Nedovrsena Drzava PDF

drRadomirNekovi
NEDOVRENADRAVA
PolitikisistemBosneiHercegovine
Nazivpublikacije:NedovrenadravapolitikisistemBosneiHercegovine
Izdava:FriedrichEbertStiftung
Autor:RadomirNekovi
Recenzenti:MileDmiiiBranaKomljenovi
Zaizdavaa:JudithIllerhues
Lektura:MirjanaJanjetovi
Koriceitehnikapripema:AleksandarAnii
tampa:AmosgrafSarajevo
Tira:300primjeraka
SvapravapridranaodstraneFriedrichEbertStiftungBiH
Stavovi i miljenja izneseni u ovoj publikaciji su autorski i ne predstavljaju

izriitestavoveimiljenjaizdavaa.
FriedrichEbertStiftungnegarantujezatanostpodatakakojisuizneseniu
ovojpublikaciji.
CIPKatalogizacijaupublikaciji
Nacionalnaiuniverzitetskabiblioteka
BosneiHercegovine,Sarajevo
323.1:342.2](497.6)
NEKOVI,Radomir
Nedovrenadrava:politikisistemBosnei
Hercegovine/RadomirNekovi.Sarajevo:
FondacijaFriedrichEbertStiftung,2013.428
str.:graf.prikazi;25cm
Bibliografija:str.419428;bibliografijai
biljekeuztekst.
ISBN9789958884207
COBISS.BHID20353798
drRadomirNekovi
NEDOVRENADRAVA
PolitikisistemBosneiHercegovine
Sarajevo,2013.godine
Predgovor
Ova knjiga predstavlja politikoloku priu o osnovnim pitanjima

drave Bosne i Hercegovine i determinantama njenog politikog sistema. U
knjizisuzanazivdravekoritenitermini:BosnaiHercegovina,BiHiBosna,
iz praktinih razloga, da bi se iste rijee manje ponavljale, a sva tri pojma
imaju isto znaenje. U analizima drave i njenog politikog sistema,
politikolozi se uvijek nalaze pred izazovom kako da rijee dominaciju
partijske ideologije nad politikom naukom i konkretnim predmetom
istraivanja. Izgradnja drave, njeno ureenje i politiki sistem su sutinske
politikoloketeme,alisuiosnovnetemekojimasebavevladajuepolitike
elite. Po inerciji ideolokog totalitarizma, elite na vlasti nastoje da redukuju
nauniobjektivizamidapolitikunaukustaveufunkcijunauneodbrane
svojih partikularnih interesa. Zbog navedene situacije u Bosni i Hercegovini
jouvijeknepostojinaunodjelooprocesima,subjektima,determinantamai
okolnostima njenog stvaranja i dravnosti koje je prihvatila nauna javnost
sve tri etnike nacije. Ova knjiga predstavlja skroman pokuaj autora da se
distancira od dominantnih stavova dnevne politike i da se, bez ideolokog
optereenja, bavi problemima dravnosti Bosne i Hercegovine. Na poetku
promiljanja o Bosni i Hercegovini nametnulo se nekoliko pitanja, koja se
provlaekaonitkrozcijelitekstknjige.
DalijeuBosniiHercegoviniprvoformiranadrava,anakontogasu
nastale etnike nacije, ili su prvo formirane etnike nacije, pa je, nakon toga,
formirana drava? Od odgovora na ovo pitanje zavisi da li Bosnu treba
poimati kao vieetniku ili kao graansku dravu. Ako je prvo formirana
drava,pajeuokvirustvorenedravenastalanacija,tadaseradiograanskoj
dravi i graanskoj naciji, gdje se dravljanstvo i nacionalna pripadnost
uglavnom izjednaavaju. Ako su etnike nacije nastale prije drave, tada se
radi o vieetnikoj dravi, gdje senacionalna pripadnost i dravljanostvone
poistovjeuju.RazumijevanjedogaajauXIXvijekubitnojezarazumijevanje
Bosne u XXI vijeku. Zbog toga je prvi dio nae analize posveen osnovi i
profilu nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini, nastalih sredinom XIX
vijeka, kao i modalitetima stvaranja nacije, koja bi obuhvatala tri posebna
etnikanacionalnaidentiteta.
Ko su dravotvorni subjekti u Bosni i Hercegovini i na koji nain se
iskazuju? Prilikom razmatranja procesa nastanka drava otvara se pitanje
faktoraisubjekatakojiformirajujednudravu,naosnovukoglegitimitetai
svojstva neki subjekt moe i ima pravo da osnuje dravu samostalno ili sa
drugim subjektima. Pravna nauka je ovdje u povlatenom poloaju, jer ne
mora da razmatra procese koji su prethodili formiranju drave i donoenju
Ustava, ali za politikologiju ovo su nezaobilazne teme. Profil i svojstvo
subjekatakojiformirajudravudetereminienjenoureenjeifunkcionisanje.
Subjekte koji mogu i imaju pravo da formiraju dravu nazvali smo
konstitutivnim ili dravotvornim subjektima, a ukupni proces djelovanja
dravotvornih subjekata, koji se odvija prije donoenja Ustava, nazvali smo

ustavnom osnovom. Ustav svake drave je izraz prethodnog politikog
dogovoradravotvornihsubjekataizbogtogamiustavpoimamokaonajvii
politikopravniakt,anepravnopolitiki,jerpolitikaprethodipravukadaje
rijeoprocesimastvaranjaiureivanjadrava.
KadajenastaladravaBosnaiHercegovina?Uobjavljenimnaunim
radovima i politikim stavovima u BiH dominiraju dva pristupa. Jedno
stanovite, uglavnom bonjako, kao polazite uzima srednji vijek, nastojei
dafundirakontinuitetBosneiHercegovineodsrednjegvijekadosavremenog
doba. Drugo stanovite, uglavnom srpsko, kao polazite uzima Dejtonski
sporazumiz1995.godine,nastojeidaosporidravnostBosneuperioduprije
zakljuivanjaovogsporazuma.Navedenasuprotstavljenastanovitaproizilaze
iz politikih interesa vladajuih nacionalnih elita i nisu prihvatljiva za
politiku nauku. Smatramo da prilikom objektivnog i cjelovitog izuavanja
dravnogpitanjaBosneiHercegovinetrebapodvrgnutinaunojanalizidui
vremenskiperiod,odsredineXIXvijeka,kadasuutemeljeniidentitetinacija,
pasvedokrajaXXvijeka,kadajezakljuenDejtonskisporazum.Smatramo
da samo injenice do kojih se doe u analizi trebaju pruiti odgovore na
pitanje kada je nastala Bosna kao drava, jer nije nauno prihvatljivo da na
ovo pitanje odgovara dnevna politika. Sloenost procesa nastajanja jedne
drave, a posebno Bosne i Hercegovine, teko je objektivno sagledati na
statian nain, analizirajui jedan istorijski trenutak i dogaaj. Zahtjevi
politikologijegurajuistraivaaumultidisciplinarnuanalizudravnogpitanja
Bosne u relativno dugom istorijskom periodu, od vremena Turske,
Austrougarske,DraveSHS,KraljevineJugoslavije,DF,FNRiSFRJugoslavije.
Navedena pitanja razmatrali smo u drugom dijelu ovog rada pod naslovom
UstavnaosnovaidravnostBosneiHercegovine.
Da li se jugoslovenska drava raspala disolucijom ili je propala
secesijom uz meunarodnu podrku u periodu 19901992. godine? Navedeno
pitanjejeidanasspornouteorijiiupolitikojpraksi,iodgovoriseuglavnom
razlikuju linijom nacionalnih rascjepa. Objektivan pristup navedenom
problemu zahtijeva analizu dravnosti zajednike jugoslovenske drave od
osnivanja1918.godine,pasvenjenograspadapoetkom1992.godine.Rijetko
je koje pitanje u ustavnom pravu, teoriji drave i politikologiji radikalno
ideologizovano kao pitanje jugoslovenske drave. Tragini meunacionalni
sukob od 1991. do 1995. godine vodio se najvie zbog statusa jugoslovenske
drave. Trei dio rada je posveen ovom pitanju, jer od prirode raspada
JugoslavijezavisiiprirodaobjanjenjadravnogpitanjaBosneiHercegovine.
DonoenjeseparatnihkonstitutivnihakataodstraneetnikihnacijauBosnii
Hercegovini. Raspadom Jugoslavije raspala se i zajednika suverenost tri
etnike nacije u Bosni i Hercegovini, i svaka od njih je, preko svojih
predstavnika, donosila svoja dravotvorna akta, u namjeri da se kao nacija
podravinezavisnoodvoljedrugihnacija.Kolikosuovaseparatnanacionalna
konstitutivna akta imala znaaja i uticaja na sadraj i sutinu Dejtonskog

sporazumarazmatranojeuetvrtomdijeluknjige.
Kakvu je ulogu imala meunarodna zajednica u aspektima dravnog
pitanja Jugoslavije i dravnog pitanja Bosne i Hercegovine? Ulogu
meunarodne zajednice smo posmatrali kroz mirovne planove koji su
modeliranizaBosnuiHercegovinu.Petidioknjigejeposveenodgovorima
nanavednopitanje,iovdjesmoukupnodjelovanjemeunarodnezajednice
posmatralikaojedanarbitzraniprocesod1992.do1995.godine.
ta je Dejtonski sporazum po svojoj formi i sutini i ta on znai za
sadanjost i budunost Bosne i Hercegovine i njenih dravotvornih nacija i
graana? Sedamnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i
dravne agregacije Bosne i Hercegovine nije prevaziena protivrjenost
njenog politikog sistema, niti ima saglasnosti konstitutivnih subjekata o
osnovnimpitanjimafunkcionisanjadraveidrutva.Skorosvapitanjabitna
za odranje i funkcionisanje drave su sporna, a politiki sukobi i teorijske
rasprave dijele se po etnikonacionalnoj pripadnosti. Predstavnici Srba u
dananje vrijeme sve ee iskazuju stavove da Bosna i Hercegovina nee
opstatikaodravaidaeseraspasti,apritomeseneizjanjavajutaebitisa
Republikom Srpskom nakon eventualnog raspada Bosne i Hercegovine.
Predstavnici Bonjaka iskazuju vrst stav da je drava Bosna i Hercegovina
trajnakategorijaidanemoedoidonjenograspada,iskazujuispremnost
da brane njen dravni integritet. Predstavnici Hrvata od poetka
jugoslovenske i bosanske krizemijenjali su stav premadravnom ustrojstvu
BosneiHercegovine,uzavisnostiodkonkretnihprilika.Dejtonskisporazum
smo poimali kao sintezu viegodinjeg pregovarakog procesa i arbitriranja
meunarodne zajednice, i ovaj akt predstavlja temelj i okvir postojanja i
funkcionisanja Bosne i Hercegovine kao drave i njenih entiteta. Dejtonski
sporazumjepotencijaliosnovazaizgradnjukonsocijalnogpolitikogsistema
uBosniiHercegovini,ionmoebitizamijenjennovimustavomdrave,koji
bi nastao saglasnou domaih dravotvornih subjekata. Knjiga obuhvata i
pitanja mogue ustavne nadogradnje Dejtonskog sporazuma i mogue
posljedicenjegovognedemokratskograspakivanja.
Ova knjiga ima svrhu da otvori bitna pitanja funkcionisanja drave
BosneiHercegovineinjenogpolitikogsistema,idapruiskromnidoprinos
razbijanju partijskog jednoumlja i nasilja partijske ideologije nad politikm
naukom.VelikuzahvalnostzanastanakoveknjigedugujemprofesoruMilanu
Jovanoviu sa Fakulteta politikih nauka u Beogradu. Zahvaljujem se i
studentimapolitikologijenaFakultetupolitikihnaukauBanjojLuci.Posebnu
zahvalnostdugujemgospoiciTanjiTopiifondacijiFriedrichEbertStiftung
kojisuomoguiliizdavanjeoveknjige.
BanjaLuka,2013.godine
SADRAJ
IOSNOVNIELEMENTINACIONALNIHIDENTITETAUBiH...............................................13
1.OsnoveiprofilnastankanacionalnihpokretauBiH.......................................................14
1.1.Muslimanskinacionalnipokret..............................................................................14
1.2.Srpskinacionalnipokret........................................................................................14
1.3.Hrvatskinacionalnipokret....................................................................................24
1.4.Slinostiirazlikenacionalnihpokreta.................................................................27
2.Etatistikiobliknacije.......................................................................................................28
2.1.Etatistikanacijakaooblikprevazilaenjaetnikihsukoba...............................29
2.2.Etatistikanacijakaointeresdrave....................................................................30
2.3.Etatistikanacijakaointeresvladajueelite.......................................................32
2.4.Etatistikanacijakaobalansetnikogigraanskogidentiteta.........................33
3.Odnosetnikogigraanskogsadrajauidentitetunacija............................................36
2.1.Etatistikanacijakaooblikprevazilaenjaetnikihsukoba...............................29
2.2.Etatistikanacijakaointeresdrave....................................................................30
2.3.Etatistikanacijakaointeresvladajueelite.......................................................32
2.4.Etatistikanacijakaobalansetnikogigraanskogidentiteta.........................33
IIUSTAVNAOSNOVAIDRAVNOSTBiH.............................................................................43
1.Ustavnaosnova...................................................................................................................43
1.1.Autohtonostnaroda(nacije)..................................................................................44
1.2.Suverenostnaroda/nacije......................................................................................48
1.3.Subjektikonstituiuevlasti...................................................................................51
1.3.1.Konstitutivnisubjektiujugoslovenskojdravi.........................................52
1.3.2.Samoopredjeljenjenaroda..........................................................................61
1.3.3.Entitetkaoteritorijalnioblikkonstitutivnosti.........................................65
2.DravnostBosneiHercegovine.......................................................................................69
2.1.DravnostBosneiHercegovineuturskojdravi.................................................71
2.2.DravnostBosneiHercegovineuaustrougarskojdravi...................................74
2.3.DravnostBosneiHercegovineujugoslovenskojdravi....................................81
2.3.1.DravaSrba,HrvataiSlovenacaiKraljevinaJugoslavija........................82
2.3.2.DFJ,FRNRiSFRJugoslavija.....................................................................86
IIIDISOLUCIJAJUGOSLOVENSKEDRAVE.........................................................................89
1..Disolutivnaosnovadrave................................................................................................89
1.1.Suprotstavljenostkonstitutivnihsubjekata..........................................................90
1.2.UstavJugoslavijeiz1974.godine...........................................................................93
2.Dravnoosamostaljivanjejugoslovenskihrepublika....................................................100
2.1.OsamostaljivanjeSlovenijeiHrvatske.................................................................100
2.2.PozicijaSrbijeiCrneGore...................................................................................107
2.3.OsamostaljivanjeMakedonije..............................................................................118
2.4.PozicijaBosneiHercegovine...............................................................................119
IVKONSTITUTIVNEPROTIVRJENOSTIUBiH19901992.godine....................................122
1.Osnovepolitikogorganizovanja.....................................................................................122
2.Rezultatiprvihviepartijskihizbora...............................................................................126
3.Konstitutivniaktietnikihnacija....................................................................................128
3.1.UstavniamandmanLXjuli,1990.godine........................................................128
3.2.InicijativazakonstituisanjeVijeanaroda..........................................................131
3.3.OdlukaoosnivanjuSrpskognacionalnogvijea................................................133
3.4.Srpskeautonomneoblastiiregije.......................................................................134
3.5.Memorandumpismoonamjerama..................................................................137
3.6.PlatformaopoloajuBiHujugoslovenskojdravnojzajednici.......................139
3.7.OdlukaoosnivanjuSkuptinesrpskognarodauBiH.......................................140
3.8.OdlukaoostajanjusrpskognarodaBiHuzajednikojdraviJugoslaviji........142
3.9PlebiscitsrpskognarodauBiHoostajanjuuJugoslaviji...................................144
3.10.OdlukaouspostavihrvatskezajedniceHercegBosni.....................................145
3.11.DeklaracijaoproglaenjuRepublikesrpskognarodaBiH...............................147
3.12.UstavSrpskeRepublikeBosneiHercegovine...................................................150
3.13.OdlukaopovlaenjupredstavnikaSRBiH........................................................151
3.14.Referendum(plebiscit)hrvatskogibonjakognaroda...................................152
VMEUNARODNAARBITRAADRAVNOGPITANJAJUGOSLAVIJEIBIH.................154
1.MeunarodnarjeenjadravnogpitanjaJugoslavije......................................................154
1.1.MeunarodnakonferencijazaJugoslaviju...........................................................154
1.2.DeklaracijaSavjetaministaraEvropskezajednice..............................................156
1.3.Badinterovakomisija.............................................................................................157
2.MeunarodnarjeenjadravnogpitanjaBosneiHercegovine....................................160
2.1.Kutiljerovplan.......................................................................................................162
2.2.VensOvenovplan...............................................................................................167
2.3.OvenStoltenbergovplan....................................................................................170
2.4.Vaingtonskisporazum........................................................................................173
2.5.PlanKontaktgrupe...............................................................................................177
2.6.enevskiiNjujorkisporazum............................................................................179
VISUTINAIFORMADEJTONSKOGSPORAZUMA.............................................................181
1.Osnovniaspektiiprincipi.................................................................................................181
2.DravnoureenjeBosneiHercegovine.........................................................................205
2.1.SastavBiH.............................................................................................................205
2.1.1.RepublikaSrpska.......................................................................................205
2.1.2.FederacijaBosneiHercegovine...............................................................213
2.1.3.DistriktBrko............................................................................................215
2.2.OdnosnadlenostiizmeuinstitucijaentitetaiinstitucijananivouBiH......219
2.2.1.Osnovniaspekti........................................................................................219
2.2.2.Ustavnapodjelanadlenosti...................................................................222
2.2.3.Osnoveprenosanadlenosti...................................................................225
2.2.4.Sadrajiprenosanadlenosti..................................................................232
2.2.5.Povratprenesenihnadlenosti...............................................................239
2.3.Subjekti(Strane)Dejtonskogsporazuma...........................................................241
2.4.OrganizacijavlastiuBosniiHercegovini..........................................................244
2.4.1.Ustavotvornavlast...................................................................................245
2.4.2.Zakonodavnavlast...................................................................................254
2.4.3.Izvrna/upravnavlast..............................................................................275
2.4.4.Sudskavlast.............................................................................................286
2.5.OblikdravnogureenjaBosneiHercegovine.................................................292
3.Ciljevi(duh)Dejtonskogsporazuma.............................................................................298
4.UlogameunarodnezajendiceuBiH.............................................................................301
VIIELEMENTIKONSOCIJATIVNEDEMOKRATIJEUBiH.................................................308
1.Osnovniaspekti.................................................................................................................308
2.Partiokratijaipartijskadravakaopreprekareformi...................................................327
2.1.Osnovnielementipartiokratije...........................................................................327
2.1.1.Ekonomskamo........................................................................................328
2.1.2.Inverzijanacionalnihinteresa.................................................................328
2.1.3.Izmjetanjemoi......................................................................................329
2.1.4.Svojstvokonstitutivnogsubjekta.............................................................331
2.2.Elementidemokratinostipolitikihpartija......................................................341
2.2.1.StrankademokratskihpromjenaBiHSDP............................................342
2.2.2.StrankademokratskeakcijeSDA...........................................................346
2.2.3.SrpskademokratskastrankaSDS..........................................................349
2.2.4.HrvatskademokratskazajednicaHDZ..................................................354
2.2.5.SaveznezavisnihsocijaldemokrataSNSD..............................................357
2.2.6.PartijademokratskogprogresaPDP......................................................361
3.Pozicijaelektronskihmedija...........................................................................................366
3.1.NastanakjavnihmedijauBosniiHercegovini..................................................366
3.2.Pravniokvirjavnihelektronskihmedija............................................................368
3.3.Kriterijumijavnogservisaumedijima................................................................371
4.UstavnanadogradnjauBiH............................................................................................375
4.1.Osnovneprotivrjensotiustavnihpromjena......................................................375
4.1.1.Nesaglasnostkonstitutivnihsubjekata....................................................375
4.1.2.Protivrjenostfunkcijeiorganizacijevlasti...........................................376
4.2.UstavnanadogradnjauBiHunarednomperiodu...........................................378
VIIIRASPAKIVANJEDEJTONSKOGSPORAZUMA.............................................................390
1.Trei(hrvatski)entitet.....................................................................................................390
2.IzdvajanjeRepublikeSrpskeizBiH................................................................................395
3.UnitarizacijaBiHiukidanjeRepublikeSrpske.............................................................406
ZAKLJUCI................................................................................................................................408
LITERATURA.............................................................................................................................419
RadomirNekovi
OSNOVNIASPEKTINACIONALNIHIDENTITETAU
BOSNIIHERCEGOVINI
U ovom dijelu bavili smo se pitanjima srpskog, hrvatskog i

bonjakognacionalnogpokretauXIXvijeku,oblicimaetatistikenacijena
prostoruBiHiodnosuetnikogigraanskogsadrajauidentitetunacijau
BosniiHercegovini.
TeorijskoipolitikosporenjeonacionalnimidentitetimauBosnii
Hercegovine prati nacionalne podjele i odvija se u kontekstu odnosa
etnikog i graanskog sadraja u nacionalnim identitetima. Nastajanje
nacija u Bosni i Hercegovini posmatrali smo kroz dva osnovna oblika:
prirodni oblik nastanka nacija, kada one kroz istorijski drutveni proces
izrastaju iz naroda, kao politika zajednica, i neprirodni, kada se identitet
nacije namee dravnom prisilom. Nastanak nacije prirodnim drutvenim
procesom ne odreuje unaprijed njen oblik, koji zavisi od konkretnih
uslova tog procesa. Nacije kao politike zajednice, u etnikom ili
graanskom obliku, nisu same po sebi pozitivne ili negativne kategorije,
jer njihova uloga u drutvu i dravi zavisi od njihovog unutranjeg
demokratskog karaktera i legitimiteta koji sadre. Na primjer, ako
graanska nacija principom jedan ovjek jedan glas vri majorizaciju
manjinskih etnikih grupa, ona nije demokratska, iako ima formalni
demokratskograanski naziv. S druge strane, ako etnika nacija ima
konfliktne odnose sa drugim etnikim nacijama, i ne moe da izgradi
krovnuzajednikuvrijednost,takvanacijanijedemokratska,iakosepoziva
na legitimitet etnosa. Demokratski nacionalni identitet nastaje kao
demokratijaunutarnacije,azatimsetransformieudemokratskeodnose
sadrugimnacijama,iobrnuto,akonemademokratijeunutarnacije,tada
nema demokratije ni izmeu nacija. Graanski i etniki sadraji
predstavljaju prirodna svojstva nacionalnih identiteta u Bosni i
Hercegovini,ionineprotivrjeejedandrugom,ukolikonacijefunkcioniu
kaodemokratskekategorijeunutarsvognacionalnogbia.
Drugi oblik, neprirodni ili nametnuti, podrazumijeva da neki
subjekt,spozicijedravnevlasti,nameenacionalnevrijednostiiidentitet
prema modelu koji mu odgovara, ne prihvatajui izvorne (prirodne)
nacionalneidentitete.Nametnutanacijamoedatrajerelativnodugo,sve
dok traje mo dravne prisile, a im ta mo prestane, nestaju i sadraji
nametnute nacije. Trajanje nametnutog jugoslovenstva ezdeset godina i
njegova propast za samo jednu godinu, dokazuju privremeni karakter
nametnutihnacionalnihvrijednostiiidentiteta.
13
NedovrenadravaPolitikisistemBosneiHercegovine
1. Osnove i profil nastanka nacionalnih pokreta u Bosni i

HercegoviniuXIXvijeku 1
Nacionalni pokreti kod sve tri etnike zajednice u Bosni i

Hercegovini nastajali su na osnovi etniciteta u realnim drutveno
istorijskim okolnostima od sredine XIX do poetka XX vijeka. U Bosni
nije nastajao jedan nacionalni pokret, nego tri, gdje su nacionalni
identiteti katolika, muslimana i pravoslavaca bili razliiti, pa nije bilo
osnove za stvaranje zajednike nacionalne vrijednosti koja bi nadilazila
vjerskonacionalne razlike. Brojna i verifikovana nauna literatura, iz
razliitihizvoraiperioda,pruaobjektivnuicjelovituslikuoelementima
nacionalnihidentitetaizXIXvijeka,kojiimajukontinuitetiuticajidanas,
u XXI vijeku. Istorijske injenice su nam bitne u mjeri koliko one imaju
znaaj u dananjim realnim okolnostima, jer je specifinost Bosne i
Hercegovine i u tome to se u njenom politikom sistemu prepliu
prolost,sadanjostibudunostitoodreenielementiproimajusvetri
vremenskedimenzije.
1.1.Muslimanskinacionalnipokret
SredinomdevetnaestogvijekamuslimanskistanovniciBosneimali
susvojunacionalnudravuTursku,uirem,iBosnu,uuemsmislurijei.
Borba muslimanskih veleposjednika za autonomiju imala je za cilj
zadobijanjepravabegovadasamivredravnuvlast,jernisuprihvatalida
imcentralnaturskavlastpostavljavezirekaonajviepredstavnikedravne
vlasti u Bosni. Borba za autonomno vrenje dravne turske vlasti
predstavljala je jednu determinantu ovog pokreta. Druga determinanta
ticala se dravnog statusa Bosne nakon odluka Berlinskog kongresa 1878.
Godine,pokojimajeovaturskapokrajinadatapodupravuAustrougarske.
UokolnostimaborbezaautonomijuiborbezaopstanakBosneusastavu
Turske, muslimanski predstavnici su 27. jula 1878. godine u Sarajevu
formiraliNarodniodbor,kaoobliksvojenarodnevlade,kojijeorganizovao
oruaniotporaustrougarskojokupaciji.Narodniodborje,osimoruanog
otporaokupaciji,imaoidugoronijiciljuvezisorganizacijomivrenjem
dravnevlasti,nanaindauosamostaljenojiliautonomnojBosniformira
svojuoriginernuvlastiizgradipravniporedakuskladusakonzervativnim
interesimabosanskogbegovata. 2 RadikalnoipotpunoodvajanjeBosneod
Turske nije bio cilj begovata niti Narodnog odbora. Cilj je bio ouvanje
1
Osnovni podaci su koriteni iz djela autora: Mustafa Imamovi, Milorad Ekmei, Vaso
ubrilovi,Ferdoulinovi,AnteMalbaa,Ferdoii,OmerIbrahimagi.
2
Sveukazujedasubosanskohercegovakibegovinamjeravali:1.otcijepitiBiHodTurskei
formiratidravnoautonomnopodruje,2.preuzetivlastuBiHi3.ureditipravniporedaki
upravupremasvojimklasniminteresimaFerdoulinovi,nav.djelo,307.str.
14
RadomirNekovi
interesa turske drave na podruju Bosne koje bi, prema miljenju

begovata,najboljebranilipredstavnicidomaihBonjaka. 3 Ovdjedolazimo
do pitanja autonomije i odnosa centralne turske vlasti prema ovom
problemu. Turska je dala dravnu autonomiju Srbiji (turski Ustav 1836.
godine i Hatierif za Knjaza Miloa), iako je Srbija bila pobunjeniko
podruje,kojejenastojalodaseodvojiodTurske.Sdrugestrane,Turska
nije dala autonomiju Bosni, iako je ova pokrajina bila odana turskoj
carevini.OdlukamaBerlinskogkongresaiz1878.godine,Austrougarskaje
dobilapravodaokupiraBosnuiHercegovinuiuspostavisvojuupravu,to
jeradikalnoizmijeniloukupnusituacijuuovojturskojpokrajini.Srbisuse
drali uglavnom po strani, Hrvati su imali pozitivan stav prema
Autrougarskoj okupaciji, a Muslimani nisu prihvatali okupaciju.
Muslimani, kao povlaten dravotvorni narod, nisu prihvatali odluke
Berlinskog kongresa iz 1878. Godine, i pruili su oruani otpor
austrougarskoj okupaciji, to je imalo za posljedicu surove represalije
okupacione vlasti prema muslimanskim braniocima. 4 Muslimani su
okupacijomdoliuteakpolitikipoloaj,jersuprotivnosvojojvolji,iu
mjerikojunisueljeli,izjednaenisahrianima,sarajom,uzoptistrah
daesekmetovimadodijelitibegovskazemlja.Naglairadikalnaizmjena
drutvenopolitikih i dravnih odnosa proizvela je kod muslimana u
cjelini osjeanje da vie nikad u Bosni nee biti gospodari, i tako poinje
proces njihovog masovnog iseljavanja u Tursku. 5 Proces slamanja
dravotvornog elementa muslimana, koji je Monarhija zapoela
okupacijom, izrazio se kao negativni faktor po njene vitalne interese.
DolojedobrojnogiseljavanjamuslimanskogstanovnitvauTursku,ime
se mijenjala demografska struktura u Bosni, i postojala je realna
mogunostdapravoslavnihrianipostanuveina,tonijebilouskladusa
imperijalnim interesima Austrougarske. 6 Da bi neutralisala negativne
efekte iseljavanja muslimanskog stanovnitva, Monarhija je zapoela
proces njihovog pridobijanja za svoje dravne interese. Najvanije
socijalno,ekonomsko,paipolitikopitanjebilajeagrarnareforma,kojuje
3
Muhamed Hadijahi: Nastanak i razvoj nacionalnih pokreta u BiH, Svjetlost, Sarajevo,

1974.godine.
4
Prijeki sud, koji je u Doboju uspostavio komandant austrougarskih okupacionih trupa
general Filipovi, osudio je nekoliko istaknutih muslimana na smrt 1878. godine, a Prijeki
sud je uspostavljen i u Sarajevu. Prijeki sudovi su bili prvi organi vlasti u Bosni koje je
Austrougarska uspostavila. Takoe, poznati su i primjeri nasilnog pokrtavanja
muslimanskogstanovnitva,tojeugroavaloidentitetmuslimanskognaroda,ikaofaktor
uticalonanjihovoiseljavanjeuTursku.Izvor:MustafaImamovi,Dravnopravnirazvitak
BiH,str.1617.i7275.
5
Iseliloseoko150000,Izvor:MustafaImamovi,Pravniipolitiki
razvitakBiH,18781914,Svjetlost,Sarajevo,1976.godine.
6
Nakon izvrenog prvog popisa stanovnitva, 1879. godine, muslimana je bilo 448 hiljada
(38%),pravoslavnih496hiljada(43%),katolika209hiljada(18%)i1%ostalih.AnteMalbaa
HrvatskiiSrpskinacionalniproblemuBiHuvrijemeBenjaminaKalaja,prvidio18821892,
str.62.i17.
15
jo Turska Saferskom naredbom iz 1859. godine poela rjeavati, ali bez

znaajnijih rezultata zbog konzervativizma muslimanskog begovskog
sloja.Sobziromnatodajeuspostavljanjeugovornogodnosakmetaibega
i reforma veleposjednikog statusa bila protivna interesima begova,
Monarhija je odustala od primjene ovog reformskog zakona, upravo radi
pridobijanja begovata za svoje imperijalne interese. Nastala je
protivrjenost u kojoj je Austrougarska spreavala primjenu drutvenih
reformi, koje je Turska ranije namjeravala provesti. Postoje podaci koji
dokazuju koliko je agrarno pitanje bilo bitno u funkcionisanju drutva i
drave. 7 Imperijalni interesi Monarhije uslovili su da veleposjedniki
muslimanski sloj formalno postane dravotvoran, to je kod bosanskih
begova nailo na odobravanje i pozitivniji odnos prema novoj dravi. 8
Monarhijajepoelapostavljatipredstavnikemuslimanskihveleposjednika
na mjesta optinskih naelnika i davala je uputstva da se organi vlasti
predusretljivo ponaaju prema muslimanima. Zemaljsko vakufsko
povjerenitvo,uzpomodrave,ostvarilojedobrerezultateuvakufskom
pitanju, ali je predsjednika tog povjerenitva imenovao car. U regulisanju
vakufskogpitanjabilajeprimjetnakonstantaaustrougarskeuprave,koja
jevailausvimpitanjimaikodsvihetnikihgrupa.Takonstantajeznaila
dadravatrebaimatipotpunukontrolunadsvimpitanjimaiprocesimai
da daruje prava narodu (princip podarenih prava). Jedan dio muslimana,
uprkosrezultatuvakufskogpitanjaipomoidrave,nijemogaoprihvatiti
totalitarizam i tutorstvo Monarhije nad vjerskim pitanjima, jer iz vjere je
proizilazilasutinanjihovognacionalnogidentitetaisvakodnevnognaina
ivota.MuslimanisubilizahvalniMonarhiji,alisutrailiautonomijudabi
pitanja vjere, obrazovanja i tradicije samostalno regulisali, bez kontrole
dravnihorganaiinovnika.Zbogtogasubililoginidogaajiukojimasu
muslimani doli u sukob sa austrougarskom dravom, upravo po pitanju
autonomije, kao to su i ranije bili u sukobu sa turskom dravom.
Monarhija je uviala da je vjera sutina identiteta sve tri etnike grupe, i
od poetka okupacije i uprave nad Bosnom nastojala je da vjerske
institucijestavipodsvojukontrolu,tenatajnainusmjeriproceseunutar
etnikihzajednicauskladusasvojimdravniminteresima.Stimciljemje
1882. godine osnovano posebno Islamsko starjeinstvo za Bosnu i
Hercegovinu, ime je Monarhija nastojala da umanji uticaj Turske.
7
Nakonokupacijebiloje85000hrianskihdomainstava(60000pravoslavnih i25000
katolikih) i oni su bili u kmetskom odnosu prema 7 000 muslimanskih veleposjednika
(begova).Porednjihjebilojo77000slobodnihseljakakojinisubiliukmetskomodnosu,
uglavnomsubilimuslimanskevjere.Izvor:AnteMalbaa,nav.djelo,str.74.
8
SarajevskigradonaelnikMehmedbegKapetanoviLjubuakpisaeutomduhu...samo
onajnarodimajakitemeljistalnupodlogumaterijalnomimoralnomivotukojiimajakih
irodoljubivihveleposjednika,kojisusvakojzemljitimvrijednijiimdaljeupovijestnike
vijekovedopirutvrdouvajuistarinu...atojedanassamojedinimuhamedanskielementu
Bosni.
16
RadomirNekovi
Osnivanjem Islamskog starjeinstva, Austrougarska je izigrala odredbe

meunarodnogugovora(Carigradskakonvencijaiz1878.godine),kojisu
zakljuile Austrougarska i Turska, prema kojem su muslimani iz Bosne
imalipravadanesmetanokomunicirajusasvojimvjerskimstarjeinamau
Istanbulu. Nakon ustanovljenja Islamskog starjeinstva, Monarhija je
pristupila ureenju vakufskog pitanja, koje je zbog znaaja tradicije i
imovine,zamuslimanebiloveomavano.Povjerenitvokojejeupravljalo
vakufskom imovinom bilo je pod kontrolom drave, jer je predsjednika
imenovaocarizBea.Predstavnicimuslimanskogpokretasutrailidase
ovakva procedura nametanja povjerenika i dravnog uplitanja u vakufsko
pitanje ukine, i da muslimani autonomno biraju svoje vakufske organe.
Nezadovoljstvovakufskimpitanjemiutemeljenasklonostzaautonomnom
vlau, uticali su da muslimani ponu borbu za vakufsku i kulturnu
autonomiju.
Poetkom maja 1899. godine, u Mostaru je poela borba

muslimana za vakufsku i vjersku autonomiju, koja je zahvatila i druga
podrujaBosne,jersuintelektualniivjerskikrugovimuslimanasticalisve
vei uticaj i ulogu u odnosu na raniji neprikosnoveni poloaj begovata. 9
Predstavnici srpske borbe za autonomiju nastojali su da se, zajedno s
muslimanima, izbore za vjersku i prosvjetnu autonomiju. Koliko su te
namjerebileozbiljne,potvrujunastojanjazagovornikaautonomijedaza
svoje ideje pridobiju i naklonost Carigrada i da se iskoriste pogodne
meunarodne prilike. 10 U politikom smislu, srpski nacionalni pokret je
nastojao da muslimane pridobije za ideju ujedinjenja sa Srbijom, ali u
tome nije bilo znaajnijeg uspjeha zbog negativnog odnosa vladajueg
islamskogslojapremaSrbijikaosamostalnojkneevini.Austrougarskaje
nastojala da onemogui bilo kakvo zajedniko djelovanje Srba i
muslimana, i da srpski i muslimanski pokret to vie meusobno
suprotstavi na vjerskonacionalnoj osnovi, koristei nerijeeno agrarno
pitanje. 11 Monarhija je, s jedne strane, nastojala da pridobije vladajui
islamski sloj, begovat, za svoje dravne interese, ali je, s druge strane,
sistematski nastojala da muslimane, kao etniku zajednicu, dri pod
kontrolomkaopodanike,idaimpodarujepravapremasvojiminteresima.
Uprkos nastojanju drave da kontrolie glavne procese nacionalnog
9
Osnivanje kulturnih drutava Gajret, lista Behar 1903. godine, osnivanje islamske
tamparije,Muslimanskogkluba1906.godine,MuslimanskoakademskodrutvoZvijezda
uBeu,osnivanjemuslimanskihitaonica(prvajebilauSarajevu1870.godine),osnivanje
lista Bonjak itd. Pokret za vakufskoprosvjetnu autonomiju u Mostaru 1899. Izvor:
MuhamedHadijahi,nav.djelo,str.117120.
10
Godine1899. odravalaseuHagukonvencijavelikihsilaorazoruanju.injenica daje
Bosna,poCarigradskojkonvenciji(meunarodniugovorizmeuTurskeiAustrougarske),
jobilapodformalnimsuverenitetomsultana,budilajenadudaeBosnadobitipodrkuiz
Istanbula.IstaknutisrpskinarodnipredstavnikJeftanovijeizjaviodapristajedaguverner
Bosnebudenekivezirturskevjere.Izvor:MustafaImamovi,nav.djelo,str.9394.
11
MuhamedHadijahinav.djelo,str.160165.
17
pokreta,muslimanisuistrajaliuborbizaouvanjenacionalnogidentitetai
za autonomiju vakufskog pitanja. Muslimanski nacionalni pokret
obiljeavalojenekolikoelemenata.
Radikalna promjena dravnog statusa Bosne nakon Berlinskog

kongresa 1878. godine dovela je do gubljenja dominantnog poloaja
muslimanaudravnojvlastiiekonomskojsferi,tosuonidoivljavalikao
ugroavanje svojih nacionalnih interesa. Iako je Austrougarska u drugoj
fazi svoje vlasti nastojala da pridobije muslimane, i da ih uini
dravotvornim elementom, odustajui ak i od agrarnih reformi koje je
ranije zagovarala, muslimani nisu u potpunosti mogli prihvatiti novu
hrianskudravukaoadekvatnuzamjenuzabivuislamsku.
Opredijeljenost za autonomiju bila je trajna karakteristika

muslimana, koju su iskazivali i prema Turskoj i prema Autrougarskoj, i
nisu prihvatali stranu dravnu kontrolu nad svojim nacionalnim
poslovima, bez obzira o kakvoj se dravnoj vlasti radilo. Na ovoj osnovi,
onisudoliusukobsanovomdravomnaistinainkaotosuranijebiliu
sukobusaTurskom.Vjeraitradicijabilisusutinanacionalnogidentitetai
osnovanastankamuslimanskeetnikenacije,kaotemeljanaosnovukojeg
sevrednovalodrutvo,dravaiodreivaokarakterodnosapremadrugim
nacijama. Muslimani su, kroz vladajui begovski sloj, uestvovali u
dravnoj vlasti, makar i formalno, ali su istovremeno, kao nacija, vodili
borbu protiv te vlasti, radi postizanja autonomije u vjerskim i drugim
nacionalnim poslovima. Poetkom dvadestog vijeka, 1905. godine,
odlukom cara u Beu, muslimani su se izborili za priznavanje kulturne
autonomije.Protivrjenostiizmeuvjerskihidentitetanacionalnihpokreta
irazliitodnospremaprolojinovonastalojdravi,Monarhijajekoristila
radi produbljivanja meunacionalnih sukoba, da ne bi dolo do stvaranja
jednog bosanskohercegovakog dravotvornog pokreta. Monarhija je,
posebno, bila podozriva prema saradnji srpskog i muslimanskog
nacionalnog pokreta, iz, najmanje, tri razloga: a) saradnja Srba i
muslimana jaala je ulogu Srbije i njenih aspiracija prema Bosni, b) ova
saradnjajaalajepoloajturskedrave,kojajeimalaformalnusuverenost
svedo1908.godine;c)saradnjasrpskogimuslimanskogpokretajaalaje
njihov konstitutivni subjektivitet u funkcionisanju drave u Bosni i
Hercegovini. Muslimanski nacionalni pokret postao je osnova nastanka
politikih partija muslimanskog naroda, koje su predstavljale oblik
ostvarivanjanacionalnihinteresanaetnikojosnovi.
Muslimanskanarodnaorganizacija,MNO,osnovanauSlavonskom
Brodu 1906. godine, nastala je kao objedinjeni politiki izraz borbe
muslimana za vjersku i kulturnu autonomiju naspram Monarhije i kao
konzervativni izraz naspram reformi turske vlasti. U osnivakom
programu partija je isticala svoju nacionalnu orijentisanost na Tursku i
protivljenje reformama u oblasti agrarnog pitanja. Partija je izdavala list
Musavat (jednakost) kao zvanini organ stranke. U pogledu dravnog
18
RadomirNekovi
statusa Bosne i Hercegovine, MNO je smatrala da je Bosna integralni dio

turske carevine, a da njome privremeno upravlja Austrougarska, po
meunarodnompunomoju.UokviruMuslimanskenarodneorganizacije
izabran je i Egzekutivni odbor kao njen izvrni organ sa sjeditem u
Budimpeti.Godinudananakonosnivanja,odranisustranakiizborina
kojima je uestvovalo oko 130 000 punoljetnihmuslimana, a birali su 100
delegata.NanovojskuptiniEgzekutivniodbordobiojemandatdausvim
pitanjima zastupa muslimanski narod iz Bosne i Hercegovine.
Muslimanska narodna organizacija utemeljena je na programskoj osnovi,
koja je ukljuivala: odravanje dobrih odnosa sa Turskom, kao sinonimom
islamskog svijeta; oslanjanje na vjeru, kao sutinu nacionalnog identiteta;
oslanjanje na podrku irokih narodnih masa i zadravanje autonomnog
poloaja u svim oblicima dravne vlasti. U muslimanskom nacionalnom
pokretuegzistiralajeiMuslimanskanaprednastranka,ijisupredstavnici
zagovarali saradnju s Austrougarskom i s hrvatskim graanstvom, jer su
smatrali da je hrvatska politika manje opasna od srpske. Takoe, u svom
programu su zagovarali razvoj nauke, prosvjete, ekonomije i kulture
uopte.Naovojpolitikojosnoviokupljalisusemuslimanskipredstavnici
tzv. realistike i pragmatine politike. Ova stranka, u savremenom
znaenju, bila bi reformska politika organizacija, koja se zasniva na
elementima: saradnja sa evropskim dravama, izgradnja kapitalistikih
odnosa, razvijanje novih kulturnih identiteta, koji sadre, istovremeno,
tradiciju i nove evropske vrijednosti i usmjerenost prema Hrvatskoj kao
prihvatljivijoj opciji, u odnosu na Srbiju. U organizaciji i djelovanju
politikih partija uoavala su se dva pristupa: tradicionalnonarodni i
evropskoreformski.
OsnivanjeStrankedemokratskeakcije,26.maja1990.godine,potvrdiloje
kontinuitet muslimanskog nacionalnog pokreta na etnikoj osnovi. Ova
stranka nije u nazivu imala etniki predznak, zbog odluka tadanje
Skuptine BiH o zabrani politikog organizovanja na nacionalnoj osnovi.
Osnovni programski principi iz 1990. godine nezavisna, samostalna i
suverena Bosna i Hercegovina, nisu se sutinski razlikovali od principa iz
1906. godine. Nakon Stranke demokratske akcije, osnovana je
Muslimanskabonjakastranka,kojajebilafokusirananabonjatvokao
nacionalni identitet muslimana u Bosni i Hercegovini. U cjelini, etnika
osnovanacijekodmuslimanskognarodakrajemdvadesetog vijekabilaje
sutinski ista kao i poetkom ovog vijeka, to ukazuje na dva bitna
obiljeja: 1. dravotvornost muslimanske nacije ostvarivala se u
protivrjenim procesima skoro stotinu godina (18701970) i 2. etnika
osnova nacije bila je i ostala temelj nacionalnog identiteta, koji je odolio
drutvenoistorijskim promjenama. Muslimani (kasnije Bonjaci), od
poetka konstituisanja nacionalnih pokreta, imali su definisan politiki
stav da Bosna treba imati dravnu autonomiju ili biti samostalna drava,
kaoidasenjenteritorijalniintegriteticjelovitostnemoenikada,inipod
19
kojim uslovima, dovoditi u pitanje. Navedeni stav nije se mijenjao u

posljednjih stotinu godina, i danas ostaje kao osnova politikog
organizovanja i djelovanja Bonjaka u Bosni i Hercegovini. Za razliku od
pitanja dravnog statusa Bosne, muslimani (Bonjaci) su nedovoljno
panjeposveivalinjenomunutranjemustrojstvunaosnovidravnostitri
etnike nacije. Teza da u Bosni ive Bonjaci (pravoslavne, katolike i
muslimanske vjere), ve odavno je prevaziena u praksi, jer su jo u
devetnaestom vijeku pravoslavci postali Srbi, a katolici Hrvati. Bonjaci
imajujasnupolitikuosnovuuvezisintegritetomiopstankomdrave,ali
jouvijeknemajujasnuosnovuupogleduunutranjegureenjadravei
poloaja dravotvornih nacija. S jedne strane preovladava, i u nauci, i
politikoj praksi, koncept graanske nacije u Bosni, a s druge strane,
realnost sadri dravotvornost tri etnike nacije. Specifinost
muslimanskog nacionalnog pokreta (danas bonjakog) je pluralizam
nacionalnihsubjekata,jernijednapolitikapartijanemaveinskupodrku
bonjakenacije,negovienjihnastojidasteknelegitimitetnacionalnog
pokreta.
1.2.Srpskinacionalnipokret
Postojanje Kneevine Srbije i ustanci Srba u Bosni, u drugoj

polovinidevetnaestogvijeka,bilisuosnovanastankasrpskognacionalnog
pokreta.Ovajpokretnastajaojenasocijalnojivjerskojosnoviveuprvoj
polovini devetnaestog vijeka, pod snanim uticajem Prvog i Drugog
srpskog ustanka i izgradnjom dravnosti Srbije. Socijalna i nacionalna
osnova srpskog pokreta objedinjene su u jednu dravno ujedinjenje sa
Srbijom. 12 Politiki cilj Srba iz Bosne, da se ujedine sa Srbijom, nije bio
ogranien samo nacionalnim, nego i dravnim ujedinjenjem. Ujedinjenje
Srba sa Srbijom je, istovremeno, znailo i ujedinjenje Bosne sa Srbijom.
Srpski nacionalni pokret polazio je od osnove da je Bosna naa, jer su
pravoslavci inili relativnu veinu. Kao ilustracija ovakvog
samoopredjeljenja srpskog naroda moe da nam poslui Memorandum
Nikole Piteljia, trgovca iz Banje Luke, koji kae da je srpska misao u
BosniiHercegoviniidanaspredstavnikonihtenjikojeseslivajuunadui
vjeru u ujedinjenje sviju Srba u jednu slobodnu, samostalnu, teritorijalnu i
samoupravnu cjelinu. 13 Ovakvo opredjeljenje Srba bilo je direktno
suprotstavljenoimperijalnomaustrougarskominteresuoprodorunaIstok
i porobljavanju Srbije, i bilo je suprotno interesima muslimanskog i
12
Proglas ustanika iz 1876. godine o pripajanju Srbiji ...da se domovina naa Bosna
prisajedinjuje Kneevini Srbiji..., Vaso ubrilovi, Bosanski ustanak, Srpska kraljevska
akademija,Beograd,1930.godine,str.209.OvajProglasjepodnesenBerlinskomkongresu
1878.godine.
13
Vladimirorovi,PolitikimemoariNikolePiteljia,dnevnik,
Pravda,1936.godine.
20
RadomirNekovi
hrvatskog nacionalnog pokreta, koji su bili protiv pripajanja Bosne Srbiji.

Monarhija je inila napore da sprijei jaanje veza Srbije i Srba u Bosni i
Hercegovini. 14 SuprotstavljenostSrbaiaustrougarskedraveuBosnibilaje
izraenaiprijeBerlinskogkongresa, krozustankeidruge oblikejavnogi
tajnogdjelovanja. 15
Posebno su dogaaji oko crkvene i prosvjetne autonomije bili

predmet suprotstavljenosti i sukoba Srba i Monarhije. Monarhija je
Konvencijom s carigradskim patrijarhom 1880. godine uspostavila
kontrolunadpravoslavnomcrkvomuBosni.Njenakrajnjanamjerabilaje
da bosanskohercegovake pravoslavne crkve pripoji Karlovakoj
patrijariji, i tako uspostavi dravnu kontrolu nad srpskim nacionalnim
pokretom u Bosni. 16 Austrougarska vlast je poela na razne naine da
ometaradNiesrpskegimnazijeuSarajevu,aSrbimajeposebnosmetalo
to to je dravna vlast htjela da bira profesore i zabranjuje preanima
(profesorima iz Srbije) da dre nastavu. Nizom represivnih postupaka
(pretresanje uitelja, njihovo protjerivanje, zabrana tampe iz Srbije,
zabrana udbenika, oduzimanje svesaka sa slikama svetaca itd.) dravne
vlasti su nastojale da onemogue uticaj Srbije na Srbe u Bosni. Iako je
djelovanje dravnih vlasti bilo negativno prema srpskom nacionalnom
pokretu, pokret je djelovao izvan okvira te vlasti, uz istrajan napor da
postigne legitimne nacionalne ciljeve. etrnaest crkvenokolskih srpskih
optina je 5. decembra 1896. podnijelo caru u Beu Memorandum, radi
zatite svojih crkvenih i prosvjetnih prava. Osnovni zahtjev bio je da se
vrate ona prava koja su Srbi imali u doba turske vladavine (slobodna
upotreba srpskog imena, irilino pismo u crkvi, koli i izvan njih, sloboda
dranja crkvenokolskih skuptina bez odobrenja vlasti, slobodan izbor
svetenikaiuitelja,otvaranjeitaonica,kulturnihdrutava,ueenaroda
u izboru mitropolita itd.). Uredbom cara iz 1905. godine ostvareni su
navedeni ciljevi, ime je drava priznala crkvenoprosvjetnu autonomiju
etnikih zajednica u Bosni i Hercegovini. Zajednika borba Srba i
muslimana za kulturnu autonomiju pribliavala je ova dva nacionalna
pokreta i u drugim politikim pitanjima. Muslimanska narodna
organizacija i Srpska narodna organizacija su 11. oktobra 1908. godine u
BudimpetiizdalezajednikiproglassazahtjevomdasenarodimauBosni
14
TakojedolodotajneKonvencijeizmeuAustrougarskeikralja
Milana1881.godine,pokojojsezvaninaSrbijaobavezujedanee
pomagatiSrbeuBosni.AnteMalbaa,nav.djelostr.52.
15
DjelovanjeagenataizSrbije,jaanjetajnihorganizacija,ilegalna
propaganda meu pravoslavnim stanovnitvom i oslanjanje na Kneevinu Srbiju. Izvor:
AnteMalbaa,nav.djelostr.4244.
16
SarajevskiarhimandritSavoKosanoviseintenzivnoodupiraopomenutojnamjeri.Ante
Malbaa,nav.djelostr.4247.
21
omoguidaodluujuosvojojsudbini,idaimsedaautonomija,jer,akose
priznajepravovelikim,trebatoistopravodatiimalimnarodima. 17
Meusobna saradnja dvije autohtone etnike zajednice

aktuelizovala je pitanje dravnog statusa Bosne i Hercegovine, koje je
Monarhija razrijeila jednostranim aktom, aneksijom 1908. godine. U
odnosu prema nacionalnim pokretima Monarhija je polazila od dva
principa: podsticanje meuetnikih sukoba i pridobijanje nacionalnih
pokreta u svrhu svojih dravnih interesa. Odreeni krugovi u Monarhiji
smatralisuda,osimHrvataimuslimana,trebaiSrbepridobitizadravne
interese, ali to nije bilo prihvaeno, ni kod Srba ni kod dravnog vrha
Austrougarske. 18 NegativanodnosSrbapremaAustrougarskojkarakteriei
injenicadajesvedo1908.godinesrpskapropagandastalnonaglaavala
dajecarigradskiSultanjouvijeklegitimnisuverennadovimpokrajinama,i
dajeaustrougarskaokupacijasamoprivremena. 19 Srpskinacionalnipokret
suoavao se s protivrjenou austrougarske uprave, jer je ona, u
elementima nacionalnog identiteta, pruala manje nego Turska. Srpski
nacionalnipokretkarakteristianjeunekolikoaspekata.
Pokret je bio fokusiran na dravno pitanje Bosne i njeno

ujedinjenjesaSrbijom,ipridobijanjemuslimanskognarodanatojosnovi.
SrpskinarodbiojeopredijeljenzajaanjedravnostiBosneiHercegovine,
alisamoukontekstunjenogujedinjenjasaSrbijom,jerjeKneevinaSrbija
doivljavanakaomatinanacionalnadrava.Nedostatakovakvepolitike
osnovejeutometosrpskipokretsvojudravotvornostnijerazmatraou
okviru posebne drave Bosne, nego kao dravnost Bosne, ali u okviru
Srbije.PolitikaplatformaujedinjenjaBosnesaSrbijom(iliprisajedinjenja
Bosne Srbiji) suavala je politiki kapacitet srpskog nacionalnog pokreta,
jer su protiv navedenih tenji bili i hrvatski i muslimanski nacionalni
pokreti.
Agrarna reforma, kao jedno od glavnih ekonomskih, socijalnih i

statusnih pitanja za hriane, bila je problem odnosa srpskog pokreta
prema muslimanskom, jer je srpski pokret bio za ruenje starog sistema
vlasnikih odnosa, dok je muslimanski begovski sloj bio za zadravanje
starog sistema, kmetstva to je produbljivalo suprotstavljenost ova dva
nacionalna pokreta. Negativan odnos Srba prema Turskoj takoe je bio
faktor suprotstavljenosti srpskog i muslimanskog nacionalnog pokreta, a
17
Ferdoii,Kakojedolodookupacije,aondaankesijeBiH
(18781908).MaticaHrvatska1938.godine,str.8091.
18
NaelnikGlavnogtabaAustrougarskeKonradfonHotzendorfje1907.godinetraiood
caradasecjelokupnavlastuBosniiHercegovinistavipodvojnukontrolu.Totrebauiniti
zato,jerjezemljapunasrpskihveleizdajnika,skojimatrebabezobzirnopostupati,aokupitii
podupirati lojalne katolike i muslimane. Dalje treba strogo cenzurisati srpsku tampu, a
pomagatilojalnukatolikuimuslimansku,atakoidrutva,inovnike,trgovce,poduzetnike
itd.Izvor:Ferdoii,nav.djelo.
19
22
RadomirNekovi
negativan odnos srpskog pokreta prema dravnoj hegemoniji

Austrougarskeje,istovremeno,pribliavaosrpskiimuslimanskinacionalni
pokret u zajednikoj borbi za nacionalni identitet, kroz vakufsku i
crkvenoprosvjetnuautonomiju.
Srpski nacionalni pokret nastajao je
izvandrave,iTurske,iAustrougarske,injimasuprotstavljennaetnikoj
osnovi, gdje su vjera i prosvjeta inile sutinski nacionalni sadraj.
Pravoslavna crkva je predstavljala simbol vjerskog, kulturnog i
nacionalnogidentiteta,itakojeborbazacrkvenuiprosvjetnuautonomiju
bilanedjeljivproces. Pokret je bio suprotstavljen dravnoj vlasti
Austrougarske, jer su interesi srpskog pokreta i Monarhije bili iskljuivi.
MonarhijajeeljelasvojeimperijalnetenjeproiritinaBiH,Srbiju,aki
na Sandak i Kosmet, a Srbi su htjeli ujediniti BiH sa Srbijom. Srbi su u
Monarhiji vidjeli neprijateljsku dravu koja im prua manje prava u
odnosu na Tursku, a Monarhija je u Srbima vidjela prepreku za
ostvarivanjesvojihimperijalnihinteresa.
Na etnikoj osnovi, i u okviru srpskog nacionalnog pokreta, nastale su
srpskepolitikepartijeiorganizacije.
Srpska narodna organizacija je osnovana u Sarajevu 1907. godine,

na Mitrovdan, a neto ranije, 1902. godine, osnovana je Prosvjeta, kao
institucija kulturnog identiteta srpskog naroda u Bosni. Prije osnivanja
SrpskenarodneorganizacijedonesenjeaktSarajevskarezolucija,kojaje
naglaavalapotrebusaradnjeSrbaimuslimanaradiujedinjenjasaSrbijom.
Programom Srpske narodne organizacije naglaavalo se pravo naroda na
samoopredjeljenje,pitanjeunutranjegureenjadrave,stvaranjenarodnog
predstavnitva na nivou Bosne, opte pravo glasa, samouprava optina,
formiranje vlade, kao izraza skuptinske veine, nezavisnost sudova,
besplatna osnovna kola, itd. Bosna bi trebala biti samostalno carinsko
podruje,autonomnouokviruMonarhije,adravaureenanademokratijii
ravnopravnosti naroda. Srbi su, takoe, zadrali politiku osnovu bliskih
odnosaitenjizaujedinjenjesaSrbijom.Srpskanarodnaorganizacija,kao
oblik politikog organizovanja (politika partija koja djeluje kao narodni
pokret), razmatrala je i unutranje dravno ustrojstvo Bosne, kao
prioritetno pitanje, a status Bosne i njeno eventulano ujedinjenje sa
Srbijom nisu eksplicitno isticani, iako se to oigledno prieljkivalo.
PolitikojorganizacijiSrbabilojejasnoda,bezpridobijanjamuslimanskog
nacionalnog pokreta i saglasnosti Muslimanske narodne organizacije, nije
mogue ujedinjenje BiH sa Srbijom. Pitanje ujedinjenja Srba iz Bosne sa
Srbijom nije do kraja istraeno, jer jo nema cjelovitih naunih odgovora
nanekolikobitnihaspekata.DalijeSrbijateilapripajanjusamoSrbaiz
BosneSrbijiilicijeleBiH,samuslimanimaiHrvatima?DalijeSrbijahtjela
da se svojom vlau proiri na Bosnu, ili je bila za izgradnju autonomne
dravnosti Bosne? Da li je ostvarivanje srpskih nacionalnih interesa u
BosniiHercegovinimogueikrozdravnostBosneizvandravnogokvira
Srbije?Navedenapitanjauticalasunasrpskinacionalnipokretpoetkom
23
dvadesetogvijeka.PoloajsrpskeetnikezajedniceuBosniiHercegoviniu
dananjevrijemeoptereenjenavedenimpitanjima,kojatrajuvestotinu
godina. Da li je drava Bosna i Hercegovina trajno opredjeljenje srpske
etnikezajednice,ilijedravnostBosneprolaznaistorijskanunostdokse
nesteknuuslovizaujedinjenjeSrbaizBosnesaSrbijom?Navedenopitanje
proima srpsku nacionalnu politiku u Bosni i Hercegovini u posljednjih
stotinugodinaiaktuelnojeidanas.NacionalniciljujedinjenjasaSrbijomi
dalje je prisutan u srpskom javnom mnjenju, ali su se promijenile
okolnosti, i srpski narod nema realnu mogunost da izvede secesiju od
BosneiHercegovine.Ostvarivanjesrpskihnacionalnihinteresaudananje
vrijeme ostaje u okvirima Bosne i Hercegovine i evropskih intgeracionih
procesa.
1.3.Hrvatskinacionalnipokret
Hrvati su od okupacije Bosne imali velika oekivanja, pa je time

njihovo razoarenje, u krajnjoj instanci, bilo vee u odnosu na Srbe i
muslimane.
Uzdizanje
dravotvornog
poloaja
muslimanske
veleposjednike klase u doba Austrougarske izazvalo je razoarenje kod
hrvatskog naroda, jer su oni, kao katolici, oekivali od nove katolike
drave vlastito uzdizanje u dravi i drutvu. 20 Hrvatski politiki
predstavnici su oekivali da e se okupacijom stei uslovi da se Bosna,
Dalmacija, Slavonija i Hrvatska objedine u jedno autonomno dravno
podruje u okviru Austrugarske monarhije. Radi ostvarivanja navedenih
ciljeva dvije hrvatske stranke iz Zagreba, Hrvatska stranka prava i
Narodnanezavisnastranka,1894.godinedonijelesuobjedinjeniprogram
osnovnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa koji je, izmeu ostalog,
sadravao i dravno objedinjavanje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom.
Netoranije,1878.godine,HrvatskisaborposlaojecaruuBepisanioblik
sugestije (poznatiji kao Adresa), u kojem se istie da bi se ciljevi
mandata, koji je Monarhija dobila na Berlinskom kongresu, najbolje
ostvarilikadabiseBosnapripojilaHrvatskoj. 21 Hrvatskinacionalnipokret
je time ukazao na potrebu uspostavljanja tree konstituanteu Monarhiji,
oslonjene na Austriju, koja bi predstavljala protivteu Ugarskoj. Car je
odbacio inicijativu, istiui da je hrvatski Sabor prekoraio svoju
20
List Obzor u izdanju od 12. jula 1880. godine prenosi lanak iz jednog bekog lista o
tadanjimprilikamauBosni,istiuirazoarenjeHrvataunovuvlast.Gotovonerazumljivi
dravni interes sklonuo je nau upravu, da svu prijazan i milost prospe na Turke, da ih
zadobije za Okupaciju. Upravo se ini kao da je Austrija prekoraila Savu vie za ljubav
Turaka,negozaljubavraje,jerbokranskistanovnicizemljenevideoddobroinstvanita.
AnteMalbaa,nav.djelostr.62.i63.
21
Hrvatski sabor je poslao austrougarskom caru jednu proklamaciju, u kojoj mu ukazuju
da bi se trajni mir osigurao jedino ako bi se podruje Bosne i Hercegovine pripojilo
Hrvatskoj.AnteMalbaa,nav.djelo,str.2122.
24
RadomirNekovi
nadlenost, tako da Hrvatska nije dobila nikakvo pravo u odnosu na

Bosnu.Hrvatskainicijativanailajenaotroreagovanjeugarskihkrugova,
kojisuuvrijemeokupacijenastojalidaeliminiuhrvatskiuticajuBosni,i
da se nacionalni pokret bosanskih Hrvata u to veoj mjeri redukuje.
Sprijeeno je dalje djelovanje generala Filipovia (komandanta
okupacionih trupa u Bosni), jer je njegova uprava podravala Hrvate i
njihovetenjezaobjedinjavanjemBosnesHrvatskom.
Bosanskifranjevcisubiliprotivgermanizacijeipolitikesaradnjes
bekim dvorom, a Monarhiji je trebala vjerska institucija koja e joj biti
odana,kojuekontrolisati,iprekonjeostvarivatiuticajnahrvatskinarod.
Austrougarska je uviala znaaj vjerskih institucija u izgradnji i ouvanju
nacionalnih identiteta naroda u Bosni, pa je tako u franjevcima uviala
preprekusvojiminteresima.Franjevcisuvijekovimabilihrvatskikler,koji
je, osim vjerske, imao prosvjetnu i kulturnu ulogu i veliki uticaj u
katolikomnarodu.Hrvatskinacionalnipokretjeobuhvataosvehrvatske
zemlje,apokretbosanskihHrvatajebionjegovintegralnidioinailazioje
na vee tekoe nego srpski i muslimanski. Austrougarska je, umjesto
franjevaca, u Bosni nametnula svjetovnu crkvenu hijerarhiju sa Josifom
tadlerom na elu, potpisivanjem konkordata sa Vatikanom 1881. godine,
ime je i katoliku crkvu stavila pod svoju dravnu kontrolu. Osnovni
oblik nacionalnog djelovanja hrvatskog pokreta bila je kultura, gdje su
velikidoprinos,opet,dalifranjevci.UMostaruseosnivajulistoviBosiljak
hercegovaki, tamparija, kulturna drutva itd. Negativan odnos
austrougarske drave, naroito njene ugarske komponente, prema
hrvatskom pokretu i, naroito, franjevcima, doveo je do nezadovoljstva
hrvatskih masa koje su poele prihvatati program Ante Starevia i
Hrvatske stranke prava. Pravake ideje prihvatio je i znaajan dio
hrvatskog graanstva, kao i franjevci, a ideja dravnog i politikog
objedinjavanja Bosne i hrvatskih zemalja, sa Zagrebom kao centrom,
zahvatila je hrvatske mase u Bosni i Dalmaciji, a imala je uspjeha i kod
muslimanskeintelektualneomladine.Starevijebioprotivaustrougarske
okupacije Bosne i smatrao je da je hrvatskom narodu bolje pod Turskom
nego pod Austrougarskom (u tom smislu je Starevi odrao govor u
hrvatskom Saboru 14. oktobra 1878. godine). Navedeno protivljenje
okupaciji nije bazirano na ideji slobodne i nezavisne Bosne ili turske
Bosne, nego je ideja bila da se Bosna, zajedno s Hrvatskom, organizuje u
jedno politiko i dravno podruje sa Zagrebom kao centrom.
Hrvatskinacionalnipokretjeupoetkuimaokulturnu,arazvojem
Stranke prava, dobio je i politiku dimenziju. Bez obzira to Hrvati u to
vrijeme nisu imali organizovanu dravu i nisu mogli jae organizovati
pokret, oni su bili jedinstveni u nacionalnoj ideji politikog i dravnog
objedinjavanja hrvatskog naroda. Realnost drutvenoistorijskih prilika i
meunarodni odnosi oko Istonog pitanja uticali su i na specifinosti
hrvatskognacionalnogpokreta.
Hrvatska etnika nacija imala je
25
prevelika oekivanja od Berlinskog kongresa, u smislu da e nova

hrianska katolika drava dovesti Hrvate u povoljan poloaj i rijeiti
njihovo dravno i nacionalno pitanje. Austrougarska (naroito Ugarska)
bila je protiv rjeavanja hrvatskog nacionalnog pitanja na nain da se
Bosna, s drugim pokrajinama, Dalmacijom i Slavonijom, objedini u
hrvatski dravni entitet sa Zagrebom kao politikim centrom.
Kontrolisanje i spreavanje razvoja hrvatskog nacionalnog pokreta od
straneMonarhije,imalojezaposljedicujaanjepokretaHrvatskestranke
prava Ante Starevia, koji je bio fokusiran na tri osnovna cilja: dravno
objedinjavanje Bosne s Hrvatskom, asimilaciju Bonjaka kao integralnog
dijelahrvatskenacijeieliminacijasrpskogpolitikogfaktorauBosni.
Austrougarska je nastojala da sprijei politiko jaanje svih nacionalnih
pokretaudravi,patakoihrvatskog,idaihzadriuokvirimakulturnih
prava nacionalnih manjina. U svojoj osnovi, hrvatski i srpski nacionalni
pokretbilisusuprotstavljenizbogtogatosuSrbieljelidaBosnabudeu
dravnom jedinstvu sa Srbijom, a Hrvati da Bosna bude u dravnom
jedinstvu sa Hrvatskom. Hrvatski nacionalni pokret, kao i muslimanski i
srpski, nastajao je na osnovi etnikih vrijednosti nacije, a kasnije se
institucionalizovaokrozosnivanjehrvatskihpolitikihorganizacija.
Hrvatska narodna zajednica osnovana je 1908. godine, a politika

platformajeutvrenaranije(1906.godineuDocukodTravnika),kadaje
odbor od est lanova izradio programska naela: objedinjavanje sa
Hrvatskom, stav da sa muslimanima treba saraivati, jer su oni takoe
Hrvati, a da sa Srbima treba imati odnose reciprociteta, bezuslovna
solidarnost Hrvata, jedinstvenost misli i akcije itd. 22 Hrvatska narodna
zajednicanijeusvomprogramuimalastavoagraranompitanjuzbogviih
nacionalnih interesa u pridobijanju muslimana, iako je to bilo vano
socijalnoekonomskopitanjeizaveinuHrvata.
OsimHrvatskenarodnezajednice,izosnovesvjetovnecrkvenehijerarhije
Josifatadlera,formiranajeiklerikalnastrankaHrvatskakatolikaudruga
uSarajevu1910.godine.Ovastrankapodravalajeaneksiju1908.godinei
trijalistiku organizaciju Monarhije. Pozitivan odnos prema katolikoj
crkvi i vjeri ne treba posebno naglaavati u programu pomenute stranke.
Jedan od osnovnih razloga to su osnovane dvije hrvatske stranke je
neslaganje u vezi muslimanskog pitanja. Pravai, ije su ideje ostavile
snaan uticaj na program Hrvatske narodne zajednice, smatrali su
muslimaneintegralnimdijelomhrvatskenacije,dokjetadlersmatraoda
treba saraivati s muslimanima, ali da se prethodno jasno iskae da je
hrvatstvoikatolianstvojednoidahrvatstvanemabezkatolikogodgojai
identiteta. Pravaka osnova programa Hrvatske narodne zajednice
naroito se ogledala u ideologiji zajednikog djelovanja muslimana i
Hrvataprotivsrpskihnacionalnihinteresa.DolazakKuenaHerdevarijana
22
MustafaImamovi,nav.djelostr.166167.
26
RadomirNekovi
elo banske uprave u Hrvatskoj, 1882. godine, negativno je uticao na

povezivanje hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni s onim u Hrvatskoj.
Meutim, franjevci, kao okosnica hrvatskog nacionalnog pokreta, nisu
prestajali sa svojim djelovanjem, uprkos protivljenju dravnih vlasti. Oni
su razvijali hrvatsku svijest kod svog naroda... Radi toga bili su u
neprestanom sukobu... s bosanskom vladom koja je htjela potopoto da
prekinesvakuvezusaZagrebomiBeogradom. 23
Hrvatski nacionalni pokret je od poetka sadravao dvije opcije. Jedna je
bilausmjerenanasaradnjusamuslimanskimnacionalnimpokretomito
vre vezivanje Bosne za Hrvatsku u formi jedne drave ili dravne
zajednice. Druga je bila usmjerena na jaanje dravnosti Bosne i
Hercegovineirjeavanjehrvatskogpitanjakrozbosanskodravnopitanje.
Udananjevrijemeaktuelnajeitreaopcijauhrvatskompokretu,uformi
stvaranja hrvatskog entiteta na prostoru Bosne i Hercegovine (koncept
Herceg Bosne). Karakteristika hrvatskog nacionalnog pokreta je
promjenljivost politikih koncepcija, koje se iskazuju uglavnom kroz tri
varijante.JednavarijanatajepripajanjehrvatskihprostoradraviHrvatskoj
(varijanta Zapadne Hercegovine), ali ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju
ova varijanta nema realne izglede. Druga varijanta je jaanje dravnosti
Bosne i Hercegovine i redukovanje entitetske konstitutivnosti (uglavnom
stav Hrvata iz Srednje Bosne). Trea varijanta je stvaranje treeg
hrvatskog entiteta unutar Bosne, to predstavlja srednju politiku opciju
kojajedanasaktuelna.
1.4.Slinostiirazlikenacionalnihpokreta
Nacionalni pokreti su nastajali u kontekstu realnih drutveno

istorijskih procesa na fundamentu vjere, kao osnovnog vijednosnog
sadraja, oko kojeg se izgraivala etnika nacija. Nacionalne pokrete
predstavljali su razliiti subjekti, u zavisnosti od odreenog istorijskog
perioda, ali uglavnom su to bile politike partije, vjerske institucije,
nacionalne organizacije i intelektualni sloj. Osnovna slinost sva tri
nacionalna pokreta ogledala se etnikoj osnovi u njihovom nastanku i
konstituisanju.
Nacionalnipokretidjelovalisukaosubjektitransformacijeetnikih
zajednica u nacije, kao politike zajednice sa osnovnim ciljem da se
primarno postignu opti nacionalni ciljevi i smatralo se da je svako
stranako diferenciranje tetno i nedopustivo u uslovima kad je potrebno
nastupatislonodabisepostigliosnovninacionalnopolitikiciljevi.Tose
ne moe postii putem stranakih, nego samo uz pomo nacionalnih
23
drfraOtonKnezovi,BosanskohercegovakifranjevciiHrvatska,
ObzorovaSpomenknjiga,Zagreb,1935.godine,str.88.
27
organizacija. 24 Kroz nacionalne organizacije prvo treba ostvariti

dravnost, a tek nakon toga je opravdano viestranaako diferenciranje
unutarnacionalnogpokreta.Nasamompoetkupolitikogorganizovanja
uBosniiHercegovini(poetkomXXvijeka)utemeljenjekonceptdanacija
prethodidemokratiji,daseprvotrebajuostvaritinacionalniciljevi,atek
nakontogamoedoidodemokratskogpluralizmaunutarnacije.
S obzirom na to da su tri pokreta nastala na osnovi tri razliite
vjere (islam, katoliko hrianstvo i pravoslavno hrianstvo), njihov
identitet je bio razliit i njihova saradnja je zavisila od demokratskog
kapaciteta nacionalnih elita da prevaziu razlike i uspostave minimum
zajednike saglasnosti o meusobninm odnosima i odnosu prema
postojeojdravi.
Najvea razlika i suprotstavljenost nacionalnih pokreta bila je u
njihovom odnosu prema dravnosti Bosne. Srbi su dravnost Bosne
primarno posmatrali u okviru Srbije ili zajedno sa Srbijom. Hrvati su
dravnost Bosne poimali u okviru Hrvatske ili zajedno s Hrvatskom, a
Muslimanisu,primarno,bilizanezavisnu,samostalnu,suverenuBosnu,u
kojojbionibilidominirajuidravotvornisubjekt.Srbi,HrvatiiBonjacii
danas imaju sutinski isti problem kao i poetkom dvadestog vijeka, jer
imaju razliite i suprotstavljene stavove o dravi, i ne mogu da izgrade
zajednikupolitikuosnovudovoljnuzanjenoodranjeifunkcionisanje.
Odnose tri nacionalna pokreta u drugoj polovini XIX vijeka
obiljeili su njihovi meusobni sukobi i istovremeno zajedniko politiko
djelovanje.Etnikiidentitet,savjeromkaofundamentom,nijesamposebi
bio uzrok meunacionalnih razliitosti i sukoba, nego je odnos prema
dravi bio glavni kamen spoticanja meu nacionalnim pokretima. U
odnosima nacije u drave u Bosni i Hercegovini iskazivala su se dva
protivrjenaprocesa:svakaodnacija(Srbi,Hrvati,Bonjaci)jenastojalada
dravnost Bosne uredi prema svojim nacionalnim interesima, a dravne
vlasti(turske,austrougarskeijugoslovenske)sunastojaledaizgradenovu
zajednikunacijukojabipodravaladravu.Procesestvaranjajednenacije
u Bosni i Hercegovini od strane dravnih vlasti poimamo kao etatistike
oblikestvaranjanacija.
2.Etatistikioblicinacije
Dravne vlasti su na prostoru Bosne i Hercegovine i bive

jugoslovenske drave nametale nacije u nekoliko osnovnih oblika: a)
etatistika nacija kao potreba prevazilaenja meuetnikih sukoba, b)
etatistika nacija kao interes drave, c) etatistika nacija kao interes
vladajueeliteid)etatistikanacijakaobalansetnikogigraanskog.
24
MustafaImamovi,nav.djelostr.133.
28
RadomirNekovi
2.1.Etatistikanacijakaooblikprevazilaenjaetnikihsukoba
VezirOsmanTopalpaa(18611869),kaoturskipoglavaruBosni,
je uviao da su meuvjerski sukobi izmeu etnikih grupa takvog
intenzitetaiobimadaugroavajufunkcionisanjeiopstanakturskedrave
u Bosni i Hercegovini i zagovarao je teoriju o bonjatvu, kao optoj
vrijednosti,kojabiprevazilasukobeistabilizovaladravu.Idejabosanske
nacije kao zajednike vrijednosti svih stanovnika, bez obzira na vjeru i
etniku pripadnost, nije se mogla realizovati zbog ve uspostavljena tri
posebnaetnikonacionalnaidentiteta.NamjeraOsmanTopalpaebilaje
daseizgradinoviidentitetuBosni,kojibipodravaoturskudravuinjene
reformeikojibi,istovremeno,sadravaozajednikevrijednostizasvetri
konfesionalne grupe. Nastao je problem kako bonjatvo, kao vjekovni
identitet muslimanske etnike zajednice, uiniti prihvatljivim za druge
dvijeetnikezajednice(pravoslavceikatolike)?Bonjatvo,kaonoviopti
nacionalniidentitet,nunobiseizgraivaonaviemoptijemnivouivjera
ne bi mogla biti njegov sutinski sadraj. Umjesto islama kao sutine,
bonjatvo bi postalo zajedniki identitet koji bi obuhvatao sve tri vjere
(islam,katolianstvoipravoslavlje).Predmuslimanesepostavioproblem
kakodaprihvatebonjatvobezislamakaosutinskevrijednostiikakoda
priznaju ravnopravnost katolika i pravoslavaca, jer ako su svi Bonjaci,
tadasuisviravnopravnipredzakonom?Uspostavljanjembonjatvabiobi
ukinut povlateni poloaj muslimana, etnike zajednice bi se izjednaile
pred zakonom, a katolici i pravoslavci bi prihvatili postojeu dravu. S
druge strane, postavio se problem pred katolike i pravoslavce kako da
prihvate novi nacionalni identitet, i to onaj protiv koga su se vijekovima
borili? Ideje Topalpae nisu mogle da se realizuju, jer nijedna etnika
zajednica u Bosni nije se mogla odrei svog izvornog vjerskog identiteta
kao osnove nacije. Neuspjeh painog projekta bio je determinisan
objektivnim razlozima, jer je za prihvatanje novog identiteta trebalo
vremena, a s druge strane, dravno pitanje Bosne nije bilo rijeeno i sve
vie je dobijalo meunarodni znaaj u kontekstu istonog pitanja.
Potvrdila se zakonitost da je oblik graanske nacije, kojim se
natkrovljujuiprevazilazemeuetnikerazlike,mogueizgraditijedinou
pravnoureenojdravikojajeprihvaenaodnarodaikojaimakapacitet
da omogui ostvarivanje politikog pluralizma i ljudskih prava. Ideja
Topalpaeobosanskojnacijibilajeprotivrjena,jerjezastvaranjenove
bosanskenacijebilapotrebnanovabosanskadrava,aovajturskivezirje
imaodunostdanaprostoruBosnejaaTursku,anedaBosancimastvara
posebnudravu.
Pokuaj stvaranja bonjatva kao novog zajednikog identiteta njenih
stanovnikabiojeiznuenpotez,jerstanovnicimaBosnenijemogaodase
nametene identitet turske nacije, pa je opcija bonjatva ostala jedina
alternativa. Bonjaci (muslimani) nisu nikada prihvatali identitet turske
29
nacije niti su pristajali da se odreknu bosanskog identiteta, iako su bili

privreni turskoj dravi. Podravanje drave Turske nije znailo i
prihvatanjeidentitetaturskenacije.
2.2.Etatistikanacijakaointeresdrave
Ovaj oblik etatistike nacije karaktetristian je za austrougarsku

upravuuBosniiHercegovini,naroitouperioduod1882.do1900.godine.
DolaskomKalajanaeloMinistarstvafinansijauZajednikojvladiuBeu
ponovojeaktiviranaidejabosanskenacije,uslinojformikaoiprethodna,
Topalpaina, ali s drugim dravnim ciljevima. Benjamin Kalaj je ranije
slubovao u Srbiji, poznavao je prilike na Balkanu, pa ga je Monarhija
odredila za poglavara u Bosni nakon okupacije 1878. godine. Kalaj je od
poetkasvogmandatasuzbijaohrvatskiisrpskinacionalnipokretuBosni
i Hercegovini, jer je konstituisanje srpske i hrvatske nacije bilo suprotno
imperijalniminteresimaMonarhije. S druge strane, podravao je
muslimanski vladajui sloj, ne zbog muslimana, ve zbog interesa
Monarhije u vezi s istonim pitanjem, jer se oekivala pomo
muslimanskog politikog faktora u realizaciji austrougarske imperijalne
politike. Kalaj je elio da u Bosni stvori etatistiku naciju, koja e
podravatidravneintereseMonarhijeistabilizovatinjenuvlast,dabiseu
to povoljnijim uslovima izvrila aneksija Bosne. Austrougarska je
namjeravala stvoriti naciju i sa nivoa svojih dravnih interesa odrediti
nacionalnu vrijednost i identitet. Ovaj proces Kalaj je intenzivirao u
periodu odvijanja procesa konstituisanja nacionalnih pokreta u Bosni i
Hercegovini.Sobziromnatodastvaranjebosanskenacijenijebilorealnoi
prihvatljivokaoizvornidemokratskinacionalniidentitet,Kalajjepokuao
ideju realizovati kroz etatistiko nametanje nacionalnih vrijednosti od
strane drave. Konstituisanje bosanske nacije negiralo je posebnost
hrvatskojisrpskoj,amuslimanisubosanskunacijuopetrazumijevalikao
oblikvlastitedravotvornosti.
Iako je ideja bosanske nacije, na prvi pogled, otvarala povoljniji

poloaj za muslimane u dravnoj vlasti, oni veinom nisu eljeli da
prihvate nametnutu vrijednost izvan njihovog nacionalnog, etnikog i
vjerskog identiteta, ali je jedan dio muslimana prihvatao ideju bosanske
nacije. 25 Kalajjeraunaosmuslimanimakaofundamentomnovenacije,jer
bosanska nacija je trebalo da bude, izmeu ostalog i vana protutea
srpskom stanovnitvu, ijih se je protudravnih ideja i ijeg se rada Kalaj
25
MehmedbegKapetanovipokrenuoje1891.godinelistBonjakukojemjepropagirao
konceptetatistikebosanskenacijenaosnoviidejedasupravoslavci,katoliciimuslimani
narodistogslovenskogporijeklasaistimjezikomidaihjetokomistorijerazdvojilavjera,
klimaimjesniobiaji,dajeuBosnibilopismobosanicaibosanskijezikitd.Izvor:Mustafa
Imamovi,nav.djelostr.7377.
30
RadomirNekovi
uvijek bojao i to je suzbijao. 26 Razvoj nacionalnih pokreta krajem

devetnaestogvijekaipolitikeprilikeuSrbijiiHrvatskoj,jaalisuposebne
nacionalneidentitete,takodaidejabosanskenacijekodSrbaiHrvatanije
imalaznaajnijeguspjeha.Sdrugestrane,muslimaninisumogliprihvatiti
nacionalnuvrijednostkojabibilaodvojenaodnjihovogvjerskogsadraja.
Monarhiji je trebao, iz politikih i imperijalnih dravnih razloga, jedan
oblik nametnute, normirane graanske nacije, koja nadilazi posebne
etnike i konfesionalne razlike i koja e podravati novu dravu.
Monarhija je kao sloena drava bila optereena nacionalnim pitanjem
zbog velikog broja pripadnika slovenskog stanovnitva koje se, sticajem
drutvenoistorijskih prilika, na razliite naine konstituisalo kroz
nacionalne pokrete. U navedenom kontekstu traeni su naini, na nivou
teorijeipolitikeprakse,kakodaseformalnozadovoljeinteresirazliitih
etnikih grupa, a da se istovremeno obezbijedi dominacija austrijske i
ugarske nacije. U namjeri da se ovo sloeno pitanje razrijei u skladu s
interesimaKrune,nastalesuiteorijeokulturnimnacijama. 27 Premaovim
teorijamaetnikielementinacijenebiimalipolitikukonstitutivnost,ve
bi ostali na nivou izraavanja kulturnog identiteta, ime bi etnike
zajednice bile svedene na etnike grupe. Politika konstitutivnost
(dravotvornost) dolazila bi odozgo, od strane dravne vlasti, koja je
U sutini, sve
utemeljenanainteresimaaustrijskeimaarskenacije.
ononacionalno,razliito,todolaziizvornoodozdo,iznaroda,moglobi
da se izraava u granicama kulturnih nacionalnih identiteta. Stvaranje
bosanskenacijeje,usutini,biopokuajuvrivanjaaustrougarskevlasti
u Bosni i onemoguavanje politikog iskazivanja legitimnih narodnih
interesa. Bosanska nacija je primjer nametanja posebnog dravnog
interesa, kao opte drutvene vrijednosti, i prikrivanja imperijalnih
namjera kroz ideologiju humanih, naprednih, univerzalnih ciljeva.
Monarhiji je trebala saradnja meu stanovnitvom razliite vjere, u fazi
ideje o bosanskoj naciji, a kasnije, pred Prvi svjetski rat, Monarhiji je
trebaosukobizmeuSrba,sjedne,iHrvataimuslimana,sdrugestrane,
jer je to odgovaralo njenim agresorskim namjerama prema Srbiji.
SuprotstavljeniinteresiSrbijeiMonarhijenegativnosuuticaliina
meunacionalne odnose, a Monarhija je djelovala kao faktor njihovog
produbljivanja. 28 Austrougarska je, kao evropska drava, uspostavila
formalnu pravnu jednakost vjerskih zajednica, ali je nastojala da sve
zajednice stavi pod dravnu kontrolu. Dravna vlast je bila protiv
konstituisanjanacionalnihpokretauBosniinastojalajenarazliitenaine
26
Pogledati: Branko Caratan, Nacionalni fenomeni i akomodacija interesa: pretpostavke
postkomunistiketranzicijeIdio,znanstvenilanak1998.godina(idejeOtaBaueraonaciji
kaokulturnojzajednici).
28
Nikola Babi, Od ideje o autonomiji do socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, str.
161163.
27
31
da ih sprijei, kontrolie, ili da ih meusobno suprotstavi.

Samoopredjeljenje naroda, priznato u Evropi kao legitimna demokratska
volja,nijesepriznavalonarodimauBosni,jerjeMonarhijanarodeuBosni
tretirala kao podanike kojima treba davati prava, u zavisnosti od toga
koliko su lojalni dravnoj vlasti. Uprava nad Bosnom organizovana je po
kolonijalnom obrascu, tako to se zakonodavni i upravni organi nalaze
izvanteritorijedrave,adelegiranaizvrnainovnikavlastjeodvojenaod
znaajnijeg uticaja domaih politikih faktora. Ljudska prava, naroito
vjerska, krena su jer Monarhija nije priznavala nezavisnost vjerskih
institucijaieljelaihjekontrolisatiuveojmjerinegoTurska.Posebnosu
krena ljudska prava Srba i Hrvata u sistematskom spreavanju njihove
komunikacije sa hrvatskim i srpskim politikim subjektima izvan Bosne.
Monarhijajenametalabosanskunacijukaooptuvrijednostdokjetobilo
uskladusanjeniminteresimaiodustalajeodovogetatistikogprojektasa
promjenom imperijalnih dravnih interesa. Posebno negativna posljedica
izraena je u namjernom i organizovanom produbljivanju meuetnikih
sukoba, jer je Monarhija, zbog predstojeeg svjetskog rata, gradila iroku
antisrpsku osnovu. Austrougarsko bosanstvo nije sadravalo nadogradnju
evropskih vrijednosti na postojeim etnikim identitetima, ve je teilo
negaciji srpske i hrvatske nacionalne vrijednosti i djelimino bonjake.
Kadasenegirapolitikaosnovaisuvereniidentitetetnikojnaciji,tadase
ona transformie u politiki subjekt koji tu negaciju poima kao borbu za
vlastiti opstanak i spremna je na radikalni i dugotrajni sukob protiv
drave,bezobziranasnagudravnevlasti.
2.3.Etatistikanacijakaointeresvladajueelite
Slovenakohrvatskosrpsko jugoslovenstvo bilo je tipini oblik

dravneprisilenadnacionalnimidentitetimanarodainijeimalolegitimnu
demokratskuosnovu.NarodikojususvojomvoljomformiraliDravuSHS,
vijekovima su ivjeli u odvojenim politikim sistemima, koji se mogu
pojmiti i kao razliite civilizacije. Nova jugoslovenska nacija i nova
zajednikadravaformiranesunanelegitimnojosnoviizvanvoljenarodai
bez njegove demokratske saglasnosti. U prvoj zajednikoj dravi Srba,
Hrvata i Slovenaca navedene tri nacije postale su dravotvorne i u osnovi
bila je to politika federacija. Jugoslovenstvo je nametnuto deset godina
nakonformiranjazajednikedraveuvoenjemdiktaturekraljaAleksandra
i dravnom prisilom. Srbi, Hrvati i Slovenci i ostali graani zajednike
drave bez svoje volje zvanino su postali Jugosloveni. Nametnuto i
nelegitimno jugoslovenstvo imalo je negativnu ulogu u meunacionalnim
odnosima i nije nikada prihvaeno kao izvorni nacionalni identitet.
Nametanjenovejugoslovenskeetatistikenacijenijeprihvaeno,aposebno
se tome protivila hrvatska nacija. Izgradnja jugoslovenstva je za hrvatsku
naciju znaila negiranje hrvatske etninosti i onemoguavanje hrvatske
32
RadomirNekovi
nacije da izgradi vlastitu dravnost. Slovenaka nacija imala je, takoe,

negativan odnos prema jugoslovenskoj naciji, ali u prikrivenijem obliku.
Dugorono,najpogubnijeposljedicenametanjajugoslovenskenacijebilesu
po Srbiju, koja je svoj dravni subjektivitet utopila u zajedniku
jugolovensku dravu. Nametanjem kraljevog jugoslovenstva etnikim
nacijama je oduzet konstitutivni subjektivitet. Srbi, Hrvati i Slovenci imali
razliitodnos premanovojnametnutojdravi inaciji.Hrvati su bili protiv
novedraveinovenacijeismatralisudajenelegitimnainedemokratskai
da je uspotstavljena protiv volje hrvatskog naroda. Slovenci su takoe bili
protiv nove drave i nacije, ali u prikrivenijoj formi, jer su izgraivali
mnjenje o samostalnoj Sloveniji, a istovremeno su koristili kapacitete i
pogodnosti postojee nametnute drave. Crnogorcima i Makedoncima je
kroznametanjejugoslovenstvatakoebiougroennacionalniidentitet.Srbi
su uglavnom prihvatili nametnuto jugoslovenstvo i postali uvari
jugoslovenskedraveinacije,imesupostaliigrobarivlastitedravnosti.
Borba za Jugoslaviju i jugoslovenstvo dovela je srpsku naciju u teku
poziciju na Balkanu i ova nacija je do sada platila ogromnu cijenu za
identitet i dravu koji nemaju nikakve veze sa srpstvom. Za Hrvate i
Slovence jugoslovenstvo je bilo nuan i prolazni period na putu stvaranja
vlastitihnacionalnihdrava,azaSrbejugoslovenstvojepostalatrajnaopta
vrijednost.Naosnovijugoslovenstva,SrbisubilisuprotstavljeniHrvatimai
Slovencima (kasnijeMakedoncima, muslimanima, Crnogorcima). Paradoks
je da su Srbi dugo bili u sukobu s drugim etnikim nacijama, ne zbog
srpskog pitanja, nego zbog jugoslovenstva koje su Srbi branili kao vlastiti
identitetiinteres,iakojeonobilopogubnoposrpskenacionalneinterese.
Realni kapaciteti srpske nacije stavljeni su u funkciju odbrane nerealnog
jugoslovenskog identiteta, koji nikada nije imao izvor u originernim
interesima nijedne, pa ni srpske nacije. Posljedice nametnutog i
nelegitimnog jugoslovenstva iskazale su se u svojoj traginoj formi u
procesudisolucijeJugoslavijeimeunacionalnihratovakrajemXXvijeka.U
naucinijeobjanjenokakojesrpskanacija,kaonajbrojnijanaBalkanu,koja
je imala svoju meunarodnu priznatu dravu Srbiju, mogla da prihvati
nametnutujugoslovenskuvrijednostidasezanjuboriiporedtogatojeta
jugoslovenska vrijednost bila pogubna za srpske nacionalne interese. Kada
suisaveznici(draveAntanteuPrvomsvjetskomratu:Francuska,Britanija,
Rusija) nudili Srbiji teritorijalno proirenje i jaanje njene dravnosti i
srpskih nacionalnih interesa (Londonski pakt 1915. godine). Kralj Srbije i
Vlada su odbili ponuene ustupke i jugoslovenski interes stavili ispred
srpskognacionalnoginteresa.
2.4.Etatistikanacijakaobalansetnikogigraanskogidentiteta
Ovajobliknacijekarakteristianjezaperiodjugoslovenskedrave
od1945.do1990.godine,jerjeobuhvataoietnikeigraanskenacionalne
33
sadraje. Komunistika partija Jugoslavije 29 , kao novi subjekt dravne

vlasti,priznalajelegitimnostetnikihnacijainjihovodravotvornopravo.
IdeologijaKomunistikepartijepoivalajenastanovitudajesrpskanacija
hegemonistika, da ona onemoguava prava drugih etnikih nacija
(Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca) i da treba
organizovati dravu u kojoj e porobljene etnike nacije moi da izraze
svoju dravotvornost kroz federalne jedinice i da se tako oslobode
velikosrpske hegemonije. S druge strane, Komunistika partija je imala
vitalni interes da cijelom drutvu (svim etnikim nacijama) nametne
jugoslovenstvo s novim, socijalistikim sadrajem. Odlukama Drugog
zasjedanja AVNOJa, 29. novembra 1943. godine u Jajcu, jugoslovenska
dravapreureenajeufederacijuietnikimnacijamajepriznatopravoda
sepodravekrozrepublikekaokonstitutivnedijelovedrave(pitanjeSrbije
kaofederalnejediniceodgoenojezakasnijevrijemeionanijetretiranana
isti nain kao Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina). Specifinost
Bosne i Hercegovine bila je u injenici to su tri nacije (Srbi, Hrvati i
Bonjaci)definisanikaoravnopravnidravotvornisubjekti.Unavedenom
aspektu, oigledna je razlika izmeu jugoslovenstva kralja Aleksandra i
jugoslovenstvaKomunistikepartije.Novisocijalistikigraanskisadraji
izgraivanisupostepenoiimalisurealnuekonomskuosnovu(drutveno
vlasnitvo, samoupravni politiki sistem, ekonomska i socijalna prava),
dokjejugoslovenstvokraljaAleksandrabilonasilnonametnutakategorija
bez demokratskog sadraja. Bez obzira na demokratski deficit i
redukovanulegitimnost,KomunistikapartijaSavezkomunistajeuspjela
da u periodu od 1945. do 1990. godine izgradi jugoslovenski socijalistiki
identitet kao zajedniku graansku vrijednost na osnovi samoupravnog
socijalizma. Politiki sistem, zasnovan na vrijednostima socijalistikog
samoupravljanja, omoguavao je graanima sveobuhvatno ostvarivanje
ljudskihpravaiinteresa(besplatnozdravstvo,kolstvo,besplatnistanovi,
politika prava, prava upravljanja kapitalom itd.). Iako je komunistika
vlastpostiglavelikeuspjeheusferamaekonomijeipolitikogsistema,nije
uspjela da razrijei meunacionalne suprotstavljenosti. Rjeenje
nacionalnog pitanja bilo je asimetrino u Hrvatskoj i Sloveniji bila je
puna afirmacija etnikih nacija i unitaristika organizacija republike
29
Osnovana21.aprila1919.godineuBeogradukaoSocijalistikaradnikapartijaJugoslavije
(komunista).NakonKongresauVukovaru,juna1920.donovembra1952.godine,djelovala
jekaoKomunistikapartijaJugoslavije.NakonestogpartijskogKongresa,1952.godine,pa
doraspada1991.godine,partijajedjelovalakaoSavezkomunistaJugoslavije.Komunistika
partija od osnivanja nije djelovala kao jedinstvena politika organizacija, nego je bila
organizovana kao zbir republikih nacionalnih organizacija. Svaka nacija imala je svoj
Savez komunista, a svi oni zajedno su inili Savez komunista Jugoslavije. Komunistika
partija Hrvatske osnovana je oktobra 1937. godine, Komunistika partija Slovenije aprila
1937. godine, Komunistika partija Makedonije marta 1943. godine, Komunistika partija
Srbije maja 1945. godine, Komunistika partija Crne Gore oktobra 1948. godine i
KomunistikapratijaBosneiHercegovinedecembra1948.godine.
34
RadomirNekovi
vlasti,auSrbijipriguivanjeetnikeafirmacijesrpskenacijeikonfederalna
organizacija republike vlasti. Asimetrine protivrjenosti u rjeavanju
nacionalnog pitanja dugo su bile prikrivene optim vrijednostima
(nesvrstanost, samoupravljanje, drutveno vlasnitvo, socijalni standard,
Jugoslovenska narodna armija itd.). Nestankom optih jugoslovenskih
vrijednostiiuvoenjemviepartijskogsistemaSavezkomunistajeizgubio
vlast,aposljediceasimetrinogfederalizmadolesudosvogpunogizrazai
dravaseraspala.IdeologijaKomunistikepartijepolazilajeodosnoveda
etniko i graansko moe da koegzistira u situaciji kada je jedan
reprezentantigraanskihietnikihvrijednosti,atojebilomoguesamo
ujednopartijskomsistemuvlasti.ProgramSavezakomunistasadravaoje
balans etnikog i graanskog, u kontekstu socijalistikog samoupravnog
socijalizma, meutim, Savez komunista nije bio dosljedan u svojoj
praktinojpolitici,jerjeuSlovenijiiHrvatskojdoputaodajaaetniko
republiki element na raun opteg socijalistikograanskog, u Bosni je
preferirano socijalistiko graanstvo, dok je izraavanje etnikog u Srbiji
istovremenobilopodsticanoiredukovano.Etninostidravnostalbanske
manjinejepodsticana,dokjeetninostidravnostSrbabilaredukovana.
Savezkomunistanijerijeionacionalnopitanje,akgajeipogorao,tako
da je disolucija drave nastala kao logina posljedica nerijeenog
nacionalnog pitanja. Protivrjenost etnikog i graanskog, u realitetu
jugoslovenske drave i drutva, dovela je do situacije u kojoj se vladajui
Savezkomunistaisamraspao poetnikonacionalnojosnovi.Nestankom
graanskih socijalistikih sadraja Bosna i Hercegovina se nala u tekoj
poziciji,jerjeuidentitetunjenihnacijapreovladaoetnikielement,paje
dolo do meunacionalnog sukoba na ovoj osnovi. S obzirom na to da,
zbogobjektivnihistorijskihokolnosti,trietnikezajednicenisuuspjeleda
stvore novi zajedniki graanski identitet, elite dravne vlasti su
pokuavaledastvorerazliiteoblikeetatistikenametnutenacije.Jedan
odrazlogazatouBosnijouvijeknijedolodozajednikenatkrovljujue
vrijednostitrietnikenacijejeiinjenicadaseuzadnjihstotinugodinau
ovojzemljinametalanacionalnavrijednostodozgo.BosnaiHercegovina
i njena tragina istorija su primjer negativnih posljedica neprirodnih
etatistikihnacijaodbonjatvadovarijantijugolosvenstva,jernametnute
etatistike nacije nemaju demokratsko svojstvo niti u jednom aspektu
unutarnacionalnihimeunacionalnihodnosa.DrutvoidravauBosnii
Hercegovini mogu da se demokratski stabilizuju i izgrade razvojem
prirodnih oblika nacija, zasnovanim na demokratskom balansu etnikih i
graanskih vrijednosti. Izvorni legitimitet svake nacije u BiH je
demokratski,jerprirodninacionalni identitetjeonajsadrajsakojimse
poistovjeuje veina unutar nacije. Demokratija unutar nacije ima za
posljedicu demokratske odnose izmeu nacija i, u krajnjem ishodu,
demokratske odnose izmeu nacija i drave. Da bi se ostvario proces
demokratskogbalansaetnikogigraanskoguidentitetunacijauBosnii
35
Hercegovini, neophodno je otkloniti nekoliko prepreka koj

onemoguavajudemokratizacijudrutva,nacijaidrave.
3.Odnosetnikogigraanskogsadrajauidentitetunacija
Politikoiskazivanjenacijenastajekrozsloendrutvenoistorijski
proces, kroz koji se prepliu uticaji njenog originernog identiteta i
objektivnih drutvenoistorijskih okolnosti. Etnika nacija je opstala kroz
istorijukaotrajnavrijednostnaosnovietniciteta,gdjejevjerapredstavljala
sutinski sadraj. S druge strane, realitet drutvenog razvoja stvarao je
graanske sadraje i vrijednosti kao optu i univerzalnu kategoriju
nezavisno od posebnih nacionalnih etniciteta. Proimanje etnikih i
graanskih sadraja je prirodni proces drutvenoistorijskog razvoja koji
moe da se iskazuje na saglasan ili protivrjean nain. Koegzistencija i
proimanje etnikog i graanskog je mogua u sluaju kada se narod i
nacija iskazuju kao demokratske kategorije. ovjek, kao slobodna
individua,istovremenojegraaninipripadniketnikenacije,tojenjegov
objedinjeni identitet u privatnoj i javnoj sferi drutvenog ivota. Ako u
identitetu ovjeka, kao jedinke, moe biti saglasnosti etnike i graanske
vrijednosti, tada je i na nivou nacije mogua koegzistencija navedenih
elemenata objedinjenih u jednu cjelinu nacionalnog identiteta. Ovdje se
ne moe prihvatiti stanovite liberalne ideologije, po kojem su liberalno
graanski oblici nacije sami po sebi progresivna, a oblici etnike nacije
konzervativna i prevaziena kategorija. Oblik nacije sam po sebi ne
moe biti konzervativan ili progresivan, jer to zavisi od objektivnih
okolnosti, karaktera nacionalnog vostva i postojanja demokratije unutar
same nacije. Ako je vostvo nacije totalitarno i nedemokratsko i ako
unutarpolitikezajednicenemademokratije,tadanacijanemaprogresivni
karakter, bez obzira na njen naziv i formalni oblik iskazivanja. Krenje
ljudskihpravakrozratovevrilesuietnikeigraanskenacije,kaotosu
u razvoju drutva i demokratije uestvovale opet i etnike i graanske
nacije.Sutinskisadrajisvojstvonacijeodreenjenjenimdemokratskim
karakterom i ako balans etnikih i graanskih sadraja ima u osnovi
demokratiju,tadainacijaiskazujeprogresivnikarakteriobrnuto.
Formalni oblik iskazivanja nacije zavisi od toga na kojoj osnovi

funkcionie narod. Nakon velikih revolucija (amerike i francuske),
definisana su i dva razliita oblika iskazivanja naroda, to se moe uoiti
na pitanju titulara suverenosti. Ameriki pristup zasnivao se na
suverenosti naroda kao graanskog demosa, na vrijednostima prirodnih
ljudskihprava,premakojimasusviljudistvorenijednaki,dasuobdareni
odstranenjihovogTvorcaodreenimneotuivimpravima,meukojimasu
ivot, sloboda i tenja za sreom (izvod iz amerike Deklaracije o
nezavisnosti). Francuski pristup polazio je od suverenosti nacije kao
politikogkolektiviteta:Naelosvakesuverenostipoivasutinskiunaciji:
36
RadomirNekovi
nikakvo tijelo, nikakav pojedinac ne moe da vri vlast koja ne proistie

izriitoiznje(IzvodizDeklaracijeopravimaovjekaigraanina1791.lan
trei). Pojmovi narod i nacija esto se poistovjeuju u ustavnim aktima,
iako u sutini svaka drava poiva na konstitutivnosti naroda, koja se
iskazuje u nekom obliku nacije kao politike zajednice. Ustav Bosne i
Hercegovine definie konstitutivne narode, a u sutini se radi o etnikim
nacijama. Narod kao nosilac suverenosti je definisan i u ustavima
vajcarske, Njemake, SAD itd. Neki ustavi (francuski 1958. godine,
panski1978.godine)uprviplanistiunacionalnisuverenitet,kojipoiva
nanarodu.Ovdjedolazimodopojmovnihrelacijanarodnacijadrava,
gdje suverenost poprima razliite forme u aspektu naroda i nacije. Bez
pretenzije da se definiu pojmovi narod i nacija, neophodno je
identifikovati njihovu razliku. Francuska pravna teorija, tokom revolucije
1789.godine,prvojepoistovjeivalanarodinaciju,anakontogajeodvojila
pojam nacije od naroda ...u docnijem razvitku francuskog drutva
nacionalistisuuspjelidaideolokiekspropriunacijuizrukunarodaitime
daizpojmanacijeispustenjegovudemokratskusadrinu. 30 U raspravama
oko francuskog Ustava iz 1946. godine, vodila se teorijska i politika
raspravaotomedalidasesuverenostveezanarodilinaciju,izegaje
nastaokompromisdanacionalnisuverenitetpripadafrancuskomnarodu.
Takvo definisanje suverenosti ima i panski Ustav iz 1978. godine:
Nacionalna suverenost poiva na panskom narodu iz koga proizilaze sve
dravnevlasti. 31 UpoetkuFrancuskerevolucijebiojeidentiannarodnii
nacionalni suverenitet, zatim je u Deklaraciji o pravima... definisan
nacionalni, a u Ustavu Francuske iz 1946. godine, opet, nacionalni
suverenitet koji pripada narodu: Nacija je jedno nevidljivo bie, dok je
narodskuppojedinacakojisemogupopisati.Narodjesadanjost,anacijaje
jedinstvo prolosti i budunosti, zajedno sa sadanjou. Nacija je via
realnost, ona je istorijski i politiki pojam. Narod je sadanji statistiki
pojam,broj. 32
Navedeno poimanje nacije i naroda je fokusirano na njihova

sutinskaodreenja.Narodjerealnost,omeenakonkretnimvremenomi
prostorom, koja se mijenja demografskim, prirodnim putem ili
neprirodnim putem (ratovi, epidemije, katastrofe) i to je ukupnost
stanovnika(dravljana)kojisemogupopisati.Nacijajepolitikazajednica
objedinjena suverenom vrijednou koja nadilazi vrijeme i kao trajna
kategorijaimaistorijskutenjuozbiljenjaudravi.Ukonkretnomrealitetu
drutvenih odnosa nacija se iskazuje kroz narod u nastojanju da
nacionalnusuverenuvrijednostrealizujekrozpostojeudravu.Nacijaje
30
Jovan orevi, Ustavno pravo i politiki sistemi, Savremena administracija, Beograd,

1964.godinestr.226.
31
Kasim Trnka, Konstitutivnost naroda, Vijee bonjakih intelektulaca Sarajevo, 2000.
godine,str.53.
32
Jovanorevi,nav.djelostr.226.
37
vrijednost koja stvara dravu kao novu vrijednost. 33 Nacija je uvijek

prisutna u dravi kroz narod, ali se ne iscrpljuje postojeim realitetom
naroda, nego tei da se ostvari kroz ureenje drave i organizaciju njene
vlasti. Pojam iz francuskog i panskog ustava da nacionalni suverenitet
pripada narodu znai i obavezivanje konkretnog realiteta naroda da
ostvaruje nacionalne interese i vrijednosti u dravi i da ih u kontinuitetu
prenosi narednim generacijama. Narod i nacija se iskazuju u dvostrukoj
ulozi.Nacijajeujednomaspektunadvremena,suverena,trajnavrijednost,
a u drugom ona se ozbiljuje kroz narod u konkretnim drutveno
istorijskim prilikama. Nacija se kontinuirano ostvaruje i njene vrijednosti
sutrajnakategorija,apojedinikonkretnimodeliozbiljenjaimajuprolazni
karakter sve do potpunog podravljenja nacije. Narod je, u jednom
aspektu, skup dravljana, stanovnika na dravnom podruju, realitet
mnotvapojedinacaorganizovanihudrutvo.Udrugomaspektu,narodje
politika zajednica objedinjena jednim suverenim nacionalnim
identitetom koji ima za cilj da kroz postojeu dravu realizuje suverene
nacionalnevrijednosti.Poimanjenacijeinaroda,kaoodnosanadvremenog
identiteta i konkretne realnosti, sloeno je i iz razloga to se i narod i
nacija pojavljuju u razliitim oblicima. Narod, kao konkretan realitet
ukupnog stanovnitva na dravnoj teritoriji (dravljani), u istoriji se
iskazivao u tri osnovna oblika. Novovjekovno odreenje objedinjuje u
narodu trostrukost drutvenog ivota: 1) demos, kao graane drave, 2)
plebs, kao puk i pripadnike niih klasa, ljude nieg ugleda i manjeg
politikog uticaja i 3) etnos, kao povijesno trajui kolektivni identitet. 34
Narod kao demos je osnova graanskog drutva i graanske

nacije,narodkaoplebsjeosnovapotinjavanjastanovnitvatotalitarnoj
vlasti otuenih elita, a narod kao etnos je osnova etnikog drutva i
etnike nacije. U razliitim varijanatama nacija se uvijek iskazuje kao
kolektivitet, a razlikuju se samo sadraji i vrijednosti koji ine identitet
odreenog oblika nacije. Pripadnici bilo kog nacionalnog kolektiviteta
nastoje da uporedo ostvare svoje pojedinane interese i nacionalne
identitete tako da se iskazuju istovremeno kao slobodne individue i
pripadnicikolektiviteta.Uteorijijemoguejasnopodijelitirazliiteoblike
nacije, razgraniavati etniko i graansko, ali u drutvenodravnim
realitetima to nije jednostavan posao. U razmatranju odnosa etnikog i
graanskog sadraja u identitetu nacija trebamo imati u vidu da etniki
sadraji prethode graanskim. Radi se o prirodnom procesu u kojem se
jedna etnika zajednica prvo formira kao etnika cjelina, a zatim kroz
demokratske procese unutar nacije i izmeu nacija nastaju graanski
sadraji unutar te etnike cjeline. Graanske vrijednosti nastaju nakon
33
ZvonkoLeroti,Naelafederalizmavienacionalnedrave,Globus
Zagreb,1985.godine,str.49.
34
Istostr.9.
38
RadomirNekovi
formiranja drave i ne mogu funkcionisati niti se ustanoviti izvan njenog

ambijenta, pri emu drava postaje njihov integralni dio, dok etnike
vrijednostimogudanastanuprijedraveimogudafunkcioniunezavisno
oddrave.Izmeuetnikogigraanskogjepogrenostavljatirijeili,jer
se radi o etnikom i graanskom aspektu jednog nacionalnog identiteta.
Etniko i graansko nije suprotstavljeno samo po sebi, nego njihova
suprotstavljenost nastaje u nedemokratskom karakteru djelovanja nacije.
Dominacija etnikog, bez graanskih sadraja, ljudskih prava i

sloboda, postaje podloga za totalitarizam vladajuih partijskih elita. U
ovom totalitarizmu pojedinac postaje neslobodan, ne moe da ostvari
ljudska prava, a vlast mu osporava legitimitet borbe za ljudska prava. Na
primjer,akoseutotalitarnojvlastiboritezaljudskaprava,tadasetaborba
predstavljakaougroavanjeoptegnacionalnoginteresa.Elitenavlastise
iskazujukaonacionalnovostvokojesvojunacijubranioddrugihnacija,
imesestvaraprostordaelitenavlastiizbjegnudemokratskuodgovornost
za druga bitna pitanja u drutvu i dravi, prije svega ekonomska. Kao
posljedicatotalitarizmavladajuihelitaukidasedemokratijaunutarsame
nacije, dolazi do opteg otuenja ovjeka i potpunog suavanja
mogunosti za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda. Na ovaj nain se
izbjegavaodgovornostiuspostavljadikaturamalegrupeljudinadcijelom
nacijom. Svaki oblik kritike vladajue elite u javnosti se predstavlja kao
ugrovanje nacije, a svako drugaije miljenje se predstavlja kao
naruavanjenacionalnogjedinstva.Dabiseodraladominacijavladajue
elitenadnacijomneophodnajepodrkaoptihnacionalnihinstitucijakao
to su vjerske zajednice. Strateka koalicija vjerskih voa i vladajue
nacionalne elite ima za posljedicu feudalizaciju drave, gdje vlast dobija
blagoslov od vjerskih voa, a vjerske voe dobijaju ekonomski interes od
vlasti. Odrivost feudalizacije drave u javnosti opet ne bi bila mogua
bez medija kao sredstava javnog uticaja, koji nekritiki podravaju dil
vjerskihvoaivladajueelite.
S druge strane, dominacija graanskog u vieetnikim drutvima
moe da se pretvori u hegemoniju brojnije nacije nad malobrojnijom. 35
Kadagraanskevrijednostiiskljuujuetnikonacionalne,tadajegraanin
konstitutivan, a ne etnika politika zajednica, ime se redukuje pravo
ovjeka na politiki identitet. Prema ovom konceptu, etninost nema
izvorna prava, ve uiva podarena prava koja joj odredi graanska
35
PrimjerZAVNOHaiz1944.godine.Hrvatskajepremanavedenom
konstitutivnom aktu bila utemeljena kao drava srpskog i hrvatskog naroda, ime je
ustanovljena ravnopravnost ova dva naroda. Postepenim promjenama u politikom
sistemu,Hrvatskajevremenompodravilavrijednostihrvatskenacije,avrijednostisrpske
nacije redukovala, svodei ih na nivo manjinskih prava. Danas u Hrvatskoj postoji javno
proklamovano graansko drutvo, ali bez Srba, izjednaeni su pojmovi hrvatske nacije,
hrvatskedraveigraanskogdrutvauHrvatskojidolojedohegemonijehrvatskenacije
naddrugimetnikimgrupama,posebnoSrbima.
39
komponentaizjavnepolitikesfere.Ovdjeseneradiopitanjuodvojenosti
javnepolitikeiprivatnekulturnesfere,negoseradiohijerarhijskom
podreivanjuetnikogelementagraanskom.Dijalektikiodnosetnikog
i graanskog nije odnos slobode liberalnog pojedinca prema neslobodi
etnikejedinke,negojetoodnosdvanacionalnasadrajakojise,manjeili
vie, proimaju. Totalitet graanske nacije i totalitet etnike nacije, svaki
za sebe, ne mogu obezbijediti stabilnost drave i drutva. Poremeaj
demokratskog balansa etnikog i graanskog u bivoj Jugoslaviji,
poetkom devedesetih godina, doveo je do meunacionalnog vjerskog
rata, to upuuje na sutinski znaaj ravnotee etnikih i graanskih
sadraja u identitetu nacije. Razliiti oblici graanskih nacija imaju
nekoliko zajednikih karakteristika: a) nastaju istorijskim procesom
agregacijerazliitihvrijednosti,b)rezultatsudemokratskekoegzistencijei
suivota razliitih drutvenih grupa, pri emu se identiteti tih grupa
vremenom proimaju i nastaje jedna nova zajednika vrijednosti i
identitet,c)nastajukasnijeuodnosunadravu,jersemogukonstituisati
samo u okviru ambijenta ve stvorene drave, d) graanska nacija
podrava dravu i obuhvata je kao sutinski sadraj nacionalnih
vrijednosti.Etnikenacijetakoeimajuzajednikeelementekaotosu:a)
nastajuizosnovenarodakaoetnosa,b)nastajuprijedrave,c)nastojeda
sepodrave,daorganizujuiurededravuuskladusasvojimnacionalnim
vrijednostima, d) samoopredjeljuju se prema dravi u pozitivnom ili
negativnomsmislu,f)odnospremadrugimetnikimzajendicamaudravi
moebitinaosnovisukobailikoegzistencijezavisnoodrealnihokolnostii
demokratskogkarakteranacije.
Pitanje odnosa naroda i nacije posebno je znaajno za Bosnu i

Hercegovinu, gdje narod ine tri etnike nacije, pa je sutinsko pitanje
kakoureditidravuudemokratskombalansugraanskogietnikogutri
razliite i esto suprotstavljene cjeline. U socijalistikom periodu bive
Jugoslavije narod je obuhvatao vie etnikih nacija i iskazivao se kao
cjelina u formi socijalistikog graanskog drutva. Pojam radni ljudi i
graani u Ustavu je uvijek bio uz pojmove ravnopravni narodi i
republike. Pored postojanja socijalistikog demosa, u toku etrdeset
godina, na njegovoj osnovi nije se uspostavila graanska nacija, to
ukazuje da je etnika osnova naroda bila izvorni nacionalni identitet na
kojem se etatistiki nadograivao graanski nacionalni sadraj. Navedeni
proces se odvijao sve dok je drava bila snana. Opadanjem njene moi
opadao je i graanski sadraj u identitetu nacija, a etniki je rastao.
IzgraivanjedemokratskogbalansaetnikogigraanskogsadrajauBosni
i Hercegovini je od sutinskog znaaja za opstanak i razvoj drave i
drutva. U Bosni i Hercegovini krajem XIX i poetkom XX vijeka
konstituisane su tri etnike nacije, kao posebne zajednice, koje su kroz
koegzistenciju i suivot trebale da izgrade novu zajedniku graansku
vrijednostnaosnovitriposebneetnikevrijednosti,meutim,ovosenije
40
RadomirNekovi
dogodiloizobjektivnihokolnosti,jertrietnikenacijeuBosninisuimale
svojudravuinisubiledravotvornisubjekti.Bezdrave,kaozajednikog
imenitelja i ambijenta, nije mogue izgraditi novu graansku vrijednost
koja bi prevazilazila meunacionalne razlike i protivrjenosti. Danas
predstavnici nacija u Bosni imaju istorijski izazov da sa zakanjenjem od
stotinu godina stvore novu zajedniku graansku vrijednost koja
prevazilazi meunacionalne podjele, jer bez ovog poduhvata Bosna ne
moe normalno da funkcionie kao drava i kao drutvo. Vrijednosti
Evropske unije i njihov uvoz u Bosnu je povoljna istorijska prilika da se
navedeni poduhvat ostvari. Etniko i graansko su prirodni sadraji
identiteta nacija u Bosni i Hercegovini i ne iskljuuju se meusobno,
ukoliko se nacije iskazuju kao demokratske kategorije. Jedna politika
zajednicanemoebitidemokratskifaktorudrutvuidraviukolikonema
demokratijeunutartezajednice.injenicadasuseuBosniiHercegovini,
nakonosamdesetpetgodina,obnovilepolitikepartijenaetnikojosnovi,
dokazuje kontinuitet etnike nacije kod sve tri autohtone zajednice.
Sutinademokratskogbalansaizmeuetnikihigraanskihsadrajajeu
meusobnom prihvatanju naroda i drave. Postoji problem u odnosu
narodaidraveuBosniiHercegovini,jertrinacijenikadnisunaidentian
nain prihvatale dravu, uvijek je drava za jedne bila naa, a za druge
tua.Zbograzliitogodnosaizmeunarodaidrave,napodrujuBosne
i Hercegovine nije se uspostavila opta, zajednika vrijednost, koju
prihvataju sve tri nacije. Meunacionalna suprotstavljenost, u odnosu
prema dravi, uticala je na jaanje sukoba meu nacijama neposredno.
Politiki predstavniciSrba,HrvataiBonjakanemajuusaglaenuustavnu
osnovu o modelu dravnog ureenja u Bosni i Hercegovini da bi ova
drava bila prihvatljiva za sve tri nacije. Demokratsko je pravo etnike
nacijedasvojevrijednostiiintereseinstitucionalizujekrozdravu,alijeu
BosniiHercegoviniproblemtopostojetrietnikalegitimitetaisvakiima
pravo da podravi svoje nacionalne vrijednosti. Jedna drava sa tri
dravotvorna subjekta nema kapacitet da bilo kojoj etnikoj naciji
omogui optimalno ostvarivanje nacionalne dravnosti, jer jedna etnika
nacija moe da podravi svoje vrijednosti do granice ugroavanja druge
nacije.
Sutinskopitanjeje:kadae,nakojinainipodkojimuslovimatri
etnikenacijeuBosnimoidaprevaziumeunacionalneprotivrjenosti
kojetrajuvestotinugodinaidaizgrademinimumzajednikesaglasnosti
o statusu i ureenju drave Bosne i Hercegovine? Sve dok se u Bosni ne
fundira demokratski odgovor na navedeno pitanje nijedan od tri
nacionalnapokretaneemoidaostvarisvojcilj,afunkcionisanjedrave
bieoteanoineizvjesno.
..............
41
Sva tri nacionalna pokreta nastala u drugoj polovini XIX vijeka u

sutinipostojeidanasiimajunerijeenadvasutinskapitanjaa)odnos
izmeu etnikih nacija i b) odnos prema dravi Bosni i Hercegovini.
Navedenapitanjasusekrozistorijupotvrdilakaotemeljnaibeznjihovog
rjeavanja nije mogua graanska nadogradanja, niti demokratska
integracija drave i drutva u Evropsku uniju. Da bi Bosna uspjeno
funkcionisala u XXI vijeku mora prethodno da rijei probleme iz XIX
vijeka. Sutinsko pitanje bonjakog nacionalnog pokreta je da prihvati
troetniku osnovu drutva i drave na kojoj je dalje mogue dograivati
demokratske graanske vrijednosti. Sutinsko pitanje srpskog i hrvatskog
nacionalnogpokretajeuinjenicidasenemogustvoritiposebnedrave
izvan konteksta drave Bosne i Hercegovine i da se jedino u okviru ove
dravemoepodravitisrpska,bonjakaihrvatskaetnikanacija.
Graanskiietnikisadrajuidentitetunacijenisuuprotivrjenosti
ukoliko nacija funkcionie na demokratskim osnovama. Balans jednog i
drugog identiteta predstavlja prirodno stanje nacije. Svaki oblik
etatistikog nametanja nacionalnih vrijednosti je neprirodni oblik
konstituisanja nacije i traje samo dok traje dravna prisila koja kreira
etatistikevrijednosti.
42
RadomirNekovi
II
USTAVNAOSNOVAI
DRAVNOSTBOSNEIHERCEGOVINE
Uovomdijeluobraivalismotematskecjelinekaotosu:ustavnaosnovai
njeniizvori,dravnostBiHuvrijemeturske,austrougarskeijugoslovenske
drave, konstitutivnost i samoopredjeljenje naroda i specifinosti entiteta
kaooblikadravnosti.
1. Ustavnaosnova
Pod ustavnom osnovom podrazumijevamo prvobitni politiki

dogovor subjekata dravotvorne vlasti koji prethodi Ustavu. Na primjer,
Nikomdeklaracijom1914.godineiKrfskomdeklaracijom1917.godineprvo
sudefinisaniosnovnielementiDraveSrbaHrvataiSlovenacaSHS,atek
1921. godine je donesen Ustav. Antifaistiko vijee narodnog osloboenja
Jugoslavije (AVNOJ) je odredilo bitne elemente drave 1943. godine, a
Ustav je donesen 1946. godine. U enevskim i njujorkim pregovorima,
septembra 1995. godine, prvo su definisani osnovni elementi ureenja
draveBosneiHercegovine,anakontogajeuDejtonudonesenUstav,kao
jedan od dijelova Sporazuma. Ustavna osnova obuhvata legitimnu volju
konstituanata,sadrajeiprocesekojiprethodeustavuiodreujunjegovu
preambuluinormativnidio.Nakonusaglaeneustavneosnoveformirase
konstituiua vlast u obliku ustavotvorne skuptine, koja ustavnu osnovu
transformie u Ustav, kao osnovni i najvii politikopravni akt. U svom
izvornom znaenju, ustavotvorna skuptina se bira prema posebnom
postupku,imarelativnovelikibrojlanovaiukljuenisupredstavnicisvih
relevantnih drutvenih grupa. Ustavotvorna skuptina je reprezent
cjelokupnog drutva, a ne samo politikih partija, i zato predstavlja
institucijukojaimanajviilegitimitetuodnosunasvedrugeinstitucije.U
dananje vrijeme uloga ustavotvorne skuptine prenesena je na
zakonodavnu instituciju u dravi koja odluuje o Ustavu kvalifikovanom
(obino dvotreinskom) veinom. Politike partije imaju dominantnu
ulogu u ustavnim promjenama, a ostali dijelovi drutva ne uestvuju u
ovimprocesima.Ustavotvornavlastjeredukovanaiinstitucionalizovanau
okvire dravne vlasti, iako, po sutini, ne spada u ovu vlast. Ovdje se
pojavljuje sutinski problem ustavotvorne konstituue vlasti, jer vlast
koja stvara dravu i odreuje njeno ureenje i organizaciju ne spada u
dravnu vlast, zbog toga to ona prethodi dravnoj vlasti i ona stvara
dravnu vlast. S obzirom na to da ustavotvorna vlast konstituie dravu,
onajeiznaddravnevlastiiizraavasuverenostnarodaiovavlastjeizvor
ustavnostikojomnarodkontroliedravnuvlast.
43
Ko ima pravo da osnuje i uredi dravu i da bude subjekt njenog

funkcionisanjainaosnovukojihpravasestiedravotvornostiodakleona
izvire?PitanjedravotvornihsubjekatajespornopolitikopitanjeuBosni
i Hercegovini i bez prevazilaenja ove protivrjenosti nije mogue
stabilizovati dravu niti izgraivati njen politiki sistem. Dravu moe
osnovati i urediti neki subjekt koji na to ima istorijsko (autohtono) i
formalno (pravno) pravo i koji posjeduje realnu mogunost da dravu
osnuje u konkretnim drutvenoistorijskim okolnostima. Konstitutivni
subjektiskazujesedvostruko:kaoosnivailisuosnivadrave,constituo,i
kaofaktornjenogureenjaifunkcionisanja,constitutio.Usrpskomjeziku
rijekonstitutivnostuobanavedenaaspektamoemozamijenitipojmom
dravotvornost. Kod navedenog pojma suoavamo se sa pitanjem ko ima
pravonadravotvornostuobaaspekta,daosnujedravuidauredinjenu
organizaciju, ta je izvor dravotvornog prava i u kojoj formi se iskazuje
dravotvornisubjekt.Opteteorijskopoimanjejedadravuosnivanarod
ili neki drugi kolektivitet (kolektivitet klase SAD, kolektivitet drave
Njemaka ili kolektivitet nacionalnooslobodilakog pokreta Italija). U
svim oblicima stvaranja drave pojavljuje se narod kao politiki
kolektivitet.Amerikaburoazijanebiuspjelasamadastvoridravu,bez
podrke amerikog naroda, niti bi Pruska, bez narodne podrke, mogla
ujedinitiNjemaku.Pojedinci,individue,slobodniljudikaozbirslobodnih
graana, ne mogu stvoriti dravu, jer pojedinac moe da ostvari ljudska
prava i da bude slobodan tek u ambijentu i pod zatitom ve stvorene
drave. Konstitutivni subjektivitet da stvori i uredi dravu svojstvo je
politikogkolektiviteta,atojenarodkaopolitikacjelina,kaonacija.Koji
narod ima pravo na stvaranje drave i na vrenje vlasti, na kojoj osnovi
stie to pravo? Navedeno pitanje sadri elemente istorijskoprirodnog
prava i realnog kapaciteta naroda da dravu stvori u konkretnim
istorijskim okolnostima. Ovdje dolazimo do aspekata autohtonosti i
suverenosti naroda. Autohtonost je prirodno pravo naroda da stvori
dravu, a suverenost predstavlja njegovu realnu mogunost da stvori i
uredidravu.
1.1.Autohtonostnarodanacije
Istorijskoprirodnopravonarodaustvaranjudravezasnivasena
njegovoj autohtonosti. Da bi jedan narod mogao da bude konstitutivan,
mora da ima svojstvo autohtonog naroda... Iz injenice konstitutivnosti
izvodi se pojam ravnopravnosti naroda, odnosno konstitutivni narodi su u
svim pravima i obavezama ravnopravni. 36 Autohtonost je istorijsko
svojstvo naroda karakeristino u nekoliko elemenata: a) relativno dug
istorijski period postojanja naroda na odreenom podruju, tako da je to
36
RajkoKuzmanovi,Ustavnopravo,Pravnifakultet,BanjaLuka,1997.godine,str.53.
44
RadomirNekovi
podruje postalo integralni dio identiteta naroda, b) prepoznatljiva

obiljejakulturenarodanadatompodruju,takodajetakulturapostala
integralni dio odreenog podruja, c) doprinos razvoju drutva i drave,
tako da je autohtoni narod integralni dio istorije drutva i drave na
odreenompodruju.
Kadanajednojteritorijinakojojse organizujedrava postojivie
autohtonih naroda oni su jednako dravotvorni i ravnopravni, bez obzira
na njihove razlike u brojnosti. Bosna i Hercegovina ima tri autohtona
naroda (Srbi, Hrvati i Bonjaci), koji imaju izvornu ravnopravnost u
stvaranju i funkcionisanju drave. Sticanje ravnopravnosti na osnovi
autohtonosti je proces determinisan razliitim drutvenoistorijskim
realitetima.Sobziromnatodanijebilozajednikepolitikeosnovesvatri
naroda, autohtonost se iskazivala kroz sloene meunacionalne odnose i
krozprotivrjenostizmeunarodaidrave.Zavisnoodtogakojajedrava
funkcionisala na podruju Bosne i Hercegovine, narodi su uspostavljali i
razliite odnose prema postojeoj dravi. U periodu Turske katolici i
pravoslavci su imali uglavnom negativan, a muslimani pozitivan stav
premadravi.UprvomperioduAustrougarske,Hrvatisuimalipozitivan,
Srbi rezervisan, a muslimani negativan odnos prema dravi. U drugom
periodu austrougarske uprave, muslimani i Hrvati su imali podijeljene
stavove,aSrbinegativanstavuodnosunadravu.UvrijemeDraveSHSi
Kraljevine Jugoslavije Hrvati su imali negativan, muslimani podijeljen, a
Srbipozitivanstav.
Politiki i oruani sukob hriana i muslimana u XIX vijeku nije

proizilazioizrazliitostinjihovogidentitetakaotakvog,negojenastaona
osnovi njihovog razliitog statusa u dravi. Muslimani su bili povlatena
etnika zajednica i branili su svoj status to je, istovremeno, znailo i
odbranuturskedrave.Hriani(pravoslavciikatolici)suimalipodreen
statusuturskojdraviinisusemirilisatimstatusomtoje,istovremeno,
znailoruenjepostojeegdravnogporetka.Meuetnikisukobserazvio
napitanjuopstankaifunkcionisanjaturskedraveuBosniiHercegovinii
statusapojedinihetnikihzajednicaunjoj.Hrianisusvojuautohtonosti
nacionalni identitet odrali unutar svog unutranjeg nacionalnog bia
izvandrave,amuslimanikrozdravu.Bezobziratosunarodiudugom
periodu turske drave bili u razliitim statusima, izvori njihove
autohtonostiimalisuidentinogeografskoivremenskoodreenje.Kaoto
je dio stanovnitva srednjevjekovne Bosne (dio vlastele, bogumila,
doseljenika itd.) preao na islam, isto tako je drugi dio ostao vjeran
hrianskomidentitetu(biloukatolikojilipravoslavnojvjeri).Urelativno
dugom istorijskom periodu, od Kosovske bitke 1389. godine pa do pada
Bosne 1463. godine, stanovnitvo iz razliitih slojeva drutva (od
siromanih do vlastele) i razliitog porijekla (domicilno i doseljeniko)
opredjeljivaloseprematrivjere(muslimanskoj,katolikojipravoslavnoj)
iz razliitih motiva (materijalni interes, vlast, ouvanje ivota i
45
dostojanstva,ekonomskipritisak,prisilaitd.).Opredjeljivanjezaodreeni
vjerski identitet u vievjekovnom periodu turske dominacije, bilo da se
vjera promijeni ili da se ouva, moe se smatrati legitimnim pravom
stanovnika Bosne. Sve tri vjerske zajednice (katolici, pravoslavci i
muslimani)imajusvojstvoautohtonihsubjekatakojisukrajemXIXvijeka
evoluirali u tri etnike nacije koje traju i danas. Koegzistencija i
ravnopravnost tri autohtone etnike zajednice je prirodni drutveno
istorijski proces koji je esto ugroavan sukobima etnikih zajednica oko
dravnog pitanja Bosne i Hercegovine. Razrjeenje dravnog pitanja i
prevazilaenje meunacionalnih protivrjenosti su dvije pojave koje se
nalazeudirektnojuzronoposljedinojvezi.Naosnovuautohtonostisve
tri etnike zajednice imaju i prava i obaveze da zajedno i ravnopravno
utemelje dravu i budu faktori njenog funkcionisanja i izgraivanja. Bilo
koja izdvojena dravotvornost jedne etnike nacije imala bi za posljedicu
meunacionalnesukobe,uformihegemonijeiliseparatizma,tougroava
dravuiininemoguimnjenofunkcionisanje.Autohtonapravaetnikih
zajednica da osnuju i urede dravu Bosnu i Hercegovinu poima se na
razliite naine, u zavisnosti od nacionalne pripadnosti naunika i
politiara. Razliita miljenja mogu se grupisati u dvije osnovne teorije:
unitarnaikonfederalna.
Unitarnu teroiju o ustavnoj osnovi uglavnom zastupaju Bonjaci,

polazei od osnove da su Bosnu kao dravu stvorili njeni autohtoni
stanovnici razliitih vjera gdje se bosanska nacija izjednaava sa
dravljanstvom. Ovako pojmljena dravotvornost imala bi za posljedicu
hegemonijuidominacijujednognarodanaddrugimapofaktorubrojnosti.
Mogunost da jedan narod u Bosni dominira nad drugima, na osnovi
hegemonije, ponitila bi sva dosadanja demokratska dostignua
ravnopravnosti naroda i vladavine ljudskih prava. Dominacija jednog
narodanaddrugimamoebitiiposljedicadobrihnamjeraunastojanjuda
se na preac ustanovi graanska nacija. S obzirom na dugu dravno
pravnu istoriju i sve druge razloge, moe se konstatovati da su Bosnu i
Hercegovinu stvorili njeni dravljani i da je ona starija od njenih
konstitutivnih nacija. 37 Navedeni stavovi dio su teorije koja redukuje
konstitutivnost naroda na etnikoj osnovi. Zapravo sa stanovita
ustavnopravnog sistema BiH, pa i postojeeg stanja u BiH, konstitutivnost
narodaseuprvomredunameekaoproblematikaudomenuljudskihpravai
osnovnih sloboda, a tek u drugom planu su njene reperkusije u pogledu
organizacije i strukture vlasti. 38 Navedeni stavovi zanemaruju pitanje
autohtonostiiravnopravnedravotvornostitrinarodauBosniipreferiraju
graanski oblik nacije kao istorijsku kategoriju. Pomenutim ideolokim
37
KasimTrnka,nav.djelostr.55.
KasimBegi,BosnaiHercegovinaodVensovemisijedoDejtonskogsporazuma,Bosanska
knjiga,PravnicentarFondazaotvorenodrutvo,Sarajevo,1977.godinestr.9.
38
46
RadomirNekovi
kontekstomtvrdisedasutrinacijeuBosni(Srbi,HrvatiiBonjaci)nastale
nakonformiranjadraveBosneiHercegovine,takodaseautohtonostvee
zadravljaneBosne.Nacijaseodvajaodetnikihosnovaiveezadravu,
pa se na viem nivou uspostavlja opti graanski sadraj gdje se
izjednaavapripadnostnacijiidravi.Premanavedenojtezidravotvorno
pravo bi imali svi stanovnici Bosne kao individue, kao graani, a etnike
nacijebisesvelenaetnikegrupekojebiimalepodarenapravaodstrane
drave,uglavnomusferikulturnogidentitetaimanjinskihprava.Aktivno
dravotvorno pravo (da se drava osnuje i da se njome upravlja) bilo bi
redukovano u pasivno (zatita i ostvarivanje kulturolokog identiteta).
Sadanja konstitutivnost naroda se stavlja u drutvenoistorijski

proceskaonuna,aliprivremenakategorija.Uspostavljanjeiostvarivanje
specifinih prava konstitutivnih naroda ima opravdanje sve dok se ne
uspostave ekonomski, socijalni, politiki, kulturni i drugi uslovi za
ostvarivanje meunarodnih standarda. Radi se, dakle, o prelaznim
rjeenjima do uspostavljanja drutvene i dravne zajednice, bez
diskriminacije meu ljudima po bilo kom linom svojstvu i statusu. 39
Narodi u Bosni, kao posebni politiki nacionalni identiteti, imaju
privremenu dravotvornost dok se ne stvore uslovi za nastanak nove
zajednike graanske vrijednosti koja prevazilazi posebne etnike
identitete. Profesor Trnka je u pravu kada govori o procesu stvaranja
uslova za izgradnju nove zajednike graanske vrijednosti uz dvije
napomene. Izgradnja graanske vrijednosti u Bosni nije nemogua, ali je
to dugotrajan proces i nee se dogoditi tako brzo, pa e privremenost
etnike dravotvornosti potrajati. Kada u Bosni nastane nova zajednika
graanskavrijednost,naevropskimosnovama,onaneeanuliratietnike
identitete, nego e doi do demokratske nadogradnje evropskih
graanskihvrijednostinapostojeeautohotneidentitete.
Konfederalnu teoriju o ustavnoj osnovi uglavnom zastupaju Srbi,

polazei od osnove da je Bosna i Hercegovina mehanika zajednica tri
autohtone etnike nacije i da svaka nacija ima pravo da stvori svoju
posebnu dravu, meutim, ako su Bonjaci, Srbi i Hrvati kao autohtone
etnike nacije imale pravo na sopstvene drave, zato ih nisu do sada
stvorile, nego se i danas nalaze u jednoj zajednikoj dravi. Razlozi su u
objektivnimokolnostima,gdjenijednanacijanijemoglanazavisnoiprotiv
voljedrugihnacijadastvorisvojuposebnunacionalnudravu.
U realitetu tri naroda na jednoj teritoriji autohtonost je povezana
kategorija i ne moe jedna nacija ostvarivati svoju autohtonost na tetu
duge nacije. Legitiman nain ostvarivanja autohtonosti je mogu samo
kroz ravnopravnost tri naroda kao tri etnike nacije iz nadogradnju
zajednikihgraanskihvrijednosti.
39
KasimTrnka,nav.djelostr.47
47
1.2.Suverenostnarodanacije
Suverenost (superanus, supremus najvii, nedjeljivi, neogranieni)

poimana u politikom smislu znaila bi vrhovnitvo dravne vlasti. Iako se
kroz drutvenopolitiku istoriju suverenost vee za razne oblike dravne
vlasti, ovaj pojam ima ire znaenje i ne moe se svoditi samo na vlast. 40
Svaka dravna vlast ima na svom ideolokom repertoaru niz sadraja koje
proklamuje kao suverene vrijednosti, pozivajui se na Boga, na narod,
slobodu, ljudska prava i neku drugu vrijednost kojom opravdava svoje
postojanje i djelovanje. ak i diktatorske vlasti formalno proklamuju da
suverenovladajuzbogviihciljevaivrijednosti:zbognacionalnoginteresa,
odbranedraveinaroda,borbezaljudskaprava,odbranevjere,demokratije,
ouvanjasocijalizmairevolucijeitd.NisuuesniciKontinentalnogkongresa,
1776.godineuFiladelfiji,govorilidaeleotetivlastodengleskogkraljadabi
oni suvereno vladali, ve su istakli nunost ostvarivanja suverenih
vrijednosti prirodnih ljudskih prava: sloboda, ivot, linost, srea. Prirodna
prava,kojasuovjekudataodBogakaojedineapsolutnesuverenosti,imaju
suverenuvrijednost,anarodimaprirodnopravodatevrijednostibranikada
su ugroene. U preambulama ustava u dravama s graanskom
demokratijom navedeni su sadraji suverene vrijednosti koja prethodi
ustavnimnormama. 41
U procesu osporavanja suverenog poloaja pape i Katolike crkve

premasrednjovjekovnimdravamauEvropi,nastalesuteorijeodravnom
suverenitetu (an Boden est knjiga o Republici). Prema Bodenovom
shvatanju, koje je izvrilo snaan uticaj na francusku pravnu kolu,
suverenost pripada dravnoj vlasti, kao najvioj u odnosu na njene
podanike.Suverena,najviadravnavlastjeiznadzakona(jertavlastdonosi
imijenjazakone),alijeispodpravakojeimaboanskoporijeklo(prirodno
pravo).Vezivanjesuverenostizamonarha,kaotitularadravnevlasti,imalo
je i praktino politike razloge: negiranje univerzalne suverenosti pape,
nezavisnost u odnosu na njemako Sveto rimsko carstvo i obezbjeivanje
vrhovnogpoloajakraljevskojvlasti. 42 Udravinepostojinitaiznadkralja,
to bi ga ograniavalo u vlasti ili dovodilo u pitanje njegovu
neprikosnovenost,aiznadkraljajesamoboanskoprirodnopravo,priemu
40
Primjer: vjernik hrianin vjeruje u vrijednosti sadrane u Svetom pismu kao suverene,
neograniene, najvie i trajne, vjernik musliman vjeruje u vrijednosti Kurana itd. Kod
vjernika ne postoji suverena vrijednosna norma iznad sadraja vjere. Suverenost sadri
vrijednostkaosvojesutinskosvojstvo.
41
Ustav vajcarske prije normativnog dijela sadri pozivanje na apsolutnu suverenu
vrijednost U IME BOGA SVEMOGUEG; Ustav Njemake kao graanske drave u
preambuli sadri NJEMAKI NAROD... ...SVJESTAN SVOJE ODGOVORNOSTI PRED
BOGOM I LJUDIMA... Izvor: Luki Slavko, Evropski federalizam, Kulturnoprosvjetna
zajednica,Podgorica,1996.godine.
42
Miodrag Jovii, Dravnost federalnih jedinica, Nova knjiga, Beograd 1991. godine, str.
79.
48
RadomirNekovi
izmeuBogaikraljanemaposrednika.Kraljevavoljajesuverenanorma,jer
se ona donosi po milosti Boijoj kralj ...taj...i taj.. donosi, podaruje itd.).
Umjesto univerzalne posrednike uloge izmeu Boga i naroda, koju je do
tada imao papa, uspostavljeno je univerzalno posrednitvo kralja. Vrenje
dravne vlasti, kroz zloupotrebe suverenosti, imalo je za posljedicu
suprotnostinarodaikraljaidovodilojedorevolucija(francuska,engleska,
amerika). Meutim, diktatori u raznim zvanjima, zemljama i vremenima,
uporno su nastojali svojoj volji dati suvereno svojstvo. Kralj je zatoenik
narodnog jedinstva... On je uvar njihovih svagdanjih interesa... Kraljeva
linost je neprikosnovena. Kralju se ne moe nita staviti u odgovornost. 43
Dravnavlastformalnoodriedajesamasebisvrhaiistiedaseonavriu
ime zatite i ostvarivanja viih narodnih ciljeva. U navedenom kontekstu
krozistorijunijeosporavanasuverenostvlasti,negojeosporavanposjednik
tog suvereniteta. 44 Proces transformacije suverenosti volje pape u volju
kralja, nastavljen je u volju naroda, nacije, drave. Suverena vrijednost
kraljevevoljezamijenjenajesuverenomvrijednouljudskihprava,anarod
sepojavljujekaolegitimnivlasniksuverenekonstituuevlastikojaprethodi
dravnojvlasti,aljudskapravasepojavljujukaosuverenavrijednostkojaje
iznad svake vlasti. Iz navedenog principa proizilazi da postoji izvorna
originernasuverenostiizvedenadelegiranasuverenost.Izvornasuverenost
je narodna, iznad koje ne moe postojati nita osim Boga. U zavisnosti od
pojedinih civilizacija, stepena drutvenoekonomskog razvoja i oblika
organizacijedraveidrutva,razlikujuseisadrajisuverenihvrijednosti.Na
primjer,politikisistemizasnovaninafundamentalizmuvjereimaevjerske
sadraje kao vrijednosti, liberalna ideologija kapitalizma imae ljudska
prava, slobode, neprikosnovenost privatne imovine, ideologija nacionalne
drave imae nacionalne interese itd. Delegirana izvedena suverenost
nastaje kada jedan ili vie dravotvornih naroda ustavom dodjeljuje pravo
dravidavrisuverenuvlastuimenaroda.Suverenostdravenijesvojstvo
samoposebi,negojedobijenoodnarodakaonjegovogizvornogvlasnika.
Meutim,kadadravnavlastodnarodadobijesuverenopravodavrivlast,
onasnagomsvojemoinastojidaizvedenikaraktersuverenostiizmijeniu
originerni, pa se vlast u ime naroda preobraava u vlast nad narodom. U
procesu i odnosu originerne i izvedene suverenosti bitno je pitanje koji
subjekt odreuje sadraj originerne suverenosti, na koji nain se ona
delegiranadravuikakoseostvarujeustavnost,odnosnokontroladravne
vlasti od strane naroda. an ak Ruso je teorijski utemeljio suverenost
43
UstavKraljevineJugoslavijeiz1931.godine,lanovi29.i35.
U Sjedinjenim Dravama suverenost je sa monarha prela na narod 1776. godine. U
Francuskojjesuverenostsamonarhaprelananarodprviput1789.UEngleskojjeod1628.
do 1689. trajala oruana i politika borba kojom je uspostavljen kompromis izmeu
monarha i naroda, a suverenost je veim dijelom prela na parlament. U istoriji se
suverenost, kao najvia vrijednost, nije dovodila u pitanje, nego se vodila broba za njeno
posjedovanje.
44
49
naroda, u smislu da drava nastaje drutvenim ugovorom, slobodnom

voljompojedinaca.Svipojedincizajedno,kaonarod,naodreenojteritoriji
ine javnu linost, a nazivaju je dravom, politikim tijelom, republikom,
silom,suverenom.Pojedinciudrueniunarodiskazujuseistovremenokao
graani, kada su aktivni uesnici vlasti, i podanici, kada su podvrgnuti
zakonimadrave...Narodpodvrgnutzakonimadravemorabitinjihovautor
(parafrazirano iz Rusoovog poznatog djela, Drutveni ugovor). Rusoovo
poimanje narodnog suvereniteta imalo je snaan uticaj na ameriku i
francusku revoluciju. Ruso ne razdvaja pojam graanina, kao aktivnog
politikogsubjekta,odpojmapodanikapodvrgnutogzakonima.Onajkoje
podvrgnutzakonu,tajeipisatizakon,pajepodvrgnutsopstvenojvolji,a
onajsubjektkojiizvravasopstvenuvoljujesuveren.Delegiranuiliizvedenu
suverenost Ruso je poimao kao formu iskazivanja narodne originerne
suverenosti,takodanarodniposlanici,kojiuimenarodavredravnuvlast,
ne mogu biti predstavnici naroda, nego narodni povjerenici. Narodni
predstavnici, prema Rusou, nemaju sopstvenu slobodu politikog
djelovanja, nego izvravaju od naroda povjereni mandat (imperatrivni
delegiranimandat).
Narod ima pravo da izgradi mehanizme koji e sprijeiti otuenje

poslanikaodnarodnevolje.Narodkaotitulardelegirasuverenostdravnoj
vlastiiima pravodakontroliedravnuvlast,a principustavnostiunekoj
dravi pojavljuje se kao sutinski faktor i indikator njenog demokratskog
karaktera. Formalni proces izbora vlasti bez ustavnosti nema dovoljan
legitimitet njenog vrenja. U naunoj teoriji, kao i u praksi, mnogo vea
panja je posveena izbornim procesima u osvajanju vlasti (izborni
inenjering i politiki marketing) nego ustavnosti, kao procesu njene
demokratskekontrole.Kadasesuverenostsvedenapravniformalizam,kada
se izbori svedu na skup pravnotehnikih pravila, tada se od suverenosti
oduzimanjenasutinaiumjestoizvornenarodnesuverenostiutemeljujese
suverenostdravnevlastiukradenasuverenost.Problemkontroledravne
vlastiodstranenarodanijerazrijeenniudananjevrijeme,uprkosbrojnim
demokratskimdostignuimaufunkcionisanjudraveipolitikogsistema.U
liberalnokapitalistikim drutvima suverenost se svodi na ljudska prava i
slobodupojedinca,avlastsekontrolieismjenjujekrozizborneprocese.U
socijalistikokomunistikim revolucijama suverenost je vezivana za prava
radnikeklase,gdjedravapostajesuverena,jerjezasnovananasuverenim
radnikim pravima koja legitimno zastupa Komunistika partija. 45
Definisanjepitanjatitularasuverenostijesutinskoustavotvornopitanje,jer
njime se definiu dravotvorni subjekti ko ima pravo da osnuje i uredi
dravu. Navedeno pitanje je danas u fokusu politike borbe u Bosni i
Hercegovini o kojem nema saglasnosti etnikih zajednica, odnosno
45
Ale Bebler: Naelo suvereniteta naroda u meunarodnim odnosima i radnika klasa,

Naprijed,Zagreb,1949.godine,str.1120.
50
RadomirNekovi
vladajuih partijskih elita. Definicija titulara suverenosti determinie

dravno ureenje i identifikuje vlasnika drave, to je bitno za Bosnu i
Hercegovinu s tri autohtona naroda. Definicija titulara suverenosti
opredjeljuje ukupnu institucionalnu strukturu sistema vlasti i naina
odluivanja. 46 Navedenakonstatacija,teorijskiipraktino,znaidajedanili
vie titulara suverenosti odluuju o svim bitnim elementima drave koju
stvaraju.
Kada vie titulara suverenosti (u sluaju Bosne vie nacija)
odluujuodravionitomoguinitinatrinaina.
Jedan nain je da, u relativno duem istorijskom procesu, tri etnike
zajedniceizgradenovu,etvrtunadsvoujuugraanskuvrijednostkojaje,
u veoj ili manjoj mjeri, apstrahovana od njihovih posebnih vrijednosti.
Izgradnjagraanskenacije,prirodnimprocesimameuetnikesaradnjenije
sedogodila uzadnjih stotinu godina,itojeobjektivnarealnostistorijskog
nasljea.
Drugijenaindasetrinacijeizrazekaojedantitularzajednikeinedjeljive
suverenosti, koja se iskazuje kao ravnopravna konstitutivnost. Ovakav
modeluBosnijeuspjenoprimjenjenuustavnojosnoviprilikomstvaranja
njenedravnosti1943.i1944.godine.PrviputusvojojistorijinarodiBosnei
Hercegovine ravnopravno i slobodno svojom vlastitom voljom i svojim
vlastitim snagama izgrauju svoju dravnost. Danas narodi Bosne i
Hercegovine ...hoe da njihova zemlja koja nije ni srpska ni hrvatska ni
muslimanska,negoisrpskaihrvatskaimuslimanska,budeslobodna...ukojoj
e biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Hrvata i Muslimana
(dokumenti ZAVNOBiHa). Narodna Republika Bosna i Hercegovina
ujedinila se na osnovu naela ravnopravnosti sa drugim narodnim
republikamauzajednikusaveznudravuFederativnuNarodnuRepubliku
Jugoslaviju (Ustav Narodne Republike BiH 1946. godine, lan 2). Navedeni
nainizraavanjasuverenostitrietnikenacijejerealnaosnovazaizgradnju
konsocijalnog politikog sistema. Trei nain je meunacionalni sukob u
raznimvarijantama,uslovnonazvandvostrukanemogunost.Narodikao
nacije ne mogu da nau neophodni nivo zajednitva, ali istovremeno ne
mogudaostvarenacionalneciljeveuformiposebnihdrava.
Suvrenostjeoriginernosvojstvonacijekojeonaprenosinadravu
kaodelegiranuiliizvedenukategoriju.SuverenostdraveuBiHjeizvedena
kategorijazajednikeinedjeljivesuverenostiHrvata,BonjakaiSrba.
1.3.Subjektikonstituiuevlasti
Status konstitutivnog subjekta je najbitnije pitanje u ukupnom

procesu osnivanja, ureenja i funkcionisanja drava. U vezi ovog pitanja
trajali su meunacionalni sukobi u bivoj jugoslovenskoj dravi, ali su
takoenastaliimeunacionalnisukobiiuBosniiHercegoviniiHrvatskoj.
46
KasimTrnka,nav.djelo,str.54.
51
Funkcionisanje Bosne danas optereeno je problemom subjekata

konstituiue vlasti, jer predstavnici tri etnike nacije imaju razliite i
suprotstavljenestavoveoovomsutinskomdravnompitanju.
Uteorijinijetekoodreditititularakonstituiuevlasti,jerjetonarod,u
razliitim oblicima, ali je problem u injenici to se u ime naroda
pojavljuju razliiti subjekti. Na prostorima bive jugoslovenske drave, u
ime naroda kao titulara konstituiue vlasti pojavljivali su se: kralj,
partijske elite, organi savezne dravne vlasti, republiki dravni organi,
meunarodnicentrimoiitd.Sukobidravotvornihsubjekatanaprostoru
biveJugoslavijepoelisusamimosnivanjemdraveitrajalisudonjene
disolucije (70 godina). S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina u
razliitimstatusimabilaintegralnidiobivejugoslovenskedrave,sukobi
konstitutivnih subjekata u ovoj dravi direktno su uticali i na sukobe
konstiutivnihsubjekatauBosniiHercegovini.
1.3.1. Konstitutivnisubjektiubivojjugoslovenskojdravi
Autohtonostisuverenost,kaonajviavrijednost,nisusameposebi
dovoljne da bi jedan narod stvorio dravu i postao bitan faktor njenog
funkcionisanja. U stvaranju drave neophodni su i realna mo naroda,
povoljni meunarodni odnosi, odreen stepen drutvenog razvoja, snaga
dravotvornosti naroda i, uopte, pogodne drutvenoistorijske okolnosti.
Konstitutivnost naroda se iskazuje kao sloen i trajan proces u kojem
narod, sam ili sa drugim narodima, nastoji realizovati svoju suverenost
kroz osnivanje i organizaciju drave. Drava Srba, Hrvata i Slovenaca
(SHS)stvorenaje1918.godine,anjenUstavjedonesen1921.godine,jerje
dvije i po godine trajao proces usaglaavanja konstitutivnih subjekata.
Prvu jugoslovensku dravu stvorili su dva dravotvorna subjekta
NarodnovijeeSlovenaca,HrvataiSrbaizZagrebaidravaSrbija.
Crnoj Gori nije omogueno da bude konstituitvni subjekt nove
zajednike drave, iako je ova drava imala priznati meunarodni
subjektivitet od Berlinskog kongresa 1878. godine, kao i Srbija. Pod
okriljem vojske i vlasti Srbije, bez prisustva legalne vlasti Crne Gore,
odrana je Podgorika skuptina, 1918. godine, na kojoj su predstavnici
narodaodluilidaukinucrnogorskudravnostidaseujedinesaSrbijom
kao njen integralni dio. Za odluku kojom se radikalno mijenjao status
drave bilo je neophodno izabrati ustavotvornu skuptinu koja bi imala
potpuni legitmitet naroda da moedonijeti ovu istorijsku odluku. Nakon
spornePodgorikeskuptine1918.godineiujedinjenjasaSrbijom,dravni
subjektivitet Crne Gore je prestao. Podgorika skuptina iz 1918. godine
nijeimalalegitimitetustavotvorneinijebiranaodnarodatakodasunjene
odlukeostaletrajnosporneipodijelilesucrnogorskunacijunadiokojije
zaujedinjenesaSrbijomidiokojijezasamostalnuCrnuGoru.Usutinise
radilooprisajedinjenjuCrneGoreSrbiji,bezpravacrnogoroskognarodai
52
RadomirNekovi
legalnevlastidaodluujuotompitanju.VladaSrbijeje7.novembra1918.
godineformiralaCentralniizvrniodborzaujedinjenjeCrneGoreiSrbije,
iakojeovajorganbioprotivustavan,jertadanaprostoruCrneGorevaio
leglaniustavniporedaknaosnovuustavaiz1905.godine.Izvrniodborje
sam sebi dao ovlatenje da moe donijeti Pravila o izboru poslanika za
Veliku narodnu skuptinu koja e odluiti o ujedinjenju. Crna Gora je
imalavaeizakonoizborunarodnihposlanikakojijeigniorisanodstrane
Izvrnog odbora. Izvrni odbor je donio Pravila, organizovao izbore za
Velikunarodnuskuptinu(substitutzaUstavotvornuskuptinu)izakazao
njenu sjendicu za 28. novembar 1918. godine. Sam period izbora i
konstituisanjaNarodneskuptinetrajaoje21dan,tojekratakvremenski
period za legitimne izbore, a ukupan proces odvijao se pod kontrolom
vojske Srbije koja je okupirala Crnu Goru pod izgovorom njenog
osloboenja od Austrougarske. Pristalice ujedinjenja u Crnoj Gori bile su
podijeljene u dvije grupe, jedni su bili za brzo prisajedinjenje Crne Gore
Srbiji bjelai, a drugi su bili za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom uz
potivanje Ustava, odlukom naroda na plebiscitu i da Crna Gora ima
ravnopravan status sa Srbijom u novoj zajednikoj dravi zelenai
(bjelaisuimalibijele,azelenaizelenekandidacionelisteuizborimaza
Veliku narodnu skuptinu). Na samom zasjedanju skuptine ovo tijelo je
nazvanoSrpskavelikanarodnaskuptinaidonesenesuodluke:
dasekraljNikolainjegovadinastijazbacesaprijestoljauCrnojGoriida
imsenedozvolipovratakuCrnuGoru,
da se Crna Gora ujedini sa Srbijom u jednu dravu pod dinastijom
Kraorevia, u zajedniku otadbunu troimenog naroda Srba, Hrvata i
Slovenaca,
izabran je Izvrni odbor kao prelazni organ vlasti koji e se starati o
ujedinjenju,
daseoodlukamaVelikeskuptineobavijestikraljNikolainjegovavlada
(parafraziraninavodizOdlukeVelikenarodneskuptine).
Konstituivni subjekti u Crnoj Gori prilikom stvaranja prve
zajednike Drave SHS nisu bili ni crnogorski narod, ni legalna dravna
vlast, nego je formalno bila Velika narodna skuptina, a u sutini
konstitutivni subjekt bio je kralj Aleksandar i vlada Srbije kojom je
predsjedavaoNikolaPai.OdlukamaAVNOJa,uJajcu1943.godine,koje
su donijeli predstavnici naroda, odreeni od strane Komunistike partije,
Crna Gora je stekla status posebne dravnosti u kapacitetu federativne
jedinice. Negiranjem dravnosti Crne Gore i identiteta crnogorske nacije
stvoren je problem u meunacionalnim odnosima crnogorske i srpske
nacije ije su posljedice prisutne i danas. Nakon 88 godina Crna Gora je
ponovo postala samostalna drava 2006. godine i povratila meunarodni
status koji joj je priznat jo 1878. godine. Ukidanje dravnosti Crne Gore
ostavilo je negativne posljedice koje su bile povoljne za jaanje uticaja
Komunistikepartijeipartizanskogpokreta.
53
Predstavnici naroda iz Bosne i Hercegovine nisu imali

konstitutivnu ulogu i nisu bili faktori odluivanja u stvaranju prve
zajednike drave. Hrvati, Slovenci i Srbi s podruja bive Austrougarske
proglasili su Dravu SHS, s vrhovnim organom Narodnim vijeem, na
teritoriji dotadanje Monarhije. Narodno vijee, kao samoproklamovani i
najvii organ vlasti i najvie narodno predstavnitvo na prostorima bive
Austrougarske(Slovenija,BosnaiHrvatska),nijeimalosuverenost,realnu
moniizbornilegitimitetnaroda.NarodnovijeeSHSjeeljelodaueu
novu dravu, Kraljevinu SHS, kao drava, naspram drava Srbije i Crne
Gore, tj. da se ujedine tri drave. Srbija i Crna Gora su pristale na takav
status narodnog vijea SHS, iako je bilo izgledno da to nije priznata ni
suverenadrava. 47 UoistvaranjaJugoslavijenaovompodrujupostojetri
posebnedrave:(1)KraljevinaSrbija,(2)KraljevinaCrnaGorai (3)Drava
Slovenaca, Hrvata i Srba, koji su ranije ivjeli u sastavu Austrougarske
monarhije. 48 Bez obzira to Drava SHS, s vlau Narodnog vijea, u
realnostinijepostojala,uustavnojosnovionajedefinisanakaoentitetkoji
ravnopravno sa Srbijom, kao drugim entitetom, konstituie novu,
zajedniku dravu. Ovakvom ustavnom osnovom Hrvati i Slovenci su
valorizovali svoje autohtone statuse i iskazali suverenost, a nepostojei
dravni entitet pravno legalizovali kao konstitutivni subjekt i u novu
dravu uli, ne samo kao dvije nacije, nego i kao dravni entitet.
Konstitutivnost Srba iz Hrvatske i Bosne je odvojena od konstitutivnosti
SrbaizSrbijejood vremenaformiranjaDrave Srba,HrvataiSlovenaca
(SHS) 1918. godine. Drava Srbija nije prvo postavila pitanje nacionalnog
ujedinjenja srpske nacije, pa na toj osnovi stvarala novu dravu, nego je
stvaranje nove vienacionalne drave postavila kao primarni nacionalni
cilj,iakosrpskanacijanijeimalaprilikudaseotomedemokratskiizjasni.
Posljedice navedene istorijske zablude tadanje vlasti Srbije traju do
dananjih dana, jer se srpska nacija jo uvijek nije oporavila od
jugoslovenske havarije. Priznanjem nepostojee Drave SHS i
samoproklamovanog predstavnitva Narodnog vijea od strane Srbije,
Hrvati i Slovenci su ostvarili teritorijalnoentitetski subjektivitet, koji u
vrijeme Austrougarske nisu imali. Prije stvaranja zajednike drave
predstavnici hrvatske i slovenake nacije su formalno teritorijalizovali
svojukonstitutivnostudravnientitetpodnazivomDravaSrba,Hrvatai
Slovenaca. Uviajui bitnost i dalekosenost teritorijalnog aspekta
konstitutivnosti, hrvatski i slovenaki politiari su uz pomo lojalnih
srpskihpolitiara,proglasili29.oktobra1918.godineDravuSHS,kojase
ujedinila sa Srbijom kao poseban i ravnopravan dravni entitet.
Samoproglaena Drava Srba, Hrvata i Slovenaca formalno je

47
RajkoKuzmanovi,nav.djelo,str.134.
Grupa autora: V. Mratovi, N. Filipovi, S. Sokol, Ustavno pravo i politike institucije,
Udbeniciiskripte,Zagreb,1981.godine,str.108.
48
54
RadomirNekovi
postojala tridesetak dana, bez ijednog bitnog dravnog odreenja, ali je

imalaformalnopravnistatusentitetapriznatogodSrbije,tojepotvreno
pregovorima u enevi 9. novembra 1918. godine. Uprkos injenici da je
Srbija priznala nepostojei dravni entitet i, ak, priznala njegov
konstitutivni status, predstavnici Narodnog vijea imali su suprotne
stavove od Srbije, kada je rije o ureenju budue zajednike drave.
Predstavnicihrvatskogislovenakognarodadefinisalisuustavnuosnovu
za federalno dravno ureenje, a predstavnici Srbije imali su za osnovu
unitaristiko centralistiko ureenje. Hrvati i Slovenci su, iz statusa
poraenih u Prvom svjetskom ratu, postali ravnopravni dravotvorni
subjekti sa Srbijom, a istovremeno je sprijeena nacionalna
teritorijalizacija Srba, pri emu su Srbi iz Hrvatske i Bosne teritorijalno i
konstitutivnoodvojeniodSrbije.
DrugiaspektseodnosionakonstitutivnostsrpskognarodaizvanSrbije,s
podruja bive Austrougarske. Konstitutivnost Srba s podruja Monarhije
realizovalaseputemNarodnogvijeaizZagreba,aneprekoSrbije,imeje
izbjegnuto iskazivanje Srba kao jednog nacionalnog konstitutivnog
subjekta na prostoru cijele dravne teritorije. Navedena istorijska
injenica, koja se dogodila uz pristanak tadanje drave Srbije, trajno je
odredilapravniokvirizraavanjakonstitutivnostiSrbaspodrujaHrvatske
i Bosne i Hercegovine. Ova krupna sitnica bila je manje bitna sve do
1990. godine kada je, u procesu sticanja nezavisnosti Hrvatske i Bosne,
pokazala svoju konstitutivnu mo. Platforma Srba iz Bosne s kraja Prvog
svjetskograta,daseujedinesaSrbijom,izbjegnutajeodstranetadanjih
predstavnika Srbije i predstavnika dijela Srba iz Hrvatske koji su imali
vanuuloguuNarodnomvijeuuZagrebu.Srbijajepriznalanepostojeu
Dravu SHS kao dravni entitet i s tim entitetom stvorila novu dravu,
odriui se naziva Srbija i prihvatajui naziv SHS kao ime novostvorene
zajednike drave. Bio je to jedinstven primjer u istoriji da jedna drava
ukidasamuseberadiostvarivanjanekihviihiracionalnihciljeva.Srbijaje
sebi dala ulogu da predvodi osloboenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i
Slovenaca, iako to od nje nisu traili ni Hrvati ni Slovenci. Istovremeno,
Srbija je zanemarila svoj dravni interes i interes srpske nacije u cjelini i
sve svoje kapacitete upotrijebila u stvaranje jugoslovenske nacije i drave
kojunikoiskreno,osimSrbije,nijenihtio.IakosuSrbiuXIXiXXvijeku
skupo platili dravnost Srbije (Prvi srpski ustanak, Drugi srpski ustanak,
Prvi svjetski rat) kralj Aleksandar Karaorevi i njegova vlada su s
lakoomukinulidravnostSrbijeiCrneGore.
Posljedice navedene ustavnodravne havarije nisu otklonjene ni

danas, jer Srbija jo nema definisan dravni subjektivitet i teritorijalni
integritet. Jo nije nauno objanjena, uloga kralja Aleksandra
Karaoreviau procesuukidanjaSrbijeistvaranjaDrave SHS,jerbise
time demistifikovala njegova istorijska uloga. Srpska konstitutivna
pozicija u ustavnoj osnovi iz 19141918. godine ostavlja posljedice i u
55
dananjevrijeme,jerjeizgubljenopravoSrbadasedravotvornoizrazena
cijeloj teritoriji, kao jedinstvena politika zajednica i nacionalna cjelina.
Forma iskazivanja konstitutivnosti naroda bila je bitna i dalekosena, jer
da su narodi SHS bili konstitutivni kao nacionalne cjeline, tada bi u
disoluciji Jugoslavije 19901992. godine, razgranienje teritorija bilo
mogue prema nacionalnom, a ne republikoteritorijalnom kljuu.
PovoljnemeunarodneokolnostikojejeSrbijaimalauperioduod1914.do
1918. godine, nisu iskoritene u interesu srpske nacije zbog nelegitimne
odluke srpske vladajue oligarhije predvoene kraljem Aleksandrom
Karaoreviem, najveim grobarem srpskog nacionalnog pitanja u
istoriji.DravaSrba,HrvataiSlovenacaodnastankanijeimalalegitimitet
nanarodnojsuverenosti.Konstituantisubilikraljihrvatskiislovenaki
politiki predstavnici. U ustavnoj osnovi nove drave interesi
konstitutivnih subjekata su od poetka bili suprotstavljeni, to je
pokazivalo da je jugoslovenska drava vjetaka tvorevina bez osnove
narodnog legitimiteta. Jugoslovenska ideologija je u Zagrebu shvatana na
suprotannainuodnosunashvatanjejugoslovenstvauBeogradu.Teorija
o jednom narodu i tri plemena bila je ideoloka konstrukcija kralja
Aleksandra i tadanje Vlade Srbije, kao nametnuta kategorija u ime
naroda,alibeznarodnelegitimnevolje.Negiranjekonstitutivnostietnike
i nametanje etatistike jugoslovenske nacije bila je jedna od sutinskih
protivrjenosti jugoslovenske drave, s negativnim posljedicama po
meunacionalne odnose i, naroito, po dravni poloaj srpskog naroda.
Jugoslovenskaideologija,kakosujeshvatalihrvatskipolitiari,poimalase
kao nuni i, ujedno, prelazni period u istorijskom procesu stvaranja
posebnih nacionalnih drava. Jugoslovenska zajednica se zato nije
shvatala kao zajednika drava, okvir ostvarenja jugoslovenske dravne
ideje koje bi moglo znaiti ponitenje suverenosti, time i same dravne
egzistencijeHrvatske,vekaokonfederalnavezaukojueHrvatskastupiti
ouvaviuzajednicidravnuposebnost. 49
Jugoslovenska ideologija nije bila jedinstvena kategorija, jer

hrvatski i srpski koncept jugoslovenstva su od poetka bili suprotni i
meusobno iskljuivi. Hrvatsko jugoslovenstvo je rezultiralo nezavisnom
dravom Hrvatskom, a srpsko jugoslovenstvo je propalo i rezultiralo jo
uvijeknerijeenimdravnimstatusomSrbije.
Na primjeru jugoslovenske drave moemo uoiti jo jedan bitan

problem koji se tie protivrjenosti ustavne osnove i politikog sistema.
Jedno stajalite, koje uslovno moemo nazvati srpskim, zasnivalo se na
shvatanju da je suverena volja naroda iscrpljena konstituisanjem drave.
Polazei od takvih poimanja dravotvornosti smatralo se da je mogue,
kroz oblike politikog sistema, preoblikovati izvornu suverenu volju
49
Mirjana Stefanovski, Historija hrvatskog dravnog prava, Dragani, Beograd, 1995.

godine,str.267.
56
RadomirNekovi
dravotvornog naroda. Bila je oigledna namjera kralja Aleksandra da,

kroz unitarni politiki sistem i kontrolu institucija dravne vlasti,
neutralietrostrukostnarodnekonstitutivnosti,unesenuuustavnuosnovu
(Drava Srba, Hrvata i Slovenaca), i nametne svoju etatistiku
jugoslovenskunaciju.BiojetoprocesinverzivneizmjeneUstava,nanain
da se iz pozicije politikog sistema mijenja Ustav s ciljem da se
konstitutivnopravonaroda,kaonjegovoizvornosvojstvo,redukuje.Drugo
stajalite, koje uslovno moemo nazvati hrvatskim, zasnivalo se na
shvatanjudasuverenavoljanaroda,kaosubjektaustavneosnove,nemoe
biti iscrpljena nijednim dravnim oblikom i da je to njegovo trajno i
neotuivopravoisvojstvo.Oblikpolitikogsistemaiorganizacijedravne
vlasti su promjenljive kategorije, a suverena volja naroda, ugraena u
ustavnu osnovu, je nepromjenljiva kategorija. U navedenom kontekstu je
hrvatska i slovenaka politika poimala jugoslovensku dravu i njen
politiki sistem kao prolazne kategorije na putu stvaranja sopstvenih
nacionalnihdrava.Protivrjenostustavneosnove(legitimnavoljanaroda
kao konstituanta) i politikog sistema (odnos naroda i drave) utie na
stabilnost drave i u krajnjoj instanci, na njen opstanak. Kada se negira
izvorninarodnisadrajustavneosnove,dravasenunoodravasnagom
dravnogaparata,akadatasnagaoslabidravaseraspada. U dravi u
kojojpostojivieravnopravnihnaroda,kaosubjekatakonstituiuevlasti,
svaki narod nastoji da se obezbijedi tako to e stvoriti neki oblik
dravnog entiteta kojim podravljuje svoje nacionalne interese prije
stvaranja zajednike drave. injenica da konstitutivnost naroda izvire iz
njegove autohtonosti i suverenosti i da definicija titulara suverenosti
odreuje dravnu organizaciju i njeno funkcionisanje, ukazuje na znaaj
konstituiuevlastikaodeterminantepolitikogsistema.Sobziromnato
da su Bosnu i Hercegovinu stvorila tri autohtona naroda, na osnovi
zajednike suverenosti i ravnopravne konstitutivnosti, drava treba biti
jedinstveni i nedjeljiv subjekt ureen po volji sva tri naroda. Danas se
teorijskeipolitikeraspravevodeopitanju:dalijekonstitutivnisubjekt
jedannarod(bosanski),kaozajednicadravljana,ilisutotriravnopravna
naroda (Srbi, Hrvati i Bonjaci) kao etnike nacije? Razliite su teorijske
pozicijeipolitikastanovitazavisnoodtogaizkojeetnikenacijedolaze.
Kolektivna prava konstitutivnih naroda su ua od suverenosti. Nijedan
konstitutivni narod posebno, niti sva tri zajedno, ne mogu konzumirati
cjelokupan sadraj suverenosti. Nosioci suverenosti u skladu sa
demokratskom tradicijom su svi graani. 50 Prema navedenom stanovitu,
graani su suvereni i ujedno dravotvorni (vlasnici drave), a narodi kao
kolektiviteti pojedinano i zajedno, imaju ua prava u odnosu na
ukupnost graana. Sporno je pitanje: ko su graani BiH, postoje li neki
graani, stanovnici Bosne, osim pripadnika konstitutivnih naroda?
50
KasimTrnka,nav.djelostr.56.
57
Svakakodapostoje,aliuvrlomalombroju,jerveinastanovnikaBosnei
Hercegovine su graani koji su, istovremeno, pripadnici tri autohtona
naroda.SvakiHrvat,BonjakiliSrbinje,istovremeno,dravljaninBosnei
Hercegovine i pripadnik svoje nacije. Smisao navedenog teorijskog
podvajanjajestedaseautohtonimnarodimaosporisuverenostidaseovaj
pojamveezagraanina.Nacija,kojojsenameeredukovanasuverenost,
prua otpor takvom procesu kao politika cjelina i dolazi do
meunacionalnog sukoba ili do sukoba izmeu naroda i dravne vlasti.
Dravotvornisubjektuodnosunadravuiskazujeseudvaosnovnavida:
constituo(osnovati,utemeljiti)iconstitutio(struktura,ureenje,Ustav). 51
Ishodborbepolitikihsubjekatazasticanjesvojstvadravotvornihfaktora
odreuje njihov poloaj u dravi. Osnovna karakteristika dravotvornosti
na jugoslovenskom prostoru bila je nastojanje vladajuih elita da se
legitimnavoljanarodaiskljuiizprocesastvaranjaiureivanjadraveida
eliteumjestonarodadonosedravotvorneodluke.
Jugoslovenski odbor je faktiki predstavljao skup politikih

emigranata iz Slovenije i Hrvatske, koji su bili jugoslovenski orijentisani,
pasuzbogtihidejamoralinapustitiHrvatskuiSloveniju.Ovajodbornije
imao legitimitet da predstavlja interese hrvatskog i slovenakog naroda i
uglavnomjedjelovaokaolobistikotijelo,podkontrolomVladeSrbije,sa
zadatkom da na Zapadu promovie ideju nametnutog jugoslovenstva.
Dravni vrh Kraljevine Srbije je Krfskom deklaracijom iz 1917. godine
izjednaio politiki subjektivitet Srbije, kao nezavisne drave, sa
subjektivitetomJugoslovenskogodbora,anarodSrbijenijeimaoprilikuda
seotompitanjudemokratskiizjasni. KadajerijeoBosniiHercegovini,
Narodno vijee SHS je, u njeno ime, donijelo odluku o stvaranju nove
drave sa Srbijom, a narodi u Bosni i Hercegovini nisu imali priliku
demokratskog izjanjavanja o buduoj dravi. Samoproklamovano
NarodnovijeeizZagrebanijeimalolegitimitethrvatskog,slovenakogi
srpskog naroda za stvaranje Drave SHS. Jugoslovenski odbor kao
emigrantska i lobistika organizacija, smjetena u Londonu tokom Prvog
svjetskog rata, takoe nije imala legitimitet da u ime Hrvata i Slovenaca
pristajenazajednikuDravuSHS.KraljSrbije,AleksandarKaraorevi,
nije imao legitimitet da ukine dravu Srbiju i Crnu Goru radi stvaranja
nove SHS drave. Prva zajednia Drava Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS)
nije stvorena legitimnom voljom naroda, nego voljom vladajuih i
nevladajuihelitaizvannarodnoglegitimiteta.Nepostojanjelegitimitetau
osnovi drave i iskazivanje konstitutivnih subjekata izvan narodne volje
nunojevodiloumeunacionalnesukobeipropastdrave.Komunistika
partija Jugoslavije je je u Jajcu 1943. godine formirala novo narodno
predstavnitvo Antifatistiko vijee narodnog osloboenja
JugoslavijeAVNOJ, s ciljem da pribavi legitimitet novom dravnom
51
BranislavGruji,Rijeniklatinskosrpskohrvatski,Obod,Cetinje.
58
RadomirNekovi
ureenju. Proklamovana narodna volja transformisana je u nacionalnu

volju, pa su umjesto pojma jugoslovenski narod koriteni pojmovi:
Slovenci, Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Srbi. Nacionalna volja je
definisana u kontekstu ugnjetenih i ugnjetake nacije, pri emu je srpska
nacija definisana kao ugnjetaka, a slovenaka, hrvatska, makedonska i
crnogorska, kao ugnjetene nacije, koje e svoj status moi ostvariti kroz
republike kao federalne dravne jedinice. Dravotvornost pet nacija je
daljetransformisanaukonstitutivnostKomunistikepartijeJugoslavije,jer
je ova partija sebe proglasila legitimnih klasnim i nacionalnim
predstavnikom. Na navedenoj osnovi je utemeljena konstituiua uloga
vladajue politike partije, koja je izvorni narodni legitimitet
transformisala u nacionalni, a zatim u partijski. Bez obzira na sporni
legitimitet Komunistike partije njena konstitutivnost je bila od bitnog
znaaja za Bosnu i Hercegovinu, jer su prvi put u svojoj istoriji tri nacije
(Srbi, Hrvati i Muslimani) priznate kao subjekti dravotvorne vlasti.
Dravotvornost vladajuih politikih partija se nastavila i nakon dolaska
na vlast nacionalnih politikih partija. U pregovorima o opstanku ili
preureenju jugoslovenske drave 19901991. godine opet nije odluivao
narod,negopartijskeeliteivrhovidravnevlastiurepublikama.UBosnii
Hercegovini, prilikom dejtonskih pregovora, srpski narod nije imao svoje
legitimne predstavnike, nego je interese naroda, a bez njegove volje,
predstavljao predsjednik Srbije Slobodan Miloevi, hrvatski narod
predstavljao je predsjednik Hrvatske Franjo Tuman, tako da su oni bili
dravotvornisubjektiuimeSrbaiHrvataizBosneiHercegovine.Nakon
odluka Ustavnog suda o izmjenama entitetskih ustava, zbog njihove
nesaglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, tokom 2000. godine
aktivnostokoprimjeneodlukaSudanisuvodilaparlamentarnatijela,nego
partijske elite. U toku navedenih ustavnih promjena, meunarodni
predstavnici su, zbog opstrukcije partijskih elita, bili prinueni da se
deklariu i kao subjekti konstituiue vlasti. Visoki predstavnik je, 11.
januara 2001. godine, svojom odlukom formirao ustavne komisije u
Republici Srpskoj i Federaciji BiH sa zadatkom da primijene odluku
UstavnogsudaBiHopitanjujednakekonstitutivnostinarodanaprostoru
cijeledrave.KadaUstavnakomisijaizFederacijeBiHnijeblagovremeno
primijenilaodlukuUstavnogsuda,Visokipredstavnikje,svojomodlukom
od19.aprila2002.godine,proglasioamandmanenaUstavFederacijeBiH.
U pokuaju ustavnih promjena u periodu 20052006. godine, subjekti
konstitutivnevlastibilisupartijskeeliteimeunarodnisubjekti.Partijske
elite su pregovarale bez prethodno pribavljenog legitimiteta od strane
Lideri pomenutih est politikih partija su u Vaingtonu,
naroda. 52
52
Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka, Hrvatska demokratska
zajednica, Stranka demokratskih promjena, Savez nezavisnih socijaldemokrata i Partija
demokratskog progresa potpisale su Sporazum o ustavnim izmjenama 2005. godine u
Vaingtonu.
59
novembra 2005. godine, pod pokroviteljstvom amerike nevladine

organizacijeInstitutzamiriuzprisustvoamerikogdravnogsekretara,
potpisali Sporazum o izmjeni Ustava Bosne i Hercegovine. U lanu 1.
definie se: Politike stranke su se dogovorile da izvre izmjene ustava
Bosne i Hercegovine u domenu Predsjednitva, Vijea ministara,
Parlamentarne skuptine. U lanu 5. dalje se navodi: Strane su saglasne
da je ovo samo prva faza ustavnih promjena, a u lanu 6. ...da e nakon
opihizbora2006.godine,uslijeditinarednafazareformi.Daljesenavodi:
Strane su saglasne da ovaj sporazum sa aneksima treba usvojiti
ParlamentarnaskuptinaBosneiHercegovine.Oiglednoje,iznavedenog
Sporazuma, da su kljunu ulogu u formulisanju ustavnih promjena imale
partijskeeliteili,preciznije,partijskilideri.estpartijskihliderapostalisu
subjektikonstituiuevlastiipotpisimasuseobavezalidaeunajbitnijim
institucijama dravne vlasti izvriti ustavne izmjene. Nedemokratski
karakter cjelokupnog procesa ustavnih izmjena (odsustvo demokratskih
institucija dravne vlasti, iskljuenost javnosti, odsustvo javnih rasprava i
strunihmiljenjaitd.)rezultiraojeneusvajanjemustavnihamandmanau
aprilu 2006. godine. U procesu ustavnih izmjena u primjeni presude
Evropskog suda za ljudska prava u sluaju SejdiFinci est lidera
vladajuih partija se opet iskazuju kao konstitutivna vlast od koje zavise
ustavneizmjene.
Dravotvornost u ustavnoj osnovi je sutinsko pitanje, koje

prethodi osnivanju i ureenju drave. Zaposjedanje pozicije
konstituiue (ustavotvorne) vlasti je glavni politiki cilj za sve politike
aktere u dravi, jer onaj subjekt koji stekne svojstvo dravotvornog ima
mogunost da uredi dravu po svojoj volji. Ako nema demokratije u
ustavotvornoj vlasti tada je nee biti ni u drugim vlastima u dravi
(zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj). Uvoenjem viepartijskog sistema i
neposrednogizjanjavanjagraanauperiodu19891992.godine,narodi
nacijesupoprviputusvojojistorijidobilimogunostdaizrazelegitimnu
voljuotomekakvudravuele.Kadasunarodinacijedobiliprilikudase
izjasne o dravi veina je bila za formiranje samostalnih drava izvan
okvira Jugoslavije (Slovenci, Hrvati, Bonjaci, Makedonci) to ukazuje da
zajednikajugoslovenskadravaijugoslovenskanacijanisubiliutemeljeni
na narodnom legitimitetu, nego na snazi dravne prisile i pod dejstvom
objektivnihistorijskihprilika.Konstitutivnisubjektisuuvijekkolektiviteti
u obliku naroda, nacije, pokreta, druge drave i slino, jer ne mogu
udrueni pojedinci kao slobodne individue stvoriti dravu. Problem
konstitutivnih subejakata u bivoj jugolsovenskoj dravi je legitimitet, jer
su oni donosili odluke izvan demokratske volje naroda. Jugoslavija je
propala ne zbog meunarodne zavjere Njemake, Sjedinjenih Amerikih
Drava i Vatikana nego zbog nelegitmne ustavne osnove na kojoj je i
utemeljena.
60
RadomirNekovi
1.3.2.Samoopredjeljenjenarodakaoizrazkonstitutivnosti
Samoopredjeljenje naroda proizilazi iz suverenosti, jer samo onaj

ko je suveren moe da se samoopredjeljuje, da odreuje svoju politiku
sudbinu naspram drave i drugih naroda. Samoopredjeljenje naroda je
njegovooriginernopravokojemunijepodarionijedandrugisubjekt,ve
ganarodimakaosvojeautohtonosvojstvo.Samoopredjeljenjenaroda,kao
kontinuiraniprotivrjeanproblemupoliticiiuteoriji,moeseposmatrati
izaspekata:meunarodnogprava,suverenostinaroda,dravnogiustavnog
ureenja itd. Samoopredjeljenje naroda se moe iskazivati u oblicima:
dravne agregacije, unitarizma, secesije, disolucije, federativnog dravnog
ureenja itd. Suprotstavljenost politike i teorije o pitanju
samoopredjeljenjanarodabilajeizraenauprocesudisolucijeJugoslavijei
organizacije dravne vlasti Bosne i Hercegovine. ...samoopredjeljenje
pojedinih pripadnika odreenih naroda ili grupa koje je limitirano
ovlastima dravotvornog naroda koji inae u sebi moe ukljuivati i vie
naroda. 53 Ovdje se samoopredjeljenje naroda poima kao pravo etnike
grupe, ogranieno dravotvornim narodom koji sintetizuje vie naroda.
Kada dravotvorni narod obuhvata vie naroda nastaje problem
zajednikog identita i legitimiteta odluivanja, jer su identiteti u
koegzistenciji, a odluivanje ukljuuje duplu veinu, veina pripadnika
dravotvornognarodakojaobuhvataveineusvakomposebnomnarodu.
Navedena situacija je karakteristina za Bosnu i Hercegovinu, jer
legitimitetnarodnedravotvorneodlukeobuhvataveinustanovnikakoja
u sebi sadri veinu Hrvata, veinu Srba i veinu Bonjaka.
Samoopredjeljenjenarodaishodiizpitanja:moelikonkretannarod,kao
nacija u dravi koju stvara ili u kojoj se ve nalazi, ostvariti sopstvene
nacionalneinterese?Akonarodkaonacija,udravikojutrebastvoritiili
koju je ve stvorio, moe da ostvari svoje nacionalne interese, sam ili
ravnopravno s drugim nacijama, tada se narod samoopredjeljuje kroz
pozitivan odnos prema dravi. Kada se u dravi, zbog objektivnih
drutvenoistorijskih prilika, mijenjaju elementi njene organizacije i
funkcionisanja, tada narod opet nastoji da bude ravnopravan faktor tih
promjena. Problem nastaje kada se drava stvara ili se mijenja njeno
unutranjeureenjenatetuinteresanekognaroda(nacije)ibeznjegove
volje. Kada je narod nacija iskljuen iz bitnih procesa odluivanja u
dravi, i ako je drava organizovana protiv njegove volje, tada narod
iskazujenegativanodnospremadraviuoblikusecesijeilirazdruivanja.
Unavedenojsituacijinarodnastojidaostvarikonstitutivnostizvanokvira
postojee drave, ili da stvori entitet unutar postojee drave.
Samoopredjeljenje naroda na prostoru bive Jugoslavije poetkom
devedesetih godina bilo je na suprotstavljenoj nacionalnoj osnovi. Jedno
53
KasimBegi,nav.djelostr.4.
61
stanovite su zastupali predstavnici institucija Jugoslavije, uglavnom iz

reda srpskog naroda, i samoopredjeljenje naroda su poimali kao
ogranieno i ve iskoriteno pravo. Ovakvo poimanje proizilazilo je iz
vrijednosnog sistema jugoslovenske ideologije prema kojoj su se narodi
jednom opredijelili za zajedniku dravu i time trajno potroili svoju
suverenost, pri emu je Jugoslavija postala trajna kategorija i via, opta
vrijednost, koja nadilazi posebne vrijednosti etnikih zajednica. Drugo
stanovite, koje su zastupali uglavnom slovenaki i hrvatski predstavnici,
polazilojeodosnovedajesuverenosttrajnoinepotroivosvojstvonaroda,
naosnovukogaimapravodasetrajnoodreujepremadravi.
Na procese samoopredjeljenja naroda, osim njegove legitimne

volje,utieinekolikofaktora.
1. Realne drutvenoistorijske okolnosti. Bez obzira na autohtono i

suverenopravonarodadasesamoopredjeljuje,ontosvojeprirodnopravo
ostvarujeunekompostojeemrealitetu.Mogunostiujednomistorijskom
periodunisuistekaounekomdrugom.Primjer:Srbisuimaliprilikudase
1918. godine opredijele kao jedna nacija, ali zbog projugoslovenskog stava
Srbije,samoopredjeljenjesrpskenacijenijesedogodilo,jersejedandioSrba
iskazivaokrozSrbiju,adrugikrozNarodnovijeeSHSizZagreba.Kadaje
Srbija htjela 19911992. godine da se Srbi iskau kao jedan konstitutivni
subjektnacijelomprostorubiveJugoslavije,tovienijebilomogue,jer
surealneokolnostibileradikalnopromijenjenjeuodnosuna1918.godinu.
2. Interesi uticajnih drava. Velike uticajne drave, koje po svom

kapacitetu predstavljaju odluujue faktore meunarodnih odnosa, imaju
mogunostdasvojeinteresetransformiuunormemeunarodnogpravai
obaveu druge drave da te norme potuju. Multilateralna akta koja
usaglasevelikedravepostajuizvormeunarodnogprava.
3. Meunarodno javno pravo. U kontekstu meunarodnog prava
pitanje samoopredjeljenja naroda je pomenuto aktima Organizacije
ujedinjenihnacija.Paktograanskimipolitikimpravima,kojisuOUN
donijele16.decembra1966.godine,definieudijeluprvom,taki1,da:Svi
narodi imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovoga prava oni
slobodno odreuju svoj politiki status i slobodno osiguravaju svoj
ekonomski, socijalni i kulturni razvitak. Definisanje samoopredjeljenja
naroda kao univerzalnog, prirodnog i originernog prava, prema
meunarodnim aktima je priznanje njegove suverenosti kao izvornog
prirodnog svojstva. S druge strane, meunarodni akti ograniavaju
samoopredjeljenje
naroda
teritorijalnim
integritetom
drave,
demokratskim nainom iskazivanja i bez ugroavanja svjetskog mira. U
situacijama kada narodi svojim samoopredjeljenjem ugroavaju integritet
drave, regionalnu stabilnost, ljudska prava i svjetski mir, nuno je
meunarodnoposredovanjeiarbitraakaologinaposljedicanacionalnih
suprotstavljenosti. Bosna i Hercegovina je krajem devedestih godina
prologvijekaimalaupravoovakvusituaciju.PrimjerarbitraeBadinterove
62
RadomirNekovi
komisije 1991/1992. godine, gdje je protumaeno (miljenje br. 2. od 15.

januara1992.godine)daseSrbimogusamoopredjeljivatisamouokvirima
postojeih republikih granica, a ne kao nacionalna cjelina na prostoru
cijelejugoslovenskedrave.PrematumaenjuBadinterovekomisije,narodi
semogusamoopredjeljivatiugranicamateritorijalnihintegritetarepublika
kao drava. Navedeno tumaenje polazilo je od normi meunarodnog
prava(deklaracijeOUN),kaoiodinjenicedajesamoopredjeljenjeSrbaiz
BosneiHrvatske1918.godinerealizovanoodvojenooddraveSrbije,kroz
formu Narodnog vijea iz Zagreba. Navedena konstitutivna sitnica
znaila je da su Srbi, s teritorije bive Austrougarske, u novu dravu uli
prekoNarodnogvijeaizZagreba,anedirektnosaSrbijom,jerujedinjenje
i stvaranje Drave SHS 1918. godine nije bilo na nacionalnoj, nego na
entitetskojosnovi.
Nisuseprvoujedinilenacije,kaopolitikisubjekti,
nego su se ujedinila dva teritorijalna entiteta, drava Srbija i nepostojea
samoproklamovana drava Srba, Hrvata i Slovenaca SHS (formirana na
teritoriji bive Austrougarske, podruja Bosne, Hrvatske i Slovenije).
Istorijskagrekasrpskepolitike(odlukekraljaAleksandrainjegovevladeo
stvaranjunovezajednikedraveiukidanjeSrbije)imatrajneinegativne
posljedicepostatussrpskenacijenaprostorubivejugoslovenskedrave.
Norme meunarodnog prava o samoopredjeljenju naroda (od Povelje
OUN iz 1946. godine do Deklaracije OUN iz 1981. godine) predstavljaju
cjelinu, u kojoj vremenski redosljed ima bitnu ulogu. U vrijeme
antikolonijalnog procesa, nakon Drugog svjetskog rata, kada nastaje vei
brojnezavisnihdravauAfriciiAziji,samoopredjeljenjenarodabilojeu
kontekstustvaranjanovihdrava.Krajempedesetihgodinaprologvijeka,
meunarodno pravo o samoopredjeljenju naroda je korigovano
deklaracijama OUN. 54 Protivrjene su situacije u kojima narod realizuje
samoopredjeljenje, a nema uporite u postojeim normama
meunarodnog prava ili kada narod, kroz sukobe (politike i oruane),
stvaranovurealnostkojapostajematerijalniizvormeunarodnogprava.U
meunarodnom javnom pravu samoopredjeljenje naroda i teritorijalni
integritetdraveseestopojavljujukaomeusobnoiskljuivekategorijei,
zavisno od realnih okolnosti i interesa velikih sila, jedan od navedenih
elemenatadobijaprevaguilegalitet.Usituacijikadavladamiristabilnost,
princip teritorijalnog intgriteta drave je dominantan u odnosu na
samoopredjeljenje naroda u formi secesije, meutim, u situaciji kada
dominiraju oruani sukobi nastaje sutinska promjena okolnosti rebus
sicstantibusinaosnovunovihokolnosti,samoopredjeljenjenarodamoe
da ima za rezultat radikalnu izmjenu organizacije drave. Na primjer, na
54
Deklaracija iz 1960. godine: Samoopredjeljenje ne moe imati za posljedicu raspad

drave;Deklaracijaiz1966:Samoopredjeljenjesenemoeostvarivatinasilnimsredstvima;
Deklaracijaiz1970:Treedravesenemogumijeatiuprocessamoopredjeljenjanarodau
drugoj dravi; Deklaracija iz 1981. godine: Samoopredjeljenje naroda se ograniava na
totalitarnereimeiusluajevimakadajenarodugroenodpostojeedravnevlasti.
63
prostoru Bosne i Hercegovine stvorena je Republika Srpska kao rezultat

meunacionalnog ratnog sukoba, a u miru ne bi bilo mogunosti da
nastane ovaj dravni entitet. Na Kosmetu nakon rata Albanaca i drave
SrbijeiintervencijeNATOpaktastvorenajenezavisnadravaKosovo,koja
umirunebimoglanastati.
4. Unutranje pravo. Osnovne odredbe ustava neke drave

imaju jednu od kljunih uloga u legitimitetu samoopredjeljenja naroda.
Kada se problem samoopredjeljenja naroda razmatra s aspekta
meunarodnog prava, u argumentaciju se uzimaju i odredbe unutranjeg
prava,jerobapravadanaspredstavljajumeuzavisnucjelinu.Badinterova
komisija je polazila i od normi unutranjeg prava (Ustava SFRJ iz 1974.
godine), u kojem su republike definisane kao drave, i protumaila da se
Jugoslavijanalaziudisoluciji.UstavJugoslavijeiz1974.godinedefinisaoje
dravunakonfederalnojosnovi,injegoveodredbebilesuosnovanakojoj
je realizovano dravno osamostaljivanje jugolsovenskih republika.
Odredbe ZAVNOBiHa o zajednikoj i nedjeljivoj suverenosti i
ravnopravnosti Srba, Hrvata i Bonjaka bile su osnova samoopredjeljenja
nacijauBosniiHercegovini.
5. Faktor dominantnog interesa. Samoopredjeljenje naroda sadri

interese,kaoprimarnudimenziju,doksepravnenormeiskazujukaonain
ostvarivanja tih interesa. Logika je da, u ime naroda, istupaju njegovi
legitimnipredstavnicikojidefiniudominantniinteres.Meutim,postoje
realnosti o dominantnom interesu vladajueg subjekta (primjer
Komunistike partije Jugoslavije). Jedan politiki subjekt, sa svojom
dominantnomideologijom,predstavljaojeinteresevienarodaiodreivao
oblike i procese podravljenja tih interesa. U navedenom kontekstu,
Komunistikapartijanijepoistimkriterijimaodreivalainteresepojedinih
naroda. Jedan kriterij bio je za srpski narod, a drugi za ostale narode
(Kongres KPJ u Beu, 1926. godine i Kongres KPJ u Drezdenu, 1928.
godine).Drugijeproblemkadavladajuanacionalnaelitadonosiodlukeo
statusutenacijeudravibezsaglasnostiveinepripadnikanacije.
........
S obzirom na to, da je suverenost izvorno svojstvo naroda,

samoopredjeljenje se iskazuje kao ukupnost realne moi jednog naroda
(brojnost, ekonomska snaga, podrka drugih naroda, meunarodna
podrka, nacionalna snaga naroda itd.). Samoopredjeljenje naroda je, u
sutini,odnosnarodapremadravizasnovannasuverenomsvojstvunacije
i moe da se iskazuje u pozitivnoj ili negativnoj formi, kroz razliite
konkretne modalitete. Samoopredjeljenje naroda kao nacije je u sutini
realizacija njegove suverenosti u konkretnim drutvenoistorijskim
prilikama,ikaotakvojenepotroivopravoineiscrpljujesekonkretnim
dravnim oblikom. U Bosni i Hercegovini samoopredjeljenje naroda je
moguenaosnoviravnopravnostiiogranienojedravnimintegritetom,
64
RadomirNekovi
jer nijedna etnika nacija nema pravo da svoje samoopredjeljenje

realizujeizolovanoiprotivvoljedrugihnacija.
1.3.3.Entitetkaoteritorijalnioblikkonstitutivnostinaroda
Latinski ens bie, esse biti, korijen je pojma entitet, koji

oznaava bitnost neega, sutinu, vanost, neto to postoji, neto to je
osnovno. U kontekstu organizacije drave, entitet je lanica nekog
dravnog saveza ili slinog dravnog udruivanja. 55 Entitet, kao inilac
nekogdravnogsavezailinekedrugeformeorganizacijedrave,jebitni
konstitutivnidiodrave.Drugavanadimenzijaentitetajeinjenicadaje
teritorijalni dio drave. Konstitutivnost entiteta je osnovna, sutinska
razlikakojagarazlikujeoddrugihoblikateritorijalneorganizacijedrave,
kaotosu:regije,oblasti,pokrajine,podruja,okruziitd.Entitetimogubiti
konfederalne lanice nekog saveza ili federalne jedinice savezne drave.
Iz samog pojma entiteta nije zahvalno izvoditi oblik konkretnog

dravnog ureenja, jer entiteti mogu biti organizovani u razliitim
dravnim oblicima, u zavisnosti od konkretnih drutvenoistorijskih
prilika. Uvoenjem pojma entiteta u ustavnu materiju i organizaciju
drave u Bosni i Hercegovini, nastala je dilema da li su entiteti postali
predmet ustavnog prava poslije Dejtonskog sporazuma ili su oni i ranije
bili predmet ustavnog prava. Polazimo od osnove da su entiteti bili
konstantan predmet ustavnog prava, jer pod entitetskom organizacijom
drave moemo posmatrati ukupnost oblika u kojima se iskazuju njeni
konstitutivni dijelovi. U kontekstu poimanja entiteta, namee se pitanje:
zbogegasunekedravesentitetskomkonstitutivnoustabilne(primjer
vajcarske),adrugenestabilneilisuseraspale(primjeriSSSR,Jugoslavijei
ehoslovake)?Odgovortrebatraitiuodnosuizmeusuverenoginteresa
konstituanata u konkretnoj dravi i njene teritorijalnoentitetske
organizacije.Kadaseentitetskoteritorijalnaorganizacijadraveisuvereni
intereskonstituantapoklapajudravaimastabilnost,iobrnuto,kadasene
poklapajutojeizvornjenenestabilnosti.Konstituantdravenastojidase
njena organizacija i ukupno ustavno ustrojstvo i pravni poredak
podudaraju s njegovom suverenom voljom, interesima i vrijednostima. U
navedenom kontekstu je bitno pitanje naina i okolnosti pod kojima je
nekidravnientitetnastao.Zarazlikuodoblasti,regija,okruga,podruja,
koje formira drava, entitet ne formira drava, jer on nastaje prije ili
paralelno s dravom. Nastanak entiteta nakon drave je mogue kroz
proimanjeprocesanjenedisolucijeiagregacije.Entitet,obino,nastajeu
vienacionalnim dravama gdje ima vie autohtonih i suverenih naroda
kojiseiskazujukaoetnikenacije.Konstituant(etnikanacija)stvarasvoj
55
Rajko Kuzmanovi, Podjela nadlenosti entiteta i institucija BiH, Nauni skup u Banjoj
Luci1997.godine,izdava:UniverzitetuBanjojLuci,str.31.
65
entitetunamjeridaformiranacionalnudravu.Sobziromnatodarealne
okolnosti ne omoguavaju stvaranje vlastitih nacionalnih drava,
konstituanti su prinueni da formiraju jednu, zajedniku dravu. Jedna
etnika nacija prihvata da s drugim nacijama osnuje i uredi zajedniku
dravu, ali zadrava i entitetski oblik konstitutivnosti, u kojem je ve
podravila dio svoje suverenosti. U zajednikoj, vienacionalnoj dravi,
konstituant (nacija) jedan dio svoje suverenosti ostvaruje kroz entitet, a
drugi dio kroz zajednike dravne organe (s drugim nacijama). Kada
konstituantipoinjuostvarivativeidiosvojesuverenevoljeiinteresana
nivou savezne (zajednike) drave, tada dravna uloga entiteta slabi, a
dravnaulogasaveznedravejaa,iobrnuto.Entitetfunkcioniekaodio
drave, s dvostrukom ulogom: izraz je nacionalne suverenosti i oblik je
vrenja dravne vlasti. Nekoliko osnovnih odreenja entiteta sutinski ga
razlikujeoddrugihformidravneteritorijalneorganizacije.
1. Entitet je teritorijalnokonstitutivni dio drave. Sutina

meunacionalnogsporauBosniiHercegovinijeupravonaovompitanju.
Preovladavajuasrpskateorijskaipolitikapozicijapolaziodkonfederalne
osnovedasuentitetistvorilizajednikudravuBosnuiHercegovinukroz
Dejtonski sporazum kao meunarodni ugovor, da drava postoji voljom
entiteta,dajedravnazajednicaentiteta,patakoentitetiimajupravoda
odreuju organizaciju i funkcionisanje zajednikih dravnih institucija.
Istina, ovo jesu bili politiki ciljevi Srpske demokratske stranke 1994.
godine (nakon Vaingtonskog sporazuma i stvaranja Federacije BiH), ali
nisu prihvaeni u Dejtonskom sporazumu. Bosnu i Hercegovinu nisu
stvorili njeni entiteti, jer je dravnost BiH, ustanovljena 1943. i 1944.
godine, znatno prije formiranja entiteta. Preovladavajua bonjaka
teorijskaipolitikapozicijapolaziodunitarneosnovedasuentitetinuna
iprolaznakategorija,nastalanaosnovumeunarodnogugovora,idaese
oni vremenom transformisati u regije, oblasti ili slian teritorijalni oblik.
Dejtonskisporazumnesadriodredbudasuentitetinastalivoljomdrave
kao oblik njene decentralizacije. Hrvatska teorijska i politika pozicija
sadri dvostrukost, jer polazi od ukidanja entiteta ili stvaranja novog,
hrvatskog entiteta. Po Dejtonskom sporazumu i Ustavu Bosne i
Hercegovine entiteti nisu stvorili dravu, niti je drava stvorila entitete,
nego se radi o dva nivoa iskazivanja jedinstvene dravne vlasti. Dravu
BosnuiHercegovinuientitetekaonjenekonstitutivneisastavnedijelove
stvorile su tri etnike nacije (Bonjaci, Srbi i Hrvati) i ovakva ustavna
pozicijaentitetaukazujenafederativnikarakterdravnogureenjaBosnei
Hercegovine.
2. Entitet nije statina kategorija. Funkcionisanje entiteta i njegov

odnos prema institucijama na nivou drave se mijenja, u zavisnosti od
realnih prilika i meunacionalnih odnosa izmeu konstituanata. Prenos
nadlenostidravnihposlovasaentitetananivozajednikihinstitucijaili
obrnutozavisiodmeusobnihodnosatrietnikenacijeinjihovogodnosa
66
RadomirNekovi
prema postojeoj dravi. Kada raste meusobno povjerenje izmeu

etnikih nacija i kada se uveava zajedniki meunacionalni graanski
sadraj, tada jaaju savezne institucije i entiteti prenose dio svoje
nadlenosti na savezni nivo. Kada se uveava meunacionalno
nepovjerenje tada dolazi do sukoba izmeu entitetskih i saveznih
institucija dravne vlasti. Na primjer, danas u Bosni i Hercegovini Srbi
krozRepublikuSrpskunastojedatovieojaajajuinstitucijeentitetaida
oslabesaveznedravneinstitucije,svodeiihnazajednikeikonfederalne.
Bonjaci nastoje da ojaaju savezne institucije koje bi imale pravnu
suprematiju u odnosu na entitetske institucije, svodei ih na regionalne.
Status entiteta u zajednikoj dravi mijenja se u zavisnosti od odnosa
izmeuetnikihnacijakaodravotvornihsubjekata.
3. Odnos suverene volje konstituanata i oblika teritorijalne

organizacije drave. Kroz teritorijalnu organizaciju drave prevazilazi se
legitimni interes etnike nacije da ima svoj dravni entitet i legitimni
interesetnikenacijedaobezbijediteritorijalniintegritetdrave.Jedanod
sutinskih problema Bosne i Hercegovine sadran je u pitanju da li je
drava organizovana u skladu s interesima sve tri etnike nacije. Da li bi
formiranje treeg hrvatskog entiteta pozitivno ili negativno uticalo na
opstanak i funkcionisanje drave (pogledati dio o Ustavnoj nadogradnji
Dejtonskog sporazuma)? Princip zajednike suverenosti i ravnopravne
dravotvornosti nalae da se jednako uvae prava nacije koja eli jau
entitetskupozicijuipravanacijekojaelijaupozicijusaveznihinstitucija,
jer su oba zahtjeva jednako legitimna. Federativno ureenje drave je
najoptimalniji,modaijedini,oblikukojemsemoguobjedinitinavedeni
legitimniisuprotstavljenizahtjevi.
4. Jedinstveni karakter dravne vlasti. Vlast koja se vri na nivou

entitetainanivousaveznihdravnihinstitucijajejednajedinstvenavlasti
tonisudvijepodvojeneisukobljenedravnevlasti.Vrenjedravnevlasti
na dva nivoa je tipino za federativnu dravu, ali to ne dovodi u pitanje
njen jedinstveni karakter. Prema Ustavu ne postoji vlast Bosne i
Hercegovineivlastentiteta,negopostojivlastBosneiHercegovinekojase
vri na nivou institucija BiH i na nivou entiteta. Ustavni balans vlasti na
dva nivoa spreava da bilo koji nivo na sebe preuzme ukupni kapacitet
dravnevlasti,iobezbjeujefederalnuravnoteugdjejednavlastnemoe
da nulificira drugu vlast. Vlast Bosne i Hercegovine posmatrana izvan
vlasti entiteta nema legitimitet cjelokupne dravne vlasti, a vlast entiteta
posmatranaizvanvlastiBosneiHercegovinetakoenemalegitimitetdase
uspostavikaocjelovitainezavisnadravnavlast.Jedanidruginivovlasti
inecjelinukojunazivamodravnavlastBosneihercegovine.
5. Entitet ne formira drava. Entitet ne nastaje odlukom dravnog

organa,vesuverenomvoljomnarodakaokonstitutivnogsubjekta,prijeili
uporedo s nastankom drave. Ovo je sutinska osobina entiteta koja ga
razlikuje od regija, oblasti, okruga i drugih teritorijalnih oblika koje
67
formira centralna dravna vlast. Bosna i Hercegovina je tipian primjer

gdjejeuprocesimadisolucijeiagregacijedravnevlasti,dolodonastanka
entitetakaoposljedicenavedenihprocesa.Entitetskaorganizacijajeoblik
nedovrenedraveukojojsesueljavajulegitimniisuprotstavljeniinteresi
pojedinihnacijaukonteksturealnihdrutvenoistorijskihokolnosti.
6. Ovlatenje entiteta da vri dravnu vlast definisano je istim

Ustavom koji odreuje i ovlatenje dravnih institucija na saveznom
nivou. Jedan i drugi nivo vlasti imaju isti ustavni izvor to je svojstvo
federativnih drava. Kada bi Ustav regulisao nadlenosti samo saveznih
dravnih institucija, tada bi one svojom voljom prenosile dio nadlenosti
nanienivoe,tojetipinozaunitarnudecentralizacijuiregionalizaciju.
Kada ustav ne bi regulisao nadlenosti saveznih institucija i kada bi one
imalenadlenostikolikoimprenesuentiteti,tadabidravafunkcionisala
kao konfederacija. U sluaju Bosne Ustav ne sadri unitarizam ili
konfederalizam,negoimafederativnuosnovuorganizacijevalsti.
7. Forme entitetske dravnosti su razliite, tako da se dva ili vie

naroda mogu iskazivati i kroz jedan entitet. Slovenci, Hrvati i Srbi s
podruja Bosne i Hrvatske su novembra 1918. godine imali jedan entitet
(samoproklamovanuDravuSrba,HrvataiSlovenacaSHS).Muslimani,
HrvatiiSrbisuuMrkonjiGradu,1943.godine,definisanikaokonstituanti
uBosniiHercegovini,kaojednomzajednikomdravnomentitetukojije
postao sastavni dio jugoslovenske drave. U Austrougarskoj, nakon krize
nastaleporazomodPruske1876.godine,entiteti(AustrijaiMaarska)su
ojaalisvojepozicije,paseveinadravnihposlovaodvijalanaentitetskim
nivoima, a samo nekoliko bitnih dravnih funkcija na nivou zajednikih
institucija. Preureenjem jugoslovenske drave (AVNOJ, 1943. godine)
proglaene su republike kao nacionalni dravni entiteti, koji se svojom
slobodnom voljom ujedinjuju u zajedniku jugoslovensku dravu.
Komunistika partija je, navedenim odlukama, ustanovila konfederalnu
ustavnu osnovu, jer prvo voljom naroda nastaju republike kao dravni
entiteti, a potom predstavnici tih entiteta donose odluke da se ujedine u
zajedniku dravu. Istorija dravnosti na podruju bive Jugoslavije je
istorija entitetske konstitutivnosti, koja se iskazivala u raznim oblicima
integrativnihidezintegrativnihprocesa.
8. Odnos entiteta i naroda. Entitet je u sutini teritorijalni oblik

konstitutivnostinarodaiizraznjegovesuverenosti.Suverenostidravnost
entitetaizvaniiznadnarodanepostoji,jernepostojinarodzbogentiteta,
nego entitet zbog naroda. Dnevna politika partijskih vladajuih elita
nastoji da fundira suverenost entiteta kao kategoriju iznad narodne
suverenosti, pa se narodni interesi podreuju interesima entiteta. S
obzirom na to da entitetom vladaju partijske elite, one svoje interese
izjednaavaju sa interesima entiteta kao suverenu i optu kategoriju.
Prekosuverenostientitetaientitetskevlasti,partijskeelitekradu
suverenost narodu, to je osnova za transformaciju demokratske dravne
68
RadomirNekovi
vlasti u nedemokratski reim partijskih oligarhija. Druga bitna podvala

dnevne politike je izjednaavanje entititetskog i etnikog, tako da elita
kojavrientiteskuvlastuzimasebizapravodabudepredstavnikietnike
nacije. Objedinjavanjem dravnog i nacionalnog legitimiteta u jednom
subjektu, suverenost se krade od naroda i prenosi na vladajue elite.
Svoenjem naroda na plebs, vlast na nivou entiteta uspostavlja monopol
na vladanje, na resurse, na vrijednosni sistem, na oblike drutvene
komunikacije, na miljenje i cijeli sistem pretvara u zatvoreni partijski
totalitarizam. U Ustavu Bosne i Hercegovine nisu suvereni entiteti, nego
narodi i u organizaciji Parlamentarne skuptine ne postoji Dom entiteta,
negoDomnaroda.OdlukomUstavnogsudaBosneiHercegovineiz2000.
godinesvetrietnikenacije(Hrvati,SrbiiBonjaci)sujednakosuverenei
konstitutivneuobaentiteta,nacijelompodrujudrave,todokazujeda
su narodi kao etnike nacije suvereni, a entiteti su dravni oblik
ostvarivanja te suverenosti. Dejtonskim sporazumom, u Ustavu BiH,
utemeljenajekonstitutivnostnaroda,kaotrietnikenacije,aorganizacija
vlasti na nivou entiteta i na nivou Bosne i Hercegovine definisana je kao
oblik ostvarivanja ove konstitutivnosti. U odnosu etnikog i entitetskog
uoavajusedvaproblema.
Etnikojeiripojamodentitetskog,jerseinteresietnikenacijeostvaruju
i na nivou entiteta i na nivou zajednikih institucija drave. Republika
SrpskaiFederacijaBiHkaodvaentitetauBosniiHercegovininisunastali
kreacijom dravne vlasti BiH, nego su stvoreni u realitetu disolucije i
agregacije dravne vlasti i u ambijentu meunacionalnog ratnog sukoba.
Dravna vlast na nivou Bosne i Hercegovine nije nastala ugovorom i
voljom entiteta, nego je nastala voljom tri etnike nacije kao tri
dravotvorna subjekta. Ustav Bosne i Hercegovine je realni izraz
zajednike suverenosti tri nacije, i voljom tri nacije stvorena je i drava
BosnaiHercegovinaientitetikaonjenikonstitutivnidijelovi.Suverenost
drave na nivou saveznih i entitetskih institucija je izvedena i delegirana
od strane etnikih nacija kao originernih suverenih subjekata. Entitetska
organizacijaBosneiHercegovinajenafederativnojosnovi,gdjeentitetine
mogudaponitesaveznuvlast,asaveznavlastnemoedaponitientitete.
Istorija dravnosti na prostoru bive jugoslovenske drave je istorija

entitetskih oblika iskazivanja konstitutivnosti i podravljenja etnikih
nacija.
2. DravnostBosneiHercegovine
Dravnost Bosne i Hercegovine je sporno politiko i teorijsko

pitanjeposebnouaspektukadasekonstituisalaBosnaiHercegovinakao
dravaumodernomsmislurijei.
69
Jedno stanovite (uglavnom bonjako) polazi od osnove da je

drava Bosna nastala prije njenih naroda i nastoji fundirati graansku
ustavnu osnovu. Teoretiari i politiari iz reda bonjakog naroda
zastupajustanoviteoobnovidravnesamostalnostiBosne1992.godine. 56
Tradicija dravnosti Bosne see daleko u rani srednji vijek i nije mnogo
kraa od tradicije najpoznatijih evropskih drava. 57 Ako je drava Bosna
nastala prije njenih nacija, njena dravnost je obnovljena i prema ovoj
teoriji etnike zajednice ne bi imale konstitutivnost, nego bi to svojstvo
pripadalo dravljanima, graanima Bosne. Narod Bosne inio bi ukupni
brojnjenihdravljana,pabinacijabilagraanskaiuglavnomizjednaena
sa dravljanstvom. Dravni entiteti bi, u tom sluaju, bili kreacija odluka
centralne dravne vlasti i drava bi bila unitarno decentralizovana ili u
nekojformiregionalnedrave. 58 Tezaoobnovidravnostijenerealnaisa
teorijskog i praktinopolitikog stanovita. U proteklim vijekovima
dravnost Bosne i Hercegovine se razvijala i nema vie slinosti sa
organizacijomdravaizsrednjegvijekainemaobnovljivihelemenata.Pola
vijekajetrajaodiskontinuitetdravnostiBosnetojepreviedugovrijeme
i nema sutinskih elemenata kojima bi se dravnost Bosne danas
povezivala sa njenom dravnou iz srednjeg vijeka. Graanska
nadogradnja etnikih nacija i izjednaavanje dravljanstva i nacije je
proceskojipripadabudunostiinemagauprolosti.
Drugo stanovite (uglavnom srpsko) suprotno je bonjakom.

Prema ovom stanovitu, Bosna i Hercegovina je stvorena u Dejtonu,
meunarodnimmirovnimmultilateralnimsporazumomiona,kaodrava,
postoji od 1995. godine. ...Neosporno je da se radi o sloenoj dravi sui
generis,unijisastavljenojoddvijedrave:RepublikeSrpskeiFederacijeBiH,
ilijokonkretnijeradiseorealnojuniji. 59 Navedenostanoviteimazacilj
da fundira primarnu konstitutivnost entiteta, u smislu da su prvo nastali
entiteti,apotomsuonisvojimodlukamastvorilizajednikudravuBosnu
i Hercegovinu. Velika je slinost ovakvih teorijskih i praktinih pozicija s
teorijom i politikom bive socijalistike Jugoslavije, gdje su prvo nastale
republikekaoentiteti,azatimseudruileuzajedniku(izvedenu)dravu.
Moe se sa sigurnou zakljuiti da je Bosna i Hercegovina specifina
sloenadravnazajednicasapretenimelementimakonfederalnog,aliisa
odreenim elementima federalnog oblika dravnog ureenja. 60 Sutina je
56
Tako je na prvom zasjedanju ZAVNOBiHa... odranom u Vracar Vakufu (Mrkonji

Grad) 25. novembra 1943. godine, obnovljena dravnost iz vremena srednjovjekovne
bosanske drave koju je ona bila izgubila turskim osvajanjima. Izvor: Omer Ibrahimagi,
nav.djelo,str.56.
57
58
Vidjeti,OmerIbrahimagi,PolitikisistemBiH,knjiga3.
59
Izvor:PetarKuni:RepublikaSrpska,dravasogranienimsuverenitetom,Pravnifakultet,
BanjaLuka,1997.str.2.
60
SnjeanaSavi,KonstitutivnostnarodauBosniiHercegovini,Pravnifakultet,BanjaLuka,
2000.godine,str.39.
70
RadomirNekovi
da se u republikama entitetima ostvaruje izvorna suverenost naroda, a

na nivou zajednike drave izvedena delegirana. Entitet zadrava
suverenostimoeseodvojitiodzajednikedravenaosnoviistesuverene
volje kojom se udruio u dravu. Navedeno stanovite polazi od
konfederalne osnove Bosne i Hercegovine, koja ne postoji u Dejtonskom
sporazumu.
KonfederalneiunitaristiketeorijeoureenjuBosneiHercegovine
ne proizilaze iz ustavnog prava ove drave, nego imaju izvor u
ideologijama politikih partija. Dejtonskim sporazumom nisu prvo
meunarodnopriznatientiteti(RepublikaSrpskaiFederacijaBiH)kojisu,
onda, kao takvi, meusobnim ugovorom formirali dravu Bosnu i
Hercegovinu. Takoe, ovim sporazumom nije ustanovljena unitarna
drava,kojabikasnijesvojomvoljomosnivalaentitete.
Mi polazimo od osnove da je drava Bosna i Hercegovina
ustanovljena odlukama Zemaljskog Antifaistikog Vijea Narodnog
Osloboenja Bosne i HercegovineZAVNOBiHa, iz 1943. i 1944. godine, i
da je dugo funkcionisala kao politika federacija nacionalni klju.
Navedenim odlukama definisana su tri sutinska elementa koji su trajna
kategorija postojanja i funkcionisanja Bosne i Hercegovine: a) Bosna je
ustanovljenakaodrava,uformifederalnejedinicekaoprimarnogoblika
dravnosti, koja se svojom voljom udruuje u jugoslovensku dravu, b)
definisanisuHrvati,SrbiiMuslimanikaozajednikiiravnopravnititulari
suverenosti i c) ustanovljen je balans izmeu etnikog i graanskog
sadraja u identitetu nacija. U toku meunarodne arbitrae dravnog
pitanjaBosneiHercegovine,od1992.do1995.godine,navedenielementi
dravnosti ZAVNOBiHa su priznati i na kraju uvrteni u Dejtonski
sporazum.PoimanjedravnostiBosneiHercegovineizvanZAVNOBiHa,
u varijanti da je Bosna kao drava uvijek postojala, a sada je samo
obnovljena, ili u varijanti da je Bosna kao drava nastala tek Dejtonskim
sporazumom, nemaju uporita u Ustavu i Dejtonskom sporazumu u
cjelini. Radi jasnijeg sagledavanja dravnosti Bosne ukratko emo se
osvrnuti na elemente njene dravnosti u turskom, austrougarskom i
jugoslovenskomperiodu.
2.1.DravnostBosneiHercegovineuturskojdravi
Bosna i Hercegovina je, kao i ostala podruja Turske, imala

centralnudravnuupravu(podrujemjeupravljaovezirkogajeimenovao
sultan), to se zadralo sve do Berlinskog kongresa, 1878. godine. Nije
postojao bosanski pravni poredak, jer je bosanskohercegovako
partikularno pravo bilo dopunsko erijatskom i dravnom (kanunskom).
Nisu postojale izvorne bosanske institucije, nego su to bile turske
instutucijenapodrujuBosneiHercegovine.Pokretbosanskihbegovaza
autonomiju (18301833. godine) imao je za cilj da sprijei reforme u
71
Turskoj i da ne dozvoli ukidanje staroga vakta. Oblike autonomnog

vrenja vlasti sultan je dozvoljavao begovima, u zavisnosti od prilika i
odnosa snaga bosanskih pobunjenika i sultanove vojske. Autonomija nije
imalainstitucionalnioblik,nijeimalasvojpravnisistemkojiregulienjen
poloajiodnospremacentralnojvlasti,nitisubosanskibegovieljeliizai
izokviraTurskecarevine.
Hatierif iz 1865. godine, u formi Ustavnog zakona Vilajeta

Bosanskog,kaonajviipolitikopravniaktkojijesultandoniozapodruje
Bosne, imao je nekoliko odredbi koje ukazuju na unitarnu organizaciju
dravnevlasti,bezelemenataautonomije.
1. Bosna je u smislu dravnog statusa ostala pod nazivom vilajet

(teritorijalno podruje turske drave na kojem je organizovana dravna
izvrnauprava).Bosnaje,kaovilajet,bilapograninopodrujeTurskena
kojem je centralna vlast pokuavala da provede reforme na koje se
obavezala meunarodnim ugovorom (Pariki mirovni ugovor, 1856.
godine).
2. Zakonodavnu vlast (i uslovno reeno ustavnu) imao je sultan,

koji je donio Ustavni zakon vilajeta bosanskog 1865. godine svojom
voljom, a ne neko narodno predstavnitvo bosanskih naroda.
Predstavniki (narodni) organ bilo je Opte vilajetsko vijee,

sastavljeno od po etiri izabrana predstavnika (dva hrianina i dva
muslimana)izsvihsedamsandaka(dakle,14hrianai14muslimana),s
mandatom od jedne godine. Vijee je imalo savjetodavni karakter: o
planovima izgradnje puteva, o mjerama za sigurnost putovanja, o
unapreenjutrgovineipoljoprivrede,ouveanjuprihoda (lanovi27,28i29).
Vijee nije moglo neposredno komunicirati svojim aktima sa sultanom,
nego posredstvom valije koji je kontrolisao ukupnu komunikaciju u svim
oblastimauprave(lan30).
3. Upravna vlast, koja obuhvata poslove: finansijske, politiko

diplomatske, policijske i administrativne, data je u nadlenost vilajetskom
valiji, koga imenuje sultan. Valiji je u nadlenost data i kontrola
izvravanjasudskihpresuda,kaoioptanadlenostuizvravanjuoptihi
posebnih zakona (lan 7). Valija je imao administrativni savjet (lan 13):
pomonika za finansije, generalnog sekretara za vanjske poslove,
poljoprivredu, trgovinu, prosvjetu, javne radove, katastar, statistiku. Kod
ovoga savjeta (u modernom znaenju vlada), polovinu su inili hriani, a
polovinumuslimani,imesuformalnopriznatapolitikapravahrianima.
est valijinih pomonika (tri hrianina i tri muslimana) birana su od
naroda.
4. Sudsku vlast inila su tri suda: graanski, kaznitelni krivini i

glavnitrgovakisud.Nadzornadsudovima(vrhovnusudskuvlast)vrioje
naelnikpravosua,kogajeimenovaosultannaosnovupreporukeejhul
islama, poglavara islama (lanovi 16 i 17.). Glavni graanski sud je
drugostepeni,uodnosunagraanskesudoveusandacima(teritorijalnim
72
RadomirNekovi
oblastima vilajeta) i njemu je predsjedavao sam naelnik pravosua. Od

sedam lanova suda, tri su bila hrianina, tri muslimana i jedan carski
inovnik(sekretar).Glavnikrivinisudjebioidentinoorganizovankaoi
graanski. Glavni trgovaki sud imao je posebnog predsjednika i vie
lanova, ali je bio manje pod kontrolom naelnika pravosua (lanovi
1826). Sudska vlast je definisana na tri osnovna principa: 1. kontrola od
stranecentralnevlasti;2.ravnopravnosthrianaimuslimanauradusuda
i u sudskim postupcima; 3. ukljuivanje predstavnika naroda u sudsku
vlast.
Ustavni zakon iz 1865. godine je formalnopravno izjednaio

hriane i muslimane, i to je bio pokuaj uvoenja pravne drave na
podrujuBosne,alibezoblikadravneautonomije.Realnostanjeudravi
(ustanci,bune,bezakonje,represalije,izbjeglitvoisl.),onemoguavaloje
primjenureformikojejecentralnaturskavlastnastojaladaprovede.
Navedeni ustav bio je akt centralne turske vlasti kojim ona na dijelu
svojeteritorijepravnoreguliefunkcionisanjedrave.Aktjeimaokarakter
opteg i najvieg zakona, ali ne s ciljem da uspostavi posebnu bosansku
dravnost, nego da pravnim putem razrijei meunacionalne sukobe,
nestabilnost u dravi (bune, ustanci, bezvlae) i da postigne spoljno
politike dravne interese. Iako nije bio ustav u modernom smislu rijei,
Ustavnizakonjebitankonstitutivniaktkojimjeformalnopriznatavjerska
ravnopravnost i uee nemuslimana u vrenju dravne vlasti. Bez obzira
na tekoe primjene, Ustavni zakon vilajeta bosanskog predstavljao je
reformski akt u procesu koji je Turska provodila na podruju Bosne kao
svoju unutranju i spoljnopolitiku potrebu. Predstavnici Bosne nisu bili
politiki subjekt na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada se rjeavao
njen dravni status, a takoe nisu imali status subjekta u direktnim
pregovorima Austrougarske i Turske (Carigradska konvencija). Bosna i
Hercegovina u okviru turske drave nije imala autonomne bosanske
institucije dravne vlasti, nego je bila specifino pogranino podruje
jedinstvene turske drave. Pokret bosanskih begova za autonomijom nije
imaozaciljodvajanjeBosneizsastavaturskedrave,negojenastojaoda
zadobijeautonomnubegovskuvlastuBosni,kaopodrujuturskedrave.
Autonomakipokretjeimaonegativneposljedice,jerjespreavaoreforme
kao unutranju dravnu potrebu i meunarodnu obavezu i doveo je do
nestabilnostidravnevlasti,tojeAustrougarskanaBerlinskomkongresu
1878. iskoristila da uvede svoj protektorat i upravu u ovom dijelu turske
drave.Autonomakipokretbosanskihbegovabiojeprotivrjean:dalisu
se oni borili za dravnu autonomiju Bosne ili za autonomiju begovske
vlasti? Nauna djela koja tretiraju navedeni problem ukazuju na to da je
primarni cilj begova bio sticanje prava da oni sami, po svojoj volji, vre
dravnu vlast bez prevelikog uplitanja centralne vlasti i oni nisu dravnu
73
autonomiju razdvajali od autonomije svoje vlasti. 61 Osnovni nedostatak

autonomakog begovskog pokreta bio je to to nisu imali jasnu dravnu
platformu o ravnopravnosti svih stanovnika u Bosni, jer su politiku i
ekonomsku nejednakost smatrali prirodnim stanjem drutva.
Suprotstavljenicentralnojturskojvlasti,sjedne,isukobljenishrianima,
s druge strane, bosanski begovi nisu mogli dobiti unutranju i
meunarodnu podrku, tako da je njihov pokret poprimio konzervativni
karakteripretrpioneuspjeh.
Bosna i Hercegovina u okviru Turske nije imala posebnu dravnost ni

autonomijuibilajeintegralnopodrujejedinstveneturskedrave.
2.2.DravnostBosneiHercegovineuaustrougarskojdravi
Dogaaji koji su obiljeili politiku istoriju Evrope u drugoj

polovini devetnaestog vijeka, direktno i indirektno su uticali na Bosnu i
Hercegovinu. Vojniki poraz Austrougarske od Pruske, 1876. godine
proizveo je negativne posljedice po Monarhiju: gubitak teritorija u
sjevernoj Italiji, gubljenje politikog znaaja u njemakom savezu i
stvaranjedvojnestruktureMonarhijeuoblikurealneunije.Unegativnim
spoljnimiunutranjedravnimokolnostima,Monarhijijebilaneophodna
teritorijalna, politika i ekonomska kompenzacija na drugoj strani, u
smisludoktrineDrangnachostenprodornaistok.BosnaiHercegovina
je postala jedan od prioritetnih ciljeva navedene doktrine, iako je ona
privlaila panju austrougarskih imperijalnih interesa jo poetkom
devetnaestog vijeka. 62 Austrougarska je imala negativan stav prema
organizovanju slovenske drave na Balkanu i slovenskih nacionalnih
pokreta, i prihvatala je samo one pokrete koji su bili u njenom
imperijalnom interesu. Iz takve osnove nastala je i potreba da se za
interese Monarhije pridobiju bosanski muslimani i Hrvati, a da se Srbi
onemogue kao bitan politiki faktor. Interesi Rusije i Austrougarske
uticalisudadvijedravesklopetajnisporazum,poznatijikaoRajhtatski
sastanak(jula,1876.godine),kojimsurazgranieneinteresnesfereizmeu
61
Djela: Mustafe Imamovia, Ferda ulinovia, Muhameda Hadijahia, Ante Malbae,
MiloradaEkmeia,Vasaubrilovia,OmeraIbrahimagiaitd.
62
NapoleonovministarTalleyendjepoetkomdevetnaestogvijeka
savjetovaoaustrijskomgrofuMetternichudabiAustrijatrebalauzetiBosnuiHercegovinu,
turskuHrvatsku,paiSrbiju.NadvojvodaKarlo1803.godine,naBekomdravnomsavjetu
(Stadstsrat),izniojedasenajunimgranicamaAustrijestvarajezgronezavisneslovenske
draveidajetoopasnostpointereseAustrije.Tokom1856.godinemaralgrofRadetzkyje
u memorandumu, koji je predao caru Franji Josifu, traio osvajanje Bosne i Hercegovine.
Tokom1853.godine,AustrijajenagranicipremaBosniiHercegovinikoncentrisalavojsku
za okupaciju, a njen vrhovni komandant bio je hrvatski ban Jelai. Namjere Austrije
osujetilajeTurska,takotojesklopilamirsaCrnomGorom.Izvor:Ferdoii,nav.djelo
str.1317.
74
RadomirNekovi
njih. Rusija je pristala da Bosna u cjelini ili dijelom, u zavisnosti od

srpskoturskog rata, pripadne pod austrougarsku interesnu sferu. Nakon
toga je sklopljen vojni ugovor izmeu Rusije i Austrougarske u Beu 15.
januara1877.godine,premakojemMonarhijaimapravodaokupiraBosnu
i Hercegovinu kao svoje interesno podruje. 63 Rat Rusije protiv Turske,
1877.godine,primoraojeTurskunasklapanjemirovnogsporazumauSan
Stefanu, 1878. godine. Prema odredbama ovog ugovora Bosna je trebala
imati odreen stepen dravne autonomije, dok su Srbija, Crna Gora i
Rumunijatrebaledobitidravnunezavisnost.Iakosudvijezaraenestrane
potpisale mirovni sporazum, evropske sile (Velika Britanija, Njemaka,
Austrougarska) su ga osporile. Novi meunarodni kongres, odran u
Berlinu1878.godine,kaorevizijaSanStefanskogugovora,raspravljaojeo
podjeli interesnih sfera i verifikovanju nove politike karte u Evropi.
OdravanjeBerlinskogkongresaukazalojenaspecifinuinjenicukojaje
ostala konstanta u meunarodnim odnosima i u dananje vrijeme. Kada
dravesklopeugovornabazireciprociteta,toneznaidaetakavugovor
bitiprihvaenodstranedrugihdrava,iakojeuskladusameunarodnim
pravom. Kada druge mone drave imaju interese na konkretnom
podruju, tada meunarodni ugovori na tom podruju mogu biti
prihvaeni,poduslovomdasesklopeuskladusanjihovimoekivanjimai
interesima.DravniinteresiVelikeBritanije,NjemakeiAustrougarskesu
bilisaglasninaproblemuistonogpitanjatojebilaosnovazaanuliranje
San Stefanskog ugovora i poetak Berlinskog kongresa. Nepriznavanjem
odredbi San Stefanskog ugovora, koji su sklopile Rusija i Turska, velike
ZapadnesilesuzauzelestavdasepitanjeBalkana,kaodioistonogpitanja
(pitanje teritorija Balkana nakon potiskivanja Turske iz Evrope), ne moe
rjeavati bez njihove saglasnosti. Imperijalne tenje Austrougarske prema
Bosni, ali i Srbiji, izraene su i ranije, poetkom devetnaestog vijeka, i
konstantnosusadravaletrielementa:1.Austrougarskajeeljelasticanje
novekolonijeiirenjesvojeinteresnesfere;2.trebalojesprijeitiSlovene,
prije svih Srbe, da na Balkanu osnuju svoju dravu koja bi bila prepreka
imperijalniminteresimaMonarhije,i3.postojalajepodrkaevropskihsila,
naroitoNjemakeiEngleskeiRusije,zaintereseMonarhije.
Kada
jerijeoBosniiHercegoviniisticalasusedvaproblemakakoprimorati
Tursku da pristane na okupaciju dijela svoje suverene dravne teritorije i
kako objasniti evropskoj politikoj javnosti zbog ega se vri okupacija
Bosne. Obrazloenja na Berlinskom kongresu 1878. godine za okupaciju
Bosne i Hercegovine, koje su dali austrougarski i, naroito, engleski
predstavnici,mogusegrupisatiunekolikoaspekata.
PrvojepredoenaargumentacijapremakojojTurskanijesposobna
da u Bosni provede reforme, da obezbijedi mir, stabilno funkcionisanje
dravnevlastiizatituljudskihprava,prijesvega,ugroenihhriana.Kod
63
Vasoubrilovi,nav.djelo,str.252262.
75
ove argumentacije bila je jasna svrha ranijih evropskih zahtjeva prema

Turskoj da izvri reforme u oblasti izjednaavanja prava hriana i
obezbjeivanja opte sigurnosti i pravnog poretka. Da li su Turskoj
namjernonametaniionizahtjevi,kojeonarealnonijemogladaizvri,dabi
setimedobilaargumentacijakakoovadravanijeustanjudaefikasnovri
dravnuvlastuBosni?Kadavelikesileusaglasestavdajednadravanijeu
stanjudavridravnuvlastnaodreenojteritoriji,danemoedaprovodi
meunarodno pravoili obezbijedi ljudska prava, tadavelike drave polau
pravo na nadzor, kontrolu, protektorat, pa i direktnu okupaciju. Istorijsko
iskustvo, nakon Berlinskog kongresa, pa do dananjeg doba, vie puta je
potvrdilodajenametanjenerealnihobavezanekojdraviprvafazanjenog
potinjavanja.
Druga grupa argumenatacije odnosila se na socijalnu sferu. Grof
Andrijai (ministar spoljnih poslova Austrougarske) koristio je socijalne i
humanitarneargumente,polazeiodpodatakadajevelikibrojizbjeglicaiz
Bosne prebjegao u Austrougarsku, ...tako je vie od 200.000 dua ostavilo
svoje ognjite(?) Ve od tri godine morala je c. i kr. Vlada da primi na sebe
njihovo izdravanje. Na to je utroeno ve deset miliona forinti. Plaei se
sudbine koja ih oekuje iseljenici ne pristaju da se vrate u svoj zaviaj... 64
TurskaseParikimugovoromiz1856.godineobavezaladareformievojsku,
finansije,sudstvoidravnuupravu(procespoznatpodnazivomTranzimat).
S obzirom na to da, iz razliitih razloga, Turska nije uspjela da izvri
reforme, velike sile su to iskoristile kao argument da turska drava nije u
stanjudaizvravameunarodneobaveze.
Trea grupa argumenata, koje je na Berlinskom kongresu iznio
opunomonik Engleske, lord Solzberi, imala je trajne negativne posljedice
poSrbijuisrpskeintereseucjelini.Solzberije,kaoargumentAustrougarske
okupacije Bosne, naveo opasnost od stvaranja jedne pravoslavne slovenske
dravena podrujuBalkana,a Monarhijabito, okupacijom Bosne,trebalo
dasprijei.SolzberijepolazioodinteresaEngleskedaokupiraKiparprema
istomreceptu,kaoiMonarhijaBosnu.Izideolokekonstrukcijeoopasnosti
stvaranja pravoslavne slovenske drave na Balkanu, nastala je teorija o
opasnosti od tzv. velikoe Srbije, velikosrpske hegemonije. 65 Iako je
Austrougarska na Berlinskom kongresu dobila pravo da okupira Bosnu i
Hercegovinu i da njome upravlja (lan XXV) nije bilo rijeeno pitanje
formalne suverenosti, jer je nosilac suvereniteta i dalje ostao turski sultan.
Posebne odnose Turska i Austrougarska uredile su bilateralnim ugovorom
64
Hansneler,DravnopravnipoloajBiH,Prevod:drVesni,tamparijaKraljevineSrbije,
Beograd,1898.godine,str.1314.
65
Usluajudakojinjihovveidiopripadnejednojodsusjednihdrava(mislisenaSrbijui
CrnuGoru)biobiobrazovantim,lanacslovenskihdrava,kojibiseprotezaoprekocijelog
Balkanskogpoluostrva,ijabiubojnasnagaprijetilaopstankustanovnitvadrugerase,koje
zauzima juni deo poluostrva Izvod iz Solzberijevog obrazloenja potrebe da
AustrougarskaokupiraBiH.Hansneler,nav.djelo,str.1314.
76
RadomirNekovi
pod nazivom Carigradska konvencija. Interesi velikih sila, kao izvor

meunarodnogprava,iskazaninaBerlinskomkongresu,mogusegrupisatiu
indirektneidirektne.DirektneinteresesuimaleAustrougarskaiTurska,a
indirektne Britanija, Njemaka, Francuska i Rusija. Zavisno od realnih
istorijskih prilika interesi su se mijenjali (savez Rusije, Austrougarske i
Njemake,savezEngleskeiJapana,kasnijesavezFrancuske,EngleskeiRusije
Antanta, savez Njemake, Austrougarske, Italije, kasnije Turske itd.).
MilitaristikikrugoviuBeu,ijijeuticajjaaopoetkomdvadesetogvijeka
(uticajprestolonasljednikaFrancaFerdinanda,postavljanjenaelnikaVojnog
taba Hocendorfa i ministra spoljnih poslova Aerenthala, kao ljudi od
njegovog povjerenja, antislovenski i antisrpski nastrojenih), nastojali su
institucionalizovati antisrpsku politiku platformu u meunarodnim
odnosima. Sutina je bila u ideologiji da se za sve probleme na Balkanu, a
naroito u Bosni, okrivi srpski faktor i Srbija kao drava, i da se time
unaprijed opravda svaka budua akcija protiv Srbije. Na jednom od
sastanaka u Beu, 1907. godine, raspravljalo se o planovima za aneksiju
Bosne,abiojeprisutanitadanjiministarfinansijaBurian.Onjekritikovao
bivuKalajevupolitikupodrkemuslimanimaipredlagaopromjenupolitike
i oslonac na srpski element. To je izazvalo estoku reakciju militaristikih
krugova,takodajetakvaidejaodbaena.Dabisesuzbilatzv.opasnostod
srpskogelementa,trebalojeunititiidravuSrbiju,uzpomoBugarske,to
jenaelniktabaMonarhijetraioodcara.NezavisnaSrbijabitevazdai
uvijek ognjite onih aspiracija i makinacija koje idu za otkinuem svih
junoslovenskihoblastiaustrougarskemonarhije,atonebibiosamoteak
udarac,negoupravosmrtanpovelevlasnipoloajmonarhije.... 66
Ideoloka institucionalizacija kolektivne krivice Srba izvrena je u
austrougarskimmilitaristikimkrugovima,uperiodupredPrvisvjetskirat,a
njenetragineposljediceuslijedilesutokomPrvogiDrugogsvjetskograta.
NakonBerlinskogkongresabilojeoiglednodasuaustrougarskaokupacijai
upravasamoprvafazaaneksije,anjenapotpunarealizacijazavisilajeoddva
faktora:1)formalniturskisuverenitetnadBosnom,kaointegralnimdijelom
njenedravneteritorije i2)realnisuverenitet Austrougarske, krozmandat
okupacije i uprave. Austrougarska je polazila od faktikog stanja: da je
drava puno uloila u razvoj Bosne, u izgradnju dravne uprave, u red i
poredak, da postoji istorijski kontinuitet njenog prisustva u Bosni i da
Monarhija ima pravo da ovo okupirano podruje legalno objedini u svoj
teritorijalniintegritet.Zarealizacijuaneksije,naosnovumaterijalnogpravai
vlastitemoi,Monarhijajeekalapovoljnemeunarodneokolnosti,kojesu
inastupile1908.godine(ratRusijeiJapana1905,revolucionarnapreviranjau
Rusiji 1905, previranja u Turskoj 1908, Mladoturska revolucija itd.).
Vraanjem Ustava iz 1876. godine, Turska je 1908. godine postala ustavna
monarhijaukojojsusvigraanipostaliformalnoravnopravni.Donoenjem
66
Ferdoii,nav.djelo,str.82.
77
ustavaotvorilosepitanjeizborazaparlament,asobziromnatodajeBosna
jouvijekbilapodformalnimsuverenitetomsultana,bilojeloginodaseiu
Bosniizvreizborizaturskiparlament.Uprilogtomejeilaiinjenicadaje
srpski nacionalni pokret bio antiaustrijski, a muslimani su se obradovali
mogunosti da se vrate pod okrilje Turske. Turska je poetkom dvadestog
vijeka nudila vie formalnih demokratskih prava u odnosu na
Austrougarsku, to je mandat Monarhije inilo besmislenim. Nemajui
demokratski odgovor na novu drutvenopolitiku situaciju, Monarhija je
pribjeglajednostranomnedemokratskomaktuaneksije,zasnovanomnasili,
moiiprotivvoljeveinestanovnikaBosne.Voljajedneimperijalnedrave,
uzpreutnusaglasnostdrugihmonihdrava,odredilajepolitikusudbinu
naroda u Bosni, bez mogunosti njihovog demokratskog izjanjavanja.
Ministar spoljnih poslova Monarhije Aehrental tim povodom je zastupao
zvaninu politiku da se nikako ne smije dozvoliti da se pitanje aneksije
raspravljauSaboru.TekpoizvrenjuaneksijemogaobisesazvatiSaborkoji
bi je u izvjesnoj mjeri sankcionirao sveanim glasanjem. 67 Dravna vlast
Austrougarske odricala je narodima Bosne bilo kakvo pravo da se
izjanjavajuosvojojpolitikojsudbiniidravnomstatusu.Nakonaneksije,
Austrougarska je 1910. godine donijela tzv. Ustav ili tatut i konstituisala
Sabor kao narodno predstavnitvo i Zemaljsku vladu. To su bili formalni
organi,bezdemokratskogsadraja,jerjezakonodavnavlastidaljeostalau
nadlenosticara,upravnaunadlenostiministrafinansijauBeu,aizvrna
u nadlenosti Zemaljske vlade i Poglavara. Sabor nije imao zakonodavne
nadlenosti i bio je konsultativno tijelo po potrebi, nije imao pravo
mijeanjauradVladeimogaoseobraatisamoapelacijama (lan21.31.i47.
tatuta). Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji o tzv. Piramidalnoj
ustanovnosti,premakojojseprvobitnaminimalnaustavnaprava,zajamena
ovim Zakonima, imaju postepeno proirivati novim demokratskim
ustanovama i u vidu poklona povremeno davati narodu. 68 Interesi velikih
sila (Rusije, Njemake, Britanije i Austrougarske), pretoeni su u
meunarodne akte s obavezujuom snagom, kojima je odreen dravni
status Bosne i Hercegovine. Austrougarska uprava, uspostavljena nakon
okupacije,funkcionisalajepomodelunametnutogprotektoratautrinivoa:
1. Inostrani nivo izvan Bosne. Zakonodavnu funkciju i najbitnije

politike odluke donosili su organi izvan Bosne, organi druge drave
(austrougarskicariministarfinansija);
2. Inostrani nivo unutar Bosne. Ovlateni predstavnici Monarhije

stacioniraniuBosni(zemaljskipoglavar,adlatus,inovnici,vlada,policija,
sudstvo) tumaili su donesene zakone i odluke i upravljali dravnim
poslovima;
67
MustafaImamovi,nav.djelo,str.183.
Isto,nav.djelo,str.213.
68
78
RadomirNekovi
3.PredstavnicivlastiizredastanovnikaBosne,izabraniodnarodaili
imenovani od drugih organa, imali su formalnu ulogu, a u sutini su bili
demokratskodekorativni faktor i pomono osoblje u vrenju vlasti
(BosanskisaboriZemaljskavlada).
Meunarodno pravo, nastalo formalizovanjem interesa velikih sila,
odreivalo je unutranji pravni i politiki poredak u Bosni i Hercegovini.
Odlukama Berlinskog kongresa, 1878. godine, i jednostranom Odlukom o
aneksiji, 1908. godine, narodi u Bosni su izgubili demokratsko pravo
suverenogodluivanjaosvojojpolitikojsudbiniidravnomstatusuzemlje
u kojoj ive i u kojoj su autohtoni. Pravo na samoopredjeljenje, kao
demokratska vrijednost civilizovane Evrope, priznato je drugim narodima,
ali narodima u Bosni je to pravo bilo onemogueno. Suverenost i
zakonodavna vlast bila je u nadlenosti cara, upravna vlast u nadlenosti
zajednikog ministra finansija, vojna vlast pod Generaltabom u Beu, a
izvrna vlast u Bosni bila je pod Zemaljskim poglavarom i adlatusom i
Zemaljskomvladom.Bosnomnijevladalanijednabosanskainstitucijanitije
takve bilo, a ukupna dravna vlast je vrena od strane funkcionera i
inovnika Austrougarske. 69 U pogledu dravnog statusa Bosna je bila
zajednikodobrokruneinijeimalastatustreegentitetauMonarhiji,veje
bila podruje zajednikog interesa Ugarske i Austrije. Austrougarska je na
podruju Bosne imala nametnuti protektorat, koji je vren u formi
koimperijuma izmeu Ugarske i Asustrije. Bosna nije imala autonomne
dravneinstitucijeuzakonodavnoj,izvrnoupravnojisudskojvlasti,inije
imala subjektivitet u zajednikim organima Monarhije. Jedan od bitnih
aspekata u odreivanju dravnog poloaja Bosne bilo je i pitanje njenog
suvereniteta. Razliita miljenja o nosiocu suverenosti u Bosni, nakon
Berlinskogkongresa,mogusesvrstatiudvijeteorije.Prvateorijaodnosilase
naformalnopravniaspektpremakojemjeTurskazadralasuverenitetnad
Bosnom, jer je austrougarski mandat privremenog karaktera (30 godina),
dok se u Bosni ne uspostavi red i pravni poredak. 70 Druga teorija se
zasnivalanafaktikomstanju,pajesuverenostpoistovjeivanasastvarnim
nosiocem vlasti. Mandat, kao privremena kategorija, vezan je za razloge
svoguspostavljanja,gdjeeAustrougarskasamasvojomsuverenomvoljom
ocijenitikadajemandatostvarenikadajepravniporedakuspostavljen. 71 U
navedenom pitanju bilo je i miljenja o podijeljenoj suverenosti. Turska je
imala spoljnu, a Monarhija unutranju suverenost, pa je svaki oblik
69
Turska vlast je upravljala BiH do okupacije sa svega 120 inovnika. Ve 1881. godine
Austrougarskajeuupravljanjuimala600inovnika,a1897.godinebiloihje7.379,dokse
ovajbroj1908.godinepoveaona9.535inovnika.Izvor:MustafaImamovi,nav.djelo,str.
65.
70
Ovakvu teoriju su uglavnom zastupali: Jelinek, Martens, neler, Ferdo ulinovi, nav.
djelostr.310314.
71
Ovakvuteorijusuzastupali:LingiNojman
79
suverenostibioogranienonimdrugim. 72 Suverenost,kaoizvornosvojstvo
narodaipravodrave,sjedne,idrutvenopolitikarealnost,sdrugestrane,
bili su u prividnoj protivrjenosti. Takva situacija je logina u procesima
prelaskasuverenostisjednogsubjektanadrugi,alijebitnodanovisubjekt
suverenostinemoedazadobijetosvojstvosvedokstarisubjektnepristane
na to. Kada je Turska prodala Austrougarskoj pravo suverenosti 1908.
godine,tadajeprocesprenosasuverenostiokonan. 73 Suverenostjesjednog
subjekta(turskisultan)prelanadrugi(austrougarskicar),anarodiBosne
nisu bili subjekti suverenosti u navedenom procesu. Nakon aneksije 1908.
godine, Bosna nije postala trei entitet u Monarhiji, niti je dobila
autonomnebosanskeinstitucijekojebivriledravnuvlast.Saboritatutiz
1910.godinenisuBosniprualidravnusamostalnost,jerSaborkaonarodno
predstavnitvonijedonosioodlukeizakone,vejeimaosaradnikuulogu,
tj.biojepomonokonsultativnotijelopoglavaraiZemaljskevlade.Saborje
uspostavljen (nametnut) dvije godine nakon aneksije, to ukazuje da je
Monarhija imala za cilj da izbjegne odluivanje narodnih predstavnika o
dravnom statusu Bosne, pa je prvo aneksijom rijeeno dravno pitanje
Bosne,advijegodinekasnijejeuspostavljenonarodnopredstavnitvo.Sabor
je formalnopravno konstituisan izborima, kao narodno predstavnitvo, ali
nije mogao da donosi bitnije odluke. Osnovno pitanje statusa Bosne u
vrijemeankesije1908.godinebiloje odvojenoodvoljenjenihstanovnika i
predstavnika.Nikakosenesmijedozvolitidasepitanjeaneksijeraspravljau
Saboru. Tek po izvrenju aneksije mogao bi se sazvati Sabor koji bi je u
izvjesnojmjerisankcioniraosveanimglasanjem. 74
Iako Monarhija nije omoguila stanovnicima Bosne da budu
konstitutivan ili znaajan politiki faktor, ipak je kroz tatut i izbore za
Sabor1910. godinepriznalaetninostpolitikogorganizovanja. 75 Etniko
nacionalne partije na izborima za Sabor osvojile su skoro sve glasove
biraa u kurijama izuzev katolike kurije. Srpska narodna organizacija
72
MustafaImamovi,nav.djelo,str.2123.
Monarhija je dobila faktiki suverenitet 1878. godine, a sultan je 1908. godine svoj
formalnopravnisuverenitetprenionaAustrougarskuzanovanusumuod2.500.000funti
sterlinga.
74
Izlaganje Aehrentala, ministra spoljnih poslova, na sjednici Zajednike vlade
Austrougarske,11.novembra1907.godine,MustafaImamovi,nav.djelo,str.182.
75
UizborimazaSaborprimijenjenisukriterijumietnikihizbornihkurija:svakaetnika
grupa (pravoslavci, katolici, muslimani) birala je odreeni broj predstavnika (pravoslavni
31,muslimani24,katolici16ijevreji1ukupno72poslanikaizkurija),ausvakojetnikoj
kuriji postojale su podkurije (graani, seljaci, zemljoposjednici, intelektualci). Osim
predstavnika prema kriterijumima izbornih kurija, birani su i virilisti, odreena
zanimanjapofunkciji(15predstavnikavjerskihzajednica6pravoslavaca,5mulismana,3
katolika, 1 jevrejin i 5 dravnih slubenika predsjednik Vrhovnog suda, gradonaelnik
Sarajeva,predsjedniktrgovakeiadvokatskekomore).Saborjeimaoukupno92poslanika.
Predsjednitvojebilotrolanopovjerskojpripadnosti.Etnikovjerskiprincipvaiojeiza
Zemaljskisavjet(Vlada)4pravoslavca,3muslimanai2katolika.
Izvor:MustafaImamovinav.djelo.
73
80
RadomirNekovi
osvojla je sve mandate paravoslavne kurije 31, Muslimanska narodna

organizacija osvojila je sve mandate muslimanske kurije 24, Hrvatska
narodna zajednica osvojila je veinu mandata katolike kurije 12 i
Hrvatska katolika udruga osvojila je etvrtinu mandata katolike kurije
4.Jedanmandatjebiorezervisanzajevrejskuzajednicu.
IzborizaSabor1910.godinesuznaajniunekolikoaspekata:1.prvi
put u istoriji odrani su viepartijski izbori za narodno predstavnitvo u
Bosni i Hercegovini; 2. Monarhija je priznala autohtonost, identitet i
legitimitettrivjerskoetnikegrupe(pravoslavni,katoliciimuslimani)i3.
Monarhija nije prihvatala da izabrani predstavnici naroda u Bosni kroz
Sabor dobiju bitniji politiki uticaj na dravne poslove. Na osnovu
istorijskihinjenicaoAustrougarskojupraviuBosni,uperioduod1878.do
1910. godine, njen mandat bi se mogao definisati kao koimperijum
Ugarske i Austrije, kao zajedniko dobro krune, kao posebno dravno
podruje corpus separatum ili, ak, kao kolonija Bosna je kolonijalni
posjedMonarhije. 76
U oblasti upravne i sudske vlasti stanovnici Bosne su imali manje

politikih prava u odnosu na Vilajetski turski zakon iz 1865. godine.
Dravna autonomija Bosne, u vrijeme meunarodnog mandata

Austrougarske 18781908. godine, nije ni bila pravno mogua, zbog
suprotnostisasutinommandata.Austrougarskajeimalapravoiobavezu
dasvojomvojskomzaposjedneBosnu,kaojedinomlegitimnomsilom,ida
uspostavisvojudravnuupravuuoblikukojionasmatraprikladnim.Bilo
kakav oblik uspostavljanja autohtonih bosanskih institucija i dravne
autonomije doveo bi u pitanje opravdanost austrougarskog mandata. Cilj
Monarhije bio je da proiri svoju dravu na Bosnu, a ne da bosanskim
narodimastvarabosanskudravu.
Bosna je bila integralni dio teritorije turske drave koja je, po
meunarodnom multilateralnom sporazumu (Berlinski kongres 1878.
godine),dataAustrougarskojdravinaokupacijuiupravu.Uperioduod
1878. do 1908. godine Bosna je bila podruje Turske nad kojim je
Austrougarska vrila upravu i protektorat. Nakon 1908. godine Bosna je
bilaintegralnidioAustrougarskedravebezelemenatavlastitedravnosti.
2.3.DravnostBosneiHercegovineujugoslovenskojdravi
Pod jugoslovenskom dravom podrazumijevamo dravne oblike: Dravu

Srba, Hrvata i Slovenaca SHS, Kraljevinu Jugoslaviju, Demokratsku
FederativnuJugoslavijuDFJ,FederativnuNarodnuRepublikuJugoslaviju
FNRJiSocijalistikuFederativnuRepublikuJugoslavijuSFRJ.
76
MiljenjeaustrijskogprofesoraUniverzitetauGracu,HofratadrEduardaRihtera,lanak
napisan1898.godine.Izvor:AnteMalbaa,nav.djelo,str.14.
81
2.3.1.DravaSrba,HrvataiSlovenacaSHSiKraljevinaJugoslavija
Krajem Prvog svjetskog rata, kada je raspad Austrougarske bio

oigledan Hrvatski sabor (hrvatsko narodno predstavnitvo) je raskinuo
svedravnopravnevezesaAustrougarskommonarhijom.Nateritorijama
koje su do tada bile u sastavu Austrougarske, 28. oktobra 1918. godine
proglaena je Drava Srba, Hrvata i Slovenaca SHS. Ovu
samoproklamovanudravubezijednogelementadravnostipredstavljalo
jeNarodnovijeesasjeditemuZagrebu.
DeklaracijomhrvatskogSaboraponitenisuaktihrvatskougarske
nagodbeiz1868.godine,pokojimajepodrujeHrvatskebiloudravnom
entitetu Ugarske. 77 Dana 24. novembra 1918. godine (27 dana nakon
proglaenja) Narodno vijee Drave Slovenaca, Hrvata i Srba je donijelo
odluku da se ova drava ujedini sa Srbijom u novu zajedniku dravu
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, to se i dogodilo 1. decembra 1918.
godine. Narodno vijee je stvaranju nove drave pristupilo na osnovi
ujedinjenjadvijedravedraveSHSidraveSrbije.Slovenci,HrvatiiSrbi
koji su na teritoriji bive Austrougarske monarhije izveli prevrat i
privremeno konstituisali nezavisnu narodnu dravu, proeti idejom
narodnogjedinstvaioslanjajuisenavelikonaelodemokratije,kojetrai
da svaki narod sam odluuje o svojoj sudbini, izjavili su ve u objavi
Narodnog vijea od 19. oktobra, da ele i hoe da se ujedine sa Srbijom i
Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu dravu Srba, Hrvata i Slovenaca.
PremanavedenojustavnojosnoviNarodnogvijea,ujedinjujusetridrave
u jednu novu zajedniku dravu. Kralj Aleksandar u ime Srbije prihvata
ovu ustavnu osnovu U ime Njegovog Velianstva kralja Petra I,
proglaavam ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca,
HrvataiSrbaujedinstvenokraljevstvoSrba,HrvataiSlovenacatosei
dogodilo1.decembra1918.godine.(ArhivRepublikeSrpske).CrnaGorajeje
pripojena Srbiji kao i podruje Vojvodine, a Bosna i Hercegovina je na
specifiannainulausastavnovezajednikedrave.BosnaiHercegovina
senalaunezahvalnojpozicijidabudeusastavunoveDraveSHSilida
samapokuauspostavitisopstvenudravnost.GraanskipolitiariuBosni
su prvo djelovali kroz Narodno vijee SHS u Zagrebu, a zatim su 1.
decembra1918.godineformiraliNarodnovijeezaBosnuiHercegovinui
Narodnu vladu. Politike razlike meu nacionalnim pokretima u Bosni,
nastale pod mandatom Austrougarske, tokom Prvog svjetskog rata su se
77
Nakon vojnog poraza Austrougarske od Pruske 1876.godine dolo je do slabljena

unutranjeg ustrojstva drave, pa je drava funkcionisala kao realna unija Austrije i
Ugarske.TeritorijaMonarhijejepodijeljenatakotosu:Dalmacija(dananjidioHrvatske),
IstraiostaleslovenskezemljepripaleAustriji,aHrvatskaiVojvodinasupripaleUgarskoj.
Prema nagodbi Sabora Hrvatske i Sabora Ugarske iz 1868. godine Hrvatska je imala
samostalnostuoblastima:zakonodavstva,uprave,prosvjete,pravosua,vjerskihposlova,a
ostaliposlovisubilizajedniki.
82
RadomirNekovi
radikalno produbile. Za Srbe je stvaranje jugoslovenske, ili zajednike,

drave znailo isto to i ujedinjenje sa Srbijom, Hrvati su u politikim
ciljevima bili saglasni sa politikim krugovima u Zagrebu i platformom
NarodnogvijeaSHS,amuslimanisupristajalinanovuzajednikudravu
kaonunostkadveautonomnaBosnanijebilamogua.Potreiput(prvi
put Turska, drugi put Austrougarska) narodi u Bosni i Hercegovini nisu
odluivali o dravnom statusu Bosne, niti su imali priliku da se izjasne
kakvu dravu ele. Bosanski graanski politiari nisu mogli prevazii
podijeljenost po nacionalnoj osnovi, to se vidjelo po stavovima o
ujedinjenju i politikom organizovanju u novoj dravi. Zbog neslaganja u
Narodnom vijeu nije donesena odluka o ujedinjenju u novu SHS dravu,
negojeNarodnavladapozvalasrpskuvojskudazaposjedneBosnu,imeje
ujedinjenjeizvrenopolitikomsvrenogina.Velikibrojsrezova,ukojima
su Srbi imali snaan uticaj ili dominaciju, samostalno je proglaavao
ujedinjenjesaSrbijom,tojenaroitobiloizraenoubanjalukomsrezu.
Prilikom stvaranja nove SHS drave, narodi u Bosni i Hercegovini nisu
imali jedinstvenu i zajedniku politiku platformu u vezi s njenim
dravnim statusom. Meunacionalne protivrjenosti, produbljene kroz
Prvi svjetski rat, bile su prevelike tako da se Bosna, u procesu stvaranja
nove drave, uopte nije iskazivala kao bitan i jedinstven faktor. Takoe,
bilajespornailegitimnostNarodnogvijeaiNarodnevlade,jeroviorgani
nisu mogli izraavati legitimnu volju tri naroda kada nije bilo izbora, i
kada su ova tri naroda bila u sukobu tokom Prvog svjetskog rata.
Zasjedanje Ustavotvorne skuptine 28. juna 1921. godine, na kojem je
donesen Ustav i utemeljena prva zajednika Drava Srba, Hrvata i
Slovenaca (SHS) pokazalo je duboke meunacionalne sukobe
konstitutivnih nacija. Ustav je donesen obinom, a ne dvotreinskom
veinom, to je ukazivalo na nametnuti karakter nove drave bez
legitimno izraene narodne volje. 78 Srbi, Hrvati i Slovenci, kao
konstituantinovedraveititularisuverenosti,nisusenikadademokratski
izjanjavalidalieledastvorezajednikudravuilielestvaratiposebne
nacionalne drave. Iz nametnute drave logino je proizala nametnuta
vlast i nametnuta jugoslovenska nacija, kao jedan narod od tri plemena.
Problem nametnute jugoslovenske nacije, osim nelegitimne dravne
prisile, ogledao se i u injenici da je ona nametnuta u drugoj fazi
78
Ustavotvorna skuptina Drave SHS 1921. godine imala je 419 poslanika. Sjednici
Ustavotvorne skuptine 28. juna 1921. godine prisustvovalo je 258 poslanika (61% od
izabranih).Njih223jeglasalozaUstav(53%odizabranih),a35jebiloprotiv.Znatanbroj
poslanika,njih161(38%odizabranih),takoejebiloprotivpredloenogustavainapustili
su sjednicu. Odbijanje 161 poslanika da prisustvuju sjednici, na kojoj je proglaen Ustav,
pokazuje krizu legitimiteta drave u samom poetku njenog osnivanja, jer Ustav nije
donesen dvotreinskom veinom, nego obinom. Drugi Ustav koji je donio kralj 1931.
godine,kaoizrazsopstvenevoljeuformidiktata,bezustavneidemokratskeprocedure,bio
jejojedandokaznelegitimnostiidraveijugoslovenskenacijeodtriplemena.
83
postojanjadrave.Uprvojfazi,od1918.do1929.godine,zajednikadrava
bilajenaosnovikonstitutivnostitrinaroda(Srbi,HrvatiiSlovenci),pasu
poetna slova iz naziva naroda inila skraeni naziv same drave SHS.
Trostrukost nacionalne konstitutivnosti je nasilno zamijenjena
jugoslovenstvom. Kralj Aleksandar je dikaturom 1929. godine
suspendovaoustavniporedakidravneinstitucijeinasilu,beznarodnog
legitimiteta, proglasio novu jugoslovensku dravu i novu jugoslovensku
naciju.Razliitepolitikepozicijetrinarodaiskazalesusepoetkom1919.
godine, kada se svaki narod opredijelio prema svojim politikim
strankama. 79 Politike partije sa sjeditem u Zagrebu i Beogradu, koje su
predstavljale veinu Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine, nisu imale
dravnost Bosne kao svoj primarni interes, a borba za teritorijalni
integritet i dravnost Bosne bila je primarni interes jedino kod
Jugoslovenske muslimanske organizacije. Tri naroda u Bosni nisu imala
jedinstvenu politiku platformu, nego su bili suprotstavljeni po pitanju
dravnog statusa Bosne u zajednikoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca.
Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine ustanovljeno je unitaristiko
ureenjenoveSHSdrave,aukupnadravnateritorijabilajepodijeljenau
33 oblasti. Na insistiranje muslimanskih politiara iz Jugoslovenske
muslimanske organizacije, est dravnih oblasti je ostalo u teritorijalnim
granicama Bosne. U periodu drave SHS, Bosna, osim teritorijalnog
integriteta,nijeimaladrugeoblikedravnosti,anakonuvoenjadiktature
kralja Aleksandra, 1929. godine, i formiranja Kraljevine Jugoslavije, Bosna
je izgubila i teritorijalnu cjelovitost i podijeljena je u etiri banovine
(Vrbasku, Drinsku, Primorsku i Zetsku). Politiki sukobi u parlamentu
novedraveSHS,uvoenjediktature,donoenjeOktroisanogustava1931.
godine i podjela drave na banovine, ukazivali su na to da nova drava
nema neophodnu narodnu saglasnost i pristanak i da je sukobljena na
vjerskoj i nacionalnoj osnovi, pri emu je srpskohrvatski sukob
dominirao. Srbi su politiki, uglavnom, bili ukljueni u stranke ija je
centralabilauSrbiji(Radikalnu,Demokratsku,Zemljoradniku),Hrvatiu
stranke ija je centrala bila u Hrvatskoj (Hrvatsku seljaku stranku), a
muslimani u Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Zanimljivo je da
Hrvati i Srbi nisu obnovili politike organizacije s poetka XX vijeka
(Hrvatsku narodnu zajednicu i Srpsku narodnu organizaciju), nego su se,
79
Bonjaci su osnovali JMO (Jugoslovensku muslimansku organizaciju) 16. februara 1919.

godine. JMO je izraavala interese muslimanskog naroda i borila se za teritorijalni
integritet Bosne, (est oblasti sarajevska, tuzlanska, mostarska, travnika, vrbaska i
bihaka, unutar granica Bosne). Srbi su se veinom opredijelili za Demokratsku stranku,
osnovanumaja1919.godineuSarajevu,kaojugoslovenskuorganizacijukojajedjelovalana
cijelom podruju nove SHS drave. Hrvati su se opredijelili za HRSS Hrvatsku
republikansku seljaku stranku. Jugoslovenska muslimanska organizacija je djelovala
dvostruko: kao narodna partija muslimanskog naroda i kao partija koja se borila za
dravnostBosneiHercegovine.
84
RadomirNekovi
uglavnom,politikiorganizovaliustrankeijesucentralebileuHrvatskoj
i Srbiji. Nauno nisu dovoljno istraeni uzroci ovakve politike
preorijentacijeHrvataiSrbaizBosneiHercegovine.Dalijeizvorniinteres
Srba i Hrvata bio da imaju vlastite politike organizacije sa sjeditem u
Bosni,iliimjeinteresbiodabuduorganizovaniupolitikeorganizacijesa
sjeditemizvanBosne,uBeograduiZagrebu?
Bosna, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije imala zajedniku
politikuplatformunitiustavnumogunostdasekonstitutivnoizrazikao
dravnientitet.Muslimanskipolitiarisu,uglavnom,iskazivalizahtjevza
dravnopolitikomautonomijomBosne,Srbisuslijedilipolitikustranaka
iz Beograda, a Hrvati su bili pod politikim uticajem iz Zagreba. Da bi
prevaziao meunacionalni sukob i propast drave, kralj je nametnuo
unitarnodravnojugoslovenstvokaonovuetatistikunaciju.Biojetotrei
pokuaj nametanja dravne graanske nacije, gdje se iz dravljanstva
izvodila nacija, a nacionalne vrijednosti iz dravnih interesa. Projekat
nacija jednako drava, nametnut na etatistiki nain, nije uspio, iako je
narodima nametan oko ezdeset godina. Nekoliko faktora je uticalo da
Bosna, ni u zajednikoj dravi, nije postala dravotvorni subjekt.
Podijeljenost i suprotstavljenost tri naroda na vjerskoj, nacionalnoj i
politikoj osnovi onemoguavala je definisanje saglasne zajednike
ustavne osnove, kao pretpostavke odrivosti i funkcionisanja Bosne i
Hercegovine.Velikesile,ijasuvoljaiinterespretvaraniumeunarodne
norme, nisu priznavali dravnost Bosni, ve su je tretirali kao podruje u
sastavudrugihdrava,bezpravadasepolitikiikonstitutivnoizrazi.Elite
kojesustvaralenovudravu(dravniorganiSrbijeikralj,politikaelitaiz
Slovenije i Hrvatske), nisu priznavale ravnopravnost Bosne s drugim
entitetima. Jugoslovenska drava je od svog konstituisanja, 19171918.
godine, sadravala dva suprotstavljena pristupa (srpski i hrvatski), to je
marginalizovalo dravnost Bosne i negativno se odravalo na
meunacionalneodnoseunjoj.
JedanpristupsuimaliJugoslovenskiodboriNarodnovijeeionse
ogledaoupoliticiutemeljenjafederativnihrjeenjanaosnovinacionalnei
teritorijalnekonstitutivnosti.
Sobziromnatodaorganiovakvepolitike(JugoslovenskiodboriNarodno
vijee) nisu raspolagali nijednim elementom dravne moi da nametnu
ureenje drave, privremeno su prihvatili nametnuti unitaristiki oblik
dravnog ureenja, kao prolaznu nunost u procesu stvaranja vlastite
drave. 80
80
Jugoslovenska zajednica se zato nije shvatala kao zajednika drava, okvir ostvarenja
jugoslovenske dravne ideje koje bi moglo znaiti ponitenje suverenosti, time i same
egzistencije Hrvatske, ve kao konfederalna veza u koju e Hrvatska stupiti ouvavi u
zajednici dravnuposebnost. Mirjana Stefanovski, Historija hrvatskog dravnog prava,
Dragani,Beograd,1995.godine,str.267.
85
Drugi pristup je izraavala drava Srbija, koja je stvaranje nove

zajednike drave smatrala trajnim i optim nacionalnim ciljem.
Predstavnici Srbije su pogreno procijenili da e dravnim unitarizmom
izgraditinovuzajednikudravuinovuzajednikunaciju.Ovakavpristup
je propao kao nerealan i nametnut,jer su ostali narodi zajedniku dravi
doivljavali kao prolaznu nunost. Bosna i Hercegovina, u periodu
stvaranjaipostojanjaprvezajednikedraveSHSiuperioduKraljevine
Jugoslavije,nijebilakonstitutivnisubjektiuokviruovihdravanijeimala
nijedanelementdravnostiiautonomije.Svevrijemesvogapostojanja,od
1918.do1946.godine,DravaSrba,HrvataiSlovenaca(od1931.Kraljevina
Jugoslavija)bilajeoptereenanepomirljivimsrpskohrvatskimsukobomu
veziorganizacijeifunkcionisanjadrave.BosnaiHercegovinaiCrnaGora
nisu bili konstituivni faktori zajednike drave i ova podruja postala su
metazapotkusurivanjeusrpskohrvatskomsukobu.DravnostCrneGore
je nelegitimno ukinuta odlukama Podgorike skuptine iz 1918. godine.
Dravnost Bosne i Hercegovine bila je u kontekstu dravnosti Slovenaca,
HrvataiSrbauiremznaenju.
BosnaiHercegovinaudraviSHSiKraljeviniJugoslavijinijeimala
nijedan element dravnosti, i nije bila ni dravni entitet u okviru ove
drave.Uperioduod1921.do1931.godineBosnaje,uokvirujugoslovenske
drave, zadrala samo teritorijalnu cjelovitost, bez drugih obiljeja
dravnosti. Stvaranjem banovina, kao dravnih entiteta u Kraljevini
Jugoslaviji, nakon 1931. godine Bosna je bila podijeljena u pet banovina i
izgubilajeiteritorijalnucjelovitost.
2.3.2.DemokratskaFederativnaJugoslavija,FederativnaNarodnaRepublika
JugoslavijaiSocijalistikaFederativnaRepublikaJugoslavija
Propau ustavnog ureenja i politikog sistema Kraljevine

Jugoslavije,nanjenojteritorijijeuspostavljendrugaijipolitikisistemi
ustavniporedak.1946.godinesteenisuuslovidaiBosnaiHercegovina
dobije dravnost federalne jedinice u okviru zajednike jugoslovenske
drave. Odlukama Zemaljskog antifaistikog vijea od 25. novembra
1943. godine u Mrkonji Gradu, i Antifaistikog vijea narodnog
osloboenja JugoslavijeAVNOJ, od 29. novembra 1943. godine u Jajcu,
Bosna je postala federativna jedinica u novoj dravi i time, prvi put u
svojoj istoriji, stekla dravnost u savremenom smislu rijei. 81 Osim
zajednikog suvereniteta i ravnopravne konstitutivnosti, kao element
dravnosti Bosne i Hercegovine ustanovljen je i set ljudskih prava na
81
PrviputuistorijiBosneiHercegovinesastalisusepredstavnicisrpskog,muslimanskogi
hrvatskognarodadadonesupolitikeodlukekojeeotvoritiputnaimnarodimadaurede
svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. dokumenti
ZAVNOBiHa.
86
RadomirNekovi
zasjedanjuZAVNOBiHauSanskomMostu1944.godine. 82 Protivrjenost
akata AVNOJa, kada je o Bosni rije, je u injenici to Muslimani nisu
bilipriznatikaokonstitutivninarodujugoslovenskojdravi,svedo1972.
godine, iako su u Rezoluciji ZAVNOBiHa definisani kao jedan od
kontitutivnihnarodauBosniiHercegovini.ZadravnostBosnebitnoje
i drugo zasjedanje ZAVNOBiHa uSanskom Mostu, 1. jula1944. godine,
kada se ovaj organ konstituisao u vrhovno zakonodavno, izvrno i
predstavniko tijelo (suvereni organ s jedinstvom vlasti). Predsjednitvo
ZAVNOBiHajeustanovljenokaoorganizvrnevlasti,dokseneformira
Narodnavlada.NatreemzasjedanjuZAVNOBiHauSarajevu26.aprila
1945. godine, ovaj najvii zakonodavni i predstavniki organ je
konstituisan u Narodnu skuptinu Bosne i Hercegovine, koja je donijela
Zakon o Narodnoj vladi i formirala ovaj izvrni organ. Karakteristino je
daseNarodnaskuptinanijetransformisalaukonstituiuuvlast,negoje
njen mandat prestao izborom nove Ustavotvorne skuptine 13. oktobra
1945.godine.Naprvojsjedniciustavotvorneskuptine11.novembraiste
godine, potvrene su ranije donesene odluke, tokom 1943, 1944. i 1945.
godine.Ujanuaru1946.godineUstavotvornaskuptinajedonijelaUstav
Narodne Republike Bosne i Hercegovine, ime je utemeljena njena
dravnost kao federalne jedinice u zajednikoj federativnoj
jugoslovenskoj dravi. Konstitutivna struktura dokumenata AVNOJa i
drugihantifaistikihvijeaporepublikamabilajeslinaustavnojosnovi
koju su zastupali predstavnici drave SHS, prilikom stvaranja
zajednike drave sa Srbijom 1918. godine. Osnovni princip bio je: prvo
konstituisati posebne republike kao federativne jedinice, koje se svojom
voljom udruuju u zajedniku dravu, tj. treba federativne entitete
definisati kao oblike ostvarivanja izvorne orginerne vlasti, a saveznu
dravu kao oblik izvedene vlasti. Primijenjen je isti princip ili
konstitutivna sitnica kao i prilikom stvaranja drave Srba, Hrvata i
Slovenaca: da se u konstitutivne akte ugradi federalni princip. Ustav
savezne Federativne Narodne Republike Jugoslavije iz 1946. godine
svojim sadrajem je potvrdio izvornu suverenost republika. 83 Odlukama
AVNOJa preferiran je princip konstitutivnosti republika, to se
iskazivalo u nazivu Demokratska Federativna Jugoslavija, gdje je
ravnopravnost naroda vezana za uspostavljanje federativnih republika u
kojima e narodi izvorno ostvarivati svoje nacionalne suverenitete. Na
82
Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine sadravala je: ravnopravnost Srba,

Hrvata i Muslimana, slobodu i ravnopravnost vjeroispovijesti i slobodu savjesti, slobodu
govora, okupljanja i tampe, linu i imovinsku sigurnost, slobodu privatne inicijative,
ravnopravnost ena i mukaraca, izborno pravo, presumpciju nevinosti, socijalna prava,
kulturnaprava,pravaobrazovanja,pravonazdravstvenuzatitu.
83
lan10.Ustava:ProtivanjeUstavusvakiaktuperenprotivsuverenosti,ravnopravnostii
nacionalneslobodenarodaFNRJinjihovihnarodnihRepublika.lan9.stav2:FNRJtitii
branisuverenapravanarodnihrepublika.
87
ideologiji Saveza komunista izgraena je ustavna osnova da su narodi

stvorilisvojerepublike,azatimsuseterepublikedobrovoljnoujedinileu
novu dravu Jugoslaviju. Komunistika partija je zasluna za stvaranje
republikih dravnosti (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne
Gore, Makedonije) unutar ve postojee Jugoslavije. U vezi priznavanja
novog ustrojstva jugoslovenske drave nastale su protivrjenosti u
odnosima Komunistike partije i Vlade u izbjeglitvu (razgovori Tito
ubai, 1944. godine). Kralju Petru je zabranjen povratak u zemlju, ali je
Partijaprihvatilanjegovuodlukuizseptembra1944.godinedapripadnici
etnikog pokreta preu u redove partizana i priznaju Tita za
komandanta. Takoe, Partiji nije smetalo to je voljom kralja i
namjesnitva,uproljee1945.godine,Titodobiomandatzasastavvlade.
Bosna i Hercegovina je sadravala specifinost u odnosu na druge
republike,jerjeimalatridravotvornanarodainazivanajeJugoslavijau
malom.IakoustanovljenavoljomKomunistikepartije,bezizjanjavanja
naroda, dravnost Bosne i Hercegovine iz 1943. godine je znaajna u
nekolikoaspekata.
Zemaljsko antifaistiko vijee Bosne i Hercegovine bilo je prvo

domae predstavnitvo u njenoj istoriji koje je moglo da donosi bitne
odluke za Bosnu i Hercegovinu. Sva ranija narodna predstavnitva
(Vilajetskovijee,Sabor),iakodemokratskibirani,nisuimalinadlenost
zadonoenjebitnihodlukaodravnostiBosneiHercegovine.Prviputu
istoriji, Srbi, Muslimani i Hrvati definisani su kao dravotvorni subjekti
kojiravnopravnoodluujuobitnimaspektimastatusaiureenjaBosne,
jer su, sve do 1943. godine, o njenoj dravnosti odluivali subjekti izvan
Bosne (sultan, car, kralj). Narodno predstavnitvo je, osim etnike
konstitutivnosti i ravnopravnosti tri naroda, definisalo i ustavni znaaj
ljudskih prava kao vrijednosti graanskog drutva. Bosna i Hercegovina
jenakon1943.godinepostalafederativnajedinicaravnopravnasdrugim
federativnim jedinicama, to u Dravi SHS i Kraljevini Jugoslaviji nije
bila. U vrijeme Turske, Austrougarske, Drave SHS i Kraljevine
Jugoslavije Bosna nije imala dravnost i bila je podruje navedenih
dravabezdravneautonomije.
Bosna i Hercegovina je prvi put u svojoj istoriji stekla dravnost

kao ravnopravna republika i lanica federalne Jugoslavije. Savez
komunista Jugoslavije bio je konstitutivni subjekt, koji je sutemeljio
dravnost Bosne i Hercegovine u modernom smislu rijei. Bosna i
Hercegovina, kao drava u modernom smislu rijei, nastala je u
periodu od 25. novembra 1943. do januara 1946. godine i njen
kontinuitetjepriznatDejtonskimsporazumom.
88
RadomirNekovi
III
DISOLUCIJAJUGOSLOVENSKEDRAVE
U ovom dijelu nau panu smo fokusirali na disolutivnu ustavnu osnovu

jugoslovenske drave, disolutivni Ustav iz 1974. godine i procese
konstituisanjajugoslovenskihrepublikausamostalnedrave.
1. Disolutivnaosnovadrave
Jugoslovenskadravaseraspaladevedesetihgodinaprologvijeka
na istim osnovama na kojima je i stvorena. Disolucija jedne drave je
protivrjean proces u relativno dugom vremenskom periodu, u kojem se
akumuliraju negativni faktori koji u odreenom trenutku doive
radikalnu erupciju. Uzroci raspada SFRJ mogu se svrstati u tri osnovne
grupe:uzrociukonstitutivnimelementimadrave,uzrociunutardravnog
(ustavnog) ureenja, uzroci meunarodnog karaktera. Proces
dezintegracijeJugoslavijekaodravepoeojevrlorano,punedvijedecenije
prije njenog raspada. Savezni Ustav ograniio je prava (i funkcije)
Federacije i prenio sva bitna dravotvorna pitanja na republike i pokrajine
kao konstitutivne elemente Federacije. 84 Ustavna osnova jugoslovenske
draveodpoetkajebilakonfederalna.Uokviruzajednikedravebilisu
suprotstavljeni interesi etnikih nacija koje su nastojale da svoju izvornu
suverenost ostvare u republikama, a na nivou jugoslovenskih institucija
delegiranu, izvedenu, zajedniku suverenost. Komunistika partija/Savez
komunista,uprkosrelativnodugomvladanjuodetrdesetpetgodina,nije
razrijeila osnovne meunacionalne protivrjenosti i izgradila legitimitet
zajednikejugoslovenskedrave.Komunistikapartijajebilaistovremeno
reprezent graanskih i nacionalnih interesa, tako da konstitutivna
protivrjenostizmeuustavneosnoveipolitikogsistemanijedolazilado
izraaja sve dok je partija imala monopol dravne vlasti. Gubitkom vlasti
Saveza komunista uruio se politiki sistem, ostala je realnost ustavne
osnove,kojaseiskazalakaozbirsupotstavljenihrepublikihipokrajinskih
nacionalnodravnih interesa, a vladajua partija se i sama raspala po
etnikonacionalnoj osnovi. 85 Promjena naziva vladajue partije od
Komunistika partija u Savez komunista 1952. godine nije bila formalnog
karaktera,negojeoznaavaoprocesnjenekonfederalizacijekojijeuticaoi
na konfederalizaciju same drave. Nastala na volji vladajuih elita, i bez
legitimnenarodneosnove,jugoslovenskadravajeopstajalapoduticajem
84
Rajko Kuzmanovi, Ustavno pravo, Pravni fakultet u Banjoj Luci, tree izdanje, 2002.
godine,str.291295.
85
Na XIV kongresu Saveza komunista Jugoslavije odranom u Beogradu 2022. januara
1991.godinedolojedomeunacionalnogsukobairaspada,dotada,vladajuepartije.
89
etiriosnovnaelementa:a) snanedravnevlastizasnovanenaideologiji
Saveza komunista, b) interesu radnike klase kroz sistem
samoupravaljanja, c) relativno dobrom ivotnom standardu i d)
meunarodnim okolnostima hladnog rata u kojem je Jugoslavija
balansirala izmeu Istoka i Zapada. Uprkos navedenim pozitivnim
faktorimauticajausferipolitikogsistema,Jugoslavijanijeimalalegitiman
pristanaknjenihnarodadaeleivjetiujednojzajednikojdravi.Sukobi
uustavnojosnovitrajalisuodpoetkastvaranjazajednikejugoslovenske
drave i nisu nikada prevazieni to je na kraju dovelo i do njene
disolucije.
1.1.Suprotstavljenostkonstitutivnihsubjekatakao
determinantadisolucijeJugoslavije
Ve smo govorili da je suverenost naroda nepotroiva kategorija,

jer kada bi bila potroiva s pravom i mogunou da se samo jednom
iskae,tadanebiimalaobiljejesuverenosti.Naovomteorijskompitanju
postojale su ideoloke protivrjenosti izmeu hrvatske i srpske dravne
misli. Hrvatsko poimanje zasnivalo se na suverenosti, kao originernom
svojstvuitrajnojkategorijinaroda,kojamoebitiredukovana,potisnuta,
ali nikada potroena. Samoopredjeljenje naroda, kao realni izraz njegove
suverenosti, izvorna je itrajna kategorija koja se realizuje kada se steknu
povoljne istorijske prilike, to se poetkom devedestih godina i desilo.
Srpsko poimanje suverenosti polazilo je od osnove da je to pravo
potroeno stvaranjem zajednike jugoslovenske drave. Takoe, smatralo
sedajekrozjedinstvenudravnuvlastipolitikisistemmogueprevazii
etniku podijeljenost u ustavnoj osnovi. Dogaaji kroz disoluciju
Jugoslavije potvrdili su da hrvatskosrpske suprotnosti nije bilo mogue
prevazii nikakvim oblikom zajednike drave. U periodu dominacije
jugoslovenske ideologije nisu u dovoljnoj mjeri bili izraeni prikriveni
konstitutivni sadraji koji su egzistirali od poetka stvaranja zajednike
drave. Meunacionalni sukob nastao stvaranjem zajednike
jugoslovenske drave odvijao se kroz unutarpartijske sukobe, naizgled
monolitne Komunistike partije, ali su ti sukobi ostajali unutar
vladajuepartijeiprikriveniodjavnosti.
U poetku meunacionalni sukobi unutar Komunistike partije nisu bili
izraeni,jersurealnedrutveneokolnosti,nakon1945.godine,uticalena
jaanjeunitarizacijedravnevlasti. Utomperiodusuverenevrijednostiu
dravi bile su: uvoenje socijalizma 1953. godine, ustanovljenje politikog
sistema na osnovi radnikog samoupravljanja, ouvanje dravne
nezavisnosti, stvaranje socijalistikog demosa, ekonomski razvoj i sl.
Dominirala su ona pitanja u dravi i drutvu koja su se mogla rjeavati
samo s nivoa savezne dravne vlasti. Vladajua partija je pokuala da na
osnovietnikerepublikedravnostiizgradinovuzajednikusocijalistiku
90
RadomirNekovi
vrijednost, ali nije uspjela, jer je etniki identitet bio snaniji od

zajednikog socijalistikog. Izgradnja politikog sistema i nadograivanje
socijalistikog graanskog drutva proizilazilo je iz realnih drutveno
istorijskihokolnostiiideologijevladajuepartije,aneizosnoveizvornih
interesa naroda. U periodu nakon 1963. godine, kada su se konkretne
okolnosti promijenile, nastao je meunacionalni politiki sukob unutar
vladajuepartijeopitanjimadravnogureenjaifunkcionisanjapolitikog
sistema. S obzirom na to da je prevagu u ovom sukobu dobila hrvatsko
slovenakapolitikastruja,nastaojeprocesslabljenjafederalnihijaanja
konfederalnih elemenata u ustavnom sistemu drave. Iako je u Savezu
komunista preovladao stav da treba jaati dravnost republika i
autonomnih pokrajina i redukovati ovlatenja saveznih jugoslovenskih
institucija, ovakav stav nije mogao odmah biti i ustavno verifikovan. U
vrijeme trajanja unutarpartijskih sukoba donesen je, 1963. godine, novi
ustavkojijejouvijekizraavaoelementefederalnedrave.SavezniUstav
iz 1963. godine definisao je Jugoslaviju kao saveznu dravu dobrovoljno
ujedinjenih i ravnopravnih naroda i kao socijalistiku demokratsku
zajednicu zasnovanu na vlasti radnog naroda i samoupravljanju (lan 1.
Ustava). Suverenostjevezanazanarodekojisusedobrovoljnoujediniliu
dravu, a osim naroda, suverenost je posredno vezana i za socijalistiku
demokratsku zajednicu. Navedeno ustavno rjeenje nije bilo u skladu s
interesimahrvatskoslovenakestrujeuSavezukomunista,kojajepolazila
odosnovesuverenostirepublikaiautonomnihpokrajina.Unarednihdeset
godina,dodonoenjanovogUstava1974.godine,trajalajeborbazajaanje
dravnosti republika i za transformaciju federativne osnove drave u
konfederalni savez republika. Samo pet godina nakon usvajanja ustava,
poeojeprocesustavnihizmjenakrozamandmanekojisujaalidravnost
republika.Procesustavnihpromjena,uperiodu19681971.godine,imaoje
nekolikokarakteristika.
Ponitenje ustava iz 1963. godine, u cjelini i odjednom, nije bilo

realno mogue i nije se moglo politiki opravdati, i zato se pristupilo
postepenoj promjeni pojedinih ustavnih normi s ciljem da se oslabe
federalni,aojaajukonfederalnielementi.
Donoenje amandmana opravdavano je potrebom da se ustavna

rjeenjaprilagoderealnimdrutvenoistorijskimokolnostimaipotrebama
za izgradnja samoupravljanja i demokratije. Donoenjem pojedinanih
amandmanalakesepridobijalapolitikajavnostilakesuprikrivanipravi
ciljevi ustavnih promjena. Kroz proces amandmana ukinuta je
ravnopravnost Republike Srbije s ostalim republikama, a konstitutivna
pravasrpskognarodasuredukovana.
91
Ustavne amandmanske izmjene bile su primjer kako se Ustav

mijenja inverzivno 86 ne iz ustavne osnove, nego iz politikog sistema,
konkretno iz pozicije partijskih organa. Prema Ustavu iz 1963. godine,
Jugoslavija je savezna drava dobrovoljno ujedinjenih i ravnopravnih
naroda, a prema Amandmanu XX iz 1971. godine, Jugoslavija je savezna
drava kao dravna zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih
socijalistikih republika. Prema istom Amandmanu radni ljudi, narodi i
narodnostiostvarujusvojasuverenapravausocijalistikimrepublikamaiu
socijalistikim autonomnim pokrajinama u skladu sa njihovim ustavnim
pravima, a u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji kada je to u
zajednikom interesu Ustavom SFRJ utvreno. Ovim je promijenjena
sutina prvog ustavnog lana, koji definie konstituanta i nosioca
suverenosti.
AmandmanomVIIiz1968.godineautonomnepokrajine(Kosmeti
Vojvodina) dobile su konstitutivni status teritorijalnih jedinica na
saveznom nivou, to je ustavnu poziciju Srbije dovelo u protivrjenost
nepoznatu u ustavnoj teoriji i politikoj praksi. Amandamanom XXXII iz
1971. godine pokrajinske skuptine dobile su nadlenosti ustavotvorne
vlasti. O promjeni Ustava SFRJ odluuje savezna skuptina, uz saglasnost
skuptinasvihrepublikaiautonomnihpokrajina.Statusneketeritorijalne
jediniceusloenojdravidaodluujeoustavudajejojobiljejefederalne
jedinice. Osnovni, jedini kriterijum razlikovanja koji se ne moe osporiti
jestedafederalnejediniceuestvujuudonoenjuimenjanjusaveznogustava
i zakona, dok teritorijalne jedinice ne raspolau takvom mogunou. 87
Srbija je postala mehaniki zbir dvije konstitutivne pokrajine i ueg
podruja Srbije kao niije zemlje i mogla se izraziti na nivou Skuptine
Srbijesamooonimpitanjimaokojimasesaglaseipokrajine.
Amandmanom XXXVI iz 1971. godine, uvedeno je Predsjednitvo
kao kolektivni ef drave, u kojem su bili zastupljeni i predstavnici
pokrajina.
AmandmanomXVIIInaUstavBosneiHercegovineiz1972.godine
ustavnojedefinisanaikonstitutivnostMuslimana,kaonacije,ravnopravne
sdrugimnacijama.
Prema Ustavu iz 1963. godine Jugoslavija je savezna drava, a
premaamandmanskimpromjenamaiz1971.godineJugoslavijajesavezna
dravakaodravnazajednica.
Model inverzivne promjene ustava realizovan je putem stvaranja

dravne krize, a da bi se ta kriza razrijeila nune su ustavne promjene.
86
Inverzivna promjena ustava iz politikog sistema via facta, a ne iz ustavne osnove je

karakteristinaiudananjevrijemegdjeseprijedlozizasnivajunapotrebamarealnosti.
Ako se ustav mijenja iz politikog sistema tada su konstitutivni subjekti vladajue elite u
politikomsistemu,anenarod(vladavinabeznaroda).
87
MiodragJovii,Dravnostfederalnihjedinica,BibliotekaPolitikai
drutvo,Naunaknjiga,Beograd,1992.godina,str.33.
92
RadomirNekovi
Dogaaji u Hrvatskoj 1971. godine (Maspok) primjer su stvaranja krizne

situacije u Jugoslaviji, za ije su razrjeenje su bile nune ustavne
promjene.Argumentomkrizemijenjaoseustav donoenjemamandmana
kojinisuimalizaciljdadopuneustav,negodaizmijenenjegovsutinski
sadraj.
Smisao amandmana, kroz stvaranje i razrjeavanje
drutvenopolitikihkriza,biojedasefederalniustavukineidasedonese
drugi, konfederalni, koji bi legalizovao pravo republika da se mogu
osamostalitiuposebnedrave.NakondonoenjaamandmananaUstaviz
1963. godine u Savezu komunista je preovladalo hrvatskoslovenako
stanoviteoureenjuJugoslavije,kojejeusutinibilokonfederalno.Srbii
Hrvati, kao osnovni konstitutivni faktori zajednike i jugoslovenske
drave, nisu nikada postigli saglasnost o njenom ureenju. U poetnom
periodujedominiralosrpskounitarnofederalnostanovite,anakon1966.
godine je dominiralo konfederalno hrvatskoslovenako stanovite.
SuprotstavljenostSrbaiHrvataokostvaranjaiureenjazajednike
drave trajala je od poetka njenog stvaranja, nije prevaziena kroz 70
godina njenog postojanja i na kraju je dovela do raspada jugoslovenske
drave.
1.2. Ustav iz 1974. godine kao determinanta disolucije jugoslovenske

drave
U procesu donoenja ustavnih amandmana od 19671972. godine,

uz paralelne procese politikih i drutvenih kriza (Maspok u Hrvatskoj,
pobuna na Kosmetu), stvorena je nunost donoenja novog ustava kao
sredstva za prevazilaenje meunacionalne i meurepublike krize.
Ustavom iz 1974. godine potvrena je destrukcija Srbije kao federalne
jedinice, jer su pokrajine postale federalne jedinice, a Srbija se mogla
izraziti na saveznom nivou samo uz saglasnost pokrajina, dok podruje
ueSrbijenijeustavnodefinisano.Bilajetovelikakonstrukcijskagreka,
nepoznata u ustavnim sistemima. Podruje ua Srbija bila je teritorija
kojuustavnijepoznavao,jerovopodruje,samozasebe,nijemoglodase
iskae,nitijeustavnopostojalo.
Da bi se ua Srbija iskazala kroz
republiku Srbiju, kao federativnu jedinicu, morala se prethodno postii
saglasnostspokrajinama(KosovoiVojvodina),jersuzajednoinilicjelinu
federalne jedinice. Kosovo i Vojvodina su dobili duplu konstitutivnost: u
okviru Srbije i na nivou Jugoslavije. Ustav je potvrdio ve postojee
konfederalnepolitikeodnoseiustanoviolegalnumogunostzadisoluciju
savezne drave. Ustav je, u sutini, potvrdio drutvenoistorijsku realnost
da je jugoslovenska drava privremena kategorija, nastala nunou
istorijskih prilika i da je njena disolucija utemeljena njenim osnivanjem.
NavedeniprocesiizmjeneUstavaiz1963.idonoenjenovogu1974.godini,
uticali su i na dravnost Bosne i Hercegovine, kako u aspektu njenog
odnosa prema saveznim organima, tako i u aspektu unutranjeg
93
funkcionisanja.RazliitaustavnaureenjauSrbijiiHrvatskojnakon1974.
godine,negativnosuuticalainafunkcionisanjeBosneiHercegovine.
Ustavom Hrvatske iz 1974. godine Hrvatska se definie kao

nacionalnadravahrvatskognaroda,dravasrpskognarodauHrvatskoji
dravanarodnostikojiunjojive (lan1.stav2Ustava). Hrvatskafederalna
jedinica, kao jedan od subjekata dravne zajednice, definie se kao
nacionalnadravaHrvata,imesehrvatskanacijapodravljuje.Naizgled,
malaigrarijei,aliseusutiniradilooredukovanjukonstitutivnihprava
Srba u Hrvatskoj. Ako je Hrvatska nacionalna drava hrvatskog naroda,
tadasevrijednostiiinteresihrvatskeetnikenacijeozbiljujuuorganizaciji
drave i njenom pravnom sistemu, pa su interesi i vrijednosti nacije i
drave izjednaeni. Konstitutivnost Srba se definie, ali na niem nivou
(veem od narodnosti, ali manjem od nacionalne konstitutivnosti).
Navedeno ustavno odreenje redukovalo je dravotvornost Srba u
Hrvatskoj,uodnosunaDeklaracijuZAVNOHaiz1944.godine:Hrvatskii
Srpski narod u Hrvatskoj su potpuno ravnopravni. 88 Odluke Zemaljskog
AntifaistikogvijeanarodnogosloboenjaHrvatskeZAVNOHizOtoca
1944. godine, bile su u funkciji postizanja politikih ciljeva Komunistike
partije, a ne trajnog rjeenja statusa Srba u Hrvatskoj. Nakon dravnog
genocidanadSrbimauNezavisnojDraviHrvatskojuDrugomsvjetskom
ratu novoj Hrvatskoj republici bio je potreban novi legitimitet za
uspostavljanje hrvatske dravnosti u okviru Jugoslavije. Definicija da su
srpski i hrvatski narod u Hrvatskoj potpuno ravnopravni, pruala je
osnovu za takav legitimitet, jer narod koji je bio stavljen izvan zakona
(Srbi)sadasupostaliravnopravnisHrvatima.
Prihvatanje konstitutivne ravnopravnosti Srba sa Hrvatima u

RepubliciHrvatskojproizilazilojeiztadanjihrealnihokolnosti,akadasu
teokolnostipromijenjene,redukovanjeiustavnistatusSrbauHrvatskoj,
koji se na kraju zavrio pobunom Srba protiv hrvatske drave i
protjerivanjem Srba iz hrvatske drave. Kada je dravnost Republike
Hrvatske ojaala, u periodu 19711974. godine, tada srpski legitimitet nije
viebiokljuanikonstitutivnostSrbajeredukovanausmisludanisuvie
biliravnopravnisHrvatima.
Ustavom Srbije iz 1974. godine naglaava se konstitutivnost

socijalistikog demosa: Srbija je socijalistika demokratska drava
zasnovana na vlasti i samoupravljanju radnike klase i svih radnih ljudi.
Srbijajedravasrpskognarodaidijelovadrugihnarodainarodnosti...(lan
1. Ustava). Srbija se ne definie kao nacionalna drava Srba, nego se Srbi
definiu kao konstituanti u istom nivou kao i pripadnici drugih
narodnosti. Dok su se u Hrvatskoj podravljavala prava hrvatske etnike
nacije, Srbija je istrajavala na jugoslovenskoj ideologiji socijalistikih
graana.
88
V.Mratovi,N.Filipovi,S.Sokol,nav.djelo,str.121.
94
RadomirNekovi
NakonUstavaiz1974.godinenastaojepolitikisukobdvaosnovna
koncepta. Jedan se odnosio na podravljenje etnikih nacija na nivou
republika, kao primarnog nivoa nacionalne suverenosti (Slovenija,
Hrvatska, potencijalno Makedonija, pokrajina Kosmet). Drugi koncept se
odnosio na ouvanje jugoslovenskog socijalistikog graanskog drutva
(Srbija,jednovrijemeCrnaGora).Sukobetnikodravnogisocijalistiko
graanskog pretvorio se u sukob Slovenije i Hrvatske, s jedne, i Srbije, s
drugestrane.
Bosna i Hercegovina je objedinjavala oba koncepta, etniko

dravnoigraanskosocijalistiko,inijeimalausaglaenupolitikuosvom
statusuuprocesudisolucijejugoslovenskedrave:BosnaiHercegovinaje
socijalistika demokratska drava i socijalistika samoupravna
demokratskazajednicaradnihljudiigraana,narodaBosneiHercegovine
Muslimana,SrbaiHrvata...zasnovananavlastiisamoupravljanjuradnike
klase, ...i ravnopravnosti naroda... (lan 1. Ustava iz 1974). Ustav definie
nosioca suverenosti: socijalistiki demos i tri naroda, precizirajui da je
dravna vlast u rukama radnike klase. Sukob dravnih i ideolokih
koncepata izmeu Hrvatske i Slovenije, s jedne, i Srbije, s druge strane,
destabilizovaojeBosnuiHercegovinuiprodubljivaonesaglasnostiizmeu
njenih etnikih nacija. Disolucija Jugoslavije zatekla je Bosnu i
Hercegovinu u nedefinisanom stanju i protivrjenosti socijalistikog
graanstva i triju etnikih dravotvornih nacija. Iako nije u potpunosti
poznata veza izmeu ustavnih rjeenja iz 1974. godine i meunarodnih
arbitranih odluka o disoluciji jugoslovenske drave, ipak se, na osnovu
kasnijihdogaajamoetvrditidasuustavnarjeenjaimalabitanuticajna
sadraj arbitranih odluka i da su bila osnova od koje se polazilo u
odreivanju disolutivnog procesa jugoslovenske drave. Iako
meunarodno pravo sadri pravo drave na: samoodranje, suverenost,
jednakost, nezavisnost, integritet, saobraaj, potovanje, to joj ne
garantujeopstanak,ukolikoonanemasaglasnostdravotvornihsubjekata
i odrivi ustavni poredak. 89 U ustavnim promjenama 1974. godine
formalnopravni ustavotvorac bile su skuptine republika i pokrajina i
Savezna skuptina, ali stvarni ustavotvorac bio je Savez komunista, kao
vladajuapolitikapartija.Komunistisukonfederalnuorganizacijupartije
transformisaliukonfederalnuorganizacijudrave.Komunistikapartijaje,
joprijeDrugogsvjetskogrataipropastimonarhijskogpolitikogsistema,
bilaorganizovanakonfederalno,gdjeseorganizacijavezivalazateritoriju
(Savez komunista Hrvatske, Savez komunista Slovenije). ak su i vojni
tabovi partizanske vojske bili organizovani teritorijalno, po modelu
organizacije Partije. Integrativna snaga Saveza komunista bilo je njegovo
89
DeklaracijaOUNiz1971.godine,PoveljaOUNiz1945.godine,Panamerikakonferencija
1953. godine, itd. Izvor: Smilja Avramov Mihajlo Krea, Meunarodno javno pravo,
Savremenaadministracija,Beograd,2003.godine,str.92101.
95
uerukovodstvo,naelusJosipomBrozomTitom,anakonTitovesmrti,
1980.godine,poeojeraspadSavezakomunista,kaoprirodniproces,kroz
tripartijskakongresa (XII1982,XIII1986.iXIV1991).Savezkomunista
(nasaveznominarepublikimnivoima)gubiojedugogodinjiuticaj,jerje
nestajao monopol socijalistikog graanstva u ideolokoj i ekonomskoj
sferi. Kasnih osamdesetih godina prolog vijeka nastupao je pluralizam:
ideoloki,politiki,ekonomski,vrijednosni.Savezkomunista,uzpostojeu
organizaciju, nije se mogao prilagoditi novim okolnostima, to je za
posljedicu imalo gubljenje vlasti na prvim viestranakim izborima u
SlovenijiiHrvatskoj.Nestankomsocijalistikograanskogsadrajaojaao
je nacionalni sadraj u organizacijama samog Saveza komunista.
Republike i pokrajinske organizacije Saveza komunista kao svoje
primarne politike ciljeve odredile su borbu za dravnost svoje etnike
nacije na nivou republika i pokrajina, zanemarujui partijsko jedinstvo i
jugoslovenske vrijednosti. Organizacije Saveza komunista u Srbiji i Crnoj
Gorinastojalesuzadrativlastpokuavajuidaviestranakisistemstave
pod svoju kontrolu. Savez komunista nije izgubio vlast od nacionalnih
politikih partija, nego se unutar sebe raspao na etnikonacionalnoj
osnovi.Kadasuuustavudraveugraenenormekojeomoguavajunjenu
disoluciju, raspad drave postaje legalan proces koji nije u suprotnosti s
meunarodnim javnim pravom. To to neka drava ima disolutivni ustav
umjesto integrativnog, problem je te drave i dravotvornih subjekata, a
nemeunarodnogpravaivelikihsila.Ustaviz1974.godinelegalizovaoje
elemente konfederalizma koji su doveli do disolucije drave u nekoliko
osnovnihaspekata.
1. Republike, kao federalne jedinice, i pokrajine koje su dobile

konstitutivni status, iz redova svojih parlamenata birali su delegacije u
Vijeerepublikaipokrajina,kaojedanoddomovaSavezneskuptine (lan
284.Ustava). Saveznaskuptinanijeimaladomnaroda,negosurepublikei
pokrajine,kaoteritorijalnientiteti,imaliprimatuiskazivanjusuverenosti.
Bez saglasnosti republika i pokrajina nije bilo mogue funkcionisanje
zakonodavne savezne vlasti, a time i drugih oblika vlasti to je osobina
konferalnihdravaidravnihsaveza.
2. Jugoslavija je bila definisana kao dravna zajednica naroda i

republika (lan 1. Ustava). Jugoslovenstvo kao izvorni legitmitet nije
postojaloilijebilozanemarljivo,jersusrpstvo,hrvatstvoislovenstvobili
izvorni nacionalni identiteti. Jugoslovenstvo je bilo vjetaki i privremeni
okvir u kojem su se iskazivale posebni etniki identiteti i njihove
republike dravnosti i nije moglo opstati, jer nije imalo izvorni
legitimitet.
3. Autonomne Pokrajine su ustanovljene kao izvorni teritorijalni
oblici suverenosti manjina i iskazivale su svoju dravotvornost na nivou
Srbije i posebno na nivou Jugoslavije. Teritorija Srbije izvan autonomnih
pokrajinaVojvodineiKosmetauaSrbija,gdjejeivjelaveinasrpskog
96
RadomirNekovi
naroda,nijebilaustavnodefinisana.VeinasrpskognarodaizSrbijemogla
seizrazitisamouzsaglasnuvoljuspokrajinama.Uustavnojteorijiipraksi,
ne postoji situacija da u federalnoj dravi moe postojati teritorija sa
stanovnitvom koja nije ustavno definisana. Srbi na poduju ue Srbije
nisu bili ravnopravni sa stanovnicima u drugim republikama to je za
posljedicu imalo nezadovoljstvo i frustriranost ustavnim rjeenjima o
statusupokrajina.
4. Ustav iz 1974. godine definisan je: Pod izrazom ustav u ovom

ustavu razumijevaju se odredbe Ustava SFRJ, republikih i pokrajinskih
ustava (lan 404.). Svi ustavi (est republikih, dva pokrajinska i jedan
savezni,ukupnodevet)predstavljalisuzajednosasvimsvojimsadrajima,
integralni Ustav Jugoslavije. Svemu onom to se nalazi u ustavima
republika i pokrajina ovaj lan daje znaaj osnovnih i najviih normi u
dravi.NavedenimustavnimrjeenjemrelatizovanjesamUstavipostao
jemehanikizbirsaveznog,republikihipokrajinskihustava.Sobzirom
natodasusviustavifederalnihjedinicabiliintegralnidioUstavasavezne
drave,Saveznaskuptinanijeimalakonstitutivniustavotvornikarakter
i nije mogla, sopstvenom nadlenou, donijeti ustav niti ga mijenjati.
Ustav se mogao mijenjati. O promjeni ustava odluuje Savezno vijee
Skuptine SFRJ uz saglasnost skuptina svih republika i autonomnih
pokrajina. (lan 398 Ustava) Sve skuptine republika i pokrajina (osam),
zajedno sa Saveznom skuptinom, inile su dravotvornu vlast to je
obiljejekonfederalnedraveiukazujenaprocesedisolucije.
5. Meunarodni ugovori koji za posljedicu mogu imati izmjene

republikihipokrajinskihzakonamoglisusezakljuitisamouzsaglasnost
nadlenihrepublikih,odnosnopokrajinskihorgana (lan271).Jugoslavija,
kao meunarodni subjekt, nije mogla izraavati svoj subjektivitet samo
preko saveznih, ve uz saglasnost i aktivno uee republikih i
pokrajinskihorgana(principfederalneklauzule).
6. Ustavni sud, kao organ zatite ustavnosti, nije imao izvorne

nadlenosti da ponitava normativna akta koja su u suprotnosti sa
saveznim ustavom, nego je svoju odluku upuivao nadlenoj skuptini u
republici ili pokrajini (jednoj od devet) da ona usklauje ustavnu
nesaglasnost(lan384).
7. U preambuli Ustava (osnovnim naelima), gdje se definiu

vrijednostidrutvaidraveinavodedravotvornisubjektiiizvorinjihovog
subjektiviteta, definisano je narodi Jugoslavije, polazei od prava svakoga
naroda na samoodreenje, ukljuujui i pravo na otcjepljenje na temelju
svojeslobodneizraenevolje(osnovnanaela,prvidio).
Savezni organi Predsjednitvo, Savezno Izvrno vijee i Savezno vijee
Skuptine imali su ustavne nadlenosti u aspektima suverenosti,
nezavisnosti,teritorijalnogintegriteta,nepovredivostidravnegranice,ali
savezni organi nisu imali mo vrenja dravne vlasti. Za uvoenje
vanrednog stanja nije bilo saglasnosti u Predsjednitvu, nije bilo mogue
97
ostvariti suverenost savezne drave, jer je savezna suverenost bila

izvedena, a republika izvorna kategorija. Bitan faktor uticaja bilo je i
ambivalentnoponaanjesaveznihorgana.
Savezni organi su preutno dopustili dravno osamostaljenje

Slovenije i Makedonije, ali su reagovali u sluaju Hrvatske, dok su se iz
Bosne povukli poetkom meunacionalnog rata. Argument saveznih
organaotomedanarodi(nacije)imajupravo nasamoopredjeljenje,ane
republike, nisu imali uporite u ustavnoj osnovi drave. Ranije su
napomenute krupne sitnice iz ustavne osnove, gdje je 1918. godine
drava Srbija pristala da se konstitutivnost Srba iz Hrvatske i Bosne ne
izraava kroz jedinstvo srpske nacije, nego preko dravnih entiteta izvan
Srbije. Umjesto nacionalnog jedinstva konstitutivnost je izraavana kroz
NarodnovijeeizZagrebananaindaseSrbi,izvanSrbijeorganizujukroz
poseban dravni entitet, izvan Srbije. Takoe, u odlukama AVNOJa,
ZAVNOHa i ZAVNOBiHa, konstitutivnost Srba iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine definisana je kroz entitete izvan Srbije. Srbi iz Bosne i
Hrvatske su teritorijalno odvojeni od Srbije jo 1918. godine uz pristanak
Srbije,toukontekstutadanjihdrutvenihprilikanijeizgledalobitno,ali
se kroz raspad Jugoslavije pokazalo kao sutinsko pitanje u ostvarivanju
nacionalnih interesa. Argumenti saveznih organa i projugoslovenskih
snaga da se radi o jednostranoj secesiji Hrvatske i Slovenije i da subjekti
koji se izdvajaju nemaju prava na sukcesiju drave, nisu prihvaeni u
meunarodnoj zajednici i nisu imali uporite ni u domaem ni u
meunarodnom pravu. Srbija je polazila od ustavne osnove da narodi,
imaju pravo da se samoopredijele i da ovo njihovo suvereno pravo ima
suprematiju nad pravima republika da postanu posebne drave. Ideja
narodne suverenosti i etnike nacije, postavljena je od strane Srbije sa
zakanjenjem od osamdeset godina i nije vie bila realna, jer su se
istorijske okolnosti radikalno izmijenile. Srbija se 1918. godine nije
opredijelila za stvaranje etnike srpske drave, nego je za dravni cilj
odredila stvaranje iracionalnog zajednitva jednog naroda od tri
plemena.Totoseprojekcijazajednkedravevremenompotvrdilakao
iluzija i iracionalni dravni projekat nisu krivi Hrvati i Slovenci, nego
rukovodstvoSrbijeiz1914.godine.PogreanstavrukovodstvaSrbijeostao
je trajna negativna determinanta koja je odredila poziciju Srba izvan
teritorijeSrbije.KaotosuSrbiizvanSrbije1918.godinebiliprinuenida
se u zajedniku dravu udruuju preko Zagreba i Narodnog vijea, isto
tako su Srbi izvan Srbije bili prinueni da se, prilikom disolucije
Jugoslavije, razdruuju preko Zagreba, Sarajeva, Podgorice, Skoplja.
Pokuaj Skuptine SFRJ da januara 1992. godine donese Zakon o
ostvarivanju prava naroda na samoopredjeljenje, propao je iz tri osnovna
razloga:1.SlovenijaiHrvatskasuvesteklemeunarodnopriznanje,tako
da je donoenje zakona bilo bespredmetno; 2. Zakon nije bio adekvatna
pravnaforma,jersepravosuverenostineizvodiizzakona,negoizustava;
98
RadomirNekovi
3. Ustavom iz 1974. godine samoopredjeljenje naroda se odvijalo kroz

republike, a ne na saveznom nivou dravne zajednice. Ustav iz 1974.
godine ograniio je nadlenost saveznih organa i definisao ih kao organe
dravnezajednice,aionenadlenostikojesuimalinisuupotrijebilizbog
nesposobnostiipolitikihkalkulacija.
Savezni organi, kroz ustavne nadlenosti Predsjednitva, Savezne vlade,
Skuptine, Ministarstva spoljnih poslova, Vojske, imali su ustavno pravo
djelovanjanazatitiintegritetadrave,alinisuimalirealnesposobnostida
touine.
Radikalno preureenje i raspad jugoslovenske drave

samoopredjeljenjem naroda bilo je u protivrjenosti s ustavnim
odredbama o zatiti njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ova
protivrjenost je prisutna u ustavima vienacionalnih, federalnih drava.
Kada savezni dravni organi nisu sposobni da obezbijede suverenost
dravne vlasti na cijeloj njenoj teritoriji, tada oni u meunarodnim
odnosima gube svojstvo suverene vlasti. Savezni organi na osnovi
ideologije jugoslovenstva, previdjeli su injenicu da ustavna norma nije
dovoljna da odri dravu, ako nema politike saglasnosti i ako dravne
institucije nemaju realnu snagu da, na cijeloj teritoriji drave, uspostave
suverenuvlast.Pravonasamoodranjedraveimaonadravnavlastkoja
je u stanju da ga realizuje, jer u svim drugim varijantama (disolucije,
okupacije i meunarodnih protektorata) dravna vlast gubi suverenost.
Ustavom iz 1974. godine, u Sloveniji i Hrvatskoj nacije su podravljene
tako to su nacionalni interesi Slovenaca i Hrvata bili ugraeni u
institucionalniivrijednosnisistemSlovenijeiHrvatske.Kaorezultatovih
procesadolojedopoklapanjapojmovanacijairepublika:nacijajepostala
dravna,adravanacionalna.OviprocesisubilikarakteristiniuSloveniji,
Hrvatskoj,dijelomuCrnojGoriiuSrbiji(Kosmet).Sobziromnatodaje
Ustavom SFRJ iz 1974. godine definisan konstitutivni status republika, a
ne samo naroda (lan 1), dolo je do objedinjavanja naroda i republika u
jedan nacionalni subjektivitet. Ovlatenja saveznih organa proizilazila su
izizvedene,delegiranesuverenostiinisuimalaizvornunadlenost,jersu
mogli djelovati samo uz prethodno pribavljenu saglasnost republika.
Nastala je protivrjenost da savezni organi ne mogu da postupaju prema
svojimustavnimovlaenjima,zatotoihtopostupanjedovodiusukobs
republikim organima, koji su konstitutivni faktori savezne drave.
Postupanje saveznih organa, bez prethodne saglasnosti republikih,
iskazivalo se kao sukob dva nivoa dravne vlasti. Savezna dravna vlast
postupa prema zakonu i ustavu, a njoj suprotstavljene republike vlasti,
takoe,postupaju premazakonuiustavu.Argumentsaveznihorgana,da
Ustav iz 1974. godine nije u cjelini definisao postupak samoopredjeljenja
naroda, nije imao uporite zbog injenice da je upravo ovim Ustavom
utemeljena konfederalna dravna zajednica. U takvoj dravnoj zajednici
pitanjesamoopredjeljenjanarodasenepostavlja,jerrepublikekaodrave
99
sa svojstvom originerne narodne suverenosti imaju pravo da istupe iz

zajednice. Prikriveni sadraji hrvatskog dravnog prava, koji su ugraeni
jo 1918. godine, iskazani su, u punoj dimenziji, u procesu raspada
jugoslovenskedravekrajemdevedesetihgodina.
Ustav Savezne Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine
predstavljao je ustavnopravni izraz ve ranije podijeljene drave po
linijama republikih granica. Za razliku od ustava koji uvruju dravu i
njenuvlast,jugoslovenskiustaviz1974.godinedodatnojeoslabiodravui
omoguionjenlegalniraspad.
2.Dravnoosamostaljivanjejugoslovenskihrepublika
Poetkom devedestih godina prolog vijeka nastale su povoljnije

okolnostizakonstituisanjejugolosvenskihrepublikausamostalnedrave.
PovoljneunutranjeokolnostizasnivalesusenaUstavuiz1974.godinena
osnovukojegjedisolucijazajednikedravebilaimoguailegalna.Drugi
povoljan unutranji faktor bila je konfederalizacija vladajueg Saveza
komunista Jugoslavije, koji je u sutini predstavljao zbir republikih
organizacija Saveza komunista. Konfederalizam vladajue partije se
inercijomtransformisaoukonfederalizamdrave.Povoljnemeunarodne
okolnosti nastupile su nakon raspada SSSRa, ujedinjenja Njemake i
stava meunarodne zajednice prema jugoslovenskoj dravnoj krizi. 90
Uporedo sa procesom dravnog osamostaljivanja republika uveden je
viepatijski sistem, provedeni su izbori i na vlast u republikama su dole
razliite politike partije, to je uticalo i na konane ishode
osamostaljivanjarepublika.
2.1OsamostaljivanjeSlovenijeiHrvatske
Slovenaka i hrvatska nacija su u istoriji jugoslovenske dravnosti

uglavnombilenaistimpolitikimpozicijamaiimalisuslinenacionalne
interese.PredstavnicijedneidrugenacijesuproglasiliDravuSlovenaca,
HrvataiSrbaSHSnateritorijibiveAustrougarskeikrozNarodnovijee
seproklamovalikaokonstitutivnisubjekti.Takoesuimalizajednikistav
prema ureenju budue zajednike drave sa Srbijom (usvajanje ustava
dvotreinskom veinom i federativno dravno ureenje). Iako kralj
Aleksandar nije prihvatio federativno ureenje, u organizaciji drave je
ipak uveden politiki federalizam kroz naziv Drava Srba, Hrvata i
SlovenacaSHS.Reorganizacijomdrave,promjenomnazivauKraljevina
90
NadrugomzasjedanjuKonferencijeoJugoslaviji,oktobra1991.godine,usagalaenojeda
republikekojeelemogudaseodvoje,aonekojeelemogudaformirajunovuzajedniku
dravu. Pogledati dio o meunarodnoj arbitrai dravnog pitanja Jugoslavije i Bosne i
Hercegovine.
100
RadomirNekovi
Jugoslavija i teritorijalnom reorganizacijom kroz banovine Slovenci i

Hrvati su jednim dijelom uspjeli da teritorijaluzju svoje dravnosti.
DravskabanovinasasjeditemuLjubljaniuglavnomjeobuhvatalaetniko
podruje slovenake nacije, etniko podruje hrvatske nacije obuhvaeno
je Savskom banovinom sa sjeditem u Zagrebu i Primorskom banovinom
sa sjeditem u Splitu. Nakon srpskohrvatske politike nagodbe 1939.
godine i sporazuma CvetkoviMaek, hrvatska nacija je bitno ojaala
svojudravnost.NaosnovuovogsporazumaSavskaiPrimorskabanovina
su objedinjene u jednu Hrvatsku banovinu uz znaajna proirenja na
teritoriji BiH (dio Posavine i dio Srednje Bosne). Prije dolaska na vlast
KomunistikepartijeJugoslavijesrpskipredstavniciizBeogradasupomogli
hrvatskoj naciji da utemelji dravnost hrvatske nacije. Odlukama
AntifaitikogvijeanarodnogosloboenjaJugoslavije1943.godineuJajcu
AVNOJ,definisanojefederativnoureenjeJugoslavije,gdjesvakanacija
treba da ima svoju republiku kao federativnu jedinicu u sastavu
jugoslovenske drave. Ovom odlukom sve nacije su ojaale svoje
dravnosti, pa time i slovenaka i hrvatska. Najznaajniji faza jaanja
dravnosti republika bilo je donoenje ustava Jugoslavije 1974. godine,
ime se zaokruio dugogodinji proces izgradnje hrvatske i slovenake
dravnosti.Ostalojedasesaekajupovoljnijeunutranjeimeunarodne
okolnosti,kakobiserealizovalaranijeprojektovanadravnasamostalnost
HrvatskeiSlovenije.
Republika Slovenija. Odlukom Skuptine Slovenije od 27. septembra

1989.godinedonijelaamandmanenarepublikiustaviustanovilatribitne
promjene: a) naziv socijalistiki je uklonjen iz naziva Republike, b)
unesenajeodredbaoslobodnimdemokratskimizborimaic)ustanovljena
je supremacija republikog ustava nad saveznim u smislu (na teritoriji
Slovenije nee vaiti odredbe saveznog ustava koje su u suprotnosti sa
ustavom Slovenije). Na prvim viestranakim izborima odranim 8. aprila
1990. godine, koalicija DEMOS je dobila 55% podrke biraa, a Savez
komunista 17% i postao je opoziciona partija. Lider reformisanog Saveza
komunistaSlovenijeMilanKuanpobijediojenaizborimazapredsjednika
Slovenije i dolo je do kohabitacije vlasti koja je djelovala jedinstveno na
pitanju ostvarivanja nezavisnosti Slovenije. U Sloveniji je odran
referendum,23.decembra1990.godine,nakojemse88%graanaizjasnilo
zadravnusamostalnost.ParlamentSlovenijeje22.februara1991.godine
donio odluku o uspostavljanju kontrole republikih organa u oblastima
ekonomije i odbrane na teritoriji Slovenije, ime je nulificiran integritet
saveznedravnevlasti.SkuptinaSlovenijeje25.juna1991.godinedonijela
Deklaracijuonezavisnostinakonegajeuslijediodesetodnevniratizmeu
Jugoslovenske narodne armije i teritorijalne odbrane Slovenije.
Jugoslovenska armija je bila legalna oruana sila, ali je i Teritorijalna
odbrana Slovenije takoe bila legalna oruana sila (JNA i republike
101
teritorijalne odbrane inile su jedinstven sistem oruanih snaga

Jugoslavije) tako da su se sukobile dvije legalne oruane sile u Sloveniji.
Savezna armija JNA je izgubila rat i povukla se iz Slovenije, a
meunarodna zajednica je intervenisala sa zahtjevom da slovenaka
Deklaracija o nezavisnosti miruje tri mjeseca radi mirovnih pregovora.
RatizmeuJugoslovenskenarodnearmijeiTeritorijalneodbraneSlovenije
liio je na dogovorenu reiju za ratni film, u kojem su Savezne vlasti
omoguileSlovenijidaseodvojiodJugoslavije.Nakonneuspjehamirovnih
pregovorauokviruKoneferencijeoJugoslavijiSlovenijaje8.oktobra1991.
godine proglasila nezavisnost, zatim je 15. januara 1992. godine priznata
kao nezavisna drava i 22. maja iste godine je primljena u Ujedinjene
nacije.
RepublikaHrvatska.Ustavnimizmjenamaod22.decembra1990.godine
ukinuta je konstitutivnost Srba kao etnike grupe i stvorene su ustavne
pretpostavkezadonoenjeodlukeodravnomosamostaljivanjuHrvatske,
bezsaglasnostiisrpskenacijeuHrvatskoj.NavedenimUstavnimzakonom
Sabor (parlament) je redukovao konstitutivnost Srba na nivo narodnosti
(nacionalnemanjine),HrvatskajedravaHrvataidrugihnarodnostikojiu
njoj ive, ime je otvoren sukob Srba iz Hrvatske i hrvatske drave. Na
prvimviestranakimizborimaodranim22.martai8.aprila1990.godine
pobijedilajeHrvatskademokratskazajednica,aSavezkomunistajeizgubio
izbore. Sabor Hrvatske je 22. februara 1991. godine donio odluku da ova
republikapreuzimakontrolanadposlovimaekonomijeiodbranenasvojoj
teritorijiimejenulificiranintegritetsaveznedravnevlasti.Referendum
o dravnoj samostalnosti Hrvatske odran je 19. maja 1991. godine na
kojem se 94% izalih glasaa izjasnilo za samostalnu hrvatsku dravu. U
skladusaodlukomgraananareferendumuSaborje25.juna1991.godine
donioDeklaracijuoproglaenjusuvereneisamostalneRepublikeHrvatskei
Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.
Navedenim odlukama utemeljena je dravnost samostalne Hrvatske i
pokrenut je postupak razdruivanja od drugih republika koje su inile
Jugoslaviju.Hrvatskajepreuzelasvapravaiobavezekojesubileprenesene
na savezni dravni nivo (lan IV Odluke). Intervencijom meunarodne
zajednice(Brionskadeklaracija8.jula)Hrvatskajestavilamoratorijumna
dravnoosamostaljivanjeodtrimjeseca.HrvatskiSaborje8.oktobra1991.
godine proglasio dravnu samostalnost Hrvatske, koja je priznata 15.
januara 1992. godine, a drava je 22. maja iste godine postala lanica
Organizacijeujedinjenihnacija.
ZarazlikuodSlovenije,Hrvatskajeimalaproblemsloenihodnosa
izmeusrpskenacijeuHrvatskojirukovodstvaHrvatske,jerSrbiuveini
nisu prihvatali dravno osamostaljivanje Hrvatske. Osnovni razlog
nepovjerenja Srba u hrvatsku dravu proistekao je iz promjene Ustava
kada su Hrvati, decembra 1990. godine, donijeli Ustavni zakon i ponitili
102
RadomirNekovi
konstituivnostSrbakaoetnikenacije svodeiihnanacionalnumanjinu.
ZbogtraginogiskustvagenocidanadSrbimakojejerealizovalaNezavisna
DravaHrvatskaNDHuDrugomsvjetskomratuSrbisujedinugaranciju
svog opstanka vidjeli izvan hrvatske drave. Srbi su poeli konstituisanje
posebnog dravnog entiteta na podruju Hrvatske, s namjerom da taj
entitetzadreusastavuJugoslavije.Stvaranjeposebnogsrpskogdravnog
entiteta na podruju Hrvatske imao je svoje utemeljenje i po ustavnom i
po meunarodnom pravu. S obzirom na to da su im Hrvati uskratili
dravotvornost na nivou cijele drave oni su svoje dravotvorno pravo
realizovali na dijelu Hrvatske u kojem su preovladavali kao etnika
zajednica.Pomeunarodnompravusvakaetnikazajednicaimapravoda
sesamoorganizujeusluajukadajeugroenaoddravnevlasti.Problemje
biotoSrbinisuimalipravo,nipoustavnomnipomeunarodnompravu,
dasvojdravnientitetnapodrujuHrvatskepripojeJugoslaviji,jersutime
naruavaliteritorijalniintegritethrvatskedrave.
U februaru 1991. godine proglaena je Srpska autonomna oblast
Krajina, a u martu iste godine dolo je do sukoba Srba iz Hrvatske sa
Republikom Hrvatskom koji se transformisao u sukob Jugoslovenske
narodnearmijeiHrvatske.SrpskaautuonomnaoblastKrajina,zajednosa
drugimsrpskimautonomnimoblastima:BaranjaiZapadniSrem,Zapadna
SlavonijaiIstonaSlavonija,su19.decembra1991.godineformiralesrpski
dravni entitet pod nazivom Republika Srpska Krajina, koja je donijela
odluku da se izdvoji iz teritorijalnog i dravnog integriteta Hrvatske. Za
razilkuodSlovenije,uHrvatskojjeduetrajaoratizmeuJNAihrvatskih
oruanihsnagakaoiizmeuhrvatskihoruanihsnagaivojskeRepublike
Srpske Krajine, od jeseni 1991. godine do februara 1992. godine, kada je
potpisanmirovniVensovplan.ProcesdravnogosamostaljivanjaHrvatske
odvijao se uporedo sa srpskohrvatskim sukobom unutar Hrvatske.
Oruani sukob Srba iz Hrvatske, organizovanih u Republiku Srpsku
Krajinu, i Hrvatske drave prestao je planom Sajrusa Vensa (izaslanika
OUN)izfebruara1992.godine.
U cilju trajnog i odrivog rjeenja srpskohrvatskog sukoba u
Hrvatskoj, predstavnici Sjedinjenih Amerikih Drava ponudili su
poetkom1995.godinemirovniplanpoznatkaoZ4.Planjepolaziood
osnove:RepublikaSrpskaKrajinatrebadasetransformieidabudesrpski
dravnientitetuokviruustavnogsistemaidravnogintegritetaHrvatske,
a Hrvatska treba da prihvati dravnost Srba u okviru svog ustavnog
sistema. Ovim Planom srpska etnika zajednica trebalo je da dobije
dravnoteritorijalni entitet s autonomnim institucijama i definisanom
nadlenoupremacentralnimdravniminstitucijamauZagrebu.
Status Srba u Hrvatskoj, prema navedenom Planu, trebao je biti
obezbijeenunekolikobitnihelemenata.
StatusentitetsketeritorijeRepublikeKrajine.TeritorijaKrajinebilabi
podijeljena na dva dijela, istoni i zapadni. Istoni dio (Istona Slavonija,
103
Juna Baranja i Zapadni Srem) bio bi, prve dvije godine, pod prelaznom
upravom Ujedinjenih nacija s ciljem stabilnosti, bezbjednosti i ukupne
normalizacije stanja. Snage OUN ostale bi do pet godina, dok se ne
postigne sigurnost. Vlada Republike Hrvatske imala bi posebnu
odgovornost u upravljanju nad oblastima koje bi ostale izvan Krajine.
Nakon prelaznog perioda, zavretkom misije OUN, sva sela, naselja i
gradovi,ukojimasuSrbiveina,imalibisamoupravu,astrukturapolicije
bila bi prema popisu iz 1991. godine. (lan IX, taka 1. i 2. Plana). Zapadna
oblast (Kniska i Glinska) dobila bi status teritorijalne autonomije, pod
nazivom Krajina (Poglavlje I, lan 1). Parlament Krajine i Vlada Hrvatske,
konsenzusom, mogu mijenjati granice Krajine, u domenu od 2 kilometra.
Teritorijalnost Srba bila bi priznata na manjoj teritoriji, u odnosu na
teritorijuRepublikeSrpskeKrajine(poglavljeI,lan1).
Nadlenost centralnih organa i organa Krajine. Centralne vlasti

Hrvatske imale bi iskljuivu nadlenost u oblastima: spoljna politika,
odbrana, dravljanstvo, carine, meunarodna trgovina, finansije,
komunikacije, standardi, intelektualne usluge, frekvencije, ivotna sredina,
pote, razvoj pod uslovima da Krajina bude ravnopravna sa drugim
dijelovimaHrvatske(poglavljeII,lanIIstav1.Plana).
Vlasti Krajine imale bi iskljuivu nadlenost u oblastima: policije,

poreske politike, javnih korporacija, radio televizije, socijalne zatite,
lokalnog raspolaganja zemljitem, prirodnih resursa, energije, javnih slubi,
stanogradnje,biznisa,kulture,obrazovanja(poglavljeII,lanIIstav2.Plana).
VlastiKrajineicentralnevlastimogusesporazumjetiozajednikojupravii
koordinaciji za bilo koje pitanje iz svojih nadlenosti. (poglavlje II, lan II.
stav3.Plana). ZakoniusvojeniuSaboruHrvatskeprimjenjivaeseuKrajini
u mjeri u kojoj spadaju u iskljuivu nadlenost centralnih vlasti. Sve
postupkekojepreduzimajuvlastiKrajineprihvataecentralnevlasti,asve
postupke centralne vlasti prihvatae vlasti Krajine (poglavlje I, lan 1.2).
Podjela nadlenosti ukazuje na kvalitativna dravna ovlatenja Krajine da
samostalno upravljaju svojim statusom i da imaju snanu zatitu od
eventulanezloupotrebecentralnihvlasti.
Etniki identitet. Upotreba irilinog pisma, ovlatenje u oblasti

kulture, obrazovanja i javnih medija, pravo na grb i zastavu, pruali su
realnemogunostidasesrpskiidentitetpotpunoslobodnoizraziirazvija,
uz jedinu ogradu da to ne ugroava ljudska prava drugih koji ive na
podrujuKrajine(poglavljeI,lanI,stav4).
Meunarodnisporazumi.VladaKrajinemoesklapatimeunarodne
sporazume s drugim entitetima i dravama u kojima dominira srpsko
stanovnitvo, u oblastima: kulture, obrazovanja, radiotelevizije,
dobrotvornih aktivnosti, turizma. Navedeni sporazumi ne mogu biti
suprotni interesima Hrvatske. Krajina moe sklapati i meunarodne
sporazume,uzodobrenjeVladeHrvatske,aVladaKrajinemoeimatisvoje
104
RadomirNekovi
predstavnikeudrugimdravamaimeunarodnimorganizacijama(poglavlje
II,lanII,stav2).
Ekonomija. Krajina bi imala nadlenost nad prirodnim resursima,

biznisom,turizmomiporezima.Centralnavlada,napodrujuKrajine,nebi
uvodilaporezena:imovinu,privrednetransakcije,dohodaklica (poglavljeII,
lanII,stav1.i2). Unavedenimoblastima,vlastiKrajinebisameodluileo
uvoenju svojih poreza. Krajina bi, prema ponuenom Planu, imala
mogunostiekonomskeodrivostiirazvoja.
BezbjednostKrajine.Krajinanebiimalavojskuinjenopodrujebilo
bidemilitarizovano.VojnesnageHrvatskenebiulazileuKrajinu,osimu
sluajevima obezbjeivanja granice prema Bosni i Hercegovini. Vlada
Hrvatske bi nastojala da sa vlastima Bosne sklopi sporazum o
demilitarizaciji granice (poglavlje V, lanovi V 1 i V 2). Na podruju Krajine
bezbjednost bi pruala policija, koja bi do novog popisa odraavala
strukturustanovnitvapremapopisuiz1991.godine,bilabipodkontrolom
predsjednika Krajine. Krajina bi, dakle, imala svoju policiju, pod
nadlenou predsjednika Krajine, i demilitarizovanu teritoriju, to bi
trebalodabudedovoljnagarancijazabezbjednostKrajine(poglavljeVI,lan
1).
Ustavnost.PlanjepredviaoformiranjeposebnogUstavnogsudaza
KrajinuioblastiizvanKrajine,kojesuprijePlanapripadaleKrajini.Posebni
ustavnisudrjeavaobisvesporovekojimogunastatiuprimjeniSporazuma
i bio bi vrhovni tuma njegovog sadraja. Sud bi inili: dvojica sudija
UstavnogsudaHrvatske,dvojicasudijanajviegsudaKrajine,trojicasudija
izvanHrvatske,kojebiimenovaopredsjednikEvropskogsudapravde.Krajina
ne bi bila pod nadlenou Ustavnog suda Hrvatske, nego posebnog
ustavnogsudaukojibidelegiraladvojicusvojihsudija(poglavljeXIII,lan1.
i 2). Amandmani na Ustav Hrvatske, koji bi mogli da imaju posljedice po
statusKrajinedefinisanSporazumom,nemogusedonijetibezsaglasnosti
zakonodavnogtijelaKrajineisrpskogodbora(kluba)uSaboru(poglavljeXV,
lan1.i2).
ZastupljenostpredstavnikaKrajineucentralnimorganima.Postojaobi
srpskiodborklubuSaboru,kojibiinilisrpskiposlaniciizobasaborska
doma (doma graana i doma upanija). U domu upanija Krajina bi bila
predstavljena iz dva okruga (Glinski i Kninski). Do izbora u
predstavnikomdomubilobideset,auupanijaskomdomudevetsrpskih
predstavnika.NajmanjejedanlanvladeKrajinebiobiimenovanzalana
VladeHrvatske,aostalilanoviporedovnompostupkuizbora (poglavljeIV,
lanovi1.i2).
Institucije vlasti Krajine. Krajina bi imala skuptinu, predsjednika,

vladuisudstvo.
Predsjednik bi se birao neposredno na mandatod pet godina, a bio bi ef
izvrne/upravne vlasti s ovlatenjima i odgovornou za izvrenje: svih
zakona u Krajini, svih zakona centralne vlasti koji se odnose na Krajinu i
105
svojihdekreta.Predsjednikbiimaoovlatenjadaimenujeministrekojebi
potvrdila zakonodavna tijela Krajine. Ministri bi inili kabinet kojim bi
predsjedavaoministarkogaimenujepredsjednik.
Zakonodavna vlast. Specifinost Plana je to Krajina ne bi imala ustav ni
statut, nego bi njene nadlenosti proizilazile iz Sporazuma (Plana).
Zakonodavnavlastbibilajednavrstabalansapremapredsjednikojvlastii
formiralabiseneposrednimizborimanaproporcionalnojosnovi.
Sudskuvlastinilibiosnovnisudoviiapelacionisudovi.Sudijebiimenovao
predsjednik, a potvrivala zakonodavna tijela Krajine. Pri Vrhovnom sudu
Hrvatske postojalo bi specijalno odjeljenje, ije lanove bi imenovao
predsjednik specijalnog ustavnog suda, izmeu sudija Vrhovnog suda
HrvatskeinajviegapelacionogsudaKrajine,uzkonsulatacijesaVrhovnim
pravnimsavjetomHrvatskeiodgovarajueinstitucijeuKrajini.
Funkcioneri i slubenici u Krajini bili bi nezavisni, a za njihovo

postavljenje ne bi trebalo odobrenje bilo kog organa centralne vlasti.
Dravna vlast u Krajini bila bi organizovana po modelu predsjednikog
sistema.Predsjednikbibionajvieovlaeni,ujedno,najvieodgovoranza
primjenuifunkcionisanjeSporazuma.
Primjena Sporazuma garancije. Bila bi formirana komisija za

primjenu Sporazuma koju bi inili: po jedan predstavnik Sjedinjenih
Amerikih Drava, Ruske Federacije, Ujedinjenih nacija i Evropske unije.
Predstavnike OUN i Evropske unije imenovali bi kopredsjednici Stalnog
komitetameunarodnekonferencijeobivojJugoslaviji.
Plan
je
sadravao sve bitne elemente koji bi omoguili nesmetan ivot Srba u
Hrvatskoj i kao graana i kao etnike grupe. Plan Z4 imao je svrhu da
postigne dva sutinska cilja: 1. da povrati teritoriju srpskog entiteta u
ustavnu i dravnu cjelinu Hrvatske i 2. da povrati konstitutivna prava
Srbima u Hrvatskoj koja su im data 1944. godine, a oduzeta ustavnim
izmjenamaiz1990.godine.
PlanZ4predstavljaojekonkretan,sveobuhvatanipozitivannapor
meunarodne zajednice, naroito Sjedinjenih Amerikih Drava, da se
dravni i meunacionalni srpskohrvatski problem u Hrvatskoj rijei na
trajanipravedannain.Naalost,planjepropaousamompokuaju,jersu
ganisuprihvatilipredstavniciRepublikeSrpskeKrajine,jersuoekivaliod
dravnog rukovodstva Jugoslavije da e im pruiti bolje rjeenje kroz
odvajanjeKrajineodHrvatskeipripajanjeJugoslaviji.Katastrofalnaodluka
rukovodstva Republike Srpske Krajine imala je tragine i trajne posljedice
po status Srba u Hrvatskoj, naroito iz dva razloga: a) odbijanjem plana
RSK je prestala biti meunarodni problem i postala je unutranji problem
Hrvatske,b)odbaenjekonkretanisveobuhvatanplanizakojegsustajale
velikesilekaogaranti,aprihvaenajemaglovitajugoslovenskailuzijabez
sadrajaigarancija.
106
RadomirNekovi
DravnokonstituisanjeSlovenijeiHrvatsketrajalojeokosedamdeset
ietirigodine(od1918.do1992.godine)iodvijaloseuviefaza:
predstavniciSlovenacaiHrvatasukrozsamoproklamovanuinepostojeu
Dravu Slovenaca,HrvataiSrbaSHS(trajala30dana)uspjelidasteknu
status konstitutivnih subjekata koji su ravnopravno sa predstavnicima
drave Srbije stvorili novu zajedniku dravu Srba, Hrvata i Slovenaca
SHS;
predstavnici Srba iz Srbije su bitno doprinijeli utemeljenju slovenake i
hrvatske dravnosti (kralj Aleksandar kroz stvaranje banovina, a Dragia
CvtekovikrozkonstituisanjeHrvatskebanovine);
Komunistika partija Jugoslavije je kroz snano djelovanje svojih bitnih
dijelova Komunistiku partiju Hrvatske i Komunistiku partiju Slovenije
utemeljilafederalnoureenjedrave,kojejebilouskladusaslovenakimi
hrvatskim nacionalnim interesima, da bi se, na kraju, ukupni proces
odravotvoriouustavuJugoslavijeiz1974.godine;
ufiniudravnogosamostaljivanjatokom19901992.godinerukovodstva
SlovenijeiHrvatskevodilasuuskaenjepolitike.
Borba predstavnika slovenake i hrvatske nacije da stvore svoje

samostalnenacionalnedravebilajelegitimna,alitekobiseostvarilabez
doprinosa srpskih predstavnika iz Srbije i bez sistematskog djelovanja
KomunistikepartijeJugoslavijeSavezakomunistaJugoslavije.
2.2.PozicijaSrbijeiCrneGore
Srbija i Crna Gora su se opredijelile za ouvanje jugoslovenske drave u

cjeliniilidijelom.Jugoslovenskaideologijaikonceptzajednikedraveje
dominirao kod tadanjih vladajuih elita u Crnoj Gori i Srbiji, koje su
odluile da konstituiu novu zajedniku dravu Saveznu Republiku
Jugoslaviju, kojajetrajalado2007. godine,kadaseCrna Goraizdvojilai
konstituisala u samostalnu dravu Crnu Goru. Disolutivni proces, koji je
1991. godine zahvatio Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju (od
est republika), nastavio se u Saveznoj Republici Jugoslaviji (od dvije
republike).
Crna Gora. Savez komunista Crne Gore je pobijedio na prvim

viestranakim izborima od 9. decembra 1990. godine, a zatim se ova
partija u junu 1991. godine transformisala u Demokratsku partiju
socijalista. Graani Crne Gore su na referendumu u martu 1992. godine
odluili velikom veinom (95%) da ova republika ostane i dalje u
zajednikoj jugoslovenskoj dravi kao ravnopravna lanica. Donoenjem
Ustava 26. aprila 1992. godine, Crna Gora i Srbija stvorile su novu
zajednikudravu,SaveznuRepublikuJugoslaviju.
107
Federativna SRJ se transfomisala u konfederalnu dravnu zajednicu pod

nazivomSrbijaiCrnaGoraSCG,kadajeufebruaru2003.godineumjesto
ustava donesena Ustavna povelja. Srbija i Crna Gora je zasnovana na
ravnopravnostidvedravelanicedraveSrbijeidraveCrneGore (lan2).
lanice dravne zajednice su se usaglasile da imaju jedan meunarodni
subjektivitet. Konfederalna sutina Povelje karakteristina je po
definisanom roku, nakon koga svaka lanica moe da odlui o svom
daljem dravnom statusu. Po isteku perioda od tri godine, drave lanice
imaju pravo da pokrenu postupak za promjenu dravnog statusa, odnosno
istupanje iz Srbije i Crne Gore. Odluka o istupanju iz Srbije i Crne Gore
donosisenakonreferenduma.Zakonoreferendumudonosidravalanica,
vodei rauna o meunarodnim priznatim standardima (lan 25). Dravna
zajednica je u sutini bila samo prelazna faza mirnog razdvajanja Srbije i
Crne Gore. Odluku Ustavnoj povelji donijele su tri zakonodavne
institucije (Skuptina Srbije, Skuptina Crne Gore i Skuptina Savezne
RepublikeJugoslavije).
Nakon isteka perioda od tri godine Crna Gora je u martu 2006.

godine donijela Zakon o referendumu u namjeri da izmijeni svoj dravni
status i da postane samostalna drava. Na referendumu odranom 21.
maja2006.godine55,5%graanaseizjasnilozasamostalnuCrnuGoru,a
Ustavotvorna skuptina je 19. oktobra 2007. godine donijela Ustav
nezavisne Crne Gore. Nakon skoro devedest godina Crna Gora je
obnovila svoju dravnost koju je dobila na Berlinskom kongresu 1878.
godine.
Srbijaje,zarazlikuodveinedrugihrepublika,imaladrugaijistavuvezi
dravnog statusa Jugoslavije. Tumaenje ustavnog i meunarodnog prava
od strane Srbije bilo je suprotno tumaenjima Makedonije, Slovenije,
Hrvatske i dijela BiH. Srbija je sve vrijeme jugoslovenske dravne krize
(19901992)zastupalanekolikostavova:
- da Slovenija i Hrvatska nemaju pravo na otcjepljenje, jer pravo
suverenosti i samoopredjeljenja ne pripada republikama nego
nacijama;
- republikegranicenemogudasetransfomiuudravnegranice;
- ako Jugoslavija ne moe da opstane u cjelini, treba da opstane
dijelom,idajeineonerepublikekojetoele;
- dajenovaJugoslavijaucjelinisukcesorbiveJugoslavije.
IstrajavanjemnastavovimaoouvanjujugoslovenskedraveSrbijaje
dolaupolitikesukobesaSlovenijom,HrvatskomidijelomBiH(Bonjaci
iHrvati).Meunarodnazajednica,olienauKonferencijioJugoslaviji,nije
prihvatilazahtjeveSrbijeizauzelajestanovitedajeJugoslavijaudisoluciji.
Stanovite Srbije o potrebi ouvanja jugolosvenske drave podravali su i
SrbiizHrvatskeiSrbiizBosneiHercegovine.SrbiizHrvatskesudokraja
ostali na projugoslovenskom stanovitu, to je doprinijelo i njihovoj
108
RadomirNekovi
traginoj sudbini u konanom ishodu. Srbi iz BiH su zastupali

projugoslovensko stanovite do poetka 1992. godine, a zatim su
promijenilipolitikuinastaviliborbuzavitalneintereseSrbauokviruBiH,
naputajui jugoslovensku ideologiju. U procesu disolucije Jugoslavije
Srbija je zajedno sa Crnom Gorom formirala novu dravu Saveznu
Republiku Jugoslaviju SRJ (26 april 1992. godine). Nakon jedanaest godina
postojanjaSRJdolojedonjenedisolucijei4.februara2003.godineSrbija
i Crna Gora su zakljuile Ustavnu Povelju i formirali novu konfederalnu
dravnu zajednicu. Crna Gora je iskoristila pravo iz Povelje i
referendumom graana od 21. maja 2006. godine istupila iz dravne
zajedniceipostalasamostalnadrava.SrbijajenakonistupanjaCrneGore
iz dravne zajednice donijela ustav referendumom graana i ponovo se
konstituisalakaosamostalnadrava,nakonskorodevedestgodina,koliko
jetrajaoprekidnjenedravnosti,meutim,ninakonponovnogformiranja
samostalne drave Srbija nije izala iz procesa disolucije zbog problema
KosovaiMetohije.
ProblemKosmeta.SrbijajeosimzalaganjazaouvanjeJugoslavijeimalai
teak problem Kosmeta, naslijeen od bive drave. Dolaskom na vlast
Komunistike partije Jugoslavije, nakon Drugog svjetskog rata, dravno
pitanje Srbije nailo je na nepremostive tekoe zbog stava KPJ o
ugnjetenim i ugnjetakim nacijama. Na treem kongresu KPJ u Beu,
1926.godine,uspostavljenjenegativistikiodnospremasrpskomnarodu.
Partija je optuila vladajui srpski reim i srpsku naciju da je ugnjetaka
prema drugim nacijama. Na etvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928.
godine istaknut je ideoloki cilj ukidanja jugoslovenske drave i
samoopredjeljenjeugnjetenihnaroda.Ranije,uOdluciZemaljskogvijea
NRPJ (KPJ) od 25. novembra 1924. godine, u Rezoluciji o nacionalnom
pitanju, definisan je antijugoslovenski i antisrpski stav. Zbog svega toga
dunostjePartijedasaorganizacijamaradnihmasaugnjetenihnacijavodi
zajednike otvorene borbe za pravo na otcjepljenje, odnosno da pomae
pokrete ugnjetenih nacija u cilju formiranja nezavisnih drava kako
Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore, tako i radi osloboenja
Albanaca. Tadanjoj opoziciji u KPJ, koju su uglavnom predstavljali
komunisti na elu sa Simom Markoviem, zamjerano je to ne pravi
razliku izmeu nacionalizma ugnjetenih nacija i nacionalizma ugnjetakih
nacija. 91
Progonjedneetnikezajedniceoddrugeneposmatraseu
svjetlu univerzalnih pravnih normi, nego se selektivno procjenjuje je li
progon u ideolokom interesu Partije. Kosmet kao dravnoetniki
problemSrbijepostojivieodstotinugodina.Utomperiodupromijenilo
seviedravaipolitikihsistema,alisuusvimpromjenamaostajaledvije
konstante: 1. protjerivanje srpske etnike zajednice, u cilju dominacije
91
DimitrijeBogdanovi,nav.tekststr.25.
109
albanske etnike zajednice; 2. istrajna borba albanske zajednice da od

Kosmetastvorisvojunacionalnudravu.
Djelovanjealbanskenacionalnepolitikeorganizacije.Formiranjem
Prveprizrenskelige,juna1878.godine,Ligazaodbranualbanskognaroda,
usvojen je nacionalni program s ciljem stvaranja Velike Albanije, drave
koja bi ukljuivala Albaniju, Kosovo i Metohiju, dijelove Grke,
Makedonije, Crne Gore i Srbije. Liga je imala izrazito antihelenski i
antislovenski karakter, a cilj joj je bio ouvanje turske vladavine i sticanje
autonomijezaAlbanceunjoj. 92 Antihelenskaiantislovenskadimenzija,u
sutini je izraavala antipravoslavni karakter albanskog nacionalnog
pokreta. Slino autonomakom pokretu u Bosni i Hercegovini sredinom
XIX vijeka, albanski pokret je teio da stvori svoju dravu, ali unutar
Turske kao velikog islamskog carstva. Liga je predstavljala nacionalni
pokretAlbanaca,fokusiranna:stvaranjedravneteritorijeVelikeAlbanije,
politikoobjedinjavanjesvihAlbanacanaBalkanu,protjerivanjepripadnika
srpske etnike zajednice i meunarodno problematizovanje albanskog
nacionalnodravnog pitanja. Proglaenjem nezavisnosti Albanije 28.
novembra 1912. godine i njenim meunarodnim priznanjem 1913. godine,
ostvaren je samo dio programa Lige. Predsjednik Vlade Albanije Ismail
Kemal,januara1913.godine,poslaojeMemorandumuesnicimaLondonske
konferencijesazahtjevomdagranicenovedravetrebadaobuhvatajusve
teritorije planirane Velike Albanije. Zahtevima nije udovoljeno, a
nezadovoljni Albanci su odmah formirali Komitet za odbranu Kosova i
severnog Epira (u Grkoj). 93 Nakon pobjeda u Prvom balkanskom ratu
Srbija je ukljuila Kosmet u svoju dravnu teritoriju, ali nije definisala
status albanske i srpske etnike zajednice. Tako je ovo pitanje ostalo
nerijeeno, a djelovanje Lige nastavljeno. Jedan od krupnih, pa i kobnih
nedostatakasrpskepolitikebiojeuodsustvujasnihpogledanatokakodase
trajno i pravedno rijei albansko pitanje. 94 Nerjeavanjem albanskog
pitanja u povoljnim meunarodnim okolnostima za Srbiju, ostalo je
nerijeeno i srpsko pitanje na Kosmetu. Proglaenjem Albanije
kraljevinom, 1928. godine, iznova je naglaena jedinstvenost albanske
nacije na svim prostorima koje su Albanci smatrali teritorijom Velike
Albanije. Kralj Ahmet Zogu je proglaen kraljem svih Albanaca, to je
oznaavalo pretenzije za vladavinom i nad albanskim narodom izvan
granica Albanije. 95 Italijanskom okupacijom, 1941. godine, privremeno je
ostvaren cilj Prizrenske lige o stvaranju Velike Albanije koja je do
septembra1943.godine,bilapoditalijanskim(azatimdo1945.godine,pod
92
Izvor: Ljiljana Staletovi: Albanski nacionalni interesi i tenje od 1878. do danas, Glas
javnosti,12.oktobar2003.godine,str.3.
93
Izvor: Ljiljana Staletovi: Albanski nacionalni interesi i tenje od 1878. do danas, Glas
javnosti,12.oktobar2003.godine,str.5.
94
DimitrijeBogdanovi,ProjekatRastkoGraanicaPe,KnjigaoKosovu,Pogovor,str.9.
95
LjiljanaStaletovi,istitekst,str.5.
110
RadomirNekovi
njemakim)pokroviteljstvom.Drugaprizrenskaliga,stvorenaujesen1943.
godine,nijepredstavljalaposebnunacionalnuorganizacijuitojeusutini
bilo djelovanje Prve prizrenske lige u novim specifinim uslovima, s
naglaskomnavojnukomponentunjeneorganizacije.
Prva prizrenska liga je od osnivanja djelovala kao opta nacionalna

organizacija koja nadilazi i objedinjava sve pojedinane politike
organizacijeiprolaznedravneoblikeuprocesustvaranjaVelikeAlbanije,
kao monoetnike nezavisne drave. Djelovanje Komunistike partije
JugoslavijenaKosmetuukazujedanjenipolitikiciljevinisubilirazliitiod
ciljevaPrizrenskelige.Albancikojisupristupilipartizanskompokretu,nisu
prihvatalijugoslovenskudravui,usutini,teilisudaseKosmetujedinis
Albanijom. 96 Vostvo partizanskog pokreta i Komunistike partije
Jugoslavije podravalo je nacionalni program Albanaca, naroito
organizacija KPJ na prostoru Kosmeta. 97 Narodni pokret Kosova i njegovo
vojnokriloOslobodilakavojskaKosova,usutini,predstavljajudjelovanje
Prizrenske lige u savremenim uslovima. Prema istorijskim podacima,
nijedna politika organizacija albanske etnike zajednice na Kosmetu
nikadaiskrenonijeprihvatalapostojanjeKosmetauokvirujugoslovenske
drave,nitijeosudiladjelovanjePrveprizrenskelige.Uprocesuistorijskog
kontinuiteta, sve albanske politike organizacije u posljednjih stotinu
godinanisunitadrugodospecifinioblicidjelovanjaPrveprizrenskelige,
kao trajne opte nacionalne albanske organizacije kojoj je cilj stvaranje
VelikeAlbanije.
Odlukama Drugog zasjedanja AVNOJa 1943. godine, manjine (i

albanska etnika zajednica na Kosmetu) nisu definisane kao konstitutivni
subjekti, poput Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca.
Manjinama su garantovana nacionalna prava i status manjinskih etnikih
zajednica. Takoe, Kosmet nije postao dravni federalni entitet koji se,
96.Sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Kosovsku Mitrovicu Ali ukrija alio se Oblasnom
komitetu, novembra 1941. godine, da mu je teko izdati letak kojim poziva Albance na
borbu protiv okupatora, jer je nemogue da letak sadri rije Jugoslavija. Takoe, u
Rezoluciji Pokrajinskog komiteta za Kosmet, 1943. godine, srpska rije Metohija
promijenjena je u albansku rije Dukain. Zakljuci Bujanske konferencije (decembar,
1943januar, 1944. godine) govore o tome da je: Kosovo i Metohija podruje na kojem u
veini ivi albanski narod, koji je uvijek teio da se ujedini s Albanijom. Izvor: Dimitrije
Bogdanovi,str.3435.
97
Delegat Vrhovnog taba Svetozar Vukmanovi Tempo je u izvjetaju Centralnom
komitetu KPJ od 8. avgusta 1943. godine, ukazao na sektaki stav partijskih
organizacija prema nacionalistikim albanskim grupama koje su, istina, ovinistiki
raspoloene prema Srbima, ali su istovremeno neprijateljski raspoloene prema
italijanskom okupatoru. Meusobna mrnja iptara i Srba, prema Tempu, koila je
razvitak NOBa, ali je ona posljedica, kako dugogodinjeg robovanja pod
velikosrpskom reakcijom, tako i dosadanjeg sektakog rada Oblasnog komiteta.
Isto:str.38.
111
zajedno sa drugim entitetima, udruuje u Demokratsku Federativnu

Jugoslaviju. Dravnost albanske etnike zajednice nije imala politiko i
pravno uporite u odlukama AVNOJa, koje su znaile ustavnu osnovu
Jugoslavije nakon 1945. godine. U osnovi podravljenja albanske etnike
zajednice i stvaranja dravnog entiteta Kosmeta nisu bile ustavne odluke,
nego ideologija Komunistike partije Jugoslavije. Jo tokom Drugog
svjetskograta,OblasnikomitetKPJzaKosmetje,uglavnom,biopovezansa
centralnim organima Komunistike partije Jugoslavije i Komunistikom
partijomAlbanije,amanjesorganizacijomKPJuSrbiji.Albanskopitanjena
KosmetuzaKomunistikupartijuJugoslavijeprevazilazilojeokvireSrbijei
tretirano je kao jugoslovensko, u primarnom obliku. Iako su odluke
AVNOJa predstavljale ustavnu osnovu preureenja jugoslovenske drave,
trebamo imati u vidu i njihov spoljnopolitiki karakter. Radi dobijanja
meunarodnog legitimiteta, KPJ je naglaavala demokratski federativni
karakter drave, prikrivajui stvarne revolucionarne ciljeve. Nakon
meunarodnog priznanja 1945. godine i promjene unutranjeg ureenja
Jugoslavije, Komunistika partija je poela proces nadograivanja odluka
AVNOJa svojim programskim ciljevima, koji su se zasnivali na suzbijanju
hegemonijesrpskenacijeidrave.OblasnaNarodnaSkuptinaKosmeta,iz
jula 1945. godine, povodom konstituisanja Republike Srbije, donijela je
odluku na elji cjelokupnog stanovnitva oblasti da ova bude prikljuena
federalnoj Srbiji kao njen sastavni dio. 98 Albanska etnika zajednica je
podravljena u hegemonistikoj formi, u pojmu stanovnitvo Kosova,
ime se priznaje brojana i politika hegemonija nastala dugotrajnim
protjerivanjem srpske etnike zajednice. Kosmet nije podravljen kao
podruje dvije etnike zajednice (Srba i Albanaca), politiki ravnopravne
kojeiveukoegzistenciji,negokaopodrujebezetnikedefinicijeukojem
su brojano dominirali albanski graani. Primijenjen je AVNOJevski
princip: da se prvo formira dravni entitet koji se, zatim, na osnovi
slobodne volje stanovnika prikljuuje iroj dravnoj zajednici. U ovoj
odluci bila je ugraena izlazna strategija, u smislu odvajanja Kosmeta iz
sastavaSrbije:jerakosestanovnitvosvojomvoljomprikljuilo,tomistom
voljom moe se i odvojiti. Osim nametnutog diskontinuiteta sa Srbijom,
Kosmet se prikljuuje kao teritorijalna oblast na osnovu elje
stanovnitva, ime se narodna volja stanovnitva Kosmeta definie kao
osnova suverenosti, a izbjegava se pominjanje etnikih zajednica. Takoe,
definisano je da se Kosmet prikljuuje kao sastavni dio, federalnoj Srbiji.
Pojam sastavni dio ukazuje na entitetsku osnovu Kosmeta, a pojam
federalnaSrbijajedvosmislen:moedaimaznaenjeSrbijikaofederalnoj
jedinici u Jugoslaviji, a moe i da se tumai da e Srbija biti
federalizovana.KomunistikapartijaJugoslavijeKPJjepodrujeKosovai
98
DimitrijeBogdanovi,nav.djelo,str.51.
112
RadomirNekovi
Metohije tretirala kao jugoslovensko, a ne srbijansko pitanje. Komunisti

nisuKosovoiMetohijutretiralikaointegralnidioSrbijekao,StaruSrbijui
postojbinu srpske nacije i dravnosti, nego kao novo podruje koje se
voljom svog stanovnitva prikljuuje federalnoj Srbiji. Kada se jedno
podruje prikljuuje drugom dravnom podruju, to znai da ono do
momenta prikljuenja nije bilo integralni dio tog dravnog podruja.
Komunisti su odluili da se Kosmet, kao jedan dio Srbije, iznova prikljui
Srbiji kao autonomna oblast, kao entitet s dominacijom albanske etnike
zajednice pod zatitom saveznih jugoslovenskih organa. Uvoenje
graanskog koncepta kroz pojam stanovnitvo Kosova imalo je
dalekosene tetne posljedice. Zanemareno je postojanje dvije etnike
zajednice, uveden je princip veinskog preglasavanja, a srpskoj etnikoj
zajednicinisupriznatapravakonstitutivnogsubjektanaKosmetu.Odluka
KPJiz1946.godine,daseizbjeglicamasaKosmetazabranipovratak,bilaje
indikatordaseovateritorijaSrbijedefiniekaoalbanskietnikientitetsa
potencijalima nove federalne jedinice. Navedena krupna sitnica bila je u
skladu sa ideologijom KPJ da se, u osnovi, oslabi dravnost Srbije. Jaanje
dravnostipokrajinauokviruSrbijebiojekontinuiraniprocesuustavnim
promjenamaod1945.do1964.godine.
UstavomJugoslavijeodjanuara1946.godine,iUstavomSrbijeod17.
januara 1947. godine, u okviru Republike Srbije priznate su dvije
autonomne pokrajine: Autonomna pokrajina Vojvodina i Autonomna
kosovskometohijskaoblast,kojesubilepodsupremacijiomUstavaSrbije,
ali su istovremeno tretirane i kao ustavno pitanje Federativne Narodne
RepublikeJugoslavije.
Nakon donoenja Ustavnog zakona 1953. godine, status pokrajina je

ojaan,jersudobileisudskuautonomiju,ahijerarhijskiodnosrepublikih
i pokrajinskih organa bio je naruen. Nije postojala neposredna
odgovornost pokrajinske izvrne vlasti prema republikoj, niti su organi
dravne uprave podlijegali hijerarhiji Republike nad autonomijom.
Pokrajine su bile drave u dravi, suprotno logici ustavnog prava, ali u
skladu s ideolokim interesima Komunistike partije. Odnosi Republike i
Pokrajinebilisunaprincipima:a)republikiorganivlastiimajusamoona
prava koja su utvrena Ustavom i zakonima, koja se uglavnom svode na
nadzornadzakonitouakata;b)pokrajinskiioblasniorganivlastisuduni
daostvarujupropiseimererepublikihorganavlastiukolikotiaktiimerene
dirajuuautonomnaprava;c)pokrajinskiioblasniorganivlastiimajupravna
sredstva za zatitu autonomnih prava i uopte za zatitu svojih ovlaenja
akosuonaizvrenausaglasnostisazakonomiodreenimpravima.99
99
Jovanorevi,nav.djelo,str.384.
113
Ustavom Jugoslavije iz 1963. godine Vojvodina i Kosmet su tretirani

kao socijalistike autonomne pokrajine u okviru Srbije, sa ojaanim
dravnimnadlenostimasteenimuUstavnomzakonuiz1953.godine.
Ustavom iz 1974. godine pokrajine su postale konstitutivni dio i

Srbije i Jugoslavije. Pokrajine su dobile svoje ustave i direktno su
participirale u institucijama savezne dravne vlasti. Navedeni status
pokrajina potvrdio je da su one bile kreacija saveznih organa, a ne
institucija Srbije, jer nijedna drava ne bi sama sebe razvlastila na dijelu
svoje teritorije. Srbija je bila samo teritorijalni kontekst, u kojem su
savezni organi vrili vlast nad dijelovima njene teritorije, tako da u
odnosima izmeu pokrajinskih i saveznih organa nije trebala Srbija kao
republikiposrednik.Definisanjempokrajinakaokonstitutivnihsubjekata
jugoslovenske Federacije, Srbija je izgubila dravnost, jer nije vie mogla
donositiodlukebezsaglasnostipokrajina.UprocesudisolucijeJugoslavije
SrbijasenalapreddvostrukimizazovomdasauvaJugoslavijuidastatus
autonomnih pokrajina svede u okvire ustava Srbije. Problem je bio u
vaeem ustavu Jugoslavije iz 1974. godine, po kojem republike imaju
pravo na odvajanje i po kojem su autonomne pokrajine konstitutivni
dijelovi jugoslovenske federacije. U cilju odranja svog dravnog
integriteta Srbija je svojim ustavom anulirala odredbe saveznog ustava i
promijenila status pokrajina. Na ovakvoj partijskoj ideolokoj osnovi
Srbija je dola u neravnopravan poloaj u odnosu na ostale republike,
nakon ega je uslijedila i disolucija Jugoslavije. Jedan od oblika navedene
partijske politike bilo je formiranje i jaanje pokrajina u Srbiji, koje su
oteavale funkcionisanje ove republike do granica apsurda. Republika
Srbija nije formirala autonomiju Vojvodine i Kosmeta odlukama svojih
organa,negosuoneformiraneodlukamasaveznih,jugoslovenskihorgana.
Pokrajinesu,usutini,bilepodrujaSrbijenadkojimajeJugoslavijavrila
protektorat, tako da Srbija od 1945. godine nije imala izvornu suverenost
nad pokrajinama. Pokrajine nisu kreacija Narodne Republike Srbije i
njenog autonomnog ustavnog prava. 100 Skrivene namjere Komunistike
partije Jugoslavije u konstitutivnim aktima, vezanim za Kosmet, dole su
dosvogpunogizrazaudananjevrijemekosmetskedravnekrize.
Dravna i partijska vlast u Srbiji 1989. godine je redukovala

autonomna prava Kosmeta i Vojvodine u namjeri da razrijei
dugogodinju ustavnu protivrjenost, koja je onemoguavala Republiku
Srbiju da funkcionie kao i ostale jugoslovenske republike. Skuptina
Srbije je izvrila ustavne promjene 28. marta 1989. godine i usvojila
amandmane kojima se ukida pravo veta pokrajina u odluivanju i
redukujuovlatenjazakonodavneiizvrnoupravnevlasti.Nekolikodana
ranije, 23. marta, Skuptina Kosmeta je prihvatila da redukuje svoje
100
232.Jovanorevi,Ustavnopravo,Savremenaadministr.1957.godine,str.373.
114
RadomirNekovi
nadlenosti uz tijesnu veinu i protivljenje albanskih predstavnika, tako

daodlukanijedonesenadvotreinskomveinom.SkuptinaKosovaje2.
jula 1990. godine jednostrano proglasila Republiku Kosovo, odvojenu od
Srbije,traeistatuskakavsuveimaledrugerepublikeujugoslovenskoj
dravnojzajednici. Skuptina Srbije je zakonom 5. jula ukinula
SkuptinuiIzvrnovijeeKosova,nakonegajenastaosukobAlbanacai
dravnih organa Srbije (trajkovi, demonstracije, nasilje itd.).
RukovodstvoSrbijejezanemarilosrpskopitanjenaKosmetu,uvjerenoda
e djelovanjem institucija iz Beograda srpsko pitanje na Kosovu biti
osigurano. Politika osnova da e se kroz dravno pitanje Srbije
automatizmom rijeiti i nacionalno pitanje Srba sa Kosova pokazala se
pogrenom, ali, naalost, ova osnova jo uvijek nije naputena u odnosu
Srbije prema Kosmetu. Srbija je u dobroj i legitimnoj namjeri napravila
greku, jer nije uvela etniku konstitutivnost na Kosmetu pored
graanske. Na primjer, Srbija je propustila da ustavom definie da su na
Kosmetu konstitutivne albanska, srpska, crnogorska etnika zajendica i
ostale manjine. Umjesto etnike konstitutivnosti Srbija se oslonila na
dravni centralizam (vojska, policija, slube bezbjednosti, politika
partija. Srbija je propustila istorijsku ansu da Srbima na Kosmetu, kao
etnikoj zajednici, d ustavna prava na osnovu kojih bi Srbi sa Kosmeta
samimoglidaseizborezasvojstatusuovojpokrajini.Srbijajepolaod
osnovedadravnavlastizBeogradaimadovoljnokapacitetadadirektno
rjeavaproblemenaKosmetu,idamoeizBeograduostvaritipravaSrba
naKosmetu.DisolucijomJugoslavijeutumaenjemBadinterovekomisije
iz aspekta meunarodnog prava, Kosmet i Vojvodina, kao pokrajine,
ostali su u sastavu Republike Srbije, jer su postojee republike granice
priznatekaodravneprincipstatusquoiprinciputiposidetisiurisqui
(miljenjeKomsijebr.3).
Uperioduod1992.do1996.godineKosovoiMetohijajepostala
unutranjepitanjeSrbijekojesetrebalorjeavatiuokvirimateritorijalnog
integritetaSrbije.Badinterovakomisija,naosnovumeunarodnogprava,
jeprotumailadasurepublikegranicedravne,alineipokrajinskeida
su republike sukcesori Jugoslavije, ali ne i pokrajine. Srbija je prvi put
nakon47godinapovratilaKosmetizjugoslovenskogusrbijanskopitanje.
Nastale su povoljne okolnosti da Srbija konano rijei problem Kosmeta
kao svoje unutranje ustavno pitanje, ali, naalost, ove okolnosti nisu
iskoriene. Tumaenjem Badinterove komisije bile su vezane ruke
AlbancimauprocesustvaranjanezavisnogKosmetaiodvajanjaodSrbije,
jerbisvakaaktivnostutomsmjeruznailakrenjemeunarodnogprava.
AlbancisunastojalidaizauizokviratumaenjaBadinterovekomisije,a
to su mogli uiniti samo na principu rebus sic stantibus (sutinske
promjene okolnosti), vezujui svoj nacionalni problem za Deklaraciju
OUNiz1981.godine(pravootporanacionalnemanjinepremanedemokratskim
reimimaipravonaopstanakkadajeugroenodstranereima). Albancimaje
115
bio neophodan oruani sukob sa dravnim organima Srbije (vojska i

policija), kako bi internacionalizovali problem Kosmeta i albanskog
pitanjaitimeizaliizokviraunutranjegpitanjaSrbije.Naalostdoloje
dosukobaalbanskihparavojnihfomacijaidravnihorganaSrbijekojise
transformisao u sukob drave Srbije i NATO pakta. Formalni povod
intervencijeNATOpaktabilajeugroenostalbanskeetnikezajedniceod
dravnihorganaSrbijeidajeovojzajednicibiougroenbiolokiopstanak.
SrbijajeizgubilaratprotivNATOpaktaibilajeprinuenadasesaglasi
narjeavanjepitanjaKosmetaudrugaijiminepovoljnimokolnostima.
Rezolucija Savjeta bezbjednosti 1244, 10. juna 1999. godine, dan

nakonpotpisivanjaKumanovskogsporazumaizmeuNATOiSrbijekojim
je okonan rat, postala je novi meunarodni akt za rjeavanje daljeg
statusa Kosmeta. Srbija je navedeni akt prihvatila i protumaila da se
njimegarantujeteritorijalniintegritetisuverenitetSrbijenaKosmetuida
e ova pokrajina imati autonomiju unutar Srbije. Rezolucija sadri
odredbuosuverenitetuiteritorijalnomintegritetuSrbijenaKosmetu,aliu
relativiziranoj i promjenljivoj formi ponovo potvrujui privrenost svih
drava lanica suverenitetu i teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i
drugihdravaregiona,kakojenavedenouHelsinkomdokumentuianeksu
2, ponovo potvujui apel iz prethodnih rezolucija za iroku autonomiju i
sutinskusamoupravuzaKosovo (tekstdijelaRezolucije,osnovnapolazita).
Savjet bezbjednosti nije donio odluku glasanjem kao institucija da
garantujeteritorijalniintegritetSrbijeidajeKosovounutarSrbije.Savjet
je potvrdio da su sve drave lanice Savjeta u tom trenutku privrene
teritorijalnomintegritetuSrbijeisutinskojsamoupravizaKosovounutar
Srbije.NijedefinisanotaesedogoditikadalaniceSavjetabezbjednosti
promijene svoje stavove i ne budu vie privreene teritorijalnom
integritetu Srbije. Ako je Savjet uvaio privrenost svojih lanica za
teritorijalni integritet Srbije kao njihovu suverenu volju, po istoj logici
moeuvaitiinjihovupromijenjenusuverenuvolju.Naizgledseinidaje
Savjet garantovao teritorijalni integritet Srbije, asutinski, Savjet je samo
uvaiopostojeusuverenuvoljusvojihlanica,kaotakvuutomtrenutku.
Odredbe Rezolucije 1244 o povlaenju vojnih i policijskih snaga i da e
odreenom broju jugoslovenskog vojnog i civilnog osoblja biti dozvoljen
povratak na Kosovo o meunarodnom bezbjednosnom prisustvu, jasno
govore da je Rezolucijom ukinuta suverenost i prisustvo drave Srbije na
prostoruKosmeta.Takoe,jasnijebibilokadabiunavedenomaktupisalo
dravne institucije Srbije na Kosovu su privremeno suspendovane, njihovu
ulogu preuzimaju meunarodne snage bezbjednosnosti dok se ne rijei
konani status Kosova. U navedenoj hipotetikoj varijanti bi to znailo
privremeni protektorat meunarodne zajednice nad dijelom teritorije
Srbije.Meutim,usadrajuRezolucijeinjenadvaaneksanemaprisustva
SrbijenaKosmetuinjenasuverenostnaovomdijeluteritorijejeanulirana.
Element teritorijalnog integriteta po kojem je Kosovo u sastavu teritorije
116
RadomirNekovi
draveSrbijejedefinisanuRezoluciji,alijevaiosvedoklaniceSavjeta
bezbjednosti nisu promijenile svoje stavove. Rezolucija 1244, naalost, ne
sadri vrste garancije teritorijalnog integriteta Srbije, i ovaj akt ne moe
daobezbijedinjenteritorijalniintegritetnaKosovu,iakosuujavnostibila
prevelikaoekivanjaodnavedenogaktaSavjetabezbjednosti.
Koristei promjenu stavova lanica Savjeta bezbjednosti u vezi s

teritorijalnimintegritetomSrbije,iimajuiuvidunoviplanmeunarodne
zajednice za Kosovo (Ahtisarijev plan iz 2007. godine), Albanci su 17.
februara 2008. godine donijeli Deklaraciju i proglasili nezavisnu dravu
Kosovo.Dravajeproglaenauimenarodaizvaninstitucijadravnevlasti
Mi demokratski odabrane voe naih ljudi, ovim objavljujemo da Kosovo
budenezavisnaisuverenadrava(lan1.DeklaracijeonezavisnostiKosova).
Skuptina Ujedinjenih nacija je 8. oktobra 2008. godine usvojila

zahtjev Srbije da Meunarodni sud u Hagu ocijeni da li je jednostrano
proglaenje drave legalno. Sadraj pitanja koji je usvojen i upuen
Meunarodnom sudu glasio je Da li je jednostrano proglaenje
nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u
skladusameunarodnimpravom?Pitanjenijebilodirektno,usmisludali
jednostrana nezavisnost ugroava teritorijalni integritet Srbije, nego u
formioptegprincipa,dalinekisubjektimapravodaproglasinezavisnost.
MeunarodnisuduHagujepresudomizdecembra2009.godineodluio
da Deklaracija od 17. februara 2008. godine nije prekrila opte
meunarodno pravo. Sud je na formalno pitanje dao i formalni odgovor,
bezuputanjaumeritumproblema,jergapitanjenijenisadravalo.Srbija
jeimalacentralistikuvlastrjeavanjesvihpitanjaodlukamaizBeograda
uzprevelikooslanjanjenaorganizacijedravnesile(vojska,policija,slube
bezbjednosti)suavalojekapacitetnjenogdjelovanja;SrbimanaKosmetu
nije nikada priznat status nezavisnog politikog subjekta, nego je, u
njihovo ime, kao politiki subjekt nastupao zvanini Beograd. Albanci ne
moraju da se dogovaraju sa Srbima, dovoljan je dogovor sa Beogradom,
pitanje meuetnikih odnosa transformisalo se u pitanje meudravnih
odnosa. Srbija kao drava nastoji da zatiti legitimno pravo teritorijalnog
integriteta,Albancikaodominantnaetnikazajednicanastojedapodrave
svoje nacionalne interese, a Srbi sa Kosmeta kao autohtona entika
zajednicasuiskljuenikaofaktorodluivanjaosvomstatusunaKosmetu.
OvdjepostojislinostsasituacijomkojajebilauBosniHercegovini,aradi
se o protivrjenosti nacionalnog interesa Srba i interesa dravne vlasti
Srbije. Na Kosmetu se danas prepliu etiri interesa: interes Albanaca,
interes meunarodne zajednice i krupnog kapitala, interes drave Srbije i
interes Srba sa Kosmeta. S obzirom na brojanu hegemoniju Albanaca i
proglaenunezavisnostKosova,interesAlbanacaimeunarodnezajednice
seuglavnompoklapa,jerjeveinaZapadnihzemaljapriznalaKosovokao
nezavisnu dravu. Dravna vlast Srbije nastoji da iskombinuje interese
dravne vlasti i intereseSrba sa Kosova kroz pregovore sa predstavncima
117
Albanaca, pod pokroviteljstvom Evropke unije. Osnovna greka Srbije i

meunarodne zajednice bila je iskljuivanje Srba sa Kosmeta kao
legitimnogfaktoraodluivanja,takodanjihovstatuszavisiodtogatae
sedogovoritiBeogradiPritina,ionisukoleterarnatetasuprotstavljenih
interesa Srbije i Albanaca. Bez autohtonog konstitutivnog statusa, na
Kosmetu srpska etnika zajednica ne moe da se odri i ostvari svoja
politika prava, naroito ako imamo u vidu kontinuitet njihovog
protjerivanja i iseljavanja po raznim osnovama. Zatita srpskih etnikih i
ljudskih prava preko djelovanja zvaninog Beograda nije realna, jer
zvanina Srbija nema kapacitet da ostvari nacionalne interese Srba na
Kosmetu, ali moe da prepusti Srbima da oni sami, u pregovorima sa
Albancima i meunarodnom zajednicom, definiu vlastiti status u okviru
Kosmeta.Srbijajedanasuspecifinominezahvalnompoloaju,jermora
darjeavatekonasleestatusaKosmeta,nalaziseuzahtjevnomprocesu
evropskih integracija, mora da dekontaminira ideologiju jugoslovenstva i
da izgradi nove odnose sa susjednim dravama. Teko nasljee kralja
Aleksandra Karaorevia, kroz ukidanje drave Srbije, i Komunistike
partije Jugoslavije, kroz nametanje kolektivne srpske krivice, jo uvijek
onemoguava Srbiju da se uspostavi kao drava u svim konstitutivnim
elementima.
2.3.OsamostaljivanjeMakedonije
Za razliku od Slovenije i, naroito, Hrvatske, Makedonija se odvojila od

Jugoslavije mirnim putem, bez reagovanja saveznih dravnih institucija.
Prviviestranakiizboriodranisuunovembru1990.godineipobijedilaje
VMRODPMNE.Uovojrepubliciodranjereferendum18.septembra1991.
godine, na kojem je 95% glasaa podralo samostalnost makedonske
drave. Nakon referenduma Sobranje (parlament) je 17. novembra iste
godine donijelo Ustav Makedonije kao nezavisne drave. Kao i druge
republike, i Makedonija je u decembru iste godine uputila Deklaraciju o
dravnoj samostalnosti Savjetu ministara Evropske zajednice. Dravno
osamostaljivanje Makedonije je primjer nedosljednosti saveznih
jugoslovenskihinstitucija,jersusenadvarazliitanainaponaalekada
je u pitanju teritorijalni integritet i suverenitet drave. Kod dravnog
osamostaljivanja Slovenije savezni organi su pokuali da vojskom zatite
ustavni poredak i teritorijalni integritet. Kod osamostaljivanja Hrvatske
jugoslovenskisavezniorganisudjelovalisaosnovedasedioHrvatske,gdje
je preovladavalo hrvatsko stanovnitvo, moe odvojiti, a da se dio
Hrvatske, gdje je preovladavalo srpsko stanovnito, ne moe odvojiti i
ovdje su takoe upotrijebili vojsku. U procesu osamostaljivanja
Makedonije savezne institucije nisu reagovale, nisu poslale vojsku i
dopustili su da se ova republika osamostali na miran nain. Makedonija
predstavlja primjer demokratskog procesa disolucije drave na miran
118
RadomirNekovi
nain, ali istovremeno dokazuje ambivalentno ponaanje saveznih

institucija Jugoslavije, jer su neke republike spreavali da se izdvoje, a
nekimasudozvolilidasenamirannainizdvoje,bezprotivljenjasaveznih
institucija.
2.4.PozicijaBosneiHercegovine
Politiki predstavnici Hrvata i Bonjaka u Bosni i Hercegovini (Hrvatska

demokratska zajednica i Stranka demokratske akcije) su nastojali da
dravno pitanje Bosne i Hercegovine rijee na nain kako su to uradile
Slovenija i Hrvatska, zanemarujui sutinske razlike Bosne i navedenih
republika.Nestankomjugoslovenskedravenestaojespoljnistabilizujui
faktorBosneiHercegovine,apropauideologijeSavezakomunistanestao
jeiunutranjizajednikisadrajkojim supremoivane meunacionalne
protivrjenosti. Dogaaji iz perioda disolucije jugoslovenske drave
potvrdili su da je odrivost i funkcionisanje Bosne i Hercegovine, kao
drave, zavisna od integriuih faktora ire dravne zajednice, u kojoj
Bosnamoedaegzistira,jerjeBosnauvijekfunkcionisalaukontekstuire
dravne zajednice (Turska, Austrougarska, Jugoslavija u raznim
varijantama). Propau spoljnjeg jugoslovenskog integriueg omotaa
doizaraajasudoliunutranjipokretietnikihnacijainjihovonastojanje
da se podrave. Ustav iz 1974. godine bio je realna osnova za
osamostaljenjeMakedonije,SlovenijeiHrvatske,izarealizacijuvoljeCrne
Gore i Srbije, ali za Bosnu ovaj Ustav je bio nedovoljan za dravno
osamostaljivanje. S jedne strane, Ustav je omoguavao nezavisan status
Bosnekaoidrugihrepublika,alijeBosnaimalatroetnikukonstitutivnost
inijebilosaglasnostiostatusudrave.Sukobljenosttrinacije(Srbi,Hrvati
i Bonjaci) oko statusa drave imala je za posljedicu meunarodnu
arbitrau dravnog pitanja Bosne i Hercegovine i aktivno djelovanje
meunarodnih faktora u ovoj zemlji. Za razliku od Slovenije, Hrvatske i
Makedonije,BosnaiHercegovinanijeimalanoviUstavpokojembimogla
da se dravno osamostali na legalan nain. Unutar drave nije bilo
saglasnoti meu predstavnicima Srba, Hrvata i Bonjaka s druge strane,
takodasuiodlukenjenihinstitucijauvezidravnogstatusabilesporne.
Zahtjev Vlade BiH, od 21. decembra 1991. godine, za meunarodnim
priznanjem, bio je sporan zbog protivljenja srpskih ministara, pa je
donesen preglasavanjem. Meunarodna zajednica Badinterova komisija
je protumaila da zahtjev Bosne i Hercegovine za meunarodnim
priznanjem moe biti legitiman nakon provedenog referenduma. U
vrijeme nastojanja dijela dravne vlasti BiH da obezbijedi meunarodno
priznanjesamostalnedrave(BonjaciidioHrvata),uporedosuseodvijali
procesi disolucije njene dravne vlasti (formiranje Skuptine srpskog
naroda, formiranje hrvatske zajednice Herceg Bosna, formiranje srpskog
dravnogentiteta).DisolucijaJugoslavijeuticalajenadisolutivneprocese
119
uBosniiHercegovinitakodajeintervencijameunarodnezajednicebila
neophodna u rjeavanju dravnog statusa Bosne i meunacionalnih
odnosauovojdravi.
***
OdosnivanjazajednikaDravaSHS,Jugoslavijabilajeoptereena
sukobom srpske i hrvatske elite oko koncepta drave (srpska varijanta
centralizma i hrvatska varijanta konfederalizma). Drava nije nastala na
legitiman nain na osnovu demokratski izraene volje graana i
pripadnika nacija (naroda), jer nikada Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci i
drugi nisu imali priliku da se izjasne da li ele zajedniku dravu.
Konstitutivni subjekti nisu imali od naroda pribavljen legitimitet da
stvaraju zajedniku dravu. Kralj Aleksandar imao je ustavna prava da
vlada Srbijom, ali nije imao prava niti legitimitet da ukine Srbiju kao
nezavisnudravupriznatuumeunarodnojzajednici.Jugoslovenskiodbor,
kojijebiouemigracijiuvrijemePrvogsvjetskograta,nijeimaolegitimitet
da u ime slovenakog i hrvatskog naroda stvara dravu bez njihove
legitimne volje. Takoe, ni Narodno vijee samoproklamovane Drave
Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je formalno postojala mjesec dana
(novembar 1918.godine), nije imalo konstitutivni legitimitet. Elite koje su
stvorile prvu zajedniku dravu od poetka su imale suprotstavljene
stavove o njenom statusu i ureenju. Srpska elita, predvoena kraljem
Aleksandrom, je zajedniku dravu smatrala trajnom kategorijom, a
hrvatska i slovenka elita su jugoslovensku dravu smatrali prolaznom
nunoudoksenestvoreuslovizastvaranjeposebnihdravaSlovenijei
Hrvatske.
PrviustavzajednikeDraveSrba,HrvataiSlovenaca,donesen28.
juna1921.godine,izglasanjenatpolovinom,anedvotreinskomveinom,
to potvruje da je zajednika jugoslovenska drava organizovana kao
privremenadravnakategorijabezlegitimneustavneosnove.
Ustav iz 1974. godine, kao najvii politikopravni akt Jugoslavije,
svojim normama je omoguio raspad jugoslovenske drave i
osamostaljivanje republika u drave. Ovim aktom, koji je donesen u
vrijeme vlasti Saveza komunista Jugoslavije, drava je transformisana iz
federalnogukonfederalnoureenje.TezadajeJugoslavijabilalegitimna
drava na volji svih njenih naroda i narodnosti i da su je razbili
meunarodnifaktori(SAD,Njemaka,Vatikan)padauvodukadauobzir
uzmemo odredbe Ustava iz 1974. godine. Navedeni ustav legalizovao je
disoluciju Jugoslavije i obezbijedio dravnost republika tako da se
jugoslovenskadravaraspalanaustavannain,primjenomvaeegustava.
U analizi procesa disolucije Jugoslavije uoavaju se dva osnovna aspekta:
120
RadomirNekovi
ustavni i partijski. Ustav iz 1974. godine je legalizovao disoluciju drave i

osamostaljivanje republika u posebne drave, a vladajui Saveza
komunista bio je organizovan na konfederalnoj osnovi po republikama.
Konfederalna organizacija Saveza komunista je Ustavom iz 1974. godine
transformisana u konfederalnu organizaciju jugoslovenske drave. U
procesima dravnog osamostaljivanja republika nije bilo razlika izmeu
nacionalnih politikih partija i organizacija Saveza komunista, jer je
upravo vladajua partija i poela realizaciju disolucije Jugoslavije i
transformaciju republika u nezavisne drave. Drava u kojoj je disolucija
upisana u njen ustav i gdje vladajua partija realizuje njenu disoluciju,
nemanikakvuansuzaopstanakuprkosmeunarodnojpodrci.Politike
elite sa prostora bive Jugoslavije esto prikrivaju unutranje faktore
disolucijedraveimanipuliujavnouusmisludasuJugoslavijurazbile
velike sile kao spoljni faktori. Teza o secesiji drave koju su pomogle
drugedravenemaosnove,akoimamouviduinjenicudasuSrbijaiCrna
Gora u aprilu 1992. godine formirale novu zajedniku dravu Saveznu
Republiku Jugoslaviju i time i same priznale disoluciju bive Socijalistike
Federativne Republike Jugoslavije. Disolucija Jugoslavije nastala je
prirodnim i legalnim procesima, jer od poetka svog nastanka Jugoslavija
nije imala legitimitet. Disolucija je nastala kao logian zavretak
konfederalnog dravnog ureenja koje je bilo upisano u Ustav iz 1974.
godine i predstavljalo je zvaninu politiku vladajueg Saveza komunista.
Krajem 1991. godine disolucija Jugoslavije nije vie bila pravno

pitanje, nego se radilo o postizanju mirnog naina za njenu realizaciju.
Domai lideri (predsjednici republika) nisu bili u stanju da rijee
jugoslovenskukrizunamirannain,uprkosbrojnimsastancimaipodrci
OUN i Evropske zajednice. Rat u Hrvatskoj je zaustavljen na osnovu
meunarodneintervencije(Vensovplan)februara1992.godine,asastanci
u okviru Konferencije o Jugoslaviji, u jesen 1991. godine, nisu urodili
plodominijedolodomirnograzrjeenjajugoslovenskekrize.Jugoslavija
se raspala iznutra, voljom naroda koji su svoju nacionalnu dravnost
primarno ostvarivali u republikama, a Jugoslaviju doivljavali kao
privremeni i nuan okvir. Raspad zajednike drave imao je negativne
posljedicepodravnustabilnostBosneiHercegovine.
Raspadjugoslovenskedravepoeojedanomnjenogosnivanja,jer
nikadasenarodinisuizjasnilidalieleovudravuinikadanijebio
prevazien srpskohrvatski sukob oko ureenja drave. Ustav
Jugoslavije iz 1974. godine pruio je legalnu osnovu za njenu
disoluciju.
121
IV
KONSTITUTIVNEPROTIVRJENOSTIUBOSNII
HERCEGOVINIuperiodu19901992.godine
Unutranji ustavni poredak Bosne i Hercegovine se uruio zbog

meunacionalnih sukoba izmeu Srba s jedne, i Hrvata i Bonjaka s druge
strane.DisolucijajugoslovenskedravejenegativnouticalanastatusBosne
i Hercegovine i ova republika je platila najveu cijenu pomenutog procesa.
Osnovni razlog sukoba nije bilo unutranje pitanje Bosne, nego ostanak
BosneuJugoslaviji,jersuBonjaciiHrvatibilizasamostalnudravuBosnu,
aSrbisubilizaostanakBosneusastavuJugoslavije.
1.Osnovepolitikogorganizovanja
Savez komunista Bosne i Hercegovine, kao vladajui

politiki subjekt do 1990. godine, nastojao je da kontrolie ili redukuje
proces parlamentarne demokratije i da sprijei djelovanje etnikih
stranaka. Savez komunista Bosne i Hercegovine trpio je negativne
posljedice raspada Saveza komunista Jugoslavije, jer je na prvim
viestranakimizborima1990.godineuSlovenijiiHrvatskojovavladajua
partija izgubila izbore. 101 Socijalistiki samoupravni socijalizam kao
vrijednost jugoslovenskog politikog sistema je nestajao sa scene, a
vrijednosti etnikih nacija iskazivale su se kao osnova politikog
organizovanja.SavezkomunistaBosneiHercegovinepokuaojeizbornim
zakonodavstvom da zadri vlast, na nain da zabrani formiranje
nacionalnih stranaka. Delegati Skuptine Bosne i Hercegovine iz reda
Savezakomunistadonijelisuufebruaru1990.godineZakonoudruivanju
graana,kojijeonemoguavaostvaranjenacionalnihstranakanaetnikoj
osnovi. Zabranjeno je udruivanje na osnovu nacionalne i vjerske
pripadnosti, osim u skladu sa zakonom kojim se utvruje pravni poloaj
vjerskih zajednica. (lan 4, stav 2) Zakon o udruivanju graana, kojim je
zabranjeno organizovanje nacionalnih stranaka poniten je odlukom
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. 102 Narodna skuptina BiH bila je
protiv pokretanja postupka pred Ustavnim sudom i branila je zakonske
normekojimasezabranjujeosnivanjenacionalnihstranaka.Zakonodavno
101
USlovenijijenaizborima1990.godinepobijedilakoalicijaDEMOS(55%),auHrvatskoj
HrvatskademokratskazajednicaHDZ(41,5%).
102
UstavnisudBosneiHercegovinejesamoinicijativno,rjeenjembroj63/90od29.marta
1990. godine, pokrenuo postupak ocjene ustavnosti i ponitio odredbe lana 4. stava 2.
Zakona o udruivanju graana. Ustavni sud BiH bio je u sastavu: Drago Bago, Hasan
Bakalovi,IsmetDautbai,PeroKirijan,AlijaLati,azimolakovi,MilankoroiKasim
Trnka,kaopredsjednik.
122
RadomirNekovi
pravnakomisijaSkuptineuputilajeUstavnomsudumiljenje,ukojemse
navodidajeostvarivanjepuneravnopravnostiizajednitvanarodaBosnei
Hercegovine Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i
narodnosti,jednoodbitnihpitanjakojeimakapitalniznaajzapostojanjei
budunost Bosne i Hercegovine kao drave i za egzistenciju svih njenih
graana. Organizovanje na nacionalnoj osnovi stvorilo bi pravni osnov,
na nain koji bi u sutini bio nacionalistiki i vodio destabilizaciji Bosne i
Hercegovineimeunacionalnihodnosaunjoj.Ujavnojraspraviod5.juna
1990. godine, Narodna skuptina BiH je potvrdila stavove svoje
Zakonodavnopravnekomisije,aUstavnisudjeponitiopomenutuspornu
odredbu Zakona o udruivanju graana, ime je omogueno politiko
organizovanjeidjelovanjenanacionalnojosnovi.SavezkomunistaBosnei
Hercegovine se nakon odluka Ustavnog suda tramsformisao u
Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine. Tokom 1990. godine
narodi u Bosni i Hercegovini u veini su se organizovali u nacionalne
politike partijenaslinojprogramskojosnovikaoikrajem devetnaestog
vijeka. Srpska demokratska stranka iz 1990. godine bila je sutinski slina
Srpskoj narodnoj organizaciji iz 1907. godine; Srpsko kulturno drutvo
Prosvjeta bilo je 1992. godine na istim osnovama kao i Srpsko kulturno
drutvoProsvjetaiz1902.godine;Hrvatskademokratskazajednicaiz1990.
godine bila je na slinim programskim osnovama kao i Hrvatska narodna
organizacija iz 1908. godine; Stranka demokratske akcije 1990. godine,
takoe je polazila od nekih programskih osnova Muslimanske narodne
organizacijeiz1906.godine.
SrbiuBosniiHercegovinisuseuglavnompolitikiorganizovalipod
uticajem dogaaja u Hrvatskoj. Srpska demokratska stranka je osnovana
12. jula 1990. godine i bila je identina politikoj organizaciji Srba u
Hrvatskoj. Politika organizovanost Srba u Srbiji i Srba u Bosni i
Hercegovinibilajenarazliitimisuprotnimideolokimpozicijama.Srbiu
HrvatskojiBosnisuputemSrpskedemokratskestrankenastojalidarijee
konstitutivnostsrpskognarodauovedvijedrave,nanacionalnojetnikoj
osnovi.PolitikaorganizovanostSrbauBosniiHercegovinizasnivalasena
istorijskim nacionalnim interesima koji su bili ideoloki suprotni
socijalistikom jugoslovenstvu, koje je u to vrijeme obiljeavalo politiku
scenu Srbije. Iz navedenog konteksta su proizali i razliiti politiki
pristupi. Srpski pristup u Srbiji polazio je od osnove da treba odrati
saveznu jugoslovensku dravu, zadrati njen meunarodni subjektivitet,
pa kroz organizovanu dravnu vlast, rjeavati sutinske dravne i
nacionalneprobleme.SrpskadravnamisaouSrbijije1992.godineidalje
bila pod snanim uticajem jugoslovenske ideologije, vjerujui da se
ustavnaosnovaivoljanarodamoeizmijenitiizpozicijadravnevlasti,to
se po drugi put u istoriji, pokazalo nerealnim. Srpski pristup u Bosni i
Hrvatskojbiojedanacionalneinteresetrebaprvorealizovatikrozetnike
dravne entitete kao primarne oblike dravnosti, pa, nakon toga,
123
pregovarati sa drugim entitetima o stvaranju zajednike drave. Narodni

pokretokoSrpskedemokratskestrankeizraavaojeautohtonenacionalne
interese srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i nije bio
uvoznakategorijaizSrbije,jerpolitikepartijeizSrbijenisumogledase
ozbiljnijeorganizujunaprostoruHrvatskeiBosne.Unutarsrpskognaroda
postojala je ideoloka protivrjenost izmeu nacionalne i graansko
jugoslovenskeopcije.
Hrvati u Bosni i Hercegovini su osnovali Hrvatsku demokratsku

zajednicu18.avgusta1990.godine,kaointegralnidiojedinstveneHrvatske
demokratskezajedniceiobuhvatalajeveinuHrvatauBosniiHercegovini.
Hrvatska politika platforma je imala dva aspekta, ili dvije varijante, koje
su realizovane zavisno od specifinosti drutvenoistorijskih prilika. Prva
varijanta bila je na osnovi politikog programa iz 1894. godine, koji su
zajedno ustanovile Hrvatska stranka prava i Nezavisna narodna stranka.
Hrvatska stranka prava polazila je od osnove da treba dravno
teritorijalno ujediniti Hrvate, ukljuujui Bosnu i muslimane. Nezavisna
narodnastrankajepolazilaodosnovedapolitikitrebaobjedinitiHrvate,
ma gdje se oni nalazili, u jednu naciju kao politiku zajednicu, kao
jedinstveni politiki faktor koji prevazilazi teritorijalni raspored
stanovnitva. Objedinjeni programi sadravali su i teritorijalni aspekt
hrvatskedravnostiipolitikiaspektjedinstvahrvatskenacije.ZaHrvateu
Bosni to je znailo da treba da djeluju u skladu sa interesima drave
Hrvatskeicjelinehrvatskenacije.Ovdjejeprimaranbiointereshrvatske
drave i nacije, a nakon toga slijede specifini interesi Hrvata u Bosni i
Hercegovini. Druga varijanta bila je autohtona borba Hrvata za status
ravnopravnog dravotvornog naroda, s tendencijom stvaranja hrvatskog
dravnog entiteta u Bosni i Hercegovini. Prema ovoj koncepciji, Hrvati u
BiH bi potpunije ostvarili svoje nacionalne interese ako bi imali svoj
dravni entitet. Ovdje je bio primaran specifini interes Hrvata u Bosni i
Hercegovini, pa tek nakon toga opta pitanja hrvatske drave i nacije.
Preovladavanje jedne ili druge varijante, u hrvatskom nacionalnom
programu,zavisilojeodrealnihdrutvenopolitikihokolnosti,toimaza
posljedicu ambivalentni politiki stav hrvatskih predstavnika u dananje
vrijeme. Hrvatsko politiko organizovanje i djelovanje nalazi se izmeu
navedenedvijevarijante,papromjenljivoststavovahrvatskihpredstavnika
nijebilasamosubjektivneprirode,negojeimalaiobjektivnuosnovu.Dali
jeboljedaseHrvatiiskazujukaonacionalnapolitikacjelinanaprostoru
cijeleBosneiHercegovineilijeboljedaHrvatiimajujedandioteriotorije
na kojem bi stvorili hrvatski entitet koji bi obuhvatao jedan dio hrvatske
nacije?Odgovornanavedenopitanjepredstavljaosnovnudilemuhrvatske
nacionalnepolitikeuBiHiudananjevrijeme.
Veina Muslimana (Bonjaka) ukljuila se u Stranku demokratske

akcije koja je osnovana 26. maja 1990. godine kao muslimanski povijesni
krugipredstavljalajeautohtoneinteresebonjake(muslimanske)etnike
124
RadomirNekovi
zajednice. U vrijeme osnivanja Stranke demokratske akcije trajao je spor

pred Ustavnim sudom BiH o Zakonu o udruivanju graana, pa je
izbjegnut nacionalni naziv u imenu Stranke i u zagradi je pisalo
muslimanski povijesni krug, kao identifikaciona poruka da birai
prepoznaju o kojoj politikoj stranci je rije. Ukazivanje na istorijsku
dimenziju bio je indikator da je Stranka demokratske akcije osnovana na
izvornim nacionalnim interesima muslimana u Bosni i Hercegovini.
Odvajanjem jednog dijela Stranke osnovana je Muslimanskobonjaka
stranka, takoe 1990. godine, ali nije ostvarila znaajniji izborni rezultat.
Manji dio Muslimana, Hrvata i Srba organizovao se u dvije graanske
multientike stranke, Savez reformskih snaga BiH i Savez
komunistaSocijalistikademokratskapartijaBiH.Navedenimpartijamaje
pristupilaiveinagraanakojajebilanacionalnaneopredijeljenaisebesu
nazivali Jugoslovenima, iako ta nacija nije postoajla niti je bila ustavno
konstitutivna.
Savez reformskih snaga je formiran u julu 1990. godine od strane
jugoslovenskogpremijeraAnteMarkovia.Specifinostovepartijebilajeu
tometonijenastalaodozdoiznarodailikaoinicijativagraana,negoje
formirana od strane izvrne dravne vlasti. Iako je partija u programu
sadravala slobodno trite, graansko drutvo, ljudska prava i slobode i
ostale liberalnograanske vrijednosti, ona je predstavljala pokuaj
nametanja partije od strane vlasti i moemo je poimati i kao etatistiku
partiju. Osnovna ideja bila je da se sa pozicija izvrne vlasti organizuje
politika partija koja bi pobijedila na izborima i time obezbijedila dalji
opstanakilegitimitetteisteizvrnevlasti.Navedenapartijanijepobijedila
naprvimviepartijskimizborimaunovembru1990.godineinestalajesa
politikesceneuprocesudisolucijeJugoslavije1991/1992.godine.
Savez komunista BiH je u maju 1990. godine izmijenio naziv u Savez
komunistaSocijalistika demokratska partija BiH, izmijenio program i
prihvatio viepartijski sistem, ljudska prava i trinu privredu. Kao i u
Sloveniji , Hrvatskoj i Makedoniji Savez komunista BiH (iako formalno
reformisan) je izgubio izbore u jesen 1990. godine. Nakon izbora, ova
partija je promijenila naziv u Socijaldemokratska partija Bosne i
HercegovineSDPBiH.
Stanovnici Bosne i Hercegovine su tokom 1990. godine, na prvim
viepartijskimizborima,biliorganizovaniuveinikrozetnikepartije,dok
je manji dio bio organizovan u graanske politike partije. Politiko
organizovanjebilojenaetnikograanskojosnovi,priemujedominirao
etniki element. Nakon optih izbora (novembra 1990. godine), tri
nacionalne stranke (Srpska demokratska stranka, Hrvatska demokratska
zajednicaiStrankademokratskeakcije)stvorilesunovuvladajuukoaliciju
nanivouBosneiHercegovine,kojajefunkcionisaladojeseni1991.godine.
Politiki sukob izmeu vladajuih stranaka, dogaaji u Hrvatskoj i
disolucija Jugoslavije, imali su za posljedicu raspad tronacionalne
125
tropartijske veine u Bosni i Hercegovini. Neslaganje nacionalnih

politikih partija oko bitnih pitanja statusa i ureenja drave Bosne i
Hercegovine,trajeidanasijouvijeknemarealnihizgledadasenavedene
protivrjenostiprevaziu.
2.Rezultatiprvihviepartijskihizbora 103
NaprvimviepartijskimizborimauBosniiHercegovini,odranim18.
novembra 1990. godine, legitimitet vrenja dravne vlasti dobile su
nacionalne politike partije, oko 85% ukupnog birakog tijela. Srpska
demokratska stranka dobila je najvie glasova u dvije izborne jedinice
(BanjaLukaiDoboj).
Stranka demokratske akcije dobila je najvie glasova u etiri izborne
jedinice(Sarajevo,Zenica,BihaiTuzla).
Hrvatska demokratska zajednica je pobijedila u jednoj izbornoj jedinici
(Mostar).Graanskepartije:SavezkomunistaBiHiSavezreformskihsnaga
BiH izgubili su izbore kao i Savez socijalistike omladine i Socijalistiki
savezradnognaroda.
Karakteristino je da su skoro sve stranke dobijale vie glasova za Vijee
optina, jer je na optinskom nivou biran jedan poslanik na veinskom
principu, dok su poslanici za Vijee graana birani na proporcionalnom
principu.
Nakon izbora, predstavnici tri pobjednike stranke: Srpske demokratske
stranke, Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice
zapoelisuprocespromjenevriocadravnevlasti.Bilojeoekivanodae
srpski predstavnici u vlasti, nakon izbora pokrenuti pitanje uvoenja
Vijea naroda kao skuptinskog doma i da e na tome istrajati kao
103
102. Prema popisu iz 1991. godine, Srba je bilo 31,37%, a za srpske stranke (SDS
uglavnom i SPO djelimino) glasalo je 28%. Muslimana (Bonjaka) je prema popisu bilo
43,67%,azabonjakestranke(uglavnomSDAidjelominoMBO)glasaloje30,7%.Hrvata
jepremapopisubilo17,32%,azahrvatskustranku(HDZ)glasaloje17%biraa.
VIJEEGRAANA VIJEEOPTINA
SDA...711075..........33% ili43mandata..................788616..........30,8%ili43mandata
SDS...590431..........26% ili34mandata..................624951..........24.4%,ili38mandata
HDZ...362855..........16% ili21mandata..................383279..........20,9%,ili23mandata
SKBiH
SDP...278027..........12,3% ili15mandata..................198...................14,8%,ili3mandata
SRSJ...210018..........8,9% ili12mandata..................281436..........11%,ili1mandat
DSP...31623..........1,4%
ili1mandat........................................................................
MBO...25975..........1,2% ili2mandata........................................................................
SSO/LP...39982..........1,8%ili1mandat........................................................................
Ostali...17522..........0,8% ili1mandata..................96650.......3,8%
Izvor:podaci Republike izborne komisije 1990. godine. Raspodjela mandata vrena je

premaDontovojformuli.
126
RadomirNekovi
vitalnom nacionalnom interesu, ali to se nije dogodilo. Politiki fokus

usmjerenjenapodjeludravnevlastimeutrinacionalnestrankekojesu
formirale koaliciju u formi zajednikog interesnog vladanja, bez
programskih saglasnosti. Stranke su dravnu vlast podijelile kao izborni
plijen, a pitanje uvoenja Vijea naroda u Skuptinu bilo je potisnuto u
drugiplan.
KodSrpskedemokratskestranke,nakonizbornepobjede,nastupila
je protivrjenost neuobiajena u vieparlamentarnoj demokratiji. Lider
strankeRadovanKaradinijedozvoliostranakimorganimadaodluuju
opodjelivlastiikadrovskimrjeenjimaudravniminstitucijama,kojasu
po izbornom rezultatu pripadala ovoj stranci. Umjesto lanova Srpske
demokratske stranke na mjesta u dravnoj vlasti postavljeni su kadrovi
Saveza komunista Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda (od osam
ministara,kolikojepripadaloSrpskojdemokratskojstranci,uprvojviestranakoj
vladi BiH, izSDSa je bio samo jedanministar, a ostalih sedam bilo je iz redova
Saveza komunista Bosne i Hercegovine). Dolo je do paradoksa da kadrovi
strankekojajelegalnodobilaizborenisumogliuvlast,akadrovistranke
kojajeizgubilaizboreostajalisuidaljeuvlastikaodaizboranijenibilo.
Ovakva kadrovska politika nastavljena je i u narednom periodu, tako da
organi Srpske demokratske stranke nisu nikada odluivali o kadrovskim
pitanjima u vezi izvrne vlasti, ime je relativizovan smisao viepartijskih
izbora.PrviviepartijskiizboriuBosniiHercegoviniimalisuzapoljedicu
redukovanje demokratije u politikom sistemu. Dogaaji koji su uslijedili
nakonizborapotvrdilisuprotivrjenostdademokratskiizborinemoraju
imatidemokratijuzaposljedicu.
1. Izbori su potvrdili realnost etnikih nacija, to je bilo suprotno

odredbamaAmandmanaLXukojemjepreferiranagraanskanacija.
2.Izborisu,takoe,dokazalidanemasaglasnekonstituiuevlasti
nanivouBosneiHercegovinekojabidonijelanoviustavdraveiodredila
njen status. Koalicija nacionalnih partija (HDZ, SDS i SDA) bila je
interesna koalicija za vladanje, bez saglasnosti o bitnim pitanjima statusa
drave i oblika politikog sistema. Vladajue politike partije nisu
uspostavile jedinstvenu dravnu vlast, jer nisu imale Ustav o kojem su
saglasne,pasuizpostojeegUstavaBosneiHercegovineuzimaledijelove
kojiimodgovaraju.
3.Dravnavlastjetransformisanaupartijskuili,boljereeno,utri
partijske vlasti, tako da su dravne institucije izgubile mo i uticaj, a
partijski lideri postali su faktori odluivanja o svim bitnim dravnim i
nacionalnimpitanjima.Nacionalnestrankesukritikovaleprethodnisistem
partijske drave, kao oblik vlasti Saveza komunista, i proklamovale
vrijednosti pravne drave, a kada su nacionalne stranke dole na vlast,
zanemarilesuvrijednostipravnedraveiuspostavilejojautropartijsku
dravu.
127
4. Nacionalne politike partije su stekle status subjekata

konstituiuevlastikojisuuimesvojihetnikihnacijadonosilisutinske
odlukeodravnomstatusuBosneiHercegovine.
Prvim viepatijskim izborima utvren je legitimitet nacionalnih

politikih partija i osporen je legitimitet Saveza komunista Bosne i
Hercegovine i Saveza reformskih snaga kao graanskih partija. Izbornim
rezultatimadovedenisuupitanjeiustavniaktikojejedonijelaprethodna
vlastSavezakomunistaujulu1990.godine,posebnoamandmanLX,kojim
jedefinisanasuverenost draveBiHisuverenost graanakaoprimarni,a
tek potom suverenost tri naroda kao tri etnike nacije. Veinsko
opredjeljivanje biraa za nacionalne politike partije prisutno je i danas i
jo uvijek ne postoji nijedna politika partija koja ravnomjerno obuhvata
svetrietnikenacijeigraaneuobaentiteta.Djelovanjepolitikihpartija
u Bosni i Hercegovini je ogranieno entitetskim i etnikonacionalnim
gabaritimabezobzirananjihoveformalnegraanskenazive.
3.KonstitutivniaktietnikihnacijauBosniiHercegoviniuperiodu
19901992.godine
Predstavnici tri etnike nacije su postojei ustav tumaili separatno i

donosilisuposebnekonstitutivneaktesciljemdasedravnopitanjeuBosni
iHercegoviniuredipremanjihovimnacionalniminteresima.
3.1.UstavniamandmanLX 104
Skuptina (parlament) Bosne i Hercegovine, kojim je dominirao

Savez komunista, donijela je 31. jula 1990. godine navedeni ustavni
amandman kojim se radikalno mijenjao konstitutivni status etnikih
nacija. Navedenim amandmanom, Bosna se definie kao suverena
demokratska drava ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine
Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti.
Vladajua partija je, kroz Skuptinu, izvrila ustavne promjene prvog
temeljnoglanakojidefinietitularasuverenosti.Udefinisanjunacionalne
i graanske suverenosti primat je dat graanskoj, ime je poremeen
balans etnikog i graanskog. Ustavna formula o zajednikoj suverenosti
nacijaikonstitutivnostigraanabilajeprisutnaiuranijimustavima,kao
tojeUstaviz1974.godine:SocijalistikaRepublikaBosnaiHercegovinaje
socijalistika demokratska drava... radnih ljudi i graana, naroda Bosne i
Hercegovine Muslimana, Srba i Hrvata... (lan 1), ali je, takoe, bilo
104
SlubenilistSRBosneiHercegovine,broj32/91.Uokvirunavedenihustavnihpromjena
u julu 1990. godine donesen je i amandman o organizaciji predstavnikog tijela, pa je
umjesto dotadanja tri doma (drutvenopolitiko vijee, vijee udruenog rada i vijee
optina) Skuptina BiH organizovana u dva doma, Vijee graana 130 i Vijee optina 109
poslanika.
128
RadomirNekovi
definisano: U Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini zajamena je

ravnopravnost naroda i narodnosti... (lan 3. Ustava). Razlika izmeu dva
temeljna ustavna odreenja je u balansu graanskog i nacionalnog
ustavnog sadraja. U Ustavu iz 1974. godine naglaena je konstitutivnost
radnih ljudi i graana, ali je istovremeno definisana i konstitutivnost
naroda kroz odreenje o zagarantovanoj ravnopravnosti. U Ustavnom
amandmanuiz1990.godine,demokratskibalansnacionalnogigraanskog
jenaruenkrozodvajanjesuverenostiodnarodaivezivanjeovogpojmaza
dravu.Definiese,prvo,suverenostdravekaonjenooriginernoizvorno
svojstvo na graanskoj osnovi, a zatim narodi i narodnosti. Navedenom
izmjenom ustavne norme izbjegava se identifikacija nosioca titulara
suverenosti,jerakojedravasuverenaidemokratska,ostajepitanje:Koje
tudravuosnovao,kojesubjektdravotvornevlasti?
Ustavni
amandman definisao je ustavnu osnovu da je Bosna starija od njenih
naroda i sluio je kao jedan od osnovnih pravnih argumenta za
meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Ustavnim promjenama
uspostavljena je cjelovitost i nedjeljivost dravne teritorije, kao i
...srazmjerna nacionalna zastupljenost u svim organima dravne vlasti,
osim gdje je Ustavom predvieno jednako, paritetno predstavljanje
konstitutivnihnaroda. 105 Iznavedeneustavnenormeproizilazidanarodi
nemoguimatidravotvornikarakterconstituo,usmisludasusvinarodi
ravnopravni, ve se ravnopravnost redukuje na odreena, ustavom
definisanapitanja.SutinaAmandmanajeuinjenicidaovajdokumentu
prviplanstavljadravnusuverenostnagraanskojosnovi,audrugiplan
etniku suverenost i ravnopravnost. Ovim dokumentom utemeljena je
mogunost preglasavanja u raznim varijantama, to je jednu od etnikih
nacijamoglodovestiuneravnopravanpoloaj.Posebnosporanaspektbilo
je odreenje da je Bosna, kao drava, suverena sama po sebi, jer onaj
subjektkojivladasuverenomdravomisampoprimasvojstvosuverenog
subjekta.UprocesudonoenjanavedenogamandmanaSkuptinaBosnei
Hercegovine je imala legalitet, ali je legitimitet bio sporan iz nekoliko
razloga.
1.Ustavnepromjenesuizvreneuvrijemeizbornekampanje,kada
nepostojestabilnidemokratskiuslovizaizmjenuustava.Nijeuobiajeno,
sa stanovita teorije i prakse ustavnog prava, da se u toku izbornih
kampanja mijenjaju sutinske odredbe ustava. Kampanje, na izvjestan
nain,mijenjajudrutvenuklimuimnjenje,dominirapolitikautakmicai
nepostojestabilniusloviukojimasekrozjavnuraspravumoeobjektivno
iargumentovanoraspravljatioustavnimizmjenama.
2. Savez komunista, iji su poslanici (delegati) izglasali ovakav

amandman, izgubio je izbore u novembru 1990. godine, to potvruje da
105
129
ovapolitikapartijanijeimalaveinskupodrkuunaroduuvrijemekada
jeizvrilaustavnepromjene.
3. Prema tradiciji i logici ustavnog prava, izmjene temeljnih

ustavnih odredbi od kojih bitno zavisi ureenje i funkcionisanje drave,
vriseurelativnoduemperiodu,uznajirujavnudemokratskuraspravui
saglasnostkonstitutivnihfaktora.SavezkomunistaBosneiHercegovineje
tokompredizbornekampanjeuprvimviestranakimizborima,ukratkom
vremenskom roku i bez demokratske javne rasprave, izvrio ustavne
promjene i naruio demokratski balans izmeu etnikog i graanskog
sadraja u Ustavu. Bio je to primjer da politika partija (njena elita)
zloupotrijebi svoju poziciju na vlasti i bez veinske volje naroda, donese
ustavne izmjene. Iako je amandman donesen nelegitimno, imao je bitan
znaaj za meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine: Jedna od
najznaajnijih odredaba tada vaeeg Ustavnog amandmana LX na Ustav
Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine bila je ona to daje novu
definicijuBosneiHercegovinekojajebilauzprovedenireferendumosnovni
pravni argument za meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao
nezavisnedrave. 106 NavedenaizmjenaUstavaBosneiHercegovineimala
jenegativneposljedice nafunkcionisanjenjenedravnevlastiiprodubila
je meunacionalne sukobe. Sukobi Hrvata i Srba u Hrvatskoj imali su za
posljedicu sukobljenost Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Procesi
dravnog osamostaljivanja Bosne i Hercegovine imali su za posljedicu
meunacionalni sukob, s jedne strane Srba, a s druge strane Bonjaka i
Hrvata. Bosna i Hercegovina, krajem 1990. godine, nije bila stabilno
drutvo i drava sa stabilnim okruenjem, nego je bila optereena i
spoljnim i unutranjim problemima. Posebno je bio izraen problem
budueg dravnog statusa Bosne i Hercegovine u procesu disolucije
jugoslovenske drave. Opcija samostalne bosanske drave i opcija njenog
opstankauJugoslavijikaofederalnejedinicepredstavljalesunepremostiv
problem u postizanju meunacionalne saglasnosti. Navedeni ustavni
amandmanjeprouzrokovaodonoenjenizadrugihakatakojisudovelido
disolucije dravne vlasti u Bosni i Hercegovini i produbili meuetnike
sukobe. Nacionalne elite u vladajuim partijama naslijedile su krizu
dravne vlasti u Bosni i Hercegovini, zatim je svojim djelovanjem
produbili, pri emu je pomenuti amandman imao bitan uticaj. Osim
AmandmanaLX,donesenjeiAmandmanLXXkojimsuustanovljena,dva
vijea u Skuptini BiH (taka 5. Amandmana), nain izbora lana
PredsjednitvaSFRJ(taka9.Amandmana)iformiranjeSavjetazapitanja
ostvarivanjavitalnihnacionalnihinteresa(taka10.amandmana).
Skuptina bira i razrjeava lana Predsjednitva SFRJ iz SR BiH tajnim
glasanjem na prijedlog Predsjednitva SR BiH na osnovu prethodnog
neposrednog izjanjavanja graana. Funkcija lana Predsjednitva SFRJ u
106
OmerIbrahimagi,nav.djelo,str.72.
130
RadomirNekovi
meupartijskojraspodjelipripalajesrpskojstrani,inijepoznatozatose
vrh Srpske demokratske stranke preutno saglasio da Bogi Bogievi i
dalje ostane na funkciji lana Predsjednitva SFRJ u ime Bosne i
Hercegovineidasepitanjenjegovezamjenenepokree.
Navedena
funkcija bila je od kapitalne vanosti za donoenje odluka na nivou
Jugoslavije, i prilikom odluivanja Predsjednitva SFRJ o uvoenju
vanrednog stanja 1991. godine, glas Bogia Bogievia bio je presudan i
vanredno stanje (vojni udar) nije uvedeno. Zanimljiv je dio amandmana
koji se odnosi na zatitu vitalnih nacionalnih interesa u Skuptini BiH i
uspostavljanje Savjeta za nacionalnu ravnopravnost. U Skuptini SR BiH
obrazuje se Savjet za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i
narodnosti BiH. Za lanove Savjeta bira se jednak broj poslanika iz reda
pripadnika naroda SR BiH Srba, Hrvata, Muslimana, odgovarajui broj
poslanikaizredapripadnikadrugihnarodainarodnostiidrugihkojiiveu
BiH. Savjet odluuje na osnovu saglasnosti lanova iz reda svih naroda i
narodnosti.Sastav,djelokruginainradaureujesezakonomkojisedonosi
dvotreinskom veinom od ukupnog broja poslanika u Skuptini BiH. Na
inicijativu najmanje 20 poslanika Savjet razmatra pitanja ravnopravnosti
naroda,anaprijedlogSavjetaSkuptinaodluujedvotreinskomveinom.
U Ustavu Savjet je postavljen kao specifian oblik zatite i ostvarivanja
nacionalnih interesa, ali je, istovremeno, Ustav ostavio nekoliko
konstruktivnih nedostataka. Savjet nije bio skuptinski dom ija je
saglasnost obavezna u donoenju odluka. Organizacija i praktino
djelovanjeSavjetatrebalisubitiustanovljeninaosnovuposebnogZakona,
ali nije definisano ta ako Skuptina ne donese taj Zakon, ako nema
saglasnosti za formiranje Savjeta. Da bi se Savjet formirao trebala je
dvotreinskaveina,aakonemateveine,nemaniSavjeta.Jednaetnika
zajednica,putemsvojih20poslanika,moglajepokrenutiproceduru pred
Savjetom, ali za odluku bila je potrebna jednoglasnost u Savjetu i ako je
nematadaodlukaiinicijativapropada.Navedenotijelonijebiloadekvatno
za ulogu koja mu je namijenjena, jer poslanici nisu mogli postii
dvotreinsku saglasnost za zakon kojim bi se formirao Savjet i odredio
njegov djelokrug i nain rada. Ustavni amandman LX od 31. jula 1990.
godine bio je suprotan izvornim principima Zemaljskog antifaistikog
vijea narodnog osloboenja iz 1943. i 1944. godine. Ovim ustavnim
izmjenamanaruenjebalansetnikogigraanskogiutemeljenajeosnova
graanske drave jedan ovjekjedan glas, to je predstavljalo
destabilizujuifaktoruBosniiHercegovinikaovieetnikojdravi.
3.2.InicijativazakonstituisanjeVijeanarodau
NarodnojskuptiniBosneiHercegovine
Politiki savjet Srpske demokratske stranke razmatrao je sadraj

ustavnih izmjena iz jula 1990. godine i zakljuio da je Amandman LX
131
nulificirao dotadanju nacionalnu ravnopravnost definisanu u temeljnim

odluka ZAVNOBiHa iz 1943. i 1944. godine. Zakljueno je da zajednika
suverenost i nacionalna ravnopravnost tri nacije predstavlja jedinu
legitimnu ustavnu osnovu od koje zavisi dravna stabilnost i
funkcionisanje politikog sistema u Bosni i Hercegovini. U cilju
neutralisanjanegativnihposljedicanavedenihustavnihpromjena,Politiki
savjet Srpske demokratske stranke je Skuptini Bosne i Hercegovine, u
septemebru1990.godine,uputioInicijativuzauvoenjeVijeanarodakao
institucionalnogoblikanacionalneravnopravnosti.Vijeenarodazasnivalo
senanekolikoosnovnihelemenata.
1. U ustavu Bosne i Hercegovine bi se pozitivnom enumeracijom

precizirala pitanja vitalnog nacionalnog interesa koja se ne bi mogla
rjeavatipreglasavanjem,naprincipujedanovjekjedanglas,negobise
onjimaodluivalokvalifikovanimetnikimveinama.
2. Kada na dnevnom redu Skuptine bude jedno od pitanja,

ustavom definisano kao vitalni nacionalni interes, tada se svi poslanici iz
oba doma (dom graana i dom optina) grupiu u tri nacionalna kluba,
(srpski,hrvatskiimuslimanskibonjaki).
3.Odlukebibilelegitimneakozanjihglasanatpolovinaveinau
svakomodtrinacionalnaklubaposebno,takodarazliitbrojposlanikau
nekomodnacionalnihklubovanebiumanjivaonjegovpolitikikapacitet.
Skuptinska veina bi istovremeno sadravala sve tri etnike veine, a
svakaodnjihbiimalasuspenzivniveto,jerbeznjenesaglasnostiodlukane
bimoglabitidonesena.
4. Meunacionalno usaglaavanje pomjerilo bi se na poetak

procesa kreiranja odluka, jer bilo bi besmisleno upuivati u skuptinsku
proceduru prijedloge o kojima nije ve ranije postignuta saglasnost
nacionalnihpredstavnika.
5. Nakon glasanja o pitanju vitalnog nacionalnog interesa klubovi

bi prestali sa radom i poslanici bi nastavili djelovanje kao predstavnici
graanaioptina.
Inicijativa Politikog savjeta Srpske demokratske stranke, uruena

tadanjem predsjedniku Skuptine SR BiH, nijeprihvaena, nije zvanino
razmatrana,nitijebiloraspraveotompitanju. 107 Odbijanjeinicijativebio
je indikator da postojea skuptinska veina, koju su inili predstavnici
Saveza komunista, nije bila spremna da prihvati vijee etnikih zajednica
kaooblikostvarivanjanacionalneravnopravnosti.Neprihvatanjeinicijative
zaustavnepromjeneodstranevladajuegSavezakomunista,ukazivaloje
da ustavni Amandman LX nije donesen sluajno i da nije bio propust
vladajue partije, nego je imao prikriveni konstitutivni cilj da omogui
107
Ukupna aktivnost u vezi sa pomenutim prijedlogom svela se na neformalne

meustranakerazgovore(SDASDSHDZ),adelegatiSavezkomunistauSkuptiniBiH
supreutnoodbilinavedenuinicijativu.
132
RadomirNekovi
produenje vlasti Saveza komunista i njegovu ideoloku dominaciju u

politikomsistemuBosneiHercegovine.
PrijedlogzauvoenjeVijeanaroda,kaodrugogdomaSkuptineBosnei
Hercegovine,nijebiousuprotnostisaustavnomosnovomdraveitetaje
to tadanji saziv Skuptine BiH nije prihvatio navedenu inicijativu
PolitikogsavjetaSrpskedemokratskestranke.
3.3.OdlukaoosnivanjuSrpskognacionalnogvijea
NakonneuspjeleInicijativezauvoenjeVijeanarodauSkuptinu
Bosne i Hercegovine, predstavnici Srpske demokratske stranke i Srpskog
pokreta obnove su u Banjaluci, 13. oktobra 1990. godine, odrali srpski
nacionalni skup Sabor. Na ovom skupu je proglaena Deklaracija o
nacionalnojsuverenostisrpskognarodauBosniiHercegovinisasljedeim
sadrajem (S obzirom na to da je Deklaracija usmeno proglaena, autor ovih
redovajezapisaonjentekstonakokakojeovdjeinaveden):
1. Ustanovljena je potreba da se formira predstavniko tijelo Srba

koje e izraavati interese cijele etnike nacije: Ustanovljava se Srpsko
nacionalno vijee kao organ Sabora koje e izraavati nacionalne interese
srpskognarodauBosniiHercegovini;
2.Srpskonacionalnovijeebilojeizrazsuverenostinarodaukojem
SrbitrebadaimajujednakadravotvornapravakaoHrvatiiBonjaci.Bilo
koja odluka o dravnom pitanju Bosne i Hercegovine, donesena bez
zajednike saglasnosti tri nacije, nee biti priznata kao legitimna i
obavezujua.
Srpskonacionalnovijeeneepriznatinijedanakt,niodlukuorganaBosne
i Hercegovine, koji budu doneseni bez legitimne volje predstavnika srpskog
naroda, preglasavanjem, i koji su na tetu srpskih nacionalnih interesa.
3. Ustanovljeno je pravo na demokratski otpor nametnutim

odlukama.
UkolikosenanivouBosneiHercegovinedonesenekaodlukabitnazanjen
dravnistatus,preglasavanjemsrpskihpredstavnikailibeznjihovoguea,
Srpskonacionalnovijeeimapravonademokratskiodgovor.
Sadrajem Deklaracije reafirmisan je princip nacionalne ravnopravnosti i
zajednike narodne suverenosti kao osnove dravne vlasti. Narod, kao
jedininosilacsuverenosti,imaprirodnopravodaneprihvatiaktdravne
vlasti u ijem donoenju nije ravnopravno uestvovao i koji je tetan po
njegove nacionalne interese. Iako se to u Deklaraciji nije direktno
pominjalo,jedanodsutinskihciljevanavedenogaktabilajepreventivna
javna poruka drugim narodima da Srbi nee prihvatiti bilo koji oblik
meunacionalne hegemonije. Odravanje Sabora, ustanovljenje
Nacionalnog vijea i donoenje Deklaracije, predstavljali su ustavnu
osnovu za definisanje statusa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u
narednomperiodu.
133
4. Za predsjednika Srpskog nacionalnog vijea imenovan je Radovan

Karadi koji je tada vrio funkciju predsjednika Srpske demokratrske
stranke.
Odlukaoosnivanjusrpskognacionalnogvijeapredstavljalajein
suverenosti srpske etnike nacije koja nastoji osigurati ravnopravnost sa
druge dvije nacije, ali je ujedno bilo i potencijalna osnova za donoenje
separatnihkonstitutivnihakata.
3.4.Srpskeautonomneoblastiiregije
Kao rezultat meunacionalnog politikog sukoba u svim

institucijama dravne vlasti, tokom 1991. godine, meunacionalna
netrpeljivost je zahvatila i lokalne sredine (optine) pri emu se iskazivalo
nekolikofaktora.
Jedan od razloga nezadovoljstva bile su optinske granice koje su

definisane u vrijeme vladavine Saveza komunista. 108 Stanovnitvo je bilo
nezadovoljnooptinskimgranicamakojenisuimaleekonomsku,geografsku
ikomunikacijskuopravdanost.
Drugirazlog,kojijeuticaonapogoravanjemeuetnikihodnosau
lokalnim sredinama, proizilazio je iz ratnog sukoba u Hrvatskoj, jer je
stanovnitvo u BiH imalo suprotstavljene stavove o ovom sukobu (Srbi su
bilinastraniSrpskeKrajine,aBonjaciiHrvatinastraniHrvatske). 109
Trei razlog proizilazio je iz potrebe da se Bosna i Hercegovina

decentralizuje,abuduidaotomenijebilosaglasnosti,predstavniciSrbau
pojedinim optinama su poeli samostalno da donose odluke o
decentralizacijidravekrozregionalizaciju.
etvrti razlog proizilazio je iz negativnog odnosa srpskog

stanovnitva prema dravnoj nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Proglaavanjem regija, Srbi su nastojali da stvore novu realnost u kojoj bi
BosnaiHercegovinaostalausastavuJugoslavije.SrbiizBosnesuJugoslaviju
shvatali kao garanta svojih nacionalnih interesa i kao najoptimalniju
dravnuorganizacijuizasvedrugeetnikenacijeimanjine.Jugoslovenski
dravni organi su u Srbima iz Bosne, ali i iz Hrvatske, uviali faktore za
ouvanje Jugoslavije kao drave, i nastojali su da politike kapacitete Srba
stave u funkciju jugoslovenskih dravnih interesa. Podudaranje
108
Npr: Srbi su inili relativnu veinu u podruju Posavine (teritorija od Brkog do

Bosanskog Broda), ali ni u jednoj optini nisu bili veina, zbog postojeih optinskih
granica. Selo kugri u optini Modria (oko 800 domainstava), po sredini sela je
podijeljeno na dio koji je pripadao Modrii i dio koji je pripadao Gradacu. Za takvu
podjelu nije postojalo racionalno objanjenje. Slinih primjera bilo je i u drugim
podrujima, to se u srpskom javnom mnenju poimalo kao namjeran akt s ciljem da se
umanjisrpskajedinstvenostipolitikiuticaj.
109
PodrujaBosanskeKrajine,PosavineiHercegovinesubilaposebnoizloenanavedenim
sukobima.
134
RadomirNekovi
projugoslovenskih stavova izmeu Srba iz Bosne i Hrvatske, s jedne, i

dravnih organa Jugoslavije, s druge strane, bilo je iz razliitih motiva i
imalo je privremeni karakter koji je trajao do kraja 1991. godine. Nakon
propasti jugoslovenske drave, poetkom 1992. godine, Srbi iz Bosne i
Hercegovine su izmijenili politike ciljeve i, umjesto propalih
jugoslovenskihvrijednosti,prioritetsubilivitalninacionalniinteresiSrbau
okviruBosneiHercegovine.Srpskeautonomneoblastisunastajaleodaprila
do decembra 1991. godine u dvije faze: prvo kao zajednice optina, a zatim
kao srpske autonomne oblasti i regije. Glavni problem u stvaranju srpskih
autonomnihoblastiiregijabiojenainnjihovogproglaenja:oblastiiregije
su proglaavane voljom predstavnika jednog naroda (Srba) protiv volje
predstavnika druga dva naroda (Hrvata i Muslimana). Bilo je to stvaranje
presedana,snegativnimposljedicama:akoSrbiimajupravodapreglasavaju
druga dva naroda na lokalnom nivou, isto tako i druga dva naroda imaju
pravodapreglasavajuSrbenanivouBosneiHercegovine.Preglasavanje,kao
osnovadonoenjaodluka,imalojenegativneposljedicepomeunacionalne
odnoseidravnistatusBosneiHercegovine.
Tokom 1991. godine proglaene su srpske autonomne oblasti i

110
regije. Ustavom Jugoslavije bilo je definisano da optine meusobno
sarauju na naelima dobrovoljnosti, i solidarnosti, udruuju sredstva i
osnivaju zajednike organe, organizacije i slube za obavljanje poslova od
zajednikog interesa i za zadovoljavanje zajednikih potreba i mogu se
udruivati u gradske ili regionalne zajednice (lan 119). Slinu odredbu
sadravaojeiUstavBiH:Optinekojesuprostornoiekonomskimeusobno
povezane, mogu se, radi racionalnijeg i efikasnijeg ostvarivanja zajednikih
interesaipotrebaradnihljudiigraanaiusklaivanjadrutvenoekonomskog
razvoja,udruivatiuzajedniceoptina(lan275).Ustavnamogunostdavie
optina svojim odlukama mogu stvarati meuoptinske zajednice,
predstavljalajeformalnuosnovuudruivanjaoptinaukojimasuSrbiimali
veinskuvlast.UoptinamagdjesuSrbibilimanjina,dolojedoseparatnog
proglaenja srpskih optina i njihovog udruivanja u regije. Stvarni razlozi
stvaranja srpskih autonomnih oblasti i regija nisu bili ekonomski, nego
politiki. Primarni politiki cilj Srba iz Bosne i Hercegovine tokom 1991.
godine, bio je ouvanje integriteta Jugoslavije, pa su stvarane teritorijalne
cjelinekojebiostaleusastavuJugoslavije.UsluajudaBosnaiHercegovina
110
Zajednica optina Bosanska krajina proglaena je 7. aprila 1991. godine, zatim se

transformisala u Autonomnu regiju Krajinu, 16. septembra iste godine. Zajednica optina
Romanijaproglaenaje8.maja1991.godine,azatimsetransformisalauSrpskuautonomnu
oblastRomanija,21.septembraistegodine.ZajednicaoptinaStaraHercegovinaosnovana
je 27. maja 1991. godine, a zatim se transformisala u Srpsku autonomnu oblast Stara
Hercegovina, 12. septembra iste godine. Srpska autonomna oblast Bira proglaena je 9.
novembra 1991. godine, i Zajednica optina Sjeverna Bosna proglaena novembra 1991.
godine, a 14. decembra osnovana je Srpska autonomna oblast Semberija i Majevica, ranije
SjeveroistonaBosna.
135
napusti Jugoslaviju, srpske autonomne oblasti i regije bi napustile Bosnu i

Hercegovinu.
OdsvihproglaenihsrpskihautonomnihoblastiiregijasamojeAutonomna
regija Krajina bila organizovana i imala je specifinu institucionalnu
strukuturu. Ostale regije i oblasti bile su fomalnog karaktera, ali nisu
funkcionisaleurealnostinitisuimaleinstitucionalnustrukturu.Zanimljivo
je da su regije uglavnom u nazivu sadravale pojam srpska, a jedina regija
kojajestvarnofunkcionisalanijeimalaunazivupojamsrpskaAutonomna
regija Krajinasasjeditemu Banjoj Luci. Osnovnaorganizaciona struktura
ARKrajinebilajenafunkcionalnomprincipu.
Obuhvatala je 1520 optina u razliiitm periodima koje su se

udruivale na principima: nacionalnom, privredenom, geografskom i
bezbjednosnom.
SkuptinaKrajine,kaonajviepredstavnikotijeloiorganvlasti,bila
je sastavljena od delegacija optinskih skuptina, po 7 delagata iz svake
optine. Ovdje se radi o efikasnom modelu formiranja zajendikog
predstavnitvaiorganavlasti,jerseinstitucijakonstituieodozdoizbaze.
Primjenom ovakvog principa ostvaruje se legitimitet interesa, kreiraju se
zajednikepolitikeiobezbjeujesenjihovarealizacija,jeristiljudipredlau,
kreiraju,usvajajuiprovodezajednikepolitike.
VladaKrajinekaoizvrniorganKrajineimalajesedamlanova,to
ukazujenaprincipmanjeefikasnevladekojausutiniimakoordinatorsku
uloguizmeuizvrnihorganauoptinamaudruenimuregiju.
Radiiskazivanjaireginteresaformiranisuipomoniorganikaoto
susavjetizaekonomskeposlove,zaodbranuizaekologiju.
U okviru nadlenosti regije formirana su javna preduzea i javni

fondovi, kroz koje su realizovane regionalne javne politike. Optine kao
lanice Krajine zadravale su svoje izvorne nadlenosti, a na nivo regije
prenosilesuonekojebilakeostvarilekrozzajednikepolitikeiinstitucije.
Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao najvie

predstavniko nacionalno tijelo svojim odlukama usmjeravala je proces
osnivanjaiuspostavljanjaoblastiiregija.NadrugojsjedniciSrpskeskuptine
21. novembra 1991. godine donesena je odluka o uspostavljanju teritorija
optina, mjesnih zajednica i naselja koje se smatraju teritorijom Jugoslavije.
Na treoj sjednici, od 11. decembra iste godine, Srpska skuptina donijela je
odlukuoosnivanjusrpskihoptinaiorganavlastinatimteritorijama.
VladaBiHuveinskom(bonjakohrvatskomdijelu)smatralajeda
je proces regionalizacije izaao iz okvira postojeeg ustava i da je postao
protivustavanunekolikoelementa:
regijesuusvojunadlenostdefinisaleipitanjabezbjednostiiodbrane,ato
je, po Ustavu, bila nadlenost drave na nivou republike i na saveznom
nivou,
136
RadomirNekovi
optine su bile udruene u ranije meuoptinske zajednice, pa su

jednostrano istupile iz tih zajednica protiv volje drugih lanica, ime je
njihovaktneustavan;
proces udruivanja odvijao se po hitnom postupku i nije provedena
demokratskaproceduraijavnarasprava;
odbornici u optinama koje su se udruile, iz reda hrvatskog i
muslimanskog naroda, protivili su se odlukama, ali su preglasani od
odbornikasrpskenacionalnosti,imejenaruenaravnopravnostnaroda;
regijesuosnovanekaonovedrutvenopolitikezajednice,apovaeem
Ustavu, samo su republika i optina imale status drutvenopolitikih
zajednica.
Vlada Bosne i Hercegovine je podnijela zahtjev Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine za ocjenu ustavnosti osnivanja srpskih autonomnih oblasti i
regija. 111 Ustavni sud je, odlukom od 1. novembra 1991. godine, udruivanje
optinausrpskeautonomneoblastiiregijeproglasioneustavnim.
Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao najvie
predstavniko tijelo srpske etnike zajednice, nije priznala ni prihvatila
odlukeUstavnogsuda.Sobziromnatodajedravnavlastbilaudisoluciji
nije postojao dravni organ ili institucija koja bi mogla da provede odluku
Ustavnogsuda.
Regije u okviru srpskog dravnog entiteta su ukinute ustavnim
izmjenama avgustseptembar 1992. godine, uveden je novi naziv entiteta
Republika Srpska, a njena dravna vlast je centralizovana. Centralizacija
dravne vlasti, protiv koje su bili srpski predstavnici, uvedena je upravo u
RepubliciSrpskojnavedenimustavnimizmjenamaizadralaseidodanas.
Nijedna dravna vlast u Republici Srpskoj, od 1995. godine do danas, nije
bila spremna da prihvati regionalizaciju i supsidijarnost dravnih poslova,
iako je regionalizam izvorni temelj Republike Srpske. Srpske autonomne
oblasti i regijeimalesu ustavno uporite uaspektimaekonomije,kulture,
infrastrukture, ali su bile protivustavne u oblastima odbrane, policije,
bezbjednosti,jersuoviposloviizlaziliizustavnihokviraomeuoptinskom
udruivanju.
3.5.Memorandumpismoonamjerama 112
MuslimanskiihrvatskiposlaniciuSkuptiniBiHsu,nasjednici14.
oktobra1991.godine,donijelinavedenikonstitutivniakt,asrpskiposlanici
su se usprotivili veinskom preglasavanju (dva naroda protiv treeg) i
napustili skuptinsko zasjedanje. Odredbe Memoranduma su polazile od
111
Vlada BiH je 22. maja 1991. godine pokrenula postupak pred Ustavnim sudom BiH o
ocjeni ustavnosti udruivanja optina Dubica, Glamo, Gradika, Mrkonji Grad u regiju
Bosanske Krajine. Slubeni list Republike Bosne i Hercegovine, broj 32, 16. oktobar 1991.
godine.
112
SlubenilistRepublikeBosneiHercegovine,Sarajevo,16.oktobar1991.godine
137
ustavnog amandmana LX iz jula 1990. godine. Imajui u vidu da su

RepublikaSrbijadonoenjemnovogustava,arepublikeSlovenija,Hrvatskai
Makedonija plebiscitarnim i referendumskim odlukama... ...nepovratno
promijenile konstituciju Jugoslavije... Skuptina Socijalistike Republike
Bosne i Hercegovine ukazuje na odredbu vaeeg Amandmana LX na
Ustav,aovimAmandmanom...trajnojedefinisanustavnistatusBosnei
Hercegovine. Muslimanski i hrvatski predstavnici u Skuptini BiH
smatrali su da, prema sadraju pomenutog Amandmana, nije potrebno
obezbijediti i saglasnost srpskih predstavnika u Skuptini prilikom
donoenjakonstitutivnihodlukaodravnomstatusuBosneiHercegovine.
Memorandumom je definisano (taka 2) da se Bosna zalae za
funkcionisanje zajednikih jugoslovenskih institucija, ali nee
prisustvovatiradunajviihorganaakonisuprisutnesverepublike.Utaki
5.daljesenavodi:StavoviizneseniuovomMemorandumuizraavajuvolju
veineposlanikaoveskuptineikaotakvipolitikuvoljuveinegraanaBiH
predstavljaju obavezujui osnov za ponaanje dravnih i politikih organa
republike. Navedeni stavovi otkrivaju konstitutivnu sutinu amandmana
iz1990.godine,kojasesvodinauspostavljanjeustavneosnovegraanske
suverenosti koja omoguava preglasavanje, po principu jedan
ovjekjedanglas.ZanimljivajeiinjenicadaAmandman,osimnavedene
graanskeravnopravnosti,definieiravnopravnosttrinaroda,aliustavna
snaga graanskog i etnikog sadraja nije bila izbalansirana, jer je
prednost data graanskom principu. Legalitet mehanikog graanskog
preglasavanja u vienacionalnoj dravi potvren je i takom 6. u kojoj se
navodi: Polazei od prava skuptinske veine da odluuje o sudbini
Republike kao cjeline, ova skuptina istovremeno priznaje pravo
skuptinskoj manjini da zahtijeva i ostvaruje svaki legitimni interes
etniki, kulturni, ekonomski i socijalni.... Navedenim sadrajima
Memorandumamijenjasesutinazajednikesuverenostiikonstitutivnosti
naroda, utemeljena aktima ZAVNOBiHa i svim poslijeratnim ustavnim
aktima do 1990. godine. Po Memorandumu, skuptinska veina (Hrvati i
Muslimani) ine dravotvoran narod Bosne, u aspektima constituo i
constitutio, jer mogu bez Srba donositi ustavne akte. Zajednika volja
Hrvata i Muslimana je suverena i oni kao Skuptina (najvia institucija
vlasti i suverenosti) priznaju pravo manjini (Srbima). Kada neki politiki
subjekt ima ustavnu poziciju da svojom voljom priznaje pravo drugom
subjektu,tadajetopodarenopravo,kojimonajkovladaprenosinadrugog
dio vlasti, ali na nain koji je u skladu s njegovim interesima.
Subjekt, koji odluuje o sudbini drave i podaruje pravo drugom

subjektu,svojomsuverenomvoljomjeuMemorandumupreciziraokojasu
to podarena prava koja e manjina moi ostvarivati. Preciziranjem
pojedinih prava (kultura, ekonomija, socijalna pitanja, etninost) manjini
se odreuje okvir kulturnog identiteta u pravima, ali bez konstitutivnih
politikih prava, to je pokuaj redukovanja etnike nacije u gabarite
138
RadomirNekovi
kulturolokeetnikegrupe.Takoe, ulanu3. senavodidaeBosnabitiu

jugoslovenskoj dravnoj zajednici, pod uslovom da tu budu Hrvatska i
Srbija.MemorandumjeimaozaciljdapotvrdiustavniznaajAmandmana
iz jula 1990. godine, ali ovaj akt nije mogao biti zamjena odlukama
ZAVNOBiHa, koje su osnova postojanja i funkcionisanja Bosne i
Hercegovinekaodrave.
3.6.PlatformaopoloajuBosneiHercegovineu
jugoslovenskojdravnojzajednici 113
Navedeni akt je, takoe, donesen na Skuptini BiH, 14. oktobra

1990. godine, kojoj su prisustvovali hrvatski i mislimanski poslanici, a
srpskiposlanicisunapustiliskuptinskozasjedanje.DokjeMemorandum
tretirao unutranje dravotvorno pitanje, fundirajui suverenost drave i
graana, dotle je Platforma tretirala, osim unutranjeg, i meudravno
pitanje u kontekstu odnosa republika kao federalnih jedinica i institucija
jugoslovenske dravne zajednice. Definisana je Bosna kao graanska
republika:...BosnaiHercegovinaeserazvijatikaograanskaRepublika...
Odgovarajuom strukturom Skuptine Republike Bosne i Hercegovine
osiguraesedaseiskljuimogunostmajorizacijeuprocesuodluivanjao
najbitnijim pitanjima za ravnopravnost svih naroda i narodnosti... (lan 1).
Kadajerijeoodnosimaubuduojjugoslovenskojzajednicidefinisanaje
konfederalna osnova sa zajednikim tritem, spoljnim poslovima i
odbrambenim snagama (lan 5). Ustanovljenjem graanske
konstitutivnosti redukovana je zajednika nacionalna suverenost, jer je
suverenostvezanazagraanina,anezaetnikunaciju.Brojanaveinau
Parlamentu i ostalim institucijama vlasti, imala je mogunost da donosi
skuptinske odluke, ime je omoguena meunacionalna hegemonija i
preglasavanje.Uduhuustavnosti,bilobiloginodanarodonajbitnijim
pitanjima odluuje suvereno, svojom voljom, a ne da mu neki subjekt
dravne vlasti odreuje ravnopravnost. Odredba da e se nekom narodu,
kroz odgovarajuu strukturu Skuptine, osigurati da o nekim bitnim
pitanjima bude ravnopravan bez majorizacije, je protivrjena. Ne moe
sepreglasavanjem(majorizacijom)donositiaktkojigarantujedaneebiti
majorizacije. Platformom su definisana i neka pitanja meunarodnog
aspektadravnostiBosneiHercegovine.AkosenekerepublikebiveSFRJ
sukobe, Bosna i Hercegovina e podrati meunarodnu arbitrau, bie
neutralnainudieposrednikeusluge(lan5.i6).OvimodreenjemBosna
se posredno saglasila i s meunarodnom arbitraom, kada je rije i o
njenom dravnom pitanju, jer unaprijed precizira arbitrau kao nain
rjeavanja politikih sukoba. U lanovima 4. i 5. opirno su navedeni
principi demokratije, pravne drave, integracije, ravnopravnosti,
113
SlubenilistRepublikeBosneiHercegovine,broj32.od16.X1991.godine
139
meunarodnogprava,alijeu lanu5.sadranaikonstitutivnaodredbada
e Bosna biti u jugoslovenskoj dravnoj zajednici, pod uslovom da u njoj
istovremeno budu Srbija i Hrvatska. Sve institucije ili organizacije koje
budu uspostavljene na nivou budue dravne zajednice moraju biti
sastavljene na principu republikog pariteta (lan 7). Paritet na nivou
jugoslovenskedravesedefiniekaoimperativniprincip,doksenanivou
bosanske drave ovaj princip izostavlja, uz preferiranje graanskog
preglasavanja. Navedeni akti od 14. oktobra 1990. godine, predstavljali su
pokuaj nametanja graanske nacije i drave, bez uvaavanja
ravnopravnosti tri etnike nacije, to je imalo negativne posljedice u
meunacionalnimodnosima.
Kao federalna jedinica u Jugoslaviji, Bosna i Hercegovina je imala
dravnost,alinaosnovizajednikesuverenostiiravnopravnostitrietnike
nacije i na suverenim vrijednostima socijalistikog graanskog drutva.
Problem Bosne bio je u tome to je, za legitimnu odluku o njenom
dravnom statusu, trebala saglasnost predstavnika sva tri naroda, a te
saglasnosti nije bilo. Da bi prevazili problem legitimiteta, muslimanski i
hrvatski poslanici su sebe proglasili dravotvornim subjektom i, na toj
osnovi, svoju volju proglasili kao legitimnu bosansku volju. Navedenim
inom i aktima, nulificiran je ustavni temelj dravnosti Bosne i
Hercegovine, ustanovljen 1943. i 1944. godine na zasjedanjima
ZAVNOBiHa: ...ni srpska ni muslimanska ni hrvatska, nego i srpska i
muslimanskaihrvatska.PlatformajebilauskladusaAmandmanomLX,
alijebilasuprotnaosnovnomustavnomtemelju,nakojemsuserazvijali
odnosi izmeu Srba, Hrvata i Muslimana u proteklih pedeset godina.
Platforma nije polazila od istorijskog iskustva funkcionisanja drave i
ravnopravnosti tri naroda, nego je bila oslonjena na sadraj ustavnog
amandmana, koji je donesen nelegitimno od strane Saveza komunista
Bosne i Hercegovine. Memorandum i Platforma u prioritetu su imali
dravno pitanje Bosne i Hercegovine, a ne volju tri ravnopravna naroda,
iako su to neodvojive kategorije. Memorandum i Platforma su bili
zasnovani na graanskom konceptu drave jedan ovjekjedan glas i
nisu uvaavali troetniku nacionalnu gdje je u donoenju bitnih odluka
neophodnasaglasnostSrba,BonjakaiHrvata.
3.7.OdlukaoosnivanjuSkuptinesrpskognarodau
BosniiHercegovini 114
Srpski poslanici iz sastava Skuptine Bosne i Hercegovine su 24.

oktobra1991.godinekonstituisaliSkuptinusrpskognarodakaoposebno
114
Odluka je objavljena u Slubenom glasniku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj

1/1992.
140
RadomirNekovi
predstavniko tijelo srpske etnike nacije, pozivajui se na pravo na

samoopredjeljenjekojeukljuujeiotcjepljenje.
Skuptina je osnovana kao najvii predstavniki i zakonodavni
organ srpskog naroda u Bosni Hercegovini (lan I). Poslanici su imali
ustavnopravodaseproglasekaonajviepredstavnikotijelosrpskenacije
uBiH,jersuimaliizbornilegitimitet.Definisanjezakonodavnogsvojstva
Skuptine srpskog naroda nije imalo uporite u Ustavu, jer ne moe
nacionalno predstavnitvo donosti zakone zato to je zakonodavna
funkcijasvojstvoparlamentakaodravneinstitucije.
SkuptinuineposlanciSrpskedemokratskestranke (72poslanika)i
Srpskog pokreta obnove (1 poslanik) koji su izabrani kao poslanici u
SkuptinuBosneiHercegovine (lanII).Odlukomjeostavljenamogunost
i upuen je poziv srpskim poslanicima iz Saveza komunista i Reformskih
snagadaseioniprikljuesrpskojSkuptinipoptisivanjemizjave.
Osnovna svrha srpske Skuptine bila je borba za ostvarivanje
ravnopravnosti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Skuptina srpskog
naroda e razmatrati i odluivati o pitanjima ravnopravnosti srpskog
naroda s drugim narodima u Bosni i Hercegovini ukoliko budu ugroeni
odlukamaSkuptineBiH(lanIII).
Odlukom je definisano da poslanici, koji su osnovali Srpsku
skuptinu, nastavljuju djelovanje u okviru Skuptine BiH: u vijeima
(domovima) i drugim radnim tijelima osim u sluajevima kada se ocijeni
da akta skuptinskih vijea koja se razmatraju i usvajaju ugroavaju
ravnopravnost i nacionalni interes srpskog naroda u BiH (lan IV). Ovim
odreenjem Skuptina srpskog naroda ne ponitava ustavnu nadlenost
Skuptine BiH, jer lanovi srpske Skuptine nastvljaju svoj mandat kao
poslanci Skuptine BiH. U navedenom aspektu srpska Skuptina je
definisana kao institucija pritiska na Skuptinu BiH u smislu sve dok
Skuptina BiH obezbjeuje ravnopravnost naroda srpska Skuptina nee
djelovati i obrnuto, ako se ravnopravnost naroda ugrozi tada srpska
Skuptinaimapravonazakonodavnodjelovanje.
Srpska Skuptina priznaje vanost akata Skuptine Bosne i
Hercegovine koji nisu u suprotnosti sa interesima srpskog naroda. Ne
nulificira se ustavna uloga Skuptine BiH, ali se uslovljava interesima
srpskeetnikenacije(lanV).
Skuptina srpskog naroda priznaje pravna akta Jugoslavije kao

savezne drave i da ova akta imaju suprematiju nad aktima bosne i
Hercegovine (lan VI). Navedeni stav izraavao je opredjeljenje srpskih
predstavnika za ouvanje jugoslovenske drave kao primarnog
nacionalnogcilja,jersesmatralodajetadravanajoptimalnijerjeenjeza
srpskenacionalneinterese.
Odlukajepredstavljalakonstitutivniaktsrpskihposlanikaibilaje
suprotnakonstitutivnimaktimamuslimanskihihrvatskihposlanikaod14.
oktobra. Nekoliko je faktora uticalo na to da srpski poslanici donesu
141
OdlukuoosnivanjuSkuptinesrpskognarodauBosniiHercegovini.Prvi,
ali indirektni faktor, bio je sadran u neuspjelim pokuajima Srpske
demokratske stranke da u strukturu Skuptine BiH ugradi Vijee naroda i
time institucionalno otkloni opasnost od preglasavanja, sadranu u
AmandmanuLXizjula1990.godine.Kadasupropalipokuajidaseosnuje
Vijee naroda unutar Skuptine BiH, srpski poslanici su osnovali posebnu
instituciju koja e se starati o vitalnim nacionalnim interesima srpskog
naroda. U jesen 1991. godine uspostavljeno je vie srpskih autonomnih
oblasti i regija koje su oznaavale teritorijalizaciju srpskih nacionalnih
interersa,pajenastalapotrebadaseosnujejednopredstavnikotijelokoje
e objedinjavati srpske autonomne oblasti i regije. Odluke bonjakih i
hrvatskih poslanika od 14. oktobra 1992. godine (Memorandum i Pismo o
namjerama), bile su faktor koji je uticao da i srpski poslanici donesu
odlukuoosnivanjuposebnogsrpskognacionalnogpredstavnitva.Nastalo
jestanjeusrpskommnjenju,akopredstavnicidvanarodaimajupravoda
odluuju bez treeg, tada i taj trei ima pravo da odluuje bez druga dva
naroda.
Odluka je polazila od politike osnove srpskog Sabora i
Nacionalnog vijea iz Banje Luke, iz oktobra 1990. godine, da e najvie
politiko predstavnitvo Srba izraavati srpske nacionalne interese i da
neepriznatinijedanaktuBosniiHercegovinidonesenpreglasavanjemi
bezsaglasnostilegitimnihsrpskihpredstavnika.
Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovinije od 24. oktobra

do februara 1992. godine je djelovala kao najvie predstavniko tijelo
srpske nacije u Bosni, s ciljem da se ova republika u cjelini ili dijelom
zadri u okviru Jugoslavije. Navedeni akt o osnivanju srpske skuptine
nastao je kao posljedica preglasavanja u Skuptini BiH od strane
bonjakih i hrvatskih poslanika prilikom donoenja Memoranduma i
Platforme.
3.8.OdlukaoostajanjusrpskognarodaBosneiHercegovineu
zajednikojdraviJugoslaviji 115
OdlukajedonesenaodstraneposlanikaSkuptinesrpskognaroda
BiH 24. oktobra 1991. godine, odmah nakon njenog konstituisanja. Prva
odluka Skuptine srpskog naroda bila je ostanak Srba iz Bosne u
jugoslovenskoj dravi. Odluka o ostajanju srpskog naroda u zajednikoj
dravi Jugoslaviji znaila je negiranje Bosne kao nezavisne drave koja bi
postojala izvan okvira Jugoslavije. Srpski narod u Bosni i Hercegovini na
osnovu prava na samoopredjeljenje...ostaje u zajednikoj dravi Jugoslaviji
sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom,
115
Odluka je objavljena u Slubenom glasniku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj

1/1992.godine
142
RadomirNekovi
Zapadnim Sremom, te drugima koji se za taj ostanak izjasne. (lan 1)

Odlukaebitipunovanakadajesrpskinarodpotvrdinaplebiscitu. (lan2)
U sluaju da se Bosna i Hrvatska izdvoje iz Jugoslavije, tada bi se srpske
autonomne oblasti izdvojile iz ove dvije drave i ostale bi u sastavu
Jugoslavije.Odlukomjedefinisanodaeonapostatipunovanakadabude
potvrena na plebiscitu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Odluka je
sadravala protivrjenost srpskog nacionalnog i jugoslovenskog dravnog
interesa. Koji od ovih interesa je bio primaran, da li je trebalo rtvovati
jugoslovenstvo radi srpstva ili srpstvo radi jugoslovenstva? U vrijeme
donoenja navedenog akta jugoslovenstvo je bilo primarno, a srpstvo
sekundarno, i to je potrajalo sve do kraja 1991. godine. Kada je disolucija
Jugoslavijebilaoigledna,poetkom1992.godine,srpskinacionalniinteres
u okviru Bosne postao je primarna, a jugoslovenstvo sekundarana
kategorija.
Srbija i Crna Gora su u aprilu 1992. godine formirale novu
zajedniku dravu, Saveznu Republiku Jugoslaviju i ostavili Srbe iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine izvan granica ove nove drave. Politiki
ciljevi Srba iz Srbije i Srba iz Bosne i Hrvatske, iskazani kroz dravna i
nacionalna rukovodstva, nisu bili identini. Srbi izvan Srbije (u Bosni i
Hrvatskoj) nastojali su da iskoriste dravni subjektivitet Jugoslavije kao
sredstvo za ostvarenje srpskog cilja, da svi Srbi ive u jednoj dravi.
Nacionalniciljjebiosutinskiiprimaran,ajugoslovenskadravasredstvo
njegovog ostvarivanja. Dravno rukovodstvo Srbije je nastojalo da se
koristi suverenou srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni, kako bi sauvalo
dravni subjektivitet Jugoslavije u nekom moguem obliku. Dravni
jugoslovenskiciljbiojesutinskiiprimaran,anacionalnisrpskiinteresisu
bili sredstvo ouvanja jugoslovenske drave. U kontekstu
samoopredjeljenja Srba iz Hrvatske i Bosne prema Jugoslaviji nalazio se
krupan konstitutivni problem, utemeljen jo 1918. godine. Srbi na
jugoslovenskom prostoru nikad se u istoriji nisu opredjeljivali kao
jedinstvenanacija,kaojedanpolitikisubjekt,nitisuteritorijalizovalisvoj
ukupni nacionalni subjektivitet. Poetkom dvadesetih godina prolog
vijeka postojala je mogunost da se Srbi iskau kao jedan nacionalni
teritorijalnodravnisubjekt,aliovumogunosttadanjaSrbijajeodbacila
preferirajui vie zajednike jugoslovenske ciljeve i iluziju o jednom
naroduodtriplemena.RukovodstvoSrbijebilojefokusiranonastvaranje
zajednikedravesaHrvatimaiSlovencimaisrpskinacionalniinteresmu
nije bio primaran. Predstavnici Srba iz Hrvatske i Bosne su tokom 1991.
godineproklamovalipotrebustvaranjazajednikedravesvihSrba,alito
vienijebilomogue,jerkrajemdvadestogvijekameunarodneokolnosti
su se izmijenile, vie nije bilo Vilsonovih taaka, ni Londonskog pakta, a
Srbijanijeimalastatusiz1918.godine.NovaSaveznaRepublikaJugoslavija
nije ukljuila Srbe iz Bosne i Hrvatske u svoj dravni okvir, iako su Srbi
zbogjugoslovenskihciljevadoliusukobsaHrvatimaiBonjacima.
143
3.9.PlebiscitsrpskognarodauBosniiHercegovini
oostajanjuuJugoslaviji
Na osnovu Odluke Skuptine srpskog naroda od 24. oktobra

odranjeplebiscitsrpskognarodauBiH9.i10.novembra1991.godine.U
vrijemeprovoenjaplebiscitasrpskognarodapostavljenasudvapitanja:
Prvo pitanje je glasilo: Da li ste saglasni da srpski narod ostane u
zajednikojdraviJugoslaviji?
Drugo pitanje je glasilo: Da li se izjanjavate da BiH kao ravnopravna
republika ostane u sastavu zajednike drave Jugoslavije? Skuptina, kao
srpska nacionalna institucija, imala je pravo da provede plebiscit srpskog
naroda i utvrdi njegovu volju oko pitanja ostajanja Srba u Jugoslaviji.
Skuptinanijeimalapravodapostavljadrugopitanje,kojeseodnosilona
ostanakcijeleBosneiHercegovinekaorepublikeuJugoslaviji,kojejebilo
namijenjeno i pripadnicima drugih nacija, bilo je nelegitimno i
protivustavno. Nacionalna institucija Srba iz Bosne nije imala legitimitet
da utvruje volju drugih naroda, jer je plebiscit srpskog naroda bio
legitimnavoljasamojedneetnikenacije.Dabisedobilalegitimnavolja
zadravnistatusBosneiHercegovinebilesupotrebnetrinacionalnevolje
(Srba, Hrvata i Bonjaka). Zbog zajednike i nedjeljive suverenosti tri
etnike nacije, Srbi iz Bosne nisu imali pravo da se izdvoje iz njenog
okvira, protivno volji druga dva naroda, ali isto tako, Hrvati i Muslimani
nisu imali pravo da izdvoje Bosnu iz okvira Jugoslavije, protivno volji
srpskog naroda. Plebiscit uz referendum, predstavlja demokratski oblik
izraavanja naroda i zbog toga plebiscit ne moe biti sporan oblik
demokratije, bez obzira ta je predmet izjanjavanja. Ono to moe biti
sporno, tie se subjekta plebiscita: Ko ima pravo da se legitimno u ime
Bosne,izjasnikrozovajdemokratskioblik? S obzirom na to da nije
spornodajedinonarod,kaosubjekt,imapravodasedemokratskiizjasni
plebiscitomireferendumom,opetjespornopitanje:Nakojojosnovinarod
imatopravo?Kojinarodimapravodabudedravotvoran?Kadajenarod,
kao graanski demos dravotvoran, tada veina njegovih pripadnika
izraava legitimnu volju. Kada je narod socijalistiki demos, tada, opet,
veina njegovih pripadnika izraava legitimnu volju, ali se tome dodaje i
legitimna volja etnikih nacija pa se, usaglaavanjem dvije volje, iskazuju
interesi naroda. Kada je narod dravotvoran u obliku tri etnike nacije,
tada veina pripadnika svake nacije posebno izraava legitimnu volju pa
se, zbirom veinskih pojedinanih volja, dolazi do opte legitimne volje
naroda.IzjanjavanjesrpskognarodauBosniputemplebiscitajeustavno,
pravno i politiki nesporno, jer svaki dravotvorni narod kao nacija ima
pravodaiskaesvojulegitimnuvoljuonekombitnomdravnompitanju.
Politikipredstavnicitognaroda,takoe,imajupravodasepolitikiizraze
u ime naroda koji predstavljaju. U tom kontekstu nije tana teza da
poslanici nemaju legitimitet da iskau interese samo jednog naroda
144
RadomirNekovi
...poslanike biraju svi graani. Prema tome oni nemaju izborni legitimitet
da izraavaju interese samo jednog naroda. 116 Namee se pitanje: ako
poslanici iz reda jednog naroda nemaju pravo izraavati interese tog
naroda,kojiondasubjektimapravodatoini?Neosporavajuigraanske
vrijednosti, treba imati u vidu injenicu da se veina graana s pravom
glasa nalazi unutar vrijednosnih i interesnih okvira etnikih nacija. Ne
postoji pravni osnov da se nekoj od etnikih nacija ospori pravo
iskazivanja interesa i da se njeno djelovanje redukuje samo na opte
graanskeinterese.Sdrugestrane,predstavncijednenacijenemajupravo
daodluujuostatusudraveukojojsukonstitutivnetrinacije,kaotoni
dvije nacije nemaju pravo da odluuju protiv volje tree nacije. Plebiscit
srpskognarodauBiHbiojelegitimanzasrpskunacijuinjimejepotvren
zavnini stav srpskih predstavnika da Bosna i Hercegovina u cjelini ili
dijelomtrebaostatiusastavuJugoslavije.
3.10.OdlukaouspostavihrvatskezajedniceHercegBosna
Izabrani predstavnici hrvatskog naroda su, 18. novembra 1991.

godineuGrudama(podrujeZapadneHercegovine)odralikonstitutivnu
sjednicu kojom je osnovana politika zajednica Hrvata u Bosni, pod
nazivomHercegBosna.Odlukajebilaprotivrjena,jerjestvorenaposebna
teritorijalizovana politika zajednica na etnikoj osnovi, a nepuna dva
mjeseca ranije hrvatski poslanici u Skuptini BiH su, zajedno sa
bonjakim poslanicima, glasali na osnovi graanske suverenosti. U
preambuli akta polazi se od osnove da je Bosna i Hercegovina dravna
zajednica tri konstitutivna naroda (Hrvata, Muslimana i Srba), da je
suverenostnarodaipravonasamoopredjeljenjenepotroivakategorijaida
je unitarni dravni poredak neprihvatljiv u vienacionalnim zajednicama.
Protivrjeni stavovi bili su karakteristini za hrvatsku politiku u Bosni i
Hercegovini,jersuomoguavalidasedefiniuonipolitikiciljevikojisu
najbitnijiuodreenimrealnimokolnostima.
U prvom dijelu dokumenta (razlozi uspostave) navode se: odbrana od
agresije Jugoslovenske narodne armije i etnika na Bosnu i
Hercegovinu,inunostpovezivanjacijelehrvatskenacijeujednupolitiku
cjelinu. Hrvatski narod duboko je svjestan da je njegova budunost
povezana sa budunou cjelokupnog hrvatskog naroda (stav 1). Borba za
suverenu Bosnu i Hercegovinu ne moe se posmatrati izvan borbe za
vlastitepovijesneprostoreiinteresecjelokupnoghrvatskognaroda.
U drugom dijelu dokumenta (temeljne odredbe) definiu se

elementi dravnosti hrvatskog entiteta u Bosni. Polazi se od Ustava BiH
kojimjeBosnaiHercegovinaustanovljenakaozajednicatrikonstitutivna
narodaHrvata,MuslimanaiSrba (stav 3),imejenaglaenazajednika
116
145
suverenost i ravnopravna konstitutivnost sva tri naroda u Bosni. U

temeljnim odredbama navode se odreenja da je Herceg Bosna kao
politika,kulturna,gospodarstvenaipodrunacjelinadravnientitet (lan
1 i 2). Dalje se navodi: Sjedite Zajednice je u Mostaru (lan 3); U drugom
lanu definie se teritorija Herceg Bosne navodei optine koje ova
zajednicaobuhvata (31optina);PristupanjedrugihoptinaentitetuHerceg
Bosna, izvan onih koje se decidno u Odluci navode, mogua je uz
saglasnost opina utemeljitelja (lan 4); Zajednica e potovati
demokratsku izabranu vlast Bosne i Hercegovine dok postoji njena
dravna nezavisnost (lan 5); Zajednica se takoe obavezuje na potivanje
meunarodnih akata (lan 6); Definiu se organi i institucije (lan 7) na
originalnoj i specifinoj ustavnoj osnovi. Vrhovnu vlast ine dvije
institucije: Predsjednik i Predsjednitvo HercegBosne. Predsjednitvo ine
predstavnici hrvatskog naroda u optinskoj vlasti, i to: prvi po funkciji ili
predsjednici Hrvatskog vijea odbrane. Predsjednitvo vri zakonodavnu
vlast i imenuje izvrnoupravnu vlast (lan 8). Zakonodavnu vlast ne vre
izabraniposlanicisnivoaRepublike BiH,negopredsjednicivlastisnivoa
optina. Ovim rjeenjem su postignuta tri bitna elementa: 1. lanovi
zakonodavne vlasti mogu izvorno, iz lokalnih nivoa, iskazivati interese
naroda;2.moguulokalnimsredinamaefikasnoizvravatiodlukeizakone
s nivoa zajednice i 3. mogu funkcionisati kao cjelina i kada nisu
teritorijalno povezani. lanovi zakonodavne vlasti su istovremeno i
predsjednicilokalnevlasti,takodamogupovezivatinacionalneinteresena
optem i lokalnom nivou, djelovati u zajednici ili u dijelovima, ali uvijek
saglasno optem nacionalnom interesu. Navedeno rjeenje o
funkcionisanju etnike zajednice predstavlja demokratski, legitimni i
efikasan model funkcionisanja dovoljno vrst i istovremeno dovoljno
elastian. Izabrani poslanici hrvatskog naroda u Skuptini BiH,
originalnim rjeenjem zakonodavne vlasti u HercegBosni, zadravaju
slobodupolitikogdjelovanjauovojZajedniciipremaSkuptiniBosnei
Hercegovine. U tom smislu bila je i odredba da e zajednica...tovati
demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine dok postoji
dravnaneovisnostBosneiHercegovineuodnosunabivuilisvakubuduu
Jugoslaviju (lan 5). Navedeni sadraj bio je u skladu s hrvatskom
politikomplatformomdamoerazliitodjelovatipremaprilikama,na
liniji ravnopravne narodne suverenosti (kao Srbi) ili na liniji suverenosti
drave i graanskog demosa (kao Bonjaci). Takoe, za Odluku o
uspostavljanjuHercegBosnekarakteristinojepozivanjenameunarodno
pravo,usmisluobavezeZajednicedaepotovatimeunarodneaktekao
temeljsavremenihicivilizovanihodnosaudrutvu(lan6).Novoformirana
politika zajednica Hrvata iskazivala je suverenost hrvatskog naroda u
okvirima Bosne i Hercegovine kao nezavisne drave u odnosu na
jugoslovensku dravu. Hrvatska zajednica HercegBosna se u Livnu
(podruje Sjeverozapadne Hercegovine) 28. avgusta 1993. godine
146
RadomirNekovi
transformisala u Hrvatsku Republiku HercegBosna, kao dravni entitet

HrvatauBosniiHercegovini.Vaingtonskimsporazumomiz1994.godine,
ovaj entitet postao je integralni dio Fedearcije BiH, kao novog dravnog
entitetauokviruBosneiHercegovine.
3.11.DeklaracijaoproglaenjuRepublikesrpskognaroda
BosneiHercegovine 117
SkuptinasrpskognarodauBosniiHercegovinije9.januara1992.
godine osnovala Republiku srpskog naroda u BiH, kao srpski teritorijalno
dravnientitet.PrilikomdonoenjaoveDeklaracijejouvijekjeusrpskoj
politiciuBosniiHercegovinidominiralajugoslovenskaideologija.
U preambuli navedenog akta polazi se od toga da je Zajednika drava
Jugoslavija stvorena prije 73 godine dobrovoljnim ujedinjavanjem njenih
naroda.Danas,neodgovorniisebinisecesionisti,motivisaniipomaganiod
Jugoslavijinenaklonjenihstranihsila,pokuavajusruitizajednikudravu,
prekinutinjendravnopravniidentitetikontinuitetiuklonitijesaistiorijske
scene. Politika koalicija muslimanske i hrvatske nacionalne zajednice u
Bosni i Hercegovini pridruuje se secesionistima u njihovom pokuaju da
razbijuJugoslaviju(izvodiizPremabuleDeklaracije).
Odlukom o proglaenju Republike srpskog naroda u BiH teritorije se ne
definiu precizno, nego se ukazuje na podruja na kojima srpska nacija
polae pravo da uspostavi svoju dravnost. Na podrujima srpskih
autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etnikih cjelina u BiH,
ukljuujui i podruja na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog
genocida... a na osnovu plebiscita... na kojem se srpski narod izjasnio za
ostanak u zajednikoj dravi Jugoslaviji, osniva se i proglaava Republika
srpskognarodaBosneiHercegovine(lanI).
Kao i drugi srpski konstitutivni akti i Deklaracija se nalazila u
protivrjenom odnosu srpskih nacionalnih interersa u BiH i
jugoslovenskih dravnih interersa. Srpski predstavnci su Deklaracijom
iskazivali svoju dravotvornost u Bosni i Hercegovini, ali su istovremeno
iskazali i dravotvornost u jugoslovenskoj dravi. Republika srpskog
naroda Bosne i Hercegovine je definisana kao teritorijalna jedinica u
jugoslovenskoj federaciji. Republika se nalazi u sastavu savezne drave
Jugoslavijekaonjenafederalnajedinica (lan II). Primarnisrpskiinteresu
vrijeme donoenja Deklaracije bio da se Bosna i Hercegovina zadri u
sastavu Jugoslavije, a ako to ne bude mogue tada bi se dio BiH pod
nazivom Republika srpskog naroda BiH odvojio od Bosne i prikljuio
Jugoslavijikaonovafederalnajedinica.SrpskipredstavnciuBiHodluilisu
dasekonstitutivnoosigurajuidabudugospodarisvojesudbine,bezobzira
117
Deklaracija je objavljena u Slubenom glasniku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,

broj2/92.
147
na to da li Bosna ostaje u Jugoslaviji ili se izdvaja iz ove dravne cjeline.

Ovdje je suverenost vezana za etniku naciju, a ne za dravnu vlast, jer
SrbiizBiHnisubilispremnidaseodreknusvojesuverenostinitiukorist
draveBiH,nitiukoristdraveJugoslavije.
U kontekstu definisanja teritorije srpskog dravnog entiteta

nametnulo se i pitanje razgranienja sa teritorijama drugih dravnih
entiteta u Bosni i Hercegovini. Teritorijalno razgranienje sa politikim
zajednicamadrugihnarodaBosneiHercegovineizvriesemirnimputemi
dogovorno uz uvaavanje etnikih, istorijskih, pravnih, kulturnih,
ekonomskih, geografskih... i drugih kriterija i uz potovanje principa
meunarodnogprava (lan III).Principmirnogmetodaiprincipetnikog
razgranienja teritorija bili su u protivrjenosti, jer mirno teritorijalno
razgranienjenijezavisiloodvoljesamojednognaroda,negoodvoljesva
tri naroda. Bez troetnike saglasnosti teritorijalno razgranienje nije bilo
moguenamirannain.
Deklaracijom je takoe definisano da e se organizacija dravne

vlastiureditiustavomkaorepublika(lanIV).
Deklaracijomjetakoezagarantovanaravnopravnostsvihnarodai
graana na prostoru srpskog entiteta: ...garantovae se puna
ravnopravnostijednakostnarodaigraanapredzakonomizatitaodbilo
kogoblikadiskriminacije ( lan V). Navedenaodredbabilajeprotivrjena
sa prethodnim lanovima, jer predstavnici drugih naroda nisu iskazali
voljudaseosnujesrpskidravnientitetinisuutomeniuestvovali,pane
mogubitiniravnopravni.
Priznata je Skuptina srpskog naroda u BiH kao privremena

institucija do donoenja ustava i priznat je Ministarski savjet kao
privremeno koordinacionoizvrno tijelo do osnivanja Vlade srpskog
entieta: Do izbora i konstituisanja novih organa... funkciju dravnih
organa u Republici obavljae sadanja Skuptina srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini i Ministarski savjet (lan VI). Sarajevo je definisano kao
sjeditesrpskogentiteta(lanVII).
Deklaracijom je potvrena ustavnopravna suprematija saveznih
jugolosvenskih proposa. Do donoenja ustava, zakona i drugih propisa
Republike, na njenom podruju e vaiti savezni propisi, kao i propisi
dosadanje Bosne i Hercegovine, osim onih za koje Skuptina srpskog
narodautvrdidasuusuprotnostisasaveznimUstavom(lanVIII).
Odredbom oodnosusrpskogdravnogentitetapremapostojeim
institucijama i organima Bosne i Hercegovine nastojalo se
meunacionalnoteritorijalnorazgranienjedefinisatikaoprocesuokviru
legalnih dravnih institucija. Organi vlasti dosadanje SR Bosne i
Hercegovine predstavljae zajednike organe nacionalnih zajednica u
prelaznom periodu, do konanog teritorijalnog razgranienja i razrjeenja
drugih prava i obaveza. U prelaznom periodu zajedniki organi
konsenzusom donose neophodne odluke i akte. (lan IX) Priznanje
148
RadomirNekovi
postojanjadravnihorganaBosneiHercegovinekaozajednikihorgana,i
priznanje da su to organi u prelaznom periodu, dok traje teritorijalno
razgranienje, znailo je da Srbi Bosnu i Hercegovinu posmatraju kao
konfederalnudravusaprivremenimtrajanjem.Odredbadaezajedniki
organi odluivati konsenzusom, znai vraanje izvornim sadrajima
ZAVNOBiHa (zajednika suverenost i ravnopravna konstitutivnost).
Opredjeljivanje za ostanak u Jugoslaviji, uz istovremeno ostajanje u
okvirima Bosne, proizilazilo je iz realnih politikih reazloga, u situaciji
kada nije bio jasan dalji razvoj dogaaja. Deklaracija je donesena u
kontekstuvelikepolitikedilemeDaliSrbiizBosneiHercegovinetreba
da osnuju dravni entitet unutar Bosne i Hercegovine i da tako ostvare
ravnopravnost ili treba da se teritorijalno izdvoje iz postojee drave i
prikljue drugoj dravi? Odluka o Republici srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini sadri preplitanje srpskih nacionalnih i jugoslovenskih
dravnihinteresa.Ustavomsedefinieravnopravnostnaroda(lanV).Ovaj
lan je u suprotnosti s lanovima II i III, jer ako se garantuje puna
ravnopravnostdrugimnarodima,tadadruginarodiimajujednakapravada
odluujuotomedalieseuspostavitiposebandravnientitetnateritoriji
Bosne i Hercegovine, odnosno, da li e ova drava ostati u okviru
Jugoslavije. Ako se pod ravnopravnou naroda i njihove jednakosti pred
zakonommislinanarod,kaograanskidemos,tadajetousuprotnostis
OdlukomoosnivanjuSkuptinesrpskognarodakojanulificiralegitimitet
graanskog demosa. Odreenje da e organi dravne vlasti Bosne i
Hercegovine biti prelazni zajedniki organi do konanog teritorijalnog
razgranienja, izlazilo je iz okvira legitimiteta Skuptine srpskog naroda.
Skuptina, kao najvia nacionalna i predstavnika institucija srpskog
naroda, nije imala pravo da odreuje da li e postojei organi Bosne i
Hercegovine biti prelazni, privremeni, jer se odluka o statusu dravnih
organamogladonijetisamonaosnovuzajednikeodlukesvetrinacije.
Republika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini privremeno je

definisanakaoentitetudravnimokvirimaBosne,alistenjomdasekao
entitetizdvojiizBosneiprikljuiJugoslaviji,kaonjenafederalnajedinica.
InstitucijeJugoslavijenikadanisuiskazalenamjerudaepromijenitiUstav
i prihvatiti srpski entitet iz Bosne i Hercegovine kao novu federalnu
jedinicu. Poimanje nove federalne jedinice bio je jednostrani izraz elje
Srba iz Bosne bez izraene namjere Srba iz Srbije. Donoenjem Ustava
SavezneRepublikeJugoslavije,uaprilu1992.godine(abljakiustav),nova
drava je definisana bez srpskog dravnog entiteta iz Bosne. Stvaranje
Savezne drave Jugoslavije bez Srba iz Bosne i Hrvatske bio je vie nego
oigledandokazdaSrbiizvanSrbijemorajusvojdravnistatusrjeavatiu
okviru dravne cjelovitosti Hrvatske i Bosne. Izvorni interes Srba izvan
Srbijenijebioujugoslovenskojideologiji,negounjihovojravnopravnosti
sa drugim narodima i graanima u okviru Hrvatske i Bosne. Izvorni
interesiSrbaizBosneiHercegovinebilisu:ravnopravnostsMuslimanima
149
iHrvatimanidlakuvie,nidlakumanje,unutarBosneiHercegovine,a
jugoslovenska dimenzija bila je nerealna ideoloka kategorija. Odluka o
osnivanju entiteta jednog naroda donesena je voljom predstavnika tog
naroda, bez saglasnosti druga dva naroda, to je, takoe, bilo suprotno
principu zajednike i nedjeljive suverenosti na kojima je poivala
dravnostBosneiHercegovine.Srpskidravnientitetnijeosnovanvoljom
iodlukomorganadrugedrave(Srbije),negoizvornomodlukomsrpskih
politikihpredstavnika,aprotivnovoljidravnihorganaSrbije. 118
3.12.UstavSrpskeRepublikeBosneiHercegovine
Skuptina srpskog naroda kao konstituiua vlast donijela je 28.

feberuara1992.godineUstavSrpskeRepublikeBosneiHercegovine.Ustav,
kao osnovni i najvii politikopravni akt, nije sadravao definisanu
teritorijusrpskogdravnogentiteta,negojeulanudrugomupotrijebljen
pojam podruja srpskih etnikih cjelina, a Republika je definisana kao
drava srpskog naroda. Treim lanom definisano je da se Republika....
nalaziusastavusaveznedraveJugoslavije.SobziromnatodaJugoslavija
nijebilanacionalna,vegraanskadrava,onanijemogladausvojsastav
ukljuidravnientitetnavrijednostimaetnikenacije.SaveznaRepublika
Jugoslavija i Srbija nisu nijednim aktom definisale ili ostavile mogunost
da se u njihov sastav moe prikljuiti Srpska Republika Bosna i
Hercegovina.Deklaracijomoosnivanju,od9.januara1992.godine,srpski
entitet je definisan kao federalna jedinica u jugoslovenskoj dravi, a
Ustavom od 28. februara iste godine, definisano je da se entitet nalazi u
sastavu Savezne drave Jugoslavije, bez odreenja o statusu federalne
jedinice. U dva konstitutivna akta srpskih predstavnika razliito je
definisanpoloajsrpskogentitetaubuduojjugoslovenskojdravi.tase
sutinskipromijenilodasestatussrpskogentitetakaofederalnejediniceu
Jugoslaviji definisan 9. januara, izostavi u Ustavu od 28. februara?
Oigledno je da je dravno rukovodstvo Savezne Republike Jugoslavije
nastojalodaizbjegneugraivanjeteritorijalnonacionalnekonstitutivnosti
Srba iz Bosne i Hercegovine u zajedniku jugoslovensku dravu. Dravni
organiJugoslavije,aiSrbije,nisusenikaddecidnoizjasnilikojibidravni
statusimaosrpskientitetizBosneiHercegovineusluajudaseprikljuio
jugoslovenskoj, odnosno srbijanskoj dravnoj cjelini. Dostupni podaci
ukazuju da bi srpski entitet iz Bosne u Srbiji bio samo prikljuena
asimilirana nova teritorija bez federalnog statusa i autonomnih dravnih
prava.DravneinstitucijeJugoslavijeiSrbijesusrpskenacionalneinterese
u Bosni i Hercegovini uvijek posmatrale kroz prizmu svojih dravnih
118
PolitikipritisakorganaSrbije,umaju1993.godine,daseSrbiizBiHodreknuRepublike
SrpskeiprihvateustavnarjeenjapoVensOvenovomarbitranomplanu,potvrujedasu
postojalepolitikesuprotnostizvanineSrbijeiSrbaizBosneiHercegovine.
150
RadomirNekovi
interesa.NacionalnaideologijasrpstvakojajedominiralameuSrbimau
Bosni i jugoslovenska ideologija bile su suprotne i meusobno iskljuive
kategorije. Preplitanje jugoslovenske i srpske ideologije u politici Srba iz
Bosne i Hercegovine bilo je oigledno kroz djelovanje Srpske skuptine,
osnivanjeregijaioblastikaoikrozDeklaracijuoosnivanjuentitetaikroz
Ustav. Protivrjeni procesi jugoslovenstva i srpstva trajali su cijelu 1991.
godinu do februara 1992. godine, kada su jugoslovenska drava i njena
ideologijadefinitivnopropaliinaunutranjeminameunarodnomplanu.
Nakon tumaenja Badinterove komisije da je Jugoslavija u

disolucijiidanijednarepublikanemoeimatimonopolnasukcesijubive
zajednike drave, Srbija i Crna Gora su promijenile politiku i formirale
novu zajedniku dravu Saveznu Republiku Jugoslaviju. Srbi iz Bosne i
Hrvatske su ostali izvan novoformirane drave i njihova dravotvorna
prava bila su svedena u okvire dravnih integriteta Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Nada Srba u Hrvatskoj i Bosni da e, i nakon aprila 1992.
godine,moiostvaritisecesijuodovedvijedravepredstavljalajepolitiku
iluzijubezuporitaudomaemimeunarodnompravu.
3.13.OdlukaopovlaenjupredstavnikaSRBosneiHercegovine
izsaveznihdravnihorganaiorganizacija 119
Navedeni akt je donesen 2425. januara i njime se obavezju

predstavniciBosneiHercegovinedanapustesavezneorganeJugoslavijei
da vie ne uestvuju u njihovom radu. Odluka je donesena prema istom
principu kao i odluke iz oktobra 1991. godine, preglasavanjem od strane
hrvatskih i muslimanskih poslanika u Skuptini Bosne i Hercegovine, a
protiv volje predstavnika srpskog naroda. Ovim aktom su hrvatski i
muslimanski predstavnici, u ime Bosne i Hercegovine, jednostrano
nulificirali vaei jugoslovenski ustav. Na unutranjem planu Bosna kao
drava bila je u disoluciji, nije funkcionisala dravna vlast, nije imala
jedinstveni ustav koji bi odrazio nove politike prilike. Imala je dva
dravna entiteta na legitimitetu dvaju naroda i trei entitet, koji se
nastojaonametnutikaooptidravnizacijeluBosnuiHercegovinu.Zbog
postojanjatrinacionalnadravotvornasubjekta,BosnaiHercegovinanije
mogla da ispuni kriterijume Konferencije o Jugoslaviji za razliku od
Slovenije,MakedonijeiHrvatske.Osnovniprincip,atojelegitimnavolja
naroda, nije postojao u Bosni, jer se i ona nalazila u disoluciji kao i
Jugoslavija.PreporukaBadinterovekomisije (Miljenjebroj4)bilajedaseu
Bosni organizuje referendum, na kojem bi se definisala narodna volja
legitimnazacijeludravu.injenicadauUstavuBosneiHercegovinenije
bio definisan referendum, kao oblik izjanjavanja o njenom dravnom
119
Odluka je objavljena u Slubenom listu Republike Bosne i Hercegovine, br.2. od 27.

januara1992.godine.
151
statusu, nadomjetena je sadrajima meunarodnog prava i navedenim

tumaenjemKomisije.
3.14.Referendum(plebiscit)hrvatskogimuslimanskognaroda
zasuverenuinezavisnuBosnuiHercegovinu
Plebiscit je odran 29. februra i 1. marta 1992. godine na osnovu

tumaenja Badinterove komisije (Miljenje br. 4) da je potrebno odrati
referendumuBosniiHercegovini,kakobizahtjevzanjenomeunarodno
priznanje bio legitiman. Odravanjem referenduma intenzivirao se
politiki sukob nacionalnih predstavnika i predstavljalo je okida u
radikalizaciji meunacionalnih sukobljavanja. U sutini, to nije bio
referendum, nego plebiscit, jer su se graani izjanjavli o pitanju koje je
dravno rukovodstvo ve ranije donijelo. Graani hrvatske i bonjake
nacijesuseizjasnilizasamostalnuinezavisnuBosnuiHercegovinu,toje
bilo suprotno rezultatima plebiscita srpske nacije koji je ranije odran.
NakonodranogreferendumauBosnisunastaladvasuprotnanacionalna
legitimiteta (srpski s jedne i hrvatskobonjaki s druge strane). Srpski
interes za ouvanje Jugolavije bio je legtiman, ali suprotan legitimnom
bonjakom i hrvatskom interesu da Bosna bude nezavisna drava izvan
Jugoslavije.
Rezultati referenduma bili su legitimni za muslimanski narod,

nelegitimni za srpski narod, privremeno legitimni za hrvatski narod i
polovinolegitimnizameunarodnuzajednicu. 120 VoljaBonjakaiHrvata
jepriznatakaovoljakonstituantasaposljedicamapodravnistatusiBiH
je na osnovu ove volje priznata kao nezavisna drava i meunarodni
subjekt (6. aprila 1992. godine). Volja srpskog naroda kao treeg
konstituanta drave je takoe priznata, u smislu obezbjeenja
ravnopravnostisrpskenacijekrozpromjenuunutranjegureenjaBosnei
Hercegovine. Srpskim plebiscitom i bonjakim i hrvatskim
referendumom(plebiscitom)napoetkudravnekrizeuBiHpostavljena
sudvatemeljnaprincipa,kojisunakrajuugraenauDejtonskisporazum.
Jedan princip je status BiH kao nezavisne drave interes Bonjaka i
Hrvata iskazan na njihovom plebiscitu.Drugi princip bio je unutranje
preureenjeBiHizunitarneufederalnudravuinteresSrbaiskazanna
njihovom plebiscitu. U kontekstu usaglaavanja legitimnih i
suprotstavljenih nacionalnih interesa i u cilju stabilizovanja dravnog
120
Premaslubenimpodacima,nareferendumjeizalo64,31%upisanihbiraa.Zasuverenu
i nezavisnu BiH glasalo je 99,44%, protiv je bilo 0,29% i nevaeih 0,25%. Referendum je
proglaenuspjenimiBosnaiHercegovinajepriznatakaomeunarodnisubjektodstrane
lanicaEvropskezajednicenasastankuuLuksemburgu,6.aprila1992.godine.Brojizalih
graana na referendum bio je slian ukupnom broju Hrvata i Muslimana po popisu
stanovnitvaiz1991.godine(Muslimana43,67%iHrvata17,32,ukupno75,04%).
152
RadomirNekovi
statusa BiH, meunarodna zajednica se aktivno ukljuila u posredniki

arbitraniproces.
Priznanje nezavisne drave Bosne i Hercegovine, kao
punopravnog meunarodnog subjekta, bio je zadnji faktor u uzrono
posljedinom lancu meunacionalnih sukoba koji je ubrzo prerastao u
oruani sukob. Poetak oruanih borbi izmeu nacionalnih vojski i
definitivnojeznaioraspadustavnog,pravnogipolitikogsistemaBosnei
Hercegovine,kaojedinstvenecjeline.DravaBosnaiHercegovinaseovim
sukobomraspalausvatrikonstitutivnaelementa:
a) stanovnitvo se nacionalno izdijelilo i oruano sukobilo i nije
predstavljalojedinstvenielementdrave;
b)teritorijaseizdijelilanatridijela,kojasukontrolisaletriorganizovane
nacionalnevlastiinjihoveoruanesnagei
c) suverena dravna vlast, kao najvia na teritoriji dravnog podruja,
prestala je postojati. Zajednika suverenost se raspala na tri posebne
nacionalnekojesusepodravilekrozentitete.NaprostoruBosnestvorena
su:triustavnaporetka,tripravnasistema,trivlade,triteritorije,trivojske,
tri nacionalna politika legitimiteta i sve to objedinjeno u tri dravna
entiteta (Srpska Republika Bosna i Hercegovina, HercegBosna i Bosna i
Hercegovina). Meutim, nije se raspao etvrti element, a to je
meunarodno priznanje drave kao subjekta meunarodnih odnosa i
lanaUjedinjenihnacija.Meunarodneorganizacije,velikesile,Sjedinjene
Drave i Evropska zajednica, priznale su Bosnu i Hercegovinu kao novi
meunarodni subjekt, iako ova drava nije imala unutranje jedinstvo.
Meunarodno priznanje je u savremenim odnosima postalo bitan
konstitutivni element drave. 121 Donoenje posebnih konstitutivnih akata
odstraneetnikihnacijaputemseparatizmailihegemonizmanijedovelo
dorjeenjadravnogstatusaBosneipoloajaetnikihnacijauovojdravi.
Ukupni proces separatnog konstitucionalizma iskazao se kao dvostruka
nemogunost: etnike nacije nisu uspjele da stvore svoje posebne drave
koje bi bile meunarodno priznate i nisu uspjele da stvore minimum
zajednike ustavne osnove dovoljne za funkcionisanje Bosne i
Hercegovine. Etnike nacije u Bosni u navedenom periodu nisu imale
kapacitete da rijee osnovna nacionalna i dravna pitanja i same sebe su
dovele u meunacionalni oruani sukob. Aktivna uloga meunarodne
zajednicepostalajenunazauspostavaljanjemiraifunkcionisanjedrave
uBiH.
121
Primjer: Republika Srpska Krajina je imala stanovnitvo koje je velikom veinom

podravalo dravu, imala je vlast i teritoriju, ali nije mogla da zadobije meunarodno
priznanje.Propalajenanajgorimoguinain.Bosnanijeimalanijedanodtrielementa,ali
je opstala, upravo na elementu meunarodnog priznanja. Republika Srpska kao dravni
entitetuBosniopstalajezahvaljujuimeunarodnompriznanju(Dejtonskisporazum1995.
godine).
153
MEUNARODNAARBITRAADRAVNOGPITANJA
JUGOSLAVIJEiBOSNEiHERCEGOVINE
Meunarodnu arbitrau ovdje ne poimamo u formalnopravnom

smislu kao postupak pred Arbitranim sudom, nego pod ovim pojmom
podrazumijevamo ukupnost djelovanja meunarodne zajednice i velikih
sila u rjeavanju dravnog statusa Jugoslavje i Bosne i Hercegovine.
Meunarodna zajdnica je od poetka dravne krize tragala za
opteprihvatljivim modelom izmeu tri suprotstavljena nacionalna
dravnakoncepta.MeunarodnoarbitriranjeusluajuBosnepotvrdiloje
da su konferencije velikih sila ostale i dalje oblik djelovanja u
meunarodnim odnosima uporedo sa institucionalnim oblicima kroz
Organizaciju ujedinjenih nacija i Evropsku uniju. Meunarodna arbitraa
imala je dvije osnovne faze i nivoa: arbitraa jugoslovenskog dravnog
pitanja (savezni nivo), a zatim arbitraa bosanskog dravnog pitanja
(republikinivo).
1.ModelirjeavanjadravnogpitanjaJugoslavije
U okviru meunarodne arbitrae za Jugoslaviju bitno je djelovanje

KonferencijezaJugoslaviju,EvropskezajedniceiBadinterovekomisije.
1.1.MeunarodnakonferencijazaJugoslaviju
Evropskazajednicajeodpoetkajugoslovenskukrizupoimalakao
evropskiprobleminastojaladapronaerjeenje.NakonferencijiuHagu
3. septembra 1991. godine, Evropska zajednica je ustanovila tri osnovna
principazarjeenjekrize:
a) granice se ne mogu mijenjati silom i jednostranim aktima (misli se na
rebublikegraniceprimjedbaautora);
b) ljudska prava u republikama moraju biti osigurana i zatiena bez
diskriminacijei
c)uvaavanjesvihlegitimnihinteresaiciljeva.
Radi rjeavanja sloenog dravnog problema na prostoru Jugoslavije
EvropskazajednicajeustanovilaKonferencijuzaJugoslavijusciljemdase
dravna kriza razrijei na miran nain i u skladu sa meunarodnim
pravomievropskimprincipima.
Na zasjedanju Konferencije od 7. septembra 1991. godine,

predstavnici jugoslovenskih republika su iznijeli stavove u vezi
jugoslovenskekrize.PredsjedniciSlovenijeMilanKuaniHrvatskeFranjo
Tuman su vrsto stajali iza stava o dravnoj samostalnosti ove dvije
154
RadomirNekovi
republike. Predsjednik Srbije Slobodan Miloevi zastupao je stav da je

osamostaljivanje Slovenije i Hrvatske secesija i da samoopredjeljenje
pripada narodima, a ne republikama. Predsjednik Predsjednitva Bosne i
Hercegovine Alija Izetebegovi zastupao je stav da je Jugoslavija mogua
kao dravna zajednica republika u formi dogovorne konfederacije.
Dokument pod naslovom Okvirni plan za rjeavanje jugoslovenske krize
donesen je u okviru Konferencije za Jugoslaviju, na zasjedanju 4. oktobra
1991.godineuHagu,itemeljiosenasljedeimprincipima:
Suverene i nezavisne republike s meunarodnim subjektivitetom za one
kojetoele;
Slobodno udruivanje republika s meunarodnim subjektivitetom koje to
ele;
Opti sporazum i definisanje zatitnih mehanizama za zatitu ljudskih
prava;
Specijalnistatuszapojedinihgrupeioblasti;
Prihvatanjeevropskogangaovanjaiposredovanja;
Meunarodno priznanje republika koje to ele u okviru postojeih
republikihgranica.
Na zasjedanju Konferencije od 18. oktobra iste godine lord
Karington, kao predsjedavajui, predloio je Aranmane za opte rjeenje
jugoslovenskekrizenasljedeimprincipima:
potivanje prava ovjeka i etnikih i nacionalnih grupa u svim
republikamabezdiskriminacije;
saradnjarepublikauekonomiji,spoljnojpolitici,bezbjednosti,pravosuu;
republikekojetoelemogupostatinezavisneisuverenesmeunarodnim
subjektivitetom;
republike koje ele mogu da formiraju novu dravnu asocijaciju s
meunarodnimsubjektivitetom;
prihvatanjeevropskogangaovanjagdjejetopotrebno.
Republikesuimalesuprotstavljenestavoveuveziponuenogdokumenta.
SrbijaiCrnaGorasusmatraledaJugoslavijanastavljasvojepostojanjeida
njen meunarodni pravni subjektivitet nasljeuju one republike koje
ostajuujugoslovenskojdravi.
Slovenija i Hrvatska to nisu prihvatale i smatrale su da je
Jugoslavijaudisolucijiidasverepublikeimajupravonasukcesiju.Drugo
sporno pitanje odnosilo se na pravo samoopredjeljenja. Ko ima to pravo,
republikeilinarodi?Srbijajesmatraladasamonarodiimajutopravoime
sunegiranepostojeerepublikegranice.Slovenija,HrvatskaiMakedonija
su smatrale da to pravo imaju republike u postojeim republikim
granicama. Srbija nije prihvatila Opte principe i ostala je u poetku
usamljena,jersusvedrugerepublikeprihvatile(predstavniciCrneGoresu
prihvatili Opti plan, a kasnije su od odustali). Predstavnici Srbije i Crne
Gore su podnijeli amandmane: a) predloena je formulacija zajednika
dravarepublikainarodakojieleostatiuJugoslavijiib)republikekoje
155
ostaju u Jugoslaviji nastavljaju njen meunarodni kontinuitet. Srbija je

nastojala da se izbori za princip da bi pravo na samoopredjeljenje, osim
republika, trebalo da imaju i narodi i da pravo na sukcesiju imaju one
republike koje se opredijele da ostanu u sastavu Jugoslavije. Amandmani
SrbijenisuprihvaeniiuokviruKonferencijeoJugoslavijiustanovljenasu
pravasuverenihrepublika,anepravasuverenihnaroda,tojeznailoda
su republike granice postale dravne i kao takve nepromjenljive.
Navedenim tumaenjem i stavom Konferencije verifikovane su ustavne
odredbeiz1974.godinepokojimasurepublikedrave.
Nazasjedanju25.oktobraistegodinerazmatranjepoloajSrbau
Hrvatskoj. Franjo Tuman u ime Hrvatske se izjasnio da e ova drava
potivati prava Srba na osnovu standarda meunarodnog prava koji se
odnosi na nacionalne manjine. Tuman je ukazao na lo poloaj
Albanaca, jer Srbija trai za Srbe ono to ne priznaje drugima.
PredstavniciSrbijesunaovomzasjedanjunapravilivelikugreku,jernisu
povezali status Albanaca na Kosmetu sa statusom Srba u Hrvatskoj, u
smislu da e Albanci imati ista prava u Srbiji kao i Srbi u Hrvatskoj.
NarednozasjedanjeKonferencijeoJugoslavijipredvienoza5.odgoenoje
za 8. novembar, kako bi se sagledali rezultati zasjedanja Vijea ministara
Evropske zajednice. Mirovna konferencija nije uspjela u svojoj glavnoj
namjeri da se jugoslovenska kriza rijei mirnim putem u skladu sa
meunarodnimpravomievropskimprincipima.
RadirjeavanjaratnihsukobauHrvatskojOrganizacijaujedinjenihnacija
je preko Generalnog sekretara pokrenula mirovni proces i uputila
izaslanika Sajrusa Vensa, iji je mirovni plan prihvaen u februaru 1992.
godine.Fokusnavedenogplanabiojenavojnojkomponentisukobadase
zaustavi rat, a sutinska slabost Vensovog plana je njegova privremenost,
jernjimenijenatrajannainrijeendravnistatusSrbauHrvatskoj.
1.2. DeklaracijaSavjetaministaraEvropskezajedniceo
kriterijumimazapriznavanjenovihdrava
Na zasjedanju u Briselu od 19. decembra 1991. godine Savjet

ministaraEZjedoniopomenutiaktsakriterijumimazapriznavanjenovih
dravaizIstonogblokaisaprostoraJugoslavije:
potivanjePoveljeUN,prihvatanjezavrnogdokumentaizHelsinkija,
prihvatanjeParikepoveljeonovomporetkuuEvropiOSCE,
garancijeipotovanjepravanacionalnihmanjinaienikihgrupa,
potivanjenepovredivostidravnihgranica,
rjeavanjesukcesijeuskladusmeunarodnimpravom.
Utvrenisuidodatnikriturijumizajugoslovenskerepublike:
prihvatanjeOkvirnogsporazumaorjeavanjukrizeuJugoslaviji,
da republike nemaju teritorijalnih pretenzija prema susjedima i da nee
provoditineprijateljskupropagandu.
156
RadomirNekovi
1.3.Badinterovakomisija 122
Savjet ministara Evropske zajednice je 27. oktobra 1991. godine

formirao ekspertski pravni tim iz oblasti ustavnog prava, radi tumaenja
bitnih pitanja jugoslovenske dravne krize i da ocijeni da li pojedine
republike, koje ele meunarodno priznanje, ispunjavaju kriterije Opteg
plana za rjeenje jugoslovenske krize aranmani. Komisija je trebala da
podneseizvjetajdosredinejanuara1992.godine.
U svom Miljenju br. 1, od 7. decembra 1991. godine, Komisija je

protumailadaseJugoslavijanalaziudisolucijiidaprocesosamostaljenja
republika nije secesija, nego njihovo legitimno pravo da se izdvoje iz
jugoslovenske dravne zajednice. Na insistiranje Njemake, Evropska
zajednica je pozvala republike koje ele meunarodno priznanje da to
uinedo24.decembra1991.godine.etirirepublike(Slovenija,Hrvatska,
Makedonija i Bosna i Hercegovina) izjasnile su se da ele dravnu
samostalnost. Kod Bosne bilo je sporno to njen zahtjev za samostalnost
nijebioustavnolegitiman,jersuSrbi,kaojedanodkonstitutivnihnaroda,
biliprotivosamostaljivanjaoverepublike.SrbijaiCrnaGorasuodgovorile
daostajuu Jugoslavijii Srbijajeistakladaonaimapravonasukcesijute
drave, jer je svoju dravnost unijela u prvu jugoslovensku dravu.
Problem je bio u injenici to Srbija nije unijela svoju dravnost u
zajednikudravuSHS,negojeprethodnoukinulasvojudravnost,pase
kao teritoralni entitet ujedinila sa drugim teritorijalnim entitetom (bive
dravno podruje Austrougarske Slovenija, Hrvatska i Bosna i
Hercegovina).EvropskazajednicajeprihvatilastavdaseJugoslavijanalazi
u disoluciji i da su republike kao sukcesori dune da rijee pitanja
nasljeivanja bive drave u skladu sa pravilima meunarodnog javnog
prava,uzobavezupotivanjaljudskihprava.
UMiljenju br.2.od11.januara1992.godine,Komisijajetumaila
pitanje prava srpskog naroda u Bosni i Hrvatskoj na samoopredjeljenje.
Republika Srbija je predsjedavajuem Konferencije lordu Karingtonu
uputila pismo u vezi problema samoopredjeljenja. Karington je Komisiji
proslijedio pitanje: Da li srpsko stanovnitvo iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine kao konstitutivan narod Jugoslavije uiva pravo na
samoopredjeljenje? Srbija je postavila pitanje suverenosti naroda, kao
prava koje je iznad prava republika kao federativnih jedinica. Komisija je
polazila od meunarodnog prava, istiui da meunarodno pravo ne
precizirasveposljedicepravanasamoopredjeljenje,zatimjepreciziranoda
bez obzira na specifine okolnosti pravo na samoopredjeljenje ne moe
dovesti do izmjene granica koje postoje u trenutku nezavisnosti. Ma
122
Komisijusuinili:RobertBadinter,predsjednikUstavnogsudaFrancuskepredsjednik,
Roman Herzog, predsjednik Saveznog suda Njemake lan, Aldo Korasanti, predsjednik
Ustavnog suda Italije lan, Irene Petry, predsjednik Ustavnog suda Belgije lan
FranciscoTomasyValiente,predsjednikUstavnogsudapanijelan.
157
kakvebileokolnosti,pravonasamoopredjeljenjenemoedovestidoizmjena
granica koje postoje u trenutku nezavisnosti, osim u sluaju da se
zainteresovanedravedrugaijedogovore.UMiljenjuse,takoe,definie
pravonarodanakolektivniidentitet.Ukolikouokvirujednedravepostoji
jedna ili vie konstitutivnih grupa, jedna ili vie etnikih, vjerskih, jezikih
zajednica, ove grupe imaju u skladu sa meunarodnim pravom, pravo na
priznavanje njihovog identiteta. Komisija je u tumaenju polazila od
optihodrebimeunarodnogpravainijeuzelauobzirunutranjeustavno
ustrojstvo bez kojeg nije bilo mogue donijeti objektivno tumaenje.
Komisija je srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tretirala u
kontekstu prava manjina, iako su Srbi u Bosni imali ustavni status
konstitutivnog naroda. Srbi u Hrvatskoj su takoe imali status
konstitutivnog naroda koji im je ukinut Ustavnim zakonom Hrvatske iz
decembra1990.godine.NavedenotumaenjeznailojedaSrbiizHrvatske
iBosnenemogudaseizdvojeipripojeSrbijiiliJugoslavijiidaimajupravo
nasamoopredjeljenje,aliuokvirupostojeihrepublikihgranica.
UMiljenjubr.3,od11.januara1992.godine,Komisijajeodgovorila
na pitanje lorda Karingtona Da li unutranje linije razgranienja izmeu
Hrvatske i Srbije, s jedne strane, te Srbije i Bosne i Hercegovine, s druge
strane, mogu biti smatrane granicama prema meunarodnom javnom
pravu?Komisijajeprotumailadarepublikegranicepostajudravnena
principu uti possidetis iuris i da je primarna suverenost republika, a ne
suverenost naroda. Granice izmeu republika mogu se mijenjati samo
sporazumom,aakotakvihdogovoranebude,graniceostajukakvesubile
statusquo.Tumaenjemdarepublikegraniceimajukarakterdravnih,
odredbe Ustava iz 1974. godine, koji su donijeli predstavnici Saveza
komunistaJugoslavije,dobilesusvojkonanimeunarodniepilog.
Umiljenjima4,5,6.i7.od11.januara,Komisijajeocjenjivaladali
su pojedine republike ispunile kriterijume iz Opteg plana za rjeenje
krize. U Miljenju 4, Komisija je razmatrala zahtjev BiH zameunarodno
priznanje i ukazala na problem legitimiteta zahtjeva zbog protivljenja
srpskihpredstavnikauVladiiPredsjednitvuoverepublike.Bonjaki i
hrvatskilanovisupolaziliodargumentadaustavniamandmanLX,izjula
1990.godine,pruaosnovuzanezavisnostdrave.Utakvimokolnostima
Arbitrana komisija smatra da se izraavanje volje stanovnitva Bosne i
Hercegovine da se SR BiH konstituie kao suverena i nezavisna drava ne
moe smatrati potpuno osnovanim. Ta bi ocjena mogla da bude
promijenjena ukoliko bi se, u tom pogledu, republika koja je formulisala
zahtjev za priznanje pruila garancije eventualno putem referenduma.
Referendumjeorganizovankaograanskinaprincipujedanovjekjedan
glas, koji je omoguavao preglasavanje i meunacionalnu hegemoniju.
ReferendumuBosniodranje29.februarai1.marta1992.godine,ipostao
je okida meunacionalnog sukoba. Miljenje 5, u vezi Hrvatske,
ukazivalojenanedostatkerjeenjaoautonomijimanjinainjihovihpravai
158
RadomirNekovi
zatraenojeodHrvatskedaovenedostakeotkloni.Komisijajesmatralada
Hrvatska svojim Ustavnim zakonom ne pokriva u potpunosti kriterijume o
pravima manjina i njihovoj autonomiji i zatraila je od Hrvatske da to
promijeniuskladusakriterijumimanavedenimuDeklaracijioJugoslaviji.
Naalost, Hrvatska nije otklonila ustavne nedostatke o manjinskim
pravimaiautonomiji,alijeuprkostomepriznatakaosamostalnadrava.
Hrvatska je 19. decembra uputila Savjetu ministara Evropske zajednice
pismo u kome se trai priznanje ove republike kao nezavisne drave. U
Miljenju 6, Komisija je razmatrala pismo koje je Makedonija uputila
Savjetu ministara 20. decembra, u vezi priznanja ove republike kao
samostalne drave. Komisija je konstatovala da Makedonija ispunjava
uslove iz Opteg plana i Deklaracije o Jugoslaviji, uz napomenu da
MakedonijatrebadarijeiproblemnazivadravezbogprotivljenjaGrke.
U Miljenju 7, Komisija je razmatrala pismo Slovenije upueno Savjetu
ministara19.decembraikonstatovaladaovarepublikaispunjavausloveza
meunarodnopriznanje.
U Miljenjima 8, 9. i 10. od 4. jula 1992. godine, Komisija je

razmatrala status Savezne Republike Jugoslavije i pitanje sukcesije bive
drave.Miljenjem8,KomisijajekonstatovaladaJugoslavijavienepostoji
idajedisolucijabivedraveokonana.Miljenjem9,Komisijajetumaila
pitanjesukcesije,usmisludasusverepublikesukcesoriidaseovajproces
treba realizovati u skladu sa pravilima meunarodnog javnog prava.
Miljenjem10,KomisijajeprotumailadaSaveznarepublikaJugoslavijane
moe biti sukcesor bive drave i da je ona novonastala drava za koju
vaekriterijumikaoizarepublikekojesuzatrailenezavisnost.
Savezna Republika Jugoslavija je u Ustavu od 27. aprila 1992.

godinedefinisaladaeSaveznaRepublikaJugoslavijapotujuikontinuitet
i meunarodni status SFRJ, preuzeti sva njena prava i obaveze, ukljuujui
lanstvo u svim meunarodnim organizacijama, i participaciju u svim
meunarodnim ugovorima prihvaenim i ratifikovanim od strane bive
drave.SavjetbezbjednostijeodbacionavedenistavSRJ(RezolucijaSBbr.
47/1 od 19. septembra 1992. godine) a isto je uinila i Generalna skuptina
OUN.Graanskojugoslovenskakoncepcijadravedoivjelajepropastina
meunarodnom i na unutranjem planu. Katastrofalne odluke kralja i
Vlade Srbije iz 1914, 1917. i 1918. godine izrazile su se u svojoj punoj
traginojdimenzijitokom1991.i1992.godine.
TumaenjemArbitranekomisijedefinisanisudatumiodkadasu
pojedinerepublikesukcesoribivejugoslovenskedrave:
SlovenijaiHrvatskaod8.oktobra1991.godine,
Makedonijaod17.decembra1991.godine,
BosnaiHercegovinaod3.marta1992.godinei
SaveznaRepublikaJugoslavijaod27.aprila1992.godine.
159
2.ModelirjeavanjadravnogpitanjaBosneiHercegovine 123
Nakon definisanja osnovnih pitanja vezanih za disoluciju SFR

Jugoslavije,EvropskazajednicasekrozKonferencijuoJugoslavijiposvetila
i rjeavanju dravnog pitanja Bosne i Hercegovine. Bosna nije mogla
krajem1991.ipoetkom1992.godinedasekoristimeunarodnimaktima
kao ostale republike iz nekoliko razloga. Tokom jeseni 1991. i u prvom
tromjeseju 1992. godine, predstavnici tri etnike nacije su donosili
posebne ustavne akte i konstituisali su tri dravna entiteta, tako da je
dravnavlastBosneiHercegovinebilaudisoluciji.Predstavnicitrinacije
nisu mogli da usaglase minimum zajednikih interesa, tako da Bosna i
Hercegovina nije imala legitimne predstavnike koji bi izrazili njen stav u
procesu disolucije Jugoslavije. Bosna i Hercegovina je bila troetnika
drava i drutvo, i za odluke o dravnom statusu bila je neophodna
saglasnostsvetrietnikezajednice.HrvatiizBosnesupodravalipolitiku
Hrvatske (disolucija Jugoslavije i stvaranje republika kao nezavisnih
drava).SrbiizBosnesupodravalipolitikuSrbije(ouvanjeJugoslavijes
republikamakaofederalnimjedinicama).Muslimani(Bonjaci)susenali
u nezavidnoj situaciji, jer ako se priklone jednoj od opcija tada dolaze u
sukob sa drugom opcijom. Bosna i Hercegovina nije nakon prvih
viestranakihizboraunovembru1990.godine,imalajedinstvenudravnu
vlast. Ukupnu dravnu vlast vrile su politike partije, kao tri nacionalna
pokreta meusobno suprotstavljena o bitnim dravnim pitanjima.
Opstanak ve priznate drave nije bio mogu bez preureenja njenog
unutranjeg ustavnog ustrojstva koje bi bilo prihvatljivo za sve tri nacije.
Bitna injenica u dravnoj krizi bila je i pasivnost Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine. Ustavni sud je, Odlukom od 1. novembra 1991. godine,
ponitiosporazumeoudruivanjusrpskihoptinauregije,aOdlukomod
14. septembra 1992. godine, ponitio je i akta koja su donijeli hrvatski
poslanici. 124
UstavomRepublikeBosneiHercegovineutvrenojedaRepublika
preko republikih organa u okviru svojih prava i dunosti utvrenih
ustavom, izmeu ostalog, ureuje politikoteritorijalnu organizaciju
Republike. Karakteristino je da Ustavni sud nije razmatrao ustavnost
konstitutivnihakatakojesudonosilibonjaki,srpskiihrvatskiposlaniciu
oktobru 1991. godine. Navedena akta Ustavni sud je razmatrao deset
123
KaoizvorikoritenesuarhiveNarodneskuptineRepublikeSrpskeiSrpskedemokratske
strankeRepublikeSrpske.
124
Odlukom su ponitena osnivaka akta hrvatskog entiteta HercegBosna i sva druga
pravnaaktakojasuproizilazilaizosnivakih,konstitutivnihakata.Odlukabroj:46/92.od
14.septembra1992.godinejeobjavljenauSlubenomlistuSRBiH,broj16,od18.septembra
1992.godine.
160
RadomirNekovi
mjeseci nakon njihovog donoenja u septembru 1992. godine. 125

Predstavnicitrinarodasudonosiliposebnenacionalnedravotvorneakte
zanemarujui odluke Ustavnog suda, to potvruje injenicu da nijedna
dravna institucija u Bosni krajem 1991. godine nije funkcionisala kao
jedinstvena i opteprihvaena kategorija. Ustavne odluke kojima su
ponitena konstitutivna akta hrvatskog i srpskog naroda, nisu imale
formalnopravnenirealnepolitikeposljediceiznekolikorazloga:a)nije
postojao legitimitet jedinstvenog ustavnog poretka, pa time ni odluke
Ustavnogsudanisuimalepotpunilegitimitetipravnodejstvo;b)trajaoje
oruanimeunacionalnisukobinijebilorealnihuslovazabilokakavoblik
ustavnosti;
c) meunarodna arbitraa dravnog pitanja BiH bila je u toku, tako da
selektivneodlukeUstavnogsudanisuimalebitnijipravniznaajid)nije
postojala dravna vlast koja bi mogla realizovati odluke Ustavnog suda.
Bosna i Hercegovina je meunarodno priznata 6. aprila 1992. godine kao
meunarodnisubjekt,averanijejepoelameunarodnaarbitraanjenog
unutranjegureenja.Meunarodnazajednicajeuarbitranomprocesuo
dravnom pitanju Bosne i Hercegovine imala za polazite dva temeljna
elementa:
1. Bosna i Hercegovina je meunarodni subjekt kao nezavisna

drava sa zagarantovanim teritorijalnim i dravnim integritetom. Ovim
principomonemoguenajepodjelairaspaddrave.
2. Unutranje dravno ureenje Bosne i Hercegovine treba

promijeniti i umjesto unitarnog uvesti i decentralizovano ureenje,
potujuizajednikusuverenostiravnopravnudravotvornosttrinaroda.
Ovim principom onemogueno je unitarno dravno ustrojstvo i
obezbijeenajeravnopravnosttrietnikenacije.
Kriza dravne vlasti, politikog sistema i meuzavisnost

unutranjih i spoljnih faktora stvorili su razloge za meunarodnu
arbitrau. Etnike nacije su, svojim posebnim aktima, polazile od
maksimalistikih ciljeva koji nisu prihvaeni u meunarodnim odnosima.
Muslimani (Bonjaci) su polazili od osnove da drava bude unitarno
organizovana i nezavisna. Srbi su polazili od osnove da drava bude u
sastavu Jugoslavije i da bude decentralizovana ili da bude konfederalno
ureena. Hrvati su bili na poziciji da Bosna bude nezavisna i
decentralizovana.EvropskazajednicajesvojimaktimakrozKonferencijuo
Jugoslaviji,kroztumaenjeBadinterovekomisijeikrozarbitraniKutiljerov
plan, nastojala da na miran nain razrijei krizu u Bosni i Hercegovini,
125
Odlukom Ustavnog suda broj 47/92 od 28. septembra 1992. godine ponitena su
konstitutivna akta srpskog naroda (Deklaracija o proglaenju entiteta od 9. januara 1992.
godine, Ustav od 28. februara 1992. godine i svi opti akti koji su doneseni na osnovu
konstitutivnihakata.OdlukajeobjavljenauSlubenomlistuRepublikeBiH,broj18,od7.
oktobra1992.godine.
161
uvaavajui legitimne interese sve tri etnike nacije u kontekstu

meunarodnogpravaievropskogsistemavrijednosti.
2.1.Kutiljerovplan
Ovajplanjenastaouperiodufebruaravgust1992.godineuokviru
Konferencije o Jugoslaviji, pod vostvom predsjedavajueg lorda
KaringtonaibivegpredsjednikaportugalskevladeozeKutiljera,kojijeu
ime Evropske zajednice pregovarao sa liderima tri nacionalne partije:
Srpske demokratske stranke, Stranke demokratske akcije i Hrvatske
demokratskezajednice.
Prvikrugrazgovoraodranje13.februara1992.godineuSarajevu,gdjesu
predstavnici tri etnike nacije iznijeli svoje stavove o rjeenju dravne
krize u Bosni. Predstavnici Bonjaka bili su za Bosnu i Hercegovinu kao
nezavisnudravusa regionalnimoblikomunutranjegureenja.Hrvatski
predstavnici bili su takoe za nezavisnu dravu BiH, ali sa
decentralizovanim unutranjim ureenjem koje bi obezbijedilo
ravnopravnost hrvatskog naroda. Srpski predstavnici su bili za ostanak
Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji kao optimalnom rjeenju za sve tri
etnike nacije, a ako to nije mogue tada bi prihvatili da BiH bude
nezavisnadecentralizovanadravanaetnikoteritorijalnomprincipu.
U drugom krugu razgovora Kutiljera sa liderima vladajuih nacionalnih
stranaka u Lisabonu 2122. februara 1992. godine usaglaena su tri
osnovnaprincipa:
1)BosnaiHercegovinabienezavisnadravauokvirupostojeihgranica,
2)unutranjeureenjedravebieentitetskonaetnikojosnovii
3)pregovoriebitinastavljeniuzposredovanjeEvropskezajednice.
Navedeni principi predstavljali su temelj daljeg pregovarakog procesa i
bili su osnova svih kasnijih ponuenih mirovnih planova. Meunarodna
zajednica,kojujetadapredstavljaoKutiljero,prihvatilajelegtimnestavove
svetrietnikezajedniceizBosneiHercegovineiobjedinjilaihutrigore
navedena elementa. Srbi su odustali od politike borbe za ouvanje
Jugoslavije i svoju nacionalnu politiku su fokusirali ostvarivanje srpskih
ciljevauokviruBosneiHercegovine.Muslimani(Bonjaci)suodustaliod
unitarnog dravnog ureenja i prihvatlili entitetskoetnikofederalno.
Hrvatima je odgovaralo da Bosna bude nezavisna drava sa etniko
federativnim ureenjem. Navedeni krug razgovora nacionalnih lidera iz
BiHsaKutiljerombiojevaan,jerjepostignutasaglasnostodvatemeljna
principa na kojima postoji i funkcionie Bosna i Hercegovina kao drava.
Jedan princip bio je da Bosna treba da postane nezavisna drava kao
posebanmeunarodnisubjekt.Drugiprincipbiodasepostojeeunitarno
dravno ureenje treba promijeniti u formu decentralizovanog ureenja
naetnikoteritorijalnojosnovi.
162
RadomirNekovi
Trei krug razgovora nastavljen je u Sarajevu 28. februara 1992. godine o

pitanjima referenduma, kao uslova za meunarodno priznanje BiH uz
uee i opozicionih partija. Problem referenduma bio je u tome to je
obaveza neposrednog izjanjavanja proizilazila iz tumaenja Badinterove
komisije (Miljenje br. 4), a u BiH nije postojao zakonodavni okvir koji
regulie neposredno izjanjavanje naroda o statusu drave. Postojee
norme o referendumu odnosile su se na graansko izjanjavanje u
lokalnim zajednicama sa fokusom na rjeavanje zajednikih komunalnih
pitanja, finansiranja insfrastrukture itd. Izjanjavanje o dravnom statusu
BiHpodrazumijevalojebalansgraanskogietnikogizjanjavanja.Srpski
predstavnicisusmatralidaSrbinetrebadauestvujunareferendumu,jer
su se ve izjasnili na nacionalnom plebiscitu o tome da BiH treba srpski
narod treba ostati u Jugoslaviji. Predstavnici Bonjaka i Hrvata su bili za
odravanjegraanskogreferendumanaprincipujedanovjekjedanglas,
gdjeveinagraanaimapravodaodluiuimecijeleBosneiHercegovine.
Uetvrtomkrugurazgovora,7.i8.martauBriselu,razmatranoje
pitanje unutranjeg ureenja Bosne i Hercegovine i usaglaeni su i
parafirani principi za ustavno ureenje drave. Prema ovim principima
Bosna je trebalo da bude organizovana na federalnom principu i
sastavljenaodviefederalnihjedinicauformietnikihkantona(vajcarski
model federacije). Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je
odbilaponueneprincipenabaziviekantonaiumjestotogajepredloila
dadrava budeorganizovanananaindasvakaetnikanacijaimajednu
konstitutivnufederalnujedinicu.
U petom krugu razgovora u Sarajevu 18. marta 1992. godine, Kutiljero je
ponudio konanu verziju plana koju su prihvatili predstavnici sve tri
etnike nacije (Predstavnik Muslimana Bonjaka Alija Izetbegovi je kasnije
povukaopotpisizrazlogakojinamnisuucjelinipoznati).Predloeni plan imao
jedvadijela,ustavniiteritorijalni,tojebilakarakteristikaisvihkasnijih
planova.
Prvi dio plana obuhvatao je ustavnu problematiku, pod nazivom:

Izjava o principima za novo ustavno ureenje BiH i prva grupa pitanja
odnosilasenadefinisanjeosnovnihelemenanatadravnogstatusaBosnei
Hercegovine.
1. Bosna i Hercegovina bila bi drava koju ine tri konstitutivne jedinice
definisane na nacionalnim, ekonomskim geografskim i drugim
kriterijumima.
2.BosnaiHercegovinaenastavitidapostojiuokvirupostojeihgranica,
aVladaBiHivladekonstitutivnihjedinicaneepodsticatinitipodravati
pretenzijesusjednihdravanabilokojidioteritorijeBiH.
3. Suverenost poiva na graanima muslimanske, srpske i hrvatske
nacionalnosti, kao i drugih nacija i nacionalnosti koji to svoje pravo
realizujukrozgraanskuparticipaciju.
163
Nezavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine bio je

vitalni interes Muslimana (Bonjaka) i Hrvata. Decentralizovano
unutranje ureenje na federalnoj osnovi bio je vitalni interes Srba i
Hrvata. Dravotvornost nacija i graana ostvarivala bi se izvorno u
konstitutivnimjedinicama,ananivouinstitucijaBiHuonimoblastimao
kojima se parlamentarni predstavnici ovih jedinica dogovore.
Konstitutivne jedinice bi mogle ostvarivati saradnju sa drugim
republikama.Uprvadvaprincipasintetizovanisulegitimniinteresisvetri
etnikenacije.Treimprincipomutvrenjebalansetnikogigraanskog,
jersugraaninosiocisuverenosti,alitonisunekianonimnigraani,nego
sugraanimuslimanske,srpskeihrvatskenacionalnosti.Pojamgraanina
se ne odvaja od pojma pripadnika etnike nacije, nego se u jednoj
kategoriji objedinjava i graansko i etniko. Do graanske suverenosti,
graanskog drutva i nacije, dolazi se procesom i saglasnou veine
graana srpske nacionalnosti, veine graana hrvatske nacionalnosti i
veine graana muslimanske nacionalnosti, kao i pripadnika drugih
etnikih zajednica. Suverenost i ravnopravnost naroda ostvarivala bi se
kroztrinacionalnekonstitutivnejedinice(srpsku,hrvatskuimuslimansku
bonjaku), koje ne bi bile teritorijalno povezane kao tri posebne i
kompaktnecjeline,alibiimalestatusdravnogentiteta.
Drugagrupapitanjaodnosilasenavrenjevlastiidravneuprave.Ucijeloj
BiHvrenjevlastibilobizasnovanonaosnovnimprincipimademokratskih
dravaZapadneEvrope:
vladavina ljudskih prava, privatna svojina, trina privreda, slobodno
preduzetnitvo,
opteijednakopravoglasa,slobodniizboriitajnoizjanjavanje,
slobodapolitikogisindikalnogorganizovanja,
sekularnadravauzpotivanjepravavjerskihzajendica,
demokratskisistemkontrolevlasti,zakonitostiustavnost,
meunarodnanadlenostikontrolazazatituljudskihprava.
Navedeni principi trebali su biti osnovno usmjerenje u izgradnji
politikogsistemaBosneiHercegovine.
Trea grupa pitanja odnosila se na strukturu dravnih institucija.
NanivoudravepostojaobiParlamentkojibiimaokoordiniuu
ulogu razmatra i usklauje prijedloge konstitutivnih jedinica u
oblastima: monetarna politika, centralna banka, spoljni poslovi,
ekonomska politika, i odbrana. Parlament ne bi imao izvornu ustavnu
nadlenost, nego bi usaglaavao prijedloge iz konstitutivnih jedinica.
Parlament bi imao dva doma: Vijee graana, na osnovu neposrednih
izbora, i Vijee konstitutivnih jedinica, sastavljeno od jednakog broja
parlamentarnih predstavnika iz tih jedinica. Skuptina i Vlada na nivou
BiH imale bi nadlenost da upravljaju poslovima: monetarna politika
Centralna banka, spoljna politika, odbrana, ekonomski odnosi sa
inostranstvom, zajednikin poslovi infrastrukture. O optim i zajednikim
164
RadomirNekovi
dravnimpitanjimaodluivalobiseuVijeu(domu)graana.Ovitalnim
nacionalnim pitanjima kao to su: zastava, grb, visoko obrazovanje,
religija, odbrana, makroekonomska politika i odnosi sa susjednim
dravama, odluivalo bi Vijee konstitutivnih jedinica 4/5 veinom, a ta
pitanja bi bila navedena u Ustavu Konstitutivne jedinice bi imale svoja
zakonodavna tijela. Na nivou BiH, osim Skuptine postojala bi Vlada,
Sudstvo i svi dravni organi izraavali bi proporcionalnu nacionalnu
strukturu. Radi rjeavanja eventulanih sporova u nadlenosti izmeu
institucija na nivou BiH i institucija konstitutivnih jedinica, bio bi
formiran poseban sud u kojem najmanje pet prvih godina radile
nepristrasne sudije izvan Bosne i Hercegovine. Sud bi vrio funkciju
ustavnog suda, imao bi po jednog lana iz svake konstituivne jedinice (3
lana),pluslanaizinostranstva(ukupno7lanova).
Skuptineivladekonstitutivnihjedinicabilebinadlenezaveinu
dravnihupravnihposlova,aliuokvirimazakonaBosneiHercegovinei
sve institucije bi odravale proporcionalnu nacionalnu strukturu.
Konstitutivna jednica bi imala pravo da odrava veze sa susjednim
dravama,aliuskladusanezavisnouiteritorijalnimintegritetomBosne
iHercegovine.
Osnovnanaela,principiielementiizdijelaUstavniprincipibilibi
pretoeni u Ustav Bosne i Hercegovine, koji bi bio potven na
referendumu.
Drugi dio plana sadravao je mape teritorijalnih podruja koja

pripadaju pojedinim konstiutivnim jedinicama (ukupno 19 podruja).
Podrujauokvirujednekonstiutivnejedinicenebibilapovezanaujednu
teritorijalnucjelinu(sistemarenekrave).Polaznaosnovadefinisanjaovih
podruja bila je nacionalna struktura stanovnitva, prema popisu iz 1991.
godine, gdje su uzimani elementi apsolutne i relativne veine. Za
definisanjegranicapodrujakojapripadajukonstitutivnimjedinicamabila
bi formirana Komisija. Srbima bi pripalo 37 optina, Muslimanima
(Bonjacima)52optineiHrvatima20optina (ukupno109optinauBosnii
Hercegovinisastanjem1991.godine).
Srpska konstitutivna jedinica obuhvatala bi 5 podruja: Krajinu,
Ozren kod Doboja, Semberiju Majevicu, Bira Romaniju i Hercegovinu
sadijelomPodrinja.
Muslimanska (bonjaka) jedinica bi obuhvatala 4 podruja:
BihakaKrajina,Sana(SanskiMostiKlju),CentralnaBosnaidioIstone
Bosne.
Hrvatska jedinica obuhvatala je 9 podruja: Zapadna Hercegovina,
Kupres,Vitez,Jajce,Vare,epe,Posavina,IvanjskakodBanjeLuke,idio
prijedorskeoptine.
Sarajevokaogradpredstavljalobiposebnopodruje(nekavarijanta
distrikta).
165
Srpski i hrvatski politiki predstavnici su potpisali i prihvatili

Kutiljerov plan, a muslimanski predstavnici su potpisali pa, nakon toga,
povukli potpis i Kutiljerov plan je propao. Kao ilustracija razloga to
Bonjaci nisu prihvatili Plan, mogu posluiti sljedei stavovi: Osnovna
vodiljaovogdokumentajestedasenasilnouvedeetnikakomponentaida
natojosnovi,prekonoi,ukupnoustavnoiteritorijalnoustrojstvopoprimi
etniki predznak, ime je otvoren sukob i sa tradicijom identiteta BiH na
jednoj strani, a isto tako i sa standardima savremenih demokratskih
drutvenih zajednica u domenu ljudskih prava i graanskih sloboda, na
drugojstrani. 126
Kutiljerov plan je, kao osnovu dravne strukture Bosne i

Hercegovine, sadravao federativno ureenje s izvornom suverenou
nacijaukonstitutivnimjedinicamaizajednikomizvedenomsuverenou
na nivou savezne drave. Plan je sadravao maksimalnu decentralizaciju,
tako da je savezna skuptina imala koordiniuu ulogu, a konstitutivne
jedinice, sastavljene iz vie nepovezanih podruja, nisu mogle pokrenuti
procesesecesijeoddrave.
Kutiljerovplanjeimaodvijeosnovneslabosti:
1. Plan nije bio dovren, jer nisu do kraja i precizno definisana

sutinskapitanjafunkcionisanjadrave.VlastnanivouBosnebilajeslaba
(koordiniua uloga vlasti). Vlast na nivou konstitutivnih jedinica je
takoe bila slaba, jer iako je postojalo 4/5 odluivanje u vijeu
konstitutivnih jedinica, sadraj vitalnog interesa nacije bio je redukovan
(grb, zastava, obrazovanje, religija itd.). Nije definisano rjeenje u sluaju
davlastnebudefunkcionisalanasaveznomnivouinanivoukonstituivnih
jedinica.Planjesadravaoobavezukonstitutivnihjedinicadaprimjenjuju
evropske principe: ljudska prava, ustavnost, slobodno trite, izborni
sistem,alitabisedeavaloakoovejediniceneetodaine.Takoenije
bilo definisano pitanje ako jedna teritorijalna oblast doe u sukob sa
institucijamakonstitutivnejedinice,kojibisubjektisakojimovlatenjima
rjeavao ovaj sukob. U principu je vrlo teko organizovati dravnu vlast
kojaobuhvatavienepovezanihteritorijaiuBosnisujedinoHrvatikreirali
efikasnuorganizacijuvlastiusluajunepovezanihteritorijalnihcjelina.
2. Druga krupna slabost Plana bila je u tome to nisu definisani

meunarodnisubjektikojieprimjenjivatiplanisakojimovlatenjimae
onidjelovati.PrimjenaPlanazavisilajeodspremnostinacionalnihelitana
kompromisetojepredstavljalonesiguranfaktor,jerdasunacionalneelite
bilespremnenakompromisetadasukobairatanebinibilo.
SdrugestraneKutiljerovplanbiojeznaajanunekolikoaspekata:
126
KasimBegi,BosnaiHercegovinaodVencovemisijedoDejtonskogsporazuma,Izdanje:
BosanskaknjigaiPravnicentarFondazaotvorenodrutvoBosnaiHercegovina,Sarajevo,
1977.godine,str.96.
166
RadomirNekovi
1. Teritorijalni integritet i meunarodni subjektivitet Bosne i

Hercegovine nije se dovodio u pitanje i nije bio predmet razgovora i
predstavljao je osnovno polazite u rjeavanju svih drugih dravnih
pitanja.
2. Drugo osnovno polazite bilo je da se dravno ureenje Bosne

treba promijeniti iz unitarnog u decentralizovano po mjeri tri
dravotvornenacije.
3.RjeenjedravnogpitanjaBosneinjendaljirazvojposmatranje
ukontekstuEvropskeZajedniceinjenihvrijednostiiprincipa.
4.Kutiljerovplanjepostaoosnovaodkojesepolaziloukreiranju
narednihmirovnihplanovasvedoDejtonskogsporazuma.
Nakon konanog odbijanja Kutiljerovog plana na Konferenciji o

bivoj Jugoslaviji u Londonu 26. i 28. avgusta 1992. godine u arbitrani
proces se, osim Evropske zajednice, ukljuila i Organizacija ujedinjenih
nacija tako da je daljna aktivnost meunarodne zajednice dobila znatno
iruosnovu.LordKaringtonkaopredsjedavajuiKonferencijeoJugoslavijii
Hoze Kutiljero kao kreator prvog ponuenog plana su se povukli. Na
konferenciji su imenovani novi pregovarai Sajrus Vens (bivi dravni
sekretar u Karterovoj administraciji) ispred OUN i Dejvid Oven (bivi
ministar spoljnih poslova Velike Britanije) ispred Evropske zajednice.
PremaKutiljerovomplanuBosnaiHercegovinabibilapolitikafederacija
naosnovietnikihnacija,bezkompaktnihteritorija.
2.2.VensOvenovplan
Nakon Konferencije o Jugoslaviji u Londonu nastavljen je

pregovarakoarbitraniprocesodravnompitanjuBosneiHercegovineu
okviru Konferencije za bivu Jugoslaviju. Konferencija je iznova potvrdila
meunarodni subjektivitet i dravni integritet Bosne i Hercegovine, ali je
naglasila i svoju privrenost demokratskom ureenju, to je znailo
uvaavanje demokratske volje svih njenih naroda. Vens i Oven su od
septembra 1992. godine poeli kreirati novi mirovni plan u etiri dijela,
koji su ponudili nacionalnim liderima iz BiH u periodu od januara do
marta1993.godine:
1. sporazum o Bosni i Hercegovini koji je obuhvatao ustavno

ureenjeiorganizacijudravnevlastiprvidio;
2. sporazum o miru koji se odnosio na prekid neprijateljstava

drugidio;
3.maparazgranienjateritorijalnihprovincijatreidio;
4. sporazum o prelaznim rjeenjima koji se odnosio na njegovu

primjenuetvrtidio.
Na pregovorima sa nacionalnim liderima u enevi krajem januara

1993.godinepredstavniciHrvatasuprihvatlisporazumuprvatridijela,a
predstavnci Srba i Bonjaka su prihvatli djelimino ponuene sadraje iz
167
prvog i drugog dijela. U narednoj rundi pregovora, u Njujorku krajem

marta1993.godine,predstavnciBonjakaiHrvatasuprihvatilisporazumu
cjelini,apredstavniciSrbanisuprihvatilitreiietvrtidio.
ZarazlikuodKutiljerovogplanaizakojegjestajalasamoEvropska
zajednica, VensOvenov plan imao je podrku i Evropske zajednice i
Organizacijeujedinjenihnacija.
Savjet bezbjednosti OUN je nakon neuspjelih pregovora o mirovnom
planu u Njujorku uveo sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji i ove mjere
vezao za prihvatanje VensOvenovog plana od strane Srba iz BiH, sa
rokomdasePlanprihvatidokrajaaprila1993.godine.
Savezna
RepublikaJugoslavijajeovimaktomuvedenaukrizuuBosniiHercegovini
kaosredstvopritiskanaSrbeizBosne,tojebilonelegitimnoinelegalno.
Po meunarodnom i po unutranjem pravu, ne moe se odrediti jedna
drava da vri pritisak na narod u drugoj dravi sa ciljem da se utie na
legitimnu volju tog naroda. Navedena mjera Savjeta bezbjednosti bila je
problematinaizbogtogatojeSaveznaRepublikaJugoslavijamoralada
trpisankcijesvedokSrbiizBosneiHercegovinenepromijenesvojuvolju.
LoginaposljedicanavedenesituacijebilajesukoblegitimnevoljeSrbaiz
BosneilegimnihdravnihinteresasavezneRepublikeJugoslavije.
VensOvenovplanje,takoe,polazioodteritorijalnogintegritetai
meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, a predloeno je
decentralizovanounutranjeureenje.TeritorijaBosneiHercegovinebila
bi podijeljena u deset provincija (regija, oblasti) na osnovu: geografskih,
ekonomskih, saobraajnih i drugih slinih kriterijuma. U provincijama bi
brojano dominirala jedna od etnikih nacija: provincije sa srpskom
veinom, provincije sa muslimanskom veinom i provincije sa hrvatskom
veinom.
Provincijesasrpskomveinom:IstonaHercegovinaidioPodrinja,
RomanijaBira,Semberija,iBosanskaKrajina,ukupnoetiriprovincije.
Provincijesahrvatskomveinom:PosavinaiZapadnaHercegovina
sadubrovakimzaleem,ukupnodvijeprovincije.
Provincije sa bonjakom veinom: bihaka Krajina, tuzlanska
regijasaIstonomiSrednjomBosnom,ukupnodvijeprovincije.
Provincija sa mjeovitim hrvatskim i bonjakim stanovnitvom:

podrujeodTravnikaiJajcadoLivnaiDuvna.
ProvincijaSarajevobilabisaposebnimstatusom.
Urazumijevanjukvalitetaprovincijatrebaimatiuvidu,osimbroja,
injihovuteritorijalnuveliinu,kompaktnost,infrastrukturu,resurseitd.
Planomjepriznatofaktikostanjepostojanjakompaktnihetnikih
teritorija s dominacijom jednog od tri naroda, ali se to ne priznaje kao
konstitutivna kategorija. U ovom aspektu se izraavala protivrjenost
realnog i formalnopravnog sadraja. U organizaciji dravne vlasti
primjenjen je princip podijeljenih nadlenosti. Na nivou Bosne i
Hercegovine bile bi one dravne funkcije koje su neophodne za
168
RadomirNekovi
ostvarivanje njenog meunarodnog subjektiviteta i teritorijalnog

integriteta kao to su: spoljni poslovi, meunarodna trgovina, dio poreza,
dravljanstvo. U oblastima: sudstva i ekologije bile bi podijeljene
nadlenostiprovincijaicentralnihvlasti.
U iskljuivoj nadlenosti provincija bilo bi: obrazovanje,

informisanje, zdravstvo, kultura, prirodni resursi, policija, dio poreza i
energije. Provincije bi imale vlade sastavljene od guvernera i jo desetak
lanova, imale bi Ustav, svoju zakonodavnu skuptinu, sudstvo itd. U
odreenim oblastima kao to su: Centralna banka, monetarna politika,
kapitalna infrastruktura (eljeznice, naftovodi, kontrola vazdunog
saobraaja, telekomunikacije) bile bi osnovane nezavisne institucije u
kojimabibilipredstavnicisvihprovincija. Zakonodavnu vlast na nivou
dravevriobidvodomiparlament:donjigraanskidomnaosnoviopteg
prava glasa i gornji dom, sastavljen od jednakog broja delegata iz
provincija. Izvrnu vlast bi vrilo Predsjednitvo od tri lana (po jedan iz
svakenacije)iVlada.
Ustavnisudbiobiorganustavotvornevlastiinjegovilanovibilibi
imenovani od strane Konferencije o Jugoslaviji. Sud za ljudska prava i
Ombudsmanbilebiinstitucijezazatituljudskihpravainjihovilanovibi
takoe bili imenovani od strane Koneferencije o Jugoslaviji. U sferi
ustavnosti i vladavine prava meunarodna zajendica bi zadrala bitan
uticaj.Osimsferevladavinepravameunarodnazajendica(Konferencijao
Jugoslaviji)imalabiuticajinaprocesdemilitarizacije.
U Planu se definie da e budui Ustav precizirati pitanja od

vitalnog nacionalnog interesa, koja e se rjeavati konsenzusom. U Planu
je, takoe, naglaeno da e se ravnopravnost ostvarivati i kroz rotaciju
vrilaca najodgovornijih funkcija. Zbog nedefinisane ustavne garancije o
ravnopravnoj nacionalnoj konstitutivnosti, srpski predstavnici nisu
prihvatiliPlanuprkossnanimpolitikimpritiscimaizSavezneRepublike
Jugoslavije. 127 VensOvenovplanjerelativnodugobiopredmetprihvatanja
i negiranja, hrvatski i muslimanski predstavnici su ga prihvatili, a srpski
nisu. Narodna skuptina Republike Srpske odbila je plan 4. aprila, na
sjednici u Bilei. Na zasjedanju Narodne skuptine 26. aprila u Bijeljini,
Plan je odbijen po drugi put, a sjednici je prisustvovao i Vladislav
Jovanovi,ministarspoljnihposlovaSaveznerepublikeJugoslavije,kojije
vrio pritisak na poslanike Narodne skuptine da prihvate VensOvenov
plan.UnarednojfazipregovorauGrkoj,predstavniciRepublikeSrpskesu
127
Na zasjedanju Narodne skuptine Republike Srpske na Jahorini, 56. maj 1993. godine,
Plan je odbaen uprkos pritiscima Slobodana Miloevia, Dobrice osia, Momira
Bulatovia, ministra inostranih poslova Grke Micotakisa. Politiki pritisak koji je vrilo
rukovostvo Srbije i SR Jugoslavije na poslanike Narodne skuptine RS prevazilazio je
granice demokratske tolerancije. Predstavnici Srbije i SR Jugoslavije su nastojali da preko
leaSrbaizBiHpostignusvojedravneinterese,tojezaposljedicuimalosnaanotpor
narodnihposlanikaSkuptineRSpremarukovodstvuSrbijeiSRJugoslavije.
169
prihvatili Plan 1. i 2. maja 1993. godine, pod uslovom da to podvrdi i

Narodna skuptina Republike Srpske. Zasjedanjem na Jahorini 5. maja
NarodnaskuptinajepotreiputodbilaVensOvenovplan.URepublici
Srpkoj je 15. i 16. maja odran plebiscit na kojem je konano odbaen
VensOvenov plan od strane Srba. Odbacivanje Plana imalo je za
posljedicupogoranjeodnosaizmeuRepublikeSrpskeiSRJugoslavije.
VensOvenovplanimaojenekolikokarkteristika.
1.Definisaojejaupozicijusaveznevlastinaprincipimavladavine
prava (Sud za ljudska prava, Ustavni sud, Ombudsman) i jake savezne
izvrnevlasti(PredsjednitvoiVlada).
2. Provincije su u izvjesnoj mjeri dobile status konstitutivnih

subjekata (predvien je dom provincija kao drugi parlamentarni dom),
imalesuetnikenazive,alinisubilemonoetnike.Naprimjer,akoseradi
o provinciji sa srpskom veinom tu su Srbi odgovorni za vrenje vlasti,
primjenupravaidunisudaobezbijededasevlastvribezdiksriminacije.
Pripadnicihrvatskogibonjakognarodausrpskojprovincijiimalibiista
pravakaopripadnicisrpskognaroda.
3. Ustavni status provincija je slian kantonima i ovdje je bio

oigledanuticajvajcarskihrjeenjauorganizacijidrave.
Provincije(kantoni)suimaleprimarnusvrhudaomoguejednojetnikoj
zajednicidasemoezatititiodunitarizacijecentralnedravnevlasti.
4. Meunarodna zajednica bila bi faktor primjene plana kroz

institucijeSudazaljudskaprava,UstavnogsudaiOmbudsmana.
Osnovne slabosti VensOvenovog plana bile su u tome to nisu

bila definisana sva bitna dravna pitanja, posebno institucionalni nain
ostvarivanja vitalnih nacionalnih interesa. Rjeavanje bitnih dravnih
pitanjaudvijefazepredstavljalojeustavnudvosmislenost,jerkadaseu
prvojfazirijeeosnovnadravnapitanja,drugafazaseodvijaudrugaijim
i,obino,nepovoljnijimuslovima. VensOvenov plan potvrdio je
cjelovitost, teritorijalni integritet i meunarodni subjektivitet Bosne i
Hercegvine. Kao osnova plana takoe je potvrena potreba da se drava
decentralizuje. Model koji je predvien planom predstavljao je rjeenje
izmeu izvrne federacije i regionalne drave. Plan nije usvojen zbog
vrstogstavaSkuptineRepublike Srpskekojajesmatraladasenjimene
garantuje teritorijalizacija dravotvornosti srpske etnike nacije u Bosni i
Hercegovini. Prema VensOvenovom planu Bosna i Hercegovina bila bi
federacija bez etnike konstitutivnosti. Osnova federalizma bile bi
provincije na ekonomskoj, geografskoj i saobraajnoj osnovi, a ne na
osnovuetnikihnacija.
2.3.OvenStoltenbergovplan
Odbacivanjem VensOvenovog plana od strane srpskih

predstavnikaisrpskognaroda,uslijediojenoviplankojisukreiraliRobert
170
RadomirNekovi
Oven u ime Evropske zajednice i Torvald Stoltenberg (bivi ministar

spoljnih poslova Norveke) u ime OUN, u peiodu od juna do decembra
1993. godine. Prema ovom Planu, Bosna bi bila sastavljena od tri
konstitutivne republike: srpske, hrvatske i muslimanske, koje bi zajedno
(dogovorom)definisaleustavnuosnovuustavnisporazum,ounijitriju
republika. U republikama bi svaki narod izvorno ostvarivao
konstitutivnostiimaobizakonodavnu,izvrnuisudskuvlast,ananivou
Bosne i Hercegovine bile bi vrene delegirane nadlenosti. Na nivou
Zajednicerepublikapostojalebiinstitucije:
Predsjednitvoodtrilana(pojedanizsvakenacionalnerepublike),koje
bi odluivalo konsenzusom i svaka etiri mjeseca rotirali bi se na mjestu
predsjedavajueg.
Savjet ministara, kao koordinacija tri vlade iz republika, bio bi imenovan
od strane Predsjednitva i sa godinjom rotacijom na kljunim resorima:
premijeriministarspoljnihposlova.
Skuptinabiimala120poslanikapo40poslanikaizsvakeetnikerepublike
i njena uloga bila bi zakonodavna samo u onim ovlatenjima koje su
etnikerepublikeprenijelenanivoBosneiHercegovine.
Sudskavlastbisevrilauetnikimrepublikama,anazajednikomnivou
postojaobiSudzaljudskapravaiUstavnisud.
Za razliku od VensOvenovog, ovaj plan je polazio od osnove da Bosna i
Hercegovina treba da bude zajednica tri nacionalne republike, koje bi
nakon dvije godine referendumom mogle da odlue da li ele dalji
opstanakudravnojzajednici.Kodteritorijalnogaspektauvedenjeprincip
cjelovitosti triju etnikih republika, za razliku od prethodna dva plana u
kojimaetniketeritorijenisubilepovezaneujednucjelinu.
Predloenojeteritorijalnorazgranienjeuodnosu:
bonjakateritorija28%,
hrvatskateritorija17%,
srpskateritorija52%.
oblastSarajevaimalabi3%teritorije,gdjebi2%pripadalobonjakoj,a1%
srpskojrepublici,agradMostarpredstavljaobiposebnuzonu.
U razgranienju teritorija bilo je vie spornih pitanja kao to su: Neum,
Brko,Mostar,Doboj.
KaotojemeunarodnazajednicaVensOvenovplankreiralapod
uticajempredstavnikaBonjaka,takojeOvenStoltenbergovplankreiran
poduticajempredsjednikaHrvatskeiSrbije(FranjeTumanaiSlobodana
Miloevia).KakojeVensOvenovplanbioneprihvatljivzasrpskustranu,
takojeOvenStoltenbergovbioneprihvatljivzabonjaku,kojajeodbila
plan. 128 Saglasnost hrvatskih i srpskih predstavnika nije pruala dovoljno
128
Bonjaka strana je smatrala da se ovim Planom legalizuje trajna disolucija BiH. Ovaj
plan predstavlja najniu taku u ukupnom mirovnom procesu, Kasim Trnka, nav. djelo,
str.33.
171
legitimnosti za prihvatanje plana i on je odbaen, kao i predhodna dva.

Planom je, u sutini, zagovaran model konfederativnog ureenja drave,
bez ustava kao najvieg pravnog akta, a umjesto ustava postojao bi
ustavnisporazumounijitrikonstitutivnerepublike.
U cilju korekcije OvenStoltenbergovog plana Evropska unija je

pod uticajem Njemake i Francuske predloila da novo polazite
teritorijalnog razgranienja treba biti 33% teritorije za bonjaku stranu.
NazasjedanjuSavjetaministaraEvropskeunijeoddecembra1993.godine
definisanesunovemapeteritorijalnograzgranienjarepublikauodnosu:
bonjakarepublika33%teritorije,
hrvatskarepublika17%teritorije,
srpskarepublika49%teritorije.
Plan Evropske unije nije bio posebna cjelina, nego je predstavljao
nadogradnjuOvenStoltenbergovogplana.Sobziromnatodaseratvodio
za teritorije, smatralo se da prvo treba teritorijalno razgraniiti tri
zajednice, a zatim ui u fazu rjeavanja ustavnih pitanja. Navedena
korekcijaEvropskeunijejeodbaenaufebruaru1994.godine,alijeostala
osnova teritorijalnog razgranienja u kojoj srpska strana ne moe imati
vieod49%BosneiHercegovine.
Prednosti ovog plana u odnosu na prehodne obuhvataju nekoliko

elemenata:
1.Uvedenjeprincipteritorijalnograzgranienjaetnikihzajednica,
odreena je veliina teritorija koje su predstavljale kompaktne cjeline.
Ovim principom je uglavnom rijeeno teritorijalno pitanje kao jedno od
najspornijihuBosniiHercegovini.
2. Optimalno je rijeeno pitanje etnike teritorijalne

dravotvornostiiravnopravnost,jerjebisvakanacijaimalasvojuetniku
republikudravu.
SlabostiOvenStoltenbergovogplanabilesuuorganizacijidravne
vlasti:
1. Bosna i Hercegovina ne bi imala Ustav niti snane savezne

institucije, bila bi zajednica etnikih drava u formi konfederacije.
IntegritetimeunarodnisubjektivitetBosnenijebiozagarantovan,jerbi
kroz referendume u etnikim republikama Bosna i Hercegovina nestala
kao drava. Pravo etnikih republika na odvajanje znailo je legalizaciju
disolucijeBosneiHercegovinekaodrave.
2. Graanska komponenta je zanemarena i definisana je

dominacijaetnikihinteresa.
Prema OvenStoltenbergovom planu Bosna i Hercegovina bi bila
konfederalna drava etnikih republika koje svojom voljom prenose
nadlensotinazajednikinivo,isvojomvoljommogudaistupeizdravne
zajednice.
172
RadomirNekovi
2.4.Vaingtonskisporazum
Nakon propasti OvenStoltenbergovog plana kapaciteti Evropske

unijeiUjedinjenihnacijauarbitraidravnogpitanjaBosneiHercegovine
bili su iscrpljeni. U realnim okolnostima nametala se potreba aktivnijeg
ukljuivanja Sjedinjenih Amerikih Drava koje su aktivno ukljuene u
arbitrani proces, to je rezultiralo sporazumom u martu 1994. godine.
Prethodniponueniplanovispadalisuukategorijudobrihuslugakojima
se nude modeli arbitranog rjeenja, a konanu odluku o prihvatanju
donosepredstavnicitrinarodauBosniiHercegovini.Bilojeoiglednoda
je to neuspjean proces, jer bi svaki naredni plan bio odbijen od strane
jedne od etnikih nacija u Bosni i Hecegovini. Ukljuivanjem Sjedinjenih
Dravaupregovarakiprocesuvedenasudvanovaprincipa.
Jedan princip odnosio se na nain pregovaranja. Naputena je taktika
ponuenihplanovakojepredstavnicitrinarodaprihvatajuilineprihvataju
i uveden je princip zajednikog rada do konanog rjeenja. Sukobljene
strane dobijaju pravo da aktivnije uestvuju u kreiranju plana, dobijaju
mogunost da u pripremi pregovora usaglaavaju bitna sporna pitanja,
tako da zvanini pregovori predstavljaju finalizaciju plana na ranije
dogovorenojosnovi.
Drugi princip moe se uslovno nazvati angaovana arbitraa. Ovim
principomplansadridvadijela:normekojeseodnosenaustavnarjeenja
i norme koje definiu subjekta primjene plana na terenu. Oba dijela se
ugraujuuplankaonjegoviintegralnisadrajiiimajuistupravnusnagu,
tako da plan poprima karakteristiku izvrnih normi. Sjedinjene Amerike
Dravesuukljuivanjemupregovarakiprocesizloilesvojmeunarodni
autoritet i eljele su da pregovaraki proces uspije i da se za Bosnu i
Hercegovinudonesekonanimirovnisporazum.
Sjedinjene Amerike
Dravesuseaktivnijeukljuileuarbitraniprocesudvaosnovnapravca:
1.RjeavanjedravnogpitanjaBiHudvijeetape:
a) rjeavanje sukoba izmeu Bonjaka i Hrvata stvaranjem zajednikog
entitetai
b) rjeavanje odnosa izmeu hrvatskobonjakog entiteta i Republike
Srpske kroz stvaranje novog realiteta na terenu pogodnom za donoenje
opteg i konanog rjeenja, koje bi obuhvatalo oba entiteta i garantovalo
integritet,kontinuitetimeunarodnisubjektivitetBosneiHercegovine.
Sporazum je potpisan 18. marta 1994. godine u Vaingtonu, a

sastojaoseodetiridijela:
1.PrijedlogUstavaFederacijeBiH;
2. Okvirni sporazum o uspostavljanju konfederalnih odnosa izmeu
FederacijeBiHiRepublikeHrvatske;
3. Sporazum o pristupanju Federacije Jadranskom moru kroz teritoriju
HrvatskeikorienjelukePloei
173
4. Sporazum o tranzitu za Hrvatsku kroz teritoriju Federacije u podruju

Neuma.
Vaingtonskisporazumsezasnivaonanekolikoelementa:
1.Konstitutivnostnaroda.BonjaciiHrvati,kaokonstituantinovog
dravnogentiteta,donijeenoviustavputemustavotvorneskuptinekoju
e initi poslanici Skuptine Bosne i Hercegovine izabrani na
parlamentarnim izborima 1990. godine. Ovim odreenjem potvren je
legitimitet izabranih muslimanskih i hrvatskih predstavnika iz 1990.
godine, ime je, indirektno, potvren i legitimitet izabranih srpskih
predstavnika na istim izborima. Novi dravni entitet ustanovljava se
konstituiuom vlau ime do izraaja dolazi suverenost hrvatskog i
bonjakog naroda. Konstitutivna prava naroda u donoenju ustava
zadravaju se i u procesu ustavnih izmjena, dopuna, i definiu se kao
trajna kategorija. injenica da se novi ustavni poredak poeo graditi
izvorno, od temelja narodne volje i narodne suverenosti, dokazuje da se
priznaje narodna suverenost kao originerna, a dravna suverenost kao
izvedenakategorija.
2. Izmjena ustavne osnove. Dvije etnike nacije kao dva

konstituanta, svojim ustavotvornim odlukama, mijenjaju dosadanju
dravnu strukturu Bosne i Hercegovine i uspostavljaju novu. Bonjaci i
Hrvati kao konstitutivni narodi ...ostvarujui svoja suverena prava
...preoblikuju unutranju strukturu teritorija sa veinskim bonjakim i
hrvatskimstanovnitvomuRepubliciBosniiHercegoviniuFederacijuBosne
iHercegovine(lan1.Ustava). HercegBosna kao dotadanji hrvatski
entitet nije nulificiran u korist bonjakog, niti je bonjaki nulificiran u
korist hrvatskog, nego su bonjaki i hrvatski entiteti ugraeni i
objedinjeniujedannovidravnientitetkojiseuspostavljanaoptijem,
zajednikomnivou.
Planom se odustaje od kontinuiteta unutranjeg dravnog

ustrojstva koje je Bosna i Hercegovina imala u 1990. godini i priznaje se
realnostfederativnestruktureBosneiHercegovine.NoviUstavFederacije
BiH, donesen 30. marta 1994.godine, nije bio u obliku amandmanskog
dograivanjauodnosunaprethodniUstavSRBosneiHercegovine,nego
jeucjelinidefinisankaonovi,osnovniinajviipolitikopravniakt,toje
dokazustavnogdiskontinuitetasranijimdravnimureenjem.Ustavnom
osnovomvalorizovanjeprincipozajednikojsuverenostietnikihnacijau
dvije faze, prvo zajednika suverenost dvije nacije, a zatim zajednika
suverenost sve tri nacije. Vaingtonski sporazum je oigledno zamiljen
kaoprvafazailidiooptegplanakojiekasnijeuslijediti.
3. Federativni princip dravnog ureenja. U dravno ustrojstvo

Bosne i Hercegovine uvodi se federativni princip kao sutina njenog
unutranjeg preureenja. Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od
federalnih jedinica (kantona) (lan 2. Ustava), a njihove granice i nazivi
utvrdie se naknadno pravnim aktima Federacije. Definie se
174
RadomirNekovi
konstitutivnostnaroda(BonjaciiHrvatikaokonstitutivninarodilan1.
Ustava) i graanske vrijednosti: Uvjereni da demokratske institucije
temeljene na potovanju ljudskih prava i sloboda najbolje stvaraju sklad
izmeu sebe i svojih zajednica... elei podrati individualne slobode...
Voeni principima Povelje OUN, Univerzalne Deklaracije o ljudskim
pravima... narodi i graani... (preambula Ustava). Ustavom se definie
institucionalni sistem zatite ljudskih prava (Ustavni sud, Sud za ljudska
prava, Ombudsman). Ljudska prava se definiu tako to su meunarodne
normedirektnougraeneuUstavkaonjegovintegralnidio. Kantonikao
federalne jedinice nemaju nacionalne nazive, ali imaju nacionalnu
preovladavajuu veinu stanovnitva na svom podruju. est kantona
imalo je muslimansku veinu, dva hrvatsku i dva su bila nacionalno
izmijeana. Teritorija Bosne i Hercegovine bonjaka vlast i teritorija
HercegBosnehrvatskavlastdijeleseukantonekaofederalnejedinice
(10 kantona). Kantoni su definisani kao federalne jedinice na specifian
nain. Kantonima su date velike dravne nadlenosti, ali kantoni nisu
dobili dom kantona kao dio zakonodavne vlasti na nivou Federacije BiH,
to je znailo da suverenost ne pripada kantonima, nego konstitutivnim
etnikim nacijama koje su dobile Dom naroda kao dio zakonodavne i
ustavotvorne vlasti. Takoe je definisano da se kantoni ne mogu
meusobno povezivati na politikoj osnovi i stvarati ire politike
teritorijalnezajednice.
4. Konfederalne veze Federacije s Hrvatskom. Konfederalni oblik

povezivanjaFederacijesHrvatskomjeuSporazumubiobitaninacionalno
osjetljiviimaojekompleksnupolitikupozadinu.SvegovoridajeFranjo
Tuman prihvatio plan o uspostavi Federacije, insistirajui na njenom
konfederalnompovezivanjusHrvatskom.Najmanjetojetadaplaniraobila
je secesija OvenStoltenbergove hrvatske republike (u stvari Herceg
Bosne) i njeno anektiranje Hrvatskoj. 129 Objedinjavanjem dva entiteta
Hrvatisuseodreklidijelasvojenacionalnedravnosti,jersuuFederaciji
dobili zajedniku suverenost dok su u HercegBosni imali posebnu
hrvatsku suverenost i konstitutivnost. Redukovana suverenost Hrvata u
Federaciji,uodnosunaHercegBosnu,ostalajeproblematinausmisluda
lijenovizajednikietnitetpostaodovoljnaosnovanakojojHrvatimogu
trajno ostvariti nacionalnu ravnopravnost u Bosni i Hercegovini.
Konfederalna veza Federacije s Hrvatskom, na optijem i viem nivou,
trebalo je, u sutini, da bude dodatni faktor koji Hrvatima obezbjeuje
nacionalnu ravnopravnost i nadoknauje gubitak suverenosti, koju su
imali u entitetu HercegBosna. Konfederalne veze Federacije BiH s
Hrvatskom su, kratkorono, bilo u interesu Hrvata, ali se ovaj
meudravniodnosnijemogaoodratinaduiperiod.Konfederalneveze
subileprivremenogkarakteradoknebudedonesennovioptisporazum
129
175
kojimesecijelaBosnaiHercegovinaintegrisati,ukljuivanjemRepublike
Srpske u dravnu cjelinu. Konfederalne veze, kao dio Vaingtonskog
sporazuma,nisukreiraneizustavnih,negoizvojnihrazloga.Stratekicilj
Hrvatskebiojedauspostavijedinstveniustavniporedaknacijelojteritoriji
Hrvatske, dakle, i na prostoru Republike Srpske Krajine koja je
funkcionisalaizvanustavnogidravnogsistemaHrvatske. Da bi se ovaj
ciljpostigaobilasuneophodnapolitikailivojnarjeenja,azapostizanje
vojnih rjeenja bilo je neophodno uspostaviti ustavnu mogunost za
djelovanjehrvatskevojskeinapodrujuBosneiHercegovine.Stvaranjem
novogvojnogsavezaizmeuHrvataiBonjakastvorilesusepretpostavke
zavojnikiporazKrajineinanoenjevojnihudarapremaRepubliciSrpskoj.
KonfederalnevezesuomoguavaledapredstavniciFederacijeBiHpozovu
vojskuHrvatskenateritorijuFederacije,radizajednikogsadejstvaprotiv
RepublikeSrpskeKrajineiRepublikeSrpske.
Vaingtonski sporazum je bitno uticao na poziciju Republike

Srpskeunekolikoaspekata.
NateritorijiBosneiHercegovinestvorenjenovidravnientitet.S
obzirom na to da je Republika Srpska ve ranije stvorena kao entitet, u
realnosti su funkcionisala dva entiteta, sa dva odvojena ustavna sistema.
Priznanje entiteta Federacije indirektno je znailo i priznanje entiteta
Republike Srpske. Navedeni aspekt bio je pozitivan za Republiku Srpsku,
jer je priznata dravnost entiteta, a priznata je i legitimnost odluivanja
izabranih poslanika iz 1990. godine. Stvaranjem Federacije BiH nastala je
prilika za konfederalno ureenje drave kroz dogovor dva entiteta. U
situaciji kada su postojala dva dravna entiteta (Republika Srpska i
FederacijaBiH)bilojeoekivanodaentitetikreirajumeusobnidogovoro
zajednikoj dravi Bosni i Hercegovini. Otvoreno je pitanje: ko e biti
dravotvornisubjektdvaentitetailitrinaroda?Nainomkonstituisanja
Federacije BiH kroz legitimitet ustavotvorne vlasti naglaena je
dravotvornostnaroda,BonjaciiHrvatistvarajuFederaciju,akantonisu
definisani kao teritorijalni oblik njenog organizovanja. Stvaranjem novog
entitetadatjeprimatnarodimakaodravotvornimsubjektima,imesuse
kreatori Vaingtonskog sporazuma osigurali od budueg konfederalnog
ureenjadravekojebi,eventualno,nastalokaounijaRepublikeSrpskei
Federacije BiH. Definisanjem suverenosti naroda kao etnikih nacija
eliminisana je mogunost konfederacije i utemeljen je federativni oblik
dravnogureenja.PredstavniciRepublikeSrpskesunastojalidautemelje
konfederalnoureenjeBosneiHercegovinekaosporazumdvaentiteta,ali
konfederalna osnova nije prihvaena od strane Bonjaka i velikih sila, pa
ovajciljnijepostignut.
S druge strane, Vaingtonskim sporazumom izmijenjena je
unutranja struktura Bosne i Hercegovine, ukinuto je unitarno dravno
ureenjeiuspostavljenofederativno.
176
RadomirNekovi
Osim navedenih elemenata Vaingtonskog sporazuma, pozitivnih

zasrpskientitet,jedanelementbiojeizrazitonegativan.Uspostavljanjem
FederacijeBiH,umjestotrisukobljenestranenastalesudvije.Uoruanom
sukobukojisenastaviokaosukobdvadravnaentiteta,BonjaciiHrvati
supredstavljalijednu,aSrbidrugustranu.KonfederalnevezeFederacijes
Hrvatskombilesupravnaosnovakojajeomoguilaulazakhrvatskevojske
u Bosnu, tj. na teritoriju srpskog entiteta, u jesen 1995. godine. Vojni
aspekt stvaranja Federacije BiH imao je negativne posljedice po vojne
kapaciteteRepublikeSrpske,tojeoslabiloinjenupregovarakupoziciju.
Vaingtonskisporazumjezadraoosnovneprincipeizprethodnih
sporazumameunarodnisubjektivitetdraveinjenoustavnopreureenje,
uslovnojerazrijeiooko50%dravnihproblemainjimejeodreenishod
meunacionalnogrataiosnovniprincipikasnijeg,Dejtonskogsporazuma.
Naredni planovi (Plan Kontakt grupe, enevski i Njujorki sporazum i, na
kraju,Dejtonskisporazum)predstavljalisudrugufazuprocesaukomeje
Republika Srpska integrisana u Bosnu i Hercegovinu. Vaingtonski
sporazum je prva faza Dejtonskog sporazuma i prestao je postojati 15.
decembra1995.godine,jerjesadrajVaingtonskogsporazumaintegrisan
u Dejtonski sporazum. U dnevnoj politici se esto zanemaruje ova
injenica, naroito u Republici Srpskoj, u smislu da Hrvati i Bonjaci
trebaju u svom entitetu rijeiti probleme na osnovi Vaingtonskog
sporazuma.NepostojiVaingtonskisporazumkaoodvojenakategorijaod
Dejtonskog sporazuma, jer su svi prethodni sporazumi integrisani u ovaj
sporazuminepostojeizvannjegovogokvira.
Prema Vaingtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina je ustanovljena
kaofederativnadravanabalansuetnikeigraanskenacije.
2.5.PlanKontaktgrupe
Kontaktgrupajeosnovana25.aprila1994.godineipredstavljalaje
novi oblik meunarodne arbitrae dravnih pitanja na prostoru bive
Jugoslavije,ainilisujepredstavniciVelikeBritanije,SjedinjenihAmerikih
Drava, Rusije, Francuske i Njemake. Kontakt grupa je, u periodu
majjuni1994.godine,donijeladvijebitneodluke,kaopolazitabudueg
plana.
1.PreuzelajedokumentaVaingtonskogsporazuma,kaointegralni
dio budueg opteg plana i obavijestila predstavnike Republike Srpske da
e budui status Republike Srpske biti u okviru dravnog integriteta
BosneiHercegovine;
2. Teritorija BiH je definisana od dva dravna entiteta, Federacija

BiH49%,RepublikaSrpska48%idistriktSarajevo3%.
Navedenim odlukama potvruje se meunarodni subjektivitet

Bosne i Hercegovine i kontinuitet njenog postojanja kao meunarodnog
subjekta. U odnosu na ranije planove, u kojima se o pitanjima
177
teritorijalnog razgranienja raspravljalo nakon ili zajedno s ustavnim

principima, u ovom planu se polazilo od teritorijalnog razgranienja kao
prvefaze.Nakondefinisanjateritorija8.jula,ponuenjeustavnidioplana
moguielementiustavnogaranmanaUnijeBiH.
Na nivou Bosne i Hercegovine Zakonodavnu vlast bi vrio

Parlamentdvotreinskomveinomkojabiukljuivalaveinupredstavnika
izsvetrietnikenacije.
PredsjednitvoBiHbilobisastavljenoodtrilana(pojedanpredstavnikiz
svakog konstitutivnog naroda), i odluivalo bi konsenzusom, a lanovi bi
sesmjenjivalinafunkcijipredsjedavajuegsvakaetirimjeseca.
Savjet ministara takoe bi imao godinju rotaciju na funkcijama
predsjednikaidvapotpredsjednika.
UmjestoustavnogsudapostojaobiSudUnijeodpetlanova(pojedaniz
svake etnike nacije i dva izvan Bosne) i rjeavao bi sporove nadlenosti
izmeuinstitucijainivoavlasti.
Entiteti bi imali zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast i imali bi pravo da
stupajuukonfederalnevezesasusjednimdravama,akotonijesuprotno
interesimaUnije.
SobziromnanainodluivanjauParlamentuBiHiPredsjednitvu,
institucijenanivoudraveimalebikoordiniuuulogu.Premaponuenim
elementima ustavnog aranmana veina dravnih poslova bila bi u
nadlenosti entiteta, a institucije BiH bile bi nadlene za poslove
meunarodnog subjektiviteta drave. Ustavni aranmani sadravali su
konfederalno ureenje skoro u svim elementima dravnih nadlenosti,
osim meunarodnog subjektiviteta, gdje bi drava funkcionisala kao
federacija.
Predstavnici Republike Srpske su ustavne principe prihvatili kao

polaznu osnovu, ali nisu prihvatali mapu teritorijalnog razgranienja.
Narodna skuptina Republike Srpske, u novim okolnostima djelovanja
Kontaktgrupe,nijeprihvatalaplan,alisenijeusuivalanidagadirektno
odbije, pa je naen model uslovnog prihvatanja. Ponuena rjeenja
prihvataju se kao osnova za dalje pregovore, ali ona nisu prihvatljiva kao
konanaforma(sjednicaNarodneskuptineRepublikeSrpske,19.jul1994.
godine). Nakon uslovnog prihvatanja ili odbijanja Plana, Narodna
skuptina je organizovala plebiscit srpskog naroda koji je odran 27. i 28.
avgusta iste godine, kojim su potvreni njeni stavovi u vezi sa Planom.
Odbijanjem Plana plebiscitarnom odlukom srpskog naroda ponuena
rjeenja nisu prihvaena, ali nisu sasvim ni odbaena, i nastavljen je
pregovarakiprocesnaosnoviplanaKontaktgrupe.
Novim procesom pregovaranja, u stilu arbitraa do konanog

rjeenja, sukobljenim stranama je stavljeno do znanja da se od
pregovarakog procesa nee odustati sve dok se ne postigne sporazum.
Odbijanje plana vie nije bilo realna opcija, nego je svaka od sukobljenih
strana dovedena u situaciju da se aktivno ukljui u proces i bori za svoje
178
RadomirNekovi
interese. Uvedena je praksa uzmi ili ostavi, a sukobljene strane su

aktivno uvuene u proces i njegov zavretak je znaio postizanje
konanogsporazuma. 130
Prema ponuenim rjeenjima plana Kontakt grupe Bosna bi bila unija sa
mjeavinomkonfederalnofederalnihelemenata.
2.6.enevskiiNjujorkisporazum
Ovi sporazumi su nastali u septembru 1995. godine kao osnova

Dejtonskogsporazumaipredstavljajudvadijelajednecjeline.Sporazumisu
prvi akti koje su priznali predstavnici sve tri nacije u Bosni i Hercegovini i
obuhvatalisuprincipeizranijihsporazuma,naroitoOdlukeKontaktgrupe.
Principi predstavljaju vrijednosne ciljeve sporazuma, ta se eli postii
odreenimnormamaitojeduhpolitikopravnogaktabezkojegnormene
biimalesmisla.
enevskim sporazumom od 8. septembra 1995. godine definisani su

sljedeiustavniaranmani:
1.KontinuitetiintegritetdravnostiBosneiHercegovinekaopriznatog
meunarodnogsubjekta;
2. Dvoentitetski sastav Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i

FederacijaBiH;
3.Teritorijalnorazgranienjeentitetauodnosu51%zaFederacijuBiHi
49%zaRepublikuSrpsku;
4.Uspostavljanjespecijalnihiparalelnihvezasasusjednimdravama;
5.Entitetiprihvatajuobavezuzausvajanjemeunarodnihstandardau
oblasti ljudskih prava, osnivanje Komisije za ljudska prava i Komisije za
povratakizbjeglica;
6.Osnivanjezajednikihjavnihpreduzea;
7.Osnivanjekomisijezaouvanjenacionalnihspomenika;
8.Arbitranorjeavanjesporova.
Navedenielementibuduegmirovnogplanaprihvaenisu
od strane velikih sila, susjednih drava i predstavnika tri etnike nacije iz
Bosne i Hercegovine. Sadraj sporazuma u enevi dokazuje bitnost dvije
konstante sa poetka arbitranog procesa: kontinuitet dravnosti Bosne i
Hercegovine kao meunarodnog subjekta i decentralizovano unutranje
ureenjedrave.Osimverifikovanjadvanavedenatemeljnaelementa,bitnoje
130
Ointenzitetu,sloenostiidramatinostipregovora,naprincipuangaovanearbitraedo
konanogrjeenja,vidjetiknjiguDnevnikIiIIprof.drNikoleKoljevia,kojijebioaktivni
uesnik ukupnog pregovarakog procesa o dravnom pitanju Bosne i Hercegovine. Bez
knjiga prof. Koljevia teko je razumjeti viegodinju aktivnost rukovodstva Republike
SrpskenapitanjumeunatrodnogpriznanjastatusasrpskognarodaiRepublikeSrpskeu
ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine. Politiki kapacitet Republike Srpske bio je bitan,
ali nedovoljan faktor i ustavno verifikovanje njenog statusa ne bi bilo mogue bez
saglasnostivelikihsilaokupljenihuKontaktgrupi.
179
iuvoenjemeunarodnihstandardauoblastiljudskihprava.Velikapolitika
bitkavodilaseokosutinedravnogureenja.Srpskastranajenastojalada
utemeljikonfederalnoureenjedravenaprincipudaeentitetiinitiBosnu
iHercegovinu,idravabibiladravnazajednicaentiteta.Bonjakastranaje
nastojala da utemelji oblik regionalne drave na principu u Bosni i
Hercegoviniepostojatientiteti,gdjebientitetibiliuformiregijailioblasti.
Nijeprihvaennisrpskikonfederalninibonjakiregionalniprincip,negoje
utemeljen federalni princip drave u formulaciji Bosna i Hercegovina e se
sastojatioddvaentiteta.Bosnanijekreacijaentiteta,aentitetinisukreacija
Bosne.
enevski sporazum se razlikovao od plana Kontakt grupe u nekoliko

elemenata.Umjestoranijegteritorijalnograzgranienja(49%FBiH,48%RSi
3% Sarajevo) uvedena je nova podjela na principu 51% FBiH i 49% RS bez
posebno izdvojene oblasti Sarajeva. U svim dotadanjim ponuenim
planovima Sarajevo je tretirano kao posebna teritorijalna oblast, a ovim
sporazumomSarajevavienijebilokaoposebnogteritorijalnogentiteta.Bilo
je oigledno da je Sarajevo tretirano kao oblast za potkusurivanje meu
pregovrakim stranama. U daljim pregovorima srpska strana je dobila bolju
varijantu teritorijalnog razgranienja u odnosu na plan Kontakt grupe, ali je
izgubila Sarajevo. enevskim sporazumom iznova je reafirmisano federalno
ureenjedrave.
Njujorkimsporazumomod26.septembra1995.godinenastavljenaje
nadogradnja enevskog sporazuma, pri emu su usvojeni novi ustavni
elementi:
1. Parlament Bosne i Hercegovine bie sastavljen od 2/3 iz Federacije

BiHi 1/3izRepublike Srpske, nain odluivanja kvalifikovanom veinom kroz
entitetskiveto.Naputenjemodel2/3odluivanjaParlamentaizplanaKontakt
grupe.
2. Predsjednitvo e initi tri lana (Srbin iz RS, Hrvat i Bonjak iz

FBiH),odluivaeveinski,aliepostojatiivetonavitalninacionalniinteres.
Redukovan je konsenzus kao nain odluivanja u odnosu na plan Kontakt
grupe.
3.Vladaeimationolikoministarakolikobudepotrebno.Naputenje
modelpredsjednikaidvapotpredsjednika.
4.UstanovljenjeUstavnisudBosneiHercegovine,umjestoSudaUnije.
5.PrihvaenajeulogaOEBSauprovoenjudemokratskihislobodnih
izbora.
6. Posebna ustavna panja posveena je principu vladavine prava

(primjenaljudskihprava,slobodakretanja,povratakizbjeglih,slobodagovora).
enevskimiNjujorkimsporazumomojaanajenadlenostinstitucija
na nivou Bosne i Hercegovine i naputen je model konfederalnog ureenja
drave. Navedenim sporazumima postignuta je saglasnost svih strana u
sukobuonajbitnijimdravnimpitanjimaBosneiHercegovine.
180
RadomirNekovi
VI
SUTINAIFORMADEJTONSKOGSPORAZUMA
Usaglaavanje najbitnijih spornih pitanja prije poetka zavrnih

pregovora (sporazumi u enevi i Njujorku) pruilo je realnu osnovu
uspjenog zavretka arbitranog procesa. Saglasni sadraji ukupnog
arbitranogprocesa(sadrajiranijeponuenihplanova)spojenisuujednu
kompleksnu cjelinu Dejtonskog sporazuma. Ovaj sporazum, na osnovu
kojeg danas funkcionie Bosna i Hercegovina, ne treba posmatrati kao
izolovandogaaj,jerjeonnastaokaosintezasloenogarbitranogprocesa
od 1992. do 1995. godine. Akt sa zvaninim nazivom Opti okvirni
sporazum za mir u Bosni i Hercegovini usaglaen je u Dejtonu 21.
novembra1995.godine,poslijejednosmjesenogpregovaranja,astupioje
nasnagu15.decembra1995.godine,potpisivanjemuParizu.Uovomradu
umjesto zvaninog naziva uglavnom smo koristili pojam Dejtonski
sporazum. Mi ovdje nismo imali ambiciju da obradimo sve aspekte
Sporazuma, jer bi to bila nemogua misija. Fokusirali smo se na osnovne
aspekte njegove forme i sutine koji su bitni za Bosnu i Hercegovinu
ukljuujuiobaentiteta,svatrinarodainjenegraane.
1.Osnovniaspektiiprincipi
Pod osnovnim aspektima Sporazuma mogu se posmatrati: proces,

sistem,pravnapriroda,cjelinaiprimjena,apodprincipimaposmatranisu:
mir,ljudskaprava,demokratija,arbitraa,odranjedrave.
Proces.Formalno,Sporazumjefinalizovanujesen1995.godine,a
sutinski je nastajao u periodu 19911995. godine. Mirovni planovi koje
smo navodili, na razliite naine tretirali su istu problematiku dravni
status i ureenje Bosne i Hercegovine. Ponueni planovi su imali
konstantneelemente(meunarodnisubjektivitetiunutranjepreureenje
drave) i promjeljive elemente (oblici i modeli dravnog ureenja i
organizacije). Bitni elementi prethodnog plana ukljuivani su u naredni
plan,dodavanisunovisadrajiitakosintetizovaniuDejtonskisporazum,
kao konani i opti plan. Dejtonski sporazum je akt, nastao kao sinteza
viegodinjeg procesa, obuhvata prolost, razrjeava osnovne probleme
sadanjosti i ima programski karakter za budunost. Kreatori Dejtonskog
sporazumanisuizvriliarbitraudravnogpitanjaBosneiHercegovinena
statian nain, u smislu definisanja nepromjenljive dravnoustavne
strukture, ve su postavili opti okvir u kojem se odvijaju procesi.
Dejtonski sporazum predstavlja sistem koji je u procesu, i istovremeno
predstavlja procese u sistemu. Ovim sporazumom je okonan proces
sukobljavanja etnikih nacija u Bosni i Hercegovini i razrijeen je njen
181
dravnistatus,alijeistovremenopostavljenitemeljdaljeizgradnjedrave
i drutva i integracije u zajednicu Evropske unije. Statino poimanje
Sporazuma, kao sistema krutih i nepromjenljivih normi u kojima se
potuje samo slovo, a ne priznaje duh, ne dovodi do njegovog
objektivnog i cjelovitog razumijevanja. Duh Sporazuma objedinjava
njegoveciljeveivrijednosti,bezkojihovajpolitikopravniaktnebiimao
smisla.
Sistem. Sporazum predstavlja sloenu cjelinu koja obuhvata

strukturu, ciljeve i subjekte njegovog ostvarivanja. Sporazum ima
jedanaestdijelovakojiobuhvatajurazliiteoblastidravnogpitanjaBosne
i Hercegovine. 131 Svih jedanaest dijelova ima ustavnu pravnu snagu, a
etvrti dio je zvanini Ustav Bosne i Hercegovine. Naizgled, radi se o
protivrjenosti: Kako dijelovi izvan Ustava mogu imati ustavnu pravnu
snagu i ta je Ustav da li je to samo etvrti dio ili su to svi dijelovi
Sporazuma? Ustav je postavljen kao sutinski dio cjeline, koji u procesu
nadogradnjeSporazumatrebadaobjediniostaleanekse,itakobisecijeli
Dejtonski sporazum transformisao u Ustav Bosne i Hercegovine. Namee
se pitanje: zato svi aneksi nisu odmah ukljueni u Ustav? Ustav ima
osnovnufunkcijudanormirabitneelementeorganizacijedraveidrutva,
anjegovosvojstvodajenajviipolitikopravniaktiniganepogodnimza
rjeavanje operativnih problema u dravi i drutvu. U sloenoj
rekonstrukcijidraveidrutvauBosniiHercegovini,osimUstava,bilesu
neophodne i norme koje imaju ustavnu pravnu snagu, a formalno su
locirane izvan Ustava. Na primjer, problem izbjeglica predstavljao je
posljedicurataibilojenunorijeitipovratljudiinjihoveimovine.Ustavne
norme, same po sebi, nisu bile dovoljne, pa je trebao poseban aneks koji bi
cjelovitije rijeio navedeni problem. Sistem Dejtonskog sporazuma je
karakteristian po tome to njegovo ostvarivanje istovremeno znai i
njegovoukidanje.UprocesuprimjeneSporazuma,svihdesetaneksatreba
daseugradeuetvrtianeks(Ustav),pakompresijomjedanaestdijelova
nastajesamojedandiopodnazivomUstavBosneiHercegovine.Navedeni
proces obuhvata i subjekte ostvarivanja sporazuma, gdje se uloge Savjeta
zaprimjenumiraiUpravnogodboraprenosenadomaeustavneinstitucije
uBosniiHercegovini.
Pravna priroda Sporazuma predmet je teorijskih i politikih

sukobljavanja. Rasprave se vode, uglavnom, oko pitanja: da li je to akt
meunarodnog javnog prava u formi ugovora, konvencije kao trajnije
kategorije ili je to mirovni ugovor, privremenog karaktera, kojim se
zaustavljenrat?JedanpristuppolaziodosnovedaSporazum,premasvojoj
formi, spada u akte meunarodnog javnog prava... (konvencije)...i to u
131
Aneksi: 1. vojna pitanja, 2. meuentitetska linija razgranienja, 3. izbori, 4. ustav, 5.

Arbitraa, 6. ljudska prava, 7. problem izbjeglica, 8. nacionalni spomenici, 9. javne
korporacije,10.civilnaprimjenasporazuma(Visokipredstavnik)i11.policijskesnage.
182
RadomirNekovi
specifinu vrstu... tj. sporazume kojima se okonava rat. 132 Navedeni

pristupzahvatajedanodaspekataSporazumakojimseneiscrpljujenjegov
ukupnikapacitetisvrha,jerjeokonaanjeratabiosamojedanodciljeva
Sporazuma (Aneks 1a i 1b). Za odreivanje pravne prirode Sporazuma
bitan je aspekt njegovih izvora. U pregovarakom procesu dolo je do
obuhvatanjarazliitihisuprotstavljenihizvora.Srbisuimalisvojezahtjeve
i planove, Hrvati svoje i Bonjaci svoje, i svi su nastojali da u Sporazum
ugrade to vie svojih prijedloga i interesa. Osim ovih domaih izvora,
uvaavane su i norme meunaradnog javnog prava, vrijednosti Evropske
unije, principi OUN, interesi velikih sila itd. Drugi bitan aspekt je nain
donoenja, jer je Sporazum bio akt volje velikih sila o dravnom pitanju
BosneiHercegovine,anjihoveusaglaenevoljepostalesupravnisistemu
ovoj dravi. Takoe, bitna karakteristika za odreivanje pravne prirode
Dejtonskog sporazuma je definisanje Ustava, kao integralnog dijela
Sporazuma,priemuidrugihdesetdijelovaimajuustavnupravnusnagu.
Ustav Bosne i Hercegovine, bez obzira na nain donoenja, ima svojstvo
opteg i najvieg politikopravnog akta. Kod Ustava, takoe, trebamo
imati u vidu dva aspekta: formalnopravni i sadrajnosutinski, a
teoretiari razliito naglaavaju bitnost jednog i drugog. Takozvani
Dejtonski ustav je, ustvari, multilateralni meunarodni ugovor. To to je
jedan meunarodni ugovor proglaen Ustavom ne mijenja karakter
osnovnogakta,ugovora. 133
Navedenim formalnopravnim tumaenjem karakter pravnog akta

se izvodi iz naina na koji je donesen, a ne iz sadraja, ciljeva i interesa
koje obuhvata. Druge teorije Ustav Bosne i Hercegovine poimaju kao
nametnuti, podareni, koji je stavljen u funkciju i proizvodi pravno
dejstvo. 134 Prema ovom shvatanju, Ustav je oktroisani, podareni,
nametnuti akt, ali u Bosni proizvodi ustavno pravno dejstvo. Trebamo
imatiuviduinjenicudasu,uvrijemedonoenjeDejtonskogsporazuma,
postojala tri nacionalna dravna entiteta s tri ustavna sistema i da nije
postojala saglasna ustavna osnova za donoenje Ustava Bosne i
Hercegovine. U navedenoj realnosti meunarodna arbitraa bila je
neophodna. Ustav BiH je vie meunarodni ugovor... O njemu se nisu
izjanjavaliniparlamentientiteta,nitinjihovigraanireferendumom,teje
ponainudonoenjaoktroisaniustav. 135
Izostajanje izjanjavanja graana i parlamenata entiteta uslijedilo

zbog toga to se oni nisu htjeli i nisu mogli izjasniti o jednom Ustavu
BosneiHercegovine,negosuseizjanjavaliuokvirimasvojihnacionalnih
132
SneanaSavi,nav.djelo,str.16.
MilijanPopovi,PodjelanadlenostiizmeuentitetaiinstitucijaBiH,nauniskup,Banja
Luka,AkademijanaukaiumjetnostiRS,2000.godine,str.54.
134
135
GaoMijanovi,SistemzatiteustavnostiizakonitostiuRepubliciSrpskoj,Nauniskupu
BanjojLuci,1997.godine,AkademijanaukaiumjetnostiRS,str.31.
133
183
entiteta. S obzirom na to da nije bilo mogue uspostaviti zajedniku

ustavnu osnovu, o kojoj bi bili saglasni predstavnici sve tri nacije,
nametnula se nunost da subjekt izvan Bosne i Hercegovine donese njen
ustav arbitrajui izmeu ponuenih i suprotstavljenih nacionalnih
prijedloga. injenica da, esnaest godina nakon donoenja Dejtonskog
sporazuma, predstavnici tri etnike nacije jo uvijek ne mogu da se
usaglase ni o jednom bitnom ustavnom pitanju dokazuje da takva
saglasnostnijebilamoguani1995.godine.Uobiajeneprocedure,prema
ustavnom pravu, formalno slijede tek onda kada se prethodno postigne
politiki dogovor dravotvornih subjekata (ustavna osnova ili prvobitni
ugovor) i bez ovog uslova procedure nisu mogue: Ovaj ustav u mnogo
emu odudara od tzv. istih ustavnih modela i svojom terminologijom i
izraajemvieliinaugovor,toonusutiniijeste. 136
Teoretiari iz srpskog naroda preferiraju formalnopravni aspekt

proceduredonoenjaUstava,paizformenastankaUstavaizvodenjegovu
sutinu.Ponjihovom,preovladavajuem,shvatanjuDejtonskisporazumje
meunarodni ugovor, kao akt meunarodnog javnog prava. Pozadina
navedenogpristupajefundiranjekonfederalneosnovedrave,pokojojsu
entitetikaosubjektimeunarodnogpravazakljuilimeunarodniugovor
otomekakoorganizovatizajednikudravnuvlastuBosniiHercegovini.
TeoretiariizbonjakognarodatakoepoimajuDejtonskisporazumkao
meunarodniugovor,aliizsasvimdrugihrazloga.Kljunigeneratorikrize
uBosniiHercegovinisususjednezemlje.ZbogtogaMirovnisporazumima
karakter meunarodnog ugovora, koga zakljuuju Republika Bosna i
Hercegovina,RepublikaHrvatskaiSaveznaRepublikaJugoslavija. 137 Ovdje
dolazimo do bitnih konstitutivnih sitnica koje imaju dalekoseno
dejstvo,jerseBosnaiHercegovinaprikazujekaojedinstvenimeunarodni
subjekt koji je sa drugim meunarodnim subjektima zakljuio
meunarodni ugovor. Formalno potpisivanje u ime Bosne i Hercegovine,
od strane Alije Izetbegovia, ne znai da je on legitimno zastupao cijelu
dravu, jer sutinski on je zastupao interese samo bonjakog naroda.
Drugi akteri Sporazuma, Hrvati i Srbi iz Bosne, imali su drugaija i
suprotstavljena politika polazita. Arbitrani mirovni planovi, koji su
prethodili Dejtonskom sporazumu, kao pregovarae su ukljuivali tri
posebnanacionalnasubjektaiztridravnaentiteta.BosnaiHercegovinaje
od aprila 1992. godine imala jedanmeunarodni dravni subjektivitet, ali
nije imala jednog dravnog subjekta koji bi bio nosilac unutranjeg i
spoljnogsuverenitetaizatojemeunarodnazajednicakomuniciralasvie
etnikonacionalnih subjekata. Prema poimanju teoretiara i politiara iz
reda bonjakog naroda, susjedne zemlje se oznaavaju kao kljuni
generatori krize. S obzirom na to da je u Bosni bio rat, prema navedenoj
136
PetarKuni,nav.djelo,str.1.
137
184
RadomirNekovi
teoriji, susjedne zemlje su odgovorne za taj rat. Kada se susjedna zemlja

optui za agresiju tada se i jedan od naroda u Bosni i Hercegovini
automatskioptuujezasaueeutojagresiji.
injenica da je Bosna i Hercegovina vodila proces pred

meunarodnim Sudom pravde protiv Srbije i Crne Gore potvruje da
bonjaki politiari i teoretiari negiraju meunacionalni karakter
proteklog rata, nastojei da ga prikau kao meunarodni sukob dviju
drava.
Sporazum zakljuen izmeu vie drava, kao meunarodnih

subjekata, ima karakter multilateralnog meunarodnog ugovora, za ije
provoenje su odgovorne i nadlene dravne vlasti potpisnica ugovora.
Dejtonski sporazum, kao multilateralni meunarodni ugovor, prema
navedenoj teoriji i nije Ustav, ve meunarodni akt za zaustavljanje
oruanog sukoba i stabilizaciju mira. Ako je ukupna svrha, duh i
kapacitet Dejtonskog sporazuma, kao meunarodnog ugovora, bila da se
samozaustavioruanisukobiuspotstavimir,tadajeDejtonskisporazum
prevazien, jer mir je ve odavno uspostavljen i njegova svrha trebala bi
bitiostvarena.SobziromnatodajeSporazum prevazien,Bosnitreba
novi ustav na funkcionalnoj, graanskoj osnovi, mehanikog zbira
jedan ovjekjedan glas (prema kojem odluuje brojana veina).
Pozadina navedenog pristupa je dravni unitarizam, gdje se entiteti
poimajukaoprivremenakategorija.ShvatanjeDejtonskogsporazumakao
meunarodnogugovoraizaspektadravnogunitarizma,kojeiskljuujetri
nacije u Bosni kao dravotvorne faktore, implicira postojanje jednog
dravotvornog naroda, bosanskog, koji je prenio svoju suverenost na
dravnuvlast.
Pravna priroda Dejtonskog sporazuma je predmet razliitih

tumaenja, u zavisnosti od interesa vladajuih politikih elita. S obzirom
na to da predstavlja temelj i okvir funkcionisanja Bosne i Hercegovine,
navedeniaktjetoptemapartijskihlideraidravnihfunkcionera.Nauna
i struna javnost iz oblasti ustavnog prava, meunarodnog prava i
politikologije, dijelom je potisnuta na margine, a dijelom se priklonila
vladajuem miljenju, i teorijski podrava ono to partijski lideri
fundiraju. U ustavnoj i politikolokoj teoriji u Bosni i Hercegovini
preovladava stanovite da je Dejtonski sporazum meunarodni
multilateralniugovor,kaoaktmeunarodnogjavnogprava. 138
138
Sneana Savi Republika Srpska poslije Dejtona; Milijan Popovi: Podjela nadlenosti
izmeu entiteta i institucija BiH, nauni skup, Banja Luka; Rajko Kuzmanovi:
Konstitutivni akti Republike Srpske; Gao Mijanovi: Sistem zatite ustavnosti i
zakonitosti u Republici Srpskoj, nauni skup, Banja Luka; Petar Kuni: Republika Srpska
dravasaogranienimsuverenitetom;KasimTrnka:Konstitutivnostnaroda;KasimBegi:
OdVensovemisijedoDejtonskogsporazuma.
185
Uzsvopotovanjepremastavovimanavedenihautora,neophodno
je navesti i argumente koji osporavaju teoriju da je Dejtonski sporazum
meunarodniugovor.
1. U samom nazivu dejtonskog akta upotrijebljen je termin agree,

agreement sporazum, a ne treaty ugovor. U navedenom terminu
sutina je u sporazumijevanju, gdje dvije ili vie strana nastoje da
prevaziu situaciju u kojoj imaju sukobljene interese i stavove.
Sporazumijevanje moe biti u nekoliko nivoa i oblika.
Sporazumijevanje u okviru drave, koje podrazumijeva da

suprotstavljeni politiki subjekti razrjeavaju probleme vezane za njenu
organizacijuifunkcionisanje.UBosniiHercegovinisu,uperioduod1990.
do 1992. godine, injeni napori domaih politikih aktera da postignu
sporazum,aliseutomenijeuspjelo.Osimobjektivnihpreprekaistorijskog
nasljea, jedan od bitnih razloga neuspjeha bio je u sloenosti pitanja
meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine kao nezavisnog
meunarodnogsubjekta.
Drugi nain je sporazumijevanje na regionalnom nivou, gdje

susjednedraveposredujudabiseujednojdravipostigaosporazum. U
Bosni i Hercegovini navedeni model nije mogao biti ostvaren, jer su
susjedne drave, Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija, bile u
politikom i vojnom sukobu. Radikalizacija sukoba susjednih drava
negativno je uticala na mogunost postizanja sporazuma u Bosni i
Hercegovini.
Treinainjesporazumijevanjenaevropskomnivou,gdjejeUnija
pruala dobre usluge i posrednitvo na podruju Bosne, sa djeliminim
uspjehom. Posrednika uloga Unije je prihvaena, ali nisu prihvaena
rjeenjaimodelikojejeUnijanudilakrozmirovneplanove.
etvrti nain bio je sporazumijevanje na globalnom nivou uz

uee najuticajnih svjetskih sila, predstavnika Evrope, OUN, susjednih
dravaipredstavnikeizdraveokojojtrebapostiisporazum.Zarazliku
od sporazumijevanja na niim nivoima koji su u formi dobrih usluga i
posredovanja, na globalnom nivou sporazumijevanje funkcionie kao
meunarodnaarbitraavelikihsilaonekomkonkretnompitanju.Uistoriji
je bilo takvih sporazuma, koje nazivamo kongresima: Beki kongres,
Berlinski kongres itd. Dejtonski akt, po svom nazivu i uesnicima
sporazumijevanja,jesporazumnaglobalnomnivou,donesenkrozproces
arbitriranjavelikihsvjetskihsilaodravnompitanjuBosneiHercegovine.
2.Pojamtreatypodrazumijevameunarodniugovoruuemsmislu
rijei koji podlijee normama Konvencije o meunarodnom ugovornom
pravu. Konvencijom su definisana bitna pitanja: legitimitet i ovlatenje
subjekta za zakljuivanje ugovora, procedure zakljuivanja, struktura
ugovora, nain usvajanja ratifikacije, vaenje ugovora, rezerve na
ugovore, rjeavanje sporova, tumaenje itd. Dejtonski sporazum nije
zakljuen prema procedurama, normiranim Konvencijom o
186
RadomirNekovi
meunarodnom ugovornom pravu, i ne spada u ovu vrstu meunarodnih

ugovora.
3. Prema Konvenciji o meunarodnom ugovornom pravu, kod

krenja meunarodnih ugovora jedan od subjekata (potpisnica) moe
pokrenuti postupak pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu, radi
presude ili tumaenja koji su konani i obavezujui za drave uesnice u
sporu.Kod Dejtonskog sporazuma Meunarodnisudpravdenijenadlean
ni kod primjene, ni kod tumaenja, to potvruje da nije rije o
meunarodnomugovorukaoaktumeunarodnogjavnogprava.
4. Jedno od sutinskih odreenja meunarodnih ugovora je da se

oniprimjenjujunajmanjenateritotrijidvijedrave(bilateralniugovor),a
u veini sluajeva na teritoriji vie drava (multilateralni ugovor).
Dejtonski sporazum se ovdje sutinski razlikuje od meunarodnog
ugovora,jeronimavanostsamonateritorijijednedraveinigdjedrugo
izvanBosneiHercegovineseneprimjenjuje.
5. Kod meunarodnih ugovora osnovni princip primjene je pacta

sunt servanda ugovori se moraju potovati, dok je primjena Dejtonskog
sporazuma osigurana kroz domai i meunarodni institucionalni okvir.
Kod meunarodnih sporazuma odreuju se subjekti koji e se starati o
njihovojprimjeni,odreujusenjihovaovlatenjaimandatiuspostavljase
institucionalniokvirnjihovogdjelovanja. 139
6.Kodmeunarodnihugovora,osimprincipapaktasuntservandai
uloge Meunarodnog suda u Hagu, postoje i ustavne odredbe drave da
zakljueni meunarodni ugovori imaju ustavnu pravnu snagu i ustavnu
obaveznostprimjene.UsluajuBosneiHercegovinetonijebilomogue,
jerjeUstavbiointegralnidiosporazuma,takodautrenutkupregovaranja
nijepostojaoustavdrave;
7. Meunarodni ugovor na osnovi Konvencije meunarodnog

ugovornog prava predstavlja, viemanje, skladnu i preciznu pravnu
cjelinu, koja se odnosi na odreenu oblast. Dejtonski sporazum je
kompleksna cjelina razliitih i protivrjenih sadraja iz sfera: vojna,
politika, pravna, ustavna, dravna, graanska, nacionalna, kulturna,
meunarodna itd. Sporazumom su obuhvaena skoro sva bitna pitanja
funkcionisanja,statusaiorganizacijedrave.
8. Specifinost dejtonskog akta je to, od jedanaest dijelova

(aneksa),jedandio(Aneksetvrti)predstavljaUstavBosneiHercegovine.
injenica da je ustav jedne drave donesen od strane subjekata izvan te
139
Konferencija za primjenu mira iz Londona iz 1991. godine preobratila se u Savjet za

primjenumiraudecembru1995.godine,kojiine:predstavniciKanade,Rusije,Sjedinjenih
Amerikih Drava, Velike Britanije, Francuske, Italije, Japana, Njemake, Evropske unije,
PredsjednitvaUnijeiOrganizacijeislamskihzemalja.SavjetjeformiraoUpravniodborsa
svrhom da nadgleda i osigurava primjenu Sporazuma i da Visokom predstavniku daje
odgovarajua uputstva. Izvor: parafrazirano iz knjige Koste avokog: Od slova do duha
Dejtona,Srpskoosloboenje,SrpskoSarajevo,1999.godine,str.910.
187
drave, dokazuje da ta drava nije bila suverena, da nije imala ustav i da

nije imala ovlatene organe za zakljuivanje meunarodnih ugovora.
Drava koja nije suverena nema jedinstveni ustav za cijelu teritoriju i
pravni sistem, nije validan subjekt za preuzimanje obaveza u
meunarodnim odnosima i ne moe zakljuivati ugovore, jer nema
sposobnostdaihprovede.BosnaiHercegovinaunovembru1995.godine
nijeimalalegitimitetikapacitetzazakljuivanjemeunarodnihugovora.
9. Meunarodni ugovori koji se tiu vitalnih interesa neke drave

obino podlijeu ratifikaciji u parlamentu ili od strane monarha, ako je
rijeomonarhiji.DejtonskisporazumnijeratifikovanuParlamentuBosne
i Hercegovine iz jednostavnog razloga to je taj parlament ustanovljen
upravo ovim Sporazumom. Dravne institucije nemaju legitimitet da
ratifikuju meunarodni akt, na osnovu kojeg su one same nastale. Na
primjeruratifikacije,takoe,postajeoiglednodaDejtonskisporazumnije
meunarodniugovorkaoaktmeunarodnogjavnogprava,jerjeprihvaen
i potpisan na nain koji je drugaiji od normi Konvencije o ugovornom
pravu.
10. U procesu zakljuivanja meunarodnih ugovora uestvuju

predstavnici drava i oni predstavljaju jedinstveni subjekt. U procesu
zakljuivanja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina nije imala
jedinstven subjekat, nego su bila tri subjekta, za svaku etniku naciju po
jedan. Osim tri suprotstavljena subjekta iz Bosne i Hercegovine, bile su i
dvijesusjednedrave,HrvatskaiSaveznaRepublikaJugoslavija.
11.PredsjednikJugoslavijejepredstavljaoisrpskuetnikunacijuiz
BosneiHercegovinei,unjenoime,pregovaraoiprihvatioSporazum.Iako
jeprocespregovaranjaformalnoobuhvataozvaninepredsjednikeBosnei
Hercegovine, Jugoslavije i Hrvatske, on je sutinski bio proces
sporazumijevanja izmeu tri etnike nacije: Srba, Hrvata i Bonjaka, uz
aktivnu ulogu meunarodne zajednice. Meunarodni ugovor ne sklapaju
nacije, nego drave i meunarodne organizacije, tako da se Dejtonski
sporazum ni u ovom aspektu ne uklapa u norme Konvencije o
meunarodnomugovornompravu.
12.Razlikeizmeumeunarodnogugovoraisporazumasu,takoe,
oigledne kod pitanja: ta je bio predmet Dejtonskog sporazuma? Kod
ugovora, predmet ugovoranja je neko pitanje iz sfere meunarodnih
meudravnih odnosa, a kod Dejtonskog sporazuma predmet pregovora
bilojepitanjedravnogstatusaiureenjaBosneiHercegovine.Dakle,nije
predmet bilo pitanje odnosa izmeu drava, nego je predmet pregovora
bila situacija u konkretnoj dravi. Sadraji o kojima se arbitriralo bili su
protivrjeniipoticalisuizvieizvora.Prviizvorbilajerealnasituacijana
terenu, gdje su postojala tri nacionalna dravna entiteta, s izgraenom
ustavnomstrukturom,kojasubilauratnomsukobu.Postizanjestabilnosti
drave nametalo je potrebu da se u njenu organizaciju ugrade i vitalni
interesi etnikih nacija koje su imale status dravotvornih subjekata. U
188
RadomirNekovi
ovom aspektu dominirao je problem kako rekonstruisati jedinstvenu

dravu, uz istovremeno priznanje realnosti entitetske organizacije.
RazrjeenjejeutemeljenonafederativnomureenjuBosneiHercegovine,
gdje e entiteti biti federalne jedinice. Drugi formalni politiko pravni
izvor bila je ukupnost jugoslovenskih ustavnih akata u procesu njenog
nastajanja i disolucije. Jedan od najveih problema koji je Bosna i
Hercegovina imala u drugoj polovini 1991. godine bila je injenica da, za
razliku od Slovenije i Hrvatske, nije donesen Ustav na osnovu koga se
realizujeprocesnezavisnosti.
Vaei ustav u navedenom procesu bio je Ustav republike, kao

federalne jedinice koja je u sastavu Jugoslavije i nije pruao dovoljno
elemenatazasticanjenezavisnosti.Zbognepostojanjanovogustavanastao
jesukoblegitimnihzahtjevajednognaroda(Srbi)daBosnaidaljeostaneu
sastavu Jugoslavije i legitimnih zahtjeva druga dva naroda (Hrvati i
Bonjaci) da Bosna postane nezavisna drava. Problem je razrijeen
arbitranim kompromisom, gdje Bosna ostaje nezavisna drava, ali se
mijenja njeno unutranje ureenje. Trei izvor bila je ukupnost akata
dravnostiBosneiHercegovine,od1943.godinedoperiodadisolucijeSFRJ
idisolucijedravnevlastiBosneiHercegovine.OdlukamaZAVNOBiHaiz
1943. godine (Mrkonji Grad) i naroito iz 1944. godine (Sanski Most),
Bosna i Hercegovina je utemeljena kao zajednika drava ravnopravnih
naroda(Srba,HrvataiMuslimanaBonjaka)naosnovivladavineprava.
OiglednojedaseuDejtonskomsporazumuouvaoovajosnovniprincipi
temelj drave Bosne i Hercegovine. etvrti izvor bilo je meunarodno
javno pravo koje je obuhvatalo: univerzalna ljudska prava, kodifikovano
pravo Ujedinjenih nacija i Evropske unije, odluke arbitranog tijela
(Badinterova komisija), prijedloge sadrane u vie ponuenih arbitranih
akataitd.Urealnojsituacijipodijeljenedrave,ukojojsuetnikientiteti
bili meusobno sukobljeni, bio je nuan integracioni sadraj i faktor koji
e omoguiti ponovno uspostavljanje drave i demokratskog drutva.
Meunarodna zajednica: Evropska unija, Ujedinjene nacije, NATO pakt,
postali su novi faktori agregacije drave i drutva u Bosni u Hercegovini.
Peti izvor bili su prethodni mirovni planovi koje su predstavnici
Ujedinjenih nacija i Evropske unije nudili kao rjeenje dravne krize u
Bosni i Hercegovini, u periodu od 1992. do 1995. godine. Predmet
Sporazumanisubilapitanjameunarodnihodnosa,negoustavnodravni
problemuBosniiHercegovini.
13. Meunarodni ugovor, kao precizna i skladna pravna cjelina,

dopunjujeseimijenjauskladusodredbamasamogugovorailiuskladus
normama Konvencije o ugovornom pravu. Arbitrani mirovni sporazum,
kakavjedejtonskiakt,dopunjujese,nadograujeimijenjapremapotrebii
naosnovusaglasnostidomaihdravotvornihsubjekata.
Na osnovu iznesenih razlika izmeu Dejtonskog sporazuma i

meunarodnih ugovora moe se tvrditi da je ovaj sporazum, po svojoj
189
pravnoj prirodi, meunarodna arbitraa velikih sila o dravnom statusu i

ureenju Bosne i Hercegovine. U prilog tvrdnji da je dejtonski akt
meunarodniarbitranisporazum,aneugovor,moeposluitiiinjenica
da su u Dejtonskom sporazumu ugraeni subjekti njegove primjene, kao
integralnidionjegovogsadraja.Zarazlikuodugovora,kojisesklapajupo
normama Konvencije o meunarodnom ugovornom pravu, arbitrani
mirovni sporazumi objedinjuju sadraje sporazuma i faktore njegove
primjene u jedinstvenu cjelinu. Evropska unija, Ujedinjene nacije i drugi
akteri Dejtonskog sporazuma su aspekt primjene Sporazuma posmatrali
jednako vanim kao i njegove usaglaane sadraje. Nakon parafiranja
Dejtonskog sporazuma u Ohaju, u Londonu je osnovana Konferencija za
primjenu mira koja je, na neki nain, bila sukcesor Konferencije o
Jugoslaviji iz 1991. godine. Na zasjedanju 8. i 9. decembra u Londonu,
Konferencija je preimenovana u Savjet za primjenu mira (Peace
Implementation Council), koji je ukljuivao vie od etrdeset
meunarodnih subjekata. Savjet se sastajao svake godine u decembru i
razmatrao rezultate primjene Dejtonskog sporazuma i utvrivao osnovne
pravcenjegoverealizacijeunarednomperiodu.Savjetje,radioperativnijeg
rada, konstituisao Upravni odbor kao svoje izvrno tijelo. Upravni odbor
obuhvatio je bitne subjekte meunarodnog prava, kao to su: Kanada,
Francuska, Njemaka, Italija, Japan, Rusija, Velika Britanija, Sjedinjene
Amerike Drave, Evropska komisija, Predsjednitvo Unije i Organizacija
islamskih zemalja. Upravni odbor, uz savjetovanje s lanovima Savjeta za
primjenumira,imenujeosobukojaevritidunostVisokogpredstavnika
u Bosni i Hercegovini, ija je funkcija ustanovljena Desetim aneksom
Dejtonskog sporazuma. Savjet za primjenu mira, Upravni odbor Savjeta i
Visoki predstavnik predstavljaju jedinstvenu kategoriju meunarodnog
prisustva u Bosni i Hercegovini, ije je djelovanje zasnovano na
arbitranomkarakteruDejtonskogsporazuma.OsporavanjeulogeVisokog
predstavnika od strane pojedinih politikih elita u Bosni i Hercegovini
ujednojeiosporavanjeulogeSavjetazaprimjenumiraiUpravnogodbora.
Kritika meunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini kao

nedemokratskog, nelegalnog, nametnutog, nepotrebnog nema
argumentaciju koja se bazira na domaem ili meunarodnom pravu.
Kritika uloge meunarodne zajednice ima za izvor dnevnopolitike
interese vladajuih elita koji nemaju nita zajedniko s pravnim
karakterom Dejtonskog sporazuma. Prije zakljuivanja Dejtonskog
sporazuma meunarodna zajednica je, od poetka jugoslovenske dravne
krize, djelovala kao posrednik i faktor njenog razrjeenja. 140 Ovakav
sporazum je i nastao kao nunost rjeavanja sukoba i dravnog pitanja
140
KonferencijaoJugoslaviji,planovizarazrjeenjekrizeuBosniiHercegovini:Kutiljerov
plan 1991/92; Londonska konferencija, 1992. Arbitrana Badinterova komisija 19911992;
VensOvenov plan, 1993; OvenStoltenbergov plan, 1993; Plan Kontakt grupe, 1994. i, na
kraju,Dejtonskisporazum1995.godine.
190
RadomirNekovi
BosneiHercegovine,jerdomaiakteridravnevlastinisubiliustanjuda
sami, bez meunarodne zajednice, postignu saglasnost o statusu i
organizaciji drave. Da bi se ostvarili navedeni principi Dejtonskog
sporazumaneophodnojezajednikodjelovanjemeunarodnezajednicei
odgovorno djelovanje domaih vladajuih politikih elita. U dananje
vrijeme aktuelan je sljedei problem: domae vladajue elite ne djeluju u
pravcu demokratizacije drutva i integracije u Evropu, a predstavnici
meunarodne zajednice ne mogu sami da postignu navedene ciljeve.
Povlaenjemeunarodnezajednice,kaojedinstvenogfaktora,izustavnog
sistema Bosne i Hercegovine, automatski namee potrebu ustavnih
izmjena da bi se ustanovili subjekti koji e preuzeti ulogu meunarodne
zajednice. Zadravanje postojee ustavne strukture znai i zadravanje
aktivneulogemeunarodnezajednice,jerizokviraDejtonskogsporazuma
moeseizaijedinonovimsporazumomizmeulegitimnihpredstavnika
trietnikenacijeuBosniiHercegovini.
Cjelina i primjena. Struktura Sporazuma je, na prvi pogled,

neobina (jer ima jedanaest dijelova), a Ustav BiH, kao osnovni i najvii
pravni akt, samo je jedan njegov dio. Ostali dijelovi (aneksi) reguliu
razliiteoblasti,aliimajuistinivopravnesnagekaoiUstav.Kojisufaktori
odredili ovakvu strukturu Sporazuma? Ovakva forma u evropskom
kontinentalnompravunijeuobiajena,zbogegajeoiglednodajemirovni
sporazumraenpoddirektnimanglosaksonskimuticajem. 141 Sva
bitna
pitanja funkcionisanja drutva i drave u Bosni i Hercegovini bila su
sporna i predmet meunacionalnog sukoba. Da bi se kriza rijeila, sva ta
pitanjatrebalasubitiobuhvaenaSporazumom,naprimjer,pitanjeratai
mira, bezbjednosti, slobode kretanja, ljudskih prava, ustava, ureenja
drave, formiranja dravne vlasti, nacionalnih spomenika, teritorijalnog
razgranienja entiteta, ekonomske obnove, odnosa prema meunarodnom
javnom pravu itd. Ustav, kao osnovni akt, nije mogao obuhvatiti brojna
spornapitanja,pajebiloneophodnosistematizovatiarbitranarjeenjau
vieaneksakojibizajednopredstavljalicjelinu.Dejtonskiaktbiojeizvrni
operativnisporazumkojisemoeodmahprimijenitinapodrujuBosnei
Hercegovine, bez naknadnih ratifikacija, rezervi i revizija. Koliko je
obaveza izvrenja Sporazuma bila njegov sutinski cilj, ukazuju i
mehanizmikojisudefinisanidabiseosiguralanjegovaprimjena.
Prvi mehanizam: obavezujui karakter donesenih normi u

aneksima,posebnonormiuaneksuetvrtom(Ustavu).OsimUstava,kao
opteg i najvieg politikopravnog akta, svi drugi dijelovi Sporazuma
imaju karakter ustavnih normi. U irem smislu rijei, kompletan
Sporazum, sa svim dijelovima (aneksima), moe se smatrati Ustavom
BosneiHercegovine.
141
191
Drugimehanizam:uvoenjeuUstavnormimeunarodnogprava,
naroitoEvropskekonvencijeoljudskimpravima,takodanavedenenorme
predstavljaju kogentno pravo u odnosu na druge norme. Ustavom je
regulisano (lanII,stav2)dasvemeunarodnenormeoljudskimpravima,
koje su integralni dio Ustava, imaju pravnu suprematiju u primjeni u
odnosunadrugezakoneinepodlijeuustavnimamandmanima.
Trei mehanizam: uvoenje meunarodnih organizacija, kao

spoljnih faktora politikog sistema u Bosni i Hercegovini (OEBS, NATO,
OUN). Meunarodno institucionalno prisustvo u pojedinim oblastima
politikog sistema (pravosue, policija, vojska, finansije) ima ulogu
starateljskihinstitucija,kojenadgledajudomaeinstitucijeradipostizanja
ciljevaSporazuma.
etvrtimehanizam:prisustvomeunarodnezajedniceudravnim
institucijama (Ustavni sud, Sud Bosne i Hercegovine, Tuilatvo Bosne i
Hercegovine,ibivaKomisijazaizbjeglice,iKomisijazaljudskaprava).
Peti mehanizam: Savjet za primjenu mira i njegov Upravni odbor,

kao i institucija Visokog predstavnika (koja je Aneksom 10 dobila ulogu
nadgledanjaipomoiuprovoenjuSporazuma).
esti mehanizam: potpisi susjednih drava, Srbije i Crne Gore i

Hrvatske, kojima se obavezuju da e djelovati na primjeni Sporazuma.
Garancijavelikihsila(SAD,Francuska,Njemaka,Rusija,VelikaBritanija,
Evropska unija). Velike sile i susjedne drave (Hrvatska i Srbija) nemaju
identian status u primjeni Sporazuma. Velike sile su imale presudnu
ulogu u kreiranju Sporazuma i odgovornost da se on primijeni. Susjedne
draveimaju,uprvomredu,obavezudautiunaSrbeiHrvateuBosnida
primijeneSporazum,aispunjavajuiovuobavezususjednedraveimajui
pravodautiunanjegovodosljednopotivanje.
Sedmi mehanizam: NATO, kao trajna garancija da tri nacije u

BosniiHercegovinineeponovostupitiumeusobnioruanisukob.
Brojni mehanizmi za primjenu Sporazuma, ugraeni su u njegov

sadraj,tojedodatniargumentdajetoaktmeunarodnearbitrae.Kod
meunarodnog arbitranog akta, osim preciziranja normi i principa,
preciziraju se procesi i institucije njegove primjene. Savjet za primjenu
mira, Upravni odbor i Visoki predstavnik odgovorni su pred
meunarodnom zajednicom (Ujedinjenim nacijama i Evropskom unijom)
zaukupneproceseprimjeneDejtonskogsporazumauBosniiHercegovini.
Sporazum je, takoe, objedinjavao realnost i programske ciljeve daljeg
razvoja drutva i drave u Bosni i Hercegovini i zato ima sloenu
strukturu:norme,izvrnefaktoreprimjene,civilizacijskevrijednosti,trajnei
privremenesadraje,stalneipromjenljiveelemente,principeitd.injenica,
da je svaki dio Sporazuma posebno potpisan od strane predstavnika tri
strane u Bosni i Hercegovini i dvije susjedne drave, ukazuje na
obaveznostpotpisnikadaprimijenesvakinjegovdiobezrezervi,revizijei
opstrukcije. Odreivanje prirode Dejtonskog sporazuma oteano je
192
RadomirNekovi
sloenou odnosa njegove sutine i forme, koja obuhvata nekoliko

elemenata: a) akt je kojim se jedan konfliktan proces zaustavlja i
uspostavlja mir; b) sveobuhvatan je i ukljuuje bitna pitanja drutvene i
dravnekrizeuBosniiHercegovini;c)imasloenustrukturu,premakojoj
svidijeloviimajuustavnusnagu,alijeetvrtidio(Ustav)okosnicacijelog
sadraja; d) predstavlja akt meunarodne arbitrae u kojem su norme i
subjekti primjene objedinjeni u jedinstvenu cjelinu; e) kompromis je
suprotstavljenih etnikih politikih ciljeva, s jedne, i vrijednosti
civilizovanogsvijeta,sdrugestrane;f)sutinamujeutrajanju,uprocesu:
nije statini akt, nego se pojedini ciljevi iz njegovog sadraja aktiviraju u
skladu s pojedinim fazama razvoja drutva i drave; g) akt je koji titi
osnovna ljudska prava i demokratski je balans izmeu evropskih
graanskih vrijednosti i istorijskog nasljea etnike nacije; h) predstavlja
sintezuranijihprijedlogameunarodnihplanovazaBosnuiHercegovinu;
i) sveobuhvatan je i sloen sistem koji ukljuuje vie podsistema koji
meusobno djeluju viesmjerno. Nije mogue da se dio navedenih
karakteristika objedini jednom definicijom, jer je Dejtonski sporazum
arbitrani sistem u koji su kompresijom ugraeni skoro svi bitni
bosanski nacionalni i dravni problemi, njihova rjeenja i osnovni pravci
odranjadraveidaljegrazvojanjenogpolitikogsistema.
PrincipipredstavljajuciljevekojetrebapostiiSporazumom,aoni
sunarazliitenainesadraniunjegovimdijelovima:principmira,princip
ljudskih prava, princip demokratije, princip arbitrae i princip odrivosti
drave.
Princip mira. Ovaj princip obuhvata rjeavanje konkretnih

problema uspostavljanja mira, definisanje statusa NATOa na podruju
Bosne i Hercegovine i pitanja regionalne stabilnosti, posebno u aspektu
Hrvatske i bive SR Jugoslavije (Srbije). Navedeni princip iskazan je kroz
sadraje: ANEKS 1A, Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rjeenja,
DODATAKAAneksu1A,Mapateritorijalnograzgranienja,DODATAK
BAneksu1A,SporazumizmeuNATOiRepublikeBosneiHercegovineo
statusu njegovog osoblja na njenoj teritoriji, Sporazum izmeu NATO i
Republike Hrvatske i Sporazum izmeu NATO i bive SR Jugoslavije i
ANEKSOM1B,Sporazumoregionalnojstabilizaciji.ObavezeizAneksa1
A,oprestankuoruanihakcijaineprijateljstava,potpisalesutrizaraene
strane u Bosni i Hercegovini, kao i Jugoslavija i Hrvatska. Tri bosanske
ratujue strane se definiu kao direktni subjekti rata, dok su susjedne
zemljedefinisanekaofaktorikojimoguiimajuobavezudaobezbijedemir
izmeu zaraenih strana u Bosni. (lan II prestanak neprijateljstava).
Zaraenestrane(trinacionalnaentiteta)saglasnesudanapodrujuBosne
i Hercegovine NATO uspostavi snage koje e pomagati snagama
Ujedinjenih nacija. Takoe, definie se: podrazumijevajue postojanje
saglasnosti,daidrugezemljemogupomagatiusprovoenjumira,alie
modaliteti uea tih zemalja biti predmet sporazuma izmeu njih i
193
NATOa.Definiese,ilisepodrazumijeva,kljunaulogaAlijanseusvim
bitnim vojnim operacijama koje su primijenjene nakon potpisivanja
Sporazuma. Komandant vojnih snaga je konani autoritet tumaenja
sadraja Sporazuma, iz prva dva aneksa koja se tiu vojnih pitanja,
ukljuujuiisvedodatketimdijelovima.
RatujuestraneuBosniiHercegovinisuprenijelesvojaovlatenja
uoblastivojnihposlovanameunarodnevojnesnage,prihvatileobavezu
primjene potpisanih sadraja i priznale vrhovnu ulogu komandanta
meunarodnihsnaga.PremanavedenomAneksuvrhovnivojniautoritetje
NATO i domae institucije nisu imale pravo da samostalno odluuju o
vojnimpitanjima.
Dodatak B Aneksu 1A predstavlja konkretan meunarodni

sporazum koji sadri odredbe o pravnom statusu Alijanse na podruju
Bosne i Hercegovine. Odredbe Konvencije o privilegijama i imunitetima
Ujedinjenihnacijaiz1946.godineprimjenjujuseuBosniiHercegoviniina
NATO pakt, iji se pripadnici izuzimaju iz odgovornosti pred domaim
zakonodavstvom, institucijama i organima dravne vlasti. Sporazum o
imunitetskom statusu potpisali su predstavnici NATOa, u ime Bosne i
Hercegovine Alija Izetbegovi, dok su predstavnici hrvatskog i srpskog
entiteta, pisanim izjavama, prihvatili sadraj Sporazuma i javno izrazili
spremnost svog angaovanja u njegovom provoenju. Saglasnost putem
izjava dali su i predstavnici Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, a
pored toga su pomenute drave potpisale i posebne sporazume. Bitnost
ulogesusjednihdravapotvrivaojeiSporazumoregionalnojstabilizaciji
izmeu Bosne, Hrvatske i Jugoslavije koji je, takoe, imao pet potpisnika
(triizBosneidvaizsusjednihdrava).Meunarodnavojnakomponenta,
u raznim oblicima, ima pravnu i realnu suprematiju nad pravnom
regulativominadlenouinstitucijaBosneiHercegovine,uoblastivojnih
idrugihposlovakojisetiuodranjamira.Sadrajmisijeitumaenjesvoje
uloge vre sami predstavnici meunarodnih vojnih snaga, tako da svaku
aktivnost mogu podvesti pod mirovnu misiju. Sve tri zaraene strane u
Bosni, koje su raspolagale vojnom silom, legalizovale su odnos s NATO
paktominijednaodtrivojskenijeovimSporazumomimalastatusdravne
vojske, ime bi ostale dvije postale ustanike ili pobunjenike. Navedena
injenicaupuujenadvazakljuka.
1. Nijedna od tri vojske nije zadrala i naslijedila legitimitet

dravnevojske,takodajedravnavojskapostalanovifaktorkojinadilazii
objedinjavatrinacionalnevojske.Napomenutojosnovinastalajereforma
vojske, u periodu 20022005. godine, kada su tri nacionalne vojske
objedinjeneuOruanesnageBosneiHercegovine(ZakonoodbraniBosnei
Hercegovine usvojila je Parlamentarna skuptina BiH 28. septembra i 5. oktobra
2005.godinenasjednicamaPredstavnikogiDomanaroda).
194
RadomirNekovi
Ovim zakonom oruane snage su postale jedinstvene pod

jedinstvenom komandom, ime su entitetske (etnike) vojske prestale
postojati.
2.Priznanjetrinacionalnevojske,kaofaktorauprovoenjuvojnog
sadraja Dejtonskog sporazuma, znailo je indirektno priznanje da je u
Bosni i Hercegovini voen meunacionalni rat i da su postojee vojske
nacionalne vojske. Zajednike oruane snage su u organizaciji zadrale
odreenuformuouvanjanacionalnogidentiteta(trinacionalnabataljona,
kojiimajupravodabatinetradicijunacionalnihvojski).
Pojam misija za uspostavljanje mira omoguava aktivnosti

meunarodnevojskeiizvanvojnihpitanjauraznimoblastimapolitikog
sistema.Meunarodnesnage,premaovlatenjuUjedinjenihnacija(Savjeta
bezbjednosti) i uz pristanak vlasti u Bosni Hercegovini, uspostavljaju
misiju kojom se domae oruane snage stavljaju pod kontrolu
meunarodnih, a meunarodne se izuzimaju ispod jurisdikcije domaeg
prava.Principmirauspostavljasekaotrajnakategorijaipravodjelovanja
meunarodnih snaga, u svim situacijama u kojima one procijene da mir
moe biti ugroen. Aktivnosti svih institucija dravne vlasti, nacionalnih
organizacija, drutvenih organizacija i pojedinaca, ograniene su
kategorijom nepovredivosti mira koja ima suprematiju nad svim drugim
pravnim sadrajima. Takoe, princip mira ima i regionalni karakter i
obuhvata podruja triju drava: Bosne, Hrvatske i Jugoslavije (Srbije).
Reforme oruanih snaga kojima su ukinute entitetske vojske i formirane
nove oruane snage Bosne i Hercegovine predstavljale su bitnu fazu
primjene prvog dijela Dejtonskog sporazuma, i zbog toga se ne mogu
tretirati kao prenos nadlenosti s entiteta na nivo institucija Bosne i
Hercegovine. Ustav (lan V, stav 5, taka a), definie da svaki lan
PredsjednitvaBosneiHercegovinepremapoloajuimacivilnukomandu
nad oruanim snagama Bosne i Hercegovine. Sutinski element
obezbjeenjamirajeonemoguavanjemeunacionalnogoruanogsukoba
u budunosti kroz elemente: smanjenih oruanih snaga, promijenjenje
organizacionestrukture,kontroleodstraneNATOa,ukidanjeregrutacije,
civilne kontrole, multietninosti komandnog sastava, javnosti rada itd.
Konkretna i sveobuhvatna primjena prvog dijela Dejtonskog sporazuma,
kojiobuhvatavojnapitanja,neznaidajeovajdioSporazumaprivremeni
da e se uloga NATOa zavriti. Sutina mandata, da NATO ima ulogu
obezbjeivanja mira, prua mogunost ovoj meunarodnoj vojnoj
organizaciji da sama ocijeni do kada je potreban njen mandat u Bosni i
Hercegovini.
Takoe, treba imati u vidu i to da se pod prijetnjom mira mogu

smatrati i odreene aktivnosti izvan vojne problematike (terorizam,
ekstremizam ugroavanje integriteta drave, izazivanje krize u regionu
itd.). U kontekstu sadraja prvog aneksa oigledno je da se NATO pakt
195
definie kao integralni dio Dejtonskog sporazuma tako da je integracija

BosneiHercegovineuNATOpaktlogianslijeddogaaja.
Principvladavineljudskihprava.Dejtonskimsporazumomljudska
prava su definisana kao suverena vrijednost. S obzirom na to da su u
meunacionalnomoruanomsukobusvaljudskapravabilaugroena,bilo
jeneophodnouspostavitinovi,sigurnijisistem,kojieobezbijeditizatitu
ljudskih prava koji sadri nekoliko elemenata. Meunarodne norme iz
oblasti ljudskih prava (Evropska konvencija o ljudskim pravima iz 1950.
godineisvinjeniprotokoli)neposrednoseprimjenjujukaoustavnenorme
iimajusuprematijunaddrugimzakonima(UstavBiH,lanII). Uetvrtom
aneksu (Ustav lan II) ljudska prava se definiu kao ustavno poglavlje, a
zatim se u aneksu Ustava navodi petnaest meunarodnih kodifikovanih
akata. 142 U posebnom dijelu Sporazuma (Aneks 6), koji je preciziran kao
Sporazumoljudskimpravimai,udijelukojiregulieproblematikuljudskih
prava izbjeglica (Aneks 7), sadraji su fokusirani na ostvarivanje ljudskih
prava.
Normativno su ustanovljena ljudska prava kao suverena

vrijednosna kategorija, ljudska prava se definiu u isto vrijeme kada i
drava i njena organizacija i iznad su volje drave, tj. dravna vlast ih ne
moenulificirati,redukovatiiliugrozitinalegalannain.Ljudskapravase
ugraujuuorganizacijudraveipolitikisistem,aimajuizvoruoptimi
univerzalnim civilizacijskim vrijednostima koje su iznad posebnih
dravnih interesa. Kroz sadraje ljudskih prava i direktnu primjenu
kodifikovanih meunarodnih normi i njihovu suprematiju, u odnosu na
druge zakone, ustanovljen je princip vladavine prava. Ova demokratska
tekovinaanglosaksonskogpravabilajenovinaupolitikomsistemuBosne
i Hercegovine, gdje je bilo uobiajeno kontinentalno pravo. U teoriji,
vladavina prava se poima kao struktura pravnog sistema u elementima:
legitimitetvlasti,podjelavlasti,nezavisnostsudstva,ustavnostizakonitost,
ustavna garancija ljudskih prava, sloboda privrede i privredene aktivnosti
(Ratko Markovi). Osim formalne dimenzije vladavine prava, trebamo
142
Konvencijaospreavanjuikanjavanjuzloinagenocida,1948.enevskakonvencija(od
14) o zatiti rtava rata iz 1949. godine i Protokol toj konvenciji (12) iz 1977. godine;
Konvencija iz 1951. godine o statusu izbjeglica i Protokol toj konvenciji iz 1966. godine,
Konvencijaodravljanstvuudatihena,1957.godine,Konvencijaosmanjenjubrojalicabez
dravljanstva, 1961. godine, Meunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne
diskriminacije,1965.godine,Meunarodnisporazumograanskimipolitikimpravimaiz
1966. godine, fakultativni protokoli tom Sporazumu iz 1966. i 1989. godine, Sporazum o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 1966. godine, Konvencija o eliminaciji svih
oblika diskriminacije prema enama 1979. godine, Konvencija protiv muenja i drugih
svirepih,neljudskihiliponiavajuihpostupakaikazni1984.godine,Evropskakonvencijao
spreavanju muenja i neljudskih postupaka i kazni 1987. godine, Konvencija o pravima
djeteta 1989, Meunarodna konvencija o zatiti svih prava emigranata i lanova njihovih
porodica1990.godine,Evropskapoveljazaregionalnejezikeijezikemanjina1992.godinei
Okvirnakonvencijazazatitunacionalnihmanjina.
196
RadomirNekovi
imatiuviduisutinuovogpojmakojaznaisuverenostprirodnihljudskih
prava.Vladavinapravapolaziodovjeka,kaoljudskogbia,kojiudravi
imazagarantovanumogunostdamoedaostvarisvojaosnovnaprirodna
prava, dobijena od Boga, a ne od drave. Nisu dovoljne samo norme i
principi,podjelavlastiiustavnegarancije,negosuneophodneiinstitucije
i prohodne procedure da svaki pojedinac moe da ostvari svoja prava i
sankcije za subjekte koji ometaju ostvarivanje ljudskih prava. Sadraj
ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, koji je definisan kao dio ustavnih
normi, nema adekvatnu institucionalnu organizaciju koja bi obezbijedila
njegovo provoenje. Organi za realizaciju ljudskih prava (Komisija za
ljudskapravainejeKancelarijaombudsmanaiVijeezaljudskaprava;
nakon ustavnih promjena 2002. godine Vijee za ljudska prava
transformisalo se u Komisiju pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine)
imenovani su od strane meunarodnih organizacija. Ombudsmana je
imenovao predsjedavajui OEBSa, a Vijee za ljudska prava imenovao je
KomitetministaraSavjetaEvrope,u kvotikojupopunjavaju meunarodni
lanovi, dva iz RS, etiri iz Federacije BiH i osam meunarodnih
predstavnika.Poredpreciznoisistematinonavedenihpostupaka,oblastii
nadlenosti pomenutih organa u zatiti ljudskih prava, nisu preciznije
definisaneprocedureprovoenjaodlukaorganazaljudskaprava.
Jedna od sutinskih slabosti Dejtonskog sporazuma je, upravo, u

segmentupraktineprimjeneljudskihprava,kojanijeadekvatnanjihovom
znaaju datom u normativnom ustavnom sadraju. Nadlenost u zatiti i
ostvarivanju ljudskih prava ima i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u
nekoliko aspekata: a) apelacionu nadlenost po presudi bilo kog drugog
suda u dravi u sadraju ljudskih prava, b) nadlenost da sve donesene
pravneakteuskladisanormamaustava,aliisanormamameunarodnog
kodifikovanog prava i c) u okviru njegove strukture, nakon ustavnih
izmjenaiz2002.godine,djelujeKomisijazaljudskaprava.
U praktinoj primjeni ljudskih prava pojavljuje se nekoliko

ograniavajuihfaktora.Nemoesesvakigraanin,pojedinano,obratiti
Ustavnom sudu ili Ombudsmanu, jer tehniki nije izvodljivo da mnotvo
ljudirjeavasvojaljudskapravakrozdjelovanjejedneinstitucije.Iakojeu
Federaciji BiH Sud za ljudska prava bio ustavna kategorija, njegovo
praktinodjelovanjenijedaloadekvatnerezultate.Principvladavineprava
podrazumijeva postojanje ozakonjenih prirodnih prava ovjeka, koja mu
omoguavaju i obezbjeuju da se izbori za svoja ljudska prava, bez
ograniavajueg djelovanja dravne vlasti. Norme ljudskih prava su
suverena vrijednosna kategorija, iznad drave i kolektiviteta, jer su to
originerna prava ovjeka, njegovo izvorno svojstvo koje mu niko ne
podaruje, pa mu ih ne moe niko ni oduzimati. Dejtonski sporazum
obuhvataosnovnaljudskaprava(pravonaivot,naslobodu,nalinost,na
sreu) i politika prava (izraavanje, okupljanje, biranje, udruivanje,
djelovanje itd.). U vrijednosnoj strukturi, osnovna i politika prava ne
197
pripadajuistomnivou.Osnovnapravasuprirodnosvojstvoovjeka,iona
su suverena, i pripadaju mu po prirodi ljudskog bia, i vladajua (iznad
svih normi koje donosi drava). Politika prava su svojstvo graanina,
dravljanina, ovjeka kao politike jedinke apstrahovane od svoje
posebnostiiovapravaovjekudajedravasvojomvoljomilipodpritiskom
demokratskihpokreta.Izinjenicedaihdajedravaproizilaziipraksada
ih drava moe i mijenjati. S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini
drava nije davala, nego krila ljudska prava, osnovni izvor ove ustavne
kategorije postale su norme meunarodnog prava sa pravnom
suprematijom nad domaim normama. Iako Ustav BiH (aneks IV
Sporazuma, lan II, taka 2) precizira direktnu primjenu i pravnu
suprematiju normi Evropske konvencije o ljudskim pravima, ova ustavna
normajouvijeknijezaivjelauBosniiHercegovini,adokaztomesuisve
eeapelacijegraanaEvropskomsuduzaljudskapravauStrazburu.
Sdrugestrane,ujavnostisuprisutnedvijesuprotstavljeneosnove.
Jednopolazitejedasudomaevlastiodgovornezakrenjeljudskihprava
(uticaj politike na sudstvo, pristrasno sudstvo, korupcija, nepravinost
postupaka itd.), a drugo polazite je da predstavnici meunarodne
zajednice kre ljudska prava. 143 U kontekstu suprotstavljenih miljenja
stvara se i negativno javno mnjenje u Republici Srpskoj u vezi s radom
SudaiTuilatvaBosneiHercegovine.
Ljudska prava u duhu nove desnice i neoliberalizma iskazuju se

kaosistemmogunosti,kaopruenarukapremaovjeku,alisdlanom
na dolje. Prema ovom konceptu, nema drave dadilje sa socijalnim
davanjima, nego se svaki pojedinac bori za svoj status, a drava ima
obavezu samo da mu stvori ambijent i mogunost djelovanja. Uslovno
reeno,radiseodrutvuorganizovanomnaosnovisocijaldarvinizmajai
opstaju,slabijipropadaju,apojedinacjebitanumjeriukojojjekoristanza
dravu i za uveanje profita. Nosei stubovi neoliberalizma su trite i
pojedinac. 144 Namee se pitanje: da li pojedinac kao graanin moe
ostvarivati svoja osnovna i politika prava ako nema ekonomskih i
socijalnih? ta vrijedi sloboda politikog izbora, udruivanja, govora, ako
graanin ne moe da dobije posao, nema novac, ne moe da obezbijedi
ivot dostojanstven ljudskom biu? Potvruje se Marksovo poimanje da
bez ekonomske slobode nema ni politike, ni ljudske i da otuenje od
vika vrijednosti uslovljava i sva druga otuenja ovjeka. Nova desnica i
neoliberalizam, kao ideologija globalizma, stvaraju drutvo u kome
pojedinac ima dovoljno prava i slobode u ustavnim normama, ali nema
realne mehanizme da ta prava potpunije ostvaruje. Kada sloboda kao
suverena vrijednost postane teret za pojedinca, tada nastaje bjekstvo od
143
Pitanjem krenja ljudskih prava od strane meunarodne zajednice i, naroito, Visokog

predstavnikabavioseKostaavoki,uknjiziOdslovadoduhaDejtona,iNikolaPoplaen,
uknjiziRuenjeDejtona.
144
EndruHejvud:Politika,CLIO2004.godine,prevod:JovanJovanovistr.99.
198
RadomirNekovi
slobode(ErihFrom).tapojedincuuBosniiHercegoviniznaiotvoreno
trite kada veina stanovnika ne moe da ostvari osnovna ekonomska
prava, bitna za odranje ivota i funkcionisanje porodice? Negiranje
drutva kao ljudske zajednice: Drutvo ne postoji, ve samo pojedinci i
njihove porodice (Margaret Taer), tipian je indikator neoliberalizma,
kaoideolokeosnovenovogsvjetskogporetka.
Bitna dimenzija ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je

selektivnost, gdje u odreenim fazama razvoja drutva pojedina prava
imaju prioritet. U periodu od 1995. do 2000. godine prioritet su imala
izbjeglikaprava (Aneks7),povratimovineipravopovratkaljudiumjesta
gdjesuivjeliprijerata.Uaspektupovrataimovineefikasnosuostvarena
ljudska prava, jer je skoro sva imovina u Bosni i Hercegovini vraena na
raspolaganjevlasnicima,meutim,kadajerijeopovratkuljudiumjesta
prijeratnogivljenjatujeobrnutasituacija,jerveinaizbjeglihnijehtjela,
ili nije mogla, da se vrati u ranija prebivalita. Ako povratnik ima pravo
korienja svoje imovine, ima pravo kretanja, ne ugroava mu se ivot, a
nema pravo zaposlenja, socijalne sigurnosti, adekvatnog kolovanja,
zdravstvenezatite,tadaonnemoedakoristipravakojamuUstavprua.
Bez ekonomskih prava sva druga prava su besmislena i ne mogu da se
koriste. Bitan aspekt je i pitanje: da li ovjek lake ostvaruje prava kao
samostalanpojedinacilikaopripadniknekogkolektiviteta?Izbjeglicesu,u
veini,ostaleunovimprebivalitima,uokvirusvojihetniikihgrupa,bez
obzira to u novoj sredini teko ostvaruju svoja prava. Pojedinac, na
slobodnom tritu, ne moe da ostvari ljudska prava bez drugih
pojedinaca, udruenih u politiku zajednicu. U tradiciji Bosne i
Hercegovine, kao i u realnosti, egzistira mnjenje da se ljudska prava
ostvaruju kroz politiki kolektivitet (naciju, vjersku zajednicu, politiku
partiju, nevladinu organizaciju i sl.). Graanin moe ostvariti svoja
individualnapravasamokaopripadnikpolitikogkolektiviteta,dokjekao
izolovana individua obespravljen i otuen od ljudskih prava. Sistem
ljudskih prava po Dejtonskom sporazumu je vie programski, ustavni i
demokratski cilj, a manje realni kontekst funkcionisanja politikog
sistema. Realnost Bosne, da se poistovjeuju individualna, graanska i
kolektivna politika prava, odreuje oblike praktinih formi u njihovom
ostvarivanju.tojedobrozamojunacijukojojpripadamdobrojeizamene,
akomijenacijaobespravljenaijasamkaograaninobespravljen,iobrnuto.
Ostvarivanje prava nacije, kao politike zajednice ili nekog dravnog
entiteta,pojedinackaonjenpripadnikdoivljavaikaoostvarivanjesvojih
prava. Nacionalna prava se iskazuju kao sinteza svih pojedinanih
graanskih politikih prava. Pojedinac u Bosni i Hercegovini ne moe da
ostvari ljudska prava kao izolovana i otuena individua, nego kroz
odreeni oblik politike zajednice. Vladavina prava je opta demokratska
tekovina i ona, kao princip, ima univerzalni karakter, ali u praksi se
osporavauniverzalnostnjeneprimjene.
199
Navedena protivrjenost je karakteristina u savremenoj primjeni

ljudskih prava, naroito u Bosni i Hercegovini, gdje se konstantno
sukobljavaju normirani i realni modeli ostvarivanja ljudskih prava.
Vladavinapravasenemoesvoditinaponuenumogunost,ukojojsvaki
pojedinac ostvaruje onoliko prava koliko ima sredstava da uestvuje u
procesima i procedurama. Ukupna pria o pravnom sistemu i vladavini
pravapadauvodupredinjenicomdagraaninnemoedaostvariprava
usudskomprocesu,akonemaadvokata,anjega,opet,nemoeimatiako
nema novca. Pravna drava treba da ima svojstvo da sama stvori
mehanizamiresursekojimogukoristitisvigraaniuzatitisvojihprava:
sudovizaljudskaprava,ombudsmaniitd.Nijeproblemdase,formalno,u
Ustavu navedu sva kodifikovana ljudska prava, ali je problem ta prava
uinitidostupnimsvakomovjekukojamupripadajupoprirodiljudskog
bia, a ne po volji drave i njenog pravnog sistema. Moe da postoji
legitimitet vlasti, ali ta ista vlast moe da kri ljudska prava, naroito,
svojih politikih protivnika. Podjela vlasti, kao element pravne drave,
sama po sebi ne znai garanciju ljudskih prava, jer je podjela vlasti u
dananje vrijeme relativizovan pojam. Na primjer, jedna politika partija
osvojivlastnaizborimaivriizakonodavnuiizvrnuisudskuvlastinema
podjele vlasti, jer nastaje jedna partijska vlast. Nezavisnost sudstva, opet,
sama po sebi ne garantuje vladavinu prava, pogotovo u situacijama kada
sud, kao institucija dravne vlasti, sudi u predmetu u kojem je stanovnik
draveusporusdravnomvlau(problemirestitucijeoduzeteimovinesu
tipian primjer). Ustavnost i zakonitost je bitan element vladavine prava,
ali pitanje ustavnosti ne moe da pokrene pojedinac, nego ovlateni
funkcioneri dravne vlasti, a ustavni sudovi ne mogu rjeavati veliki broj
pojedinanih predmeta. Ustavna garancija ljudskih prava je najbitniji
element vladavine prava, ali nije dovoljan bez vrstih institucionalnih
mehanizama za njihovo ostvarivanje i bez definisanih sankcija za krenje
ljudskihprava.Reformapravosuaiuspostavljanjesudstvaituilatvana
nivou Bosne i Hercegovine proizali su iz potrebe ostvarivanja principa
vladavine prava i imaju svoju ustavnu osnovu u lanu II Ustava Bosne i
Hercegovine,jervladavinaprava,posutinidrugoglanaUstava,trebabiti
ista na podruju cijele Bosne i Hercegovine i na svim nivoima dravne
vlasti.JedanodosnovnihproblemauodnosimaizmeuentitetaRepublike
Srpske i pravosua na nivou Bosne i Hercegovine je poistovjeivanje
konkretnih rezultata rada Suda i Tuilatva sa pitanjem opravdanosti
njihovogpostojanja.
Princip demokratije. Ovaj univerzalni pojam pojavljuje se kao:

civilizacijska vrijednost savremenog drutva, ukupnost postupaka kod
izboranosilacadravnevlasti,legitimnavoljanaroda,formausaglaavanja
razliitih interesa, nain vladanja, ustavnost itd. Razliite su forme
demokratije,uzavisnostiodtogaizkogseaspektaposmatraovopitanje.
Sutinu demokratije moemo promatrati i na osnovu Aristotelove
200
RadomirNekovi
klasifikacijekojajeaktuelnaiudananjevrijeme,asadranajeupitanju:
koimakoristiodvrenjavlasti?Dalikoristodvrenjavlastiimasamoonaj
koji vlada ili korist ima i onaj nad kojim se vlada? Aristotel je oblike
vladavinepodijeliouestgrupa:triukojimasamoonikojivladajuimaju
koristodvlasti(tiranija,oligarhijaidemokratija),itriukojimaioninad
kojimasevladaimajukoristodvlasti(monarhija,aristrokratijaipoliteja).
Iz pitanja koristi od vladanja, aktuelizovano je i pitanje: na osnovu kog
pravanekovrivlasttj.kojetitularisubjektsuvereniteta?Razdvajanjem
suvereniteta kao najvie, neograniene i nedjeljive vrijednosti, od
konkretnog vrioca vlasti, stvoren je prostor ustavnosti kao ogranienja
(kontrole) vrioca dravne vlasti. Vrilac vlasti nee vladati u korist svih
ukoliko,nanekinain,nijenatoprinuen.Jedanoblikogranienjajeda
se suverenost, kao najvia vrijednost, identifikuje s Bojom voljom i
prirodnim pravom ovjeka koje proizilazi iz Boije volje, to bi u
savremenom poimanju bila vladavina prava. Drugi oblik ogranienja
jeste da suverenost, kao najvia, nedjeljiva i neograniena vrijednost,
pripadanarodukaonjegovoizvornosvojstvo,paotudanarodimapravoda
donosizakonekojimaeograniitivladaocaiprimoratigadavlastvriu
korist svih. Da bi se obezbijedilo vrenje vlasti u korist svih nije se
dovoljno pozivati samo na prirodna prava, ak nije dovoljno ni da se
zakonom normiraju, nego je potrebno organizovati vlast tako da sama
sebe ograniava. Dravnu vlast treba podijeliti na zakonodavne, izvrne i
sudskeinstitucije,takodapostojiravnotea,daseukupnadravnavlastne
bi mogla koncentrisati u nadlenosti jednog subjekta. Ovo kapitalno
naeloMonteskjeapostalojetemeljdemokratije.Pitanjakoimakoristiod
vrenja dravne vlasti i ko ima legitimno pravo da vri dravnu vlast,
kljuna su pitanja za opstanak drave Bosne i Hercegovine i za
funkcionisanje njenog politikog sistema. Liberalna ideologija je zbog
interesa kapitala problem demokratije pomjerala sa sutinskog
Aristotelovog pitanja, usmjeravajui ga prema formalnim oblicima
iskazivanja demokratske volje. Volja veine graana biraa u jednoj
dravi, iskazana prema utvrenim izbornim procedurama, smatra se
legitimnom demokratskom voljom za dravu kao cjelinu. Ovakav princip
uspjeno funkcionie u zapadnim demokratijama, gdje postoji graansko
drutvo i graanska nacija. Na podruju Bosne i Hercegovine graanski
sadrajisegradenaosnovitriveine,utrinacionalnecjeline.Dejtonskim
sporazumom je, politiki i pravno, priznata konstitutivnost naroda kao
nacijaBonjaci,HrvatiiSrbikaokonstitutivninarodi(zajednosadrugima)
i graani Bosne i Hercegovine ovim odluuju da Ustav Bosne i
Hercegovine...(preambulaUstavaBiH).Meunarodna arbitraa je, od svog
poetka1992.godine,polazilaoddemokratskogdvokorakaupribavljanju
veinskeodluke,legitimnezacijeludravu.Ponueniplanoviimodelisu
upuivani legitimnim nacionalnim organima, koji su djelovali kao
entitetski,aneprihvatanjeplana,odstranepredstavnikajedneodtrinacije
201
tumaeno je kao nepostojanje legitimne demokratske saglasnosti.

Prihvatanjem osnovnih principa i sadraja enevskih i njujorkih
sporazuma1995.godine,odstranepredstavnikasvetrinacijepribavljenje
legitimni pristanak veine u Bosni i Hercegovini, to je bila osnova za
donoenje trajnog i sveobuhvatnog sporazuma o rjeenju dravne krize.
Dejtonskim sporazumom demokratija je definisana kao izvorno svojstvo
narodakojisamostalnoilisadrugimastvaradravu,adravotvornopravo
naroda je istovremeno i njegova obaveza. Preambulom Ustava Bosne i
Hercegovine definie se nacionalna konstitutivnost tri naroda kao pravo,
ali se istovremeno njome definiu i demokratske vrijednosti koje narodi
treba da ostvare kao obavezu. 145 Kod demokratskog konstitutivnog prava
se, uz narode kao nacionalne kolektivitete, definiu i graani Bosne i
Hercegovine,toznaidaseetnikaigraanskakonstitutivnostsmatraju
jedinstvenom kategorijom. Narod kao etnika nacija stvara dravu, ali je
ureujetakodaseunjojmogunesmetanoostvarivatiirazvijativrijednosti
graanskogdrutva.
NarodiuBosniiHercegovini,kaotrirazliitanacionalnasubjekta,
ne mogu da obezbijede graanska prava ukoliko se njihov identitet u
cjelini svodi na zatvorenu etniku cjelinu, bez meuetnike saradnje i
konsocijativnogusaglaavanja.Sdrugestrane,graanskodrutvonemoe
dapostojikaonekanovanadnacionalnakategorija,mehanikiodvojena
od osnove nacionalnih kolektiviteta. Narodi kao konstituanti, odnosno
njihovi legitimni politiki predstavnici u dravnoj vlasti, obavezni su i
odgovornizaizgradnjutakvogpolitikogsistemaukojemesevjetaka
suprotstavljenost graanskog i etnikog prevazilaziti kroz demokratski
proces. Princip demokratije je u Dejtonskom sporazumu sadran kao:
jedinstvo konstitutivnih prava i obaveza naroda, demokratski balans
etnikih i graanskih vrijednosti, sloen proces usaglaavanja kroz forme
konsocijativne demokratije. Jedno od slabih mjesta u demokratskom
sistemu Bosne i Hercegovine je otuenost vlasti od naroda i nedovoljna
mogunostkontroleiograniavanjavlasti.Dejtonskisporazumjepostavio
iroku demokratsku osnovu za izgradnju drave i njenog politikog
sistema,alinijeutvrdiogarancijezaograniavanjeiustavnostvlasti.
Princip arbitrae. Od poetka svog angaovanja u Bosni i

Hercegovini meunarodna zajednica je imala arbitrani pristup kroz
usaglaavanjetrinacionalnarealiteta.Sviponuenimeunarodniplanovi
od1992.do1995.godine,predstavljalisuarbitranenaporedaseusaglase
norme meunarodnog prava i realiteti bosanske dravnosti. Dejtonski
145
Preambula Ustava BiH navodi konstitutivna prava tri naroda u BiH, ali u tekstu, prije
toga, navode se njihove obaveze: potovanje pravde, pomirenje, trpeljivost, ljudsko
dostojanstvo, sloboda, jednakost demokratske dravne institucije, pluralistiko drutvo,
potovanje naela i Povelje OUN, privrenost suverenitetu i teritorijalnom integritetu i
politikoj nezavisnosti BiH, obezbjeenje meunarodnog humanitarnog prava,
opredijeljenostzaUniverzalnudeklaracijuopravimaovjekaitd.
202
RadomirNekovi
sporazum je donesen u arbitranom procesu, a peti dio ovog sporazuma

definie arbitrau kao nain rjeavanja meuentitetskih sporova.
Predstavniciobaentiteta(FederacijaBiHiRepublikaSrpska)obavezujuse
da e sve sporove rjeavati mirnim nainom, kroz formu arbitrae, to je
prihvaenoueneviprijezakljuivanjaDejtonskogsporazuma.Sobzirom
na to da je Dejtonski sporazum nastao procesom arbitrae i da, u svojoj
primjeni, sadri trajno prisustvo meunarodnih faktora ustanovljena je
institucijakojaebrinutionjegovojcjelovitojprimjeni.Savjetzaprimjenu
miraformiranjeuLondonu810.decembra1995.godine.Navedenioblik
primjene Sporazuma proizaao je iz Konferencije o Jugoslaviji, koja je
funkcionisala u enevi. Upravni odbor, kao operativno tijelo Konferencije
(Savjeta),osnovanjekaoizvrniorgandapratiprimjenuSporazumapod
predsjedavanjem Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Pored
razliitih ovlatenja institucija Visokog predstavnika ima i arbitranu
ulogu.Visokipredstavniknaterenujekonaniautoritetzatumaenjeovog
sporazuma o civilnom sprovoenju mirnog rjeenja. (lan 5. Aneksa 10)
Tumaenje je bitan dio primjene, jer sukobljene strane mogu svaka za
sebe, na razliite naine, tumaiti pojedine norme Sporazuma, to bi
otealo njegovu primjenu. Jedinstveno i vrhovno tumaenje od strane
jednog autoriteta omoguava ujednaenu i optu primjenu prihvaenih
normi. Princip arbitrae je primijenjen u rjeavanju problema Brkog i
meuentitetskelinijeuSarajevu. 146 Prestanakprocesaiprincipaarbitrae
vezan je za saglasnost domaih politikih subjekata o funkcionisanju i
ureenju Bosne i Hercegovine. Uspostavljanjem ustavne osnove tri
dravotvorna subjekta i stvaranjem konsocijativnog politikog sistema
ispunie se ciljevi Dejtonskog sporazuma i arbitraa vie nee biti
potrebna.
Princip odranja drave. Ovaj princip je od poetka bio prisutan

kao norma meunarodnog prava, ali i problematian zbog unutranjeg
meunacionalnog sukoba. Od svih bitnih elemenata drave, Bosna i
Hercegovina je, zbog meunacionalnog sukoba, imala samo jedan:
meunarodnopriznanjenjenogintegritetaisubjektiviteta.Ostalielementi
drave nisu postojali, jer nije bilo jedne centralne, nego tri entitetske
vlasti, umjesto jednog ustava tri ustava, podijeljeno i suprotstavljeno
stanovnitvo na osnovi etnike nacije, tri teritorije sa tri posebne
entitetskedravnevlasti.Meunarodnopriznanjejepetgodinabilojedini
konstitutivni element drave. Modaliteti unutranjeg preureenja Bosne
bili su razliiti, ali su nezavisnost, teritorijalni integritet i meunarodni
subjektivitet drave ostali nepromjenjivi elementi ukupnog procesa. U
preaumbuli Ustava (Aneks 4) konstitutivni narodi (njihovi ovlateni
146
UstanovljenjeArbitranogsudazaBrkoodtrilana(jedanizRepublikeSrpske,jedaniz
Federacije BiH i jedan meunarodni arbitar); Privremena arbitrana odluka iz 1997;
Privremena arbitrana odluka iz 1998. i Konana arbitrana odluka iz 1999. godine;
ArbitranaodlukaolinijirazgranienjauSarajevu(naseljeDobrinja)iz2001.godine.
203
predstavnici) su prihvatili obavezu privrenosti suverenitetu,

teritorijalnom integritetu i politikoj nezavisnosti Bosne i Hercegovine u
skladusameunarodnimpravom.
Ustavom se definie kontinuitet nezavisnosti i teritorijalnog

integriteta Bosne i Hercegovine: Kontinuitet, Republika Bosna i
Hercegovina....nastavie svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu
kao drava sa unutranjom strukturom izmijenjenom... (lan I Ustava).
Svi akti koji su negirali princip dravnog kontinuiteta Bosne kao

meunarodnogsubjekta,Dejtonskimsporazumomsuanulirani.Odrivost
Bosnekaodrave,osimmeunarodnogpriznanja,zavisiiodprihvaenosti
drave od strane njenih naroda. Stabilna ustavna osnova za odranje
dravejepozitivanodnossvetrietnikenacijepremaBosniiHercegovini.
Prihvatanjedraveodsvetrietnikenacijeimazaposljedicuodgovarajuu
strukturu drave i vlasti. Dejtonski sporazum je ustanovio federativnu
ustavnu osnovu na kojoj se izgrauju institucije dravne vlasti i politiki
sistem uopte. Federativni oblik dravnog ureenja je najoptimalniji
modelkojimoebitiprihvatljivzasvetrietnikenacije,jeromoguujetri
sutinska cilja. Jedan se odnosi na teritorijalni integritet i cjelovitost
drave, drugi na ravnopravnu konstituivnost tri etnike nacije, a trei na
ravnoteuetnikogigraanskogsadrajaudraviidrutvu.Unitarnioblik
prihvatajuuglavnomBonjaci,alineprihvatajuSrbiiHrvati,adravanije
stabilna i demokratski odriva na ovoj osnovi. Konfederalni oblik
prihvataju Srbi, dijelom Hrvati, ali ne prihvataju Bonjaci, jer na ovoj
osnovi drava bi se raspala. Jedan od mehanizama za izbjegavanje
konfederalnih elemenata u dravnom ustrojstvu bilo je preferiranje
dravotvornostinaroda,kaoetnikihnacija,naddravotvornouentiteta.
Dejtonskim sporazumom je konstitutivnost tri etnike nacije definisana
kao primarna, a konstitutivnost dva entiteta kao sekundarna i izvedena
kategorija. Temelj odranja drave nije na meusobnoj usaglaenosti
entiteta, nego je na zajednikoj suverenosti tri naroda to za posljedicu
imafederativnoureenjedravekaooptimalnimodelnjenogodranja.
Kada narodi imaju zajedniku suverenost ona je nedjeljiva, ne

mogu jedan ili dva naroda da je separatno koriste, a konstitutivnost je
jednaka, pa nema dominacije jedne etnike zajednice nad drugom, a
zajedniki suivot i konsocijativna demokratija postaju nuni oblik
odranja drave i funkcionisanja drutva. Kada bi entiteti bili nosioci
suverenostionibiuodreenomtrenutkuiskoristilitosvojstvoiotcijepili
seoddraveimebisedravaraspala.ZatoUstavBiHnemadomentiteta,
nego dom naroda. Funkcioneri naimenovani na poloaje u ustanovama
Bosne i Hercegovine predstavljae, uopte uzevi, narode Bosne
Hercegovine... 147
147
AneksIVUstavaBosneiHercegovine,lan9,stav3.
204
RadomirNekovi
2.DravnoureenjeBosneiHercegovine
Dravno ureenje je jedno od najspornijih pitanja u Bosni i

Hercegovini oko kojeg se sukobljavaju vladajue i intelektulane elite.
Srpska intelktualna i politika elita smatra da je Bosna i Hecegovina
sloenadravanakonfederalnimelementimaidasuentitetikonstituisali
dravnuzajednicuBiH.Bonjakaintelektulnaipolitikaelitasmatrada
jeBiHgraanska,regionalnadravaidasuentitetibilinunaiprivremena
kategorija. Kod definisanja dravnog ureenja Bosne i Hercegovine
smatramo bitnim sljedee elemente: tetritorijalni sastav BiH, odnos
nadlenosti izmeu institucija entiteta i institucija na nivou Bosne i
Hercegovineiorganizacijavlasti.
2.1.SastavBosneiHercegovine
PremaDejtonskomsporazumuBosnaiHercegovinaesesastojatioddva
entiteta Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine 148 i nakon
arbitrane odluke u svom sastavu ima i distrikt Brko kao poseban oblik
lokalnezajednice.
2.1.1.RepublikaSrpskakaoteritorijalnoustavnientitet
Republika Srpska kao dravni entitet nastala je u protivrjenim

procesima disolucije i agregacije dravne vlasti u Bosni i Hercegovini u
perioduodoktobra1991.donovembra1995.godine.RepublikuSrpskusu
osnovaliposlaniciSrpskedemokratskestranke(sedmadesetidvaposlanika)
iSrpskogpokretaobnove(jedanposlanik),akasnijesuseprikljuiliisrpski
poslanici iz redova Saveza reformista i Saveza komunista (pet poslanika).
Osim poslanika u Narodnoj skuptini kao subjekti stvaranja Republike
Srpske bili su i lanovi Predsjednitva iz srpskog naroda i funkcioneri na
nivoimalokalnevlasti. NekolikofaktorauticalojenastvaranjeRepublike
Srpske.
1. Srpska demokratska stranka kao legitimni predstavnik srpske

etnike nacije, i njeni predstavnici u dravnoj vlasti, nisu prihvatali
unitarnodravnoureenjeuBosniiHercegoviniigraanskiprincipjedan
ovjekjedan glas. Stav ove politike partije bio je da su etnike nacije
konstitutivne i ravnopravne i da je majorizacija protivna dravnoj osnovi
BosneiHercegovine.Kaorezultatovakvihstavovanastalisukonstitutivni
akti: Platforma za vijee naroda i Deklaracija srpskog nacionalnog vijea.
Tokom 1990. godine, kada su i doneseni navedeni akti, Srpska
demokratska stranka i njeni predstavnici u vlasti priznavali su postojei
148
UstavBosneiHercegovine,lan1,stav3.
205
ustavni poredak Bosne i Hercegovine, ali kao federalne jedinice u

Jugoslaviji.
U okviru tog poretka nastojali su da razrijee neka sporna pitanja
nacionalne ravnopravnosti, na nain da se postojei Ustav dopuni
amandmanimakojibiotklonilinegativneposljediceamandmanaLXizjula
1990. godine. Nepostojanje adekvatnog ustavnog i institucionalnog
mehanizma za obezbjeenje nacionalne ravnopravnosti predstavljalo je
prvi faktor koji je uticao na stvaranje Republike Srpske, a posebno
meunacionalno preglasavanje srpskih predstavnika u Skuptini Bosne i
Hercegovine14.oktobra1991.godine.
2. Regionalizacija je bila drugi faktor koji je bitno uticao na

stvaranje Republike Srpske, i bez regionalizacije ovaj entitet ne bi ni
mogao nastati. Nakon neuspjelih pokuaja Srpske demokratske stranke i
njenihpredstavnikadauokvirupostojeegustavnogporetkarijeipitanje
nacionalne ravnopravnosti, pogorali su se meustranaki i
meunacionalni odnosi, posebno izmeu srpskih i bonjakih
predstavnika. Srpska strana je insistirala na ustavnom rjeenju pitanja
nacionalneravnopravnosti,abonjaakastranajeuVijeunarodauviala
mogunostblokaderadaParlamenta.PredstavniciBonjakasunastavilida
podravaju postojeu institucionalnu organizaciju, a predstavnici Srba su
poeli paralelno i samostalno da stvaraju nove realitete i institucije na
lokalnomiregionalnomnivou.Uovomprocesu,kojijetrajaoodproljea
do jeseni 1991. godine, formirane su srpske autonomne oblasti i regije,
srpske optine i Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Regionalizacija je uslovno imala tri faze: prvo izdvajanje teritorija sa
srpskom veinom, drugo povezivanje tih teritorija u cjelinu i tree
formiranje posebnih institucija na tim cjelovitim srpskim teritorijama.
Regionalizacija je dodatno produbila sukob Srpske demokratske stranke i
Strankedemokratskeakcijekojijeeskaliraouoktobru1991.godineitoje
bio kraj saradnje izmeu ovih politikih partija. Nakon oktobra 1991.
godine nacionalne politike partije poele su donositi posebne
konstitutivne akte koji su bili protivni ustavnoj osnovi ZAVNOBiHa o
zajednikojsuverenostitrinacije.
3. Osnivanje Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 24.

oktobra1991.godinepredstavljatreifaktorustvaranjuRepublikeSrpske.
Osnivanjem Skuptine stvoreno je najvie predstavniko i zakonodavno
tijelosrpskognarodauBiHionojeobjedinjavaloukupniprostorsrpskih
autonomnihoblastiiregija.Definisanjemzakonodavnogovlatenjasrpske
Skuptine poeo je proces konstituisanja posebnog srpskog dravnog
entitetauokviruBosneiHercegovine.
4.PrvaodlukaSkuptinesrpskognarodabilajedaesrpskinarodiz
Bosne ostati u sastavu Jugoslavije, to je potvreno na plebiscitu srpskog
narodakojijeodran9.i10.novembra1991.godine.Srpskipredstavnicisu
poistovjetili dravnoteritorijalne interese Jugoslavije sa nacionalnim
206
RadomirNekovi
interesima Srba iz Bosne. Tokom cijele 1991. godine predstavnici Srba u

BiH su, kao primarni nacionalni interes, isticali ouvanje jugoslovenske
drave.
5. U novembru 1992. godine konstituisana je HercegBosna kao

politika zajednica hrvatskog naroda sa tenjom da se transformie u
dravni hrvatski entitet. HercegBosna se 28. avgusta 1992. godine
transformisala iz politike zajednice u Republiku, kao hrvatski dravno
teritorijalni entitet. Stvaranje Republike HercegBosne potvrdilo je da se
dravna vlast Bosne i Hercegovine nalazi u disoluciji i potvrdilo se pravo
teritorijalizacije etnike konstitutivnosti. Stvaranje HercegBosne srpskim
predstavnicima je posluilo kao dodatni argument da se osnuje srpski
dravnientitetuBosniiHercegovini.
6. Kljuni faktor u nastajanju Republike Srpske bila je odluka

Skuptine srpskog naroda da se na podruju Bosne i Hercegovine osnuje
SrpskaRepublikaBosnaiHercegovina,kaodravnientitetsrpskognaroda,
9.januara1992.godine.
7.Badinterovakomisijajesvojimaktima(miljenjima)uperioduod
decembra1991.dojula1992.godineprotumailadaseJugoslavijanalaziu
disoluciji. U Miljenju br. 4. iz januara 1992. godine protumaeno je da i
BosnaiHercegovinamoedadobijemeunarodnisubjektivitet,alinakon
pribavljenoglegitimitetagraana nareferendumu.Sobziromnatodasu
se srpski lanovi Predsjednitva BiH Nikola Koljevi i Biljana Plavi
protivilidravnojnezavisnostiBosneiHercegovine,Badinterovakomisija
jezakljuiladaformalnizahtjevzanezavisnostnijepotpunoosnovan,ali
da bi graanski referendum mogao dati dodatni legitimitet za dravnu
nezavisnost.NakontumaenjaBadinterovekomisije,politikipredstavnici
Srpske demokratske stranke nali su se u protivrjenom poloaju, jer su
Srbija i Crna Gora u aprilu 1992. godine radikalno promijenile svoje
dravnepolitike.OvedvijerepublikeprihvatilesutumaenjeBadinterove
komisijedajeJugoslavijaudisoluciji,daovedravevienemaiodluilesu
da stvore novu dravu Saveznu Republiku Jugoslaviju. Srbi iz Bosne i
Hercegovine (ali i iz Hrvatske) bili su prinueni da definiu nove
nacionalne politike u skladu sa novonastalim okolnostima. Nova drava
SaveznaRepublikaJugoslavijajedefinisalasvojezapadnegranicenaDrini,
ime se stvorila nova realnost po kojoj su Srbi iz Hrvatske i Bosne ostali
izvan granica nove drave. Umjesto dotadanje borbe za ouvanje
jugoslovenske drave, predstavnici Srba iz Bosne su na ukupnoj teritoriji
srpskih autonomnih oblasti i regija proglasili svoj dravni entitet Srpsku
Republiku Bosnu i Hercegovinu i nastavili sa dograivanjem njenih
dravnih institucija. Tumaenje Badinterove komisije da je Jugoslavija u
disoluciji i stvaranje Savezne Republike Jugoslavije i ostavljanje Srba iz
Bosne izvan te drave, takoe je predstavljalo faktor formiranja srpskog
dravnogentitetauBosniiHercegovini.
207
8. Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 28. februara

1992.godinebiojeosnovazaizgradnjuukupnoginstitucionalnog,pravnog
ipolitikogsistemanapodrujunavedenogsrpskogentiteta.
9. Poetkom oruanih meunacionalnih sukoba u proljee 1992.

godineraspaoseustavnisistemBosneiHercegovine,anovisrpskidravni
entitetjenastaviodadjelujekaosamostalnidravnisubjekt.NazivSrpska
Republika Bosna i Hercegovina je promijenjen 12. avgusta 1992. godine,
aktom Deklaracija o dravnom i politikom ureenju drave. Navedenim
aktom, Republika Srpska je proglaena suverenim entitetom: Drava je
jedinstvenaisuverena. 149
Republika Srpska je nastala tokom 1991. godine kroz proces

teritorijalizacijekonstitutivnostisrpskenacijeuformisrpskihautonomnih
oblasti, regija i optina. Deklaracijom o proglaenju Republike Srpskog
narodaBosneiHercegovineod9.januara1992. godineteritorijaoblastii
regijajeobjedinjenaujednuentitetskuteritorijusrpskognarodauBosnii
Hercegovini.DonoenjemUstava2.februarautemeljenjeustavniporedak.
Teritorija srpskog entiteta bila je definisana kao integralni dio teritorije
Jugoslavije, to je bilo protivrjeno rjeenje. Zbog ovakvog odreenja
teritorijenijebilojasnodaliSrbiuBosnistvarajusrpskientitetradisvojih
nacionalnih interesa ili radi dravnih interesa Jugoslavije. Oigledno su
Srbi u Bosni tokom 1991. godine imali primarni interes da ouvaju
Jugoslaviju,nanaindazadreBosnuiHercegovinuunutarjugoslovenske
drave u cjelini ili dijelom. Odredba iz Deklaracije od 9. januara 1992.
godine, po kojoj e srpski dravni entitet biti u sastavu Jugoslavije kao
federalna jedinica, je ustavom od 28. februara iste godine brisana bez
adekvatnog obrazloenja. Ustavom je definisana formulacija da e Srpska
Republika BiH biti u sastavu Jugoslavije, ali bez federalnog statusa. U
javnosti nije dovoljno objanjeno zato je radikalno izmijenjena
formulacija temeljnog lana koji odreuje status Srpske Republike BiH u
Jugoslaviji. Razloge treba traiti u protivljenju tadanjih dravnih
institucijaJugoslavijedaprihvatefederalnistatussrpskogentitetaizBosne
i Hercegovine. Protivrjenost jugoslovenskih dravnih interesa i srpskih
nacionalnihinteresauBosnibilajeoiglednau odredbamaDeklaracijeo
osnivanju i ustavu entiteta. Ustavom je definisana jo jedna radikalna
izmjena u odnosu na ranija konstitutivna akta, a odnosi se na srpske
autonomne regije i oblasti. Deklaracijom od 9. januara decidno su
navedenesrpskeautonomneregijeioblastikaopodrujasrpskogentiteta,
a Ustavom od 28. februara ova fomulacija je ukinuta i definisano je da
teritorijuSrpskeRepublikeBiHinepodrujasrpskihetnikihcjelina.Bila
jeoiglednanamjeradaseukinusrpskeautonomneoblastiiregije,dase
ukine decentralizacija vlasti i da se srpski teritorijalni entitet prikljui u
149
Deklaracija o dravnom i politikom ureenju drave, Slubeni glasnik Republike

Srpske,br.14/92od7.decembra1992.godine.
208
RadomirNekovi
jugoslovensku dravnoteritorijalnu cjelinu bez autonomnog dravnog

statusa.TeritorijaRepublikeSrpskedoDejtonskogsporazumaobuhvatala
je oko 65% ukupne teritorije Bosne i Hercegovine, a nakon Dejtonskog
sporazumaobuhvata49%odukupnedravneteritorije.
Tokom1992.godineuSrpskojRepubliciBosnii Hercegovinitrajali
suprocesiizgradnjedravnihinstitucijaudvaosnovnasmjera:a)jaanje
Skuptinekaodominantneinstitucije,bezijeglegitimitetasrpskientitet
ne bi bio prihvaen u meunarodnim pregovarakim procesima i b)
zadravanjecivilnogoblikavlastibezuvoenjaratnogstanja.
Prije donoenja Deklaracije o osnivanju srpskog entiteta i prije

donoenja Ustava, Narodna Skuptina je 21. decembra 1991. godine
formirala Ministarski savjet kao privremeni oblik izvrne vlasti, sa
zadatkomdaseangaujenaizgradnjiustavnoinstitucionalnogsistemana
prostoru srpskih etnikih cjelina. Zanimljiva je stranaka struktura ovog
organa, jer od 24 lana Savjeta samo je osam bilo iz Srpske demokratske
stranke, a ostalih 16 lanova nisu bili pripadnici ove stranke. Savjet je
obuhvatao srpske ministre u Vladi Bosne i Hercegovine, predsjednike
izvrnihodboraregijaioblastiidrugelanove.Uproljee,27.marta1992.
godine,Ministarskisavjetjeprestaodapostojiinjegovuulogujepreuzela
Vlada, koja je zajedno sa lanovima Predsjednitva inila novoformirani
Savjetzanacionalnubezbjednost.OvajSavjetjeodNarodneskuptine27.
martadobioovlatenjada:savjetuje,nadzireianalizirapolitika,ustavnai
pravnapitanjaidazajednosaVladompredlaerjeenja.Sobziromnatoda
je 27. marta 1992. godine Vlada srpskog entiteta formirana djelimino
(premijer i tri ministra: odbrana, unutranji i spoljni poslovi) Savjet je
objedinjavao premijera, navedena tri ministra, predsjednika Narodne
skuptine, dva potpredsjednika Predsjednitva BiH i predsjednika Srpske
demokratskestrankeukupno8lanova.Savjetzanacionalnubezbjednost
biojevrhovnotijeloodluivanjaudravnojvlastisvedodoknisusteeni
uslovi za zasjedanje Narodne skuptine. Narodna skuptina je 12. maja u
BanjojLucidonijelanekolikobitnihodlukazasrpskientitet:
1. Usvojeno je est stratekih ciljeva: razdvajanje od Bonjaka i

Hrvata, teritorijalno povezivanje kroz Posavinu, podjela Sarajeva, izlaz
srpskog entiteta na more, stav da rijeka Drina vie nee biti granica
izmeuSrba,idaeNeretvabitigranicasrpskogentiteta.
2. Formirana je vojska Srpske Republike Bosne i Hercegovine i

izabran je vojni komandant i uspostavljena je civilna kontrola nad
oruanimsnagama.
3. Formirano je Predsjednitvo srpskog entiteta od tri lana: dva

lanaPredsjednitvaBiHipredsjednikSrpskedemokratskestrankekojaje
imaladvotreinskuskuptinskuveinu.
NavedenimodlukamaojaanajeulogaNarodneskuptine,aSavjet
zanacionalnubezbjednostjeizgubionadlenostudravnojvlasti.
209
Nepunih mjesec dana nakon formiranja trolanog Predsjednitva

dolojedoizmjenai4.junaformiranojepetolanoRatnopredsjednitvo.
U novo Predsjednitvo osim postojea tri lana izabrani su: predsjednik
NarodneskuptineipredsjednikVlade.
Navedenim odlukama iznova je ojaana izvrna vlast u dva

osnovnaaspekta:
1.PredsjednitvoodpetlanovaobuhvatalojeipredsjednikeVladei
SkuptineiznailojerevitalizacijuSavjetazanacionalnubezbjednostkao
vrhovnogorganakojiobjedinjavaukupnudravnuvlasti
2. na nivou srpskih optina formirana su lokalna ratna

predsjednitva koja su bila direktno odgovorna i podreena Ratnom
predsjednitvuentiteta.
Uperioduoddecembra1991.dojuna1992.godineiskazivalasuse
dva suprotstavljena koncepta organizacije dravne vlasti u Srpskoj
RepubliciBosniiHercegovini.
Jedan koncept je podrazumijevao da Narodna skuptina i optinske
skuptine trebaju biti institucionalna okosnica srpskog entiteta, iz
nekolikorazloga:
- poslaniciiodborniciimalisuizbornilegitimitet,
- Narodna skuptina predstavljala je najvii oblik vlasti imala je
zakonodavniiustavnikapacitet,
- kaonarodnopredstavnitvoSkuptinajeimalademokratskikapacitet
zaobuhvatanjeiusaglaavnjerazliitihpolitikihinteresaiideologija.
Uprocesumeunarodneverifikacijesrpskogentitetakaosastavnogdijela
Bosne, Skuptina je imala veliki znaaj, jer je simbolizovala legitimitet
civilne vlasti (istaknuti predstavnici ovog koncepta bili su poslanici i
predsjednikNarodneskuptineMomiloKrajinik).
Drugikonceptpolaziojeodosnovedatrebaojaatiizvrnuvlastu
odnosunaNarodnuskuptinuizsljedeihrazloga:uvanrednim(ratnim)
okolnostima treba imati operativno dravno rukovodstvo koje obuhvata
lanove Predsjednitva, predsjednika Skuptine, Vlade i jedan broj
ministara (odbrana, policija, spoljni poslovi), dravno rukovodstvo sa
manjim brojem ljudi je efikasnije i moe bre donositi odluke (istaknuti
predstavnici ovog koncepta bili su lanovi Vlade i predsjednik Srpske
demokratske stranke Radovan Karadi). Osnovni koncept polazio je od
modela Savjeta za nacionalnu bezbjednost u kojem su objedinjeni najvii
funkcioneri drave i koje djeluje kao najvii organ u vanrednim
okolnostima.
Tokom juna 1992. godine, uporedo sa jaanjem pozicija izvrne

vlasti,Vladasrpskogentitetaje24.junadonijelaodlukuultravireskojom
zabranjujedjelovanjepolitikihorganizacijadoktrajerat.
Sobziromnatodajedjelovalajednapolitikaorganizacija,Srpska
demokratska stranka, Vlada je zabranila rad ove stranke koja je osnovala
srpskientitetibilalegitimnipredstavniksrpskenacijeiimalalegalitetza
210
RadomirNekovi
vrenjevlasti.KadaovomedodamoiinjenicudasuuVladipreovladavali
kadrovi biveg Saveza komunista, oigledna je bila namjera da se pod
okriljem vanrednih ratnih okolnosti promijeni vlast, na nain to e se
oslabiti, redukovati ili eliminisati uticaj Srpske demokratske stranke i
stvoriti prostor za djelovanje drugih stranaka, prije svega Socijalistike
partije,ijijepredsjednikbioSlobodanMiloevi.FormiranjeSocijalistike
partije Republike Srpske i Srpske radikalne stranke tokom 1993. godine
potvrdilo je opravdane sumnje da zabrana rada Srpske demokratske
stranke nije bila sluajna pogreka ili propust, nego odluka sa politikim
ciljem.
Uporedo sa jaanjem izvrne vlasti i protivzakonitom zabranom

djelovanja Srpske demokratske stranke, uslijedile su, 12. avgusta 1992.
godine, nove izmjene u ustavnom sistemu Srpske Republike Bosne i
Hercegovine: 150
1.ImesrpskogentitetajeizmijenjenounovinazivRepublikaSrpska
i ona je definisana kao nezavisna drava izvan teritorijalnog integriteta
BosneiHercegovine.
2. Ukinute su regije i oblasti kao oblici demokratske

decentralizacije i uveden je centralizam dravne vlasti, bez bilo kakvog
oblika regionalne autonomije. Predstavnici srpske nacije su tokom 1991.
godine javno iznosili argumente da je centralizam dravne vlasti
nedemokratski, neprihvatljiv, neevroposki i da treba dravu
decentralizovatiformiranjemregijaioblasti.KadajeformiranaRepublika
Srpska tada su srpski predstavnici javno iznosili sasvim suprotnu
argumentaciju, da je najbolja centralizovana drava, da su regije i oblasti
loa rjeenja i da tete srpskom nacionalnom interesu. Pod izgovorom
srpskog jedinstva stvorena je apsolutna centralizovana vlast u Republici
Srpskoj, regije i oblasti su ukinute, a nadlenost optina je radikalno
umanjena.
Krajem1992.godine,17.decembra,ponovojeizmijenjenastruktura
Predsjednitvai,umjestoRatnogpredsjednitvaodpetlanova,uvedenaje
funkcijaPredsjednikaRepublikeSrpskeidvapotpredsjednikauskladusa
vaeimustavom.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Republika Srpska je

poela proces usklaivanja svog ustava sa ustavom Bosne i Hercegovine.
Do 2000. godine i Odluke Ustavnog suda BiH, Republika Srpska je bila
entitetsrpskognaroda,anakonnavedenihodlukajeentitetSrba,Hrvatai
Bonjaka.
Republika Srpska je kao teritorijalni entitet imala etiri

karakteristinefaze:
150
Narodna skuptina je donijela Deklaraciju o dravnom i politikom ureenju drave,

SlubenilistRepublikeSrpske3/92.
211
1. Osnivanje Srpskih autonomnih oblasti i regija kao integralnih

dijelovaJugoslavije(dokraja1991.godine),
2.Formiranjeposebnogsrpskogdravnogentitetakojiobjedinjava
srpske autonomne oblasti i koji je federalna jedinica u Jugoslaviji
(januaravgust1992.godine),
3. Definisanje Republike Srpske kao nezavisne drave izvan BiH i

Jugoslavije(19921995godina)i
4.RepublikaSrpskakaoentitetunutarBosneiHercegovine(nakon
Dejtonskogsporazuma).ZakljuivanjemDejtonskogsporazumaRepublika
Srpska je priznata kao integralni dio Bosne i Hercegovine, kao jedan od
dvadravnaentiteta.
Analizom konstitutivnih akata na osnovu kojih je stvarana

RepublikaSrpskaikojisuuticalinanjenoutemeljenje,moesezakljuiti
da je ovaj entitet nastao u jednom protivrjenom procesu preplitanja
jugoslovenskih dravnih interesa i nacionalnih interesa Srba iz Bosne i
Hercegovine. Republika Srpska je teritorijalno nastala iz srpskih
autonomnih oblasti i regija kojima su objedinjene pojedine optine u
cjelini ili dijelom, u procesu koji je trajao cijelu 1991. godinu. Republika
Srpska je teriotorijalno nastajala na prostoru postojee Bosne i
Hercegovine kao federalne lanice jugoslovenske drave. Nakon
definisanjateritorijalnecjelovitostisrpskogentiteta9.januara1992.godine
Narodna skuptina je poela sa procesom uspostavljanja centralizovane
teritorijalneorganizacijekojimsuukinuteregijeioblasti.Karakteristino
je za Republiku Srpsku da je ona teritorijalno nastala pet mjeseci prije
formiranjaVojskeRepublikeSrpske,toznaidasuovajentitetformirale
civilne vlasti, Narodna skuptina Republike Srpske i skuptine srpskih
autonomnihoblastiiregija.
KljunisubjektformiranjaRepublikeSrpske,kaosrpskogdravnog
entiteta na prostoru Bosne i Hercegovine, bila je Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine. Ova politika partija je postala legitimni
dravotvornisubjektsrpskognarodauBiH,jerjenaizborima1990.godine
dobilavieoddvijetreinebiraaizsrpskeetnikenacije.Srpskidravni
entitet u Bosni i Hercegovini je kreacija Srpske demokratske stranke u
sloenimokolnostimadisolucijeJugoslavijeipriznatajeodvelikihsilakao
integralnidioBosneiHercegovine.Sobziromdajeovapolitikastranka
nastala kao originerna organizacija Srba na podruju Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, ona nije bila politiki vezana za stranake centrale u
Beogradu. Zbog samostalne politike pozicije, nezavisne od zvaninog
Beograda,Srpskademokratskastrankajeimalamogunostdasamostalno
kreira politika rjeenja za srpski narod u BiH, bez saglasnosti zvaninog
Beograda.RepublikeSrpske,kaodravnogentitetauBosniiHercegovini,
ne bi danas bilo da su o tome odluivale dravne vlasti Srbije i Savezne
RepublikeJugoslavije(sukobokoVensOvenovogplanaizmeuposlanikaSDS
212
RadomirNekovi
a i rukovodtsva Srbije i Jugoslavije). U odnosu na svoje izvorno svojstvo
RepublikaSrpskajesutinskiizmijenjenautriosnovaelementa:
- doodlukaUstavnogsudaBiHiz2000.godineRepublikaSrpskajebila
entitetsrpskenacije,anakonovihodlukasvetrikonstitutivnenacije
(Srba,HrvataiBonjaka)suravnopravneijednakokonstitutivne,
- ukinute su regije i autonomne oblasti i Republika Srpska je danas
apolutnocentralizovandravnientitet,iakojeformiranaodoblastii
regija,
- RepublikaSrpskajedanasintegralnidiodraveBosneiHercegovine,
auvrijememeunacionalnogsukobafunkcionisalajekaonezaviosna
drava.
Republika Srpska je nastala kao kreacija Srpske demokratske stranke uz

podrku veine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, na ve postojeoj
dravnoj teritoriji Bosne i Hercegovine, i priznata je Dejtonskim
sporazumomkaoravnopravandravnientitet(federalnajedinica)uBosni
i Hercegovini. Nije Bosna stvorila Republiku Srpsku, niti je Republika
Srpska stvorila Bosnu, nego su narodi u Bosni i Hercegovini stvorili i
jednoidrugo.
2.1.2.FederacijaBiHkaoteritorijalnoustavnientitet
FederacijaBosneiHercegovinejedravnientitetnastaospajanjem
HercegBosne kao hrvatskog entiteta i dijela Bosne i Hercegovine koji je
biopodkontrolomarmijeBiHipraktinodjelovaokaobonjakientitet.
HercegBosna je nastala 28. avgusta 1993. godine kao hrvatski dravni
entitet,kojemjeprethodilaHrvatskazajednicaHercegBosnaiznovembra
1991. godine. Vaingtonskim sporazumom od 18. marta 1994. godine, uz
posredniku ulogu Sjedinjenih Amerikih Drava, izvrena je agregacija
bonjakog i hrvatskog entiteta u novi zajedniki entitet pod nazivom
FederacijaBiH.
Dravnu vlast i ustavni poredak u ovom entitetu utemeljila je

Ustavotvorna skuptina,kojajefunkcionisalaod30.marta1994.do1996.
godine. Skuptinu su inili poslanici hrvatskog i bonjakog naroda,
izabrani u Skuptinu Bosne i Hercegovine na izborima 1990. godine.
Relativno dugo funkcionisanje Ustavotvorne skuptine bilo je uslovljeno
realnim okolnostima oruanog meunacionalnog sukoba i nemogunosti
demokratskih izbora. Ustavotvornu skuptinu su inile dvije nacionalne
delegacije,sastavljeneodposlanikaizredahrvatskogibonjakognaroda,
imejepriznataipotvrenakonstitutivnostdvijeetnikenacije.Ustavje
donesendvotreinskomveinomkojaukljuujenatpolovinuveinusvake
nacionalne delegacije, ime je potvren specifian model odluivanja
nacionalnograanskeveine.
213
Konstituiua vlast dravnog entiteta Federacija BiH zasnivala se

nadvanacionalnaelementasjednakimkonstitutivnimpravima.Odlukese
donose dvotreinskom ili prostom veinom, ali u oba sluaja ta veina
sadri veinu u svakom nacionalnom klubu pojedinano (princip duple
veine). Koncept Vijea naroda, koji je tokom 1990. godine predlagala
Srpska demokratska stranka, na posredan nain je potvren kroz
UstavotvornuskuptinuFederacijeBiHiprihvaenkaomodelodluivanja
ifunkcionisanjavienacionalnedravnevlasti.Federacijajekonstituisana
kao entitet bonjakog i hrvatskog naroda, a struktura dravne vlasti je
definisana Ustavom od 30. marta 1994. godine. lanom I Ustava
preoblikuje se unutranja struktura, pa se teritorija sa veinskim
bonjakim i hrvatskim stanovnitvom organizuje na federativnom
principukrozkantone.
Srbinisubilipriznatikaokonstitutivnisubjektustvaranjuentiteta
Federacije BiH, tako da je ovaj entitet stvoren na dvonacionalnoj osnovi
bez priznavanja srpske konstitutivnosti. Kantoni kao federalne jedinice
(ukupno 10) objedinjavali su dva kriterijuma: etnikonacionalni i
geografskoekonomski, i objedinjavali su dva principa: nasljee iz ranijeg
periodaiciljevekojetrebapostiiubudunosti.StvaranjemFederacijeBiH
ukinutjehrvatskidravnientitetHrvatskaRepublikaHercegBosna,toje
bio politiki ustupak vitalnom interesu bonjakog naroda. Politiki
ustupakvitalnominteresuhrvatskognarodaizraenjeudvaoblika:prvo
Federacija BiH, prema Vaingonskom sporazumu, mogla je da stupi u
konfederalne odnose sa Republikom Hrvatskom i drugo kantonalna
organizacija Federacije omoguava da i hrvatski narod bude veinski u
pojedinim kantonima, tako da se etnika teritorijalizacija zadrava u
odreenom obliku (Zapadnohercegovaki, Posavski, Hercegbosanski
kanton).
Konfederalne veze Federacije sa Hrvatskom su prestale da vae

nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jer je sadraj Vaingtonskog
sporazuma ugraen u Dejtonski, kao njegov integralni dio, ime je
upostavljena dravna cjelovitost Bosne i Hercegovine, obuhvatajui i
Republiku Srpsku. Konfederalne veze su imale vie vojnu nego ustavnu
svrhu, jer su omoguile zajedniko dejstvo Armije BiH, Hrvatskog vijea
odbraneivojskeHrvatskeprotivoruanihsnagaRepublikeSrpskeKrajine
i Republike Srpske. Kantonalna organizacija Federacije proistekla je iz
realnih okolnosti postojanja dravnog entiteta HercegBosna i na osnovu
konstitutivne volje hrvatskog naroda. Kantoni su, prema Ustavu
Federacije, federalne jedinice (Ustav, dio I, lan. 2) i imaju teritoriju,
zakonodavnu vlast, izvrnu i sudsku vlast. Ustavom su podijeljene
nadlenostipremafederativnomprincipu:iskljuivenadlenostiinstitucija
Federacije,zajednikenadlenostiinstitucijakantonaiFederacijeiiskljuive
nadlenosti kantona. Formiranje Federacije bilo je znaajno iz nekolikon
razloga:
214
RadomirNekovi
promijenjeno je dravno ureenje Bosne i Hercegovine iz unitarnog u

federalno,
priznata je dravotvornost etnikih nacija na balansu etnikog i
graanskog,
priznat je legitimitet izabranih poslanika u Skuptinu BiH na izborima
1990.godineinjihovopravodaodlujuoustavnojprekompozicijiBosnei
Hercegovine,
verifikovanojepostojanjeentieteta,pajepriznanjemFederacijeBiHkao
entitetaistovremenopriznataiRepublikaSrpskakaoentitet,
uvedena je meunarodna zajednica (velike sile) kao bitan i neophodni
faktordravnogstatusaiustavnogpreureenjaBosneiHercegovine.
Federacija BiH je ustanovljena na konstitutivnosti Hrvata i Bonjaka bez
konstitutivnih prava Srba, a nakon odluka Ustavnog suda BiH iz 2000. i
ustavnihpromjenaiz2002.godineuFederacijisu,osimHrvataiBonjaka,
iSrbipostalikonstitutivannarod.ZarazlikuodRepublikeSrpske,vlastna
teritoriji Federacije BiH je decentralizovana kroz deset kantona (ire u
tekstuoodnosunadlenostikantonaiinstitucijananivouFederacije).
FederacijaBiHjestvorenavoljombonjakihihrvatskihposlanika
izabranih u Skuptinu BiH 1990. godine, uz aktivno arbitrano
posredovanje Sjedinjenih Amerikih Drava. Opet se moe rei da Bosna
nije stvorila Federaciju BiH, niti je Federacija stvorila Bosnu, nego su
narodiizBosnestvoriliijednoidrugo.
2.1.3.DistriktBrkokaospornopodrujeuBiH
Podruje optine Brko bilo je sporno pitanje izmeu nacionalnih

predstavnika tokom cijelog procesa pregovora od 1992. do 1995. godine.
Dejtonskim sporazumom Brko je i dalje ostalo sporno podruje, ali su
definisani mehanizmi njegovog rjeavanja. Formalno, Brko je ostalo u
sastavu Republike Srpske dok poseban tribunal ne odlui o njegovom
konanom statusu. 151 Arbitraa je definisana u skladu sa meunarodnim
javnim pravom i bila je obavezujua za sve strane u sporu. Arbitraa je
imalanekolikofazaod1996.do2009.godine,kadajeovajproceszavren
donoenjemustavnogamandmana.
1. U Dejtonskom sporazumu definisana je sporna meuentitetska

linija. Strane su saglasne da se podvrgnu obavezujuoj arbitrai spornog
151
PremaAneksuVDejtonskogsporazuma,RepublikaSrpskaiFederacijaBiHsuprihvatile
daesvaspornapitanjaizmeuentitetarjeavatiarbitraom.Brkokaospornoustavnoi
teritorijalno pitanje definisano je u Aneksu II koji regulie linije razgranienja. Sve strane
(BiH, Federacija BiH, Republika Srpska, Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija)
prihvatile su arbitrau za Brko kao nain konanog rjeavanja njegovog statusa (lan V
AneksaII).
215
dijela granine linije izmeu entiteta u oblasti Brkog. 152 Ukoliko se ne

postigne drugaiji dogovor, oblast naznaena u gornjem stavu 1. bie i
daljepodupravomkakvajesada. 153
2. Strane (Republika Srpska i Federacija BiH) su prihvatile da

Arbitrani tribunal ine trojica arbitara: jedan koga imenuje Republika
Srpska, jedan koga imenuje Federacija BiH i jedan arbitar koga e
imenovati strane u sporu. Ukoliko se to ne desi, tada e treeg arbitra
imenovati predsjednik Meunarodnog suda pravde i ovaj arbitar bie
predsjedavajui. Republika Srpska je imenovala Vitomira Popovia, a
Federacija azima Sadikovia. S obzirom na to da strane u sporu nisu
mogle da se sloe oko treeg arbitra, predsjednik Meunarodnog suda
pravde je 15. jula 1996. godine imenovao Robertsa B. Ovena za treeg
arbitra, koji je postao i predsjedavajui Arbitranog tribunala za Brko.
Predsjedniktribunalaimaojepravodasamdonesearbitranuodlukukao
trea neutralna strana, ako ne bude saglasnosti izmeu entitetskih
arbitara.
3. U drugoj polovini 1996. godine poeo je arbitrani proces i

pojavio se kljuni problem predmeta arbitrae: da li je to cijela teritorija
Brkogilisamolinijarazgranienja?FormalnojeuDejtonskomsporazumu
definisanalinijarazgranienja,aliupraksijetopostalaukupnaoptinska
teritorija. Transformacija predmeta arbitrae od linije razgranienja u
ukupnu teritoriju optine nastala je zbog suprotstavljenih i
megalomanskih stavova oba entiteta. Federacija BiH je ispravljanje linije
razgranienjatumailatakotobiseovalinijapomjerilanasjeverdoobale
rijekeSaveiobuhvatilabicijeluteritorijuoptine,imebiBrkoucjelini
pripaloFederacijiBiH.RepublikaSrpskajeispravljanjelinijerazgranienja
tumaila tako to bi se ta linija pomjerila na jug od oko 20 kilometara,
ime bi skoro cijela teritorija optine pripala Republici Srpskoj. Strane u
arbitrai su od poetka imale iskljuive stavove koji nisu ostavljali
mogunostizakompromis.SobziromnatodasuStranepodrjeavanjem
spornog dijela granine linije izmeu entiteta podrazumijevale pripajanje
cijele teritorije optine jednom od entiteta, pojam linija razgranienja je
izgubiosmisaoipredmetarbitraejepostalaukupnateritorijaBrkog.U
nastaloj situaciji bila su mogua tri ishoda: da Brko u cjelini pripadne
Federaciji BiH, da Brko u cjelini pripadne Republici Srpskoj ili da Brko
budeuspecifinomstatusuidanepripadnenijednomodentiteta.
4.NaosnovuiznesenihargumenataStranaArbitranitribunaljeu
Rimu 14. februara 1997. godine donio Odluku o prelaznoj meunarodnoj
supervizijinapodrujuBrkognaperiododjednegodine.Ciljjebiodaseu
prelaznom periodu razjasni situacija i da se smanje meunacionalne
tenzije. Visoki predstavnik u BiH dobio je ovlatenje da na mjesto
152
153
AneksII,lanV,stav1.
Isto,stav4.
216
RadomirNekovi
supervizora imenuje jednog od svojih zamjenika. Zadatak supervizora je

bio da izradi strategiju jaanja mira i da omogui: povratak izbjeglica,
slobodu kretanja, ekonomski oporavak, jaanje demokratije, policije itd.
Supervizoru su Odlukom data ovlaenja pravne suprematije nad
domaim vlastima i propisima. Odluka iz Rima sadravala je sutinski
princip koji su tadaanje vlasti Republike Srpske zanemarile: da se za
godinu dana popravi stanje i da supervizor sa domaim vlastima ostvari
zadovoljavajui napredak, koji bi bio osnova za donoenje konane
arbitraneodluke.UpravniodborzaprimjenumirajeuBeu7.marta1998.
godine odrao konferenciju na temu Brkog i imenovao amerikog
diplomatuRobertaFarandazaprvogsupervizorazaBrko.
5. Nakon isteka prelaznog perioda od godinu dana, Arbitrani

tribunal je, 15. i 25. marta 1998. godine u Beu, donio novu Dopunsku
odluku. Ovom Odlukom otvoreno je pitanje cijele teritorije Brkog kao
predmeta arbitrae, umjesto dotadanje meuentitetske linije, ime je
kvalitativno izmijenjen proces arbitrae, a kao razlog za proirenje
navedena je opstrukcija vlasti Republike Srpske. S obzirom na to da se
stanje u Brkom nije popravilo u pogledu ljudskih prava i povratka
izbjeglica, i da je kao krivac naznaena Republika Srpska, stvorena je
mogunostdaseBrkoucjelinipripojiFederacijiBiH.
6. Konana arbitrana odluka za Brko donesena je od strane

Arbitranog tribunala na zasjedanju u Beu 5. marta 1999. godine. S
obzirom na to da nije bilo saglasnosti arbitara iz Republike Srpske,
Vitomira Popovia, i iz Federacije BiH, azima Sadikovia, Konanu
odluku je donio predsjedavajui arbitar Roberts B. Oven i ona sadri
nekoliko bitnih i obavezujuih elemenata. Tribunal je odbio da Brko
pripadne Republici Srpskoj, odbio je da Brko pripadne Federaciji BiH i
definisao je Brko kao posebnu cjelinu izuzetu iz iskljuive kontrole
jednogilidrugogentiteta.Sobziromnatodasuentitetiprihvatiliobavezu
neodlonog sprovoenja odluke Tribunala, smatra se da su entiteti
delegirali svoja ovlatenja vezana za upravljanje u Brkom na novu
ustanovu multietnikoj demokratskoj vladi Brko Distrikta pod
eksluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Smatra se da su etniteti
donoenjem Odluke trajno prenijeli svoje suverenitete na institucije
Distrikta i savezne isntitucije Bosne i Hercegovine. Meunarodni
Supervizor ima ovlatenja za uspostavljanje institucija u Brkom i za
sveukupnu koordinaciju sa drugim institucijama u Bosni. Cjelokupna
(predratna) teritorija optine Brko e postati zajednika (condominium),
koja istovremeno i u cjelini pripada i jednom i drugom entitetu, to je
znailodajemeuentitetskalinijanateritorijiBrkogizgubilaznaajida
jeSupervizormoeukinutikadatosmatrapotrebnim.Entitetineeimati
nikakvih ovlatenja unutar granica Distrikta kojim e upravljati unitarna
vlada.
217
Vlada Distrikta e se sastojati od: Skuptine Distrikta kao

zakonodavneinstitucijekojasebira neposrednimizborima kojezakazuje
Supervizor, Izvrnog odbora kao izvrne vlasti koga bira Skuptina,
nezavisnog sudstva kao sudske vlasti na prvostepenom i drugostepenom
nivouijedinstvenepolicije.
Postojee entitetsko zakonodavstvo, koje je vailo u Distriktu do

Konaneodluke,ostaenasnazidoksenepromijenizakonimaDistriktai
ParlamentarneskuptineBiH.
Konanom arbitranom odlukom entiteti (Republika Srpska i

Federacija BiH) su izgubili nadlenost vrenja dravne vlasti u Brkom i
zadralisuzajednikapravanadteritorijiom,alibezmeuentitetskelinije
razgranienja. Konana odluka koja je donesena u skladu sa odredbama
Dejtonskog sporazuma sadri i teke kazne za entitet koji se ne bude
pridravao odluke, ili na bilo koji drugi nain bude opstruisao njenu
potpunu primjenu. Dejtonski sporazum zahtijeva da entiteti bez
odlaganja sprovedu konanu i obavezujuu odluku Tribunala. (lan IX,
taka65Konaneodluke).
Tribunal e sauvati jurisdikciju nad ovim sporom sve dok

Supervizor,uzodobrenjeVisokogpredstavnika,neobavijestiTribunal:(a)
da su dva entiteta u potpunosti ispunila svoje obaveze da podre
uspostvaljane institucija opisanih u Odluci i (b) da u optini Brko te
ustanovefunkcioniuefikasnoi,posvemusudei,trajno.Svedoknebude
otomeobavijeeten,Tribunalezadratipravodapopotrebimodifikuje
Konanu odluku u sluaju znaajnog nerpidravanja njenih odredbi od
stranejednogodentiteta.(lanIX,taka67Konaneodluke).
Ne ograniavajui opti karakter gore navedenog, modifikacija

Konane odluke od strane Tribunala moe obuhvatiti odredbe kojima se
teritorija Distrikta u potpunosti prebacuje iz onog entiteta koji se ne
pridravaodluke,istavljapodiskljuivukontroludrugogentiteta (lanIX,
taka68Konaneodluke).
Konanaodlukausutininijekonanaimoedasepromijenina
nain da se Brko dodijeli u nadlenost jednog od entiteta, u sluaju da
drugientitetsvojimdjelovanjemugrozistatusDistrikta.
7. Amandmanom na Ustav Bosne i Hercegovine, koji je donijela

Parlamentarna skuptina od 26. marta 2009. godine, Brko je definisano
kao posebna teritorijalna jedinica lokalne samouprave koja je pod
nadlenouinstitucijasanivoaBosneiHercegovine.TeritorijaBrkogje
definisana kao zajednika svojina (kondominijum) entiteta, ali ne postoji
(koimperijum) kao zajednika vlast entiteta. Kondominijum bez
koimperijuma predstavlja golo pravo, pogotovo ako u imamo u vidu i
injenicu da je dosadanja meuentitetska linija razgranienja izbrisana.
Ukupna teritorija Brkog je istovremeno svojina i Republike Srpske i
Federacije BiH bez linija razgranienja i bez njihove ustavnopravne
nadlenosti nad ovom zajednikom teritorijom. Status Distrikta Brko je
218
RadomirNekovi
danasustavnoureennanaindatrajnoonemoguavasecesijuRepublike
Srpske od Bosne i Hercegovine. Ustavnim amndmanom je potvrena i
ojaana Konana arbitrana odluka i dat joj je potpuni legitimitet, to
dodatnoosiguravateritorijalniingritetdraveispreavaRepublikuSrpsku
darealizujesecesijuodBosneiHercegovine.
TriteritorijalnecjelineuBosniiHercegovini(dvaentitetaijedna
lokalna zajednica kao distrikt) nastale su na razliite naine, zbog ega
teritorijalna organizacija BiH ima asimetrinost koja se protee i kroz
organizaciju dravne vlasti. (Republika Srpska kao unitarni entitet, Federacija
sastavljena od 10 kantona kao decentralizovabni entitet i Brko distrikt sa
specifinimpoloajemdistrikta).Dejtonskimsporazumomentiteti(Republika
Srpska i Federacija BiH) su definisani kao integralni dijelovi Bosne i

Hercegovine. Entiteti nisu nastali prije Bosne i Hercegovine, i nisu
meusobnimugovoromformiraliBosnukaozajednikudravudvaentita
(konfederalna varijanta), nego su nastali u okviru Bosne i na dijelu njene
teritorije. S druge strane, Bosna i Hercegovina nije stvorila entitete
odlukama dravnih vlasti, pa na njih prenijela dio nadlenosti (unitarna
varijanta), nego su nastali na osnovi narodne volje i sticajem istorijskih
okolnosti.NepostojiteritorijalniintegritetBosnebezentitetainepostoji
teritorijalni integritet entiteta izvan Bosne. Dejtonskim sporazumom
odbaeni su unitarizam i konfederalizam kao dvije krajnosti, a prema
teritorijalnoj organizaciji Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao
federativnadrava.
2.2.Odnosnadlenostiizmeuinstitucijaentitetaiinstitucijana
nivouBosneiHercegovine
2.2.1.Osnovniaspekti
Nadlenost poimamo kao legalno ovlaenje odreene dravne

institucije da moe vriti dravnu vlast, u kapacitetu koji je definisan
ustavom i zakonom. U federativnim dravama uobiajeni model vrenja
vlasti je podjela ovlaenja na nivo saveznih institucija, na nivo
federativnihjedinicainivozajednikihnadlenosti.Podjelaimasvrhuda
zadovolji razliite interese dravotvornih subjekata i da uravnotei mo
izmeu federalnih jedinica i saveznih organa. Podjela vlasti na dva nivoa
ne znai vlasnitvo nad vlau, u smislu naa i njihova, vlast gdje su
jedna drugoj suprotstavljene. Federativna podjela vlasti je na
funkcionalnomprincipu,gdjesejednadravnavlastvrinadvanivoa,kao
jedinstvenakategorija.Odnosizmeusaveznihorganaiorganafederalnih
jedinica je sloen, jer u odreenim sadrajima vlasti postoji suprematija
saveznihorgana,audrugimaijedniidrugiorganizajednodjeluju,doku
odreenimsadrajimafederalniorganisamostalnovrevlast.Uposlovima
nezavisnosti, suverenosti, teritorijalnog integriteta drave, njenih
219
meunarodnih obaveza, postoji suprematija saveznih organa nad

federalnim.Primjer:uBosniiHercegovinigraninasluba,spoljnapolitika,
oruanesnage,zakljuivanjemeunarodnihugovoraisl.
Uoblastipolicijskihposlova,sudstva,javnihkorporacija,saveznei
federalneinstitucijezajednoostvarujunadlenostiumeusobnojsaradnji
i koordinaciji. Postoje razliiti modeli grupisanja sadraja vlasti izmeu
federalnih jedinica i saveznih institucija, ali su sve institucije ograniene
jednim saveznim ustavom suprematija ustavnosti. Savezni ustav ima
suprematijunadustavimafederalnihjedinica,asporoveizmeufederalnih
isaveznihinstitucijarjeavaSavezniustavnisud.
tajedravaidravnavlastuBosniiHercegovini?Ovojednostavno
pitanje je i teorijski i politiki najspornije od potpisivanja Dejtonskog
sporazuma do danas. Konfederalisti i unitaristi su, iz razliitih pozicija i
interesa, iskrivili pojam drave i dravne vlasti u teoriji i u politikoj
praksi. Nastao je pogrean pojam entiteti i Bosna i Hercegovina vlast
entitetaivlastinstitucijaBosneiHercegovine.
Razdvajanje navedenih pojmova, kao dvaju razliitih i

suprotstavljenih kategorija, suprotno je Ustavu BiH i Dejtonskom
sporazumu.Entitetidravasujedinstvenakategorija,entitetskaidravna
vlastsutakoejedinstvenakategorija,jerentitetjediodraveinepostoji
odnos entitet i drava. Nadlenosti entiteta i nadlenosti institucija na
nivou Bosne i Hercegovine imaju Ustav Bosne i Hercegovine kao jedan
pravni izvor i zato je dravna vlast koja je definisana jednim Ustavom
jedinstvenakategorija, bez obzira to se vri na vie nivoa. Entiteti imaju
posebne nadlenosti, zbog toga to im je to Ustavom dato, a isto tako i
institucije na nivou Bosne imaju nadlenosti koje su im istim pravnim
aktomdate.NisuinstitucijenanivouBosneiHercegovinedalenadlenosti
entitetima,nitisuentitetidalinadlenostiinstitucijamananivouBosnei
Hercegovine, nego je i jednima i drugima nadlenost data jednim
Ustavom. Navedeni princip federalizma proistekao je osnove dravnosti
BosneiHercegovineiprocesaarbitriranjameunarodnezajedniceizmeu
suprotstavljenihnacionalnihkoncepata.
Srbi su imali stvoren dravni entitet Republiku Srpsku, koja je do

1995. godine funkcionisala kao samostalna drava, i zagovarali su
konfederalnu Bosnu i Hercegovinu na principu da entiteti konstituiu
Bosnu i Hercegovinu. Konfederalna ustavna osnova bila bi slina osnovi
bive socijalistike Jugoslavije: entiteti prvo donesu svoje konstitutivne
akte,azatimodlukamasvojihnajviihorganaprenosenadlenostinanivo
institucijasaveznedrave,itosamoonekojenemogudaostvarenanivou
entiteta. Na nivou entiteta zadravaju izvorne, a na nivo saveznih
institucijaprenosedelegiranenadlenosti.
ArbitraniplanOvenStoltenbergovoBosnikaounijitrietnike
republike predviao je konfederalnu Bosnu i Hercegovinu koja bi trajala
dvije godine, a zatim bi se kroz etnike referendume vjerovatno raspala.
220
RadomirNekovi
NakonpotpisivanjaVaingtonskogsporazumaiznovaseukazalaprilikaza
ureenje Bosne na konfederalnoj osnovi. Vaingtonskim sporazumom
priznata je etnika konstitutivnost, priznat je legitimitet izabranih
poslanika iz 1990. godine i ukinuto je unitarno ureenje Bosne i
Hercegovine. Nakon formiranja Federacije BiH posredno je priznata i
Republika Srpska i stvorena je mogunost da dva entiteta zakljue
meusobni ugovor o novoj dravnoj zajednici i prenosu ovlatenja na
zajednike institucije. Prema ovom modelu Bosna i Hercegovina ne bi
imalakontinuitet,negobiiznovabilaformiranavoljomentiteta.
Predstavnici Bonjaka i subjekti meunarodne zajednice nisu

prihvatilikonfederalnimodelureenjaBosneiHercegovineizatoentiteti
nisu bili subjekti pregovaranja u Dejtonu. Subjekti pregovaranja bile su
velike sile, susjedne drave i legitimni predstavnici tri etnike nacije iz
Bosne i Hercegovine. Srpsku etniku naciju predstavljao je predsjednik
Republike Srbije Slobodan Miloevi na osnovu punomoi Narodne
skuptine Republike Srpske, hrvatsku etniku naciju predstavljao je
predsjednik Hrvatske Franjo Tuman i bonjaku etniku naciju
predstavljao je Alija Izetbegovi, koji je formalno vrio funkciju
predsjednikaPredsjednitvaBosneiHercegovine.ParafiranjeSporazumau
Parizu imalo je svrhu da svi subjekti u Bosni (predstavnici entiteta,
naroda) prihvate obavezu da e prihvatiti i provesti odredbe Sporazuma.
Strane i entiteti koje one predstavljaju obavezuju se da e potpisati ove
sporazume u Parizu u njihovoj sadanjoj formi. (Sporazum o parafiranju
opteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, lan I) U lanu II navedenog
sporazuma dalje se navodi: Dananje parafiranje svakog bloka za potpis
OptegokvirnogsporazumazamiruBosniiHercegoviniinjegovihaneksa
izraava saglasnost Strana i entiteta koje one predstavljaju da su se
obavezaletimsporazumom.Strane(RepublikaHrvatska,RepublikaBosna
iHercegovinaiSaveznaRepublikaJugoslavija)susesaglasiledaeentiteti
prihvatiti obavezu provoenja sporazuma, a Strane su pred
meunarodnom zajednicom odgovorne da obezbijede dalju saglasnost
entiteta. Uloga Hrvatske i Srbije u primjeni Dejtonskog sporazuma je u
prvom redu njihova obaveza da utiu na Srbe i Hrvate iz BiH da
primjenjuju Dejtonski sporazum, a u mjeri u kojoj izvravaju obaveze
Srbija i Hrvatska imaju pravo da uestvuju u odluivanju kroz Savjet za
primjenumira.Bonjaci su od poetka dravne krize bili za unitarno
dravno ureenje sa odreenim oblikom regionalizma i preferirali su
principBosnaiHercegovinaosnivaentitete.PremaovommodeluBosna
bizadraladravnikontinuitet,aentitetibibiliprivremenakategorijana
nivouregijaioblasti.Meunarodnazajednica,SrbiiHrvatinisuprihvatili
koncept unitarne drave tako da je i ova varijanta dravnog ureenja
odbaena.
Teorija da su entiteti prolazna kategorija, nema uporite u

Dejtonskomsporazumu,jerjeUstavomBiHdefinisanoRepublikaBosnai
221
Hercegovina ...nastavie svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu

kao drava, sa unutranjom strukturom izmijenjenom... (lan I, stav 1.
Ustava BiH). Ustavna odredba: Bosna i Hercegovina e se sastojati od dva
entiteta(lan 1, stav 3. Ustava BiH), definie dva dravna entiteta kao
integralne dijelove drave koji su trajna ustavna kategorija sve dok
dravotvorni subjekti ne odlue o drugaijem dravnom ureenju. U
dejtonskoj arbitrai Bosna i Hercegovina nije bila prisutna kao subjekt
meunarodnogpravakojajesadrugimdravamazakljuilameunarodni
ugovor u formi mirovnog sporazuma, nego su u pregovorima uestvovali
predstavnicitrietnikenacije,predstavnicisusjednihdravaipredstavnici
velikih sila. Odluujui faktori meunarodne zajednice su u dejtonskoj
arbitrai odbacili konfederalni i unitarni koncept drave i definisali
federalnoureenjedrave.Ukontekstuovakvogdravnogureenjamoe
se posmatrati i odnos nadlenosti izmeu institucija na nivou enititeta i
institucijananivouBosneiHercegovine.
2.2.2.Ustavnapodjelanadlenosti
lanom III Ustava Bosne i Hercegovine definisana je nadlenost

institucija na nivou entiteta i institucija na nivou Bosne i Hercegovine, u
trioblika:
1) pozitivnom enumeracijom i presumpcijom precizirane su

nadlenostientitetaiinstitucijaBiH;
2) takom 4. navedenog lana definie se proces koordinacije

Predsjednitva Bosne i Hercegovine izmeu entiteta u izvravanju
nadlenostii
3) takom 5. istog ustavnog lana definie se proces dodatnih

nadlenostiinstitucijaBosneiHercegovine.
NadlenostiinstitucijananivouBosneiHercegovinedefinisanesu,
jednimdijelom,krozpozitivnuenumeraciju,adrugimdijelomkrozproces
dodatnihnadlenosti,takodaseonevremenommoguuveavatinaraun
entitetskih. 154 Dravne nadlenosti entiteta definisane su metodom
presumpcije (sve ono to ne pripada institucijama na nivou BiH vre
entiteti, lan III, taka 3, stav (a) Ustava. U sadraje nadlenosti entiteta
Ustavom su ugraene i obaveze entiteta, to zajedno predstavlja
jedinstvenukategoriju.Principiliduhovakvogrjeenjajeutometose
nadlenost stavlja u funkciju ispunjenja obaveza i ostvarivanja ciljeva.
NadlenostentitetajedefinisanalanomIIIstavovima2.i3.Ustava:
154
lanom III stavom 1. kao izvorne nadlenosti institucija na nivou BiH definisane su:
spoljna politika, spoljnotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika,
finansiranjeustanovaimeunarodnihobaveza,politikaipropisizauseljavanjeizbjeglicai
azil,sprovoenjekrivinihzakonanameunarodnomplanuiizmeuentitetaiodnosisa
Interpolom,meunarodnekomunikacije,regulisanjesaobraajaizmeuentitetaikontrola
vazdunogsaobraaja.
222
RadomirNekovi
a)Entitetiimajupravonaspecijalneiparalelnevezesasusjednim
dravama, ali u skladu sa teritorijalnim integritetom i suverenitetom
BosneiHercegovine.
b) Svaki entitet e pruati potrebnu pomo Vladi Bosne i

Hercegovine u ispunjavanju njenih meunarodnih obaveza. Entitet je
duan da pomae institucijama na nivou Bosne i Hercegovine u
ispunjavanjupreuzetihmeunarodnihobaveza.
Entitet ovim ustavnim odreenjem nema pravo da samostalno

zakljuuje meunarodne ugovore, ali je duan da provodi meunarodne
obavezekojesuprihvatileinstitucijenanivouBosneiHercegovine.
Navedeni element obaveze u okviru nadlenosti entiteta u

dananje vrijeme dolazi do punog izraaja, zbog ugovora Bosne i
Hercegovine i Evropske unije. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju
zakljuen 2009. godine ima karakter meunarodnog ugovora prema
Bekojkonvencijiomeunarodnomugovornompravuiz1969.godine.Svi
sadrajiSporazumapredstavljajuobavezudravnihinstitucijananivou
BosneiHercegovineinanivouentiteta. 155
c) Entiteti su duni da svojom nadlenou obezbijede uslove za

primjenu graanskih zakona koji proizilaze iz lana II Ustava kojim su
definisane slobode i ljudska prava. Entiteti e obezbijediti sigurne i
bezbjedne uslove u okvirima svoje nadlenosti odravanjem ustanova za
sprovoenje graanskih zakona koji e djelovati u skladu sa meunarodno
priznatim standardima i uz potovanje meunarodno priznatih ljudskih
prava i osnovnih slooboda pomenutih u lanu II, i preduzimanjem drugih
odgovarajuihmjera(lanIII,stav1.takacUstava).UlanuIIUstavaBosne
iHercegovinenormemeunarodnogjavnogpravasuuvedeneuUstavkao
njegov integralni dio i one imaju pravnu suprematiju u odnosu na druge
zakone, i navedena prava ne mogu se umanjivati kroz ustavne promjene.
Termin entiteti e obezbijediti uslove moe se tumaiti na dvojak nain.
Navedeno odreenje moe da znai da e entiteti svojom nadlenou
primijenitiustavnenormeoljudskimpravima,tobipodrazumijevaloda
dva entiteta usvoje zakonske norme i formiraju institucije koje bi na
indentian nain titile ljudska prava. Takoe, navedeno odreenje moe
da znai da e entiteti stvoriti uslove da institucije na nivou Bosne i
Hercegovineprimijeneustavneodredbeoljudskimpravimakojevrijedeza
cijeluteritorijudrave,jersuljudskapravasadrajUstavaBiHiujednosu
meunarodnaobavezadrave.
Entiteti nisu svojom neposrednom horizontalnom saradnjom

primijeniliustavnisadrajoljudskimpravima,nisuusaglasilizakoneinisu
155
Opti principi ljudskih prava, dobrosusjedski odnosi, mir, stabilnost, politiki dijalog,
usklaivanje politike sa EU, regionalna saradnja, slobodno trite, roba, kapital, ljudi,
usluge, zakoni o konkurenciji, vladavina prava, norme, institucije, intenzivna saradnja sa
EU u zajednikim politikama, institucionalna saradnja Vijee za stabilizaciju i
pridruivanje.
223
formiraliidentineinstitucije,asdrugestraneSavjetzaprimjenumirase
fokusiraonaprimjenuvladavineprava(zakljuciizMadrida1998,iBrisela
2000. godine). U situaciji kada je neposredna saradnja entiteta izostala,
ustavne odredbe o ljudskim pravima primijenjene su kroz donoenje
zakonaiformiranjeinstitucijananivouBosneiHercegovine.Pojamdae
entiteti u okvirima svoje nadlenosti odravati ustanove za sprovoenje
graanskih zakona kojima se primjenjuju meunarodne norme o ljudskim
pravimanijedokrajajasan.Nijepreciziranokoosnivanavedeneustanove,
ali je definisana obaveza entiteta da odravaju ove ustanove i da im
omoguerad.Uvarijantidaseradioentitetskimustanovamatrebalobida
u Ustavu jasno stoji da e entiteti u okviru svojih nadlenosti osnovati
ustanovezaprimjenugraanskihzakona,kojiproizilazeizmeunarodnih
normi o ljudskim pravima. Umjesto termina osnovati stoji termin
odravati, to ukazuje da e neki drugi subjekt izvan entiteta osnovati
ustanovezaprimjenugraanskihzakona,aentitetieihodravati.
d) Entiteti imaju pravo i na meunarodni subjektivitet,

zakljuivanjesporazumasadravamaimeunarodnimorganizacijama,ali
uz odobrenje Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Navedena
ustavnaodredbajetipinazafederativnoureenedrave.
Nadlenost entiteta u Ustavu Bosne i Hercegovine treba

posmatratiucjelinilanaIIIistavova1,2,3,4i5,jerovanadlenostsadri
prava i obaveze kao jedinstvenu i neodvojivu kategoriju. Tano je da se
lanom III definie da sve to nije precizno navedeno kao nadlenost
institucijananivouBosneiHercegovinespadaunadlenostentiteta,alije
tano i da se u takama (a), (b) (c) i (d) u stavu 2. navedenog ustavnog
lanadefiniuobavezeentitetakaointegralnisadrajnjihovihprava.
UokvirulanaIIIkojiseodnosinaraspodjelunadlenostiizmeu
institucija na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta stoje i dvije posebne
entitetskeobaveze:
1.EntitetieupotpunostipotovatiUstavBosneiHercegovine.Sve
to pie u Ustavu, sadraji svih dvanaest lanova, entiteti su obavezni da
potujuucjelini,patimesuobavezniidapotujuinadlenostinstitucija
nanivouBiH.
2. Opti principi meunarodnog javnog prava predstavljae

integralni dio prava Bosne i Hercegovine i entiteta. Princip pacta sunt
servanda (ugovori se trebaju potovati), reciprocitet prava i obaveza,
princip ius cogens (najvia norma meunarodnog prava kodifikovana i
prihvaenaumeunarodnojzajednici).Primjenaprincipameunarodnog
pravaprevazilazikapacitetjednogentitetainunajeneposrednasaradnja
dvaentitetailidjelovanjeinstitucijananivouBosneiHercegovine.Prema
odnosunadlenostiizmeudvanivoadravnevlasti,moesezakljuitida
Bosna i Hercegovina ima federativno dravno ureenje. Sutinska
karakteristika federativnog ureenja je da se jednim Ustavom odreuju
dravnenadlenostifederativnihjedinicaiinstitucijanasaveznomnivou.
224
RadomirNekovi
Federativna nadlenost je funkcionalna nadlenost, gdje organi dravne

vlasti funkcioniu na osnovu Ustava, a ne na osnovu hijerarhijske
nadreenosti. Nisu entiteti svojom suverenom voljom delegirali
nadlenostinanivozajednikihinstitucija,padainstitucijenanivouBiH
mogufunkcionisatiumjerikojuodredeentiteti.Nisuinstitucijenanivou
Bosne i Hercegovine svojom suverenom voljom stvorile entitete i
delegirale dio centralnih nadlenosti, pa da entiteti funkcioniu u mjeri
kojuodredecentralniorgani.
Dravni organi na oba nivoa vlasti imaju nadlenosti u balansu

prava i obaveza koje su im odreene jednim ustavnim aktom, pa tako
postoji suprematija Ustava nad svim nivoima dravne vlasti. Ustavna
nadlenost entiteta je nadlenost federativne jedinice, sa balansom prava
samostalnogvrenjavlastiiobavezapomaganjasavezniminstitucijamada
vre vlast. Navedeni balans je ustavno definisan,ali je problem kada se u
praksinavedenifederativnibalansnepotuje.Akoentitetneizvravasvoje
ustavneobaveze,tadasetajdiodravnihposlovanevriistvaraseprostor
dasavezneinstitucijepreuzimajudravneposlovekojeentitetinevre?Da
li savezne institucije imaju ustavno pravo da na svoj nivo prenose
entitetskenadlenosti?DalijeprenosnadlenostisaentitetananivoBiH
jednosmjeranilidvosmjeranproces?AkoinstitucijenanivouBiHnevre
svojedravneobaveze,dalientitetiimajupravodatenadlenostiprenesu
na entitetski nivo? U vezi s odgovorima na navedena pitanja, u Bosni i
Hercegovini traje politiki i teorijski spor izmeu vladajuih politikih
elita.
2.2.3.OsnoveprenosanadlenostinanivoinstitucijaBiH
U dosadanjoj praksi funkcionisanja dravne vlasti u Bosni i

Hercegovini pojavilo se vie osnova i naina prenosa nadlenosti sa
entitetananivoBosneiHercegovine.
1.NadlenostkojajeDejtonskimsporazumomsutinskiprenesena
nainstitucijenanivouBosneiHercegovine,alinijeformalnobilaizuzeta
iz entiteta, pa je kasnije izvren prenos nadlenosti donoenjem
relevantnog zakona. Poslovi odbrane i oruanih snaga su tipian primjer,
jerustavnenorme(lanVstav5,takaaitakabUstavaBiH) definiudasu
poslovi odbrane i oruanih snaga dejtonska nadlenost saveznih
institucija.ZakonoodbraniBiH,usvojenjeuParlamentarnojskuptiniBiH
nasjednicamaPredstavnikogvijeaod28.septembraiDomanarodaod
5. oktobra 2005. godine. Ovim zakonom ukinute su entitetske vojske i
ministarstvaodbraneicjelokupnivojniposlovisupreneseniunadlenost
institucija na nivou Bosne i Hercegovine. Svaki lan Predsjednitva e po
poloaju imati civilnu komandu nad oruanim snagama... Sve oruane
snage u Bosni i Hercegovini e djelovati u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnimintegritetomBosneiHercegovine...lanoviPredsjednitvae
225
izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji e koordinirati aktivnosti

oruanihsnagauBosniiHercegovini.lanoviPredsjednitvaebitilanovi
Stalnogkomiteta.(lanV,stav5taakaaibUstavaBosneiHercegovine)
Kada se navedenim normama dodaju i one definisane u Aneksu

prvom (vojni aspekti Sporazuma), jasno je da entiteti po Dejtonskom
sporazumu nisu dobili nadlenost nad oruanim snagama. Stvaranjem
jedinstvenih oruanih snaga, sa jedinstvenom komandom, u Bosni i
Hercegovini je poela primjena dejtonskih odredbi u ovoj oblasti i ovdje
prenosanadlenostinijenibilo.
2. Nadlenosti institucija na nivou Bosne i Hercegovine koje su

nakon Dejtonskog sporazuma vrili meunarodni subjekti, a kasnije je
prenesenanaBosnuiHercegovinu.Uovukategorijuspadajunadlenosti
nad sprovoenjem izbora, jer je OSCE bio glavni akter izbornih porocesa
1996,1997,1998.i2000.godine.NakonusvajanjaIzbornogzakonaBosnei
Hercegovine 2001. godine, izborna nadlenost je prenesena na Centralnu
izbornukomisijuBosneiHercegovine.
3. Prenos nadlenosti regulisan lanom III Ustava, stavom 5, kao

dodatne nadlenosti, takoe predstavlja osnovu prenosa nadlenosti sa
entitetananivoBiH. U stavu (a) navedenog ustavnog lana stoji da e
BosnaiHercegovinapreuzetionenadlenostientitetaokojimaseentiteti
sloe. Kod ovog modela prenosa nadlenosti nuna je saglasnost
entitetskih parlamenata. U istom stavu je definisano da e Bosna i
Hercegovina preuzeti nadlenosti sadrane u aneksima Sporazuma, V
arbitraa,VI ljudskaprava,VII izbjegliceiVIII nacionalnispomenici
kulture.Navedeniprenosnadlenostijespecifian,jersenalaziformalno
izvan Ustava i izvan nadlenosti entiteta, pa entitetska saglasnost o
prenosu nadlenosti nije ni potrebna. S obzirom na navedene sadraje
Sporazuma, oigledno je da se oni mogu realizovati iskljuivo na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine u okvirima jedinstvenog pravnog i
institucionalnog okvira. Dravni poslovi definisani Dejtonskim
sporazumomizvanetvrtoganeksaUstava,izostalihdevetaneksa,mogu
bitipreneseninanivoBosneiHercegovinebezentitetskesaglasnosti,jerje
nadlenost entiteta ograniena etvrtim aneksom i ne obuhvata ostale
anekse Sporazuma.U navedenom ustavnom lanu definisan je i trei
model prenosa nadlenosti koji se odnosi na teritorijalni integritet,
nezavisnost,suverenitetimeunarodnisubjektivitetBosneiHercegovine.
Zaobavljanjeovihposlovamoguseformiratiidodatnedravneinstitucije.
lan III Ustava omoguava prohodnost prenosa nadlenosti sa

entiteta na nivo Bosne i Hercegovine, a entitetski veto u Parlamentarnoj
skuptiniBiHpredstavljakljunifaktorkojiregulienavedenuprohodnost
u prenosu nadlenosti. Ako su poslovi suverenosti, meunarodnog
subjektiviteta,teritorijalnogintegriteta,nezavisnostivedefinisanilanom
III stavom 1. kao nadlenost institucija na nivou BiH, ta je smisao
dodatnih nadlenosti o ve definisanim poslovima? Na poetku lana III
226
RadomirNekovi
definisanesudravnenadlenostiinstitucijananivouBosneiHercegovine
vezane za njen meunarodni subjektivitet, a u odredbi o dodatnim
nadlenostima definisano je za poslove koji su nuni za ouvanje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i
meunarodnogstatusaBosneiHercegovine(lanIII,stav5,takaaUstava).
Navedena ustavna norma znai da se nadlenost nad poslovima
meunarodnogsubjektivitetaproirujeinasveposlovekojisununidabi
se realizovao taj subjektivitet. Smisao dodatnih nadlenosti, pored ve
definisanih nadlenosti, je u tome da dodatne nadlenosti nisu posebna
kategorija, nego predstavljaju nain primjene definisanih osnovnih
nadlenosti.
U stavu (b) navedenog ustavnog lana definisane su obaveze

entiteta da zaponu pregovore u cilju da i druge poslove ukljue u
nadlenostinstitucijananivouBiH,posebnoposloveenergetskihresursai
saradnjunaprivrednimprojektima.
4. Jedan od bitnih modela prenosa nadlenosti odnosi se na

vladavinu prava (lan II, stav 2 Ustava) i direktnu primjenu meunarodnih
akata o ljudskim pravima. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda i njeni protokoli direktno e se primjenjivati u Bosni i
Hercegovini, sa suprematijom u odnosu na druge zakone i predstavljaju
integralnidioUstavaBosneiHercegovine.Primjenameunarodnihnormi
o ljudskim pravima na jednak nain na cijelom podruju Bosne i
Hercegovine podrazumijevala je jedinstveno zakonodavstvo i jedinstvene
institucijezacijeludravu.Entitetisvojomhorizontalnomsaradnjomnisu
realizovalipravniokvirzajedinstvenuprimjenuustavnihnormiizdrugog
lana Ustava, koji se odnose na vladavinu prava. U nastaloj praznini
savezne institucije dobile su mogunost da prenesu nadlenost u oblasti
vladavine prava na nivo Bosne i Hercegovine. Kljunu ulogu u ovom
prenosu nadlenosti imala je Parlamentarna skuptina Bosne i
Hercegovine, koja je zakonima regulisala pravni i institucionalni okvir za
ostvarivanje ljudskih prava. Ovdje se nije radilo o prenosu entitetskih
nadlenostinanivoBosneiHercegovine,gdjejeentitetimanetooduzeto,
padatosavezniminstitucijama.ParlamentarnaskuptinaBiHjezakonom
uspostavilaSudBiHipritomenijeukinula,nitiograniila,nadlenostiniti
jednepravosudneinstitucijeuRepubliciSrpskojiFederacijiBiH.
Uovomsluajususavezneinstitucijeregulisalepravnuprazninu
iuvealesvojenadleenostibezumanjenjaentitetskih(ZakonoSuduBiH,
Krivini zakon BiH, Zakon o graninoj slubi, Zakon o tuilatvu BiH).
Nijedan od entiteta, kao dio teritorije BiH, nije mogao uspostaviti Sud i
TuilatvoBiHkojibiimaojurisdikcijunacijelojdravnojteritoriji,nitisu
mogli uspostaviti jedinstvenu graninu slubu. U navedenom kontekstu
aktuelnojepitanjelegitimitetaodluivanjaParlamentarneskuptineBosne
iHercegovine.
227
DaliglasanjeposlanikauPredstavnikomdomumoedasetumai
kao entitetska saglasnost? Prema Ustavu BiH (lan IV stav 3. taka c
Ustava BiH) glasanje poslanika u Predstavnikom domu ne predstavlja
entitetskusaglasnost,jerentitetskeinstitucijenemajuustavnunadlenost
nad zakonodavnim procesom Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine. Poslanicima u Predstavnikom domu Parlamentarne
skuptineBiHnijepotrebnaentitetskasaglasnostzadonoenjeodluka,jer
suonidirektnipredstavnicigraanainemajuimperativnimandatdobijen
odentitetskihinstitucija.Entitetskiveto,gdjeposlanikaveinaprisutnih
mora da sadri i najmanje jednu treinu poslanika sa teritorije svakog
entiteta, je u sutini graanski, a formalno entitetski veto. Smisao ovog
ustavnoglanajedasesprijeimogunostdagraanskaposlanikaveina
izabrananateritorijiFederacijeBiHpreglasagraanskeposlanikeizabrane
nateritorijiRepublikeSrpske.SaglasnostdelegatauDomunaroda,kojisu
biraniodstraneentitetskihparlamenata,takoesenemoetumaitikao
saglasnostentiteta,jerovidelegatipredstavljajukonstitutivnenarode,ane
entitete. Formalni nain izbora kroz delegiranje od strane entitetskih
parlamenatanemoesetumaitikaoimperativnimandat,jertonijeDom
entiteta, nego Dom naroda, i izabrani delegati odgovaraju etnikim
nacijama koje predstavljaju. U ostvarivanju svojih zakonadavnih prava u
vezi zakonadavstva na nivou BiH entiteti mogu pokrenuti spor pred
Ustavnim sudom BiH, ako smatraju da je Parlamentarna skuptina
prekrila Ustav i odluila izvan svojih ovlatenja, ali entiteti nemaju
ustavna ovlatenja da uestvuju u donoenju zakona na nivou Bosne i
Hercegovine. Ovdje trebamo uzeti u obzir mogunost praktinog
politikoguticaja,gdjeefovipolitikihpartijanaizbornelistekandiduju
svoje kandidate za poslanike u Parlamentarnoj skuptini BiH, pa
poslaniciglasajupousputstvimasvojihpartijskihefova.
Da li su nametnuti zakoni legalizovani glasanjem poslanika u

ParlamentarnojskuptiniBosneiHercegovine?Svakoglasanjeposlanikau
oba doma Skuptine koje je provedeno u skladu sa ustavnim odredbama
(lan IV, stav 3) je legalno, i usvojene odluke, akti, zakoni uvode se u
pravni sistem. Na koji nain je nastao prijedlog zakona, ko ga je pisao u
nacrtu,dalijepredlaga(uovomsluajuSavjetministara)biosamostalan,
nije pravno, nego politiko pitanje. Samo zakoni usvojeni u ratu pod
okupacijom strane sile, u neregularnim pravnim uslovima, smatraju se
nelegalnim bez obzira to su usvojeni po formalnim procedurama. Od
ukupnog broja (oko 60) zakona koje je u pravni sistem Bosne i
Hercegovine uveo Visoki predstavnik, putem implicitnih ovlatenja, 50
zakona je legalizovano kroz Savjet ministara i Parlamentarnu skuptinu
BiH.
Oko 10 zakona uvedeno je u pravni sistem odlukama Visokog

predstavnikainisulegalizovaniuParlamentarnojskuptini(vidjetiMiroslav
Mike,nav.djelo).
228
RadomirNekovi
5.OsnovazaprenosnadlenostijeidjelovanjeSavjetazaprimjenu
mira koji su formirali isti subjekati koji su kreirali i Dejtonski sporazum.
Savjet i njegov Upravni odbor predstavljaju organizaciju meunarodne
zajednice za primjenu Dejtonskog sporazuma u cjelini. Posebno znaajne
sjedniceSavjetabilesu:Firenca1996,London1996,Bon1997,Madrid1998.i
Brisel 2000. godine, jer su se na ovim zasjedanjima definisale prioritetne
politike za Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu tih ustanovljenih politika i
ciljeva nastajale su institucije, zakoni i nadlenosti na nivou Bosne i
Hercegovine,posebnouoblastivladavineprava.
6. Jedna od osnova prenosa nadlenosti je i djelovanje Visokog

predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Savjet za primjenu mira i Upravni
odbor kao njegov operativni organ imaju nadlenost i da odreuju
ovlatenja Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Nakon sastanka
Savjeta za primjenu mira u Bonu decembra 1997. godine, uveana su
ovlatenja Visokog predstavnika, naroito u oblasti izgradnje institucija i
zakonodavstva, to je posredno dovelo do prenosa nadlenosti.
Mehanizmom uveanih ovlatenja Visokog predstavnika prenesen je
znatan broj nadlenosti na nivo Bosne i Hercegovine. Da li je Visoki
predstavnik imao pravo da donosi zakone? Preovladavajue mnjenje u
Republici Srpskoj je da Visoki predstavnik nije imao pravnu osnovu niti
ovlatenja da donosi zakone, niti da izrie sankcije prema pojedincima.
Javnomnjenjejeuglavnomformiranopoduticajempolitikihargumenata,
ali ne postoji dovoljno informisanosti o pravnim argumentima. Ovdje
emoizdvojitidvaosnovaaktakojapruaju pravnuosnovu zadjelovanje
Visokog predstavnika. Aneks X Dejtonskog sporazuma Sporazum o
civilnom provoenju mirnog rjeenja odnosi se na ulogu Visokog
predstavnika.lanomVovoganeksadefinisanoje:Visokipredstavnikna
terenu je konani autoritet za tumaenje ovog sporazuma o civilnom
provoenju mirnog rjeenja. Ova odredba znai da Visoki predstavnik
djelujekaovrhovnitumaaneksa:drugog,treeg,etvrtog,petog,estog,
sedmog,osmog,devetogijedanaestog.PrviankestumaiNATO,adeseti
aneksseodnosinaVisokogpredstavnikainjegatumaiSavjetzaprimjenu
mira.etvrtianeks(UstavBiH)tumaeiVisokipredstavnikiUstavnisud
BiH.
Visokipredstavniketvrtianekstumaiukontekstudrugihaneksa
i cjeline Dejtonskog sporazuma, a Ustavni sud ima vrhovno unutranje
tumaenje unutar ustavnog sistema BiH. lanom II desetog ankesa, u
mandat Visokog predstavnika spada: a) nadgledanje provoenja mira, b)
kontakti sa Stranama, kako bi one potovale primjenu Sporazuma, c)
koordinacija civilnih agencija i organizacija radi efikasne primjene
Sporazuma,d)prevazilaenjetekoakojenastanuuprimjeniSporazuma
itd. Dejtonskim sporazumom Visoki predstavnik je vrhovni tuma,
koordinatorikontrolor primjeneDejtonskog sporazumasadiplomatskim
privilegijama. U djelovanju Visokog predstavnika u prve dvije godine
229
nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, nastao je problem: ta ako

Strane ne potuju kontrolnu i koordiniuu ulogu Visokog predstavnika i
ne provode Sporazum na koji su se obavezale? Rjeenje je naeno na
zasjedanjuSavjetazaprimjenumirauBonuod10.decembra1997.godine.
Na pomenutom zasjedanju Savjeta donesen je akt o daljim mjerama i
djelovanju Visokog predstavnika na primjeni Dejtonskog sporazuma.
Konferencija i doneseni akti su pokazali da Visoki predstavnik nije
izolovanisubjektmeunarodnezajednice,negojeintegralnidioSavjetaza
primjenu mira i njegovog Upravnog odbora. Aktima sa ove konferencije
uveana su ovlatenja Visokog predstavnika: Visoki predstavnik moe
donijeti privremene mjere koje stupaju na snagu kada Strane nisu u
mogunosti da se dogovore i koje ostaju dok Predsjednitvo ili Savjet
ministaranedoneseodlukuuskladusaDejtonskimsporazumom.(lanXI
aktaBonskekonferencije)
Savjet za primjenu mira nije mijenjao nadlenosti iz aneksa

desetog,jerzatonijeimaoovlatenja,alibiojeovlatendadonesemjere
kakobisemandatVisokogpredstavnikaostvario.
Ovdje se radilo o principu implicitnih ovlatenja, gdje odreeni

organ moe da djeluje i donese neki akt samo radi prevazilaenja
trenutnogproblemailipravnepraznine,kojivaidoklegitimneinstitucije
ne budu u stanju da donesu akt. U ovom kontekstu je i naglaena
formulacija kada Strane nisu u mogunosti da se dogovore. Osim
navedenih ovlatenja, Visoki predstavnik je dobio pravo da preduzima
mjere prema pojedincima ako ocijeni da oni ometaju provoenje
Sporazuma ili ako ometaju rad zajednikih institucija. Ovdje se radilo o
principu lustracije, kojim se privremeno ili trajno sankcionie djelovanje
odreenogbrojapojedinacatakotoseiskljuujuizpolitikesfere,alise
sudskineprocesuiraju,jernemadovoljnodokazasudskiproces.
Ojaana ovlatenja Visokog predstavnika predstavljala su

operativne mjere koje su mu neophodne kako bi ostvario mandat koji je
ranijedobioDejtonskimsporazumom,mjereuslubiefikasnostimandata.
Uperioduod1999.do2005.godine,Visokipredstavnikjekoristio
implicitna ovlatenja koja je dobio od Savjeta za primjenu mira u oblasti
lustracije i donoenja zakona. Donosio je zakone zato to domae Strane
nisubileustanjudasedogovoreidatosameurade,azakonisubilinuni
zafunkcionisanjepravnedraveionisuvailinaprivremenimosnovama.
SavjetministaraBiHjetakvezakonenaprivremenimosnovamaupuivaou
parlamentarnu proceduru kao svoj akt u skladu sa Ustavom, a
parlamentarnidomovisuzakoneusvajali,takoeuskladusaUstavom.
7. Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju, koji je Bosna i

Hercegovina zakljuila sa Evropskom unijom, i ukupni proces evropskih
integracijatakoepredstavljajuosnovuzaprenosnadlenosti.
U
integracionim procesima, naroito u fazi kandidature i pregovora o
230
RadomirNekovi
pojedinim poglavljima, dolazi do reformi cjelokupnog ustavnog i

politikogsistema,kojezaposljedicumoguimatiprenosnadlenosti.
8. Meunarodna arbitraa takoe moe biti osnova prenosa

nadlenosti. Navedeni model je karakteristian za Distrikt Brko. U
dejtonskom pregovarakom procesu status Brkog nije rijeen zbog
sukobljenih stavova Srba, Hrvata i Bonjaka i njegovo rjeavanje je
nastavljeno kroz arbitrani proces. Poetni status sporne granine linije
evoluirao je u oblast za uspostavljanje demokratije, zatim u oblast pod
meunarodnom supervizijom, pa u oblast posebnog distrikta pod
nadlenou institucija sa nivoa Bosne i Hercegovine. Kroz pojedine faze
arbitranog procesa Republika Srpska i Federacija BiH gubile su
nadlenost nad optinom Brko u korist institucija sa nivoa Bosne i
Hercegovine.
9. Prenos nadlenosti je mogu i promjenama Ustava Bosne i

Hercegovine.DistriktBrkojeprimjerizaovajoblikprenosanadlenosti,
jerjeustavnimamandmanomovalokalnazajednicasteklaposebanstatus
pod nadlenou institucija sa nivoa Bosne i Hercegovine. Prenos
nadlenosti u sluaju Distrikta Brko predstavlja najtvri oblik, jer su
nadlenosti u drugim oblastima prenesene zakonima koji se mogu
mijenjati, a za izmjene nadlenosti u sluaju Brkog nune su ustavne
promjene. Donoenje amandmana za Brko predstavlja tipian primjer
djelovanjavladajuihpartijskihelitakaodravotvornihsubjekata.
Prvo su lideri vladajuih politikih partija pregovarali o ustavnim

izmjenama za Brko, a nakon toga su poslanici u Parlamentu BiH
pokrenuli proceduru javnih rasprava i ustavnih izmjena. Dom naroda
Parlamentarne skuptine BiH je 5. marta 2009. uputio prijedlog
amandmana na javnu raspravu. Neobino je da je Dom naroda inicirao
ustavne promjene, jer je uobiajeno da ovakve inicijative nastaju u
Predstavnikom domu. Nakon provedene javne rasprave Predstavniki
dom je usvojio ustavni amandman 25. marta, a Dom naroda 26. marta
2009. godine, ime je izmijenjen Ustav Bosne i Hercegovine prvi put od
njegovogdonoenjauDejtonu. 156
Ustavnim amandmanom Brko je postalo specifina jedinica

lokalne samoprave sa nezavisnom ustavnom pozicijom u odnosu na
entitete. Distrikt ima pravo da pokrene proceduru pred Ustavnim sudom
BiH protiv institucija entiteta i protiv institucija na nivou Bosne i
Hercegovine ukoliko je povrijeen njegov ustavni status. Entitetske
institucije izgubile su nadlenost nad Distriktom, jer ustavnim
promjenamaentitetskenadlenostiuBrkomspadajuunudumlaw golo
pravo. Entiteti imaju pravo kondominijuma nad teritorijom Distrikta, ali
156
U donoenju amandmana postignut je visok stepen saglasnosti poslanika, pa je 36

poslanika glasalo ZA, 2 su bila UZDRANA, a 1 je glasao PROTIV. Ovakav stepen
saglasnosti, uzimajui u obzir i ostvarenu entitetsku veinu, daje puni legitimitet
usvojenomamandmanu.
231
nemajusvojuvlastnatojteritoriji.Koimperijum(kondominijum)sutinski
se vee za vlast na odreenoj teritoriji i ne moe se svoditi samo na
teritorijubezvlasti,jertadainijekondominijum.Bitanelementusvojenog
amandmana je njegova graanska osnova, jer Distrikt nema
institucionalizovanuetninostivetouodluivanju.Kadabiseodluivaloo
daljem statusu Brkog, ko bi donosio legitimnu odluku? O eventualnom
statusu Distrikta u budunosti odluivali bi njegovi graani, jer u
njihovomposjedujevlast.injenicadajeteritorijaentitetskanebipuno
znaila,jerteritorijaneglasa,negoljudikojiivenatojteritoriji.
2.2.4.Sadrajiprenosanadlenosti
JednoodnajspornijihpitanjauodnosimaizmeuRepublikeSrpske
i institucija na nivou Bosne i Hercegovine je nain i sadraj prenosa
nadlenosti. Preovladavajue je shvatanje u javnom mnjenju Republike
Srpske da je ovaj entitet izgubio znatan broj nadlenostii (oko ezdeset)
kojesuprenesenenanivoBosneiHercegovine. Dejtonskim sporazumom
krozpresumpcijudravnihnadlenosti,sveonotoizriitonijenabrojano
kao nadlenost ustanova Bosne i Hercegovine, dodijeljeno je entitetima
(lanIII,stav1,take1,2,3,4i5.UstavaBosneiHercegovine).Jedanodglavnih
problema prenosa nadlenosti je u razliitim stavovima entiteta prema
ovom pitanju. Federacija BiH do sada nije izraavala otpor prema
uveavanjunadlenostinanivouBosneiHercegovine,aRepublikaSrpska
smatradajeprenosnadlenostinanivoBosneiHercegovineugroavanje
njene dejtonske dravnosti i protivi se navedenom procesu. Razliiti
stavovi entiteta o prenosu nadlenosti slabe entitetsku poziciju, jer se
ukupni odnosi svode na sukob Republike Srpske i svih ostalih subjekata
(institucija na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Savjeta za
primjenumira).
VeidionadlenostiprenesenjedjelovanjemVisokogpredstavnika
koji je kreirao zakone, nakon ega su ih poslanici u Parlamentu Bosne i
Hercegovineusvajalibezizmjene. 157
ArgumentdajeVisokipredstavniknametaozakone,adanijezato
imaomandat,padauvodupredinjenicomdasuposlaniciuParlamentu
Bosne i Hercegovine te zakone usvajali u skladu sa Ustavom i
poslovnikom. Drugi dio nadlenosti prenesen je nametanjem zakona od
straneVisokogpredstavnikabezsaglasnostiposlanika. 158
akiuovakvojsituaciji,postojalajemogunostdasepokrenespor
pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, ili na Upravnom odboru
157
Usvojeno je oko 50 zakona koje je kreirao i nametnuo Visoki predstavnik, a zatim ih

Parlament BiH naknadno usvojio. Izvor: Miroslav Mike, Bosna i Hercegovina i vladavina
prava,AtlantikBB,BanjaLuka,2008.godine.
158
Doneseno je oko 15 ovakvih zakona kojima je Visoki predstavnik bio direktni
zakonodavac,istiizvor.
232
RadomirNekovi
Savjeta za primjenu mira, ali se to nije dogodilo, jer partijski lideri nisu
htjeli da rizikuju sukob sa Visokim predstavnikom zbog svojih linih
interesa, pa su zato i sugerisali svojim poslanicima da glasaju za zakone
Visokog predstavnika. Dananje osporavanje prenesnih nadlenosti od
strane vladajuih partijskih elita je pilatovsko pranje ruku, jer bez
saglasnosti partijskih elita poslanici ne bi glasali za zakone kojima su
prenesenenadlenostisaentitetananivoBosneiHercegovine.
Vladavina prava. Drugim lanom Ustava Bosne i Hercegovine

meunarodne norme o ljudskim pravima opteprihvaene u
meunarodnim odnosima, uvedene su u Ustav Bosne i Hercegovine kao
njegov integralni dio, sa pravnom suprematijom u odnosu na sve druge
zakone. Prava i slobode koje odreuju Evropska konvencija za zatitu
ljudskihpravaiosnovnihslobodainjeniProtokoliprimjenjivaesedirektno
uBosniiHercegovini. 159 OiglednojedajeuBosniiHercegoviniustavno
definisanavladavinapravakojujetrebalodaobezbijedeinstitucijeentiteta
iinstitucijenanivouBosneiHercegovine.Oekivalosedaesvedravne
institucije, na svim nivoima, usaglaeno djelovati i da e stvoriti
jedinstvenipravniiinstitucionalnisistemzaprimjenuvladavinepravana
cijelojteritorijiBosneiHercegovine.Dvaentitetazbogsvojezatvorenostii
izostanka horizontalne saradnje nisu usaglasili jedinstveni sistem, pa su
nadlenosti poele da se prenose na nivo Bosne i Hercegovine. U sferi
vladavinepravanastaojeprocesprenosanadlenostiukomejedoneseno
viezakonaiustanovljenovieinstitucijananivouBosneiHercegovinesa
nadlenou za cijelo podruje drave. 160 Entiteti su iz Dejtonskog
sporazuma uzimali prava, a zanemarivali obaveze, a odluke Savjeta za
primjenumiranisudokrajaprihvatali,iakosudavaliformalnusaglasnost.
Statina pozicija entiteta i njihovo jednostrano prihvatanje Dejtonskog
sporazuma stvorilo je prostor institucijama sa nivoa Bosne i Hercegovine
da prenesu nadlenost u oblasti vladavine prava, to podrazumijeva
donoenjejedinstvenihzakonaiosnivanjejedinstvenihinstitucija.
Entiteti kao zatvorene dravne cjeline koje pokrivaju jedan dio

teritorije drave, zbog svojih objektivnih kapaciteta, nisu bili u stanju da
obezbijede vladavinu prava na cijeloj teritoriji drave. Primjena ustavnih
normi iz lana II Ustava kojim su definisane meunarodne norme o
ljudskimpravimaimalojezaposljedicudonoenjezakonananivouBosne
iHercegovineistvaranjeinstitucijazanjihovuprimjenu. 161
Zakon o sudu Bosne i Hercegovine je novembra 2000. godine kao

privremeno rjeenje donio Visoki predstavnik. Ovaj zakon nije kreiran u
OHRu,negogajenapisalaradnagrupaukojojjebioipredstavnikVlade
159
UstavBiHlanII,stav2.
UstanovljenjeSudBiH,Tuilatvo,Visokisudskiituilakisavjet,Agencijazaistragei
zatituSIPA,proirenjeSavjetministarauoblastipravosua,donesenisuzakonio:sudu,
tuilatvu,visokomsudskotuilakomsavjetu,sudskojpoliciji,krivinizakon.
161
Istiizvorstr.229241.
160
233
Republike Srpske. Da li je Sud na nivou BiH uspostavljen na legitiman,

ustavan nain i da li je to u skladu sa Dejtonskim sporazumom i ta su
pravni izvori nastanka ove institucije? U odgovoru na ovo pitanje
neophodno je ukazati na neke injenice koje su prethodile usvajanju
zakona o Sudu BiH i koje potvruju da je uspostavljanje Suda rezultat
usaglaenogdjelovanjameunarodnihidomaihpolitikihsubjekata.
1.UUstavuBosneiHercegovine (aneksIV,lanII) definisanojeda

eseljudskapravaizEvropskekonvencijeoljudskimpravimaislobodama
i njeni protokoli primjenivati direktno u BiH i da e imati pravnu
suprematiju nad svim drugim zakonima. Ovim lanom je uspostavljen
jedinstveni ustavni princip vladavine prava za cijelu teritoriju Bosne i
Hercegovine i za sve ljude, bez diskriminacije, pa je trebalo stvoriti
jedinstvenipravniiinstitucionalniokvir.
2. Princip vladavine ljudskih prava potvren je na zasjedanjima

Savjeta za primjenu mira u Londonu 8. decembra 1995, u Firenci 13. juna
1996.iBonu10.decembra1997.godine.Ostvarivanjevladavinepravanije
bilomoguebezreformepravosudnogsistema,bilodasepostojeisudovi
entiteta reformiu ili da se ustanovi novi sud na nivou Bosne i
Hercegovine. Uprkos brojnim i kontinuiranim zakljucima Savjeta za
primjenu mira, elite na vlasti su zanemarile reformu pravosua, jer nisu
prihvatalegubitakuticajanasudskuvlast.
3. Poetak uspostavljanja Suda vezan je za Deklaraciju Savjeta za

primjenu mira, donesenu u Madridu 16. decembra 1998. godine. U taki
12.1. definisano je da su lanice Savjeta saglasne da je bitno ostvariti
vladavinu prava za sve graane i da je potrebno formirati nezavisno
multietniko sudstvo i pravosudne institucije na nivou Bosne i
HercegovineuskladusamiljenjemVenecijanskekomisije.
4.NarednikorakuspostavljanjaSudaBiHdogodioseuBriselu24.
maja 2000. godine na zasjedanju Savjeta za primjenu mira, gdje se u
Deklaraciji sa ovog samita (u dijelu 3) navodi da ustanovljenje Suda na
nivouBiHtrebabitiglavniprioritet.
5. Pravna komisija Savjeta Evrope (Venecijanska komisija) je u

aprilu2000.godineuradilanacrtZakonaosuduBosneiHercegovine.
6.Tokom2000.godineformiranajePravnakomisijastrunjakaiz
RepublikeSrpske,FederacijeBiH,SavjetaministaraiOHRa,ukupnoetiri
lana, sa zadatkom danacrt Zakona o Sudu (tekst Venecijanske komisije)
prilagode realnosti Bosne i Hercegovine. Pravna komisija je uradila
prijedlog Zakona u oktobru i proslijedila ga u parlamentarnu proceduru.
Poslanici nisu izglasali Zakon, ime su anulirane viegodinje aktivnosti
Savjeta za primjenu mira u vezi primjene ljudskih prava. Uz podrku
Savjeta za primjenu mira, Visoki predstavnik je na osnovu principa
vladavine prava, zakljuaka Savjeta i bonskih ovlatenja, 12. novembra
2000.godinedonioodlukukojomjeproglasiopredloenizakonvaeimi
uveo ga u pravni sistem. Zakon je imao status privremenog pravnog akta
234
RadomirNekovi
svedokgaParlamentarnaskuptinanijeprihvatilauistomoblikukakoje
proglaen,bezizmjenasadraja.
7. Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je prihvatila

Zakon o sudu Bosne i Hercegovine 2002. godine (25. juna Dom naroda i 3.
jula Predstavniki dom, objavljen u Slubenom glasniku 11. jula 2002. godine).
Nakon donoenja, Zakon je osam puta mijenjan i dopunjavan, tako da je
devetputaParlamentarnaskuptinaBiHdavalalegitimitetovomzakonu.
8. Nadlenost Suda bila je i predmet rasprave pred Ustavnim

sudom BiH 2009. godine, povodom apelacije predsjedavajueg
PredstavnikogdomaParlamentarneskuptineBiHuvezilana13.Zakona
oSudu. 162
Ustavnisudjedonioodluku28.marta2009.godinedajepomenuti
lanZakonauskladusaUstavomiodbacioapelaciju,imejezakonoSudu
jojednompotvrenkaolegalnipravniakt.Tezadnevnepolitikedajeovaj
Zakon nelegalan i da je institucija Suda na nivou BiH nelegalna nema
pravnuosnovu,jersuposlaniciizRepublikeSrpskeglasalizaovajzakon.
Argumenti predstavnika Republike Srpske da je Sud jednostran,
neobjektivan, da diskriminie optuene primjenom razliitih normi u
procesima ratnih zloina, imaju osnovu i bie predmet strukturalnog
dijaloga izmeu Evropske unije i institucija Bosne i Hercegovine.
Strukturalnim dijalogom e se doi do boljeg rada Suda, ali se nee
postavljatipitanjenjegovogstatusa.
UdananjevrijemepredstavnicivlastiRepublikeSrpskeuglavnom
osporavaju status i postojanje Suda BiH i zalau se da sudstvo bude
zaokrueno u granicama entiteta. Po ovom konceptu Vrhovni sud
Republike Srpske predstavljao bi konanu instancu sudske vlasti, to je
suprotono sutini pravnog sistema, jer ne moe sud na jednom dijelu
drave biti konana sudska instanca za cijelu dravu. Konana sudska
instanca u jednoj dravi moe biti samo sud koji ima nadlenost na
cijelompodrujudrave.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine donesen u Parlamentarnoj

skuptiniBiHuavgustu2001.godinedefinieelementeizbornogsistemai
nadlenost Centralne izborne komisije na cijelom podruju Bosne i
Hercegovine. Izborni zakoni u entitetima moraju biti u skladu sa
odredbamaIzbornogzakonaBosneiHercegovine.
162
Milorad ivkovi, tada predsjedavajui Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine

BiH, podnio je apelaciju Ustavnom sudu na lan 13. Zakona o sudu BiH, koji definie
njegovu nadlenost vezanu za sukob nadlenosti meu sudovima, rjeava sukob
nadlenosti izmeu sudova entiteta i suda Brko Distrikta, te izmeu suda BiH i bilo kojeg
drugogsudalan13.stav3takaDZakonaosudu,smatrajuidajeovajlanneustavani
daulaziunadlenostentitetskihsudovaiuspostavljapravnusuprematijunadentitetskim
sudovima.
235
Zakonosudskojpoliciji privremenoproglaen 163 17.februra2003.

godine,ausvojenuParlamentarnojskuptiniBiH2003.godine.
Zakonokrivinompostupku privremenoproglaen1.marta2003.
godine,ausvojenuParlamentarnojskuptini,uPredstavnikomdomu27.
juna 2003. i Domu naroda 27. juna 2003. godine. Ovaj Zakon je nakon
usvajanja mijenjan i dopunjavan pet puta kroz Parlamentarnu skuptinu
BiH.
Krivini zakon BiH proglaen odlukom Visokog predstavnika na

privremenimosnovama1.marta2003.godine,ausvojenuParlamentarnoj
skuptini,odstranePredstavnikogdoma27.junaiDomanaroda18.juna
2003. godine. I ovaj Zakon je, takoe, kasnije mijenjan i dopunjavan
odlukomParlamentarneskuptine.PrimjenaKrivinogzakonapredstavlja
jedno od najspornijih politikih i pravnih pitanja u Bosni i Hercegovini.
Jedan aspekt tie se retroaktivne primjene Zakona, jer je opteprihvaen
pravniprincipdanemaretroaktivneprimjenezakona,osimusluajukada
jepovoljnijiuodnosunaprethodniZakon.KrivinizakonBiHprimjenjuje
seretroaktivnouprocesuiranjuratnihzloinaioovomproblemuvodise
postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (sluaj
Maktouf).ZapravnunaukuipraksubiezanimljivokakvueodlukuSud
donijeti i da li se u sluaju procesuiranja ratnih zloina moe Zakon
retroaktivnoprimijeniti.OdgovoretrebatraitiuinjenicidalijeKrivini
zakon proizaao iz domaeg ili meunarodnog prava. Ako je Zakon
proizaao iz domaeg prava, tada se ne moe retroaktivno primijeniti na
situaciju prije njegovog donoenja. Ako je Zakon proizaao iz
meunarodnog prava, tada problem dobija drugaiji smisao i Zakon se
moe retroaktivno primijeniti. Pod meunarodnim pravom ovdje se
podrazumijevaju Nirnberki principi: svako e odgovarati za ratni zloin,
ukolikodomaezakonodavstvonemanormiosankcionisanjuratnihzloina
primjenjivaesemeunarodnenormeitd.(drugiprincip).Sutinajeupitanju
da li je Krivini zakon BiH novi zakon ili su ovim Zakonom uvedene
meunarodne norme za sankcionisanje ratnih zloina koje su ranije
postojale u vrijeme djela ratnih zloina. injenica da normi o
sankcionisanjudjelaratnogzloinanijebiloudomaempravunemabitnu
ulogu, ako su te norme postojale u meunarodnom pravu u vrijeme
injenja djela ratnog zloina. Krivini zakon BiH u svom sadraju i
premabulinemadirektnuvezusameunarodnimnormama,negoiznova
definie i sferu ratnih zloina, tako da je retrokativna primjena ovog
Zakona sporna. S druge strane ako se ovaj Zakon ne bi primjenjivao na
djela ratnog zloina, uinjena prije njegovog donoenja, tada ne bi imao
163
Termin proglaennaprivremenimosnovamaoznaava odluku Visokog predstavnika da
proglasi odreeni zakon i uvede ga u pravni sistem. Nakon toga Savjet ministara taj
proglaeni zakon predlae Parlamentarnoj skuptini BiH na usvajanje, nakon ega zakon
postajelegalan.
236
RadomirNekovi
svrhu,jerbiseodnosiosamonadjelaratnogzloinakojabiseeventualno
dogodilaubudunosti.
Nedostatak kope sa Nirnberkim principima i sa pravilima

Hakog tribunala predstavlja sutinsku manjkavost Zakona. Drugi
sutinski nedostatak Krivinog zakona je injenica da njime nije
obezbijeenajedinstvenaprimjenapravnihnormiusferiratnihzloinana
cijelom prostoru drave i na svim nivoima pravosua. Sa stanovita
vladavine prava (lan II Ustava BiH) neprihvatljivo je da se za djela ratnih
zloinasudiporazliitimzakonimananivoukantona,entitetainanivou
Bosne i Hercegovine, jer je Ustavom zabranjena diskriminacija po bilo
komosnovu.NavedeniproblemiuveziKrivinogzakonaBiHsupredmet
strukturalnog dijaloga izmeu predstavnika Evropske unije i dravnih
vlastiuBosniiHercegovini.
Zakon o tuilatvu proglaen na privremenoj osnovi od strane

Visokogpredstavnika6.avgusta2002.godine,ausvojenuParlamentarnoj
skuptini,uPredstavnikomdomu13.oktobraiDomunaroda29.oktobra
2003.godine.
Izborni zakon BiH usvojen u Parlamentarnoj skuptini na

sjednicama Predstavnikog doma od 21. Avgusta i Doma naroda od 23.
avgusta 2001. godine. Ovim Zakonom na jedinstven nain je regulisana
oblast izbora za cijelo podruje Bosne i Hercegovine ime je nadlenost
prelasaOEBSanainstitucujeBiH.
Zakon o Visokom sudskom i tuilakom vijeu proglaen na

privremenim osnovama od strane Visokog predstavnika 9. jula 2002.
godine, a usvojen u Parlamentarnoj skuptini na sjednicama
Predstavnikogdomaod11.majaiDomanarodaod21.maja2004.godine,
kasnijesuusvojeneiizmjeneidopuneuParlametarnojskuptiniBiH.
Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu BiH, proglaen je na

privremenim osnovama od strane Visokog predstavnika 23. maja 2002.
godine, a usvojen u Parlamentarnoj skuptini BiH na sjednicama
Predstavnikog doma od 17. maja i Doma naroda od 5. oktobra 2005.
godine.
Meunarodni subjektivitet i dravni integritet Bosne i

Hercegovine.Uokviruustavnihnadlenostientitetastoji:Svakientitete
pruiti pomo Vladi Bosne i Hercegovine da bi joj omoguio da ispunjava
meunarodne obaveze Bosne i Hercegovine (taka b, stav 1. lana III Ustava
BiH). Ukupni dravni poslovi, u vezi sa subjektivitetom Bosne i
Hercegovineumeunarodnimodnosima,ujednosuidioobavezaentiteta.
Provoenje meunarodnih ugovora, osiguravanje bezbjednosti dravne
granice, poslovi dravljanstva, meunarodna policijska saradnja,
jedinstvena obavjetajna sluba, proirenje Savjeta ministara u oblasti
ljudskih prava i izbjeglica itd. U ovoj sferi su takoe doneseni zakoni i
formiraneinstitucije.
237
Zakonodravljanstvu proglaennaprivremenojosnoviodstrane
Visokog predstavnika 1. janura 1998. godine, a usvojen u Parlamentarnoj
skuptini na sjednici Predstavnikog doma i Doma naroda 27. jula 1999.
godine.
Zakonograninojslubi proglaennaprivremenimosnovamaod
strane Visokog predstavnika 3. februara 2000. godine, a usvojen u
Parlamentarnoj skuptini na sjednicama Predstavnikog doma od 12.
oktobraiDomanarodaod21.oktobra2004.godine.
ZakonocarinskojpoliticiBiHusvojenuParlamentarnojskuptini
BiH na sjednicama Predstavnikog doma od 2. decembra i Doma naroda
od 23. decembra 2004. godine. Ovim Zakonom carinska politika je u
skladu sa Dejtonskim sporazumom prenesena u nadlenost institucija na
nivouBosneiHercegovine.
Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (PDV) usvojen u

Parlamentarnoj suptini BiH na sjednicama Predstavnikog doma od 12.
januara i Doma naroda od 26. januara 2005. godine. Ovim Zakonom u
Bosni i Hercegovini je uvedena jedinstvena politika indirektnih poreza, a
nadlenostjeprenesenananivoBosneiHercegovine.
UsferimeunarodnogsubjektivitetaidravnogintegritetaBosnei
Hercegovinetokom2000.godineusvojenisuiZakoni:ostandardizacijio
mjeriteljstvu,ostatistici,oosnivanjuInstitutazastandardeitd.Zakonisu
usvajanidirektnoodParlamentarneskuptinepopropisanojproceduriili
kroz mehanizam privremene vanosti nakon ega je Savjet ministara te
Zakoneuvodiouredovnuparlamentarnuproceduru.
Ovdje
smo
naveli jedan broj zakona iz oblasti vladavine prava, meunarodnog
subjektiviteta i dravnog integriteta Bosne i Hercegovine. U periodu od
1999. do 2009. godine (deset godina) trajao je proces uspostavljanja
vladavinepravanapodrujuBosneiHercegovine.
Usvajani su brojni zakoni, dopunjavani, mijenjani, formirane

institucije za njihovo provoenje, definisane budetske stavke za
finansiranjeinstitucija.Usvojenizakonisudokazdajeprenosnadlenosti
biojednosmjeransaentitetananivoBosneiHercegovineidasuposlanici
iz entiteta u skladu sa parlamentarnim poslovnicima glasali za zakone
kojimajeprenesenanadlenost.
Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju, koji je Bosna i

HercegovinapotpisalasalanicamaEvropskeunije16.juna2008.godine,
prihvaenajeobavezaprilagoavanjadraveidrutvapolitikim,pravnim
iekonomskimstandardimaEvropskeunije. 164
S obzirom na to da Sporazum ima karakter meunarodnog

ugovora,ispunjenjepreuzetihobavezaseposmatrakaosposobnostdrave
164
Sporazum obuhvata obaveze provoenja reformi u skladu sa evropskim standardima u
oblastima:politikidijalog,regionalnasaradnja,slobodnokretanjeroba,slobodnokretanje
radnika, usluga, kapitala, usklaivanje prava, primjena prava i trina konkurencija,
pravosueiunutranjiposlovi,finansijskasaradnja,politikasaradnja,institucije.
238
RadomirNekovi
da bude kredibilna u meunarodnim odnosima. Evropska komisija je

analizirala provoenje Sporazuma za period septembar 2009septembar
2010. godine i zakljuila da su institucije Bosne i Hercegovine ostvarile
nedovoljan,ogranieninapredak,aveinareforminijerealizovana.Dabi
se ostvarile reforme definisane Sporazumom, neophodno je usklaeno i
aktivno djelovanje svih dravnih institucija na svim nivoima. Umjesto
politikesaradnjevladajuepartijskeelitesuudnevnojpoliticinametnule
vjetako pitanje: da li e se proces pridruivanja sa Evropskom unijom
odvijati preko institucija Bosne i Hercegovine ili e svaki entitet
samostalno pregovarati saUnijom?Prema potpisanomSporazumu,jedan
subjektepregovaratisaUnijomuimeBiH,akakoesevlastorganizovati
unutar Bosne, kroz koji oblik koordinacije i saradnje, to je unutranje
pitanje vladajuih elita. Evropska unija nam nee nametati unutranje
ureenje,alitakoeneeimatinidvijeagendezaBosnu,negojednukaoi
zadrugedravekojeseintegriuuUniju.
Drugijeproblemrealizacije,jernijemogueostvarivatinapredaku
evropskimintegracijamaakojetonapredaksamoujednomentitetu,jerse
ovajprocesodnosinacijeludravuidrutvo.InstitucijenanivouBosnei
Hercegovinenemajukapacitetdasamebezentitetskihinstitucijarealizuju
evropskeintegracije,alitakoeientitetskeinstitucijenemogurealizovati
integracije bez institucija sa nivoa Bosne i Hercegovine. U integracionim
procesimaBosnepremaUnijinunozajednikoiefikasnodjelovanjesvih
dravnih institucija na svim nivoima, ali sa jednim meunarodnim
subjektivitetom.Unavedenomprocesudolaziedoprenosanadlenostiu
oblastima gdje je to neophodno, kao to su: standardizacija proizvoda,
poljoprivredna politika, pravni okvir privrednih subjekata, ukidanje
monopola,kontrolajavnihprihodaitd.
2.2.5.Povratprenesenihnadlenosti
Da li entiteti imaju pravo i mogunost da povrate ranije prenesene

nadlenostiinakojojosnovibitomoglidaurade?Uprincipu,odgovorje
potvrdan,jerprenosnadlenostinijejednosmjernaiapsolutnakategorija.
Prema principu subsidijarnosti (jedan od principa Evropske unije) treba
to vie nadlenosti prenositi na nie nivoe vlasti, pod uslovom da se na
tim nivoima mogu efikasnije vriti, nego na nivou centralnih dravnih
institucija. Po ovom principu prenos nadlenosti je dvosmjeran, sa nivoa
centralnih organa na nivo lokalnih i sa nivoa lokalnih na nivo centralnih
organa. Smjer prenosa nadlenosti zavisi od toga na kom nivou vlasti se
mogudravnenadlenostiefikasnijeostvarivati.Principsubsidijarnostije
osnova na kojoj se moe graditi argumentacija za povrat nadlenosti na
nivo entiteta, ali treba uzeti u obzir smisao principa u cjelini. Prenos
nadlenosti sa centralnih organa na nie nivoe ne zaustavlja se na nivou
entiteta,negosedaljeprenosinaoblasti,lokalnezajednice,vlasttoblie
239
narodu.FederacijaBiHjepogodnazaprimjenuprincipasubsidijarnosti,jer
osim entitetskih institucija ima kantonalne i optinske. Republika Srpska
jenepogodnazaprincipsubsidijarnosti,jerimacentralizovanuvlast,nema
oblastiiregije,nadlenostoptinajesvedenanaminimum.Centralizovani
polupredsjedniki sistem dravne vlasti prenosi se sa dravnog vrha na
nivo lokalnih zajednica. Subsidijarnost ne znai da se vlast sa nivoa
dravnog centralizma prenese na nivo entitetskog centralizma i da su tu
zaustavi,negoukljuujeveunadlenostregijailokalnihzajednica.
Prva mogunost povrata nadlenosti je da Republika Srpska sa

FederacijomBiHpostignedogovordaseodreeneprenesenenadlenosti
vrate entitetima, i da to zatrae od Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine.Ovajmodelukljuujetrineophodnauslova:a)daseentitet
Federacija BiH odlui za povrat nadlenosti, b) da dva entiteta predloe
novi model koji dokazuje da e se dravni poslovi efikasnije rjeavati na
nivouentitetaic)daseotomepozitivnoizjasniParlamentarnaskuptina
BosneiHercegovine.
Druga mogunost je da Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, na

osnovu svoje koordiniue ustavne uloge, pokrene inicijativu kod Savjeta
ministaraiParlamentarneskuptineBiHdaseodreenenadlenostivrate
entitetima.
Trea mogunost je da na inicijativu poslanika Predstavnikog

doma, Parlamentarna skuptina BiH izmijeni zakone i vrati entitetima
prenesenenadlenosti.
etvrta mogunost je da na inicijativu delegata u Domu naroda

Parlamentarnaskuptinaizmijenizakoneivratientitetskenadlenosti.
Peta mogunost je da Evropska unija zakljui da bi se reforme i

integracijeefikasnijeodvijalenaentitetskimnivoima.
Bez saglasnosti Federacije BiH, Republika Srpska nema kapacitet

da sama povrati prenesene nadlenosti na ustavan nain. Jednostrani
povrat nadlenosti bio bi neustavan i Republika Srpska bi snosila
meunarodnesankcijezakrenjeDejtonskogsporazuma.Modelpokojem
bi Republika Srpska na svojoj teritoriji nulificirala zakone iz sfere
prenesenih nadlenosti, takoe bi se tumaio kao krenje Dejtonskog
sporazuma. U realnoj situaciji najefikasniji model za Republiku Srpsku je
da trai vee uee i vei uticaj u institucijama na nivou Bosne i
Hercegovine, koje su nastale prenoenjem nadlenosti i da kroz te
institucijeostvarujesvojeinterese.Kaoosnovazapovratnadlenostimoe
da poslui argument da brojne institucije na nivou BiH nisu opravdale
svojepostojanje,danisuostvarileoekivanerezultateidatroevelikidio
budetskih sredstava. Kao to entiteti imaju obavezu prema vladavini
prava tako i institucijena nivou BiH imaju istu obavezu i ne mogu se na
nivouBiHformiratiinstitucijeradiforme,jeronemorajuopravdatisvoje
postojanjekrozkonkretnerezultate.
240
RadomirNekovi
Povrat prenesnih nadlenosti obuhvata sloen proces

usaglaavanja vie subjekata i Republika Srpska sama ne moe vratiti
nadlenostisanivoaBosneiHercegovinenanivoentiteta.Jednostraniakti
NarodneskuptineRepublikeSrpske,deklaracije,rezolucije,uvezipovrata
nadlenostinemajuustavnopravneposljedice.
Premaelementimaustavneraspodjelenadlenostinanivoentiteta
i nivo institucija BiH, osnove dosadanjeg prenosa nadlenosti sa nivoa
entiteta na nivo BiH, sadraja prenesnih nadlenosti i mogunosti
njihovog povrata, moe se zakljuiti da Bosna i Hercegovina ima
federativno dravno ureenje. Dva sutinska federalna elementa su u
osnoviorganizacijevlasti:1.svanadlenostregulisanajejednimustavnim
aktom,nepostojientitetskavlastivlastnanivouBiHkaodvijevlasti,nego
je to jedna vlast koja se vri na dva nivoa, 2. nisu entiteti svojim
ovlatenjimaformiralivlastnanivouBiH,nitijevlastnanivouBiHsvojim
ovlatenjima formirala entitetske vlasti, nego su predstavnici tri etnike
nacijeformiralidravnuvlastnadvanivoa.
2.3.Subjekti(Strane)Dejtonskogsporazuma
Koji se subjekti nalaze iza pojma Strane koji se korisiti u Optem

okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini? Navedeno pitanje je
spornoudananjevrijeme,jerpredstavniciRepublikeSrpskesmatrajudasu
strane entiteti i da oni imaju izvornu nadlenost za donoenje odluka, a
Bonjaci smatraju da su strane suverene drave BiH, Hrvatska i Srbija.
Pokuaemo da odgovor na ovo pitanje pronaemo u potpisima aneksa
Dejtonskogsporazuma.
SporazumoparafiranjuOptegokvirnogsporazumazamiruBosnii
Hercegovini su u Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisali: Franjo
TumanzaRepublikuHrvatsku,SlobodanMiloevizaSaveznuRepubliku
Jugoslaviju i Alija Izetbegovi za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Potpisi
Tumana,IztebegoviaiMiloevia:a)predstavljalisusaglasnostBonjaka,
SrbaiHrvatanaSporazumib)predsjedniciTumaniMiloevisuuime
Hrvatskei SavezneRepublikeJugoslavije prihvatiliobavezudaedjelovati
na primjeni Dejtonskog sporazuma. Strane u Dejtonskom sporazumu su u
sutiniHrvati,SrbiiBonjaciizBosneiHercegovine.
Da li jeDejtonski sporazumprihvaenparafiranjem 21. novembrau
Dejtonuilipotpisivanjem15.decembra1995.godineuParizu?
Prema Bekoj konvenciji o meunarodnom ugovornom pravu iz
1969. godine, izmeu parafiranja i ratifikacije traje proces meunarodnog
pregovaranja. U uobiajenoj proceduri nakon parafiranja slijedi
autoidentifikacija, zatim eventulane rezerve na ugovor, nakon toga
potpisivanje i ratifikacija kao konano prihvatanje. Kada bi Dejtonski
sporazumbiomeunarodniugovor,tadabibiodonesenponormamaBeke
konvencije, pa bi 21. novembar znaio parafiranje, a 15. decembar
241
poptisivanje, a neki trei datum ratifikaciju kao konano prihvatanje. S

obziormnatodajeDejtonskisporazumspecifianmeunarodniarbitrani
sporazum, njegovo kreiranje i prihvatanje nije slijedilo norme Beke
konvencijeomeunarodnomugovornompravu.Kadapoemoodinjenice
daseradioSporazumuopetostajepitanje:kojijedatumvanijiunjegovom
prihvatanju21.novembarili15.decembar?
UDejtonskomsporazumuijedanidrugidatumsujednakobitniine
trebaihodvojenotumaiti.Znaaj21.novembrajeutometojenatajdan
postignutasaglasnostotekstuSporazuma,itosutriefadravauimetri
nacije iz BiH parafirali taj tekst. Znaaj 15. decembra je u tome to je
Sporazumnakonovogdatumazvaninostupionasnagu.
Da li se usaglaeni tekst Sporazuma iz Dejtona mogao mijenjati u Parizu,
kadajeaktzvaninopotpisanikadajestupionasnagu?Kodmeunarodnih
ugovora mogue su odreene promjene i rezerve u periodu nakon
parafiranja do potpisivanja, meutim, kod Dejtonskog sporazuma ovakve
promjenenisubilemogue.NaosnovusadrajaSporazumaoparafiranjuod
21.novembramoesetvrditidaparafiranjeimaznaajprihvatanja.
ZavrenisupregovorioOptemokvirnomsporazumuzamiruBosni
i Hercegovini i njegovim ankesima. Strane i entiteti koje one predstavljaju
obavezjusedaepotpisatiovesporazumeuParizuunjihovojsadanjojformi,
u skladu sa lanom III, ime e oni stupiti na snagu i to e predstavljati
datumodkadaepostatioperativni(lanISporazumaoparafiranjuDejtonskog
sporazuma,lanIIIseodnosinamogunostprenumeracijeaneksa,alibezizmjene
sadraja). Osim Dejtonskog sporazuma, 21. novembra je zakljuen i
Sporazum o njegovom parafiranju kojim se obezbijedilo da se usaglaeni

sadrajinemogumijenjatiodparafiranjadopotpisivanja.
Dananje parafiranje svakog bloka za potpis Opteg okvirnog
sporazumazamiruBosniiHercegoviniinjegovihaneksaizraavasaglasnost
stranaientitetakojeonepredstavljajudasuseobavezaletimsporazumima.
(lanIISporazumaoparafiranju)
Strane (Hrvatska, BiH i SR Jugoslavija) i entiteti koje one

predstavljaju (Republika Srpska i Federacija BiH) su se obavezale da e u
Parizu potpisati Sporazum u sadraju kakav je i parafiran u Dejtonu 21.
novembra bez ikakvih izmjena, meunarodni subjekti: Evropska unija,
Francuska, Njemaka, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike
Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Amerike Drave su u Dejtonu imali
ulogu kreatora Sporazuma i svjedoili su njegovom parafiranju, ali bez
potpisivanja.UParizu15.decembranavedenimeunarodnisubjektisubili
svjedocipotpisivanjaisamisupotpisaliSporazum.PotpisivanjeuParizuje
sadravalonekolikobitnihelemenata.
BosnaiHercegovina,HrvatskaiSRJugosalavijasubilesubjektikoji
supotpisivanjemomoguilidaOptiokvirnisporazumstupinasnagu.
Potpisima navedenih meunarodnih subjekata kao svjedoka,
obezbjeenajemeunarodnapodrkaigarancijadaeDejtonskisporazum
242
RadomirNekovi
bitirealizovan.Evropskaunijainavedenedrave,kaomoderatoriukupnog
pregovarakog procesa i kreatori Sporazuma, zadrali su pravo da budu
svjedoci poptisivanja i da nadziru primjenu Dejtonskog sporazuma. U
navedenomkontekstusuistimeunarodnisubjektikojisukreiraliDejtonski
sporazum u Londonu 810. decembra formirali Savjet za primjenu mira,
ime su institucionalizovali meunarodni nadzor nad provoenjem
Dejtonskogsporazuma.
Pojedinaneanekse(11aneksa),kaointegralnedijeloveSporazuma,
potpisale su Republika Srpska, Federacija BiH i Bosna i Hercegovina kao
StraneizuzevaneksaVarbitraa,kojisupotpisaladvaentiteta.
Aneks prvi (vojni) potpisali su: Republika BiH, Republika Hrvatska,

SaveznaRepublikaJugoslavija,FederacijaBiHiRepublikaSrpska.Stranesui
entiteti i institucije na nivou Bosne i Hercegovine i susjedne drave. U
strukturipotpisaoigledanjefederativnipristup,jersenaistomdokumentu
u isto vrijeme potpisuju predstavnici vlasti entiteta i predstavnici vlasti sa
nivoaBosneiHercegovine.
Aneks drugi (granica izmeu entiteta) potpisinici su: Republika

BiH, Federacija BiH, Republika Srpska, Republika Hrvatska i Savezna
Republika Jugoslavija, tri subjekta iz BiH (dva entiteta i jedan subjekt sa
nivoaBiH)idvijesusjednedrave.
Aneks trei (izbori) potpisnici su: Republika BiH, Federacija BiH i

RepublikaSrpska.StranesudvaentitetaidravnisubjektsanivoaBiH.
Aneksetvrti(UstavBiH)potpisnicisu:RepublikaBiH,Republika
SrpskaiFederacijaBiH.StranesudvaentitetaidravnisubjektsanivoaBiH.
KodprihvatanjaUstavauzpotpissudateiizjave:RepublikaBiHprihvata
UstavBiHuAneksuIV,FederacijaBiHuimesvojihkonstitutivnihnaroda
i graana prihvata Ustav BiH u Aneksu IV, Republika Srpska prihvata
UstavBiHuAneksuIV.
Anekspeti(arbitraa)potpisnicisudvaentiteta:RepublikaSrpskai
FederacijaBiH.
Aneksesti(ljudskaprava)potpisnicisuRepublikaBiH,Federacija
BiHiRepublikaSrpska.
U Aneksu sedmom (izbjeglice), u Aneksu osmom (nacionalni

spomenici)iuAneksudevetom(javnekorporacije)potpisnicisuRepublika
Srpska,FederacijaBiHiRepublikaBiH.
U Aneksu desetom (mandat Visokog predstavnika) potpisnici su:

Republika BiH, Federacija BiH, Republika Srpska, Republika Hrvatska i
Savezna Republika Jugoslavija, tri potpisnika iz Bosne i dvije susjedne
drave.
Aneks jedanaesti (meunarodne policijske snage) potpisali su

RepublikaBiH,FederacijaBiHiRepublikaSrpska.
StraneuDejtonskomsporazumumogudaseposmatrajukaospoljne
i unutranje. Spoljnje Strane se opet iskazuju u dva oblika: SR Jugoslavija
(sada Srbija i Crna Gora) i Hrvatska kao potisnice Sporazuma i garanti
243
njegovog provoenja, i lanice Savjeta za primjenu mira kao oblik

meunarodnog institucionalnog nadzora nad provoenjem Sporazuma i
nad djelovanjem Srbije, Crne Gore i Hrvatske u procesu njegove primjene.
Unutranje Strane su Republika Srpska, Federacija BiH i Bosna i
Hercegovina u formalnom smislu, a u sutinskom smislu to su tri
konstitutivnenacijeuBosniiHercegovini,Srbi,HrvatiiBonjaci.
2.4.OrganizacijavlastiuBosniiHercegovini
244
RadomirNekovi
2.4.1.Ustavotvornavlast
Ustavotvorna vlast je ona vlast koja donosi ustav kao najvii

politiko pravni akt na osnovu koga se organizuje i funkcionie drava.
Ustavotvorna vlast u sutini proizilazi iz suverene volje dravotvornih
subjekata i ona tu volju legitimno reprezentuje. Kada je rije o Bosni i
Hercegovini, to je vlast koja u sebi sadri legitimitete tri etnike nacije.
Ustavotvorna vlast nije dravna vlast, ona ne proizilazi iz drave, njenih
ovlatenja i organizacije, jer je starija od drave, prethodi dravi i drava
funkcionie prema njenim odlukama. Ustavotvorna vlast je iskazana
suverenost naroda u realnim drutveno istorijskim okolnostima gdje
njegovi interesi i vrijednosni sistem prethode donoenju ustava sa
inercijom da se u to veoj mjeri ugrade u najvii politiko pravni akt
drave. Volje tri etnike nacije (Srba, Hrvata i Bonjaka) zajedno ine
ustavotvornu vlast u Bosni i Hercegovini pri emu se tri nacionalna
suvereniteta objedinjavaju u jednu zajedniku kategoriju. Suverena volja
dravotvornog subjekta, iskazana kroz ustavnu osnovu, svoje pravno
uoblienje dobija kroz odluke ustavotvorne vlasti, u formi ustavotvorne
skuptine ili na neki drugi nain. Sutinsko je pitanje: Ko ima pravo da
formira dravu, odredi njeno ureenje i bude bitan faktor njenog
funkcionisanja?Uteorijiipraksijenespornodajenarodsuverenisubjekt,
alijespornopitanje:Ukomoblikusenarodsuverenoiskazuje,kaodemos
ili etnos, kao graanska ili etnika nacija? U graanskom obliku se,
uglavnom, poklapaju pojmovi narod nacija, pa veina graana
dravljanapredstavljasuverenidravotvornisubjekt.Uetnikimoblicima
iskazivanjanacijauBosniiHercegovininarodjesastavljenodtrietnike
nacije i kategorije ostalih i ne poklapaju se pojmovi narod nacija.
Objedinjena volja tri odvojene nacionalne veine predstavlja legitimnu
volju naroda u Bosni i Hercegovini. Narod, kao titular suverenosti,
odreuje organizaciju i funkcionisanje drave. Definicija titulara
suverenosti opredjeljuje ukupnu institucionalnu strukturu sistema vlasti i
naina odluivanja. 165 Ukupna politika meunacionalna borba u Bosni i
Hercegovinivodise,upravo,usferiustavotvornevlasti.Dosadanjiprocesi
u odranju i razvoju drave pokazuju da Bosna i Hercegovina nema
usaglaenu ustavnu osnovu bez koje nije mogue organizovati
ustavotvornuvlastkaojedinstvenukategoriju.Svetridravotvornenacije
bi trebale odvaditi neto od svojih legitimnih interesa kako bi dolo do
meunacionalnog pribliavanja. Mjera iskazivanja i ostvarivanja
nacionalnih interesa je bitna za funkcionisanje drave i drutva u Bosni i
Hercegovini.Problemjeusubjektukojitrebadaodredimjerudokojee
jednaetnikanacijaiskazivatisvojuposebnusuverenost,akadaezajedno
sa drugim nacijama iskazivati zajedniku suverenost. Oigledno je da
165
KasimTrnka,nav.djelostr.54
245
samolegitimnisubjektunutarnacijemoedaodreujenavedenugranicu
pojedinane i zajednike nacionalne suverenosti. Da bi subjekt iz nacije
mogao da realizuje pomenuti odnos posebnih i zajednikih nacionalnih
interesaneophodnojedanacijafunkcionienademokratskimosnovama.
Kadabisvakaetnikanacijaimalademokratskunacionalnuelitu,tadabi
tri elite mogle da odrede mjeru ostvarivanja posebnih nacionalnih
interesaimjeruizgradnjezajednikihmeunacionalnihvrijednosti.
Subjekti i oblici ustavotvorne vlasti. Koji subjekt moe da, na

legitimannain,izraavainteresenarodaidabudeustavotvornavlastkoja
uimenaroda,donosiustav?Upraksisekaoustavotvornavlastpojavljuje
nekolikosubjekata.
1. Ustavotvorna skuptina se smatra osnovnim subjektom

ustavotvornevlasti.Najugoslovenskomprostoru,institucijaustavotvorne
skuptinebilajekodosnivanjadraveSrba,HrvataiSlovenaca19201921.g.
i prilikom donoenja Ustava Bosne i Hercegovine 1946. godine.
Ustavotvorna skuptina postojala je i kod formiranja entiteta Federacije
BiH1994.godine,alinijeposebnobiranaodnaroda,negosujeiniliranije
izabrani poslanici u Skuptini Bosne i Hercegovine. Osnovna
karakteristika ustavotvorne skuptine je to se u njen sastav biraju
predstavnici svih relevantnih drutvenih grupa, pa je obino brojna, a o
ustavu se odluuje dvotreinskom veinom. Ovakva skuptina
reprezentuje sve drutvene grupe i cijeli narod i moe legitimno donijeti
ustavdrave.IzuzetakjebilaUstavotvornaskuptinaDraveSrba,Hrvatai
Slovenaca, iz 1921. godine, koja nije donijela Ustav dvotreinskom, nego
prostomveinompajedrava,odpoetka,imalasporanlegitimitet. 166
2. Skuptina (Parlament) kao zakonodavna vlast koja istovremeno

vrifunkcijuiustavotvornevlasti.Veinasavremenihdemokratskihdrava
ima ovakav model gdje su poslanici zakonodavne vlasti istovremeno i
lanoviustavotvornevlasti.Razlikaizmeudvijenavedenevlasti,kojuvre
isti poslanici, je samo u nainu odluivanja, jer zakonodavne odluke
donose obinom, a ustavotvorne odluke dvotreinskom veinom. Ovaj
oblikustavotvornevlastinastajetransformacijomzakonodavnevlastitoje
pragmatinorjeenje,alisaspornimlegitimitetom,jeristiposlanicibirani
uzakonodavnuvlastpoustavupostojeedravemogudapromijeneustav
te iste drave. Na primjer, Ustavni sud moe da poniti zakon koji su
donijeliposlanicikaozakonodavnavlast,aliistiposlanicimogu2/3veinom
da odlue kao ustavotvorna vlast i da amandmanima izmjene status
Ustavnogsuda.
166
Ustavotvornaskuptinaod12.decembra1920.godineimalaje419izabranihlanova,kod
donoenja Ustava 28. juna 1921. godine bilo je prisutno 258, a za Ustav glasalo je 223
izabranih predstavnika, to je znatno ispod dvotreinske veine. Vidovdanski ustav je
donesen kao obian zakon gdje su se veina i manjina podijelile po nacionalnoj
pripadnosti,SrbisuglasalizaUstav,aveinaHrvataiSlovenacasunapustilisjednicuilisu
glasaliprotiv.
246
RadomirNekovi
VijeenarodauRSidomovinarodananivouBosneiHercegovinei
u Federaciji BiH su takoe institucionalni oblici ustavotvorne vlasti 167 .
DomnarodananivouBiHdefinisanjeDejtonskimustavomkaodrugidom
Parlamentarne skuptine sa osnovnim ciljem da titi vitalne interese
etnikihnacijauprocesudonoenjazakona.FormalnoDomnarodajedio
zakonodavne vlasti, ali u sutini on je institucija ustavotvorne vlasti, jer
mu je osnovna nadlenost da titi vitalne interese etnikih nacija u
donoenjuzakonaidrugimodlukamazakonodavnevlasti.Domnarodana
nivou Federacije BiH je uspostavljen 1994. godine i takoe formalno
predstavljadiozakonodavnevlasti,ausutinijeorganustavotvornevlasti
u smislu zatite i garanta vitalnih nacionalnih interesa u procesu
donoenjazakona.VijeenarodauRepubliciSrpskojuspostavljenonakon
ustavnih promjena 2002. godine je takoe formalno dio zakonodavne
vlasti, a sutinski je organ ustavotvorne vlasti i uvar vitalnih interesa
etnikih nacija. Navedena institucionalna rjeenja nemaju za cilj da
kreirajuzakone,negodapratedalipredloenizakoniugroavajuvitalne
interese etnikih nacija. U ustavnim promjenama kada se zakonodavna
vlast transformie u ustavotvornu, Narodna skuptina ne moe da odlui
sama bez saglasnosti Vijea naroda. Promjena ustava usvojena je ako za
nju glasa najmanje 2/3 od ukupnog broja narodnih poslanika i veina
lanova Vijea naroda iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih. 168 (lan
136.Ustava RS Amandman LXXXIX). Do odluka Ustavnog suda BiH iz
2000.godine, Vijee naroda u Republici Srpskoj nije postojalo i u ovom
entitetudravotvoranjebiosamosrpskinarod,aHrvatiiBonjacinisubili
konstitutivni. U Federaciji BiH postojao je Dom naroda kao drugi
skuptinskidom,alijetobioentitetHrvataiBonjakagdjeSrbinisubili
konstitutivni. Ustavni sud BiH je definisao konstitutivnost Srba, Hrvata i
BonjakanacijelompodrujuBiHtojeznailoinjihovukonstitutivnostu
obaentiteta.NakonodlukaUstavnogsudaBiHiz2000.godine,uustavima
entiteta su definisani Srbi, Hrvati i Bonjaci kao konstitutivni narodi i
precizirani su vitalni interesi konstitutivnih naroda na identian nain u
Republici Srpskoj i Federaciji BiH (lan 70. Amandman XXVII Ustava RS i
Amandman XXXVII Ustava FBiH). Osnovna nadlenost Vijea naroda u RS,
Doma naroda u FBiH i Doma naroda na nivou BiH je da tite ustavom
definisanevitalnenacionalneinteresekaotosu:
- ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno
zastupljeniuzakonodavnim,izvrnimipravosudnimorganimavlasti;
- identitetjednogkonstitutivnognaroda;
167
Dom naroda Parlamentarne skuptine BiH BiH ima 15 delegata, po pet iz svakog
konstitutivnog naroda, Dom naroda Parlamenta Federacije BiH ima 58 delegata po 17 iz
svakog konstitutivnog naroda i 7 iz reda Ostalih i Vijee naroda u Republici Srpskoj (kao
dio zakonodavne vlasti) ima 28 delegata po 8 iz svakog konstitutivnog naroda i 4 iz reda
Ostalih.
168
UstavRepublikeSrpske,dioXIlan135.stav1.
247
ustavniamandmani;
organizacijaorganajavnevlasti;
jednakapravakonstitutivnihnarodauprocesudonoenjaodluka;
obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i
kulturnonasljee;
- teritorijalnaorganizacija;
- sistemjavnoginformisanja;
- idrugapitanjakojabisetretiralakaopitanjaodvitalnognacionalnog
interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata
konstitutivnihnarodauVijeunaroda.
3. Ustavni sud je institucionalni oblik ustavotvorne vlasti, uvar

ustavasaovlatenjimadaponitisvakipravniaktkojijesuprotanustavu.
Nuni uslov njegovog funkcionisanja je nezavisnost od dravne vlasti,
posebno izvrne. Bosna i Hercegovina ima tri ustavna suda: Ustavni sud
BiH, Ustavni sud Federacije BiH i Ustavni sud Republike Srpske. 169 Ne
postoji hijerahijski odnos izmeu ovih sudova, jer svaki sud radi na
primjeni konkretnog ustava, ali postoji hijerarhijski odnos izmeu samih
ustava, jer se entitetski ustavi moraju usklaivati sa Ustavom Bosne i
Hercegovine.
UstavnisudBiHimanadlenosti(lanVI,stav.3UstavaBiH):
- rjeavanje sporova izmeu entiteta meusobno i izmeu Distrikta
Brkoientiteta,
- rjeavanjesporovaizmeuinstitucijananivouentitetaiinstitucijana
nivouBiH,
- ocjena ustavnosti akata i procesa realizacije specijalnih i paralelnih
vezasasusjednimdravama,
- tumaenjezakonapoprethodnompitanjubilokogsudauBiH,
- apelaciona nadlenost o pitanjima sadranim u ustavu kada ona
postanu predmet spora zbog presude bilo kog drugog suda u Bosni i
Hercegovini.NavedenaapelacionanadlenostdajeUstavnomsudui
svojstvo Vrhovnog suda to predstavlja predmet spora meu
vladajuim politikim elitama. Apelaciona nadlenost kao ustavna
kategorija ne moe se redukovati politikim dogovorom partijskih
lideranitisemoeregulisatizakonom.
UstavnisudRepublikeSrpskeimanadlenosti(lan115.UstavaRS):
- saglasnostzakonasaUstavom,
- saglasnostpodzakonskihakatasazakonima,
- rjeavanjesporovanadlenostiizmeuinstitucijaRS,
- rjeavanjesporovanadlenostinarelacijirepublikagradoptina,
- odluujeopovredivitalnognacionalnoginteresa.
169
UstavnisudBiHima9sudija,4sebirajunateritorijiFBiH,2nateritorijiRS,a3sudije
imenuje Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud RS i FBiH imaju 9
sudija.
248
RadomirNekovi
Nadlenost da bude konana instanca o tome da li neki zakon ili

odlukapovreujevitalneinteresejedneodtrikonstitutivnenacijeUstavni
sudjestekaonakonustavnihizmjenaiz2002.godine.
UstavnisudFBiHimanadlenosti(C3.lan10ustavaFBiH):
- usklaenost ustava kantona ili bilo kog drugog zakona ili akta sa
UstavomFBiH,
- sporoviizmeukantona,
- sporoviizmeukantonaioptina
- sporoviizmeukantonaiinstitucijaFBiH
- sporoviizmeuinstitucijaFBiH
- odluivanjeovitalnomnacionalnominteresu.
Kao i kod Ustavnog suda RS nadlenost konane instance za
ocjenuopovredivitalnognacionalnoginteresa,UstavnisudFBiHstekaoje
nakon pomenutih ustavnih promjena. Ustavni sud FBiH ima posebnu
nadlenost i obavezu da se odluka Ustavnog suda BiH o ravnopravnoj
konstitutivnostinarodaprimijeninacijelompodrujudraveiuustavima
svih deset kantona. 170 Ustavni sud FBiH ve 10 godina nije primijenio
Odluku Ustavnog suda BiH na cijelom podruju FBiH i navedeno
neinjenjepredstavljadirektnokrenjeUstavaBosneiHercegovine.Pored
Vijea naroda i Domova naroda i ustavni sudovi entiteta imaju posebna
Vijea za zatitu vitalnih nacionalnih interesa sastavljena od po 7 lanova
(O procedurama u Vijeu naroda i Domovima naroda opirnije u tekstu o
funkcionisanjuzakonodavnevlasti).
UstavnisudRepublikeSrpskejeustavnopozicionirankaoposebna
institucijaizvansudskevlasti,aUstavnisudFBiHjeustavnopozicioniran
kao dio sudske vlasti. Ustavni sud BiH je takoe definisan posebnim
lanomustava.
Nezavisnost i suprematija ustavnih sudova je opteprihvaena
kategorija, ali problem postoji u postupku izbora sudija. Politiki subjekt
(politika partija na primjer) moe kroz izbornu proceduru uticati na
kadrovskisastavustavnihsudova,takodanezavisnostpostajerelativna. 171
Uloga ustavnog suda kao oblika dravotvorne vlasti posebno je dola do
170
Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda iz 2000.godine nisu u cjelini

provedene na podruju Federacije BiH, jer jo uvijek u est kantona (Livanjski,
Zapadnohercegovaki, Posavski, Goradanski, Neretvanski i Sarajevski) ustavi nisu
usklaeni sa ovom odlukom i nije priznata konstitutivnost Srba pored Hrvata i Bonjaka.
PosebanproblempredstavljaSarajevskikanton,jernjegovosjeditejeujednoiglavnigrad
drave,aSrbijonisuuustavukantonapriznatikaoravnopravanikonstitutivninarod.U
kantonima:ZenikoDobojski, Tuzlanski, UnskoSanski i Srednjebosanski izmijenjeni su
ustavi i sve tri nacije su konstitutivne i definisani su vitalni nacionalni interesi kao i na
nivouRepublikeSrpskeiFederacijeFBiH.
171
Sudije Ustavnog suda BiH nakon provedenog konkursa i miljenja Visokog sudskog i
tuilakogsavjetabirajuentitetskiparlamenti.SudijeUstavnogsudaRSnakonprovedenog
konkursa i miljenja VTS bira Narodna skuptina RS i Vijee naroda na prijedlog
PredsjednikaRepublikeSrpske.IstiprincipjeikodUstavnogsudaFederacijeBiH.
249
izraaja 2000. godine prilikom donoenja Odluke o konstitutivnosti tri

etnikenacijenacijelojteritorijiBosneiHercegovine.Strunarasprava,u
okviru i izvan Suda, bila je fokusirana na pitanje: Da li je preambula
sastavni i obavezujui dio Ustava? 172 Ustavni sud je utvrdio da je
preambulasastavniiobavezujuidioUstava(treaodlukaod1.jula2000.
godine) i donio odluku da su tri naroda (Srbi, Hrvati i Bonjaci) jednako
konstitutivninacijelojteritorijiBosneiHercegovine.Srpskipredstavniciu
UstavnomsudusmatralisudajepreambulasastavnidioUstava,alidanije
norma i da ne proizvodi pravno dejstvo kao druge ustavne norme i
izdvojili su svoja miljenja. Bonjaki predstavnici su smatrali da je
preambulasastavnidioUstavaidaproizvodiustavnopravnodejstvo.U
sporu pred Ustavnim sudom otvoreno je ustavno pravno pitanje o
znaajupreambuleuustavu,dalijenjensadrajizvanustavailijenjegov
integralnidio.ArgumentidajepreambulasastavnidioUstavazasnivajuse
na nekoliko elemenata. U preambuli se iskazuje politika strana ustava,
identifikujuse dravotvorni subjekti(ko osniva dravu, zbog kojih ciljeva,
nakojimvrijednostima,koeupravljatidravom,ijajedrava).Navedena
pitanjaizsfereustavneosnoveisuverenostinarodanemogusedefinisati
nanekomdrugommjestu,osimupreambuli.Ustavnijeaktistogprava,
nego je politiko pravni akt kome prethodi politika saglasnost
konstitutivnih subjekata. Preambulom se definiu subjekti dravotvorne
vlastikojisepreciznijeodreujuutemeljnimustavnimodredbamaizato
sepreambulanemoeodvajatiodtemeljnihustavnihlanova.Ustavkao
dio Dejtonskog sporazuma, osim normi, sadri i principe, programske
ciljeveivrijednostikojiimajuustavnusnagu.Dejtonskisporazum,atimei
ustav kao njegov bitni dio, ukljuuje procese i sadraje kojima su
definisaniciljeviivrijednostikojeseustavomtrebajupostiiitoseobino
definieupreambuli.Danijepreambule,kaosastavnogdijelaustava,nebi
seznalevrijednostidrutvaidravezakojuseustavdonosi,nebiseznalo
ko je donio ustav, ko je osnovao dravu, ko je njen vlasnik. Ustav nije
mehanikizbirnormi,negojecjelinakojasadrinorme,vrijednostiiciljeve
koje treba zatititi i postii. Preambulom u Ustavu Bosne i Hercegovine
navodeseSrbi,BonjaciiHrvatikaokonstitutivninarodi,imesedefinie
dravotvornosttrietnikenacije.Bezovakvogodreenjabilobispornoda
li su tri nacije konstitutivne, ili su to graani, kao dravljani Bosne i
Hercegovine. Premabulom Ustava BiH definisana je dravotvornost
etnikih nacija Srba, Hrvata i Bonjaka i ima kontinuitet sa ustavnom
osnovom iz perioda uspostavljanja dravnosti Bosne i Hercegovine, u
MrkonjiGradu1943.iSanskomMostu1944.godine:Bosnanijenisrpska,
nimuslimanska,nihrvatska,negoisrpskaimuslimanskaihrvatska.Kada
172
O ovom pitanju su radove objavili Kasim Begi: Konstitutivnost naroda, 1998. godine,
KasimTrnka:Konstitutivnostnaroda,2000.godine,SneanaSavi:Konstitutivnostnaroda
uBosniiHercegovini,2000.godine.Oovompitanjupogledatistavovenaunika:Miodraga
Joviia,Jovanaorevia,RatkaMarkoviaitd.
250
RadomirNekovi
biUstavBosneiHercegovinebiobezpreambule,iliakobisetumailoda
ona nije njegov integralni dio, Srbi, Hrvati i Bonjaci ne bi imali
konstitutivnost kao etnike zajednice. Kod ustavnih amandmana koji su
logianprocesizgradnjedravnosti,ustavnostiidemokratije,mijenjajuse
razliiteustavnenorme,ukljuujui ioneosnovneodravnomureenju,
alisenemijenjasadrajpreambule,osimusluajuradikalnihrevolucijai
disolucija drave. Demokratski ustavi, kao to su: ameriki, francuski,
njemaki, vajcarski itd. sadre preambulu u kojoj je definisan titular
suverenosti i vrijednosti drutva i drave koje e ustavom biti tiene i
razvijane. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, u svojoj Odluci od 1. jula
2000. godine, preambulu definisao kao sastavni i obavezujui dio Ustava
upravo na osnovi dravotvornosti naroda kao nacije: Princip
konstitutivnosti naroda ustavni sud smatra toliko znaajnim da ga
oznaavakaonatkrovljujuiprincipkojemseentitetimorajuupotpunosti
povinovatiuskladusanadreenouUstavaBosneiHercegovineustavima
entiteta. (izvod iz obrazloenja Ustavnog suda prilikom donoenja odluke o
konstitutivnostitrinacije).PozicijaustavnihsudovauBosniiHercegovinije
tipina za federativne drave u kojima postoji suprematija jednog ustava
nad svim drugim ustavima, zakonima, aktima i odlukama koje donose
dravneinstitucijenarazliitimnivoima.
4. Referendum kao izraz neposredno iskazane volje naroda
predstavlja suverenu ustavotvornu vlast iznad koje nema nijedne druge
vlasti.LegitimnireferendumuBosniiHercegovinipodrazumijevaodluku
veine stanovnika koja ukljuuje veinu Srba, veinu Hrvata i veinu
Bonjaka. Mogui su i referendumi sa drugaijom strukturom (samo
srpski, samo bonjaki ili samo hrvatski), ali ovi oblici nisu dravni
referendumi, nego nacionalni plebisciti. Legitimno je pravo svake
drutvene grupe, a posebno konstitutivne etnike nacije, da nesporedno
iskae svoju volju, ali volja jedne ili dvije nacije ne mogu imati svojstvo
dravnog referenduma. Veinski iskazana volja u sve tri konstitutivne
nacije posebno predstavlja dravni referendum, ali u sluaju da su tri
navedenevoljesaglasne.Sobziromnatodajezasadanemogueusaglasiti
trinacionalnevoljeuBiH,nemoguejeirealizovatidravnireferendum.
Referendum i plebiscit spadaju u dva, sutinski razliita, oblika
neposrednog izjanjavanja graana. Politike elite na vlasti esto
zamjenjuju navedene pojmove, pripisujui plebiscitu svojstva
referenduma. Razlog je jednostavan: plebiscit je kontrolisano i naknadno
izjanjavanje graana o odluci koje su vladajue elite ranije donijele, a
referendum je slobodno i suvereno izjanjavanje koje obavezuje sve
dravne institucije. Plebiscit je izjanjavanje naroda kao plebsa, kao mase
bez vrste strukture i identiteta. Elita na vlasti prvo donese odreenu
odluku, zatim putem medija i javnog uticaja usmjerava mnjenje radi
stvaranjapozitivnogodnosapremasadrajuodluke.Formirasemnjenjena
emocionalno nacionalnoj osnovi, tako da je raspoloenje graana
251
poznatoiprijeformalnogizjanjavanja.GraaniglasajuZA,uvjerenidaje
tounajviemnacionalnominteresu.Plebiscitkaoformajesteneposredno
izjanjavanjegraana,aliposutinisvodisenadavanjepodrkedravnom
rukovodstvu za politiku i odluke koje su ve donesene, prije plebiscita.
SvidosadaanjioblicineposrednogizjanjavanjagraanauBosnii
Hercegovini bili su plebisciti. Za razliku od plebiscita, kao izjanjavanja
plebsa, kod referenduma se radi o izjanjavanju demosa. 173 Dok plebiscit
ima opciju DA ili NE za jedno pitanje, referendum ima dva pitanja kao
dvijeopcije,pasegraaniopredjeljujuzajednuodnjih.Dalistezaopciju
Ailisteza opciju B?Referendumimaslinostisaizborima,gdjesubjekti
jedne i druge opcije imaju jednaka prava u promovisanju svojih
argumenata, imaju jednaka sredstva, imaju jednak pristup medijima. U
sutini,kodreferendumaijednaidrugaopcijatrebajubitiravnopravneu
svomnastupupremagraanimaprijeodluivanja.Zarazlikuodplebiscita,
referendumnijekontrolisaniusmjeravanoddravnevlastiinjegovishod
nije unaprijed poznat (Primjeri referenduma u Francuskoj i Holandiji, 2005.
godine prilikom izjaanjavanja o evropskom ustavu). Oblik referenduma u
Bosni i Hercegovini, koji po njenoj ustavnoj osnovi i duhu Dejtonskog
sporazuma ima legitimitet treba biti sinteza etniko nacionalnog i
graanskogelementa.Veinausvetrinacijeimanacionalnilegitimitet,a
svetrinacionalneveinezajednoimajudravniigraanskilegitimitet.
5. Meunarodni subjekti su takoe dio ustavotvorne vlasti u

nekolikooblika.
a)IntegralnisudioUstavnogsudaBiHoddevetsudijatrojicasuinostrane
sudijekojeimenujePredsjednikEvropskogsudazaljudskaprava,
b)titesadrajemeunarodnogpravakojejeintegralnidioUstavaBiH
lanIIUstavaovladaviniprava,
c)titesadrajeDejtonskogsporazumaistarajuseonjegovojprimjeni
mandatVisokogpredstavnikaiSavjetazaprimjenumira,
d)Arbitratirajuikoordiniuizmeupredstavnikaetnikihnacijaprilikom
ustavnihpromjenai
f) Donose odluke na privremenoj osnovi u sluaju opstrukcije domaih
vlasti. Aprila 2002. godine, Visoki predstavnik je donio Odluku o
izmjenamaidopunamaUstavaFederacijeBosneiHercegovinezbogtoga
to Predstavniki dom Federacije nije, u predvienom roku, usvojio
amandmane koji su proizilazili iz odluka Ustavnog suda Bosne i
HercegovineokonstitutivnostitrinarodanacijelojteritorijiBiH,iz2000.
godine. Visoki predstavnik nije samo otklanjao negativne posljedice u
procesuustavnihpromjena,negojeaktivnodjelovaoinaprimjenuodluka
Ustavnog suda BiH. Zbog nesaglasnosti vladajuih elita iz tri nacije u
primjeni navedenih odluka Ustavnog suda Visoki predstavnik je donio
173
Latinski REFE igra, neodluna borba oko neega, REFERENDUM rijeena igra,
rijeenaborba,borbakojarazrjeavarealnusituacijuidajekonanutakunatusituaciju.
252
RadomirNekovi
OdlukuouspostavljanjuustavnihkomisijauRepubliciSrpskojiFederaciji
Bosne i Hercegovine, sastavljenih na paritetnoj osnovi od Bonjaka,
Hrvata, Srba i pripadnika manjina, radi definisanja ustavnih normi u
primjeni odluka Ustavnog suda. Fokus rada ustavnih komisija bio je
usmjerennaprimjenuTreedjelimineodlukeUstavnogsuda,kojasetie
konstitutivnosti tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Partijskeelitesubilesuoenesobavezomdaizvreustavneizmjene,alisu
nastojaledaizbjegnuovuobavezuzbogeventualnihnegativnihposljedica
ubirakomtijelu.Aktivnijeukljuivanjemeunarodnezajedniceuustavne
izmjene predstavlja privremeno i iznueno rjeenje u situaciji kada
domaevlastinisuumogunostidasamedjelujunausaglaennain.
UstavotvornavlastuBosniiHercegovinijeheterogenaislojevita,
ali dominantni faktor su vladajue elite politikih partija koje imaju
kontrolu nad parlamentarnim veinama i bez njihove saglasnosti nisu
mogue ustavne izmjene. 174 Specifinost Bosne i Hercegovine je i u tome
to su politike partije nastale prije konstituisanja njene dravnosti, pa
dravu poimaju kao vlastitu kreaciju i vlasnitvo. Politike partije su
djelovale kao konstitutivni subjekti u stvaranju i ureivanju drave i bez
njihove saglasnosti nije mogue djelovanje ustavotvorne vlasti. (pogledati
diooulozipolitikihpartija).
Ustavotvorna vlast Bosne i Hercegovine je usaglaena volja tri
etnikenacije(Hrvati,SrbiiBonjaci)kojajeinstitucionalizovananadva
nivoa(entitetskominivoBiH).
Na nivou Bosne i Hercegovine ustavotvornu vlast ine:
dvotreinska veina poslanika u Predstavnikom domu Parlamentarne
skuptineBiHkojaukljuujejednutreinuizabranihposlanikasapodruja
entiteta, plus veinu u Domu naroda, koja ukljuuje veine u sva tri
nacionalnaklubaposebnoiUstavnisudBiH.
NanivouRepublikeSrpskeustavotvornuvlastine:dvijetreineod
ukupnog broja poslanika izabranih u Narodnoj skuptini, plus veina u
Vijeunarodakojaukljuujeveinuusvakomnacionalnomklubuposebnoi
UstavnisudRS.
Na nivou Federacije BiH ustavotvornu vlast ine: dvotreinska
veina poslanika u Zastupnikom domu i veina u Domu naroda koja
ukljuujeveinuusvakomnacionalnomklubuposebnoiUstavnisudFBiH.
Meunarodna zajednica kao ustavotvorna vlast je privremenog

karaktera i ima koordiniuu i izvrnu ulogu. Meunarodni subjekti
174
Upokuajuustavnihpromjena,20052006.godina,predstavnicimeunarodnezajednice
pokuali su izvriti odreene ustavne promjene, ali je pokuaj propao zbog opstrukcije
nekihvladajuihpartijskihelitaiakosupartijskilideriranijepristalinapromjenePolitike
stranke su se dogovorile da izvre izmjene Ustava Bosne i Hercegovine... Sporazum est
partijskih lidera da e izmijeniti Ustav BiH potpisan je u Vaingtonu, novembra 2005.
godine.NaglasanjuuParlamentarnojskuptiniBiH2006.godinenedostajalasudvaglasa
zausvajanjeustavnihpromjena.
253
posreduju meu domaim vlastima da one same vre ustavne promjene

(odlukeustavnogsudaBiH2000.godine,predloeniAprilskipaketustavnih
promjenakojinijeprihvaenoddomaihvlasti,neuspiopokuajButmirskih
pregovora, aktuelni pokuaji ustavne reforme FbiH). Jaanje uloge
meunarodnih faktora u ustavotvornoj vlasti nastaje kao posljedica
nesaglasnosti domaih dravotvornih subjekata, i obrnuto uticaj
meunarodnih subjekata e se umanjiti kada domai subjekti postignu
saglasnostobitnimpitanjimaorganizacijeifunkcionisanjadrave.
Ustavotvorna skuptina i referendum kao najlegitimniji oblici

ustavotvorne vlasti jo nisu mogui u Bosni i Hercegovini, jer nedostaje
bazinikonsenzusoopstanku,organizacijiifunkcionisanjudrave.
Teorijski nije teko definisati pojam ustavotvorne vlasti u Bosni i
Hercegovini,jerjetozbirnavoljatrietnikenacije,alijetekoodgovoriti
na pitanje: ta ako usaglaena volja tri etnike nacije nije mogua, ko e
tada biti konstituiua vlast? Sukob etnikih nacija prenosi se u sferu
ustavotvornevlasti,azatimuzakonodavnu,izvrnuisudskuvlastiusve
drugesfereorganizacijeidjelovanjadrave.Djelovanjeustavotvornevlasti
uBosniiHercegovininaosnovizajednikeusaglanevoljeSrba,Hrvatai
Bonjaka u sadanjim okolnostima nije mogua bez djelovanja subjekata
meunarodnezajedniceposebnoinstitucijaEvropskeunije.
2.4.2.Zakonodavnavlast
Zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini vri se na tri nivoa

organizacijedrave:
- nanivouBosneiHercegovine.
- nanivoudvaentitetaRepublikeSrpskeiFederacijeBiHi
- nanivoukantonauFederacijiBiH.
Zakonodavna vlast je na razliite naine nastala i organizovana u

entitetima Republika Srpska i Federacija BiH. U Republici Srpskoj je
Narodna skuptina od 1992. godine vrila zakonodavnu vlast, a nakon
odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda iz 2002. godine
upostavljenojeiVijeenarodakaodrugidomidiozakonodavnevlasti.U
Federaciji BiH zakonodavna vlast je uspostavljena Ustavom Federacije iz
1994.godineinakonodlukaUstavnogsuda2002.godineDomnarodakao
drugidomjeproirenklubomsrpskenacije.NakonOdlukeUstavnogsuda
BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru drave, proimaju se
ustavotvorna i zakonodavna vlast u dvodomoj organizaciji skuptina i
parlamenata. Na osnovu ustavne podjele nadlenosti u Federaciji BiH
zakonodavnavlastsevriinanivoudesetkantonakaofederalnihjedinica
uFederacijeBiH.
254
RadomirNekovi
Na nivou Republike Srpske zakonodavnu vlast vri Narodna

skuptina i Vijee naroda. 175 Ukupnu ustavna nadlenost Narodne
skuptineRepublikeSrpskemoemopodijelitiusedamosnovnihgrupa.
1. Ustavotvorna nadlenost: promjena Ustava, utvrivanje

teritorijalne organizacije Republike, zatita vitalnih nacionalnih interesa,
pokretanjepostupkakodUstavnogsudaRepublikeSrpske.
2. Zakonodavna nadlenost: donoenje zakona, propisa i drugih

akata.
3. Predstavniko politika nadlenost: donoenje plana razvoja,

prostornog plana, budeta, zavrnog rauna, raspisivanje referenduma,
raspisivanjezajma,odluivanjeozaduenjuRepublike.
4. Izborna nadlenost: raspisivanje izbora, biranje i razrjeavanje

funkcionera(izborVlade,razrjeenjeVlade,izborsudijaUstavnogsudaitd),
izbordelegatazaVijeenarodaRS,delegatazaDomnarodananivouBiH,
5.Kontrolnanadlenost:kontrolaradaVladeidrugihorgana.
6. Bezbjednosna nadlenost: donosi odluku o vanrednom stanju u

sluajuelementarnihnepogoda,prirodnihkatastrofa,epidemijaitd.
7. Meunarodna nadlenost: ratifikuje sporazume koje Republika

zakljuisadravamaimeunarodnimorganizacijamauskladusaUstavom
BiH.
Struktura nadlenosti ukazuje da je Narodna skuptina najvii

organ zakonodavne vlasti i najvii predstavniki organ i da istovremeno
predstavlja i ustavotvornu vlast. Zakonodavna vlast je protivrjeno
definisana. Zakonodavnu vlast e u Republici Srpskoj vriti Narodna
skuptina i Vijee naroda. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna
skuptina,akojisetiupitanjavitalnognacionalnoginteresabilokojegod
konstitutivnih naroda stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeu
naroda. (Ustav RS) Narodna skuptina nema puni kapacitet zakonodavne
vlasti i ne moe da donosi zakone bez saglasnosti delegata u Vijeu
naroda. Ustavno rjeenje, po kome je jedan dio zakonodavne vlasti
neposredno izabran od biraa, (Narodna skuptina RS), a drugi dio
posrednodelegiranodstraneposlanikaNarodneskuptine(Vijeenaroda
RS), bez legitimiteta neposrednih izbora, je protivrjeno i predstavlja
hibridnimodelorganizacijezakonodavnevlasti.
Vijee naroda je, prema Ustavu, dio zakonodavne vlasti (lan 69

Amandman LXXVI), prema nainu izbora je delegirano tijelo Narodne
skuptine,apremaustavnimovlatenjimajeustavotvornavlast.
lanove Vijea naroda bira odgovarajui klub zastupnika u

Narodnoj skuptini (lan 71). Termin odgovarajui znai nacionalni, jer
175
Narodna skuptina ima 83 poslanika od koji se 62 biraju neposredno u est izbornih

jedinica,a21poslaniksebirasakompezacionihlistapolitikihpartija.Nastavljakontinuitet
Skuptine srpskog naroda u BiH formirane 24. oktobra 1991. godine. Vijee naroda je
uvedenouUstavRSnakonOdlukaustavnogsudaBiHiz2000.godine,ima28delegatau
etirikluba(po8Srba,HrvataiBonjaka,i4izredaOstalih)
255
poslaniciiztrikonstitutivnanaroda,Srbi,BonjaciiHrvati,birajupoosam
delegata, dok se etiri biraju iz reda nacionalnih manjina. Nain izbora
delegata u Vijee naroda je jedna od sutinskih protivrjenosti
zakonodavne vlasti u Republici Srpskoj. Druga proitvrjenost je to
Narodna skuptina o zakonima koji spadaju u vitalni nacionalni interes
odluuje obinom veinom kao graanski dom, a Vijee naroda odluuje
kvalifikovanom veinom kao ustavotvorna vlast. Narodnu skuptinu ine
poslanici birani po graanskom principu koji ne predstavljaju vitalne
interese etnikih nacija, ali mogu da izaberu delegate koji e zastupati
vitalne nacionalne interese. Narodna skuptina kao graanski dom, ima i
elementeetnikogdoma,jerosimtobiradelegateuVijeenaroda,imai
kvotu nacionalne zastupljenosti (svaki konstituvni narod mora biti
zastupljen u Narodnoj skuptini sa najmanje etiri poslanika (lan 71.
Amandman LXXVIII). Poslanici, birani prema graanskom principu,
formiraju etnike klubove koji biraju delegate u Vijee naroda i oni
predstavljaju odreenu etniku naciju. U sluaju da je broj poslanika u
Narodnojskuptinimanjiodbrojadelegata,kojisebirajuuVijeenaroda,
formirae se dodatni etniki klub iz reda odbornika u optinama. Vijee
naroda ima predsjednika i tri potpredsjednika (etiri kluba etiri lana
predsjednitva). Oigledna je protivrjenost u nainu izbora, jer u
jednodomojNarodnojskuptininepostojeinstitucionalizovaninacionalni
klubovi, nego se oni stvaraju samo prilikom izbora delegata u Vijee
naroda. Ako se formiraju nacionalni klubovi od poslanika u Narodnoj
skuptini, namee se pitanje: Zato se kroz djelovanje tih klubova ne bi
ostvarivaoivitalninacionalniinteres,paVijeenarodanebinitrebaloda
postoji?Osimnainaizbora,protivrjenostjeiulegitimitetu,jerposlanici
u Skuptini imaju legitimitet neposrednog izbora, a delegati u Vijeu
naroda imaju izvedeni (delegirani) legitimitet. Ako poslanici u Narodnoj
skuptini nemaju legitimitet da odluuju o vitalnom nacionalnom
interesu, odakle im legitimitet da biraju delegate koji e odluivati o
vitalnom nacionalnom interesu? Opti princip prava, da niko ne moe
prenijetiovlatenjanadrugog,uveojmjerinegojesamovlaten,ovdjeje
prekren, jer poslanici biraju delegate ija su ovlatenja vea od
poslanikih. Problem legitimiteta je i u tome to Vijee naroda, kao dio
zakonodavne vlasti, nema legitimitet neposrednog izbora, jer vitalne
interesejedneetnikenacijemogulegitimnopredstavljatiizastupatisamo
predstavnici neposredno izabrani od dotine etnike nacije. Ustavom je
takoe definisano da Ni jedan poslanik u Narodnoj skuptini/ optinskoj
skuptini ne moe vriti dunost delegata u Vijeu naroda (lan 71). U
navedenom lanu nema ustavne logike, jer poslanici i odbornici, kao
neposredno birani predstavnici, ne mogu da budu zastupnici vitalnih
interesa odreene etnike nacije, a delegati koje izaberu ti isti poslanici
mogudabuduzastupnicivitalnihnacionalnihinteresa.Navedenoustavno
odreenje potvruje da postoji deficit legitimnosti kod izbora Vijea
256
RadomirNekovi
naroda, jer kako neko moe da predstavlja i zastupa nacionalne interese,

akonijebiranodpripadnikatenacije?ProtivrjenostVijeanarodaodnosi
se i na drugo itanje, kada nacionalne delegacije ocjenjuju zakone koje je
ve izglasala Narodna skuptina. Ako je za zakone iz sfere vitalnih
nacionalnih interesa nuna saglasnost i Vijea naroda tada Narodna
skuptinanebinitrebalausvajatizakonebezprethodnesaglasnostiVijea
naroda. Ocjena zakonodavnih akata iz aspekta vitalnih nacionalnih
interesa moe da se vri preventivno, u prvom itanju, a nakon toga
Narodna skuptina, kao graanski dom, moe da usvoji zakon u drugom
itanju.Ustavniproblemdefinisanjavitalnihnacionalnihinteresaiskazuje
seiuprotivrjenostipolitikogipravnogpristupa.Pravnalogikajedase
vitalninacionalniinteresdefiniekaopravnopitanje,dasekrozpozitivnu
ustavnu enumeraciju preciziraju sadraji koji spadaju u navedenu
kategoriju. Ustavom Republike Srpske (lan 70) to je i uinjeno, pa su
precizirani sadraji vitalnog nacionalnog interesa. Politikoloka logika je
da treba postojati legitimno tijelo, izabrano od pripadnika etnike nacije,
koje e odluivati o pokretanju vitalnog nacionalnog interesa. Navedeno
tijelo treba da ima ustavna ovlatenja, da nadzire ukupni zakonodavni
proces i da, svojom legitimnom odlukom, moe sprijeiti donoenje
zakonaukolikosmatradapovreujuvitalniinteres.lanom70.UstavaRS
ugraenjeiovajpristup,pajepreciziranoda2/3veinanekogodklubova
konstitutivnih nacija moe pokrenuti svako pitanje, za koje ocijeni da
spada u vitalni nacionalni interes. i druga pitanja koja bi se tretirala kao
pitanjaodvitalnognacionalnoginteresaukolikotakosmatra2/3jednogod
klubova delegata konstitutivnih naroda u Vijeu naroda. (Amandman
LXXVII,lan70.Ustava,posljednjistav).
U teoriji i politikoj praksi problem naina zatite vitalnog

nacionalnog interesa predstavlja sloen i teko rjeiv problem. Kada bi
vitalninacionalniinteresbiosvedensamonapravnopitanjeipozitivnom
enumeracijomdefinisanuustavu,kojibisubjekttadaodluivaodalineki
zakon povreuje nacionalni interes? Na primjer: jedan od nabrojanih
sadraja vitalnog nacionalnog interesa je jednaka prava konstitutivnih
naroda u procesu donoenja odluka. Koji organ treba da odlui da li je
nekim zakonom povrijeena ova iroko postavljena odredba? Odreeni
organ koji predstavlja konkretnu etniku naciju mora imati suvereno
ovlatenje da ocijeni da li neki zakon ugroava vitalne interese njegove
nacije. Ne moe nijedan drugi organ ili tijelo, izvan legitimnih
predstavnika nacije, da odluuje ta su vitalni interesi te nacije. S druge
strane, ako neki organ (u Ustavu dvotreinska veina nekog od klubova
konstitutivnih naroda) ima pravo da pokrene vitalni nacionalni interes o
bilo kom pitanju, tada pozitivna enumeracija gubi smisao, jer je
nepotrebna. Vijee naroda kao dio zakonodavne i ustavotvorne vlasti u
RepubliciSrpskojnastalojepolitikimkompromisomvladajuihpartijskih
elita koje su se nakon odluka Ustavnog suda BiH nale izmeu dvije
257
vatre.OdlukeUstavnogsudaBiHsubilekonaneiobavezujue,asdruge
strane vladajue elite su nastojale da izbjegnu ili makar relativizuju
njihovu primjenu. Meunarodna zajednica je kroz djelovanje Visokog
predstavnikainsistirala daseodlukeUstavnog sudaprimijene,jersuone
proizilazile iz temelja Dejtonskog sporazuma. Nastala je situacija gdje se
ustavom morala priznati dravotvornost i Bonjacima i Hrvatima u
Republici Srpskoj tako da Srbi, Bonjaci i Hrvati, kao konstitutivni
narodi...ravnopravno i bez diskriminacije uestvuju u vrenju vlasti u
RepubliciSrpskoj(lan1.UstavaRSamandmanXLIV,stav4.). Dosljedna
primjena temeljnog ustavnog lana podrazumijevala je osnivanje Doma
naroda kao drugog doma Narodne skuptine Republike Srpske, ali su
vladajuepartijskeeliteizbjeglerjeenjeDomanarodaiustanovileVijee
zazatituvitalnihinteresaizvanNarodneskuptinekojejeprotivrjenou
aspektima: naina izbora, naina odluivanja i legitimiteta. Ukupno
odluivanje u Narodnoj skuptini i Vijeu naroda svodi se na provoenje
politike vladajuih partijskih elita, jer partijski vrhovi odluuju kako e
glasatiposlaniciuSkuptiniidelegatiuVijeunaroda.Ustavnodefinisanje
procedurazatitevitalnognacionalnoginteresakrozVijeenarodajezbir
protivrjenih sadraja koji nemaju ustavnu logiku. (lan 70, Amandman
LXXIIUstavaRS).Premaovomlanu,proceduresepokreunadvanaina.
(proceduraAiB).
ProceduraA
1. ODLUKA O UVRTAVANJU ZAKONA NA DNEVNI RED VIJEA

NARODA.
Ukoliko vie od jednog predsjedavajueg ili potpredsjedavajueg Vijea

naroda smatra da zakon spada u pitanja od vitalnog interesa zakon e biti
uvrten na dnevni red Vijea naroda. Po kom legitimitetu dvojica lanova
PredsjednitvaVijeanarodaimajupravodaurokuodjednesedmiceodluedali
usvojeni zakon u Narodnoj skuptini spada u vitalni nacionalni interes i da
njihovomodlukomonbudeuvrtenudnevniredVijeanaroda?Nacionalniklub
konstitutivnognarodaimaosamdelegata,pajeloginodaveinatogklubaodpet
delegata odluuje ta spada u vitalni interes nacije koju predstavljaju. Dvojica
delegata iz dva posebna kluba konstitutivnih naroda mogu da donesu odluku
umjesto klubova samo zato to su oni lanovi Predsjednitva. Nema ustavne
logike, niti legitmiteta da dvojica ljudi odluuju ta spada u vitalni nacionalni
interes. Ovakva odredba je primjer kakve mogu biti ustavne promjene nastale
trulimpolitikimkompromisimavladajuihpartijskihelita.
2.NAINODLUIVANJAOVITALNOMNACIONALNOMINTERESUU
SADRAJUZAKONA.
Vijeenarodaglasaveinomunacionalnimklubovima,aglasanjemoe
daproizvedetrimogueposljedice.
a)Akoveinausvakomklubuposebnoprihvatizakonuformikakogaje
usvojila Narodna skuptinazakon je usvojen, jer ne povreuje vitalni nacionalni
interes.
258
RadomirNekovi
b) Ako veina u svakom klubu prihvati zakon uz amandmane, zakon se

vraa Narodnoj skuptini na ponovno razmatranje i odobravanje zakon je
uslovnousvojen.
c) Ako veina u jednom od klubova ne glasa za zakon ili ako Narodna

skuptina ne prihvati amandmane iz take b nastavlja se procedura. Daljna
procedura ukljuuje formiranje zajednike komisije Narodne skuptine i Vijea
naroda na paritetnoj osnovi koja odluuje konsenzusom u sluaju da zakon nije
izglasan ili ako Narodna skuptina nije prihvatila amandmane. Komisija
usaglaava zakon i ako postigne saglasnost, zakon je usvojen. Ukoliko se ne
postigne komisijska saglasnost, zakon se vraa predlagau na novi postupak koji
vienemoepodnijetiprijedloguistomtekstu.Zajednikakomisijanaparitetnoj
osnovi (Predsjednitvo Vijea naroda i Predsjednitvo Narodne skuptine) moe
da odlui da zakon ne povreuje vitalne interese nacije i da bude usvojen, iako
veina nekog nacionalnog kluba smatra da povreuje vitalne interese nacije. Po
kojojustavnojlogicimanjinaokupljenauZajednikojkomisijiimapravodausvoji
zakon kome se protivi veina u nekom od nacionalnih klubova. Pravo etnike
nacijedaodluujeosvojimvitalniminteresimakrozveinuunacionalnomklubu
nijeostvarivo,jerklubnijeinstancakonaneodluke,negozajednikaKomisija.
d) Ukoliko se u Zajednikoj komisiji ne postigne saglasnost zakon nije usvojen i
vraasepredlagaunanovipostupakinemoebitipodnesenuistomobliku.
Ako dvojica lanova Predsjednitva Vijea naroda (dva potpredsjedavajua ili

jedanpredsjedavajuiijedanpotpredsjedavajui)uzveinskupodrkujednogod
nacionalnihklubovamogunaustavannaindablokirajudonoenjezakonatada
jelogikadaseozakonimaprvoizjasniVijeenaroda,apotomNarodnaskuptina.
ProceduraB
1. ODLUKA O UVRTAVANJU ZAKONA NA DNEVNI RED VIJEA

NARODA.
Ako samo jedan predsjedavajui ili potpredsjedavajui tvrdi da zakon

spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, dvotreinska veina
odgovarajueg nacionalnog kluba moe proglasiti da je rije o pitanju sa liste
vitalnihnacionalnihinteresa.DvojicalanovaPredsjednitvaVijeanarodaimaju
pravo da uvrste zakon u dnevni red, a jedan lan ima pravo da pokrene
uvrtavanjekojeesedesitiakonjegovuinicijativupotvrdidvotreinskaveinau
njegovom nacionalnom klubu. Legitimnost uvrtavanja zakona u dnevni red je
oigledno vea u ovoj varijanti u odnosu na varijantu (A), pa nije jasno zato
uopte postoji varijanta (A) kada je varijanta (B) dovoljna za pokretanje
procedura.
2.NAINODLUIVANJAOVITALNOMNACIONALNOMINTERESUU
SADRAJUZAKONA.
Nakon dvotreinske potvrde u nacionalnom klubu, zakon se uvrtava u

dnevniredVijeanarodaimoguasutriishoda.
a) Ako veina u svakom klubu podri zakon, tada je usvojen i nema

povredevitalnoginteresa.
b) Ako veina u svakom klubu glasa za zakon uz amandmane, zakon se

vraaNarodnojskuptininaponovnorazmatranjeuslovnousvajanje.
259
c) Ako veina u jednom od klubova ne usvoji zakonnastavlja se

procedura po istom postupku kao i kod varijante A, formira se zajednika
Komisijanaparitetnojosnoviiodluujekonsenzusom.Kadasekomisijausaglasi,
tekst zakona je prihvaen, a ako se ne usaglasi zakon se prosljeuje Ustavnom
sudu Republike Srpske na dalji postupak. Nacionalni klub ne moe da zaustavi
zakon svojim vetom, jer nije instanca konane odluke o vitalnom nacionalnom
interesu. Nije jasno zato postoje razliite varijante uvrtavanja pitanja vitalnog
nacionalnoginteresaudnevniredsjednicaVijeanaroda,kadajedovoljnaveina
jednog od nacionalnih klubova. Takoe nije jasno zato postoje dva razliita
ishoda nakon usaglaavanja u Komisiji, pa se u prvom sluaju zakon vraa u
Skuptinu,audrugomsluajuprosleujeUstavnomsudu.
3.POSTUPAKPREDUSTAVNIMSUDOMREPUBLIKESRPSKE.
Vijee za zatitu vitalnih nacionalnih interesa pri Ustavnom sudu

RepublikeSrpskeodsedamsudija(podvaiztrinarodaijedanizredaostalih),u
roku od jedne sedmice dvotreinskom veinom odluuje da li odreeni zakon
spadausferuvitalnihnacionalnihinteresa.Ovdjesezanemarujedajenacionalni
klubdvotreinskomveinomveodluiodazakonspadauvitalniinteres,negose
iznovaovopitanjerazmatra.UkolikoVijeepriUstavnomsuduRSdoneseodluku
da zakon spada u vitalni nacionalni interes, tada u roku od mjesec dana donosi
odlukuomeritumuzakonauvezipovredevitalnognacionalnoginteresa.
PotrebanjeglasnajmanjedvojicesudijadaVijeezazatituvitalnoginteresa
odluidaseukonkretnomzakonuradiovitalnominteresu.KadaVijeedonese
odluku da zakon spada u vitalni interes zakon se smatra neusvojenim i vraa se
predlagaukojiunovojprocedurinemoeponuditiistitekstzakona.KadaVijee
odlui da zakon ne spada u vitalni nacionalni interes smatra se da je zakon
usvojen.
PremakomlegitimitetusudijeUstavnogsudauVijeuzazatituvitalnog
nacionalnog interesa mogu da donesu konanu odluku, a delegati u Vijeu
narodanemogu?
Vitalni nacionalni interes je u Republici Srpskoj odreen

prvenstvenokaopravnopitanje,jerVijeenarodapriUstavnomsuduRS
je institucija konane odluke da li neki zakon, odluka ili akt povreuje
vitalne interese jedne od etnikih nacija. Teorijska i politika dilema kod
zakonodavne vlasti u Republici Srpskoj je ustavna pozicija Vijea naroda:
Da li je to drugi dom ili je specifino tijelo Narodne skuptine? Vijee
naroda je nastalo kao rezultat sukoba dvije politike koncepcije. Jedna
opcija (uglavnom bonjaka) bila je za to da se osnuje Dom naroda u
Narodnoj skuptini Republike Srpske, jer je takvo rjeenje i u Federaciji
BiH i na nivou institucija BiH, pa bi se vitalni interesi nacija titili na
identiannainnasvimnivoimadravnevlasti.
Druga opcija (uglavnom srpska) bila je za to da se izbjegne drugi

dom u narodnoj skuptini i da se vitalni nacionalni interes titi kroz
posebno tijelo Skuptine (Komisiju). Srpski predstavnici su zagovarali
rjeenjekojejepostojalouSkuptiniBiH1990.godine,uformiSavjetaza
nacionalnu ravnopravnost. Razlika je u tome to su srpski predstavnici
260
RadomirNekovi
1990. godine energino bili protiv modela da se vitalni interesi nacije

ostvarujuizvanSkuptinekroznekopomonotijelo,asrpskipredstavnici
2000. godine su zagovarali suprotno rjeenje da treba formirati pomono
tijelo za ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti. Srbi su 1990. godine bili
zauvoenjedrugognacionalnogdomauSkuptinu,a2000.godinesubili
protiv uvoenja drugog nacionalnog doma. Srpska politika u vezi
nacionalne ravnopravnosti i organizacije parlamenta nije konzistentna i
iskazujeseuduplimarinimazavisnoodpotrebadnevnepolitike.Prema
ustavnoj poziciji u zakonodavnoj vlasti Republike Srpske, Vijee naroda
imaelementedrugogdoma,alinemalegitimitet(jernjegovilanovinisu
birani neposredno od biraa) i ima elemente ustavotvorne vlasti, jer
kontroliezakonodavniprocesizaspektavitalnihinteresaetnikihnacija.
Vijee naroda je u sutini kontrolor zakonodavnog procesa, a ne kreator
zakonskih rjeenja. Ustavna odredba da za sve zakone koje izglasa
Narodna skuptina treba i saglasnost Vijea naroda sutinski ga
pozicionirakaodrugiparlamentarnidom.
OsimNarodneSkuptineiVijeanaroda,kaoakterizakonodavne
vlasti pojavljuje se i izvrna vlast kroz djelovanje Vlade i Predsjednika
Republike. Predsjednik Republike ima ovlatenje da svojim ukazom
proglaava zakone koje je izglasala zakonodavna vlast u roku od sedam
dana i moe zahtijevati da se ponovo odluuje o zakonu. Navedeno
ovlatenjePredsjednikajeuobiajenoudravama,aliononeproizilaziiz
pravne logike, nego je ostatak nasljea kraljevskih ovlatenja gdje su
monarsi nastojali da kontroliu zakonodavnu vlast. Predsjednik ima i
pravopredlaganjazakona,kaoipokretanjeprocedurekodUstavnogsuda.
Vlada, takoe, ima pravo da predlae zakone (lan 90. ustava RS), to
izvrnavlastmaksimalnokoristi,takodasevieinedonosezakoniakoih
nije predloila Vlada. Prevelika aktivnost Vlade u predlaganju zakona i
prevelikapasivnostzakonodavnihkomisijaSkuptineuovojoblastiimaju
za rezultat dominaciju Vlade nad Skuptinom u zakonodavnim
procedurama, jer izvrna vlast se ve odavno transformisala u
poluzakonodavnu.Vladadonosimnotvopodzakonskihakata,paupravna
vlastoperativnofunkcioniepremasvompravnompodsistemu.
Vlada predlae Skuptini veinu zakonskih akata koji se kreiraju u
upravnoj vlasti, pa Vlada provodi one zakone koje je sama kreirala.
Narodna skuptina je poprimila konsultativni karakter i njena ustavna
funkcija je svedena na raspravu i usvajanje zakona i prijedloga koje joj
upuuje izvrna vlast. Jaanjem dravnog etatizma i centralizma slabi
zakonodavna uloga Narodne skuptine, gubi se ustavni princip podjele
vlastiinastajedeficitustavnosti.
Osim Skuptine, Vlade i Predsjednika Republike kao pokretai

zakonodavnihproceduramogubitiigraaniudvojakojulozi.Jedannain
jedazakonepredloinajmanje3000biraa,aliovaprocedurasenekoristi,
jertonijeuinteresuvlastiipolitikihpartija,jerbitobilonekontrolisano
261
kreiranjezakonaneposrednoodnaroda,tosvakadravnavlastnastojida
izbjegne.
Drugi nain je neposredno izjanjavanje biraa kroz referendum.

Ustavna odredba (lan 77. ustava RS) koja regulie navedeni oblik
izjanjavanja je kontradiktorna. Referendum je po svojoj sutini oblik
iskazivanjanajvie(suverene)voljenarodakojaobavezujesveinstitucijeu
draviiiznadtevoljenijemoguanijednadrugavolja.Pomenutimlanom
ZakonaoreferendumuRepublikeSrpskeredukovanajesuverenostnaroda
i ovaj oblik neposrednog izjanjavanja je definisan kao konsultativni u
smislu, Narodna skuptina donosi odluku iz svoje nadlenosti nakon
prethodnog izjanjavanja graana na referendumu, pa odluuje da li da
prihvati volju graana u cjelini u dijelu ili da je odbaci. Navedeni aspekt
zakonodavne vlasti privukao je panju, nakon usvajanja novog Zakona o
referendumu, od 10. februara 2010. godine koji je nastao na protivrjenoj
osnovi,joutokumeunacionalnograta1993.godine.Postojeizakoniz
2010.godinejeformalnomodifikovan,alimujesutinaostalaistakaoiu
prethodnom zakonu, a radi se o dominaciji volje Narodne skuptine nad
voljom naroda. Po svojoj sutini referendum nemoe imatikonsultativni
karakter,negouvijekimasuverenikarakter,jeriznadodlukenarodadruga
odlukanepostoji.NarodnojskuptiniRepublikeSrpskeje1993.godinebio
nuandodatninarodnilegitimitet,kakobimoglameunarodnojzajednici
obrazloiti i opravdati odbijanje Vens Ovenovog plana. Osnovna ideja
bilajeutomedaSkuptinanemoesamadaodluibezvoljenarodaida
iskazanuvoljunarodamorapotovati.Voljanarodatrebalajedaposluiu
svrhu da Narodna skuptina dobije vei manevarski prostor prilikom
odluivanjaoponuenimarbitranimplanovimazaBosnuiHercegovinu.
Radi ostvarivanja navedenog cilja donesen je Zakon o referendumu i
organizovano izjanjavanje naroda, ime je potvrena ranije donesena
skuptinska odluka. Narodna skuptina je referendum, kao oblik
iskazivanja suverene volje naroda, stavila u kontekst svojih politikih
interesairealizovalakaoplebiscit.KadaSkuptinitrebalegitimitetnaroda
dapotvrdinjeneodluke,kojejedonijelailiihnamjeravadonijeti,tadase
referendumtretirakaoizrazsuverenevoljenaroda.KadaSkuptinaelida
sprijeiobavezujuikarakterreferenduma,kaosuverenevoljenaroda,tada
seUstavomizakonomnormiranjegovkonsultativnikarakter. 176
ZakonodavnavlastnanivouRepublikeSrpskeimanekolikokarakteristika.
Dominacija politikih partija u svim sferama vlasti, pa i u

zakonodavnoj,dovelajedopranjenjadravnevlastiizdravnihinstitucija
upartijskeorganeiposlanikeklubove.Kadapartijskiorganiodredestav
prema odreenom zakonu i prenesu ga poslanikom partijskom klubu,
176
Narodna skuptina moe da odlui da o pojedinim pitanjima iz svoje nadlenosti

odlukudonesenakonprethodnogizjanjavanjagraananareferendumulan77.Ustava
RepublikeSrpske.
262
RadomirNekovi
tada su svi poslanici tog kluba obavezni da glasaju po nalogu partije.

RadnatijelaSkuptineiraznestrunekomisijesu,takoe,sastavljeneod
partijskihpredstavnika,takodaprijedlozizakonapredstavljajunormirane
i legalizovane partijske interese. Partiokratija zakonodavnu funkciju
Skuptine redukuje u okvire partijskih interesa, izbornu funkciju
Skuptine koristi za postavljanje i zapoljavanje partijskih kadrova, a
predstavniku funkciju prisvaja, u stilu: narod, to smo mi. Zakonodavna
vlast u Republici Srpskoj je normirana volja interesa vladajuih partijskih
elita, jer se zakoni uglavnom donose po hitnom postupku, uglavnom ih
kreira Vlada, bez javne rasprave i uvaavanja pluralizma interesa u iroj
sferidrutva.
Centralizam zakonodavne vlasti. S obzirom na to, da je Republika

Srpska centralizovani dravni entitet, zakoni se donose samo na jednom
mjestu i njima se regulie cjelokupan drutveni ivot. Ukupni pravni
poredakipravnisistemzaviseodjedneinstitucijetopoveavaefikasnost
rada,aliistovremenoimazaposljedicudemokratskideficitieliminisanje
bilo kakvog oblika teritorijalne autonomije u zakonodavnoj sferi. Srpski
predstavnici u aspektu centralizacije imaju protivrjenu politiku duplih
arina. S jedne strane se uporno i sistematski kritikuje svaki oblik
centralizacijevlastinanivouBosneiHercegovineikoristiseargumentda
je decentralizovana dravna vlast evropski princip. S druge strane se jaa
centralizam vlasti Republike Srpske i spreava svaki oblik njene
decentralizacijeiovdjesezaboravljaevropskiprincip.
Centralizam zakonodavne vlasti u Republici Srpskoj ima prednosti i

nedostatke. Prednosti su: mogunost brzog donoenja zakonskih akata,
jednostavniji procesi usaglaavanja pravnog sistema, efikasnija povezanost
zakonskih i podzakonskih akata i uopte vea efikasnost vlasti. Nedostaci
su: nametanje veinske volje bez pluralizma, donoenje zakona bez javnih
raspravaipohitnompostupku,monopolpartijskevlasti,dominacijaizvrne
vlastinadzakonodavnom,odsustvosubsidijarnostiidominacijajednevolje
uopte.
NanivouFederacijeBiHzakonodavnavlastvrisenadvanivoa:
nivoFederacijeinivokantona.Upodjelinadlenostiprimijenjenjeklasini
federativni princip: iskljuivih i zajednikih nadlenosti. 177 Na nivou
177
Federacija ima nadlenost za: spoljne poslove, odbranu, dravljanstvo, ekonomsku

politiku, trgovinu, carine, finansije, borbu protiv meunarodnog kriminala, energetsku
politiku, finansiranje federalnih vlasti. Kantoni zajedno sa Federacijom imaju zajedniku
nadlenostuoblastima:ljudskihprava,zdravstva,zatiteovjekoveokoline,komunikacijei
transporta, socijalne politike, provoenje zakona o dravljanstvu, turizma i koritenja
prirodnih bogatstava. U iskljuivoj nadlenosti kantona su: vrenje policijskih poslova,
obrazovna politika, kulturna politika, stambena politika, javne slube, regulisanje
koritenja lokalnog zemljita, dobrotvorne i humanitarne aktivnosti, energetska pitanja
lokalnogznaaja,poslovilokalnoginformisanja.UstavFederacijeBiH,dioIIIlanovi1,2i
4.AmandmanXXXVIIUstavaFederacijeBiH.
263
Federacije zakonodavnu vlast vri Parlament Federacije koji ine

Predstavniki dom i Dom naroda. 178 Nadlenosti Parlamenta Federacije
takoesemogupodijelitiuviegrupa.
1. Ustavotvorna nadlenost: donoenje i promjene ustava,

pokretanje postupka pred ustavnim sudom, zatita vitalnih nacionalnih
interesa,zatitaljudskihpravadefinisanihmeunarodnimkonvencijama.
2.Zakonodavnanadlenost:donoenjezakona,propisa,akata.
3. Izborna nadlenost: izbor predsjednika i potpredsjednika

Federacije,izborVlade,razrjeenjeVladeidrugihfunkcionera.
4.Predstavnikopolitikanadlenost:donoenjebudeta,davanje
ovlatenjakantonima.
5. Meunarodna nadlenost: odobravanje meunarodnih

sporazumauskladusaUstavomBiH.
6.Kontrolnanadlenost:nadzornadradomizabranihfunkcionerai
organa.
PoslaniciuPredstavnikomdomubirajuseneposrednimizborima,
imaju legitimitet graana, a najmanje etiri poslanika jednog
konstitutivnog naroda treba biti zastupljeno u ovom graanskom domu.
(UstavFederacijeBiH,dioIV.A1.1.AmandmanXXXII)
Predstavniki dom zajedno sa Domom naroda ini zakonodavnu vlast

Federacije. U Predstavnikom domu se odluuje veinom glasova, a kada
jeParlamentufunkcijiustavotvornevlasti,dvotreinskomveinom.
SviaktiParlamentazahtijevajuodobrenjeuobadoma.Domnarodajedio
zakonodavnevlasti,aistovremenoidioustavotvornevlasti,jerseuovom
domu odluuje o ostvarivanju vitalnih nacionalnih interesa. Odlukama
UstavnogsudaBiHiz2000.godineoravnopravnojkonstitutivnostisvetri
etnike nacije na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, izmijenjena je
strukturaibrojposlanikaidelegata,jersudotadakonstitutivnibilisamo
Bonjaci i Hrvati, a nakon izmjena ovaj status dobili su i Srbi. Vitalni
nacionalni interes 179 je normiran na identian nain u Ustavu Federacije
BiH kao i u Ustavu Republike Srpske. Delegate u Dom naroda biraju
178
Predstavniki dom imao je do ustavnih promjena 2002. godine 140, a sada ima 98
poslanika,a Dom naroda imao je 60, a sada ima 58 delegata. Od 98 poslanika
Predstavnikogdoma73sebirajuneposrednou12izbornihjedinica,a25sukompenzacioni
mandati sa partijskih lista. U Dom naroda ima etiri kluba po 17 delegata iz tri etnike
nacijei7delegataizredaOstalih.
179
AmandmanomXXXVIIUstavaFBiH.
1.Adekvatnazastupljenostkonstitutivnihnarodauorganimadravnevlastiijednakaprava
narodauprocesudonoenjaodluka;
2.ustavneizmjeneiorganizacijajavnevlasti;
3. nacionalni identitet jednog naroda, obrazovanje, vjeroispovijest, kultura, tradicija,
kulturnonasljee;
4.teritorijalnaorganizacija;
5.sistemjavnoginformisanja;
6. Svako drugo pitanje izvan navedenih, ukoliko dvije treine lanova jednog od
nacionalnihklubovatozatrai.
264
RadomirNekovi
kantonalneskuptineubrojukojijeproporcionalannacionalnojstrukturi
stanovnitva na teritoriji kantona. Do ustavnih promjena 2002. godine,
delegati su birani iz redova poslanika u kantonalnoj skuptini, a nakon
promjenaiz2002.godine,poslaniciukantonalnimskuptinamaivijenici
optinskih vijea ne mogu biti birani za delegate u Dom naroda.
(Amandman XXXIV stav 5) Uoljiv je isti problem legitimiteta kao i kod
Vijea naroda u Republici Srpskoj: vitalne nacionalne interese zastupaju
delegatikojinisubiraniodstranebiraaonenacijeijeinteresezastupaju.
O vitalnim nacionalnim interesima, Dom naroda odluuje po istim
proceduramakaoiuVijeunarodaRepublikeSrpske. 180
Ustav, kroz nadlenosti i organizaciju zakonodavne vlasti, nije

definisaoodluivanjeovitalnominteresunapreventivninain.Primjer:u
faziinicijative,predlaganjaipisanjazakonaidrugihakata,dabudeaktivno
ukljuennekioblikradnegrupe,komisije,kojae preventivnotititivitalni
interes, prije nego to akt doe u parlamentarnu proceduru. Vitalni
nacionalni interes je izraz sutine nacionalnog identiteta jednog naroda i
takavinteresmoguartikulisatiitititisamoorganiiinstitucije,formirane
odlegitimnoizabranihpredstavnikaiztognaroda.Nijelegitimnodaneki
subjekt, izvan etnike zajednice, odluuje o vitalnom nacionalnom
interesutezajednice.
Posredan izbor predstavnika u Dom naroda ini ih delegatima

(Amandman XXXIII), a ne izvornim (legitimnim) predstavnicima
(zastupnicima) i zato je i njihov nacionalni legitimitet sporan. Drugi je
problemtoDomnaroda,kaodioParlamenta,poredspornoglegitimiteta
nijeorgankonaneodluke.Primjer:pravnajelogikadaorgankojizastupa
vitalni nacionalni interes u zakonodavnoj vlasti bude, ujedno, i instanca
konane odluke. Vijee za zatitu vitalnog nacionalnog interesa pri
Ustavnom sudu predstavlja hibridno rjeenje, nastalo kao rezultat
partijskih politikih kompromisa, izvan logike ustavnog prava. Osim
pitanja vitalnog nacionalnog interesa u zakonodavnoj vlasti Federacije
BiH, bitno je i definisanje pitanja ljudskih prava. 181 Kodifikovano
meunarodno pravo iz oblasti ljudskih prava, definisano je u dvadeset i
jednom aktu, integralni je dio ustavne i zakonodavne vlasti i direktno se
primjenjuje.
Na nivou kantona zakonodavnu vlast vre jednodome kantonalne

skuptine u koje se neposredno biraju poslanici proporcionalno broju
stanovnitva,brojeod30do50poslanika.Kantonalnaskuptinazakonei
druga akta donosi natpolovinom veinom, a dvotreinskom veinom
odluuje kada djeluje kao ustavotvorni organ. Prilikom donoenja i
izmjena ustava i prenosa nadlenosti sa kantona na optinu, grad ili
180
AmandmanimaXXXIXiXLdefinisanesuprocedureuzatitivitalnihinteresa.
Kao aneks Ustava Federacije naveden je 21 meunarodni akt koji ini integralni dio
UstavanaidentiannainkaoikodaneksaIVDejtonskogsporazuma.
181
265
Federaciju, skuptina odluuje dvotreinskom veinom. Sadraj vitalnog

interesanacijejenaidentiannaindefinisankaoiuUstavimaRepublike
SrpskeiFederacijeBiH ukantonimakojisu uskladili ustavesaOdlukom
Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. Kod procedura pokretanja
zatite vitalnog interesa postupak se razlikuje od entiteta, jer su
kantonalneskuptinejednodome.Kadaseglasazaakt,kojijeuproceduri
poosnovivitalnognacionalnoginteresa,poslaniciskuptinedijeleseutri
nacionalnaklubaradiglasanja. 182
Akt je donesen ako je dobio veinu u svakom nacionalnom klubu
posebno, a ako nije tako izglasan, upuuje se Ustavnom sudu Federacije
BiH na dalji postupak. Kantoni imaju nacionalno teritorijalnu
komponentu,iakotonormativnonijeiskazano.Oddesetkantona,uosam
dominirajupripadnicijednenacije(Hrvatiutri,aBonjaciupet,doksudva
kantona nacionalno izmijeana). Ustav u Glavi petoj (lanovi 2 i 3), definie
pitanje meukantonalne saradnje. Kanton moe delegirati svoje
nadlenosti iz oblasti obrazovanja, kulture, turizma, dobrotvornog rada,
informisanja i lokalnog poslovanja na optine ili na institucije federalne
vlasti. Kanton je duan da navedene poslove prenese na optine s
nacionalnoveinskimstanovnitvomkojenijeveinskoucijelomkantonu.
(lan2)
Kantonmoedaprenesesvojenadlenostinaentitetilioptine,a
u odreenim situacijama duan je da to uini iz razloga nacionalnih
interesa jednog od konstitutivnih naroda. Kantoni koji imaju
jednonacionalnu veinu, bilo bonjaku ili hrvatsku, mogu osnivati
meukantonalnatijela.Savjetkantonajetijelouposlovimaiaktivnostima
od zajednikog interesa, naroito koordinacije predstavnika u Domu
naroda na nivou entiteta. Kantoni mogu osnivati razna tijela, komisije,
radne grupe u svrhu usklaivanja aktivnosti u izvravanju svojih
nadlenosti, ali ne mogu u navedenim tijelima obuhvatati vojne ili
politike poslove. (lan 3). Razlozi ogranienja meukantonalne saradnje
proizilaze iz politikog realiteta Federacije u kojoj bi institucionalno
povezivanje kantona na nacionalno politikoj osnovi, moglo otvoriti
procesdisolucijeFederacijeBiH. 183 Federalnastrukturajepostavljenatako
da ograniava i kontrolie funkcionisanje kantona, usmjeravajui ih kao
oblike izvrnih federalnih jedinica. Kantoni imaju formalna obiljeja
federalne jedinice: ustav, zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast, javne
182
Rjeenje slino Platformi o Vijeu naroda Srpske demokratske stranke iz oktobra

1990.godine.
183
Federacija je nastala mehanikim spajanjem hrvatskog entiteta Herceg Bosna i
teritorije BiH, koju je kontrolisala bonjaka strana. Formalno pravno, u domaem i
meunarodnom aspektu, hrvatski entitet je ukinut, ali je ostao kao sadraj hrvatskog
nacionalnog interesa. Politiko spajanje kantona sa hrvatskom veinom dovelo bi do
disolucije Federacije i nastanka treeg, hrvatskog entiteta. Dogaaji oko problema tzv.
hrvatske samouprave potvruju osjetljivost navedenog pitanja. Najslabije mjesto u
funkcionisanjuFederacijejeupravohrvatskopitanje.
266
RadomirNekovi
politike,ali nemajukantonalnidomuParlamentarnojskuptininanivou
FederacijeBiH.Kantonalneskuptineimajuposebnobitnuuloguprilikom
izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH.(lanovi 10.10,
10.11,10.12i10.13.IzbornogzakonaBiH).
Ukoliko kantoni ne izvre zakonske obaveze definisane Izbornim

zakonom tada se ugroava konstituisanje Parlamenta Federacije BiH, jer
ne moe da se formira Dom naroda. Izborni zakon (u lanu 10.13) definie
IzbordelegatauDomnarodaParlamentaFederacijeBiHsevriodmahpo
sazivanju kantonalne Skuptine nakon izbora za kantonalne skuptine, a
najkasnijemjesecdananakonovjereizborauskladusalanom(5.32)ovog
zakona.
Oigledna je zakonska obaveza kantonalnih skuptina da izaberu
delegateuDomnarodananivouFederacijeBiHuodreenomzakonskom
roku i obaveza je Republike izborne komisije da obezbijedi potivanje
zakonanaosnovukogaseizboriorganizuju,provodeiprimjenjuju.Kada
kantonalneskuptineusvomsastavuimajunajmanjepojednogizabranog
zastupnika iz jednog od tri konstitutivna naroda (Srbi, Bonjaci, Hrvati)
smatraesedapostojetrinacionalnaklubauovimskuptinama.Delegate
uDomnarodaFederacijeBiHbirajukantonalneskuptineproporcionalno
sastavu stanovnitva, ali e izabrati najmanje po jednog delegata iz
konstitutivnih naroda ukoliko oni u kantonalnoj skuptini imaju makar i
po jednog zastupnika. U sluaju da kantonalne skuptine ne izvre svoje
zakonskeobavezeidaCentralnaizbornakomisijaostanepasivnanatakvu
situaciju, tada nastaje problem formiranja vlasti na nivou Federacije BiH.
Upravoseovoidesilonakonoptihizbora2010.godine,kadanekikantoni
sa hrvatskom veinom nisu izabrali delegate za Dom naroda na nivou
FederacijeBiH.
Problem je rijeen intervencijom Visokog predstavnika koji je

implicitnimovlatenjimaodluiodajezakonodavnavlastuFederacijiBiH
konstituisanaiakonijeucjelostipopunjenbrojdelegatauDomunaroda.
Uloga kantonalnih skuptina u izboru delegata predstavlja bitan faktor
kojiutieinaformiranjeDomanarodananivouBosneiHercegovine,jer
hrvatski i bonjaki klub iz Doma naroda Federacije bira hrvatske i
bonjakedelegateuDomnarodananivouBosneiHercegovine.
Zakonodavnavlast uFederacijiBosneiHercegovineimanekoliko
specifinosti.
Zakonodavna vlast je podijeljena u dva doma, ali po elementu

politikog, a ne teritorijalnog federalizma. Dom naroda, kao drugi dom,
predstavlja konstitutivne etnike nacije, a ne kantone kao teritorijalne
federalne jedinice. U klasinoj federativnoj podjeli, drugi dom bi inili
predstavnici federalnih jedinica pa bi, tada, postojao dom kantona.
Zakonodavna vlast Federacije, ima dvosmjernu funkciju: prema
kantonalnom nivou i prema nivou Bosne i Hercegovine. Parlament
Federacije BiH ima i funkciju glavnog subjekta pravne harmonizacije
267
izmeu kantona, u horizontalnom i vertikalnom vidu. U horizontalnom

aspektu, svih deset kantona imaju ustavno pravo da samostalno vre
dravnu vlast, ali zakonski akti koje njihove skuptine usvajaju ne mogu
biti u meusobnoj suprotnosti. U vertikalnom aspektu, zakonski akti i
ustavikantonatrebajubitiuskladusazakonimananivouFederacijeisa
UstavomFederacije.
Parlament BiH bira predsjednika i potpredsjednike Federacije to

izvrnu vlast ovog entiteta dovodi u veu zavisnost od Parlamenta u
odnosu na Republiku Srpsku. Izvrna vlast u Federaciji BiH ima manju
mo u odnosu na Republiku Srpsku i ne moe da dominira nad
Parlamentom.
Decentralizovani oblik vrenja vlasti u Federaciji BiH utie i na

obim zakonodavne vlasti u parlamentu ovog entiteta. Znatan dio
zakonodavnenadlenostivrekantonitakodaParlamentFederacijenema
ulogucentralizovanezakonodavnevlasti.
Dominacija partijskih interesa je zajednika osobina svih

zakonodavnihvlastiuBosniiHercegovini,patakoiParlamentaFederacije
BiH.
Osnovna karakteristika zakonodavne vlasti u Federaciji BiH je

njena decentralizacija to ima negativne i pozitivne posljedice. Dobra
strana ove organizacije je: podjela vlasti, nema politikog monopola ni
apsolutizmavlasti,veijedemokratskikapacitetudonoenjuodluka,vei
pluralizaminteresa,veajavnostrada,principsubsidijarnostivlasti.Slaba
stranaorganizacijezakonodavnevlastijevelikibrojposlanikaizastupnika,
brojna administracija, problemi usaglaavanja pravnog sistema, sporost u
donoenjuodlukaibrojanadmnistrativniaparat.
Na nivou Bosne i Hercegovine zakonodavnu vlast vri

ParlamentarnaskuptinainjenenadlenostisudefinisanelanovimaIII,
IViXUstavaBosneiHercegovine.
1.Ustavnepromjeneglasanjekvalifikovanomveinom.
2.Obezbjeenjeiprovoenjemeunarodnokodifikovanihljudskih
prava i sloboda, uz obavezu i pravo da BiH ostane ili postane lanica
meunarodnihsporazumakojimasuljudskapravakodifikovana.Primjena
ovihpravajedirektna(bezposebnihzakonazauvoenjeudomaipravni
sistem) i meunarodno kodifikovana ljudska prava imaju pravnu
suprematiju u odnosu na sve druge zakone i ne mogu se umanjivati
ustavnimpromjenama.
3.Donoenjezakona:a)izsvojenadlenosti(nadlenostinanivou
BiH);b)zakonaneophodnihzaprovoenjeodlukaPredsjednitvaBiH.
4. Usvajanje budeta za institucije Bosne i Hercegovine i

odluivanje o prihodima u vezi meunarodnih obaveza Bosne i
Hercegovine.
268
RadomirNekovi
5. Odluivanje o prihvatanju ratifikacije meunarodnih ugovora

kojuvriPredsjednitvoBiH.
6.Odluivanjeoizborima.
7.Drugapitanjakojasujojdodijeljenameusobnimsporazumom
entiteta.
8.Drugapitanjanunazaobavljanjesvojihdunosti.
Nadlenosti Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine

predstavljajuspornopitanjeuteorijskomipraktinopolitikomsmislu.
Parlamentarna skuptina je nadlena za sve poslove koji su u lanu III
taki 1. Ustava BiH definisani kao dravni poslovi na nivou Bosne i
Hercegovine, kao i za poslove koje joj u nadlenost dodijele parlamenti
entiteta. Karakteristina je ustavna nadlenost koja se odnosi na druga
pitanja nuna za obavljanje svojih dunosti, jer ove nadlenosti
predstavljaju alat kojima Parlament izvrava osnovne ustavne
nadlenostiiobaveze.Jednaodosnovnihustavnihnadlenostiiobavezaje
obezbjeenje i provoenje ljudskih prava i sloboda kodifikovanih
meunarodnim javnim pravom definisanih u lana II Ustava Bosne i
Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je obavezna da potuje i primjenjuje sve

prihvaenemeunarodneakteusferiljudskihprava. 184 Sadrajinavedenih
meunarodnih akata se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini (nije
potrebnodonositizakonezauvoenjeovihakataudomaipravnisistem),
imaju pravnu supremaciju nad svim drugim zakonima i ne mogu biti
redukovaniustavnimizmjenama.(lanII,stav2.ilanXstav1UstavaBiH).U
vezi primjene ustavnog lana o vladavini prava mogue su razliite
praktine varijacije: parlamenti entiteta nisu prenijeli nadlenosti na
Parlament BiH u vezi primjene lana II ustava BiH, entiteti ne izvravaju
svojeustavneobavezeizlanaIIUstavaBiH.Parlament
BiH
zbog
pasivnostientitetanemoedaostvarujesvojenadlenostiipravaizlana
II ustava BiH. Pravosudne institucije na nivou BiH ne tretiraju ljudska
prava na jednak nain i vladavinu prava primjenjuju na diskriminatorski
nain. Ovakva situacija je bila karakteristina u proteklom periodu i
184
1. Konvencija o kanjavanju i sprjeavanju zloina genocida iz 1948. god.; 2.enevske

konvencijeIIViz1949.ozatitirtavarataiProtok.III1977.;3.Konvencijaostatusu
izbjeglicaiz1951.iProtokoliz1966.god.;4.Konvencijaodravljanstvuudatihenaiz1957.
god.;5.Konferencijaosmanjenjubrojalicabezdravljanstvaiz1961.god.;6.Meunarodna
konven.osprjeavanjusvihoblikarasnediskrim.1965.;god.7.Meunarodnisporazum o
graanskim i politikim pravima 1966. god. Fakultativni protokoli iz 1966 i 1989. god.; 8.
Sporazum o ekonom., socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. god.; 9. Konvencija o
spreavanjusvihoblikadiskrim.enaiz1979.god.;10.Konvencijaprotivmuenjaidrugih
svirepih,neljudskihpostupaka1984.god.;11.Evropskakonvencijaospreavanjumuenjai
neljudskihpostupaka1987.;12.Konvencijaopravimadjetetaiz1989.god.;13.Meunarodna
konvencijaozatitipravaradnikaiz1990.god.;14.Evropskapoveljazaregionalnejezikei
jezikemanjinaiz1992.god.;15.Okvirnakonvencijazazatitunacionalnihmanjina.ANEKS
IUstavaBiH.
269
razrjeavana je implicitnim ovlatenjima Visokog predstavnika u Bosni i

Hercegovini. Ustav u sferi vladavine prava obavezuje sve institucije
dravnevlasti...BosnaiHercegovinaisvisudovi,ustanove,dravniorgani
i institucije kojima upravljaju Entiteti ili se njima upravlja u Entitetima,
primjenjivaeipotovaeljudskapravaiosnovneslobode. 185 Opstrukcijom
ustavnihobavezausferivladavinepravastvorenajeosnovazaimplicitno
djelovanjeVisokogpredstavnikauBiH.
Parlamentarna skuptina je sastavljena od Predstavnikog doma i

Doma naroda. 186 Sve odluke u oba doma donosie se veinom
prisutnih...poslanici e uloiti napore da se postaraju da veina sadri
najmanje jednu treinu glasova...poslanika sa teritorije svakog Entiteta.
(lanIVustava,stav3.takad)Naprimjer:odetrnaestizabranihposlanika
sa teritorije RS, najmanje pet treba da bude dio veine i najmanje deset
poslanika sa prostora Federacije BiH. Dalje se navodi da e predsjednik
doma i njegovi zamjenici kao komisija u roku od tri dana pokuati da
obezbijede saglasnost u sluajevima kada prvi krug glasanja ne sadri
entitetsku treinu. Ukoliko Komisija (Predsjednik i dva potpredsjednika
Predstavnikog doma) ne uspije da se usaglase pristupa se drugom krugu
glasanjagdjeopetvaientitetskiveto,aliuobrnutomsmjeru.odlukaese
donositi veinom prisutnih lanova koji glasaju s tim to glasovi protiv ne
smijudasadredvijetreineilivieoddvijetreine..poslanikaizabranihu
jednom od entiteta. (lan IV ustava, stav 3. taka d). U obrnutom vetu u
glasovima koji su protiv odluke, ne smije biti deset ili vie poslanika
izabranihuRSilidvadesetilivieposlanikaizabranihuFederacijiBiH.Da
li izabrani poslanici u Predstavnikom domu iz Republike Srpske i
FederacijeBiHpredstavljajuentiteteiligraane?UstavomBiH(lanIVstav
2.takaa.) definisanojedasutoposlanicikojisuizabraninateritorijama
entiteta i da oni nisu entitetska delegacija i formalnopravno nemaju
obavezupremazakonodavniminstitucijamaentiteta.Predstavnikidomje
ustavno definisan kao graanski dom, a procedure odluivanja ne
mijenjaju njegovu graansku sutinu. Poslanici se biraju neposredno po
izbornim jedinicama i predstavljaju graane iz entiteta, a ne entitet kao
dravno politiku cjelinu. Kada bi ovaj dio zakonodavne i ustavotvorne
vlastibioentitetskidomtadabisenazivaodomentiteta,atogauustavu
nema.Predstavnikidomjegraanskidomsaugraenimmehanizmom
da graanski poslanici izabrani u jednom entitetu ne mogu zanemarivati
volju graanskih poslanika iz drugog entiteta. Zakonodavne porcedure u
185
lanII,taka6UstavaBosneiHercegovine.
Predstavniki dom broji 42 izabrana poslanika, s tim da se jedna treina (14) bira na
podruju Republike Srpske, a dvije treine (28) na podruju Federacije BiH. Od 14
poslanikasapodrujaRSnjih9sebiraneposrednoodbiraautriizbornejedinice,a5se
bira sa kompenzacionih partijskih listi. Od 28 poslanika sa podruja Federacije BiH 21 se
biraneposrednoodbiraaupetizbornihjedinica,a7sebirasapartijskihkompenzacionih
listi.
186
270
RadomirNekovi
Predstavnikom domu ukljuuju i komisije kao parlamentarna tijela gdje

svaki zakonski akt u nacrtu prvo prolazi kroz ustavnopravnu komisiju,a
zatimkrozdrugukomisijuzavisnookojojoblastijerije. 187
Dom naroda je drugi dio zakonodavne vlasti i ini ga petnaest

delegate(petSrba,petHrvataipetBonjaka,adevetlanovainikvorum
s tim to treba biti prisutno najmanje po tri delegata Srbina, Hrvata i
Bonjaka). Ovaj dom se bira posredno putem entitetskih parlamenata na
asimetrian nain. Bonjaki i hrvatski klub u Domu naroda Parlamenta
Federacije BiH biraju po pet Bonjaka i pet Hrvata kao etniki dom. Pet
delegataSrbabiraNarodnaskuptinaRepublikeSrpskekaograanskidom
tako da postoji asimetrija meu entitetima kod izbora delegata u Dom
narodananivouBosneiHercegovine.UstavBiHupogledunadlenostii
statusaDomanarodasadriprotivrjenost.PoustavnimovlatenjimaDom
naroda je institucija ustavotvorne i zakonodavne vlasti koja titi vitalne
interese konstitutivnih nacija. Po status Dom naroda je periferan organ
koji moe biti rasputen od strane Predsjednitva BiH ili se moe sam
raspustiti veinom koja ukljuuje veinu najmanje dva nacionalna kluba.
Domnarodaizabrannaprvimizborimanepodlijeerasputanju,asazivi
nakon prvog izbora mogu biti rasputeni voljom Predsjednitva Bosne i
Hercegovine. Kakva je ustavna logika da Predsjednitvo kao vrh izvrne
vlastiBiHmoedaraspustiinstitucijuustavotvornevlasti?
Procedure odluivanja o vitalnom interesu nacije u Domu naroda

ParlamentarneskuptineBiHserazlikujuodprocedurauentitetima.(lan
IVUstava.stav3,take:eif.)
Pokretanje postupka. Kada veina u jednom od klubova konstitutivnih

naroda (Srbi, Hrvati, Bonjaci) izglasa da je odreena odluka Predstavnikog
doma tetna po vitalne interese nacije, tada je pokrenut postupak zatite ovih
interesa. Veina u jednom od klubova pokree postupak, a ne predsjedavajui i
potpredsjedavajuikaonanivouentiteta.
Odluivanje o vitalnom interesu. Potrebna je veina prisutnih u svakom

nacionalnom klubu posebno, da bi se izglasala odluka o povredi vitalnog
nacionalnog interesa u odreenom aktu, zakonu. Ako nema veinske podrke u
sva tri nacionalna kluba, tada se bira trolana komisija (Srbin, Hrvat i Bonjak)
kojaurokuodpetdanatrebadapronaerjeenje.Navedeniterminpronalaenja
rjeenja obuhvata politiki kompromis stranakih lidera i politiki pritisak na
delegatedaprihvateilineprihvateodreeniakt.
Organkonaneodluke.Ukolikotrolanakomisijaurokuodpetdanane
rijeiproblem,tadasezakonupuujeUstavnomsuduBiHkojijeobavezandapo
ubrzanom postupku provjeri proceduralnu ispravnost datog pitanja. Ustav je u
ovom pitanju ostao nedoreen, jer ako Ustavni sud donosi konanu odluku o
proceduralnompostupkukodonosikonanuodlukuomeritumuvitalnoginteresa
187
U okviru Predstavnikog doma organizovane su komisije: ustavnopravna, spoljni

poslovi,spoljnatrgovina,saobraajikomunikacije,izbori,ravnopravnostpolova,finansijei
budet.
271
u nekom zakonu? U praksi je Ustavni sud BiH ovlatenja o proceduralnim
pitanjima proirio na meritum pitanja vitalnog interesa, iako nema ustavne
osnovezaovakvupraksu.
Dom naroda svoju funkciju takoe ostvaruje kroz djelovanje

komisija kao pomonih strunih tijela, 188 a postoje i komisije koje su
zajednikezaobadoma. 189
ZakonodavnavlastnanivouDistriktaBrko.SkuptinaDistriktaje
do usvajanja ustavnog amandmana 2009. godine vrila je zakonodavnu
vlast sa kljunom ulogom Supervizora: Sve zakonodavne nadlenosti u
okviru Distrikta pripadaju Skuptini Distrikta. Ukupno lanstvo, sastav i
nain biranja Skuptine odreuje Supervizor Statutom Vlade Distrikta.
Supervizor odreuje vrijeme i nain biranja lanova prve Skuptine, a
naknadniizboriorganizujuseuskladusazakonskimaktomSkuptinekoji
odobriSupervizor. 190
IzvorzakonodavnevlastiuSkuptiniDistriktanakonnavedenihustavnih
promjena su: zakoni Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i akti
Skuptine Distrikta. Poslanici Skuptine Distrikta, veinskom odlukom,
mogu da pokrenu postupak zatite svojih interesa pred Ustavnim sudom
BosneiHercegovine,poduslovomdaveinasadrinajmanjejednupetinu
izredasvakogodkonstitutivnihnaroda. 191
Pitanje zatite vitalnih nacionalnih interesa postoji samo djelimino kod
postupka pred Ustavnim sudom, dok se o svim drugim pitanjima odluke
donose veinom u jednodomoj Skuptini, formiranoj na graanskom
principu.Navedenoovlaenjezakonodavnevlastijezanimljivoizaspekta
ustavnog prava.Pravo Brko Distrikta,damoepokrenutipostupak pred
UstavnimsudomBiHusluajusporaBrkogijednogiliobaentiteta,znai
da ustavni sudovi entiteta nisu nadleni za ustavnost na podruju
Distrikta. Ovim je jasno definisana ustavna norma da je Brko izvan
ustavnih i pravnih sistema i jednog i drugog entiteta i da je specifino
podrujepodnadlenouinstitucijasanivoaBosneiHercegovine.Prava
entitetaodnosesenateritorijukojajekondominijumdvaentiteta,alivlast
u Distriktu nije koimperijum entiteta. Zakonodavne vlasti dva entiteta
nemaju nadlenost nad zakonodavnom vlau Distrikta i zato ne postoji
koimperijumuvrenjudravnevlastiuBrkom.Pojamkondominijumjeu
ustavnomamandmanunavedenkaoprazanustavnipojamzbogpartijskih
interesavezanihzabirakotijelo.
188
Komisije:zaspoljnutrgovinu,budetifinansijeiustavnopravnakomisija.
Komisija:zaodbranuisigurnost,nadzornadorganimabezbjednosti,zaadministrativne
poslove,zaevropskeintegracije,zaekonomskereforme,izaljudskaprava.
190
Konana odluka za oblast Brkog, od 5. marta 1999. godine, Aneks odluke lan 2. pod
naslovomSkuptinaDistrikta.
191
AmandmanInaUstavBosneiHercegovine,dioVIlan4.
189
272
RadomirNekovi
Zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini na tri nivoa kroz 14

parlamenata (Parlamentarna skuptina BiH, Narodna skuptina RS,
Parlament Federacije BiH, Skuptina Distrikta Brko, i deset kantonalnih
skuptina)uzvelikibrojposlanikaidelagata(oko650poslanikaidelegata
na svim nivoima) predstavlja vrlo komplikovan sistem gdje je teko
usklaivanje zakona i stvaranje usaglaenog pravnog sistema na cijelom
prostoru drave. S jedne strane, radi se o vrlo brojnom predstavljanju
narodaiovademokratskairinamoesesmatratikaoprednostpolitikog
sistema. S druge strane, postoji problem usaglaavanja pravnih akata iz
etrnaestparlamenataujedanpravnisistemkadauorganizacijidravene
dominirahijerahijskanadreenostinstitucijaiorgana.Glavnakopakoja
povezujeovakavheterogenisistemjeustavnisistemBosneiHercegovine.
UkolikosvezakonodavneinstitucijeuBiHdjelujuuskladusaUstavom
BiH, ako entitetske zakonodavne vlasti djeluju u skladu sa ustavima
entiteta,akokantonalnezakonodavnevlastidjeluju uskladusaustavima
kantona, ako i ako su svi ustavi usklaeni sa Ustavom BiH, tada postoji
jedan pravni sistem bez obzira na heterogenost zakonodavne vlasti.
Heterogenost zakonodavne vlasti predstavljae poseban problem u
procesuintegracijeBosneiHercegovineuEvropskuuniju,posebnoufazi
nakonkandidatskogstatusaipoetkapregovora.
Dominacija partijskih interesa. Umjesto ustavne norme koju treba

potovatiiprimjenjivati,liderivladajuihpartijapreferirajumeupartijske
dogovorenavrhuidatipolitikisporazumibuduizvorpravnogsistema
i ukupnog funkcionisanja drave. Dominacija partijskih interesa u
zakonodavnoj vlasti predstavlja ozbiljnu prepreku procesima evropskih
integracija. Zakonodavne institucije u Bosni i Hercegovini su u sutini
partijske institucije, koje dravnu vlast ne shvataju kao balans prava i
obaveza,negokaovlasnitvonadvlauskojimsemoepostupatiprema
slobodnojvoljivladajuihelita.
Neizvravanjeustavnihobaveza. 192
U navedenom kontekstu u Bosni i Hercegovini je znatan dio
zakona, bitnih za funkcionisanje drave, uveden u pravni sistem kao
nametnuta kategorija na privremenoj osnovi odlukama Visokog
predstavnika. Nametnute odluke o proglaenju zakona nisu nastale kao
namjernoonemoguavanjezakonodavnihinstitucijauBosniiHercegovini
odstraneVisokogpredstavnika,negosunastajaleupravnimprazninama
zbog neizvravanja ustavnih obaveza od strane domaih zakonodavnih
institucija.
192
Opstrukcija kantona sa hrvatskom veinom da nakon izbora 2010.godine izaberu

delegateuDomnarodaparlamentaBiH,opstrukcijauestkantonadausaglaseustavesa
Ustavom FBiH i Odlukama Ustavnog suda BiH, opstrukcija poslanika u Predstavnikom
domu BiH da usvoje zakone neophodne za izgradnju pravnog i politikog sistema,
opstrukcijauevroatlanskimintgeracijamaitd.
273
Asimetrinost nastanka zakonodavnih vlasti. Institucije

zakonodavnevlastiuBosniiHercegovininastajalesunarazliitenaine.
Skuptina Republike Srpske je osnovana u oktobru 1991. godine i prvo je
bilanajviapredstavnikaizakonodavnainstitucijasrpskeetnikenacije,a
kasnije je postala zakonodavna vlast entiteta Republika Srpska. Do
ustavnih promjena Skuptina je imala ukupni zakonodavni kapacitet, a
nakon ustavnih promjena iz 2002. godine Skuptina dijeli zakonodavni
kapacitet sa Vijeem naroda. Parlament Federacije BiH je nastao nakon
Vaingtonskog sporazuma u martu 1994. godine kao dvodoma
zakonodavnavlasttogentitetasastavljenaodPredstavnikog(graanskog)
i Doma naroda (etnikog). Nakon navedenih ustavnih promjena
Parlamentjereorganizovanuvoenjemkonstitutivnostiisrpskognarodau
ovu instituciju. Parlamentarna skuptina BiH je osnovana Dejtonskim
sporazumom u okviru aneksa 4 (ustav BiH kao dvodomna sa balansom
graanske i etnike konstitutivnosti Predstavniki i Dom naroda.
Skuptina Distrikta Brko i skuptine kantona u Federaciji BiH osnovane
sunakonuspostavljanjamirauBosniiHercegovini.
Problem sukcesije. Nijedna od postojeih zakonodavnih institucija

nije definisana kao sukcesor Skuptine Bosne i Hercegovine iz 1990.
godine, nego su sve iznova osnivane. Nisu Narodna skuptina Republike
SrpskeiParlamentFederacijeBiHnaslijedilebivuSkuptinuBiHisvojim
odlukamaosnovaliParlamentarnuskuptinuBiH(konfederalnioblik).
NijeParlamentarnaskuptinaBiHnaslijedilabivuSkuptinuBiHisvojim
odlukama osnovala Narodnu skuptinu RS i Parlament Federacije BiH
(unitarnioblik).Organizacijainainnastankazakonodavnihinstitucijau
BosniiHercegoviniukazujenaprocesedisolucijeiagregacijezakonodavne
vlasti, gdje se prvo raspala Skuptina BiH kao jedinstvena institucija na
vie posebnih zakonodavnih vlasti, a potom su te posebne vlasti
funkcionalno objedinjene i definisane Ustavom BiH i ustavima entiteta i
kantona koji trebaju biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Svi
zakoni koje donose zakonodavne institucije moraju biti usklaeni sa
ustavima(kantonaientiteta),aoniopetsaustavomBosneiHercegovine.
Bez obzira na vie nivoa djelovanja radi se o jednoj zakonodavnoj vlasti
koja treba da izgradi i uskladi jedan pravni sistem. Integracija Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju nije mogua bez usklaenog djelovanja
zakonodavne vlasti na svim nivoima. Pravni sistem Republike Srpske,
Federacije BiH i nivoa BiH nisu tri odvojena pravna sistema, nego su
autonomni dijelovi jednog cjelovitog pravnog sistema Bosne i
Hercegovine.NastojanjezakonodavnevlastiuRepubliciSrpskojdasama,
bezdrugihdijelovazakonodavnevlasti,djelujeuevropskimprocesimakao
poseban subjekt sa posebnom agendom suprotno je Ustavu Bosne i
Hercegovine.SdrugestranenastojanjezakonodavnevlastisanivoaBiHda
djeluje u integracionim procesima bez entitetskih nivoa zakonodavne
vlastijetakoesuprotnoUstavuBosneiHercegovine.
274
RadomirNekovi
Zakonodavna vlast ima razliitu organizaciju u entitetima i na

nivou Bosne i Hercegovine, ali u krajnjem ishodu svi zakonodavni akti
trebaju biti u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim
sporazumom u cjelini. Specifinost zakonodavne vlasti da se vri na dva
nivoa( natriakouzmemouobzirikantone)neznaidaseradiorazliitim
zakonodavnimvlastima.JednajezakonodavnavlastuBosniiHercegovini
koja se vri na vie nivoa i od strane vie institucija. Saglasnost akata
zakonodavne vlasti u kranjem ishodu vodi do Ustava BiH (akti kantona
trebaju biti saglasni sa ustavima kantona, ustavi kantona sa ustavom entiteta,
ustavi entiteta sa ustavom BiH). Podjela nadlenosti u vrenju zakonodavne
vlastinijepodjelaplijenagdjesvakidiodraveimasvojusuverenuvlast.
Druga specifinost zakonodavne vlasti je njeno proimanje sa
ustavotvornomvlaukrozdvodomoparlamentarnoodluivanje.
2.4.3.Izvrna/upravnavlast
IzvrnavlastuBosniiHercegovinijeorganizovananaasimetrian
nain u entitetima i na nivou Bosne i Hercegovine, na slian nain kao i
zakonodavna.
Izvrnu vlast u Republici Srpskoj ini Vlada i predsjednik

Republike. U ovom entitetu izvrna vlast je uspostvaljena u period od
marta (formiranje Vlade) do decembra 1992 . godine (izbor predsjednika
RepublikeSrpske).VladaRepublikeSrpskeimaustavnenadlenosti (lan
90.UstavaRS):
predlaezakone,drugepropiseioptaakta,
predlaeplanrazvoja,prostorniplan,zavrniraun,
obezbjeujeiizvravazakoneipropise,
donosiuredbesazakonskomsnagom,
dajemiljenjaoprijedlozimadrugihpropisa,
utvrujeunutranjuorganizacijuizvrneiupravnevlasti,
usmjeravaradizvrneiupravnevlasti,
vrinadzornadorganimaizvrneiupravnevlasti,
obrazujepredstavnitvaRepublikeuinostranstvu.
Prema navedenim ustavnim odreenjima, naglaena je

zakonodavnaikontrolnafunkcijaVlade,alinisudefinisaneobavezeVlade
premanarodimaigraanima.Vladaimapredsjednikaiesnaestministara.
Uokviruministarstavaobjedinjujesepolitikaibirokratskavlast,gdjese
dravna uprava dijelom organizuje u okviru ministarstava, a dijelom u
organima uprave i samostalnim upravnim organizacijama koje su pod
kontrolom Vlade. Nakon odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz
2000.godine,ravnopravnadravotvornosttrietnikenacijeobuhvatilajei
275
Vladu. 193 Ustavnenormeoravnopravnojdravotvornostitrikonstitutivna

narodanisuseupraksipokazaleefikasnim,jernijerijeenopitanje:dali
lanovi Vlade Republike Srpske iz drugih konstitutivnih naroda trebaju
bitipripadniciilipredstavnicitihnaroda?
Smisao ustavnih izmjena bio je da jedan narod predstavljaju

njegovi legitimni predstavnici kako bi mogli sa punim politikim
kapacitetom da izraavaju i tite interese tog naroda. Pojam pripadnik je
proizaao iz praktinih partijskih potreba, u cilju izigravanja sutine
ustavnihpromjena.Dovoljnojedaupolitikupartijuulanitepripadnike
drugihnaroda,azatimseunutarpartijekreiradogovornaosnoviinteresa
partije i privatnih interesa pripadnika drugih naroda, i partija stie
mogunost da svojim kadrovima popuni kvotu koja pripada drugim
konstitutivnim narodima. Vlada je odgovorna Narodnoj skuptini
Republike Srpske, to je protivrjeno, jer je Narodna skuptina samo dio
zakonodavne vlasti, a drugi dio je Vijee naroda kojem Vlada nije
odgovornazasvojrad.Protivrjenostjetakoeiunainuizbora:Vladaje
izabrana ako je za njen izbor glasala veina od ukupnog broja narodnih
poslanika. (lan 93. stav drugi Ustava Republike Srpske) Ako jedan od
nacionalnihklubovauVijeunarodapokrenepitanjevitalnognacionalnog
interesa,Vladanijeizabranasvedoksenezavriustavnaprocedurauvezi
s tim. Iako predsjednika Vlade bira Narodna skuptina, trajanje njegovog
mandata zavisi od stava predsjednika Republike. Oblik parlamentarne
vlade u politikoj praksi Republike Srpske pokazao se kao proces jaanja
izvrne vlasti na utrb zakonodavne. U situaciji kada na izborima vlast
dobijejednapolitikapartijaikadalidertepartijepostanepremijer,dolazi
do koncentracije tri moi u rukama jedne linosti: partijska mo,
poslanikamouParlamentuipremijerskamouVladi.Kadapredsjednik
partije postane predsjednik Republike, a njegova stranka postane
vladajua, tada se u rukama jedne linosti koncentriu moi: partijska,
poslanika, predsjednika i izvrnoupravna. Demokratija se na legalan
nain transformie u apsolutizam i kult linosti ime sama derogira
vlastitusutinu.
PredsjednikRepublikejeformalnoizvan,alijeusutiniefizvrne
vlasti. Ustavna ovlatenja predsjednika Republike potvruju njegovu
nadreenu poziciju u odnosu na Vladu (lanovi 8090. ustava RS).
Predsjednikimaustavnaovlatenja,izmeuostalog,da:
predstavljaRepublikuucjelini,
predlaekandidatazapredsjednikaVlade,
193
Najmanje15%lanovaVlademorabitiizredajednogkonstitutivnognaroda.Najmanje
35% mora biti iz dva konstitutivna naroda. Predsjednik Vlade i dva potpredsjednika ne
mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Osam ministara je iz reda srpskog, pet iz reda
bonjakog i tri iz reda hrvatskog naroda. Predsjednik Vlade moe imenovati jednog
ministra iz reda ostalih, ali on ulazi u kvotu najbrojnijeg naroda (lan 92. Ustava RS,
AmandmanLXXXIV).
276
RadomirNekovi
nalaeVladidaonaizloistavoveopojedinimpitanjima,
moedazatraiodpredsjednikaVladedapodneseostavku,
moedarazrijeidunostipredsjednikaVlade,ukolikoovajodbije
dapodneseostavku,
moepredloitiNarodnojskuptinirazrjeenjelanaVlade.
Predsjednik ima ovlatenja u odnosu na Vladu, ali nema

odgovornost za rad Vlade, tako da je njegova pozicija vrlo slina
polupredsjednikom sistemu vlasti. Predsjednik Republike, nakon
konsultacijasapredsjednikomVladeipredsjednikomNarodneskuptine,
moe da raspusti Skuptinu (lan 72. Ustava Republike Srpske). Predsjednik
nije odgovoran ni Narodnoj skuptini, ni Vijeu naroda, a jedina
odgovornostpredsjednikajepremagraanima (lan 88. Ustava RS). Ovako
iroko postavljena odgovornost je teko primjenljiva u praksi, jer graani
nisu u mogunosti da kontroliu svakodnevni rad Predsjednika.
Ustavotvorac je oigledno pod pojmom odgovoran graanima
podrazumijevao izborne cikluse, gdje graani glasanjem iskazuju svoje
stavove prema radu predsjednika. Republika Srpska nema Predsjednitvo
kao kolektivnog efa entiteta, to proizilazi iz prvog lana Ustava BiH:
Srbi, Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, po kome bi svaki
dravotvorni narod trebalo da ima svog predstavnika u Predsjednitvu,
koji bi imali jednaka ovlatenja. U Republici Srpskoj je zadrana
dominantna ustavna pozicija predsjednika, dok su dva potpredsjednika
(pojedanizredaBonjakaiHrvata)definisanikaonekavrstapomonika
koji imaju podarena ovlatenja koliko im predsjednik povjeri svojom
odlukom.UstavomRepublikeSrpskenijeobezbijeenravnopravanstatus
tri konstitutivna naroda kada je rije o najvioj izvrnoj funkciji.
Potpredsjednici se biraju neposrednim izborima, kao i predsjednik, s tim
tojepredsjednikonajkodobijenajvieglasova,apotpredsjednicipostaju
dvojica kandidata iz reda druga dva konstitutivna naroda koji su dobili
najvie glasova. Predsjednik ima ovlatenja u oblasti bezbjednosti,
predlaganjakandidatazasudijeUstavnogsudaRSipredsjedavaSenatom
kao najviim savjetodavnim tijelom svih dravnih institucija. Predsjednik
takoe raspolae i dijelom budetskih sredstava, obrazuje struna tijela,
dodjeljujeodlikovanje,priznanjaipomilovanja.Navedenaustavnapozicija
predsjednika otvara pitanje: da li Republika Srpska ima parlamentarni ili
polupredsjednikioblikizvrnevlasti?RepublikaSrpskaimapartijskioblik
izvrnevlastiizkojegmogudanastajurazliitimodaliteti. 194
Dio izvrne vlasti vre i optine kao lokalne zajednice. Prema

ustavuRepublikeSrpske(dioVI,lan102,UstavRS)optinaimanadlenosti:
194
Kada je Predsjednik vladajujue partije ujedno i predsjednik Vlade, a predsjednik

Republikeizdrugepolitikepartije,tadaizvrnavlastdjelujeuformikancelarske.Kadaje
predsjednikvladajuepartijeujednoipredsjednikRepublike,tadaizvrnavlastdjelujekao
polupredsjednikisistem.KadajednapartijaimaveinuuNarodnojskuptinitadaizvrna
vlastdjelujekaoparlamentarnavlada.
277
donosiprogramrazvoja,urbanistikiplan,budet,
ureujeiobezbjeujeobavljanjekomunalnihdjelatnosti,
ureujeiobezbjeujekoritenjegradskogzemljita,
staraseoizgradnjilokalnihputevaiinfrastrukture,
stara se o ostvarivanju potreba graana u oblastima kulture,
obrazovanja,zdravstva,informisanjaitd.
zvrava zakone, propise i opta akta Republike iz svoje povjerene
nadlenosti.
U optiini, kao jedinici lokalne samoprave, objedinjeni su poslovi

dravne uprave i lokalne samouprave graana, gdje institucije optine
treba da zadovolje potrebe graana i da istovremeno na efikasan nain
vre odreene poslove dravne uprave. Iz navedenih ustavnih odredbi
oiglednojedaoptinetrebajuimatizakonskeokvireimaterijalneresurse
da bi izvrili Ustavom povjerene nadlenosti. Zakonom o lokalnoj
samoupraviRepublikeSrpskeiz2004.godinepreciznijejeregulisanstatus
optina u aspektu izvrne vlasti. 195 Dio poslova iz sfere javnih politika
prenesenisuunadlenostoptine:pruanjeusluga,stambenokomunalnih
poslova, kulture, zdravstva, socijalnih pitanja, turizma, ugostiteljstva i
zatite ivotne sredine. Da li optine imaju zakonske i materijalne
mogunosti da efikasno ostvare poslove iz svoje nadlenosti? U bivem
sistemu jugoslovenske drave ovaj problem bio je rijeen organizacijom
zakonodavne vlasti, jer su optine imale svoje izabrane predstavnike u
Vijeu optina kao dijelu zakonodavne vlasti na nivou Bosne i
Hercegovine.Usadanjojorganizacijidravnevlastinemadomaoptinai
nema oblika koordinacije optina radi ostvarivanja interesa lokalnih
zajednica. Optine imaju nesrazmjeru izmeu obaveza i mogunosti, jer
nemaju dovoljno nadlenosti i novanih sredstava, a raspolaganje
prirodnimresursimananjihovojteritorijijeunadlenostivladinihjavnih
preduzea. Optine su zavisne od Vlade u pravnom i materijalnom
aspektu, to stvara dodatne probleme u situacijama kada jedna politika
partija ima vlast u optini, a druga u Vladi. Izvrna vlast u Republici
Srpskoj je centralizovana i ima tendenciju dalje centralizacije prema
optinama, gdje bi lokalne zajednice izgubile karakter lokalne
samopupraveipostalebioblicidecentralizovaneupravnevlasti.
Izvrna vlast u Federaciji BiH obuhvata predsjednika i dva

potpredsjednika Federacije i Vladu. Iako je izvrna vlast jedinstvena
kategorija, Ustavom su razgraniene nadlenosti predsjednika i Vlade
Federacije.PredsjednikFederacijejenadleanza:
imenovanjeVlade,diplomatskihmisija,
potpisivanjeodlukaParlamenta,
potpisivanjeiratifikovanjemeunarodnihugovora,
195
lanovi:1227.poslovisamostalnenadlenostiilan28.poslovi
prenesenenadlenosti
278
RadomirNekovi
davanjepomilovanja.
Potpredsjednici Federacije zamjenjuju predsjednika, rotiraju se na
funkcijama, predstavnici tri konstitutitivna naroda imaju ravnopravan
status, to ima karakterstike kolektivnog efa izvrne vlasti. Premijer i
ministrisunadleniza:
provoenjeodlukaiizvravanjezakonaParlamenta,
predlaganjezakona,
pripremanjeprijedlogabudeta,
izvravanjebudeta,
funkcionisanjesvih16resorakojimarukovodeministri.
Predsjednik i dva potpredsjednika su iz tri konstitutivna naroda i

onisuvrhizvrnevlastiisvakegodinesemijenjajunafunkcijama.Mandat
predsjednikajejednugodinu,nakonegapostajepotpredsjednik,azatim
jedanodpotpredsjednikapostajepredsjednikitd.ZarazlikuodRepublike
Srpske u Federaciji BiH je ustavno obezbijeena ravnopravnost tri
konstitutivnanarodauvrhuizvrnevlasti.ZarazlikuodRepublikeSrpske,
u Federaciji BiH se vri posredan parlamentarni izbor predsjednika i
potpredsjednika (AmandmanXLII,stavovi15): Najmanjepojednatreinau
nacionalnim klubovima u Domu naroda predlae kandidate za
predsjednika i potpredsjednike. Zajednika lista od tri kandidata upuuje
seZastupnikomdomukojiodluujeveinomglasova.Ukolikoseprihvati
zajednikalista,tadaseizjanjavaiDomnarodaduplomveinom(veina
glasovausvatrinacionalnaklubaposebno).Prihvatanjemzajednikeliste
u oba doma izabran je presjednik i potpredsjednici Federacije BiH.
Ukolikolistanedobijeveinu,postupakseponavlja,aakouponovljenom
postupkuopetnebudeveine,smatraeseizabranimonikandidatikojisu
dobili veinu u jednom od domova. Nacionalni klubovi, sastavljeni od
delegata predhodno izabranih u kantonalnim skuptinama, imaju
odluujuuuloguuizboruovogdijelaizvrnevlasti.
Zanimljivojedapredsjednikipotpredsjednicimogubitismijenjeni
odlukomUstavnogsuda,uztraenjeiprethodnuodlukuParlamentakoja
sedonosidvotreinskomveinomusvakomnacionalnomklubuposebno.
Vlada Federacije BiH kao drugi dio izvrne vlasti, konstituie se

tako to predsjednik Federacije, uz saglasnost dva potpredsjednika
predlaemandatara,azatimpredsjednikipotpredsjedniciimenujuVladu
odesnaestministara(AmandmanXLVUstava).ImenovanuVladupotvruje
Zastupnikidomveinomglasova,aukolikoizbornebudepotvren,tada
se postupak ponavlja. S obzirom na to da Dom naroda ne bira Vladu,
vitalni nacionalni interesi i ravnopravnost su definisani kroz ustavnu
odredbu o broju ministara iz pojedinih konstitutivnih naroda (osam
ministara Bonjaka, pet Hrvata, tri Srbina). Iz najbronijeg naroda
(Bonjaci)birasepremijer,advapotpredsjednikasuizdrugadvanaroda.
OvaustavnaodredbavaidokseneprovedeAneks7(izbjeglikopitanje),
anakontoga15%ministarauVladimorabitiizjednognaroda,najmanje
279
35% iz druga dva konstitutivna naroda, a jedan ministar iz reda manjina

(AmandmanXLIV,stavovi1.i2).
Zbog dvostepene organizacije Federacije BiH izvrna vlast je

decentralizovana i vri se u deset kantona na osnovu kantonalnih ustava
koji, trebaju biti u saglasnosti sa entitetskim ustavom. Na osnovu
podijeljene nadlenosti (nadlenost Federacije, zajednika nadlenost
Federacije i kantona i nadlenost kantona) izvrnu vlast vri Vlada
kantona, koja ima predsjednika i 10 do 15 ministara. Kandidata za
premijera imenuje predsjedavajui Skuptine kanton. U konsultaciji sa
zamjenicima, kandidat predlae ministre koje potvruje kantonalna
skuptinaveinomglasova.Nakonukidanjapozicijepredsjednikakantona
injenogobjedinjavanjasapozicijompredsjedavajuegSkuptine,doloje
dojaanjazakonodavnevlastinadizvrnom.Radiefikasnijekoordinacije,
kantoni mogu osnivati Savjete kantona u poslovima njihove nadlenosti,
ali ne mogu obuhvatati vojne poslove ili politika udruivanja (stvaranje
novihpolitikihzajednica).
IzvrnavlastuFederacijiBiHspadaukategorijukabinetskevladeu
kojoj dominira princip kolektivne odgovornosti, gdje je premijer prvi
meu jednakima, i gdje vlast funkcionie na kompromisima i
usaglaavanju. Kabinetska vlada ne dominira nad zakonodavnom vlau,
jer i Vlada i predsjednik i potpredsjednici su izabrani voljom Parlamenta
kojimoedaihsmijenisafunkcije.
Predsjednikipotpredsjednicimogudaraspustejedaniliobadoma
ukoliko Parlament ne vri svoju funkciju u oblasti zakonodavstva, a
predsjednik Federacije moe sam raspustiti oba doma, ukoliko ne uspiju
dausvojebudetprijepoetkabudetskegodine.UodnosimaParlamenta
iizvrnevlastipostojiodnosfunkcionalnenadlenosti.Institucijeijednei
druge vlasti imaju ustavni balans ovlatenja i obaveza i mogu da smijene
jednadruguukolikojednaodinstitucijaneizvravasvojeobaveze.
Na nivou Bosne i Hercegovine izvrnu vlast obavljaju Savjet

ministara i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Predsjednitvo BiH je
kolektivni ef drave, ine ga tri neposredno izabrana lana, iz tri
konstitutivnanaroda:SrbinsebiranapodrujuRepublikeSrpske,aHrvat
iBonjaknapodrujuFederacijeBiH. 196 Unainuizbora,nadlenostimai
odnosima prema drugim dravnim institucijama sadrano je nekoliko
osnovnihaspekatalegitimitetaPredsjednitva.
Dravotvornost etnike nacije. lan Predsjednitva predstavlja i

zastupa etniku naciju u okviru ovlatenja kolektivnog efa drave.
Ustavnaosnovaotronacionalnojdravotvornosti,definisanajoodlukama
ZAVNOBiHa, pretoena je i u strukturu Predsjednitva Bosne i
196
PresudomEvropskogsudazaljudskapravaizStrazburaod22.Decembra2009.godineu
sluajuSejdiFincinaloenojeBosniiHercegovinidaizmijeniustavnuodredbuoizboru
lanovaPredsjednitvakojadiskriminiegraane,jernemajujednakapravadabirajuida
budubirani.
280
RadomirNekovi
Hercegovine. U ovom aspektu postoje dvije protivrjenosti. lana

Predsjednitvaizredaetnikenacije,birajubiraijednogodentiteta,tako
dapripadniciodreenenacijeudrugomentitetunemogudaglasajuniti
dasekandidujuzaizborenaovufunkciju.Zakonskamogunostdalana
Predsjednitva moe da zamijeni poslanik iz Predstavnikog doma
Parlamentarne skuptine BiH, potvruje da je osim neposrednog izbora
mogu i posredan izbor lana Predsjdnitva. 197 Predsjednitvo je bilo
kolektivni ef drave Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u
Jugoslavijiiinilisugapredstavnicitrikonstitutivnanaroda(Srbi,Hrvatii
Muslimani Bonjaciipredstavnikmanjina).Nakonprvih viestranakih
izbora 1990. godine, Predsjednitvo je imalo sedam lanova (po dva iz tri
dravotvorne nacije i jedan iz reda manjina). Primarni legitimitet lana
Predsjednitva proizilazi iz dravotvornosti etnike nacije. U
Predsjednitvusupredstavljenikonstitutivninarodi. 198
lanPredsjednitvanijedelegatentitetakaofederalnejedinice,jer
se nain izbora ne moe izjednaavati sa sutinom mandata. Ustavna
norma,daselanPredsjednitvabiranateritorijientiteta,neznaidaje
on delegat entiteta na nivou Bosne i Hercegovine. Funkcioneri
naimenovaninapoloajeuustanovamaBosneiHercegovinepredstavljae,
uopte uzevi, narode Bosne i Hercegovine (lan IX, stav 3. Ustava BiH).
Nijedan od entiteta nema ustavnu nadlenost da kontrolie rad lana
Predsjednitva, da ga poziva na odgovornost i da utie na njegovo
djelovanje.Premaustavnimnormama,lanPredsjednitvanemaobavezu
dasvojeodlukeiovlaenjausaglaavasazakonodavnimvlastimananivou
entiteta. Meutim, lan Predsjednitva se neformalno usaglaava sa
svojompolitikompartijom,kojaobinoimavladajuupozicijuuentitetu.
Etnika zastupljenost u Predsjednitvu kao kolektivnom efu drave je
ustavnapraksauBosniiHercegoviniuposljednjihetrdesetgodina.
Interes entiteta. lan Predsjednitva ima ustavno pravo da u roku

od tri dana uloi veto na odluku Predsjednitva, ukoliko smatra da je ta
odlukadestruktivnapovitalniinteresentiteta. 199 Uovomovlatenjulana
Predsjednitvasadranajeustavnaprotivrjenost.AkolanPredsjednitva
iz Republike Srpske uloi veto, konanu odluku o vetu donosi Narodna
skuptinaRepublikeSrpskedvotreinskomveinom,urokuoddesetdana.
AkojevetouloiobonjakilanPredsjednitva,odluujebonjakiklubu
Domu naroda dvotreinskom veinom, a ukoliko je veto uloio hrvatski
lan Predsjednitva tada odluuje hrvatski klub u Domu naroda
dvotreinskom veinom. Pitanje veta lana Predsjednitva osim Narodne
skuptinetrebadaobuhvatiiVijeenarodadaseiovajdiozakonodavne
197
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH, Slubeni glasnik

BiHbr.21/00.
198
GoranMarkovi,Zbornikradova,UvodupolitikisistemBosnei
Hercegovineizabraniaspekti,Sarajevskiotvorenicentar,2009.godine.
199
UstavBosneiHercegovine,lanV,taka2,stavd.
281
vlastimoe izjasnitiovetu.Premasadanjimustavnimrjeenjimapostoji
asimetrinostizmeudvaentitetaiovetuseodluujenarazliitenaine.
Ukoliko lan Predsjednitva ulae veto radi zatite interesa entiteta,
konanu odluku o tome donose zakonodavne institucije u entitetima. U
Republici Srpskoj: Narodna skuptina, kao graanski dom i dio
zakonodavne vlasti, donosi konanu odluku dvotreinskom veinom. U
Federaciji BiH je obrnuto, jer konanu odluku o uloenom vetu donose
nacionalnikluboviuDomunarodaParlamentarneskuptine.
OvdjelanPredsjednitvanemapravodasamrealizujeveto,jeron
proglaava destruktivnost odreene odluke po ivotni interes entiteta, a
konanu odluku donose organi na nivou entiteta. Oigledno je da je
navedena ustavna norma nastala politikim kompromisom. lan
Predsjednitva nema obavezu prema entitetu da pokrene veto, nego ima
pravodagapokreneposvojojvolji,kadatoocijenipotrebnim.Navedeno
ustavno pravo lana Predsjednitva sporno je, u kontekstu ustavnih
promjenaiz2002.godineoravnopravnojkonstitutivnostinarodanasvim
nivoima dravne vlasti i na cijelom podruju Bosne i Hercegovine, jer su
entiteti postali tronacionalni sa tri dravotvorne nacije, pa se s pravom
postavlja pitanje: kako jedan lan Predsjednitva, iz jedne nacije, moe
ocijenitivitalniinteresentitetaukojemivetrinacije?
Integritet drave. Predsjednitvo je kolektivni ef drave Bosne i

HercegovineiimaovlatenjavezanazameunarodnisubjektivitetBosnei
Hercegovine: spoljna politika, imenovanja (ambasadora i drugih
predstavnika), predstavljanje drave u meunarodnim odnosima,
subjektivitet meunarodnog pregovaranja i zakljuivanja meunarodnih
ugovora i njihova ratifikacija uz pristanak Parlamentarne skuptine.
Predsjednitvo ima vrhovnu civilnu komandu nad oruanim snagama u
Bosni i Hercegovini, to ga ini glavnom institucijom za bezbjednost na
teritoriji cijele drave. Predsjednitvo ima kljunu ulogu u imenovanju
predsjedavajueg Savjeta ministara, programu rada, kadrovskom sastavu
oveinstitucijeidonoenjubudeta.SvakilanPredsjednitvaimaustavno
pravo i obavezu da titi teritorijalnoustavni integritet i meunarodni
subjektivitetBosneiHercegovine.
Interes graana. lanove Predsjednitva biraju graani u jednom

od entiteta. Iz jednog entiteta se bira Srbin, a iz drugog Hrvat i Bonjak.
Dabisenavedenietnikiprincipostvarioupolitikojpraksi,neophodno
je i da izborne norme i procedure budu etnike. Zbog nedovoljne
saglasnostiIzbornogzakonaiustavnihnormi,postojimogunostdalana
Predsjednitva iz jedne nacije mogu izabrati birai iz druge nacije, pa
nastajesporokonjegovoglegitimiteta.
282
RadomirNekovi
lana Predsjednitva iz jedne etnike nacije ne mogu da izaberu

birai iz druge etnike nacije, jer nema legitimnost u zastupanju
nacionalnihinteresa. 200
Meutim, iako je etninost osnova legitimiteta, to ne znai

negiranjekategorijegraanskeosnove,jerlanPredsjednitva,bezobzira
na pripadnost etnikoj zajednici, predstavlja i sve graane Bosne i
Hercegovine.Premasvomustavnompoloaju,Predsjednitvoobjedinjava
nadlenosti kolektivnog efa drave i vrha izvrne vlasti. Kao ef drave,
imaustavnapravauoblastimavezanimzameunarodnipoloajdravei
za njenu bezbjednost. Kao izvrna vlast, ima odgovornosti pred
Parlamentom Bosne i Hercegovine u oblastima: izvravanja odluka
Parlamenta, finansijske odgovornosti za budet, funkcionisanje Savjeta
ministara. U Ustavu Bosne i Hercegovine (lan V, taka 4. i 5). definie se
njegova nadlenost u vezi Savjeta ministara i Stalnog komiteta. Stalni
komitetjedefinisankaooblikukojemlanoviPredsjednitvavrecivilnu
komandu nad oruanim snagama. S obzirom na to da je Predsjednitvo
ustavno ovlateno da komanduje oruanim snagama, moglo je i da
promijeniformunjihoveorganizacijeiformirajedinstveneoruanesnage,
tojeiuinjenoreformomodbraneiformiranjemoruanihsnagaBosnei
Hercegovine. Predsjednitvo ima ovlatenja da imenuje predsjedavajueg
Savjeta ministara (lan V, taka 4), a on stupa na dunost nakon
potvrivanja u Predstavnikom domu. Predsjedavajui, zatim, imenuje
ministre koji, takoe, stupaju na dunost nakon potvrivanja u
Predstavnikom domu. Prema ustavnim normama, Predsjednitvo ima
snanu poziciju u dravnoj vlasti Bosne i Hercegovine: pravo veta,
imenovanje predsjedavajueg Savjeta ministara, spoljna politika, oruane
snage, predlaganje budeta, rasputanje Doma naroda Parlamentarne
skuptine. Predsjednitvo, istovremeno, ima ustavnu obavezu da izvrava
odluke Parlamentarne skuptine i pravo da svoje odluke, kroz
Parlamentarnu skuptinu, transformie u zakone. Savjet ministara je,
istovremeno, odgovoran Predsjednitvu i Parlamentarnoj skuptini,
predsjedavajui Savjeta ministara moe podnijeti ostavku Predsjednitvu
(lan 12. Zakona o Vijeu ministara). Predsjednitvo moe zatraiti smjenu
predsjedavajueg Savjeta ministara, to potvruje Parlamentarna
skuptina, a moe i sama Skuptina da izglasa nepovjerenje
predsjedavajuemSavjetaministara. U oba sluaja, cijeli sastav Savjeta
ministara podnosi ostavku. Nejasno je ustavno ovlatenje Predsjednitva
da samostalno moe raspustiti Dom naroda Parlamentarne skuptine BiH
(lan V, stav 3. taka g. Ustava). Ovaj dom predstavlja tri dravotvorne
etnike nacije i titi njihove vitalne interese i nije jasno kako dva lana
200
Navedena protivrjenost imala je za posljedicu da su u Republici Srpskoj

potpredsjednikaizredahrvatskognarodaizabralisrpskibirai,auizboruhrvatskoglana
PredsjednitvaBiHpresudnuuloguimalisubonjakibirai.
283
Predsjednitva mogu da raspuste etniki dom bez odluke etnikih nacija

ije interese predstavljaju delegati u Domu etnikih nacija. Navedenu
ustavnu protivrjenost dodatno je Predsjednitvo iskomplikovalo svojim
Poslovnikom o radu. 201 Kada sastav delegacija u Domu naroda direktno
zavisiodpromjeneparlamentarneveineuentitetima,tadasudelegatiu
Domu naroda predstavnici entitetskih parlamenata sa imperativnim
mandatom, a ne predstavnici etnikih nacija. Poslovnik Predsjednitva
izraava neustavnu tendenciju institucija u Bosni i Hercegovini da
poslovnicimadefiniunormekojesudrugaijeili,ak,suprotneustavnim
normama: Jedan podzakonski akt ne moe ograniiti pravo koje je
institucijidatoUstavomkaonajviimpravnimaktom. 202 DelegatiuDomu
naroda nisu delegacija entiteta sa imperativnim mandatom, nego su
predstavnici etnikih nacija i ne moe se ustavna nadlenost institucije
mehaniki prenositi iz pravila izborne procedure. Primjer: Narodna
skuptina Republike Srpske bira pet delegata u Dom naroda, ali oni nisu
delegacija Narodne skuptine, nego zastupaju interese svih Srba u Bosni i
Hercegovini. Drugi aspekt neustavnosti je pravo izvrne vlasti da raspusti
dio zakonodavne vlasti, jer navedeno kraljevsko ovlaenje, nasljeeno iz
prolosti, negativno utie na demokratski karakter politikog sistema.
Ustavotvorac
je
kroz
nadlenost
Predsjednitva
utemeljio
polupredsjedniki sistem u Bosni i Hercegovini koji vri kolektivni ef
drave to je samo po sebi protivrjeno, jer kolektivna nesaglasnost
lanovaumanjujepolupredsjednikumooveinstitucije.
Savjet ministara BiH predstavlja drugi dio izvrne vlasti na nivou

Bosne i Hercegovine. U izboru Savjeta ministara vai kriterijum etnike
ravnopravnosti, tako da ministar i njegov zamjenik ne mogu biti iz reda
jedneetnikenacije.SteritorijeFederacijeBiHimenujese2/3ministara,a
sateritorijeRepublikeSrpske1/3ministara. Savjet ministara je ustavno
odgovoran za sprovoenje politike Bosne i Hercegovine u oblastima
pomenutimulanuIII,take1,4.i5. 203 Savjetministarasedanassastojiod
devetresoraipredsjedavajueg,jersekrozprenosnadlenostiuveavaoi
201
PoslovnikoraduPredsjednitva(lan44)reguliedaseDomnarodarasputausluaju
dasepromijeniparlamentarnaveinauzakonodavniminstitucijamaentiteta.
202
GoranMarkovi,tekstuzborniku:UvodupolitikisistemBosneiHercegovineizabrani
aspekti,Sarajevskiotvorenicentar,str.226,
Sarajevo2009.godine.
203
lan1.spoljnapolitika,spoljnotrgovinskapolitika,carinskapolitika,monetarnapolitika,
meunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, useljavanje izbjeglice azil, provoenje
krivinih zakona na meunarodnom planu i izmeu entiteta, poslovi meunarodnih
komunikacija,regulisanjesaobraajaizmeuentitetaikontrolavazdunogsaobraaja.lan
4.nadlenostinastalekaorezultatkoordinacijePredsjednitvameuentitetima,ukolikose
drugi entitet ne protivi. lan 5. dodatne nadlenosti koje institucije na nivou Bosne i
Hercegovinepreuzmuodentitetanaosnovunjihovesaglasnosti:posloviizAneksa5,6,7.i
8. Dejtonskog sporazuma, drugi poslovi nuni za ouvanje teritorijalnog integriteta i
suvereniteta drave. Ovdje spadaju i poslovi koje entiteti prenesu na nivo Bosne i
Hercegovineizoblastienergetskihresursaisaradnjesaprivrednimsubjektima.
284
RadomirNekovi
broj resora. Kada uporedimo ustavne norme u lanu III, koje definiu
nadlenosti institucija na nivou Bosne i Hercegovine, ustavne norme u
lanuV,kojedefiniunainizboraSavjetainjegovustrukturu,uoljivaje
prividna protivrjenost. Kada bismo Ustav posmatrali kao dogmatsku,
statinu normu, Savjet ministara bio bi neka vrsta pomonog izvrnog
organa koji pomae Predsjednitvu Bosne i Hercegovine. Kada normu iz
lanaV,kojadefinieovlatenjeSavjetaministarazasprovoenjepolitike
Bosne i Hercegovine, sagledamo u kontekstu ustavnih normi u lanu III,
uoava se snanija ustavna pozicija Savjeta ministara. Dananja struktura
koju ini devet resora, na prvi pogled moe da izgleda kao rezultat
uzurpacijedravnihovlaenjakojejeSavjetpreuzeoodentiteta.
Meutim, kada se pojedinana ovlatenja iz lana III Ustava

uporede s pojedinanim resorima, dolazi se do zakljuka da je Savjet
ministara, vremenom, samo preuzeo dravne poslove koji su mu
Dejtonskimsporazumomdatiunadlenost. 204 Drutvenopolitikarealnost
nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije omoguavala da se Savjet
ministaraorganizujeupunomkapacitetukaoVlada,takodajeostavljena
mogunost da se primjenom Sporazuma uveava nadlenost Savjeta
ministara. Ustavna pozicija Savjeta ministara sagledava se potpunije,
ukoliko se ustavni lanovi III i V posmatraju integralno, kao jedna
podcjelina. Iz navedenog konteksta proizilazi pitanje: zato Savjet
ministara nije posebno regulisan u Ustavu kao druge dravne institucije,
nego je definisan u okviru lana koji regulie nadlenosti Predsjednitva
Bosne i Hercegovine? Da li je Savjet ministara Vlada ili je koordinaciono
tijeloentitetskihvlasti?PremanormamaUstavaBosneiHercegovine,koje
naposredanineposredannaindefiniupozicijuoveinstitucije,radiseo
Vladi,iakoovajdioizvrnevlastinemaformalninazivVlade.Udravama
sa konfederalnom osnovom konstitutivni entiteti prenose dio svojih
ovlatenja na nivo zajednikih institucija. Izvrnu vlast na zajednikom
nivouinedelegatiilipripadniciizvrnevlastisanivoaentitetaionaima
koordiniuuulogu,anjenaovlatenjaproizilazeizsporazumaentitetskih
vlada. Savjet ministara na nivou BiH oigledno nije organizovan, niti
funkcionie na konfederalnoj dravnoj osnovi. Savjet ministara BiH ima
svojeizvorneustavnenadlenosti (lanovimaIIIstav1.iVstav4,takaa).U
donoenjuodlukaSavjetministaramoe,aliinemora,dakonsultujevlade
entiteta. Izbor lanova Savjeta ministara realizuje se kroz procedure
204
1. Ministarstvo spoljnih poslova a) spoljna politika; 2. Ministarstvo bezbjednost b)
princip vladavine prava, lan II Ustava; 3. Ministarstvo odbrane c) nadlenosti
Predsjednitvazaoruanesnage;4.Ministarstvofinansijaitrezorad)monetarnapolitika;
5. Ministarstvo pravde e) provoenje krivinih zakona na meunarodnom planu; 6.
Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa f) spoljnotrgovinska politika; 7.
Ministarstvokomunikacijaiprometag),h),i),saobraaj,komunikacije;8.Ministarstvoza
ljudska prava i izbjeglice j) izbjeglice i azil; 9. Ministarstvo civilnih poslova razvoj
demokratije,nevladinsektori10.PredsjedavajuiSavjetaministara.
285
institucija na nivou BiH (Predsjednitvo, Predstavniki dom) i u ovim

proceduramaneuestvujuinstitucijesanivoaentiteta.
Odgovornost Savjeta ministara ustavno je definisana prema

Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, a ne prema entitetskim
zakonodavnim tijelima. Vladu i koordiniue izvrne vlasti razlikujemo
prema navedenim elementima, jer Vlada ima svoje izvorne ustavne
nadlenosti, a koordinaciono tijelo ima prenesene nadlenosti od strane
drugog subjekta. lanove koordiniueg tijela na nivou zajednikih
institucijainilibidelegatiizentiteta,alanoviSavjetaministrasebiraju
od strane zakonodavne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Savjet
ministara Bosne i Hercegovine je vlada, a ne zajednika ili koordiniua
institucija. Kriterijumi etnitetske i etnike zastupljenosti u Savjetu
ministara i nain odluivanja imaju svrhu da ojaaju legitimitet ove
institucijeionineumanjujuustavnistatusSavjetaminstara.
IzvrnavlastuBosniiHercegovini(nanivouBosneiHercegovinei
na nivou dva entiteta) je asimetrino organizovana i moe se svrstati u
kategorijupolupredsjednikogsistema,gdjeefdraveimakljunuulogu
uizboru,usmjeravanjuikontroliradaVlade.
2.4.4.Sudskavlast
Uteorijskimanalizamasudskavlastjeestousjenizakonodavnei
izvrne.Jedanodrazlogajeiutometojesudskavlastnajdravnija,koja
direktnoprimjenjujezakon.Kodsudskevlastisueljavajusedva procesa:
zatitainteresadrave,sjedne,izatitaljudskihpravaivrijednostiljudskog
drutva, s druge strane. Problem nastaje kada primjena ljudskih prava
postanesuprotnainteresimadravnevlastiikadasezbogviihdravnih
interesa ograniava vladavina ljudskih prava. Sudska vlast u navedenoj
situacijidolaziuprotivrjenostiusmislu:dalidakonsekventnoprimijeni
ljudskapravadefinisanaUstavom,ilidatoizbjegneuinteresudrave,ana
tetu ljudskih prava? S obzirom na to da je sudska vlast ustavno i
formalnopravnonezavisnaoddrugihvlasti,oekujesedasudoviradepo
zakonu, bez obzira ko e imati korist ili tetu od njihovih odluka.
Meutim,sudskavlastnijeUstavomdefinisanakaovlastdrutva,vekao
diodravnevlasti,aprimarniinteressvakogoblikadravnevlastijezatita
interesa drave, odnosno interesa vladajue ideologije. Ljudska prava ne
mogu da se ostvare izvan dravne vlasti, pa je ova vlast krajnji izvrni
regulatorkojimseodreujemjeraprimjeneljudskihprava.Urealnostije
primjenaljudskihpravauvijekmanjauodnosunanjihovobimuustavnim
normama, pa je njihova primjena u sutini borba za ljudska prava.
Znaajni dokumenti o ljudskim pravima, koji u dananje doba imaju
286
RadomirNekovi
univerzalni karakter, nastali su u procesu borbe ljudi da ostvare i zatite

svojasuverenaljudskaprava. 205
Disolutivnim procesima bive jugoslovenske drave i Bosne i

Hercegovine,poetkomdevedesetihgodina,nestalajeijedinstvenasudska
vlast, a kroz oruani meunacionalni sukob ljudska prava su krena na
najdrastiniji nain. Agregacijom dravnosti Bosne i Hercegovine nakon
Dejtonskog sporazuma, ljudskim pravima je posveeno dominantno
mjestouustavnimnormama.DioSporazuma (Aneks6)posebnoseodnosi
na ljudska prava, gdje su ustanovljene posebne institucije za njihovu
zatitu, kao to su: Komisija za ljudska prava, koju ini kancelarija
Ombudsmana i Vijee (Dom) za ljudska prava, Sud za ljudska prava u
FederacijiBosneiHercegovine.
Ulogu Suda za ljudska prava nakon ustavnih promjena 2002.

godinepreuzeojeUstavnisudBosneiHercegovinekrozformuKomisijeza
ljudska prava pri Ustavnom sudu. Dejtonskim ustavom (lanom VI, stav 3,
take b. i c), definisana je apelaciona nadlenost Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine u pitanjima primjene meunarodnih normi o ljudskim
pravima. Svaki dravljanin moe pokrenuti postupak kod Ustavnog suda
nakon presude bilo kog drugog suda, ukoliko smatra da ta presuda
ugroavanjegovaljudskaprava.NavedenanadlenostUstavnogsudaBiH
ukazujenaprincipvladavineprava(suverenostprirodnihljudskihprava)u
kome je proces ostvarivanja ljudskih prava odvojen od uticaja izvrnih
vlasti. Teorijskopraktini pokuaji vladajuih partijskih elita da kroz
proces strukturalnog dijaloga o pravosuu BiH ukinu apelacionu
nadlenost Ustavnog suda u oblasti ljudskih prava su nastojanje da se
ukine nezavisnost sudske vlasti i da se ona stavi pod kontrolu partijske
vlasti. U cilju ostvarivanja nezavisnosti sudske vlasti, meunarodna
zajednica je kroz djelovanje Visokog predstavnika nametnula Zakon o
Visokom sudskom i tuilakom savjetu (VSTS) BiH. Parlamentarna
skuptinaBosneiHercegovineje2004.godineusvojilaovajZakonionje
legalno uveden u pravni sistem Bosne i Hercegovine. 206 Visoki sudsko
tuilaki savjet BiH, na osnovu pomenutog zakona, definisan je kao
nezavisniorgan(lan3)iima16lanova,15izBiH,spodrujadvaentitetai
s podruja Brkog i jedan meunarodni lan. Predsjednik i dva
potpredsjednika VSTS ne mogu biti iz istog naroda (lan 11). Nadlenost
VSTSdefinisanajelanom17.iima30taaka,kojeobuhvatajusveposlove
kontrole, izbora sudija i tuilaca, smjene izabranih sudija i tuilaca,
budeta, interesa javnosti, reforme, unapreenja rada itd. Zanimljiv je
zakonski dio koji se tie mandata za vrenje dunosti i ovlatenja prema
pojedinimsudskimorganima (lan21.i22).Definiuseuslovikojesudijei
205
TheHabeasCorpusAmendmentact1679,Deklaracijaonezavisnosti1776,BillofRight
1791,Billofrightsod1689.godine,Deklaracijaopravimaovjekaigradjanina1789.ibrojni
kodifikovaniaktimeunarodnogprava,kojisuintegralnidioUstavaBosneiHercegovine.
206
SlubeniglasnikBiH,broj25.od1.juna2004.Godine.
287
tuioci trebaju ispunjavati da bi bili imenovani na odreene dunosti u

sudskoj vlasti Bosne i Hercegovine. Uslovi za lanove Suda na nivou BiH
(lan23),zalanoveustavnihsudovaRSiFederacijeBiH (lan24),lanove
vrhovnihsudovaRSiFederacijeBiH(lan25),zalanoveApelacionogsuda
Distrikta Brko (lan 26), okrune sudove u RS i kantonalne sudove
FederacijeBiH (lan27)itd.UlogaVisokogsuskogituilakogsavjetakod
izborasudijaustavnogsudajeprotivrjena.
UstavnisudovinanivoimaentitetainanivouBosneiHercegovine
su institucionalni oblici konstituiue dravotvorne vlasti, ne spadaju u
kategoriju sudova, i nisu jasni razlozi zbog ega Visoki sudskotuilaki
savjetimanadlenostkodizborasudijazaentitetskeustavnesudove.
Organ uspostavljen Zakonom nii je organ u odnosu na onaj,

uspostavljenUstavom.NepostojipravnalogikadaVSTSkaoorgan,nastao
niim pravnim aktom, odreuje funkcionisanje organa (Ustavnog suda)
koji je nastao viim pravnim aktom. Visoki sudskotuilaki savjet je
formiran na osnovu principa vladavine prava, jer je jedan od elemenata
pravnogsistemakojiobezbjeujevladavinupravanezavisnostsudskevlasti
odpolitikihuticaja.
DalijeformalnimpostojanjemVisokogsudskotuilakog savjeta
obezbijeena nezavisnost sudstva i sprijeen uticaj politikih faktora i
neformalnihcentaramoi?Naosnovukojihelemenatajepetnaestljudiu
Visokom sudskotuilakom savjetu, biranih iz reda sudija, tuilaca i
advokata,steklosvojstvonepristrasnostiinezavisnosti?Advokatiituioci
nisu neutralni i nepristrasni dio sudskog sistema, jer zastupaju jednu
stranu u sudskom postupku. Tuiocima je stalo da sud presudi po
prijedlogu optunice, a advokatima da sud presudi u interesu njihovog
klijentakojiihplaa.Akomoemoigovoritionepristrasnostisudije,nema
argumenata za nepristrasnost tuilaca i advokata. Advokati i tuioci, kao
pristrasniiniocisudskogsistema,sadakaolanoviSavjeta,birajusudijei
ocjenjuju njihovu nezavisnost i nepristrasnost to je protivrjeno, jer se
sudijeituiocibirajuodstranesudija,tuilaca iadvokata.Unavedenom
procesunastajeinteresnagrupasudija,tuilacaiadvokata,kojaimauticaj
i u Visokom sudskotuilakom savjetu i u sudskom sistemu Bosne i
Hercegovine, pa je nezavisnost sudstva postala prazna pravna norma bez
sutinskog sadraja. U Ustavu Bosne i Hercegovine ljudska prava su
definisana kao suverena vrijednost, definisana je direktna primjena
meunarodnihnormioljudskimpravima.Urealnostipolitikogsistema,u
ovojdravinemainstitucijaisubjekatakojimogudaobezbijedeprimjenu
ljudskih prava, pa graani esto ulau apelacije Sudu za ljudska prava u
Strazburu.Postojeiustavnenormeinezavisnostsudstva,alinemapravde
ni vladavine prava koja, u sutini, znai dostupnost ljudskih prava za
svakoggraanina,bezobziranabilokojeobiljeje:vjersko,rasno,klasno,
materijalnoitd.
288
RadomirNekovi
Svi principi vladavine prava padaju pred injenicom da graanin

moe koristiti sudsku vlast za ostvarivanje svojih prava u mjeri svojih
materijalnih mogunosti da plati advokata. Sudstvo je samostalno i
nezavisnoodizvrneizakonodavnevlasti,aVisokisudskiituilakisavjet
obezbjeuje samostalnost, nezavisnost, nepristrasnost, strunost i
efikasnostsudstvaituilakefunkcije(lan121.aUstavaRS).
Ustav nije definisao instituciju koja kontrolie VSTS, tako da ovaj

organdjelujekaosuveren.SuverenostVisokogsudskogituilakogsavjeta
na podruju Republike Srpske negativno se izrazila u javnom mnjenju.
Prema izvjetaju Ombudsmana Republike Srpske za 2002. godinu, u
strukturi albi graana na krenje ljudskih prava, 10% se odnosilo na
pravosue, a 69% na imovinska pitanja. U izvjetaju za 2004. godinu,
imovinskapravaustrukturialbibilasu17%,aprigovorinaradpravosua
30%.Uizvjetajuza2005.godinu,ustrukturiprimljenihalbinakrenje
ljudskihprava,pravosuejebilozastupljenosa34%.
albe su se uglavnom odnosile na sporost rada sudova: osnovnih,

okrunih i Vrhovnog, na rad sudija i na povredu lana est Evropske
Konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, prema kojoj svako
imapravonanepristrasnoipravednosuenje.Usferisudskevlastipostoje
protivrjenosti u aspektu legitmiteta Visokog sudskotuilakog savjeta.
Formiranje posebne institucije koja treba da obezbijedi nezavisnost
sudstva,spornojesastanovitanepristrasnosti,legitimitetaidemokratske
kontrole. Ako jedan organ ima nadlenost da procjenjuje uinke sudske
vlasti i da imenuje kadrove u toj vlasti, onda je taj organ vlast, pa Visoki
sudskotuilaki savjet postaje suvereni organ vlasti u sudskoj vlasti.
Namee se pitanje: ko kontrolie rad Visokog sudskotuilakog savjeta?
Nijednavlast,osimustavotvorne,nemoeimatisvojstvosuverenosti,pabi
ovavlasttrebalaocjenjivatiiradVisokogsudskotuilakogsavjeta.Drugi
je problem u postojanju principa struke. Advokati, tuioci i sudije biraju
sudijeituioceusudskojvlasti.Akonavedeniprincipvaiupravosudnoj
vlasti, zato ne bi vaio i u ostalim sferama javnog ivota (prosvjeta,
zdravstvo,javneslubeitd.)?Odsustvokontrolejavnosti,kooptiranjekao
nain izbora (organ bira sam sebe) i struktura VSTS ini ga
problematinom institucijom koja treba biti reformisana i ustavno
redefinisana(ireunaslovuUstavneizmjeneuBosniiHercegovini).
U Republici Srpskoj Vrhovni sud je najvii organ sudske vlasti,
koji obezbjeuje jedinstvenu primjenu zakona (lan 123. Ustava RS). Na
srednjem nivou postoje okruni sudovi (Banja Luka, Bijeljina, Doboj,
Trebinje,IstonoSarajevo),anaprvomnivousuosnovnisudovi.Tuilatva
suorganizovananaosnovnomiokrunomnivou,kaoisudovi,anavrhuje
Republiki javni tuilac Republike Srpske. Kod Vrhovnog suda Republike
Srpskepostojiprotivrjenosthijerarhijskenadlenosti.Sobziromnatoda
je entitet dio drave, kakva je logika postojanja Vrhovnog suda na nivou
entiteta?AkoUstavnisudBosneiHercegovineimaapelacionujurisdikciju
289
po presudi bilo kog suda, tada je nejasno postojanje vrhovnih sudova

entiteta. Oigledno je da u sferi ljudskih prava Vrhovni sud Republike
Srpske nije sud konane odluke, jer jo postoje instance Ustavnog suda
BiHiSudazaljudskapravauStrazburu.SobziromnatodasuEvropska
konvencija i Protokoli o ljudskim pravima integralni dio Ustava Bosne i
Hercegovine,tadajeSudzaljudskapravaintegralnidioUstava.
UFederacijiBiHnavrhusudskevlastijeVrhovnisudFederacije,
nasrednjemnivoujedesetkantonalnihsudovaidvadestiestoptinskih
sudova. Organizacija sudstva u Republici Srpskoj i Federaciji BiH je, za
razliku od drugih institucija, komplementarna, jer u oba entiteta postoje
osnovnisudovi,okruni/kantonalniivrhovnisudovi.
U Distriktu Brko postoji Osnovni sud, zatim Apelacioni sud

Distrikta i Sud Bosne i Hercegovine, kao najvia sudska instanca. U
hijerarhiji pravosudnog sistema, Brko je izvan pravnih sistema entiteta i
iniposebnupodcjelinuupravnomsistemuBosneiHercegovine.
NanivouBosneiHercegovinepostojiSudBosneiHercegovinekojinije
eksplicitno definisan Dejtonskim sporazumom, ali je na posredan nain
definisana njegova osnova u lanu II Ustava Bosne i Hercegovine.
Nadlenou institucija na nivou Bosne i Hercegovine u oblastima:
krivinoj,meunarodnesaradnjeivladavinepravaposrednojedefinisana
potrebajedinstvenogvrenjanavedenihposlovanaprostorucijeledrave.
Jedannainbiojedaentiteti,neposrednomsaradnjom,usaglaseidograde
pravosudnesistemedabudukomplementarni,kaoidajedandioposlova
usaglase i prenesu na nivo Bosne i Hercegovine. Ovakav postupak je
izostao:entitetinisuusaglaavalipravnesistemenahorizontalnomnivoui
nisu usaglaavali prenos nadlenosti na nivo Bosne i Hercegovine. Drugi
nain bio je da Predsjednitvo BiH, koordinacijom meu entitetima,
usaglasiprenosdijelanadlenostiizsferepravnogsistemananivoBosnei
Hercegovine.
NavedenaaktivnostPredsjednitvanijesedesila,pajeostalatrea
mogunostdaParlamentarnaskuptinaBiHustanoviSudnanivouBosnei
Hercegovine radi popunjavanja praznine nastale zbog pasivnosti entiteta.
SudBosneiHercegovineiZakonosudusuuvedeniupravnisistemBosne
i Hercegovine djelovanjem Savjeta za primjenu mira i potvreni su u
Parlamentarnoj skuptini od oba doma u vie navrata, ime je legalitet
Zakona vie puta potvren. Zakonom o sudu BiH nisu prenesene
nadlenosti entiteta u oblasti pravosua, nego je na nivou Bosne i
Hercegovine formirana nova pravosudna institucija. Zakoni koje je
prihvatila Parlamentarna skuptina BiH su legalno uvedeni u pravni
sistem, jer ova zakonodavna institucija ima nadlenost da donosi zakone
vezanezaprovoenjeUstavaBosneiHercegovine.
PozicijasudaBiHdefinisanajeuokvirimanadlenostiza:krivine,
upravneiapelacioneoblasti.
290
RadomirNekovi
U prvostepenom postupku sudi po krivinim i upravnim

predmetima,audrugostepenompostupkuimaapelaciono(drugostepeno)
odjeljenje.
injenica da se drugostepeni postupak vodi u okviru istog suda

protivnojeprincipupravinosti,jerbitrebalodasealbenipostupakvodi
u posebnoj sudskoj instituciji. Problem je takoe u injenici da Bosna i
HercegovinanemaVrhovniilidrugostepeniApelacionisudukojembise
vodio drugostepeni postupak i obezbijedio princip pravinosti. Osnovni
problemSudaje,osimdeficitapravinosti,iuinjenicidanijeobezbijedio
jednakuprimjenuzakonazaistakrivinadjela.Usadanjojsudskojpraksi
u Bosni i Hercegovini se za neka krivina djela sudi po zakonima bive
SFRJ, a za neka po Krivinom zakonu BiH iz 2003. godine (primjer
procesuiranjadjelaratnihzloina).Posebanproblemkojiprivlaiistrunu
i teorijsku panju je princip povratnog dejstva zakona. Opteprihvaen je
pravniprincipdanemapovratnogdejstvazakona,osimusluajevimakada
je to povoljnije za optuenog. S druge strane, postoji problem to zakoni
bive SFRJ nisu adekvatni za procesuiranje djela ratnih zloina. Pred
Evropskimsudomzaljudskapravavodisesporoovompitanju(naosnovu
apelacijejednogodoptuenihzaratnezloine).UsluajudaEvropskisud
pozitivnorijeiapelaciju,tozaposljedicumoeimatiponavljanjeireviziju
sudskih postupaka koji su do sada zavreni u vezi djela ratnih zloina. S
obziromnatodajeulanuIIUstavaBiHdefinisanadirektnaprimjenai
pravna suprematija Evropske konvencije, odluke Suda za ljudska prava
imaedirektnuprimjenuipravnusuprematiju.
Bezobziranaformalnuorganizacijusudskevlasti,ostajesutinsko
pitanje:moeligraaninBosneiHercegovineostvaritisvojaljudskaprava
kodovevlasti,umjerikojumuUstavgarantuje?
Usadanjojrealnostisudskevlastitojonijemogue,pavladavina
prava i dalje ostaje princip bez realnih uporita. Reforma sudske vlasti u
periodu20022006.godine,krozuspostavljanjeVisokogsudskotuilakog
savjeta, kao suverenog organa odgovornog za efikasnost pravosua,
rezultirala je porastom graanskog nezadovoljstva prema sudskoj vlasti.
Osnovne primjedbe se odnose na: sporost, korupciju, nestrunost,
nepravinost (razliiti pravni izvori i praksa), neujednaenost sudskog
sistema, uticaj politike, interesnih grupa, zatvorenost za javnost,
marginalizacijacivilnogdrutvaitd.
Zarjeavanjepomenutihdilemanunajenovareformapravosua
u Bosni i Hercegovini, koja e obezbijediti ujednaavanje sudske prakse i
princippravinostizasvegraane.Jednoodinstitucionalnihrjeenjamoe
biti i formiranje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, koji bi imao
apelacionu jurisdikciju na presude vrhovnih sudova entiteta i na presude
Suda BiH. Druga mogunost je da umjesto Vrhovnog suda BiH postoji
Apelacioni sud BiH, koji bi djelovao kao drugostepeni u odnosu na Sud
BiH,dokbi Ustavnisud zadraoapelacionujurisdikcijuzasvepresude u
291
sferiljudskihprava.UtokujestrukturalnidijalogEvropskeunijeiBosnei
Hercegovine u oblasti pravosua, pa je mogue i rjeenje koje moe biti
zasnovanonameupartijskomkompromisuizvanpravnelogike,amogua
jeiprimjenanekogodevropskihmodelaorganizacijepravosua.
Sudskavlastnijedokrajaustavnoizvedenaiprecizirana,naroito
u odnosu sudske vlasti na nivou entiteta i sudske vlasti na nivou Bosne i
Hercegovine, to ima za posljedicu probleme jednakosti graana pred
zakonom, kompetentnosti sudske vlasti, zatite ljudskih prava, pravnih
praznina u vezi statusa Vrhovnih sudova i nezavisnosti pravosua od
politikoguticaja.
2.5.OblikdravnogureenjaBosneiHercegovine
Sutinsko pitanje koje proizilazi iz odnosa nadlenosti izmeu

institucija na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta jeste oblik dravnog
ureenja. ta je Bosna i Hercegovina po svom dravnom ureenju:
unitarnadrava,realnaunijakonfederacija,federacija?
TeorijaoBosnikaorealnojunijikonfederacijinastalajeusrpskim
politikim krugovima i temelji se na nekoliko elementa. Drave postoje i
kadanemajumeunarodnisubjektivitet,akoimajuteritoriju,stanovnitvo
iorganizovanuvlast.SobziromnatodasuRepublikaSrpskaiFederacija
BiH imale navedene elemente, one su Dejtonskim sporazumom stvorile
BosnuiHercegovinukaodravnisavez,kaoizvedenudravnuzajednicu.S
obziromnatodajeveinadravnihposlovaunadlenostientitetaidase
narodna suverenost u njima izvorno ostvaruje, Bosna i Hercegovina je
labava zajednika drava, konfederacija, sloena drava s elementima
konfederalizma. Teoriju o Bosni i Hercegovini kao labavoj zajednici,
realnojuniji,dravisuigeneris,uglavnomzastupajuteoretiariipolitiari
iz Republike Srpske. Dravna vlast na nivou federalne jedinice uvijek
nastoji da bude to vie samostalna, u odnosu na dravnu vlast na
saveznom nivou, iz demokratskih ili nedemokratskih razloga.
Demokratskirazlozisuuvezisaprincipomsubsidijarnostiipotrebedase
vlast vri na niim nivoima dravne organizacije blie graanima.
Nedemokratski razlozi odnose se na potrebu da vladajua elita za sebe
prisvoji tovie vlasti, radi sticanjamoi i osiguranja svojihpartikularnih
interesa,posebnoekonomskih.Kodprincipasubsidijarnostivladajuaelita
na nivou federalne jedinice nastoji da uzme to vie vlasti od saveznih
institucija, a zatim tu vlast dalje prenosi na nie nivoe, regije, oblasti,
optine.Udrugomsluajuvladajuaelita,takoe,nastojidauzmetovie
vlastiodsaveznihinstitucijapodizgovoromdecentralizma,alikadadobije
vlastonajeneprenosinanienivoe,negojezadravazasebenaprincipu
centralizma. Republika Srpska ve 20 godina sadri navedenu
protivrjenost, jer istovremeno zagovara decentralizam u odnosu na
saveznevlastiicentralizamentitetskihvlasti.RepublikaSrpskanastojida
292
RadomirNekovi
teorijski fundira i praktino postigne konfederalno ureenje Bosne i

Hercegovine radi autonomnog funkcionisanja i eventulnog izdvajanja iz
Bosneunekojpogodnojdrutvenoistorijskojsituaciji.
Zagovornici teorije o Bosni i Hercegovini, kao realnoj uniji ili

konfederaciji, polaze od argumenata da je Dejtonski sporazum
meunarodniugovorkojisusklopileRepublikaSrpskaiFederacijaBosnai
Hercegovina.Teorijaomeunarodnomugovorupolaziodtogadasudva
entiteta, Republika Srpska i Federacija BiH, u Dejtonu stvorile Bosnu i
Hercegovinu,zakljuivanjemmeunarodnogugovora.
DejtonskiustavBosneiHercegovinejemultilateralnimeunarodni
ugovorzakon.NjegovompravnomanalizommoesepokazatidajeUnija
Bosna i Hercegovina konfederacija, a njeni tzv. entiteti, pa i Republika
Srpska, konfederalna jedinica. 207 Dejtonski sporazum je vrsta
meunarodnog ugovora kojim su ve postojee drave odluile da stvore
novu zajedniku dravu. Iako ustavom nije odreen oblik dravne
zajedniceBiH,izanalizapojedinihodredbiUstava,nespornojedaseradio
sloenoj dravi sui generis uniji sastavljenoj od dvije drave... 208
Sutinskoodreenjekonfederacijejeustavnopravokonfederalnihjedinica
dasvojomvoljommoguistupitiizdravnezajednice.Dravekojesklapaju
meunarodni ugovor trebaju imati status meunarodnih subjekata, a
Republika Srpska i Federacija BiH nisu imale navedeni meunarodni
subjektivitet, niti su zakljuivale meunarodni ugovor. Iz raspodjele
ustavnih nadlenosti nove sloene drave jasno se vidi da je nova drava
osnovananameunarodnompravu(lanIUstava),anenadravnom,to
seopetdazakljuitidajetakvadravnatvorevinakonfederacijailiunija. 209
Teorija o Bosni i Hercegovini kao konfederaciji nema uporite u
Dejtonskom sporazumu, jer ovdje nema sutinskih elemenata koji su
tipinizaovajoblikdravnogureenja.
Dejtonski sporazum nije nastao kao akt meudravnog ugovora

izmeuRepublikeSrpskeiFederacijeBiH,jernijedannidrugientitetnisu
bili priznati kao meunarodni subjekti i nisu mogli zakljuivati
meunarodneugovore.RepublikaSrpskaiFederacijaBiHnisuuDejtonu
prenosile na nivo Bosne i Hercegovine svoja suverena prava, nego su sve
dravne nadlenosti, kao jedna cjelina, arbitrano raspodijeljene izmeu
institucijananivouBosneiHercegovineientiteta.Dejtonskisporazumje,
sutinski, zavren i parafiran 21. novembra 1995. godine, a formalno
potpisanuParizu14.decembraistegodine.
PotpisivanjeaneksaDejtonskogsporazumaodstranepredstavnika
Republike Srpske i Federacije BiH znailo je prihvatanje obaveze da e
entiteti realizovati sve sadraje Sporazuma, koji je ve ranije usaglaen i
207
MilijanPopovi,nav.djelo,str.58.
PetarKuni,nav.djelo,str.2.
209
208
293
parafiran. 210 Potpisivanje je bilo u funkciji prihvatanja obaveza i

odgovornosti za provoenje Sporazuma, a ne u funkciji meunarodnog
subjektivitetaentiteta.Entitetinisubilipriznatikaomeunarodnisubjekti
inisumoglizakljuivatimeunarodneugovorenaosnovukojihbistvorili
novu dravnu zajednicu. lanom Ustava Bosne i Hercegovine definisano
je: 1. Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina ije e zvanino ime od
sada biti Bosna i Hercegovina, nastavie svoje pravno postojanje po
meunarodnom pravu kao drava sa unutranjom strukturom
izmijenjenom... 211 Ovaj temeljni ustavni lan dokazuje da Bosna nije
konfederacijaidajenisustvorilientiteti,jerjepriznatnjenmeunarodni
subjektivitetidravnikontinuitetbezprekidaizatosenemoetvrditida
je Bosna nastala u Dejtonu 1995. godine ugovorom izmeu entiteta.
Sporazumom je izmijenjena unutranja struktura Bosne i Hercegovine i
priznati su entiteti, ali izmjena unutranje strukture nije znaila prekid
njenogdravnogkontinuiteta.
S obzirom na to da po Dejtonskom sporazumu BiH nije

konfederacija,ovaidejauglavnomizvireizsferepraktinepolitikeelitana
vlastiuRepubliciSrpskojkojeoekujudaedoidorebussicstantibus
sutinske promjene okolnosti. Kada se u realnosti potvrdi da je Bosna
neodriva i da ne moe da funkcionie, oekuje se da e meunarodna
zajednicabitiprinuenadaprihvatidisolucijuBosneiHercegovine.
TeorijaoBosniiHercegovinikaocentralizovanojiunitarnojdravi
nastala je u bonjakim politikim krugovima i ima nekoliko polazita.
Teorije o Bosni i Hercegovini, kao unitarnoj i centralizovanoj dravi,
polaze od suverenosti drave i konstitutivnosti graana, dok
konstitutivnost enikih nacija i entitete poima kao privremnu kategoriju.
Dejtonskisporazumsepoimakaonuniaktkojimjeuspostavljenmir,ali
je istovremeno i redukovana dravnost Bosne i Hercegovine.
SporazumomjeafirmisanadravnostBosneiHercegovine,njenunutranji
i meunarodnopravni kontinuitet, ali su kompetencije institucija BiH
reducirane do mjere koja nije poznata ni u jednoj drugoj dravi.
210
S obzirom na to da su predstavnici etnikih nacija u Bosni i Hercegovini prihvatali

odreene meunarodne sporazume, a zatim ih odbijali u arbitranom procesu, posebna
panja je posveena obavezi subjekata u BiH da e, bez opstrukcija, primijeniti potpisani
Sporazum. Republika Srpska nije imala svoju delegaciju, nego je Srbe iz BiH zastupao
predsjednikSrbijeSlobodanMiloeviionjeprihvataoaneksebezsaglasnostipredstavnika
izRepublikeSrpskeiparafirao21.Novembra1995.godine.UParizu,14.decembra1995.u
ime Republike Srpske Sporazum je formalno potpisao potpredsjednik Nikola Koljevi, ali
bez bilo kakve mogunosti da utie na njegov sadraj. Potpisivanje je imalo za cilj da se
obaveurukovodstvaentitetada,bezrezerviiopstrukcija,prihvatajuSporazumidaega
realizovati. Potpis u ime entiteta bio je funkciji obezbjeivanja primjene Sporazuma, a
entiteti nisu bili subjekti pregovaranja u Dejtonu, nego su etnike nacije bile subjekti
pregovaranja.Izvor:razgovoriautorasaNikolomKoljeviemprijedejtonskogpregovaranjai
nakonpotpisivanjaSporazumauParizu.
211
UstavBosneiHercegovine,lanI,stav1.
294
RadomirNekovi
Relativizirani su brojni opteprihvaeni demokratski standardi, kao to je

princip opteg prava glasa. 212 Zagovornici teorije o unitarnoj Bosni ne
prihvataju pravnu injenicu da je Dejtonskim sporazumom uinjen
diskontinuitet unutranjeg ureenja sa unutranjom strukturom
izmijenjenompremaovimodredbama (lanI,stav1.Ustava).Kontinuitetje
definisan kod meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, ali ne i
kodnjenogunutranjegureenja,jertupostojidiskontinuitetuodnosuna
1992. godinu. Da je ostao kontinuitet dravnog ureenja, dejtonsko
pregovaranje i arbitraa ne bi bili ni potrebni. Zbog neprihvatanja
Dejtonskogsporazuma,kaoosnoveustavnihpromjena,bonjakiposlanici
uParlamentarnojskuptiniBiHodbilisudaprihvateustavneizmjenekoje
supolazileodosnoveDejtonskogsporazuma. 213
Dejtonski sporazum, posmatran u aspektu nadlenosti dravnih

poslovaizmeuinstitucijananivouentitetaiinstitucijananivouBosnei
Hercegovine, ne sadri elemente unitarne drave. U unitarnoj dravi
entitetinebipostojali,jerseunitarnadecentralizacijaograniavananivoe
regija, oblasti, a unitarna drava je prepoznatljiva po nainu donoenja
ustavaiorganizacijivlasti.Prvosekonstituiecentralnadravnavlastkoja,
kasnije, po svojoj volji donosi zakone kojima odreuje teritorijalnu
organizacijuiobimprenosanadlenostinanienivoevlasti.Dravnavlast
u Bosni i Hercegovini, na osnovu Dejtonskog sporazuma, nije
konstituisanananavedeninain:nisuprvoustanovljeneinstitucijeBosnei
Hercegovine koje su kasnije, svojom nadlenou, odredile organizaciju i
nadlenostentiteta.PoimanjeDejtonskogsporazumakaomeunarodnog
ugovora, i Bosne i Hercegovine kao unitarne drave, ima za posljedicu
njegovujednostranuiselektivnuprimjenu,tooteavaagregacijudravne
vlasti. Nema u Dejtonskom sporazumu odredbi o unitarnoj dravi, jer
ovakav koncept drave je naputen u samom poetku meunarodnog
arbitranogprocesaoBosniiHercegovini.Sviponueniplanovisadravali
su decentralizovano ureenje, u rasponu od regionalne drave do
konfederacije, a nijedan plan nije sadravao koncept unitarne,
centralistike drave. Bosna i Hercegovina, po Dejtonskom sporazumu,
nije unitarna drava i entiteti nisu stvoreni nadlenou institucija na
nivouBosneiHercegovine.
Oigledno je da Bosna po Dejtonskom sporazumu nije ni

konfederacija ni unitarna drava, nego je rije o federativnoj dravi.
TeorijaoBosniiHercegovinikaofederacijipolaziodnekolikoelemenata:
1. Dravna ovlatenja (nadlenosti) institucija na nivou Bosne i

Hercegovine i entiteta ustanovljena su istim ustavnim aktom. Kada se
212
U najtiranijem dnevnom listu u BiH, Dnevnom avazu od 25. Aprila 2006. godine,
objavljena je i Deklaracija bosanskohercegovakih intelektualaca (Bonjaka uglavnom),
koju su donijeli 30. marta 2006. godine, a u kojoj se iznose razlozi zbog kojih bonjaki
predstavnicinetrebadaprihvateustavnepromjene.
213
295
dravne nadlenosti na razliitim nivoima dravne vlasti reguliu istim

ustavnim aktom, tada imaju jedan izvor iste pravne snage to je
karakteristikafederativnedrave.Entitetnemoenulificiratiinstitucijena
nivou Bosne i Hercegovine, niti institucije na nivou Bosne i Hercegovine
mogunulificiratientitete,jerobanivoavlastiimajunadlenostnaosnovu
jednog Ustava. Konfederativna jedinica ima izvor nadlenosti u svom
Ustavu i moe istupiti iz dravne zajednice. Unitarna drava ima izvor
nadlenosti u ustavu i zakonima, moe da osniva regije, oblasti i da im
odreuje nadlenosti ili da ih ukine, jer nadlenosti regija proizilaze iz
zakonakojedonosicentralnavlast.
U federativnoj dravi zbog ravnotee nadlenosti federalnih i

saveznih institucija ne moe doi do meusobne nulifikacije, jer su
dravne nadlenosti oba nivoa vrenja vlasti definisana jednim ustavnim
aktomistepravnesnage,adravnavlastjejedinstvenakategorija.Prvilan
Ustava, u stavu III, definie: Bosna i Hercegovina e se sastojati od dva
entiteta Federacije BiH i Republike Srpske. Ustavom Bosne i Hercegovine
definisanojedasuentitetisastavnidijelovidrave (lanI,stav3),dokbiza
konfederalnu osnovu vie odgovarala formulacija da entiteti ine Bosnu i
Hercegovinu.
2.Sviaktiuentitetimainiimnivoimadravnevlastisupodreeni
normama Ustava BiH, kao najvieg akta, to je obiljeje federativnog
ustavnogsistema.UrokuodtrimjesecaodstupanjaUstavaBiHnasnagu,
entitetisubilidunidaizmijenesvojeustaveiuskladeihsaovimustavom
(lan XII, stav 2, Ustav BiH). Obaveza usklaivanja Ustava jednog dijela
drave sa ustavom koji ima pravnu snagu na cijelom podruju drave je
obiljejefederativnihdrava.
3. Elementi federativne drave nalaze se i u nadlenostima

UstavnogsudaBiH(lanVI,stav3.a,b,c).Ustavnisudeimatiiskljuivo
pravo na rjeavanje sporova izmeu Entiteta ili izmeu Bosne i
Hercegovine i jednog, ili oba entiteta... Ustavni sud moe ponititi bilo
koji akt, ukoliko ocijeni da je u suprotnosti sa Ustavom BiH, to je
karakteristika federativne drave. Apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda
na presudu bilo kog drugog suda u Bosni i Hercegovini i njegova
nadlenost, u odnosu na primjenu meunarodnog prava u sferi ljudskih
prava, takoe je indikator federativne drave. U prilog tome je i Odluka
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijeloj
teritoriji BiH od 2000. godine, na osnovu ega su uslijedile izmjene
entitetskihustavauskladusapomenutomOdlukom.
4. Tri etnike nacije (Srbi, Hrvati i Bonjaci) su dravotvorni

subjektiijedandiodravnihposlovaobavljajunaentitetskom,adrugidio
nanivouinstitucijaBosneiHercegovine.IzjednogUstavaproizilazijedna
dravnavlast,atotoonamoedasevrinavienivoa,nemijenjanjen
jedinstveni karakter i moe se sa sigurnou zakljuiti da je Bosna i
296
RadomirNekovi
Hercegovinaspecifinasloenadravnazajednicasapretenimelementima
konfederalnog,aliisaodreenimelementimafederalnogureenja. 214
Istovremeno, postojanje jednih i drugih elemenata dravnog

ureenja nije trajna kategorija u drutvenopolitikim procesima.
Dejtonskisporazumjeosnovaipoetak,anezavretakureenjaBosnei
Hercegovine... U Dejtonskom sporazumu, u podjeli nadlenosti u Bosni i
Hercegovini, primijenjena je amerika pravna kola o federaciji. Kakvo god
bilodravnoureenje,njegovidijeloviobjektivnomorajubitijedinstvenida
bi drava efikasno funkcionisala. 215 Prava entiteta da vre dravnu vlast
znae,istovremeno,njihovuobavezudatorade,jeroninemajupravoda
odluujudalienekudravnuvlastvritiiline,jerdravnavlastentiteta
ujednojeidravnavlastBosneiHercegovine.
5. U ustavnoj teoriji o federaciji jedan od sutinskih elemenata je

ustavno odreenje, prema kojem je federalna jedinica konstitutivni dio
drave,usmisludauestvujeudonoenjusaveznogustavaida,beznjene
volje,nijemoguedonositinimijenjatisavezniustav. 216 UUstavuBosnei
Hercegovinenemakonstitutivnostientitetaudonoenjusaveznogustava,
jer nema doma entiteta kao drugog skuptinskog doma. Skuptine
RepublikeSrpskeiFederacijeBiHsuizvanprocesaustavnihpromjena,to
je manje od prava federalne jedinice. U odreenim elementima Ustava,
entitetimaviepravaodfederalnejedinice,aunekimamanje,ioigledno
jedaseradiofederacijiunastajanju,kojajonijedobilasvojkonanioblik
ibalansnarelaciji:savezneinstitucijefederalnejedinice.
6. Meunarodni poloaj entiteta u Bosni i Hercegovini potvruje

da se radi o federativnom ureenju drave. U teorijama federalizma i
ustavnim realitetima federativnih drava, federalna jedinica nema
meunarodni subjektivitet ili ako ga ima on je ogranien teritorijalnim
integritetom i suverenitetom drave i iskazuje se uz saglasnost saveznih
institucija.UUstavuBosneiHercegovineovajaspektfederativnedraveje
precizno definisan. U lanu III (podjela nadlenosti) u stavu 2. (nadlenost
entiteta)definisanjemeunarodnipoloajentiteta.
a) Uspostavljanje specijalnih i paralelnih veza sa susjednim

dravama (u praksi, veze Republike Srpske i Srbije) mora biti u skladu sa
suverenitetomiteritorijalnimintegritetomBosneiHercegovine.
NavedenevezenemoguugrozitidravnucjelovitostBiHinemogu
senaustavannaintrasformisatiizspecijalnihvezauiredentizam.
b)SvakientitetjeustavnoobavezandapruapomoVladiBosnei
Hercegovine u ispunjavanju njenih meunarodnih obaveza. Sporazum o
stabilizaciji i pridruivanju BiH i Evropske unije je jedan od takvih
sporazuma,kaoiintegracioniprocesipremaNATOsavezu.
214
MioCarevi,PodjelanadlenostiizmeuentitetaiinstitucijaBiH,nauniskupuBanjoj
Luci,1997.godine.
216
VidjetiModragJovii,Dravnostfederalnihjedinica.
215
297
c)Svakientitetmoedazakljuujesporazumesadrugimdravama
imeunarodnimorganizacijama,aliuzpristanakParlamentarneskuptine
BosneiHercegovine.
d)Unavedenomustavnomlanuustavu1.(nadlenostiustanovau
Bosni i Hercegovini) spoljna politika je definisana kao nadlenost
institucijananivouBiH,aneentiteta.
f)UlanuV(nadlenostiPredsjednitvaBiH) definisanojedajeova
institucijanadlenazavoenjespoljnepolitikeBosneiHercegovine.
Prema navedenim ustavnim odreenjima, entiteti u Bosni i

Hercegovini nemaju meunarodni subjektivitet i nemaju nadlenost u
oblastispoljnepolitike.Djelovanjeentitetaumeunarodnimodnosimaje
mogue uz saglasnost dravnih institucija na nivou Bosne i Hercegovine.
Meunarodni subjektivitet federalne jedinice (federalna klauzula)
karakteristika je konfederalnih drava. Primjer ovakve drave je biva
SocijalistikaFederativnaRepublikaJugoslavija(nakonUstavaiz1974.godine)
gdje je pri zakljuenju meunarodnih ugovora bila neophodna i saglasnost
zakonodavnihvlastisvihfederalnihjedinica(lan271.UstavaSFRJiz1974).
Pitanje meunarodnog subjektiviteta entiteta postajae sve vie

aktuelno sa procesom integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Bosna i Hercegovina je duna, po meunarodnom pravu i zakljuenim
ugovorima sa Unijom, da nastupa kao jedan meunarodni subjekt sa
jedinstvenomdelegacijomipolitikom.KakoeseuokviruBosnedolaziti
do jedinstvene politike koju e zastupati jedinstvena delegacija, to je
unutranje pitanje drave, koje ne moe imati za posljedicu davanje
meunarodnogsubjektivitetafederalnimjedinicima(entitetima).
Bosna i Hercegovina je po svom unutranjem ureenju

federativna drava u izgradnji, nedovrena drava koja
funkcionie na osnovi ravnopravne konstitutivnosti tri etnike
nacije, balansu etnikih i graanskih vrijednosti i direktnoj
primjenimeunarodnogjavnogpravauustavnomsistemudrave.
3.Ciljevi(duh)Dejtonskogsporazuma
Dejtonski sporazum je sloen sistem i ujedno osnovna

determinanta politikog sistema u Bosni i Hercegovini, u nekoliko
osnovnih aspekata. Objedinjava druge determinante i faktore uticaja u
jednu cjelinu, koja predstavlja osnovu daljeg funkcionisanja drutva i
draveuBosniiHercegovini,imeseiskazujekaosistem.Pojamsistem
ne znai cjelinu u kojoj su strukturalni elementi usklaeni, nego znai
okvir u kome djeluju protivrjeni elementi njegove strukture. Dejtonski
sporazumjenastaokaosintezaranijihprocesa,realizujeseuprocesuinije
statian dogmatski pravni dokument. Sporazum je fokusiran na spajanje
dimenzija prolosti, sadanjosti i budunosti i ima sloenu strukturu, u
aspektimanormiiprincipa.Normesuufunkcijisadanjegfunkcionisanja
298
RadomirNekovi
Bosne i Hercegovine, a principi sadre programske ciljeve koje treba

ostvarivatiubudunosti.UspecifinomodnosunormiiciljevaSporazum
ima vie dijelova iste pravne snage, od kojih konkretan Ustav predstavlja
jedan od dijelova. U uem tumaenju, postoji kodifikovan Ustav Bosne i
Hercegovine (Aneks etvrti), ali u irem tumaenju moe se rei da svih
jedanaest dijelova predstavljaju ustavni sadraj. Ustav je cjelina od svih
jedanaest dijelova, spaja norme domaeg i meunarodnog prava na
principu njihovog proimanja i meuuticaja kroz jednu cjelinu, pri emu
meunarodnenormekojetiteljudskapravaimajusuprematijunadsvim
drugimnormama.Dejtonskisporazumobjedinjavadvasutinskaelementa
postojanjaifunkcionisanjaBosneiHercegovine:ravnopravnosttrinaroda
u BiH (Srba, Hrvata i Bonjaka) i njihovu integraciju u iru dravnu
zajednicu, Evropsku uniju. Sporazumom je utvrena osnova za izgradnju
nekolikosutinskihbalansaodkojihzavisifunkcionisanjedrutvaidrave:
balans interesa tri etnike nacije, uravnoteenje etnikog i graanskog u
identitetunacije,balansodnosapojedinihnacijaidraveiodnosentitetai
drave, ugradnja normi meunarodnog prava u ustavni i politiki sistem
drave,stvaranjepotencijalnihmogunostizaizgradnjupolitikogsistema
na osnovi konsocijacijske demokratije, suverena pozicija ljudskih prava u
ustavnom sistemu i stvaranje osnove za vladavinu prava, balans odnosa
Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom i Srbijom kao susjednim dravama,
stvaranje osnove za reformisanje drutva i drave u procesu integracija u
Evropskuuniju.
Dejtonskim sporazumom su neka bitna pitanja odranja i

funkcionisanja drave definisana u cjelovitijem obliku, neka djelimino,
dok su neka pitanja fundirana kao potencijal koji u budunosti treba
izgraditi u punijoj formi. Osnovni ciljevi koji proimaju cijeli Dejtonski
sporazummogusesvrstatiuosnovnegrupe:
1. Uspostavljanje trajnog mira u Bosni i Hercegovini, ouvanje

meunarodnog subjektiviteta, nezavisnosti i integriteta Bosne i
Hercegovine.
2.Unutranjepreureenjedravenafederalistikimosnovama.
3. Izgradnja demokratskog politikog sistema na osnovi
konsocijalizma,vladavinepravaibalansaetnikihigraanskihvrijednosti.
4.IntegracijaBosneiHercegovineuEvropskuuniju.
Meunarodna zajednica (Evropska unija, OUN) je tri godine

iznalazila mogunosti i modele da se usaglasi i prihvati jedan
sveobuhvatan meunarodni plan za Bosnu i Hercegovinu. Ukupni
principi, karakter, norme i subjekti primjene Dejtonskog sporazuma
ustanovljenisusradipostizanjanavedenihciljevakojistabilizujudrutvoi
dravu u Bosni i Hercegovini. Sporazum je nastao kao sinteza mirovnih
planova koji su mu prethodili, i predstavlja osnovu za dalju nadogradnju
299
ustavnopolitikogsistema.Dejtonskisporazumnijeoktroisanidokument
saustavnimsadrajem,nametnutnarodimauBosniiHercegovini.
U dejtonskoj arbitrai predmet rasprave su bili planovi o statusu

drave,kojesukreiralipredstavniciSrba,HrvataiBonjaka.Sobziromna
to da su planovi bili meusobno suprotni i iskljuivi, usaglaavanje se
odvijalouzarbitriranjevelikihsila.Dijelovisrpskih,hrvatskihibonjakih
planovaiinteresaugraenisuuSporazum,kaonjegoviintegralnidijelovi,
pa stoga nije prihvatljiva teorija da se radi o nametnutom, oktroisanom
ustavnom sadraju koji je uvezen u Bosnu i Hercegovinu. Na primjer:
vitalni interesi Srba, sadrani u srpskoj ustavnoj ponudi, bili su: entitetsko
ureenje drave, pravo specijalnih veza sa Srbijom, etniko pravo veta,
dvodomna skuptina na nivou BiH, ravnopravna dravotvornost naroda,
dravne nadlenosti Republike Srpske u svim oblicima vlasti. Navedeni
sadraji ugraeni su u Dejtonski sporazum, to nisu anglosaksonski
oktroisanisadraji,negoizvornisrpskisadraji,kojisukrozUstavpostali
opteobavezujuizacijeludravu.
Bonjakivitalniinteresibilisu:daseouvaintegritet,nezavisnost
i teritorijalni integritet drave, da se na nivou Bosne i Hercegovine
ustanove dravne institucije koje e odrati dravu, aktivno prisustvo
meunardonezajednicekojeeobezbijeditimirisigurnost.
Vitalni sadraji bonjakog ustavnog paketa ugraeni su kao

integralni dio Dejtonskog sporazuma, i takoe su postali obavezujui za
cijelu dravu. Nije bilo nametnutih sadraja, nego su izvorni vitalni
interesi Bonjaka ugraeni u ustavni sistem drave, u mjeri u kojoj je to
bilo mogue u konkretnom arbitranom procesu. Vitalni interesi Hrvata:
daimajuravnopravnudravotvornost,daimajusvojentitet,posebnevezesa
Hrvatskom, da drava bude decentralizovana, takoe, ugraeni su u
Dejtonski sporazum. Problem sadanje umanjene ravnopravnosti Hrvata
ne proizilazi iz Dejtonskog sporazuma, nego iz politika koje vode
vladajue partije i koalicije u Bosni i Hercegovini. Dejtonski sporazum je
sastavljen od domaih srpskobonjakohrvatskih sadraja, a uvozni
sadraji odnose se na ulogu NATO pakta, instituciju Savjeta za primjenu
mira, OEBS, OUN i evropske kodifikovane akte o ljudskim pravima.
Meunarodno pravo je integrisano u jednu cjelinu, zajedno sa domaim
pravom. Zato Dejtonski sporazum ima karakter procesa i osobine
programskogakta,kojisenadograujeizsvojepotencijalneosnove.
Ciljevi Dejtonskog sporazuma, njegov sadraj i subjekti njegove

primjene ne odgovaraju vladajuim elitama, tako da svaka nastoji da
ostvarionotojojodgovaraidaopstruieonajsadrajkojivladajuojeliti
ne odgovara. Jedna od dnevno politikih manipulacija rasprostranjenih u
BosniiHercegovinijepitanje:dokadaevaitiDejtonskisporazum,kada
e se ukinuti uloga Visokog predstavnika i kada e se dejtonska faza
transformisati u briselsku? Iz sutine Dejtonskog sporazuma oigledan je
cilj da e se ovaj akt ukinuti svojim ostvarivanjem. Ostvarivanje
300
RadomirNekovi
Dejtonskog sporazuma znai uspostavljanje stabilne drave i

demokratskog politikog sistema, u kojem e domae elite na vlasti
donijeti novi Ustav Bosne i Hercegovine i dovesti dravu u lanstvo
Evropske unije. Uloga Visokog predstavnika kao integralnog dijela
Sporazuma vezana je za uspostavljanje kompetitivnih elita na vlasti u
Bosni i Hercegovini. Kada domae elite budu sposobne da samostalno i
efikasno upravljaju dravom, tada e i uloga Visokog predstavnika biti
suvina.
Sadraji dejtonske faze iskazani kroz zakljuke Upravnog odbora

za primjenu mira su istovjetni sa sadrajima Sporazuma za stabilizaciju i
pridruivanje,kojijeBosnaiHercegovinapotpisalasaEvropskomunijom.
Kakogodihnazivali,dejtonskaibriselskafazapredstavljajujednusutinu
ijedansadrajiodvajanjeovadvaprocesajepokuajmanipulacijadnevne
politike.Izgradnjademokratskogpolitikogsistema,izgradnjafederativne
draveiintegracijauEvropskuunijusuciljeviDejtonskogsporazuma,koji
jonisuispunjenizbognesaglasnostipartijskihelitauBosniiHercegovini.
Oigledno je da bez snane, aktivne i kontiunirane uloge meunarodne
zajednice,dejtonskiciljevineebitiostvareni.
4.UlogameunarodnezajedniceuBosniiHercegovini 217
Pod ulogom meunarodne zajednice podrazumijevamo ukupne

procese i oblike djelovanja meunarodnih faktora s ciljem razrjeenja
dravnekrizeuJugoslavijiiBosniiHercegovini.Meunarodnazajednica
imala je kljunu ulogu u procesu definisanja dravnog statusa Bosne i
Hercegovineunekolikofaza.
Prva faza bila je medijatorska, gdje su sukobljenim stranama
nuene dobre usluge, posredovanje i modeli prevazilaenja krize. U
poetku je navedeni angaaman obuhvatao cijelo podruje Jugoslavije
(Konferencija o Jugoslaviji), a nakon njene disolucije 1992. godine,
meunarodniangamanjefokusirannaBosnuiHercegovinu.
Druga faza obuhvatala je kombinovani proces dobrih usluga i
arbitriranja u periodu od 1992. do 1995. godine, kada je sukobljenim
stranama u Bosni nueno vie varijanti mirovnih planova (Kutiljerov,
217
Udecembru1995.godineustanovljenjeSavjetzaprimjenumira,kogaine43zemljei12
meunarodnih organizacija i jednom godinje (obino u decembru) odrava zasjedanja i
analiziraprimjenuDejtonskogsporazuma.OsimSavjeta,ustanovljenjeiUpravniodborkao
izvrno tijelo Savjeta koga ine predstavnici: Francuske, Kanade, Velike Britanije, Japana,
Rusije, Sjedinjenih Amerikih Drava, Predsjednitva Evropske unije, Evropske komisije i
Organizacijeislamskihzemalja(Turska).Upravniodborzasjedajednommjeseno,aVisoki
predstavnikzaBiHpredsjedavasastancimaOdbora.Visokipredstavnikjednomsedmino
imasastnakesambasadorimazemaljalanicaUpravnogodborakojisuakreditovaniuBiH.
Savjet za primjenu mira (primjenu Dejtonskog sporazuma) proizaao je iz arbitrane
sutineSporazuma,pokojojsunormeisubjektiprimjenenjegoviintegralnielementi.
301
VensOvenov, OvenStoltenbergov, Vaingtonski sporazum, plan Kontakt

grupe).
Trea faza odnosi se na proces zakljuivanja Dejtonskog
sporazuma, pri emu dogovori iz eneve i Njujorka u septembru 1995.
godine predstavljaju osnovu i njegov integralni dio. Ova faza bila je
kljuna,jerjenjomeprestaoratiuspostavljenjemiristeklisuseusloviza
organizaciju i funkcionisanje drave. Trebamo imati u vidu tri sutinska
elementakadajerijeoovojfazidjelovanjameunarodnezajednice:
1. Definisanje mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, kojim su
obuhvaeni sadraji meunarodnog prava i interesi tri etnike nacije u
Bosni i Hercegovini, kao i institucija nadlena za primjenu Sporazuma
(VisokipredstavnikAneks10).
2. Osnivanje meunarodnog institucionalnog okvira za nadgledanje
primjeneSporazuma(SavjetzaprimjenumiraiUpravniodborSavjeta)u
Londonu89.decembra1995.godine.
3. Prihvatanje Sporazuma i Savjeta za primjenu mira od strane
predstavnika etnikih nacija iz Bosne, koji su formalno nastupali kao
predstavnicientitetaipredstavniciBosneiHercegovineucjelini(Straneu
Sporazumu).
etvrta faza je obuhvatala primjenu Sporazuma od 1995. do 2002.
godine, u kojem je meunarodna zajednica djelovala na vie naina: a)
krozSavjetzaprimjenumira,b)kroznadlenostVisokogpredstavnika,c)
kroz institucije BiH Ustavni sud, Komisija za ljudska prava, gdje su
meunarodnipredstavncilanoviovihinstitucija,d)krozarbitranisudza
podrujeBrkogizapodrujedijelaSarajeva.
Peta faza odnosila se na primjenu odluka Ustavnog suda BiH o
konstitutivnosti tri etnike nacije na cijelom podruju Bosne i
Hercegovine, to je predstavljalo prvu radikalnu nadogradnju na
prethodnesadrajeDejtonskogsporazuma.
esta faza se odnosi na uspostavljanje ugovornog odnosa Bosne i
HercegovineiEvropskeunijekrozSporazumostabilizacijiipridruivanju,
iovafazaetrajatisvedokBosnanepostanelanicaEvropskeunije.
Meunarodna zajednica djeluje kao spoljni i unutranji faktor u

Bosni i Hercegovini. Meunarodna zajednica, kao unutranji faktor u
Bosni i Hercegovini, integrisana je kao subjekt njenog politikog sistema
kroz proimanje meunarodnog i unutranjeg prava u jednu cjelinu. U
vojnom dijelu Sporazuma predstavnici NATOa su suverena vojna vlast i
nepodlijeupodnadlenostbilokogorganauBosniiHercegovini (Aneks1
A1B).DvijevojskeentitetasusereformisalepodkontrolomNATOa,i
objedinile u Oruane snage BiH. U oblasti civilnih poslova kljuna uloga
pripada instituciji Visokog predstavnika, ija su se ovlatenja mijenjala u
zavisnostiodrealnesituacijeiodlukaSavjetazaprimjenumira.UAneksu
10 Dejtonskog sporazuma, Visoki predstavnik je imao definisana
302
RadomirNekovi
ovlatenja: nadgledanje sprovoenja mira, intenzivni kontakti s

predstavnicimadomaevlasti,koordiniranjeaktivnosticivilnihorganizacija,
olakavanje saradnje i prevazilaenje tekoa svojim angamanom,
uestvovanje na sastancima donatora, osnivanje raznih tijela i komisija,
saradnja s vojnim predstavnicima. Visoki predstavnik je konani autoritet
za tumaenje Sporazuma o civilnom sprovoenju mirnog rjeenja. Svi
subjekti vlasti u Bosni i Hercegovini su obavezni da sarauju s Visokim
predstavnikom, kao i s drugim meunarodnim organizacijama, pri emu
Visokipredstavniknemanadlenostnadvojnimposlovima.
Uloga Visokog predstavnika je pravno ojaavana kroz odluke

Savjetazaprimjenumira,tokom1995,1997,i1998.godine.
1.NaKonferencijizaprimjenumirauLondonu(89.decembar1995.
godine) potvrena je koordiniua uloga Visokog predstavnika, ali mu je
istovremenoutvrenanadlenostzadavanjepreporukavlastimauBosnii
HercegoviniukontekstuprimjeneDejtonskogsporazuma.
2.NaMinistarskomsastankuUpravnogodborazaprimjenumirau
Sintri (30. maja 1997. godine) ojaana je uloga Visokog predstavnika kroz
konkretna ovlatenja: uticaj OHRa (Kancelarije visokog predstavnika) na
imenovanje ambasadora BiH; uticaj na donoenje zakona o dravljanstvu,
banci, carinama, spoljnoj trgovini; pravo neposrednog donoenja odluka
koje su u funkciji primjene Sporazuma (o jedinstvenim registarskim
tablicama,telefonskomsaobraajuitd.);ovlatenjadamoesuspendovatiili
zabraniti bilo koju medijsku mreu ili program, ukoliko ocijeni da njeno
djelovanjenijeuskladuilijetetnopoduhilinormuDejtonskogsporazuma.
OvlatenjimaizSintreVisokipredstavnikmogaojeostvaritikontrolunad
djelovanjem medija, donositi odluke i uticati na rad izvrnih i drugih
dravnih organa. Bio je to poetak uveavanja njegovih ukupnih
ovlatenja.
3.NaKonferencijizaprimjenumirauBonu(decembra1997.godine),
Visokipredstavnikjedobioovlatenjedadonosizakoneakodomaevlasti
ne mogu da se usaglase. Posebno ovlatenje, koje je dobio na Bonskoj
konferenciji, pravo je da moe da smijeni sa funkcije svakog funkcionera
za koga ocijeni da naruava primjenu Dejtonskog sporazuma. Svrha
bonskih ovlatenja bila je da se ojaa uloga Visokog predstavnika u
smislu usmjeravanja politike, donoenja zakona i otklanjanja prepreka,
radi postizanja ciljeva u oblastima: ljudska prava, reforma pravosua,
procesuiranje ratnih zloina, izbjeglice, policija, ekonomija, mediji, izbori,
statusBrkog...
4. Na konferenciji Savjeta za primjenu mira u Madridu decembra

1998. godine potvreni su zakljuci Bonske konferencije i definisani novi
prioritetiuprimjeniSporazuma:pitanjeizbjeglica,vladavinaprava,pravni
sistem,vojnapitanja,bezbjednost,Brko,pitanjasukcesijeSFRJiintegracija
BosneiHercegovineuEvropskuuniju.Madridskakonferencijajeznaajna
303
zbogzakljukaouspostavljanjusudananivouBosneiHercegovineucilju
ostvarivanjaprincipavladavineprava.
UBosniiHercegovinijosuaktuelnepolemike:dalijebonskim
ovlatenjima Visoki predstavnik izaao iz mandata i, umjesto tumaa
Dejtonskog sporazuma, postao protektor? Prema kom pravu Visoki
predstavnik moe biti iznad institucija Bosne i Hercegovine, koje imaju
izborni legitimitet naroda? Odgovori se mogu nai u pravnoj prirodi
Dejtonskog sporazuma. Arbitrana sutina Dejtonskog sporazuma, osim
normi, obuhvata i nadlenosti subjekta koji se stara o njihovoj primjeni.
Sporazum obuhvata tri osnovna dijela: prvi dio su principi, drugi dio su
norme(ujedanaestaneksa)itreidiojeSavjetzaprimjenumira.Kadase
donosi meunarodni akt, sa ciljem da se obezbijedi njegova primjena,
osim normi ugrauju se i subjekti primjene tog akta, tako da se pravna
vanost normi i subjekata primjene nalazi u istom nivou nadlenosti.
Evropska konvencija za ljudska prava Savjeta Evrope iz 1950. godine je
tipian primjer navedenog modela. Osim normi o ljudskim pravima,
definisanjeiSudzaljudskaprava,kaointegralnidioKonvencije.Savjetza
primjenumira,osnovanuLondonu89.decembra1995.godine(43dravei
12 meunarodnih organizacija), nije definisan u okviru Dejtonskog
sporazuma (kao Sud za ljudska prava u Konvenciji), ali na posredan nain
predstavlja njegov integralni dio u fazi primjene. Kada bi Dejtonski
sporazum bio meunarodni ugovor, tada bi ga drave potpisnice, kao
meunarodni subjekti, na principu pacta sunt servanda, primjenjivale, a
Meunarodni sud pravde u Hagu bi ga tumaio. S obzirom na to da je
DejtonskisporazumarbitraniaktvelikihsilaodravnompitanjuBosnei
Hercegovine, bilo je nuno osnovati meunarodnu instituciju koja e se
starationjegovojprimjeniidefinisatiinstitucijukojaegatumaiti.Savjet
za primjenu mira postao je institucija, koja treba da obezbijedi primjenu
Dejtonskog sporazuma u njegovoj cjelini, a Visoki predstavnik je postao
institucija koja e tumaiti Dejtonski sporazum. Institucija za primjenu i
institucijazatumaenjesusvojenadlenostispojiliudjelovanjuUpravnog
odbora za primjenu mira. Upravni odbor je izvrno tijelo Savjeta koje
djeluje kao faktor unutar Bosne i Hercegovine i izvan drave. Kada
Upravni odbor zasjeda na nivou ministara spoljnih poslova ili politikih
direktoratadajeonspoljnifaktor,akadazasjedananivouambasadorau
Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju lanice Upravnog odbora, tada je
Odbor unutranji faktor. Visoki predstavnik, zajedno s Odborom za
primjenu mira, ini jedinstvenu institucionalnu cjelinu meunarodne
zajednicesmandatomdaseprimijeniDejtonskisporazum.
SavjetzaprimjenumiraiOdbor,kaoizvrnotijelo,nemajuprava
da,nabilokojinain,mijenjajuprincipeinormeDejtonskogsporazumai
nemajuustavotvornunadlenost.Savjet,OdboriVisokipredstavnikimaju
nadlenost da djeluju kada institucije Bosne i Hercegovine ne djeluju,
odnosno, kada izostanak njihovog djelovanja ugroava primjenu
304
RadomirNekovi
Dejtonskog sporazuma. Ne proizilazi mo Visokog predstavnika i

Upravnog odbora iz vertikalne pravne suprematije, nego iz neinjenja
domaih politikih faktora. Kada jedna institucija ne djeluje, Visoki
predstavnik ima ovlatenje da djeluje u oblicima upravne, zakonodavne i
izvrne vlasti. Da su domae institucije donosile sve potrebne zakone, i
primjenjivaleodredbeSporazuma,premaprioritetimaSavjetazaprimjenu
mira, Visoki predstavnik ne bi donosio zakone i njegova bi se uloga
postepeno redukovala, sve do potpunog prenosa vlasti na domae
institucije. Djelovanje Visokog predstavnika i Upravnog odbora nema
elementeprotektorataiprotektora,premameunarodnomjavnompravu.
Protektoratjestanjeukomejednadravapovjeravadrugojdraviupravu
na dijelu ili cjelini svoje teritorije. Drava protektor odreuje obim,
karakerinainupraveinameesvojuvoljuiinterese,adravanadkojom
se upravlja iznueno sklapa sporazum sa dravom protektorom (to je
pravni pristanak uz pitolj uperen u sljepoonicu). Protektorat izmeu
Bosne i Hercegovine i Savjeta za primjenu mira ne postoji, i Dejtonski
sporazum ne spada u navedenu vrstu meunarodnih odnosa. Uloga
Visokog predstavnika je jedna od osnovnih protivrjenosti u Bosni i
Hercegovini, jer njegova mo ne proizilazi iz Savjeta za primjenu mira,
nego iz institucija Bosne i Hercegovine. Savjet ima interes da se uloga
Visokogpredstavnikazavri,adanjegovuulogupreuzmuinstitucijeBosne
i Hercegovine. To je prva faza transformacije meunarodne uloge u ovoj
dravi. Ova faza se ne dogaa, jer institucije Bosne i Hercegovine, zbog
neslaganja vladajuih partijskih lidera, nisu u stanju da preuzmu ulogu
Visokog predstavnika i, time, stvaraju razloge njegovog daljeg opstanka.
SituacijauBosniiHercegoviniuperioduod2006.do2010.godine,ilustruje
nemo politikih lidera u Bosni i Hercegovini da postanu efikasni faktori
primjene Dejtonskog sporazuma. U drugoj fazi transformacije, Savjet za
primjenu mira zamijenile bi institucije Evropske unije, tako da bi
meunarodno prisustvo dobilo novi kvalitet partnerskih odnosa. Dio
Dejtonskogsporazumakojiseodnosinanjegovuprimjenu,izmijeniobise,
ali njegovi principi bi ostali isti, jer su oni komplementarni s principima
Evropskeunije.
Sadraj Dejtonskog sporazuma, u osnovi, ostao bi isti, ali bi se

nadogradiouelementimanunimzapoboljanjefunkcionalnostidravei
uaspektimadabudekomplementaransaacquiscommunautaireEvropske
unije.
Osim uloge Visokog predstavnika, Savjeta za primjenu mira i

Upravnog odbora, meunarodna zajednica ima svoje predstavnike i kao
lanove institucija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH ima troje sudija
koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, u konsultaciji sa
PredsjednitvomBiH.SudBosneiHercegovine,takoe,imajedandiosudija
ituilacaizvanBosneiHercegovine.Evropskesnage(EUFOR)imajuulogu
obezbjeivanja mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Organizacija
305
ujedinjenih nacija ima i ulogu u policijskim poslovima, Organizacija za

evopsku bezbjednost i saradnju (OEBS) imala je kljunu ulogu u
provoenjuizbora,svedo2002.godine.
Jedno od najspornijih teorijskih i politikih pitanja u dananje
vrijeme u Bosni i Hercegovini je uloga meunarodne zajednice u ovoj
dravi. Da li je to nametnuta okupatorska uloga, protektorat, ili je to
legitimnaulogakojaproizilaziizUstavaBosneiHercegovineiDejtonskog
sporazuma u cjelini, i do kada e meunarodna zajednica biti faktor
odluivanja i uticaja u Bosni i Hercegovini? Razlike u teorijskim i
politikimstavovimakreuselinijamaetnikihrascjepa.
Srpskastrana politikepartijeuRepubliciSrpkojutiunajavno
mnjenjedajeulogameunarodnezajedniceuBosninegativnaunekoliko
aspekata:
- meunarodna zajednica je kriva za raspad Jugoslavije i secesiju
HrvatskeiSlovenije,
- meunarodna zajednica je kriva za priznanje nezavisnosti Bosne i
Hercegovine,
- Visoki predstavnik je protektor, zloupotrebljava ovlatenja, radi u
koristBonjaka,njegovaulogajezavrena,onjegeneratorkrize,
- SavjetzaprimjenumiraiUpravniodborsunelegalneinstitucije,
- meunarodna zajednica je kriva za prenos nadlenosti na nivo BiH i
sl. 218
Navedene kritike polaze od osnove da meunarodna zajednica
umanjuje izvornu dejtonsku poziciju Republike Srpske, i da bi u
intereresuovogentitetatrebaloukinutiiliredukovatimeunarodniuticaj
naroitouaspektuukidanjaulogeVisokogpredstavnika.
Bonjaka strana politike partije bonjake nacije zalau se za jaanje
ulogemeunarodnezajedniceiopstanakVisokogpredstavnikaiznekoliko
razloga:
- drava Bosna i Hercegovina nema dovoljno integrativnih elemenata i
nemoeopstatibezdjelovanjameunarodnezajednice,
- entiteti imaju snanu ustavnu i institucionalnu poziciju i vremenom
mogudovestidodisolucijedrave,
- institucije na nivou BiH nemaju ustavnu poziciju koja garantuje
integritetiopstanakdrave,
- ne postoji dovoljna meunacionalna saglasnost o ureenju i
funkcionisanjudraveisl.
SrbismatrajudameunarodnazajednicaometaRepublikuSrpsku
dajovieojaasvojudravnost(dravnirazlog).Bonjacismatrajudaje
meunarodnazajednicanunazaopstanakifunkcionisanjedraveBosnei
218
Izjave najviih zvaninika Republike Srpske i akti institucija RS u periodu od 2008. do

2012. godine. Pogledati knjigu prof. dr Nikole Poplaena, Ruenje Dejtona, Institut za
meunarodnopravomimeunarodnuposlovnusaradnju,BanjaLuka,2001.godine.
306
RadomirNekovi
Hercegovine(dravnirazlog).Hrvatipolazeprimarnoodinteresanacijei
imajufleksibilanstavpremaulozimeunarodnezajendice,uzavisnostiod
toga da li i kada odgovara hrvatskim nacionalnim interesima (nacionalni
razlog). Djelovanje meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini
definisano je Dejtonskim sporazumom koji su potpisali legitimni
predstavnici tri etnike nacije. Meunarodne institucije u Bosni nisu
nametnuta kategorija, nego su integralni dio Dejtonskog sporazuma.
KljuniuslovtransformacijemeunarodneulogeuBosniiHercegovineje
dadomaevladajueelitepostignusaglasnostisteknukapacitetdasame
mogu izgraivati demokratski politiki sistem, i da samostalno i
kompetentno mogu voditi dravu i drutvo u evroatlanske integracije.
Dosadanja uloga meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovine je
karakterstinaunekolikoelemenata.
Zaustavila je meunacionalni rat i upostavila mir koji bez
meunarodneintervencijenijebiomogu.
ObezbijedilajeopstanakBosneiHercegovinekaodraveunjenom
nezavisnomstatusuiteritorijalnomintgeritetu.
Obezbijedila je reorganizaciju dravne vlasti u BiH i promijenila
unitarno dravno ureenje u federalno. Verifikovala je entitete kao
federalnejediniceuokviruBosneiHercegovine,
Ustavnim rjeenjima obezbijeena je ravnopravnost tri etnike
nacijeizatitanjihovogvitalnoginteresa.
Uspostavljene su osnove demokratskog politikog sistema i
razvijenipotencijalizaintegracijudraveidrutvauEvropskuuniju.
U velikoj mjeri je izgraen sistem zatite osnovnih ljudskih i
graanskihprava.
Intervencijom meunarodne zajednice kroz ovlatenja Visokog
predstavnika doneseni su bitni zakoni za pravni sistem, o kojima se
domaisubjektinisumogliusaglasiti.
OsnovnagrekameunarodnezajedniceuBiHbilajeutometoje
jaala politike elite i lidere, a zanemarila jaanje ustavnosti i dravnih
institucija.
Meunarodna zajednica je integralni dio kreiranja, prihvatanja,

potpisivanja i primjene Dejtonskog sporazuma. Uloga meunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini e prestati kada domae vladajue elite
postignu saglasnost o donoenju novog Ustava Bosne i Hercegovine i na
tojosnovipreuzmuukupnenadlenostiuovojzemlji.
307
VII
ELEMENTIKONSOCIJATIVNEDEMOKRATIJEU
KONTEKSTUPOLITIKOGSISTEMABOSNEI
HERCEGOVINE
1. Osnovniaspekti
Osnovni elementi konsocijalizma (iroke koalicije, proporcionalna

zastupljenost,pravoveta,teritorijalnaautonomija)kojejeutemeljioArend
Lajpraht, bitni su za razumijevanje meuetnikih odnosa u dravama
nastalimnaprostorubiveJugoslavije,aposebnouBosniiHercegovini. 219
Procesi izgradnje politikih sistema, u dravama nastalim
disolucijombiveJugoslavije,obiljeenisuinstitucionalizacijometninosti
koja se iskazuje u aspektima identiteta i legitimiteta. Etninost je
kolektivni nacionalni identitet, suverena nacionalna vrijednost koja je
opstalauprkospromjenamadravaipolitikihsistemanaprostoruBosnei
Hercegovine. Ovakvo svojstvo identiteta proizilazi iz unutranjeg bia
etnike zajednice i ona ga nastoji podraviti, kroz pravne norme i
institucije dravne vlasti. U drutvima u kojima ima vie etnikih
identiteta nastaje meuetniki konflikt, jer svaka zajednica nastoji da
ostvari maksimum sopstvenih interesa i vrijednosti, kao izraz
nekooperativnih meunacionalnih odnosa. Drugi aspekt odnosi se na
legitimitet, jer predstavnici etnike zajednice imaju pravo da vrijednosti i
interesezajedniceugraujuustrukturuinstitucijadravnevlasti.
Protivrjeni procesi proimanja i sueljavanja identiteta i

legitimitetaetnikihzajednicanaprostoruBosneiHercegovineiskazujese
udvaosnovnavida:
1. Konfliktni odnosi izmeu etnikih zajednica i odsustvo

neophodne zajednike saglasnosti oko bitnih pitanja drutva i drave,
etnika zajednica ne priznaje i ne prihvata drugu etniku zajednicu i ne
moe da gradi zajedniku politiku osnovu neophodnu za odrivost
drave.
2.Svakaetnikazajednicanastojidanezavisnooddrugihzajednica
podravi svoje interese na nivou federalne jedinice (entiteta) ili na nivou
saveznih dravnih institucija. Etnika zajednica koja preferira jaanje
saveznihinstitucijaimauglavnomnegativanstavpremadravnojvlastina
nivou federalnih jedinica, a etnika zajednica koja preferira jaanje vlasti
219
Arend Lajpraht: Demokracija u pluralnim drutvima, Globus i kolska knjiga, Zagreb

1992. godine. Elemente konsocijalizma koje je utemeljio Lajpraht ovdje navodimo u
slobodnijoj interpretaciji u kontekstu realiteta Bosne i Hercegovine i njenih konsocijalnih
potencijala.
308
RadomirNekovi
na nivou federalne jedinice ima negativan odnos prema institucijama na

saveznomnivou.
Ukupni etniki i meuetniki problemi na Balkanu proizilaze iz

pitanja:kojaetnikazajednicaimapravodastvoridravuilida,sdrugim
zajednicama, bude ravnopravan konstitutivni subjekt u dravi? Odgovori
semogusvrstatiudvaosnovnamodela.
Jedan model je liberalni i
podrazumijeva utapanje etnikih grupa u jednu naciju, kao novu
zajedniku vrijednost, u kojoj drava ini bitan vrijednosni sadraj. To je
processtvaranjagraanskenacije,apstrahovaneodrazliitih,pojedinanih
etnikih identiteta koja podrava dravu kao sutinski dio njenih
vrijednosti. Kod ovog modela stvaranja nove nadnacionalne vrijednosti
namee se pitanje: kako nastaje nova opta vrijednost, apstrahovana od
pojedinihetnikihvrijednosti?Dalijetonovostvoreninacionalniidentitet
ili je identitet najvee etnike zajednice adaptiran i proiren, sistemom
asimilacije,nadrugeetnikezajednice?
Ako je to novostvoreni
zajedniki graanski identitet kojim se prevazilaze podjele, tada imamo
legitimne graanske sadraje nastale u procesu konsocijalne saradnje
podijeljenih etnikih grupa. Novi graanski sadraj moe nastati kao
unutranjirezultatudravinaosnovineposrednesaradnjeetnikihgrupa,
a moe nastati i kao uvozni sadraj u procesu integracije drave u
Akograanskisadrajnijenovostvorenazajednika
Evropskuuniju.
vrijednost, nego je proireni identitet najbrojnije nacije, koji na osnovi
asimilacije i hegemonije obuhvata i druge nacionalne identitete, tada se
radi o nelegitimnom graanskom sadraju. Najbrojnija nacija obino
koristimodeldravljanstvakojeizjednaavasanacijomiovdjeseposebni
etniki identiteti redukuju na nivo manjinskih i pojedinanih ljudskih
prava. Identitet etnike nacije i legitimitet njenih predstavnika su
nezaobilaznielementiuizgradnjikonsocijalnogpolitikogsistemauBosni
i Hercegovini, bez obzira na brojne protivrjenosti koje nastaju u
navedenimrelacijama.
iroke koalicije. Dravna vlast, zasnovana na irokoj koaliciji

predstavnika svih vanih segmenata pluralnog drutva, u Bosni i
Hercegovini znai ukljuenost u vlast legitimnih predstavnika sve tri
etnike zajednice. Princip iroke koalicije u realnosti etniki podijeljenih
drutava znai priznanje zajednike suverenosti i ravnopravne
konstitutivnosti autohtonih etnikih zajednica. Svrha irokih koalicija je
podjela vlastikaonjenozajednikovrenje.Podjela vlasti zahtijeva da se
dravom upravlja zajedniki, a ne da to ini samo jedna ua grupa. 220
Podjela vlasti, u kontekstu irokih koalicija kao principa konsocijativne
demokratije,jepodjelauvrenjujednevlastiineznaipodjeluvlastikao
220
Florian Bieber, Institucionaliziranje etninosti postignua i neuspjesi nakon ratova u

Bosni i Hercegovini na Kosovu i u Makedoniji. Forum Bosna, Sarajevo, 2004. godine, str.
49.
309
izbornog plijena. S druge strane, podjela vlasti u formi iroke koalicije

nijemoguabezprethodnogdefinisanjaodnosaetnikihzajednicaprema
postojeoj dravi. Podjela vlasti zahtijeva pristanak veine zastupnika
razliitihgrupauodreenomsistemu. 221 Bitanelementirokihkoalicijaje
saglasnost vladajuih elita oko jednog politikog programa kao plana
djelovanjaumandatnomperiodu.UBosniiHercegovininemaspremnosti
vladajuih elita da se sloe oko programa razvoja drutva i drave, jer se
dravna vlast ne doivljava kao pravo i obaveza, nego kao izborni plijen
koji treba podijeliti meu politikim partijama, bez obaveza i
odgovornosti. injenica da dugo nakon izbora nije formirana vlast na
nivou Bosne i Hercegovine, potvruje da politike partije nemaju
odgovornost prema graanima i narodima. Vladanje u ime naroda
transformisano je u vladanje nad narodom, to za posljedicu ima jaanje
partijske vlasti i redukovanje demokratije u politikom sistemu. Koalicija
vie stranaka iz tri etnike zajednice, nastala nakon prvih viestranakih
izboraujesen1990.godine,postojalajesamokaomatematikaformula
neopohodna za preuzimanje i vrenje vlasti. Programskih koalicija,
zasnovanih na zajednikim politikim ciljevima i odnosom prema dravi,
nije bilo i nema ih ni sada. Nacionalne elite su odigrale kljunu ulogu u
mobilizaciji etnikih identiteta, 222 ali nisu uspjele da stvore minimum
zajednikeosnoveostatusuiorganizacijidrave.
Pojam iroka koalicija u Bosni i Hercegovini obuhvata i

predstavnike tri etnike zajednice, jer nakon Odluke ustavnog suda BiH
sve tri zajednice su ravnopravne na cijelom prostoru drave. Velika
koalicija, koja ukljuuje bitne politike partije i pripadnike svih etnikih
zajednica,trebadaimairoklegitimitetzadonoenjeodlukaitojenjena
osnovna svrha. Sporno politiko pitanje je: da li iz drugih etnikih
zajednica treba ukljuiti njihove predstavnike ili pripadnike? Ako su
predstavnici, tada trebaju imati legitimitet etnike zajednice. Na primjer,
ako u Vladi Republike Srpske treba da bude pet Bonjaka ili tri Hrvata,
logino je da njih predloe politike partije koje su u bonjakom i
hrvatskombirakomtijeluostvarilenajboljirezultatiimajulegitimitet.Isti
princip vrijedi i za Federaciju BiH, jer ako u Vladi Federacije treba biti pet
Hrvata i tri Srbina, tada te ljude treba da predloe politike partije koje su
dobilenajvieglasovauhrvatskomisrpskombirakomtijeluikojelegitimno
zastupaju hrvatsku i srpsku etniku zajednicu. 223 Ako u dravnoj vlasti
imamosamopripadnikedrugihetnikihzajednica,oninemajulegitimitet
da zastupaju svoje nacije i odgovaraju politikim partijama koje su ih
221
Isto,str.49.
Isto,str.23.
223
DanasuBiHpostojiproblemlegitimiteta,jerpojedinefunkcionereizjednenacijenisu
birali pripadnici te nacije. lan Predsjednitva BiH iz reda hrvatskog naroda izabran je
uglavnomodstranebonjakihbiraainemalegitimitethrvatskihbiraa. Potpredsjednik
RepublikeSrpskejeizabranuglavnomodsrpskihbiraainemalegitimitethrvatskihbiraa.
222
310
RadomirNekovi
postavile u vlast. Vladajue politike partije imaju svoje Srbe, Hrvate i

Bonjake i formalno popunjavaju kvote rezervisane za pripadnike drugih
nacijasasvojihpartijskihlisti.
iroke koalicije, formirane na osnovu izborne nunosti i

zajednikog interesa podjele plijena, bez minimalne programsko
politike osnove, ne mogu dati demokratski kvalitet svojstven
konsocijativnoj demokratiji. Ustavni i politiki sistem u Bosni i
Hercegovinipotencijalnoomoguujestvaranjeirokihkoalicija,alitonije
dovoljno ukoliko nema zajednike osnove izmeu politikih partija iz
razliitih etnikih zajednica. Da bi se formirala koalicija za zajedniko
donoenje odluka i ukljuenje svih grupa, mora postojati spremnost svih
glavnih stranaka koje uestvuju u formiranju Vlade da se ukljue drugi,
inaebizakonskazastupljenostostalatekpukazastupljenost,tobidovelo
dotogadaVladaizgledapoputumanjenereplikeparlamenta. 224
iroke koalicije kao bitan element konsocijativne demokratije u

Bosni i Hercegovini nisu mogue sve dok vladajue elite vrenje vlasti
shvataju kao vlasnitvo nad vlasti, a drutvene i dravne resurse kao
partijski izborni plijen. iroke koalicije su bitan varijabilni element, od
kojeg zavisi funkcionisanje drugih sadraja konsocijativne demokratije.
Kadapostojipolitikasaglasnostkonstitutivnihdrutvenihgrupa,tadasei
odnos pozicije i opozicije relaksira, etniki veto se manje koristi,
teritorijalna autonomija ne sadri secesionistike procese. iroke kolacije
mogu imati nedemokratski i demokratski karakter. Da bi uspostavile
koaliciju,partijejaajumeusobnusaradnjuikreirajupolitikiprogrami
ciljevekojipostajudravniidrutveniprogramiciljevi.Partijskeelitekao
subjekti politikog programa u funkcionisanju drave ne ele da se
odreknu svoje kljune uloge i ne ele da prenesu mo na dravne
institucije. Jaanjem i legalizovanjem moi partijskih elita legalizuje se
partijska drava, koja ima za posljedicu ukidanje politikog pluralizma i
pravnedrave.Naovajnainnastajenedemokratskioblikirokekoalicije
partijskiholigarhijaiautokratija.Dabiseuspostavilademokratskairoka
kolacijanunojepostojanjepravnedrave,pasepartijskakoalicijastvara
u atmosferi suprematije ustava i ljudskih prava. Partije nee stvoriti
partijskudravukadaimjetoustavomonemoguenoiprenijeemona
dravneinstitucijekadatomoraju.Demokratskioblikirokihkoalicijanije
mogu bez pravne drave, a pravna drava opet nije mogua bez
suprematije ustava. Bosna i Hercegovina ima potencijale za stvaranje
demokratskih irokih kolacija, ali one jo uvijek nisu mogue zbog
dominacijepartijskedrave,kojaimazaposljedicumarginalizacijupravne
draveiustavnesuprematije.
Proporcionalni izborni sistem. Proporcionalni izborni sistem u
Bosni i Hercegovini podrazumijeva ukljuenost svih relevantnih grupa u
224
FlorianBiebernav.djelo,str.53.
311
vrenje vlasti, i njegova je sutina u nainu vrenja vlasti i ona se ne

iscrpljuje proceduralnim izbornim pravilima. Proporcionalni sistem
obuhvata nain izbora i nain vrenja vlasti i to je nedjeljiva cjelina, gdje
svi subjekti koji su stekli legitimitet na izborima vre vlast u skladu sa
svojim izbornim rezultatom. Meutim, u praksi se dogaa transformacija
proporcionalnoguveinskiizbornisistem,gdjedolazidonedemokratskog
odvajanja naina vrenja vlasti od naina izbora vlasti, vlast se
proporcionalnobira,aveinskisevri.
Jednaodsutinskihgreakameunarodnihfaktorabilojeuvjerenje
dase,estimizborimaiizborniminenjeringom,moeupravljatietnikim
odnosima i prevazilaziti meuetnike podjele. U tom cilju, modelirani su
proporcionalni sistemi u varijantama: rezervisanih mjesta, dobijanje
mandata sa kompenzacionih lista, prebrojavanje glasova iz inostranstva,
zabrana kandidovanja na izbornim listama, lustracija odreenog broja
stranakih funkcionera itd. Svrha izbornog inenjeringa, koji je do izbora
2004. godine vodila Organizacija za evropsku bezbjednost i
saradnjuOSCE,bilajeumanjenjeuticajanacionalistikihstranaka:SDS,
SDA, HDZ i uveanje uticaja socijaldemokratskih stranaka, kao to su:
SNSD, PDP, SBiH, SDP BiH i Stranka Radom za boljitak. Nakon
sedmogodinjeg izbornog inenjeringa, vodee predratne i ratne stranke
izgubile su dominaciju i uticaj, a vlast su dobile stranke
socijaldemokratske orijentacije, koje se programski ne razlikuju od
nacionalnih stranaka. Oekivani rezultat prevazilaenja politikih
sukoba meu etnikim zajednicama nije uslijedio, jer su etnike podjele
ostale iste, problemi identini, a meuetniki sukobi jo vie dobili na
intenzitetu. Zamjena nacionalistikih stranaka socijaldemokratskim,
sutinski, nije promijenila meuetnike odnose, jer meupartijske razlike
ne slijede programske sadraje, nego pripadnost etnikoj zajednici.
Karakteristian primjer je Srpska demokratska stranka i Savez nezavisnih
socijaldemokrata u Republici Srpskoj. Srpska demokratska stranka je
nakon 1996. godine, zbog pritisaka meunarodnih faktora, sve vie
naputala nacionalistike i ispoljavala socijaldemokratske stavove i na
taj nain je izgubila izbore. S druge strane, Savez nezavisnih
socijaldemokrata je sve vie naputao socijaldemokratske, a iskazivao
nacionalistikestavoveitakodoaodoubjedljiveizbornepobjede2006.
godine. U Bosni i Hercegovini proporcionalni sistem funkcionie samo u
perioduizbora,alisenenastavljanakonizboraumandatuvrenjavlasti.
Transformacija proporcionalnog u veinski izborni sistem karakteristina
jeizadrugedemokratskedraveiovdjeBosnanijeizuzetak.Diodravne
vlasti u Bosni i Hercegovini vri se proporcionalno prema nacionalnim
kvotamauonojmjerikolikojetoUstavomobavezujue. 225
225
VijeenarodauRS:8Srba,8Hrvata,8Bonjakai4Ostali.
312
RadomirNekovi
Pravo veta nedominantnih zajednica. Pravo veta

nedominantnih zajednica je takoe bitan princip konsocijativne
demokratije koji omoguava manjinskoj zajednici da blokira donoenje
odluka iz sfere vitalnih nacionalnih interesa. Etniki veto proizilazi iz
autohtonosti i suverenosti etnike nacije i predstavlja pravni izraz njene
dravotvornostikojijojomoguavaravnopravnostsadrugimnacijama.U
teorijskom i praktinopolitikom poimanju etnikog veta, u dananje
vrijeme, prisutna je inercija da se on svede, iskljuivo, na pravni pojam.
Ovakvo poimanje redukuje njegovu sutinu, jer je etniki veto politiko
pravni pojam u kojem se prvo definiu suvereni interesi etnike nacije, a
potom pravno uobliavaju. Pravo veta u Bosni i Hercegovini nije samo
zatitniko pravo kojim etnika nacija titi svoj identitet, nego je aktivno
pravo politikog odluivanja o svim bitnim elementima statusa,
organizacijeifunkcionisanjadrave.
Etnikiveto,kaoaktivnopravoodluivanja,iskazujeseuviefaza:
uobliavanje legitimnog interesa unutar dravotvorne nacije,
usaglaavanjezajednikoginteresaizmeuetnikihnacijaiusaglaavanje
protivrjenosti izmeu etnikih i graanskih elementa u funkcionisanju
politikogsistema.
U prvoj fazi se, u okvirima etnike zajednice, profilie njen

nacionalni sadraj i interes i legalizuje se subjekt koji e taj interes
predstavljati i ostvarivati na legitiman nain. Sutina je u tome da
nacionalni subjekti vjerno izraavaju legitimitet nacionalnih vrijednosti i
ciljeva. U drugoj fazi, nacionalne elite predstavljaju legitimni program
nacije i usaglaavaju ga sa programima drugih nacionalnih elita
(akomodacija elita Lajpraht). Kao rezultat usaglaavanja na osnovi
kompromisa i politike koegzistencije, definie se prihvatljiv zajedniki
interes za sve etnike zajednice. Ova faza je od sutinskog znaaja za
Bosnu i Hercegovinu, jer je u ovom nivou najvie razliitosti i
meunacionalnih sukoba. U treoj fazi, na osnovi postignute
meunacionalne saglasnosti, izgrauju se elementi zajednike vrijednosti
ili interesa, koji se proimaju sa posebnim elementima etnike nacije u
DomnarodauFBiH:17Srba,17Hrvata,17Bonjakai7Ostali.DomnarodaParlamentarne
skuptine BiH: 5 Srba, 5 Hrvata, 5 Bonjaka. U parlamentima entiteta najmanje po etiri
poslanika iz jedne od tri etnike nacije. Vlada Republike Srpske: 8 Srba, 5 Bonjaka i 3
Hrvata. Vlada Federacije BiH: 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Savjet ministara BiH:
zamjenici ministara iz razliitih etnikih zajednica i jedna treina ministara iz RS, a dvije
treine iz Federacije BiH. Predsjednitvo BiH: jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bonjak.
Ustavni sud BiH: 2 sudija iz RS i 4 sudije iz Federacije BiH. Vijee za zatitu vitalnih
nacionalnihinteresapriustavnimsudovimaentiteta:po2pripadnikaiztrietnikenacijei1
iz reda Ostalih. Najvie dravne funkcije u entitetima: predsjednik Ustavnog suda,
predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Vlade, Glavni tuilac, predsjednik Republike i
predsjednikNarodneSkuptine,morajubitiizsvetrietnikenacije,anajviedvijefunkcije
mogu biti iz jedne nacije. Predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH: Srbin, Hrvat i
BonjakPredsjednikipotpredsjedniciRepublikeSrpske:Srbin,HrvatiBonjak.
313
jednu demokratsku pluralistiku cjelinu. Kljuno je pitanje: koliko su

nacionalneelitesposobnedauspjenorealizujudruguitreufazu,jerod
toga zavisi oblik meunarodnog angamana u Bosni i Hercegovini? Sve
navedene faze nalaze se u deterministikom odnosu, jedna uslovljava
drugu, jer nije mogue postii saglasnost sa drugim nacijama bez
prethodno utvrenog legitimnog interesa vlastite nacije. Nije mogue
ostvariti neophodne graanske vrijednosti, ako se prethodno ne usaglase
interesi i vrijednosti etnikih nacija. Takoe, nije mogue usaglasiti
intereseetnikihnacijabezneophodnihgraanskihvrijednostiisadraja.
Etniki veto u Bosni i Hercegovini nije izdvojeni pravni institut koji se
moe iscrpiti pravnim normama, nego je izraz konstitutivnog prava
etnike nacije koje proima ukupni ustavni i politiki sistem drave.
Osnovna hipoteza u istraivanjima problema etnikog veta mogla bi da
glasi: Kada postoji demokratska meuetnika saradnja, tada se veto
iskazuje u poetku ili sredini procesa odluivanja, kroz pravno saglasan
institucionalni sistem, ako nema demokratske meuetnike saradnje, tada
se veto nalazi na kraju procesa odluivanja i iskazuje kroz protivrjean i
blokirajuiinstitucionalnisistem.
OstvarivanjeetnikogvetauBosniiHercegoviniprotivrjenojeu
aspekatima: legitimiteta, odnosa etnikog i entitetskog, temporalne
dimenzije,modelaiskazivanjaiinstitucionalnogprocesaostvarivanja.
Legitimitet veta obuhvata sadraj i subjekte njegovog iskazivanja.

Da li je prezentovani nacionalni cilj u politikoj praksi vjeran izraz
nacionalnihvrijednostiidaliihsubjektiskazivanjanavjerodostojannain
prezentuje? U politikoj praksi su mogua dva osnovna modela u
definisanju nacionalnog legitimiteta. Demokratskokooperativni model
podrazumijeva da vladajua partija, u saradnji sa drugim subjektima
unutar nacije, profilie sadraje nacionalnih interesa sa kojima se
identifikuje veina njenih pripadnika. U ovom procesu, partija svoje
partikularneintereseiideologijureformieiprilagoavaopteminteresui
takostiesvojstvokonstitutivnogsubjektauimenacije.Nedemokratski
nametnuti model podrazumijeva da vladajua partija namee svoj
partikularniprogramiideologiju,kaooptinacionalniprogram,stvarase
diktatura partijske vlasti, a etniki veto gubi legitimitet. Jedno od
najspornijihpitanjalegitimitetaetnikogvetauBosniiHercegoviniodnosi
senasubjekteiskazivanjauinstitucijamazakonodavnevlasti.Ukazaemo
naosnovneprotivrjenostikojederogirajulegitimitetnacionalnogveta,u
postojeem ustavnopravnom sistemu. Institucionalni sistem ostvarivanja
pravaetnikogvetaorganizovanjenaposrednikodelegatskojosnovi,to
je suprotno njegovoj sutini. Nema ustavne logike da graanski poslanici
odluujuovitalniminteresimaetnikenacije,jertako,naposredannain,
biraju delegate koji e tititi vitalne nacionalne interese. Dejtonskim
sporazumomjeutemeljenanavedenaprotivrjenostkrozustavnenormeo
formiranju Doma naroda na nivou Bosne i Hercegovine. Osnovni zahtjev
314
RadomirNekovi
nacionalnog legitimiteta podrazumijeva da se predstavnici nacije u

parlamentarnom domu biraju neposrednim izborom od strane svih
pripadnika dotine nacije na teritoriji Bosne i Hercegovine. Legitimitet
poslanikaugraanskomdomunijemogubezneposrednogizbora,aisto
tako ni legitimitet predstavnika u nacionalnom domu nije mogu bez
neposrednog izbora. Ako poslanici graanskog doma mogu da biraju
delegate nacionalnog doma, zato ne bi moglo i obrnuto, da neposredno
izabranipredstavnicinacionalnogdomabirajudelegategraanskogdoma?
Ustavnimizmjenama,nakonodlukaUstavnogsudaBosneiHercegovineiz
2000. godine, zadran je posredan izbor predstavnika u Domu/Vijeu
naroda u oba entiteta, to predstavlja dodatnu redukciju legitimiteta
etnikogveta.
Ako poslanici u domu graana imaju legalitet da formiraju drugi

organ, koji e odluivati o vitalnim interesima etnikih nacija, zato se o
nacionalniminteresimaneodluujeuokvirugraanskogdoma,paVijee
naroda ne bi bilo potrebno? Ako poslanici iz graanskog doma ne mogu
direktno odluivati o vitalnim interesima etnike nacije, kako mogu da
biraju drugi organ koji e o tome odluivati? Na kojem legitimitetu se
temelji ustavna norma koja ovo definie? Kada se definie neki organ u
okviruzakonodavnevlastikojiodluujeonacionalnomvetu,tajorganbi
trebalodapredstavljainstancukonaneodluke.Akojeetnikivetopravni
izrazsuverenostinacije,onjemunemoeodluivatinijedanorganizvan
tenacije.Postojeaustavnarjeenjaiuovomaspekturedukujulegitimitet
nacionalnog veta, jer konanu odluku o vetu donose ustavni sudovi. I
ovdje se moe postaviti pitanje: na kom legitimitetu se temelji ustavna
norma da su ustavni sudovi organi konane odluke o etnikom vetu?
EtnikivetouBosniiHercegoviniimasporanlegitimitet,svedotledokse
nepromijeneustavneodredbe,usmisludapripadnicijedneetnikenacije
neposrednobirajusvojepredstavnikeuDomnarodaidaovajdom,bude
instancakonaneodluke,aneUstavnisud.
Odnos etnikog i entitetskog sadraja u iskazivanju veta takoe je

protivrjean i komplikuje ukupnu proceduru ostvarivanja ovog
kolektivnogpolitikogprava.Ovdjesumoguadvaosnovnamodela.
Jedan model se zasniva na manipulaciji nacionalnim interesima i

podrazumijeva da se etniki veto transformie u entitetski. Vladajuim
partijskim elitama u entitetima najvie odgovara ovakav model, jer se
objedinjuje entitetsko i etniko (podravljuje se etnika vrijednost), a
partijakojajedobilaentitetskeizbore,ujedno,postajeisubjektiskazivanja
interesa etnike nacije u cjelini. Transformacija etnikog u entitetsko
suprotna je ustavnim odredbama, posebno nakon odluka Ustavnog suda
BiHoravnopravnojkonstitutivnostisvetrinacijenacijelojteritorijiBosne
iHercegovine.Osnovniproblemovogmodelajeutometopodrazumijeva
konfederalnoureenjedrave,satrietnikonacionalnaentiteta.Sadanje
ustavno rjeenje, s dva entiteta, ne omoguava trima nacijama da se u
315
jednakom kapacitetu podrave kroz institucije entiteta. Interesi hrvatske

nacije,zarazlikuodinteresasrpskeilibonjake,nemogudaseizrazeu
dovoljnomkapacitetu.Interesentitetajepostaodominantanuodnosuna
interes naroda, kao da narod postoji zbog entiteta, a ne obrnuto.
Dejtonskim sporazumom je definisan Dom naroda kao drugi dom
Parlamentarneskuptine,anedomentiteta.
Vladajue politike partije iz Republike Srpske preferiraju

dominaciju entitetskog interesa izjednaavajui ga sa etnikim, to je
suprotno ustavnim rjeenjima nakon 2002. godine. Prema navedenoj
protivrjenostientitetjevanijiodetnikenacije,iukupniinteresinacije
redukuju se u okvire entiteta i podreuju interesima vladajue partijske
elite. Predstavnici etnike nacije u institucijama na nivou Bosne i
Hercegovine (Predsjednitvo, Dom naroda, Vijee ministara, Ustavni sud)
premaovommodeluvienepredstavljajunaciju,negoentitet,pasutimei
odgovorni entitetu, a ne naciji. Odgovornost prema entitetu
podrazumijeva obavezu predstavnika u saveznoj vlasti da usaglaavaju
svoje stavove sa institucijama entitetske vlasti, ime oni postaju delegati
entiteta sa imperativnim mandatom. Uspostavljanje imperativnog
mandata nema uporite u Ustavu Bosne i Hercegovine, i ovakav nain
djelovanjajekarakteristianzakonfederalnoureenje.
Drugi model polazi od ustavnih odreenja i podrazumijeva da

etniki veto bude odvojen od entitetskog i da se ostvaruje u odvojenim
procesima,nanivouentitetainanivouBosneiHercegovine.Ovajmodel
ukljuujeiravnopravnudravotvornostsvetrietnikenacije,usvakomod
entiteta, to podrazumijeva federalno ureenje drave. Dejtonskim
sporazumom pitanje entiteskog i etnikog sadraja veta je hibridno
miksano, u oekivanju da e se ono razrijeiti kroz razvoj demokratije u
Bosni i Hercegovini. Oigledno, navedena protivrjenost entitetskog i
etnikognijerazrijeenaipredstavljajedanodaspekataaktuelnihustavnih
promjena. Povezanost teritorije i etnike zastupljenosti treba biti
zamijenjena izborom etnike ili teritorijalne zastupljenosti. 226 Ako bi
nacionalni veto bio teritorijalan, umjesto Doma naroda trebalo bi da
postoji dom entiteta, a entitetska delegacija bi imala vieetniki karakter.
Ukoliko je veto etniki, predstavnike tri etnike zajednice treba da
neposredno biraju pripadnici odreene etnike zajednice na prostoru
cijele Bosne i Hercegovine, kao predstavnike u Domu naroda. U situaciji
kada, istovremeno, postoji entitetski i etniki veto, ovaj institut
odluivanjaobuhvataukupnikapacitetParlamenta,obanjegovadoma,jer
Predstavniki dom funkcionie sa entitetskim vetom, a Dom naroda sa
etnikimvetom.
226
Florian Bieber: Institucionaliziranje etninosti (postignua i neuspjesi nakon ratova u

BosniiHercegovini,naKosovuiuMakedoniji,ForumBosna,Sarajevo,2004.godine,str.
94.
316
RadomirNekovi
Postojanje instituta veta, u oba skuptinska doma, daje

maksimalnu zatitu nacionalnih interesa, ali ima za posljedicu
demokratski deficit zbog nepostojanja doma graana. Etniki veto je
sporan zbog deficita legitimiteta u izboru nacionalnih predstavnika, a
entitetski je sporan zbog multietnikog deficita. Etniki i entitetski veto
ukazujuinaproblemprotivrjenostiufunkcionisanjudravnevlasti,koja
se manifestuje u pogledu konstitutivnosti entiteta i nacije. U nazivu
Parlamentarnog doma na nivou Bosne i Hercegovine definisana je
nacionalnakonstitutivnost,jernepostojidomentitetanegoDomnaroda.
U Parlamentu Federacije BiH, takoe, postoji Dom naroda, ali ne i dom
kantona, ime se, i na ovom nivou potvruje konstitutivnost nacije. U
zakonodavnoj vlasti Republike Srpske postoji Vijee naroda, kao oblik
etnikog subjektiviteta. Oigledno je, Ustavom Bosne i Hercegovine
definisana konstitutivnost etnikih nacija u primarnom obliku, dok je u
sekundarnom obliku definisana teritorijalna konstitutivnost entiteta. Ne
moe se na legitiman nain iskazivati entitetski interes koji bi bio iznad
nacionalnoginteresa,ilikojibidovodiouneravnopravanpoloajinterese
sve tri dravotvorne nacije. Vladajue partijske elite, prema nacionalnoj
pripadnosti i konkretnim prilikama, naglaavaju primat nacionalne ili
entitetske konstitutivnosti, u zavisnosti od toga ta im kada odgovara.
DejtonskimsporazumomPredstavnikidomParlamentarneskuptineBiH
jegraanskidom,aliupraksiovajdiovlastisveviesetranformieudom
entiteta, koji nije dejtonska kategorija. U vienacionalnim dravama
etniki veto je legitimno pravo, ali nije aposlutna kategorija, jer je i
graanskopredstavnitvotakoelegitimnopravo.Nijeustavnodaetniko
budepodreenograanskom,aliistotakonijeustavnodagraanskobude
podreeno etnikom. Dejtonskim sporazumom izbalansiran je odnos
etnikog i graanskog, ali elite na vlasti manipiluu navedenim
kategorijamauzavisnostiodrealnihpolitikihprilikaiinteresa.
Temporalni aspekt prava veta odreuje njegovu efikasnost i

sutinski smisao u zavisnosti od vremena koritenja u procesu donoenja
odluka,vetomoebitizatitnikiipreventivni.Kaopreventivnopravo,u
procesuusaglaavanjavetoistovremenoobezbjeujeravnopravnostnacija
i funkcionalnost dravne vlasti, to je bit konsocijalizma. Kao naknadno
zatitnikopravo,kojimsejednaetnikazajednicatitioddruge,vetone
obezbjeuje funkcionalnost drave i drutva, a nije ni garancija
ravnopravnosti naroda. Pozicija veta na kraju, u sredini, ili na poetku
procesa politikog odluivanja, odreuje njegove efekte i ukupni
demokratskikapacitet.
Ako u vieetnikom drutvu postoji vei stepen meusobnog

prihvatanja i saglasnosti izmeu segmentiranih zajednica, veto se
pozicionira na poetak procesa. To znai, sve bitne etnike zajednice
uestvuju u kreiranju odluka i akata i na poetku procesa usaglaavaju
svoje interese. Nakon poetnog usaglaavanja, naredna demokratska
317
procedura donoenja akata nije optereena meuetnikim sukobima i

drava moe efikasno da funkcionie. Ovaj model podrazumijeva
postojanje etnikog veta u izvrnoj vlasti i u parlamentarnim radnim
tijelima. Takoe, u odreenom stepenu meuetnike saglasnosti, veto
moe biti pozicioniran u sredini demokratskog procesa. Pojedine etnike
zajednice definiu svoje posebne interese kroz prijedloge, inicijative i
nacrteakata,azatimuparlamentarnojproceduriusaglaavajuzajedniku
formu i sadraj. U treoj varijanti, kada nema minimalne meuetnike
saglasnosti pravo veta je pozicionirano na kraju demokratskog procesa.
Odluke se donose kroz parlamente veinom glasova, bez meuetnike
saglasnosti, a predstavnici etnikih zajednica naknadno procjenjuju da li
doneseniaktitetenjihovimvitalniminteresima.Ovajmodeljeaktuelanu
Bosni i Hercegovini i sadri komplikovane procedure koje optereuju
funkcionisanjedravnevlasti,aneobezbjeujuostvarivanjeetnikogveta
(primjeriVijeanarodauRepubliciSrpskoj,DomanarodauFederacijiBiHi
DomanarodananivouBosneiHercegovine).Upripremizakona,odlukai
drugihakatadravnihvlastiuentitetimainanivouBosneiHercegovine,
ne postoji zajedniki rad i usaglaavanje. Svaka etnika zajednica nastoji
da svoje posebne interese podravi i izbjegne usaglaavanje s drugim
etnikimzajednicama.Etnikazajednicakojajeiskljuenaizusaglaavanja
koristi nacionalni veto da bi naknadno zatitila svoje vitalne interese.
Temporalni aspekt veta je indikator postojanja saglasnosti izmeu
nacionalnihelita:akosaglasnostpostoji,vetosepomjeranapoetakiliu
sredinu procesa odluivanja. Kada nema meunacionalne saglasnosti,
etniki veto se pomjera na kraj procesa odluivanja, to je sada sluaj u
BosniiHercegovini.
Modeliskazivanjaetnikogvetaje,takoe,bitanfaktornacionalne
ravnopravnosti i dravne efikasnosti. Da li je definisanje veta u Ustavu
dovoljno da se iskau vitalni interesi etnike nacije ili je neophodan i
posebni organ koji izraava originerna prava etnike zajednice? Kada se
vitalni nacionalni interes definie ustavnom normom, sadraj veta je
identian za sve etnike zajednice, to nije realno, jer neki bitan element
zajednuzajednicunemoradabudeizadrugu.
Prednostovogmodelajeutometonormativnopravnodefinisan
sadraj vitalnog interesa, to olakava procedure njegove primjene.
Nedostatak ovoga modela je to se kroz pravne procedure pojavljuju
dravneinstitucijekaokonaniautoritetiiodluujuotomedalijevitalni
interes jedne nacije povrijeen ili nije (pozicije Vijea za zatitu vitalnog
interesa pri ustavnim sudovima entiteta). Nije legitimno, ali ni ustavno
logino,daonacionalnominteresujedneetnikezajedniceodluujeneki
subjekt izvan te etnike zajednice, jer se u tom sluaju veto definie kao
pravo iz nadlenosti dravne institucije, a ne kao pravo iz suverenosti
naroda.Sutinaveta,kaoizrazasuverenostietnikenacije,upravoijesteu
tome da neki organ, ili subjekt izvan jedne nacije, ne moe da tumai i
318
RadomirNekovi
odluuje o ugroenosti interesa te nacije. Legitimni predstavnici nacije,

neposrednoizabrani,trebadabudujediniikonaniautoritetzatumaenje
i odluivanje, ta je korisno, a ta tetno po vitalne interese nacije koju
predstavljaju.Pravnainercija,dasetoveibrojpitanjapreciznonormira,
predstavlja dobru namjeru, ali i nerijetko i tetnu posljedicu. U ustavnim
rjeenjimananivouentitetahibridnojerijeenopitanjenainaiskazivanja
veta. Posmatrano s pozicija istog prava, navedeni ustavni sadraj je
protivrjean, jer je pojam vitalnog nacionalnog interesa prenio iz predjela
objektivnog prava u podruje subjektivne politike, dajui legalitet
potencijalnim zloupotrebama samog pojma vitalnog interesa u politike
svrhe. 227 Posmatrano s pozicija suverenosti nacije, ustavni sadraj nije
protivrjean,jerjeneophodnodasevitalniinteresiustavnonormiraju,ali
jeistotakoneophodnoipostojanjeorganakojimoepokrenutiodreena
pitanjaizsferevitalnoginteresa.Uprocesudonoenjaodluka,bitanaspekt
je i proceduralni sistem ostvarivanja etnikog veta. Na nivou Bosne i
HercegovineustanovljenjeDomnarodakaonacionalnidomkojiodluuje
ovitalnominteresu.Ostvarivanjepravaetnikenacije (lanIV,stav3.take
e. i f, Ustava BiH) proceduralno je protivrjeno definisano, tako da se u
krajnjemishodu,nemoeostvariti.
Ako veina delegata jednog nacionalnog kluba (tri delegata)

donese odluku da je povrijeen vitalni interes po nekom aktu koji je ve
donio Predstavniki dom, tada ta odluka postaje punovana samo ako je
usvojeveineiudrugadvanacionalnakluba.Bonjaciodluujuovitalnom
interesu Srba, Srbi o vitalnom interesu Bonjaka itd. Ako sve tri veine u
nacionalnimklubovimanedonesuodluku,PredsjedavajuiDomaformira
komisiju od tri lana (Srbin, Hrvat, Bonjak) da u roku od pet dana
razrijeeproblemiakoganerazrijee,pitanjeseupuujeUstavnomsudu
Bosne i Hercegovine i tu nastaje vrhunac ustavne neloginosti. U
UstavnomsuduBiHodluujeseveinomglasova,ainegadvaSrbina,dva
Hrvata, dva Bonjaka i tri meunarodna predstavnika. Ustavni sud BiH
kao organ konane odluke moe da donese odluku da odreeni akt
Parlamentarne skuptine BiH ne povreuje vitalne interese jedne od
etnikihnacija,iakosudijeUstavnogsudaiztenacijesmatrajusuprotono.
Navedenaprocedurajenelegitimna,jerodlukuovitalniminteresimajedne
nacije mogu da donose pripadnici druge nacije. U Republici Srpskoj
ustanovljenojeVijeenarodakaoorganzakonodavnevlasti,sastavljenood
trinacionalnaklubaujednakombroju(poosamdelegata)iklubamanjina
u manjem broju (etiri delegata). Navedeni organ je nastao kao rezultat
politikog kompromisa izmeu predstavnika tri nacije, jer postoje dvije
varijante(pogledatistr.283284),gdjesepovarijantiBpostupakupuujeu
Ustavni sud Republike Srpske. Vijee za zatitu vitalnog nacionalnog
227
MiroslavMike,BosnaiHercegovinaivladavinaprava,AtlantikbbBanjaLuka,2008.
godine,str.258.
319
interesa od sedam lanova (po dva iz tri konstitutivna naroda i jedan iz reda
Ostalih) donosikonanuodluku. Ovakvorjeenjejehibridnoiprotivrjeno
u primjeni. Kada Vijee Ustavnog suda odluuje o procedurama odluke
donosi veinom, a kada odluuje o meritumu odluuje manjinom.
Formalnopravno, ovo predstavlja protivrjenost, jer je neshvatljivo da
dvojesudijamoepreglasatipetsudija. 228
UstavomjedatopravodadvojelanovaVijeapriUstavnomsudu
RS,izredajedneetnikenacije,moeumeritumuodluitidaodreeniakt
predstavlja povredu vitalnih nacionalnih interesa. Ustavni sud Republike
SrpskejeizbjegaoprimjenuoveustavnenormetakotojedonioPoslovnik
o svom radu, u kojem je definisano veinsko odluivanje. Bez obzira to
Poslovnik nije u skladu sa Ustavom, nema organa iznad Ustavnog suda
kojimoedapromijeniPoslovnik.
U Federaciji BiH postoji dvodomna skuptina, vitalni interes se

ostvaruje u Domu naroda (nakon ustavnih izmjena 58 delegata, po 17 iz tri
dravotvorna naroda i 4 iz reda Ostalih). Veina delegata u jednom
nacionalnomklubu(devetdelegata)moepokrenutiproceduru,aodluka
je usvojena kada je prihvate i veine ostalih klubova. Ako ne prihvate,
formira se trolana nacionalna komisija, a ako, opet, ne doe do
saglasnosti,pitanjeseprosljeujeUstavnomsudu,naidentiannainkaoi
u Republici Srpskoj. Karakteristino je da postoji i procedura vitalnog
interesa u kantonalnim skuptinama, gdje dvotreinska veina jednog
nacionalnog kluba pokree odreeno pitanje. Za usvajanje su potrebne
veineuostalimnacionalnimklubovima,aakoihnemapitanjese,takoe,
prosljeuje Ustavnom sudu Federacije BiH. U svim nivoima vlasti kod
pokretanja pitanja vitalnog interesa, ako u procedurama ne doe do
saglasnosti, konanu odluku donose ustavni sudovi. Pozicija ustavnih
sudova, kao konanih autoriteta za tumaenje i ocjenu vitalnih
nacionalnih interesa, nelegitimna je i suprotna sutini etnikog veta kao
originernog prava dravotvorne nacije. Proceduralni sistem ostvarivanja
vitalnih nacionalnih interesa u institucijama dravne vlasti u Bosni i
Hercegovini redukuje i esto onemoguava ostvarivanje ovih ustavnih
prava.Makakobiosistematianiprecizansistempozitivneenumeracije,
onnemoeucjeliniomoguitiostvarivanjevitalnihnacionalnihinteresai
zatojeneophodnoipostojanjeposebnogorganakojiimalegitimitetnacije
i koji moe pokrenuti pitanje njenog vitalnog interesa. Navedeni organ
trebabitineposrednobiranodpripadnikajednenacijenacijelojteritoriji
BosneiHercegovine,itrebabitikonaniautoritettumaenjaiodluivanja
o vitalnom nacionalnom interesu. Neophodnost postojanja organa za
zatitu vitalnog nacionalnog interesa ukazuje na injenicu da u Bosni i
Hercegovininepostojimeusobnonacionalnopovjerenje,alinepostojini
povjerenje u pravnu snagu Ustava. Razrjeenje proceduralnih
228
Nav.djelo,str.255.
320
RadomirNekovi
protivrjenosti u ostvarivanju vitalnog nacionalnog interesa mogue je

kroz ustavne promjene, kojima je neophodno ukinuti ulogu ustavnih
sudovakaokonanihinstanciodluivanja.Neposrednoizabraninacionalni
predstavnici trebaju biti konani autoritet tumaenja i odluivanja o
vitalnom interesu nacije koju predstavljaju. Na primjeru Bosne i
Hercegovineproimasenekolikooblikanacionalnogveta.
Obiajni nacionalni veto sadran je u osnivakim aktima drave

Bosne i Hercegovine, donesenim na zasjedanjima ZAVNOBiHa 1943. i
1944. godine. Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni
muslimanska,negojeisrpskaihrvatskaimuslimanska.Navedenimodel
jemoguakojenavlastijednamultietnikapolitikapartija,kaotojebio
Savezkomunista,iliakojeizgraendovoljannivosaglasnostinacionalnih
elita, koji omoguava funkcionisanje politikog federalizma. Vitalni
interesi etnikih zajednica obezbjeivani su i izraavani kroz princip
nacionalnog kljua, kao osnove kod donoenja zakona, odluka,
personalnog sastava organa i institucija. Nacionalni interesi nisu pravno
normiraniiproceduralnodefinisani,negojebilonasnaziobiajnopravilo
da na svim nivoima vlasti budu jednako zastupljeni predstavnici sve tri
dravotvorne nacije. Navedeni oblik nacionalnog veta bio je
karaktersitianzaperiodod1945.do1990.godine.
Vetoinstitucionalizovankrozjednodomiparlamentbiojesadranu
prijedloguPolitikogsavjetaSrpskedemokratskestrankeiz1990.godine.U
sutini, radi se o jednodomnom parlamentu koji funkcionie kao
dvodomni, jer su poslanici doma graana istovremeno i poslanci doma
naroda. Vitalni nacionalni interesi se definiu u Ustavu, i kada se u
skuptinskoj proceduri donosi akt vezan za vitalne nacionalne interese,
tadasedomgraanatransformieudomnaroda.Poslanicisepodijeleutri
nacionalna kluba i glasa se kvalifikovanom duplom veinom, koja
predstavljazbirveinausvakomodtrinacionalnakluba.Brojposlanikau
odreenomnacionalnomklubunemauticaja,jerveinamanjegklubaima
istu teinu kao i veina brojnijeg kluba. Nacionalni klub je konana
instancaodluivanjaovitalnomnacionalnominteresuiakoseodlukane
donese,aktsevraapredlagausvedoksenepostignekvalifikovanadupla
veina. Nakon glasanja o aktu iz sfere vitalnog nacionalnog interesa,
nacionalniklubovisetransformiuugraanskidomiposlanicinastavljaju
radkaopredstavnicigraana.Prednostiovogmodelasutosenacionalni
veto koristi u poetnoj fazi odluivanja i obezbjeuje se ravnopravnost
dravotvornihnacija,bezobziranabrojposlanikaizodreenenacije.
Veto, institucionalizovan kroz dvodomi parlament, je

karakteristian za aktuelno funkcionisanja dravne vlasti u Bosni i
Hercegovini. Oblik dvodomnog parlamenta (graanski dom i Dom
naroda) postoji u entitetu Federacija BiH i na nivou Parlamentarne
skuptine BiH, a na nivou Republike Srpske postoji Vijee naroda kao
drugidomzakonodavnevlasti.
321
Specifinost u Republici Srpskoj je u tome to Narodna skuptina

predstavlja samo jedan dio zakonodavne vlasti, a Vijee naroda drugi dio
zakonodavne vlasti. Navedeno hibridno i ustavno nelogino rjeenje
nastalo je kao rezultat meupartijskih kompromisa. Prilikom primjene
Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bonjaka na
prostoru cijele Bosne i Hercegovine i na svim nivoima dravne vlasti,
vladajue elite iz Republike Srpske su nastojale da izbjegnu dvodomnost
Narodne skuptine i da vitalni nacionalni interes definiu izvan ove
institucije. Bonjaci i Hrvati su preferirali da u okviru Narodne skuptine
budeiDomnaroda,takodaidentinorjeenjebudenanivoimaentitetai
na nivou Bosne i Hercegovine. Iz politikog sukobljavanja nastalo je
kompromisno rjeenje o Vijeu naroda, koje u sutini predstavlja drugi
domzakonodavnevlasti.Osnovnaslabostvetauformidvodomeskuptine
jeutometojevetopomjerennakrajskuptinskogodluivanjaiprocesa,
tako da se esto iskazuje kao blokirajui element. Postojee ustavno
rjeenje trebalo bi promijeniti i nacionalni veto ugraditi na poetak
zakonodavnogpostupka.
Autonomija segmenata. Ovaj princip u Bosni i Hercegovini
iskazuje se u teritorijalizaciji nacionalne konstitutivnosti kroz postojanje
dva entiteta i jednog distrikta na nivou lokalne zajednice u Brkom.
EtnikateritorijalizacijauBosniiHercegoviniodvijalaseuviefaza.
Odproljeadojeseni1991.godinesrpskipredstavnicinalokalnom
nivou, u sredinama sa apsolutnom i relativnom srpskom veinom,
formiralisusrpskeautonomneregijeioblasti.
U decembru 1991. godine hrvatski predstavnici su formirali

hrvatskupolitikuzajednicuHercegBosnu.
SkuptinasrpskognarodauBosniiHercegoviniformiralajesrpski
dravni entitet pod nazivom Srpska Republika Bosna i Hercegovina u
januaru1992.godine.
Avgusta 1992. godine srpski entitet je izmjenio naziv u Republika

SrpskaiodvojioseodBosneiHercegovinekaoposebnadrava.
U avgustu 1993. godine hrvatska politika zajednica je

transformisanauhrvatskurepublikuHercegBosnu.
NakonVaingtonskogsporazumauproljee1994.godineHrvatska
republika HercegBosna i dio teritorije pod kontrolom armije BiH
objedinjenjeunovientitetFederacijaBiH.
UperioduodpotpisivanjaDejtonskogsporazuma1995.godinedo
odluka Ustavnog suda BiH 2000. godine, Republika Srpska bila je entitet
srpskognaroda,aFederacijaBiHentitetbonjakogihrvatskognaroda.
Nakon odluka Ustavnog suda BiH sve tri etnike nacije su

konstitutivne u oba entiteta i na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine.
Zbog teritorijalne izmijeanosti stanovnitva u Bosni i Hercegovini, do
perioda sukoba 19911992. godine, nije postojao odnos teritorije i etnike
zajednice,pajezajednikavlastSrba,HrvataiBonjakafunkcionisalakao
322
RadomirNekovi
triparitetna u okviru jedinstvene politike partije i jedinstvene dravne

vlasti, u formi politike federacije. Bosanski nacionalni klju, po kome je
drava funkcionisala od 1945. godine, nestao je iz dravne vlasti 1990.
godine, nakon ega je uslijedila disolucija i meunacionalni rat. 229
Meunacionalni rat, stradanja stanovnitva, preseljenje, etniko ienje,
uticali su na uvrivanje etnike teritorijalizacije, jer su nastale teritorije
na kojima dominiraju etnike zajednice u Bosni i Hercegovini. Sutinsko
pitanjeteritorijalnepodjelenaetnikojosnovijenjenarefleksijauustavu
drave, u obliku dravnog ureenja. Sutina je u pitanju: ko koga
konstituie teritorijalnajedinicadravuilidravateritorijalnujedinicu?
Kada etnika teritorijalna jedinica konstituie dravu, tada se radi o
konfederalnoj dravi ili dravnoj zajednici. Kada drava stvara etniku
teritorijalnu zajednicu, tada se radi o modelu regionalne drave ili
decentralizovaneunitarnedrave.TeritorijalizacijaBosneiHercegovine,u
sadanjem i buduem aspektu, sporna je meu etnikim zajednicama,
upravo,napitanju:taemuprethodi teritorijalnaautonomijadraviili
drava teritorijalnoj autonomiji? Kod Bonjaka je jo prisutna tenja za
uspostavljanjem regionalne drave, a kod Srba je naglaena politika
fundiranja konfederalne drave. Dejtonskim sporazumom navedeno
pitanjejedefinisanotreimmodelomkojismonazvalimodelfederativne
drave u izgradnji. Sutina ovog modela je u tome da se drava i
autonomija konstituiu istovremeno, jednim ustavnim aktom.
Normamaistepravnesnage,uistovrijeme,reguliusenadlenosti
i ukupni odnosi drave i teritorijalne jedinice. Federalna ureenja
predviajubalansizmeuovlastijediniceicentraukojemnijednastranane
moejednostranoukinutiovlatenjadruge. 230
Teritorijalna podjela na etnikoj osnovi u Bosni i Hercegovini, u

kontekstu izgradnje konsocijativne demokratije, mogua je u formi
federativnedrave.NemauDejtonskomsporazumuregionalnedrave,ali
takoe nema ni konfederalne drave, jer Bosna nije stvorila Republiku
Srpsku,alinijeniRepublikaSrpskastvorilaBosnu.Dejtonskateritorijalna
etnika podjela je federativna podjela, zagovaranje regionalizma i
konfederalizma je izvan ovog Sporazuma i suprotno je njegovoj sutini
sadrajuiciljevima.
Teritorijalna podjela na etnikoj osnovi u Bosni i Hercegovini

nastala je proimanjem procesa disolucije i agregacije, to je rezultiralo
federativnimmodelomteritorijalnepodjele.
Opteprihvaene elemente konsocijativne demokratije moemo

posmatratiudvijeosnovnegrupe.
229
Pogledati,NenadKecmanovi,Nemoguadrava,GlasSrpske,BanjaLuka2007.godine,
str.533,63.i4169.
230
FlorianBieber,nav.djelostr.72.
323
Prva grupa obuhvata integrativne elemenete konsocijalizima kao

tosuirokekoalicijeiproporcionalnisistemvlasti.
Druga grupa obuhvata dezintegrativne elemente konsocijalizma kao to
su pravo veta nedominantnih zajednica i teritorijalna autonomija etnikih
segmenata.
Konsocijalizam u sutini predstavlja racionalni balans izmeu
posebnihioptihidentitetainijestatinakategorija,negoseizgraujena
osnovipolitikogkompromisakakobisenavedenibalansodrao.Kadabi
u drutvu postojali samo integrativni elementi, tada konsocijalizam ne bi
bio potreban i drutvo bi se razvijalo kao graansko, jer velike koalicije i
proporcionalni izborni sistem predstavljaju bitne elemente ovog drutva.
Kada bi u drutvu postojali samo dezintegrativni elementi tada
konsocijalizam ne bi bio mogu, jer bi se pravom veta i teritorijalnom
autonomijom drutvo dezintegrisalo, a drava bi se raspala. Da bi se
odrao balans integrativnih i dezintegrativnih elemenata konsocijalizma
potrebno je da vladajue partijske elite kontinuirano djeluju na osnovi
racionalnih politikih kompromisa. Ovdje dolazimo do jo jednog bitnog
aspekta konsocijalizma koji se odnosi na njegovu strukturu u stabilnim i
varijabilnimelementima.
Stabilni elementi obuhvataju institucionalizaciju konsocijalizma
kroz organizaciju dravne vlasti. Vladajue elite ne moraju da se
dogovaraju o ovim elementima konsocijalizma, jer su oni definisani
Ustavomiopteobavezujuisuzasvepolitikesubjekteudravi.Bosnai
Hercegovina je karakteristina po institucionalnim elementima
konsocijalizma,jernasvimnivoimavlastiimaelementevetaiteritorijalne
autonomije. 231
Varijabilni elementi konsocijalizma odnose se na vladajue
partijske elite koje, kao politiki subjekti, imaju dominantan uticaj na
funkcionisanje dravne vlasti. Elite imaju poseban znaaj u procesu
nadogradnje konsocijalizma elementima koji se pojavljuju sa razvojem
drutva i promjenom optih okolnosti. U ovom aspektu Bosna i
Hercegovina nema konsocijalizam, jer se vladajue elite ne mogu da
usaglase o bitnim pitanjima daljeg funkcionisanja drave i drutva. U
kontekstunavedenihelemenata(institucionalnihistabilnih,integrativnih
i dezintegrativnih) moemo konstatovati da Bosna i Hercegovina ima
velikeinstitucionalneiustavnepotencijalezakonsocijalnipolitikisistem,
231
. Teritorijalna organizacija dva entiteta, jedan distrikt i deset kantona u jednom od
entiteta,jedandioParlamentaBiHbiraseujednom,adrugidioudrugomentitetu,takoi
Predsjednitvo BiH, Vijee ministara i Ustvani sud BiH. U Parlamentarnoj skuptini BiH
postojivetouobadoma(PredstavnikidomiDomnaroda),postojivetouPredsjednitvu
BiH,Vijeuministara,parlamentimaentiteta.
324
RadomirNekovi
ali nema racionalnog politikog potencijala u vladajuim partijskim

elitama. Ovdje dolazimo do protivrjenosti, jer vladajue elite su kljuni
subjekti u razvoju konsocijalizma, a u Bosni i Hercegovini ovi subjekti
djelujukaoglavnasmetnjarazvojukonsocijalnogpolitikogsistema,apri
tomenepostojenekidrugialteranitvnisubjektikojibiihmoglizamijeniti.
Osim opteprihvaenih elemenata konsocijalnog politikog
sistema, Bosna i Hercegovina je optereena i svojim specifinim
problemima, bez ijeg razrjeenja konsocijalizam u ovoj dravi nee biti
mogu. Pod osnovnim problemima podrazumijevamo: prevazilaenje
meunacionalne netrpeljivosti, meusobno priznanje prava etnikih
zajednica,prihvatanjeBosneiHercegovinekaozajednikedrave,jaanje
ustavnosti.
Meusobnopriznanjeetnikihzajednica.Urealitetugdjesutri
etnikezajednicekonstitutivnepoustavudrave,neophodnojedaetnike
zajednice jedna drugoj priznaju ravnopravnost. Smisao odluka Ustavnog
sudaBosneiHercegovineiz2000.godine,oravnopravnojkonstitutivnosti
sve tri etnike zajednice na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, bio je u
tomedasepostignepotpunaravnopravnostetnikihzajednica.Urealnom
funkcionisanju entiteta potpuna ravnopravnost jo uvijek nije ostvarena
zbog nespremnosti dominantne nacije da prizna ravnopravnost drugim
nacijama. Na primjer, u Republici Srpskoj dominiraju Srbi i imaju vea
dravotvorna prava u odnosu na Hrvate i Bonjake, u Federaciji BiH Srbi
imaju manje dravotvornih prava u odnosu na Hrvate i Bonjake, koji
dominirajuu na pojedinim podrujima ovog entiteta. Bonjaci i Hrvati
nemaju dovoljno spremnosti da priznaju ravnopravnost Srba u Federaciji
BiH. Srbi u Republici Srpskoj nemaju dovoljno spremosti da priznaju
ravnopravnost Hrvata i Bonjaka u Republici Srpskoj. Meusobno
priznanjeetnikihnacijajenuanuslovzakonsocijalnipolitikisistem,u
smislu da nacije jedna drugoj priznaju identina dravotvorna prava na
cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Meusobno priznanje etnikih
zajednica i prihvatanje injenice da su Srbi, Hrvati i Bonjaci kao tri
etnikenacijeravnopravniuokviruBosneiHercegovine.Trietnikenacije
treba da jedna drugoj na javan nain i u ustavnoj formi da priznaju
autohotnostisuverenostidasedefiniukaotridravotvornasubjektakoji
imaju zajedniku suverenost i ravnopravnu konstitutivnost. Meusobno
priznanje i prihvatanje etnikih zajednica je nuan uslov za odranje i
funkcionisanjeBosneiHercegovine.
Prihvatanje Bosne i Hercegovine kao zajednike drave i
njenedvoentitetskeorganizacije.PrihvatanjeBosneiHercegovinekao
zajednike drave od strane sve tri etnike zajednice, i prihvatanje
postojanja dva entiteta su takoe bitna pitanja bez ijeg rjeenja
konsocijalizam nije mogu. Sve tri etnike nacije (Srbi, Hrvati i Bonjaci)
kao ravnopravni dravotvorni subjekti treba na nedvosmislen nain da
prihvateBosnuiHercegovinukaozajednikuitrajnudravnukategoriju,
325
ijisedravniintegritetnedovodiupitanje.Takoe,svetrietnikenacije
trebadaprihvatepostojanjeentitetaRepublikeSrpskeiFederacijeBiHkao
ustavnih i legitimnih kategorija ije se postojanje ne moe dovoditi u
pitanje.IntegritetBosneiHercegovinekaodraveipostojanjedvaentiteta
su formalno prihvaeni i potpisani od strane trie etnike nacije, kroz
prihvatanje Ustava BiH kao dijela Dejtonskog sporazuma. Kada su
predstavnci etnikih nacija i entiteta potpisali Dejtonski sporazum 15.
decembra1995.godineuParizu,onisuprihvatiliiUstavkaonjegovdioi
prihvatili su ustavne odredbe o integritetu i kontinuitetu Bosne kao
drave, kao i odredbe o postojanju dva entiteta. Uprkos navedenim
ustavnim normama, vladajue partijske elite, u cilju dnevne politike,
iznova problematizuju navedena pitanja koja su ustavno rijeena prije 17
godina. Bonjake elite osporavaju postojanje i legiitmitet Republike
Srpske,smatrajuijeprivremenominunomkategorijomkojajenastalau
ratu kao genocidna tvorevina i da bi vremenom ovaj entitet trebalo
transfomisatiuregijeilioblasti.Hrvatskeelitesmatrajudasupostojeom
dvoentiotetskom organizacijom drave obespravljeni i zalau se ili za
ukidanje entiteta ili za uspostavljanje treeg hrvatskog entieta. Srpske
politikeelitenastojedaojaajuRepublikuSrpskuidaoslabeinstitucije
nanivouBiHzagovarajuikonfederalnoureenjedraveukojembiBosna
bila dravna zajednica dva entiteta. Partijske elite kroz javno djelovanje
pokazuju da jo uvijek ne prihvataju kontinuitet i integritet Bosne i
Hercegovinekaodrave,ineprihvatajudvoentitetskuorganizacijudrave.
Dugo postojanje nametnutih drava na prostoru Bosne imalo je za
posljedicu da odreeni dravni oblik jedna nacija prihvata, a druga ne
prihvata. Tijekom vie od pet stoljea povijesti pripadnici triju glavnih
vjerskihietnikihzajednicanikadanisutrajno,zajednoimasovnooptirali
za jednu dravu. 232 Nije mogue graditi konsocijalni politiki sistem u
dravi,gdjekonstituiantineprihvatajutudravuinjenuorganizaciju.
Jaanje ustavnosti. Partioktratija je smrtni neprijatelj svakog
demokratskog politikog sistema, pa tako i konsocijalizma. Posebno
destruktivnaulogapartiokratijeizraavaseuspreavanjuvladavinepravai
ustavnosti. Vladajue partijske elite potuju ustavne norme ukoliko
odgovaraju njihovim interesima i aktuelnim dnevnim politikama. Kada
partrijske elite ele izbjei ustavne norme, tada pribjegavaju
meustranakim dogovorima, pa je ustavna norma ono to se elite
dogovore, a ne ono to u Ustavu pie. Vladavina prava kroz vladavinu
ustava imala bi za posljedicu ukidanje partiokratije i ograniavanje moi
partijskih elita, to one svakako ne ele. Ustavnost je kljuni element
konsocijalizmauBosniiHercegovini,jervladavinapravanijemoguabez
vladavine Ustava, a meusobni dogovori vladajuih elita trebaju biti
232
MirjanaKasapovi,BosnaiHercegovina:Desetgodinanakon
Dejtona,asopisGordogan,Zagreb,2005.godine,str.54.
326
RadomirNekovi
ogranieniustavnimnormama.Naalost,sadauBosniiHercegovininema
vladavine Ustava i nema vladavine prava, jer nije vano koja prava imate
po Ustavu, nego koja prava vam podaruju lideri vladajuih politikih
partija. Borba izmeu ustavnosti i partiokratije e se nastaviti u Bosni i
Hercegovini, iako ustavnost nema velike izglede protiv volje svemonih
partijskihefova.
2. Partiokratijakaoosnovnapreprekareformi
politikogsistemauBosniiHercegovini
Politike partije imaju kljunu ulogu u politikom sistemu, jer su

nezaobilaznifaktoriprocesaiinterakcijaizmeunarodaidraveposebno
u izbornim ciklusima. Politike partije u demokratskim drutvima su
faktori i ujedno, integralni dio politikih sistema. 233 Funkcionisanje
politikog sistema, kao sloenog i protivrjenog odnosa izmeu naroda i
drave, ima za posljedicu viestruku ulogu politikih partija, meutim,
njihova varijabilnost, mogunost da budu u instituciji dravne vlasti i
izvan nje, mijenjanje programa, politikih ciljeva, naina djelovanja,
oteava njihovo objektivno nauno izuavanje. Politike partije su
protivrjena determinanta politikog sistema, jer su one istovremeno
spoljni i unutranji faktori, stabilni i promjenljivi, institucionalni i
opozicioni, faktori demokratije i nedemokratije. U svakoj bitnoj oblasti
funkcionisanja politikog sistema, politike partije su prisutan faktor sa
razliitimuticajima.Utranzicionimdrutvimadolazidojaanjapolitikih
partija kao nezaobilaznih politikih faktora u svim bitnim procesima, to
ima za posljedicu nastanak partijske drave i uveavanje moi vladajuih
partijskih elita. Na kojim elementima partijske elite uspostavljaju svoju
mokojapostajesuverena,jerjenitaneograniava,paniUstavdrave?
Navedeno pitanje predstavlja posebnu temu za izuavanje, a mi ovdje
ukazujemo na neke osnovne elemente na kojima se odrava politiki
sistempartiokratije.
2.1.Osnovnielementiodranjapartiokratije
Pod osnovnim elementima koji omoguavaju uspostavljanje i

odravanje partiokratije ovdje smo posmatrali: ekonomsku mo, inverziju
nacionalnihinterersaikraunacije,izmjetanjemoiipranjenjedrave
isvojstvakonstitutivnogsubjektaudravi.
233
NajdanPai:Uporednipolitikisistemi,Beograd,1962.godine;Jovanorevi:Politiki
sistem,Beograd1971.godine;RatkoMarkovi:Ustavnopravoipolitikeinstitucije,Beograd,
1995. godine; Omer Ibrahimagi: Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1999.
godine,EnriHejvud,Politika.
327
2.1.1.Ekonomskamo
Privatizacijomdravnogkapitalavladajuepartijskeelitesteklesu
ekonomsku mo. Kroz saradnju sa novim vlasnicima kapitala, vladajue
elite su se obogatile, a vlasnici sumnjivog kapitala stekli zatitu dravne
vlasti gvozdeni zakon oligarhije na bosanski nain. Jedna od stratekih
greaka meunarodne zajednice bila je u tome to je vladajuim elitama
omoguila da raspolau ogromnim drutvenim bogatstvima i resursima i
da ih bez kontrole privatizuju, jer je proces transformacije vlasnitva
kapitala realizovan kao legalna pljaka narodne imovine. Jedna od teih
posljedica privatizacione pljake je osiromaenje veine graana koji su
izgubili ekonomsku osnovu za ivot dostojan ovjeka. U Bosni i
HercegoviniseMarksovateorijaootuenjurealizovalaucjelini:otuenje
od raspodjele dobara, otuenje od novca, otuenje od prava, otuenje od
drugih ljudi i otuenje ovjeka od samog sebe. U optem siromatvu i
obespravljenosti narod je izgubio svojstvo demosa i postao je plebs sa
kojimvladajuepartijskeelitenesmetanomanipuliu.
Vladajue partijskotajkunske elite su kroz privatizacionu pljaku
koncentrisale ekonomsku i politiku mo u svojim rukama i imaju
mogunost da kontroliu ukupne drutvene procese kao to su:
zapoljavanje, kandidovanje na javne funkcije, rukovoenje partijama,
plaanje poreza, potivanje zakona, kontrola medija, sporta, kulture,
obrazovanja,naukeitd.
2.1.2. Inverzijanacionalnihinteresazarobljavanjenacije
Partijske elite nastoje da izjednae svoje interese sa nacionalnim

interesima. Onaj ko je protiv interesa elita, taj je i protiv interesa nacije,
ostvarivanje interesa elita je, ujedno, i ostvarivanje interesa nacije.
Vladajuim elitama izborni legitimitet nije dovoljan za sticanje
neograniene moi, jer vrenje dravne vlasti ipak mora da se odvija u
granicama ustavnih normi. Za neogranienu mo vladajuim elitama je
potreban nacionalni legitimitet, gdje se ef partije uspostavlja kao voa
nacije. Sa navedenim statusom ef vladajue partije stie neogranienu
mo,jerseonborizainteresenacijeitumaitasutointeresinacijeu
odreenomtrenutku.Dabisepostigaonavedenistatusneprikosnovenog
nacionalnog voe, neophodno je prethodno ostvariti nekoliko bitnih
elemenatakaotosu:
- kreiranjemnjenjadasuinteresinacijeugroeniodnekedrugenacijeili
subjektaidaodbranainteresanacijepredstavljaoptiiprioritetancilj;
- dominantan uticaj na medije i sredstva javnog optenja, kako bi se
usmjerevalomnjenjeueljenompravcu;
328
RadomirNekovi
eliminisanje ili redukovanje uloge opozicije pridobijanjem efa

opozicione partije ili javnim demoniziranjem efa opozicione partije
akonepodravavounacije;
- ukidanjepolitikogpluralizmapodizgovoromdasadanijevrijemeza
politikesvaeidajesadanunonacionalnojedinstvo;
- pridobijanje i podrka vjerske institucije koja dominira u identitetu
nacije, jer u etnikim nacijama vjera predstavlja sutinskib sadraj
nacionalnihvrijednosti;
- pridobijanje drugih organizacija, sindikati, nevladine organizacije i
raznaudruenjakojaokupljajurespektibilanbrojlanova;
- pridobijanje naune i intelektualne javnosti koja e davati naunu
argumentacijupolitikimodlukamavoenacije;
- fundiranje pozicije u odnosima sa drugim subjektima da je voa
nacijenezaobilazanpolitikifaktorudraviidabeznjeganijemogue
rjeavatibitnadravnapitanja.
U navedenom procesu vladajua partijska elita u saradnji sa
drugim elitama (ekonomskim, vjerskim, naunim) zarobljava naciju i
uzima je iz ruku naroda. Vladajue partijske elite postaju vostvo nacije,
lidervladajuepartijepostajevoanacije,akultlinostipostajepogodna
osnovazauspostavljanjevrijednosnogtotalitarizamapodizgovoromdaje
nunonacionalnojedinstvo.
2.1.3. Izmjetanjemoipranjenjedrave
Sutinska osobina partijske drave je premjetanje moi iz

dravnih institucija u partijske vrhove. Najbitnije dravne odluke i
kreiranjepolitikeneodvijaseudravniminstitucijama,negoupartijskim
organima, mo drave postaje prazna, a vrioci vlasti postaju izvrioci
partijskih naloga. U savremeno vrijeme, sve je izraenije pitanje: da li su
partije,utranzicionimdrutvima,bitnijifaktorpolitikogsistemailisuto
dravneinstitucije?Daliseuprocesutranzicijedimenzijapartijskedrave
umanjuje ili uveava? Politika praksa prua ukazuje da se u tranziciji
poveava uloga partijske drave, a da dravne institucije slabe, jer
tranzicijakaoradikalnapromjenadravneorganizacije,politikogsistema
i drutva uopte, najvie pogaa dravne institucije. Reforme koje se
provode radi jaanja dravnih institucija imaju za posljedicu njihovo
slabljenje zbog diskontinuiteta i vakuma koje uzurpiraju vladajue
partijskeelite.Borbaprotivstarogporetkanemoedaseodvojiodborbe
protivpostojeihdravnihinstitucija,paseruenjemstarevlastiuvelikoj
mjeriruiikapacitetdravnihinstitucija.Partijskedraverealsocijalizma
imale su znak jednakosti izmeu partije i drave, pa je ruenje vladajue
partije ujedno znailo i ruenje postojee institucionalne strukture.
Ponovno uspostavljanje i jaanje dravnih institucija je sloen i relativno
dugotrajanproceskojiiziskujevrijeme,akodpolitikihpartijajedrugaija
329
situacija, jer one relativno brzo nastaju i jaaju i bre su od drave.

Prazan prostor, stvoren slabljenjem dravne vlasti, popunjavaju partije i
moizdravnihinstitucijaprenoseupartijskevrhove.Jednomprenesena
mo iz dravnih institucija u vrhove politikih partija, postaje vitalni
partijskiinteres,egaseneeleodrei.Osnovnaosobinapartijskedrave
je u tome to izabrani dravni funkcioneri imaju primarnu odgovornost
prema svojoj partiji, a sekundarnu prema Ustavu i zakonima. Druga
osobina partijske drave je dokidanje principa podjele vlasti, to
podrazumijevadapartijepostavesvojekadroveusveoblikevlastiiprincip
podjele vlasti gubi smisao. Trea osobina partijske drave je dominacija
izvrno/upravne vlasti nad zakonodavnom, pri emu se parlamenti
pretvarajuumehanikuglasakumainu,asvebitneodlukedonosiVlada
u saglasnosti s partijskim vrhom. etvrta osobina partijske drave je
redukovanje demokratije i uspostavljanje partijskog totalitarizma u svim
sferama vlasti i javnih poslova, to za posljedicu ima guenje civilnog
drutva i vladavine prava. Peta osobina partijske drave je tendencija
zatvaranjaodspoljanjihuticajaiodnosa,sciljemdasepartijskaideologija
utemelji kao optedrutvena vrijednost, a interesi partije izjednae s
interesimanacijeinaroda.
Bosna i Hercegovina je tipian primjer tranzicije u kojoj su
politike partije uzele cjelokupnu mo i vlast i uspostavile totalitarnu
partijsku dravu. Reforme drutva i drave i izgradnja konsocijalnog
politikog sistema nisu mogui bez umanjenja vlasti partijskih elita.
Partiokratija, kao oblik totalitarne vlasti, nastala je kroz demokratske
procesepolitikogpluralizma,topredstavljaizazovzapolitikuteorijui
praksu, jer prema teoriji jaanje politikog pluralizma i uloge partija
trebalo je da dovede i do poveanja demokratije u drutvu i dravi.
Meutim,upolitikojpraksiBosneiHercegovinedesioseobrnutiproces,
jer je jaanje uloge politikih partija dovelo do redukovanja demokratije,
ugroavanja pravne drave i eliminisanja civilne sfere drutva. U ovom
nedemokratskom procesu ukida se pravna drava i vladavina prava, a
parlament postaje glasaka maina poslunih partijskih predstavnika.
Vladajueeliteprekoposluneskuptinskeveinepreuzimajunadlenosti
parlamenta kao to su: ustavotvorna, zakonodavna, izborna, kontrolna,
predstavnikam itd. Ustavna podjela vlasti na zakonodavnu, izvrnu i
sudsku se ukida, a javna administracija se popunjava lojalnim partijskim
kadrovima kao nadoknada za njihov stranaki angaman na izborima.
Politikisistemprestajebitiodnosnarodaidraveipostajeodnosnaroda
i partijskih elita. Graani prilikom rjeavanja sutinskih ivotnih pitanja
vie se ne obraaju dravnim institucijama, nego se obraaju partijskom
voi da on naredi svojim ljudima u dravnoj vlasti da rijee odreeno
pitanje.
330
RadomirNekovi
2.1.4.
Svojstvokonstitutivnogsubjekta
Zbogobjektivnihdrutvenoistorijskihprocesaukojimasuetnike
nacije nastale prije drave, partijske elite su poprimile svojstvo
konstitutivnih subjekata i predstavljaju ustavotvornu vlast. U procesu
disolucije i agregacije dravne vlasti u Bosni i Hercegovini u periodu
19911995. godine partijske elite su imale kljunu ulogu. Prilikom
nastajanja drave Bosne i Hercegovine, u periodu 19431995. godine,
Komunistika partija (Savez komunista BiH, kao dio Saveza komunista
Jugoslavije)bilajekonstituantdraveinajbitnijifaktornjenogureenjai
funkcionisanja.Takoe,prilikomprocesapreureenjaBosneiHercegovine
i sticanja njenog meunarodnog subjektiviteta, politike partije Srpska
demokratska stranka, Hrvatska demokratska zajednica i Stranka
demokratskeakcijebilesukljunifaktorifunkcionisanjadrave. 234
Svojstvo konstitutivnih subjekata iskazuje se u nekoliko osnovnih

aspekata.
Etnikonacionalnaosnova. SavezkomunistaBosneiHercegovine
inavedenetrinacionalnepartije,iakoideolokisuprotstavljenedogranica
iskljuivosti, u sutini su bile sline, jer su imale istu etnikonacionalnu
osnovu. Djelovanje Komunistike partije u BiH i djelovanje etniko
nacionalnih stranaka dio je kontinuiranog procesa meunacionalnih
odnosa u posljednih stotinu godina. Kada smo govorili o konstitutivnim
aktimanacionalnihpartija,ukazalismoinaaktakojajeprethodnodonio
Savez komunista. Ustavni amandman iz jula 1990. godine, donesen od
straneparlamentarnihdelegataSavezakomunista,biojeuzrokdonoenju
etnikonacionalnih akata, koji su uslijedili kao posljedica pomenutog
amandmana.DalijeuBosniiHercegovini,promjenompartijanavlastii
uspostavljanjem viestranake demokratije (19901991), dolo do
pogoranja meunacionalnih odnosa ili je ovaj sukob naslijeen kao
sadraj ranijih politikih sistema? Teza naslijeena iz ideolokog
repertoara Saveza komunista BiH, da je ova drava prije izborne pobjede
nacionalnih stranaka bila pravna, bezbjedna, stabilna i s dobrim
meunacionalnim odnosima, navodi na zakljuak da su nacionalne
strankesvetopokvarileidasukrivezameunacionalniratizaukupne
procesemeuetnikihsukoba.
Poimanje
etnikonacionalnih
politikih partija u kontekstu retrogradnih i nedemokratskih faktora
drutvaidrave,politikajeosnovanakojojseuodreenimokolnostima
moe izgraditi i pravni model koji bi znaio zakonsku zabranu takvih
politikih partija. Time bi se stvorio politiki prostor za djelovanje
234
Navedene politike partije u ime svojih naroda iskazivale su narodnu volju, donosile
bitne odluke o dravnoj vlasti, donosile konstitutivna akta, iskazivale se kao faktori
disolucije dravne vlasti, iskazivale se kao faktori meunarodnih odnosa i bili faktori
agregacijedravnevlastiuBosniiHercegovininakonmeunacionalnograta.
331
progresivnih i demokratskih partija koje bi same za sebe prisvojile

legitimitetnarodnevolje.Utomkontekstu,uBiHsenameeideologijada
suzaratkrivenacionalnestranke,dastrankekojesuvodileratnemogu
izgraivati mir, da je Dejtonskim sporazumom trebalo zabraniti ratne
nacionalnestranke.
injenica je da su nacionalne stranke samo nastavile i dovrile
disolutivni proces koji je Savez komunista zapoeo znatno ranije, jo u
periodu 19671974. godine. Nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini
nastale su na osnovi realnih okolnosti, kao logina faza protivrjenog
procesa meunacionalnih odnosa, a ne kao nedemokratska greka i
trenutniizrazprevazienognacionalizma.AkojeSavezkomunista,osim
klasne, sadravao i etnikonacionalnu osnovu kao demokratsku
kategoriju, zato bi etnikonacionalna osnova kod drugih partija bila
nedemokratska kategorija? Afirmacija i dravno konstituisanje etnikih
nacija bilo je od poetka prisutno u ideologiji Saveza komunista
Jugoslavije.Borbazazajednikuidemokratskudravubilajeistovremeno
borba za ideale nacionalne nezavisnosti i za puno ostvarivanje kulturnih,
politikih i ekonomskih interesa svake od nacija posebno i svih zajedno.
Federativnioblikdravnogustrojstvanajviejeodgovaraoovakvimciljevima
iinteresima. 235 Osimklasnogideolokogsadraja,uprogramuidjelovanju
Komunistike partije tako su bili bitni nezavisnost i dravnost etnikih
nacijaifederativnoustrojstvojugoslovenskedrave.Komunistikapartija
Jugoslavije je svoj klasni internacionalni sadraj transformisala na realnu
etnikonacionalnu osnovu na prostoru jugoslovenske drave. Tako su
politika osnova Narodnog vijea iz Zagreba iz 1918. godine, i politika
osnovaKomunistikepartijeJugoslavijeiz1943.godine,postaleidentine
u elementima: federativno ustrojstvo jugoslovenske drave, podravljenje
ugnjetenihetnikihnacijaispreavanjevelikosrpskehegemonijedabude
dominantnaudravi.
Negacija graanske osnove jugoslovenske drave i njenog

unitarnog ustrojstva imalo je za cilj da se nova drava uspostavi na
etnikonacionalnoj osnovi, kao primarnoj, i na graanskosocijalistikoj
osnovi, kao sekundarnoj i izvedenoj. Nisu etnike nacionalne partije u
Bosni i Hercegovini poetkom devedesetih godina ustanovile etniku
dravnu osnovu, nego je to bio ideoloki model naslijeen od
Komunistike partije jo od njenih kongresa iz 1926. i 1928. godine.
Etnikofederativni koncept ureenja drave, proglaen 1943. godine,
polazio je od osnove da e ugroene nacije moi da ostvare
ravnopravnost koju im je onemoguavala monarhija. ...U toj dravi
nacionalnaposebnostnijepriznatamakedonskojicrnogorskojnaciji...nisu
bila obezbijeena najosnovnija prava manjina, tj. etnikih grupa itd. Biva
235
David Atlagi, Klasno i nacionalno, Izdavaki centar Komunist, Beograd, 1973. godine,
str.4546.
332
RadomirNekovi
jugoslovenskadrava...jebiladravaburoazijeuprvomreduvelikosrpske
buroazije. 236 Na osnovi negacije unitarnih elemenata jugoslovenske
drave, fundirana je etnikonacionalna osnova dravnog ureenja.
PolitikiciljeviPetezemaljskekonferencijeKomunistike partijeodrane
uZagrebu1940.godine,ilustrujuetnikuosnovudravnosti:
a) borba za ravnopravnost i samoopredjeljenje makedonskog

naroda;
b) borba za ravnopravnost i samoopredjeljenje crnogorskog

naroda;
c)borbazasloboduiravnopravnostarnautskihmanjinanaKosovu
iMetohijiiSandaku;
d) borba protiv kolonizatorskih metoda srpske buroazije u

navedenioblastima;
f) borba za slobodu i ravnopravnost maarskih, rumunskih,

njemakihidrugihmanjina;
g)borbaprotivsrpskeihrvatskeburoazijedameusobnopodijele
BosnuiHercegovinu,sastavomdanarodiBosneiHercegovinetrebadase
samiopredijeleinaurjeenjezaureenjeutimoblastima;
h) borba za istinsko rjeenje nacionalnog pitanja Slovenaca i

Hrvata, a protiv zloinakog dogovaranja i sporazumijevanja izmeu
srpske, hrvatske i slovenake buroazije, na raun radnog naroda tih
pokrajina. 237 Da bi se ruenje legalnog ustavnog poretka proglasilo
legitimnim ciljem koji proizilazi iz narodne volje, bilo je ideoloki
neophodno optuiti velikosrpsku buroaziju i njenu hegemoniju kao
nedemokratski i zloinaki faktor. Ovakva ideologija predstavljala je
kontinuitetaustrougarskeideologijeoopasnostiodVelikeSrbije.
Stav Komunistike partije da treba istinski rijeiti nacionalno

pitanje Hrvata i Slovenaca, bez zloinakog sporazumijevanja tri
buroazije, znaila je zalaganje za Sloveniju i Hrvatsku, kao federalne
jediniceuprvojfaziisamostalnedraveudrugojfazi,toseustvarnostii
dogodilo. Podrka takozvanoj borbi Arnauta na Kosovu, Metohiji i
Sandaku, nakon ezdeset godina dobila je svoj epilog u stvaranju nove
nezavisnealbanskedravenateritorijiSrbije.OdnosKomunistikepartije
premaBosniiHercegovinibitanjeunekolikoaspekata:borbazaBiHkao
nedjeljivu teritorijalnu cjelinu, pravo tri naroda da sami odrede njeno
ureenje,status,poloajufederativnojdravi.Komunistikapartijasejou
vrijemepostojanjaKraljevineJugoslavijezalagalazapodravljenjeetnikih
nacija (Slovenaca, Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca) i za podravljenje
Arnauta, kao tadanje manjine. injenica da je ideoloki monolitna
Komunistika partija Jugoslavije u vlastitoj partijskoj organizaciji uvela
teritorijalnoetniku komponentu, potvruje da je etnika osnova KPJ od
236
Isto,str.47.i48.
Isto,str.50.(parafrazirano)
237
333
poetka bila od sutinskog znaaja. Ne samo da je nasuprot vladajuoj

politici, KPJ u to doba bila za federativnu strukturu drave, ve je u
komunistiki radniki pokret jugoslovenskih naroda unela i jednu novinu:
formirane su Komunistika partija Hrvatske i Komunistika partija
Slovenije kao sastavni delovi KPJ. 238 Analiza dravne krize,
meunacionalnog sukoba i disolucije Jugoslavije dovodi nas do zakljuka
da je to bio logini rezultat nastao u procesu vladavine KPJ/SKJ i
podravljenja njene ideologije. Nacionalne etnike stranke koje su tokom
19891990.godinenastajalenaprostoruJugoslavije,bilesudeterminisane
ve stvorenim i naslijeenim ambijentom meunacionalnih sukoba,
podravljenjanacijakrozrepublikeidisolucijusaveznedravnevlasti.Za
politikisistemBosneiHercegovineizapoimanjedraveinjenestrukture
ovo je bitna injenica, jer nisu nacionalne stranke naslijedile idealno
graansko drutvo, pa ga svojom aktivnou pokvarile, nego su
naslijedile podijeljeno i meunacionalno sukobljeno drutvo.
Viestranaka demokratija u Bosni i Hercegovini 19901991. godine, izraz
je kontinuiteta meunacionalnih odnosa i bila je determinisana
prethodnomvlauSavezakomunista.
Ravnopravnost tri naroda u Bosni i Hercgovini i balans etnike i

graanske konstitutivnosti radikalno je izmijenjen odlukama Saveza
komunista BiH i donoenjem ustavnih amandmana u julu 1990. godine.
Savez komunista bio je jedan od bitnih generatora dravne krize i
meunacionalnogsukobauBosniiHercegovini.
Etnikonacionalna osnova u ideologiji, programu i organizaciji

politikepartije,inijekonstitutivnimfaktoromudvaaspekta:1.moeda
sebavipitanjempolitikogstatusanacijeudravi;2.moedaseproglasi
legitimnim predstavnikom nacionalnih interesa prilikom osnivanja ili
preureenja drave. Sa navedenim svojstvom politika partija prevazilazi
klasine gabarite politike organizacije i djeluje kao nacionalni pokret. U
Bosni i Hercegovini su tokom devedesetih godina lideri SDSa, HDZa i
SDA,ujednobiliinacionalnilideri.Danasimamoidentinusituaciju,gdje
est lidera vladajuih partija predstavljaju i dravu i narod i naciju i sve
odlukedravnihinstitucijazaviseodnjihovihmeuprtijskihdogovora.
Nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini, nakon 1990. godine,

proizalesuizetnikonacionalneosnove,kojajeutemeljenajouvrijeme
vladavineSavezakomunista.Posljedicedugogodinjevladavineovepartije
i njene ideologije nisu mogle odjednom i preko noi nestati. Nije se
mogaostvoritiistiprazanideolokiprostor,padaumjestokomunistike
ideologijenastanenekadrugademokratskaliberalna.NaideologijiSaveza
komunistanastajalesuideologijenovihetnonacionalnihpartija,akadrovi
Savezakomunistapredstavljalisukadrovskubazunovihpolitikihpartija.
Zbog etnikonacionalne osnove, kao sutine djelovanja i organizacije
238
Istostr.49.
334
RadomirNekovi
politikihpartija,nijeuspiopokuajMeunarodnezajednicedauBosnii
Hercegovini stvori nove graanske partije koje e zamijeniti etnike.
Politike partije u dananje vrijeme imaju kontinuitet etnike osnove,
mijenjajusesamonazivipartijaiimenalidera,sveostalojeistokaoiprije
dvadesetgodina.
Pozicija na vlasti u procesu disolucije drave. Sticajem kriznih
istorijskih okolnosti politika partija moe, u procesu disolucije drave,
rata,revolucijaislinihdogaaja,dastekneulogukonstitutivnogsubjekta,
iako joj narod takvo ovlatenje nije dao. Ovaj aspekt je bitan i, ujedno,
karakteristian za Bosnu i Hercegovinu, kao i za bivu jugoslovensku
dravu. Komunistika partija je sticajem ratnih okolnosti 19411945.
godine, izvrila revoluciju i promijenila politiki sistem i dravno
ustrojstvo u ime naroda i svih nacija, a nijedna nacija se nije izjasnila o
tome niti je Komunistikoj partiji dala takvo ovlatenje. Kljuni element
kada politika partija stie konstitutivnost u kriznim situacijama, bez
ovlatenjanaroda,jemeunarodnopriznanjenjenogsubjektiviteta,gdjese
partijaprihvatakaofaktorpregovorauimenaroda. Tokom
perioda
19901992. godine, u BiH su nacionalne politike stranke (SDS, HDZ i
SDA) postale bitni faktori raspada dravne vlasti i konstituisanja novih
nacionalnih dravnih entiteta. Slabost dravnih institucija Bosne i
Hercegovine uticala je da se mo odluivanja u sva tri oblika vlasti
zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj, pomjeri i koncentrie u vrhovima
partijskih elita. Stranke su postajale monije od dravnih institucija. U
periodu19901992.godine,trinacionalnestrankeuBosniiHercegovinisu
odstranaka,kojesunaizborimadobilepravodavrevlast,evoluiraledo
nacionalnih subjekata kontituiue vlasti, a partijski efovi su postali i
nacionalni lideri. Na primjeru Bosne i Hercegovine iskazan je model
protivrjenihodnosapartijskemoiidisolucijedrave.Partijskeelitekroz
svoje kadrove u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti onemoguavaju dravu da
funkcionie,nepriznajuustavnupozicijudravnihinstitucijainastojeda
dravnu mo premjeste u partijske vrhove. Onemoguavanje dravne
vlastidafunkcionienaustavannain,kaojedinstvenifaktor,prvajefaza
disolucije drave koja se odvija u dva osnovna oblika: a) negiranje
postojee vlasti i stvaranje druge paralelne (separatizam) i b) pokuaj
prisvajanja cjelokupne postojee vlasti od strane jedne partije
(hegemonizam). Jedna od specifinosti politikih partija na vlasti je
njihovo svojstvo da mogu ugroziti funkcionisanje vlasti, a izvan partija
nema subjekta koji bi mogao da ih sankcionie. U procesu disolucije
dravnihinstitucijaprvoserelativiziraUstav,adaljefunkcionisanjedrave
zavisiodvoljapartijskihelita.
Pozicija u donoenju konstitutivnih akata. Donoenje
konstitutivnihakata,oktobra1991.godineodstranetrinacionalnestranke,
bilojemoguezboginjenicedasuonevrilelegalnudravnuvlast.Kada
proces disolucije drave zatekne politike partije kao legalne subjekte
335
vlastikojusudobilinaizborima,tadasestvaramogunostdapartijeuime
naroda /nacije same donose konstitutivne akte i iskazuju se kao subjekti
dravotvornevlasti. U Bosni i Hercegovini se u drugoj polovini 1991. i
prvoj polovini 1992. godine upravo dogodio ovakav proces, u kojem su
politike partije donijele vie meusobno iskljuivih konstitutivnih akata
(pogledatiIVdio). Prilikomdonoenjakonstitutivnihakatapolitikepartije
sepokrivajulegalitetomdravnihinstitucija.Pozicija politike partije, kao
dravotvorne vlasti, zavisi od nekoliko elemenata: a) da je prihvaena od
naroda kao legitimni predstavnik nacionalnih interesa; b) da ima legalnu
poziciju udravnojvlastiiustavotvornuveinu uzakonodavnojvlasti;c)
da ima organizacionu i kadrovsku strukturu koja moe primijeniti
konstitutivnaakta;d)dajedrugisubjekti,domaiimeunarodni,priznaju
kao bitan faktor u funkcionisanju drave i njenog politikog sistema.
Osnovna determinanta koja je uticala na stvaranje konstitutivnog
subjektiviteta kod politikih partija je realnost da su partije nastale prije
drave. Poetkom dvadestog vijeka nastale su politike partije u Bosni i
Hercegovini, a sredinom ovog vijeka nastala je dravnost Bosne i
Hercegovine koja se, na unutranjem planu, jo nije dovrila. Autoritet i
mopartijskeelitenastalajeiizgraenamnogoranijenegoautoritetimo
dravne vlasti. Od dravnog konstituisanja Bosne i Hercegovine kao
federalne republike 1946. godine, nije odvojen autoritet dravnih
institucijaodautoritetapolitikihpartija.Pravnadravanijeodvojenaod
partijske drave, nego su srasle u jednu protivrjenu cjelinu. Elite
politikih partija nikada nisu prihvatile da dravne institucije imaju
odvojeni autoritet od partijskog autoriteta. Navedena karakteristika u
politikomsistemuBosneiHercegovinepostojiidanas,jerbezobziradali
jerijeobivemjednopartijskomilidananjemviepartijskomsistemu,u
obasluajaseradiopartijskojdravi.
Pozicija faktora politikog sistema. Istorijsko nasljee partijskih
djelovanjanaprostorimaBosneibivejugoslovenskedravesadribrojne
primjereukojimasupolitikepartijedjelovalekaokonstitutivnisubjekti.
Onesu,uimenacija,uticalinastvaranjeiureenjedrave. Donoenje
akata koja su uticala na opstanak i ureenje Bosne i Hercegovine, od
strane politikih partija tokom 19901992. godine, nije specifinost tih
partijaitogvremena,negojelogianslijeduzronoposljedinihvezakroz
istorijsko nasljee. Bila je tojednafaza u istorijskom procesu u kojem su
politike partije prethodile dravi, stvarale je, ureivale, uticale na njen
raspad.UBosniiHercegovinisutrinacionalnestrankepodravileposebne
nacionalne interese, preuredile ustavni poredak i organizaciju drave. U
navedenomprocesu,partijesubilefaktorikojisuprethodiliuspostavljanju
politikogsistemaidjelovalekaonjegovispoljnifaktori.
Narod, kao nacija i legitimni vlasnik suverenosti, nuno stvara

politikeorganizacijekojeenapraktinijiiorganizovannainizraavati
nacionalneinteresekrozkonstituiuuvlast.Suverenostnacijeprenosise
336
RadomirNekovi
na politiku partiju koja ga formalno prenosi na dravu, ali sutinski ga

zadrava za sebe, jer nacionalna suverenost ima trajnu vrijednost kao
nepotroivakategorija.Elitapolitikepartije,upozicijiiliopoziciji,uvijek
moe kritikovati dravu ili dovoditi u pitanje njeno ureenje, ak i
opstanak, pozivajui se na legitimitet nacionalnih interesa. Politika
partija, kao reprezent nacionalnih interesa, trajno zadrava svojstvo
spoljnjegfaktorapolitikogsistema,bezobziratouodreenimperiodima
vrivlastidjelujekaonjegovunutranjifaktor.Nastankomdrave,njenim
ureenjem i formiranjem neophodnih i ustavom definisanih institucija,
uspostavlja se i politiki sistem. Politike partije poinju djelovati u
okvirimazakonskihidrugihpravilakojesusamestvorile.injenicadasu
partijeautoriustanovljenihpravilaneumanjujenjihovuobavezudasetih
pravila pridravaju. Partije, kao unutranji elementi politikog sistema,
iskazuju se u dvostrukoj ulozi: kao dio institucionalne strukture i kao
promjenljivi faktori. Partije, kao dio institucionalne dravne strukture,
faktori su izbornih procesa, smjenjivosti vrilaca vlasti, demokratske
komunikacijeidrugihdemokratskihsvojstavapolitikogsistema.Sdruge
strane, partije djeluju kao promjenljivi faktori: mijenja im se pozicija u
zavisnosti od toga vladaju li ili ne, mijenja se program, ponekad i
ideologija,kadrovi,organizacija,mogunostiostvarivanjaciljevaitd.Jedan
od najbitnijih faktora promjene djelovanja partija je njihova pozicija u
vlasti.Istapartijaafirmieilikritikujeponaanjevlasti,uzavisnostiodtoga
dalijeupozicijiiliopoziciji.
Enru Hejvud, u svom djelu Politika, politike partije poima kao

uvare kapija, u dvosmjernom smislu. Komunikacija od dravne vlasti
premanaroduidekrozkapijukojukontroliupartije,akomunikacijaod
narodapremadravnojvlasti,opet,idekrozkapijukojuuvajupolitike
partije. Politika partija, kao unutranji element politikog sistema, ima
specifino svojstvo koje nemaju dravne institucije ni institucije civilnog
drutva.Partijanakonizboramoepostatifaktorzvaninevlastiidjelovati
kroznjeneinstitucije,ilibitispoljnifaktorikaotakavuticatinainstitucije
dravnevlasti.
Politike partije imaju viestruku ulogu i uticaj u politikom

sistemu:mogubitispoljnedeterminanteiunutranjifaktori,konstitutivni
subjekti i unutranje politike organizacije, zastupati interese naroda ili
interese drave, mogu biti nacionalni pokreti ili politike organizacije,
moguseiskazivatikaodioinstitucionalnestrukturepolitikogsistemaili
kao varijabilni subjekti itd. Prisutnost istorijskog nasljea u savremenim
procesimaiodnosimaupolitikomsistemuBosneiHercegovineizrazitaje
krozdjelovanjepolitikihpartija.KadabismoanaliziraliprogrameSrpske
narodne organizacije iz 1907. godine i programe Srpske demokratske
stranke ili Saveza nezavisnih socijaldemokrata iz 2007. godine;
Muslimanske narodne organizacije iz 1906. godine i Stranke demokratske
akcije ili Stranke za BiH iz 2007. godine, teko bi bilo nai sutinske
337
programske razlike. Isto tako, moemo rei i za Hrvatsku narodnu

organizaciju iz 1908. godine i Hrvatsku demokratsku zajednicu iz 2007.
godine. Politike partije i danas su u sutini nacionalne organizacije, jer
dosadanjiizboripokazujudasenjihovobirakotijelopoklapasaetniko
nacionalnim podjelama. Sve dok politike partije budu imale etniko
nacionalnu osnovu imae i mogunost da budu dravotvorni subjekti u
BosniiHercegovini.DanasfunkcionisanjedravemanjezavisiodUstavai
vladavine prava, a vie od dogovora grupe partijskih lidera. Aktuelno
pitanje primjene presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u
sluaju SejdiFinci ne zavisi od poslanika u Parlamentu BiH, nego od
dogovora est partijskih lidera i njihov eventulani politiki dogovor
postae ustavna norma. Dogovor partijskih lidera i usklaivanje njihovih
interesapostaojeustavnaosnovanakojojseorganizujedravnavlast. 239
Ukidanje opozicije. Pod izgovorom ouvanja nacionalnih interesa,

vladajua partija sa najjaom opozicionom partijom stvara koaliciju na
osnovi nacionalnog jedinstva i time se ukida opozicija. Pod izgovorom
optih interesa nacije opoziciona partija podrava vladajuu, a za uzvrat
dobijadiovlasti.Prikljuivanjemopozicioneelitepozicionojeliti,stvarase
mona partijska oligarhija koja ima kapacitete da se odri na vlasti
relativnodugo,asvepodizgovoromugroenostinacije.Partijskaoligarhija
zaogrnuta principom nacionalnog jedinstva, uspostavlja se kao jedina
alternativa vladanja i izbora, jer se sve druge politike alternative
proglaavaju za izdajnike i uskrauje im se mogunost javnog
iskazivanjazbogkontrolemedijaodstranevlasti.
Jaanje Vlade i slabljenje parlamenta. Vlada dominira nad

parlamentomkojipostajeglasaakamaina.SkorosvezakonepieVlada,
a parlament ih samo usvaja, tako da je zakonodavna funkcija formalno u
parlamentu,asutinskiuizvrnojvlasti,odnosnoupartijskimvrhovima.
Meunarodnopriznanje.Jednaodstratekihgreakameunarodne
zajednice je prihvatanje partijskih elita kao jedinih faktora upravljanja
dravom i drutvom. Elitama je preputeno da one provedu reforme, da
uspotstave pravnu dravu i vladavinu prava, slobodno trite i ostale
elementedemokratskedrave.Odpartijskihelitaseoekujedauradesve
ono to je suprotno njihovim interesima, jer ako se uspostavi slobodno
trite,pravnadravaivladavinaprava,tadaelitegubemoidolazepod
nadlenostprava.
Partiokratijasedanaspojavljujekaorealniobliktotalitarnevlastii
postaje glavna prepreka reformama i demokratizaciji drutva i drave.
239
Tokom 2005. godine, lideri vodeih partija iz Bosne i Hercegovine pregovarali su o

ustavnim izmjenama u Vaingtonu, novembra 2005. godine, pod pokroviteljstvom
Amerikog instituta za mir. Sulejman Tihi Stranka demokratske akcije, Dragan avi
Srpska demokratska stranka, Dragan ovi Hrvatska demokratska zajednica, Zlatko
Lagumdija Socijaldemokratska partija, Milorad Dodik Savez nezavisnih
socijaldemokrataiMladenIvaniPartijademokratskogprogresa.
338
RadomirNekovi
Jaanje demokratije, pravne drave, slobodnog trita, vladavine prava,

ustavnosti,moguejesamouzuslovdaseredukujemopartijskihelitai
da se partiokratija svede u podnoljive okvire. Procesi konsocijalizma,
evopskih integracija, demokratije nisu mogui, sve dok partijske elite
imaju totalitarnu vlast u drutvu i dravi. Da bi elite bile u funkciji
konsocijalizma,nunojedabudulegitimneidaudrutvupostojidovoljan
nivo politike kulture, jer izborna pobjeda jedne partije ne mora da
rezultira legitimitetom nacionalnih interesa. Moe partijska elita da
obmanebirae,daimjednoobeanaizborima,pabiraiglasaju,anakon
izbora,elitaprovodidrugupolitiku,suprotnuonojkojujepromovisalana
izborima, i za koju birai nisu glasali. Da bi vladajua elita imala
demokratski legitimitet nacije koju zastupa, ona mora iskazivati izvorne
legitimne interese nacije, koji su ve ranije utemeljeni kao dio nacionale
vrijednosti.Omiljenamanipulacijapartijskihelitajeustilumismodobili
izbore,miimamopravodaodluujemouimenacije,pritomsepreuuje
injenica da su politiki program na osnovu kojeg su dobijeni izbori i
politikiprogramkojiseprimjenjujenakonizborameusobnoiskljuivi.
Dominacijomvladajuihpartijskihelitausvimsferamaodluivanja
i raspodjele resursa, drava i drutvo su zarobljeni u okvire interesa
partijskih oligarhija. Sve dok bude postojala partiokratija kao osnovno
obiljeje politikog sistema, nee biti mogue izgraditi konsocijalnu
demokratiju u punom smislu rijei. Redukovanje moi partijskih elita je
nuanproceskojiobuhvatanekolikoaspekata:
1.Umanjenjeekonomskemoielitakrozjaanjeslobodnogtritai
ukidanja monopola partijskih kompanija, ukidanje prava vlade da moe
oslobaati od poreza kompanije bliske vladajuim elitama, jaanje uloge
sindikata. Vladajue oligarhije ugroavaju ekonomsku budetsku
ravnoteu, jer svojim odlukama prolongiraju ili oslobaaju jedan broj
privatnih kompanija od plaanja poreza. Neplaanjem poreza stvara se
manjak u budetu koji se nadoknauje zaduivanjem ili umanjenjem
socijalnih prava ugorenih kategorija (penzioneri, borci, invalidi,
siromanioslojevi).
2. Dokidanje teorije i politike po kojima je interes nacije jednako

intereselitanavlastiigdjejeefpartijevoanacije,pajekritikaelitana
vlasti jednako izdaja nacionalnih interesa. Prije ukidanja partijske
manipulacijeupolitici,nunojedokinutiovumanipulacijuuteorijikoju,
naalost, podupiru i odreeni akademski krugovi iz svojih interesa. U
dravama i drutvima u kojima se teorijski opravdava kult linosti i
istorijska uloga voe nacije, ne moe doi do demokratskog politikog
sistema. Ovdje razlikujemo dva oblika kulta linosti: jedan predstavlja
nasljee iz ranijih totalitarnih reima, a drugi predstavlja novu realnost
koja sada nastaje. Ovaj drugi oblik je pogubniji po demokratiju, jer
nasleenikultlinostisvevieslabiinestaje,alikultlinostikojinastaje
sadaiiznovapredstavljapatolokupojavukojaneodlumire,negojaa.
339
3.Vraanjedravnemoiizpartijskihsjeditaudravneinstitucije,
jer ispranjena drava ne moe biti ni demokratska ni pravna.
Uspostavljanje pravne drave nije mogue ako su dravne institucije
razvlatene i ako se dravni funkcioneri ponaaju kao izvrni inovnici
partija, a ne kao dravni slubenici. Da bi se postiglo razvlaivanje
partijskiholigarhijanunajeipromjenapolitikemeunarodnezajednice,
kojajeusvomraduzanemarivalasnaenjedravnihinstitucijaioslanjala
senapartijskeliderekaoglavnesubjektefunkcionisanjaidraveidrutva.
4.Ukidanjemonopolapartijskimelitamanadravotvornostnacije,
jer ovo pravo pripada svim subjektima iz nacije. Ustavotvorna vlast
objedinjava najiri krug nacionalnih predstavnika i nijedan nacionalni
subjektposebnonemoeimatimonopolnanacionalnilegitimitet.
5. Jedan od glavnih faktora koji je uveao mo elita i mogunosti

njihove manipulacije mnjenjem je kontrola medija. Javni mediji su zbog
loih zakona doli pod legalnu kontrolu partijskih elita i sve dok bude
postojaoovakavpravniokvirslobodainezavisnostjavnihmedijaneebiti
mogui.
6. Jaanje opozicije, kako bi se zadrao politiki pluralizam i

demokratska kontrola vlasti. Velike nacionalne koalicije u kojima se
udruuju najvea poziciona i opoziciona partija, imaju za posljedicu
ukidanje opozicije i redukovanje demokratije u politikom sistemu.
Interesna koalicija dvije najvee partije pod parolom zatite nacionalnih
interesaredukujedemokratskipluralizamiuspostavljatotalitarnuvlast.
7. Podjela vlasti na nain da zakonodavna dominira nad

izvrnom/upravnom, to je uslov pravne drave i vladavine prava.
Redukovanje moi vlada i jaanje moi parlamenata je nuan uslov za
ograniavanje moi elita. U dananjem politikom sistemu u Bosni i
Hercegoviniizvrnavlastdominiranadzakonodavnom,takodaposlanici
predstavljaju disciplinovanu glasaku mainu izvrne vlasti i vladajuih
elita.
Redukovanje neograniene moi partijskih elita nije mogue sve

dok meunarodna zajednica ne izmijeni dosadanji pristup u primjeni
Dejtonskog sporazuma. Priznanje i prihvatanje partijskih elita od strane
meunardone zajednice (naroito Evropske unije) treba biti uslovno i
vezano za njihovo djelovanje u oblasti vladavine prava, pravne drave i
primjene Dejtonskog sporazuma u cjelini. Ne moe meunarodna
zajednicaostvaritireformeiprimjenuDejtonskogsporazumasapartijskim
elitama koje otvoreno osporavaju ulogu meunarodne zajednice i trae
ukidanje njene uloge u Bosni i Hercegovini. Politika da treba otjerati
meunarodnu zajednicu i ukinuti ulogu Visokog predstavnika je
manipulacija, sa ciljem da se ukine meunarodni uticaj u Bosni i
Hercegoviniidapartijskeeliteprigrabeneogranienu,suverenuvlast,bez
kontrole, i da uspostave trajno vlasnitvo nad dravom, resursima i
stanovnitvom.
340
RadomirNekovi
NakonsedamnaestgodinaodpotpisivanjaDejtonskogsporazuma,
oiglednajeinjenjicadaseovajaktmeunardonearbitraeneemoiu
cjelini realizovati na dosadanji nain i da je nuno neto mijenjati u
njegovoj daljoj primjeni. Nuno je redefinisati primjenu Dejtonskog
sporazuma,usmisludaseumanjiznaajpartijskihelitaidasestvoriira
demokratska osnova od razliitih subjekata uz snano i redefinisano
prisustvo meunarodone zajednice. Ukidanje uloge Visokog predstavnika
vezano je za potpunu realizaciju Dejtonskog sporazuma, jer je Visoki
predstavnik integralni dio ovog akta. Uzimajui u obzir dosadanju
primjenu Dejtonskog sporazuma i negativnu ulogu partijskih elita,
oigledna je potreba sazivanja nove meunardone konferencije na temu
cjelovita primjena Sporazuma. Savjet za primjenu mira i Evropska unija
trebalo bi da definiu efikasniji mehanizam ostvarivanja Dejtonskog
sporazuma,nedovodeiupitanjenjegovosnovnisadraj.
2.2.Elementidemokratinostipolitikihpartija
Svepolitikepartijeuprogramimaijavnomdjelovanjupozivajuse
na vrijednosti demokratije i ljudskih prava i ako bi uporedili njihove
politike programe, teko bi bilo nai sutinske razlike. Sve partije u
programima sadre: ljudska prava, demokratiju, ekonomski prosperitet,
javne politike, pravnu dravu, slobodu medija, nezavisnost sudstva, borbu
protivkorupcije,rjeavanjesocijalnihproblemaitd.Politikiprograminisu
podesni za klasifikaciju politikih partija, jer partijske elite svoja
programska naela ne poimaju kao obavezu, nego kao sredstvo za
pridobijanje biraa. U razlikovanju politikih partija ovdje smo posvetili
panju aspektima njihove organizacije i naina donoenja odluka.
Cjelovitijaspoznajademokratinostipolitikihpartijatrebalabiukljuivati
vie aspekata: program, statut, izborne kampanje, djelovanje u statusu
pozicijeiopozicijeifunkcionisanjeorganizacije.Ovdjesmoseograniilina
statute politikih partija, kao osnovne i najvie pravne akte kojima je
regulisana organizacija i nain odluivanja. Demokratinost politikih
partija posmatrali smo u elementima: politiki ciljevi, prava i odgovornost
lana, kreiranje politike, nain izbora stranakih organa, finansije i
tumaenje Statuta. Uvaavajui opteprihvaene elemente klasifikacije
politikihpartijakrozanalizupartijskihstatutamogusespoznatiosnovni
elementi njihove demokratinosti. 240 Najznaajnije politike partije u
Bosni i Hercegovini mogu se klasifikovati i po vremenu njihovog
nastanka. 241
240
Ideolokikriterijum,organizacionikriterijum,podrujepolitikog
djelovanja,nainnastanka,odnospremapolitikomsistemu,pozicijauvlasti.
241
a)Politikepartijeosnovane1990.godine:
341
2.2.1.SocijaldemokratskapartijaSDP
Nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije, Savez komunista

Bosne i Hercegovine je 17. maja 1990. godine izmjenio svoj program i
Socijaldemokrataska partijaSDP, nastala je transfomacijom Saveza komunista BiH 17.

maja1990.godine,aod27.decembra1992.godinepostojikaoSocijaldemokratskapartija
SDP.
StrankademokratskeakcijeSDA,osnovana26.maja1990.godine,
SrpskademokratskastrankaSDS,osnovana12.jula1990.godine,
HrvatskademokratskazajednicaHDZ,osnovana18.avgusta1990.godine.
b)PolitikestrankeosnovanetokommeunacionalnogratauBiH:
SrpskaradikalnastrankaSRS,osnovanajula1993.godine,
SocijalistikapartijaSPosnovana,2.juna1993.godine.
c)PolitikepartijenastalenakonDejtonskogsporazuma:
Stranka nezavisnih socijaldemokrataSNSD, osnovana 10. marta 1996. godine, a nakon
ujedinjena sa Demokratskom socijalistikom Partijom (frakcijom Socijalistike partije) 1.
maja2002.godinepromijenilanazivuSaveznezavisnihsocijaldemokrata.
PartijademokratskogprogresaPDP,osnovana1.oktobra1999.godine.
Politike partije iz grupe B nismo obraivali, jer su one vie puta mijenjale strukturu i
dijelileseufrakcijeinemajukonzistentnostorganizacijeidjelovanja.
342
RadomirNekovi
statut.Partijajeusvojilanovaobiljejabezpetokrakeiustanovilanovi
naziv partije kao Savez komunista BiHStranka demokratskih
promjenaSKSDP i pod ovim imenom je uestvovala na prvim
viestranakim izborima u novembru 1990. godine. Partija je 27.
decembra 1992. godine ponovo izmijenila naziv u Socijaldemokratsku
partiju BiHSDP i tako se naziva i danas. Partija je politiki sukcesor
Saveza komunista BiH, iako se moe smatrati i sukcesorom
Socijaldemokratske partije BiH iz 1909. godine, koja se zajedno sa
socijaldemokratskim partijama Hrvatske, Slovenije i Srbije ujedinila u
novu Socijalisitiku Radniku Partiju Jugoslavije (komunista) 1919.
godine.
Politiki ciljevi SDP stranke su: ouvanje dravnosti Bosne i

Hercegovine, izgradnja drutva na balansu graanskog i etnikog, gdje
bi graansko imalo primat, slobodno trite, vladavina prava i ostali
sadraji uobiajeni za socijaldemokratske stranke. Realni istorijski
dogaaji i fomiranje nacionalnih partija negativno su uticali na
multietninost SDPa. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma,
stranka nastoji da povrati multietninost i kroz statutarne odredbe. U
Glavni odbor se bira najmanje 20% lanova iz svakog konstitutivnog
naroda. Stranka je orijentisana na politiko djelovanje na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine, ali njeno birako tijelo je uglavnom na
podrujuFederacije BiH,dok uRepubliciSrpskojimamaliuticaj. Iako
je mulitetninost SDPa jo uvijek nedovoljna, jer dominira bonjako
izborno tijelo, ipak je to jedina politika partija koja statutom definie
multietnikestranakeorgane,anaizborimaimamultietnikeizborne
liste.
Prava i odgovornost lana stranke. Pravo lana na drugaije

miljenje ogranienoje kolektivniminteresima partije ine moe biti u
suprotnosti s partijskim programom, a organ stranke utvruju koje je
djelovanje protivno partijskom programu. Postoji pravo na drugaije
miljenje, ali je koritenje ovog prava rizino, jer uvijek organi partije
na inicijativu predsjednika mogu da ocijene da se radi o tetnom
djelovanju po opte interese partije. lan koji je imao drugaije
miljenjepostajedisidentigubipozicijeupartiji.Pluralizammiljenjai
djelovanjapostojisamoformalnokaokontrolisaniprocesilanovikoji
preu crvenu liniju politiki se eliminiu iz partije.
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine ima vie primjera
odstranjivanjapartijskihfunkcionerakojisuimalidrugaijemiljenjeu
odnosu na predsjednika stranke. Odgovornost lana, ije djelovanje
tetipartijiikojejeusmjerenoprotivodlukapartijskihorgana,utvruje
se kroz partijske postupke u optinskim i gradskim organizacijama ili
kroz druge organe. U odgovornosti su karakteristina dva aspekta:
odgovornost prema programu partije i odgovornost prema odlukama
partijskih organa. lan ima prava da pokree inicijative i prijedloge, u
343
smislu
unapreenja
rada
partije,
ali
nije
doputeno
institucionalizovanje manjinskog miljenja ili frakcionatvo. Opti
interes i autoritet partijskih organa su gabariti koje lan ne smije da
pree u svom miljenju i djelovanju. Naglaen je autoritet partijskih
organa i predsjednika, to ima za posljedicu redukovanje slobodne
inicijative i pluralizma i jaanje poslunosti to umanjuje politiki
kapacitetstranke.
Kreiranje politike. Strateke odluke i osnovne elemente politike

utvruje Kongres, kao najvii organ stranke, koji se obino sastaje
jednomuetirigodine.IzmeudvazasjedanjaKongresapolitikukreira
Glavni odbor, koji zasjeda, obino, jednom u tri mjeseca i na osnovu
programa i drugih odluka Kongresa, kreira politiku stranke.
Predsjednitvo, kao izvrnopolitiki organ, izvrava politiku stranke i
zasjeda, obino, jednom mjeseno, to ga ini najoperativnijim
organom stranke. Na elu Predsjednitva je predsjednik stranke i on
imanajviemogunostidautienastranakupolitiku.
Nain izbora stranakih organa. Kada uzmemo u obzir nain

izbora i strukturu organa stranke, moe se zakljuiti da se do politike
strankedolazikrozirokuraspravuuvienivoa,uvieorgana,takoda
jedan organ ne moe dominirati i nametati politiku. Jedan dio lanova
Kongresa bira se od strane optinskih organizacija, na osnovu
kriterijuma broja lanova i izbornog rezultata. Glavni odbor utvruje
navedenekriterijume,alineutienasamizbordelegatakojebirabaza
u optinskim organizacijama. Drugi dio lanova Kongresa ine po
funkciji: lanovi Glavnog odbora, predsjednik SDPa i lanovi
Nadzornogodbora.Kongresuprisustvujufunkcioneripartijeizdravne
vlasti,alibezpravaodluivanja.NainizborazaKongresukazujenatri
osnovne karakteristike: a) izbor delegata iz optinskih baza vri se na
demokratski nain, to je prednost ove partije; b) prisustvo dravnih
funkcionera, lanova partije bez prava glasa je, takoe, demokratski
princip,jerodvajapartijskuoddravnevlasti,ic)lanstvouKongresu,
pofunkciji,predstavljakontradikcijuislabostpartije.AkoKongresbira
lanove Glavnog odbora, kako lanovi Glavnog odbora mogu biti i
lanovitijelakojenjihbira?KontradiktornojedalanGlavnogodbora
glasa o tome da li e ponovo biti lan Glavnog odbora. Dosljedno
izveden demokratski princip podrazumijevao bi da lanovi Glavnog
odbora prisustvujuKongresu,alibezpravaglasa, principkaoi dravni
funkcioneri. Glavni odbor se, takoe, sastoji od dvije grupe lanova:
jedandiobirasenaKongresu,adrugidiopostajelanGlavnogodbora
po funkciji: predsjednici kantonalnih odbora i drugih oblika
organizovanja. Struktura Glavnog odbora je definisana Statutom: 20%
iz svakog konstitutivnog naroda, 3% iz reda manjina, 35% ena, 30%
lanova do 35 godina starosti i 10% lanova preko 60 godina starosti.
Glavni odbor je organ koji reprezentuje cijelo lanstvo po razliiitm
344
RadomirNekovi
obiljejima i strukturama. Glavni odbor ima svog predsjednika i do

etiripotpredsjednika.GlavniodborbirapotpredsjednikeSDPaizreda
svojih lanova. Predsjednitvo se, jednim dijelom, bira od strane
Glavnog odbora, a drugi dio Predsjednitva popunjava se po funkciji:
predsjednik,potpredsjednici,generalnisekretar,nosiocinajviihizvrnih
i zakonodavnih funkcija na nivou BiH i entiteta. Demokratski princip
kod Kongresa gdje dravni funkcioneri prisustvuju bez prava glasa
ovdjejeizmijenjen,pasudravnifunkcionerilanovipartijskogorgana,
ime se mijea partijska i dravna vlast. Predsjednitvo, kao operativni
organ, predstavlja balans izmeu dravne vlasti, Glavnog odbora i
predsjednika. Predsjednik SDPa bira se na Kongresu, u demokratskoj
proceduri izmeu vie kandidata. Karakteristino je da predsjednik
SDPa nije lan Glavnog odbora partije i da su to nespojive funkcije.
Operativne poslove organizacije vodi Sekretarijat i generalni sekretar
koji odgovaraju organima: predsjedniku, Predsjednitvu i Glavnom
odboru.NadzorniodborbirasenaKongresu,kaonezavisanorgankoji
ima dvostruku ulogu: ocjenjuje zakonitost rada statutarnost odluka i
nadzire finansijsko poslovanje. U Socijaldemokratskoj partiji Bosne i
Hercegovine Nadzorni odbor objedinjava ulogu Statutarne komisije i
Nadzornogdobora.
Finansije. Glavni odbor ima nadlenost da utvruje finansijsku

politiku, donosi finansijske planove i razmatra finansijske izvjetaje. U
okviru Sekretarijata stranke radi poslovni direktor koji se brine o
finansijama.UkupnefinansijenadzireNadzorniodbor.
Tumaenje statuta i ocjenu statutarnosti odluka vri Nadzorni

odbor, pa zbog toga SDP i nema posebnu Statutarnu komisiju kao
stranakiorgan.
Socijaldemokratska partija BiH po organizaciji sadri elemente

kontrolisane demokratije na balansu graanskih i etnikih vrijednosti.
Prema programu i staturanoj organizaciji predstavlja multietniku
stranku,aliurealnostiseradiobonjakojpartijiukojojsuzastupljeni
i pripadnici drugih etnikih zajednnica. Politiki pluralizam je
kontrolisan optim interesima Partije i odlukama partijskih organa i
ovdjeSDPvieliinaSavezkomunista,amanjenasocijaldemokratsku
stranku. Partijski program se operacionalizuje kroz stav stranakih
organa, pa je program ono to organi kau. Dominacija opteg nad
pojedinanim uz kontrolisani pluralizam omoguuje da stranaki
organi,naroitopredsjednikstranke,imajusnanuikljunupozicijuu
donoenjuodlukaiukupnomfunkcionisanjustranke.
345
2.2.2.StrankademokratskeakcijeSDA
Strankademokratskeakcijejeosnovana26.maja1990.godinekao
narodna stranka muslimanskog (bonjakog) naroda. U nazivu ne sadri
nacionalni predznak zbog tadanjeg Zakona o zabrani politikog
organizovanja na nacionalnoj osnovi, pa je ispod naziva stranke bilo
napisano muslimanski povijesni krug. U programu stranke preovladavala
su dva osnovna cilja: politiko objedinjavanje svih Bonjaka na
jugoslovenskom prostoru i dravni integritet Bosne i Hercegovine. Stranka
demokratske akcije, kao narodna stranka bonjakog naroda, na prvim
viestranakimizborimaosvojilajevieoddvotreinskeveinebonjakih
glasova.
Prava i odgovornost lana stranke. Odgovornost je utvrena za

lanove i funkcionere stranke. lan ima prava inicijative, prijedloga i
djelovanja u interesu stranke, ali ima dvostruku odgovornost. Ukoliko
346
RadomirNekovi
organilibilokojifunkcionerililanorganaizgubipodrkubirakogtijela
ilinapravinekugrekukojaimanegativneposljedicepostranku,pokree
se postupak provjere povjerenja. Takoe, ako lanovi djeluju suprotno
StatutuiProgramu,naruavajuugledinanosetetustranci,izriusemjere
odgovornosti. Obaveza je lana kao pojedinca da djeluje u interesu
kolektiva, a u postupku utvrivanja odgovornosti postoji dvostepenost.
Odgornost pred partijskim organizacijama predstavlja prvi stepen, a Sud
asti,kaoorganstranke,rjeavaalbeudrugostepenompostupku.Status
lanastrankeunajveojmjerizavisiodostvarenogrezultatarada,takoda
postojirelativnoirokaslobodadjelovanjasvakoglanastrankesvedokto
djelovanje ide u korist stranke. Kroz postupak provjere povjerenja svaki
lan i funkcioner se moe dovesti u situaciju da se o njemu izjanjava
organizacija u kojoj djeluje. Drugi aspekt odgovornosti odnosi se na
situaciju kada lan ili funkcioner kri Statut ili Program ili svojim
djelovanjem nanosi tetu stranci. Kroz princip dvostepene procedure
utvrivanja odgovornosti obezbjeuje se objektivnost postupka.
OdgovornostpremaautoritetustranakihorganailiPredsjednikausmislu
danekobudesankcionisanzatotoimadrugaijemiljenjenedominirau
Stranci demokratske akcije i ova osobina uveava politiki kapacitet
partije.
Kreiranje politike. Najvii stranaki organ je Kongres koji usvaja

najvanije akte (Program i Statut) i utvruje osnove stranake politike, a
sastaje se jednom u etiri godine. U vanrednim prilikama umjesto
Kongresa moe se sazvati Konvencija koju ine lanovi organa i
funkcioneri. Glavni odbor je najvie politiko tijelo, izmeu zasjedanja
Kongresa, koje uobliava politiku stranke. Predsjednitvo stranke je
izvrnopolitikiorgankojiizvravapolitikustranke.
Predsjednik stranke rukovodi strankom i koordinira rad organa u

izvravanju politika. Politika se kreira djelovanjem predsjednika,
PredsjednitvaiGlavnogodbora.Iznadlenostinavedenihorganauoljivo
jedasepolitikakreiratimski,krozdjelovanjevieorganaipojedinacana
razliitim nivoima, pa se usaglaava na nivou Predsjednitva. U
provoenju politike postoji hijerarhija organa, jer su odluke viih organa
obavezujuezanieorgane.
Nain izbora organa stranke. Statutom je definisano da se svake

etirigodine,prilikomsazivanjaKongresa,vrestranakiizboriodmjesnih
organadonajviihstranakihorganaifunkcionera.Kongresinetrigrupe
delegata. Jedna grupa se bira iz optinskih, kantonalnih i organizacija iz
inostranstva. Druga grupa su lanovi Kongresa po poloaju: predsjednik
stranke, lanovi Glavnog odbora, lanovi Predsjednitva, Nadzornog
odboraiSudaasti.TreugrupuimenujePredsjednitvo,do5%delagata
naprijedlogpredsjednika.SobziromnatodaGlavniodborbiraKongres,a
lanovi Glavnog odbora su po funkciji lanovi Kongresa, postoji
protivrjenostglasanja,jerjednagrupadelegataglasazasvojizbor.Glavni
347
odbor iz svojih redova bira predsjednika i zamjenike predsjednika. Kao i

kod SDPa, predsjednik stranke nije, istovremeno, i predsjednik Glavnog
odbora. Glavni odbor, obino, zasjeda jednom u tri mjeseca. Jedan dio
lanova Glavnog odbora bira se na Kongresu, sa liste koju su predloili
optinski i kantonalni odbori (osamdeset i pet lanova), a najmanje 1/4
mora biti izjednog entiteta. Drugi dio se bira iz organizacije mladih, pet
lanova, i iz organizacije ena, takoe pet lanova. Trei dio postaje
funkcijom lanovima Glavnog odbora: predsjednici kantonalnih i
regionalnih odbora, predsjednik partije iz Distrikta Brko i stranaki dio
lanova bira se na prijedlog predsjednika stranke (jedanaest lanova), sa
ciljemdaseizbalansirazastupljenostsvihslojevalanstva.Glavniodborje
najviipolitikiorgankojireprezentujeukupnolanstvopoteritorijalnimi
drugim kriterijumima. Grupa koju bira Kongres, na prijedlog baze, ima
ubjedljivu(2/3)veinu,takodadodatnniizboriiprijedlozineugroavaju
uticajneposrednoizabranihlanova. Predsjednik stranke ima funkciju
rukovoenjastrankomkrozkoordinacijuipovezivanjeorganapovertikali
i horizontali. Kongres bira predsjednika, zamjenika predsjednika i
potpredsjednikestranke.Zamjenikpredsjednikazamjenjujepredsjednika,
u sluaju sprijeenosti ili nemogunosti da obavlja funkciju ima puna
ovlaenja i odgovornosti kao predsjednik. Stranka ima i pet
potpredsjednika.Predsjednitvojeizvrnopolitikiorganstrankeisastoji
se od dvije grupe lanova. Jednu grupu bira Glavni odbor (petnaest
lanova), a drugu po funkciji ine: predsjednik, zamjenik predsjednika,
potpredsjednici, generalni sekretar, lan Predsjednitva BiH, predsjednik
kluba poslanika, predsjednik asocijacije mladih i predsjednica asocijacije
ena (deset lanova). Generalni sekretar i izvrni sekretari odgovoraju
Predsjednitvu, a rade na poslovima organizacionog funkcionisanja
stranke. Sud asti ima devet lanova, radi u vijeima od tri lana kao
drugostepeni organ po albama o izreenim mjerama odgovornosti.
Nadzorni odbor nadzire finansijsko poslovanje stranke u cjelini i o tome
podnosiizvjetaj.
Finansije. Izvjetaje o finansijskom planu usvaja Predsjednitvo
stranke, na osnovu miljenja Nadzornog odbora i finansijskih komisija.
Statutom se ne precizira koji organ upravlja finansijama, ali se precizira
nadzorna kontrola nad finansijama. Ova oblast je, vjerovatno, regulisana
odreenimaktimaGlavnogodboraiodlukamaPredsjednitva.
Tumaenje statuta. Stranka nema statutarnu komisiju, ali dijelom
tumaenje moe da vri posebna komisija koja nije organ stranke, nego
struno tijelo. Komisija za opte akte priprema nacrte akata, prati
primjenu, daje tumaenja (osim onih koje tumae drugi organi stranke).
Konani tuma nije preciziran, ali s obzirom na to da Statut donosi
Kongres, ovaj organ je i konani tuma. Stranka demokratske akcije ne
spada u lidersku partiju, nego je organizacija kolektivnog politikog
rukovoenja i djelovanja u kojoj postoji politika ravnotea meu
348
RadomirNekovi
organima. Glavni odbor i Predsjednitvo su najbitniji organi stranke,

predsjednik stranke ima vodeu i koordiniuu ulogu, ali ima manje
ovlatenja od lidera nekih drugih stranaka. Da bi efikasno funkcionisala,
stranka mora imati veliki kapacitet usaglaavanja razliitih politikih
incijativaiprijedloga.Politikipotencijalstrankejeubonjakomnarodu,
u bazi, jer je nastala iz naroda i odatle crpi sadraje svog programa i
birakupodrku.
Kao i druge stranke koje su nastale odozdo iz naroda, i SDA ima
velikikapacitetdjelovanjananiimnivoimaorganizovanja(optinskinivo
i nivo mjesnih zajendica). Prednost ovakve pozicije je djelovanje stranke
tobliebiraima,atekoajeusaglaavanjerazliitihinicijativa,interesai
politikakojedolazeizbaze. Strankademokratskeakcijejeorganizovana
kaonarodnjakapartijanarelativnoirokojosnovipolitikogpluralizma.
Primarna odgovornost lana stranke je prema birakom tijelu, a
odgovornost prema programu, statutu i organima stranke je
konkretizovana.
2.2.3.SrpskademokratskastrankaSDS
349
Srpska demokratska stranka osnovana je 17. februara 1990.

godine kao narodna partija srpskog naroda u Hrvatskoj, a zatim je 12.
jula1990.godneosnovanauBosniiHercegovinikaoposebnapolitika
stranka. Nastala je kao originerna politika organizacija u kontekstu
srpskog pitanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Karaktetristika
politikog organizovanja Srba u BiH bila je u tome to su stvorili
vlastitu politiku organizaciju izvan politikih stranaka iz Srbije. U
ukupnom srpskom nacionalnom korpusu na prostoru bive Jugoslavije
djelovalo je vie politikih partija razliite ideoloke orijentacije. U
Srbiji je na vlasti bila ljeviarska Socijalistika partija Srbije nastala
transformacijomSavezakomunistaSrbije.DemokratskastrankaiSrpski
pokretobnovebilesuopozicionestrankeuSrbijiiodpoetkasuimale
saradnju sa Srpskom demokratskom strankom u BiH, jer su sve tri
strankebileizvankontrolevladajuegreimauBeogradu.
UpoetkunastajanjaSrpskedemokratskestrankeizdvajalesuse
tripolitikegrupacije.Jednagrupacijajepredstavljalasrpskiomladinski
pokret, pozivajui se na tradiciju organizacije Mlada Bosna. Drugi
grupa je predstavljala srpsku socijaldemokratiju i graansko drutvo.
Treagrupacijapredstavljalajesrpskonarodnjakonacionalnokrilo.
Navedena tri pluralizma predstavljala su osnovu na kojoj je
organizovana i djelovala Srpska demokratska stranka. Nacionalni
politiki ciljevi koji su objedinjavali sve tri grupacije bili su:
ravnopravnost Srba u Bosni i Hercegovini (ni dlaku manje, ni dlaku
vie) i ouvanje jugoslovenske drave, sa Bosnom kao federalnom
jedinicom u njoj. U procesu organizacije Stranke, etnika narodnjaaka
osnovajepostalaopteprihvaenaidominantna,aomladinskipokreti
socijaldemokratijasuseutopoliunarodnjakuosnovusrpskenacije.Na
prvim viestranakim izborima stranka je osvojila vie od dvotreinske
veine srpskih biraa i potvrdila se kao legitimni predstavnik srpskih
nacionalnihinteresauBosniiHercegovini.
Pravaiodgovornostlanastranke.UStatutuiz1991.godine,lan
stranke imao je prava da zastupa svoje miljenje i da se ne slae sa
aktuelnom politikom stranke i stavovima njenih organa i funkcionera.
U statutarnim odredbama iz 2010. godine, uveden je pojam stranake
discipline, a lan moe biti iskljuen zbog djelovanja suprotnog
stavovima SDSa. Odgovornost za nepotovanje stava partije ne polazi
od utvrenih injenica o djelovanju nekog lana, da li je ono bilo
suprotno Programu, Statutu i odlukama organa. Sutina je u tome da
neki organ ima pravo da svojom odlukom ocijeni da li je djelovanje
nekoglanasuprotnostavovimapartije,apritom,nemoradaulaziu
proceduralneproceseutvrivanjainjenica.
lan ne odgovora za
povredu Programa i Statuta, nego za povredu autoriteta odreenog
350
RadomirNekovi
partijskog organa ili funkcionera. lana moe da iskljui optinski

odbor,amoeiGlavniodboriliPredsjednitvo.Naodlukuoiskljuenju
moe da se ali Glavnom odboru, kao drugostepenom organu, to je
kontradiktorno, jer nije definisano kome e se aliti lan koga je
iskljuioGlavniodbor.Radiprovoenjastranakediscipline,SDSimai
Glavnog stranakog sudiju koji je zaduen za disciplinu i rjeavanje
sukoba izmeu lanova stranke, bira ga Glavni odbor na prijedlog
Predsjednitva. U ranijem Statutu, svi problemi rjeavani su kroz
demokratsku raspravu u mjesnim i optinskim odborima, kroz Izvrni
odbor i Glavni odbor u krajnjoj instanci. Sukobe i odgovornosti u
strankamaobinoutvrujuorganizacije,organiiliposebnatijela(asni
sudovi), dok u SDSu takvo ovlaenje ima pojedinac, stranaki sudija.
Pravo na drugaije miljenje i odgovornost lana stranke u sadanjem
stranakom Statutu je drugaije definisano u odnosu na Statut iz 1991.
godine. Radikalno su redukovana prava na drugaije miljenje i
djelovanje,aodgovornostjepojaananaprincipupartijskedisciplineu
odnosu prema autoritetima Stranke. Slino kao i kod
Socijaldemokratske partije najvei rizik za lana je da se zamjeri
organima stranke, a posebno predsjedniku, pa se sloboda miljenja
redukovala na partijsku poslunost. U sadanjoj organizaciji SDSa
postoji demokratski deficit u odnosu na njenu organizaciju iz 1991.
godine,uaspektupravaizraavanjarazliitihmiljenja.
Kreiranjepolitike.Statutomsuodreeniosnovnipolitikiciljevi,
kojeusvajaSkuptinakaonajviistranakiorgan.
S obzirom na to da Skuptina zasjeda jednom godinje, ovaj
organ ima ulogu da ocijeni politiku u proteklom periodu i da definie
politikuunarednomperiodukojuuobliavaGlavniodbor.Predsjednik
stranke javno artikulie politiku stranke i stara se o dosljednom
provoenju Programa i Statuta. U sutini, predsjednik stranke ima
najviemogunostidakreirapolitikuiovlaenjedasestaraonjenom
provoenju. Subjekt koji se stara o provoenju politike, posredno je i
subjektkojitumaistranakupolitikuipredsjednikimaveaovlaenja
negopredsjedniciudrugimpartijama.Predsjednikimenujediolanova
Glavnog, gradskih i optinskih odbora, raspolae materijalno
finansijskim sredstvima, moe da raspusti organ na nivou optinske
organizacije, predsjedava Glavnim odborom. Posebna specifinost je
odredba o profesionalnom statusu predsjednika. Predsjednik
objedinjava politiku i finansijsku mo u stranci i najbitniji je faktor
kreiranja i provoenja stranake politke. Statutarna pozicija
predsjednika stranke nema funkcionalno opravdanje, jer njegov
profesionalni status, raspolaganje materijalnofinansijkim sredstvima,
davanje saglasnosti na izbor potpredsjednika, vie je u funkciji jaanja
351
line vlasti, nego stranake organizacije i politike. Stranaka politika i

stavovi su ono to predsjednik smatra da jeste, i obrnuto. Statutarni
poloajpredsjednikajeznatnoveiuodnosunarjeenjaiz1991.godine.
Prema statutarnim rjeenjima iz 1991. godine predsjednik stranke nije
bioprofesionalnoliceinjegovafunkcijabilajenespojivasmaterijalno
finansijskimpitanjima.
Prema sadanjim statutarnim odredbama demokratski
pluralizam u stranci je radikalno redukovan u korist jaanja autoriteta
predsjednika.
Nain izbora stranakih organa. Skuptina je najvii organ, a

biraju je optinske i gradske organizacije prema kriterijumima koje
utvrujeGlavniodbor.Osnovnikriterijumisu:veliinabirakogtijelai
ostvareniizbornirezultatinaposljednjimizborimizarazlikuoddrugih
politikih partija,SDS nemalanove Skuptinepofunkciji,nego susvi
birani iz baze. Druga karakterisitika je da se Skuptina sastaje jednom
godinje, dok se kod drugih partija najvii partijski organi sastaju
jednom u etiri godine. Status Skuptine i nain izbora je uglavnom
ostao isti kao i 1991. godine. Glavni odbor ima 97 lanova, gdje se 3/4
lanovabiraodstraneSkuptinepokriterijumuzastupljenostiizbornih
jedinica, a 1/4 imenuje predsjednik SDSa. U rjeenju iz 1991. godine
predsjednik je imao pravo da predlae jednu treinu lanova Glavnog
odbora o emu se izjanjavala Skuptina i nije imao pravo da ih
direktno imenuje. Sada lanovi Glavnog odbora nemaju isti status, jer
se jedan dio bira na demokratski nain izmeu vie kandidata, a drugi
dio imenuje predsjednik kao svoje ljude i oni ne prolaze izbornu
proceduru. Predsjednik i zamjenik predsjednika biraju se od strane
Skuptine i predstavljaju jedinstven stranaki organ, jer zamjenik
predsjednika pomae predsjedniku u radu i zamjenjuje ga ukoliko je
sprijeen da vri svoju dunost. Predsjednitvo je izvrnopolitiki
organ SDSa koji ine: predsjednik i zamjenik predsjednika, est
potpredsjednika iz izbornih jedinica, jedan potpredsjednik sa teritorije
Federacije BiH, jedan potpredsjednik iz reda mladih i jedna
predstavnica ena. Potpredsjednike bira Glavni odbor na prijedlog
regionalnih odbora, ali uz saglasnost predsjednika stranke, to
umanjuje demokratski legitimitet izabranih potpredsjednika.
Predsjednitvo, kao stranaki organ, ustanovljeno je na Izbornoj
skuptini 1996. godine, umjesto Izvrnog odbora. Uvoenjem
Predsjednitva umjesto Izvrnog odbora uveden je princip
regionalizacijestrankepoizbornimpodrujima,dokjedo1996.godine
stranka djelovala kao jedinstvena organizacija bez regionalnog
konfederalizma. Nadzorni odbor je organ koji bira Skuptina i vezan je
za materijalnofinansijsko poslovanje, drugim rijeima nadzire
352
RadomirNekovi
predsjednika stranke. Regionalni odbor je organ za podruje izborne

jedinice, koji ine po funkciji: lanovi Glavnog odbora sa tog podruja,
poslanici i delegati sa tog podruja, predsjednici gradskih i optinskih
odbora i naelnici i predsjednici u optinama. Nakon Skuptine 1996.
godine,regionalniodborjeinstitucionalizovankaoorgan,aranijejeto
biosamooblikrada,aneorgan.
Uperioduod1990.do1996.godineSrpskademokratskastranka
sesuoavalasatriproblema.
Prvi problem bio je u tome to stranka nije imala saradnju sa
Socijalistikom partijom Srbije koja je bila vladajua u ovoj dravi.
KontinuiranupolitikusaradnjuSDSjeostvarivaoodpoetkaosnivanja
sa Demokratskom strankom koja je u Srbiji djelovala kao opozicija.
Srpska demokratska stranka je primarno polazila od nacionalnih
interesa Srba u Bosni i Hercegovini, dok je Socijalistika partija Srbije
primarno polazila od dravnih interesa Srbije, koji se nisu uvijek
poklapalisanacionalniminteresimaSrbaizBosneiHercegovine.
Drugi problem bila je potivustavna odluka Vlade Republike

Srpske od 24. juna 1992. godine o zabrani politikog djelovanja Srpske
demokratske stranke dok traje meunacionalni rat. Bila je oigledna
namjeraVladedapolitikimpuemeliminieuticajSrpskedemokratske
stranke stranke i da se stvori prostor za organizovanje i djelovanje
drugih politikih partija, ija je centrala bila u Beogradu prije svega
Socijalistikepartije.
Trei problem Srpske demokratske stranke bio je u injenici da
onanijeodluivalaoizvrnojvlasti(nikadrovskinipolitiki),asnosila
jepolitikuodgovornostzaizvrnuvlastokojojnijeodluivalaikojaje
djelovala protiv Srpske demokratske stranke. Navedena protivzakonita
odlukaVladepotvrujedaizvrnavlastuRepubliciSrpkojnijebilapod
kontrolomSrpskedemokratskestrankeidajeVladabilasastavljenaod
ljeviarskihkadrova.
OrganizacijaidjelovanjeSrpskedemokratskestrankeudananje
vrijemerazlikujeseuodnosunanjenodjelovanjeuperiodu19901991.
godine naroito u jaanju ovlatenja predsjednika stranke. Srpska
demokratska stranka je u velikoj mjeri odstupila od organizacije i
naina djelovanja u odnosu na period 19901991. godine. Politiki
pluralizam je redukovan i kontrolisan slino kao Socijaldemokratske
partijeBiHtoukazujeidajeSDSuvelastranakudiciplinusvojstvenu
komunistikim partijama koja su strana njenom izvornom
narodnjakompluralistikomduhu.
353
2.2.4.HrvatskademokratskazajednicaHDZ
Stranka je osnovana u Hrvatskoj 17. juna 1989. godine u Hrvatskoj

pod liderstvom Franje Tumana i nakon viestranakih izbora postala
vladajuapartijauovojrepublici.UBosniiHercegovinistrankajenastala18.
avgusta 1990. godine kao dio matine stranke iz Zagreba, ali je imala svoj
posebnipravniipolitikisubjektivitet.
Osnovni politiki ciljevi bili su: ravnopravnost Hrvata u Bosni i
Hercegovini i podrka zvaninoj politici Hrvatske da se konstituie kao
samostalnadrava.
354
RadomirNekovi
Odgovornostlanastranke.lanjeduandaseponaaunutaropte
stranake usmjerenosti zastupanja interesa i programa i moe biti iskljuen
ako tee povrijedi lanske obaveze. Nain iznoenja drugaijeg miljenja i
prava lana da se slobodno iskazuje vezana su za njegovu obavezu da
doprinosi ostvarivanju politike stranke. Posredno se moe zakljuiti da, na
osnovu ispunjenih lanskih obaveza, slijede lanska prava. Ovakav princip
obavezaipravaslianjeprincipudemokratskogcentralizma.Demokratijaje
u procesu kreiranja odluka i politika i centralizma u njihovom provoenju:
nakon donesene odluke prestaje rasprava i demokratija, a odluka se
diciplinovanoprovodi.Sdrugestrane,strankajeizgradilamehanizamzatite
lanaodeventualnogsvojevoljnogdjelovanjaorganaifunkcionera.Stranka,
u tom smislu, ima razraen institut asnih sudova, koji su dvostepeni, a
Visoki asni sud djeluje sa najviim legitimitetom, jer ga bira Sabor kao
najvii organ stranke. lanovi sredinjih tijela imaju imunitet od postupka
pred asnim sudom, jer se postupak ne moe pokrenuti bez odobrenja
Predsjednitva stranke. Navedena odredba diskriminie obine lanove u
odnosunalanovestranakihorgana,tojeelementnedemokratinosti.
Kreiranje politike. Specifinost HDZa je kreiranje politike odozdo
prema gore, od temeljnih i optinskih organizacija, preko upanijskih do
najviih stranakih organa. U Statutu se prvo definiu temeljne (mjesne)
organizacije,zatimoptinske,gradskeiupanijske,aorganistrankepolitiku
uobliavaju na osnovu izvornih interesa iroke baze lanstva. Stranka, u
odnosu na druge partije, ima vie centralnih organa to ukazuje da se
politika kreira odozdo prema gore, kroz iri mehanizam izraavanja,
koordinacijeiuobliavanja.Veibrojcentralnihorganakarakteristianjeza
partijekojesvojupolitikunaslanjajunabazu,umnotvuincijativaiinteresa
izbazeneophodnojeimatiefikasnemehanizmeusaglaavanja,uobliavanja
ikoordinacije.Predsjednikvodipolitikustrankeiimanadlenostdaosigura
saradnju i odgovornost svih organa i funkcionera radi provoenja politike,
ukljuujui i pravo da moe bilo kog pojedinca udaljiti sa stranake
dunosti, ako smatra da je napravio teu povredu obaveza sa tetnim
posljedicama po stranku. Predsjednik je definisan kao organ koji
obezbjeujefunkcionisanjepartijeiprovoenjenjenepolitike.
Sredinji(Glavni)odbor,naosnovuutvrenogprogramanaSaboru,
oblikujestavstrankepremabitnimpolitikimpitanjima.
Predsjednitvo stranke je organ koji objedinjava bitna politika i
organizaciona pitanja u stranci, priprema materijale za Sredinji odbor i
donosi bitne odluke o funkcionisanju stranke. Nacionalno vijee je organ
koji usaglaava politiku stranke i politiku koju vode izabrani dravni
funkcioneri,naraznimnivoima.Drugestrankenemajuslianorgan,negose
politike usaglaavaju kroz Predsjednitvo ili Glavni odbor. Postojanje
posebnogorgana za usaglaavanje stranakeidravne politike,ukazujena
sistematinost i temeljitost kod bitnih pitanja organizacije, politike i
funkcionisanjastranke.
355
Glavno tajnitvo se bavi operativnim organizacionim pitanjima,

obavlja struneimaterijalnofinansijkeposlovei objedinjavaorganizacijui
materijalnu logistiku u stranci. asni sudovi su dvostepeni (sudovi prvog
stepenaiVisokiasnisud)kojiodluujuopovredipravaiobavezalanova,
aimajustatusnezavisnihorgana.
Hrvatska demokratska zajednica
kreirapolitikuidjelujenafunkcionalnomprincipu,sviorganisusamostalni
i djeluju u okviru svojih ovlaenja, u skladu sa Programom i Statutom. U
izuzetnimprilikama,viiorganimoguhijerarhijskiizdavatinareenjaniim
organima, ukoliko nii organi nisu u stanju da samostalno izvravaju
stranakupolitiku.
Nain izbora organa stranke. Sabor, kao najvii organ, zasjeda

jednom u etiri godine. Sastoji se od tri grupe lanova: prva grupa su
izaslanici delegati optinskih, gradskih, upanijiskih, regionalnih
organizacija,kojisebirajuubaziiinenatpolovinuveinuSabora;druga
grupa je u sastavu Sabora, po funkciji: lanovi Sredinjeg odbora,
Predsjednitva nacionalnog vijea, Glavnog tajnitva, Nadzornog odbora i
Visokog asnog suda; trea grupa su izaslanici: mladei, organizacija u
inostranstvuiizaslaniciostalihorganizacionihjedinica.
Sastav Sabora je protivrjean zbog lanstva stranakih organa, jer

Saborbirateisteorgane,paoniglasajusamizasebe.Predsjednikjeposeban
organ stranke koji se bira na Saboru i ima ovlatenja da obezbijedi
provoenje politike i funkcionisanje organizacije. Pozicija predsjednika je
jasnodefinisana,saovlatenjimaiodgovornostimakaoposebnogorgana.
Sredinji odbor se, takoe, sastoji od vie grupa lanova, zbog

razliitog naina izbora. Jedan dio (trideset lanova) bira se od strane
Sabora,adrugiimalanstvopofunkciji:predsjednik,zamjenikpredsjednika,
potpredsjednici i lanovi Predsjednitva u cjelini, predsjednici upanijskih,
regionalnih,gradskihioptinskihorganizacija,predstavniciizinostranstvai
predstavnici mladei. Sredinji odbor moe svojom odlukom, na prijedlog
predsjednika, dopuniti broj lanova do 20%. Sredinji odbor zasjeda
najmanje jednom u est mjeseci. Iz organizacije je uoljivo da je svrha
Sredinjegodboradadosljednoiucjelinireprezentujesvedijelovelanstvai
organizacije, da obezbijedi legitimitet donesenih odluka i da bude mjesto
usaglaavanja politike. Karakteristino je da su predsjednici optinskih
organizacija po funkciji lanovi Sredinjeg odbora, to ukazuje na sistem
izgradnjepolitikeiorganizacijeizbaze,imeseotklanjamogunostsukoba
bazeisredinjihtijela.Predsjednitvostrankejepolitikoizvrnotijelokoje,
po funkciji, ine: predsjednik stranke, zamjenik predsjednika, tri
potpredsjednika, jedanaest lanova Predsjednitva (upanijski predstavnici),
glavni tajnik i predsjednik mladei. Osnovna uloga ovog organa je efikasna
koordinacijapolitikeifunkcionisanjastranke.Nacionalnovijeepofunkciji
ine:lanoviorganastrankeipredstavnicidravnevlasti(poslanici,ministri,
predsjednici i potpredsjednici, predsjednici upanija, naelnici optina).
Glavni tajnik se bira od strane Predsjednitva, na prijedlog predsjednika, a
356
RadomirNekovi
djelujekaoefGlavnogtajnitva.UokviruTajnitvarealizujusematerijalno
finansijskiposlovi.asnisudoviprvogstepenabirajuseodstraneSredinjeg
odbora, a Visoki asni sud bira Sabor. Nadzorni odbor bira Sabor. Ima
nadlenostda,kaonezavisnotijelo,nadzireukupnomaterijalnofinansijsko
poslovanjestranke.
Hrvatskademokratskazajednicajenarodnapartijahrvatskeetnike
zajednice sa elastinom i efikasnom organizacionom strukturom da moe
djelovatinavieteritorijalnonepovezanihpodruja.Odgovornostiobaveze
lanova su balansirane kao jedinstvena kategorija, a snaga partije u njenoj
vrstoj povezanosti sa bazom. Kroz stranku se provlai funkcionalni
elemementpokojemdemokratijeilihijerarhijetrebabitionolikokolikoje
tooptimalnozapostizanjepolitikihciljevauodreenomtrenutku.
2.2.5.SaveznezavisnihsocijaldemokrataSNSD
Stranka nezavisnih socijaldemokrata je nastala 10. marta 1996.

godine, a njen nukleus bila je grupa nezavisnih poslanika u Narodnoj
skuptini Republike Srpske. Poslanici Skuptine BiH iz Saveza
357
reformista i Saveza komunista Bosne i Hercegovine (5 poslanika) su se

krajem 1991. godine prikljuili Skuptini srpskog naroda u BiH. Tokom
1993. godine osnovali su svoj nezavisni klub kao opozicioni prema
vladajuoj Srpskoj demokratskoj stranci. Osnovni politiki ciljevi
Stranke nezavisnih socijaldemokrata definisani su u kontekstu
socijaldemokratije: socijalna pravda, ekonomske reforme, zatita
ljudskih prava, borba protiv diskriminacije itd. Stranka u poetku nije
imala znaajnijeg uspjeha sve do 2006. godine, kada je pobijedila na
izborimauRepubliciSrpskoj.
Prvih deset godina djelovala je kao opoziciona partija i kao dio
vladajue koalicije SLOGA od 1997. do 2000. godine. Raskolom u
Socijalistikoj partiji Republike Srpske nastala je Demokratska
socijalistika partija kojase 1.maja 2002. godineujedinilasaStrankom
nezavisnih socijaldemokrata i tako je nastao dananji naziv Savez
nezavisnihsocijldemokrata.
Pravaiodgovornostlanastranke.Statutomsudefinisanaprava
i slobode miljenja, izraavanja, djelovanja, dijaloga, a odgovornost
rukovodstva i lanstva je vezana za provoenje stranake politike i
demokratski usvojenih odluka. Pojedinac i manjina, koji se ne slau sa
odlukamaveine,imajustatutarnopravodazadresvojestavove,daih
iskazuju, i da trae preispitivanje ve donesenih odluka, ali dok su
donesene odluke na snazi svi ih trebaju potovati, pa i oni koji se ne
slau sa njima. lan ne moe odgovorati zbog svog miljenja i
drugaijihstavovaonekompitanju.Statutarnojeobezbijeenasloboda
drugaijeg miljenja uz istovremenu stranaku obavezu da lan mora
provoditi donesene odluke bez obzira to se sa time ne slae. S druge
strane, nijedan stranaki organ nema pravo pozivati lana na
odgovornost zbog njegovog drugaijeg miljenja. iroko postavljena
sloboda miljenja i djelovanja u Statutu prua mogunost za jaanje
politikog pluralizma. Koliko lanovi stranke zaista i koriste navedenu
statutarnumogunostpredstavljapitanjezaposebnuanalizu.
Kreiranjepolitike.NajviiorganstrankejeSaborkojiseupravilu
odrava svake etvrte godine radi utvrivanja optih okvira stranake
politike i rjeavanja drugih organizacionih i kadrovskih pitanja. Sabor,
slino kao i u drugim strankama, bira i daje legitimitet drugim
organima koji uobliavaju i provode politiku. Sabor utvruje osnove
politike i odreuje nadlenosti organa koji e tu politiku provesti,
razmatranjem izvjetaja ocjenjuje provoenje politike u prethodnom
periodu.Glavniodborjedefinisankaonajviiorganodluivanjaizmeu
zasjedanja Sabora, sastaje se najmanje dva puta u godini. Ovaj organ
utvuje politiku stranke na osnovu smjernica Sabora, bavi se
kandidacionimpostupcimauizboruorgana.
358
RadomirNekovi
Predsjednik rukovodi strankom, predstavlja je i usklauje njeno

djelovanje i ima kljunu ulogu u predlaganju kandidata za organe i
funkcijeidajesaglasnostnasveizbornelisteodoptinedonivoaBosne
iHercegovine.
Ima ovlatenje da smijeni predsjednika
optinskogodbora,daraspustioptinskiodbor.Ovlatenjedapredlae
izmjene i dopune Statuta, saziva Glavni odbor i predsjedava mu, a
izvjetaj o svom radu podnosi Saboru. Predsjednik predlae i provodi
politiku stranke. Predsjednik je kljuni organ u SNSDu i bez njegove
saglasnostinijemoguedonoenjeodluka,naroitouoblastikadrovske
politike. Prava lanova su da imaju drugaije miljenje, ali donoenje
bitnijihodlukazavisiodpredsjednika.
Konvencija je skup najviih stranakih organa i funkcionera sa

ciljem da se razmotre aktuelna politika pitanja i definiu stranaki
stavovi u odnosu na neko pitanje. Navedeni skup odrava se jednom
godinje, osim u izbornoj godini. Izvrni odbor je politikoizvrni
operativni organ stranke i provodi politiku stranke, naroito u
organizacionom smislu, utvruje prijedloge izbornih lista i zaduen je
za materijalnofinansijska pitanja, a Nadzorni odbor nadzire
materijalnofinansijsko poslovanje. Statutarna komisija tumai Statut,
analizira njegovu primjenu i predlae izmjene i dopune. Glavni organ
zakreiranjepolitikejepredsjednikstrankekojuutvrujeGlavniodbor,
takoe je najbitniji organ za provoenje stranake politike, uz pomo
Izvrnogodboraidrugihorgana.
Nainizboraorgana.Saborine:delegatiizabraniuoptinskimi
gradskim odborima, lanovi organa stranke i poslanici entitetskih
skuptina i Parlamenta Bosne i Hercegovine. Sabor se odrava svake
etvrtegodine,etmjesecinakonoptih izbora.Kod Sabora,kaoikod
najviih organa nekih drugih stranaka, postoji protivrjenost u sastavu
lanstva, jer su lanovi stranakih organa po funkciji lanovi Sabora,
koji bira stranake organe. Konvencija je organ koji po funkciji ine:
lanovi stranakih organa, poslanici i delegati iz parlamentarnih
skuptina, funkcioneri optinskih odbora i funkcioneri vlasti sa nivoa
optina. Glavni odbor se veinom bira na Saboru, a manji dio se
naknadno kooptira od strane Glavnog odbora. Predsjednik stranke je,
po funkciji, lan Glavnog odbora (saziva ga i predsjedava), zatim
predstavnici ena i mladih. Predsjednika stranke bira Sabor. Stranka
imaipotpredsjednikekojebiraGlavniodbornaprijedlogpredsjednika
ionidjelujupoovlatenjimapredsjednika.
Izvrni odbor se bira od strane Glavnog odbora, na prijedlog

predsjednika stranke, a ine ga: potpredsjednici stranke, predsjednici
aktivaenaimladihiizvrnisekretarSNSDa.Izvrniodborjenadlean
za finansije. Nadzorni odbor bira se od strane Sabora, kao nezavisno
359
tijelo. Statutarna komisija se, takoe, bira od strane Sabora i zaduena

je za tumaenje Statuta i njegovu primjenu. Savez nezavisnih
socijaldemokrata ima specifinost organizacije, u odnosu na druge
stranke i nema institucionalizovan regionalni nivo po izbornim
jedinicima. Jedinstvena je organizacija za cijelo podruje Bosne i
Hercegovine i zasniva se na organizaciji mjesnih i optinskih nivoa, s
jedne, i efikasnog djelovanja organa stranke, s druge strane. Prednosti
ovakve organizacije su dvojake. Mjesni i optinski odbori imaju
snaniju poziciju, jer direktno komuniciraju sa centralom stranke i
njenim organima, i mogu brzo rijeiti odreene probleme bez uskog
grla, koje obino stvaraju regionalni organi. Navedena organizacija je
uticala na to da stranka nema predsjednitvo, poput drugih stranaka,
nego predsjednika i Izvrni odbor koji neposredno rukovode
organizacijomidjelovanjemstranke.Poorganizacijistranakihorgana,
poziciji mjesnih i optinskih odbora i nepostojanju srednjeg nivoa,
SNSDjeslianorganizacijiSrpskedemokratskestrankeiz1991.godine.
Zbog teita na optinskim i mjesnim odborima, stranka moe da
postigneefikasnostuizbornimprocesima,jersemjesniodboriveuza
konkretna naselja koja pokrivaju izborna mjesta. Stranke koje imaju
predsjednitvo i regionalne nivoe rukovoenja gube puno energije u
koordinaciji i imaju manju mogunost aktiviranja stranakih
potencijala na mjesnom nivou, kao najbitnijem nivou stranakog
organizovanja i djelovanja. Regionalni nain organizovanja ili
teritorijalizacijastrankeimaslabostutometo,stranakifunkcionerii
kaniditati na listama, teite kampanje daju samo na tu regiju kojom
oni rukovode, a manje brinu o drugim regijama. Svoenjem izbornih
kampanja i stranakog djelovanja na regionalne nivoe gubi se
jedinstvenost i stranka postaje zbir regionalnih organizacija, a
funkcioneri i kandidati na izbornim listama bore se samo za sebe,
zanemarujuidrugekandidateistranakeintereseucjelini.
Savez nezavisnih socijaldemokrata djeluje kao jedinstvena

organizacija bez regionalnog konfederalizma. Jaka pozicija lidera
stranke s jedne, i jake pozicije mjesnih i optinskih odbora s druge
strane, stavljaju u sendvi ostale stranake organe. Predsjednik uz
direktnu komunikaciju sa bazom i njenu pomo moe da sprijei
frakcijska djelovanja i na statutaran nain moe da obezbijedi
dominacijusvojihstavovaustranakojpoliticiiodlukama.Organizacija
i djelovanje SNSDa u dananjim uslovima slini su organizaciji i
djelovanjuSrpskedemokratskestrankeizperioda19901996.godine.
360
RadomirNekovi
2.2.6.PartijademokratskogprogresaPDP
Stranka je osnovana 1. oktobra 1999. godine u slobodnom

politikom prostoru koji je nastao izmeu suprostavljenih politikih
blokova, SDSa i SNSDa. Osnovni politiki ciljevi PDPa su: izgradnja
slobodnog, demokratskog drutva na osnovama vladavine prava, balans
nacionalnogigraanskogiintegracijadraveuEvropskuzajednicu.
Pravaiodgovornostlanastranke.Odnosiupartijidefinisanisuna
slobodimiljenja,inicijative,djelovanja,dijalogu,aodgovornostpostojiza
provoenje usvojenih odluka. Manjina ili pojedinac, iako se ne slae sa
donesenimodlukamaduanjedaihprovodi,aliimapravodazadrisvoje
drugaijemiljenje,dagaiskazujeidatraipreispitivanjeodluke.
Prava na drugaije miljenje definisana su slino kao i kod Saveza
nezavisnihsocijaldemokrata.
Kreiranje politike. Najvii organ je Sabor, koji se sastaje jednom u

etiri godine, razmatra ostvarivanje politike u proteklom periodu,
361
odreujeosnovepolitikezanaredniperiodibirastranakeorgane.Glavni
odborsesastaje,upravilu,triputaugodini,utvrujepolitikustrankena
osnovuodlukaSabora,birastranakeorganeiimanadlenostutvrivanja
kandidacionih lista za izbore. Predsjednik partije predstavlja partiju,
predlae funkcionere za potpredsjednike partije i za lanove Izvrnog
odbora, sprovodi politiku partije u okviru programa, rukovodi strankom.
BitnanadlenostIzvrnogodborajerukovoenjematerijalnofinansijskim
pitanjima stranke. Potpredsjednici partije pomau predsjedniku u radu, a
njihovaovlatenjaodreujeGlavniodbornaprijedlogpredsjednikapartije.
Predsjednitvo partije je politikoizvrni organ Glavnog odbora i provodi
politiku koju je utvrdio Glavni odbor, ima nadlenost i odgovornost za
materijalnofinansijskasredstva.Zarazlikuodrjeenjaudrugimpartijama,
Predsjednitvo je politikoizvrni organ Glavnog odbora, a ne partije u
cjelini.IzvrniodbordjelujekaoizvrniorganGlavnogodbora,imairoku
operativnufunkciju,koordiniraradorgana,analiziraipratiradoptinskih
organizacijaipredstavljasutinskuorganizacionusponuizmeuorganai
optinskih odbora. Izvrni odbor raspolae materijalnofinansijskim
sredstvima u okviru plana. Nadzorni odbor je nezavisni organ koji bira
Sabor, a nadzire upotrebu finansijskih sredstava. Statutarna komisija je,
takoe,samostalniorgankojibiraSabor,tumaiipratiprimjenuStatuta.
Predsjednik stranke i Predsjednitvo kreiraju i izvravaju stranaku
politiku, a Glavni odbor je najbitniji organ u kojem se politika stranke
usaglaavaiutvruje.
Nain izbora organa. Sabor ine: delegati izabrani od strane

optinskih i gradskih odbora, delegati po funkciji (poslanici, ministri,
lanovi stranakih organa) i 10% lanova koje predlae predsjednik radi
uravnoteenjastrukture.Takoe,iovdjepostojiprotivrjenost:delegiranje
lanova stranakih organa u Sabor koji na svojoj sjednici te iste organe
bira.Glavniodbor,kaonajviipolitikiorgan,takoe,imalanovekojisu
izabrani na Saboru i lanove po funkciji (lanovi stranakih organa i
predstavnci dravne vlasti). Glavni odbor uvaava teritorijalni princip:
sjednicamamoguprisustvovatiipredsjednicioptinskihodboraizoptina
koje nemaju lana Glavnog odbora. Predsjednitvo utvruje listu
kandidata za Glavni odbor. Jedan dio lanova moe biti kooptiran nakon
izbora (do 20 lanova). Predsjednik se bira od strane Sabora, odgovara
Glavnom odboru i Saboru. Potpredsjednike predlae predsjednik, a
zadueni su za: politiko programsko djelovanje, kadrovsku politiku i
finansije i medije, rad stranke u Federaciji, saradnju sa nevladinim
sektorom. Predsjednitvo je organ koji se ne bira ve ga po funkciji ine:
predsjednikstranke,tripotpredsjednikaipredsjednikIzvrnogodbora.U
ovom organu predsjednik ima funkcionalnu kontrolu, jer su lanovi
Predsjednitvabiraninanjegovprijedlog.Izvrniodborsebiraudvijefaze.
Prvo predsjednik stranke predloi predsjednika Izvrnog odbora, a
predloeni kandidat, na sjednici Glavnog odbora, izlae prijedlog
362
RadomirNekovi
programa rada i personalni sastav, a zatim Glavni odbor odluuje o

programuikandidatima.Nadzorniodborjenezavisnotijelo,izabranood
straneSabora,kaoiStatutarnakomisija.
Partijademokratskogprogresaimaregionalninivoorganizacije,ali
vie kao oblik djelovanja, a manje kao institucionalizovanu formu.
Osnovna uloga regionalnih oblika je koordinacija optinskih odbora na
podruju odreene izborne jedinice. Predsjednik stranke nema
dominantna ovlatenja, ali ima mogunost funkcionalnog uticaja preko
Predsjednitva,Izvrnogodbora,potpredsjednikaidijelaGlavnogodbora.
Strankaspadauredfunkcionalnihorganizacija,odgovornostsezasnivana
sprovoenju Programa i politike stranke, a ne na hijerarhiji i disciplini.
Strankanemairokubazunarodnepartije,nijenastalaiznaroda,negoiz
elite odozgo i njen osnovni politiki adut je kvalitet kadrova i politike
kojunudi.Problemstrankejetomorairokokoaliratii initiustupke u
programu i politici kada je na vlasti i to nema dovoljno iroku bazu i
organizacionustrukturu.
Ukoliko bi stranka regionalni nivo
djelovanja transformisala u oblik stranake organizacije, to bi moglo da
umanjinjenpolitikikapacitetoojaaregionalnipartikularizam.
..............
Osnovni kriterijum prema kojem bi se mogla objektivnije

sagledavati demokratska priroda politikih partija je njihov odnos prema
pravnoj dravi. Najbitnije politike partije koje smo navodili imaju
problem sa principom vladavine prava, zbog svoje sklonosti prema
partijskoj dravi, a vladavina prava podrazumijeva ukidanje partijske i
uspostavljanje pravne drave. Politike partije u Bosni i Hercegovini se
sutinskirazlikujuodevropskihpartijaupravouaspektimapravnedravei
balansa prava i odgovornosti. Logika partijske vlasti i partijske drave
utemeljilaseucjelokupnidravniidrutvenisistemuBosniiHercegovini,
na svim nivoima. Partije poimaju pravo vrenja vlasti kao izborni plijen,
kojiimlegalnopripadaisakojimmogudaradetohoe,jerfunkcioniu
nasistemuispranjenedrave.Svebitnedravneodluke,usvimoblicima
vlasti, donose se u krugovima partijskih elita, a zatim se fomalizuju kroz
institucije vlasti, jer partije ne priznaju autoritet pravne drave izvan
odlukasvojihorgana.Utemeljenjeosnovniprincippartiokratijedrava
jeonotoorganipolitikihpartijaodlue,austavjeonotoselideri
politikihpartijadogovore.Oiglednarealnostfunkcionisanjapartijske
dravepriznataje,ak,iodmeunarodnezajednice,jerseodliderapartija
traereformedrutvaidrave,aneodinstitucijadrave.Kodnavedenih
politikih partija oigledna je dominacija organizacije nad programom.
Pomou dobre organizovanosti i djelovanja, politike partije oekuju da
postignuizbornupobjedu,asajakompartijskomorganizacijommoguda
vre i dravnu vlast. Osim uobiajene pozicije Glavnog odbora, kao
glavnog politikog organa, uoljiva je snana pozicija Predsjednitva kao
363
organa usaglaavanja, uobliavanja i provoenja partijske politike kojim

dominira predsjednik (izuzetak je SNSD koji ima snanu ulogu
predsjednika,abezPredsjednitva).Kodpartijaje,takoe,karakteristino
danajviiorgan(Sabor,Kongres,Skuptina)objedinjavaizabranedelegate,
stranake funkcionere i dravne funkcionere, izuzev Srpske demokratske
stranke ija se Skuptina, kao najvii organ, sastoji samo od izabranih
delegata.Karakteristikaje,takoe,postojanjesrednjegnivoa(regionalnih
odbora i koordinacija), izuzev SNSDa koji nema regionalni nivo
organizovanja.PolitikepartijeuBosniiHercegoviniuglavnomdjelujupo
slinim obrascima u kojima se statutarna demokratija i politiki
pluralizam transformiu u praktinu dominaciju partijske oligarhije.
Postojinekolikoosnovnihlinijadjelovanjapartijskiholigarhijakojimaone
suavajumogunostipolitikogpluralizmaiunutarstranakedemokratije.
Programpartijekaoosnovnipolitikidokumentjemarginalizovan
i on partijama slui kao formalni element njihovog pravnog postojanja.
Partija koristi samo one programske sadraje koji su bitni za dobijanje
glasova biraa, pakujui ih u izborni marketing. Politike partije ne
tretiraju svoje politike programe kao svrhu postojanja, kao politike
ciljeve,kaosvojudrutvenuipolitikufunkcijuiobavezu.Politikiciljevi
partija svode se na osvajanje i to dui opstanak na pozicijama dravne
vlasti. Svoenjem politikog programa na fokus osvajanja dravne vlasti,
ukupna partijska organizacija i djelovanje se prilagoava ovom cilju.
Ostvarivanje cilja podrazumijeva jedinstveno djelovanje lanova partije,
disciplinu i hijerarhiju na principu cilj opravdava sredstvo. Stvara se
svojevrsno vanredno stanje u partiji u kome nema mjesta za politiki
pluralizam i drugaije miljenje i svi lanovi su duni provoditi odluke
viih organa, izbornih tabova i predsjednika partije. U fazi partijske
izborne kampanje partijski vrh ima dovoljno argumenata da sprijei
politikipluralizamidemokratijuupartijipodizgovoromnajviegcilja,a
tojeosvajanjedravnevlasti.
Partijsko rukovodstvo (predsjednik i najblii saradnici i
funkcioneri) nastoje i nakon izbora da zadre vanredno stanje pravdajui
to borbom za partijske interese, gdje treba dobijene glasove biraa to
bolje kapitalizovati u to vei udio u dravnoj vlasti. U ovoj fazi vode se
meustranaki pregovori, razliite opcije i koalicije, a u ime partije
nastupa predsjednik i najblii saradnici. U fazi uspostavljanja vlasti i
meupartijskogdogovoranjanastavljasestanjevanrednihokolnostitako
da i ovdje nema mjesta za politiki pluralizam i unutarpartijsku
demokratiju.
Nakon formiranja vlasti (uglavnom koaliciona vlast) neke partije
postaju opozicija, a druge pozicija, ali i jedne i druge imaju potrebu da
sprijee politiki pluralizam i unutarstranaku demokratiju. Rukovodstva
opozicionih partija nakon neuspjeha na izborima nastoje izbjei vlastitu
odgovornost pred lanstvom i pronalaze krivca u raznim varijantama:
364
RadomirNekovi
pokradeni izbori, pristrasni mediji, nepravedna raspodjela resursa, prljava

kampanja i sl. Demokratska rasprava i analiza loeg izbornog rezulata
mogla bi dovesti do promjene partijskog rukovodstva, to postojei
partijskivrhsvakakonastojiizbjei.
Rukovodstvapozicionihpartijanakonuspjehanaizborimasuoena
su sa drugaijom situacijom. Kada partijski vrh ue u vlast tada se on
oslanja na partijske ljude koji su u vlasti i oni postaju glavni stranaki
igrai. Stranaki funkcioneri i aktivisti zasluni za izborni uspjeh partije
ostajuizvanvlastiigubepartijskiuticaj,jernisuviepotrebniefupartije.
Predsjednikstrankeuvlastinastavljadavodistrankutakotoseoslanjana
stranakefunkcionereuvlasti,astranakifunkcionerikojisuostaliizvan
vlasti postaju marginalizovani. U navedenoj situaciji ni rukovodstvima
pozicionih partija nije u interesu da nakon izbora omogue
unutarstranaku demokratiju, jer se prestrojava stranaka mo na
stranakeljudeuvlasti.
Partijskim elitama nije stalo do demokratije, naroito u

kontekstu kadrovskih pitanja kada stranka imenuje svoje ljude na razne
funkcijeuvlastiijavnimpreduzeima.Kadabisedopustilademokratijada
stranaki organi predlau ljude u vlast, tada bi to bio preveliki pritisak i
stranaki vrh ne bi imao manevarski prostor da sam imenuje kadrove po
svojim kriterijima i interesima. Kada stranaaki organi odluuju o
imenovanju kadrova u vlast, obino se izjanjavaju o prijedlozima koje je
stranaki vrh ve ranije formulisao, pa se izjanjavanje pretvara u
demokratskiformalizambezpravasutinskogodluivanja.lanstvopartije
i funkcioneri u stranakim organima dobrovoljno prihvataju redukovanje
demokratije, jer im demokratija nije ni cilj. lanovi i funkcioneri imaju
samo jedan cilj, a to je ui u vlast i dokopati se neke dravne i javne
dobro plaene funkcije. Zalaganje za demokratiju nije dobitna
kombinacija u stranci, nego je najproduktivnije podilaenje i poslunost
premapredsjednikupartije.
Statuti politikih partija pruaju dovoljnu osnovu za

unutarstranakudemokratiju,aliudjelovanjustranakaovasemogunost
nekoristi,jeruvijekpostojenekevanredneokolnostiipotrebazazbijanjem
redova i jedinstvenim djelovanjem i miljenjem. S obzirom na to da se u
politikom sistemu partiokratije odluivanje dravne vlasti pomjera iz
dravnih institucija u stranake organe, partijske oligarhije zadravaju
monopol donoenja odluka, a unutarstranaku demokratiju pretvaraju u
pukiformalizamidekor.
Uloga politikih partija u Bosni i Hercegovini u izgradnji

konsocijativnogpolitikogsistemajeprotivrjena.Partijskeelitesukljuni
subjekti konsocijalizma u demokratskim zemljama, a u Bosni i
Hercegovini partijske elite su kljune prepreke u izgradnji konsocijalnog
politikogsistema.
365
2. Pozicijajavnihelektronskihmedijaupolitikom
sistemuBosneiHercegovine
Uloga medija u politikom sistemu Bosne i Hercegovine, prema

obuhvatu i sloenosti predmeta istraivanja, podrazumijeva poseban
nauni projekat. U kontekstu opteprisutne i sloene pozicije medija mi
smosefokusiralinasljedeeaspekte:
nastanakmedija,
pravniokvirdjelovanjajavnihmedijai
kriterijumeobjektivnostijavnihmedija.
Medijiupolitikomsistemuzanimljivisuuistraivanjuzbogdvaosnovna
razloga:
1. mediji djeluju kao bitni varijabilni faktori u funkcionisanju politikog
sistemai
2. mediji su, ujedno, indikator funkcionisanja drugih faktora i razliitih
procesaupolitikomsistemu.
3.1.NastanakjavnihmedijauBosniiHercegovini
Javni mediji u Bosni i Hercegovini nastajali su kao produkt

ukupnih politikih procesa meunacionalnog sukobljavanja, disolucije i
preureenjadrave.Razliitiprocesinacionalnogkonstituisanjaudravne
entitete odredili su i razliite procese nastanka javnih medija. Zajedniki
elementunavedenimprocesima,bilajeinjenicadasujavnimedijinastali
ifunkcionisalikaoetnikonacionalnajavnaglasila.
U Federaciji BiH mediji su nastali reorganizacijom bive Radio

televizije Sarajevo, koja je za vrijeme postojanja Jugoslavije bila dravno
javni medij i pokrivala cijelo podruje Bosne i Hercegovine. Mediji u
RepubliciSrpskojsunastajalikaonoveinstitucijeuprocesukonstituisanja
ovogentiteta.ProcesuspostavljanjacjelovitogRTVsistema,kojiobuhvata
dva entitetska emitera i jedan na nivou BiH, jo nije zavren, uprkos
postojanjuzakonskeregulative,tojeindikatorprelamanjameuetnikih
sukobakrozmedije.OdlukamaVisokogpredstavnika,RadiotelevizijaBiH
je reorganizovana u dva nova medija: Radioteleviziju Federacije BiH i
Radioteleviziju BiH. 242 Radiotelevizija Republike Srpske je nastajala u
periodu19921993.godinekaoentitetskinacionalnimedij.
Tokom 1992. godine na podruju Republike Srpske postojala su

etirielektronskamedija:dvaradija(RadioBanjaLukairadijskistudiona
Palama) i dvije televizije (Televizija Banja Luka i Kanal S na Palama).
242
Prva Odluka Visokog predstavnika, od 30. jula 1999. godine, Slubene novine BiH br.
14/99. osnovan je Javni RTV sistem BiH; druga Odluka od 23. oktobra 2000. godine,
Slubene novine BiH br. 28/00, dato je pravo agentu Visokog predstavnika da nadgleda i
usmjeravareorganizacijuJavnogRTVsistema.
366
RadomirNekovi
Osniva Televizije Banja Luka bila je Skuptina optine Banja Luka, a

osniva Kanala S bila je Vlada Srpske Republike Bosne i Hercegovine.
Zbog izraenih protivrjenosti unutar Republike Srpske na regionalnoj
osnovi, poznatih kao sukob zapadnog i istonog dijela, dvije godine
nakonosnivanjasrpskogentitetanijebilomogueformiranjejedinstvenog
entitetskog elektronskog medija. Krajem 1993. godine, 30 decembra,
Narodna skuptina Republike Srpske je formirala jedinstveni medij pod
nazivomSrpskaradiotelevizija(sadaRadiotelevizijaRepublikeSrpske).
Mediji u BiH nisu nastajali iz opteg interesa, civilne drutvene

sfereiligraanskogdrutva,negoizosnoveetnikenacije,procesanjenog
podravljenja kroz entitete, a bili su faktori politikih i meuetnikih
sukobauBosniiHercegovini.Venekolikogodinatrajepolitikiipravni
spor o pravu Hrvata na vlastiti nacionalni TV kanal. Hrvati smatraju da
postojanjedvijeentitetskeradiotelevizijenijezadovoljavajuerjeenjeza
svetrinacijeizbogtogaonitraedaimajuhrvatskinacionalniRTVservis,
jer RTV Federacije i RTRS tretiraju kao bonjaki, odnosno srpski javni
servis. Protivrjeni procesi u vezi s javnim informisanjem i pravnim
okvirom njihovog djelovanja, ukazuju na injenicu da mediji spadaju u
sferu vitalnih interesa etnike nacije, ali i u vitalne sadraje graanskog
drutva koji su definisani Dejtonskim sporazumom. 243 U ustavnim
amandmanimaiz2002.godine,sistemjavnoginformisanjaspadausferu
vitalnih nacionalnih interesa (pogledati Ustave Republike Srpske i Federacije
BiH). Javni mediji, naroito elektronski, nastajali su na osnovi
meuetnikihpodjelaisukoba,tojeodrediloinjihovudananjupoziciju
kojaje,usutini,etnikonacionalna.
U periodu 19922006. godine, funkcionisanje medija u Bosni je

optereivala protivrjenost nastala u odnosu njihovog realnog statusa i
sutinskedrutveneuloge.Posvojojrealnojuloziudrutvuidravi,mediji
su bili faktori iskazivanja nacionalnih interesa i uticaja na oblikovanje
etnikog mnjenja. S druge strane, po svojoj anticipirajuoj ulozi, mediji
kao javni servisi trebalo bi da budu faktor prevazilaenja drutvenih
podjelaiafirmisanjazajednikihioptihvrijednostidrutva.
U zvaninim nazivima servisi su javni, a u nainu djelovanja i

uticajusuentitetskonacionalniservisi.Zbogoptepoznateulogemedijau
politikom sistemu, i drutvu uopte, oni su istovremeno faktori
integracijeidezintegracijedrutvaidraveuBosniiHercegovini.Zatoje
njihovaulogaprotivrjenaiudananjevrijeme.
243
OdlukamaUpravnogodborazaprimjenuSporazuma,od30.maja1997.godineuSintri,
Visokipredstavnikjeovlaendazabranjujeilisuspendujebilokojumedijskumreuili
program ije su tvorevine u postojanoj i bunoj suprotnosti, bilo slovu ili duhu,
Mirovnog sporazuma. Navedena odluka je indikator znaaja medija u izgradnji
demokratskogdrutvaipolitikogsistema.
367
3.2.Pravniokvirdjelovanjajavnihmedija
PolazeiodovlatenjaizSintreiz1997.godine,Kancelarijavisokog
predstavnika je s predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj, potpisala
Sporazum o Privremenim aranmanima u rukovoenju ovom medijskom
kuom. 244 Kancelarija visokog predstavnika je, od 1999. do 2002. godine,
takoe imala dominantnu poziciju u upravljanju javnim elektronskim
medijemuFederacijiBosneiHercegovine.
Zakoni o javnom RTV sistemu i javnim emiterima, donesenimaja

2002. godine, bili su nametnuti od strane Visokog predstavnika, a ne
rezultat usaglaavanja izmeu etnikih zajednica. Deset godina nakon
potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u oktobru 2005. godine,
Parlamentarna skuptina BiH je samostalno donijela Zakon o osnovama
radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine i Zakon o javnom RTV
servisu, kojima je definisan pravni okvir za djelovanje medija na nivou
BosneiHercegovine. Maja 2006. godine, Narodna skuptina RS je
donijelaZakonoRadiotelevizijiRepublikeSrpske.
Zakon o RTV Federacije BiH jo je pravno sporan zbog odluke

Ustavnogsudaovogentitetapovodomnacionalnogvetakojisupokrenuli
predstavnici hrvatskog naroda. Donoenje neophodnih zakonskih akata
jo nije zavreno i ne postoji pravni okvir za uspostavljanje javnog RTV
sistema u BiH, iako je ovaj proces poeo prije osam godina. Iako RTV
sistemBiHjorealnonepostoji,zanimljivisuaspektinjegovenormativne
projekcije, definisani pravnim aktima iz 2002, 2003. i 2005. godine.
Normativna projekcija je bitna zbog injenice da je reforma RTV sistema
jedan od uslova potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju
BosneiHercegovinesaEvropskomunijom.
Zakonom o osnovama Javnog RTV sistema od 23. maja 2002.

godine, definisana je cjelina koju ine tri emitera: Javni RTV servis BiH,
Radiotelevizija Federacije BiH i Radiotelevizija Republike Srpske.
Meusobni odnosi izmeu tri emitera reguliu se zakonom. Zajednika
korporacijajejedinodefinisanauoblastiprenosaprograma,kaozajedniki
servis emitera, a ne kao etvrti strukturalni element sistema. Pomenutim
zakonom definisani su i programski principi, kao normativna obaveza za
sva tri emitera, to je znailo stvaranje osnove zajednike programske
politike.
Privremenom Odlukom agenta Visokog predstavnika od 30. juna

2003. godine, definisana su upravna tijela Javnog RTV sistema u Bosni i
Hercegovini. Osim pojma sistem upotrijebljen je i pojam emiter.
244
PoovomSporazumudominantnupozicijuurukovoenjuRTRSom(tadaSRT)imaoje
ovlatenipredstavnikOHRa.Sporazumjevaiood13.februara1998.domaja2002.godine,
tako da se taj period moe tretirati kao dominantni uticaj OHRa nad Radiotelevizijom
Republike Srpske. Sporazum u ime Republike Srpske, bez saglasnosti Srpske radio
televizije,potpisalisupredsjednikRepublike,predsjednikVladeiministarinformisanja.
368
RadomirNekovi
Emiterisu:RadiotelevizijaRepublikeSrpske,RadiotelevizijaFederacijeBiH
i Javni RTV servis Bosne i Hercegovine. Objedinjeni normativno,
organizacionoifunkcionalno,triemitera(dvaentitetskaijedannanivou
BiH)inesistem.Usvakomemiteruuspostavljajuseupravnatijela,sapo
etiri lana. Iako nacionalna pripadnost nije precizirana, u svakom od tri
upravna tijela zastupljen je po jedan predstavnik svakog konstitutivnog
narodaijedanizredaostalih (lanovi59).Triupravnatijelauemiterima
objedinjuju se u jedno upravno tijelo sistema, od dvanaest lanova, ije
odluke imaju pravnu suprematiju nad odlukama upravnih tijela emitera
pojedinano. Upravni odbor SISTEMA donosi obavezujue odluke o svim
pitanjima koja se tiu SISTEMA u cjelosti... Kada se rjeavaju pitanja pred
Upravnim odborom SISTEMA, lanovi zastupaju SISTEM, a ne interese
pojedinanihjavnihemiterakojiineSISTEM.(lan10)
Odlukesvihupravnihtijela,ukljuujuiiupravnotijeloSISTEMA,
donose se veinom glasova, a kada nema veine odluujui glas ima
predsjednik upravnog tijela (lan 20). Osim centralnog upravnog tijela,
ustanovljena je njegova Izvrna komisija koju ine tri lana (po jedan
predsjednik upravnog tijela iz tri emitera). Ovaj izvrnooperativni organ
seOdlukomagentaobavezujedaeangaovatikonsultanteBBCtimada
pripreme detaljan plan implementacije u vezi s uspostavljanjem RTV
sistema. Dok je ova Privremena Odluka na snazi, Ured visokog
predstavnika, koji nastupa kao regulator, e nadgledati izvrenje plana
implementacije(lan25).ReformaJavnogRTVsistema,premaovojOdluci,
znailajeuspostavljanjejednogcjelovitogsistemanaprostoruBiHukome
tri emitera ine osnovnu strukturu. Dva emitera imaju funkciju u
granicamaentiteta,ajedanemiternaprostorucijelogdravnogpodruja.
Javni RTV sistem, prema projekciji pomenute Odluke, nije mehaniki
zbir tri emitera koji funkcioniu na osnovi koordinacije i meusobne
saradnje, nego je nova cjelina, sa novim kvalitetom koji objedinjava
postojee subjekte javnog emitovanja. Odluka je imala snagu zakonskog
akta, a objavljena je u slubenim novinama glasnicima u BiH.
Konstituisanje Javnog RTV sistema odvijalo se u procesu reformi tri
emitera i pod dvostrukim meunarodnim nadzorom. Jedno je struna
pomoodstraneBBCtima,kojaseodvijalaunutarjavnihemitera,adrugo
jenadzorOHRanadcijelimprocesomreformi.
ZakonomoJavnomRTVsistemuBiH,od5.oktobra2005.godine,
normativnaprojekcijaizPrivremeneOdlukejepotpunijedefinisana.
Javni radiotelevizijski sistem je definisan kao cjelina, sastavljena

odetiristrukturnaelementa:triemiteraijedanzajedniki,etvrtisubjekt
Korporacija javnih RTV servisa. Veina funkcija tri emitera, osim
neposredne programske produkcije, prenosi se u nadlenost Korporacije
koja, u ime i za potrebe tri emitera, obavlja zajednike funkcije (lan 6).
Korporacijasedefiniekaopravnisubjektnadravnomnivouiobjedinjuje
tehnikotehnoloke,pravne,ekonomskeimeunarodnefunkcijeujednu
369
pravnu, organizacionu i tehnoloku cjelinu. Uspostavljanjem Korporacije,

kao etvrtog subjekta, potvruje se ranija projekcija da RTV sistem
predstavlja novu cjelinu koja objedinjava i nadilazi zbir pojedinanih
emitera. U aspektu upravljanja zadran je model da upravna tijela od po
etirilanainecentralnoupravnotijelosistema.
Radiotelevizijskataksakaoosnovniizvorprihodacijelogsistema,
uspostavljena je kao jedinstvena kategorija u BiH i prikuplja se na jedan
raun i raspodjeljuje: po 25% entitetskim emiterima i 50% emiteru na
nivouBiH.Marketinkiprihodje,takoe,jedinstvenakategorija.Sredstva
seprikupljajunajedinstvenomraunuiraspodjeljujupoistomomjerukao
i RTV taksa. U oblasti programske politike definisani su programski
principi koji obuhvataju: profesionalne standarde, drutvene potrebe,
ravnopravnost konstitutivnih naroda, nezavisnost od uticaja dravnih
organa i politikih stranaka, uee javnosti u izradi godinjih planova,
podnoenje izvjetaja parlamentima o svom radu jednom godinje (lan 6).
`Poredobavezapremaprofesionalnimstandardimaipotrebamajavnostiu
BiH, programi Javnog RTV sistema obuhvataju i evropske sadraje.
...Evropskiprogramipodrazumijevajukreativneprogrameijuproizvodnju
ili koprodukciju vode evropska fizika ili pravna lica. (lan 2) Elementi
uspostavljanjaJavnogRTVsistema,izranijihakata,objedinjenisuuovom
Zakonu u nekoliko elemenata bitnih za uspostavljanje i funkcionisanje
cjeline:
a)efikasnorukovoenjeinainodluivanja;
b)jedinstveniprogramskiprincipi;
c)jedinstveniraunizaosnovneprihodeRTVtakseimarketingai
normiraninainraspodjeleprihoda;
d) ustanovljenje Korporacije kao etvrtog subjekta Sistema koji

objedinjavaukupnitehnikotehnolokiprocesfunkcionisanjaemitera;
f) pravna nadreenost Zakona o RTV sistemu nad zakonima koji

reguliuradtriemitera;
g) pozicija Javnog RTV servisa na nivou BiH da ima ulogu u

meunarodnojrazmjeniprogramaieksluzivnimpravimanaprenosvanih
dogaaja.
Zakonski okviri sa poetka reformskih procesa (februar 1998.

godine) objedinjeni su u jedan zakonski okvir (oktobra 2005. godine).
Principi i elementi ugraeni u pojedinane akte stvorili su osnovu RTV
sistema, a zatim su na toj osnovi definisani bitni strukturalni elementi i
objedinjeniZakonom.NakontogajeznaajosnovanoginormiranogRTV
sistema izdignut na nivo evropskih principa i kriterijuma od kojih zavisi
integracijaBiHuEvropskuuniju.
JavniRTVsistemjeprimjermodelakakosepostepenouspostavlja
sistem (kao nova cjelina) koji nadilazi zbirnu funkciju pojedinanih
strukturalnihelemenata.
370
RadomirNekovi
Radiotelevizijski sistem je uspostavljen u aspektima zakonskih

normi, dok praktino funkcionisanje emitera jo odstupa od
projektovanog modela. To se moe uoiti analizom podataka o praenju
elektronskih javnih medija u pojedinom etnikonacionalnom mnjenju.
Pravnonormativno,mehanizamzatitemedijaodpolitikoguticajamoe
sepretvoritiuefikasanmehanizamzapotpunukontrolumedijaodstrane
vladajuihpolitikihpartija,toukupniprocesiniprotivrjenim.Etniko
entitetska sutina djelovanja javnih elektronskih medija iskazuje se kroz
postojanje entitetskih pravnih normi, organizaciju, kadrovskonacionalnu
strukturu zaposlenih i uticaj vladajuih politikih partija. Javni mediji u
BosniiHercegovini,naroitoelektronski,nemogudaprevaziuetniko
entitetskaogranienja.OsnovnaslabostzakonskihrjeenjaojavnimRTV
servisima je legalna mogunost vladajuih partijskih elita da preko
skuptinskihveinaizaberulojalnelanoveupravnihodboraitimeostvare
direktni uticaj na javne servise. Drugi sutinski nedostak je debalans
odnosa odgovornosti i ovlatenja u upravnim odborima, jer po
nadlenostimaimajuvelikumoodluivanja,alinesnoseodgovornostza
stanjeumedijimaukojimaodluuju.Takoe,kaonedostatakmoebitii
injenica da etiri lana Upravnog odbora javnog medija predstavljaju
javnost to je besmilseno, jer ne mogu etiri osobe na legitiman nain
predstavljati javnost. Nakon viegodinjeg procesa izgradnje pravnog
okvirazajavneelektronskemedijenijeobezbijeenodamedijibuduizvan
kontrolevladajuihpolitikihelita.
Premasadanjempravnomokviru,vladajuepolitikeelitelegalno
upravljajujavnimelektronskimservisimainemajupotrebudanamedije
vrepritisak.
3.3.Kriterijumiobjektivnostiujavnim
elektronskimservisima
Demokratska iskustva u funkcionisanju medija kao javnih servisa

mogu se sistematizovati u nekoliko bitnih elemenata po kojima se oni
razlikujuoddravnihpartijskihmedija.
1.Javniservisiprilikomutvrivanjaprogramskeemeiureivake
politikevodejavnuraspravu,nakrajuobjedinjavajuponuenekonceptesa
ukupnim prijedlozima i primjedbama i finalizuju elemente programske i
ureivake politike. Analizom sadraja mogu da se obuhvate ponueni
koncepti, ukupne primjedbe i prijedlozi javnosti. Posebna panja se
posveuje analizi odnosa, u smislu: koliko je televizija kao javni servis
uvaila primjedbi i prijedloga, a koliko je odbacila? Kakav je sadraj
prihvaenih,akakavodbaenihprimjedbiiprijedloga?
Navedana analiza moe da omogui spoznaju: da li je javna

rasprava voena formalno, radi proceduralnih i zakonskih razloga, ili je
voena stvarnom eljom da se uvae stavovi javnosti? U Bosni i
371
Hercegovini,zasada,nepostojijavnaraspravaoureivakojpoliticijavnih
medija,iakojeovakavoblikpostojaoprijeuvoenjaviepartijskogsistema.
2.Javniservisiimajupravniokvirkojitrebadaobezbijedielemente
nezavisnosti,profesionalnosti,objektivnosti,demokratinosti,javnostiisl.
Analizom sadraja moemo obuhvatiti pravni okvir i spoznati na koji
nain zakoni tretiraju bitne elemente javnog servisa. Da li u naelu tite
principe ili sadre konkretne i sveobuhvatne norme sa precizinim
dispozicijamaisankcijama?Kojisusubjektidefinisaniujavnomservisuza
ostvarivanje zakona? Iz ovog moemo spoznati kakve su namjere
zakonodavca prema televiziji kao javnom servisu. Da li zakon ima
namjernih i nenamjernih praznina i koliko su norme precizne, saglasne i
obuhvatne?Pravniokvirneobezbjeujeureivakunezavisnost,jerprema
sadanjimzakonima,vladajuepolitikepartijemogu,nalegalannain,da
konstroliumedijeipostavljajusvojekadrove.
3. Jedna od sutinskih karakteristika javnog servisa je i

uravnoteenost programskih anrova. Analiza sadraja strukture
emitovanog programa omoguava spoznaju kakav je odnos izmeu
informativnog, dokumenatrnog, zabavnog, muzikog, sportskog,
specijalnog programa itd. Ukoliko postoji dominacija informativnog, a
marginalizacija ostalih anrova, znai da konkretna televizija nije javni
servis. Bez uravnoteenosti anrova predominantan je informativno
politiki program koji angauje vei dio ljudskih i tehnikih kapaciteta,
doksusloeniprograminedovoljnoprisutni(dokumentarni,obrazovni).
4. Nain rada ureivakih kolegijuma i funkcionisanje redakcija.

Ureivaki kolegijumi donose ureivake odluke za odreeni program, a
zatim, nakon emitovanja programa, isti kolegijumi ocjenjuju da li je
emitovaniprogrambiodobar.Proizvoaiocjenjujukvalitetproizvoda,isti
ljudi ocjenjuju sami sebe. Ureivaki kolegijumi obino ocijene da je
emitovani program proteklog dana bio odlian. Ocjena kvaliteta
programatrebadasedonosiizvanureivakihkolegijumakojisukreirali
program.
5. Struna tijela javnosti za unapreenje programa. Iako su

zakonima definisana tijela za nezavisno praenje i analizu programa
(programski savjeti), ova tijela su pasivna, ne sastaju se i ne izvravaju
svoje zakonske obaveze. Parlamenti koji su izabrali lanove programskog
savjetanisuzainteresovanidaraspravljajuoraduovihtijelakojasubirali
radiinteresajavnosti.
6. Odnos prema istraivanju auditorujuma i analizi programa.

Istraivanjeauditorijumajesvedenonainteresemarketinga,sciljemdase
sazna broj gledalaca, raiting i udio odreenog medija u ukupnom
vremenskom fondu gledanosti share. Opteprihvaeni, moderni metod
peoplematra ne prua dovoljnu spoznaju o motivima gledanosti,
kredibilitetuemisijainovinaraiouinkumedijanajavnomnjenje.
372
RadomirNekovi
7. Nivo novinarskih sloboda unutar redakcija. Sutinsko je pitanje:

koliko je novinar slobodan da uredi odreenu emisiju i da zauzme svoj
profesionalni stav prema programskim sadrajima? Odgovori na ovo
pitanje bili bi dragocjeni, ali je do njih teko doi, jer, zvanino, novinari
imaju slobodu, a nezvanino, oni jedino izvravaju naloge urednika.
Demokratska, slobodna rasprava unutar medija o bitnim pitanjima
ureivakepolitikebilabiindikatorovihsloboda,alioveraspravezasada
nemaujavnimmedijima.
8. Objektivnost informisanja. Objektivnost ima dva osnovna vida.

Jedno je objektivnost prema injenicama, da se uzimaju onakvima kakve
jesu(dasegovoriistina,bezpoluistine,bezspinovanjaiPRmanipulacija).
Drugo je objektivnost kao distanca novinara od dogaaja (da ne unosi
svoje emocije, interese i subjektivne stavove). Postoji niz elemenata
objektivnosti koje je sistematizovao prof. dr Stanko Ili u svojoj knjizi
Moinfomacijeiovdjeihnavodimouslobodnijojinterpretaciji.
Relevantnost podataka. To je fokusirana selekcija mnotva

podataka, s ciljem da se uzmu oni koji iskazuju sutinu pojave, njenu
bitnost.
Istinitostpodataka.Darelevantnipodaciprikazujupojavuucjelini,
u njenim bitnim osobinama: pojava kao posljedica, pojava kao uzrok,
odnos prema drugim pojavama, akteri pojave, nivo pojave, strukturni
elementi pojave itd. Istinitost zavisi od izvora podataka i sposobnosti
novinaradaspoznabitneelementecjeline.Novinarspoznajekvalitativnu
stranupojave.
Tanost.Ovdjeseradiopreciznostikvantitativnestranepojave,jer
netomoebitiistinito,alinetano.Primjer:istinajedajeporastaoBDP,
alijenetanodajeto10%,jerjeporastao5%.
Preciznost. Lapidarno izraavanje novinara, bez uoptenih

formulacija, dvosmislenih i subjektivno obojenih. U ovome aspektu
jezikaobrazovanostnovinaradolazidopunogizraza.
Jasnost.Koritenjejezikakojijerazumljivsvimslojevimagledalaca
i slualaca, sa jasnim stavovima, izbjegavajui dvosmislenost da bude
razumljivonajirimslojevimaauditorijuma.
Preglednost. Ovdje dolazi do izraaja ureivaka vjetina da se

pojedini sadraje sloe u skladnu i kredibilnu cjelinu, da dijelovi imaju
vezuizmeusebeirazlogezatosuupravotakoporedani.
Loginost.Dainformacijabudeizraenauloginomslijeduuzroka,
posljedica,daimasvojpoetak,sutinuikraj.
Konvergencija informacije. Informacija po sadraju i nainu

prezentovanja treba da spaja nivo obavijetenosti koji postoji prije
emitovanja,sanivoomobavijetenostikojiinfomacijasasobomnosi.
Primjer:akojenivoinformacijesuvieblizunivouinformisanosti,
infomacija e biti bajata i dosadna. Ako je gledalac u novinama ujutro
proitao informaciju, pa se uvee u TV dnevniku emituje ista infomacija,
373
bez dodatne kreativne obrade, tada nije zanimljiva, jer su gledaoci ve

upoznati, pa informacija nije novost. Ako se previe podigne nivo
infomacije, strunim jezikom, s previe podataka, gledalac ne moe da je
shvati,jeropojavineznadovoljno,pajenerazumije.Infomacijatrebabiti
novost, ali u odreenim takama skopana sa onim to gledaoci ve
znaju. Navedenim elementima koje je sistematizovao prof. Ili dodajemo
jonekekojenamseinebitnimzaobjektivnostinformisanja.
Razmjernazastupljenostsvihoblastidrutvenogivota.
Javni mediji imaju obavezu da prate cijelo drutvo, sve sfere drutvenog
ivota.injenicajedajepolitikabitna,aliseinformisanjeiradmedijane
moe svesti jedino na ovu oblast, dok je drugim oblastima posveeno
nedovoljno panje. U strukturama programa javnih medija i u strukturi
rasporeda ljudskih resursa po redakcijama, oigledna je dominacija
politikeuukupnojureivakojiprogramskojpolitici.
Razmjerna zastupljenost svih nivoa i subjekata dogaanja. U

medijima trebaju biti zastupljeni dogaaji sa razliitih nivoa, jer
dominacija centralnih dravnih institucija, kao subjekata dogaaja, ne
pruaobjektivnuicjelovitusliku.
Struktura iskazanih stavova. Stavovi koje novinar iskazuje trebaju

biti u skladu s objektivnom prirodom dogaaja, tako dolazi do odreene
izbalansiranosti. Kada u javnim medijima dominiraju afirmativni ili
negativni kritiki stavovi, indikator je da ukupna ureivaka politika ima
pristrasan stav prema odreenim politikim subjektima u pozitivnom ili
negativnomvidu.
Obrazovanost novinara. Od nivoa znanja novinara zavisi i

objektivnost i ukupni kvalitet emitovanog sadraja, jer novinar koji ne
vladaodreenimpitanjemizbjegavadubinskiicjelovitipristupiuglavnom
koristiuhodanurutinskupovrnost.
Profesionalnost novinara. Ova sutinska osobina novinara zavisi,

izmeu ostalog, i od linog stava, moe li da radi pod pritiskom,
kredibilnog znanja o temama koje obrauje i strunosti u medijskim
zanatskimtehnikama.
Javni servisi u Bosni i Hercegovini nisu jo izgradili cjelinu
elemenata koji ih ine javnim servisima i po kojima bi se razilikovali od
dravnih servisa. Reforma medija ostaje sutinski dio reforme drutva i
drave i njene integracije u Evropsku uniju. Meunarodna zajednica, kao
bitanfaktorreformejavnihmedija,napravilajestratekugrekuprilikom
donoenjaZakonaojavnimmedijima,gdjesunegativneposljediceidanas
oigledne. Prema zakonskim rjeenjima (Zakon o RTRS, Zakon o FTV i
Zakon o RTV Sistemu) upravne odbore biraju parlamenti, to daje
mogunostpolitikimpartijamadakrozskuptinskeveineizaberusvoje
kadroveuupravneodbore.Politikepartijetakonemorajudavreilegalni
pritisaknarukovostvojavnihmedija,jerimajusvojekadroveuupravnim
374
RadomirNekovi
odborima i mogu na legalan i javan nain da vre uticaj na javne medije,

naroitokadajerijeokadrovskimpitanjimaiureivakojpolitici.
Kontrola javnih medija. Za uspostavljanje partijskog totalitarizma bitna je
mogunost stvaranja, usmjeravanja i kontrole javnog mnjenja, a za to je
neophodna kontrola nad javnim medijima. U tekstu o javnim medijima
vesmogovoriliotomedapozitivnizakonskipropisiojavnimmedijima
omoguavaju vladajuim elitama da imaju legalnu kontrolu nad
elektronskim javnim servisima. Oblikovanje javnog mnjenja i stvaranje
virtuelne stvarnosti postaje strateki cilj vladajuih partijskih elita.
Uspostavljaseprincipmanipulacijeustilunijeistinaonotoovjekvidi,
nego je istina ono to mu mediji kau, a mediji kau ono to im partijski
lideri predloe. Meunarodna zajednica je i u ovoj oblasti napravila
strateku greku, jer je dozvolila kontrolu medija od strane politikih
partija, iako je u svim dokumentima Savjeta za primjenu mira definisana
vanost nezavisnih i slobodnih medija. Ukupni napor na stvaranju
nezavisnih medija pao je u vodu donoenjem Zakona o javnim RTV
servisima 2002. i 2006. godine, jer su navedeni akti omoguili legalnu
partijskukontrolunadjavnimmedijima.
4.UstavnanadogradnjauBosniiHercegovini
UstavnepromjenesudioprocesaprimjeneDejtonskogsporazuma
kojesetrebajuostvarivatikaonjegovanadogradnja,nedovodeiupitanje
osnovu i sutinu Sporazuma. Navedeni princip je obiljeje
anglosaksonskog pristupa konstitucionalizmu, gdje se ustavna osnova
dravenemijenja,alisenadograujepremarealitetudrutvenoistorijskih
prilika.
4.1.Osnovneprotivrjenostidosadanjihustavnihpromjena
Ustavna nadogradnja u proteklom periodu bila je optereena nizom

tekoa od kojih izdvajamo: nesaglasnost konstitutivnih subjekata i
protivrjenostfunkcijeiorganizacijedravnevlasti.
4.1.1.Nesaglasnostkonstitutivnihsubjekata
Politikisukobiiprotivrjenostinameunacionalnojosnovitokom
20002012.godine,usutinisenerazlikujuodslinogprocesaizperioda
19901992. godine, jer vladajue nacionalne elite imaju suprotstavljene
stavove oko osnovnih dravnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Sutina
sporajeupitanju:imaliBosnaiHercegovinabudunostkaodrava,dali
jeodriva,kakvojenjenoustavnoureenjeikosudravotvornisubjekti?
...Nema minimalne saglasnosti Bonjaka, Hrvata i Srba o temeljnim
375
vrijednostimainormamazajednikogivota. 245 Navedenatvrdnjaizsfere

istorijskognasljeaostalajedadjelujekaokonstantaiudananjevrijeme.
Ovometrebadodatiitvrdnju:BiHepostojatikaomeunarodnidravni
subjekt,neovisnoovoljinjenihkonstitutivnihnaroda. 246
Tri etnike nacije kao dravotvorni subjekti, odnosno njihove

politike elite, ne mogu da se usaglase oko osnovnih pitanja statusa,
organizacije i funkcionisanja drave. Navedena nesaglasnost ima za
posljedicusutinskuprotivrjenostkojupoimamokaoduplu negaciju.Tri
nacije nemaju minimum zajednike ustavne osnove koja bi pruila
stabilnost i demokratiju u drutvu i dravi. Istovremeno, nijedna od tri
etnike nacije nema kapaciteta ni uslova da stvori vlastitu nezavisnu
dravu na prostoru Bosne i Hercegovine. Navedena pat, ili bolje reeno,
patnja situacija, negativno utie na sve procese u drutvu i dravi, a bez
njenograzrjeenjanijemoguedemokratskofunkcionisanjedrave,nina
nivou entiteta, ni na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Nesaglasnost
konstitutivnihsubjekatakojatrajevedvadesetgodina,oigledanjedokaz
da Bosna i Hercegovina ne moe da funkcionie bez aktivnog
meunarodnogprisustvauaktivnojarbitranojformi.Saglasnostdomaih
politikihelitapostojisamoupodjelivlasti,kaoizbornogplijena.Ustavne
promjene, neophodne zbog evropskih integracija, jo nisu mogue bez
aktivnogarbitriranjameunarodnezajednice.Saglasnostvladajuihelitao
bitnim pitanjima funkcionisanja drave ne postoji, a bez ove saglasnosti
konsocijalizam nije ni mogu. Bez kompetentnosti elita na vlasti nisu
moguenievropskeintegracije(Kopenhakikriterijumiiz1993.godine).
Sve dok su vladajue partijske elite jedini konstitutivni subjekti,
nee biti ni saglasnosti, a ako je i bude, bie nestabilna, interesna i
kratkorona.
4.1.2.Protivrjenostfunkcijeiorganizacijedravnevlasti
Podjela vlasti na zakonodavnu, izvrnu (upravnu) i sudsku, kao

opteprihvaenademokratskatekovina,uBosniiHercegovinisedodatno
dijeli.Zakonodavnavlastnijejedinstvena,vesesastojiodetiriposebne
zakonodavnevlasti(jednananivouBosneiHercegovine,dvijeentitetskei
jedna u Distriktu Brko) i deset zakonodavnih vlasti nieg nivoa, u
kantonima.Izvrnavlast,takoe,nijejedinstvena,negosesastojiodetiri
posebne vlasti, plus deset kantonalnih. Sudska vlast se takoe dijeli na
vlast na nivou BiH, dvije entitetske vlasti i deset kantonalnih vlasti i
sudskavlastDistriktaBrko.Svetridravnevlastiseopetdijelenasrpsku,
hrvatskuibonjakuvlast,toukrajnjemishodustvarakonfuzijuupodjeli
vlastitopartijskeoligarhijeobilatokoriste.
245
FlorianBieber,nav.djelostr.72.
MirjanaKasapovi,nav.djelo.str.45.
246
376
RadomirNekovi
Nakon Dejtonskog sporazuma, ustavne promjene u Bosni i

Hercegovinirealizovanesuunekolikofaza.
Prva faza bila je usaglaavanje entitetskih ustava sa Ustavom BiH

tokom1996.godine,naosnovu lanaXIIstav2,auvezilanaIIIb,kojimje
regulisanousklaivanjeustavnihizakonskihodredbiizentitetasUstavom
Bosne i Hercegovine. Ustav BiH je akt koji ima pravnu suprematiju nad
ustavima entiteta, to je obiljeje federativne drave, gdje federalne
jediniceimajuobavezudauskladesvojeustavesasaveznimustavom.
Druga faza odnosila se na ustavne izmjene u Federaciji BiH 1997.

godine, kojim je amandmanski dograena njena ustavnodravna
struktura.
Trea faza odnosila se na ustavne izmjene u oba entiteta tokom

20002002. godine, koje su rezultirale odlukama Ustavnog suda BiH o
konstitutivnosti tri naroda (Srba, Hrvata i Bonjaka) na cijeloj teritoriji
Bosne i Hercegovine. Odluke Ustavnog suda su ugraene u entitetske
ustave pod snanim pritiskom meunarodne zajednice i odlukama
Visokogpredstavnika.
etvrtafazanijeuspjela,iakojepokuajsveobuhvatnijihustavnih
promjena poeo ve 2005. godine. Lideri vodeih partija iz Bosne i
Hercegovine su pregovarali o ustavnim izmjenama, a nakon zavretka
pregovora dolo je do njihovog sastanka u Vaingtonu, novembra 2005.
godine, pod pokroviteljstvom Amerikog instituta za mir. Lideri su
potpisaliprincipe,kaoosnovuustavnihizmjena. 247 Naosnovupotpisanih
principa, formirana su meupartijska radna tijela koja su ukljuivala i
predstavnike vlasti, a meunarodna zajednica je posredovala. Ova
neformalna tijela ponudila su prijedlog ustavnih izmjena u aprilu 2006.
godine. Prijedlog nije dobio potrebnu dvotreinsku veinu u
PredstavnikomdomuParlamentarneskuptineBosneiHercegovine,paje
pokuajustavnihizmjena,uovojfazi,propao.
Glasanje i rasprava u Parlamentu Bosne i Hercegovine, kao i

rasprave u javnosti povodom ustavnih izmjena, jo jednom su potvrdile
etnikonacionalnu podijeljenost o bitnim pitanjima organizacije i
funkcionisanja drave. Ustavnim izmjenama je predloeno unoenje
nekoliko novih sadraja, u cilju poveanja funkcionalnosti dravne vlasti.
Ovafazaustavnihizmjenanijeuspjela,iakosuuParlamentarnojskuptini
nedostajaladvaglasazausvajanjeustavnihamandmana.
PetafazaustavnihpromjenaodnosilasenastatusDistriktaBrko.
Vladajueelitesupostiglesaglasnostoustavnimizmjenamatokom2009.
godine.Samprocesisadrajnavedenihustavnihpromjenabiojerelativno
ubrzan, uz ogranieno uee strune javnosti. Ustavni amandman o
247
Sulejman Tihi Stranka demokratske akcije, Dragan avi Srpska demokratska

stranka, Dragan ovi Hrvatska demokratska zajednica, Zlatko Lagumdija
Socijaldemokratska partija, Milorad Dodik Savez nezavisnih socijaldemokrata i Mladen
IvaniPartijademokratskogprogresa.
377
DistriktudefinisanjeuUstavuBosneiHercegovineuokvirulanaVIkoji
seodnosinapoloajUstavnogsuda.Nijejasnoizkojihrazlogajenavedeni
sadraj definisan u ovom dijelu Ustava, a sami predlagai nisu se previe
trudili da objasne i argumentuju ovakvu odluku. Brko je jedinstvena
teritorija lokalne zajednice koja je sastavljena od teritorija entiteta
Republike Srpske i Federacije BiH, ali nijedan od dva entiteta nemaju
nadlenostdavrevlastnadovimdijelovimasvojihteritorija.Nadlenost
za vrenje dravne vlasti imaju institucije sa nivoa Bosne i Hercegovine i
Distrikta Brko. Bosna i Hercegovina je, ustavnim izmjenama o statusu
Brkog dobila jednu od najveih garancija svog teritorijalnog integriteta.
Kada bi Narodna skuptina Republike Srpske odluila da provede
referendum na osnovu postojeeg Zakona, da li bi Zakon vaio i na
podruju Brkog? Prema vaeem ustavnom amandmanu, Zakon o
referendumuRepublikeSrpskenebiimaopravnuvanostnadpodrujem
Distrikta, a i eventulano glasanje jednog broja stanovnika ne bi imalo
pravneposljedice.Primjer:unajradikalnijojvarijanti,kadabiseRepublika
Srpska osamostaljivala od Bosne i Hercegovine, na osnovu referenduma
odluka se ne bi odnosila na Distrikt. Pravo Distrikta da moe pred
Ustavnim sudom BiH voditi sporove protiv entiteta utvruje njegovu
nezavisnost od entiteta. Entiteti su zadrali kondominijum nad
teritorijom, ali bez nadlenosti vrenja vlasti, to predstavlja nudum law
(golopravoilibosanskimargonomreenoduplogolo).Brkojeustavnim
amandmanom steklo odreene elemente entiteta, ali bez kapaciteta da
izgradidravnost,kaoRepublikaSrpskailiFederacijaBiH,takodaDistrikt
nijetreientitetukonstitutivnomsmislu.
esta faza ustavnih promjena e uslijediti u narednom periodu

zbog presude Evropskog suda za ljudska prava u sluaju SejdiFinci i u
kontekstuprocesaevropskihintegracija.
4.2.OsnovniaspektiustavnenadogradnjeuBosnii
Hercegoviniunarednomperiodu
Odnos Ankesa IV (Ustava) Dejtonskog sporazuma prema

drugim aneksima. S obzirom na to da svi dijelovi (aneksi) Dejtonskog
sporazuma imaju istu ustavnu snagu, a da je samo jedan dio (Aneks
etvrti) Ustav, namee se pitanje: ta se, u stvari, mijenja ustavnim
promjenama? Da li se mijenjaju svi aneksi ili se mijenja samo etvrti
aneks? Ako se mijenjaju svi aneksi, tada institucije u Bosni i Hercegovini
nisunadlene,jernjihovanadlenostjeuokvirimaetvrtoganeksa.Ako
semijenjasamoetvrtianeks(Ustav),tasedogaasasadrajimadrugih
aneksa?Naizgledseradioprotivrjenosti,aliusutinijenemaukolikose
Dejtonskisporazumposmatrakaoproces.ProgramskasutinaSporazuma
jeutometosenjegovipojedinidijeloviukidajunjihovomprimjenom.
378
RadomirNekovi
Na primjer, Prvi aneks, u vezi s vojskom i ulogom NATO pakta ukida se

kada Bosna i Hercegovina postane lanica NATO pakta, i tada se Prvi
anekstransfomieuustavnilan.Drugianeks,kojiregulierazgranienja
izmeuentitetskihteritorija,vejeprimijenjenivesadamoedapostane
ustavni lan. Trei aneks koji regulie izborne procese i ulogu OEBSa
takoe moe da se transfomie u ustavni lan, jer postoji Izborni zakon
koji provodi Republika izborna komisija. Peti aneks o arbitrai moe da
se prenese u Ustav kao jedna od ustavnih normi. Aneks esti, u vezi s
ljudskimpravima,imatrajnuvanost,alisejednostavnomoeprenijetiu
sadraj Ustava kao njegov integralni dio. Aneks sedmi je pri kraju
realizacije, a pitanja izbjeglica mogu da se objedine kao sadraj ljudskih
prava i budu integralni dio Ustava. Aneks osmi, o spomenicima kulture,
moe da bude, takoe, integralni dio Ustava. Aneks deveti, o
korporacijama,takoemoebitiustavnisadraj.Kadasenavedenianeksi
Dejtonskog sporazuma transfiomiu u Ustav Bosne i Hercegovine kao
njegov integralni dio, tada se Aneks deseti koji definie status Visokog
predstavnika ukida i njegovu ulogu preuzima Ustvani sud Bosne i
Hercegovine.Aneksjedanaesti,kojimjedefinisanameunarodnaulogau
policijskoj sferi takoe postaje integralni dio Ustava. Aneksi Dejtonskog
sporazumasetransfomiuuUstavkaonjegovinovisadraji.
Ustav, kao etvrti aneks, usisava u sebe ostale anekse i Dejtonski
sporazumsesamoukidasvojimispunjenjem.Dejtonskisporazumprestae
davaikadaiznjegovogsadrajanastanenoviUstavBosneiHercegovine,
kaonovikvalitetkojieobjedinitisadrajesvihjedanaestaneksa.
Ustavne promjene, izgradnja konsocijalnog demokratskog

politikogsistemaiprimjenaDejtonskogsporazumapredstavljajuprocese
uokvirujednedravneidrutvenecjeline.IntegracijaBosneiHercegovine
uEvropskuunijupodrazumijevaustavneizmjenekojeeomoguitidase
njen politiki sistem preuredi u skladu sa evropskim nasleem,
vrijednosima, principima i pravnim normama. Mi ovdje ukazujemo na
osnovne problematie take ustavnih rjeenja, koje bi trebalo otkloniti u
narednom periodu. Da li e u praksi doi do realizacije navedenih
prijedloganeznamo,jereosadrajuiformiustavnihizmjenaodluivati
vladajue partijske elite, a njihovi politiki kompromisi su nepredvidivi i
estoizvanlogikeustavnogprava.
Reorganizacija Federacije BiH. Zbog prevelikog broja
administracijeidravnihfunkcioneraovajentitetnijefunkcionalanizato
su neophodne ustavne promjene, koje bi za posljedicu imale veu
efikasnost vlasti uz istovremeno smanjivanje trokova dravne uprave.
Fokus bi trebalo usmjeriti na organizaciju i trokove dravnog aparata
FederacijeBiH,uzdjeliminupromjenunadlenosti.Usutini,kantonibi
trebalibitipolitikezajedniceoptinakojeihineiukojimaserjeavaju
zajednika pitanja i javne politike odreenog podruja koje kanton
obuhvata.
379
Ustav kantona. Formalno, kantoni su sada federalne jedinice imaju svoje

ustave, ali u sutini nisu, jer na nivou Parlamenta Federacije BiH ne
postoji Dom kantona, a drugi je razlog to neki kantoni nemaju
ekonomski,demografskiiteritorijalnikapacitetdabudufederalnejedinice
(na primjer, Posavski i Goradanski kanton). Umjesto Ustava, kantoni bi
trebali imati ustavne statute, gdje bi se ukupni status i nadlenosti
kantona definisale Ustavom Federacije BiH, a zatim navele u Statutu
kantona. Odreen dio nadlenosti kanton bi prenio na nivo Federacije
BiH, kao to su: obrazovnu politiku u dijelu visokog kolstva, socijalnu
politiku, zaduivanje, dio policijskih poslova u aspektima nadzora i
profesionalnihstandardaisudskuvlast.
Skuptina kantona. Sadanje ustavno rjeenje o neporesnom
izboru poslanika u kantonalnu skuptinu od strane graana trebalo bi
ukinuti.UmjestoizabranihposlanikaSkuptinukantonabimogledaine
delegacije optinskih skuptina iz reda izabranih odbornika. Legitimitet
izabranih poslanika, po sadanjem rjeenju, nije vei od legitimiteta
izabranih odbornika u optinskim skuptinama. Delegacije optinskih
skuptinabiimaliobavezepremalokalnimzajednicamakojepredstavljaju
i ovdje je mogu promjenljivi mandat da vie odbornika u vie navrata
budu kao delegati lanovi kantionalne skuptine. Posebnih izbora za
kantonalneskuptinenebibilo,atrokovibiseumanjili,jerbiodbornici
imalinadoknaduulokalnimsredinama.Predsjednikkantonalneskuptine
bisetakoebiraoizredaodbornikadvotreinskomveinskomkantonalne
skuptineivriobifunkcijupredsjednikakantona.
Izvrna vlast kantona bi imala koordiniuu ulogu izmeu izvrnih
optinskih vlasti i imala bi predsjednika i sekretarijat u profesionalnom
odnosu,aostalilanovibilibidelegiraniizoptinskihorganauprave.
Sutina je u tome da kantoni zadre veinu nadlenosoti koje

mogu efikasno obavljati i da njihovo djelovanje bude u funkciji
ostvarivanja zajednikih interesa lokalnih zajednica (optina). Sadanje
ustavno rjeenje, po kojem su kantonalne vlasti iznad lokalnih vlasti i od
njihodvojene,nijefunkcionalno,jeroptinamatrebakantonkaopolitika
zajednica optina, a ne kao dravni surogat izmeu Federacije BiH i
optina.Kantonikaopolitikezajedniceoptinabi,umjestoprekostotinu
ministara, imali ukupno do 50 dravnih slubenika i trokovi izvrne i
zakonodavnevlastibiseracionalizovali.
Reorganizacija Republike Srpske. Osnovna linija ustavnih
promjena u Republici Srpskoj trebala bi biti njena regionalizacija i
formiranje zajednica optina kao oblika rjeavanja regionalnih i lokalnih
pitanja. Prema principu subsidijarnosti trebalo bi znatan dio ovlatenja
prenijeti sa centralnih republikih organa na regionalne i optinske
organe. Sadanje stanje apsolutnog centralizma nije izvorni koncept
RepublikeSrpske,negojezaostavtinarata.Decentralizacijomkrozregijei
jaanje poloaja optina, Republika Srpska bi se vratila svom izvornom
380
RadomirNekovi
demokratskom konceptu sa irokom participacijom graana u vrenju

javnih polsova. Regije bi mogle biti organizovane na slian nain kao i
biveSrpskeautonomneoblastiiregijekaonaprimjer:Krajina,Posavina,
Semberija i Majevica, Bira, Romanija i Sarajevo i Stara i Istona
Hercegovina.
Regionalizacijom Republike Srpske i racionalizacijom Federacije
BiH umanjila bi se asimetrinost ova dva entiteta, povealo bi se uee
graanaujavnimpolitikama,poveavabisejavnostiodgovornostvlastii
usutiniumanjiobipoguniuticajpartiokratije.
Evropske integracije. Na nivou Bosne i Hercegovine treba
osnovati tijelo u formi Dravnog savjeta za Evropske integracije.248
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju kao prvi ugovorni akt Bosne i
Hercegovine i Evropske unije, primijenjuje se sporo i djelimino, to je
negativno ocijenjeno i od Evropske komisije u proteklim godinjim
izvjetajima. Sloenost, obim i dugotrajnost evropskih integracija
podrazumijeva usaglaeni napor i aktivnost svih segmenata drave i
drutva. U postojeoj ustavnoj organizaciji i politikim sukobima
vladajuihelita,procesevropskihintegracijajenamarginiinijemogu,i
zatojenunoformiratiDravnisavjetkaonovioblikkoordinacijekojieu
narednom periodu voditi proces integracije Bosne i Hercegovine u
Evropskuuniju.DravnisavjettrebaustanovitiUstavnimzakonomkojibi
bio na snazi do sticanja lanstva Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.
Dravnisavjetzaevropskeintegracijebiinili:lanoviPredsjednitvaBiH,
dva predsjednika entiteta, predsjednici vlada entiteta, predsjedavajui
Savjeta ministara, predsjedavajui Predstavnikog doma i Doma naroda
Parlamenta BiH, predsjednici zakonodavnih institucija dva entiteta,
direktor Direkcije za evropske integracije, predstavnik Distrikta Brko i
specijalni predstavnik Evropske komisije. Dravnim savjetom bi
predsjedavaopredstavnikEvropskekomisijeuBosniiHercegoviniionbi
ujednobioglavnalinostzavoenjepregovorauimeBosneiHercegovine.
Dravni savjet za evropske integracije u sutini bi imao ulogu politikog
rukovodstva Bosne i Hercegovine u procesu integracija. Dravni savjet bi
organizovao 3035 radnih tijela i vie strunih grupa koji bi operativno
radilinapojedinimpoglavljivamauprocesuevropskihintegracija.lanovi
Dravnog savjeta predstavljali bi Bosnu i Hercegovinu kao jedinstveni
subjekt, kao jedan glas u evropskim i NATO integracijama. Ukupno
etniko i entitetsko, i svako drugo usaglaavanje odvijalo bi se u ovoj
instituciji u fazi izrade prijedloga zakona ili nekog drugog akta koji bi
proizilazio kao obaveza iz nekog od poglavlja. Nakon usaglaavanja u
okviru Dravnog savjeta, zakonodavne i izvrne institucije na svim
248
Danas je aktuelna politika tema meu vladajuim elitama o modelu koordinacije u

procesima evropskih integracija, gdje Republika Srpska nastoji da izbjegne jedinstveni
nastupdraveBiHidaizdejstvujesvojuposebnuagenduuevropskimintegracijama.
381
nivoima (nivo BiH, nivo entiteta i nivo kantona) usvajale bi akte bez
koritenjaentitetskogglasanjaietnikogveta.Dravnisavjetpredstavljao
bitijelosatrostrukomfunkcijom:a)uokviruovogtijelausaglaavalibise
subjektiuBiHokoobavezaproisteklihizevropskihintegracija,iefikasnije
biseprimjenivaladogovorenarjeenja,b)bilebiizbjegnuteblokade,jerse
veto ne bi koristio i c) Bosna i Hercegovina bi imala jedan glas i jedan
subjekt koji bi pregovarao sa Evropskom komisijom. Dosadanja iskustva
drugih drava ukazuju da nee biti duplih i paralelnih entitetskih
integracija,negoeuimeBosneiHercegovinenastupatijedansubjektza
cijelu dravu. Ako bi se ovaj subjekt previe centralizovao, ne bi ga
prihvatili predstavnici Republike Srpske, a ako bi ovo tijelo bilo previe
labavo i konfederalno, ne bi moglo efikasno raditi i ne bi ga prihvatili
predstavnici Bonjaka. Potrebno je rjeenje koje je efikasno, a nije
centralizovano, niti konfederalno. Dravnim savjetom dobila bi se
potrebna institucionalna forma, lanovi Savjeta bili bi ve postojei
dravnifunkcionerikojiimajukapacitetkreiranjaiprovoenjapolitike.
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine. Poseban
problem u daljem funkcionisanju drave i politikog sistema predstavlja
nelegitimno rjeenje u Domu naroda. Delegati u Domu naroda nemaju
legitimitet etnikih nacija koje predstavljaju i ije vitalne interese tite.
Ustavne promjene su nune u cilju postizanja legitimiteta, jer je
neprihvatljivo,ipravnoipolitiki,danekopredstavljanaciju,anijebiran
odtenacije.DeficitlegitimitetauDomunarodajeprvirazlogzaustavne
promjene. Drugi razlog je obaveza Bosne i Hercegovine da primijeni
presuduEvropskogsudazaljudskapravausluajuSejdiFinci.
UstavnepromjeneuDomunarodamogudaserealizujuuvievarijanti.
Varijanta A. Ustavnim izmjenama ukinuo bi se Dom naroda i

Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine bi postala jednodomna, a
brojposlanikabisepoveaosa42na93,odegabisejednatreinabirala
napodrujuRepublikeSrpske,advijetreinenapodrujuFederacijeBiH.
Predstavniki dom bi istovremeno vrio funkcije doma graana i doma
naroda. Prema ovoj varijanti ukinulo bi se Vijee naroda u Republici
Srpskoj i Dom naroda u Federaciji BiH. Osim funkcionisanja tri kluba
etnikih nacija u jednodomnoj skuptini postojao bi i klub nacionalnih
manjina ija bi saglasnost bila nuna za pitanja iz domena problematike
nacionalnih manjina. Predstavnici nacionalnih manjina birali bi se po
najmanjedvaizsvakemanjinekojajebibilaustavomnavedena,aizborbi
bioposredankroznacionalneorganizacijemanjina.Predstavnikidombi
imao obavezu da istovremeno zastupa graane i konstitutivne etnike
nacije, na nain da bi se o temama vitalnog interesa nacije odluivalo u
nacionalnim klubovima sa posebnim veinama u svakom od klubova.
(varijantaVijeanarodapoprijedloguSrpskedemokratskestrankeiz1990.godine
okojojsmovegovorili).
382
RadomirNekovi
Varijanta B. Ustavna odredba o nainu izbora delegata u Dom

naroda bila bi ukinuta i delegati bi se birali neposredno kao legitimni
predstavnici etnikih nacija. Prema ovoj varijanti, etniki veto bi se sa
kraja procesa odluivanja pomjerio na poetak tako to bi se o svim
zakonima prvo izjanjavao Dom naroda, a tek nakon toga Predstavniki
dom u Domu naroda formirao bi i klub manjina u koji bi udruenja
manjina birala odreen broj delegata. Klub manjina bi imao ogranieni
vetoupitanjimakojaseodnosenamanjinskaprava,aodrugimpitanjima
ne bi imao veto, kao klubovi konstitutivnih naroda. Broj nacionalnih
predstavnikauklubovimabiobipodevetizkonstitutivnihnarodaipetiz
reda manjina, ukupno 32 predstavnika. Kao posljedica primjene ove
varijante ukinulo bi se Vijee naroda u Republici Srpskoj i fomrirao bi se
Dom naroda kao drugi skuptinski dom. U ovoj varijanti pravo Ustavnog
suda BiH da odluuje u konanoj instanci o vitalnim nacionalnim
interesimabilobiukinutoiveinskaodlukaujednomodklubovaetnikih
nacija bila bi konana. Isti princip bi se primjenio i u Republici Srpskoj i
Federaciji BiH i tamo bi veinska odluka jednog od nacionalnih klubova
bila konana, a uloga ustavnih sudova bila bi ukinuta. lanovi Doma
naroda u Republici Srpskoj i Doma naroda u Federaciji BiH birali bi se
neposredno od etnikih nacija i imali bi legitimitet nacionalnih
predstavnika. Dom naroda konstituisan po ovoj varijanti imao bi
legitimitet etnike nacije, ali bi njegov izbor bio komplikovan, zbog
nacionalnih birakih spiskova i sporan sa stanovita evropskih
demokratskihstandarda.
U odluivanju Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine ostala bi ustavna odredba o saglasnosti entitetske
treine,uzizmjenudaseentitetskivetonebikoristioprilikomusvajanja
evropskih zakona, koje bi predlagao Dravni savjet za evropske
integeracije.
Varijanta A je efikasnija i jednostavnija od varijante B i njome se

izbjegavaju trokovi i komplikacije posebnih nacionalnih birakih
spiskova, a trokovi rada Parlamentarne skuptine BiH bi se umanjili, jer
ne bi bilo posebnog Doma naroda niti posebno izabranih delegata. U
varijanti ukidanja Doma naroda trebalo bi isti model primijeniti na nivo
BiHinanivoentiteta,takodabisveskuptinebilejednodomne,avrile
bifunkcijudvadoma.
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je
prihvatila Protokol XII, Evropske Konvencije o ljudskim pravima koji je
obavezuje na primjenu presude Evropskog suda za ljudska prava iz
Strazbura.Liberalnopravodasvakomoebitibiranimoedabira,bez
bilokakvediskriminacijejeovompresudomapsolutizovano.Demokratske
evropske zemlje koje su kraljevine, imaju diskriminaciju kod izbora efa
drave i kada bi se na njih primijenila presuda SejdiFinci, tada bi
kraljevinemoralemijenjatidravnoureenjeurepublike.Oiglednojeda
383
seliberalnopravojednakostiinediskriminacijenemoeprimjenjivatikao
apsolutnakategorijakodizboraefadrave.Sobziromnainjenicudaje
presuda Evropskog suda za ljudska prava konana, obaveza Bosne i
Hercegovine je da izvri ustavne izmjene radi provoenja navedene
presude. 249 Vladajuepartijskeeliteeodluitiomodeluprimjenepresude
Evropskogsudazaljudskapravaineznamokojuevarijantudogovoritii
zatoovdjeiznosimonekolikomoguiihopcija.
1.VladajueeliteizRepublikeSrpskepredlaudaseuUstavuBiH
izostavi nacionalno odreenje prilikom izbora lanova Predsjednitva. 250
Umjesto postojeeg ustavnog odreenja predstavnici Republike Srpske
predlau da se iz ovog entiteta bira jedan lan, a iz Federacije BiH dva
lanaPredsjednitvabeznacionalnogpredznaka.Navedenorjeenjesadri
tri krupne slabosti. Ukinula bi se etnika konstitutivnost lanova
Predsjednitva to je suprotno Ustavu, jer su tri nacije (Srbi, Hrvati i
Bonjaci) konstitutivni i imaju ustavno pravo da budu legitimno
zastupljene u svim dravnim institucijama. lanovi Predsjednitva
izabrani bez etnikog predznaka predstavljali bi graane, a ne etnike
nacije.Navedenimprijedlogomnebiserijeiolegitimitetizborahrvatskog
lana Predsjednitva. Ako se dva lana Predsjednitva biraju na teritoriji
Federacije BiH kao jednoj izbornoj jedinici, tada bi hrvatski lan mogao
biti izabran glasovima bonjakih biraa, to veina Hrvata opravdano
smatra nelegitimnim i nepravednim. Podjela Federacije BiH na dvije
izbornejedinice(hrvatskuibonjaku)takoenerjeavaproblem,jerbise
stvorila nova diskriminacija biraa po nacionalnoj osnovi. Posebna
hrvatskaizbornajedinicanebiobuhvatalasveHrvateizBiH,jeronikoji
suizvantejedinicenebimogliglasatizahrvatskoglanaPredsjednitva,a
Bonjaci koji bi bili obuhvaeni hrvatskom izbornom jedinicom mogli bi
glasati za hrvatskog lana Predsjednitva. Posebna bonjaka izborna
jedinica sadravala bi identian problem diskrimacije, jer dio Bonjaka
izvanteizbornejedinicenebimogaoglasatizasvoglanaPredsjednitva,
adioHrvataubonjakojizbornojjedinicimogaobiglasatizabonjakog
lanaPredsjednitva.OiglednojedaprijedlogopodjeliFederacijeBiHu
dvije izborne jedinice i o ukidanju etnikog prefiksa kod izbora lanova
Predsjednitva ne rjeava diskriminaciju, nego je jo vie uveava.
Alternativni prijedlog iz Republike Srpske je da se lanovi Predsjednitva
biraju asimterino, srpski lan iz RS neposredeno, a hrvatski i bonjaki
249
VelikovijeeEvropskogsudazaljudskapravauStrazburuod17
lanova,sa14glasovaZAi3glasaPROTIVje22.decembra2009.godinedonijelopresudu
da pripadnici nacionalnih manjina u Bosni Hercegovini imaju pravo da se bez
diskriminacijekandidujuuDomnarodaParlamentarneskuptineBiH,isa16glasovaZAi1
glasPROTIVdasekandidujuzalanaPredsjednitvaBiH.
250
Premasadanjemustavnomodreenju(lanV)jedanlanPredsjednitvaSrbinbirase
na podruju Republike Srpske, a dva lana Predsjednitva Bonjak i Hrvat biraju se na
podrujuFederacijeBiH.
384
RadomirNekovi
lanposrednokrozParlamentFederacijeBiH.Problemoveopcijejetobi
se njenom primjenom ojaao element konfederalnog ureenja drave, jer
bi lanovi Predsjednitva postali predstavnici entiteta sa razliitim
legitimitetomibiraniurazliitimizbornimpostupcima.
2. Vladajue elite iz Federacije BiH predlau da se lanovi

Predsjednitva biraju posredno u Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine (predloeni ustavni amandman iz 2006. godine). U okviru
Parlamenta BiH (Dom naroda) poslanici u nacionalnim klubovima bi
dvotreinskom veinom, u svakom klubu ponaosob, delegirali kandidate
zalanaPredsjednitvaizredaposlanikauPredstavnikomdomu,azatim
bi Predstavniki dom dvotreinskom veinom birao lanove
Predsjednitva sa liste koju je utvrdio Dom naroda (rjeenje izbora
Predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH). Da bi se primijenila ova
varijanta neophodno je prethodno izmijeniti Ustav u normama koje
reguliu sastav Parlamentarne skuptine i u Domu naroda treba uvesti
etvrtinacionalniklubnacionalnemanjine.Delegateuklubnacionalnih
manjina u Domu naroda BiH ne bi birali entitetski parlamenti, nego
nacionalne organizacije manjina. Treba prethodno ustanoviti ko su
nacionalne manjine i navesti ih u Ustavu. Varijanta posrednog izbora
lanova Predsjednitva bila bi efikasnija i racionalnija i njome se ne bi
umanjile nadlenosti ove institucije, jer dosadanja politika praksa
potvruje da nema bitne razlike u djelovanju lanova Predsjednitva
biranih neposredno ili posredno. Na primjer, prvi predsjednik Republike
Srpske Radovan Karadi biran je posredno od strane Narodne skuptine
RSitonijebilasmetnjazavrenjenjegovihustavnihovlatenja.Takoe,u
Predsjednitvo BiH posredno su bili birani Halid Genjac (predstavnik
Bonjaka) i Borislav Paravac (predstavnik Srba) i nisu bile umanjene
njihoveustavnenadlenosti.
3. Jedna od varijanti, uglavnom iz Federacije BiH, je da se uvede

funkcijaPredsjednikaBosneiHercegovine.Iovdjesumoguadvarazliita
rjeenja.PojednomrjeenjupostojaobijedanPredsjdnikBiH,neposredno
izabran na cijeloj teritoriji drave od strane graana na principu jedan
ovjekjedan glas. Ovo rjeenje bilo bi suprotno ustavnoj odredbi o
konstitutivnosti tri etnike nacije i zbog brojnosti biraa uvijek bi
predsjednikbioiznajbrojnijenacije.Uustavnimodreenjimadausvakom
izbvornom ciklusu bude pripadnik druge etnike nacije, opet, ostaje
mogunostdabiraanajbrojnijenacijeuitunaizborpredsjednikaBiHiz
drugih nacija (sluaj eljka Komia u Predsjednitvu BiH). Navedena
varijantajejednostavnapoizbornompostupku,alijeneprimjenljiva,jerje
suprotna ustavu BiH inema i nema sagalanosti za ovakvo rjeenje. Po
drugom rjeenju, Predsjednitvo bi imalo tri lana, ali bi istovremeno
funkcionisali na dva naina: kao kolektivni ef drave (sadanje rjeenje) i
kaopredsjednikidvapotpredsjednika.NamjestupredsjednikaBiHrotirali
bi se lanovi Predsjdnitva slino kao u Federaciji BiH. U vrijeme dok
385
jedan lan Predsjednitva vri fukciju predsjednika, druga dva lana

PredsjednitvabilibipotpredsjedniciBosneiHercegovine,jedanzaduen
zaljudskaprava,adrugizaevropskeintegracije.Ustavombisedefinisale:
nadlenosti koje predsjednik obavlja samostalno, nadlenosti dva
potpredsjednikainadlenostiokojimasvatrilanaodluujuravnopravno
konsenzusom kao Predsjednitvo. U ovoj opciji organizacija i djelovanje
Predsjednitvabisepojednostavilo(naroitokodvrenjaspoljnepolitke),
a istovremeno se ne bi ugrozio konsenzus o najbitnijim dravnim
pitanjima(oruanesnage,spoljnapolitikaitd.).
UstvanopravoPredsjednitvadamoeraspustitiDomnarodabilo
biukinuto,jernikonemalegitimitetzanavedenoovlatenje,paakisam
Domnarodanemalegitimnuvoljudasebeukinesvojomodlukom.
Savjetministara.
Ustavne izmjene bile bi usmjerene na jaanje
izvrnoupravne i koordiniue uloge u Bosni i Hercegovini, jer ova
institucijabipredstavljalaizvrnuokosnicuprocesaevropskihintegracija.
S obzirom na to da su reformski procesi sloeni i dugotrajni i da
obuhvatajuviesubjekatanasvimnivoima,Savjetministarabi(bezobzira
nasvojnaziv)trebaoimatifunkcionalnukoordinaciju,kojabibilaefikasna
na isti nain kao da se radi i o Vladi Bosne i Hercegovine. Sutina je u
funkcionalnoj efikasnosti i ostvarivanju rezultata u reformi drutva i
drave, a sam naziv Vlada ili Savjet je formalnog karaktera, jer
djelotvornostjedneinstitucijeneininaziv,negoovlatenja,nainradai
kompetentnostkadrova.
Savjet ministara bio bi proiren resorom poljoprivrede, kao nove

zajednike politike na nivou Bosne i Hercegovine, zbog vanosti
poljoprivredne politike u Evropskoj uniji. Odnos Savjeta ministara prema
entitetskim vladama bio bi potpunije i preciznije definisan, jer je u
Dejtonskom sporazumu Savjet ministara ostao u sjeni Predsjednitva
BosneiHercegovine.UstavnisudBiH.
Ovlatenje ustavnih sudova
(UstavnisudBiH,UstavnisudRSiUstavnisudFBIH)daimajukonanuodluku
o ugroenosti vitalnih interesa etnikih nacija bilo bi ukinuto. Ova
institucija ustavotvorne vlasti trebalo bi da bude izuzeta iz procedura
zatitevitalnihnacionalnihinteresa,jerjedosadanjapraksapokazalavie
negativnih posljedica u odnosu na pozitivne. Prvi problem odnosi se na
legitimitet, jer konani autoritet koji odluuje o vitalnom interesu nacije
moe biti samo institucija izabrana od te iste nacije. Nije legitimno da
subjekt izvan jedne etnike nacije odluuje o vitalnom interesu te iste
nacije.Drugiproblemjetosevitalniinteresnacijesvodinapravnipojam
i zanemaruje se njegova politika sutina, jer kada bi se ovaj problem
mogaorijeitisamopravom,tadadomovinarodauparlamentimanebini
postojali. Nacionalni klubovi u parlamentimatrebalo bi da budu konani
autoritetiuodluivanjuovitalniminteresimanjihovenacije,aistiprincip
biobiprimijenjeninaustavnesudoveentiteta.
386
RadomirNekovi
Ustavom bi se precizirao odnos Ustavnog suda i Suda Bosne i

Hercegovine u sferi apelacione nadlenosti po presudi bilo kog suda u
Bosni i Hercegovini. Ustavni sud BiH bi zadrao apelacionu nadlenosti
nadpresudamakojeproizilazeizprimjenelanaIIUstavaBiHoljudskim
pravima, a apelacionu nadlenost o ostalim pitanjima imao bi
DrugostepenisudBiH(Vrhovnisud).JednaodpravnihprazninauUstavu
BiHodnosisenaorganizacijusudstva,jerpostojevrhovnisudovinanivou
entiteta,alinepostojiVrhovnisudnanivouBosneiHercegovine.
Sud BiH I instance i Sud BiH II instance. O sudu na nivou Bosne i
Hercegovine ve smo govorili, a ovdje ukazujemo na osnovne aspekte
politikog sukobljavanja u vezi sa ovom pravosudnom institucijom.
Osnovni problem je forma dvostepenosti postupka u Sudu Bosne i
Hercegovinekojomsekreprincipipravinostiusuenju.Premasadanjoj
organizaciji u okviru Suda BiH kao jedne sudske instance odvija se i
prvostepeni i drugostepeni postupak, to je protivno pravu i protivno
pravdi,jerkakosealitinaprvostepenupresuduistomsudukojijedonio
tupresudu.Princippravinostipodrazumijevadapostojedvasuda,jedan
za prvostepeni, a drugi za drugostepeni postupak, i to su odvojene
pravosudne institucije sa razliitom sudskom upravom i razliitim
sudijama. Drugi problem kojim se kri pravinost postupka je primjena
razliitih zakona kod istih krivinih djela. Sa stanovita vladavine prava
nije prihvatljivo da se u sudovima entiteta sudi po jednim zakonima, a u
Sudu BiH po drugim zakonima za ista krivina djela (tipian je primjer
suenje za djela ratnih zloina, jednima se sudilo po krivinom zakonu
BiH, a drugima po krivinom zakonu bive Jugoslavije). Trei problem je
javno mnjenje u Republici Srpskoj, gdje preovladava stav da je Sud BiH
neobjektivan i pristrasan u procesuiranju djela ratnih zloina. Navedeni
problemi su doveli do politikog sukoba meunarodne zajednice i
rukovodstvaRepublikeSrpskeuprvojpolovini2011.godine,tojeimaloza
posljedicu otvaranje procesa strukturalnog dijaloga o pravosuu izmeu
BiH i Evropske unije. Da bi se ostvario osnovni princip pravinosti i
jednakosti svih ljudi pred zakonom, potrebno je da se status Suda BiH
izmijeni i da on dobije samo prvostepeno odluivanje i da svi graani
odgovarajupoistomzakonuzaistakrivinadjela.Sudkojibiodluivaou
drugomstepenubiobiposebansudkojisemoenazivatiDrugostepeniili
Vrhovni sud. Problem razdvajanja jednog suda sa dvostepenim
odluivanjemudvaposebnasudajerjeiv,alisuuovomeprocesuotvaraju
nova pitanja. Jedan od osnovnih problema je odnos drugostepenog
(vrhovnog)sudananivouBiHivrhovnihsudovananivoimaentiteta.Kada
jerijeoFederacijiBiHovdjenemamojasnoizdefinisanstav,atosetie
RepublikeSrpskenjenipredstavnicisuprotivstvaranjabilokakvogoblika
sudananivouBiHkojibiimaopravnusuprematijunadVrhovnimsudom
RepublikeSrpske.Postojanjevrhovnihsudovananivoimaentitetajesamo
posebiprotivrjeno,jerVrhovni(suvereni)sudmoebitisamojedan,ane
387
dva. Sud na nivou jednog dijela drave moe biti konani organ
odluivanja samo u sluajevima ako je drava konfederalno ureena. U
svim drugim oblicima dravnog ureenja (unitarnom, regionalnom,
federalnom)konaniautoritetsudskevlastijesudnanivoudraveuformi
Vrhovnogsudailinekojdrugojformi,kojiimanadlenostdapreisputuje
presudesvihdrugihniihsudova,ukljuujuiientitetskevrhovnesudove.
Sud konane odluke za cijelu Bosnu i Hercegovinu je neophodno
uspostaviti, a sama forma zavisi od dogovora predstavnika BiH i
Evroposkeunijeuprocesustrukturalnogdijaloga.Moguajeopcijadato
ovlatenje dobije sadanji Ustvani sud BiH, Sud II instance ili eventulano
VrhovnisudBiH.
Ustavom bi se definisalo pitanje povratnog dejstva zakona u

procesuiranju ratnih zloina, polazei od osnove Nirnberkih principa.
Princip nevaenja povratnog dejstva zakona koji dominira u graanskom
pravunemaistoznaenjeiupravukojetretiraratnezloine.Akodomae
(nacionalno) zakonodavstvo nije imalo normu propisanu za djelo koje se
po meunarodnom pravu smatra ratnim zloinom, tada osoba koja je
uinila djelo ratnog zloina odgovara po meunarodnom pravu drugi
Nirnberki princip. Drava moe nakon uinjenog djela ratnog zloina
donijeti zakon kojim e retroaktivno suditi za ratni zloin, ako taj zakon
veezameunarodnopravoiakogauskladisameunarodnimpravom.S
obziromnatodasvakoodgovarazaratnizloinpomeunarodnompravu,
naknadno prenoenje tih normi u domae zakonodavstvo moe da se
tretira kao konkretna primjena ve postojeg prava i ne postoji problem
retrokativne primjene. Nakon Drugog svjetskog rata mnoge drave su
sudile pojedincima za ratne zloine retroaktivno. Sutina je da svaki
graaninodgovorapojednomzakonu,asadatouBosniiHercegovininije
sluaj.
Visoki sudski i tuilaki savjet. Ustavom treba odrediti

nadlenosti i ovu instituciju razdvojiti u dvije institucije (Visoki sudski
savjet i Visoki tuilaki savjet). Osnovna svrha je da se obezbijedi
nezavisnostovihinstitucijaidaseonemoguevladajuepartijskeeliteda
zakonimamijenjajustatusovihinstisucijasudskevlasti.Logikavladajuih
partijskih oligarhija da ostvare totalitarnu mo podrazumijeva i da se
sudoviituilatvadovedupodpartijskukontrolu.Gubljenjenezavisnostii
transfomacija sudske vlasti u partijsku sudsku vlast znaila bi kraj
ustavnosti i demokratije u politikom sistemu. Sudski i tuilaki savjet
treba reformisati bez ugroavanja njegove nezavisnosti i uiniti ga
efikasnijim, objektivnijim i transparentnijim. Posebno bi postojao Visoki
sudskiiVisokituilakisavjetitobibiladvaorgana.Advokatiituiocine
bi mogli biti lanovi ovih institucija, jer su oni suprotstavljene strane u
sudskom postupku. Sudije takoe ne bi mogle biti lanovi sudskog i
388
RadomirNekovi
tuilakogsavjeta,jerbitoliilonaklubgdjebirajusamisebe(sadajetakvo
rjeenjeuVisokomsudskomituilakomsavjetuBiH).
Visoki sudski savjet bi inili: lanovi ustavnih sudova entiteta i

Ustavnog suda BiH (po pet iz svakog ustavnog suda) 15 lanova,
univerzitetskiprofesorisapravnihfakultetaizrazliitihpravnihoblasti8
lanovai2lanaizsektoracivilnogdrutvaukupno25lanova.
Visokituilakisavjetbiinili:lanoviustavnihsudovaentitetai
UstavnogsudaBiH(poetiriizsvakogsuda)12lanova,univerzitetski
profesori sa pravnih fakulteta 8 lanova i 5 lanova iz sektora civilnog
drutvaukupno25lanova.
........
Ustavne promjene kao oblik nadogradnje Dejtonskog ustava

predstavljaju prirodan proces reformi drutva i drave. Temeljni sadraji
Sporazuma i sadraji primjene evropskog politikog sistema u Bosni i
Hercegovini nisu u suprotnosti, nego se dopunjuju i na kraju e se
sintetizovati u jednu cjelinu ustavnog i politikog sistema u ovoj dravi.
Dejtonski sporazum ima dovoljno irok okvir i kapacitet da moe
prihvatiti ustavne promjene i reforme politikog sistema i vladajui
politiki subjekti u Bosni i Hercegovini ne treba da izlaze iz njegovih
okvira, sve dok ne budu u stanju da sami kreiraju novi ustavni i politiki
sistem. Nema suprotnosti u procesima primjene Dejtonskog sporazuma i
primjene evropskog naslea, nema suprotnosti izmeu uloge Visokog
predstavnikaipredstavnikaEvropskekomisijeinemadejtonskeibriselske
faze kao odvojenih i suprotstavljenih kategorija, jer se radi o jednom
procesutransfomacijeBosneiHercegovineuevropskudravnuzajednicu.
Konsocijalizam u Bosni i Hercegovini postoji kao realna nunost i
potencijalna mogunost. Politiki sistem gdje su tri nacije jednako
dravotvorneimasvojenajoptimalnijeishoditeukonsocijalizmuinjavie
je prihvatljiv u odnosu na druge modele (hegemonija i secesija). Zbog
suprotstavljenosti vladajuih partijskih elita, konsocijalizam u Bosni i
Hercegovini moe da se gradi kroz ustavno institucionalizovanje i kroz
proceseintegracijeBiHuEvropskuuniju.
389
VIII
RASPAKIVANJEDEJTONSKOGSPORAZUMAKAO
OBLIKNJEGOVENEGACIJE
Pod pojmom raspakivanje podrazumijevamo radikalne promjene

dravnogstatusaiorganizacijeBosneiHercegovine,kojeizlazeizokvira
Dejtonskog sporazuma i ija bi realizacija imala za posljedicu njegovo
negiranje. Na osnovu ukupne analize dravne istorije i funkcionisanja
BosneiHercegovinesmatramodaseukupniprocesiustavnihpromjenai
reforme politikog sistema trebaju odvijati u okvirima Dejtonskog
sporazuma kroz njegovo dopunjavanje, nadogradnju i, na kraju, kroz
njegovu transformaciju u novi Ustav Bosne i Hercegovine. U spektru
djelovanja vladajuih partijskih elita i njihove ideologije pojavljuju se tri
modela radikalnih promjena, koji bi imali za posljedicu ukidanje ustavne
osnovenakojojpostojiifunkcionieBosnaiHercegovina.
Jedan model je izmjena dvoentitetske strukture i stvaranje treeg
hrvatskogentiteta.
DrugimodeljeotcjepljenjeRepublikeSrpskeodBosneiHercegovine.
Trei model je unitarizacija Bosne i Hercegovine i ukidanje Republike
Srpske.
1.Trei(hrvatski)entitet
Stvaranje treeg entiteta je jedno od najspornijih pitanja ustavnih

promjena u Bosni i Hercegovini u dananje vrijeme. Izmjena sadanje
organizacije drave od dva entiteta u vie entiteta predstavljala bi
radikalnuustavnupromjenukojabiizmijeniladravnustrukturu,politiki
sistem i samu sutinu Dejtonskog sporazuma. Zagovornici ideje o
uspostavljanju treeg, hrvatskog, entiteta nastoje, iz razliitih motiva,
opravdatisvojeprijedlogepreutkujuiposljedicekojebinunonastupile
ovakvompromjenomdravnogureenja.Postojeaorganizacijadraveje
nepravednazaHrvate,jernemogudaostvareravnopravnostkaojedanod
konstitutivnih naroda. Vladajue stranke iz Republike Srpske (Savez
nezavisnih socijaldemokrata i Srpska demokratska stranka) podravaju
hrvatske zahtjeve za treim entitetom to ojaava legitimitet hrvatskih
zahtjeva; Uspostavljanje treeg entiteta se obrazlae i demokratskom
potrebom decentralizacije drave i spreavanje bonjakog unitarizma.
Navedeni argumenti imaju osnovu, jer u realnosti dravnog

funkcionisanja Hrvati ne mogu da ostvare ista prava kao Srbi i Bonjaci.
Kada se navedeni argumenti posmatraju kao cjelina izolovana od drugih
argumenata, moe se zakljuiti da Hrvati imaju legitimno pravo na svoj
treientitet,jersugaveranijeimaliuformiHrvatskerepublikeHerceg
390
RadomirNekovi
Bosna.Uvaavajuiiznesenerazlogezastvaranjetreeghrvatskogentiteta
trebamo uzeti u obzir i druge argumente koji se odnose na posljedice
stvaranja treeg entiteta. U kontekstu problema ravnopravnosti Hrvata u
Bosni i Hercegovini sutinsko je pitanje: da li su Hrvati neravnopravni
zbogustavnestrukturedraveilizbogodnosavladajuihpartijskihelita?
HrvatiuBosniiHercegovinisadanemajuravnopravnostsaSrbima
i Bonjacima, ali razlog tome nije postojee ureenje drave, nego
nesaglasnostvladajuihpolitikihelita.Problemravnopravnostihrvatskog
naroda nije se pojavljivao odmah nakon potpisivanja Dejtonskog
sporazumaiovajproblemnemakontinuitet,negojenastaouposljednjih
56 godina. Navedena injenica ukazuje da problem neravnopravnosti
Hrvata ne proizilazi iz ustavne osnove i organizacije drave, nego je
problem nastao kao posljedica sukobljavanja vladajuih bonjakih i
hrvatskih stranaka. Neravnopravnost hrvatskog naroda u dravnim
institucijamanastajetakotoseudravnuvlastimenujuibirajuhrvatski
kadrovikojisupripadnici,alineilegitimnipredstavnicihrvatskognaroda,
to je suprotno ustavnoj odredbi o ravnopravnostiu tri konstituivna
naroda.UBosniiHercegovinijeneophodnodograditiUstav,usmisluda
omogui i garantuje ravnopravnosti tri naroda u vrenju dravne vlasti i
da nijedan problem meupartijskih odnosa ne moe redukovati
meunacionalnuravnopravnost.
Odlukom Ustavnog suda BiH, sva tri konstitutivna naroda su

ravnopravnanacijelojteritorijidraveiovaodlukajeustavnakategorija,
bez obzira to jo nije dosljedno primijenjena. Ustavnim izmjenama iz
2002. godine sistematino i precizno su u ustavima entiteta definisane
norme o sadraju i nainu ostvarivanja ravnopravnosti tri etnike nacije.
Problem je u opstrukciji i jednostranoj primjeni navedenih ustavnih
normi, koje nastaju kao posljedica djelovanja vladajuih partijskih elita i
njihove nespremnosti da u potpunosti potuju Ustav. Podrka vladajuih
stranaka iz Republike Srpske u stvaranju treeg, hrvatskog entiteta ima
drugaije motive u odnosu na hrvatske vladajue stranke. Hrvati ele da
teritorijalizuju ravnopravnost kroz trei entitet i da time trajno i na
sigurannainrijeesvojdravnistatusuBosniiHercegovininaosnovama
HercegBosne.Srbi,opet,krozstvaranjetreeghrvatskogentitetaeleda
se Bosna prekomponuje iz federativne u konfederalnu dravu, kao savez
tri nacionalne republike, to bi znailo povratak na OvenStoltenbergov
planiz1993.godine.
Zalaganje Srba i Hrvata za trei entitet nije realno bez podrke

Bonjaka, jer za stvaranje treeg entiteta treba saglasnost sve tri etnike
nacije, a sada takve saglasnosti nema i nema izgleda da je u skoroj
budunosti bude. Eventualna saglasnost Bonjaka za trei entitet
podrazumijevala bi ustupke za jaanje dravnih institucija na nivou BiH,
pabitrietnikejedinicesteklestatusregijaiizgubiobisestatusentiteta.
391
Stvaranjem treeg, hrvatskog entiteta anulirao bi se Dejtonski

sporazum i sva bitna dravna pitanja Bosne i Hercegovine iznova bi
postalaotvorenatobinegativnouticalonastabilnostcijelogregiona.Bilo
kakva izmjena teritorijalne organizacije imala bi za posljedicu izmjenu
ustavnog i politikog sistema i, u krajnjem ishodu, uticala bi na status i
odrivost drave. U postojeim okolnostima nije realno stvaranje treeg,
hrvatskog entiteta i Bonjaci, kao trei dravotvorni subjekt, ne bi
prihvatili ovakvu prekompoziciju drave. ak i pod pretpostavkom da
predstavnicisvetrientikenacijepristanunastvaranjetreegentitetaida
to prihvati i meunarodna zajednica, otvorilo bi se nekoliko tekih i
spornih pitanja koja prevazilaze kapacitet politikih subjekata u Bosni i
Hercegovini. Zagovornici ideje o stvaranju treeg, hrvatskog entiteta
trebalibijavnostiponuditiodgovorenanekolikospornihpitanjakojabise
nunootvorilaunavedenomprocesu.
1. Vaingtonski sporazum. Jedna od aktuelnih politikih teza,

uglavnom meu Srbima, je da Bonjaci i Hrvati trebaju svoja meusobna
pitanjarjeavatikrozVaingtonskisporazum.Unavedenomkontekstuse
posmatra i stvaranje treeg, hrvatskog entiteta, gdje bi se teritorija
Federacija BiH podijelila na hrvatski i bonjaki entitet i ta podjela ne bi
imalaposljedicepostatusRepublikeSrpske.Navedenatezapolaziodtoga
dajeVaingtonskisporazumizmeuHrvataiBonjakajonasnazi,dase
HrvatiiBonjacitrebajudogovoritiotomekakoeureditiFederaciju,daje
tonjihovastvar.Vaingtonskisporazum,potpisan18.marta1994.godine,
prestaojedapostoji14.decembra1995.godine,jerjepostaointegralnidio
Dejtonskog sporazuma i transformisan je u Ustav Federacije BiH.
RadikalnapromjenastruktureFederacijeBiHimalabinegativneposljedice
po ustavni status Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Argument
Vaingtonskogsporazuma,kojiuglavnomistiuSrbikojizagovarajutrei
entitet, nema znaaj iz jednostavnog razloga to ovaj sporazum vie ne
postoji.BilokojaradikalnaustavnapromjenabilabipromjenaDejtonskog
sporazumaiimalabidirektneposljedicepoRepublikuSrpsku.
2. Teritorijalno pitanje je u ukupnom arbitranom procesu bilo

jedno od najspornijih i svaki model plana imao je direktne posljedice na
teritorijalnopitanje.Stvaranjetreeg,hrvatskogentitetaimalobiradikalne
posljedicepoteritorijalnopitanje.Nastankomtrientita(hrvatski,srpskii
bonjaki)nastaobioietvrtientitet(DistriktSarajevo).Hrvatibinastojali
da u hrvatski entitet ukljue podruja Zapadne Hercegovine, Posavine i
Srednje Bosne to je legitiman politiki cilj. Svoenje hrvatskog entiteta
samo na Zapadnu Hercegovinu bilo bi besmisleno, jer Hrvati dominiraju
ovimpodrujemisada,bezentiteta,asdrugestranebiizgubilipodruja
Posavine i Srednje Bosne. Nelogino je oekivati da bi Hrvati kroz
stvaranjesvog,treegentitetapristalidadobijumanjuteritorijunegoto
sada imaju i kontroliu. Takoe, treba imati u vidu injenicu da niko od
hrvatskih zvaninih predstavnika nije do sada javno iskazao stav o
392
RadomirNekovi
nepromjenljivostipostojeihentitetskihgranicainijegarantovaopostojei
teritotijalniintegritetRepublikeSrpske.PosebnovitalnopitanjezaHrvate
bio bi status Brkog, jer bi vjetrovatno Distrikt bio ukinut, a Hrvati bi
trailidateritorijaovelokalnezajednicebudediohrvatskogentiteta.
Bonjaci bi imali interes da se i Federalno i Istono Sarajevo

objedineujedandistrikt,dateritorijaobuhvatapredratnopodrujegrada
Sarajeva,toukljuujeioptinuPale,kaoipripajanjekantonaGorade,i
tako bi nastao etvrti entitet. Hrvatski entitet bi imao dio teritorije koji
nije povezan (Oraje, Odak, epe itd.), a Bonjaci ve sada imaju dio
teritorijekojinijepovezan(Unskosanskikanton).Trebaimatiuvidudabi
Bonjaci traili Srebrenicu kao dio svog entiteta. S obzirom na to da bi
dvijenacijeimalenepovezaneteritorije,istiprincipbivaioizaSrbe,pabi
Republika Srpska takoe bila sastavljena od nepovezanih teritorija to, u
sutini,jesteisada,imajuiuvidustatusDistriktaBrko.Dabisepostigao
minimum zahtjeva Bonjaka i Hrvata, Republika Srpska bi bila pod
pritiskom da se odrekne dijela teritorije u podruju Istonog Sarajeva i
IstoneBosne.BrkobibiloodvitalnoginteresazaBonjakeizaHrvatei
ono bi pripalo onom entitetu o kojem se graani veinski odlue, jer
Distriktnesadrietnikukonstitutivnost.Unovojvieentitetskojstrukturi
bilo bi teko i skoro nemogue da Republika Srpska zadri 49% dravne
teritorije, a tri ostala entiteta da zajedno imaju 51%. Republika Srpska bi
izgubila teritorijalni kontinuitet i sastojala bi se od tri nepovezane
teritorijalne cjeline (poduje Krajine i Posavine do Brkog, podruje
SemberijeiIstoneBosnedoGoradaipodrujeIstonoHercegovine).U
navedenoj, ili bilo kojoj drugoj varijanti teritorijalne prekompozicije,
Republika Srpska bi platila teritorijalnu cijenu i ne bi zadrala postojei
integritet i kvantitet dravne teritorije. Pred javnost Republike Srpske
namee se pitanje zato bi se uopte prihvatale postojee teritorijalne
izmjeneakobitoimalonegativneposljedicepoRepublikuSrpsku.
3. Dravotvornost naroda je tree krupno i ujedno sporno pitanje

kojebinastalostvaranjemtreegentiteta.Srbibiimalijednuteritorijalnu
jedinicu Republiku Srpsku, u kojoj su veina. Hrvati bi imali jednu
teritorijalnu jedinicu HercegBosnu, u kojoj su veina. Bonjaci bi imali
dvije teritorijalne jedinice u kojima su veina (dio Bosne i Distrikt
Sarajevo). Otvorilo bi se pitanje: kako e teritorijalne jedinice biti
predstavljene u Parlamentu Bosne i Hercegovine? Da li bi, osim doma
graana, postojao dom naroda ili dom entiteta? Zastupljenost etiri
entiteta u odluivanju na nivou BiH otvorilo bi za Republiku Srpsku
najteepitanje.Srpskasadaima,usvimsegmentima,najmanje30%vlasti,
a kada koristi entitetsko glasanje ima 51% vlasti, jer se bez entitetske
saglasnostinemoedonijetiodluka.
KakobiRepublikaSrpskamoglazadratinavedenikapacitetvlasti
urealnostietirientiteta?Principravnopravnostientitetauodluivanjuna
nivouBosneiHercegovinebiobijedanodosnovnihkriterijumaraspodjele
393
vlasti,toznaidabisvakientitetdobiopo25%vlasti,jernebisemoglo
odratirjeenjedajedanentitetimavievlasti,adrugimanje.Sobzirom
natodabiBonjacibiliveinaudvaentiteta,imalibi50%dravnevlasti,
Hrvati25%iSrbi25%.KakobiseodraoodnosdaRepublikaSrpskakao
entitetzadri30%vlastiientitetskiveto,adadrugatrientitetaimajupo
23 % vlasti i da li bi druge dvije etnike nacije prihvatile da imaju manje
vlastiuodnosunasrpskunaciju?Logianjeodgovordanebiprihvatilei
dabiseinsistiralonaprincipujednakeraspodjelevlastimeuentitetimai
nacijama.SituacijaukojojbiRepublikaSrpskazadralapostojeikapacitet
vlastibiobimogujedinokadabinasnazibioVaingotonskisporazumi
kadabiBosnaiHercegovinabilakonfederacijadvaentiteta.Sobziromna
to da Vaingtonski sporazum vie ne postoji i da je Bosna federativna
drava, Republika Srpska ne bi zadrala sadanji udio u dravnoj vlasti.
Posebanproblembilabimogunostdaentitetipostanukonstitutivniida
dobiju dom entiteta, kao drugi dom Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine.Imajuiuvidudasuuustavimaentitetasvetrietnikenacije
jednako konstitutivne, entitetske delegacije bile bi vieetnike, to znai
da bi delegaciju Republike Srpske inili Srbi, Hrvati, Bonjaci i Ostali. U
sadanjoj situaciji postojanja Doma naroda na nivou BiH iz Republike
SrpskesedelegirapetSrba,ausituacijikonstitutivnostientitetatoviene
bibilomogue.
4. Raspodjela nadlenosti. Da bi se stvorio trei, hrvatski entitet

potrebna je saglasnost i Bonjaka. Da bi Bonjaci pristali na stvaranje
treeg entiteta logino je da bi za takav pristanak traili velike politike
ustupke, kao to je jaanje dravnih institucija na nivou BiH, koje bi bile
sposobnedasprijeeeventualnusecesijuentitetaoddrave.Dravabise
iz federacije transformisala u mjeavinu izmeu federacije i regionalne
drave s jakim ovlatenjima centralnih institucija. Ustupak koji bi traili
Bonjaci bio bi ukidanje entitetskog veta u Parlamentarnoj skuptini ili
njegovo radikalno umanjenje, transfomacija Savjeta ministara u Vladu
BiH, uveavanje broja ministarstava na nivou drave, utemeljenje
Vrhovnogsudaiustavnapravasaveznihinstitucijadasprijeesecesijubilo
kog entiteta. U novoj raspodjeli nadlenosti, entiteti bi imali manje
dravnevlasti,negotosadaimaju,jerbiseznatandionadlenostiprenio
nasavezneinstitucije.
5. Ukupni status Republike Srpske. Stvaranje treeg, hrvatskog

entitetaimalobinegativneposljedicepoRepublikuSrpskuusvimbitnim
aspektima dravnog statusa: gubljenje teritorijalne cjelovitosti, umanjenje
dravnevlasti,gubljenjeentitetskogglasanjaiukupnoumanjenjedravnog
statusa u okviru Bosne i Hercegovine. Kada je rije o pozitivnim efektima
kojebiRepublikaSrpskadobilastvaranjemtreeghrvatskogentiteta,miih
ne vidimo, i smatramo da i ne postoje. U javnosti nema dovoljno
argumenatazatosepredstavnicivladajuihstranakaizRepublikeSrpske
zalau za stvaranje hrvatskog entiteta? Sadanji argumenti, da se to ini
394
RadomirNekovi
preventivno radi spreavanja meunacionalne hegemonije bonjakog

naroda nad Srbima i Hrvatima, nemaju osnova u nauci i praksi ustavnog
prava.Stvaranjetreeg,hrvatskogentitetaimalobinegativneposljedicepo
stabilnost i odrivost Bosne i Hercegovine i nastala bi nova situacija koja
prevazilazi kapacitet Dejtonskog sporazuma. Republika Srpska bi platila
skupucijenuukupnogprojekta,anjenustavnistatusuBosniiHercegovini
biseradikalnoumanjio.Podravanjemstvaranjatreeghrvatskogentiteta
Republika Srpska sijee granu na kojoj sjedi, jer Srpska ima sadanji
dravnistatussamozatotonepostojitrei,hrvatskientitet.
2.IzdvajanjeRepublikeSrpskeizBosneiHercegovine
OdvajanjeRepublikeSrpskeizsastavaBosneiHercegovineprema
postojeemUstavuiDejtonskomsporazumunijemogue,alijeovatema
izazovnazaanalizeirasprave,jersenjomeostvarajumnogadrugapitanja
koja su od sutinskog znaaja za dravni status Bosne i Hercegovine i
konstitutivnistatustrietnikenacije.
ZatoseRepublikaSrpskanijeizdvojilaizBosneiHercegovineu
periodu od 1992. do 1995. godine? Republika Srpska je u navedenom
periodu imala klasine atribute drave: teritorija, stanovnitvo i
organizovana vlast. Osim navedenih konstiutivnih dravnih elemenata u
Republici Srpskoj je postojalo preovladavajue javno mnjenje za dravnu
samostalnost,arukovodstvoRepublikeSrpskesetakoeborilozadravnu
samostalnost. Ustavnim promjenama od 12. avgusta 1992. godine
dotadanja Srpska Republika Bosna i Hercegovina promijenila je naziv u
RepublikaSrpskairaskinulasvedravnevezesaBosnomiHercegovinom
i sve do zakljuenja Dejtonskog sporazuma djelovala je kao samostalna
drava. Uprkos navedenim elementima koji su obiljeavali Republiku
Srpsku kao samostalnu dravu, ona nije uspjela da to i faktiki postane i
ostala je dravni entitet u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska nije
postala samostalna drava izvan okvira Bosne i Hercegovine iz nekoliko
razloga.
1. Republika Srpska u vrijeme dravne samostalnosti od 1992. do 1995.
godine bila je u ratu koji nije mogla okonati pobjedom i nije mogla
primoratiHrvateiBonjakedapristanunadravnusamostalnostSrpske.
RepublikaSrpskanijeimalamoisnagudaosiguradravnunezavisnost.
2. Republika Srpska nije mogla da obezbijedi meunarodnu saglasnost i
priznanje za svoju dravnu samostalnost i meunarodna zajednica, u
cjelini,jeRepublikuSrpskuposmatralakaodravnientitetsrpskeetnike
zajednice u okviru Bosne i Hercegovine. Mirovni planovi za Bosnu i
Hercegovinu imali su za polazite da je Bosna i Hercegovina samostalna
drava u kojoj Republika Srpska ima status dravnog entiteta. Jedino je
OvenStoltenbergov mirovni plan sadravao mogunost disolucije Bosne
tako to bi nakon isteka od dvije godine svaka etnika republika imala
395
pravo da odri referendum o tome da li eli i dalje ostati u Bosni ili se

izdvojiti.
3. Dravno osamostaljivanje Republike Srpske nije nikada do kraja bilo
iskazano, jer je ostala dilema da li je Srpska imala za cilj da postane
samostalna drava ili joj je primarni cilj bio da se prikljui Srbiji. Prema
Deklaraciji o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 9.
januara 1992. godine Srpska je definisana kao federalna jedinica u
jugoslovenskojdravi,apremaUstavuod28.februara1992.godineSrpska
je definisana kao integralni dio jugoslovenske drave bez federalnog
statusa.
Realne okolnosti, meunarodone i unutranje nisu omoguavale

Republici Srpskoj da nakon 1992. godine postane samostalna drava. S
drugestrane,RepublikaSrpskanijenihtjelabitisamostalnadrava,nego
sehtjelaprikljuitijugoslovenskojdravi,odnosnoSrbijiiCrnojGori.
DalibiseRepublikaSrpskamoglaodvojitiodBosneiHercegovine
na miran nain? Odvajanje Republike Srpske na miran nain bilo bi
mogue samo uz pristanak Hrvata i Bonjaka i uz pristanak kljunih
drava u meunarodnoj zajednici. Oigledno je da nema pristanka u
meunarodnoj zajednici, niti ima spremnosti Bonjaka za odvajanje
RepublikeSrpskeodBosneiHercegovine.UvarijantiodvajanjaSrpskena
osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po
Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Srpska bi
prekrila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da vai i prestalo bi i
verifikivanopriznanjeRepublikeSrpskekaoentitetaisvimeunacionalni
problemi bili bi vraeni na poetak. U jednostranoj secesiji Srpska ne bi
imalalegalnouporiteuUstavunitiumeunarodnompravu,imoralabi
daseosloninavlastitumo.Jednostraniaktsecesijeneminovnobidoveo
dooruanogsukobaSrbaiBonjaka,naroitoupodrujuDistriktaBrkoi
timebiseiznovaotvorilasvabitnadravnapitanjauBosniiHercegovini.
Odishodaratnihsukobaistavameunarodnezajednicezavisiobisadraj
novog mirovnog sporazuma. Republika Srpska bi mogla postati
samostalnaakosteknemeunarodnopodrkuivojnopobijedi,amoglabi
i nestati ako ne stekne meunarodnu podrku i ako vojno izgubi.
Saglasnosti u Bosni i Hercegovini za odvajanje Republike Srpske nema i
vjerovatno je nee ni biti, a jednostrani akt secesije Republike Srpske
predstavljao bi rizik njenog nestanka ili u najmanju ruku, radikalnog
umanjenja njenih dravnih nadlenosti. Odvajanje Republike Srpske od
BosneiHercegovinenamirannainnijemogueiuovomprocesu(akobi
bio jednostrano izveden) dolo bi do oruanog sukoba izmeu Srba i
Bonjaka. Eventulani sukob bi zasigurno bio brzo prevazien
intervencijom meunarodne zajednice, ali bi nastale nepovoljne
posljedice po Republiku Srpsku. Prevazilaenje meunacionalnog sukoba
rjeavalobisenovimarbitranimplanom,Dejtonskisporazumnebivie
vaio,aRepublikaSrpskabiiznovamoraladaseborizasvojdravnistatus
396
RadomirNekovi
koji bi sigurno bio znatno manji u odnosu na sadanji koji ima po

Dejtonskom sporazumu. Trea opcija odvajanja Republike Srpske od
Bosne i Hercegovine moe se posmatrti u kontekstu puzajue secesije.
Navedeni model podrazumijeva da predstavnci Republike Srpske u
dravnim institucijama Bosne i Hercegovine ine sistematsku i
kontinuiranu opstrukciju rada tih institucija kako bi se utemeljio
argument da je Bosna propala, ne moe da funkcionie, najbolje je da se
raspadne,disolucijaBosnejeneminovna,neejedvanaroda,najboljebibilo
da je Srpska samostalana itd. Za puzajui secesiju entitet treba da
obezbijedinekolikouslova:a)dajeentitetsamekonomskiodrividane
zavisioddraveukojojsenalazi,b)daimasnanumeunarodnupodrku
iekonomskuipolitikupomovelikihdrava,c)dasuprotivnicisecesije
nemoniinespremninaradikalnepotezedazaustaveraspaddrave,d)da
uUstavuimauporitezasecesiju,e)daimevelikupodrkustanovnitvai
spremnost na rtvovanje i f) da ima ukupni kapacitet i jedinstvo na
dugotrajnu borbu. Bive jugoslovenske republike su u toku 45 godina
trajanjajugoslovenskefederacijeuspjeledasteknunavedeneusloveiopet
suseotcijepileuzvelikertveitekeokolnosti.RepublikaSrpskanemana
raspolaganju niti jedan element potreban za puzajuu secesiju, i ovaj
modelostajeusferidnevnihpolitikihpotrebabezozbiljnijedravotvorne
namjere. Republika Srpska ne moe da se odvoji od Bosne i Hercegovine
namirannain,jerbisukobSrbaiBonjakaokovlasnitvanadDistriktom
Brkobioneminovan.
Ima li Republika Srpska uporite u postojeem Ustavu i
Dejtonskom sporazumu za odvajanje od Bosne i Hercegovine? Ve
smo govorili da je jugoslovenski Ustav iz 1974. godine davao mogunost
republikama da se odvoje od Jugoslavije na legalan nain. Da li u Ustavu
BiH ima slinih sadraja za odvajanje entiteta iz sastava Bosne i
Hercegovine?
KljuniuslovzaodvajanjejednogdijeladravejeUstavidalijeu
njemusadranopravoentitetailinacijedaseodvojeodpostojeedrave.
OdvajanjeRepublikeSrpskeizBosneiHercegovinebinapoetkuprocesa
otvoriloniztekihizazova.
Pitanjedravotvornogsubjekta.DerogiranjemUstavaiDejtonskog
sporazuma iznova bi se otvorilo pitanje titulara suverenosti, gdje su
mogue razliite opcije. Ako bi nacije bile suverene tada bi imali stanje
kakvo je sada, gdje su tri etnike nacije jednako suverene i gdje nijedna
nacijanebimogladaseparatnokoristiovopravonatetudrugih,patakoi
srpska nacija ne bi mogla sama za sebe da realizuje suverenost na tetu
Hrvata ili Bonjaka. Ako bi graani bili nosioci suverenosti, tada bi
pripadnici srpske nacije bili preglasani na principu jedan ovjekjedan
glas, kao to se ve dogodilo u Bosni Hercegovini u periodu 19911992.
godine. Ako bi entiteti bili suvereni, tada bi njihova odluka o odvajanju
bilabilegalnasamoakobisvetridravotvornenacijenatopristale,jeru
397
svakom entitetu su tri nacije dravotvorne. Prema Ustavu Republike

Srpske Srbi, Bonjaci i Hrvati su ravnopravni konstitutivni subjekti. U
razliitim modelima i varijacijama oigledno je da jedna nacija izolovano
oddrugihinanjihovutetunemoenalegitimannainrealizovatisvoju
suverenost.Istotako,nemogunalegitimannainnidvijenacijeralizovati
suverenostnatetutree.PravoSrbaieventualnoHrvatadaseodvojeod
Bosne je legitimno, ali je isto tako legitimno i pravo Bonjaka da sprijei
SrbeiliHrvatedaseodvoje.Pitanjelegitimitetadravotvornogsubjektane
bi puno pomoglo, jer je rije o jednako legitimnim, ali meusobno
iskljuivimpravima.
Pitanje kontinuiteta i dravnog ureenja Bosne i Hercegovine.

Republika Srpska bi morala dokazati da Bosna i Hercegovina kao drava
nema svoj kontinuitet i da je nastala meusobnim ugovorom entiteta.
KadabisedokazalodajeBosnakaodravanastalanaovakavnain,tada
biseistovremenodokazalodaonaimakonfederalnodravnoureenjeida
su je stvorili entiteti svojom suverenom voljom. Meutim, problem je u
injenici to konfederalnog ureenja nema u Dejtonskom sporazumu i
nisu dva entiteta meusobnim ugovorom stvorila BiH kao dravnu
zajednicu. Ustav kao etvrti dio Sporazuma u prvom lanu definie
kontinuitet dravnosti Bosne i Hercegovine u njenim meunarodno
priznatimgranicamaidaeBiHnastavitisvojeveranijesteenolanstvou
Ujedinjenim nacijama. Ustav ne sadri odredbu da su entiteti svojom
voljomstvorilidravnuzajednicuBosnuiHercegovinu,negodefiniedae
se Bosna i Hercegovina sastojati od dva entiteta. Jednim Ustavom, kao
najviimpolitikopravnimaktom,defnisanesunadlenostinanivouBiHi
na nivou entiteta, tako da entitet ne moe ponititi Bosnu, niti moe
Bosna ponititi entitet, jer se radi o federativnoj dravi. U federativnom
dravnom ureenju ne moe na ustavan nain jedna federalna jedinica
istupiti iz zajednike drave bez saglasnosti drugih jedinica i savezne
vlasti.USocijalistikojFederativnojJugoslavijitojebilomoguezatotoje
ovadravapoUstavuiz1974.godinebilakonfederalnadrava,afederalni
nazivjebioformabezsadraja.DravnikontinuitetBosneiHercegovine
jepriznatDejtonskimsporazumom(Ustav,AneksIV)ionanijetvorevina
dvaentiteta.Nisuentitetibilipriznatiimeunarodnisubjektiinisuvodili
meudravne pregovore o tome da formiraju Bosnu i Hercegovinu kao
dravnu zajednicu. Da je Bosna formirana kao konfederacija tada ne bi
postojao jedinstveni Ustav, nego bi to bila ustavna povelja, ustavni
sporazum i slini akti. Drugi je problem to Bosna i Hercegovina ne bi
mogla preivjeti odvajanje Republike Srpske, jer bi to bio gubitak skoro
polovine dravne teritorije i ostatak Bosne ne bi bio odriv. Ustavom i
ukupnim sadrajima Dejtonskog sporazuma definisano je federativno
dravnoureenjedraveiRepublikaSrpskakaoravnopravanentitetnema
ustavnouporitezaodvajanjeodBosneiHercegovine.
398
RadomirNekovi
Samoopredjeljenjenaroda i Zakon o referendumu. Argument

da svaki narod nacija ima pravo da se samoopredijeli na osnovu svoje
suverenevoljeidaodluiosvomstatusuudraviimabrojnaogranienjau
meunarodnomidomaempravu.Jedandiomeunarodnihakata(Pakto
graanskim i politikim pravima iz 1966. godine daje narodima pravo na
samoopredjeljenje). Drugi dio meunarodnih akata (deklaracije Skuptine
Ujedinjenih nacija 1960, 1966, 1970) ovo pravo ograniava u okvirima
teritorijalnog integriteta drava. Badinterova komisija je januara 1992.
godineprotumailadasrpskinarodimapravonasamoopredjeljenje,aliu
granicimapostojeihrepublikaHrvatskeiBosneiHercegovine.
U ustavnoj osnovi drave ( temeljni akti ZAVNOBiHa iz 1943. i
1944.godineiUstavuBiHiz1995.godine,iodlukomUstavnogsudaBiHiz
2000. godine) sve tri etnike nacije u Bosni (Hrvati, Srbi i Muslimani
Bonjaci) imaju zajedniku suverenost i nijedan narod ne moe
konzumirati suverenost izdvojeno i protiv volje druga dva naroda, niti
druga dva naroda mogu konzumirati suverenost bez i protiv volje treeg
naroda. Samopredjeljenje naroda prema unutranjem pravu (postojei
Ustav)jezajednikavrijednosttrinacijeinemoeserealizovatiseparatno
na ustavan nain. Kada je rije o samoopredjeljenju naroda u kontekstu
meunarodnogprava(aktiOrganizacijeujedinjenihnacijaievropskiakti
tumaenjaBadinterovekomisije)samoopredjeljenjenarodasetretirakao
njegovo suvereno pravo, ali u okvirima postojeih dravnih integriteta.
Jedini akt koji daje mogunost da se jedan narod samoopredijeli tako to
e se odvojiti od postojee drave je deklaracija Organizacije ujedinjenih
nacija iz 1981. godine. Prema deklaraciji etnika grupa ima pravo da se
samoopredjeljuje i izvan postojeeg integriteta drave ukoliko joj je
ugroen opstanak i ukoliko vladajui reim u toj dravi ima namjeru da
uniti odreenu etniku grupu. Navedeni akt OUN predstavlja pravo
kolektivnesamoodbrane,kaotopojedinacimapravonasamoodbranuda
zatiti svoj ivot, isto tako i odreena drutvena grupa ima pravo na
samoodbranu, ukoliko joj postojea dravna vlast ugroava opstanak.
Republika Srpska nema pravo da uzima navedenu deklaraciju OUN kao
osnovu za odvajanje od Bosne, jer Srbima nije ugoren opstanak u ovoj
dravi,jerimajumehanizmedravnevlastikojimatitesvojstatus.Samo
postojanje Republike Srpske kao dravnog entiteta u Bosni, dokazuje da
Srbi imaju institucionalnu dravnu zatitu koja garantuje njihova
koletivna prava. Republika Srpska, prema postojeem unutranjem i
meunarodnom javnom pravu, nema uporita za odvajanje od Bosne i
Hercegovine. Vladajua elita u Republici Srpskoj je pravo
samoopredjeljenja srpskog naroda izjednaila sa pravom na
samoopredejeljenje Republike Srpske, to nije isto. Srpski narod kao
etnika nacija, se samoopredjeljuje izjanjavanjem svih Srba na podruju
Bosne i Hercegovine i to bi bila legitimna volja srpske etnike nacije.
SamoopredjeljivanjeRepublikeSrpskekaodravnogentitetanijemogue,
399
jersukonstitutivnisubjektiuovomentitetuiSrbiiHrvatiiBonjaci.Kada
se etnika nacija samoopredjeljuje, ona time realizuje svoju suverenost
kojuimakaosvojeoriginernosvojstvo.
Kada se dravni entitet samoopredjeljuje on time realizuje
delegiranisuverenitetkojijedobioodetnikihnacijaibezsaglasnevolje
trietnikenacijenemalegitimnevoljeentiteta.
VladajuaelitauRepubliciSrpskojjezanemarilasutinskurazliku
suverenostinacijeisuverenostientitetaiizjednailajenavedenepojmove
krozdonoenjeZakonaoreferendumufebruara2010.godine.
NavedenizakoniznovajeotvoriodvanajspornijapitanjauBosnii
Hercegovini. Jedno pitanje se odnosi na status Republike Srpske: da li je
ona federalna ili konfederalna jedinica? Drugo pitanje je da li su
konstitutivneetnikenacijeilientiteti?
Politiki predstavnici Republike Srpske preferiraju konfederalni
status,iakojeDejtonskimsporazumomdefinisanfederalnistatusentiteta.
Osnovni smisao zakona o referendumu je ustanovljenje jednog

kontrolisanog oblika neposrednog izjanjavanja graana u Republici
Srpskoj. Referendum je koncipiran kao kontrolisan proces (Narodna
skuptina odluuje da li da prihvati referendumsku odluku) i kao entitetski
legitimitet (na referendumu glasaju graani na principu jedan ovjekjedan
glasinemadupleetnikeveine).Unastojanjudautemeljipravoentitetada
moe donijeti suverenu odluku na bazi neposrednog izjanjavanja
njegovih graana, Republika Srpska je napravila veliku strateku greku,
jer je uvela princip graanskog veinskog odluivanja. Kada se princip
graanskog odluivanja jedan ovjekjedan glas uvede u ustavnu i
politikupraksuujednomentitetu,ovajprincipseautomatskilegalizujei
udrugomentitetu,uDistriktuBrkoinanivoucijeleBosneiHercegovine.
GraanskimreferendumomnanivouBosneiHercegovineSrbibimogli
daostanuumanjini,tosevedogaaloumartu1992.godine.AkoSrbiu
Republici Srpskoj imaju pravo da na referendumu preglasaju Bonjake i
Hrvate koji ive u Republici Srpskoj, isto tako Bonjaci i Hrvati na nivou
cijele Bosne i Hercegovine mogu da preglasaju Srbe. Vlasti Republike
Srpske su donoenjem Zakona o referendumu same sebe dovele u dvije
krupne protivrjenosti koje mogu imati negativne posljedice po status
srpskog naroda. Prva je protivrjenost u injenici da srpski predstavnici
zagovaraju dvasuprotnaprincipakadajerijeokonstituitvnostietnikih
nacija.NanivouBiHSrbizagovarajuravnopravnosttrietnikenacije,bez
hegemonije i preglasavanja, a na nivou Republike Srpske zagovaraju
graanski veinski princip koji dovodi do hegemonije i preglasavanja.
Referendum je oblik neposrednog izjanjavanja nosilaca suverenosti u
dravi,gdjesugraaninosiocisuverenostireferendumjegraanski,agdje
su etnike nacije nosioci suverenosti referendum je etniki. U Ustavu
BosneiHercegovineiRepublikeSrpskenosiocisuverenostisutrietnike
nacije i graani. Svaki legitimni referendum ukljuuje graansku
400
RadomirNekovi
tronacionalnuveinu.OdredbeUstavasuovdjenedvosmislene.Bonjaci,
Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno sa Ostalima), i graani
BosneiHercegovineovimodluujudaUstavBosneiHercegovineglasi...
preambula Ustava BiH, posljednji dio. Bilo koju legitimnu i na Ustavu
zasnovanu odluku, koja se tie organizacije i funkcionisanja drave, nije
moguedonijetibezsaglasnostisvatridravotvornanaroda.Referendum
kao oblik neposrednog izjanjavanja konstitutivnog subjekta u dravi je,
prijesvega,ustavna,anezakonskakategorija.NijeZakonprimarnipravni
izvor referenduma, nego je Ustav pravni izvor referenduma. Zakon o
referendumu koji ne proizilazi iz Ustava, nego je napisan kao poseban
izvor prava, mimo Ustava, je u sutini protivustavan akt. Potujui volju
svojih konstitutivnih naroda i graana da obrazuju i ouvaju Republiku
Srpsku i da ustavno ureenje Republike utemelje na potovanju ljudskog
dostojanstva,slobodeijednakostinacionalnojravnopravnosti...(preambula
Ustava RS prvi dio) Srbi, Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali
graani, ravnopravno i bez diskriminacije uestvuju u vrenju vlasti u
RepubliciSrpskoj.(osnovneodredbeUstavaRS,lan1.stavetvrti)
Ustav Republike Srpske definie tri konstitutivna i ravnopravna

narodaiupreambuli,iuosnovnojnormi.BilokojalegitimnainaUstavu
zasnovanaodlukananivouRepublikeSrpske,kojasetiefunkcionisanjai
organizacije drave i vlasti nije mogua bez saglasnosti sva tri naroda.
Referendum na teritoriji Republike Srpske je legitiman samo ako za
odreeno pitanje glasa veina iz sva tri naroda ponaosob (veina Srba,
veina Hrvata i veina Bonjaka koji ive u Republici Srpskoj). Isti je
principnanivouBosneiHercegovineinanivouFederacijeBiHinanivou
Republike Srpske, jer u oba nivoa ustavi definiu troetniku suverenost i
konstitutivnost,gdjejenunakvalifikovanatroetnikaveina.KadaZakon
oreferendumunesadriodredbuotroetnikojveinisuprotanjeUstavu
BiHiUstavuRepublikeSrpske.UZakonuoreferendumuproblematinaje
ustavna ravnopravnost naroda i nain odluivanja. Referendum u
RepubliciSrpskoj(udaljemtekstuRepublikireferendum)raspisujeseradi
prethodnog izjanjavanja graana, u skladu sa Ustavom. (lan 2. stav 1.
Zakonaoreferendumu)PovaeemUstavuRepublikaSrpskanijegraanska,
negojetroetnikadravaukojojsudravotvornetrietnikenacije(Srbi,
Hrvati i Bonjaci). Neustavno je da u jednom dijelu drave, ili u cijeloj
dravi,postojigraanskioblikdonoenjaodlukaakograaninisunosioci
suverenosti, jer na referendumu moe da se izjaanjava samo suvereni
subjekt, a to su etnike nacije. Zakon o referendumu u Republici Srpskoj
podrazumijeva graansko, a ne etniko odluivanje, to je oigledno iz
sljedeihodredbi.
(1)Referendumjepunovaanakojenanjemuglasalanatpolovina
veinagraanakojiimajubirakopravoikojisuupisaniubirakispisak.
401
(2) Referendumsko pitanje je dobilo podrku graana ako se za

njegaizjasnilanatpolovinaveinagraanakojajeglasalanareferendumu
lan35.Zakonaoreferendumu.
Unavedenomnainuodluivanjanemakvalifikovaneveine,nego
je obina graanska natpolovina veina na principu jedan ovjekjedan
glas.lan35.Zakonaoreferendumusuprotanje:preambuliUstavaBIH,
preambuli Ustava RS, lanu prvom Ustava RS i lanu 70. Ustava RS,
Amandmanu LXXVII estoj odredbi koja glasi jednaka prava
konstitutivnih naroda u procesu donoenja odluka. lan 35. Zakona o
referendumu suprotan je lanu 2. istog Zakona. lan 2. podrazumijeva
ustavnu ravnopravnost tri naroda, a lan 35. majorizaciju veine, jedan
ovjekjedan glas. U Ustavima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i
FederacijeBiH,nosiocisuverenostisutrietnikenacijeigraani.Zakono
referendumu iz 2010. godine u Republici Srpskoj iskljuio je
konstitutivnost etnikih nacija i ustanovio graansku konstitutivnost,
ime se stvara presedan koji moe imati negativne posljedice po
ravnopravnostnaroda.UstavomRepublikeSrpskedefinisanjereferendum
kao oblik neposrednog izjanjavanja u kojem: Narodna skuptina:
raspisuje republiki referendum lan 70. taka 5. Ustava Republike
Srpske;Narodnaskuptinamoeodluitidaopojedinimpitanjimaizsvoje
nadlenosti odluku donese nakon prethodnog izjanjavanja graana na
referendumu lan 77. Ustava Republike Srpske. Navedena ustavna
odredbaznaidapostojeiZakonoreferendumunemoedaseprimijeni
na odluivanje o dravnom statusu Republike Srpske, jer to prevazilazi
nadlenosti Narodne skuptine. Po Ustavu Republike Srpske Narodna
skuptina nema nadlensoti odluivanja o dravnom statusu Republike
Srpske, jer Narodna skuptina predstavlja samo jedan dio zakonodavne
vlasti i nema kapacitet ustavotvorne vlasti, jer bez saglasnosti Vijea
narodanemoedonijetinijedanbitanakt.
Narodna skuptina prema Ustavu moe organizuje savjetodavni
kontrolisani referendum. Skuptina organizuje volju naroda kada joj to
trebaradilegitimitetanekeodlukekojujevedonijela,pasezaklanjaiza
narodne volje. Prema Ustavu Republike Srpske volja naroda i graana
iskazana na referendumu je samo prethodno privaljena volja naroda i
graana,aNarodnaskuptinadonosikonanuodlukuivoljaiskazanana
referendumu ustavno je ne obavezuje. Ustavom nije definisano da je
samoopredjeljenjenarodaiskazanonareferendumnajviaisuverenavolja
koja obavezuje sve institucije. Zakon o referendumu doveo je do dravne
krize u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, koja je razrijeena
kompromisom rukovodstva Republike Srpske i Evropske Unije (razgovori
KetrinEtonMiloradDodik13.maja2011.godineuBanjojLuci). Premaovom
dogovoru Republika Srpska se formalno odrekla referenduma i politike
odvajanjaodBosneiHercegovine,aEvropska unijajeprihvatilaobavezu
da bude medijator strukturalnog dijaloga o pravosuu u Bosni i
402
RadomirNekovi
Hercegovini. Zakonom je definisan graanski referendum na principu

jedan ovjekjedan glas, to je suprotno Ustavu Republike Srpske. 251
Zakon o referendumu je suprotan konstitutivnim aktima koje su donosili
poslaniciSkuptineRepublikeSrpskeuBosniiHercegovini,tokom1991.i
1992. godine. Podsjeanja radi, srpski poslanici nisu prihvatili
meunacionalno preglasavanje 14. oktobra 1991. godine u tadanjoj
skuptiniBosneiHercegovine,paakojeprotivustavnodaBonjaciiHrvati
putem graanskih veina preglasaju Srbe, isto je tako protivustavno i da
Srbi graanskom veinom preglasaju Bonjake i Hrvate u Republici
Srpskoj.Osnovniustavniprincipzakojisusezalagalipredstavnicisrpskog
naroda od 1990. godine, bila je ravnopravnost tri naroda, kao tri
dravotvorna subjekta u Bosni i Hercegovini i neprihvatanje graanskog
principa odluivanja. Uvoenjem graanske konstitutivnosti u Republici
Srpskoj, na osnovi principa jedan ovjekjedan glas negiraju se osnovni
politiki zahtjevi Srba istaknuti 19911995. godine. Zakonom o
referendumu u Republici Srpskoj ponitava se princip konstitutivnosti
etnikih nacija i uvodi se graanska konstitutivnost na principu jedan
ovjekjedanglas.SrbiuBosniiHercegovinisuplatilivrloskupucijenuu
borbizapriznanjekonstitutivnostietnikenacije,ipitanjejekojisubjekt
imalegitimitetdaponitiovoostvarenopravo,kojejeuUstavudefinisano
iumeunarodnojzajednicipriznato.NarodnaskuptinaRepublikeSrpske
je prilikom donoenja Zakona o referendumu prekrila oba Ustava (Ustav
BiH i Ustav Republike Srpske) i donijela je odluku ultra vires.
Konstitutivnost etnike nacije nema pravo da poniti nijedan organ niti
institucija, osim same etnike zajdnice sa iskazanom veinskom voljom
njenih pripadnika. Zakon o referendumu predstavlja omu o vratu
srpskom narodu i velika je srea to je Evropska unija sprijeila njeno
zatezanje.
Samoopredjeljenje naroda u Bosni i Hercegovini, kao izraz
suverenih volja etnikih nacija je legitimno, ali u granicama njenog
dravnog i teritorijalnog integriteta. Samoopredjeljenje naroda kao
jednostrani in, koji bi negirao postojei dravni integritet Bosne i
Hercegovine,imalobinegativneposljedicepotajnarod etnikunaciju.
Zakon o referendumu u Republici Srpskoj nema kapcitet da obezbijedi
legitimitet odvajanja Srpske, jer je referendum graanski. Republika
Srpska nije graanski, nego troetniki entitet. Primjenom Zakona o
referendumu Srpska bi u Bosnu i Hercegovinu uvela princip graanskog
preglasavanja jedan ovjekjedan glas protiv ega su srpski predstavnici
upornoborili.AkouSrpkojnjenistanovniciimajupravodaseizjasnena
graanskomreferendumu,tadatoistopravoimajuistanovniciFederacije
251
Srbi, Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, Ostali i graani ravnopravno i bez
diskriminacije uestvuju u vrenju vlasti u Republici Srpskoj lan 1. Ustava Republike
Srpske. Potujui volju svojih konstitutivnih naroda i graana da obrazuju i ouvaju
RepublikuSrpsku...preambulaUstavaRepublikeSrpskeprvidio.
403
BiHiDistriktaBrkoisvatrireferendumabilabilegitimnaimeusobno
iskljuiva.
Pitanje prihvatanja Bosne i Hercegovine kao drave tri
ravnopravneetnikenacije.Legitimnipredstavnicisvetrietnikenacije
u Bosni pristali su i potpisali akte kojima priznaju Bosnu i Hercegovinu
kao nezavisnu dravu i jedinstveni meunarodni subjekt. Na zasjedanju
Zemaljskog antifaitikog vijea ZAVNOBiH u Mrkonji Gradu 1943. i
SanskomMostu1944.godine,predstavnciSrba,HrvataiBonjakadonijeli
sutemeljnadravnaaktapokojimajeBiHrepublikaifederativnajedinica
uJugoslavijiidasuunjojravnopravnasvatrinaroda.
Prilikom donoenja Ustava Bosne i Hercegovine 1946. godine
predstavnicitrietnikenacije,objedinjeniuKomunistikojpartijiBosnei
Hercegovine, saglasili su se da Bosna ima dravnost federalne jedinice i
da su u njoj sva tri naroda ravnopravna. U svim kasnijim ustavnim
promjenama ravnopravnost tri nacije i integritet Bosne nisu dovoeni u
pitanjeukljuujuiiUstavBiHiz1974.godine.
U prvom meunarodnom arbitranom planu (Kutiljerov plan
poetkom 1992. godine) predstavnici tri nacije su potpisali da e Bosna
biti nezavisna drava, bez ugroavanja njenog teritorijalnog integriteta,
ali da e se njeno unutranje ureenje izmijeniti. U svim kasnijim
arbitranim planovima predstavnici tri nacije su prihvatali da je Bosna
nezavisnadravaimeunarodnisubjekt.
Dejtonskim sporazumom, i ranije enevskim i Njujorkim
sporazumima, predstavnci tri nacije su potpisali da je Bosna nezavisna
dravaidaimasvojmeunarodniiteritorijlanidravniintegritet.
U institucijama dravne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine
legalno uestvuju predstavnici sve tri nacije, to je dokaz da prihvataju
Bosnu i Hercegovinu kao zajedniku dravu ravnopravnih nacija i
graana. Potpisivanjem dravnog i meunarodnog integriteta Bosne i
Hercegovinedavanajelegitimnapravnasaglasnostpredstavnikaetnikih
nacijazapostojanjeovedrave.PotpisivanjemDejtonskogsporazumaod
strane srpskih predstavnika verifikovana je Republika Srpska, ali je
istovremeno i priznata drava Bosna i Hercegovina. Legitimni
predstavnici Srba, Hrvata i Bonjaka su u zadnjih pedeset godina
potpisivalidravniiteritorijalniintegritetBosneiHercegovine. 252
TeritorijalniproblemodvajanjaRepublikeSrpske.Odvajanje
jednogdijeladraveimasvojnajradikalnijiizrazuteritorijalnomsmislu.
Iz ponuenih mirovnih planova za Bosnu i Hercegovinu mogli smo
zakljuiti da je pitanje teritorijalnog razgranienja uvijek bilo jedno od
najteih i kada je ono rijeeno stvorena je osnova i za rjeavanje drugih
252
Izuzetak je period od avgusta 1992. do Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kada je

Republika Srpska funkcionisala kao samostalna drava izvan integriteta Bosne i
hercegovine.
404
RadomirNekovi
ustavnihpitanja.RepublikaSrpskabieventulanimodvajanjemodBosnei
Hercegovineimalanepremostiveteritorijalnetekoe.
Problem Distrikta Brko iskazao bi se kao oma o vratu

Republike Srpske, pa bi zatezanje oko secesije bilo kao zatezanje ome.
Prema konanoj arbitranoj odluci ostavljena je mogunost da
meunarodniarbitarmoedapresudidaBrkoucjelostipripadnejednom
od entiteta, ukoliko ocijeni da je ugroen status Distrikta. Drugi je
problem postojanje ustavnog amandmana za Brko po kojem ova oblast
nije u pravnoj nadlensoti entiteta. Prema ovom amandmanu teritorija
Brkog je zajedniki kondominijum dva entiteta, ali bez linije
razgranienja,cijelateritorijajeuvlasnitvuRepublikeSrpske,alijetakoe
ta ista cijela teritorija u vlasnitvu Federacije BiH. Nema podjele teritorije
bez pristanka Federacije BiH i bez pristanka graana Brkog, a graani
odluuju na principu jedan ovjekjedan glas bez etnike
konstitutivnosti. Kakve god hipoteteke modele da razmatramo u vezi
statusa Brkog u procesu odvajanja Republike Srpske, dolazimo do
zakljuka da Srpka ne moe na miran i legalan nain u svoj integritet
povatitidioBrkogkojijeimalado1995.godine.PoredpitanjaDistrikta
Brko pitanje teritorijalnog razgranienja je komplikovano i u drugim
podrujima,kaotosu:Biha,Gorade,dioPosavine.
Dejtonskiim sporazumom su kompromisno razgranieni
nacionalni teritorijalni interesi. Teritorijalnim razgranienjem izvan
DejtonskogsporazumaetnikenacijeuBosnibilebivraenenapoetak
pregovarakogprocesaisvateritorijalnapitanjabilabiiznovaotvorena.U
sluajudaRepublikaSrpskajednostranootvoriteritorijalnapitanjaonabi
automatski otvorila i sopstveno teritorijalno pitanje. Problematizovanje
teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine je istovremeno i
problematizovanje teritorijalnog integriteta Republike Srpske. Narodski
reeno, Republika Srpska bi od gotovine napravila veresiju i sama sebe
dovela u poziciju da se iznova bori za teritorijalnu cjelovitost za koju se
izborilaprijesedamnaestgodina.
Pitanje statusa Republike Srpske nakon eventualnog
odvajanja od Bosne i Hercegovine. Hipotetiki, kada bi se Republika
SrpskaiodvojilaodBosneiHercegovinakakavbibionjendravnistatus?
Jedna mogunost je da se pripoji Srbiji, a druga je da bi se konstituisala
kaosamostalnadrava.UvarijantipripajanjaSrbijiotvarasepitanjedali
bi Republika Srpska bila federalna jedinica u Srbiji, da li bi imala Ustav i
kapacitetdravnevlastikolikosadaimauokviruBosneiHercegovine?Da
libijednatreinaSkuptineSrbijebilaizRS,dalibijednatreinaVladei
Ustavnog suda bila iz Republike Srpske? S obzirom na unitarno dravno
ureenjeSrbije,oiglednojedaRepublikaSrpskanebilafederalnajedinica
inebiimalakapacitetvlastiuokviruSrbijekolikosadaimauokviruBosne
i Hercegovine. U ovoj varijanti trebamo imati u vidu da se ne bi cijela
teritorija Republike Srpske pripojila Srbiji, jer podruja Romanije, Stare i
405
Istone Hercegovine moda bi se radije opredijelila za Crnu Goru, jer

stanovnitvo na ovim podrujima uglavnom ima crnogosko porijeklo. U
varijantidaRepublikaSrpskapostanesamostalnadrava,dolobidonjene
federalizacije,jerbipojedineregijenastojaledapostanufederalnejedinice
icentralistikadravnavlastsenebimoglaodrati.
U politikoj teoriji legitimne su razliite ideje, pa i razmatranje
eventualnog odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, ali je i
obavezasubjektakojizagovarateidejedajavnostipredoiisveposljedice
i ishodita koje bi nastale u njihovoj realizaciji. Modeliranje razliitih
varijantiiopcijauvezistatusaRepublikeSrpskedovodinasdozakljuka
da je njen optimalni status da ostane federalna jedinica u okviru Bosne i
Hercegovine na osnovi Dejtonskog sporazuma. Izvan Dejtonskog
sporazumaRepublikaSrpskanebimoglaopstati,jerbisebitnadravna
pitanjavratilanapoetak,aSrbibikaoidruginarodimoraliiznovadase
bore za prava koja sada ve imaju. U istoriji srpske nacije na prostoru
Bosne i Hercegovine Srbi nisu imali vea prava u vrenju dravne vlasti,
negotojetodanas.ZahvaljajuiKomunistikojpartijiBiHSrbisujo1943.
i 1944. godine dobili konstitutivna prava ravnopravno sa Hrvatima i
MuslimanimaBonjacima.ZahvaljujuiSrpskojdemokratskojstranciBiH
SrbisustekliRepublikuSrpsku,kojajeverifikovanauunutranjempravui
meunarodnom sporazumu. Proces eventualnog izdvajanja Republike
Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine nesumnjivo bi vodio njenom
ukidanju.
3.UnitarizacijaBosneiHercegovinekaoukidanje
RepublikeSrpske
UnitarizacijaBiHiukidanjeRepublikeSrpskenijemoguesvedok
je na snazi Dejtonski sporazum i Ustav kao njegov integralni dio, jer je
ovim aktom Bosna i Hercegovina ureena kao federalna drava. Nijedan
ponueni meunarodni plan za rjeenje krize u Bosni od 1992. do 1995.
godine nije sadravao unitarno ureenje drave. Meutim, ukoliko bi se
ponitio ili radikalno izmijenio Dejtonski sporazum i sva pitanja iznova
otvorila,tadajemoguaiunitarizacijaBosneiHercegovinekaojednaod
varijantiukojojRepubikeSrpskenebinibilo.KonfederalizamuBosnije
jednaekstremnaiantiustavnapozicijakojaimazaposljedicuunitarizam
kao drugu ekstremnu i antiustavnu poziciju. U sluaju da jaaju
unitatristikiprocesiistovremenoejaatiikonfederalniprocesinadrugoj
strani i obrnuto. Unitarizam kao antiustavan i antidejtonski proces
uglavnomsezasnivananekolikoeventulanihuporita.
Stvaranje treeg hrvatskog entiteta imalo bi za posljedicu

regionalizaciju drave u kojoj bi postojee nadlenosti Republike Srpske
bile radikalno umanjene. U procesu politikih meunacionalnih nagodbi
oko eventulanog treeg hrvatskog entiteta cijena bi bila u ojaanoj
406
RadomirNekovi
nadlenostiinstitucijananivouBosneiHercegovine.RepublikaSrpskane
bi bila ukinuta, ali bi njene nadlenosti bile umanjene, a nadlenosti
institucijananivouBiHbiojaale.Neizvravanjeustavnihimeunarodnih
obavezaodstraneentitetaudosadanjojpolitikojpraksivesepokazalo
kao osnova unitarizacije. Da su entiteti blagovremeno izvrili svoje
obavezeuvezilanaIIUstavaBiHkojiregulievladavinupravaiprimjenu
Evropske konvencije o ljudskim pravima, proces uspostavljanja Suda BiH i
Krivinog zakona BiH bio bi drugaiji. Institucije na nivou BiH imaju
ustavno pravo da donose zakone i uspostavljaju institucije u onim
oblastima u kojima entiteti ne djeluju i gdje nastaje pravna praznina.
Nedovoljna horizontalna saradnja entiteta stvara prostor za jaanje
unitarnihelemenatadrave,gdjesavezneinstitucijepopujavajupraznineu
pravnomsistemu.
Primjena Zakona o referendumu na principu jedan ovjekjedan

glas je realna osnova unitarizacije. U navedenom kontekstu Zakon o
referendumu je protivrjean, jer je donesen sa ciljem da ojaa ustavni
status Republike Srpske, ali u krajnjem ishodu ovaj Zakon ugroava
poziciju ovog entiteta u strukturi Bosne i Hercegovine. Ako stanovnici
Republike Srpske imaju zakonito pravo da o najbitnijim dravnim
odlukamaodluujunagraanskomprincipubezetnikogkriterija,tadai
ukupnistanovniciBosneiHercegovineimajuistotopravo.Hegemonijai
preglasavanje na nivou entiteta moe da ima za posljedicu hegemoniju i
preglasavanje na nivou Bosne i Hercegovine. Problem unitarizacije na
graanskoj osnovi je u injenici da je Republika Srpska donoenjem
Zakonaoreferendumunapravilapresedaniozakonilaprincipunitarizacije
na nivou entiteta i time otvorila vrata unitarizaciji na nivou Bosne i
Hercegovinekaocjeline.
Prenos nadlenosti sa entiteta na nivo Bosne i Hercegovine je

takoe povoljna osnova za unitarizaciju dravne vlasti. Navedeno pitanje
jeposebnospornokodvladajuihelitauRepubliciSrpskoj,iakosuupravo
te elite dale pristanak za veinu prenesenih nadlenosti. Poslanici u
Parlamentarnoj skuptini BiH izabrani na teritoriji Republike Srpske
glasali su za zakone kojima su prenesene nadlenosti: Zakon o sudu BiH,
Krivini zakon, Zakon o PDV, Zakon o graninoj policiji, Zakon o RTV
sistemu itd.. Ustavni amandman o statusu Distrikta Brko i njegovo
izuzimanje iz nadlensoti entiteta takoe je donesen dvotreinskom
veinomuParlamentuBiH,uzsaglasnostposlanikaizabranihnateritoriji
RepublikeSrpske.Tezakakojetoglasanjenelegalno,kakosuposlanicibili
primorani od strane OHRa i da ti zakoni nemaju pravnu snagu, jer
entitetinisudalisaglasnostspadausferudnevnestranakepolitikeinema
pravnodejstvo.
Onemoguavanje primjene Dejtonskog sporazuma i njegovo

derogiranjejeputkaunitarizacijiBosneiHercegovine,jerakoseumjesto
Dejtonskog bude kreirao neki drugi meunarodni sporazum, njime e se
407
dati prednost unitarnim elementima drave. Unitarizacija je proces

suprotan Dejtonskom sporazumu i on nije mogu bez pristanka
predstavnikatrikonstitutivnanarodauinstitucijamaBosneiHercegovine.
Organizacija dravne vlasti na nivou BiH: tri lana Predsjednitva iz dva
entiteta, dva doma Parlamenta sa entiteskim i etnikim vetom, Savjet
ministara sa entitskim kljuem, postavljena je tako da bez saglasnosti
predstavnika nacija i entiteta nije mogue donijeti nijednu odluku. Kada
imamo u vidu da vladajue partijske elite kontroliu rad dravnih
institucijananivoimaentitetainanivouBosneiHercegovine,oiglednoje
dabezsaglasnostipartijskih nacionalnihelitanijemoguaunitarizacija
dravnevlasti.
Raspakivanje Dejtonskog sporazuma i vraanje sutinskih pitanja
na poetak meunacionalnih pregovora bilo bi tetno po sve narode u
Bosni i Hercegovioni posebno, po srpski narod. U bilo kakvoj radikalnoj
izmjeniosnoveDejtonskogsporazumaBonjacibidobiliistoilinetovie
negotosadaimaju,Hrvatibiusvakomsluajudobilivienegotoimaju,
a Srbi bi dobili manje od onog to sada imaju. Svim etnikim nacijama,
posebnoSrbima,najvieodgovaradaseouvaDejtonskisporazumusvim
elementima i da se kompromisno nadograuje na osnovi vrijednosti
politikogsistemaevropskihzemaljainasleaEvropskeunije.
ZAKLJUCI
SpecifinostBosneiHercegovinejeutometojenjenasadanjost
uklijetena izmeu prolosti i budunosti. Ogromna drutvena energija
troi se na rasprave o prolosti i na mogui razvoj drave i drutva u
budunosti,azasadanjostnemadovoljnonivremenanienergije.Izmeu
vrijednostiistorijskognasljeaiizazovabuduihevroatlanskihintegracija,
racionalnost sadanjosti teko dolazi do izraza. Nedostatak racionalne
politike u Bosni i Hercegovini utie na irenje iracionalnog politikog
prostora u kojem se vladajue partijske elite snalaze kao riba u vodi.
Istorijskonasljeeprepunonesuglasica,sukobaiprotivrjenostinepoima
sekaoproblemkojitrebarazrijeiti,negosekoristikaoneiscrpnariznica
za argumente politikih sukobljavanja i dobijanja vlasti. Izazovi
budunosti, s druge strane, slue kao izvor argumenata da e se svi
postojei problemi razrijeiti u buduem vremenu kada uemo u
Evropsku uniju. Vladajue partijske oligarhije uzroke svih bitnih
problemaizvodeizprolosti,rjeenjeproblemadelegirajuubudunost i
pomou javnih medija stvaraju virtuelnu sadanost. Bosna i Hercegovina
po svom sloenom i protivrjenom dravnom razvoju ne predstavlja
izuzetak, jer i druge drave u Evropi su imale teka istorijska nasljea i
408
RadomirNekovi
probleme. Sutina nije u pitanju da li neka drava ima unutranje

problemeisukobe,negokakoihdravnavlastrjeavauraznimistorijskim
okolnostima. Za razliku od evropskih drava, Bosna i Hercegovina ne
rjeavasvojeproblemeinemaproaktivnupolitikurazvojadraveidrutva
izatostagnira.UsloenomistorijskomnasljeuBosneuvijeksemogunai
argumenti da se opravda neka jednostrana politika i zato vladajue elite
raspolau neiscrpnim resursima pravdanja za loe vladanje. Istorijsko
nasljee moe se koristiti i kao izvor iskustava korisnih za definisanje
novihpolitikaudravi,amoesekoristitiizaprodubljivanjesukobaiono
samoposebimoebitiinegativnoipozitivno,uzavisnostiodtogakakav
odnos uspostavljamo prema njegovim bitnim sadrajima. Istorijsko
nasljeeuBosniiHercegovinisvejeviepredmetmanipulacijepartijskih
elita na vlasti, koje ne ele da prevaziu istorijske protivrjenosti, jer im
one predstavljaju ideoloki rudnik za osvajanje i odravanje na vlasti.
Racionalan odnos prema prolosti u politikom sistemu Bosne i
Hercegovine podrazumijeva odgovorniju vlast koja e pruiti realnu
projekciju budueg razvoja drave i drutva, a dananje vladajue elite
ovakveprojekcijeiodgovornostinemaju.
Jedno od najspornijih pitanja u strukturi drave i funkcionisanju

politikog sistema je: da li su u Bosni i Hercegovini prvo nastale etnike
nacije,panakontogadrava,ilijeprvonastaladrava,anakontogaetnike
nacije? Kada je Bosna i Hercegovina nastala kao drava u modernom
smislu rijei? U racionalnoj teoriji i politici ovo pitanje ne bi sutinski
uticalonaustavnoustrojstvodraveifunkcionisanjedrutva,aliuBosnii
Hercegovini ovo pitanje ima sutinski politiki znaaj i na njemu su
suprotstavljenedvijeosnovneteorije.
TeorijomdajeBosnakaodravanastalaprijeetnikihnacijanastoji
se utemeljiti graanska suverenost i unitarno dravno ureenje. Prema
ovojteorijinarodBosneinilibiBosanciislamske,katolikeipravoslavne
vjere. Prema ovakvoj ustavnoj osnovi etnike nacije ne bi imale
konstitutivnost i bile bi svedene na etnike grupe, graani bi bili nosioci
suverenosti, a dravljanstvo i nacija bili bi izjednaeni. Navedena teorija
nemauporiteuistorijskiminjenicama,jerBosnaprije1946.godinenije
ni postojala kao drava, niti je imala elemente dravnosti u nivou
federalne jedinice ili nekog drugog dravnog entiteta. Hrvati i Srbi su,
prema naim spoznajama, u veini protiv navedenog koncepta graanske
nacije zbog straha od meunacionalnog preglasavanja, dok su Bonjaci
uglavnomsaglasnisaovimkonceptom.
Teorijomdasutrietnikenacije(Srbi,BonjaciiHrvati)nastaliprije
drave temelji se etnika suverenost i decentralizovano dravno ureenje.
Ako su tri etnike nacije nastale prije drave tada one imaju pravo da
stvore svoje posebne drave, a Bosna i Hercegovina moe da bude
zajedniki dravni okvir udruenih nacionalnih drava. U radikalnom
poimanjunavedeneteze,BosneiHercegovinekaodravenebinibilo,to
409
bi bila dravna zajednica sa ogranienim trajanjem dok tri nacije ne

ostvaresopstvenedrave.Dravnoureenjebilobikonfederalno,anarod
u Bosni predstavljao bi mehaniki zbir pripadnika tri etnike nacije.
Bonjaci su uglavnomprotiv ovakve ustavne osnove, dok Hrvati i Srbi
imajupozitivanodnospremaovojteoriji.Istorijskeinjeniceukazujudasu
etnike nacije Srbi, Hrvati i Muslimani Bonjaci nastale oko 50 godina
prije drave, ali takoe ukazuju da tri nacije nisu stvorile svoje posebne
draveprijenastankadavnostiBosne.
Da su tri etnike nacije na poetku XX vijeka stvorile svoje tri
drave,pasekasnijeudruileudravnuzajednicuBiH,tadabismoimali
konfederalno ureenje. Problem je u tome to tri etnike nacije nisu
uspjeledastvoresvojeposebnedraveu posljednjihstotinugodina,tako
da nije bilo prilike da tri nacionalne drave svojim konfederalnim
ugovorom stvore dravnu zajednicu Bosnu i Hercegovinu. Razlozi
navedene situacije su razumljivi ako imamo u vidu injenice da su na
podruju Bosne i Hercegovine postojale i djelovale druge drave (Turska,
Austrougarska,DravaSHSKraljevinaJugoslavija).Uvrijemepostojanja
navedenih drava etnike nacije u Bosni nisu mogle da stvore ni svoje
posebne drave niti jednu zajedniku dravu, jer nisu bile konstitutivni
faktori,negopodanicituihdrava.Istorijskijeparadoksdasustanovnici
Bosnegodinamaratovaliistradavalizainteresetuihdrava,anisubiliu
mogunostidastvarajusvojudravu.
PremaistorijskiminjenicamavrijemenastankadravnostiBosnei
Hercegovinejeperiod19431946.godine.KomunistikapartijaJugoslavije
jekaokonstitutivnisubjektuimesvetrinacije(Srba,HrvataiMulismana
Bonjaka)stvoriladravuBosnuiHercegovinuuformifederalnejedinice
u okviru federalne drave Jugoslavije. Tri etnike nacije (Srbi, Hrvati i
Muslimani) su 1943. godine prvi put postale ravnopravni dravotvorni
subjekti,aBosnaiHercegovinajeprviputstekladravnost,gdjesuvlast
vrili njeni autohtoni stanovnici. Bosna i Hercegovina kao prepoznatljiva
teritorijalna cjelina postoji ve stotinama godina, ali nikada prije 1946.
godine na toj cjelini stanovnici Bosne i Hercegovine nisu imali svoju
dravnu vlast. U vrijeme Turske Bosna je bila integralni dio ove drave i
nijeimalanijedanobliksvojihautonomnihdravnihinstitucija.Takoe,u
vrijeme Austrougarske Bosna je bila koimperijum Austrije i Ugarske, a
nakon aneksije 1908. godine integralno podruje Monarhije. Kao dio
AustrougarskeBosnajeimalanarodnopredstavnitvo(Sabor)iVladu,ali
bezbitnijeguticajauodluivanjuodravnimposlovima.UvrijemeDrave
SHSiKraljevineJugoslavije,Bosnakaoentitetinjenatrinarodanisuimali
bitniju ulogu. U periodu SHS od 1918 do 1929. godine Bosna je zadrala
samo teritorijalnu cjelovitost , ali bez autonomnih institucija dravne
vlasti(slinokaouvrijemeTurske).PrekompozicijomdraveuKraljevinu
JugoslavijuBosnajeizgubilaiteritorijalnucjelovitostibilajepodijeljenau
pet banovina (teritorijalnih dravnih podruja). Bez obzira to
410
RadomirNekovi
Komunistika partija Jugoslavije 1943. godine nije imala legitimitet da

odluuje u ime naroda, ona je kao konstitutivni subjekt kreirala Bosnu i
HercegovinukaofederalnujedinicuuJugoslaviji,apredstavnicinarodaiz
Bosne su prvi put u svojoj istoriji stekli pravo da odluuju o dravnim
poslovima Bosne i Hercegovine. Drugo sporno pitanje je: ko je u Bosni i
Hercegovini suvereni subjekt, ko ima pravo da ureuje i da upravlja
dravom?Dalisutograani,etnikenacijeilientiteti?Navedenopitanje
bilo je sporno u vrijeme dravnog osamostaljivanja Bosne, ali je sporno i
danas, jer nema saglasnosti politikih elita o nosiocima suverenosti.
Ustavna osnova na kojoj je stvorena drava bila je zajednika i nedjeljiva
suverenost i ravnopravna dravotvornost tri nacije u formi politikog
federalizma.SuverenostuBosniiHercegovinijezajednikavrijednosttri
etnikenacijeisvihgraanainijednaetnikanacijanemoe,naustavan
nain,samazasebeizolovanorealizovatisvojusuverenostbezsaglasnosti,
druge dvije nacije i obrnuto. Takoe, nije opravdano razdvajati elemente
etnikog i graanskog u naciji kao politikoj zajednici, jer ako je nacija
demokratska, tada etnike i graanske vrijednosti nisu u protivrjenosti.
JedanodaktuelnihproblemauBosniiHercegovinivezanihzasuverenost
odnosi se na pitanje: ko je suvereni subjekt nacije, entiteti ili drava, ta
emu prethodi? S obzirom na injenicu da su etnike nacije nastale prije
draveonesusuverenost,kaosvojeizvornosvojstvo,prenosilenadravu,
pa tako drava ima izvedenu suverenost delegiranu od naroda nacije.
Entitet kao dio drave takoe ima izvedenu suverenost delegiranu od
narodanacije,jernisuprvonastalientiteti,pateknakontogaformirane
nacije, nego je obrnuti proces. Etnika nacija je autohtona, originerna
kategorija, a entiteti i drava su izvedena kategorija i imaju onoliko
suverenosti koliko im etnike nacije prenesu kroz ustavotvornu vlast. U
navedenom kontekstu je i Ustavom Bosne i Hercegovine definisano da
predstavnici u vlasti, u principu, predstavljaju narode. U organizaciji
zakonodavne vlasti u dvodomim parlamentima na nivou BiH i na nivou
entiteta ne postoje domovi entiteta ili domovi kantona, nego domovi
naroda. Suvereni subjekti u Bosni i Hercegovini su tri etnike nacije koje
zajedno i ravnopravno vre dravnu vlast na dva nivoa, nivo BiH i nivo
entiteta. Suvrenost dravne vlasti na nivou entiteta i na nivou institucija
BiHjeizvedenakategorija,jernijeentitetskasuverenostiznadnacionalnei
nije suverenost drave BiH u cjelini iznad suverenosti njene tri nacije.
Suverene odluke drave BiH ili suverene odluke entiteta nisu legitimne
bez saglasnosti tri nacije kao vlasnika suverenosti. Specifinost Bosne i
Hercegovine je i u tome to njena stabilnost zavisi od unutranje
troetnike ravnopravnosti i od odnosa sa susjednim drava, sa Srbijom i
Hrvatskom. Srpskohrvatski sukob u procesu disolucije bive
jugoslovenskedravedestabilizovaojeBosnuiHercegovinu.SrbiizBosne
bili su za srpsku jugoslovensku opciju, Hrvati iz Bosne za hrvatsku
dravnuopciju,aBonjacisulaviraliizmeuovedvijeopcijeinakrajuse
411
opredijelili za dravnu samostalnost Bosne i Hercegovine. Narodi

udrueni u zajedniku Dravu Srba Hrvata i Slovenaca, Kraljevinu
Jugoslaviju i Socijalistiku Federativnu Jugoslaviju na razliite su naine
realizovali svoje dravnosti. Slovenci i Hrvati su jugoslovensku dravu
shvatalikaoprolaznununostuprocesusvaranjasopstvenihdravaitoje
bilo njihovo legitimno pravo. Srbi su svoju dravnost i nacionalni interes
izjednaavalisajugoslovenstvom,inisugradilisopstvenudravnost,toje
takoe bio njihov legitimni interes. Sticajem istorijskih prilika hrvatski i
slovenakilegitimniinteresseostvario,asrpskojugoslovenstvojepropalo.
Bosna i Hercegovina se od poetka stvaranja zajednike jugoslovenske
drave nalazila u procjepu izmeu suprotstavljenih srpskih i hrvatskih
dravnihinteresa.
Meunarodna zajednica je od poetka jugoslovenske krize inila

napore da se ona razrijei na miran nain, ali nije u tome uspjela zbog
suprotstavljenih stavova Srba i Hrvata. Nakon to su Slovenija i Hrvatska
proglasile dravnu samostalnost i nakon tumaenja Badinterove komisije
da je Jugoslavija u disoluciji, Srbija i Crna Gora su formirale novu
zajednikudravuSaveznuRepublikuJugoslaviju,imejeSrbeizHrvatske
iBiHostavilaizvangranicanovejugolsovenskedrave.Navedeniminom
sve jugoslovenske republike su priznale republike granice, ukljuujui
Srbiju i Crnu Goru. Srbi iz BiH, predvoeni Srpskom demokratskom
strankom, su ve februara 1992. godine shvatili da moraju svoje
nacionalnodravno pitanje rjeavati u okviru samostalne Bosne i
Hercegovineinavrijemesuodbacilijugoslovenskuiluziju.Naalost,Srbi
iz Hrvatske su ostali u uvjerenju da e se odvojiti od Hravtske i pripojiti
novoj jugoslovenskoj dravi i platili su traginu cijenu jugoslovenske
obmane.
Nakon disolucije jugoslovenske drave meunarodna zajednica se

posvetila dravnom problemu Bosne i Hercegovine. Srbi nisu podravali
nezavisnudravuBosnuiHercegovinuizvanJugoslavije,asdrugestrane,
Bonjaci i Hrvati nisu htjeli da budu u sastavu Jugoslavije. Dolo je do
radikalnog sukoba dva legitimiteta, jer kao to su Srbi imali pravo da
ostanu u Jugoslaviji, isto tako su i Hrvati i Bonjaci imali pravo da se
razdrue od Jugoslavije. Domae vladajue elite nisu mogle da postignu
kompromisimeunarodnaarbitraaiposredovanjebilisuneophodni.Na
poetku arbitranog procesa meunarodna zajednica je definisala dva
temeljna elementa na kojima je zasnovano rjeavanje dravnog pitanja
BosneiHercegovine:1.kontinuitetdravnostiBiHinjendravniintegritet
i 2. unutranje preureenje drave iz unitarnog u decentralizovano. U
procesu meunarodnog posredovanja i arbitriranja meunarodna
zajednica (Evropska unija, OUN, i velike sile) su kreirale nekoliko
mirovnih planova i 1995. godine su kreirali Dejtonski sporazum, koji je
prihvaen u BiH, susjednih drava i svih drugih bitnih aktera u
meunarodnoj zajednici. Dejtonski sporazum je sinteza arbitranog
412
RadomirNekovi
procesa meunarodne zajednice od 1991. do 1995. godine. Teorija o

Dejtonskom sporazumu kao meunarodnom ugovoru nije prihvatljiva i
ona zamagljuje njegovu sutinu i dovodi do pogrenih politikih
zakljuaka,jerovajsporazumnesadrielementekojisudefinisaniBekom
Konvencijom o ugovornom pravu iz 1969. godine. Dejtonski sporazum je
obuhvatiolegitimneinteresetrietnikenacijeuBiHipriznaojetemeljne
odluke Zemaljskog antifatistikog vijea narodnog osloboenja BiH iz
1943.i1944.godne.Bosnanijenisrpskanihrvatskanimulimanska,negoje
i srpska i hrvatska i muslimanska i u Bosni e se potovati ljudska prava.
Navedeni principi dravnosti Bosne i Hercegovine su ugraeni u prvi i
drugi lan Ustava (pitanje ravnopravne konstituivnosti tri nacije i
vladavinaljudskihprava).NijednimkonstitutivnimaktomuistorijiBosnei
Hercegovine nisu na cjelovitiji nain izbalansirana pitanja prolosti,
sadanjosti i budunosti, etnikog i graanskog, kao to je to uinjeno
Dejtonskimsporazumom.Osporavanjeovogsporazumakaonametnutog
ioktroisanogneprozilaziodnjegovogsadrajaisutine,negojerezultat
dnevnepolitikeiinteresaelitanavlasti,jerjeprimjenasporazumaucjelini
suprotnanjihovimpartikularniminteresima.AkoDejtonskisporazumnije
dobar i nije demokratski, tada vladajue partijske elite u BiH mogu da
kreirajuiizglasajunoviUstavitimestavevansnageDejtonskisporazum.
ProblemjeuinjenicitovladajuepartijskeeliteuBosniiHercegovinine
mogudase dogovoreokonovog Ustavaisvereformeuzadnjihpetnaest
godinainiciranesuodstranemeunarodnezajednice.
Dejtonski
sporazum i uloga Visokog predstavnika i Savjeta za primjenu mira nisu
smetnjaevropskomputuBosneiHercegovine.Nemadejtonskeibriselske
faze, gdje treba napustiti dejtonsku da bi se prelo na briselsku fazu, jer
sutina je u tome to Bosna i Hercegovina treba da pree iz
nedemokratskog drutva u demokratsko, iz partijske drave u pravnu
dravu,izsiromatvauivotdostojanovjeka,izmeunacionalnihsukoba
umeunacionalnusaradnju.IntegracijomBosneiHercegovineuEvropsku
unijurealizovaesezadnjafazaDejtonskogsporazumaionebitiucjelini
ostvaren. Meunarodni faktori su integralni dio Dejtonskog sporazuma i
njihovonegiranjejeistovremenoinegiranjesamogSporazumakojiebiti
nasnazisvedotrenutkadokdomaepartijskeelitenepostignusporazum
i izglasaju novi ustav po svojoj volji. Dejtonski sporazum nije neki
mehaniki skup normi i principa nametnut, oktroisan od velikih sila.
OvajsporazumdubokoproistieizprotivrjenostinarodaidraveuBosni
i Hercegovini i obuhvata istorijsko nasljee, definie sadanju osnovu
politikogsistemaianticipiranjegovbuduidemokratskirazvoj.Ustavne
izmjene u bilo kom vidu, u sutini, bie nadogradnja Dejtonskog
sporazuma, jer nije mogue urediti Bosnu i Hercegovinu izvan njegovog
okvira. Ustavne izmjene u Bosni i Hercegovini su nune i one e pratiti
razvojdrutvaievroatlanskeintegracijezemlje.Dejtonskisporazumese
mijenjati svojom unutranjom kompresijom tako to e se svih deset
413
aneksa integrisati u etvrti aneks i tako e nastati jedan Ustav koji e

sintetizovatiidejtonskuibriselskufazuurazvojudrutvaidraveuBosni
i Hercegovini. Bosna i Hercegovina kao drava u stagnaciji i sporoj
tranzicijinemaproblemsaDejtonskimsporazumom,negoimaproblemsa
partijskom dravom i totalitarizmom vladajuih nacionalnih elita.
Sutinskijeproblemtosupartijskeeliteprigrabilesvojstvosuverenostii
konstitutivnosti i izjednaile ga sa svojim partijskim interesima, pa svako
ko kritikuje partiju na vlasti tretira se kao da kritikuje najvie vrijednosti
nacije. Problem je sloeniji ako imamo u vidu i injenicu da su politike
partijenastaleprijedraveibilesunjenikonstituantiitimesunastupaleu
ime cijele etnike nacije. Svojstvo da budu konstitutivni subjekti
politikimpartijamadajemogunostdapostojeeureenjedrave,paak
isamonjenopostojanjemogudovestiupitanje.
Specifinost partija na Balkanu, a posebno u BiH, je i u tome to

osimprogramskeimajuietnikuosnovu,paseprogramusutinizasniva
napridobijanjupripadnikaodreeneetnikezajednice.Ovakvosvojstvoje
optakategorijakojavaiizanacionalne,izagraanske,izadesne,i
za lijeve. Etniku osnovu su imale politike partije i poetkom
dvadesetogvijeka,imalajeiKomunistikapartijaJugoslavijeiimajujesve
parlamentarnepolitikepartijeuBosniiHercegoviniudananjevrijeme.
Etnika osnova nije prevaziena kategorija konzervativnih
organizacija,negooptesvojstvosvihpolitikihpartijanapodrujuBosne
i Hercegovine u posljednjih stotinu godina. Etnika osnova nacija
omoguilajepolitikimpartijamauBosniiHercegovinidasetransformiu
iz politikih organizacija u masovne nacionalne pokrete. Iz legitimiteta
nacionalnih pokreta partije su dobile status konstitutivnih subjekata u
dravi i tako su prigrabile cjelokupnu politiku mo i dravnu vlast i
monopol da odreuju ta su nacionalne vrijednosti i vitalni nacionalni
interesi.NaprostoruBosneiHercegovineodpoetkanjenedravnekrize
prije dvadeset godina, meunarodni predstavnici su pregovarali sa
partijskonacionalnimliderima,topotvrujedasupartijeimeunarodno
priznavane kao nezaobilazni politiki faktori. Kada je aktuelno neko
vitalno pitanje etnikih zajednica sve partije iz jedne zajednice
objedinjavaju svoje djelovanje u formu nacionalnog pokreta. Zbog toga u
Bosni i Hercegovini postoje dvije osnovne forme djelovanja politikih
partija, djeluju kao pojedinane politike organizacije i djeluju kao tri
neformalna nacionalna pokreta. Viepartijski sistem i proporcionalni
izboriuokvirujedneetnikezajednicesetransformiuujednonacionalni
pokret i veinski izborni sistem. Viepartijski sistem i proporcionalni
izboriiskazujuseteknanivouzajednikihinstitucijaBosneiHercegovine.
Uetnikipodijeljenomdrutvu,bez razvijenesferecivilnogdrutvaibez
nezavisnihjavnihmedija,politikepartijeostvarujuhegemonijunadsvim
sferama drutva i dravne vlasti. Bosna i Hercegovina nema graanskih
partijakojeobuhvatajusvetrietnikezajedniceidjelujuuobaentiteta,i
414
RadomirNekovi
ako ih ima one jo nemaju kapacitet da obuhvate cjelinu Bosne i

Hercegovine i njenog drutva. Totalitarna vlast politikih partija je
osnovna determinanta koja onemoguava demokratski razvoj Bosne i
Hercegovine, i predstavlja glavnu smetnju evropskim integracionim
procesima. Na primjeru Bosne i Hercegovine pokazuje se izrazito
negativnaulogapolitikihpartijaupolitikomsistemutootvaraizazove
za pitanje: da li je mogue izgraditi politiki sistem u kojem politike
partije ne bi imale monopol vlasti? Model konsocijativne demokratije se
pojavljuje kao jedini oblik u kojem je mogue ograniiti mo politikih
partija i njihovo djelovanje podrediti Ustavu i zakonima. Ako se drimo
legitimiteta, kao sutinskog pitanja, tada politike partije ne mogu imati
monopol na naciju, na vlast, na nauku na sve sfere drutva, jer i drugi
subjekti iz nacija i civilne sfere drutva imaju legitimitet da artikuliu
intereseidonoseodluke.Politejaipoliandrijakaooblikvlastiukoristsvih
predstavlja osnovnu nit oko koje se moe plesti konsocijativni model
politikogsistema.JedanodteihproblemaupolitikomsistemuBosnei
Hercegovinejeizmijeanostdejtonskihnormiiprincipaidnevnihpolitika
politikihpartija.Totalitraizamvladanjapolitikihpartijanijepotpunsve
dokpostojefaktoriizvanpartijakojitumaeDejtonskisporazum,iotuda
se fundira teorija i politika da meunarodni faktori treba da odu, da je
njihova uloga tetna i prevaziena i da trebaju svu vlast prepustiti
domaimpartijskimelitama.PolitikarealnostuBosniiHercegovinisama
po sebi demantuje teoriju o tetnosti djelovanja meunarodne zajednice i
prevazienosti njihove uloge. Partijske elite ne mogu, ve dvadest godina,
da se dogovore ni o jednom bitnom pitanju funkcionisanja drave i u
svemu su suprotstavljene, a saglasnost mogu postii jedino oko podjele
vlastinaprincipupodjeleplijena.Tezapartijskihelitaopotrebivraanja
izvornomDejtonskomsporazumujeprotivrjena,jervladajuepartijenisu
kreatoriSporazumanitisunjegoviovlatenitumai.Jedno od spornih
dravnihpitanjauBosnijeobliknjenogdravnogureenja,oemutakoe
postoje meunacionalne suprotstavljenosti. Srpski predstavnici uglavnom
polaze od osnove da su entiteti (Republika Srpska i Federacija BiH)
Dejtonskimsporazumom, kao meunarodnim ugovorom, stvorili Bosnu i
Hercegovinu kao zajedniku dravu na konfederalnim osnovama, gdje su
entitetinosiocisuverenosti.Ovakvadravanemasvojeizvornenadlenosti
iovlatenja,negoihstieodlukamaentiteta,nadlenostdravejeonoto
se entiteti dogovore. Na osnovu konfederalnog ugovora entiteti imaju
pravo da napuste zajedniku dravu, da se prikljue jednoj od susjednih
drava ili da se proglase samostalnim dravama. Navedena konfederalna
teorija je legitimna, ali ona nema uporite u Dejtonskom sporazumu.
Republika Srpska i Federacija BiH nisu meusobno pregovarale kao
meunarodni subjekti i nisu potpisale ugovor o stvaranju zajednike
draveBosneiHercegovine.Bonjakipredstavnicipolazeodteorijedasu
entiteti privremena i prolazna kategorija i da je Dejtonski sporazum
415
meunarodniugovorizmeuSrbije,HrvatskeiBiH.Sobziromnatodasu
entitetiprivremenakategorija,onievremenomslabitiitransformisatise
u regije, a svi dravni poslovi bie preneseni na nivo institucija Bosne i
Hercegovine. Navedena unitarna teorija je takoe legitimna, ali ni ona
nema uporite u Dejtonskom sporazumu. Hrvatski predstavnci nekada
preferijaju unitarnu, a nekada konderalnu teoriju o dravnom ureenju
BosneiHercegovine,uzavisnostiodstatusahrvatskenacijeuodreenom
realitetu. Konstanta hrvatske nacionalne politike prema dravi BiH je
interes i pravo da hrvatska nacija bude ravnopravna sa srpskom i
bonjakombezobziranaureenjedrave.
Bosnu i Hercegovinu nisu stvorili entiteti, ali isto tako ni Bosna i
Hercegovina nije stvorila entitete. Institucije sa nivoa BiH ne mogu, na
ustavan nain, da ugroze dravni status entiteta, niti entiteti mogu na
ustavannaindanarueintegritetdraveBosneiHercegovine.Entitetske
dravne institucije i dravne institucije na nivou BiH predstavljaju jednu
dravnu vlast, koja se vri na dva nivoa. Ne postoje entiteti i Bosna i
Hercegovina kao dvije suprotstavljene kategorije, jer ne postoji Bosna
izvan entiteta i ne postoje entiteti izvan Bosne. Dravne nadlenosti na
nivouentitetainanivouBosneiHercegovinedefinisanesuUstavomBiH,
jednim aktom, u isto vrijeme i sa istom pravnom snagom. Bosna i
Hercegovina je po svom ureenju federativna drava u izgradnji,
nedovrenadrava.
Raspakivanje Dejtonskog sporazuma kao njegovo ukidanje i
negiranjedovelobidopogoranjadravnogstatusaBosneiHercegovine,a
Srbi bi u ukupnoj prekompoziciji drave izvukli deblji kraj. Ukidanje
Dejtonskog sporazuma imalo bi za posljedicu i ukidanje federativne
osnove drave, a ukidanjem federativne osnove ukinuo bi se i etniki
konsenzus. Prekompovanjem dejtonskog federativnog ureenja drave
krizabisemoglaodvijatiudvapravca.
Raspad Bosne i Hercegovine kao drave. Disolucija Bosne imala bi za
poljedicu izmjenu postojeih granica. Navedena opcija je nerealna i
pogubna po status Republike Srpske iz vie razloga. Bonjaci ne bi
prihvatiliraspadBosne,imalibilegitimnopravodabraneintegritetBosne
ionibitosigurnouiniliinaoruaninain.NovisukobuBosnidoveobi
dohitnesjedniceSavjetabezbjednosti,aNATOpaktbiuaouBosnuradi
uspostavljanjamira.Organizovalabisenovameunarodnakonferencijao
miruuBosniiDejtonskisporazumbibioanuliran,aRepublikaSrpskavie
nebipostojalailinebiimalasadanjadravnaovlatenja. Kad
bi
Bonjaci eventualno i pristali na mirnu prekompoziciju drave, oni bi
spojiliostatakBosneiSandak,imebiRepublikaSrpskabilaprekinutau
istonomdijelu,BonjacibitakoeucijenuraspadaugradiliiBrko,tako
dabiRepublikaSrpskabilateritorijalnoprekinutaiuPosavini.Republika
Srpska je ve sada teritorijalno prekinuta u podruju Brkog nakon
usvajanja ustavnog amandmana iz 2009. godine. Republika Srpska
416
RadomirNekovi
izdvojenaizintegritetaBosneimalabitriodvojenateritorijalnapodruja:
a) Krajinu i dio Posavine do Brkog, b) Semberiju, dio Posavine, Bira i
Romaniju i c) Istonu Hercegovinu. Izdvajanjem iz Bosne i Hercegovine
RepublikaSrpskabiostalautriodvojenateritorijalnadijela,toznaidaje
kao cjeline ne bi ni bilo i ona bi nestala kao jedinstveni dravni entitet.
Raspad Bosne i Hercegovine je istovremeno i raspad Republike Srpske i
zagovornici ideje o secesiji ovog entiteta duni su objasniti nekoliko
sutinskihstvari.DalibiRepublikaSrpskabilasamostalnadravailibise
prikljuila Srbiji? Da li bi Srpska kao dio Srbije imala federativni status i
30% dravne vlasti, ili bi bila prikljuena teritorija bez bitnijeg udjela u
dravnoj vlasti? Da li bi Republika Srpska kao nezavisna drava bila
meunarodnopriznataiprihvaenaodEvropeidrugihvelikihsila?Dali
je odvajanje Republike Srpske od Bosne mogue na miran nain?
Zagovornici secesije izbjegavaju odgovore na navedena pitanja ime se
javnost dovodi u zabunu: da li je secesija stvarna namjera ili predizborni
politikimarketing?RepublikaSrpskausastavuSrbijenebibilafederalna
jedinica i ne bi imala kapacitet dravne vlasti koji sada ima. Republika
Srpska ne bi se odvojila od Bosne na miran nain.
Regionalizacija Bosne i Hercegovine. Uspostavljanje hrvatskog entiteta u
okviru Bosne kao dravne cjeline imalo bi za posljedicu regionalizaciju
drave.RepublikaSrpskabibilapodijeljenautriilietiriregije,atakoei
FederacijaBiHbiimalatridoetiriregijekojebinastaleobjedinjavanjem
kantona. Bosna bi bila organizovana kao politika federacija, a
teritorijalniobitobilaregionalnadrava.UvarijantidaRepublikaSrpska
ostane teritorijalno cjelovita, ona bi u novoj regionalnoj dravi bila samo
jedna od pet ili est regija i njen sadanji ustavni status bi se radikalno
umanjio. Raspad Bosne i Hercegovine ili njena regionalizacija imali bi za
posljedicu ukidanje sadanjeg dravnog statusa Republike Srpske koja
moedaopstaneidaserazvijasamonaosnovuDejtonskogsporazumaiu
okviru Bosne i Hercegovine kao federativne drave. U svim drugim
varijantamaprekompozicijedravaigranicanaBalkanu,RepublikeSrpske
vieneebiti.
Bosna i Hercegovina ima ustavni i politiki sistem razliit od

HrvatskeiSrbijeizatosunjihovaiskustvaskoroneupotrebljivauBosnii
Hercegovini, jer ove drave imaju unitarna dravna ureenja bez
elemenata konsocijalne demokratije. Bosna i Hercegovina treba da gradi
vlastitipolitikisistemnaosnovifederativnogureenja,ravnopravnostitri
etnike nacije i demokratskom balansu etnikog i graanskog sadraja.
Ugradnja evropskog prava i vrijednosti u politiki sistem Bosne i
Hercegovine nisu mogui bez Dejtonskog sporazuma, jer Brisel i
Dejton nisu u kontradikciji, nego predstavljaju saglasnu cjelinu u
tranzicionomprocesuBosneiHercegovinepremaEvropskojunijiiNATO
paktu.
417
Na kraju ovog rada moemo zakljuiti da je sutinsko odreenje

politikog sistema Bosne i Hercegovine, kao i svake druge drave, bilo i
ostalo u Aristotelovoj klasifikaciji: Ko ima korisiti od vrenja drave
vlasti?Politikesistemeukojimnarodigraaniimajukoristiodvrenja
dravne vlasti nazivamo demokratskim, a one sisteme u kojim narod i
graani nemaju koristi od vrenja dravne vlasti nazivamo
nedemokratskim. Bosna i Hercegovina sada ima nedemokratski politiki
sistemzasnovannamoiidominacijipartijskihelita,hibridnostruktuiran
sa asimetrinim funkcionisanjem. Integracijom drave i drutva u
Evropsku uniju izmijenie se nedemokratski i disfunkcionalni karakter
politikogsistema,izaoveciljevesevrijediboriti.
418
RadomirNekovi
LITERATURA
IKNJIGE
1.
Avramov, Smilja i Krea, Milenko: Meunarodno javno pravo, Nauna

knjiga,Beograd,1988.godine;
2.
Arendt, Hannah: O slobodi i autoritetu, prevod: Ranko Mastilovi,

Gradskanarodnabiblioteka,Zrenjanin,1995.godine;
3.
Atlagi,David:Klasnoinacionalno,Komunist,Beograd,1973.godine;
4.
Bai, Goran: Iskuenja demokratije u multietnikom drutvu, (Model

zakona o zatiti prava nacionalnih manjina u Srbiji), Centar za
istraivanjeetniciteta,Beograd,2006.godine;
5.
Begi, Kasim: Bosna i Hercegovina od Vensove misije do Dejtonskog

sporazuma,Bosanskaknjiga,PravnicentarFondazaotvorenodrutvo,
Sarajevo,1997.godine;
6.
Biber, Florian: Institucionaliziranje etninosti (Postignua i neuspjesi

nakon ratova u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji), Forum
Bosna,Sarajevo,2004.godine;
7.
Buha,Aleksa:ArgumentizaRepublikuSrpsku,Maticasrpska,NoviSad,
1996.godine;
8.
Bulbulovi,Edhem.NacionalizamiMuslimani,tamparijaOmerehi,
9. Bilandi, Duan: Nastanak i razvoj samoupravljanja u Jugoslaviji, Delta

pres,Beograd,1975.godine;
10. Bievi, Hido: Strategija kaosa, Centar za infomacije i publicistiku,
Zagreb,1989.godine;
11. Bryce, James: Savremena demokratija, prevod: Dragan Ikoni, izdava
GecaKon,Beograd,1931.godine;
12. Borovanin,Drago:Izgradnjabosanskohercegovakedravnostiuslovima
NORa,Svjetlost,Sarajevo,1979.godine;
13. Bogdani, Aleksandar: Komunikologija vodea paradigma, igoja
tampa,Beograd,1996.godine;
14. Bogdanovi, Dimitrije: Knjiga o Kosovu, Projekat Rastko Graanica
Pe;
15. Vuka, Borisav: Manjine u nacionalnoj dravi, kolska knjiga, Zagreb,
1978.godine,
16. Votson, Seton: Nacije i drave, prevod: Nada oljan, Globus, Zagreb,
1980.godine;
419
17. Gajevi, Dragomir: Jugoslovenstvo izmeu stvarnosti i iluzija, Prosveta,
Beograd,1985.godine;
18. Grupa autora: Tolerancija i religijski principi, Bosna forum, Sarajevo,
2005.godine;
19. Goati, Vladimir: Politika autonomija jugoslovenskog drutva, Naprijed,
Zagreb,1989.godine;
20. Galbraith, John Kenneth: Nova industrijska drava, prevod: Konstantin
MilesiRadovanStipeti,Stvarnost,Zagreb,1970.godine;
21. Duverger, Maurice: Demokratija bez naroda, prevod: Gordana Popovi,
RadBeograd,1968.godine;
22. Dahl, Robert A.: Uvod u ekonomsku demokratiju, Savremena
administracija,Beograd,1993.godine;
23. Debre,Reis:Uvodumediologiju,Klio,Beograd,2000.godine;
24. orevi, Jovan: Ustavno pravo i politiki sistemi, Savremena
administracija,Beograd,1964.godine;
25. orevi, Jovan: Ustavno pravo, Savremena administracija, Beograd,
1964.godine;
26. orevi, Jovan: Socijalizam i demokratija, Savremena administracija,
27. orevi,Jovan:Socijalizamisloboda,Prosveta,Beograd,1982.godine;
28. orevi, Toma: Politiko javno mnenje, Radniki univerzitet Radivoj
iripanov,NoviSad,1975.godine;
29. Ekmei,Milorad:UstanakuBosni18751878,treeizdanjeSlubenilist
SFRJBalkanskiinstitutSANU,Beograd,1996.godine;
30. Ekmei,Milorad:StvaranjeJugoslavije,Prosveta,Beograd,1989.godine;
31. Ibrahimagi, Omer: Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima,
drugoizdanje,Vijeebonjakihintelektualaca,Sarajevo,1999.godine;
32. Ibrahimagi, Omer: Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Magistrat
Sarajevo,1999.godine,knjigaprva;
33. Ibrahimagi, Omer Kurtehaji, Suad: Politiki sistem Bosne i
Hercegovine,Sarajevo2007.godine,knjigatrea;
34. Imamovi, Mustafa: Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak BiH
18781914,Svjetlost,Sarajevo,1976.godine;
35. Ili,Stanko:Moinfomacije;
36. Jovanovi,Slobodan:Drava,BIGZ,Beograd;
37. Jovanovi,Slobodan:Osuverenosti,Gradina,Ni,1996.godine;
420
RadomirNekovi
38. Jovanovi,Slobodan:Izistorijepolitikihdoktrina,BIGZ,SKZ,Beograd,
1990.godine;
39. Jankovi, Dragoslav: Dravnopravna istorija Jugoslavije, Nauna knjiga,
40. Jankovi,Branimir:Uvodusavremenomeunarodnojavnopravo,Veselin
Maslea,Sarajevo,1953.godine;
41. Jani,Koa:UstavSFRJimeunacionalniodnosi,Prirunabibliotekaza
pravnaidrutvenapitanja,Beograd,1963.godine;
42. Jeftovi, Zoran: Javno mnenje i politika, Centar za novinarstvo
Akademijalepihumetnosti,Beograd,2003.godine;
43. Jovii, Miodrag: Dravnost federalnih jedinica, Nova knjiga, Beograd,
1991.godine;
44. Kambel, Dejvid: Nacionalna dekonstrukcija nasilje, identitet i pravda u
Bosni,ForumBosna,Sarajevo,2003.godine;
45. Kasapovi, Mirjana: Bosna i Hercegovina podijeljeno drutvo i nestabilna
drava,Politikakultura,Zagreb,2005.godine;
46. Kecmanovi, Duan: Masovna psihologija nacionalizma, Biblioteka
Lazulit,Beograd,1995.godine;
47. Kecmanovi,Nenad:Dometidemokratije,FPN,Beograd,2005.godine;
48. Kecmanovi, Nenad: Nemogua drava, Glas Srpske, Banja Luka, 2007.
godine;
49. Kecmanovi, Nenad: Politika drava i mo, igoja tampa i Fakultet
politikihnaukaBeograd,Beograd,2009.godine;
50. Kecmanovi, Nenad: Elementi vladavine, igoja tampa i Fakultet
politikihnauka,Beograd,2011.godine;
51. Krneta, Dragoljub: Konstrukcija i primjena skala u ispitivanju stavova,
BLco,BanjaLuka,1998.godine;
52. Kurtovi, ukrija: O nacionalizovanju muslimana, tamparija narodna,
53. Kuni, Petar: Republika Srpska drava sa ogranienim suverenitetom,
Atlantik,BanjaLuka,1997.godine;
54. Kuzmanovi, Rajko: Ustavno pravo, Pravni fakultet, Banja Luka, tree
izdanje,2002.godine;
55. Kuzmanovi,Rajko:KonstitutivniaktiRepublikeSrpske,Pravnifakultet
GlasSrpske,BanjaLuka,1994.godine;
56. Kuzmanovi,Rajko:Esejioustavnostiidravnosti,PravnifakultetBanja
Luka,2004.godine;
421
57. Luki, Radomir: Teorija drave i prava, Savremena administracija,
58. Leroti, Zvonko: Naela federalizma vienacionalne drave, Globus,
Zagreb,1985.godine;
59. Leroti, Zvonko: Teorijska istraivanja temelja nacije, Globus, Zagreb,
1984.godine;
60. Luki, Slavko: Evropski federalizam, Kulturnoprosvjetna zajednica,
Podgorica,1996.godine;
61. Lovri,Ivica:Delegatskisistem,Osloboenje,Sarajevo,1974.godine;
62. Ljellen, Rudolf: Drava kao ivotni oblik, prevod: dr Franjo Maarevi,
Savremenaknjiga,BeogradSarajevo,1923.godine;
63. Lorimer,Roland:Masovnekomunikacije,Klio,Beograd,1998.godine;
64. Lajpraht, Arend: Demokracija u pluralnikm drutvima, Globus
kolskaknjiga,Zagreb1992.godine;
65. Markovi, Ratko: Ustavno pravo i politike institucije, Slubeni glasnik,
66. Malbaa,Ante:HrvatskiisrpskinacionalniproblemuBosniiHercegovini
zavrijemereimaBenjaminaKalaja,prvidio,18821892,Tisakgraanske
tiskarne,Osijek,1940.godine;
67. Masarik, Tomas: Borba za samoodreenje naroda, prevod: St. Musulin,
drugoizdanje,1920.godine;
68. Mati, Miodrag: Meunarodno pravo u jugoslovenskoj krizi, Slubeni list
SRJ,Beograd,1996.godine;
69. Molnar, Aleksandar: Osnovna prava ovjeka i raspad Jugoslavije, Visio
mundiAcademicPress,NoviSad,1994.godine;
70. Molnar Aleksandar, Narod, nacija, rasa, Beogradski krug Akarit,
Beograd,1997.godine
71. Miri, Jovan: Pluralizam interesa i samoupravna demokratija, Centar za
kulturnudjelatnost,Zagreb,1982.godine;
72. Miri,Jovan:Sistemikriza,drugoizdanje,Centarzakritikudjelatnost,
akovec,1984.godine;
73. Mati, Milan: Skuptinski i delegatski sistem, Delta pres, Beograd, 1975.
godine;
74. Mati, Milan: Liberalizam, populizam i demokratija, Institut politikih
studija,Beograd,1992.godine;
75. Martinovi,ore:SaborKakoeraditiBiH,tamparijaS.Ugrenovia,
BanjaLuka,1910.godine;
422
RadomirNekovi
76. Markovi, Mihajlo: Kritika drutvena nauka, BIGZ, Beograd, 1994.
godine;
77. Mili,Vojin:Sociolokimetod,Beograd,1965.godine;
78. Mike, Miroslav: Bosna i Hercegovina i vladavina prava, Atlantik Banja
Luka,2008.godine;
79. Markuze, Herbert: ovjek jedne dimenzije, Svjetlost, Sarajevo, 1989.
godine;
80. Neumann, Franz: Demokratska i autoritarna drava, prevod: Nadeda i
arkoPuhovski,Naprijed,Zagreb,1974.godine;
81. Ni,Milan:Temeljislobodnihdrutavaizbor,Zagreb;
82. Nuhi,Muhamed:Javnarijeiodgovornost,Tuzla,1999.godine;
83. Nuhanovi,Asad:Fenomenjavnosti,Sarajevo,1998.godine;
84. Pai,Najdan:Pluralizaminteresaipolitikisistem,Deltapres,Beograd,
1978.godine;
85. Pai, Najdan: Savremena drava, drugo izdanje, BIGZ, Beograd, 1976.
godine;
86. Poplaen, Nikola: Ruenje Dejtona, Institut za meunarodno pravo i
meunarodnuposlovnusaradnju,BanjaLuka,2001.godine;
87. Popovi, Vitomir Vladimir, Luki: DejtonPariz, Institut za
meunarodnopravoimeunarodnuposlovnusaradnju,BanjaLuka,1997.
godine;
88. Podunavac, Milan: ovjek i graanin, Radniki univerzitet Veljko
Vlahovi,Subotica,1977.godine;
89. Peujli, Miroslav: Metodologija drutvenih nauka, Slubeni list SFRJ,
90. Papi,Mitar:Kulturnonasljee,Sarajevo,1976.godine;
91. Plenkovi,Mario:Poslovnakomunikologija,Zagreb,1991.godine;
92. Ramet, Sabrina: BALKANSKI BABILON Raspad Jugoslavije od Titove
smrti do Miloevieva pada, Alinea, Zagreb, 2005. godine, prevod
etvrtogizdanja,preveli:InesKrauthiGordanaViskovi;
93. Roe, Garodi: Velika prekretnica socijalizma, prevod: Marko Katani
Vladimirtambuk,Komunist,Beograd,1970.godine;
94. Ratkovi, Radoslav: Ideologija i politika, Institut za politike studije
FPN,Beograd,1971.godine;
95. Radosavljevi, Ivan: Hipotetikodeduktivna metoda u istraivanju
politike,SkuptinaoptineGornjiMilanovac,1996.godine;
96. Risman,D.:Usamljenagomila,Nolit,Beograd,1965.godine;
423
97. Stefanovski, Mirjana: Historija hrvatskog dravnog prava, Dragani,
98. Suboti, Dragan: Konfederalizam u Jugoslaviji, Institut za politike
studije,Beograd,1995.godine;
99. Savi, Snjeana: Republika Srpska poslije Dejtona, Pravni fakultet, Banja
Luka,1999.godine;
100. Savi,Snjeana:KonstitutivnostnarodauBiH,Pravnifakultet,BanjaLuka,
2000.godine;
101. Sadikovi, azim: Za dravu novog stoljea, (Bosna i Hercegovina kao
savremenademokratskadrava);
102. Smailagi, Nerkez: Historija politikih doktrina, Naprijed, Zagreb, 1970.
godine;
103. Sueska, Avdo: Istorija drave i prava naroda SFRJ, esto izdanje,
Svjetlost,Sarajevo,1971.godine;
104. Spahi,Besim:Strategijasavremenepropagande,Sarajevo,1985.godine;
105. Staletovi,Ljiljana:Albanskinacionalniinteresiitenjeod1878.dodanas,
Glasjavnosti,Beograd,2003.godine;
106. Stojkovi,Branimir:Identitetikomunikacija,Beograd,
2002.godine;
107. Trnka,Kasim:Konstitutivnostnaroda,Vijeebonjakihintelektualaca,
108. Tramoljanin, Boro: Uzroci nacionalnih sukoba u drugoj Jugoslaviji,
Evropskidefendologijacentar,BanjaLuka,2011.godine;
109. Trkulja,Jovica:Osvajanjedemokratije,Dragani,Beograd,1993.godine;
110. Tomi, Stojan: Politiki profesionalizam, Institut za drutvena
istraivanja,Sarajevo,1972.godine;
111. Tadi, Ljubomir: Nauka o politici, drugo izdanje, BIGZ, Beograd, 1996.
godine;
112. Tadi, Ljubomir: Politikoloki leksikon, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva,Beograd,1996.godine;
113. Flajner,Tomas Samaradi,Slobodan:Federelizamiproblemimanjinau
vieetnikim zajednicama, Institut za evropske studije, Beograd, 1995.
godine;
114. From,Erih:Bjekstvoodslobode,Naprijed,Zagreb,1986.godine;
115. Hadijahi,Muhamed:NastanakirazvojnacionalnihpokretauBiH;
116. Hadijahi, Muhamed: Od tradicije do identiteta (geneza nacionalnog
pitanjaMuslimana),Svjetlost,Sarajevo,1974.godine;
424
RadomirNekovi
117. Habermas,Jirgen:Javnomnenje,Kultura,Beograd,1969.godne;
118. Hejvud,Endru:Politika,CLIO,Beograd,prevod:JovanJovanovi2004.
godine;
119. avoki, Kosta: Ustav kao jemstvo slobode, Institut za filozofiju i
drutvenuistoriju,Beograd,1995.godine;
120. avoki, Kosta: Od slova do duha Dejtona, Srpsko Osloboenje, Srpsko
121. avoki, Kosta: Od protektorata do okupacije, Hrianska misao,
BeogradValjevoSrbinje,treeizdanje,1998.godine;
122. ubrilovi, Vaso: Bosanski ustanak 18751878, Srpska kraljevska
akademija,Beograd,1930.godine;
123. ubrilovi, Vaso: Poreklo muslimanskog plemstva u BiH, Narodna
knjiga,Beograd,1983.godine;
124. ulinovi, Fredo: Dravno pravna istorija jugoslovenskih zemalja
devetnaestogidvadesetogvijeka,kolskaknjiga,Zagreb,1953.godine;
125. upi, edomir: Od vladavine kontrolisanog haosa do dobro ureenog
demokratskog poretka, Nova srpska politika misao, posebno izdanje,
2001.godine;
126. neler,Hans:DravnopravnipoloajBiH,prevod:drVesni,tamparija
KraljevineSrbije,Beograd,1898.godine;
127. ii,Ferdo:Kakojedolodookupacije,aondaaneksijeBiH(18781908),
MaticaHrvatska,1938.godine;
128. uvar, Stipe: Odnosi u vienacionalnim zajednicama, Komunist,
129. uvar,Stipe:Socijalizaminacije,Globus,Zagreb,1988.godine;
130. unji,uro:Metodologija,igojatampa,Beograd,1999.godine.
IIDOKUMENTI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
UstavotvornaskuptinaBiH,stenografskebiljeke,1946.godne
ZakonoUstavotvornojskuptiniBiH,1946.godine
DokumentiZAVNOBiHaiz1943.i1944.godine
tatutzaBiHiz1910.godine
UstavKraljevineSHS,1921.godine
UstavKraljevineJugoslavije,1931.godine
DokumentiAVNOJaiz1943.godine
UstavFNRJ,1946.godine
UstavNRBiH,1946.godine
425
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
426
UstavnizakonSFRJ,1953.godine
UstavSFRJ,1963.godine
Ustavniamandmani19671972.naUstavSFRJ
AmandmaninaUstavSRBiH,1972.godine
UstavSFRJ1974.godine
UstavSRBiH1974.godne
UstavSRHrvatske1974.godine
UstavSRSrbije1974.godine
UstavSRJ1992.godine
UstavnidokumentiSkuptineBiH,oktobar1991.godine
Odluka o osnivanju Srpskog nacionalnog vijea u BiH, oktobar 1990.
godine
AmandmannaUstavBiH,juli1990.godine
UstavnidokumentisrpskognarodauBiH,oktobar1991.godine
Odluka o osnivanju Republike srpskog naroda u BiH, januar 1992.
godine
UstavRepublikeSrpskeBiH,februar1992.godine
Dejtonskisporazum
UstavfederacijeBiH
ArbitraneodlukezaDistriktBrko
UstavniamandmanzaDistriktBrko
Platforma za Vijee naroda, Srpske demokratske stranke, avgust 1990.
godine
PlebiscitsrpskognarodauBiH,novembar1991.godine
Referendum muslimanskog i hrvatskog naroda o dravnom
osamostaljenju, mart 1992, Odluke konferencije u Hagu, oktobar 1991,
OdlukeBadinterovekomisije1992.godine
Meunarodni arbitrani planovi (Kutiljerov plan, VensOvenov plan,
OvenStoltenbergova plan, Plan Evropske unije, Vaingtonski
sporazum, Plan Kontakt grupe, enevski sporazum, Njujorki
sporazum),19921995.godine
Dejtonskisporazum1995.godine
OdlukeUstavnogsudaBiH,septembar1992.i2000.godine
OdlukeUstavnogsudaRepublikeSrpske2007.godine
OdlukeUstavnogsudaFederacijeBiHiz2006.godine
Dokumentikonferencija(Sintra1997,Bon1997,Madrid1998)
BiltenUstavnogsudaBiH,2001.godine
Ustav Republike Srpske 1992, s amandmanima 1996, 2002. i 2003.
godine
UstavFederacijeBosneiHercegovineiz1994.godine,samandmanima
1994,1996,1997,2002.godine
Ustavikantona
SlubeniglasniciBiH,RSiFBiH
RadomirNekovi
43. Dokumentinaunogskupa:PodjelanadlenostiizmeuinstitucijaBiH
ientiteta,AkademijanaukaiumjetnostiRepublikeSrpske,BanjaLuka,
2000.godine
44. Amandmani na Ustav BiH od marta 2006. godine koji nisu dobili
parlamentarnupodrkuuaprilu2006.godine
45. Dokumenti naunog skupa: Deset godina Dejtona, Akademija nauka i
umjetnostiRepublikeSrpske,BanjaLuka,2005.godine
46. Dokumenti sa naunog skupa: Petnaest godina Republike Srpske,
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka 2007.
godine
47. IzvjetajKriznegrupe,Kosovo:izazovtranzicije,februar2006.godine
48. Ustav na Republika Makedonija, 1991. godine i amandmani iz 1992,
1998,i2001.godine
49. Sporazum o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa izmeu
RepublikeSrbijeiRepublikeSrpske
50. UstavniokvirzaprivremenuupravunaKosovu,maj2001.god.iUstav
Kosova2008.godine
51. Preporuke iz Lunda o djelotvornom ueu nacionalnih manjina u
javnomivotu,saobjanjenjima
52. Vojnotehnikisporazumizmeumeunarodnihsnaga(KFOR)iVlada
SavezneRepublikeJugoslavijeiSrbije,juna1999.godine
53. PlatformaSrbijezapolitikerazgovoreostatusuKiM,2006.godine
54. AmandmanipregovarakogtimaSrbije,februar2007.godine
55. SveobuhvatnipredlogzareenjestatusaKosova(Ahtisarijevplan),mart
2007.godine
56. Integracija manjinskih zajednica na Kosovu nakon rjeenja statusa,
(Kosovski institut za politika istraivanja KIPRED), januar 2007.
godine
57. PlanZ4,januar2005.godine
58. Medijiiizbori,Press Datamedijskaagencija,Hrvatskognovinarskog
drutva,Zagreb2003.godine
IIIASOPISI
1.
2.
Pravnamisao,PravnifakultetuBanjojLuci
Gordogan, Zagreb, 1995. godine, broj 6, lanak Ljiljane Kasapovi,
BosnaiHercegovinadesetgodinanakonDejtona,Zagreb,2005.godine
3. Argumenti, asopis za drutvena pitanja, Banja Luka, juni 2007.
godine
4. Dnevni avaz, 25. april 2006. godine, Deklaracija bosansko
hercegovakihintelektualacaoustavnimpromjenama.
5. DANI, Bosanskohercegovaki nezavisni magazin, Intervju s prof.
ZoranomPajiem,Ilibezentitetailisatrientiteta,Sarajevo
427
IVISTRAIVANJA
1.
Medijska istraivanja o gledanosti TV programa u Bosni i Hercegovini u

2005.godini,AgencijaMarecoindexBosnia
2.
Istraivanjapolitikogjavnogmnjenjaoodnosubiraapremapolitikim
partijamauperiodu19992002.(autorRadomirNekovi)
3.
Gender media watch 2002. Bosna i Hercegovina (Programme analysis of

FTV,TVRS,BHTV1,ATVandNTVHayat915.12.2002.godine
VPODACI
1.
PodaciizStatistikogzavodaRepublikeSrpske
2.
PodaciMinistarstvazaizbjeglice
3.
Dokumentacioni centar Republike Srpske, Hronologija 19901995.

godine
VIINTERNETADRESE
1.
www.hdzbih.org
2.
www.nspm.org.yu
3.
www.unmikonline.org
4.
www.kipred.net
5.
www.unosek.org
6.
www.kosovo.net
7.
www.tanjug.co.yu
8.
www.krajinaforce.com
9.
www.glasjavnosti.co.yu
10. www.rastko.org.yu
11. www.soros.org
12. www.revija92.novosti.co.yu
13. www.voanews.com/serbianarchive
428

Nedovrsena Drzava PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nedovrsena Drzava PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

drRadomirNekovi

Stavovi i miljenja izneseni u ovoj publikaciji su autorski i ne predstavljaju

Ova knjiga predstavlja politikoloku priu o osnovnim pitanjima

dravotvornih subjekata, koji se odvija prije donoenja Ustava, nazvali smo

konstitutivna akta imala znaaja i uticaja na sadraj i sutinu Dejtonskog

U ovom dijelu bavili smo se pitanjima srpskog, hrvatskog i

1. Osnove i profil nastanka nacionalnih pokreta u Bosni i

Nacionalni pokreti kod sve tri etnike zajednice u Bosni i

interesa turske drave na podruju Bosne koje bi, prema miljenju

Muhamed Hadijahi: Nastanak i razvoj nacionalnih pokreta u BiH, Svjetlost, Sarajevo,

jo Turska Saferskom naredbom iz 1859. godine poela rjeavati, ali bez

Osnivanjem Islamskog starjeinstva, Austrougarska je izigrala odredbe

Poetkom maja 1899. godine, u Mostaru je poela borba

Radikalna promjena dravnog statusa Bosne nakon Berlinskog

Opredijeljenost za autonomiju bila je trajna karakteristika

statusa Bosne i Hercegovine, MNO je smatrala da je Bosna integralni dio

kojim uslovima, dovoditi u pitanje. Navedeni stav nije se mijenjao u

Postojanje Kneevine Srbije i ustanci Srba u Bosni, u drugoj

hrvatskog nacionalnog pokreta, koji su bili protiv pripajanja Bosne Srbiji.

Posebno su dogaaji oko crkvene i prosvjetne autonomije bili

Meusobna saradnja dvije autohtone etnike zajednice

Pokret je bio fokusiran na dravno pitanje Bosne i njeno

Agrarna reforma, kao jedno od glavnih ekonomskih, socijalnih i

negativan odnos srpskog pokreta prema dravnoj hegemoniji

Srpska narodna organizacija je osnovana u Sarajevu 1907. godine,

Hrvati su od okupacije Bosne imali velika oekivanja, pa je time

nadlenost, tako da Hrvatska nije dobila nikakvo pravo u odnosu na

prevelika oekivanja od Berlinskog kongresa, u smislu da e nova

Hrvatska narodna zajednica osnovana je 1908. godine, a politika

elo banske uprave u Hrvatskoj, 1882. godine, negativno je uticao na

Nacionalni pokreti su nastajali u kontekstu realnih drutveno

organizacija. 24 Kroz nacionalne organizacije prvo treba ostvariti

Dravne vlasti su na prostoru Bosne i Hercegovine i bive

nacije niti su pristajali da se odreknu bosanskog identiteta, iako su bili

Ovaj oblik etatistike nacije karaktetristian je za austrougarsku

Iako je ideja bosanske nacije, na prvi pogled, otvarala povoljniji

uvijek bojao i to je suzbijao. 26 Razvoj nacionalnih pokreta krajem

da ih sprijei, kontrolie, ili da ih meusobno suprotstavi.

Slovenakohrvatskosrpsko jugoslovenstvo bilo je tipini oblik

nacije da izgradi vlastitu dravnost. Slovenaka nacija imala je, takoe,

sadraje. Komunistika partija Jugoslavije 29 , kao novi subjekt dravne

Hercegovini, neophodno je otkloniti nekoliko prepreka koj

Formalni oblik iskazivanja nacije zavisi od toga na kojoj osnovi

nikakvo tijelo, nikakav pojedinac ne moe da vri vlast koja ne proistie

Navedeno poimanje nacije i naroda je fokusirano na njihova

Jovan orevi, Ustavno pravo i politiki sistemi, Savremena administracija, Beograd,

vrijednost koja stvara dravu kao novu vrijednost. 33 Nacija je uvijek

Narod kao demos je osnova graanskog drutva i graanske

formiranja drave i ne mogu funkcionisati niti se ustanoviti izvan njenog

Dominacija etnikog, bez graanskih sadraja, ljudskih prava i

Pitanje odnosa naroda i nacije posebno je znaajno za Bosnu i

Sva tri nacionalna pokreta nastala u drugoj polovini XIX vijeka u

Pod ustavnom osnovom podrazumijevamo prvobitni politiki

Ko ima pravo da osnuje i uredi dravu i da bude subjekt njenog

podruje postalo integralni dio identiteta naroda, b) prepoznatljiva

Politiki i oruani sukob hriana i muslimana u XIX vijeku nije

Unitarnu teroiju o ustavnoj osnovi uglavnom zastupaju Bonjaci,

Sadanja konstitutivnost naroda se stavlja u drutvenoistorijski

Konfederalnu teoriju o ustavnoj osnovi uglavnom zastupaju Srbi,

Suverenost (superanus, supremus najvii, nedjeljivi, neogranieni)

U procesu osporavanja suverenog poloaja pape i Katolike crkve

naroda, u smislu da drava nastaje drutvenim ugovorom, slobodnom

Narod ima pravo da izgradi mehanizme koji e sprijeiti otuenje