Daorsi i Daorsi: O metanarativima i

paralelnim narativima prolosti

DANIJEL DINO

Nekolicina nedavnih arheolokih otkria na teritoriju dananje Bosne i Hercegovine, kao to je neolitsko naselje pokraj Visokoga, ili brodovi iz antikog
doba naeni u Hutovom blatu, zasluuju spomen iz vie razloga. Primarno, zato
to pokazuju znakovit potencijal i bogatstvo ovoga prostora za daljnja arheoloka
ispitivanja pretpovijesnog, antikog ali i kasnijih perioda. Dalje, to ova otkria
skreu, barem djelimino, pozornost spektakla gladne regionalne javnosti sa tragikominoga new-age arlatanstva i besciljnog prekapanja brda centralne Bosne
na znanstvene djelatnike, koji u nevjerojatno loim materijalnim uvjetima uspijevaju postii zavidne rezultate. Konano, to nova arheoloka otkria impliciraju
preispitivanje starih koncepata kojima se objanjavala prolost, te samim time
otvaraju mogunost novih tumaenja prolosti.
Tumaenje prolosti. Da li je moguno tumaiti prolost, pogotovo daljnju
prolost objektivno i nepristrano? Moe li se povijest uope tumaiti? elio
bih ovdje ukazati na razlike izmeu popularnog diskursa o staroj povijesti ovih
krajeva i znanstvene metodologije koja se koristi u suvremenom pristupu interpretaciji prolosti. Izvrsnu ilustraciju ovih razlika prua nam medijski tretman novih
arheolokih nalaza u Hutovom Blatu i na gradini Oanii, ali ni u kom sluaju ova
razlika nije limitirana samo na ove primjere, ve na opu percepciju regionalne
predantike, antike i osobito srednjovjekovne povijesti. Sluajnom pretragom
internetskih stranica na junoslovenskim jezicima koje su izvjetavale o ovim otkriima, naiao sam na brojne deskriptivne izjave o stanovnicima gradine Oanii,
i irem kulturnog krugu kojem su pripadali, kao to su primjerice: ilirsko pleme,
ilirski grad Daorson, ilirski brodovi, kulturno, napredno i jako pleme Daorsa, helenizirano pleme koje je govorilo grki jezik, ilirska civilizacija, grad
starih Ilira itd.
Ove izjave odraavaju popularnu percepciju prolosti, i vjerujem da je teko
nai itatelja/itateljicu ovih redaka sa solidnom opom naobrazbom, koja se
ne bi sloila sa generalnom istinitosti ovih izjava. No, upravo se ovdje odraava paradoks koji je posljedica razlike izmeu popularne percepcije prolosti
i znanstvenog pristupa izuavanju iste. Paradoks se nalazi u injenici da veina
ovih izjava zapravo odaje percepciju prolosti kroz prizmu diskurzivnog znanja
povijesnih deavanja, rae nego to je nastoji razumjeti u njezinu povijesnom i
socijalnom kontekstu. Nastojati u ovdje locirati kontekst nekih od termina iz
ovih izjava, te pokazati da stanovnici gradine Oanii, nisu bili Iliri, da nisu bili
niti helenizirani, jo manje pleme, a da je vrlo upitno da su uope i bili Daorsi
veinu vremena, mada je neupitno da su bili tako zvani u odreenom periodu.
IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 63

63

30.4.2008 7:30:08

POSTSTRUKTURALNO TUMAENJE PROLOSTI

Povijesna znanost je doivjela masivne strukturalne izmjene u par posljednjih
dekada koje su pak znakovito utjecale na nain na koji se danas prolost interpretira. Najznaajnija karakteristika novih pogleda je koritenje multidisciplinarnog interpretativnoga pristupa koji ukljuuje brojne druge discipline iz domena
drutvenih znanosti. Okosnicu ovih strukturalnih izmjena predstavljaju teorijski
temelji koje su udarili radovi predstavnika francuske poststrukturalistike lozoje, te kasnijih postmodernih redeniranja koncepata kao to su kultura,
identitet ili etnicitet. Pokuat u, vrlo selektivno i neminovno vrlo povrno,
ukazati na teorijske koncepte koji su odigrali najznaajniju ulogu u nedavnim
preispitivanjima znanstvenih percepcija prapovijesti i antike povijesti. Jedan od
najznaajnijih je, bez dvojbe, Michel Foucaultova denicija diskursa kao kompleksnih struktura akumuliranog znanja o odreenim konceptima ili dogaajima. Podjednako utjecajno je miljenje J.-F. Lyotarda, koji ukazuje na neophodnost fragmentiranja postojeih metanarativa (marksizam, nacionalizam, progres,
civilizacija, kultura, uspon, pad itd.), jer su legitimizirali samo one povijesne aktivnosti koje su se uklapale u ove narative, a automatski iskljuivali sve ostale koje
se nisu uklapali. Po Lyotardu, potrebno je fragmentirati ove velike unicirajue
diskurzivno-narativne povijesne cjeline, da bi smo mogli vidjeti logiku povijesnih deavanja bez pretenzije da znamo njihove ciljeve ili namjere, odnosno bez
povijesne beneti poznavanja njihovih posljedica. Nadovezujui se na dva prethodna je i Levinasov koncept Drugoga, koji je Jacques Derrida dalje razradio,
naglaavajui kako se europska misao od Platona nadalje primarno fokusirala na
izuavanje istovjetnosti, ime je automatski iskljuivala i zanemarivala postojanje
Drugoga koji nije dio strukturalne monolitinosti Istovjetnoga.1
Poststrukturalizam i postmoderna lozoja se rairila u podruje Kulturnih
studija (Cultural studies) i postkolonijalne knjievne kritike, koji su takoer
znakovito utjecali na razumijevanje i interpretiranje povijesti. Edward Said je
iskoristio koncept Drugoga u njegovu Orijentalizmu, da bi ukazao kako je
vremenom zapadna Europa razvila diskurzivno poimanje Orijenta kao ktivnu pseudo-realnost u literaturi, putopisima, antropologiji te orijentalistici kao
znanosti koja je objanjavala Orijent koristei sustav vrijednosti promatraa a
ne promatranoga. Upoznavanje i klasiciranje razliitih kulturolokih segmenata
Orijenta omoguavalo je razvijanje strategija kolonijalne kontrole Orijenta
u XIX. i XX. stoljeu, ali u isto vrijeme i samodeniranje zapadne Europe, jer
je diskurzivna konstrukcija Orijenta predstavljala svojevrstan negativ Europe.
U regionalnoj perspektivi, Marija Todorova nedavno pokazuje da je Balkan
takoer diskurzivni konstrukt Zapada koji konstruira kulturnu pseudo-realnost
Balkana kao negativnoga zrcala Europe i Europskih vrijednosti, poevi od
XIX. stoljea, pa sve do suvremene povijesti.
1 Moram se unaprijed ispriati kolegama, ali i itateljima koji se ne bave izuavanjem prolosti. Prvima, to
limitiram biljeke na apsolutni minimum, drugima to je neophodno stalno podsjeati da se sva dostignua
znanosti temelje na radu prethodnika. Literatura je dana u originalnim jezicima. M. Foulcaut, LArchologie
du savoir (Paris, 1969); J.-F. Lyotard, La Condition postmoderne: Rapport sur le savoir (Paris, 1979); J. Derrida, Lcriture et la difrence (Paris, 1967); E. Levinas, Totalit et inni: essai sur lextriorit (Paris, 1961).

64

ZIVOT 3.indd 64

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:08

Noviji literarni teoristi, kao to je H. K. Bhabha, nastoje pokazati da se kulturna interakcija obavlja u dva smjera ak i prigodom interakcije izmeu politiki i
gospodarski neravnopravnih kultura, tako da dominantni kolonizator i dominirani kolonizirani utjeu jedan na drugoga i nepovratno mijenjaju jedan drugoga. Bhabha uvodi i razrauje utjecajne teorijske koncepte kao to su kulturna
mimikrija i kulturni hibriditet, prikazujui kako se konstrukcija hibridnih
identiteta obavlja kroz rekombiniranje elemenata razliitih kultura u svojevrstan
trei prostor ije postojanje se mora locirati izvan prostora kultura koje su ga
stvorile. Stvaranje hibridnih identiteta se obavlja kroz kulturnu mimikriju u
kojoj kolonizirani ne podraava mimetiki kolonizatora, ve to ini na specian
nain kroz strategiju podrivajue imitacije (disrupting imitation).2
Vienje akulturacijskih procesa u antici obogaeno je saznanjima koja potjeu
iz izuavanja suvremenih akulturacijskih procesa. Teorija globalizacije pokazuje
da se globalni procesi ne mogu gledati kao jednostrani procesi, ve da se mogu
objasniti kao selektivno prihvaanje globalnih koncepata i njihovo pozicioniranje u strukturalnim okvirima lokalnoga (glokalizacija glocalisation). Ja
imam obiaj objanjavati glokalizaciju studentima kroz primjer McDonalds
restorana. Naoko, oni izgledaju kao jedinstven kulturni templat kojim se nameu
odreene amerike vrijednosti diljem cijelog svijeta i unitavaju autohtone
kulturne vrijednosti. No, koliko se ovo vienje moe odrati ako kontekstualiziramo kulturnu interakciju izazvanu globalnim procesima? Kultura je uidna
socijalna konstrukcija koja se stalno mijenja i producira nove kulturne i sub-kulturne forme u kontaktu sa drugom kulturom, rae no nepromjenjiva, reicirana,
odrednica koja ili postoji ili se moe unititi. McDonalds hamburgeri se u
Indiji proizvode od jagnjeeg/pileeg mesa jer se govedina ne moe jesti zbog
vjerskih razloga. U Francuskoj se u restoranu moe kupiti pivo, u Australiji se
stavlja cikla u Big Mack, u Singapuru slatki chilli umak bez sira, jer je sir preegzotina namirnica u cijeloj Aziji istono od Indije. U dravama sa niim standardom McDonalds postaje prestini prehrambeni objekt jer je skuplji od lokalne
(podjednako nezdrave) fastfood ishrane, dok je u dravama viega standarda esto
najjeftiniji i najbri oblik ishrane u drutvenim kontekstima u kojima nedostaje
slobodno vrijeme.
Dakle znaenje i forma McDonalds restorana se transformira u razliitim kulturnim okrujima u multiplicitet kulturno razliitih, glokaliziranih, McDonaldsa, rae nego to ujedinjuje razliita kulturna podruja u monolitini krajolik
amerikanizirane kulture. S druge strane, proces kulturne interakcije je uvijek
dvostran. U isto vrijeme se etnika hrana iz drugih krajeva svijeta (Meksikanska,
Kineska, Thai, Indijska) pojavljuje u SAD, dakako takoer transformirana u drugi kulturni kontekst, ime, (uvjetno reeno) kolonizirani kolonizira (uvjetno
reeno) kolonizatora. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, postoji daleko
vie Indijskih fastfood restorana negoli to ima McDonalds restorana. Uz redeniranje koncepta globalizacije redenira se i kultura, danas sve vie viena kao
2 E. Said, Orientalism (London, 1978); M. Todorova, Imagining Balkans (Oxford, 1997); H. K.
Bhabha, The Location of Culture (London, 1994).
IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 65

65

30.4.2008 7:30:08

deteritorijalizirani socijalni koncept, istrgnut iz ranijeg modernistikog shvaanja

kulture kao prostorno deniranog fenomena.3
Takoer, mehanizmi formacije etniciteta su u zadnjim dekadama preli znakovit put u socijalnoj antropologiji od primordijalizma koji vidi etnicitet kao
nasljednu, gotovo nepromjenjivu karakteristiku individua koje mu pripadaju,
ka etnicitetu deniranim kao uidni i nestalni socijalni fenomen. Etniki identitet je vien primarno kao nestabilan, konstantno promjenjiv koncept, odreen
uktuirajuim politikim i gospodarskim interesima zajednica koje ga stvaraju.
Barthov postulat je da se etnicitet stvata u interakciji sa Drugim, kroz percepciju razlike sa Drugim, rae no to postoji kao ve nasljedno predodreen ili kulturno predeniran identitet. Hobsbawm/Ranger i Anderson u svojim radovima
pokazuju suvremene nacije kao svojevrsne imaginarne zajednice koje temelje
svoj identitet na politikom diskursu, imaginarnoj krvnoj povezanosti lanova
skupine, te konstruiranoj tradiciji koja slui vrem povezivanju individualaca u
imaginarno jedinstvo etnike skupine ili nacije koju smatraju svojom.4
Koncept habitusa koji je razvio Pierre Bourdieau je kompleksan socio-antropoloko-lozofski teorijski koncept koji se danas esto koristi za interpretaciju
konstrukcije identiteta naroda koji nemaju pisanu povijest. Bourdieov habitus
moe biti grubo opisan kao skup nesvjesnih, ali trajnih dispozicija prema odreenim percepcijama ili odreenoj drutvenim praksama, kao to su primjerice:
moral, odijevanje, ishrana, uloga spolova u podjeli rada, nain komuniciranja,
jezik, itd. Ove dispozicije proizvode specino socijalno okruje, na koje dakako
utjeu drutveni i kulturni inioci, te zajedniko povijesno iskustvo skupine.5
Habitus ne utjee na formaciju individualnih/grupnih identiteta, jer se etnicitet
konstruira na razmei izmedju habitualnih dispozicija i drutvenih odnosa, osobito u interakciji izmeu razliitih habitusa. No habitus jeste znaajan inilac u
procesu konstrukcije identiteta, jer se kroz interakciju konstruira identitet kao
posljedica sustavne komunikacije kulturnih razlika prema kulturnoj substanci,
odnosno socijalnom habitusu Drugoga.
KRAJ ANTIKIH METANARATIVA
Kako se svi ovi koncepti odraavaju na suvremenu interpretaciju prapovijesti
i antike povijesti? Teak posao postupnog uklanjanja i tumaenja kontekstualnosti akumuliranih diskurzivnih naslaga, bilo antikih, renesansnih, romantiarskih, modernistikih, nacionalistikih itd., je trenutano jedna od najznaajnijih
preokupacija povjesniara i arheologa ovog perioda. Pisana vrela antike, poput
povijesnica ili etnograja, su podvrgnuta znaajnoj literarno-anrovskoj kritici,
3 A. Appadurai, Modernity at Large, Cultural Dimensions of Globalization (Minneapolis, 1996); Z.
Bauman, Culture as Praxis (London, 1999); R. J. Holton, Globalization and the Nation-State (New
York, 1998).
4 F. Barth (ed.), Ethnic Groups and Boundaries (Bergen/London, 1969); B. Anderson, Imagined communities: reections on the origines and spread of nationalism (London, 1983); E. Hobsbawm/T. Ranger
(eds.), The Invention of Tradition (Cambridge, 1983).
5 S. Jones, The Archaeology of Ethnicity: Constructing identities in the past and present (London, 1997).

66

ZIVOT 3.indd 66

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:08

i pokazuju se sve vie kao produkti anra, produkti kulturnih diskursa i socijalno-kulturnih predrasuda perioda u kojima su nastali, rae no znanstvena djela.
Interpretacija antikih djela se stavlja u kontekst vremena u kojemu su nastala,
literarnih strategija koje su njihovi autori koristili, te njihova mimetikog odnosa prema ranijim autoritetima. Antike etnograje se pokazuju kao produkti
pseudo-etnografske taksonomije kojom Grki i Rimski intelektualci sebi objanjavaju Drugoga i kojima iskazuju svoju kulturnu i politiku dominaciju nad
Drugim, rae nego to pokazuju njihovo nastojanje da razumiju Drugoga.
Naglasak postmoderne interpretacije antike povijesti je na preciznom koritenju
terminologije, te striktnijem deniranju termina kao to su aristokracija, feudalizam, socijalna klasa, romanizacija itd.6
Post-strukturalna arheoloka interpretacija takoer je prela znaajan put. Ranija modernistiko-strukturalistika metodologija bazirana na radovima G. Kossine i G. Childea implicira da je skup odreenih predmeta/stilova/ukopnih obiaja
poznat kao arheoloka kultura automatski odraavala etnicitet ljudi koji su joj
pripadali. Poststrukturalizam u arheologiji pak tumai da materijalna kultura pokazuje socijalne identitete, odraava drutveni ili kulturni habitus ali ne i etnicitete.
Primjerice, ako je osoba sahranjena sa orujem, to ne znai automatski da je ta
osoba bila ratnik za ivota, ve da je bilo znaajno da se zbog socijalnih konvencija
skupine kojoj je pripadala osoba predstavlja kao ratnik. Jo jednostavnije, osoba
sahranjena u odijelu made in China uope se nije za ivota morala identicirati
sa Kineskim identitetom. Tekoa sa ranijim interpretacijama je takoer to su se
esto arheoloki nalazi koristili za nacionalne i politike interese, te su znaajno
potpomagali konstrukciju suvremenih imaginarnih zajednica. Interesantno je
vidjeti kako su Francuska i Njemaka romantiarska arheoloko-povijesna interpretacija razliito tumaili tzv. Velike seobe u kasnoj antici (V. - VII. stoljee po
Kr.). Francuzi, identicirajui se sa romaniziranim Galima su ih vidjeli kao najezdu barbara i kraj civilizacije, a Nijemci, identicirajui se sa Germanima,
kao transfuziju svjee krvi korumpiranom i dekadentnom Rimskom carstvu.
Najznaajnije suvremene politike implikacije arheologiji su pan-germanizam,
paralele izmeu Rimskog i Europskog kolonijalizma, a u regionalnom kontekstu
mogu se istai dugotrajni znanstveni spor izmeu Srba i Albanaca o tomu da li su
predrimski Dardanci Iliri ili ne, te Austro-Ugarska politiki motivirana kolonijalna konstrukcija srednjovjekovnoga bogumilstva u Bosni i Hercegovini.7
Dakle poststrukturalizam je uspio u posljednjoj dekadi-dvije u velikoj mjeri
razmontirati metanarative kao to su uspon odnosno pad odreenih drutava/
politikih sustava, te monolitinost razumijevanja koncepata kao to je civilizacija. Termini poput: mrano doba, pad Rimskog carstva, velike seobe, su
takoer fragmentirani u multiplicitet narativa u kojima su postojali. Razotkri6 A. Cameron (ed.), History as Text: the writing of ancient history (London, 1989); D. S. Potter, Literary
Text and the Roman Tradition (London/New York, 1999).
7 P. L. Kohl/C. Fawcett (eds.), Nationalism, politics and the practice of archaeology (Cambridge, 1995); M.
Wenzel, Bosnian History and Austro-Hungarian Policy: Some Medieval Belts, the Bogomil Romance
and the King Tvrtko Graves, Peristil 30 (1987) 29-54 [=M. Wenzel, Bosanski Stil na stecima i metalu,
(Sarajevo, 1999) 19-53].
IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 67

67

30.4.2008 7:30:08

vena je fragmentarnost koncepata kao to su Rimska odnosno Grka kultura

koje su u svojemu vremenu postojale kao politiki diskurs odreenih socijalnih
skupina, politika ideologija, odnosno rezultat prilagoavanja Drugih Grkim/
Rimskim kulturnim templatima, kroz strategiju kulturne mimikrije.
Najvei napredak je, ini se, u boljem razumijevanju prirode nastanka,
odravanja i preobraaja skupnih identiteta (etniciteta) antike. Danas znamo
poblie kako su Grci izumili odnosno konstrurirali koncept Barbarina u c.
V. stoljeu pr. Kr., kada su se sukobili sa Perzijskim carstvom. Ovaj pseudoantropoloki koncept je sluio za kognitivnu percepciju Drugoga, ali jo vie za
samodeniranje samih Grka, kao sve ono to Barbari nisu. Barbari su, prema
tome, u Grkom i potom Rimskom literarno-intelektualnom diskursu postali
zrcalo civilizacije, Oni koji predstavljaju sve ono to Mi nismo. Sada je sve
jasnije da je Grko-Rimska pisana rije diskurzivno konstruirala pseudo-etnike
barbarske entitete kao to su Germani, Britoni, Gali ili Kelti, koji nikada nisu postojali kao takvi. U nastojanju da se lake koncipira heterogenost
drugoga Mediteranska intelektualna elita, iju literaturu iskljuivo koristimo
da rekonstruiramo ovaj period prolosti, je konstruirala ove pseudo-etnike termine da bi lake pojmila i katalogizirala heterogenu eljeznodobnu populaciju
prostora koji danas nazivamo Europa. Kao suvremeniji primjer kognitivnih konstrukcija skupnih identiteta mogu nam posluiti koncepti kao to su: Ameriki
Indijanci, Sovjeti, Azijati, Crnci, itd. kao uopene etnike/rasne/kulturne
kategorije koje ne postoje u stvarnosti i kojima se zapravo racionalizira stvarna
heterogenost Drugog. Nedavno, isto se ustvrdilo i za Slavene u magistralnoj
monograji Florina Curte, koji argumentirano pokazuje da su Slaveni postali
Slavenima tek u dodiru sa Mediteranskim svijetom, tek prijelaskom Dunava
kao simbolike granice. Po njemu termin Slaveni pokazuje mediteransku kognitivnu pseudo-etniku percepciju prekodunavske populacije i racionaliziranje
njihova kulturnoga habitusa u VI. i VII. stoljeu po Kr., ne njihov etnicitet,
skupni identitet, niti zajedniko podrijetlo.8 Antiki kolonijalni konstrukti su
prihvaeni kao istiniti zbog razliitih ideoloko-politikih razloga, ponajvie
prigodom stvaranja nacionalnih diskursa Europskih imaginarnih zajednica
XIX. i XX. stoljea, koji su implicirali povezanost romantiarskih nacionalnih
identiteta sa antikim odnosno srednjovjekovnim identitetima.
ILIRSKI METANARATIV
DISKURZIVNA PSEUDO-ETNIKA KONSTRUKCIJA
Iliri su takoer jedan od skupnih barbarskih identiteta konstruiranih od
strane Rimske spoljne politike i njihove kognitivne percepcije zemljopisnoga
prostora. Antiko vienje prostora je u samoj svojoj biti njegova konceptualna
distorzija, bazirana na nepreciznim podacima o razdaljinama izmedju toaka
u prostoru, koja je dalje projicirana na etnografsko stereotipiziranje stanov8 P. S. Wells, Beyond Celts, Germans and Scythians: Archaeology and Identity in Iron Age Europe (London,
2001); F. Curta, The Making of the Slavs: History and Archaeology of the Lower Danube Region, c. 500700 (Cambridge, 2001).

68

ZIVOT 3.indd 68

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:08

nika tog prostora. Znanstvena interpretacija je prela dug put u prethodnom

stoljeu, pomiui se ka sve preciznijem deniranju Ilira. Poelo se sa panilirizmom njemakog arheologa Gustafa Kossine, koji je projicirao na prolost
romantiarsku pangermansku ideju o Drang nach Osten, istini za volju, neovisno
od nacistikoga pangermanizma kojemu osobno nije pripadao. Slijedei stadij se
moe vidjeti u reduciranom ilirizmu Sarajevskih simpozija iz 1964 i 1967, koji su
reektirali ideoloki konstrukt poznat kao Bratstvo Jedinstvo federalne Jugoslavije na konstrukciju Ilira kao razliitih ali srodnih naroda koji su nastanjivali
veinski dio Jugoslovenskog prostora (izuzev Slovenije) i Albanije. Konano, razvija se konfederalni model 1970-tih i 1980-tih, poto znanstvenici uviaju sve
vee razlike meu Ilirima, ali jo uvijek bez nakane da odluno razbiju diskurzivno poimanje njihova kulturnog jedinstva u znanstvenoj interpretaciji.9
No tko su Iliri zbilja bili? Iliri/Illyrioi je skupni naziv koji su Grci dali svojim sjevernim/sjeverozapadnim ne-Grkim susjedima, iji je kulturni habitus bio
razliit od Traana u dananjoj Bugarskoj. On je projicirao Drugoga (Barbarina), sluei kao demonstracija svega onoga to Grci nisu, samim time pomaui bolju deniciju onoga to Grci jesu, kao svojevrsno negativno zrcalo civilizacije. Dakle Iliri su predstavljali u Grkom etnografskom diskursu suprotnost
i oporbu civliliziranosti, rae no denirani etnicitet. Interesantno je da se ova
diskurzivna projekcija Ilirije kao negativa Helade ouvala sve do suvremenoga
doba, i vidljiva je u radovima Shakespearea (Twelfth night/Bogojavljenska no) ili
poeziji lorda Byrona, koji je obojica rabe kao simbolian, prevashodno negativan
odraz civilizacije.10
Rim je prihvatio Grku terminologiju i prenio je u kontekst svoje spoljne
politike. Ilirik (Illyricum) je konstruirano podruje koje je projiciralo rimsku
politiku premo, rae nego zaokruivalo etniki ili kulturno uniciran prostor,
u istoj mjeri kao Britanija, Galija, ili Germanija. Njihovi itelji su postali
Britoni, Gali, ili Germani zato to su se nali u prostoru koji se nazvao
tako, a nije se prostor nazvao tako zato to su ga nastanjivali Britoni, Gali,
ili Germani. Isto tako, stanovnici Ilirika su postali Ilirima u Rimskim oima
zato to su nastanjivali prostor koji je taksonomski klasiciran kao Ilirik, i to
su u njihovoj stereotipskoj percepciji reektirali zajedniki kulturni habitus.
Modernistiki/strukturalistiki znanstveni pristup je podijelio Ilirske narode
Ilirika na 6 skupina u 1960-tim u radovima brojnih ex-Jugoslavenskih autora te
Britanca Wilkesa i Maara Alfldyja:

Histri

Liburni

Panonci

Japodi

Iliri u uem smislu rijei

Dalmati
9 D. Dzino, Deconstructing Illyrians: Zeitgeist, changing perceptions and the identity of peoples
from ancient Illyricum, Croatian Studies Review: Journal and Bulletin of the Croatian Studies Centre in
Sydney 5-6 (2007) - u tisku.
10 J. Wallace, A (Hi)story of Illyria, Greece & Rome 45/2 (1998) 213-225.
IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 69

69

30.4.2008 7:30:08

Metodologija kojom su se odreivale ove skupine se sastojala iz komparativne

analize antikih literarnih vrela, posebice njihovih etnograja, zatim autohtonih
imena na natpisima iz Rimskoga perioda, te podruja rasprostiranja eljeznodobnih arheolokih kultura.11
Ovoj podjeli se moe prigovoriti iz vie razliitih kutova za koje ovdje naalost nema prostora. Ukratko, taksonomska klasiciranost itelja Ilirika, bilo kroz
Grku ili kroz Rimsku kolonijalnu perspektivu je jo uvijek stereotipska percepcija spoljnoga promatraa koji mjeri Drugoga po svojim mjerilima i denira
u svojem sustavu vrijednosti. Osobna imena se esto preklapaju preko razliitih
podruja a i potjeu iz razliitih perioda. Arheoloke kulture ne pokazuju razliite etnicitete, ve su odraz kompleksne socijalne strukture i kulturnoga habitusa odreenih regija u prapovijesti. Niti jedan od gore navedenih pokazatelja
ne odraava razlike izmeu skupina, ve svi rae naglaavaju elemente njihove
istovjetnosti, a kako smo vidjeli ranije, upravo su razlike mjesto gdje treba traiti
zaetke i osnovicu konstrukcije identiteta.
DAORSI ILI DAORSI:
MONOLITINA PERCEPCIJA MULTIPLICITETA NARATIVA
Dakle nazivati Daorse Ilirima u irem smislu rijei, kao pripadnika Ilirske civilizacije odnosno starih Ilira je nita vie no kontinuitet projekcije
antikog diskursa o Ilirima, projekcija suvremenog racionaliziranja prolosti
na povijesna deavanja. Teko je pak nazivati Daorse Ilirima i u uem smislu
rijei. Ovaj termin Iliri u uem smislu (Illyrii proprie dicti) je neto precizniji
i odnosi se na limitirano podruje izmeu Neretve i dananje Albanije, koje je
ukljuivalo dananju Crnu Goru, i dijelove Kosova, korespondirajui sa teritorijom tzv. Ilirskog kraljevstva. Skraujui kompleksnu znanstvenu debatu u par
rijei, valja rei da je ranija pretpostavka o postojanju ujedinjenoga Ilirskog
kraljevstva koje je neprekinutom kontinuitetu trajalo od c. V. do II. stoljea pr.
Kr. u najveoj mjeri obezvrijeena. Pokazano je da se zapravo radi o konstrukciji Grkog orijentalizma, koji je razliite skupine u ovom regionu kognitivno
svrstavao u pseudo-etniku percepciju Ilira, a trenutanog regionalnog hegemona vidio kao kralja Ilira. Ne postoje dokazi da su itelji ovog podruja,
izmeu Makedonije i Neretve ikada dijelili zajedniki osjeaj Ilirstva. Ilirstvo
je bio stereotipski termin nametnut od strane spoljnih promatraa u istoj mjeri
kao i znamenit stereotip Ilira u Grko-Rimskoj politikom diskursu kao nositelja endeminog piratstva u Jadranu.12
Politiko-kulturni diskurs i objedinjujua ideologija, koji su takoer neophodni za konstrukciju etniciteta, nisu mogli biti odravani u ovom regionu prije
uspostave kompleksnijih drutvenih struktura koje bi omoguile sustavnu komunikaciju ovih elemenata. U biti, teko je i govoriti o konceptu identiteta u
11 Najsuvremenija sinteza do danas je dana u M. ael-Kos, Appian and Illyricum (Ljubljana, 2005) 219244. Na identitetu Daorsa najvei znanstveni doprinos je dao nedavno preminuli Dr. Zdravko Mari.
12 P. Cabanes, Les Illyriens de Bardylis Genthios: IVe IIe sicles avant J.C. (Paris, 1988); piratstvo: H. J.
Dell, The Origin and Nature of Illyrian Piracy, Historia Wiesbaden 16 (1967) 344-358.

70

ZIVOT 3.indd 70

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:09

zajednicama kojima nedostaje sloenija socijalna i politika infrastruktura. Razvitak ovih kompleksnijih politikih struktura tekao je paralelno sa procesom
urbanizacije, poevi u c. V. IV. stoljeu pr. Kr., koji je rezultirao sa fragmentacijom identiteta i politikom fragmentacijom regiona, rae no sa ujedinjavanjem
ovog podruja u jedinstvenu etniku cjelinu.
Kako su itelji gradine Oanii nazivali sebe, mi ne znamo. Antika Grka
i Rimska pisana vrela ih nazivaju Daorsoi/Daorsi/Daversi/Duersi/Daorsei/Daoursioi to samo po sebi ne znai nita jer odraava kolonizatorsku taksonomiju Barbara, rae no to ima namjeru dati precizan opis injeninog stanja.
Niti jedno vrelo ne precizira na koga se taj termin odnosi. Da li naziv Daorsi
odraava povijesni narativ itelja grada na Oaniima, identitet elite tog grada
zabiljeen u pisanim vrelima, ili percepciju spoljnih promatraa koji su pod terminom Daorsi podrazumjevali politiku tvorevinu kojoj je na elu stajao grad
Daorson? Koji je identitet ostalih inilaca ove tvorevine, iji teritorij sigurno nije
limitiran samo na Oanie, ne moemo znati sa sigurnou jer su njihovi narativi
ostaju nedostupni znanosti.
Novii pronaeni na Oaniima nose natpis na grkom jeziku, koji se ita
kao Daorson, po svemu sudei odnosei se na urbano naselje, kako je to jo
ranije sugerirano. Ovi novci (11 novia, gotovo svaki iz razliite emisije) sa natpisom Daorson se svi datiraju u prvu polovicu II. stoljea pr. Kr., i vrlo su uniformni. S jedne strane su brodice, s druge strane lik sa petastosom (vrstom kape)
na glavi, koji se u literaturi gleda ili kao grki bog Hermes ili kao portret nekog
od regionalnih suverena iz ovog perioda (imena Balej ili Gencije ne znae mnogo
itateljima izvan struke). Identian motiv brodice i lika sa petastosom nalazi se na
monetama drugih gradova u regionu kao to su Skodra (Skadar) ili Lissos (Lje)
u istom periodu. Novii projiciraju politiki identitet vladajueg drutvenog
sloja, koji kontrolira njihovu proizvodnju, i odreuje motive kojima komunicira
politiku ideologiju legitimizirajui svoju dominaciju u drutvu. Da li ovi novii
pokazuju identitet elite Oania, ili pak signaliziraju dominaciju regionalnih hegemona iz datog perioda kroz upotrebu uniciranih motiva teko je rei.
Natpis Daorson sa ovih novia moe projicirati nekolicinu razliitih identiteta i narativa koji su postojali u periodu kada su bili kovani, dakle u prvoj
polovici II stoljea pr. Kr.:
Politiki identitet neovisnoga grada Daorsona
Politiki identitet elite Oania koja koristi helenistiku/regionalnu simboliku svojega vremena da bi legitimizirala svoj vodei poloaj u drutvu
Politiku dominaciju regionalnih politikih hegemona koji legitimira
njihovu prevlast nad populacijom Oania, Skodre, i Lissusa kroz kovanje unicirane monete
Niti jedan od ovih narativa ne predstavlja monolitini narativ Daorsa kao
unicirane etnike ili plemenske skupine, niti moe predstavljati identitet
itelja Oania prije ili poslije ovoga perioda.
Jedna od izjava sa poetka tvrdila je da su Daorsi bili helenizirani. Upotrba
grkoga jezika na moneti, te znaajna koliina pronaenih predmeta koji reprezentiraju Grku kulturu, ili su podrijetlom iz Grke, mogu nas navesti na ovaIVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 71

71

30.4.2008 7:30:09

kvu pomisao. No to uope znai biti heleniziran ili romaniziran? Koncept

helenizacije kao i koncept romanizacije pretpostavljaju da su drugi narodi
preuzimali helenski/rimski civilizacijski i kulturni model u svojim sredinama
zato to su ga smatrali boljim ili naprednijim od postojeega, ili to im je bio
nametan kroz politiku dominaciju. Suvremena teorija globalizacije pokazuje da
su akulturacijski procesi dvostrani, da kultura nikada ne moe biti nametnuta
spolja bez da bude reinterpretirana u unutarnjem kontekstu. Akulturacija implicira selektivno probiranje i rekombiniranje postojeih elemenata druge kulture u
okvirima postojeeg kulturnog habitusa. Lijep primjer je meksikanska la Virgen
morena de Guadelupe (Crna gospa od Guadelupe). Domae stanovnitvo je prihvatilo simbol religije koju su im nametnuli panjolski conquistadores i inkorporirali ga u vlastiti kulturni habitus, kao tamnoputu Djevicu Mariju koja u svemu
odraava predkransku boicu Tonantzin. Prihvaanje kranstva i panjolskog
jeizka omoguilo je postojeoj eliti da izgradi nove naine socijalne dominacije u
novom drutveno, sustavu. Vremenom je Crna gospa transformirana u okosnicu suvremenog meksikanskog identiteta, koji se izgradio u treem prostoru,
izvan panjolskog i Actekog kulturnog habitusa.
Helenizacija je prema tome omoguavala dominantnim strukturama u
drutvu da redeniraju i uvrste svoj poloaj, osobito u okolnostima nagle urbanizacije i ukljuivanju u politike i gospodarske tokove antike Mediteranske
globalizacije. Postojanje helenskih objekata u izvan-Helenskom kontekstu je
problematino, jer je teko rei s sigurnou da li se radi o helenizaciji, kopiranju iz praktinih ili estetskih pobuda, ili je pak znaenje objekata biva potpuno transformirano u izvan-Helenskom kontekstu. itelji Oania nisu nita
vie mislili o sebi kao heleniziranim nego to suvremeni tinejder bilo gdje u
svijetu moe misliti o sebi kao amerikaniziranom ako pjevui stihove popularne pjesme na engleskom jeziku ili koristi engleski jezik da bi komunicirao sa
vrnjacima na internetu. Koncept helenizacije je nita vie nego suvremeno
racionaliziranje prolosti, kojim se nastoji opisati nastanak globaliziranog mediteranskoga svijeta.13
Nakon Rimskog osvajanja zapadnog Balkanskog poluotoka, termin Daorsi
se zadrava u upotrebi, no sada u potpuno drugaijim povijesnim okolnostima,
unutar globaliziranog Mediteranskog svijeta uvezanog politikom infrastrukturom i prateom ideologijom koju poznajemo kao Rimsko carstvo. Urbana jedinka Daorson na Oaniima je unitena c. 50 pr. Kr., malo prije uspostavljanja rimske provincije Ilirik (c. 30 pr. Kr.) i urbani regionalni centar vremenom
postaje, jo nepronaeni, Diluntium najvjerojatnije podruje grada Stoca.
Unitenje urbanog sredita na Oaniima je predstavljalo traumatian dogaaj
u regionu koji je omoguio redeniranje identiteta u novim okolnostima, mada
je sam proces zacijelo poeo neto ranije sa uspostavom Rimske hegemonije nad
junim Jadranom u II i I st. pr. Kr. Rimski Daorsi su administrativna jedinka
13 M. Dietler, The Cup of Gyptis: Rethinking the colonial encounter in early-Iron-Age Western Europe
and the relevance of World-system models, Journal of European Archaeology 3/2 (1995) 89-111; K. Lomas (ed.), Greek identity in the western Mediterranean: papers in honour of Brian Shefton (Mnemosyne,
Supplementum 246), (Leiden, 2004).

72

ZIVOT 3.indd 72

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:09

upa (civitas) Daorsi koja se denira unutar konteksta administrativne provincije

Ilirik (poslije Dalmacija), i uz sporadian priliv migranata iz Italije. Elita novog
urbanog centra Diluntija koristi sada latinski jezik i Rimsku imperijalnu ideologiju da bi denirala svoj identitet i legitimizirala socijalnu dominaciju. Rimski
Daorsi i helenistiki Daorsi predstavljaju dva razliita identitetska narativa
koja koriste isti naziv u razliitim kontekstima kao to su primjerice politiki
identitet podanika Dubrovake republike iz XVI stoljea i urbano-regionalni
identitet itelja grada Dubrovnika i Dubrovako-Neretvanske upanije danas.
Da li su Daorsi pleme i to termin pleme uope predstavlja? Naziv pleme
je davno odbaen u antropolokoj literaturi iz vie razloga. Najznaajniji je da je
taj naziv vrlo neodreen i neprecizan. Koriten je ponajvie u kolonijalnoj perspektivi XIX. stoljea da bi opisao necivilizirane divljake, tj. druge na niem
stupnju socijalnog razvoja , druge koje treba civilizirati. Dakako, pojmovi socijalni razvoj i civilizacija su bili denirani u sustavu vrijednosti europskog/
zapadnog promatraa XIX. i XX. stoljea, ne promatranoga.14 Termin pleme,
to god znaio, ni po emu ne moe opisati drutvenu ili politiku organizaciju
kojoj je centar bio u urbanoj cjelini na Oaniima, niti se moe aplicirati na
kasniju rimsku administrativnu jedinku Daorsi.
Ilirski brodovi je takoer jedan od termina u opticaju, koji se primjenjuje
prigodom opisa brodova naenih u Hutovom Blatu. Znaaj nalaska ovih brodova
je neosporan, i moe se pokazati da su podjednako znaajni kao brodice (serilije)
otkrivene u Ninskoj luci pokraj Zadra prije par desetljea. Koliko su ovi brodovi
iz Hutovog Blata Ilirski ovisi o tomu to se pod pojmom Ilirski podrazumijeva. Ranije spomenuti antiki diskurs o endeminom Ilirskom piratstvu
u helenistikom periodu povezuje piratske aktivnosti sa tipom plovila koja se
nazivao lembos i za koje se smatra da je bilo predstavljeno na nekim regionalnim
monetama iz ovog perioda, ukljuujui dakako i ranije spomenute novie sa
natpisom Daorson. Naalost, zbog nedostatka dokaza ne znamo to se pod tim
pojmom skrivalo: generalni tip male brodice iz Egejskog akvatorija, makedonski
lembos modiciran kao manji ratni brod, ili regionalna verzija grkog modela
koja se koristila u akvatoriju junog Jadrana u helenistiko doba, c. IV. II. st.
pr. Kr. za iroki raspon pomorskih aktivnosti.15 A opet moguno je da se uope
ne radi o ovom tipu plovila stoga sa nestrpljenjem treba oekivati objavljivanje
rezultata buduih radova u Hutovom Blatu.
UMJESTO ZAKLJUKA
Ovaj kratki i generalizirani prikaz eli pribliiti hipotetskom obrazovanom
itatelju/itateljici sa poetka studije suvremene poglede na izuavanje prolosti
koji ponekad dolaze u otar kontrast sa popularnim razumijevanjem iste. Evidentno je da se romantiarska percepcija starih Ilira, Ilirske civilizacije ili
14 E. Tonkin, M. McDonald, M. Chapman (eds.), History and Ethnicity (Association of Social Anthropologists 27), (London/New York 1989).
15 D. Dzino, The Inuence of Dalmatian Shipbuilders on the Ancient Warships and Naval Warfare:
The lembos and liburnica, Diadora 21 (2003) 19-36.
IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

ZIVOT 3.indd 73

73

30.4.2008 7:30:09

Ilirskih plemena iz XIX. stoljea jo uvijek sauvala u popularnom diskursu

XXI. stoljea u ovim krajevima. Jo znaajnije, percepcija kulture ili etniciteta
kao reiciranih i nepromjenjivih, odnosno vrlo sporo promjenjivih struktura
takoer dominira u popularnoj percepciji. Sociologija i antropologija ukazuju da
su kultura i etnicitet promjenjivi drutveni fenomeni koji se mogu objasniti i
shvatiti samo ako se razumije njihova strukturalna nestalnost i konstantno promjenjiva priroda.
Arheoloka i povijesna interpretacija, danas vie nego ikada, iziskuju rigidno
deniranje termina nastojei spoznati to se sve skriva iza naslaga metanarativa
koji se formiraju jo od antike. Koncepti poput povijesne istine/neistine su
relativizirani jer odraavaju suvremene interpretativne konstrukcije, i suvremene koncepte o tome to bi istina ili la trebale biti. Oni ni u kom sluaju ne
predstavljaju anrovske ili narativne parametre koji su navodili autora ije djelo
koristimo za rekonstrukciju povijesti ili oekivanja njegove suvremene publike
kojoj se obraao. Grko/Rimsko generaliziranje Drugih izvan mediteranskog
kulturnog kruga rezultat je stereotipiziranja i njihove kognitivne percepcije, ali je
do nedavna prihvaano uz minimalne ograde, u suvremenoj znanosti kao izvjee
oevidaca koji su morali biti bolje informirani jer su, zaboga, ivjeli u tom periodu (koliko od vas dragi itatelji zna koje su dvije etnike skupine u sukobu na
otoku Fidi, i koji se politiki/etniki narativi kriju iza termina Zapadna Papua
odnosno Irian Jaya Barat?).
U sluaju itelja Oania, kao i drugih zajednica bez vlastite pisane rijei,
mora se uzeti u obzir pluralitet narativa u kojima su oni postojali, bilo povijesnih perioda u kojim su ivjeli, bilo socijalnih narativa manjih skupina koji su ih
sainjavali. itelji Oania nisu postojali u bezvremenskom kontinuumu ve su
se konstantno mijenjali pod utjecajem promjena povijesnih i socio-gospodarskih inilaca. Identitet stanovnika Oania je, kao i svi ostali identiteti prolosti i
sadanjosti, bila uidna socijalna konstrukcija koja se bazirala na promjenjivim
politikim odnosima unutar drutva, povijesnim okolnostima perioda, te njihovu vlastitom kulturnom i politikom diskursu. Daorsi je termin koji nam
ne pomae da razumijemo naine na koji su stanovnici Oania izraavali i konstruirali svoje identitete, ve naine na koji su ih drugi vidjeli.
Daorsi ili Daorsi. Terminologija kojom emo oznaavati prapovijesne i
antike zitelje Oania nije toliko znaajna dok god postoji svijest da povijest
ne predstavlja jedinstveni narativ onih koji su u mogunosti da dominiraju tim
narativom. Moj cilj ovdje nije da osporavam etiketiranje pojmova iz prolosti kao
takvih, ve rae da ukaem na njihovu kontekstualnu nepreciznost i neodreenost
koja rezultira sa interpretacijom prolosti kao suvremene projekcije rae nego
njezina objanjavanja. Povijest je narativ centra ali i periferije, prijestolnice ali i
provincije, bogatih ali i manje bogatih. Razumijevanje povijesti kao mozaika fragmentiranih i esto oprenih narativa omoguava, ne samo bolje razumijevanje
prolosti, ve i lake ivljenje u postmodernoj stvarnosti.

74

ZIVOT 3.indd 74

IVOT * Godina LV * Br. 3, 2007.

30.4.2008 7:30:09