8 Blazevic Alijagic PDF

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...
Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 2, 879-916 (2010)
879
ANTIIDOVSTVO I RASNO ZAKONODAVSTVO U

FAISTIKOJ ITALIJI, NACISTIKOJ NJEMAKOJ I
USTAKOJ NDH
Dr. sc. Robert Blaevi, izvanredni profesor
Amina Alijagi, studentica
Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci

UDK: 323.12(=411.16)
Ur.: 22. travnja 2010.
Pr.: 1. listopada 2010.
Prethodno priopenje
Saetak
Autori analiziraju prirodu faistikog i nacistikog vladavinskog poretka te
ustakog reima u NDH. Talijanski faizam zagovara uspostavljanje zajednice
kao jedinstvene i organski ralanjene drave, a njemaki nacizam jami
jedinstvo nacije, tj. arijevske rase, krvlju i tlom (Blut und Boden Ideologie).
U navedenim diktaturama poniteni su svi elementi liberalnog ustrojstva
drave i drutva. NDH, za razliku od totalitarnih reima u Njemakoj i Italiji,
nije imala izrazitu podrku stanovnitva. Zato je na politiko-izvedbenoj
razini tiranija. lanak prua mogunost usporedbe rasnih zakona koji su
radikalno dehumanizirali i istrijebili pojedine kategorije ljudi: one ljude koji
nisu posjedovali deutsches oder artverwandtes Blut (njemaki zakon),
razza italiana (talijanski zakon) ili arijsko porijetlo (hrvatski zakon).
Izmeu ostaloga, nastoji se pokazati da su ustaki dunosnici gotovo cijelo
zakonodavstvo NDH-a prilagodili njemakom i talijanskom, pa tako i zakonske
odredbe koje su se ticale nacionalne i rasne iskljuivosti. U tu svrhu autori su
preveli talijanske i njemake rasne zakone te ih sadrajno predstavili. Uoljiva
je slinost izmeu samog nazivlja zakona, primjerice: Odredbe o zatiti
talijanske rase (Provvedimenti per la difesa della razza Italiana); Zakon o
zatiti njemake krvi i asti (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der
deutschen Ehre); Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog
naroda.
Kljune rijei: rasna diskriminacija, faizam, nacizam, ustatvo, rasno

zakonodavstvo.
880

1. UVOD
Mislioci i filozofi u 17. stoljeu su smatrali da se ljudske rase ne razlikuju
samo prema morfolokim (tjelesnim) osobinama, ve i prema psiholokim (umnim)
sposobnostima, pa odatle, prema ovoj teoriji, postoje vie i nie rase. Temeljem
toga objanjavali su nejednakost raznih naroda u drutveno-ekonomskom i
kulturnom pogledu.
Godine 1854. francuski diplomat Joseph Arthur (Comte) de Gobineau objavio je
utjecajnu knjigu Esej o nejednakosti u ljudskim rasama. Smatrao je da je arijska
rasa iznad svih drugih, ali joj je prijetilo rasno mijeanje s nearijskim rasama,
koje nisu na tako visokom nivou. Takve su misli bile dobro dole u vrijeme kada
je europski nacionalizam i imperijalizam igrao sve veu ulogu. Inspirirani teorijom
Charlesa Darwina o prirodnom odabiranju, tj. da najbolje prilagoene individue
preivljavaju, znanstvenici i intelektualci u Zapadnom svijetu poeli su primjenjivati
njegove bioloke ideje na ljudsko drutvo. Takozvani socijaldarvinizam sadravao
je ideju da jaki imaju pravo upravljanja nad slabima. Jedan od utjecajnih
mislilaca bio je Nijemac engleskog podrijetla Houston Stewart Chamberlain. On
je 1899. u knjizi Temelji devetnaestog stoljea lansirao viziju u kojoj e arijska
rasa, predvoena Germanima, spasiti kransku europsku civilizaciju od njenog
neprijatelja, idovstva. Neke Chamberlainove knjige pronaene su i u Hitlerovoj
knjinici.
U isto vrijeme (krajem 19. st.) i moderna znanost dolazi pod utjecaj
socijaldarvinistikih ideja. To se najvie odrazilo u tzv. eugenici, koja se naziva i
rasnom higijenom. Eugeniari su govorili da nezadovoljavajui geni slabih
ugroavaju drutvo. Tvrdili su da se kvaliteta i zdravlje drutva mogu zatititi
i poboljati ako se sprijei reproduciranje i irenje tih gena. Ideje eugenikoga
pokreta ostvarivane su u 20. stoljeu u Europi i SAD-u stotinama tisua sterilizacija,
a najee su sterilizirane ene.
Pod okriljem Ujedinjenih naroda 21. prosinca 1965. godine usvojena je

Henri de Boulainvilliers, francuski povjesniar, primjerice, podijelio je Francuze na dvije

rase. Meutim, nije razumijevao rasu kao bioloki neizbjenu, ve kao suvremeni
(rasistiki) kulturni konstrukt. (Simon, Rene, Henry de Boulainviller: uvres Philosophiques,
International Archives of the History of Ideas, Martinus Nijhoff, La Haye, 1973., str. 58.).
Gobineau, Arthur; Collins, Adrian, The Inequality of Human Races, reprint, Noontide Press,
Torrance, California, 1983., str. 10.
Darwin, Charles, Postanak vrsta prirodnim odabirom ili ouvanje povlatenih rasa u borbi za
ivot, kolska knjiga, Zagreb, 2008., str. 9.
Bruchfeld, Stphane; Levine, Paul A., Pripovijedajte to Knjiga o Unitenju u Europi 1933.1945., Regeringskansliet (Vladin kabinet), Levande Historia, Stockholm, 1998., str. 4.
Chamberlain, Houston Stewart, The foundations of the Nineteenth Century, London, 1911., str.
269.
Bruchfeld, S.; Levine, P.A., cit., str. 7.
Rasnoideoloke misli Adolfa Hitlera tiskane su u njegovoj knjizi Mein Kampf. Hitler i nacistika
partija nisu krili svoje rasistiko poimanje ovjeka, niti svoj prijezir prema demokratskom
drutvu i njegovim vrijednostima. Za naciste je rasa bila sve. Pojedinac nije imao nikakvu
vrijednost, osim kao orue rasistike drave. Primjena te ideologije poela je im su nacisti
preuzeli vlast, 30. sijenja 1933. godine (Bruchfeld, S.; Levine, P.A., op. cit., str. 4.).

881
definicija rasne diskriminacije u Meunarodnoj konvenciji o ukidanju svih

oblika rasne diskriminacije. Budui da je biva Jugoslavija bila stranka navedene
Konvencije, Hrvatska ju je preuzela 1993. godine Odlukom o objavljivanju
mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notifikacija o sukcesiji. Prema lanku 1., st. 1. Konvencije izraz rasna
diskriminacija odnosi se na: svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje
ili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili
etnikom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da narue ili da kompromitiraju
priznavanje, uivanje ili ostvarenje, pod jednakim uvjetima, prava ovjeka i
osnovnih sloboda na politikom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u
svakoj drugoj oblasti javnog ivota.
Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (dalje u tekstu: ECRI)
predstavlja nezavisni organ Vijea Europe za nadgledanje potivanja ljudskih prava,
koji je specijaliziran za borbu protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije,
antisemitizma i netolerancije. ECRI je u svojoj naelnoj Preporuci br. 7., koja je
usvojena 13. prosinca 2002., definirao rasizam kao vjerovanje da razlog kao to
je rasa, boja koe, jezik, religija, nacionalnost ili nacionalno ili etniko porijeklo,
opravdava prijezir prema pojedincu ili grupi pojedinaca, ili osjeaj superiornosti
nekog pojedinca ili grupe pojedinaca.10 Bitno je naglasiti da ECRI odbacuje teorije
temeljene na postojanju razliitih rasa, budui da sva ljudska bia pripadaju istoj
vrsti. Meutim, u predmetnoj Preporuci ECRI koristi ovaj izraz kako bi osigurao da
osobe koje su pogrjeno percipirane kao pripadnici druge rase nee biti iskljuene
iz zakonom predviene zatite.
Rasna diskriminacija11 ogleda se u politici pojedinih reima ili gleditu i
praksi pojedinih politikih pokreta, posebno prema pripadnicima crne rase
(u prolosti su Sjedinjene Amerike Drave i Junoafrika Republika bile
naglaeno diskriminatorske), kao komunizam i staljinizam te njegove inaice na
jugoslavenskim prostorima, kao antisemitizam u nacistikim i faistikim pokretima
i reimima (Hitlerov, Mussolinijev), i sl.
Rasistikim teorijama, tj. rasnoj diskriminaciji, suprotstavljena je ideja
o ravnopravnosti svih rasa i naroda na Zemlji bez obzira na boju koe, jezik i

Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Slubeni list SFRJ
-Meunarodniugovori, br. 6/1967 (stupila je na snagu 4. sijenja 1969. godine).
Odluka o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska
stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine, Meunarodni ugovori (dalje: NNMU), br. 12/1993.
10 ECRI General Policy Recommendation N7: National legislation to combat racism and
racial discrimination, usvojena 13. prosinca 2002., <http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/
ecri/activities/GPR/EN/Recommendation_N7/Recommendation_7_en.asp#TopOfPage>,
posjeeno 14. veljae 2010.
11 Rasna diskriminacija, u: Pravna enciklopedija, sv. 2., Savremena administracija, Beograd,
1985., str. 1381.
882

nacionalnost.12 Svako davanje prednosti jednoj rasi nad drugom znai vraanje
reakcionarnim teorijama rasizma.
2. FAIZAM - NACIZAM - USTATVO

Faizam i nacizam su mobilizirajui i revolucionarni poretci, posveeni
potpunoj preobrazbi drutva. Zagovaraju uspostavljanje zajednice kao jedinstvene
i organski ralanjene drave (talijanski faizam) ili kao nacije (tj. arijevske rase)
ije je jedinstvo zajameno krvlju i tlom (Blut und Boden Ideologie njemaki
nacizam). Faistiki i nacistiki vladavinski poredak je diktatura. U njoj su poniteni
svi elementi liberalnog ustrojstva drave (npr. vladavina prava, parlamentarno
ustrojstvo vlasti, nezavisno sudstvo, federalizam, viepartijski sistem, autonomna
javnost) i drutva (npr. autonomija privrednih subjekata, osobito radnikih
sindikata i zadruga). Osnivanjem brojnih masovnih organizacija ustanovljenih po
razliitim podrujima ivota, dobi i spolu faistika/nacistika diktatura nastoji
ostvariti podrku poretku, ali i kontrolu stanovnitva.13 U tim strogo hijerarhijski
ralanjenim, centraliziranim masovnim organizacijama ustanovljen je karizmatskopersonalistiki aparat na elu kojega je nepogreivi voa. Fatistiki/nacistiki
pokreti osim toga formiraju vlastite uniformirane i naoruane, paravojne organizacije
(npr. sqadre dàzione u Italiji, Sturmabteilung u Njemakoj), iji teror stvara privid
odlunosti i efikasnosti.
Meutim, ne moe se staviti znak jednakosti izmeu nacistikog reima
u Njemakoj i faistikog u Italiji. Talijanski faizam nema nacistiki totalitarni
kapacitet. On ne unitava dravu nego njome upravlja i on ne proizvodi
nacionalnu katastrofu niti izdaleka istoga reda.14 Unato tomu to Mussolini i Hitler
imaju barem dijelom iste ideje, Hitleru je credo rasa, a Mussolini nedvojbeno nije
bio rasist. ak i nakon njegovog nevoljkog i kasnog priklanjanja hitlerovskom
rasizmu, antisemitski progoni u Italiji ni po emu se ne mogu usporeivati s
nacistikim zloinima.15 Nacisti su razradili projekt biolokog unitenja idova (Die
Endlsung), dok se konano rjeenje idovskog pitanja u faistikoj Kraljevini Italiji
nastojalo ostvariti sustavnim iseljavanjem i tzv. arijanizacijom idova talijanskoga
dravljanstva.16 tovie, progon idova u Italiji (u kojoj je stradalo njih petina
12 lanak 2., st. 1. Ope deklaracije o pravima ovjeka, sastavnog dijela Povelje Ujedinjenih
naroda (NN - MU, br. 15/1993, 7/1994 (ispravak)), naglaava da svakom pripadaju sva prava
i slobode proglaene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika,
vjere, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili drutvenog porijekla, imovine, roenja
ili drugih okolnosti.
13 Leksikon temeljnih pojmova politike (ur. Ivan Prpi i dr.), kolska knjiga, Zagreb, 1990., str.
46.-47.
14 Furet, Franois, Prolost jedne iluzije, Ogled o komunistikoj ideji u XX. stoljeu, Politika
kultura, Zagreb, 1997., str. 192.
15 Loc. cit.
16 Giron, Antun, idovsko pitanje u opini Opatija (od 1938. do 1945. godine), poseban otisak iz
Problemi sjevernog Jadrana, svezak 7, HAZU, Zagreb Rijeka, 2000., str. 147.

883
od 40.000, dok je 6.000 emigriralo) zapoinje tek s dolaskom Nijemaca koji su

tada zagospodarili sjevernom Italijom, tj. nakon pada Mussolinija u srpnju 1943.
godine.17
Izraz faizam u strunom i kolokvijalnom govoru esto se rabi kao
kvintesenca svakog totalitarizma. Koristi se kao rodni pojam kako bi oznaile
ideologije, politiki pokreti i organizacije te vladavinski poreci koji su po svojoj
socijalnoj osnovi, politikoj funkciji i metodama politikog djelovanja srodni
talijanskom faizmu. Meutim, talijanski faizam nije imao kvintesence. On
je kombinirao revoluciju s monarhijom, kraljevsku vojsku sa svojom osobnom
milicijom, davanje privilegija Crkvi s dravnim obrazovanjem koje velia nasilje,
apsolutnu dravnu kontrolu s privatnim tritem. Stoga bi bilo mnogo opravdanije,
prema upanovu, da je kao kvintesenca uzet nacizam. Jer, Mein Kampf je
manifest s potpunim politikim programom: od rasistike teorije o izabranom
arijevskom narodu, od teorije o degeneriranoj umjetnosti do filozofije o volji za mo
i bermenschu. Nacizam je bio definitivno antikranski i neopaganski ba kao to
je Staljinov Dijamant eklatantno materijalistiki i ateistiki. 18
Koje je onda opravdanje za upotrebu faizma kao ope catch-word s kojom
se danas tako obilno sluimo? Samo historijsko: talijanski faizam prvi se pojavio
na sceni. Svaki od (do)sadanjih totalitarnih reima povijesno je specifian. Mogu
li se onda ti reimi izjednaiti na bilo kojoj zajednikoj dimenziji? Ili je rije samo
o analogijama?19 Ipak, postoje neke zajednike karakteristike svih totalitarnih
reima koje obiljeavaju, prema Umbertu Ecu, Ur-faizam ili Vjeni faizam:
1. kult tradicije i sinkretizam; 2. odbacivanje modernizma; 3. iracionalizam
antiintelektualizam (akcija radi akcije, akcija protiv miljenja); 4. strah od
razlika; 5. pozivanje na frustriranu srednju klasu; 6. nacionalizam i teorija zavjere;
7. istovremeno kultiviranje straha od bogatog i monog neprijatelja, ali i vrste
vjere da je tog neprijatelja mogue pobijediti; 8. shvaanje ivota kao neprekidne
borbe koja e zavriti Armagedonom konanog rjeenja; 9. popularni elitizam
kombinacija elitizma i stroge hijerarhije; 10. kult heroja i kult smrti; 11. maizam:
prezir prema enama i osuda nestandardnih seksualnih navika: od djevianstva
do homoseksualizma; 12. selektivni populizam i igranje naroda, preziranje trule
parlamentarne demokracije; 13. novogovor.20
NDH je bila organizirana po uzoru na tadanje totalitarne reime u Italiji
i Njemakoj. U NDH su sve politike stranke bile zabranjene, a njihovo mjesto
zauzimao je ustaki pokret21 kao jedinstveni pokret izravno podvrgnut poglavniku
Anti Paveliu. Dakle, na djelu je bio Fhrerprinzip. Ustaki reim se, poput
17 Furet, Franois, op. cit., str. 192.
18 upanov, Josip, Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, 2002., str. 215.
19 Ibid., str. 216.
20 Ibid., str. 216.-217.
21 Ustatvo je sklop eksplicitnog etnikog nacionalizma, antiliberalizma, antikomunizma,
rasizma, antidemokratizma, itd.
884

nacistikog, temeljio na ideologiji krvi i tla (Blut und Boden Ideologie). To je za

posljedicu imalo radikalnu dehumanizaciju pojedinih etnikih skupina koje nisu
odgovarale rasnim kriterijima (idovi, Srbi, Romi), ali i onih koji nisu odgovarali
ideologijskim kriterijima (Hrvati ljeviari / antifaisti / komunisti).22
Pojmu mnogorodne zajednice ustae suprotstavljaju pojam nacionalne
zajednice. U isti mah oblikuju pojam nacije s izrazito rasnim naglascima. Zakonska
odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti
hrvatskog naroda obznanile su da je NDH nacionalna drava23 i da samo arijevci
imaju pravo, da u njoj zauzimaju odgovorne poloaje i da ravnaju njezinom
sudbinom.24 Spomenute zakonske odredbe temelje se na postulatu da se narodna
drava osniva na dosljednom provaanju principa narodnosti. Narod je definiran
kao skup ljudi sa zajednikom tradicijom, zajednikim duhovnim dobrima i voljom
za promicanjem tih dobara. Rasa je odreena kao skup ljudi koji se podudaraju
u nasljednim svojstvima. Smatra se da specijalna hrvatska rasa ne postoji jer
Hrvati su uope kao europski narod mjeavina nordijske, dinarske, alpske, baltijske
i mediteranske rase.25 Njemaki zakon govori o deutsches oder artverwandtes
Blut, talijanski zakon o razza italiana, a umjesto izraza krv ustae koriste
arijsko porijetlo26.
NDH je bila zloinaka, marionetska drava koja nije bila zbiljski neovisna,27
a to je najvanije, masovna je podrka reimu bila minimalna. Prema njemakim
procjenama o javnoj podrci, ustae je podravalo 2% puanstva.28 U tomu je bitna
razlika izmeu NDH i totalitarnih reima u Njemakoj i Italiji koji su imali masovnu
22 Goldstein, Ivo, Holokaust u Zagrebu, Novi Liber, idovska opina Zagreb, Zagreb, 2001., str.
581.
23 Teritorij NDH bio je sastavni dio meunarodnopravnoga teritorija Kraljevine Jugoslavije. Unato
tomu to je okupiran, okupacijom se ne mogu trajno mijenjati teritoriji drava tako da se ni u
sluaju da je okupacija ostvarena ne moe dirati i odreivati trajno njegova sudbina. Dravljane
NDH se jo uvijek moglo smatrati dravljanima Kraljevine Jugoslavije, a organizacija vlasti s
gledita meunarodnog prava nije bila pravno utemeljena, jer Hake konvencije ne odobravaju
okupatoru formiranje novih organa. K tome, odluke organa vlasti nisu imale legitimitet, jer
nisu predstavljale izraz volje naroda. Oito je da meunarodno pravo potire subjektivitet
NDH, kao i Ustav Republike Hrvatske koji dravnost temelji na antifaistikom pokretu i
ZAVNOH-u. Ipak, NDH tijekom itavog rata egzistira kao nepriznati, faktini dravni subjekt.
(Bartulovi, eljko, Suak od 1919. do 1947., Adami, Dravni arhiv u Rijeci, Pravni fakultet
Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 337.; Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br.
56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 41/2001 (proieni tekst) i 55/2001 (ispravak)).
24 Zakonske odredbe citirane prema Kisi Kolanovi, Nada, NDH i Italija Politike veze i
diplomatski odnosi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2001., str. 60.
25 Loc. cit.
26 Tadanji hrvatski jezik koristio je rije porijetlo umjesto podrijetlo (op. A. A.).
27 Juni je dio podruja NDH bio pod okupacijom Italije, a sjeverni pod okupacijom njemake
vojske. Demarkacionu liniju izmeu njemake i talijanske okupacijske zone odredio je Adolf
Hitler osobno.
28 Cohen, Philip J., Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje povijeu, Ceres, Zagreb, 1997.,
str. 144.

885
podrku izmanipulirane svjetine. Stoga o NDH moemo govoriti kao o tiraniji.29
3. RASNO ZAKONODAVSTVO U FAISTIKOJ KRALJEVINI

ITALIJI

3.1. Rasno zakonodavstvo u faistikoj Kraljevini Italiji od 1938. do 1943.

godine
Godine 1935. zapoinje rasna politika faistikog reima (nakon okupacije

Etiopije). Tek od 1937. do 1938. godine razvija se kampanja s izrazitim antisemitskim
obiljejem, zamjetna najprije u tisku, a zatim u aktivnosti faistikih institucija i,
konano, 1938. u dravnim strukturama.
Dana 19. srpnja 1938. godine Sredinji demografski ured, koji je djelovao
u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, prerastao je u Generalnu direkciju za
demografiju i rasu,30 ili skraeno Demorazza, koja je kao prvi korak uinila detaljan
popis svih idova u Italiji.31 Poetkom kolovoza 1938., u vrijeme dok je antisemitska
kampanja bila na vrhuncu, rijeka La Vedetta dItalia najavila je zabranu upisa
idova stranaca u talijanske kole svih stupnjeva i usmjerenja u kolskoj godini
1938.-1939., a koja ukljuuje ak i one idove koji imaju prebivalite u Italiji.32
Ministar nacionalnog obrazovanja Giuseppe Bottai (mandat 1936.-1943.)
narednih je dana objavio cijeli niz direktiva i cirkulara s ciljem zatite rase. Ve
se tada spremao dekret koji e oduzeti talijansko dravljanstvo svim idovima koji
su doli u Italiju poslije 1. sijenja 1919. godine. To je znailo da e im se uskratiti
kolovanje u svim javnim kolama te da e biti otputeni iz svih javnih i dravnih
slubi i institucija. Kroz mjesece kolovoz, rujan i listopad 1938. godine objavljena
je brojna zakonska regulativa koja se odnosila na rjeavanje idovskog pitanja.
Konano su u studenom iste godine objavljene odredbe koje su regulirale obiteljske
29 Prema Hannah Arendt, tiranin vlada u suglasnosti sa svojom voljom i interesom. Tiranin je vuk
u ljudskom obliju (Platon). On vlada pukim nasiljem. (...) S druge strane, i najdrakonskija
autoritarna vlast ograniena je zakonima (Arendt, Hannah, Totalitarizam, Politika kultura,
Zagreb, 1996., str. 14. i d.).
30 Autori su se preteno bavili pitanjem diskriminacije i eliminacije idova, iako svjesni da se esto
gube iz vida sline mjere koje je faistiki reim provodio prema netalijanskom stanovnitvu,
odnosno Hrvatima i Slovencima, koji su nakon Prvog svjetskog rata uli u sastav Kraljevine
Italije kao i podruja koja su anektirana1941. Meutim, to je tematika koju bi trebalo detaljnije
obraditi u nekom drugom radu. Za sada samo povlaimo paralelu sa Socijalnim i demografskim
uredom utemeljenim pri opini Suak, u svrhu eliminacije Slavenstva na jadranskim
teritorijima. Mussolini je 10. lipnja 1941. izrazio namjeru da novu dravnu granicu izjednai
s etnikom, vrei raseljavanja nelojalnog hrvatskog stanovnitva i naseljavanja to vie
talijanskog na anektirane teritorije. (Bartulovi, ., op. cit., str. 245.).
31 Dukovski, Darko, Faizam u Istri 1918. 1943., Cash-histria Croatica, Pula, 1997., str. 217.
32 Novinska obavijest naslovljena Gli studenti ebrei stranieri esclusi dalle scuole italiane
(idovski uenici sa statusom stranaca iskljueni su iz talijanskih kola) objavljena je u
rijekoj La Vedetta dItalia, od 3. kolovoza 1938. (Hrvatski dravni arhiv u Rijeci), a odnosi
se na kolsku godinu 1938./39.
886

odnose i mijeane brakove idova i neidova.33

Deklaracija Velikoga faistikog vijea od 6. i 7. listopada 1938., transformirana
je 17. studenoga u kraljevski dekret sa zakonskom snagom pod naslovom: Odredbe
o zatiti talijanske rase (Provvedimenti per la difesa della razza Italiana).34
Njegovim je stupanjem na snagu faktiki bila ozakonjena diskriminacija idova u
Kraljevini Italiji. No, to je bio tek poetak rasne zakonodavne aktivnosti faistikoga
reima inspirirane, bez ikakve sumnje, Nrnberkim nacistikim zakonikom iz
1935. godine. U razdoblju od 1938. do sredine 1942., pa sve do pada Mussolinija u
srpnju 1943., faistiki je reim brojnim zakonima, uredbama i naputcima rjeavao
idovsko pitanje.
3.1.1. Rasno zakonodavstvo u podruju obrazovanja
Zato je primjena antiidovskih odredbi poela ponajprije u koli? Osim
praktinih razloga, s obzirom na potrebu usklaivanja s poetkom kolske godine,
vanijim se ine ideoloki razlozi. Naime, faistiki je reim koli dodijelio vanu
ulogu institucionalnog pokretaa sveobuhvatne kulturno-politike preobrazbe mladih
narataja kojima je trebalo uvrstiti samosvijest i ponos zbog pripadanja naciji koja
je kolijevka civilizacije i kulture naroda svijeta.35
Objavljivanje antisemitskih odredbi o kolstvu bilo je pripremljeno nizom
ministarskih okrunica koje su ve tijekom kolovoza 1938. odaslane pokrajinskim
kolskim nadzornitvima (Regio Provveditorato agli studi). O tomu je istovremeno
bilo obavijeteno Ministarstvo unutarnjih poslova. To su bile administrativne
odredbe restriktivnog karaktera koje su kasnije postale zakonski dekreti. Tako
je ve 1. i 2. rujna 1938., Ministarsko vijee, razmatrajui prijedlog prve grupe
zakonskih odredaba za obranu rase (per la difesa della razza), imalo na dnevnom
redu spreman prijedlog dviju odredbi koje su se odnosile na kolstvo: Odredbe o
obrani rase u faistikoj koli (Provvedimenti per la difesa della razza nella scuola
fascista) i Odredbe protiv idova stranaca (Provvedimenti nei confronti degli ebrei
stranieri). S obzirom na skori poetak kolske godine, Ministarsko je vijee trebalo
hitno usvojiti prijedlog tih dviju odredbi, iako su ope i temeljne odredbe jo bile u
pripremi.
Kraljevskim dekretom - zakonom protiv idova stranaca (Provvedimenti
nei confronti degli ebrei stranieri) idovima strancima zabranjuje se uspostava
stalnog prebivalita u Kraljevstvu, Libiji i posjedima u Egeju.36 ak su se i
33 Vidi infra, 3.1.2.
34 Vidi infra, 3.1.2.
35 Duki - Delogu, Sanja, Antisemitsko zakonodavstvo u faistikom kolstvu kvarnerske
pokrajine (1938. 1943.) Osnivanje kola za uenike idovske rase, u: LÈDUCAZIONE
SPEZZATA, Scuole ebraiche a Trieste e Fiume durante le leggi razziali (1938-1943), La
Mongolfiera Libri, Villaggio del Fanciullo, Opicina Trieste, 2006., str. 201.
36 Provvedimenti nei confronti degli ebrei stranieri, Regio Decreto Legge 7 settembre 1938
XVI, n. 1381., objavljeno u: Gazzetta Ufficale del Regno dÌtalia, br. 208., od 12. rujna 1938.
godine, l. 1.

887
koncesije, koje su odobrene idovima strancima nakon 1. sijenja 1919., smatrale

opozvanima (revocate).37 idovi stranci koji su se zatekli ili koji su nakon 1. sijenja
1919. zapoeli prebivati na podruju Kraljevstva, Libije i posjeda u Egeju isti
teritorij moraju napustiti u roku od est mjeseci od datuma objave ove Odredbe.38
Oni koji unutar tog perioda ne izvre dobrovoljno obvezu, bit e protjerani (saranno
espulsi).39
Kraljevskim dekretom - zakonom o obrani rase u faistikoj koli
(Provvedimenti per la difesa della razza nella scuola fascista) od 5. rujna 1938.
zabranio se upis u kole svih usmjerenja i stupnjeva uenicima i studentima idovske
rase (razza ebraica).40 Iznimno se doputao zavretak studija studentima idovske
rase koji su bili pri kraju obrazovanja.41 Nadalje, sve osobe idovske rase zaposlene
u dravnim kolama svih usmjerenja i stupnjeva, ukljuujui sveuilite i akademije,
suspendirane su 16. listopada 1938.42 Suspenzija (la sospenzione dal servizio) se
odnosila na sve nastavnike, ravnatelje kola i instituta te administrativno i tehniko
osoblje idovske rase.
S obzirom na odredbu o iskljuenju uenika idovske rase iz kola, idovskim
uenicima bilo je zabranjeno polaenje redovne nastave i polaganje razrednih ispita
u dravnim kolama, dok je idovskim studentima to bilo iznimno omogueno.
No, prema vaeim zakonima o kolstvu talijanski dravljani bili su obvezni
polaziti kolu do svoje 14. godine ivota. Da se zakon ipak ne bi prekrio, 23. rujna
1938. godine donijet je Kraljevski dekret - zakon o osnivanju osnovnih kola
za uenike idovske rase (Istituzione di scuole elementari per fanciulli di razza
ebraica). Njime se najavilo osnivanje posebnih odjeljenja za uenike idovske
rase pri dravnim osnovnim kolama, u podrujima gdje njihov broj nije manji od
deset43 te osnivanje osnovnih kola namijenjenih iskljuivo djeci idovske rase
(fanciulli di razza ebraica) pri idovskim opinama, uz suglasnost Ministarstva
nacionalnog obrazovanja.44 Troak kola za djecu idovske rase trebale su snositi
idovske zajednice,45 a nastavu u posebnim odijeljenjima smjeli su voditi samo
nastavnici idovske rase.46
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
Ibid., l. 2.
Ibid., l. 4., st. 1.
Ibid., l. 4., st. 2.
Provvedimenti per la difesa della razza nella scuola fascista, Regio Decreto Legge 5
settembre 1938 XVI, n. 1390., objavljeno u: Gazzetta Ufficale del Regno dÌtalia, br. 209.,
od 13. rujna 1938. godine, l. 2.
Ibid., l. 5.
Ibid., l. 3. i 4.
stituzione di scuole elementari per fanciulli di razza ebraica, Regio Decreto Legge 23
settembre 1938 XVI, n. 1630., objavljeno u: Gazzetta Ufficale del Regno dÌtalia, br. 245.,
od 25. listopada 1938. godine, l. 1., st. 1.
Ibid., l. 2., st. 1.
Ibid., l. 3., st. 2.
Ibid., l. 1., st. 2.
888

Jedinstveni tekst47 kojim se integriraju i koordiniraju ve usvojene norme

za obranu rase u talijanskoj koli (Integrazione e coordinamento in testo unico
delle norme gi emanate per la difesa della razza nella Scuola Italiana) od 15.
studenog 1938. ukida Kraljevski dekret - zakon od 5. rujna 1938. (Provvedimenti
per la difesa della razza nella scuola fascista) i Kraljevski dekret - zakon od 23.
rujna 1938. (Istituzione di scuole elementari per fanciulli di razza ebraica),48 tj.
objedinjuje i dopunjuje prije objavljenu zakonsku normativu koja se odnosila na
kolstvo, usklaujui je s opim odredbama. Pored toga, sadri dvije nove odredbe.
Prva odredba, nakon prihvaenog opeg principa udaljavanja idova iz javnih
slubi, objavljuje razrjeenje od dunosti (la dispensa dal servizio) nastavnog
i nenastavnog kadra idovske rase u kolama.49 Drugom odredbom se utemeljuju
srednje kole za idove pri idovskim opinama.50 U takvim posebnim srednjim
kolama mogunost voenja nastave imali su samo profesori idovske rase,51
dok su prednost pri zapoljavanju (saranno preferiti) imali oni koji su smijenjeni
s dunosti, ali kojima je ministar unutarnjih poslova prema opim odredbama
priznao inidividualne ili obiteljske zasluge (le benemerenze individuali o famigliari)
za zatitu talijanske rase.52 Naravno, isti kriterij za prednost pri zapoljavanju u
osnovnim i srednjim kolama primijenjivao se i na ravnatelje i direktore javnih i
privatnih kola te na nadzorno osoblje.53
U svim kolama koje su pohaali talijanski uenici bila je zabranjena uporaba
knjiga iji su autori bile osobe idovske rase.54 Zabrana se odnosila i na knjige koje
su rezultat suradnje veeg broja autora, od kojih je samo jedan pripadnik idovske
rase, kao i na radove koji su ocjenjivale ili pregledavale osobe idovske rase.55
Spomenutim temeljnim odredbama za obranu rase u faistikom kolstvu,
Ministar nacionalnog obrazovanja dodao je jo niz novih okrunica, odaslanih
pokrajinskim kolskim nadzornitvima, do ljeta 1939. godine.
3.1.1.1. Rasno zakonodavstvo u kolstvu Kvarnerske pokrajine
Kako su se primjenjivali rasni zakoni pokazat emo na konkretnom primjeru:
u osnovnim i srednjim kolama u Opatiji i tadanjoj Rijeci. Raspadom Austro47 U Italiji se reorganizacija pravnih propisa radi ostvarivanja lake dostupnosti prava, primarno
provodi jedinstvenim tekstom (testo unico). Rije je o normativnom tekstu koji prikuplja
odredbe vie normativnih akata, donesenih tijekom vremena, a koji reguliraju istu materiju.
Neke jedinstvene tekstove mogue je poistovjetiti s pojmom proienog teksta zakona, a
neke, pak, s pojmom zakonika.
48 Integrazione e coordinamento in testo unico delle norme gi emanate per la difesa della razza
nella Scuola Italiana, Regio Decreto Legge 15 novembre 1938 XVI, n. 1779., objavljeno
u: Gazzetta Ufficale del Regno dÌtalia, br. 272., od 29. studenog 1938. godine, l. 12.
49 Ibid., l. 8.
50 Ibid., l. 6., st. 1.
51 Ibid., l. 7.
52 Ibid., l. 9., st. 1.
53 Ibid., l. 9., st. 2.
54 Ibid., l. 4., st. 1.
55 Ibid., l. 4., st. 2.

889
Ugarske Monarhije, Opatija se nala pod talijanskom okupacijskom vlau ve 1918.

godine.56 Rijeka, pak, proivljava dramatine dane nakon uspostave DAnnunzieve
okupacijske vlasti, a potom i uspostavom tzv. slobodne drave 1920.-1924. godine.
Pripadnici opatijske i rijekih idovskih opina, naavi se u dravno-pravnom
okviru Kraljevine Italije, unutar novouspostavljene Kvarnerske pokrajine 1924.,
proivljavaju tijekom godina faistike vlasti, etape postupnih promjena, ba kao i
ostatak talijanske idovske populacije, kojima e biti izmijenjen njihov pravni status
vjerske manjine. Te su promjene zapoele uvoenjem vjerske neravnopravnosti
koju su definitvno utvrdili Lateranski sporazumi 1929., zatim, poetkom tridesetih
godina, uvoenjem zakona kojima im je ograniena administrativna autonomija.57
Tijekom kolovoza 1938., nizom okrunica Ministarstva nacionalnog
obrazovanja, upuenih pokrajinskim kolskim nadzornitvima (Regio Provveditorato
agli studi), bilo je nareeno, izmeu ostalog, popisivanje cjelokupnog nastavnog
i nenastavnog kadra radi utvrivanja njegove rasne i vjerske pripadnosti. Tako su
u rujnu 1938. prosvjetni savjetnici i ravnatelji svih osnovnih i srednjih kola bili
duni izvriti rasni popis svih djelatnika kole (censimento del personale di razza
ebraica). To se obavljalo posebnim obrascima (scheda personale) u kojima su se
ispitanici morali deklarirati o svojoj vjerskoj i rasnoj pripadnosti. Rezultate ovih
popisa morali su poslati pokrajinskom kolskom nadzornitvu koje ih je zatim slalo
prefektu pokrajine. Prefekt ih je proslijeivao Ministarstvu unutarnjih poslova u
Rim, odnosno Uredu za rasna pitanja i demografiju.58
Rezultati rasnih popisa kojima se pripremalo otputanje idovskih nastavnika
i drugog nenastavnog kadra nisu poznati.59
56 lanak je fokusiran na razdoblje nakon uspostave faistikoga reima, to ne znai da autori
negiraju postojanje rasnih zakona i u Kraljevini SHS. tovie, navodimo popis istih: Sporazum
o sticanju dravljanstva, Sporazum o pensijama, Sporazum o primjeni l. 9. Rimskih ugovora te
pojedinim drugim pitanjima koja se odnose na dravljane SHS u Rijeci i talijanske dravljane
u Dalmaciji, Konvencija o dugovima i potraivanjima sa zakljunim protokolom, Sporazum
o ugovorima, Sporazum o rekvizicijama, Sporazum o naknadi bolnikih trokova, Sporazum
o radnicima, Konvencija o raznim sporazumima po pitanju socijalnih osiguranja, Sporazum
o anonimnom drutvu, Opti sporazum o reciprocitetu po pitanjima socijalnih osiguranja,
Konvencija o istrazi i suzbijanju istupa uinjenih u pograninim umama, itd. Budui da bi
detaljna obrada ove problematike oduzela previe prostora, upuujemo na relevantnu literaturu:
Bartulovi, eljko, Suak od 1919. do 1947., Adami, Dravni arhiv u Rijeci, Pravni fakultet
Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2004.; Parovel, Paolo, Izbrisani identitet, Matica Hrvatska, Pazin,
1993.; Radeti, Ernest, Istra pod Italijom 1918.-1943., Tiskara C. Albrecht, Zagreb, 1944.;
eti, Nevio, Istra za talijanske uprave, Zagreb, 2008.
57 Duki - Delogu, Sanja, op. cit., str. 201.
58 Ibid., str. 202.
59 O tijeku administrativnog postupka izbacivanja s posla moemo donekle zakljuiti na temelju
sluaja nastavnice Krieger Wande. Tako iz dopisa kojim kolsko nadzornitvo obavjetava
Ministarstvo financija Blagajnu socijalnog osiguranja u Rimu (Ministero delle finanze
Cassa depositi e Prestiti e Istituti di Previdenza) o njezinom radnom statusu, proizlazi da
je nastavnica Krieger Wanda, kojoj je utvrena pripadnost idovskoj rasi, prema zahtjevu
Ministarstva obrazovanja, ve od 15. rujna 1938. bila stavljena na ekanje (collocata nella
posizione di congedo), da bi 16. listopada bila suspendirana (collocata nella posizione di
sospesa), ime je zavravao njezin radni odnos u uredu Ministarstva nacionalnog obrazovanja.
890

Istodobno s uurbanim administrativnim pripremama za iskljuenje idovskih

nastavnika, tekle su i pripreme za iskljuenje idovskih uenika o emu su kolski
nadzornici pravodobno izvijestili ravnatelje kola. Prema okrunici Nacionalne
ustanove za srednjokolsko obrazovanje od 24. rujna 1938. (Ente Nazionale
dellInsegnamento Medio - E.N.I.M.) upuenoj ravnateljima srednjih kola, u raznim
napucima uoi poetka kolske godine 1938./39., govori se i o upisima uenika u
nove kole za djecu idovske rase. Roditelji su pri upisu bili duni dati izjavu o
rasnoj pripadnosti uenika.60
Analizom podataka iz evidencija idovske populacije u Rijeci i Opatiji,
iz kolovoza 1938., mogue je ustanoviti ukupan broj djece kolskog uzrasta za
kolsku godinu 1938./39. Proizlazi da je u Rijeci bilo ukupno 57 djece, a u Opatiji
16 djece (od 6. do 10. godine) koja su se trebala upisati ili nastaviti kolovanje
u osnovnoj koli. Zatim, u Rijeci je bilo 84, a u Opatiji 16 djece (od 11. do 14.
godine) polaznika nie srednje kole (scuola media inferiore). Te konano, u Rijeci
je bilo 79, a u Opatiji 16 djece (od 15. do 18. godine) koja su mogla nastaviti ili
krenuti u viu srednju kolu (scuola media superiore).61 Popisom je evidentirano i 9
studenata visokokolskih ustanova u Rijeci.62 Kao i u sluaju idovskih nastavnika,
ne raspolaemo slubenim podacima o broju iskljuenih uenika.
Poetak kolske godine bio je predvien za 18. listopada 1938. Naizgled,
nita se novo nije dogaalo, kao da ve nisu bile poduzete mjere kojima e biti
promijenjen sastav kolskih zbornica i razreda u kojima su do juer idovska
djeca, savreno integrirana, uila zajedno sa svojim kolskim kolegama. Njihovo
iskljuenje nije bilo niim prije najavljeno, uenici su jo bili na praznicima kada su
novine donijele vijest o uvoenju novih zakonskih odredaba.63
U Kvarnerskoj pokrajini 1938. nije bilo kola pri idovskim opinama Rijeke
i Opatije, osim organizirane religijske nastave. U jesen iste godine, posljedicom
rasnih zakona, utemeljene su dvije nove kole: Osnovna dravna kola za uenike
idovske rase, Kozala (Scuola di Stato per gli alunni di razza ebraica, Cosala),
kao posebno odijeljenje pri dravnoj koli i idovska privatna srednja kola,
pri idovskoj opini Rijeka (Scuola media israelitica privata).64 Posebne kole za
uenike idovske rase imale su nejednake nastavne programe, izraene ovisno o
potrebama i zavrenom dotadanjem obrazovanju uenika kao i organizacijskim i
60
61
62
63
64
Trajno razrjeenje od dunosti (la dispensa dal servizio) nastupilo je 14. prosinca, kada je
stupio na snagu Kraljevski dekret - zakon od 15. studenog 1938., br. 1779. (Duki - Delogu,
S., op. cit., str. 202.).
Duki - Delogu, S., op. cit., str. 203.
Loc. cit.
Loc. cit.
Svoja sjeanja na te dane opisuje Rosemarie Wildi-Benedict: Ja nisam vie mogla pohaati
javne kole; ova je posljednja mjera pogodila mene, etrnaestogodinju djevojicu, na
neposredan nain, u lipnju sam uspjeno poloila prijemne ispite za upis u Realnu gimnaziju,
te me pomisao da u pohaati ovu kolu inila veoma sretnom. Plakala sam tri dana. Najtei
trenutak je bio kada su moje susjede Vera i Zdenka (jo smo i danas prijateljice) poele omatati
knjige i nove biljenice. (Duki - Delogu, S., op. cit., str. 203.).
Duki - Delogu, S., op. cit., str. 204.

891
strunim sposobnostima raspoloivih nastavnika. Nastavni program koji se u koli

ostvarivao bio je istovjetan onome u drugim dravnim kolama, to potvruju
kolski dnevnici, s izuzetkom rimokatolikog vjeronauka.
kolski udbenici, s izvjesnim prilagodbama, uvedenim uz suglasnost
Ministarstva obrazovanja, bili su gotovo isti kao i u dravnim kolama. Iako se
radilo o odijeljenjima za idovsku djecu, vlada nije doputala neradne dane u vrijeme
idovskih vjerskih sveanosti. kolske svjedodbe, koje je izdavala Nacionalna
faistika stranka, sadravale su uz ime uenika opasku o rasi (di razza ebraica),
kao i kolski dnevnici koji su imali odreenje rasne pripadnosti (razza). Kako bi
bio sprijeen svaki mogui kontakt s uenicima arijevske rase, nastava se odvijala u
suprotnoj, poslijepodnevnoj smjeni.65
3.1.2. Rasno zakonodavstvo u obiteljskopravnim i statusnopravnim odnosima
Odredbama o zatiti talijanske rase (Provvedimenti per la difesa della
razza Italiana), od 17. studenoga 1938., zabranjeno je sklapanje braka izmeu
talijanskog dravljanina arijevske rase i osobe neke druge rase,66 dok je
brak s osobom stranog dravljanstva podreen prethodnom pristanku Ministra
unutarnjih poslova.67 Brak nastao unato zabrani bio je nevaljan,68 a prijestupnike
se kanjavalo zatvorom do tri mjeseca i novanom kaznom do deset tisua lira.69
Ista je kazna bila predviena i ako su s osobom stranog dravljanstva
stupili u brak zaposlenici javnih slubi, vojnici dravne vojske, lanovi Nacionalne
faistike stranke ili organizacija koje je ona kontrolirala, regionalnih ili opinskih
administracija ili sindikata.70 No, ova zabrana nije bila apsolutna. Ministar
unutarnjih poslova mogao je osloboditi, u izvanrednim sluajevima, zaposlenike
koji ele stupiti u brak sa strancima arijevske rase, i to tek nakon to je sasluana
zainteresirana javna sluba (lamministrazione interessata).71 Naravno, dobili su i
velikoduan rok: cijeli je postupak morao biti obavljen u roku od tri mjeseca od
datuma stupanja Odredbe na snagu.
Ako bi ipak, unato ovim zabranama, dvije osobe dole sklopiti brak, matiar
je bio obvezan utvrditi, neovisno o izjavama stranaka, rasu i dravljanstvo istih.72 U
zakonom zabranjenim sluajevima nije smio nastaviti s objavom ili vjenanjem,73
kao ni zabunom obavljeno vjenanje prepisati u matine knjige.74 Ako bi prekrio
65 Ibid., str. 205.
66 Provvedimenti per la difesa della razza italiana, Regio Decreto Legge 17 novembre 1938
XVI, n. 1728., objavljeno u: Gazzetta Ufficale del Regno dÌtalia, br. 264., od 19. studenog
1938. godine, l. 1., st. 1.
67 Ibid., l. 2., st. 1.
68 Ibid., l. 1., st. 2.
69 Ibid., l. 2., st. 2.
70 Ibid., l. 3., st. 1.
71 Ibid., l. 18.
72 Ibid., l. 5., st. 1.
73 Ibid., l. 5., st. 2.
74 Ibid., l. 6., st. 1.
892

odredbe ovih lanaka, bio bi kanjen novanom kaznom od petsto do pet tisua
lira.75
U drugoj glavi istoga Kraljevskog dekreta - zakona taksativno se odreuju,
prema kriterijima faistike rasne normative, pripadnici idovske rase: oni kojima
su oba roditelja idovske rase, iako pripadaju ne-idovskoj vjeri; oni kojima je
jedan roditelj idov, a drugi strane nacionalnosti; oni kojima je majka idovka, a
otac nepoznat te oni koji pripadaju idovskoj religiji, idovskoj zajednici ili su na
bilo koji drugi nain manifestirali svoje idovstvo iako su im roditelji talijanske
nacionalnosti, od kojih je samo jedan idovske rase.76 Nije bio idovske rase
onaj koji je bio pripadnik bilo koje druge religije osim idovske prije 1. listopada
1938., a roen je od roditelja talijanske nacionalnosti, od kojih je samo jedan
idov.77
lanak 11. bio je osobito otar prema roditeljima idovske rase. Prema tom
lanku, skrbnitvo nad djetetom koje ne pripada idovskoj religiji moglo im je biti
oduzeto ako se uspostavi da im ne prua odgoj koji odgovara njihovim vjerskim ili
nacionalnim principima. Koji su to djetetovi nacionalni principi bitno drukiji
od roditeljevih, iako ne pripada idovskoj religiji? Zar tu djecu nije upravo roditelj
odgajao i usadio im svoje nacionalne principe? Moe li malo dijete uope imati
vlastite nacionalne principe?
Uvedena je obveza posebnog evidentiranja idova78 i obveznog obavjetavanja
o mjestu prebivalita.79 Prekritelji tih odredbi bili su kanjeni novanom kaznom
do dvije tisue lira80 ili pritvorom od mjesec dana. Utvrene su slube i zanimanja
koje idovi nisu smjeli obavljati.81 Zanimljivo je da pored toga to vie nisu smjeli
sluiti vojnu slubu u miru ili u ratu, takoer nisu smjeli biti skrbnici niti lijenici
maloljetnicima i nesposobnima koji ne pripadaju idovskoj rasi.82
Ograniena je njihova trgovaka i industrijska aktivnost te tako nisu smjeli
biti vlasnici niti poslovoe tvrtki koje su proglaene vanima za obranu talijanske
nacije, niti vlasnici, poslovoe ili administratori tvrtki koje zapoljavaju sto ili
vie osoba.83 Takoer je bila ograniena vrijednost nekretnina koje su mogli drati u
vlasnitvu: zemljite nije smjelo prelaziti vrijednost od pet tisua lira,84 a gradski
objekti vrijednost od dvadeset tisua lira.85 Valja uzeti u obzir da su se zemljita i
objekti procjenjivali prema maksimalnim vrijednostima, iako je esto stvarna cijena
bila manja od propisane vrijednosti.
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
Ibid., l. 5., st. 3. i l. 6., st. 2.

Ibid., l. 8., st. 1.
Ibid., l. 8., st. 2.
Ibid., l. 9., st. 1.-3.
Ibid., l. 19., st. 1.
Ibid., l. 9., st. 4. i l. 19., st. 2.
Vidi l. 10. i l. 13. Provvedimenti per la difesa della razza italiana, op. cit.
Provvedimenti per la difesa della razza italiana, op. cit., l. 10. st. 1. slova a i b.
Ibid., l. 10., st. 1., slovo c.
Ibid., l. 10., st. 1., slovo d.
Ibid., l. 10., st. 1., slovo e.

893
Postupak primjene rasnih odredbi izvjesnim je kategorijama idovske

populacije pruao mogunost izuzea primjenom, tzv. pozitivne diskriminacije, koja
se mogla zatraiti na osobni zahtjev do 30. oujka 1939. Izuzee je bilo mogue
ishoditi zbog izvanrednih zasluga, osobnih ili lanova obitelji.86 Te je specijalne
zasluge procjenjivala posebno sastavljena komisija Ministarstva unutarnjih poslova.87
Od rasnih su odredbi mogli biti izuzeti: lanovi obitelji poginulih u talijanskim
ratovima radi obrane faizma: libijskom, svjetskom, etiopskom i panjolskom;88
osakaeni, invalidi, ranjeni, ratni dobrovoljci i odlikovani vojnici u navedenim
ratovima;89 borci u libijskom, svjetskom, etiopskom, panjolskom ratu koji su dobili
orden za ratne zasluge;90 osakaeni, invalidi i ranjeni radi faistikog pokreta;91
lanovi Nacionalne faistike stranke od 1919. do 1922. te u drugoj polovici 1924.92
i rijeki legionari.93 Zbog primjene pozitivne diskriminacije lanovima obitelji
su smatrani ne samo uski lanovi obitelji, nego i preci i potomci sve do drugog
koljena.94
idovima strancima bilo je zabranjeno imati stalno prebivalite u Kraljevini,
Libiji i posjedima u Egeju.95 Dozvole o talijanskom dravljanstvu izdane idovima
strancima nakon 1. sijenja 1919. smatrale su se ponitenim.96 idovi stranci, kojima
je poniteno talijansko dravljanstvo i oni doseljeni poslije 1. sijenja 1919., morali
su napustiti podruje Kraljevine, Libije i posjeda u Egeju do 12. oujka 1939.97 Za
one koji u odreenom roku nisu dobrovoljno izvrili naredbu, predvien je pritvor
do tri mjeseca i novana kazna do pet tisua lira te protjerivanje (saranno espulsi).98
Jedinu iznimku inili su idovi stranci koji su prije 1. listopada 1938. napunili
ezdeset i petu godinu ivota ili stupili u brak s osobom talijanskoga dravljanstva.99
Dakle, talijanskim idovima su bila drastino ograniena graanska prava, a razlog
je slubeno objanjen kao potreba da se fizioloki i psiholoki sauva istoa
talijanstva.
3.2. Faistiko rasno zakonodavstvo od 1943. do 1945. godine
Nakon ulaska u Drugi svjetski rat, vlasti faistike Kraljevine Italije zaotrile
su svoj odnos prema idovima. Znatan ih je broj, koje su lokalne vlasti oznaile
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 6.

Ibid., l. 16.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo a.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 1.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 2.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 3.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 4.
Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 5.
Ibid., l. 15.
Ibid., l. 17.
Ibid., l. 23.
Ibid., l. 24., st. 1.
Ibid., l. 24., st. 2.
Ibid., l. 25., st. 1.
894

kao sumnjive, bio upuen u slobodnu konfinaciju ili, pak, u sabirne logore.100 I
pored toga, oni su u Kraljevini Italiji bili u daleko povoljnijem poloaju od idova u
zemljama pod nadzorom Treega Reicha i drugim dravama osovinskoga bloka.
Ubrzo je uslijedio slom faistikoga reima, a zatim i kapitulacija Kraljevine
Italije. Akt o bezuvjetnoj kapitulaciji Italije (Armistizio lungo) potpisan je 29. rujna
1943. godine. Kapitulacija Italije nije predstavljala iznenaenje za Trei Reich. On
je, naime, od svibnja do rujna 1943. godine razradio vojno-operativne i politike
planove koje e realizirati u sluaju njenoga sloma.
Noveliranim planom Achse101 njemake su postrojbe zaposjele sjeverni i
sredinji dio Apeninskog poluotoka, a u operaciji Istrien uspostavile su nadzor nad
podrujem Istre, Kvarnerskog primorja i Gorskoga kotara.
Usporedno s vojnim, ostvareni su i politiki planovi prema kojima je
zaposjednuti teritorij Kraljevine Italije bio podijeljen na dva dijela: njemako
okupacijsko podruje i njemaka pothvatna podruja. U oba je dijela, barem
formalno-pravno, bila suverena novoosnovana satelitska TSR Talijanska Socijalna
Republika (Republica Sociale Italiana) u kojoj je obnovljena Faistika stranka pod
nazivom Republikanska faistika stranka (Partito Fascista Repubblicano). Stranka
je faktiki odredila sudbinu idova na podruju TSR, budui je bila stanovita da
su pripadnici idovske rase u Italiji stranci i da pripadaju neprijateljskoj naciji.102
Ve 30. studenoga 1943. Ministarstvo unutarnjih poslova TSR izdaje naredbu o
deportiranju idova u koncentracione logore i pljenidbi njihove imovine.
Zakonskom odredbom br. 2. od 4. sijenja 1944. precizirano je da sva
zaplijenjena idovska imovina, ukljuujui i pologe na bankama postaje dravno
vlasnitvo. Policijske mjere i antiidovska zakonodavna djelatnost TSR olakala je
Glavnoj upravi za sigurnost Reicha (Reichssicherheitshauptamt-RSHA) provedbu
nacistikoga koncepta konanog rjeenja idovskog pitanja na okupiranim
100 Nuno je spomenuti postojanje istih logora, ali za Slavene. Naime, od samih poetaka talijanske
okupacije 1941., narod Primorja i Gorskog kotara poeo se organizirano suprotstavljati
politici faizma i denacionalizacije. Jaanje partizanskih jedinica i njihovu sve veu aktivnost
okupator je pokuavao suzbiti uvoenjem represivnih mjera koje su prerasle u teror nad
itavim narodom. Tako je ve 1941. godine osnovao sabirne logore za internirce s anektiranog
podruja Primorja, Gorskog kotara i Slovenije. Na teritoriju koji danas pokriva Primorskogoranska upanija, talijanski je okupator osnovao etiri koncentraciona logora: Lovran, Bakar,
Kraljevica i Kampor. U njima je bilo zatoeno vie tisua Primoraca, Gorana, Slovenaca i
idova. Vie o samim logorima moe se nai u knjiicama: Grguri, Mladen, Talijanski
koncentracioni logori u Hrvatskom primorju 1941.-1943., Muzej Grada Rijeke, Rijeka, 2005.;
Jane, Herman, Koncentracijsko taborie - Koncentracioni logor Kampor na otoku Rabu
1942.-1943., Taborini odbor Rab pri Koordinacijskem odboru rtev nacifaistinega nasilja,
Ljubljana, 2003.
101 ACHSE plan za zarobljavanje ili unitenje talijanske ratne flote pod ifrom Achse.
NOVELIRANIM PLANOM ACHSE (Neuebearbeitung der Achse Befehle) utvreni su
konkretni zadaci njemake Grupe armija C na Apeninskom i Grupe armija F na Balkanskome
poluotoku.
102 Toka 7. Veronskog manifesta (integralne verzije Manifesta Faistike republikanske stranke)
od 17. studenog 1943., <http://www.larchivio.org/xoom/cartadiverona.htm>, posjeeno 15.
prosinca 2009.

895
podrujima Italije. Gotovo je itav talijanski dravni teritorij bio pod njemakom
upravom.103 Talijanski su zakoni i dalje ostali na snazi.
Drugi dio zaposjednutoga podruja, njemake operativne zone, protezale su
se od talijanskoga predjela Alpa do prostora na istonoj obali sjevernoga Jadrana.
Operativna Predalpska zona (Alpenword) obuhvaala je podruja provincija:
Bolzano, Trento i Belluno. Operativna zona Jadransko primorje (Adriatisches
Knstenland) obuhvaala je: Furlaniju, Goricu, Ljubljanu, Trst, Istru i Kvarnersku
provinciju u administrativnim meama iz 1941. godine.
Suverenitet nad teritorijem njemakih operativnih zona formalno je zadrala
TSR, ali su one, s obzirom na stvarnu kompetenciju i subordinaciju uspostavljenih
njemakih organa vlasti, bile uklopljene u dravno-pravni sustav Treeg Reicha. U
skladu s tim, u njemakim je operativnim zonama rjeavano i idovsko pitanje.104
Talijanski pravni sustav ostao je na snazi u Zoni, ali vrhovni povjerenik (koji
odgovara Hitleru, a ne TSR-u) naredbodavnim ovlastima donosio je niz propisa
kojima je pod njemaki, tj. svoj nadzor stavljao djelatnosti od ivotnog znaenja
na tom podruju. Akti su podvrgavali drutvene odnose ratnim uvjetima. Znaajke
propisa bile su da povjerenik odlukom ini iznimke od normi. Zaprijeene kazne bile
su neprecizne, jer se za tee oblike gotovo svih djela mogla izrei ak smrtna kazna,
a istodobno se poblie nisu odreivale okolnosti potrebne za stjecaj teeg oblika.
Bila je esta retroaktivna primjena propisa. Prema predmetu reguliranja razlikovali
su se propisi o: organizaciji uprave i pravosua, vojno-policijski, gospodarski, radni
i socijalni, financijski, propisi o ovrhama te graevinski i ostali propisi.105
4. RASNO ZAKONODAVSTVO U NACISTIKOJ NJEMAKOJ

Nije jednostavno odrediti poetak nacistike vladavine, ustavni status tijekom
njenoga trajanja niti definitivan kraj Hitlerove drave. Poinje li nacistika vladavina
inauguracijom Hitlera kao kancelara 30. sijenja 1933.? Ili 5. oujka 1933., kada je
njegova stranka osvojila 43,9% glasova na parlamentarnim izborima?
Kada govorimo o izradi zakona, najvaniji trenutak zasigurno je usvajanje
Zakona o hitnom popravljanju tjeskobe naroda i Reicha (Gesetz zur Behebung
der Not von Volk und Reich)106 24. oujka 1933. Taj je zakon kasnije kolokvijalno
nazvan Zakon o ovlatenju (Ermchtigungsgesetz) jer je njime Hitlerov kabinet
(die Reichsregierung), pored procedure propisane Weimarskim ustavom iz 1919.,
dobio ovlast tijekom etiri godine donositi zakone bez sudjelovanja Reichstaga.107
Odnosno, bez potrebe trgovanja glasovima s koalicijskim partnerima. Neizbjeno,
103 Giron, A., idovsko pitanje..., cit., str. 153.
104 Ibid., str. 154.
105 Bartulovi, ., op. cit., str. 264.
106 Gesetz zur Behebung der Not von Volk und Reich, <http://www.servat.unibe.ch/
verfassungsgeschichte//dns/RGBl_1933_I_141_G_Behebung_Not.pdf>, posjeeno 1. oujka
2010.
107 Ibid., l. 1. i l. 5.
896

Zakon je 1937. godine bio produen te je postojao sve do kolapsa Njemake 1945.
godine.
lanak 2. propisivao je da zakoni koje donese Kabinet mogu odstupati od
Ustava, sve dok se ne tiu institucionalizacije Reichstaga i Reichsrata kao takvih.108
Ovlasti predsjednika trebale su ostati nepromijenjene.109 Meutim, Reichstag (donji
dom parlamenta) i Reichsrat (gornji dom) eliminirani su kao aktivni imbenici
njemake politike.110 Ostarjeli predsjednik Hindenburg se povukao i suradnja s
njim vie nije bila potrebna.
Nadalje, iako je Zakon o ovlatenju formalno dao legislativne ovlasti
Kabinetu kao cjelini, Hitler ih je iskljuivo sam izvravao. Nakon Hindenburgove
smrti 1934., Hitler je prisvojio ovlasti predsjednika za sebe jer nikakve sankcije
nisu bile propisane za krenje l. 2. Zakona. Weimarski ustav se nije potovao,
iako je formalno ostao na snazi. Fhrer u svojoj osobi objedinjuje etverostruku
funkciju efa drave, efa izvrnog aparata, zakonodavca i vrhovnog suca. On ima i
ustavotvornu vlast i zapovjednik je vojske.111
Pravni strunjaci stilizirali su Zakon o ovlatenju kao akt unutar pravnog sustava
koji se temelji na Weimarskom ustavu. Forma je bila iskoritena kako bi se prikrila
prava priroda: odluka parlamenta o usvajanju ovoga zakona uslijedila je nakon
prisilne odsutnosti svih komunistikih lanova parlamenta (KPD, Kommunistische
Partei Deutschlands) i razboritoga suzdravanja nekih socijaldemokratskih lanova
(SPD, Sozialdemokratische Partei Deutschlands). Vodstvo SS (Schutzstaffel) i SA
(Sturmabteilung) bilo je prisutno u prijeteim brojevima. Osim toga, pristanak
Reichsrata bio je odreen glasovima povjerenika Reicha, a ne delegata Lnder-a
(zemalja).112
Tijekom sljedeih godina omjer zakona donesenih od strane parlamenta
i onih od strane Kabineta bio je 9 naprema 4.500.113 ak i kada su sva mjesta u
Reichstagu pripala nacistima (proizalim iz NSDAP-a, Nationalsozialistische
Deutsche Arbeiterpartei), Hitler nije podnosio zakonodavne odluke parlamentu, ve
je inzistirao na proizvodnji vlastitih zakona.
108 Ibid., l. 2., st. 1.: () soweit sie nicht die Einrichtung des Reichtstags und des Reichsrats als
solche zum Gegenstand haben ()
109 Ibid., l. 2., st. 2.
110 Hitler je smatrao parlament kominom institucijom. Time to parlamentarni princip veinskog
odluivanja odbija autoritet linosti i na njeno mjesto postavlja brojnost ili one gomile, on se
ogrjeuje o aristokratske temelje Prirode () (Hitler, Adolf, Mein Kampf, Croatiaprojekt,
Zagreb, 1999., str. 101.).
111 Prlot, Marcel, Politike institucije, Politika kultura, Zagreb, 2002., str. 128.-129.
112 Tschentscher, Axel, Footprints of the Evil, Techniques of Nazi Lawmaking, <www.
verfassungsgeschichte.ch/dns>, posjeeno 9. travnja 2010., str. 5.
113 Loc. cit.

897
4.1. Rasno zkonodavstvo prije donoenja Nrnberkih zakona

Objavljen je niz radova o vidljivim instrumentima antisemitizma: utim
ploicama s Davidovom zvijezdom, oznakama Israel (za mukarce) i Sara (za ene)
u putovnicama i deportacijama. No, u znanstvenim studijama esto zanemareni
otisci antisemitizma mogu se pronai u zakonima. Ljudi koji nisu imali formalni
status arijevaca tiho su uklanjani iz drutva. Rana faza idovske emigracije bila
je motivirana ovim mjerama. Navodimo najranije zakone, usvojene u brzom slijedu
tijekom 1933. godine:
1. Uredba predsjednika Reicha114 za zatitu njemakoga naroda115 od 2. veljae
1933.
2. Uredba predsjednika Reicha116 protiv izdaje njemakoga naroda i tekih
izdajnikih intriga117 od 28. veljae 1933.
3. Zakon o ponovnom uspostavljanju cjeloivotne javne slube118 od 7. travnja
1933.
4. Zakon o prestanku ugovora o radu osoba na koje se odnosi Zakon o
ponovnom uspostavljanju cjeloivotne javne slube119 od 7. travnja 1933.
5. Zakon o upisu u odvjetniku komoru120 od 7. travnja 1933.
6. Prva uredba za provedbu Zakona o ponovnom uspostavljanju cjeloivotne
javne slube121 od 11. travnja 1933.
114 U vrijeme donoenja ove Uredbe, predsjednik je bio Hindenburg. Hitler je bio kancelar, koji se
supotpisao (op. A. A.).
115 Verordnung des Reichsprsidenten zum Schutzes des deutschen Volkes, <http://www.servat.
unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_35_VO_Schutze_Volk.pdf>, aurirano 1.
veljae 2010., posjeeno 13. oujka 2010.
116 Nacisti su uvjerili predsjednika Hindenburga da je drava bila ugroena nakon palei Reichstaga,
za to su optuili komuniste, kao i da je ogranienje graanskih sloboda doista potrebno.
Budui da je Uredba donesena na temelju l. 48. Weimarskog ustava, trebao je prestati vrijediti
s prestankom tzv. izvanrednog stanja, no zadrao se sve do kraja, kao instrument nacistikog
terora. Ubrzo nakon njega uslijedio je Zakon o ovlatenju.
117 Verordnung des Reichsprsidenten gegen Verrat am Deutschen Volke und hochverrterische
Umtriebe, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_85_VO_
Hochverrat.pdf>, aurirano 1. veljae 2010., posjeeno 13. oujka 2010.
118 Gesetz zur Wiederherstellung des Berufsbeamtentums, <http://www.servat.unibe.ch/
verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_175_G_Berufsbeamtentum.pdf>, posjeeno 13.
oujka 2010.
119 Gesetz ber das Kndigungsrecht der durch das Gesetz zur Wiederherstellung
des
Berufsbeamtentums
betroffenen
Personen,
<http://www.servat.unibe.ch/
verfassungsgeschichte//dns/RGBl_1933_I_187_G_Berufsbeamtentum.pdf>, posjeeno 13.
oujka 2010.
120 Gesetz ber die Zulassung zur Rechtsanwaltschaft, <http://www.servat.unibe.ch/
verfassungsgeschichte//dns/RGBl_1933_I_188_G_Rechtsanwaltschaft.pdf>, posjeeno 13.
oujka 2010.
121 Erste Verordnung zur Durchfhrung des Gesetzes zur Wiederherstellung des Berufsbeamtentums,
<http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_195_DVO_
Berufsbeamtentum.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
898

7. Zakon o upisu u Ured odvjetnika za patente i odvjetniku komoru122 od 22.

travnja 1933.
8. Zakon protiv prenapuenosti njemakih kola i sveuilita123 od 25. travnja
1933.
9. Prva uredba za provedbu Zakona protiv prenapuenosti njemakih kola i
sveuilita124 od 25. travnja 1933.
10. Druga uredba za provedbu Zakona o ponovnom uspostavljanju cjeloivotne
javne slube125 od 5. svibnja 1933.
11. Trea uredba za provedbu Zakona o ponovnom uspostavljanju cjeloivotne
javne slube126 od 6. svibnja 1933.
12. Zakon o opozivu naturalizacije i ponitenju njemakoga dravljanstva127 od
14. srpnja 1933.
13. Zakon protiv formiranja novih stranaka128 od 14. srpnja 1933.
14. Zakon o sprjeavanju potomaka s genetiki nasljednim bolestima129 od 14.
srpnja 1933.
15. Zakon o izmjenama i dopunama nekih odredaba Zakona o upisu u odvjetniku komoru, Zakona o parninom postupku i Zakona o radu130 od 20. srpnja 1933.
16. Uredba za provedbu Zakona o opozivu naturalizacije i ponitenju njemakog dravljanstva131 od 26. srpnja 1933.
122 Gesetz, betreffend die Zulassung zur Patentanwaltschaft und zur Rechtsanwaltschaft, <http://
www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_217_G_Rechtsanwaltschaft.
pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
123 Gesetz gegen die berfllung deutscher Schulen und Hochschulen <http://www.servat.unibe.
ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_225_G_berfllung_Schulen.pdf>, posjeeno
13. oujka 2010.
124 Erste Verordnung zur Durchfhrung des Gesetzes gegen die berfllung deutscher Schulen
und Hochschulen, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
226_DVO_berfllung_Schulen.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
125 Zweite Verordnung zur Durchfhrung des Gesetzes zur Wiederherstellung des
Berufsbeamtentums, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
233_DVO_Berufsbeamtentum.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
126 Dritte Verordnung zur Durchfhrung des Gesetzes zur Wiederherstellung des
Berufsbeamtentums, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
245_DVO_Berufsbeamtentum.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
127 Gesetz ber den Widerruf von Einbrgerungen und die Aberkennung der deutschen
Staatsangehrigkeit, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
480_G_Staatsangehrigkeit.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
128 Gesetz gegen die Neubildung von Parteien, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/
dns/RGBl_1933_I_479_G_Neubildung_Parteien.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
129 Gesetz zur Verhtung erbkranker Nachwuchs, <http://www.servat.unibe.ch/law/dns/RGBl_
1933_I_529_G_erbkranker_Nachwuchs.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
130 Gesetz zur nderung einiger Vorschriften der Rechtsanwaltsordnung, der Zivilprozessordnung
und des Arbeitsgerichtsgesetzes, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/
RGBl_1933_I_522_G_Zivilprozess.pdf>, aurirano 1. veljae 2010., posjeeno 13. oujka
2010.
131 Verordnung zur Durchfhrung des Gesetzes ber den Widerruf von Einbrgerungen

899
17. Zakon o odvjetnicima za patente132 od 28. rujna 1933.

18. Zakon o urednicima133 od 4. listopada 1933.
Do kraja 1933. genocid i eksperimenti s ljudima jo nisu bili stavljeni u zakone.
Meutim, zakonski izriaj dobile su prisilne sterilizacije,134 zabrane brakova izmeu
idova i arijevaca, te ak i izravni dopust ubojstva hendikepirane osobe. Zatita
Volksgemeinschaft-a znaila je da zakon vie nije titio prava idova i Roma, niti
izroenu klasu arijevaca: asocijalne ljude, homoseksualce, fiziki i mentalno
retardirane i druge. Pojaan je intenzitet policijske represije i lijenikog nasilja koje
je zamijenilo terapeutske planove weimarske socijalne drave.135
Zagovarajui rasizam, a osobito antisemitizam i ekstremni nacionalizam,
nacisti pripadnike nekih manjinskih skupina prokazuju kao osnovne krivce za krizu
poretka. idovi su bili prokazani kao smrtni neprijatelji reima, iako su kao rtveni
jarci inili siunu manjinu stanovnitva: 0,76% 1933. godine. Najprije su uklonjeni
iz javnih slubi, a 1935. godine im je oduzeto njemako dravljanstvo te su posve
uklonjeni iz privrednoga i javnoga ivota. Prvotni je plan bio izgon idova te im
je ak predvieno i odredite na Madagaskaru, ali su kasnije masovno unitavani u
koncentracijskim logorima.
Koncentracijski logori poeli su se u Njemakoj graditi jo poetkom 30ih godina prolog stoljea. Nacisti su u njih zatvarali svoje politike protivnike,
napose komuniste. Malo izvan gradia Dachauua, dvadesetak kilometara od
Mnchena, u nekadanjoj tvornici streljiva otvoren je 22. oujka prvi koncentracioni
logor.136 Logori su namijenjeni ne samo degradiranju i unitavanju ljudi, ve je u
eksperimentalno kontroliranim uvjetima unitavana i sama spontanost kao izraz
autentinoga ljudskoga ponaanja. Ljudska je osobnost pretvarana u puku stvar,
ak ispod razine jedne ivotinje. Koncentracijski logori imali su znaajnu ulogu
za ouvanje moi reima. Naime, oni su izazivali strah. Drugo uspjeno sredstvo
za izazivanje straha i provoenje terora bila je tajna politika policija (GeStaPo,
Geheime Staatspolizei).
und die Aberkennung der deutschen Staatsangehrigkeit, <http://www.servat.unibe.ch/

verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_538_DVO_Staatsangehrigkeit.pdf>, posjeeno 13.
oujka 2010.
132 Patentanwaltsgesetz, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
669_G_Patentanwalt.pdf>, posjeeno 13. oujka 2010.
133 Schriftleitergesetz, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1933_I_
713_G_Schriftleiter>, posjeeno 13. oujka 2010.
134 Svatko tko ima nasljednu bolest moe biti kirurki steriliziran ako se, prema procjeni
medicinske znanosti, moe oekivati da e njegovi potomci oboljeti od ozbiljnih naslijeenih
fizikih ili psihikih oteenja. (Gesetz zur Verhtung erbkranker Nachwuchs, op. cit., l. 1.,
st. 1.).
135 Mazower, Mark, Mrani kontinent: europsko dvadeseto stoljee, Prometej, Zagreb, 2004., str.
43.-44.
136 Kershaw, Ian, Hitler, 1889.-1936.: Oholost, Vizura, Zagreb, 2000., str. 463.
900

4.2. Nrnberki zakoni

Tri temeljna zakona predloena su na godinjem stranakom okupljanju
(NSDAP) u Nrnbergu 10. rujna 1935., a koja e kasnije postati poznata pod
nazivom Nrnberki zakoni (Nrnberger Gesetze). Iako je Hitleru donoenje
zakona omoguio Zakon o ovlatenju iz 1933. godine, ove je zakone jednoglasno
usvojio Reichstag 15. rujna 1935. iz propagandnih razloga.137
Prvi zakon, Zakon o zatiti njemake krvi i asti,138 zabranjivao je brak139
i izvanbrane spolne odnose140 izmeu idova i Nijemaca. Brakovi sklopljeni
suprotno normama ovoga Zakona smatrali su se nitavim, ak i ako su, kako bi se
izbjegla primjena ovoga Zakona, sklopljeni u inozemstvu.141 Povreda ovih odredbi
kanjavala se zatvorom sa ili bez tekoga rada.142
Takoer je bilo zabranjeno zaposlenje njemakih ena ispod etrdeset pet
godina u idovskim kuanstvima.143 idovima je bilo zabranjeno isticanje dravne
zastave ili dravnih boja.144 Meutim, pravo da istiu idovske boje bilo je
zatieno od strane drave.145 Sankcije su bile, pored novanih i kaznene: zatvor
do godine dana.146
Prema Kirchheimeru, njemaki pravnik razlikuje obiteljsko pravo od ostalog
ugovornoga prava prilino otro. Jedan od najeih prigovora protiv staroga
kodeksa graanskoga prava je da u svom Opem dijelu na istu razinu stavlja
vlasniko-pravne i obiteljske odnose. Nacistiki zakonodavci ponosni su to su
razdvojili podruja krvi i novca (Blut und Geld). Po njihovom sudu, novim rasnim
i obiteljskim zakonima poloen je temelj rasne narodne zajednice. Nacistiko
zakonodavstvo odlikuje: prvo, cilj potpunog istrebljenja idova i drugo, izrazito
narodne (vlkische) smjernice. Svuda je jasno, u socijalnoj politici, politici
socijalne skrbi, da se pokuava popraviti poloaj neudate majke i nezakonite
djece. Ovo potonje nije motivirano moralnim ili humanim obzirima, ve se takva
djeca ne trebaju diskriminirati samo kada su rasno ista. Nacisti, budui da su
bili antikranski usmjereni, pokuavali su sprijeiti svaki utjecaj crkve na obitelj.
Kako je vie Nijemaca ivjelo u vojarnama nego u obitelji, drava je gledala kroz
prste ad hoc seksualnim odnosima i pokuavala ublaiti njihove pravne i drutvene
posljedice.147
137 Ibid., str. 268.-275.
138 Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre, <http://www.servat.unibe.
ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1935_I_1146_G_Blut_Ehre.pdf>, posjeeno 15. oujka
2010.
139 Ibid., l. 1., st. 1.
140 Ibid., l. 2.
141 Ibid., l. 1., st. 2.
142 Ibid., l. 5., st. 1.-2.
143 Ibid., l. 3.
144 Ibid., l. 4., st. 1.
145 Ibid., l. 4., st. 2.
146 Ibid., l. 5., st. 1.-3.
147 Kirchheimer, Otto, Die Rechtsordnung des Nationalsozialismus, u: Horkheimer, Max, et al.,

901
Nakon revizije Obiteljskog zakona 1938. godine svaka je ena pojmljena

poglavito kao instrument rasploda, a brak je zapravo bio dravna institucija ija je
glavna zadaa bila poveavanje stope prirataja. Ista revizija Zakona proirila je broj
osnova za razvod. Tako je, na primjer, jedna ena ostala sterilna nakon operacije od
izvanmaternine trudnoe, a suprug je dobio razvod. Obrazloenje je bilo da drava
ima aktivan interes da tuitelj ima djecu u nekom drugom braku.148
Drugi zakon, Zakon o dravljanstvu,149 liio je dravljanstva Reicha sve
osobe koje nisu njemake krvi. Naime, dravljanin Reicha je samo njemake
ili srodne krvi i koji je kroz svoje ponaanje dokazao da je spreman i sposoban
vjerno sluiti njemakom narodu i Reichu.150 On je jedini nositelj punih politikih
prava.151 Zakon je stupio na snagu 30. rujna 1935. godine.
Prva dopunska uredba o Zakonu o dravljanstvu152 od 14. studenog
1935. donesena je na temelju lanka 3. Zakona, prema kojoj je Ministar unutarnjih
poslova Reicha u suradnji sa zamjenikom Fhrera trebao donijeti potrebne uredbe
za provedbu Zakona.153 Prema Uredbi, sve osobe njemake ili srodne krvi koje su
posjedovale pravo glasa na izborima za Reichstag kad je Zakon o dravljanstvu
stupio na snagu, za sada, posjeduju prava dravljana Reicha.154 Ista se odredba
primjenjivala i na osobe koju su mijeane idovske krvi (Mischling).155 Jedino su
dravljani Reicha, kao nositelji punih politikih prava, imali aktivno i pasivno
birako prvo.156
Osobe koje su mijeane idovske krvi (Mischling) dijelile su se na dva stupnja:
prvi stupanj su oni kojima su baka i djed punokrvni idovi (volljdischen), a drugi
stupanj ine oni kojima je samo jedan predak (Groeltern) punokrvni idov.157
idov nije mogao biti dravljanin Reicha. Nije imao aktivno niti pasivno
birako pravo.158 Svi idovski slubenici umirovljeni su 31. prosinca 1935., a u
sluaju da su se borili u Prvom svjetskom ratu za Njemaku ili njene saveznike,
trebali su primati puni iznos posljednje isplaene plae kao mirovinu, do propisane
dobne granice za mirovinu.159
Wirtschaft, Recht und Staat im Nationalsozialismus, Suhrkamp, Frankfurt am Mein, 1981., str.
320.-321.
148 Ibid., str. 322.
149 Reichsbrgergesetz, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1935_I_
1146_G_Reichsbrger.pdf>, posjeeno 15. oujka 2010.
150 Ibid., l. 2., st. 1.
151 Ibid., l. 2., st. 3.
152 Erste Verordnung zum Reichsbrgergesetz, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/
dns/RGBl_1935_I_1333_VO_Reichsbrger.pdf>, posjeeno 15. oujka 2010.
153 Reichsbrgergesetz, op. cit., l. 3.
154 Erste Verordnung zum Reichsbrgergesetz, op. cit., l. 1., st. 1.
155 Ibid., l. 2., st. 1.
156 Ibid., l. 3.
157 Ibid., l. 2., st. 2.
158 Ibid., l. 4., st. 1.
159 Ibid., l. 4., st. 2.
902

Nacisti su definirali punokrvnog idova (volljdischen) kao osobu koja je

potekla od najmanje tri punokrvna idovska pretka (Groeltern).160 idovom je
takoer smatrana osoba koja je potekla od dva punokrvna idovska pretka ako je:
bio lan idovske vjerske zajednice kada je ova Uredba donesena ili joj se kasnije
prikljuio;161 u vrijeme donoenja ove Uredbe bio u braku s osobom koja je bila
idov ili je sa idovom kasnije stupio u brak;162 potomak proizaao iz braka s
punokrvnim idovom, koji je bio zakljuen nakon stupanja na snagu Zakona o
zatiti njemake krvi i asti;163 potomak proizaao iz izvanbranog spolnog odnosa s
punokrvnim idovom i roen izvan braka nakon 31. srpnja 1936.164
Treim zakonom, Zakonom o zastavi Reicha,165 propisano je da e nova
njemaka dravna zastava sadravati nacistiku svastiku.166
Nakon Nrnberkih zakona, nacisti su donijeli na desetke dopunskih uredbi
kojima su idovima postupno uskratili sva prava koja su imali kao ljudska bia:
nisu smjeli voditi poduzea, voziti aute i sl. Lijenici idovi smjeli su lijeiti
samo idove, a uitelji uiti samo idovsku djecu. idovstvo prema shvaanju
nacista nije bio vjerski nego rasni pojam. Zakoni su se odnosili na idove, ali su
ubrzo ukljueni i Romi. Nacistiki genocid nad idovima odnio je, prema nekim
procjenama, oko 5,100.000 rtava.167
5. RASNO ZAKONODAVSTVO U NEZAVISNOJ DRAVI

HRVATSKOJ (NDH)
Ustae su od samog svojeg postojanja, od poetaka 1930-ih godina, teili
stvaranju istog hrvatskog ivotnog prostora. U praksi su to masovno zapoeli
ostvarivati od samog poetka postojanja NDH, 10. travnja 1941.168 Za ienje
160
161
162
163
164
165
Ibid., l. 5., st. 1.

Ibid., l. 5., st. 2., t. a.
Ibid., l. 5., st. 2., t. b.
Ibid., l. 5., st. 2., t. c.
Ibid., l. 5., st. 2., t. d.
Reichsflaggengesetz, <http://www.servat.unibe.ch/verfassungsgeschichte/dns/RGBl_1935_I_
1145_G_Reichsflagge.pdf>, aurirano 1. veljae 2010., posjeeno 15. oujka 2010.
166 Ibid., l. 3.
167 Kershaw, Ian, op. cit., str. 463.
168 Dana 10. travnja 1941. bivi austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik je, nakon odbijanja
Vlatka Maeka, prihvatio zahtjev nacistikog okupatora proglasiti kvislinku dravu. No, nije
proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku, ve Republiku Hrvatsku, koja je uskoro preimenovana
u NDH. Nakon proglasa o postojanju RH/NDH Ante Paveli je s oko 250 svojih sljedbenika
krenuo prema Zagrebu iz Italije (gdje je dugo godina boravio kao tienik faistike Kraljevine
Italije). ak i prije njegova dolaska doneseni su Zakoni o osnutku vojske i mornarice Drave
Hrvatske i Zakon o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj. Dr. Ante Paveli je 15. travnja 1941.
stigao u Zagreb te je istoga dana, kao poglavnik, potpisao Uredbu o osnutku prve hrvatske
vlade. Pored funkcije efa drave bio je i predsjednik Vlade, ministar vanjskih poslova te jedini
zakonodavni imbenik (Engelsfeld, Neda, Povijest hrvatske drave i prava razdoblje od
18. do 20. stoljea, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2006., str. 403.; Matkovi,

903
ivotnog prostora primarni uvjet je bio i unutranje proiavanje, tj. uklanjanje

ne samo politikih protivnika, ve i svih nearijevaca. Idejno-teorijske osnove
za takvu politiku razradili su po uzoru na nacistiku teoriju o viim i niim
rasama. Budui da se cjelokupna unutarnja politika NDH temeljila na politici
nacionalsocijalistike Njemake i faistike Italije, ustaki dunosnici su i cijelo
zakonodavstvo prilagodili njemakom, odnosno talijanskom, pa tako i zakonske
odredbe koje su se ticale nacionalne i rasne iskljuivosti. Zakoni su se nalazili u
Zborniku zakona i naredaba NDH koje je izdavalo Ministarstvo pravosua i
bogotovlja, a legalizirali su teror koji se provodio nad pripadnicima nie rase:
idovima, Romima169 i Srbima.170
Sustavniji i novostvorenim zakonima potkrijepljeniji progoni idova pridodani
su unaprijed pripremanom genocidnom ienju prostora od Srba. Dok su u
proljee i ljeto 1941. po mnogim srpskim selima ljudi masovno ubijani, gotovo
na samome kunom pragu, najee bez nastojanja da se tomu nau bilo kakva
zakonska opravdanja, genocid nad idovima odvijao se postupnije i racionalnije,
u nekoliko faza. Uzor je oigledno naen u razraenoj nacistikoj metodi koja je
predviala fazu ekskomunikacije, fazu koncentracije i fazu eksterminacije.171
Ustaki je reim posljednju fazu, eksterminaciju idova, poeo provoditi ve u ljeto
1941. godine. Ve su tada, naime, postojali logori smrti u Jadovnu i na Pagu. Do
mjeseca rujna poeo se organizirati jasenovaki logor, a u Zagrebu su tih mjeseci
masovno strijeljani idovski taoci. Dok je nacistima od faze ekskomunikacije do
faze eksterminacije trebalo osam godina (1933.-1941.), ustake su vlasti to obavile
u nepuna etiri mjeseca (travanj-srpanj 1941.). Nema sumnje da se to odvijalo ne
samo pod opim utjecajem politike Treeg Reicha, koji je ustaka NDH u svemu
slijedila, ve i po neposrednim njemakim savjetima, kasnije i zahtjevima. Tijekom
cijelog tog vremena bilo je i mnogo ustake samoinicijative i samovolje.172
Osnova za ustrojavanje itavoga pravnoga sustava kojim se ozakonjuju teror
i odreuju dravne institucije koje e provoditi teror bila je Zakonska odredba za
obranu naroda i drave, donesena 17. travnja 1941. Njome se utvrdilo da svatko
tko na bilo koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog
naroda ili na bilo koji nain ugrozi opstanak NDH ili dravne vlasti, pa makar
djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje i tko se uini
krivcem zloina u toki 1. ima ga stii kazna smrti.173 Istom zakonskom odredbom
Hrvoje, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, P.I.P., Zagreb, 2002.). Vie o Anti Paveliu i
ustaama moe se nai u knjigama: Krizman, Bogdan, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija,
Globus, Zagreb, 1980.; Krizman, Bogdan, Ustae i Trei Reich, sv. I. i II., Globus, Zagreb,
1983.; Krizman, Bogdan, Ante Paveli i ustae, 2. izd., Globus, Zagreb, 1983.
169 Vie o proganjanjima Roma moe se nai u knjizi: Lengel Krizman, Narcisa, Genocid nad
Romima Jasenovac 1942., Javna ustanova Spomen-podruje Jasenovac, Jesenski i Turk,
Zagreb, 2003.
170 Goldstein, Ivo, op. cit., str. 581.
171 Goldstein, Ivo, op. cit., str. 124.
172 Loc. cit.
173 Zakonska odredba za obranu naroda i drave, 17. travnja 1941., citirano prema Goldstein, I.,
904

predvieno je osnivanje izvanrednih narodnih sudova, koji su zakonskom

odredbom od 17. svibnja prerasli u prijeke sudove.
Zakonska odredba o priekim sudovima predviala je samo jednu kaznu
smrtnu: Ako optuenik bude proglaen krivim, prijeki sud ima izrei smrtnu
kaznu strijeljanjem.174 Na presudu nije doputen nikakav pravni lijek, a molba za
pomilovanje nema odgodne moi. Kazna se imala izvriti nakon tri sata od asa
proglaenja presude.175 U prosincu je ipak donesena zakonska odredba kojom u
lakim sluajevima moe sud mjesto smrtne kazne izrei kaznu tamnice najmanje
od tri godine (no, i takvi trogodinjaci bili su deportirani u logore i tamo su
mnogi bili ubijani).
Prijeki sud za podruje sudbenog stola u Zagrebu proglaen je ve 27. svibnja
1941. U poetku je najvie rtava prijekih sudova bilo ba meu idovima i Srbima
kako bi se zatitili ast i interes hrvatskoga naroda. No, pred prijeke sudove ubrzo
su poeli dolaziti i svi oni koji su izraavali nezadovoljstvo ustakim reimom ili su
bili osumnjieni da su pripadnici komunistike partije. Zakonskim odredbama od
5. i 10. srpnja 1941. godine znatno je proiren i preciziran popis djela zbog kojih se
dolazi pred prijeki sud. Pred njega je trebao biti stavljen i onaj (...) koji pisanjem,
tiskanjem, izdavanjem i irenjem knjiga, novina izvrgava ruglu tadanji poredak,
govori protiv NDH, poglavnika, iri komunistiku propagandu itd. Potom i onaj
koji slua zabranjene radio-stanice (prije svega BBC) ili koji iri vijesti s takvih
stanica.176
Val radikalizma zapoeo je serijom rasnih zakonskih odredbi. Odredbe koje e
tragino izmijeniti sudbinu ljudi navodimo kronolokim redom:
Zakonska odredba o sauvanju hrvatske narodne imovine od 18. travnja
1941.
Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti177 od 30. travnja 1941.
Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda178 od 30.
travnja 1941.
Zakonska odredba o dravljanstvu179 od 30. travnja 1941.
Zakonska odredba o prijelazu s jedne vjere na drugu od 3. svibnja 1941.
Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda180 od
4. lipnja 1941.
Naredba o promjeni idovskih prezimena i oznaavanju idova i idovskih
tvrtki181 od 4. lipnja 1941.
op. cit., str. 117.
174 Zakonska odredba o priekim sudovima, citirano prema Goldstein, I., op. cit., str. 117.
175 Loc. cit.
176 Goldstein, I., op. cit., str. 118.
177 Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, NN br. 16/1941.
178 Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda, NN br. 16/1941.
179 Zakonska odredba o dravljanstvu, NN br. 16/1941.
180 Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, NN br. 43/1941.
181 Naredba o promjeni idovskih prezimena i oznaavanju idova i idovskih tvrtki, NN br.
43/1941.

905
Naredba o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih

slubenika i vritelja slobodnih akademskih zvanja182 od 4. lipnja 1941.
Zakonska odredba o spreavanju prikrivanja idovskog imetka183 od 5.
lipnja 1941.
Zakonska odredba o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea184
od 5. lipnja 1941.
Odredba o preuzimanju i upravi idovskih zgrada i imanja od 27. kolovoza
1941.
Zakonska odredba o podravljenju imetka idova i idovskih poduzea od
6. listopada 1941.
Zakonska odredba o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni
boravak u sabirne i radne logore od 25. studenog 1941.
Zakonska odredba o podravljenju imetka idova i idovskih poduzea od
9. listopada 1941.
Zakonska odredba o podravljenju idovske imovine od 30. listopada 1942.
Zakonskim su odredbama bili uspostavljeni koncentracijski logori u koje
su na prisilan boravak upuivane nepoudne i pogibeljne osobe (idovi, Romi,
Srbi i komunisti). Organizacija sabirnih logora za prisilni boravak nepoudnih i
pogibeljnih osoba bila je u nadlenosti Ustake nadzorne slube do njena ukinua u
sijenju 1943. godine te Ravnateljstva za javni red i sigurnost.185 Meu najpoznatijim
sabirnim logorima koje je organizirao jedan od ureda Ustake nadzorne slube bili
su logor Danica kod Koprivnice, Stara Gradika, Jasenovac, Jadovno kod Gospia te
Slana i Metajna na otoku Pagu.186
5.1. Rasno zakonodavstvo o dravljanstvu
U Narodnim novinama od 30. travnja 1941. objavljene su istovremeno
tri kljune protuidovske zakonske odredbe. Njime su idovi pretvoreni u
izvandrutvenu kategoriju ljudi izloenih svakoj moguoj diskriminaciji i lienih
bilo kakve zakonske ili drutvene zatite: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti,
Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda i Zakonska
odredba o dravljanstvu.
Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti definirala je koje su osobe arijskog,
a koje nearijskog podrijetla. Naime, arijskog podrijetla je osoba: koja potjee od
predaka - koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potjeu od potomaka
182 Naredba o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih slubenika i vritelja
slobodnih akademskih zvanja, NN br. 43/1941.
183 Zakonska odredba o spreavanju prikrivanja idovskog imetka, NN br. 44/1941.
184 Zakonska odredba o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea, NN br. 44/1941.
185 Giron, Antun, Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, Adami, Rijeka, 2004., str. 40.
186 Prije rata na prostoru NDH ivjelo je oko 40.000 idova. idovi i Romi su gotovo potpuno
istrijebljeni. U Jasenovcu je, prema erjaviu, ubijeno 85.000 ljudi. Od toga oko 50.000 Srba
(erjavi, Vladimir, Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Jugoslavensko
viktimoloko drutvo, Zagreb, 1989., str. 82.).
906

te zajednice izvan Europe.187 Arijsko podrijetlo se dokazuje krsnim (rodnim) i

vjenanim listom predaka prvog i drugog koljena (roditelja te djedova i baka).188
Jedino je kod pripadnika islamske vjerske zajednice, koji ne mogu priloiti navedene
isprave, potrebno: pismeno posvjedoenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su
poznavali njihove predke, da meu njima nema osoba nearijskog porijetla.189
Osobe koje pored arijskih predaka imaju jednog predka drugog koljena
idova ili drugog europskog nearijca po rasi izjednauju se s osobama arijskog
podrijetla obzirom na sticanje dravljanstva.190 Osobama s dva predka drugog
koljena idova po rasi191 pruena je velikoduna mogunost biti izjednaen
s osobama arijskog podrijetla, ukoliko ne spadaju u jednu od definicija idova u
sljedeem lanku.
idovima su bile smatrane: osobe, koje potjeu barem od troje predaka
drugog koljena (djedov i bak), koji su idovi po rasi. Djedovi i bake vrijede
kao idovi, ako su mojsijeve vjere ili ako su se u toj vjeri rodili.192 Glede osoba
koje su imale dva predka drugog koljena, koji su idovi po rasi, oni su smatrani
idovima: ako su bili u mojsijevoj vjeri 10. travnja 1941. ili ako su kasnije na tu
vjeru preli; ako su imali branog druga idova; ako su poslije stupanja na snagu
ove zakonske odredbe sklopili brak s osobom, koja ima dvoje ili vie predaka drugog
koljena idova po rasi, i potomci iz takvog braka; ako su nezakonita djeca sa
idovom (...) a rode se poslije 31. sijenja 1942. te ako Ministarstvo za unutarnje
poslove na obrazloeni prijedlog rasnopolitikog povjerenstva odlui da vrijede kao
idovi.193
Takoer, idovima su smatrane i osobe koja su nezakonita djeca idova
u smislu 1.194; koje su roene izvan teritorija Nezavisne Drave Hrvatske od
roditelja, koji ne potjeu iz Nezavisne Drave Hrvatske ako su bile 10. travnja 1941.
mojsijeve vjere ili imaju najmanje dvoje predaka drugog koljena idova po rasi, ili
vrijede kao idovi u smislu zakona zemlje iz koje potjeu195 i koje su obilaenjem
zakonske odredbe o zatiti arijevske krvi sklopile brak koji je zabranjen, kao i
njihovi potomci.196 Te odredbe ipak nisu bile toliko sveobuhvatne u odreivanju
pojma idov, kao to je to uinjeno u nacistikim Nrnberkim zakonima i
odredbama koje su u Njemakoj za njima uslijedile. Postoji i jedna iznimka koja na
stanoviti nain ustake rasne zakone ublaava, a prema kojoj moe poglavar drave
(...) priznati sva prava koja pripadaju osobama arijskog porijetla onim osobama
koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslunima za hrvatski narod, napose
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, NN br. 16/1941., l. 1., st. 1.

Ibid., l. 1., st. 2.
Ibid., l. 1., st. 2.
Ibid., l. 2., st. 1.
Ibid., l. 2., st. 2.
Ibid., l. 3., t. 1.
Ibid., l. 3., t. 2.
Ibid., l. 3., t. 5.
Ibid., l. 3., t. 3.
Ibid., l. 3., t. 4.

907
za njegovo oslobodjenje, kao i njihovim branim drugovima (...) i potomcima iz

takvoga braka.197
S druge strane, Ciganinom se smatra osoba koja potjee od dvaju ili vie
predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi.198 U lipnju 1941., na temelju
predmetne Zakonske odredbe, bilo je osnovano rasno politiko povjerenstvo koje
je donosilo prijedloge u svim dvojbenim sluajevima rasne pripadnosti199, dok je
zakljuno (izvrno) rjeenje donosilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
Posebnom Zakonskom odredbom o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog
naroda, koja je donesena isti dan, zabranjivalo se sklapanje braka izmeu idova i
drugih osoba nearijskog podrijetla s osobama arijskog podrijetla. Isto tako zabranjen
je brak osobe koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po
rasi idova ili drugog europskog nearijca s osobom koja je po rasi jednakog
porijetla.200
Dodue, mogla se traiti posebna dozvola za sklapanje braka koju je
moglo izdati Ministarstvo unutarnjih poslova po sasluanju rasnopolitikoga
povjerenstva201, ali je broj takvih sluajeva koji je dospio u proceduru ustake
administracije bio relativno malen i redovito je rjeavan negativno.202
Izriito je zabranjeno izvanbrano spolno openje idova ili ine osobe, koja
nije arijske krvi, sa enskom osobom arijskog porijetla.203 Ako se muka nearijska
osoba ogrijeila o ovu zabranu poinila je zloin oskvrnua rase, a to se kanjavalo
zatvorom ili tamnicom.204 U naroito tekim sluajevima, napose ako se radi o
silovanju nevine djevojke, moe se izrei smrtna kazna.205
197 Ibid., l. 6.
198 bid., l. 4.
199 Ibid., l. 5.
200 Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda, NN br. 16/1941., l. 1., st.
1.
201 Ibid., l. 2.
202 Franjo Krajcar (1914.), bravarski pomonik, tvrdi da se s Editom Schwabenitz (1924.)
upoznao jo pred dvije godine, te smo se s vremenom toliko zavoljeli, da ne moemo jedno
bez drugoga biti, pa smo odluili da stupimo u svetu branu vezu te da se vjenamo po obredu
rimokatolike vjere. Stoga su u kolovozu 1941. godine podnijeli molbu za dozvolu sklapanja
braka. Molbu je podrao Branko Rukavina, povjerenik u Glavnom ustakom stanu i visoki
dunosnik u UNS-u (Krajcara poznam kao potenog i savjesnog Hrvata). U listopadu je
Krajcar odustao od molbe. U lipnju 1942. godine Krajcar moli da se Edita i njezina majka
Ilonka puste iz logora, ali toj molbi nije udovoljeno. Ilonka je navodno skonala u akovu, a
Edita na nepoznatom mjestu (Goldstein, I., op. cit., str. 120.).
203 Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda, NN br. 16/1941., l. 3.
204 Vlasti su vrlo promptno postupale prema tim odredbama u Osijeku su ve u srpnju Mirko
Bihler (1885.) i Ivka Magdi (1897.) bili uhapeni zbog sumnje openja kao idov s arijevkom
(Goldstein, I., op. cit., str. 120.).
205 U studenom je prema odluci prijekog suda strijeljan Oskar Weiss jer je viekratno radi
zadovoljenja svoje tjelesne pohote javno poduzimao bludne ine u pripremi silovanja nad
jednom 14-godinjom i jednom 15-godinjom djevojicom, obadvjema arijevkama (Goldstein,
I., op. cit., str. 120.).
908

Takoer, idovi nisu smjeli zaposliti enu arijevskog podrijetla mlau od 45

godina206 (to e se kasnije razraditi posebnom zakonskom odredbom), nisu smjeli
izvjesiti hrvatsku dravnu i narodnu zastavu ili isticati hrvatske narodne boje i
ambleme. Ako su idovi mijenjali prezimena, one promjene koje su izvrene poslije
1. prosinca 1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti s prvotnim
prezimenima.207
Zakonskom odredbom o dravljanstvu zaokruena je diskriminacija idova.
Dravljanin NDH je samo: pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim dranjem
dokazao, da nije radio protiv oslobodilakih tenja hrvatskog naroda i koji je voljan
spremno i vjerno sluiti hrvatskom narodu i NDH.208 Dravni pripadnik NDH je
osoba, koja stoji pod zatitom NDH.209 Drugim rijeima, osoba koja nije arijskog
podrijetla (idov, Rom ili Srbin) ne moe biti dravni pripadnik i ne stoji pod
zatitom NDH. Stoga je izvan svake zatite i zakona, izloena svakoj vrsti samovolje
i progona. Takva zakonska formulacija otvorila je mogunost svakovrsnih progona i
politikih neistomiljenika, tj. Hrvata komunista, do ega je u NDH ubrzo i dolo.210
Budui da su doli u takav poloaj, idovima nije mogao pomoi ni eventualan
prijelaz na katoliku vjeru u onom smislu u kojem je to vrijedilo za Srbe, jer je
poloaj idova bio jasno definiran odredbom o rasnoj pripadnosti. To je precizno
objanjeno u Hrvatskom narodu211: Kada govorimo o idovima, onda ne mislimo na
pripadnike mojsijeve vjere, nego na pripadnike idovske rasne zajednice, jer vjera
ne sainjava bit idovske zajednice, nego njena rasna struktura i bioloka batina
iz daleke prolosti (...). Krsni list je najsigurniji kriterij, da su djedovi i bake predci
drugog koljena bili pripadnici arijske rasne zajednice, jer se u doba naih djedova
idovi gotovo uope nisu mijeali s Arijcima.212
Uostalom, ve 3. svibnja 1941. donesena je Zakonska odredba o prijelazu
s jedne vjere na drugu, kojom je praktiki onemoguen prijelaz iz idovske vjere
na katolianstvo ili islam (ukinuti su svi dotadanji zakonski propisi o nainu
prijelaza na drugu vjeru). Prijelaz cijelih obitelji s Mojsijeve vjere na rimokatoliku
ili islamsku nije znailo i priznanje arijevstva. To je pravo uskraeno ak i djeci iji
su roditelji ili djedovi ve prije to uinili. Te su odredbe potvrene jo jednom, 3.
srpnja, okrunicom prema kojoj prijelaz idova na katolicizam ili islam ne znai
izuzee od Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti.
Tih je dana idovima bilo zabranjeno ulaziti u restorane, kavane, kina i
kazalita, a na trnicu zbog kupovine smjeli su doi tek poslije 10 sati prijepodne.
idovima je bio zabranjen i boravak ili samo prolazak parkovima, kao i strogim
206 Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda, NN br. 16/1941., l. 4.
207 Ibid., l. 5.
208 Zakonska odredba o dravljanstvu, NN br. 16/1941., l. 2.
209 Ibid., l. 1.
210 Optuba o komunizmu u to vrijeme vrlo se lako lijepila kao etiketa bilo kome, praktiki bez
dokaza.
211 Hrvatski narod je bio hrvatski tjednik iz Zagreba. Uskoro je postao dnevnim listom. Prvi je
broj izaao u veljai 1939. Glavni urednik mu je bio Mile Budak (op. A. A.).
212 Hrvatski narod, izdanje od 3.5.1941., citirano prema Goldstein, I., op. cit., str. 121.

909
sreditem grada.
Zakonskom odredbom o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda
idovima je zabranjeno svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama:
drutvenog, omladinskog, portskog i kulturnog ivota hrvatskog naroda uope,
a napose u knjievnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu,
kazalitu i filmu.213
Stezanje ome oko vrata dogaalo se postupno, ali i relativno brzo. Nakon
ubrzanog donoenja zakonske regulative, uslijedilo je doba kada su idovi podnosili
zamolbe za dodjelu arijevskih prava, oslobaanje od noenja na lijevoj strani prsiju
ute limene ploice s otisnutom Davidovom (idovskom) zvijezdom (stigma),
itd., ije bi pozitivno rjeavanje moglo znaiti povratak podnositelja molbe meu
punopravne graane. Meutim, bilo je mnogo sluajeva kada papir nije znaio nita:
vlasti su podnositelja zamolbe mogle privremeno (na mjesec dana, na tri mjeseca
i sl.), osloboditi noenja idovskog znaka. Kada je to razdoblje isteklo, ljudi su
ostavljeni na milost i nemilost ustakoj policiji i mnogi su stradali. Privremene
garancije da nee biti istjerivanja iz stanova za samo nekoliko tjedana mogle su biti
dokinute ili se moglo dogoditi da neka druga sluba pokrene iseljavanje. Konano,
mnoge od onih, koji su stekli arijevska prava ili su bili pod zatitom neke druge
vrste, esto je znala zahvatiti jedna od mnogobrojnih racija, pa su bili deportirani u
logore i tamo ubijeni.214
5.2. Rasno zakonodavstvo u imovinskopravnim odnosima
U prvom tjednu po uspostavi ustake vlasti, 18. travnja 1941., donesena
je Zakonska odredba o sauvanju hrvatske narodne imovine, kojom su bili
poniteni svi pravni poslovi izmeu idova meusobno te idova i treih osoba,
sklopljeni unutar dva mjeseca prije proglaenja NDH. Slutei teka vremena, neki
su idovi zaista, stvarno ili fiktivno, prodavali imovinu ili je darovali kako bi spasili
barem neto novca ili druge imovine, to im je ovom zakonskom odredbom bilo
osporeno. Dan poslije donesena je odredba kojom se u sva idovska poduzea
postavljaju povjerenici. Ve tada su, kao oblik neformalnog pritiska, na pojedinim
trgovinama osvanuli natpisi: idovima ulaz zabranjen, idovi nepoeljni,
Arijevska radnja idovi nepoeljni.215
Zakonskom odredbom o sprjeavanju prikrivanja idovskog imetka
propisana je kazna zatvora od jedne do pet godina i oduzimanje imovine za onoga
tko prikriva imetak idova ili obiljeje idovskog poduzea.216 Ista je kazna
predviena i za osobu koja za idova sklopi pravni posao i pri tome zavede u
bludnju drugu ugovarajuu stranu time, to zataji da pravni posao sklapa za
213 Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, NN br. 43/1941., l. 1.
214 Goldstein, I., op. cit., str. 123.
215 Ibid., str. 118.
216 Zakonska odredba o sprjeavanju prikrivanja idovskog imetka, NN br. 44/1941., l. st. 1.
910

idova.217 Dakle, idovi ne samo to nisu mogli sklapati pravne poslove meusobno
niti s treim osobama, ve im je ovom odredbom oduzeta i mogunost da za njih
netko posreduje ili ih zastupa.
Nadalje, prema Zakonskoj odredbi o obveznoj prijavi imetka idova i
idovskih poduzea, idovi su morali prijaviti Ministarstvu narodnog gospodarstva,
Uredu za obnovu privrede, svoju imovinu i onu koja je otuena u vremenu od 10.
veljae 1941. do 5. lipnja 1941., tj. do dana stupanja na snagu ove zakonske odredbe.
Istu prijavu dune su bile podnijeti i osobe arijskog podrijetla koje su u branoj vezi
sa idovima.218
Naravno, otuivanje imovine idova ne smije prelaziti redovnu kunu
potrebu niti redovan opseg poslovanja, osim uz odobrenje Ministarstva narodnog
gospodarstva, Ureda za obnovu privrede.219 Kazna za idove koji nisu prijavili
svoju imovinu ili su je zatajili u cjelosti ili djelomino je teka tamnica od 1 do
10 godina (sic!) i oduzimanje imovine.220 Takva formulacija otvorila je mogunost
optuivanja idova da su djelomino prijavili svoju imovinu i, posljedino,
zatvaranja na vie godina.
idovskim privrednim poduzeima smatraju se privredna poduzea koja
u cijelosti pripadaju idovima ili ona kod kojih su jedna ili vie osoba lanovi
uprave ili ravnateljstva idovi.221 Poduzea koja spadaju pod tu definiciju duna su
u propisanom roku Ministarstvu narodnog gospodarstva, Uredu za obnovu privrede,
prijaviti imovinu i imena vlasnika poduzea, a u sluaju suvlasnitva oznaiti
postotak dionica, odnosno drugih udjela.222 Ta su poduzea duna prijaviti prijenos
vlasnitva ako su promjene u vlasnitvu izvrene na taj nain da je vlasnitvo
idova ili pojedinog udjela idova prenijeto na drugu osobu.223
idovska poduzea koja ne prijave svoju imovinu ili je zataje u cjelosti ili
djelomino, kaznit e se zatvorom od 1 5 godina i novanom kaznom do 10
miliona dinara, za koju kaznu poduzee odgovara solidarno sa lanovima uprave ili
ravnateljstva.224 Ona poduzea, koja su oduzeta na temelju ove Zakonske odredbe,
drava moe sama dalje voditi, dati u zakup, prodati ili likvidirati u korist dravne
blagajne.225
Prema Provedbenoj naredbi Zakonske odredbe o obveznoj prijavi imetka
idova i idovskih poduzea prijava imetka idova obvezna je za: sve idove oba
spola, dravne pripadnike, kao i za one idove inozemne pripadnosti, koji se na dan
stupanja na snagu Zakonske odredbe o prijavi imetka idova i idovskih poduzea
217 Ibid., l. st. 2.
218 Zakonska odredba o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea, NN br. 44/1941.,
l. 1. st. 1.-2.
219 Ibid., l. 2.
220 Ibid., l. 3.
221 Ibid., l. 1. st. 6.
222 Ibid., l. 1. st. 3.
223 Ibid., l. 1. st. 4.
224 Ibid., l. 4. st. 2.
225 Ibid., l. 5.

911
nalaze na podruju Nezavisne Drave Hrvatske.226 Prijava je takoer obvezna i

za osobe arijskog podrijetla koje su u branoj vezi sa idovima. Za maloljetne i
slaboumne osobe podnose prijavu roditelji, odnosno skrbnici.
U sluaju da se idov vlasnik imovine ne nalazi u mjestu stalnoga boravka,
rasistiki zakonodavci su se dosjetili rjeenju. Naime, upravitelj imovine ili osoba,
koja je toga dana s bilo kakvim pravnim temeljima vodila brigu nad njegovom
cjelokupnom ili djelominom imovinom, bez obzira na svoju rasnu i dravnu
pripadnost, duna je podnijeti prijavu imetka.227 Isto vrijedi i za sluaj, da je vlasnik
imovine malodoban ili slabouman idov, a jo mu nije postavljen skrbnik.
No, ako pojedina osoba radi osobito vanih razloga ne moe podnijeti
prijavu u propisanom roku, duna je to u istom roku opravdati preporuenim
pismom ministarstvu narodnog gospodarstva, uredu za obnovu privrede, koji e
cijeniti opravdanost navedenih razloga. Ako se to opravdanje uvai, osoba e
dobiti novi rok za naknadnu prijavu.228
6. ZAKLJUAK
Sve do Drugog svjetskog rata odnos drava prema njenim graanima spadao
je u njenu iskljuivu nadlenost. Graani su, u svakoj pojedinoj dravi, imali samo
onaj obujam prava i sloboda koje im je podijelio unutarnji pravni poredak i zakoni
drave. Takvo preputanje meunarodne zajednice ljudskih prava i sloboda ovjeka
unutarnjim pravnim odnosima pojedine drave pokazalo se zlokobnim nakon
Prvog svjetskog rata, najvie zahvaljujui primjeru faistike Italije i nacistike
Njemake.
Prekretnicu meunarodnoj pravnoj praksi nemijeanja u unutarnje odnose
drava naznaila je Atlantska povelja229 koja se zalae za uspostavu takvog mira
koji osigurava svim ljudima slobodan ivot, bez obzira u kojoj dravi ivjeli.
Zabrana rasne diskriminacije u meunarodnom pravu predstavlja pojavu
novijeg datuma. Povelja Ujedinjenih naroda usvojena je 26. lipnja 1945. godine
u San Franciscu.230 Sve do njenog usvajanja postoje samo izvjesni elementi zabrane
rasne diskriminacije, sadrani u pojedinim meunarodnopravnim aktima kojima su
regulirani drugi vidovi zatite prava ovjeka na meunarodnom planu. U razdoblju
izmeu dva svjetska rata najvie takvih elemenata sadri sustav meunarodnopravne
226 Provedbena naredba Zakonske odredbe o obveznoj prijavi imetka idova i idovskih poduzea,
NN br. 44/1941., l. 3. st. 1.
227 Ibid., l. 3. st. 4.
228 Ibid., l. 4.
229 Atlantska povelja je akt od 14. kolovoza 1941. u kojem su Roosevelt i Churchill izjavili da
SAD i Velika Britanija ne ele u Drugom svjetskom ratu nikakvih teritorijalnih poveanja, te
da svaki narod ima pravo izabrati oblik vladavine koji eli. Kasnije su se ovoj izjavi pridruile
i druge drave. Iz naela Povelje moe se zakljuiti da je rat protiv nacizma i faizma bio i rat
za slobodu ovjeka.
230 Povelja Ujedinjenih naroda, NN, Meunarodni ugovori, br. 15/1993, 7/1994 (ispravak).
912

zatite manjina, ali je njime bio obuhvaen veoma mali broj drava te je posljedino
zabrana rasne diskriminacije, koja se iz njega mogla izvesti, bila krajnje ogranienoga
meunarodnopravnoga domaaja.
Na temelju Povelje UN-a, meunarodnopravna zabrana rasne diskriminacije
postaje, s obzirom na broj lanica svjetske organizacije, praktiki opa. Poveljom
su udareni temelji novim meunarodnim odnosima i zatiti prava i sloboda ovjeka.
Niz problema, meutim, i dalje ostaje otvoren. U samoj Povelji nije poblie
odreeno to sve treba smatrati diskriminiranjem na rasnoj osnovi. Odnosno, koje se
grupe pojavljuju kao objekt takve diskriminacije i kakve sve radnje i postupke treba
smatrati diskriminatornim.231
Dodue, pored Povelje UN-a, zabranu rasne diskriminacije predvia i niz drugih
meunarodnopravnih akata, od kojih mnogi sadre dobro razraene odredbe.232
Problem je u tomu to ovi akti, ukoliko se radi o meunarodnim ugovorima, po
pravilu obvezuju samo drave ugovornice.233 Kako bi se izbjegli recidivi faizma,
nacizma i ustatva, trebamo se zalagati da to vie drava usvoji meunarodnopravne
akte koji zabranjuju rasnu, nacionalnu, ideoloku i vjersku diskriminaciju, kao i
masovno ubijanje civilnog stanovnitva druge rase, boje koe, nacije, vjere itd.
Polazei od pretpostavke da je vjeni mir najvie politiko dobro kojemu se
valja pribliavati, Kant tvrdi da je krajnja svrha pravne znanosti u granicama uma
ope i trajno mirotvorstvo. Svojevrstan kategoriki imperativ pravnoga uma u
moralno-praktikom odreenju jest dokidanje rata izmeu osoba u prirodnom stanju
kao i izmeu drava. Za ostvarenje mira pretpostavka je pravednost, da se zakonima
moe zajamiti svakome to mu pripada. Ta umna ideja miroljubive, premda to
ne znai i prijateljske, ope zajednice svih naroda na Zemlji koji meusobno mogu
stupiti u djelatne odnose nije filantropijska (etika), nego je ona pravni princip.234
231 Pele, Aleksandar, Rasna diskriminacija i meunarodno pravo, Svjetlost, Sarajevo, 1977., str. 5.
232 Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948.); Konvencija za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.; stupila na snagu u Republici Hrvatskoj 1997.);
Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje (1958.); Konvencija protiv
diskriminacije u obrazovanju (usvojena 1960., stupila na snagu 1962.); Meunarodna
konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (usvojena 1966., stupila na snagu 1969.;
stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 8. 10. 1991.); Deklaracija o rasi i rasnim predrasudama
(1978.); Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena (usvojena 1979., stupila na
snagu 1981.; stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 9. 10. 1992.); Deklaracija o ukidanju svih
oblika nesnoljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja (1981.); Konvencija protiv
muenja i drugih okrutnih, neljudskih i poniavajuih postupanja ili kanjavanja (1984.);
Konvencija protiv torture i drugog okrutnog, neljudskog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja (usvojena 1984., stupila na snagu 1987.; stupila na snagu za Republiku Hrvatsku
8. 10. 1991.).
233 Vie o meunarodnim dokumentima moe se nai u: Hrenjak, Juraj, Meunarodni i evropski
dokumenti o ljudskim pravima ovjek i njegove slobode u pravnoj dravi, Informator,
Zagreb, 1992.; Skok, Dobria, Ljudska prava osnovni meunarodni dokumenti, kolske
novine, Zagreb, 1991.
234 Kant, Immanuel, Metafizika udorea, Matica hrvatska, Zagreb, 1999., str. 141.

913
Dakle, prema Kantu, vie nije pitanje je li vjeni mir postojea ili nepostojea
stvar i varamo li se u svom teorijskom sudu ako pretpostavljamo prvo, nego
moramo djelovati kao da postoji ono to moda ne postoji i raditi na stvaranju
osnove za mir i na uspostavi ureenja koje nam se ini najprikladnijim za to da se
on ostvari (). A ako ostvarenje te namjere zauvijek i ostane pusta elja, nipoto se
ne zavaravamo kada prihvaamo maksimu neprestanoga djelovanja u tom smjeru;
jer ona je dunost; a pretpostavka da je moralni zakon u nama varljiv pobudila bi
u ovjeku gnusnu elju radije biti posve lien uma i smatrati se baenim u jednak
prirodni mehanizam kao ostali ivotinjski razredi.235
235 Ibid., str. 143.-144.
914

Summary
ANTI-JUDAISM AND RACIAL LEGISLATION IN THE FASCIST
ITALY, NAZI GERMANY AND USTASHA INDEPENDENT
STATE OF CROATIA
The authors analyse the nature of fascist and Nazi governing movements
as well as Pavelics regime in the Independent State of Croatia. Italian fascism
advocates the establishment of community as a unique and organically divided state
and German Nazism guarantees the unity of the nation, i.e. Aryan race, with blood
and soil (Blut und Boden Ideologie). Every single element of liberal organisation
of government and society is erased in enumerated dictatorships. The Independent
State of Croatia, contrary to totalitarian regimes in Germany and Italy, had a minimal
support among citizens. Due to that fact, it is a tyranny on political and executive
level. The article gives a comparison of racial laws that radically dehumanised and
exterminated certain categories of people: these who did not possess deutsches oder
artverwandtes Blut (German law), razza italiana (Italian law) or Aryan origine
(Croatian law). More to the point, the authors make an effort to show that Ustasha
officials adopted almost the complete state legislation to the German and Italian one.
Consequently, the adjustment was made in regard to legal provisions governing the
national and racial exclusivity. For that purpose, the authors had translated Italian
and German racial laws and also gave a presentation of their content. It is possible
to notice a similarity between titles of the laws, for example: Norms on Protection
of Italian Race (Provvedimenti per la difesa della razza Italiana); The Law on
Protection of German Blood and Honour (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes
und der deutschen Ehre); Legislative Provision on Protection of Aryan Blood and
Honour of Croatian People.
Key words: racial discrimination, fascism, Nazism, Ustasha movement, racial

legislation.
Zussamenfassung
ANTIJUDAISMUS UND RASSENGESETZGEBUNG IM
FASCHISTISCHEN ITALIEN, NAZISTISCHEN DEUTSCHLAND
UND IM USTASCHA-NDH
Die vorliegende Arbeit setzt sich vertieft mit der faschistischen und nazistischen
Ordnung und Pavelis Regime in der NDH (Unabhngiger Staat Kroatiens)
auseinander. Whrend Italienischer Faschismus die Schaffung einer Gemeinschaft

915
als einheitlich und organisch zerlegten Staat befrwortete, gewhrleistete deutscher

Nazismus eine Einheit der Nation, bzw. der arischen Rasse durch die Blut und
Boden Ideologie. Es wird deutlich, dass jegliche Merkmale liberalen Aufbaues
eines Staates oder Gesellschaft von diesen Diktaturen zugrunde gemacht waren. Im
Unterschied zu totalitren Regimes Deutschlands und Italiens genoss NDH breite
Untersttzung der Bevlkerung, obwohl dieser Staat an der politisch-ausfhrenden
Ebene einer Tyrannei gleichgestellt wurde. Diese Arbeit bietet einen Vergleich
der Rassengesetze dar, als Folge dessen gewisse Kategorien von Menschen
dehumanisiert und vernichtet wurden. Zu diesen Kategorien gehrten diejenigen,
die kein deutsches oder artverwandtes Blut besassen (deutsches Gesetz), oder
nicht Teil der razza italiana waren (italienisches Gesetz), bzw. nicht arischer
Herkunft arijsko porijetlo waren (kroatisches Gesetz). Die Autoren versuchen
u.A. darzulegen, dass die Ustascha gesamte NDH-Gesetzgebung der deutschen
und italienischen angepasst haben, einschlielich Bestimmungen bezglich der
nationalen und Rassenausschlieung. Zu diesem Zweck sind sowohl die deutschen,
als auch die italienischen Rassengesetze bersetzt und inhaltlich dargesetllt
worden. Dabei sind hnlichkeiten in der Gesetztesterminologie zu bemerken, vgl.
Bestimmungen ber den Schutz der italienischen Rasse (Provvedimenti per la difesa
della razza Italiana); das deutsche Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der
deutschen Ehre und die kroatische Bestimmung ber den Schutz des arischen Blutes
und der Ehre des kroatischen Volkes.
Schlsselwrter: Rassendiskriminierung, Faschismus, Nazismus, Ustascha-

Bewegung, Rassengesetzgebung.
Riassunto
ANTIEBRAISMO E LA LEGISLAZIONE RAZZIALE
NELLITALIA FASCISTA, NELLA GERMANIA NAZISTA E
NELLO STATO INDIPENDENTE DI CROAZIA USTASCIA
Gli autori analizzano la natura dellordinamento statutario fascista e nazista,
come pure quello del regime di Paveli nello Stato Indipendente di Croazia. Il
fascismo italiano sostiene il consolidamento di una comunit alla stregua di uno
stato unico e organico; mentre il nazismo tedesco garantisce lunit della nazione,
cio della razza ariana, con il sangue e la terra (Blut und Boden Ideologie). In queste
dittature vengono annullati tutti gli elementi dellorganizzazione libera dello stato e
della societ. Lo Stato Indipendente di Croazia, a differenza dei regimi totalitari in
Germania ed Italia, aveva un minimo di supporto nella popolazione. Perci si trova
nel grado politico attuabile di tirannia. Larticolo offre la possibilit di comparare le
leggi razziali che hanno radicalmente disumanizzato e sterminato alcune categorie
di persone: quella gente che non possedeva deutsches oder artverwandtes Blut
916

(legge tedesca), razza italiana (legge italiana) oppure origini ariane (legge
croata). Tra laltro, si cerca di dimostrare che gli ufficiali ustascia hanno conformato
pressoch tutta la legislazione dello Stato Indipendente di Croazia alle legislazioni
tedesca ed italiana, cos anche le disposizioni di legge che si riferivano allesclusione
nazionale e razziale. A tale fine gli autori hanno tradotto le leggi razziali italiane e
tedesche, esponendone il contenuto. E evidente gi la somiglianza tra i nomi delle
leggi, ad esempio: Provvedimenti per la difesa della razza Italiana); Legge sulla
protezione del sangue e dellonore tedesco (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes
und der deutschen Ehre); Disposizione di legge sulla protezione del sangue ariano e
dellonore del popolo croato.
Parole chiave: discriminazione razziale, fascismo, nazismo, ustascia,

legislazione razziale.

8 Blazevic Alijagic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

8 Blazevic Alijagic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 2, 879-916 (2010)

ANTIIDOVSTVO I RASNO ZAKONODAVSTVO U

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Henri de Boulainvilliers, francuski povjesniar, primjerice, podijelio je Francuze na dvije

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

definicija rasne diskriminacije u Meunarodnoj konvenciji o ukidanju svih

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

2. FAIZAM - NACIZAM - USTATVO

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

od 40.000, dok je 6.000 emigriralo) zapoinje tek s dolaskom Nijemaca koji su

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

nacistikog, temeljio na ideologiji krvi i tla (Blut und Boden Ideologie). To je za

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

podrku izmanipulirane svjetine. Stoga o NDH moemo govoriti kao o tiraniji.29

3. RASNO ZAKONODAVSTVO U FAISTIKOJ KRALJEVINI

3.1. Rasno zakonodavstvo u faistikoj Kraljevini Italiji od 1938. do 1943.

Godine 1935. zapoinje rasna politika faistikog reima (nakon okupacije

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

odnose i mijeane brakove idova i neidova.33

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

koncesije, koje su odobrene idovima strancima nakon 1. sijenja 1919., smatrale

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Jedinstveni tekst47 kojim se integriraju i koordiniraju ve usvojene norme

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Ugarske Monarhije, Opatija se nala pod talijanskom okupacijskom vlau ve 1918.

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Istodobno s uurbanim administrativnim pripremama za iskljuenje idovskih

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

strunim sposobnostima raspoloivih nastavnika. Nastavni program koji se u koli

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Ibid., l. 5., st. 3. i l. 6., st. 2.

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Postupak primjene rasnih odredbi izvjesnim je kategorijama idovske

Ibid., l. 14., st. 1., slovo b, t. 6.

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

4. RASNO ZAKONODAVSTVO U NACISTIKOJ NJEMAKOJ

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

4.1. Rasno zkonodavstvo prije donoenja Nrnberkih zakona

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

7. Zakon o upisu u Ured odvjetnika za patente i odvjetniku komoru122 od 22.

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

17. Zakon o odvjetnicima za patente132 od 28. rujna 1933.

und die Aberkennung der deutschen Staatsangehrigkeit, <http://www.servat.unibe.ch/

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

4.2. Nrnberki zakoni

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Nakon revizije Obiteljskog zakona 1938. godine svaka je ena pojmljena

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Nacisti su definirali punokrvnog idova (volljdischen) kao osobu koja je

5. RASNO ZAKONODAVSTVO U NEZAVISNOJ DRAVI

Ibid., l. 5., st. 1.

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

ivotnog prostora primarni uvjet je bio i unutranje proiavanje, tj. uklanjanje

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

predvieno je osnivanje izvanrednih narodnih sudova, koji su zakonskom

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

Naredba o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih

R. BLAEVI, A. ALIJAGI, Antiidovstvo i rasno zakonodavstvo ...

te zajednice izvan Europe.187 Arijsko podrijetlo se dokazuje krsnim (rodnim) i

Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, NN br. 16/1941., l. 1., st. 1.