Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

Pregledni lanak
UDK 327(73):929 KISINDER H.

HENRI KISINDER (HENRY KISSINGER): IMIGRANT

KOJI JE PROMIJENIO TOK AMERIKE SPOLJNE
POLITIKE
mr Nemanja S. upljanin
Ambivere Bergamo ( Italija )
e-mail: nemanjazupljanin@gmail.com

Rzime
Henri Kisinder (Henry Kissinger), prvo savjetnik za nacionalnu
sigurnost a kasnije dravni sekretar Sjedinjenih Amerikih Drava predstavlja
jednu od najvanijih figura u modernoj amerikoj istoriji. Zahvaljujui
njegovom radu i djelu amerika spoljna politika mijenja pravac svog
djelovanja, to je dovelo do ostvarivanja diplomatskih odnosa sa Kinom i
poboljanja istih sa Sovjetskim Savezom. I danas je ostao jako uticajan na
politikom planu zahvaljujui prije svega svom konsultantskom radu i pisanim
djelima. Ovaj rad ukratko predstavlja najvanije faze politikog djelovanja
Henrija Kisindera. Imigrant u Sjedinjenim Amerikim Dravama, koji za jako
kratko vrijeme, zahvaljujui svojim sposobnostima dospijeva na kljune
pozicije u amerikoj administraciji. Mijenja tok amerike spoljne politike,
usvaja Realpolitik-a i predlae politiku poboljanja odnosa sa tadanjim
neprijateljem broj jedan, Sovjetskim Savezom. Svojim idejama i teorijama
suprotstavlja se liberalistima i neokonzervativcima, i na taj nain zapoinje
idejni sukob koji je praktino jo uvijek u toku.
Kljune rijei: spoljna, politika, diplomatija, realpolitik realna,
politika, liberalizam, neokonzervatorizam.

Summary
Henry Kissinger, former national security adviser and later secretary of
the state of the United States of America is one of the most important figures
in modern U.S. history. Thanks to his work the course of American foreign
policy had been changed which led to the realization of diplomatic relations
with China and improvement with the Soviet Union. He still remains very
influential in the political field, primarily due to his consulting and literary
works. This paper briefly presents the most important phases of the political
activity of Henry Kissinger. Immigrant in the United States that in a very short
time, thanks to his abilities, took the key positions in the American
administration. Changes the course of U.S. foreign policy, adopts Realpolitik
and recommends policies to improve relations with the then number one
enemy, the Soviet Union. His ideas and theories opposed to liberalists and
neocoservatists caused the conceptual conflict that practically is still in act.
Key words: foreign, policy, diplomacy, realpolitik, liberalism,
neoconservatism.

139

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

1. Umjesto uvoda biografija

Razlika izmeu realne i teorijske ili idealistiche kole najee nije
vezana za njihove ciljeve. Gotovo uvijek su ti ciljevi prilino jednaki.
Razlika je u onome to se smatra moguim u odreenom vremenskom
razdoblju, kao i u injenici da li jedna ideja moe opravdati sama sebe i da
li njena ogranienja moraju biti prilagoena kulturi i okolnostima u kojima
se primjenjuje.
Kisinder o Realpolitik-u
Prvi put kada se Henry Kissinger sastao sa Vladimirom Putinom
pitao ga je za njegovu pijunsku karijeru. Ruski predsjednik ga je pogledao
sauesniki, a zatim naglasio da je bio agent KGB-a u komunistikoj
Njemakoj. Ekspert i svojevremeno tvorac amerike spoljne politike se
nasmijao i odgovorio: Svi vani ljudi su poeli u tajnim slubama. I ja
takoe. U jednoj ali gotovo najpotpunija definicija Realpolitik-a192.
Heinz Alfred Kissinger, kasnije Henry Kissinger roen je u
Njemakoj 27. maja 1923. godine u gradu Fuerz, gradu koji ga je oduvijek
mnogo cijenio i koji ga je 1998. godine proglasio poasnim graaninom.
Iako njemakog porijekla, njegovo ime ostaje zabiljeeno u modernoj
istoriji kao ime amerikog politiara; dravni sekretar administracije
predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda, dobitnik Nobelove nagrade
za mir 1973. godine. Roen u jevrejskoj porodici, a 1938. godine nakon
antisemitskih progona nacista, naputa Njemaku i nastanjuje se u New
Yorku. Danju je radio kao fiziki radnik a nou je studirao. Ameriko
dravljanstvo dobija 1943. godine. Radio je i kao prevodilac sa njemakog
na engleski jezik za ameriku kontraobavjetajnu slubu. Uporedo sa tim
borio se za pitanja Jevreja.
Godine 1950. diplomirao je sa najviim ocjenama na Harvardu sa
tezom Mir, legitimemt i ravnotea. Na poetku karijere zbliava se sa
Nelsonom Rokfelerom (Nelson Rockfeller), koji ga uvodi u politiku.
Godine 1968. Riard Nikson (Richard Nixon) vai za pobjednika na
predjednikim izborima i Kisinder (Kissinger) postaje njegov lini
savjetnik. Imenovan je za dravnog sekretara i primarni cilj njegovih
aktivnosti je bilo ublaivanje napetosti sa SSSR-om; pregovarao je za
SALT sporazum (Strategic Arms Limitation Talks Pregovori o
smanjenju stratekog naoruanja) i ABM (Anti Ballistic Missiles
Sporazum o antibalistikom naoruanju).
Godine 1971. u dva navrata tajno putuje u Kinu pripremajui
dolazak predsjednika Niksona (Nixon) planiranog za sljedeu godinu. To
se smatra poetkom normalizacije odnosa Sjedinjenih Amerikih Drava i

192

http://www.limes.espresso.repubblica.it/2008/01/03/realpolitik-larte-digovernaresenza-ideali/?p=394

140

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

Kine. Godine 1973. dobija Nobelovu nagradu za mir zajedno sa Le Duk To

(Le Duc Tho), zbog rada na primirju u Vijetnamu. Le Duk To odbija
nagradu jer se rat nastavio jo jaim intenzitetom.
Postoji takoe i ozbiljna mrlja u njegovoj karijeri; optuen je da je
imao vanu ulogu u organizaciji vojnog udara Augusta Pinoea (Augusto
Pinochet) u ileu protiv socijalistikog predsjednika Salvatorea Aljendea
(Salvador Allende) 11. septembra 1973. godine. Tek mnogo godina
kasnije, 2001. godine, detaljno su sastavljenje optube i otvoreno je
nekoliko paralelnih istraga.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama, ak i nakon skandala
Votergejt (Watergate), koji je doveo do ostavke predsjednika Niksona
(Nixon), Kisinder (Kissinger) ostaje jako popularan, da bi predsjednik
Derald Ford (Gerald Ford) zatraio od njega da ostane dravni sekretar i
tokom njegove administracije. Nakon isteka mandata predsjednika Forda
(Ford), Kisinder (Kissinger) vie ne biva imenovan na visoke dravne
funkcije, ali i dalje nastavlja da uestvuje u politikim aktivnostima raznih
politikih grupa, te da radi kao konsultant, predava i pisac.
Godine 2000. je izabran za poasnog lana Meunarodnog
olimpijskog komiteta, a 2002. godine ameriki predsjednik Dord Bu
(George W. Bush) ga imenuje za predsjednika komisije koja je trebala da
istrai dogaaje od 11. septembra 2001. godine, to izaziva gorke kritike i
polemike. Kisinder(Kissinger) ubrzo podnosi ostavku na ovu funkciju.
Godine 2006. papa Benedikt XVI (Benedict XVI) ga poziva da se pridrui
njegovoj grupi savjetnika za spoljnu politiku.193
2. Kisinderova realna politika relpolitik
Paradigma draga Bizmarku (Bizmarck), a kasnije i Henri
Kisinderu (Henry Kissinger), Realpolitik realna politika, zasniva se na
ravnotei snaga gdje svaka drava pokuava da ouva sopstvenu
bezbjednost. U svojoj knjizi Diplomacy194 Henri Kisinder (Henry
Kissinger) opisuje sukob koji postoji izmeu idelistikog i realnog pristupa
diplomatiji. U konanici, njegova teza je jako jednostavna: sve dok vlada
mir, iluzorno je oslanjati se visoke moralne principe koji se odraavaju i
prenose na situacije bez kraja. U zamjenu, mnogo je uinkovitije i
efikasnije usredsrediti se na interese svih naroda, jer se na taj nain mnogo
lake dolazi do sporazuma, odnosno do uravnoteenja situacije. Diplomata
par exellence za Kisindera bio je Meternih (Klemens von Metternich),
koji je predstavljao Austriju na Kongresu u Beu nakon Napoleonovih
ratova. On je uspio da izgradi ravnoteu izmeu evropskih sila koja je kao
posljedicu imala mir koji je uspjeno trajao vie decenija.

193
194

http://www.wikipedia.it
Henry Kissinger, Diplomacy, New York, Touchstone, 1994.

141

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

2.1. Stvaranje viedecenijskog mira

Prema Kisinderovoj analizi ovog sistema, uravnoteenost snaga i
predvidljivost nacionalnih interesa bili su kljuni argumenti za spreavanje
rata, uzimajui u obzir rizike vezane za eventualnu korist ili gubitak u
sluaju istog. Samo Bizmark naputa ovu logiku, to otvara vrata
nacionalizmima u Evropi koji svojim tenjama i eljom za ostvarenjem
asolutnih, idealizovanih i neupitnih sopstevih prava ostvaruje uspjehe na
polju diplomatije. U amerikoj spoljnoj politici Kisinder jako cijeni i
potuje Teodora Ruzvelta (Theodore Roosevelt) zbog njegovih vizija na
meunarodnom nivou, koje ga karakteriu kao realistu195 i koji angaman
SAD u Prvom svjetskom ratu stavlja na raun idealizma Vudroa Vilsona
(Woodrow Wilson). Taj isti idealizam bio je osnova za stvaranje Lige
naroda, u ijem se centru nalazi prije svega koncept mira. Henri Kisinder
ne vjeruje mnogo u organizacije ove vrste, jer se upravo ovaj idealizam
javlja kao prepreka u situacijama u kojim se treba pregovarati sa
neprijateljski nastrojenim sagovornikom, gdje on kao dokaz navodi
poetak Drugog svjetskog rata. Lino ne vjeruje da se moe podravati
jedan globalni interes, nego savjetuje da se uzmu u obzir pojedinani
interesi svake drave, te da se samo na taj nain moe postii dugotrajan i
stabilan dogovor. Upravo na ovaj nain je i savjetovao Niksona i Forda u
amerikoj spoljnoj politici. Da bi se suoili sa prijetnjom sovjetske vlasti,
umjesto frontalnog sukoba, Kisinder je predlagao da se ova bitka prenese
na ratita manje vanosti, s ciljem da se izbjegne irenje rukog uticaja.
2.2. Razvijanje odnosa sa Kinom
Prije svega, radio je na zbliavanju sa komunistikom Kinom196;
upravo zbog toga i jeste organizovan put predsjednika Niksona u Peking na
sastanak sa Mao Ce Tungom (Mao Tse Tung). To je predstavljalo
diplomatski modus vivendi osmiljen i upranjavan od strane Kisindera.
Cilj SAD je bio da se ogranii rusko irenje, i zbog toga bilo je potrebno
pokazati Sovjetskom Savezu da su spremni suoiti se sa svakom vrstom
izazova koji je dolazio sa njihove strane. Na ovaj nain ravnotea meu
nuklearnim silama je okarakterisana kao primarni faktor koji je doveo do
ouvanja postignutog mira. Realizam za SAD je znaio zaboraviti da je
Kina jedna komunistika drava, da je Mao krivac za milione mrtvih, i
obnoviti diplomatske odnose izmedju ove dvije drave na ovaj nain
predstavljajui se kao saveznici pred oima sovjeta. Da bi ovaj model
mogao funkcionisati, neophodno je da svaka drava bude realna u svojim
oekivanjima. Tako je na danas gotovo nemogue pregovarati sa
islamistima i nai nekakav modus vivendi , budui da su oni fokusirani
prije svega na sopstvena vjerska pitanja i zahtijevaju ispunjenje istih samo i
iskljuivo u potpunosti.

195
196

Henry Kissinger, Larte della diplomazia, Sperling Paperback, Milano, 1994.

http://www.lastoriasiamonoi.rai.it

142

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

2.3. Uslovi ostvarivanja Realpolitik

Potrebno je biti svjestan da Realpolitik vai kada su tenzije
konstantne, ali ne zaboravljajui injenicu da je neophodno ostati i initi u
okviru granica prihvatljivih za obje strane u konfliktu. Na kraju, ista se
moe okarakterisati i kao cinina, u smislu da su rezultati mnogo bitniji od
koritenih sredstava, i da se rezultati mjere u zavisnosti od nacionalnih
interesa a ne na bazi moralnih naela. Ovo moe dovesti do ispada i poteza
u smislu manipulacije, i to samo ako postoji jasan interes pored unapred
izraunatog rizika. Tako je Kisinder vie puta optuivan kao tvorac i
organizator skandaloznih operacija u svijetu, gdje u igri nisu bili samo
ameriki interesi. Zasigurno najpoznatija je dravni udar od strane generala
Pinoea (Pinochet) protiv Salvadora Aljendea (Salvador Allende) koji je na
vlast u ileu doao kao demokratski izabran predsjednik.
Ipak ostaje jasno da svjetski poredak koji se zasniva na nacionalnim
interesima svakog panaosob i ravnotea meu tim istim akterima
nastavljaju da odredjuju tok meunarodnih odnosa.
Izmedju 1969. i 1977. Upravo Kisinder je odreivao i diktirao tok
amrike spoljne politike. Idejni je tvorac politike dtente, koja je
podrazumijevala pozitivan odnos i poboljavanje odnosa sa Sovjetskim
Savezom. U tajnosti SAD su svejedno potpisivale ugovore sa drugim
dravama. Njegova spoljna politika je postojala i odjelovala izmedju
antiratne ljevice i antikomunistike desnice.

3. Kisinderova politika misao

Jo 60-ih godina izjavio je da se era velikih sila pribliava kraju.
Kisinder je meu prvima predvidio ovu mogunost. Tvrdio je da snana
bipolarnost koja je okarakterisala Hladni rat nije sprijeila, te da je ak ta
vie podstakla politiku multipolarnost (multipolarity) jer su se mnoge
nacije koje su obitavale pod okriljem jednog ili drugog bloka osjeale
zatienim od strane rivaliteta koji postojao izmeu dvije sukobljene
strane. Posljedica toga jeste da su se unutar tih zemalja stvorile situacije
naglaenog nacionalizma ili radikalizma jer je unutranje stanje bilo mnogo
drugaije od onog koje se prezentovalo irokoj javnosti. Na kraju je svaka
zemlja eljela ii svojim putem slijedei sopstvene interese. Na ovaj nain
stvorena je spoljna politika koju Kisinder smatra univerzalnom jer
prema njemu nije bila istinita injenica da je svijet bio podijeljen u dva
bloka sa potinjenim dravama unutar svakog od njih. U svojoj knjizi
Policentrismo e politica estera197 Kisinder tvri da je interakcija meu
nacijama dostigla revolucionaran karakter zahvaljujuci tri kljuna faktora:
porast sudionika na meunarodnom nivou, tehnikim mogunostima
kojima jedna drava utie na druge zahvaljujui modernim tehnologijama i
na kraju jer se u velikoj mjeri proirio spektar ciljeva koje treba postii.

197

Henry Kissinger, Policentrismo e politica estera, Mondadori, 1965.

143

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

3.1. Ideje o ploicentrinosti svijeta

Kisinder tvrdi da SAD ne mogu da budu garant cijelom svijetu jer
bi na taj nain iscrpile ne samo svoje prirodne nego i one psiholoke
resurse. On, meutim, na ovaj nain ne predlae izolacionizam. Za njega je
ideja da se SAD izoluju i ne djeluju van sopstvenih granica prilino daleka,
ali dalje izraava nadu prema kojoj se u osnovi djelovanja SAD u ime
zatite raznih dijelova svijeta raa jedva vrsta policentrinog svijeta, to jest
svijet razliit od onog podijeljenog u dva bloka. Na ovaj nain on amerike
intervencije smatra djelima koja se baziraju prije svega na razumijevanju.
Uprkos tome, on napominje da amerika republika nije stvorena da
bi slijedila spoljnu politiku irokih razmjera. Tvorci amerikog ustava,
nakon postizanja nezavisnosti, zamiljali su da drava prosprerira u jednoj
formi relativne izolacije te tvrdi da ova tenja i dalje postoji. Meutim sa
druge strane takoe naglaava da amerikanci nemaju mnogo strpljenja
prema dugim razdobljima meunarodne nestabilnosti. Spoljna politika,
istie dalje, nije neto emu na lak nain moemo postaviti rokove. Ne
smije oscilirati izmeu preaktivnog uplitanja i prevelike
nezainteresovanosti.198
3.2. Ujedinjenost Zapada
Drugi vaan koncept za Kisindera je esencijalna i aposultna
potreba da Zapad ostane ujedinjen u svakom smislu. Otvaranje prema Kini,
kojem je on dao veliki doprinos, smatra kao potporu kreativnoj diplomatiji,
neophodnu da bi se ostvarila komunikacija koje ranije nije postojala i da bi
se savladali otpori mnogih sila, kako na meunarodnom tako i u
unutranjem kontekstu, koje su se eventualno mogle usprotiviti ulasku
Pekinga kao saveznika SAD na meunarodnu scenu.199 Tako je prije
ostvarivanja diplomatskih odnosa sa SAD Kina 1969. godine imala samo
jedno diplomatsko predstavnitvo u svijetu, i to u Kairu. Treba rei da
meunarodni odnosi Kine nisu bili ogranieni samo na rad ove ambasade,
pa su u nekim zemljama svijeta bili prisutni poslovni predstavnici Kine.
Treba naglasiti takoe da krajem 60-ih godina Kina nije bila
priznata od strane velikog broja drava, i zbog toga iako najvea drava
svijeta po broju stanovnika nije zauzimala bitan poloaj na meunarodnoj
politikoj sceni. Za Kisindera razvoj Kine je imao vaan uticaj na
svjetskom nivou kao faktor koji je poremetitio postojeu ravnoteu sila,
kao to je to svojevremeno uinila Njemaka u evropskom kontekstu.
Meutim Kina, prema Kisinderu, za razliku od Njemake nije se
dokazivala na vojnom planu budui da su kineske voe bile mnogo
opreznije. Prema Kisinderu gotovo je neophodno da Kina i SAD zadre
ostvareni dijalog u cilju odreivanja i zajednikog definisanja interesa i
dugoronih projekata.

198
199

Idem
Henry A. Kissinger, Diplomazia della restaurazione, Milano, Garzanti, 1973.

144

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

4. Kisinderova nova amerika spoljna politika

Trenutna amerika spoljna politika ima korijene u prepiranjima
koja su se odigrala 60-ih i 70-ih godina, kada je izvjesnost Hladnog rata
postajala sve manja i manja. Jo tada je Henri Kisinder, savjetnik za
nacionalnu sigurnost i kasnije dravni sekretar, zamislio jednu novu
strategiju i jedan novi pravac amerike spoljne politike koji su se bazirali
na odbacivanju ideje globalnih pohoda i na realizaciji jednog novog
pristupa koje je bio prevashodno realan. Upravo njemu biva povjerena
amerika spoljna politika. Drava, koja je u tom trenutku bila jako
podijeljena i u dubokoj finansijskoj krizi, kako zbog rata u Vijetnamu tako
i zbog trke u naoruanju i u svemiru sa sovjetima, imala je potrebu za
dugim periodom mira. Poboljanje odnosa sa komunistima postalo je
neizbjeno. Tako je dolo do postizanja dogovora sa Pekingom, koji je
omogucio povlaenje iz Vijetnama, i sa Moskvom vezanog za potpisivanje
SALT-1, prvog ugovora o neirenju nuklearnog naoruanja radi
ogranienja stratekog naoruanja. Ovo poboljanje odnosa sa istokom
gotovo je podrazumijevalo zahlaivanje prema evropskim partnerima.
SAD se odluila za zatitu sopstvenih interesa ak i kada oni nisu bili u
skladu sa interesima njihovih partnera.200
Meu tvorcima amerike spoljne politike dvadesetog vijeka, Henri
Kisinder je okarakterisan kao evropski mozak, prvenstveno zbog svog
realistikog stanovita u pogledu geopolitike, na osnovu kojeg SAD i
Sovjetski Savez predstavljaju dvije velike sile, isto kao to su ti u XIX
vijeku bile Prusija i Rusija. Na slian nain Kisinder je analizirajuci tada
postojee meunarodne odnose umanjio ideoloki znaaj koji je Hladni rat
nosio u to vrijeme, znaaj na kojem se temeljio intenzivni antikomunizam
u Vaingtonu. Ovaj politiar bio je vie zainteresovan za politika
deavanja sa druge strane okeana.
Prvi korak u amerikoj raspravi o novom bipolarnom svjetskom
poretku nainio je Dord Kenan (George Kennan) sainivi svoj Dugi
Telegram, u kome predlae vrsto i odluno obuzdavanje (containment)
Rusije, u iekivanju promjena koje su trebale biti pruzrokovane
postojanjem unutranjih kontradikcija. Nakon ovoga uslijedila je diskusija
koja praktino vie nije imala kraja. Dovoljno je sjetiti se izjava, kao onih
od strane Dejmsa Burnama (James Burham) i Don Foster Dalsa (John
Foster Dulles), koji su smatrali kao neophodno mnogo aktivnije
zauzimanje SAD za oslobaanje svijeta iz kandi komunizma.201 Ustvari,
SAD su se odluile za strategiju koja je bila jedna modifikovana verzija
originalnog containmenta (izmeu ostalog kritikovana od strane tvorca
ideje, samog Kenana), koja nastavlja da bude odlika amerike spoljne
politike u narednih dvadeset godina: radilo se o strategiji koja se zasnivala

200
201

http://www.lastoria.org/neocon/Mammarella/mammarella.html
Ombre di Guerra Fredda. Gli Stati Uniti Nel Medio Oriente Durante gli anni di
Eisenhower (1933-1953), Edizioni Scientifiche Italiane, 1998.

145

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

na iscrpljivanju neprijatelja vjerujui u sopstvenu nadmo SAD. Meutim

zahvaljujui vie bitnih faktora prisutnih u tom periodu, ve 60-ih godina
ovo uvjerenje gubi podrku i ulazi u period krize. Najbitniji meu njima
bio je prije svega drama koja se odigravala u Vijetnamu, koja je
prouzrokovala kraj liberalizma Hladnog rata (Cold War Liberalism).
Ovome su doprinijeli takoe i injenica da su amerikanci postali svjesni
sopstvene ogranienosti resursa (gdje su morali da biraju izmedju hljeba
ili topova) i ekonomskih potekoa koje su se javljale u vezi sa pozicijom
koju je zauzimala na svjetskom tritu pred konkurencijom koju su
predstavljali prije svega Japan i zemlje zapadne Evrope.
Upravo u ovim okolnostima se ustoliila politika misao Henrija
Kisindera. Krizu u koju je zapao liberalizam pratilo je raanje Nove
ljevice u SAD koja je namjeravala preispitati amerike vrijednosti, kao i
revizija samog liberalizma koja je ovaj put eljela da modifikuje
internacionalizam naglaavajui ideju saradnje i ulogu meunarodnih
institucija. Kisinder se u ovakvoj situaciji elio predstaviti kao strunjak
koji nije opinjen politikom i kao dobar poznavalac odnosa izmeu velikih
sila. Tako nije sluajno da se u svojim spisima poziva na ekscentrinu
prozu teko razumljivu i dostupnu samo onome ko eli da se dokae u
kontekstu komplikovanih i zamrenih meunarodnih odnosa. Radi se
zapravo samo o dramatinom uinku njegovog retorikog aparata, zbog
kojeg se inilo da eli da raskine sa geostratekom i politikom kulturom
SAD vezanom za Hladni rat, gdje su zapravo sve tematike i argumenti o
kojima se raspravljalo (obaveze SAD u globalnom opravdavanje upotrebe
sile itd.) preuzete iz poslijeratne amerike ideologije.202
Kritikujui spoljnu politiku Ajzenhauera (Eisenhower), pod krinkom
Realpolitik-a predlagao je zapravo globalni intervencionizam koji se i dalje
zasnivao na snanoj bipolarnosti svjetskog poretka i meunarodnih odnosa.
Ono u emu se zapravo razlikovao od prijanje politike, ticalo se prije
svega ideologije modernizacije, sindroma Plana Maral (Marshall
Plan), koji je zapravo okarakterisao in primis evro-amerike odnose. U
ovom smislu Vaington je prestao da sprovodi politiku koja je do tog
trenutka bila neodluna i nejasna. Kontroverza je zakljuena opravdavajui
na eksplicitan i radikalan nain ameriku jednostranost, neophodnu zbog
vojnog nepovjerenja prema evropljanima i zbog potrebe amerike strane da
izbjegne dovoenje u pitanje sopstvenih interesa radi postizanja dogovora
sa ve oslabljenim partnerima.
Jo jedan elemenat u suprotnosti sa periodom imaginarnog
liberalizma, je naravno kritika vezana za univerzalnost vrijednosti, koje je
trebao da se zamijeni bar u formalnom smislu sa logikom moi i
imperativima od nacionalnog interesa. Kisinder na kraju , osuuje i rast
birokratije vladinih agencija. Meutim i sam on u odreenoj mjeri tei da

202

Henry Kissinger, Larte della diplomazia, Sperling paperback,1994.

146

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

bude gospodar svega , imenujui na kljune pozicije tzv. eksperte koji su

bili potinjeni njemu. Ova ideja o kontinuitetu Cold War Liberalism-a koja
je vodila SAD tokom Hladnog rata, sutinski je potvrena i u vrijeme
Kisindera kao savjetnika za nacionalnu sigurnost i kasnije kao dravnog
sekretara. Odraava se povrh svega u pokuaju ouvanja bipolarne
strukture (isti cilj je imala i politika poputanja prema SSSR-u). Uprkos
retorici Realpolitik-a, u konanici Kisinder je i dalje ostao vezan za
paradigmu bipolarne globalne meuzavisnosti.203 Otvaranje prema Kini
nije bilo u ulozi priznavanja vanosti Kine same kao nove svjetske sile,
nego zapravo osnaivanja ideje o bipolarnosti204: s obzirom na slabost
evropskih saveznika, bilo je korisno skrenuti panju prema SSSR.
Uspon neokonzervatizma koji zapravo stavlja pod zatitu principe
koji su inspirisali ameriku spoljnu politiku u prvih dvadeset godina
Hladnog rata, rizultirao je u mnogo emu kao reakcija na Kisinderovo
djelo. Kako se moglo vidjeti, Kisinderova politika i geostrateka misao
je mnogo zapletenija u unutranje politiko tkivo nego to se je to
svojevremeno priznavao sam tvorac, koji se trudio da izgradi sopstveni
makijavelistiki profil. Dakle, neokonzervatorizam je na ovaj nain
predstavljao unutranju konkurenciju amerikoj desnici zalaui se za
uvjerljiviju i efikasniju zatitu antikomunistikog amerikanizma. Njegova
geneza ubrzana je potrebom da se reaguje na izazove Nove ljevice, ali
ubrzo dolazi u sukom sa Kisinerovim idejama: nasuprot njegovom
tumaenju geopolitike, neokonzervativci (neocons)205 ponovo naglaavaju
univerzalni liberalizam te lansiraju ideju totalizma da bi opisali neprijatelja
protiv kojeg se treba boriti. Na ovaj nain se slika koju je ovaj dravnik
stvorio da bi se suprotstavio nacionalnoj krizi 60-ih godina, okree protiv
njega samog: i zato nije sluajnost to su ga njegovi protivnici desniari u
to vrijeme nazivali neasimiliranim evropljaninom.

5. Kisinder i neokonzervativci
Usvojena strategija i odabrani smjer spoljne politike od strane
Kisindera tokom godina je postala sve vie tema kritika i napada kako od
strane amerike desnice tako i od pojedinih intelektualca i politiara
demakrata, koji kasnije postaju tzv. neokonzervativci (neocons). Ova
politika struja je prije svega poznata po svom istorijskom antikomunizmu
i po tome to je oduvijek predstavljala opoziciju Realpolitik-u Henrija
Kisindera. Prema neokonzervativcima, suprotno onome to tvrde
realisti, unutranja priroda reima nije irelevantna u meunarodnim
odnosima, te je neophodno intervenisati i sve diktature pretvoriti u
demokratije. tavie ne treba da se grade iluzije o zakonima i
meunarodnim organizacijama. Dvije struje se ne slau povrh svega oko

203

Henry Kissinger, Policentrismo e politica estera, Mondadori, 1965.

http://www.whitehouse.gov/nsc/history.html
205
http://en.wikipedia.org/wiki/Neoconservative
204

147

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

vanosti dodijeljene raznim postojeim reimima i njihovim spoljnim

politikama.206 Kisinder polazi sa stanovita da osnov meunarodnih
odnosa predstavljaju drave stvorene Ugovorom u Vestfaliji (Westfalia), i
kae da su prijetnje svjetskom poretku prvenstveno bile definisane kao
vojne aktivnosti van odreenih granica. Poslije 11. septembra, prema
Kisinderu ove prijetnje se vie ne podudaraju sa akcijama odreenih
ranije stvorenih drava. Iste mogu biti organizovane i od strane privatnih
lica i prema tome scenario se mnogo razlikuje od onog koji je bio prisutan
tokom Hladnog rata. U ovom sluaju postaje mogue upotrijebiti logiku
pre-emption (preventivni rat) kao sopstveni odbrambeni sistem. Meutim,
za razliku od neokonzervativaca, Kisinder tvrdi da ne postoji jedna jedina
drava (pa ak ni SAD) toliko mona, da sama moe da organizuje i
predvodi kompletan svjetski poredak. Ovaj sistem pobudio je mnogo
sumnji, prije svega onu vezanu za elju SAD za globalnom vlau.
Nakon 11. septembra relativno mali broj politikih, intelektualnih ili
kulturnih pokreta bio je zainteresovan na nain na koji su to bili ameriki
neokonzervativci. Predsjednik Bush je morao pripremiti brz odgovor kako
na unutranjem, kako ne bi jo vie odvratio javnost koja je ve bila
uznemirena lakoom sa kojom su izvreni napadi na Svjetski trgovinski
centar i Pentagon, tako i na meunarodnom planu, da bi dokazao
sposobnost SAD da reaguje i da bi poslao jasnu poruku svijetu: da onaj ko
udari na SAD ne moe pobjei i ne moe ostati nekanjen.
Prema miljenju mnogih jedino su neokonzervativci imali uvijek
jasno pripremljen plan djelovanja u ovakvim situacijama, ili su barem
uvijek inili da izgleda tako. Njihov plan je bio godinama u javnosti, na
internet stranicama raznih think tank grupa preko kojih su neokonzervativci
uspijevali slati vlastite poruke, i isti je predviao velika ulaganja u odbranu
i u jedan jedinstven vojno-strateki plan na bazi kojeg bi se djelovalo
protiv onih reima koje su smatrali najopasnijim. Najjaa strana ovog
pristupa jeste u jakom uvjerenju, moglo bi se reci i vjeri,
neokonzervativaca u demokratske modele vladavine i u mogunost
primjene istih ak u arapskim i muslamanskim drutvima.
Jo jedna tema o kojoj se mnogo diskutuje i vjerovatno ona najvie
kritikovana vezana za neokonzervativni pristup, tie se jednostranosti koja
je okarakterisala spoljnu politiku za vrijeme Bua.
Prema neokonzervatvcima SAD mogu sve da urade same, i treba da
budu u stanju da sve urade same: upravo ovim se opravdava neprestan rast
vojnih trokova. SAD prema njima treba da vri odgovornu ulogu
globalnog lidera i da postane promoter univerzalnih demokratskih
vrijednosti i slobodnog trita. Traba da brane ak i orujem ove
vrijednosti koje se suoavaju sa ozbiljnim prijetnjama od strane
bliskoistonih diktatura, teroristikih organizacija koje udomljavaju i
njihovih nihilistikih ideologija.

206

Hubert Vedrine, in http://www.monde-diplomatique.fr

148

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

Kisinder, sa druge strane, Buovu spoljnu poliktiku inspirisanu

idejama neokonzervativaca smatra previe agresivnom i jednostranom, i u
njoj vidi krivca za probleme sa kojima se suoavaju SAD. Prema njemu, da
SAD nisu toliko elile da namentnu drugima sopstvenu volju, bez obzira
na ideje realne politike i neke druge, nailazile bi na mnogo manje
neprijateljstva u svijetu.207 Tako i Zbigniew Brzezinski, nekada gorki
kritiar i dugo vremena sparing partner samom Kisinderu u jednom svom
djelu kae da ono to svijet zapravo trai od SAD jeste priznanje
digniteta drugih zemalja, i to smislu sposobnosti njih samih da rjeavaju
sopstvene probleme na nain koji smatraju odgovarajuim.208
Metodoloki, Henri Kisinder je uvijek naglaavao da nije
neophodno nalagati drugima sopstvene principe da bi se zadrao mir u
svijetu. Ali ni on sam tokom Hladnog rata ponekad se nije ustruavao da
podri ak i diktatorske reime u svrhu pariranja SSSR-u. Kao pojam,
ravnotea podrazumijeva strukturalnu stabilnost i priznanje legitimiteta. Da
bi se postigla ravnotea to jest stabilnost i legitimitet, neophodan je
konsenzus, kako fiziki tako i etiki: sa jedne strane vojno rukovodstvo a
sa druge da je jako bitno pronai sredinu izmeu sopstvenog vienja svijeta
i onoga kako ga vide drugi.209
U istorijskom sueljavanju izmeu realista i neokonzervativaca
upravo je ova centralna tema. Ali njena interpretacija se oslikava i utie na
nain na koji jedni i drugi definiu onu prvu, to jest vojno rukovodstvo i
njegovu upotrebu. Tako prema neokonzervativcima vojnoj nadmoi SAD
treba pridodati i superiornost njenih ideala i vrijednosti, jer zapadne
vrijednosti u amerikoj varijanti nisu drugo nego vrijednosti kojima tee
svi ljudi bez obzira na drutvo, religiju, kulturu, istorijsko politiki ili
geopolitiki kontekst kojem pripadaju. Njihov kulturni aspekt otkriva
takoe vienje posebnosti SAD, ije se znaenje svelo na vojnu i
meunarodnu hiperaktivnost koja tei prije svega da se suprotstavi ranije
definisanom nizu prioriteta.

Zakljuak
Jedna od najpoznatijih izjava biveg amerikog sekretara na kojoj se
zasnivao gotovo tridesetogodinji ideoloki sukob sa neokonzervativcima,
jeste zapravo parafraza jedne Geteove (Goethe) izjave. Tako je jednom
prilikom Kisinder izjavio da preferira red i nepravdu vie nego nered i
pravdu.210 Prema Kisinderu red, stabilnost i ravnotea ine
konzervatorizam, dok nered, nestabilnost i neuravnoteenost predstavljaju
revoluciju. Tako prema njemu teorija neokonzervativaca je apsolutna
pogrena, jer u namjeri da zavede red i stabilnost daje potpuno suprotan

207

http://www.limes.espresso.repubblica.it
Hubert Vedrine in, www.monde-diplomatique.fr
209
Kissinger, Henry, Diplomacy, New York, Simon & Achuster 1994.
210
http://www.notablebiographies.com/Ki-Lo/Kissinger-Henry.html
208

149

Svarog 1/ 2010

asopis za drutvene i prirodne nauke

rezultat dovodi do nestabilnosti; na taj nain sve se temelji na sopstvenim

moralnim vrijednostima koji kasnije bivaju dovedeni u pitanje; u tenji za
novim svjetskim poretkom djelima zapravo stvara samo veliki nered.
Ideologija Kisinderovih antikih rivala, koja je prekinula period
Realpolitik-a u amerikoj spoljnoj politici 1976. godine, nala se na
Bliskom istoku u istoj situaciji u kojoj se naao demokratski kejnesizam
Lindona Donsona u Vijetnamu. Na taj nain nije iznenaujua veza
izmeu liberalizma Hladnog rata nakon Drugog svjetskog rata i
neokonzervatorizma u kotacu sa terorizmom na pragu XXI vijeka. Radi se
o istom okviru i tako otkriva demokratsko porijeklo osnivaa
neokonzervativnog pokreta: vojni kejnesizam, izbaviteljska uloga SAD,
propaganda moralnih i demokratskih vrijednosti i principa, idealizacija
neprijatelja i kao posljedica pogrena istorijsko politika analiza deavanja
koja su u toku. Kao to je bio pozvan da smiri topove amerike
aministracije i da povede dravu prema poboljanju odnosa sa SSSR-om,
tako je i u skorije upitan da da jedan novi pravac amerikoj spoljnoj politici
u smislu Realpolitik-a, da utie na administraciju koja je u velikoj mjeri
zadojena neokonzervatorizmom.

Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.

Bob Woodward, State of Denial: Bush at War, New York, Simon & Schuster,
2006
Henry A. Kissinger, Policentrismo e politica estera, Mondadori, 1965
Henry A. Kissinger, Diplomazia della restaurazione, Milano, Garzanti, 1973.
Henry A. Kissinger, A World Restored: Metternich, Castlereagh and the
Problems of Peace, 1812-22., Boston: Houghton Mifflin, 1979
Henry A. Kissinger /Clare Boothe Luce, The White House Years, Little
Brown & Co, 1979.
Henry A. Kissinger, Years of Upheaval, Michael Joseph Ltd, 1982
Henry A. Kissinger, Larte della diplomazia, Sperling paperback,1994
Henry A. Kissinger, Diplomacy, New York, Touchstone, 1994
Henry A. Kissinger, Diplomacy, New York, Simon & Schuster 1994.
Henry A. Kissinger, Years of Renewal, Simon & Schuster, 1999
Ombre di Guerra Fredda. Gli Stati Uniti Nel Medio Oriente Durante gli anni
di Eisenhower (1933-1953), Edizioni Scientifiche Italiane, 1998
http://www.gwu.edu/~nsarchiv/news/20061001/peanuts.pdf
http://www.whitehouse.gov/nsc/history.html
http://www.en.wikipedia.org/wiki/Neoconservative
http://www.lastoria.org/neocon/Mammarella/mammarella.html
http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/1973/press.html
http://www.limes.espresso.repubblica.it/2008/01/03/realpolitik-lartedigovernare-senza-ideali/?p=394
http://www.notablebiographies.com/Ki-Lo/Kissinger-Henry.html
http://www.lastoriasiamonoi.rai.it
http://www.limes.espresso.repubblica.it
http://www.monde-diplomatique.fr

150