Pregledi i osvrti

Pregledni lanak UDK 165: 130.2

Nataa Bokan, Zagreb

Feministika epistemologija
Uvod
Drutveni i intelektualni kontekst promiljanja o enama, feminizmu, znanosti i znanju ubrzano se mijenjao posljednjih 30-ak godina. Feministike
diskusije o znanosti, tehnologiji i teorijama znanja javljaju se u trenutku rastueg skepticizma prema koristima koje znanost i tehnologija donose drutvu. Krajem osamdesetih godina pojavilo se mnotvo kritikih preispitivanja
zapadne znanosti, tehnologije i epistemologije iz perspektive mirovnih i
ekolokih pokreta, ljevice, filozofa, povjesniara, sociologa znanja, kritiara
Treeg svijeta, te zapadnih feministkinja. Neki su od njih usmjereni na
drutvenu upotrebu znanosti, pa su prepoznali znanost kao produenu
ruku kapitalistikog poretka i sredstvo eksploatacije te je proglasili suuesnicom u podinjavanju ena, manjina i nerazvijenih zemalja (Mati, 2001:
8). Meutim, postoje i dublje kritike koje su usmjerene na karakter znanstvene spoznaje. Do pojave ovih, kritika znanosti je bila shvaena kao objektivna i vrijednosno neutralna spoznaja koja nas putem univerzalne, od
konteksta nezavisne metode opskrbljuje istinitim injenicama o svijetu
(Mati: 2001: 8). Jedni od prvih suvremenih teoretiara koji su potkopali
ovakvo vienje znanosti bili su T. Kuhn i P. Feyerabend. Oni su utvrdili da
ne postoji neutralno iskustvo i neutralni jezik opservacije, te da teorije
nisu u cijelosti odreene injenicama (Mati: 2001: 10). Socioloke studije
znanosti pokazale su da je znanost prvenstveno drutvenog karaktera i da
na njezinu praksu utjeu drutveni interesi i potrebe.
Dakle, feministike kritike nisu izolirani sluajevi, ve su tematski i historijski povezani s plimom kritikih analiza znanosti, predodbi znanja i socijalnih odnosa u modernom, zapadnom svijetu.
Oslanjajui se na rastue kritike, feministika je kritika postavila vana pitanja o strukturi i upotrebi znanosti te o podrijetlu, problemima, drutvenom znaenju i teorijama znanja.
Feministkinje postavljaju ensko pitanje u znanosti: to ene ele od znanosti i njene tehnologije, ali postavljaju i znanstveno pitanje u feminizmu: je li mogue u svrhu osloboditeljskih
ciljeva upotrijebiti znanost koja je tako oigledno usko povezana sa zapadnim, graanskim i
mukim zamislima? (Harding, 1991: VII).

Kritiari/ke znanosti smatraju potrebnim obuhvatnije razumijevanje naina

na koje razvoj zapadnih znanosti i modela znanja podupire Zapadno drutvo
i kulturu, pospjeuje njegov razvoj, te istovremeno dovodi do nerazvitka/unazaivanja i kontinuiranog stvaranja Drugih ljudi Treeg svijeta,
ena, siromanih.
1970-ih godina, suvremena feministika teorija iznjedrila je kritiki teorijski
koncept roda predstavljen kao nain razlikovanja drutvene konstrukcije

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

866

N. Bokan, Feministika epistemologija

maskulinosti (mukosti) i femininosti (enskosti) od biolokih kategorija

mukog i enskog. U sociolokom smislu, rod se odnosi na kulturne ideje
koje stvaraju slike en i mukaraca te oekivanja njihova ponaanja. Dakle,
razlika izmeu roda i spola jest u tome to je prvi drutveno, a drugi bioloki odreen.1
Feministkinje su ubrzo poele koristiti ovaj koncept kao analitiki alat za
prouavanje utjecaja rodne ideologije na drutvene strukture i intelektualni
svijet, te su svojim kritikama utvrdile da suvremena znanost proklamira
takvu, odreenu i povijesno specifinu ideologiju roda (Keller, 1999: 2).
Zapoevi prouavanjem barijera s kojima su se znanstvenice suoavale kroz povijest i osnaivanjem sjeanja na znanstvenice koje su izbrisane iz povijesti i znanosti, feministkinje su nastavile stvorivi itavu novu perspektivu na prirodu znanstvenog prouavanja (Keller, 1999: 2).

1960-ih i 1970-ih godina odbaeno je vienje znanosti kao neutralne i bez

utjecaja klase, rase, roda, nacionalnosti i politike (Rose, 1987: 268). Kampanje protiv znanosti koja izravno ili neizravno podrava zloupotrebu,
militarizaciju i zagaenje ustanovile su da iza neutralnosti znanosti stoje
bijeli mukarci privilegiranih poloaja u razvijenim industrijskim drutvima
te da nehumane tehnologije koje znanost proizvodi slue stvaranju profita
nekih, a na tetu mnogih (Rose, 1987: 269). Problem znanosti i tehnologije
jest to su uklopljene u sistem kapitalistike dominacije, a i one patrijarhalne,
te je posebno teko govoriti o znanosti u kontekstu oba ta sistema (Rose,
1987). No, znanstvenice feministkinje artikulirale su elemente feministike
kritike koji su suprotstavljeni konvencionalnim znanstvenim koncepcijama te
imaju potencijal da oslobode znanost od predrasuda i rasvijetle njezine podstrukture kako bi se postigla vea objektivnost (Keller, 1999: 28).
L. Schiebinger navodi nekoliko bitnih momenata zbog kojih je nepristranost u znanosti dosad bila onemoguena, a koji se odnose na nejednakosti u
moi. Znanost se ne moe smatrati neutralnom dokle god neke grupe bivaju sustavno iskljuivane iz njezinih institucija. Zatim, asimetrija u drutvenoj moi daje autoritet glasu znanosti (onima koji ne nose predznak objektivnosti, kojeg daje institucija znanosti, pripisan je nii kredibilitet). I tree,
znanost se ne moe smatrati neutralnom sve dok u svojim istraivanjima
sustavno zanemaruje i/ili iskljuuje odreene subjekte i probleme (Schiebinger, 1996).
Osnovnu novinu koju enska perspektiva u sociologiji i openito znanosti
donosi, jest injenica da
ena u sociologiji nije vie samo predmet, objekt koji netko drugi promatra, analizira i
svrstava u razne modele tumaenja ve ona postaje i subjekt tog istog znanstvenog diskursa i te
iste znanstvene prakse (Papi, 1987: 33).

Moe se rei da je itava feministika teorija iznikla iz pitanja kako se

svijet (politiki i intelektualni) mijenja putem iskustava i perspektiva ena
(Keller, 1999: 3).
Meu feministkinjama postoje barem tri razliita miljenja o znanosti, koja
se meusobno ne slau u mnogo vanih aspekata i pitanja. Ipak, sva ona ne
kritiziraju samo lou znanost nego i problematiku, etiku, posljedice i status onoga to zovemo uobiajenom znanou (science as usual). Kritike uobiajene znanosti svode se na poziv za boljom znanou i sve te vane tendencije unutar feminizma predlau empirijski primjerenije i teorijski manje
pristrane i iskrivljene opise i objanjenja ena, mukaraca, rodnih odnosa i

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

867

N. Bokan, Feministika epistemologija

ostalih drutvenih i prirodnih svjetova, ukljuujui i pitanje kako znanost

funkcionira (Harding, 1991).
Tri su feministika epistemoloka programa: feministiki empirizam, koji
pokuava ispraviti lou znanost; feministika teorija stajalita, koja pokuava konstruirati znanje iz perspektive ivota ena; i feministiki postmodernizam, sumnjiav prema prosvjetiteljskoj odanosti karakteristinoj za navedene znanstvene i epistemoloke projekte.
Feministika epistemologija
Epistemologija je jedno od temeljnih podruja filozofije unutar kojeg se
teoretiari bave prirodom, izvorima i ogranienjima znanja. Ova filozofska
disciplina propituje valjane uvjete spoznavanja. Dolazi od grke rijei episteme to znai: znanje, znanost.
Utjecaj feminizma na epistemologiju zapoeo je pitanjem o ijem znanju
govorimo. Feministika epistemologija je, kao i mnogi drugi postprosvjetiteljski, postkolonijalni projekti, izrasla iz kritikog propitivanja univerzalistikih pretpostavki teorij znanja zapadne filozofske tradicije. Jedna od takvih jest ona Descartesova. On zastupa radikalni dualizam koji oznaava
opozicije izmeu razuma i strasti, slobode i ogranienosti, uma i tijela. Njegove su opozicije zaotrile spolne razlike izmeu mukaraca i ena, a on
oivljava Aristotelove binarne opozicije: muko-ensko, aktivno-pasivno,
dobro-zlo, forma-materija, svjetlo-tama, desno-lijevo, ravno-krivo, neparno-parno, ono to miruje-ono to se kree (Gatens, 2000: 22). Jedna strana
binarnih opozicija uvijek odraava veu mo i tako stvara dominaciju u
drutvu, koja se odrava znanou, institucijama, kulturom. Tako su mukoj
strani pripisane superiorne kvalitete, a enskoj manje vrijedne. Sve to proizvelo je nove opozicije: razum-osjeaji, injenice-vrijednosti, kultura-priroda,
znanost-vjerovanje, javno-privatno, muevnost-enstvenost (Geiger, 2002: 110).
I Kant je bio predmetom feministikih kritika, ponajvie zbog njegove mizoginije i preziranja tijela. Kant najjasnije artikulira prosvjetiteljski program
definirajui sredinja filozofska pitanja apstraktnima, univerzalnima i transcendentalnima, a nipoto povezanima s tjelesnom egzistencijom, emocijama
ili empirijskim identitetom (May Schott, 2000: 3941). Sve te momente
Kant proglaava marginalnima. Meutim, kompleksnost Kantove filozofije
ne daje povoda samo za kritike; Kantova filozofija prua temelj za individualni razum, napredak i slobodu, to su preduvjeti za diskurs enskog pokreta i politikih postignua to su ih ene ostvarile (May Schott, 2000: 42).
Filozofija na koju se oslanja feministika epistemologija jest pragmatizam.
Predstavnici pragmatizma2 smatraju da spoznaja polazi od konkretnih empirijskih iskustava koja imaju svoje praktike posljedice. Pragmatisti naglauju vanost iskustva, a tvrde i da je spoznaja interesna, pluralistina,
multiperspektivna, obogaena povijesnim, kulturnim, drutvenim i psiholokim injenicama (Haddock Seigfried, 2000). Pragmatizam odlikuju konkretne analize ljudskog stanja, vanost inteligencije i njezinih ogranienja, te
pluralistine interpretacije spoznaje. Spoznaja putem iskustva interaktivan
je proces koji ukljuuje pojedince, drutvo i prirodne uvjete spoznaje (Had1

Postoji tumaenje da je i spol drutveno definiran, jer u nekim kulturama postoji distinkcija na vie od dva spola.

Charles Sanders Peirce i William James; Josiah Royce Dewey.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

868

N. Bokan, Feministika epistemologija

dock Seigfried, 2000: 52). Pragmatisti su unijeli u istraivanja doivljaje

razliitih spolnih, rasnih, klasnih grupa to predstavlja veliku vanost za
feministiku epistemologiju.
Feministika epistemologija nastaje i razvija se pod okriljem socijalnog konstruktivizma, to prije svega znai da ukljuuje utjecaj postmodernistikih i
antiesencijalistikih kritika tradicionalnih epistemolokih projekata. Ona
kao kljunu postavku sadri tezu da epistemologija neutralnoga, nezainteresiranog promatraa svijeta treba biti zamijenjena epistemologijom senzibilnom na sve specifinosti socijalnoga konteksta (Priji-Samarija, 2002:
22). Zagovornice feministike epistemologije na strani su kritike konvencionalne epistemologije, pa dre da je potrebno postaviti pitanje o ijem
znanju govorimo, istraivati kako ljudi znaju to to znaju, te odbaciti apsolutistiki ideal istog istraivanja i znanstvene objektivnosti.
One epistemologiju vide kao izvjesnu sociologiju znanja iji je temeljni zadatak objasniti kako
sloeni socijalni kontekst proizvodi razliite oblike znanja, a ono specifino to donosi feministika epistemologija unutar socijalnog konstruktivizma jest naglaavanje kako se iza kvazineutralnosti velikih tradicionalnih epistemolokih projekata zapravo krije mukarac bijelac
srednje klase unutar zapadne civilizacije (Priji-Samarija, 2002: 22).

Cilj ove nove epistemologije nije samo utvrditi ovisnost spoznaje o socijalnom kontekstu ve i oistiti je od androcentrinih predrasuda i ustanoviti
metode koje ne smiju biti ignorantske prema rodnim specifinostima.
Prepoznavanje i
kritiku3 seksizma i androcentrizma, koje je poteklo iz feministike perspektive, veina
znanstvenika je smatrala politikom (i time suprotnou razumu), pa i prijetnjom njihovim
pokuajima da stvore iste opise i objanjenja pravilnosti i uzrono posljedinih pojava u prirodi i drutvenim odnosima (Harding, 1991: 105).

No,
V. Katunari jasno istie da je ensko polazite kamen temeljac to nedostaje u povijesnoj
zgradi humaniteta i koji ne reducira tu povijest nego je obogauje, upozoravajui da je zapravo
povijest reducirana bez njega (Papi, 1987: 32).

S. Harding zakljuuje da su u suvremenom zapadnom drutvu koncepti

ene i drutveno legitimnog znanja konstruirani u suprotnosti jedan prema
drugome.
ene nikada nisu imale autoritet da ustanove vlastiti ili bilo iji poloaj, ili da zahtijevaju na
koji nain bi se ti uvjeti trebali promijeniti. Ono to se smatra openitim drutvenim znanjem
nikada nije proisteklo iz postavljanja pitanja iz enske perspektive (Harding, 1991: 106).

Kako bi se ovakvo stanje promijenilo, odnosno poboljalo, artikulirano je

nekoliko razliitih feministikih epistemolokih pristupa. Tri su nove feministike teorije znanja: feministiki empirizam, feministika teorija stajalita
i feministiki postmodernizam.
Iako feministkinje nude dobra objanjenja zato seksisti i/ili seksistika
drutva vjeruju u odreene stvari, konvencionalna epistemologija proglaava takva objanjenja samo psiholokim, sociolokim ili povijesnim.
Klasina epistemologija potpuno je nezainteresirana za vanost sociolokih ili povijesnih objanjenja vjerovanja za filozofiju i prema njoj je feministika teorija znanja nepotrebna (Harding, 1991: 108).

Konvencionalna epistemologija sumnja da bi ene i politika uope mogle

proizvesti injenice/istine koje bi se smatrale izazovom nepristranim, objek-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

869

N. Bokan, Feministika epistemologija

tivnim i vrijednosno neutralnim istinama stvorenim u prirodnim i drutvenim znanostima. Ista iskazuje skepticizam prema mogunosti da rezultati
razliitih feministikih istraivanja ikad dobiju znanstveni status to ga imaju rezultati nefeministikih istraivanja.
Jesu li feministike tvrdnje zaista znanje ili samo miljenje (ili ak ideologija?) (Harding, 1991). Jo openitije skeptino pitanje to ga S. Harding
postavlja jest
(T)ko uope moe biti nositelj legitimnog znanja? Jesu li to mukarci dominantne klase i
rase? Koje kriterije tvrdnja mora zadovoljiti da bi bila legitimirana kao znanje? to se uope
moe znati? Jesu li povijesne istine znanje? Mogu li se drutveno uvjetovane tvrdnje smatrati
znanjem? Je li svo tako uvjetovano znanje jednako vjerojatno i znaajno? to je priroda objektivnosti? Ako objektivnost ne zahtijeva vrijednosnu neutralnost, kako emo razlikovati svijet
kakav on jest i kakav elimo da bude? Mora li istraiva biti nepristran i drutveno nevidljiv
subjektu istraivanja? Je li mogue nepristrano znanje u drutvu koje je duboko stratificirano
rodom, rasom i klasom? (Harding, 1991: 110).

Svim tim pitanjima S. Harding propituje itavo jedno polje znanja u sluaju
feministikog istraivanja, a feminizam propituje itav konceptualni okvir
njegove moralne, politike i metafizike pretpostavke. Vano je rei i to da
feminizam nije jedini koji to ini; povjesniari i sociolozi znanja takoer
smatraju da e znanstvena tradicija imati potekoa s opravdavanjem nekih
iroko prihvaenih tvrdnji.
Feministika epistemologija stajalita
Feministiki pristupi znanstvenom znanju veliki su izazovi dominantnoj epistemologiji i filozofiji znanosti, a najvei od njih jest feministika epistemologija stajalita. Zastupnice ovog pristupa4 ele podii svijest angairajui se drutveno i politiki kako bi otkrile pogrene pretpostavke na kojima
poivaju i odravaju se obrasci dominacije i subordinacije u drutvu (Code,
2000). Teoretiarke stajalita dre da je nedovoljno strogo slijeenje postojeih znanstvenih normi samo dio problema vei je problem to su norme
i metode unutar znanstvenih disciplina preslabe da omogue znanstvenicima/ama da sustavno pronalaze i eliminiraju iz rezultata istraivanja one
drutvene vrijednosti i interese koji postoje u itavoj znanstvenoj zajednici,
ili ak itavom drutvu. One razotkrivaju neprirodnost patrijarhalnog drutvenog poretka koji jednako prirodno izgleda i tlaiteljima i potlaenima (Code, 2000).
Feministika epistemologija stajalita sukladna je nekim drugim teorijama
stajalita. Jedna je od njih ona marksistika. Prema njoj, postoji vie aspekata drutvenog poloaja radnika, npr. potlaenost, koji im omoguuju da
zauzmu objektivniju perspektivu drutva, tj. njihova potlaenost daje im ob3

Autorice kao to su Mary Wollstonecraft,

Charlotte Perkins Gilman, Simone de Beauvoir, Judith Butler, Carole Pateman i druge.
4

Patricia Hill Collins, Black Feminist Thought,

Unwin Hyman, Boston 1990.; Sandra Harding, Rethinking Standpoint Epistemology:
What is Strong Objectivity?, u: Linda Alcoff & Elizabeth Potter (ur.), Feminist Epistemologies, Routledge, New York 1993.; Nancy
Hartsock, The Feminist Standpoint: Deve-

loping the Ground for a Specifically Feminist

Historical Materialism, u: Sandra Harding
(ur.), Feminism and Methodology: Social Science Issues, Indiana University Press, Bloomington 1987.; Hilary Rose, Hand, Brain, and
Heart: A Feminist Epistemology for the Natural Sciences, u: Sandra Harding & Jean
OBarr (ur.), Sex and Scientific Inquiry, University of Chicago Press, Chicago 1987.; Dorothy Smith, Womens Perspective as a Radical Critique of Sociology, Sociological Inquiry
44, 1974., str. 713.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

870

N. Bokan, Feministika epistemologija

jektivnu tenju za istinom o tome iji se interesi zadovoljavaju u kapitalistikom poretku. Dakle, iz pozicija onih drutvenih skupina s vrha drutvene
hijerarhije (one koje imaju politiku, ekonomsku mo) nije mogue uoiti
stvarne odnose meu ljudima i s prirodom, dok je iz pozicija onih na dnu
takve drutvene hijerarhije mogue uvidjeti tee vidljive odnose. Iskustva i
ivoti marginaliziranih ljudi nude specifinu perspektivu problema, a uglavnom su podcijenjeni i zanemareni kao izvor uveavanja objektivnosti. Drutvena pozicija onemoguuje i postavlja ogranienja onomu to se moe znati, a neke drutvene pozicije one dominantne i kritiki neispitane vie su
ograniavajue od drugih u ovom smislu.
Ono to ih u tolikoj mjeri ograniava jest njihova nesposobnost da postave kritika pitanja o
vlastitim uvjerenjima (Harding, 1993: 240).

Prema ovom shvaanju, nain na koji ene doivljavaju drutveni ivot

daje im jedinstveni uvid u nain funkcioniranja drutva (Haralambos, Holborn, 2002: 989).
D. Smith tvrdi kako je ensko iskustvo osnova feministikog znanja, te da bi
takvo znanje trebalo izmijeniti sociologiju. Sva razliitost enskih iskustava i
ivota moe biti polazite za kritika pitanja o ivotima tih ena, ali i o ivotima mukaraca i, to je jo vanije, o njihovim meusobnim odnosima
(Smith, 1999).
Epistemologija stajalita postavlja vezu izmeu znanja i politike u sredite
svoje analize, elei objasniti uinke to ih razliite politike imaju na stvaranje znanja (Harding, 1993). Vrlo je vano istaknuti da teoretiarke epistemologije stajalita ne smatraju da su samo enski ivoti valjano polazite istraivanja; one, naime, pridaju pozitivnu znanstvenu i epistemoloku vrijednost openito poziciji marginalnosti, ime ne iskljuuju vane doprinose
onih nemarginaliziranih, tj. privilegiranih skupina (mukaraca, bijelaca i dr.)
feministikom i drugom istraivanju. Teorija stajalita jest snana teorija
kojom se moe diskutirati pozicija bilo koje marginalizirane grupe, i koja
sadri epistemoloke temelje prouavanje onoga to i kako ljudi znaju,
poboljanja meugrupnog razumijevanja i komunikacije te socijalne akcije
(Lye, 2003: 3).
Za konvencionalnu empiricistiku epistemologiju subjekt spoznaje treba biti nevidljiv, bestjelesan, u suprotnosti s ikakvim vrijednosnim stavovima, bez
ikakvih identiteta (kulturnih, rodnih, rasnih, klasnih), te homogen, jedinstven i koherentan, a pravo znanje ne treba imati odreenu povijesnu poziciju. Epistemologija stajalita zahtijeva potpuno drukiji subjekt spoznaje.
On je vidljiv i tjelesan, ne samo zato jer kree od konkretnih ivota ve i
zato to su i konceptualne sheme uvijek sheme odreenog povijesnog momenta. Dakle, takvi subjekti spoznaje nisu bitno razliiti od svojih objekata (Harding, 1993: 243). Zatim, drutva su ta (a ne pojedinci) koja u povijesnim momentima proizvode znanje, i napokon, ti su subjekti viestruki,
heterogeni i kontradiktorni.
Predstavnice teorije stajalita pozivaju se na suvremene teoretiare, poput
Kuhna, Bloora i Barnesa, koji zastupaju tezu da je znanje drutveno uvjetovano. Prema Kuhnu, znanost je drutveni pothvat. Znanstveno istraivanje i znanje proizvodi su sloene interakcije istraivake zajednice, njezine tradicije i okoline. Dakle, istina je konstrukt znanstvene zajednice,
ime je odbaena teza o korespondenciji pojmovno teorijskog miljenja s
objektivno danom realnou (Geiger, 2002). Jedan je od starijih izvora i
Ludwig Wittgenstein, koji je istaknuo vanost socijalnog konteksta i indi-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

871

N. Bokan, Feministika epistemologija

vidualnih interpretacija stvarnosti na oblikovanje obrazaca drutvenog ivota u podruju filozofskih istraivanja.
Teoretiarke stajalita pozivaju se i na marksistiku teoriju, pa ine analogiju izmeu epistemoloke pozicije ena u patrijarhatu i ekonomske pozicije proletarijata u kapitalizmu. Kao to kapitalistika ideologija predstavlja
subordinaciju proletarijata buroaziji kao prirodnu, tako patrijarhalna ideologija predstavlja ensku subordinaciju mukarcima kao prirodnu (Code,
2000).
Osnova teorije stajalita jest tvrdnja da ljudi vide stvari razliito iz razliitih drutvenih pozicija; razliite grupe imaju razliita socijalna, ekonomska i
simbolika gledita. Oni koji kontroliraju drutvena znaenja oblikuju svijet
to ga drugi vide, definiraju stvarnost u konkretnoj kulturi, stvarajui zapravo ideoloku perspektivu to, u obliku u kojem je predstavljena svijetu,
predstavlja slubenu stvarnost. Ono to ideologija ini jest da sustave vjerovanja ini prirodnima, kao da su posve istinita i u prirodi stvari. Ideologija
takoer prikriva sve to joj je suprotstavljeno.
Tvrdnja feministike teorije stajalita jest da su ene marginalizirana grupa
premda ne i homogena; postoje mnogi ekonomski, rasni, etniki i drugi
razliiti i razliito rasporeeni oblici marginalizacije, no rod je glavna podjela unutar koje su ene uglavnom deprivilegirane. Zatim, nema objektivnog ili vrijednosno neutralnog gledita; svatko ima svoju poziciju i gleda
stvari iz konteksta vlastite pozicije.
Potrebno je obrazloiti zato bi stajalite ena, ili feminizma, bilo manje
pristrano i iskrivljeno (Harding, 1991).
S. Harding odgovara. Prvo, razliiti ivoti ena bili su podcijenjeni i zanemareni kao polazita znanstvenih istraivanja i kao stvaraoci dokaza za i
protiv znanstvenih tvrdnji.
Ljudski ivoti nisu homogeni u bilo kojem rodno stratificiranom drutvu, naime, mukarcima
i enama su u takvim drutvima pripisane razliite aktivnosti, a time i obrasci ponaanja
(Harding, 1991: 121).

S. Harding tvrdi da uzimanje u obzir ivota ena kao temelja za kritiku dominantnih znanstvenih tvrdnji moe umanjiti ogranienosti i iskrivljenosti u slikama prirode i drutvenog ivota to ga pruaju prirodne i drutvene znanosti.
Ono to ini temelj feministikog znanja jesu artikulirana promatranja i
teorije o itavoj prirodi i drutvenim odnosima, a sve to iz perspektive enskih ivota.
Potrebno je vrednovati ensko iskustvo i govor, te paljivo odrediti njihovu ulogu u stvaranju
feministikog znanja (Harding, 1991: 124).

Drugo, ene su dragocjeni stranci drutvenom redu. Teoretiarke stajalita tvrde da je jedan od razloga za feministiko istraivanje iskljuenost
ena iz stvaranja i usmjeravanja drutvenog poretka i produkcije znanja. Patricia Hill Collins saima prednosti koje ima netko u poziciji stranca (outsider-a); outsider donosi u istraivanje spoj bliskosti i udaljenosti, zanimanja
i neutralnosti, to je neophodno za poveavanje objektivnosti. Stranac (outsider) lake vidi obrasce miljenja i ponaanja od onih koji su uklopljeni u
dominantnu kulturu.
ene su takvi stranci dominantnim institucijama u naem drutvu, ukljuujui prirodne i
drutvene znanosti, a mukarci u dominantnim grupama su domai te se njihovi ivotni

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

872

N. Bokan, Feministika epistemologija

obrasci i naini razmiljanja usko poklapaju s dominantnim institucijama i konceptualnim shemama (Harding, 1991:124).

Domai mogu samo razumjeti, ali ne i objasniti vlastita vjerovanja i ponaanja, a isto tako i antropolozi i sociolozi koji se uglavnom identificiraju s
njima. To to dominantne drutvene institucije tretiraju ene kao strance,
otvara prostor enama da objasne drutveni poredak iz svoje perspektive.
Ipak, mnogi se sociolozi i psiholozi slau da je drutveni poredak disfunkcionalan za ene (Harding, 1991: 125).5
Tree, enska perspektiva dolazi s druge strane bitke spolova, u kojoj
ene i mukarci svakodnevno sudjeluju. Konstruiranje prie iz perspektive
onih koji se opiru ugnjetavanju donosi manje pristrane i iskrivljene slike
prirode i drutvenih odnosa. Osim toga, shvatilo se da je feministika politika neophodan uvjet za stvaranje manje parcijalnih i iskrivljenih objanjenja. Dakle, u socijalno stratificiranom drutvu objektivnost rezultata istraivanja poveava se politikim aktivizmom ugnjetavanih, iskoritavanih i
dominiranih grupa, i to na njihovu korist (Harding, 1991: 127). S. Harding
smatra da jedino kroz takvu borbu moemo vidjeti ispod pojava koje stvara
nepravedan drutveni poredak.6
etvrto, enska perspektiva proizlazi iz svakodnevnog ivota i znanstveno je
poeljnija od perspektive dostupne samo iz vladajuih aktivnosti mukaraca u dominantnim grupama. D. Smith to objanjava na sljedei nain.
enama su pripisani poslovi koje mukarci iz dominantnih grupa ne ele raditi, enski posao tako odtereuje mukarce brige oko svojih tijela i mjesta
na kojima ive oslobaajui ih da se bave apstraktnim konceptima. enski
rad artikulira i oblikuje muke koncepte svijeta, tovie to uspjenije ene
obavljaju enski posao to isti postaje nevidljiviji mukarcima. Oni mukarci osloboeni takvog rada smatraju realnim samo ono to se odnosi na
njihov apstraktni mentalni svijet. Zbog toga mukarci ne vide enski rad
kao pravu ljudsku aktivnost, samoizabranu i svjesno eljenu, ve samo kao
prirodnu aktivnost, vrstu instinktivnog rada. ene su na taj nain iskljuene
iz mukih koncepcija kulture i povijesti (Smith, 1999).
Historiarka Bettina Aptheker7 govori da krenemo li od svakodnevnosti
enskih ivota doi emo do razumijevanja ivota i mukaraca i ena, i to
vrlo razliitog od uobiajenog u konvencionalnoj socijalnoj teoriji. Ona pod
svakodnevnou enskih ivota misli na obrasce to ih ene kreiraju i znaenja koja stvaraju svakog dana tijekom vremena kao rezultat njihova rada
u kontekstu podinjenosti mukarcima. Poanta nije da se opisuju svi aspekti
svakodnevnih aktivnosti ena ve da se sugerira nain spoznavanja iz znaenja to ih ene daju svom radu. Potraga za svakodnevnou metoda je kojom se moe uiti iz obrazaca i znaenja to ih ene stvaraju. Ako prikaemo ono to uimo, povezujui znaenja jedna s drugima, stvaramo drukiji
nain vienja stvarnosti. Taj nain vienja S. Harding smatra enskim stajalitem. B. Aptheker takoer govori da postoje mnogi naini na koje ene
poboljavaju kvalitetu svakodnevnog ivota i uvaju kulturno nasljee. To
ini vane strategije politikog otpora opresiji i dominaciji, bez obzira definiraju li se kao feministiki, socijalistiki, radikalni, liberalni ili ne.
esto, enska perspektiva proistekla je iz ideolokog dualizma: priroda nasuprot kulturi. Teoretiarke stajalita istaknule su naine na koje enske aktivnosti posreduju podjelu u suvremenoj zapadnoj kulturi na prirodu i kulturu, kao to je na primjer podjela izmeu intelektualnog rada s jedne
strane, a fizikog ili emocionalnog s druge. Postoji razlika izmeu perspek-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

873

N. Bokan, Feministika epistemologija

tive mukog rad(nik)a i enskog. ene u svom radu ukljuuju i um i tijelo;

na primjer u odgoju djece one stvaraju mukarce i ene na svakodnevnoj razini i dugorono. Istraujui enske aktivnosti u rodno podijeljenom
radu, moe se razumjeti kako i zato drutveni fenomeni imaju oblike kakve
vidimo.
Sedmo, ene, a pogotovo istraivaice, unutranji su stranci (outsiders within).
Sociologinja Patricia Hill Collins razvila je feministiku teoriju stajalita da
bi objasnila vaan doprinos to ga sociologiji mogu dati afro-amerike feministike znanstvenice. Njihova je pozicija znaajna jer imaju pogled izvana (kao ene) i iznutra (kao znanstvenice). Isto kao to su znaajne
studije pripadnika prouavanih zajednica. Naime, starije antropoloke i socioloke studije pisali su pripadnici dominantne kulture i (svjesno ili nesvjesno) pretpostavljeno je da domoroci nee pisati studije o antropolozima
i/ili sociolozima. Objektivnost se uveava nadiemo li raskorak izmeu ivota outsidera i insidera, te njihovih omiljenih konceptualnih shema.
Osmo, ovo je pravo vrijeme u povijesti. S. Harding zapoinje ovaj argument
povlaei paralelu s marksistikom teorijom stajalita proletarijata.
Kao to nije bilo mogue vidjeti klasni sistem buroazije i proletarijata, odnosno vidjeti kapitalistike mehanizme koji proizvode ove klase prije nego to su se javili konflikti meu proizvodnim silama i nainima proizvodnje sredinom 19-og stoljea, tako ni spolni/rodni sistem nije
mogao postati podrujem istraivanja i objektom znanja prije nedavnih promjena u odnosima
ena i mukaraca, ekonomskih promjena, seksualne revolucije, poveanog ulaska ena u visoko obrazovanje, borbi za ljudska prava 1960-ih godina i drugih ekonomskih, politikih i socijalnih pojava (Harding, 1991: 133).

Niti jedna od ovih tvrdnji ne sugerira da su bioloke razlike izmeu ena i

mukaraca izvor feministikih analiza, niti se pozivaju na ensku intuiciju.
Osim toga, ove tvrdnje nisu meusobno konkurentne ve su komplementarne. Isto tako, ne treba ih smatrati jedinim izvorima istraivanja enskih
ivota. I napokon, pristupi epistemologije stajalita osposobljavaju nas za
prilagoavanje i redefiniranje objektivnosti, koja se u hijerarhijski organiziranom drutvu nikako ne moe definirati kao vrijednosno neutralna
(Harding, 1991: 134).
Epistemologija stajalita uvjerljiva je onim misliocima koji su navikli istraivati povezanost obrazaca miljenja i historijskih uvjeta koji te obrasce
ine razumljivima. Tako mnogi povjesniari, politiki teoretiari i sociolozi
nalaze ova objanjenja (zato feministika istraivanja mogu generirati bolje rezultate istraivanja) vjerojatnijima od feministikog empirizma. Druga
velika prednost jest razliitost izvor koji su u drugim oblicima uobiajeni
za drutvene znanosti i na koje se feministkinje mogu pozvati u obrani vee
objektivnosti koja se moe postii istraivanjem iz enskih ivota.
5

Treba uzeti u obzir da ova tvrdnja zahtijeva

objanjenje. U amerikom drutvu, o kojem
S. Harding govori, drutveni poredak disfunkcionalniji je za nezaposlene afroamerike ili hispanoamerike mukarce nego za
ekonomski privilegirane bijele ene. Ovo je
vrlo vano, jer osvjetljava usporedbu sa situacijom ena i mukaraca unutar pojedinih
klasa, rasa i kultura (Harding, 1991).
6

Ova potreba za borbom istie injenicu da

feministiko stajalite nije jednostavno stav

koji netko moe imati samo tvrdei ga, ve da

je to postignue. S. Harding razlikuje stajalite (standpoint) od perspektive koju svatko
moe zauzeti samo otvorivi oi. Naravno,
ne zauzimaju svi mukarci muku poziciju u
ovim borbama; neki mukarci su feministi, a
neke ene nisu (Harding, 1991).
7

Navedeno prema Harding, 1991.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

874

N. Bokan, Feministika epistemologija

Zakljuak
Vrijednost ove epistemologije u njezinu je udaljavanju od tradicionalnih
diskursa, i to oslanjajui se na relevantne suvremene kritiare znanosti i usvajajui najplodniji relativizam povijesno-socioloki. Sve spomenute autorice, i mnoge druge naravno, daju znaajan i nezaobilazan doprinos modernoj znanosti, propitujui znaenja dominantnih okvira u kojima mislimo i
ivimo. Nove i drukije perspektive od dosadanjih upotpunjuju, a nekad i
mijenjaju sliku stvarnosti. To je i prvi korak u podizanju svijesti o odnosima
u kojima svakodnevno na razliitim razinama (su)djelujemo. Rasvjetljavanje stvarnosti trebao bi biti imperativ znanosti kako bi odnosi u drutvu
postali ravnopravniji. Naime, u naem, zapadnom drutvu znanosti je povjereno golemo povjerenje. Stoga ona ima veliku odgovornost te ne moe
dopustiti da padne u nekritike i/ili ideoloke zamke. Dakle, suvremena
znanost ne moe opstati bez uvaavanja kritika. Iako je njezin kredibilitet
za mnoge jo uvijek nepomuen, feministiki uvidi vrlo su ozbiljni i znaajni; oni je osvjetavaju i unaprjeuju i stoga su neophodni znanstvenom diskursu.
Kritike tradicionalnih patrijarhalnih modela znanja, te umetanje enske i
drugih perspektiva u spoznaju prelazi granice teorijskih rasprava. Nova znanja, znanja manjina artikulirana su kroz kulturalne, postkolonijalne, multietnike, enske i druge studije te, iako su u razliitoj mjeri uklopljeni u tradicionalne obrazovne institucije, ine dio suvremenog obrazovanja to je
kljuni agens stvaranja i irenja znanja. Ti novi, alternativni studiji i njihova
integracija na sveuilita su, izmeu ostalog, utjecali na promjene, pa su, na
primjer,
kritike muke sociologije postale utjecajne i iroko prihvaene te se znatno poveao broj
sociolokih studija ena, studija vanih za ene i studija koje istrauju enska vienja drutvenog ivota (Haralambos, Holborn, 2002: 987).

Ipak, jo je mnogo mjesta za korjenite promjene, za podizanje razine svijesti

o utjecaju rodnih (i drugih) predrasuda i njihovo neutraliziranje u sociologiji,
znanosti i drutvu.
Literatura
Code, Lorraine (2000), Epistemology, u: Jaggar, Alison M. Young, Iris Marion
(ur.), A Companion to Feminist Philosophy. New York: Blackwell Publishers.
Evelyn Fox Keller, Longino, Helen E. (1999), Introduction, u: Feminism and Science. Oxford: Oxford University Press.
Gatens, Moira (2000), Modern Rationalism, u: Jaggar, Alison M. Young, Iris
Marion (ur.), A Companion to Feminist Philosophy. New York: Blackwell Publishers.
Geiger, Marija (2002), Feministika epistemologija: kratak pregled feministike
kritike znanosti. Revija za sociologiju 12: 103115.
Haddock Seigfried, Charlene (2000), Pragmatism, u: Jaggar, Alison M. Young,
Iris Marion (ur.), A Companion to Feminist Philosophy. New York: Blackwell Publishers.
Haralambos, Michael Holborn, Martin (2002), Sociologija: teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing.
Harding, Sandra (1993), Rethinking Standpoint Epistemology: What is Strong
Objectivity?, u: Alcoff, Linda Potter, Elizabeth (ur.) Feminist Epistemologies.
New York, London: Routledge.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
99 God. 25 (2005) Sv. 4 (865875)

875

N. Bokan, Feministika epistemologija

Harding, Sandra (1991), Whose Science? Whose Knowledge? Ithaca, New York: Cornell University Press.
Keller, Evelyn Fox (1999), Feminism and Science, u: Keller, Evelyn Fox Longino, Helen E. (ur.) Feminism and Science. Oxford: Oxford University Press.
Lye, John (2003), Some Feminist Theories: Standpoint Theory. http://www.brocku.
ca/english/courses/2F55/some_theories.html (26. 3. 2003.)
Mati, Davorka (2001), Ratovi znanosti: pogled unatrag. Zagreb: Naklada Jesenski i
Turk.
May Schott, Robin (2000), Kant, u: Jaggar, Alison M. Young, Iris Marion (ur.),
A Companion to Feminist Philosophy. New York: Blackwell Publishers.
Papi, arana (1987), enska perspektiva u sociologiji, u: ena i drutvo: kultiviranje dijaloga. Zbornik radova. Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske.
Priji-Samarija, Snjeana (2002), enska perspektiva, u: Zarez IV/80, 9. svibnja
2002., str. 2223.
Rose, Hilary (1987), Hand, Brain and Heart: A Feminist Epistemology for the
Natural Sciences, u: Harding, Sandra OBarr, Jean F. (ur.), Sex and Scientific Inquiry. Chicago, London: The University of Chicago Press.
Schiebinger, Londa (1996), The Mind Has No Sex. Cambridge, London: Harvard
University Press.
Smith, Dorothy E. (1999), Womens Perspective as a Radical Critique of Sociology, u: Keller, Evelyn Fox Longino, Helen E. (ur.), Feminism and Science. Oxford:
Oxford University Press.

Nataa Bokan

Feminist Epistemology
The view of science as neutral and not subject to the influence of class, race, gender
nationality and politics, was largely rejected during the 1960s and 1970s. Certain
movements that focused on the social use of science had recognized science as a vehicle of the capitalist movement and as a means of exploitation, pronouncing science an extended accomplice to the subordination of women, minorities, and underdeveloped countries. One of these movements is the feminist movement. Prior to
the criticism of these movements, science was thought of as objective and valueneutral.
Modern feminist theory in the 1970s submitted a critical and theoretical concept of
gender presented as a way of differentiating between the social construction of masculinity and femininity and the biological categories of male and female. Using this
concept as a starting point and incorporating social constructivism, the feminists
have articulated the feminist standpoint theory which attempts to construct knowledge from the perspective of womens lives. They stated key moments that have prevented the impartiality of science. The key concept of the standpoint epistemology
incorporates the thesis that there exists a need to replace the epistemology of the
neutral, disinterested observer of the world with the epistemology sensitive to all
specificities of the social context. The feminist version of the theory states that the
way women experience social life gives them a unique view to the way the society
functions, and that the womens, or feminists standpoint is less biased and distorted, for which they offer a number of arguments.