Sama rije medij po svome postanku dolazi od rijei mediare ili posredovati

ono posreduje izmeu slanja i primanja informacije. S obzirom na samo znaenje

rijei mediji bi trebali slati istinitu i tonu informaciju kako bi korisnici istu takvu i
primili.
U dananje vrijeme, kada su se mediji proirili sa tiskovnih, radijskih i
televizijskih medija na elektronike medije potrebno je to prije objediniti
zakone . U RH postoji zakon o medijima, zakon o elektronikim medijima, zakon o
trgovakim drutvima koji u jednom od svojih lanaka propisuje to sve mora
sadravati internet stranica. S obzirom na velik broj zakona i njihovu
neujedinjenost rizik od pravnih sankcija za drutvo i pojedinca moe biti vrlo
visk.
Oglaavanje putem tiskovnih, radijskih i televizijskih medija u velikoj je veini
regulirano zakonom, te je jasno propisan sadraj svakog oglasa i stavke koje on
mora sadravati. Svaka medijska kua koja dri do svoje reputacije nee
preuzeti rizik objavljivanja protuzakonite reklame. S druge strane, pojavom
elektronikih medija, njihovom dostupnou velikom broju ljudi, dolazi se do
niza pravnih rizika o kojima pojedinci ne razmiljaju kao to su objave tuih
sadraja bez navoenja izvora, izraavanje miljenja u oglaavanjima umjesto
provjerenih informacija, dolazi do kleveta i nepotivanje opih uvjeta drutvenih
mrea. Na drutvenim mreama i internet portalima nalazimo razne sadraje koji
se ne pridravaju niti jednog propisanog zakona, te su objavljeni sadraji
neistiniti.
Pravo graana je dobivanje informacija, a mediji, s druge strane, imaju pravo
plasirati informacije koje im donose dobit i pri tome preutiti dio informacija. S
obzirom na to pravo sedme sile drava i vlasti moraju stvoriti uvjete da graani
budu u potpunosti informirani.