti lo ili ne, ja tebi dugujem pedeset dolara.
Zaboravi na novac, Floyde. Meni to nita ne mijenja na stvari.
Kako to misli zaboravi? Upravo si zaradio pedeset dolara. To je tvoj novac.
Ne, ne, kaem ti da ga zadri. Ne elim tvoj novac. Floyd je i dalje pokuavao uturiti
pedeset dolara Nasheu u ruku, no Nashe je bio jednako nepopustljiv u svom odbijanju i nakon
nekog vremena Floydu najzad bude jasno da se Nashe ne pretvara i da doista misli to to govori.
Kupi neto sinu, re e Nashe. Eto, ako me eli obradovati, tim novcem kupi njemu
neki poklon.
Stvarno si velikoduan, veli Floyd. Ve ina frajera ne bi pustila da im pedeset dolara
isklizne iz ruku.
Ja nisam ve ina frajera, odvrati Nashe.
Onda ti dugujem barem uslugu, re e Floyd, nespretno iskazuju i svoju zahvalnost
tapanjem Nashea po le ima. Kad god ti to zatreba, samo pitaj."
Bila je to jedna od onih ispraznih fraza kakve ljudi u sli nim trenucima esto izgovore ne
bi li ispali pristojni i Nashe bi je u svakoj drugoj situaciji ignorirao. No, odjednom se ne ega sjeti
i ta ga pomisao cijeloga ispuni toplinom, pa ne ele i propustiti priliku, okrene se, pogleda
Floyda pravo u o i i kae: Pa eto, kad se ve nudi, moda ima neto to bi mogao za mene
initi. Rije je o zapravo vrlo maloj usluzi, ali tvoja bi mi pomo dosta zna ila.
Nema problema, Jime. Samo reci.
"Daj mi da vozim auto na povratku.
Misli djedov auto?
Da, djedov auto. Koji je neko bio moj.

Pa, mislim da nije na meni da ti kaem moe ili ne moe. Auto je djedov, pa e njega
morati i pitati. Ali ja u svakako urgirati za tebe.
Murks nije imao nita protiv. Osje a se sav nikakav, veli, pa je ionako mislio Floyda
zamoliti da vozi natrag. A ako je Floyd voljan Nasheu prepustiti volan, njemu je svejedno. Vano
je da stignu tamo gdje idu, tko e voziti nije bitno.
Na izlasku iz kafi a do eka ih snijeg. Bio je to prvi snijeg te godine, a padao je u tekim,
mokrima pahuljama, koje su se topile u dodiru sa zemljom. Dolje niz ulicu, boi nim su ukrasima
u me uvremenu isklju ili struju. Vjetar je prestao puhati i zrak je bio posve miran, tako miran da
se inilo kao da je toplo. Nashe duboko uzdahne, pogleda u nebo i ostade tako stajati na trenutak
putaju i da mu snijeg pada na lice. Osjeti se sretnim, sretnijim no to je to bio jako dugo.
Kad su stigli na parkiralite, Murks mu dade klju eve od auta. Nashe otklju a prednja
vrata, ali u asu kad se spremao otvoriti ih i u i, naglo povu e ruku i po ne se smijati. Hej,
Calvine, re e, a gdje smo mi ovo?
Kako to misli, gdje smo? upita Murks.
"U kojem gradu?
U Billingsu.
Billingsu? Mislio sam da je to u Montani.
"Ne, Billings u Newjerseyu.
Zna i, vie nismo u Pennsylvaniji?
Ne, da bi se vratio u Pennsylvaniju mora pre i most.
Ni ega se ne sje am.
Samo skrene na autoput broj esnaest i on te vodi pravo.
Nije mislio da e mu to biti toliko vano, ali u trenutku kad je sjeo za upravlja , primijeti
da mu ruke dr u. Upali motor, svjetla i brisa e, a zatim se polako vonjom unatrag izvu e s
parkirnog mjesta. I nije bilo tako davno, pomisli. Samo tri i pol mjeseca. Pa ipak mu je trebalo
neko vrijeme da ponovo osjeti djeli ak starog poznatog zadovoljstva. Panju mu je odvra ao
Murks koji je neprestance kaljao na prednjem sjedalu i Floyd koji je otraga klepetao o tome
kako je izgubio na biljaru, pa je tek upalivi radio uspio zaboraviti da su ova dvojica s njim i da
nije sam kao to je bio svih onih mjeseci dok je uzdu i poprijeko ibao Amerikom. Shvati da
nema elju ponoviti to iskustvo, no nakon to je grad ostao iza njega i on ubrzao na praznoj cesti,
bilo mu je teko ne zamisliti, barem na tren, da se vratio u dane provedene na cesti, u vrijeme
prije po etka njegove prave ivotne pri e. Znao je da mu je ovo jedinstvena prilika, pa se htio
potpuno predati onome to mu je na as prueno i vratiti se to je mogu e dalje u sje anje na
ovjeka kakav je neko bio. Snijeg je u kovitlacima padao po prednjem staklu i za trenutak mu se
pred o ima ukau vrane kako krue nad ledinom, isputaju i svoje tajanstvene krikove dok ih on
gleda u letu. Prekrivena snijegom, ledina e izgledati prekrasno, pomisli, i ponada se da e snijeg
padati svu no kako bi je takvu mogao vidjeti ujutro kad se probudi. Zamiljao je nepreglednost
bijelih polja i pahulje koje ne prestaju padati sve dok ne prekriju gomilu kamenja na ledini i sve
ne i ezne u bjelini.
S radija se ula neka stanica s klasi nom glazbom, koja mu se u ini poznatom. Putali su
jedan komad koji je sluao puno puta neki Andante iz 18. stolje a u izvedbi guda kog
kvarteta, no iako je znao svaku dionicu napamet, nikako da se sjeti imena skladatelja. Izbor je
vrlo brzo suzio na Mozarta ili Haydna, ali tu je zapeo. Na nekoliko trenutaka inilo bi mu se da
prepoznaje djelo jednoga, zatim bi mu se gotovo odmah u inilo kao djelo drugoga. Moda je bio
jedan od onih kvarteta koje je Mozart posvetio Haydnu, pomisli, no isto je tako moglo biti i
obratno. Na izvjesnoj to ki, njihova glazba kao da se dodiruje i kao da ih vie nije mogu e
razlikovati. Pa ipak, Haydn je doivio zrelost poodmaklih godina, po a en brojnim narudbama

i poloajem koji je uivao na dvoru, zajedno sa svim povlasticama koje je svijet tog vremena
mogao pruiti. A Mozart je umro mlad i siromaan, njegovo je tijelo ba eno u zajedni ku
grobnicu.
Nashe je ve vozio sto na sat u tom trenutku, osje aju i potpunu kontrolu nad
automobilom koji je tutnjao uskom i zavojitom sporednom cestom. Glazba je stjerala Murksa i
Floyda duboko u pozadinu i sve to je jo mogao uti bila su etiri i ana instrumenta kako
zvukom natapaju mra ni i zatvoreni prostor oko njega. Kazaljka je sad pokazivala sto deset
kilometara na sat i u tom asu za uje Murksa kako vi e izme u dva napadaja kalja. Idiote, uo
ga je Nashe kako mu govori. Vozi prebrzo! Umjesto odgovora, Nashe pritisne jo ja e gas i
dotjera do sto trideset, ulaze i u zavoj laganom i sigurnom rukom na upravlja u. to Murks
uop e zna o vonji? mislio je. to Murks uop e zna o i emu?
Onog trenutka kad je auto dosegao sto trideset i est, Murks se nagne naprijed i trzajem
izgasi radio. Nashe se strese od nagle provale tiine i, mahinalno se okrenuvi prema Murksu,
re e mu da gleda svoja posla. Kad je idu eg trenutka pogledao na cestu, vidio je ne ija prednja
svjetla kako se pomaljaju prema njemu. Izgledalo je kao da su dola niotkud, poput divovske
zvijezde koja se ustremila pravo na njegove o i, a u panici koja ga je u hipu progutala, jedina mu
je misao bila kako mu je upravo to zadnja misao. Bilo je prekasno da se zaustavi i sprije i ono to
e se dogoditi, pa umjesto da snano nagazi ko nicu, on jo vr e stisne gas. U daljini je uo
urlik Murksa i njegovog zeta, no glasovi su im bili prigueni, prekriveni udaranjem krvi u
njegovoj glavi. A potom je svjetlo bljesnulo pravo u njega, i Nashe, ne mogavi ga vie gledati,
zatvori o i.

BILJEKA O PISCU
Paul Auster, jedan od najzna ajnijih suvremenih ameri kih pisaca, ro en je u Newarku,
New Jersey, 3. velja e 1947.
Na newyorskom Sveu ilitu Columbia zavrava studij knjievnosti, a potom odlazi u
Francusku, gdje boravi etiri godine.
Nakon povratka u SAD objavljuje uglavnom knjievne kritike i poeziju koju je kasnije
sabrao u zbirci Nestajanja. Prevodi francuske pjesnike.
Sredinom osamdesetih pie Newyorsku trilogiju, koju tvore tri kratka romana: Stakleni
grad, Duhovi i Zaklju ana soba.
Potom slijede romani U zemlji posljednjih stvari, Mjese eva pala a, Glazba slu aja,
Levijatan, Gospodin Vertigo, Timbuktu i Knjiga opsjena, te autobiografske knjige Umije e
gladovanja, Crvena biljenica, Izum samo e, Ruka na ustima i Mislio sam da je moj otac Bog.
Autor je scenarija za filmove Dim (reija Wayne Wang) i Dim u lice (reija Wayne Wang
i Paul Auster).
Reirao je film Lulu na mostu, snimljen po vlastitom scenariju.
Glazba slu aja, jedan od najvanijih Austerovih romana, ekraniziran je 1993. Film je
reirao Philip Haas.
Paul Auster ivi u Brooklynu.
Knjige su mu prevedene na vie od dvadeset jezika.