KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

UDK 94(497.5)-05 Korvin.M.

Pregledni lanak
Primljen 4. 5. 2011.
Prihvaen 15. 11. 2011.

Mladen Tomorad

Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Borongajska 83d, HR-10000 Zagreb
mladen.tomorad@zg.t-com.hr

EUROPSKA POLITIKA MATIJAA KORVINA

Matijaeva vanjska politika prvih godina
vladavine (14581464)

Ovaj je lanak prvi dio rada u kojem autor prikazuje vrlo kompleksnu europsku
politiku ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaa Korvina od njegova dolaska na
vlast 1458. do iznenadne smrti u Beu 1490. godine. Pregled i analiza dogaaja
temeljeni su na istraivanju mnogobrojnih izvora i literature.
U uvodu autor daje saet prikaz ivota i djela Matijaa Korvina te njegove
vanosti za povijest Hrvatske i Ugarske. U nastavku slijedi kratka analiza
domae i inozemne literature te pregled najvanijih zbirki izvora za prouavanje toga razdoblja. Glavni je dio rada posveen vanjskoj politici Matijaa
Korvina tijekom njegovih prvih godina vladavine. Obrauje se odnos obitelji
Hunjadi s grofovima Celjskim i kraljem Ladislavom V. Habsburkim u razdoblju prije Matijaeva izbora za kralja, Matijaevo kratkotrajno utamnienje
u ekoj te izbor za kralja u sijenju 1458. Pritom su dane kratke naznake
Matijaeva odnosa s majkom Elizabetom i ujakom Mihlyem Szilgyjem te
ekim gubernatorom Jurjem Podjebradskim. Zatim autor obrauje razvoj
daljnjih odnosa s Jurjem Podjebradskim nakon izbora za kralja, sukob s Frid
rikom III. i Kazimirom IV. oko ugarskoga prijestolja od 1458. do 1463. koji
zavrava sveanom Matijaovom krunidbom u oujku 1464. godine. Razmatraju se i unutranji sukobi Matijaa i visokoga plemstva na elu s Nikolom
Ilokim i Ladislavom Gorjanskim te odraz tih zbivanja na vanjsku politiku
kralja Matijaa u tom razdoblju. Obrauje se i razvoj odnosa s Jurjem Podjebradskim koji je ponajprije vezan uz njegov brak s Katarinom. U zadnjem
165

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

dijelu rada obrauje se Matijaeva politika prema Bosni i Bosanskomu Kraljevstvu te njegov sukob sa Stjepanom Tomaeviem. Takoer se analizira
Matijaeva politika prema papinskomu dvoru koja je vezana uz njegov sukob
s bosanskim vladarima iz obitelji Kotromania, te Matijaeve vojne akcije
do proljea 1464. godine koje su vezane uz osmanska osvajanja na Balkanu
i pad Bosne.
Kljune rijei: Hunjadi, Matija Korvin, europska politika, vanjska politika,
Mihly Szilgyi, Juraj Podjebradski, Ladislav Gorjanski, Nikola Iloki, Ivan Vitez od Sredne, Fridrik III, Bosna, Kotromanii, Stjepan Toma, Stjepan Tomaevi, papa Pio II, Mehmed
II, Osmansko Carstvo

1. Uvod
Prije gotovo 470 godina roen je Hunyadi Mtys (14431490), zapovjednik crne ete, istaknuti i domiljati politiar i jedan od najobrazovanijih okrunjenih glava tadanje Europe. Njegovo ivotno djelo, uz stabilno
vladarsko vodstvo, produhovljeno je suvremenim humanistikim nazorima,
a vlast koncentrirana u njegovim rukama podrana je uz pomo snanih vojnih jedinica. Njegovo je vrijeme i doba uspona duhovnoga ivota, procvata
umjetnosti i kulture u cijelom kraljevstvu. Danas se on s pravom ubraja u
najvee linosti svoga vremena poput Lorenza di Medicija, Luja IX, Henrika
VII. Tudora, Leonarda da Vincija i Botticellija.
Njegova diplomatska aktivnost i vanjska politika vezana je uz prostor
velikoga dijela Europe i Bliskoga istoka. On tako odrava stalne diplomatske veze s papinskom kurijom, Venecijom, Napuljem, Milanom, Firencom, Ferrarom i drugim talijanskim dravicama, sa Skenderbegom u
Albaniji (Nagy i Nyry 18751878), zatim izmjenjuje ambasadore s Francuskom, Burgundijom, vicarskom i mnogim njemakim kneevinama
(Encyclopedia Britannica Micropedia 1995, s. v. Hungary Matthias I: 947,
Nagy i Nyry 18751878). Kasnija razdoblja njegove vladavine obiljeena
su pokuajima stalnih kontakata s Rusijom, Perzijom i Egiptom (Encyclopedia Britannica Micropedia 1995, s. v. Hungary Matthias I: 947). Vanjska je politika usmjerena ponajprije na Srbiju, Bosnu, Hrvatsku, u obranu
od osmanske opasnosti, na eku, Austriju i Njemako Carstvo. Sedam


Poglavito za pontifikata Pija II, Pavla II. i Siksta IV.

Diplomatska je aktivnost osobito iva nakon enidbe s Beatricom 1476. godine.

166

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

desete i osamdesete godine obiljeene su sukobom s njemakim kraljem

i carem Fridrikom III, i u svezi s tim pokuajem utjecanja na njemake
stalee koji su mu trebali osigurati njemaku krunu. Takve stavove starije
historiografije (Frankni 1891, V. Klai 1973: 8788, Birnbaum 1992: 108,
112) uglavnom je ublaila suvremena historiografija koja smatra da su Matijaeve ambicije usmjerene u prvom redu prema jaanju poloaja Ugarske
u podunavskom prostoru, a ne i prema tituli njemakoga kralja (Nehring
1975: 200201, Grgin 2001: 27, 239, bilj. 56). Stalnim sustavima saveza
u razjedinjenim srednjoeuropskim kraljevstvima i kneevinama Matija je
pokuao ostvariti jednu jaku srednjo europsku dravu na elu s hunjadskokorvinskom dinastijom.
Matija ili Matija Korvin roen
je 23. veljae 1443. (Hoensch 1998:
33) (Cluj-Napoci, Koloszvr, Klausen
burg Transilvanija) u obitelji Hunyadi. Otac Matijaev glasoviti je Janos Hunyadi (Hunyad, Erdelj 1387
Zemun, 11. 8. 1456), erdeljski plemi
vlako-slavenskoga podrijetla (Tomorad 2005: 95). Za svoga ivota Janos
Hunyadi stekao je ugled velikoga borca protiv Osmanlija, a od 1446. godine
bio je namjesnik u Ugarskoj (Tomorad
Slika 1. Medalja Matijaa Korvina, kra2005: 95). Kao mlai sin glasovitoga
lja Ugarske, eke i Dalmacije,
Nacionalni muzej, Budimpeta
vojskovoe, Matija je 1458. godine,
nakon kratkoga boravka u zatvoru, izabran za kralja (Hrvatska opa enciklopedija 2003, s. v. Hunyadi, Ladislav /Lszl/: 15). Tijekom svoje vrlo burne
vladavine Matija je postao heroj ugarskoga otpora Osmanlijama (Dek


Na grbu obitelji Hunjadi nalazi se gavran (lat. corvus) po kojem je Matija poslije nazvan
Korvinom.
 Charles Cawley (20062011. [http://fmg.ac/Projects/MedLands/CROATIA.htm#Ulric
Cillydied1456], pristupljeno 7. 3. 2011) navodi da je Matija roen 1440. godine.
 Ime Hunyadi potjee od grada Hunyad (Hunedoara) koji je Vojko, otac Janosa Hunyadija
(u narodu poznat kao Sibinjanin Janko), dobio od hrvatsko-ugarskoga kralja igmunda
(Sigismund) 1409. godine. U hrvatskom uobiajen prilagoen slovopisni lik Hunjadi.
 O Janosu Hunyadiju vidi: Enciklopedija Jugoslavije 1960, s. v. Janos Hunyadi: 305; Hrvatska opa enciklopedija 2003, s. v. Hunyadi, Jnos (Ivan, Janko): 15.
 Matijaev stariji brat Ladislav nakon smrti svoga oca od kuge u zemunskoj je utvrdi postao
zapovjednik beogradske utvrde. Kao osobu koja je sudjelovala u ubojstvu Ulricha II. Celjskoga, smaknula ga je 1457. opozicija oko mladoga kralja Ladislava V.
167

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

1982: 455). Oslanjajui se u prvom redu na sitno i srednje plemstvo te stanovnike gradova, stvorio je meu prvim jaku centraliziranu dravu u srednjoj Europi. Na svom je dvoru okupio najvee znastvenike i humaniste
onoga vremena, a sa svojom bibliotekom (Bibliotheca Corviniana) mogao se pohvaliti na svim europskim dvorovima (Tanner 2008). Matija je
svojom ambicioznom osvajakom podunavskom politikom uspio proiriti dominaciju Ugarske na velik dio srednje Europe. U svojoj unutranjoj
politici do naih je dana ostao poznat kao veliki neprijatelj magnata i
krupnoga plemstva te zatitnik sitnoga plemstva i gradova. Velika je teta
to golem novac koji je utroio na osvajake pohode u srednjoj Europi
nije iskoristio na pruanje veega otpora osmanskim nadiranjima. I u
tom segmentu svoje vladavine postigao je znaajne uspjehe jer je nakon
pada Bosne 1463. godine uspio okupiti opeeuropsku kransku vojsku
pod vodstvom pape Pija II. (14581464) (Franzen 1993: 203, Jedin 1993:
598) koja naalost nije ni krenula iz Ancone na oslobaanje june Europe od Osmanlija jer je 1464. godine papa Pio II. umro, a inicijativa je u
meuvremenu propala. Ipak je vlastitim snagama uspio uvrstiti juni
sektor obrane stvorivi Jajaku i Srebreniku banovinu i Senjsku kapetaniju ime je usporio osmanske prodore iduih stotinu godina (Tomorad
2005: 97). Nakon iznenadne smrti Matijaa u Beu 4. travnja 1490. godine cjelokupna se njegova politika raspala kao kula od karata. Graanski
rat za vlast u dravi oslabio je i decentralizirao Ugarsku ije su se posljedice vidjele dvadesetih godina XVI. stoljea kada zapoinje nova velika
ofenziva Osmanlija koja 1526. dovodi do propasti Hrvatsko-ugarskoga
Kraljevstva, a 1541. i do pada Budima.
Matija je i poslije smrti dugo ostao u sjeanju puka kao dobri kralj
Matija, vjerojatno zato to se u njegovo vrijeme, usprkos velikim poreznim nametima, ouvala cjelovitost Ugarskoga Kraljevstva, a zatim i podigla kulturno-umjetnika razina same drave.

Meu humanistima i znanstvenicima s naega prostora koji su bili vezani uz Korvinov

kulturni krug svakako valja izdvojiti humanista i diplomata Ivana Viteza od Sredne i Ivana
esmikoga, papinskoga legata Nikole Modrukoga, kipara Ivana Duknovia, kaligrafa i
minijaturista Feliksa Petania, Petra Zamanju, teologa i knjiniara Korvinove knjinice,
Ludovika Tubera Crijevia, povjesniara, Vinka Dubrovanina, arhitekta, Martina iz Ilkua, zagrebakoga kanonika i dvorskoga astrologa, Serafina Bunia, profesora Budimskoga
sveuilita i pisca filozofsko-teolokih komentara, Ivana Polikarpa Barbula, povjesniara
i pjesnika, i Antuna Duku, osobnoga kraljeva kapelana. O njima vie vidi u radovima M.
Kurelca, M. D. Birnbauma, D. Budie, C. Fiskovia, D. Kniewalda, O. Peri, B. Grgina i
drugih.

168

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

2. Literatura
2.1. Domaa literatura
Uloga kralja Matijaa nepravedno je zapostavljena u hrvatskoj historiografiji, a razlozi takva stava historiografa vezani su u prvom redu uz njegovu
relativno malu usmjerenost prema hrvatskim prostorima.
Petnaesto je stoljee inae slabije u nas istraeno, pa otuda nije podrobnije istraen ni Matija Korvin. Korvinsko razdoblje obuhvaeno je u hrvatskoj historiografiji gotovo samo u velikim sintezama hrvatske povijesti.
Naalost do danas, kako je jo daleke 1953. godine istaknuo Jaroslav idak
(idak i dr. 1953, I: 746), u nas nema cjelovite ocjene svih aspekata Matijaeve vladavine. Dodue, u meuvremenu je Borislav Grgin (1997) obranio
disertaciju o Matijau Korvinu, ali se ona uglavnom bavi Matijaevom ulogom na hrvatskom prostoru, dok je njegova europska politika samo naznaena. Tako je u hrvatskoj literaturi koja se bavila petnaestim stoljeem kralj
Matija prikazan uglavnom kratkim prikazima (ii 1975: 237241, idak i
dr. 1953, I: 746767, Raukar 1997). Jedini iscrpan, ali zastario prikaz ivota
i djelovanja kralja Matijaa nalazi se u djelu Vjekoslava Klaia (V. Klai
1973: 1190) s poetka 20. stoljea. Klai je djelomino obradio vanjsku
politiku Korvina prema Bosni i Osmanlijama u monografiji o srednjovjekovnoj Bosni (V. Klai 1882: 315343). Nada Klai njime se pozabavila u
svojoj monografiji o srednjovjekovnom Zagrebu (N. Klai 1982), ali samo
u crticama koje se neposredno dotiu povijesti Gradeca. Iz njezina pera potjee i Matijaeva kratka biografija u Enciklopediji Jugoslavije (N. Klai
1962). Josip Adamek dotaknuo je vladavinu Korvina u svojoj monografiji
o agrarnim odnosima (Adamek 1980: 51225). O hrvatskoj diplomaciji u
razdoblju vladavine Matijaa Korvina pisali su Mladen Ani (Ani 1999,
2001) i Borislav Grgin (Grgin 1999).
Jedan od rijetkih hrvatskih historiara koji je sustavnije istraivao korvinsko razdoblje je Miroslav Kurelac. Teite je njegovih istraivanja na
djelovanju naih humanista unutar korvinskoga kulturnoga kruga (Kurelac
1982a, 1982b, 1988, 1990). Uz Kurelca o spomenutom krugu pisali su i
drugi historiari (Birnbaum 1981, 1986, 1988, 1992, Budia 1988, C. Fiskovi 1950, 1965, 1990, I. Fiskovi 1990, Kniewald 1958, 1961, Peri 1979,
1990, Prijatelj 1957), ali sredite njihovih istraivanja uglavnom se temeljilo
na povijesti umjetnosti i knjievnosti. Kao to je ve iz reenoga vidljivo,


Preraena disertacija poslije je objavljena i kao knjiga Poeci rasapa: Kralj Matija i
srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb: Ibis grafika 2001.
169

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

gotovo nitko nije istraivao europsku politiku Matijaa Korvina i njezine

posljedice na srednju i jugoistonu Europu.

2.2. Inozemna literatura

Strana literatura uglavnom je napisana na maarskom i njemakom
govornom podruju. Ponajprije zahvaljujui maarskim historiarima u
posljednjih stotinjak godina objavljen je veliki broj znanstvenih rasprava i
sinteza maarske povijesti kao i mnotvo raznovrsne literature o Matijau
Korvinu. Historiografija je uglavnom svoja teita bazirala na pojedinim
aspektima ili periodima Matijaeve vladavine. Tako postoje inozemne monografije o korvinskom kulturnom krugu, knjinici Corviniana, vojnoj problematici, ekonomskoj i financijskoj politici, vanjskoj politici prema Fridriku III. i Osmanlijama te mnogim drugim temama.
O kulturnoj povijesti korvinskoga kruga i knjinici Corviniana pisali su, meu ostalim, Balogh (1975), Csapodi (1973), Mrton (1994), Lszl (1993) i Tanner (2008), a o vladavini kralja Matijaa Frankni (1891),
Kovcs (1990), Mylyusz (1982) i Kubinyi (1999, 2008). Srednjoeuropskom
politikom Matijaa Korvina bavio se Nehring (1975), vojnom povijeu Zarnczki (1992), Rzs (1973, 1982, 1986) i Szakly (1976, 1982a, 1982b).
Od recentnih radova posebno valja spomenuti veliki katalog izlobe Matthias
Corvinus, the King: tradition and renewal in the Hungarian Royal Court,
14581490. (Farbaky 2008). Izloba je odrana u Povijesnom muzeju u
Budimpeti (Budapest History Museum) od 19. oujka do 30. lipnja 2008.
godine. Katalog uz predmete prikazane na izlobi na vie od est stotina stranica sadri i mnoge nove rasprave autora koji se bave razdobljem vladavine
kralja Matijaa.
Svakako valja spomenuti i mnotvo lanaka koji se nalaze po raznim
enciklopedijama (Dek 1982, Encyclopedia Britannica Micropedia 1995, s.
v. Hungary Matthias I, Zacek 1984, Bak 1985) i prirunicima (Previt-Orton
i Brooke 1936), kao i pregledima povijesti Maarske (Engel 1813, Hank
1991, 1995), Njemake i Austrije (Hantsch 1951).
Od zbirki isprava i arhivske grae ponajprije valja izdvojiti ove zbirke:
Mtys kirly levelei III (Frankni 1895), Magyarorszg egyhzi s diplomciai sszekttetse a rmai Szentszkkel IIII. (Frankni 19001903),
Magyar diplomacziai emlekek Matyas kiraly korabol 14581490. (Nagy i
Nyry 18751878) i Antonius de Bonfinis: Rerum Ungaricarum decades
(Antonius de Bonfinis), Quellen zur ungarischen Aussenpolitik in der
zweiten Hlfte des XV. Jahrhundert (Nehring 1976), Decreti regni hungariae
14581490. (Dory i dr. 1989), The laws of the medieval kingdom of Hungary
(Bak i dr. 1996).
170

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

3. Europska politika Matijaa Korvina

3.1. Dolazak na vlast (14571458)
Godine 1456. smrt oca Janosa Hunyadija10 stavila je trinaestogodinjega
Matijaa u teak poloaj. Bojei se velike moi obitelji Hunyadi, kralj Ladislav V. (14461457) dao je 1457. godine pogubiti Matijaeva starijega brata
Ladislava zbog sudjelovanja u ubojstvu Ulricha II. Celjskoga (Tomorad 2005:
95). Naavi se u sreditu dvorskih spletki Ladislava V, mladi je Matija kao
brat urotnika zavrio u zatvoru u Pragu. No, 23. studenoga 1457. u Pragu je
iznenada umro11 (ii 1975: 236, Bak 1990: 70, Grgin 2001: 24) i mladi
sedamnaestogodinji kralj Ladislav V. Posmre pa se time raspala personalna unija Austrije, eke, Ugarske i Hrvatske. Matijaa je ve iduega dana,
24. studenoga 1457, pustio iz zatvora eki upravitelj, a zatim i gubernator
Juraj Podjebradski (14581471)12 (ii 1975: 237, V. Klai 1973: 9, Hank
1995: 50). Kako bi uvrstio rodbinske veze, a s tim i svoj utjecaj na jednoga
od moguih pretendenata na ugarsko prijestolje, Juraj Podjebradski zaruio
je mladoga etrnaestogodinjega Matijaa svojom devetogodinjom kerkom
Katarinom (Tomorad 2005: 95). Matija je s Jurjem sklopio ugovor prema
kojemu je obeao da e s Jurjem i njegovim sinovima sklopiti vjeni savez i
kao nagradu isplatiti izmeu 50 000 i 60 000 zlatnih forinti (V. Klai 1973: 9).
Prilike su se vrlo brzo razvijale pa na Saboru u budimskoj tvravi, 24. sijenja
1458. godine, prelati i baruni, vjerojatno igrajui na njegovu mladost i neiskustvo, izabiru za novoga kralja Ugarske i Hrvatske upravo Matijaa, a za regenta je postavljen Matijaev ujak Mihly Szilgyi13 (Nagy i Nyry 18751878,
I: 34, V. Klai 1973: 12, Blint 1936: 612). To je prvi sluaj u dugotrajnoj
povijesti Ugarske da je za kralja izabran predstavnik plemstva bez obiteljskih
i dinastikih veza s nekom od kraljevskih kua, ali i prvi put nakon izumiranja
dinastije Arpadovia da je domai ovjek izabran za kralja.
U vezi s vanjskim odnosima i politikom Izborni je sabor odabrao tada
dva poslanstva, od kojih je prvo trebalo otii kralju i caru Fridriku III. (1440
1493) i od njega traiti povrat krune sv. Stjepana, dok je drugo trebalo otii
ekomu gubernatoru Jurju Podjebradskomu i dovesti novoga kralja u Ugarsku (V. Klai 1973: 13, Bak 1990: 70, Grgin 2001: 25). Pri izboru Matijaa
10

Umro prilikom obrane zemunske utvrde od Osmanlija.

Godinama se smatralo da je Ladislav V. bio otrovan, ali su istraivanja 1985. godine potvrdila da je uzrok smrti bila akutna leukemija.
12 Za razliku od starije historiografije, u novije vrijeme prisutno je miljenje da je Matija
puten iz zatvora tek nakon to je njegova majka Elizabeta platila veliku otkupninu.
13 Izvjetaj Petra Thomasija od 24. sijenja 1458.
11

171

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

za kralja veliku ulogu odigrali su Ivan Vitez od Sredne (14051472), odgojitelj te budui savjetnik i kancelar kralja Matijaa, Matijaev ujak Mihly
Szilgyi i kraljeva majka Elizabeta (Erzsbet Szilgyi) (V. Klai 1973: 13).

Slika 2. Janko Hunjadi u borbi s Turcima, Nacionalni muzej, Budimpeta

Jurja Podjebradskoga nije trebalo posebno siliti da svoga buduega zeta

Matijaa vrati u Ugarsku. Njegova oruana pratnja sveano ga je dopratila
u pogranini grad Stranice gdje je predan ugarskim poslanicima 5. veljae
1458. godine (V. Klai 1973: 13, Grgin 2001: 25). Nekoliko dana poslije,
9. veljae 1458, ugovorom su utvrene odredbe izmeu mladoga kralja i
ekoga gubernatora Jurja Podjebradskoga, a prema ugovoru Matija se obvezao da e uzeti Jurjevu ker Katarinu za enu (V. Klai 1973: 13). Zbog
nezadovoljstva s tom prisegom Matijaeva majka i ujak gubernator obeali
su palatinu Ladislavu Gorjanskomu (Ladislas Garai) da e se mladi kralj
vjenati s njegovom keri Anom14 (Frankni 1891: 4344, 60, 66, V. Klai
1973: 13, 17, Blint 1936: 612, Grgin 2001: 25), ali je Matija ostao vrst pri
ugovoru s Jurjem (V. Klai 1973: 13, Blint 1936: 612, Bak 1990: 70) te je
14. veljae iste godine uao sveano u Budim15 (V. Klai 1973: 14).

3.2. Prve godine vladavine i borba s Fridrikom III. za

ugarsku krunu (14581464)
Mladi Matija bio je jaka linost te je teko podnosio skrbnitvo svoga
ujaka i gubernatora Mihlya Szilgyija. Stoga je ubrzo izmeu njih dvojice
14

Ovo je vjerojatno prvi od dvaju razloga sukoba Matijaa i Ladislava Gorjanskoga iste
godine. Drugi je razlog smjenjivanje Ladislava s njegove palatinske asti u srpnju 1458.
godine.
15 Klai grijei kada govori da je osamnaestogodinji kralj uao u Budim. Matija u to vrijeme jo uvijek ima etrnaest godina jer je roen 24. veljae 1443. godine.
172

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

dolo do sukoba i razmimoilaenja, to je rezultiralo odlaskom Szilgyija iz

Budima u Beograd sredinom oujka 1458. (V. Klai 1973: 14, Grgin 2001:
25). Tim inom zapoinje uvrivanje Matijaeve vlasti u kraljevstvu (V.
Klai 1973: 15). U Hrvatskoj i Dalmaciji nakon izumiranja grofova Celjskih
vladala je anarhija, a za gradove i zemlju meusobno su se otimali bosanski
kralj Stjepan Toma Ostoji (14441461), herceg Stjepan Vuki i Venecija.
Kako bi smirio prilike u tom podruju, Matija je za hrvatsko-dalmatinskoga
bana izabrao Pavla pirania (14591463) (V. Klai 1973: 1517, ii
1975: 237, Grgin 2001: 89). Ti postupci u zemlji raaju opoziciju mladomu
kralju, a njezini su najei predstavnici palatin Ladislav Gorjanski i erdeljski knez Nikola Iloki (Nicholas Ujlaki) (V. Klai 1973: 16, Bak 1990: 70,
Grgin 2001: 25).
2. oujka 1458. (V. Klai 1973: 16, Grgin 1997: 26) godine ekim je
kraljem postao Juraj Podjebradski, koji je u meuvremenu izmirio pobunjenoga erdeljskoga kneza Nikolu Ilokoga i kralja Matijaa. Na Saboru 28.
svibnja 1458. Matija trai novac i vojsku za borbu protiv domaih neprijatelja i osmanskoga sultana Mehmeda II, ali stalei odbijaju kraljev prijedlog
(V. Klai 1973: 17). Zakljuak je Sabora da kralj sam o svojem troku mora
braniti dravu, jedino ako se neprijatelj nalazi na samim granicama kraljevstva, kralj moe pozvati stalee na opu mobilizaciju, a ako u roku od dva
tjedna neprijatelju nema ni traga, vojska se moe vratiti svojim kuama (V.
Klai 1973: 17, Blint 1936: 612).
Nezadovoljan postignutim, Matija je odluio zapoeti borbu protiv neposlunoga plemstva, velikaa i palatina Ladislava Gorjanskoga, kojega ubrzo svrgava, a na njegovo mjesto postavlja Mihajla Orsaga. Nezadovoljnici
ve 26. srpnja 1458. stvaraju prvu urota protiv mladoga kralja u Simontoryju
(Tolnanska upanija) na elu s Ladislavom Gorjanskim, Nikolom Ilokim
i Mihlyem Szilgyijem. Budui da je urota brzo otkrivena, Ivan Vitez od
Sredne uspijeva razbiti savez tih voa, a Ladislav Gorjanski ostaje usamljen
u opoziciji (Frankni 1891: 4546, V. Klai 1973: 1718).
U tim se trenucima poveava osmanska opasnost jer je sultan Mehmed
II. (14511481) uspio pokoriti gotovo cijelu Srbiju s vojskom od 40 000 vojnika (Matuz 1992: 44). Zanimljivo je da je povod pohodu upravo sporazum
izmeu despotice Jelene i Ugarske kojim Maari dobivaju utvrdu Golubac
(V. Klai 1973: 24). Meutim, taj posjed nije bio dugoga vijeka jer je Golubac pao u ruke Osmanlija, a pohod osmanske vojske uskoro je nastavljen u
Slavoniju (V. Klai 1973: 25). Stoga kralj Matija kree s papinskim legatom
Ivanom Carvajalom, koji vodi kriarske ete, 9. rujna u Petrovaradin kako
bi protjerao osmanske ete iz Srijema. Prvi se sukob Matijaeve vojske s
Osmanlijama dogodio 22. rujna. Osmanske trupe dale su se u bijeg, a njihov
173

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

progon nastavio se sve do Save u kojoj se utopilo 5000 Osmanlija (V. Klai
1973: 25).
Tom se pobjedom poveavaju i Matijaeve ambicije. On je namjeravao
skupiti veliku i jaku vojsku od 80 000 vojnika za daljnji rat protiv Osmanlija. Zbog nedostatka novca Matija je prvi put, na svoju ruku, bez dozvole
stalea, nametnuo kraljevstvu posebni ratni porez u iznosu jedne forinte od
ognjita (V. Klai 1973: 26, Adamek 1980). Tim se inom ponovno buni
Matijaeva opozicija. Nakon brzoga smirivanja prilika u zemlji zatvoren je i
osuen na smrt jedan od glavnih voa urote, Matijaev ujak Mihly Szilgyi.
Smaknue ipak nije provedeno jer se papinski legat zaloio za ivot kraljeva
ujaka (V. Klai 1973: 26). Zbog nedostatka dovoljnih financijskih i vojnih
snaga Matija ne zapoinje vojne akcije, a planove o velikom pohodu na
osmanski teritorij ostavlja za budunost.
Na Saboru u Segedinu u prosincu 1458. kralju je doputeno osnivanje
banderija za obranu kraljevstva. Svaki plemi bez podanika, kao i vei posjednik, duan je dati po jednoga vojnika u kraljevu vojsku. Svake godine
kralj moe pozivati vojne jedinice i drati ih tri mjeseca, a doputena je prvi
put njihova upotreba i izvan granica kraljevstva (V. Klai 1973: 27). Upravo
na tim odredbama kralj e iriti svoje ovlasti i gotovo na svakom buduem
saboru traiti jo vea materijalna sredstva te nove izvanredne poreze za
njihovo prikupljanje. Odredba o upotrebi vojnika izvan granica kraljevstva
omoguit e Matijau i voenje mnogobrojnih ratova u sredinjoj i jugoistonoj Europi tijekom cijelokupne vladavine.
Bosanski kralj Stjepan Toma doao je na Sabor u Segedin u studenom
1458, to je potaknulo rjeavanje politikih pitanja odnosa Ugarske prema
Bosni i Srbiji16 (V. Klai 1882: 315, V. Klai 1973: 29). U proljee 1459. godine njegov sin Stjepan Tomaevi uspijeva zauzeti Smederevo i Beograd, tj.
posljednje ostatke nekadanje srpske drave (V. Klai 1882: 315316). Taj
politiki potez ne nalazi odobravanje kod sultana Mehmeda II. te on skuplja
vojsku i uskoro napada Smederevo koje se predalo 20. lipnja 1459. godine.
Pad Smedereva uzbudio je kransku Europu (V. Klai 1882: 315317) na
elu s papom Pijem II. Kralj Matija i papa ubrzo optuuju Kotromanie i
despoticu Jelenu zbog naputanja grada, a odlaze i tako daleko da ih proglaavaju izdajicama kranstva (V. Klai 1882: 317, 1973: 2930). Matija pak u tom trenutku u svojoj vanjskoj politici prema jugoistonoj Europi
moe napadati samo rijeima. On ne moe znatnije pomoi Kotromaniima
16

Sjepan Toma doao je u Segedin 30. studenoga 1458, a napustio ga je 19. sijenja 1459.
godine.

174

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

u obrani Smedereva jer se i sam nalazi u nezavidnoj situaciji, odnosno bori

se za ouvanje vlastitoga prijestolja.

Slika 3. Matija Korvin u drutvu svojih dvorana, Nacionalni muzej, Budimpeta

Naime, u isto je vrijeme u Ugarskom Kraljevstvu ponovno skovana

urota protiv Matijaa na elu s bivim prelatom Ladislavom Gorjanskim,
Nikolom Ilokim i drugim velikaima (Frankni 1891: 4546, Bak 1990:
70, Grgin 2001: 25). U tom trenutku u vanjsku politiku Matijaa uplee se,
upravo zahvaljujui toj uroti, car Fridrik III.17 (14401493). Urotnici ve
nakon Sabora u Segedinu poetkom 1459. godine, nezadovoljni Matijaevom politikom, proglaavaju za protukralja Fridrika III, njemakoga kralja
i rimskoga cara (ii 1975: 237, V. Klai 1973: 30, Blint 1936: 612, Bak
1990: 70, Grgin 2001: 25).
Matija odmah uvia opasnost koja vreba od protukralja Fridrika te u
Budim poziva sve velikae kako bi dobio uvid u vjernost svojih podanika.
Skupljeni prelati i baruni 10. veljae 1459. priseu vjernost kralju, a Matija
se obvezuje da e svoje vjerne pristalice podravati u njihovim pravima i
obiajima i da e ih braniti od buntovnika i silnika, a ako bi zbog jedinstva i
potreba kraljevstva trebao neka prava i obiaje promijeniti on to nee uiniti
bez njihova savjeta i pristanka18 (V. Klai 1973: 31).
Urotnici na elu s Nikolom Ilokim alju 17. veljae kralju Fridriku pismo kojim ga pozivaju da uzme krunu Ugarske i Hrvatske, a kao razlog navedeno je da je Fridrik roak preminuloga kralja Ladislava Postuma i da se
u njegovim rukama nalazi i kruna sv. Stjepana (V. Klai 1973: 31). Kralj Fridrik uzdao se u papu Pija II. pa se ve 4. oujka 1459. godine dao proglasiti
kraljem Ugarske (zu Hungern, Dalmacien, Croacien etc. Kunig) (V. Klai
17

Opsenije o tridesetogodinjim sukobima cara Fridrika III. i kralja Matijaa vidi u: Neh
ring 1975.
18 Et si quid pro unitate et necessitate regni de hactenus observatis iuribus et consuetudinibus eorum mutandum fuerit aut addendum, id sine consilio et consensu eorum non
faciemus.
175

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

1973: 32, Laffan 1936: 146147, Blint 1936: 612613). U isto vrijeme,
22. oujka rodio se u Bekom Novom Mjestu Fridrikov sin, Maksimilijan,
a na njegovu krtenju krsni je kum Nikola Iloki (V. Klai 1973: 31). Sama
ova injenica ve upuuje u kako se tekom poloaju i u kakvoj opasnosti
nalazio kralj Matija.
Kralj Fridrik poziva tada vojvodu Matijaa da mu se pokloni kako
predstoji vjernom podaniku. Matija tada ini odluan potez te 24. travnja
poziva stalee u borbu protiv Fridrika III, a Nikoli Ilokomu oduzima sve
asti i povlastice (V. Klai 1973: 32).
U Ugarskoj i Slavoniji ve je od poetka travnja buktio graanski rat
pristaa obiju strana. Poetkom travnja Matija je poslao na austrijsku i tajersku granicu 3000 vojnika gdje su ih doekale Fridrikove postrojbe od
2000 vojnika na elu s Nikolom Ilokim. imun Nagy, vojskovoa ugarskih
eta, napao je 7. travnja neprijatelja kod Krmenda na rijeci Rabi. Bitka je
zavrila vrlo nepovoljno za kralja Matijaa jer su njegove trupe razbijene
nakon cjelodnevnih borbi. No, vojska protukralja Fridrika nije bila u stanju
dalje progoniti preivjele ostatke ugarske vojske zbog velikoga broja mrtvih
i ranjenih (Frankni 1891: 75). U isto vrijeme estoke borbe voene su u
Slavoniji izmeu vojske kneza Martina Frankapana koji je stao na stranu
Fridrika i eta koje su ostale vjerne kralju Matijau na elu sa Stjepanom
Frankapanom (Frankni 1891: 75). Kralj Matija i Ivan Vitez od Sredne pokuali su se izmiriti sa svojim protivnicima odnosno bivim vazalima pri
emu nisu birana sredstva (V. Klai 1973: 3233). Situacija se poela okretati na Matijaevu stranu u trenutku kada umire Ladislav Gorjanski (Frankni
1891: 7576). Ubrzo kralj uspijeva pridobiti na svoju stranu i Jana Vitovca
te Maksimilijanova kuma, Nikolu Ilokoga (V. Klai 1973: 3233).
Tomu preokretu najvie su pridonijeli papa Pio II.19 i njegov legat Ivan
Carvajal. Papa Pio II. ovlastio je 24. veljae 1459. svoga legata da zaprijeti
crkvenim kaznama svim protivnicima kralja Matijaa, a 2. travnja poslao je
caru Fridriku III. pismo kojim ga nastoji odvratiti od ugarske krune (V. Klai
1973: 33). Diplomatska prepiska papinske kancelarije i Fridrika III. bila je
kljuna u daljnjem tijeku zbivanja jer brojni velikai, uvidjevti da papa stoji
uz Matijaa, naglo mijenjaju stranu, naputaju protukralja Fridrika te se izmiruju sa svojim zakonitim vladarem (Frankni 1891: 4546). Vjerojatno je
jedan od razloga naputanja Fridrikova tabora bilo stanje vojske urotnika nakon bitke kod Krmenda. Naime, protukralj je vrlo slabo pomagao svoje pris
talice koji su se sami morali boriti protiv sve jaega Matijaa i njegovih sve
19

O ivotu pape Pija II. (roen kao Aeneas Silvius Piccolomini) vidi: Armstrong 1936:
181187, Jedin 1993, III/II: 598605.

176

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

brojnijih pristalica (Frankni 1891: 4546). No, graanski rat nije se zaustavio jer se iz zatvora u Vilagou uspio izvui Matijaev ujak Mihly Szilgyi,
koji odmah po svom osloboenju okuplja protivnike svoga neaka (Frankni
1891: 4546). Matija je ipak do 1. rujna 1459. uspio sklopiti sporazum sa
svojim ujakom, koji ubrzo preuzima obranu junih granica Ugarske od nove
osmanske opasnosti20 (Frankni 1891: 4546, V. Klai 1973: 34).
U srpnju 1459. Fridrik III. doao je u Brno, a 31. srpnja 1459. dao je
u leno eko Kraljevstvo Jurju Podjebradskom ime je pokuao pridobiti
Jurja na svoju stranu (V. Klai 1973: 33). Meutim, Juraj Podjebradski je u
isto vrijeme imao mnogo vee ambicije jer je elio postati njemakim kraljem (V. Klai 1973: 33). U kolovozu 1459. Fridrik III. i Juraj Podjebradski
sklopili su nekoliko ugovora prema kojima se Juraj obvezao caru da e ga za
dobru plau pomagati da stekne Ugarsku. Na papiru je to tako izgledalo, ali
se Juraj u stvarnosti nije uope zalagao u pruanju pomoi pri ostvarivanju
Fridrikovih nakana. Jedino to je uinio bila je pomo prilikom utanaenja
primirja izmeu dviju strana 24. lipnja 1460. godine (V. Klai 1973: 3435).
U veljai 1460. godine Matija je poslao na njemaki dravni Sabor u Nrnbergu mladoga humanista Jurja Polikarpa kako bi prisilio cara da se odrekne daljnjih tenji na ugarsko prijestolje. No, taj diplomatski pokuaj nije
urodio plodom te se rat ubrzo nastavio. U isto su se vrijeme pojavili i novi
neprijatelji mladoga, ali energinoga kralja u liku Ivana Jiskra od Brandysa,
staroga neprijatelja porodice Hunjadi koji na svoju stranu pridobiva i mnoge kapetane ekih i poljskih eta (V. Klai 1973: 3536). Kralj je Matija
u svibnju 1460. godine na Saboru u Egeru zatraio nove poreze za daljnje
ratovanje, te je poslao erdeljskoga vojvodu Sebastijana Rozgona i kraljevskoga suca Ladislava Paloca s etama na Ivana Jiskru i njegove pristalice (V.
Klai 1973: 36). Uskoro uz pomo Emerika Zapolje, koji je krajem stoljea
odigrao veliku ulogu u dolasku Vladislava II. Jegelovia na ugarsko prijestolje, Matija kree na bojita u arokoj i ipurkoj upaniji gdje je osvajao
gradove svojih protivnika (Frankni 1891: 46, V. Klai 1973: 36). Potkraj
1460. godine Matija je doao u Trenin, na granicu Ugarske i Moravske,
kako bi se sastao sa svojim buduim tastom Jurjem Podjebradskim u vezi sa
sklapanjem braka s njegovom kerkom. Ondje se razbolio pa je poslao Jurju
poslanstvo u Olomuc koje je dogovorilo ugovor o enidbi koja se trebala
obaviti 1. svibnja 1461. godine. Prema tom ugovoru mlada kraljica Katarina
trebala je dobiti 7000 forinti iz dravne blagajne i sve posjede koje je nekada
drala supruga kralja igmunda (Frankni 1891: 46, V. Klai 1973: 36).
20

Budui da je Matija nastojao Osmanlijama ponovno oduzeti Smederevo, poslao je u jesen 1460. godine Szilgyija s vojskom prema Smederevu, ali je ovaj zarobljen pri pokuaja proboja iz utvde i odveden u Carigrad gdje je pogubljen zajedno sa svojih 28 suboraca
u veljai 1461. godine.
177

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Ivan Jiskra za to vrijeme nije mirovao te je posebnim ugovorom od 10.

oujka 1461. priznao Fridrika III. za kralja Ugarske. Koliko su kompleks
ne politike prilike u XV. stoljeu, pokazuje i injenica da Fridrikov brat,
Albrecht VI.21 (Hantsch 1951: 198), nudi Matijau savez (Grgin 1997: 28).
Matija ve tada namjerava poslati veu vojsku u austrijske zemlje, ali ga papinski legat Ivan Carvajal pokuava jo jednom pomiriti s Fridrikom. Mirov
ni sastanak zakazan je u Gyru za 4. lipnja 1461. (Frankni 1891: 46, V. Klai
1973: 36). U meuvremenu u Budim dolazi nadvojvoda Albrecht VI. koji je
prisutan i na vjenanju mlade eke kraljevne Katarine (Kunigunde) i kralja
Matijaa (Frankni 1891: 46, V. Klai 1973: 36). Kako je mirovni sastanak
zavrio bez ikakva sporazuma, Matija je poslao nadvojvodi Albrechtu pomo od 4000 konjanika i 1200 pjeaka pod vodstvom Mihajla Orsaga (Frank
ni 1891: 46, V. Klai 1973: 36). Tijekom druge polovice 1461. Matija
uglavnom ratuje s ekim i poljskim etama u Hevekoj upaniji (V. Klai
1973: 36).
U isto vrijeme nadvojvoda Albrecht VI. na molbu ekoga kralja Jurja
Podjebradskoga sklopio je mir s bratom i carem Fridrikom III. Taj je dogaaj
prvi put pomutio odnose izmeu Jurja i Matijaa jer je eki kralj neizravno
radio u korist Matijaeva protukralja. Uza sve te nedae Matijaa je ponovno
ostavio i Nikola Iloki ija se ki Jeronima udala za ekoga kraljevia i Jurjeva sina Henrika. Tom je enidbom stvorena trea strana koja je eljela na
ugarsko-hrvatsko prijestolje postaviti upravo Henrika (V. Klai 1973: 3637).
No, pojava tree osobe koja pretendira na ugarsko prijestolje izravno je dovela do izmirenja cara Fridrika i kralja Matijaa.22 Legitimni ugarski kralj vjerojatno je ve u meuvremenu uvidio da od potpunoga mira i legitimiteta vlasti
nee biti nita dok od Fridrika ne dobije krunu sv. Stjepana pa je sljedeih
nekoliko godina dio svoje panje usmjerio prema rjeavanju toga problema.
Nove okolnosti oko eventualnoga pomirenja njemakoga i ugarskoga
vladara odgovarale su papi Piju II. koji je nakon kongresa u Mantovi 1459.
stalno pokuavao povesti veliku kriarsku vojsku protiv Osmanlija na ije
se elo elio sam postaviti (V. Klai 1973: 37, Armstrong 1936: 182183,
Grgin 1997: 255). U proljee 1462. godine doao je k caru Fridriku III. u
Graz novi papinski legat, kretski nadbiskup Jeronim Lando (Hieronymus
Landus), a s Matijaeve strane, njegov vjerni suradnik i savjetnik, varadinski
biskup Ivan Vitez od Sredne23 (Nagy i Nyry 18751878: I, Nehring 1975:
21 Albrecht

je umro 2. prosinca 1463.

Grgin (1997: 28) istie da su Matija i Fridrik sklopili sporazum zbog proglaenja Jurjeva
sina ugarskim kraljem.
23 Vitez u Graz dolazi u oujku 1462.
22

178

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

18). Ivan Vitez bio je takoer i posrednik izmeu kralja Matijaa i Fridrika,
pa je 3. travnja 1462. godine, uz pomo papinskoga legata Jeronima Landa,
sklopljen privremeni mir izmeu zaraenih strana (Nehring 1975: 18). Tijekom sklapanja mirovnoga ugovora obje su strane raspravljale i o moguim
zajednikim akcijama u Bosni u borbi protiv sve vee osmanske opasnosti
(Nagy i Nyry 18751878: I, Nehring 1975: 18).
U pet toaka ugovora od 3. travnja 1462. (Nehring 1975: 19) Ugarska je
trebala Fridriku III. platiti odtetu u iznosu od 80 000 dukata (toka 1). Frid
rik je bio duan izruiti Matijau krunu sv. Stjepana i grad opron. Gradovi
Frakn, Kabold, eljezno, Kiseg i Rohunac ostali su i dalje u Fridrikovoj
vlasti, a Frakn i Kabold mogao je ugarski kralj, nakon careve smrti, otkupiti
za 40 000 dukata (toka 2). Car je mogao zadrati kraljevski naslov ugarskoga, hrvatskoga i dalmatinskoga kralja do svoje smrti (toka 3). Fridrik je bio
duan primiti kralja Matijaa kao svoga sina, a ovaj ga je morao potovati
kao svoga oca (toka 4). Ugovorom je odreeno da e se oba kralja meusobno potovati. Ako Matija umre bez mukih potomaka, pravo na prijestolje pripada caru ili njegovu sinu, a ako Fridrik umre, Maari e postaviti
na prijestolje jednoga od njegovih sinova (toka 5). Prema ugovoru svotu
od 80 000 dukata i isprave o miru ugarski stalei i kralj Matija predat e
caru u Bekom Novom Mjestu, a Fridrik e tada poslanicima uruiti krunu
sv. Stjepana (Nagy i Nyry 18751878: I, V. Klai 1973: 37, Grgin 2001:
26). Matijau je taj ugovor sa stanovita dinastikih interesa vjerojatno u
tom trenutku bio vrlo povoljan jer je bio mnogo mlai od cara kojemu je taj
ugovor ostao samo neostvarena elja. Ali Fridrik je nadivio Matijaa, te su
Habsburgovci u budunosti temeljili svoje pretenzije na ugarsko-hrvatsko
prijestolje upravo na temelju toga ugovora.
Matija je neto ranije zapoeo i pregovore sa svojim protivnicima u
Ugarskoj i Slavoniji. U Ostrogonu je 10. veljae 1462. izdao povelje grofovima Ivanu, Sigismundu i Jurju od Bozina i Sv. Jurja kojima je dao pravo
da kopaju i obrauju rude na svojim posjedima, a u meuvremenu se nagodio i s Bertholdom Ellerbachom od Monyorkerka. S ekim kapetanom
Ivanom Jiskrom od Brandysa nagodio se 14. svibnja 1462. vrativi mu sve
osvojene gradove. Jiskra se pak obvezao da e biti vjeran Matijau u ratovanju s Osmanlijama, a kralj se obvezao da e mu platiti do kraja godine 40
000 dukata te e mu dati grad Solunak i u svoju slubu uzeti 150 njegovih
ljudi (Nagy i Nyry 18751878: I, V. Klai 1973: 37).
Na novom Saboru, koji se sastao u Budimu 20. svibnja 1462, vijealo se
o uvjetima mira s Fridrikom III. i prikupljanju sredstava koja je kralj bio duan platiti caru i Jiskri. Sabor je trajao est dana, a na njemu su prihvaeni svi
uvjeti mira te posebni porez od jedne forinte. Kralj se 31. svibnja ipak morao
179

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

obvezati da vie nikada nee barunima, plemiima i prelatima nametati nikakve kontribucije (V. Klai 1973: 3738). Za konaan mir trebalo je prikupiti
120 000 dukata. Novac se polako prikupljao tijekom druge polovice 1462,
a u njegovu prikupljanju pomogli su bosanski kralj Stjepan Tomaevi24 i
Dubrovaka Republika25 (V. Klai 1973: 39).
No, diplomatski rat Fridrika III. i Matijaa Korvina nije time prestao pa
se u njega ponovno morao ukljuiti i papa Pio II, koji prisiljava cara da se
dri ugovora iz Graza od 3. travnja 1462. godine (Nagy i Nyry 18751878:
I, V. Klai 1973: 39). Papa je 7. svibnja 1463. potvrdio preliminarni mir i
tada zapoinju pregovori o konanom miru (Nagy i Nyry 18751878: I, V.
Klai 1973: 39). U srpnju 1463. godine okupljaju se ugarski poslanici na elu
s kaloko-bakim nadbiskupom Stjepanom Vardom, varadinskim biskupom
Ivanom Vitezom, kraljevskim sucem Ladislavom Palocom, Emerikom Zapoljom i Nikolom Ilokim. Ratifikacije ugovora predala je 19. srpnja 1463.
godine u Bekom Novom Mjestu Fridrikova delegacija,26 a Matijaeva strana ratifikaciju potpisuje u opronu (denburg)27 (Nehring 1975: 202209).
Nakon to je ugarska delegacija predala ugovorenu svotu od 80 000 dukata,
24. srpnja 1463. godine kruna sv. Stjepana ponovno prelazi u ruke Maara. Fridrik je istoga dana potvrdio konani mir,28 a Matija je uinio isto u
Budimu dva dana poslije29 (Nehring 1975: 209213) po primitku krune sv.
24

Prema pismu od 10. kolovoza 1462.

Iznos od 1000 dukata.
26 Fridericus Divina favente clemencia Romanorum Imperator semper augustus Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Rex; Ac Austrie, Stirie, Carinthie et Carniole dux; Dominus
Marchie Sclavonice et Portusnaonis; Comes in Habspurk, Tirolis, Pherete et in Kiburg;
Marggravius Burgovie. Recognoscimus cum alias occasione diferenciarum et controversiarum inter nos ex una et inclitum regnum hungarie Prelatosque, Barones, Nobiles, Proceres, Incolas et Inhabitatores eiusdem regni Hungarie partibus ex altera, subortarum et
vertencium ad nonnullos articulos et capitula pacis et concordie in presencia venerabilis
Jeronimi Archiepiscopi Cretensis, venerabilibus et magnificis Stephano Collecensis et
Wachiensis ecclesiarum Archiepiscopo , Johanne Episcopo Waradiensi, principibus Nicolao de Bylack, Weyvoda Transilvano et machoviensis ac regni Slavonie Bano compatre
nostro Comite Ladislao de Palocz, Judice Curie Regie, et Emerico de Sapolia, summo
theaurario regio et Capitaneo parcium superiorum regni Hungarie, devotis fidelibus nostris dilectis, nomine Serenissimi principis domini Mathie pretacti regni Hungarie Regis
filii nostri karissimi, Prelatorumque Baronum, Precarum et Nobilium eiusdem regni ad
finalem et ultimatam conclusionem eorundem articulorum sponte libere, bona et sincera
voluntate in hunc, qui sequitur modum denimus. Uvod ugovora od 19. srpnja 1463. iz
Bekoga Novoga Mjesta.
27 Ugovor od 19. srpnja 1463. iz denburga.
28 Ugovor je ratificirao Fridrik III. 19. srpnja 1463. u Bekom Novom Mjestu.
29 Ugovor je ratificirao kralj Matija 26. srpnja 1463. u Budimu (Ofen).
25

180

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Stjepana (V. Klai 1973: 3940, Nehring 1975: 2021, Hantsch 1951: 198).
Tim inom zavrava dugo razdoblje borbi za ugarsku krunu izmeu kralja
Matijaa i njemakoga kralja Fridrika III, ali e se njihovi sukobi nastaviti
sve do Matijaeve smrti.
Ipak ni tada ne dolazi do konanoga mira u dravi jer u meuvremenu
pada Bosna sa svojim posljednim kraljem Stjepanom Tomaeviem. Naime,
u proljee 1463. godine Matija je bio prisiljen svoju panu usmjeriti obrani
jugoistonih granica svoje drave kojima prijeti sve vea osmanska opas
nost. Nakon to su Osmanlije tijekom svibnja i lipnja 1463. osvojile Bosnu
te smaknuli Stjepana Tomaevia u Kljuu, kralj Matija zapoeo je velike
vojne akcije protiv Osmanlija. Tijekom ljeta i jeseni on ratuje u Srbiji i Bos
ni. U prosincu konano osvaja jajaku utvrdu i itav niz gradova u podruju
Vrbasa i Usore te time stvara novi obrambeni pojas.

3.3. Odnos Matijaa Korvina i obitelji Kotromania

do pada Bosne
Nakon pada Smedereva pod vlast Osmanlija u ljeto 1459. godine Stjepana Tomaa optuuju kralj Matija i papa Pio II. za izdaju kranstva. Godine
1460. bosanski kralj Stjepan dolazi u ponovni spor s papom i Matijaem jer
je optuen da je pomagao Osmanlijama u borbi protiv Stjepan Vukia, oca
svoje ene Katarine, s kojim je bio zavaen. Tada je Stjepan nastojao uvjeriti
papu Pija II. i njegove legate u svoju nevinost (V. Klai 1882: 318), a pri
tome je doao u novi sukob s kraljem Matijaem kojemu se nije sviala ideja
da bosanski kralj dobije krunu od pape (V. Klai 1882: 318319, Ani 2001:
112113). U isto vrijeme osmanska opasnost neprestano se sve vie poveavala. Izvori koji govore o tim dogaajima vrlo su turi pa nije sasvim jasno
to se dogaalo u samoj Bosni izmeu kralja Stjepana Tomaa i Stjepana
Vukia. Ivan Tomaevi u svom ljetopisu izvjetava da su 10. srpnja 1461.
godine bosanskoga kralja ubili kod Orahovice brat Radivoj i sin Stjepan
(Nagy i Nyry 18751878, sv. I: 85). Starija je historiografija smatrala da je
nasilna smrt Stjepana Tomaa bila povod osmanskomu sultanu Mehmedu II.
da krene u novi pohod na bosanske gradove (V. Klai 1882: 320). Bosansko
je Kraljevstvo tada pripalo sinu preminuloga kralja Stjepanu Tomaeviu
(14611463). On se ubrzo izmiruje sa Stjepanom Vukiem (Ani 2001:
111) te pod pritiskom osmanske opasnosti alje poslanstvo papi Piju II. s
molbom da mu poalje kriarsku vojsku i potrebno oruje kako bi se mogao
oduprijeti osmanskoj najezdi. Uz to novi bosanski kralj moli krunu i biskupe
koji e preobratiti Bosnu iz patarenske vjere.30 Izaslanici bosanskoga kralja
30

to je neobino vano za dobre odnose s papom i crkvom. Podrobnije Ani 2001: 112.
181

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

takoer mole papu da poalje svoga legata na dvor kralja Matijaa kako bi ga
ovaj ponukao da krene zajedno s bosanskim kraljem u rat protiv Osmanlija
(V. Klai 1882: 322324). Papa tada alje Nikolu Modrukoga,31 krbavskoga biskupa, kao legata na Matijaev dvor. Poetkom studenoga 1461. u Jajce
dolaze poslanici pape Pija II. koji donose Stjepanu krunu kojom je okrunjen
za bosanskoga kralja (Nagy i Nyry 18751878, I: 97, V. Klai 1882: 325,
1973: 4748, Ani 2001: 112). Tako 7. studenoga 1461. sv. Grgur postaje
zatitnikom kraljevstva, a Stjepan prvi i posljednji okrunjeni kralj Bosne
s doputenjem papinske stolice (V. Klai 1882: 328, 1973: 4748). No, ni
krunidba Stjepana za kralja nije vie mogla pomoi Bosni da ne padne pod
osmansku vlast. Kralj Matija bio je jedina osoba koja je mogla pomoi Bosanskomu Kraljevstvu, ali je on bio zaokupljen vlastitim problemima i borbom za ouvanje svoga prijestolja. Uza sve to kada je Matija Korvin dobio
vijest o krunidbi Stjepana Tomaevia za bosanskoga kralja, pogorali su se
ionako loi odnosi izmeu Matijaa i kue Kotromania (V. Klai 1882: 328,
1973: 4748). Politika situacija jo se vie zakomplicirala i zbog toga to
je u prvoj polovici 1462. Stjepan Tomaevi na zahtjev Matijaa Korvina i
papinskoga legata Nikole Modrukoga odbio dalje plaati odreeni danak
osmanskomu sultanu Mehmedu II. (Ani 2001: 112). Prema istraivanjima
dijela historiografa tijekom druge polovice XX. stoljea izgleda da je bosanski kralj napao jedno od turskih uporita na granici Bosanskoga Kraljevstva
(irkovi 1964: 325).
Matija je smatrao da bosansko kraljevstvo prema dravnomu pravu
jo od XII. stoljea pripada ugarskoj kruni i da je bosanski kralj njegov vazal
(Ani 2001: 112). Takvo Matijaevo stajalite pogoralo je njegove odnose
s papom Pijem II. jer tim inom on nije priznao neovisnost Bosne koju je
priznala Sveta Stolica (V. Klai 1882: 328, Ani 2001: 112). Papa Pio II.
elio je ipak smiriti strasti Matijaa te je stoga 21. sijenja 1462. poslao
ugarskomu kralju pismo u kojem ga moli da se izmiri s bosanskim kraljem,
a posebnim pismom moli Ivana Viteza od Sredne da utjee na Matijaeve
postupke (V. Klai 1882: 328). U pismu bosanskomu kralju papa ga moli da
se izmiri s Matijaem kako bi se zajedniki mogli boriti protiv Osmanlija.
Kralju Matijau nije se svidio takav razvoj dogaaja pa u svom pismu kori
papu zbog nastale situacije i njegova milostiva odnosa prema bosanskomu
kralju (V. Klai 1882: 328329). No, ipak uskoro dolazi do potpunoga izmirenja dvojice kraljeva, a iste, 1462. godine Stjepan Tomaevi alje Matijau
dio novca koji je kralju bio potreban za sklapanje potpunoga mira s carem
Fridrikom III. (V. Klai 1882: 329, 1973: 39, Ani 2001: 113). Svojevrsni
31

O ivotu Nikole Modrukoga vidi: Kurelac 1988, Grgin 2001: 6367.

182

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

danak koji je bosanski kralj odaslao kralju Matijau mogao je eventualno

biti upotrijebljen da umilostivi osmanskoga sultana Mehmeda II. ime je
definitivno zapeatio svoju sudbinu i dodatno potaknuo osmanski pohod u
proljee idue godine. U meuvremenu je papa Pio II. 11. prosinca 1462.
godine imenovao Nikolu Modrukoga svojim legatom u Bosni. Poetkom
1463. godine Matija je traio od kralja Stjepan Tomaevia i hercega Stjepana Vukia da se meusobno pomau (V. Klai 1882: 331332). U proljee 1463. poela se u Drinopolju okupljati osmanska vojska od 150 000
konjanika (Ani 2001: 116117), a Stjepan Tomaevi, uvidjevi opasnost,
alje sultanu Mehmedu II. poslanstvo u kojem moli za milost i petnaestogodinje primirje (Ani 2001: 113). Mudri Mehmed II. prividno je tada
prihvatio mir kako bi sprijeio eventualnu Matijaevu pomo bosanskomu
kralju (Ani 2001: 130). Poetkom svibnja 1463. godine Matija, plaei se
eventualnoga napada osmanske vojske na Beograd i Ugarsku, odlazi prema
Srijemu kako bi sprijeio upade dijela osmanske vojske na elu s Alibegom.
Ani (2001: 130131, 136) smatra da Matija nije ni namjeravo pomoi
bosanskomu kralju jer da je to stvarno elio, ne bi krenuo s vojskom u Srbiju umjesto u Bosnu. Osmanska je vojska do 19. svibnja 1463. osvojila sva
bosanska mjesta do kraljevskoga Bobovca. Kralj je sa svojom obitelji ve
ranije napustio Bobovac te pobjegao u Jajce, a u meuvremenu Mehmed
II. osvaja Bobovac te kree na Jajce. Kralj tada u strahu pred osmanskom
opasnou bjei u Klju, ali njegova je sudbina bila ve ranije zapeaena.
Redom padaju gradovi Jajce i Klju, a bosanski je kralj zarobljen zajedno
sa svojim stricem Radojem i njegovim sinom. Krajem svibnja i poetkom
lipnja Mehmed II. osvaja gornju Bosnu i Usoru. Pohod je okonan potpunim
slomom Bosanskoga Kraljevstva. Jedino se Hercegovina uspjela oduprijeti svoj silini osmanskih napada.32 Kralj Stjepan, koji se zajedno sa svojim
stricem Radojem nalazio u osmanskom zarobljenitvu, ubrzo je smaknut u
Kljuu u lipnju 1463. godine,33 iako mu je prethodno Mehmed II. obeao
slobodu (Nicolaus Modrussiensis 1479, Ani 2001: 137). Propast Bosanskoga Kraljevstva zaprepastila je i uplaila cijeli kranski zapad na elu
s papom Pijem II. Prve vijesti o padu potjeu od papinskoga legata Nikole
Modrukoga. Starija historiografija razliito je izvjeivala o padu Bosanskoga Kraljevstva i uglavnom je podupirala priu o izdaji kao glavnom raz
logu poraza (V. Klai 1882, 1973). Za razliku od njih novija istraivanja s
32
33

Podrobnije V. Klai 1882: 334339.

Godine 1888. iro Truhelka iskopavao je lokalitet Kraljev grob u Jajcu te je pronaao
kostur odrasloga mukarca kojemu je odsjeena glava. Prema narodnoj tradiciji rije je o
grobnici Stjepana Tomaevia, iako izravnih dokaza za to nema. Ostaci kostura danas se
uvaju u franjevakom samostanu u Jajcu.
183

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

kraja XX. stoljea uzrok pada tumae velikim nerazmjerom vojnih snaga
Bosanskoga Kraljevstva i Osmanskoga Carstva, silinom napada u proljee
1463. te diplomatskim neuspjehom papinskoga legata Nikole Modrukoga i
same papinske kurije koja nije novano potpomogla novaenje vojnih jedinica i obranu zemlje (Ani 1999, 2001, Grgin 1999).

3.4.Vojne akcije Matijaa Korvina u Srbiji i Bosni

nakon pada Bosanskoga Kraljevstva
U proljee 1463. kralj Matija poeo je skupljati ete kojima bi se suprostavio velikoj osmanskoj vojsci koju je okupio Mehmed II. U vezi s tim kralj
je poslao poslanstva u Rim, Ferraru, Veneciju kako bi dobio novanu pomo
(Nagy i Nyry 18751878, I). Venecija je 17. svibnja odluila sklopiti savez
s Matijaem te mu je ponudila za iduih est mjeseci mjesenu pomo od
3000 dukata. U oujku je Matija sazvao Sabor u Tolni na kojem je odredio
da svaki plemi posjednik mora davati jednoga konjanika na 10 selita. Kralj
je ve tada imao i stajau vojsku od 5000 pjeaka i 2000 konjanika, a baruni
su bili duni poslati svoje banderije od 12 000 konjanika. S tom vojskom
Matija se u svibnju 1463. nalazio u junoj Ugarskoj i Srijemu. Kao to je
ve reeno, Mehmed II. nadmudrio je Matijaa te je manju vojsku od 20 000
konjanika na elu s Alibegom poslao u Srijem, a sam je s glavninom vojske
krenuo na Bosnu koju je tijekom svibnja i poetkom lipnja potpuno pokorio34 (V. Klai 1973: 5960). Primivi vijest o sudbini bosanskoga kralja,
Matija je zapoeo vojne akcije u osmanskoj Srbiji gdje je oslobodio 15 000
krana (V. Klai 1973: 60). Matija u rujnu kree iz Beograda u Petrovaradin i u njem 12. rujna 1463. sklapa ugovor s mletakim poslanikom Ivanom
Aymom o savezu i ligi za voenje rata protiv zajednikoga neprijatelja
(Nagy i Nyry 18751878, I, Grgin 1997: 29, 2001: 26). Ugovorom se mletaki dud Kristofor Mauro obvezao da e na moru s 40 troveslarki pokrenuti otvoreni rat protiv Osmanlija, a na kopnu u Moreji (ostatku Bizantskoga
Carstva) i Dalmaciji. Istim ugovorom ni jedna strana nije mogla sklopiti mir
i primirje s Osmanlijama bez dozvole druge strane (V. Klai 1973: 61, Grgin
1997: 29, 2001: 26). Krajem rujna 1463. godine Matija je krenuo u Bosnu i
tu poetkom listopada iste godine opsjeda Jajce. Grad je osvojen 13. listopada, no sama utvrda odolijevala je ugarskoj vojsci sve do 25. prosinca 1463.
godine kada je konano pala u Matijaeve ruke (Frankni 1891: 9599, Bak
1990: 71, Ani 2001: 131, Grgin 2001: 27). Nakon pada Jajca i Zveaja
kralj osvaja i druge bosanske gradove oko Vrbasa i Usore. Matija odlazi u
34

O turskom osvajanju Bosne svjedoi i pismo datirano 10. lipnjem 1463. (Nagy i Nyry
18751878, I: 211).

184

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Dubravu 27. sijenja 1464. godine odakle alje poslanicu papi Piju II. U njoj
opisuje pad Bosne i svoje ratne operacije protiv Osmanlija (V. Klai 1973:
64, Ani 2001: 131). Po zavretku ratnih operacija u Srbiji i Bosni Matija
se mogao konano posvetiti legalizaciji svoga poloaja odnosno sveanoj
krunidbi za kralja.

4. Sveana krunidba krunom sv. Stjepana

Po zavretku rata s Osmanlijama Matija se vratio u Budim 13. veljae
1464. gdje je sveano doekan. No, njegov povratak nisu obiljeili sretni
dogaaji jer je ondje dobio vijest o smrti svoje supruge Katarine koja je
umrla pri porodu poetkom veljae (Nehring 1975: 24, Cawley 20062011).
Smrt mlade kraljice ubrzo je posve ohladila Matijaeve odnose s Jurjem Pod
jebradskim, to e se uvelike odraziti na njegovu vanjsku politiku tijekom
druge polovice ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina.
Kralj Matija je 24. oujka 1464. u pratnji brojnih velikaa, plemia i
zastupnika gradova doao u Stolni Biograd gdje je 29. oujka35 sveano okrunjen krunom sv. Stjepana (Frankni 1879, Kurelac 1982a). Na sveanoj su
krunidbi bili prisutni predstavnici Mletake Republike i Dubrovake Repub
like koji su predali kralju darove36 (V. Klai 1973: 65). Matija je inom krunidbe konano ozakonio svoju vladavinu pa je sada mogao zapoeti proces
jaanja svoga vladarskoga poloaja u Ugarskoj i Hrvatskoj i uvoenju centralistike monarhije37 (Kurelac 1988: 131132, Ani 1999, Grgin 1999).
35

U literaturi se nalaze dvije godine krunidbe Matijaa: 29. oujka 1464. i 29. oujka 1465.
Jedini prisutni podatak o krunidbi Matijaa 1465. godine nalazi se kod Kurelca (1982a)
koji podatak o krunidbi crpi od Franknia (1879).
36 Dubrovnik je ovom prigodom kralju darovao 400 dukata.
37 Ubrzo nakon krunidbe Matija dolazi u sukob s Frankapanima i papinskim legatom Nikolom Modrukim. Nikola odlazi iz Budima u Rim u lipnju 1464. godine te se vie nikada ne vraa u Ugarsku i Hrvatsku. Razlozi Nikolina odlaska s Korvinova dvora nisu
potpuno razjanjeni. Nikola je bio u dobrim odnosima s kraljem, utjecao je na njega i
ak bio njegov poslanik u Veneciji. Nikola ne spominje ni u svojim djelima eventualne
sukobe s kraljem. Vjerojatno je postojao neki dublji razlog Nikolina odlaska iz domovine
o kojem ni on sam nije elio pisati. Moda je razlog taj to je nakon krunidbe krunom sv.
Stjepana 29. oujka 1464. Matija poeo vladati centralistiki te mu je vjerojatno smetala
nazonost na dvoru tako utjecajne osobe kakav je bio Nikola Modruki koji je uz to bio
dobar prijatelj s Frankapanima s kojima tada Matija dolazi u sukob. Galeotto Marzio u
djelu De egregie, sapienter, iocose dictis ac factis Regis Mathiae pie da je kralj Matija
pred kraljevskim vijeem i velikaima prikazao Nikolu kao dounika i njihova protivnika,
iritelja razdora izmeu kralja i velikaa. Prema tomu izvoru Nikola naputa Budim dva
dana poslije i odlazi u Italiju.
185

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Izvori
Antonius de Bonfinis. Rerum Ungaricarum decades. U: Antonius Bonfini. Rerum
Ungaricarum decades, IIV/1. 19361941. I. Fgel, B. Ivnyi, Juhsz, ur. Lipsiae-Budapestini.
Bak, Jnos M., Leslie S. Domonkos, Paul B. Harvey, ur. 1996. The laws of the medieval kingdom of Hungary Decreta regni medievalis Hungariae, ser. 1, vol 3.
Los Angeles.
Dry, Francisci, Georgius Bnis, Geisa rszegi, Susanna Teke, ur. 1989. Decreta
regni hungariae 14581490. Publicationes archivi nationalis hungarici II fontes 19. Budapest.
Frankni, Vilmos, ur. 1895. Mtys kirly levelei, III. Budapest.
Frankni, Vilmos, ur. 19001903. Magyarorszg egyhzi s diplomciai sszekttetse a rmai Szentszkkel IIII. Budapest.
Hman, Blint, Gyula Szekf. 1935. Magyar trtnet, III. Budapest.
Nagy, Ivn, Albert Nyry, ur. 18751878. Magyar diplomacziai emlekek Matyas
kiraly korabol. 14581490, sv. IIV. Budapest.
Nicolaus Modrussiensis. 1479. Defensio ecclesiasticae libertatis. Cod. Val. Lat.
8092, ff. 168.
Teleki, Jzsef. 18531857. A Hunyadiak kora. Pest.

Literatura
Adamek, Josip. 1980. Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII.
stoljea, Zagreb: JAZU.
Ani, Mladen. 1999. Renesansna diplomacija i rat. Primjer pada Bosne 1463.
Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, Zbornik Diplomatske akademije, sv. 2:
143178. Zagreb.
Ani, Mladen. 2001. Na rubu zapada: Tri stoljea srednjovjekovne Bosne. Zagreb:
Hrvatski institut za povijest.
Armstrong, Edward. 1936. The Papacy and Naples in the Fifteenth Century. U: C.
W. Previt-Orton, Z. N. Brooke, ur. The Cambridge Medieval history, sv. VIII:
The close of the middle ages. London.
Bak, Jnos M., ur. 1985. Dictionary of the Middle ages, sv. 6: Hungary. United
States of America.
Bak, Jnos M. 1990. The late Medieval Period 13821526. U: History of Hungary.
P. D. F. Sugar, P. Hank, ur. LondonNew York.
Bak, Jnos M., Bla K. Kirly, ur. 1982. From Hunyadi to Rkczi: War and Society
in Late Medieval and Early Modern Hungary. Brooklyn.
186

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Blint, Hman. 1936. Hungary, 13011490. U: C. W. Previt-Orton, Z. N. Brooke,

ur. The Cambridge Medieval history, sv. VIII: The close of the middle ages.
London.
Balogh, Jlan. 1966. A mvszet Mtys korban, III. Budapest.
Balogh, Jlan. 1975. Die Anfange der Renaissance in Ungarn: Matthias Corvinus
und die Kunst. Graz.
Birnbaum, Marianna D. 1981. Janus Pannonius: Poet and politician. Zagreb: JAZU.
Birnbaum, Marianna D. 1986. Dubrovnik i maarski kraljevi. Dubrovnik XXIX/45.
Birnbaum, Marianna D. 1988. Humanism in Hungary. U: Albert Rabil, ur. Renais
sance humanism, Foundations, forms and legacy, sv. II (Humanism beyond
Italy). Philadelphia.
Birnbaum, Marianna D. 1992. Matthias Corvinus in Humanist and Popular Perspective. U: European Monarchy. Heinz Duchhardt, Richard Jackson, David J.
Sturdy, ur. Stuttgart: Steiner.
Budia, Draen. 1988. Humanism in Croatia. U: Albert Rabil, ur. Renaissance
humanism, Foundations, forms and legacy, sv. II (Humanism beyond Italy).
Philadelphia.
Cawley, Charles. 20062011. A prosopography of medieval European noble and
royal families <http://www.fmg.ac/Projects/MedLands> (Pristupljeno 7. oujka
2011.)
Csapodi, Csaba. 1973. The Corvinian library. Budapest.
irkovi, Simo. 1964. Istorija srednjovekovne bosanske drave. Beograd: Srpska
knjievna zadruga.
Dadi, arko. 1990. Znanstveni i kulturni krug Ivana Viteza u Maarskoj u 15. stoljeu. U: Dani Hvarskog kazalita 16: hrvatski humanizam Ianus Pannonius.
Nikola Batui, ur. Split: Knjievni krug.
Dek, I. 1982. Encyclopedia International, s. v. Matthias Corvinus, sv. 11. United
States of America.
Dini-Kneevi, Duanka. 1985. Dubrovani u slubi ugarskih vladara tokom srednjeg veka. Zbornik Matice srpske za istoriju, sv. XXXI. Novi Sad.
Dini-Kneevi, Duanka. 1986. Dubrovnik i Ugarska u srednjem veku. Novi Sad:
Filozofski fakultet.
Enciklopedija Jugoslavije 1958, s. v. Janus Pannonius, sv. III. Zagreb.
Enciklopedija Jugoslavije 1960, s. v. Janos Hunyadi, sv. IV. Zagreb.
Encyclopedia Britannica Micropedia 1995, s. v. Hungary Matthias I, sv. 7. Great Britain.
Engel, Johann Christian von. 1813. Geschichte des Ungrischen Reichs, sv. II. Wien.
Farbaky, Pter, ur. 2008. Matthias Corvinus, the King: tradition and renewal in the
Hungarian Royal Court, 14581490: exhibition catalogue: Budapest History
Museum, 19 March 200830 June 2008, Budapest.
187

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Fiskovi, Cvito. 1950. Djela kipara Ivana Duknovia u Trogiru. Historijski zbornik
III (14): 233239.
Fiskovi, Cvito. 1965. Umjetnike veze Maarske i Dalmacije u srednjem vijeku i
renesansi. Mogunosti XII (45): 493511.
Fiskovi, Cvito. 1990. Hrvatski renesansni umjetnici na dvoru Matije Korvina. Mogunosti XXXVII (12): 173177.
Fiskovi, Igor. 1990. Likovna kultura ugarsko-hrvatskih krajeva u Korvinovo doba.
Mogunosti XXXVII (11): 11341145.
Frankni, Vilmos. 1879. Vitez Janos esztergomi ersek elete. Budapest.
Frankni, Vilmos. 1890. Hunyadi Mtys Kirly 14401490. Budapest.
Frankni, Vilmos. 1891. Mathias Corvinus, Konig von Ungarn 14581490. Budapest.
Frankni, Vilmos. 1896. A Hunyadiak s Jagellk kora. U: A magyar nemzet trtnete IV. Budapest.
Frankni, Vilmos. 1913. Szilgyi Mihly. Mtys kirly nagybtyja. Budapest.
Franzen, August. 1993. Pregled povijesti crkve. Zagreb: Kranska sadanjost.
Goldstein, Ivo, Borislav Grgin. 2006. Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku. Zagreb: Novi Liber.
Grgin, Borislav. 1997. Kralj Matija Korvin i Hrvatska. Disertacija. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Zagreb.
Grgin, Borislav. 1999. Biskup Nikola Modruki papinski poslanik na dvoru ugarskog kralja Matijaa Korvina. Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, Zbornik
Diplomatske akademije, sv. 2. Zagreb.
Grgin, Borislav. 2001. Poeci rasapa Kralj Matija Korvin i srednjovjekovna Hrvatska. Zagreb: Ibis grafika.
Hank, Pter, ur. 1991. The Corvina history of Hungary from earliest times until the
present day. Budapest.
Hank, Pter, ur. 1995. Povijest Maarske. Zagreb: Barbat.
Hantsch, Hugo. 1951. Die Geschichte sterreichs. GrazWien.
Hrvatska opa enciklopedija 2003, s. v. Hunyadi, Jnos (Ivan, Janko), sv. 5. Zagreb.
Hrvatska opa enciklopedija 2003, s. v. Hunyadi, Ladislav (Lszl), sv. 5. Zagreb.
Hrvatska opa enciklopedija 2005, s. v. Matija Korvin, sv. 7. Zagreb.
Hrvatski latinisti 1969. Sv. I: Iz latiniteta 914. stoljea, pisci 15. i 16. stoljea.
Zagreb: Matica hrvatska.
Jedin, Hubert. 1993. Velika povijest crkve, sv. III./II. Zagreb: Kranska sadanjost.
Klai, Nada. 1962. Enciklopedija Jugoslavije, s. v. Matija Korvin, sv. V. Zagreb.
188

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Klai, Nada. 1982. Zagreb u srednjem vijeku. Zagreb: Sveuilina naklada Liber.
Klai, Vjekoslav. 1882. Poviest Bosne. Zagreb.
Klai, Vjekoslav. 1973. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX.
stoljea, sv. IV. Zagreb: Matica hrvatska.
Kniewald, Dragutin. 1958. Sitnoslikar Dubrovanin Feliks Petani. Tkaliev
zbornik II: 5590.
Kniewald, Dragutin. 1961. Feliks Petani i njegova djela. Beograd: SANU.
Kovcs, Pter. 1990. Matthias Corvinus. Budapest.
Krofta, Kamil. 1936. Bohemia in the Fifteenth Century. U: C. W. Previt-Orton,
Z. N. Brooke, ur. The Cambridge Medieval history, sv. VIII: The close of the
middle ages. London.
Kubinyi, Andrs. 1999. Matthias Corvinus. Die Regierung eines Knigreichs in Ost
mitteleuropa, 14581490. Herne.
Kubinyi, Andrs. 2008. Matthias Rex. Budapest: Balassi Kiad.
Kurelac, Miroslav. 1982a. Kulturna i znanstvena djelatnost Ivana Viteza od Sredne
(14051472). Zbornik Zavoda za povijesne znanosti JAZU XII: 2134.
Kurelac, Miroslav. 1982b. Ivan Vitez od Sredne i njegov znanstveni krug sredinom
XV. stoljea. U: Zbornik radova IV. simpozija iz povijesti znanosti Prirodne
znanosti i njihove primjene kod Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb.
Kurelac, Miroslav. 1988. Nikola Modruki (14271480). ivotni put i djelo. U:
Zbornik Krbavska biskupija u srednjem vijeku. RijekaZagreb.
Kurelac, Miroslav. 1990. Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan esmiki) izmeu anarhije i tiranije. Mogunosti XXXVII (12): 177197.
Kurelac, Miroslav. 1998. Hrvatski protuturski pisci XV. stoljea. Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti 1: 7792.
Laffan, R. G. D. 1936. The Empire in the Fifteenth Century. U: C. W. Previt-Orton,
Z. N. Brooke, ur. 1936. The Cambridge Medieval history, sv. VIII: The close of
the middle ages. London.
Lszl, Ger. 1993. Mtys kirly budai palotja. Budapest.
Mrton, Tarnc. 1994. Mtys kirly s a Magyarorszgi renesznsz (14501541).
Budapest.
Matthias Corvinus und seine zeit Ungarn 1458.1490. 1990. (katalog izlobe).
Budapest.
Matuz, Josef. 1992. Osmansko carstvo. Zagreb: kolska knjiga.
Mylyusz, Elemr. 1982. Matthias Corvinus, Konig von Ungarn. Schallaburg.
Nehring, Karl. 1975. Matthias Corvinus, Kaiser Friedrich III., und das Reich. Mnchen.
189

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Nehring, Karl. 1976. Quellen zur ungarischen Aussenpolitik in der zweiten Hlfte
des XV. Jahrhunderts. Budapest.
Peri, Olga. 1979. Zbirka pisama Ivana Viteza od Sredne. iva antika XXIX (I):
99111.
Peri, Olga. 1990. Tragom Ivana esmikog u pismima Ivana Viteza od Sredne.
Mogunosti XXXVII (12): 125132.
Previt-Orton, C. W., Z. N. Brooke, ur. 1936. The Cambridge Medieval history, sv.
VIII: The close of the middle ages. London.
Prijatelj, Kruno. 1957. Ivan Duknovi. Zagreb: Drutvo historiara umjetnosti.
Raukar, Tomislav. 1997. Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb: kolska knjiga.
Rzs, Gyula. 1973. Die Feldzge des Knigs Matthias Corvinus in Niederstereich.
Firenze.
Rzs, Gyula. 1982. The Mercenary Army of King Matthias Corvinus. U: Jnos
M. Bak, Bela K. Kirly, ur. From Hunyadi to Rkczi. War and Society in Late
Medieval and Early Modern Hungary. BrooklynNew York.
Rzs, Gyula. 1986. Die Trkenpolitik Matthias Corvinus. Acta historica academiae
scientiarum Hungaricae 32: 714.
Szakly, Ferenc. 1976. Orszag-perspektivak nelkul [A Country without Prospectives]. Kritika 8: 2932.
Szakly, Ferenc. 1982a. The Hungarian-Croatian Border Defense System and its
Collapse. U: Bak-Kiraly 1982: 14158.
Szakly Ferenc. 1982b. A torok-magyar kuzdelem szakaszai a mohacsi csata elott
[Phases of Turco-Hungarian Warfare Before the Battle of Mohacs 13651526
AD]. U: Mohacs Tanaulmanyok 1986: 1158.
anjek, Franjo. 1988. Crkva i kranstvo u Hrvata, I (Srednji vijek), Zagreb: Kranska sadanjost.
idak, Jaroslav, Bogo Grafenauer, Duan Perovi, ur. 1953. Historija naroda Jugoslavije, sv. I. Zagreb: kolska knjiga.
ii, Ferdo. 1975. Pregled povijesti hrvatskog naroda. 3. izdanje. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
unji, Marko. 1994. Osvrt na ocjene uzroka propasti srednjovjekovne bosanske
drave. Radovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost II. Sarajevo.
Tanner, Marsus. 2008. The Raven King-Matthias Corvinus and the Fate of His Lost
Library. New HavenLondon.
Tomorad, Mladen. 2005. Matija Korvin. Meridijani 92: 9499.
Tth, Zoltn. 1912. Mtys kirly hadgyi plitikja. Budapest.
Tth, Zoltn. 1925. Mtys kirly idegen zsoldosserege. Budapest.
Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 11 (14541600). 1977. Rijeka: Otokar Kerovani.
190

M. Tomorad: Europska politika Matijaa Korvina

KROATOLOGIJA 2(2011)1: 165192

Zacek, Joseph Frederick. 1984. Encyclopedia Americana, s. v. Matthias Corvinus,

sv. 18. United States of America.
Zarnczki, Attila. 1992. Mtys kirly katoni, III. Budapest: Libra Kiad.

The European Policy of King Matthias Corvinus

The Foreign Policy of King Matthias During the First Years of His
Reign (14581464)
This article is the first part of a longer paper, in which the author reviews the
very complex European policy of the Hungarian-Croatian king Matthias Corvinus
from his ascent to the throne in early 1458 until his sudden death in Vienna in the
spring of 1490. The whole paper and analysis of events are based on research of
various sources and literature.
In the introduction, the author provides a short overview of the life and works
of Matthias Corvinus, which is followed by a brief analysis of Croatian and international literature and a review of the major sources of information about King Matthias and Central European history in the second half of the 15th century. The article
is primarily dedicated to the foreign policy of Matthias Corvinus during the first
years of his reign. In the first chapter the author deals with the relationship between
the Hunyadi family, the Counts of Celje and King Ladislaus V the Posthumous of
Habsburg, the short period while he was held hostage by George of Podbrady in
Bohemia, and finally his election as King of Hungary in January 1458. The author
also gives a short overview of his relationship with his mother Erzsbet Szilgyi,
his uncle Mihly Szilgy and George of Podbrady, Governor of Bohemia. In the
second chapter the author describes events that followed his coronation; marriage
to Catherine, daughter of George of Podbrady, and his war for the Holy crown
of Hungary with Frederick III of Habsburg and Casimir IV of Poland. This conflict lasted for several years (from early spring of 1458 to the summer of 1463,
when the Holy Crown was returned to Hungary) and ended in March of 1464 when
Matthias was finally crowned with the Holy Crown. In this part of the text the
author reviews the interpersonal relations between the most influential Hungarian
and Croatian magnates (Ladislav Garai and Nicholas of Ilok), which reflected on
Matthias foreign policy during the whole period. The author has also analysed the
relationship between Matthias and George of Podbrady until the death of Catherine
in February 1464. The last chapter is dedicated to Matthias relations with the house
of Kotromani, who ruled the Bosnian kingdom at that time, and his dispute with
King Stephen Tomaevi, son of Stephen Thomas. The relations with Pope Pius
II, along with correspondence between Matthias, Pius II and Sjepan Tomaevi,
are also mentioned and interpreted. The last part of the article deals with the fall
of the Bosnian kingdom in May of 1463, the death of Stjepan Tomaevi in June
of 1463, and Matthias war with the Ottoman Empire until the winter of 1464. The
191