Zbirka - Pašić

FER - Fakultet elektrotehnike i raunarstva
MATAN 1 - skripta
MERVAN PAI
dodatak predavanjima za grupe GHI
Zagreb, 2003
Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI
1. poglavlje
KOMPLEKSNI BROJEVI
U ovom poglavlju:
Algebarske operacije u C
Trigonometrijski oblik
Brzo-brzo potenciranje, mnoenje i djeljenje u C
Korijenovanje u C
Algebarske jednadbe u C
Kompleksne brojeve u algebarskom obliku prikazujemo kao linearnu kombinaciju realne

jedinice 1 i imaginarne jedinice i , odnosno z = x 1 + y i = x + yi . U geometrijskom
smislu kompleksni broj je strelica u kompleksnoj ravnini C sa poetkom u ishoditu O a
krajem u toki sa koordinatama ( x, y ) , kao na slici:
y
z = x + yi
O
Strelica z = x + yi osim koordinata ( x, y ) ima duljinu, u oznaci | z | , te zatvara kut sa osi
Ox , u oznaci . to vie, za kompleksni broj z = x + yi neposredno vezujemo slijedee
nune pojmove i pripadne oznake:
z = x + yi,
Re z = x,
Im z = y,
algebarski prikaz;
realni dio;
imaginarni dio;
| z |= r = x 2 + y 2 ,
modul;
= (Ox , z ), arg z = + 2k , kut i argument;

z = x yi,
konjugirano kompleksni broj.
1.
Kompleksni brojevi
1.1 ALGEBARSKE OPERACIJE U C

Pod algebarskim operacijama u skupu kompleksnih brojeva C podrazumjevamo zbrajanje, u
oznaci z1 + z 2 , mnoenje sa realnim skalarom, u oznaci z1 , mnoenje kompleksnih
brojeva, u oznaci z1 z 2 , potenciranje kompleksnih brojeva, u oznaci z n , te dijeljenje
z
kompleksnih brojeva, u oznaci 1 . Ako je z1 = x1 + y1i i z 2 = x 2 + y 2 i , tada vrijede
z2
slijedee definicije:
z1 + z 2 = ( x1 + x2 ) + ( y1 + y 2 )i;
z = x + ( y )i;
z1 z 2 = ( x1 x2 y1 y 2 ) + ( x1 y 2 + x2 y1 )i;
z n = z z n 1 ;
z1 x1 x2 + y1 y 2 x2 y1 x1 y 2
i.
+
=
z2
x22 + y 22
x22 + y 22
Zaista, budui da je i 2 = 1 imamo da je :

z1 + z 2 = ( x1 + y1i ) + ( x2 + y 2i ) = ( x1 + x2 ) + ( y1 + y 2 )i;
z = ( x + yi) = x + ( y )i;
z1 z 2 = ( x1 + y1i ) ( x2 + y 2i ) = x1 x2 + ( x1 y 2 )i + ( x2 y1 )i + ( y1 y2 )i 2 =
= ( x1 x2 y1 y 2 ) + ( x1 y 2 + x2 y1 )i;
z1 z1 z 2 z1 z 2 x1 x2 + y1 y 2 x2 y1 x1 y 2
= =
=
+
i.
z 2 z 2 z 2 | z 2 |2
x22 + y 22
x22 + y 22
Jednostavno je provjeriti da vrijedi:
i 4 = i 2 i 2 = ( 1) (1) = 1,
i 3 = i 2 i = ( 1) i = i.
To znai da sve potencije imaginarne jedinice i mogu biti automatski raunate po formuli:
i 4k
i
4 k +1
= 1,
= i,
i 4 k + 2 = 1,
i 4 k + 3 = i.
Na primjer: i 351 = i 487 +3 = i ili i 2017 = i 4504+1 = i . U prvom primjeru smo broj 351 podjelili sa
4 te smo dobili 87,75. Potom smo broj 87 pomnoili sa 4 te smo dobili da je 351 = 4 87 + 3.
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izvriti naznaene algebarske operacije u skupu kompleksnih brojeva.
1. (2 + 3i ) + (1 4i ) = 2 + 3i + 1 4i = (2 + 1) + (3i 4i ) = 3 i.
2. (1 + 2i ) (2 3i ) = 1 2 + 2i + 3i = 3 + 5i.
3. | 1 + 3i |= (1) 2 + 32 = 12 + 32 = 10.
4. | 2 3i |=| 2 + ( 3)i |= ( 2) 2 + ( 3) 2 = 2 + 3 = 5.
5. 1 2i + 2 + 5i = 1 2i 2 5i = 1 7i.
6. Re(2 + 3i ) + Im(1 5i ) = 2 5 = 7.
7. Re(1 + 2i ) + Im(3 + 4i ) = Re(1 2i ) + Im(3 4i ) = 1 4 = 5.

8. |Im(1 + 2i ) + iRe(4 + i ) + 1 + 3i | = |2 + iRe(4 i ) + 1 + 3i | =
= |2 4i + 1 + 3i | = |3 i | = 10.
9. (i 3)i = i 2 3i = 1 3i.
10. (2 i )(3 + 4i ) = 6 + 8i 3i 4i 2 = 6 + 5i 4(1) = 10 + 5i.
11. i (2 i )(3 + 4i) = (2i i 2 )(3 + 4i ) = (1 + 2i)(3 + 4i ) = 3 + 4i + 6i + 8i 2 =
= 3 + 10i + 8(1) = 5 + 10i.
12.
2
2 1 i 2 2i 2 2i
=
.
=
=
= 1 i.
1 + i 1 + i 1 i 1 i2
1+1
2 + i 2 + i 1 + 3i 2 + 6i + i + 3i 2 1 + 7i
1 7
13.
=
.
=
=
= + i.
2
1 3i 1 3i 1 + 3i
1 9i
10
10 10
1 3i
1 3i 2 i
2 i 6i + 3i 2
1 7i
) = Im(
) = Im(
) = Im(
)=
2
2+i
2+i 2i
4i
5
1 7
7
= Im( i ) = .
5 5
5
14. Im(
1.
Kompleksni brojevi
1+ i
1+ i 2 + i
2 + 3i + i 2
+ i (1 3i ) | = | 2i +
+ i (1 + 3i ) | = | 2i +
i + 3i 2 ) | =
2i
2i 2+i
4 i2
1 + 3i
1
3
14 8
260
= |i +
3 | = | ( 3) + (i + i ) | = | + i | =
.
5
5
5
5 5
5
15. |2i +
ZADACI ZA VJEBU
Izvri naznaene operacije.
16. z = 2 i + (3 + i )(2 + i ).
17. z = Im[Re(1 2i ) i Im(1 + i ) 2i ].
18. z = i 3 + (3 + (2 i )) 4i.
19. z = 2i
20. z =
1 i
+ i Re(1 i ).
1+ i
(1 i )(1 + 4i )
.
2+i
21. z = Re((2 i )(1 3i )i 3 ).

22. z = i 7 +
i 3 i17
.
i 8 i 30
38
3i
1 2
23. z = + i +
.
5 5 1 + 2i
49
i 20 i 7
24. z = 1 + i + 3 10 .
i +i
79
1 3i 2 i
25. z = 17
+ 16 12i .
1 + i 4 i
RJEENJA
R16. z = 5 + 2i. R17. z = 3.
1
R 20. z =
170. R 21. z = 7.
5
R 25. z = i.
R18. z = 2 6i. R19. z = 1 + 3i.

R 22. z = 2.
R 23. z = 1. R 24. z = i.
1.2 TRIGONOMETRIJSKI OBLIK

U prethodnoj toki smo dali definiciju kuta i duljine | z |= r kompleksnog broja z = x + yi .
Sada trebamo za dani kompleksni broj u algebarskom obliku z = x + yi pronai takozvani
trigonometrijski oblik
z = r cis = r (cos + i sin ) ,
u kome umjesto ( x, y ) figuriraju kut i duljina | z |= r . Sa slike vidimo:
da kut i duljinu r raunamo iz pripadnog pravokutnog trokuta, po formuli:

r = x 2 + y 2 , tg =
y
.
x
Budui da za svaku vrijednost tangensa imamo dva kuta, da bi tono odredili koji je kut u
pitanju, moramo tono odrediti u kojem se kvadrantu dani kompleksni broj nalazi i to po
slijedeoj shemi:
z = x + yi, za x > 0, y > 0 nalazi se u I kvadrantu,

z = x + yi, za x < 0, y > 0 nalazi se u II kvadrantu,
z = x + yi, za x < 0, y < 0 nalazi se u III kvadrantu,
z = x + yi, za x > 0, y < 0 nalazi se u IV kvadrantu.
Potrebno je jo znati osnovnu tablicu tangensa za kuteve u prvom kvadrantu:
tg
0
3
1
3
0
30
45
60
1.
Kompleksni brojevi
Na primjer:
3
1) tg =
, te ako se z nalazi u III kvadrantu, imamo da je = 180 + 30 = 210 ;
3
3
2) tg =
, te ako se z nalazi u IV kvadrantu, tada je = 360 30 = 330 ;
3
3
3) tg =
, te ako se z nalazi u II kvadrantu, tada je = 180 30 = 150 .
3
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima prebaciti kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.
26. z = 1 + i;
r = x 2 + y 2 = 12 + 12 = 2;
I kvadrant jer je x > 0, y > 0; tg ( ) =
y 1
= =1 = ;
4
x 1
Rjeenje: 1 + i = 2cis ( ).
4
27.
z = 2 2i;
r = x 2 + y 2 = 22 + (2) 2 = 8 = 2 2;
IV kvadrant jer je x > 0, y < 0; tg ( ) =
7
y 2
=
= 1 = 2 = ;
x 2
4 4
7
Rjeenje: 2 2i = 2 2cis ( ).
4
28.
z = 3 i;
r = x 2 + y 2 = ( 3) 2 + (1) 2 = 4 = 2;
III kvadrant jer je x < 0, y < 0; tg ( ) =
7
Rjeenje: 3 i = 2cis ( ).
6
7
1
3
y
=
=
= + = ;
3
6 6
x 3
29.
z = 3 + 3i;
r = x 2 + y 2 = ( 3) 2 + 32 = 12 = 2 3;
II kvadrant jer je x < 0, y > 0; tg ( ) =
3
3
= 3
2
= ;
3 3
2
Rjeenje: 3 + 3i = 2 3cis ( ).
3
30.
z = 2i;
r = x 2 + y 2 = 02 + 22 = 22 = 2;
na rubu I-og i II-og kvadranta jer je x = 0, y > 0 =
Rjeenje: 2i = 2cis ( ).
2
31.
z = 3;
r = x 2 + y 2 = (3) 2 + 02 = 9 = 3;
na rubu II-og i III-eg kvadranta jer je x < 0, y = 0 = ;
Rjeenje: 3 = 3cis ( ).
32.
z = 4i;
r = x 2 + y 2 = 02 + (4) 2 = 16 = 4;
3
na rubu III-eg i IV-og kvadranta jer je x = 0, y < 0 = ;
2
3
Rjeenje: 4i = 4cis ( ).
2
ZADACI ZA VJEBU
Prebaciti dane kompleksne brojeve u trigonometrijski oblik.
33. z = 4 4i.
34. z = Re ( 3 i ) + i Im (5 i ).
35. z =
2 + 2i 1 i 6
+
+ i.
2 + i 1 + 2i 5
1.
Kompleksni brojevi
36. z = 2(cos
i sin ).
4
4
37. z = 3(cos
38. z = cos
4
4
+ i sin ).
3
3
7
7
+ i sin
.
6
6
32
1 i
39. z = i
.
1+ i
40. z = 10
(1 i )(2 3i ) + i
7i.
(2 i )(1 i )
41. z = Im(1 3i ) + i Re(3 + 2i ).

RIJEENJA
7
7
. R34. z = 2cis . R35. z = 2cis . R36. z = 2cis
.
6
4
4
4
11
3
R37. z = 3cis .
R38. z = cis
. R39. z = 2cis . R 40. z = 11cis .
3
6
4
2
R 41. z = 12cis
.
3
R33. z = 4 2cis
1.3 BRZO-BRZO POTENCIRANJE, MNOENJE I DJELJENJE U C

Potenciranje, mnoenje i djeljenje kompleksnih brojeva u algebarskom obliku z = x + yi , koje
smo upoznali u toki 1.1, radije se izvode kada su kompleksni brojevi prikazani u
geometrijskom obliku r cis . Razlog tomu je to se pripadne operacije jednostavnije i
relativno bre raunaju za kompleksne brojeve izraene u geometrijskom obliku. To slijedi iz
formula za takozvano brzo-brzo potenciranje, mnoenje i djeljenje u skupu kompleksnih
brojeva C :
z n = (r cis ) n = r n cis(n ),
z1 z 2 = (r1 cis1 ) (r2 cis 2 ) = r1 r2 cis(1 + 2 ),
z1 r1 cis1 r1
=
= cis(1 2 ).
z 2 r2 cis 2 r2
10
Kako vidimo, prije potenciranja, dani kompleksni broj prebacimo u trigonometrijski oblik, pa
tek onda potenciramo po prethodnom pravilu. U sluaju mnoenja i djeljenja, sve dane
kompleksne brojeve prvo prebacimo u odgovarajue trigonometrijske oblike, pa tek onda
iskoristimo prethodne formule.
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaene operacije u skupu kompleksnih brojeva.
42. i 321 = i 480+1 = (i 4 )80i = i.

33
33
33
33
43. (1 + i )33 = ( 2cis )33 = 2 2 cis = 2 2 cis(8 + ) = 2 2 cis( ) = 216 (1 + i ).

4
4
4
4
11 127
11 127
1397
) = 2127 cis
= 2127 cis
=
6
6
6
5
5
3 1
= 2127 cis (232 + ) = 2127 cis ( ) = 2127 (
+ i ).
6
6
2 2
44. ( 3 i )127 = (2cis
35
3
5
3 35
5 152
2
)(2152 cis
) =
45. (1 + i )35 (1 3i )152 = ( 2cis )35 (2cis )152 = (2 cis
4
3
4
3
35
35
105
760
4
2
2
)(2152 cis
) = (2 cis (26 + ))(2152 cis(252 + )) =
= (2 cis
4
3
4
3
35
35 +152
4
19
4
2
2
cis ( + ) = 2339 / 2 cis ( ).
= (2 cis ( ))(2152 cis ( )) = 2
4 3
12
4
3
15
7
22
105
)
(2cis ) 22 ( 2cis )15 (222 cis )(2 2 cis
6
4
6
4
=
=
3
5 3
15
2
( 2cis )
2 cis
4
4
22+15 3
28
28
22
105
15
157
2 2
) = 2 cis (
) = 2 cis(26 + ) =
=2
cis ( +
6
4
4
6
6
( 3 + i ) 22 (1 i )15
=
46.
(1 i )3
28
28
3 1
= 2 cis ( ) = 2 (
+ i ).
6
2 2
69
11 57
11 57
23
) ( 8cis ) 23 (257 cis
)(2 2 cis )
( 3 i ) (2 + 2i )
6
4 =
6
4
=
=
47.
13
5
13
5
13
13
(1 3i )
(2cis )
2 cis
3
3
157
57+ 69 13
627
23
65
1063
2
2
=2
cis (
+ ) = 2 cis(
) =
6
4
3
12
157
157
7
7
2
2
= 2 cis (88 + ) = 2 cis ( ).
12
12
57
23
(2cis
1.
Kompleksni brojevi
11
19
11
19
220
(cis )19 (3 3i ) 20 (cis )( 12cis ) 20 1210 (cis )(cis
)
5
5
6
5
6
=
=
=
48.
5
5
(cis )5
cis
cis
6
6
6
19
220
5
1189
49
49
= 1210 cis( +
) = 1210 cis (
) = 1210 cis (38 + ) = 1210 cis ( ).
5
6
6
30
30
30
ZADACI ZA VJEBU
Izvriti naznaene operacije meu kompleksnim brojevima.
49. z = (1 3i ) 21.
22
1 i
50. z = 1 +
.
1+ i
51. z = (i + 1) 21 (3 + 3i )33 .
Korekcija rjeenja za zadatak 51.
52. z = (1 + i )9 (1 i )7 (1 + 3i )5 .
53. z =
(2 + 2i )77
.
( 1 + i ) 5
54. z =
( 3 + i )5 (1 + i )7
.
(1 i )5 (1 3i )7
10
3i
55. z = 2i
4i .
1 + i
RJEENJA
R 49. z = 221.
R50. z = 211 i.
R52. z = 212 ( 3 + i ).
R51. z = 224333/ 2 (1 + i ).
R53. z = 2113 i.
R54. z =
3 1
+ i. R55. z = 210.
4 4
12
1.4 KORIJENOVANJE U C
Znamo da u skupu realnih brojeva korjenovanje moemo shvatiti kao razlomljeno
1
potenciranje, odnosno n z = z n . Ako jo uz to, za potenciranje primjenimo formulu za brzo

potenciranje iz prethodne toke, uvaavajui da u trigonometrijskom obliku r cis za
argument vrijedi arg z = + 2k , tada jednostavno dobivamo izraz za korjenovanje
kompleksnih brojeva:
n
z = ( r cis ) n = n r cis(
+ 2k
n
), za k = 0,1, 2,..., n 1.
Kako vidimo, zbog periodinosti trigonometrijskih funkcija, imamo tono n razliitih n-tih
korjena kompleksnog broja, koje razluujemo uvrtavajui sve vrijedosti za k. Da bi dokazali
prethodni izraz, treba uzeti u obzir da je korjenovanje inverzna operacija od potenciranja
odnosno da vrijedi:
w = n z w n = z.
Uvrtavajui u prethodnu tvrdnju trigonometrijske oblike za w = cis i z = r cis
dobivamo jednadbu gdje su poznate (r , ) zadane, dok nepoznate ( , ) traimo:
w n = z n cis(n ) = r cis n = r i n = + 2k ,
to direktno dokazuje gornju formulu za korjenovanje kompleksnih brojeva.
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaene korijene u skupu kompleksnih brojeva.
56.
2i = 3 2cis 2 =
z1 =
2cis
2cis
, z2 =
+ 2 k
, k = 0, 1, 2;
3
5
3
2cis
, z3 = 3 2cis .
6
2
+ 2 k
, k = 0, 1;
2
3
11
.
z1 = 4 2cis , z2 = 4 2cis
8
8
3
+ 2 k
58. 4 i = 4 cis 32 = cis 2
, k = 0, 1, 2, 3;
4
3
7
11
15
, z3 = cis
, z4 = cis
.
z1 = cis , z2 = cis
8
8
8
8
57.
1 + i =
2cis 34 =
2cis
3
4
1.
59.
Kompleksni brojevi
2 = 3 2cis =
z1 =
60.
61.
2cis
+ 2 k
2cis
, z2 =
, k = 0, 1, 2;
2cis , z3 =
3 i = 3 2cis
3
2cis
2 2i =
z1 =
3cis
11
=
6
11
, z2 =
18
8cis 54 =
8cis
5
, z2 =
16
5
4
+ 2 k
4
13
, z3 =
16
Izraunati korijene u skupu kompleksnih brojeva.

63.
1 i.
64.
3 i + (1 3i ) (3 + i ) .
65.
( 3 + 1) + ( 3 + 1) i
.
1 i
66.
( 2 + 2i ) 33 .
3
1 3i 4 + 2i
+
.
1 3i
2+i
, k = 0, 1, 2;
23
, z3 =
18
8cis
8cis
+ 2 k
3
2cis
11
6
2cis
ZADACI ZA VJEBU
67.
5
.
3
2cis
0 + 2 k
, k = 0, 1, 2, 3, 4;
5
2
4
6
8
z1 = 5 3cis0, z2 = 5 3cis
, z3 = 5 3cis
, z4 = 5 3cis
, z5 = 5 3cis .
5
5
5
5
3 = 5 3cis0 =
z1 =
62.
13
2cis
35
.
18
, k = 0, 1, 2, 3;
8
8cis
21
, z4 =
16
8cis
29
.
16
14
RJEENJA
R63. z1 = 6 2cis
13
21
5
, z 2 = 6 2cis , z3 = 6 2cis .
12
12
12
R64. z1 = 4 6cis
17
23
5
11
, z 2 = 4 6cis , z3 = 4 6cis , z 4 = 4 6cis .
12
12
12
12
R65. z1 = 5 2cis
R66. z1 = 233 / 4 cis
, z 2 = 5 2cis
16
17
29
41
53
, z3 = 5 2cis , z 4 = 5 2cis , z5 = 5 2cis .
30
30
30
30
, z 2 = 233 / 4 cis
17
25
9
, z3 = 233 / 4 cis , z 4 = 233 / 4 cis .
16
16
16
7
15
R67. z1 = 29 / 4 cis , z 2 = 29 / 4 cis .
8
8
1.5 ALGEBARSKE JEDNADBE U C

U ovoj toki emo na primjeru rjeavanja algebarskih jednadbi u C ponoviti sve vjetine
u radu sa kompleksnim brojevima, koje su bile demonstrirane u prethodnim tokama:
-
pretvaranje kompleksnog broja iz algebarskog u trigonometrijski oblik,

takozvano brzo-brzo potenciranje, mnoenje i dijeljenje u C ,
korjenovanje u C .
RIJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.
68. z 2 + i = 0;
3
i = cis ;
2
3
+ 2 k
3
z 2 = i = cis ( ) z = cis ( 2
), k = 0,1;
2
2
3
2
2
7
2
2
Rjeenja: z1 = cis ( ) =
+i
, z2 = cis ( ) =
i
.
4
2
2
4
2
2
1.
Kompleksni brojevi
15
3 i
69. z =

;
cis(12 )
3
3 i 2cis(116 )
21 2
21
9
3

=
= (2cis( )) = 4cis( ) = 4cis(2 + ) = 4cis( );

12
6
6
2
cis(12 ) cis(12 )
2
3
3 i
3
3
2 + 2k
4
cis
(
)
z
4
cis
(
), k = 0,1,2;
z =
=

2
3
cis(12 )
3
7
3 1
Rjeenja: z1 = 3 4cis( ) = ( 3 4)i, z2 = 3 4cis( ) = 3 4( + i),
2
6
2 2
11
3 1
z3 = 3 4cis( ) = 3 4( i) .
6
2 2
70. z 4 + 16 = 0;
16 = 16cis ( );
z 4 = 16 = 16cis ( ) z = 4 16cis (
+ 2 k
4
), k = 0,1,2,3;
Rjeenja: z1 = 2cis ( ) = 2 + i 2, z2 = 2cis ( ) = 2 + i 2,

4
4
5
7
z3 = 2cis ( ) = 2 i 2, z4 = 2cis ( ) = 2 i 2.
4
4
71. z 4 + 8z = 0;
z ( z 3 + 8) = 0 z = 0, z 3 + 8 = 0;
z 3 = 8 = 8cis( ) z = 3 8cis(
+ 2k
3
), k = 0,1,2;
3
5
Rjeenja: z1 = 0, z2 = 2cis( ) = 1 + i 3, z3 = 2cis( ) = 2, z4 = 2cis( ) = 1 i 3.
3
3
3
16
72. z 4 + 2 z 2 3 = 0;
u = z2
u 2 + 2u 3 = 0
u = 1, u = 3;
0 + 2 k
z 2 = 1 z1,2 = 1 = cis 0 z1,2 = cis (
), k = 0,1;
2
+ 2 k
z 2 = 3 z3,4 = 3 = 3cis ( ) z3,4 = 3cis (
), k = 0,1;
2
Rjeenja: z1 = cis 0 = 1, z2 = cis ( ) = 1, z3 = 3cis ( ) = 3i,

2
3
z4 = 3cis ( ) = 3i.
2
73. z 6 3z 3 4 = 0;
u = z3
u 2 3u 4 = 0
z1,2,3 = 3 1 = 3 cis ( ) z1,2,3 = cis (
z 3 = 1
z3 = 4
u = 1, u = 4;
z4,5,6 = 3 4 = 3 4cis (0) z4,5,6
+ 2 k
), k = 0,1,2;
3
0 + 2 k
), k = 0,1,2;
= 3 4cis (
3
1
3
5
1
3
i, z 2 = cis( ) = 1, z3 = cis ( ) =
i,
Rjeenja : z1 = cis( ) = +
2 2
3
2 2
3
1
3
2
z 4 = 3 4cis0 = 3 4 , z5 = 3 4cis( ) = 3 4 ( +
i ),
2 2
3
1
3
4
z6 = 3 4cis( ) = 3 4 (
i ).
2 2
3
ZADACI ZA VJEBU
Rijeiti jednadbe u skupu kompleksnih brojeva.
74. z 3 + 1 = i.
75. z 6 + 4 z 2 = 0.
76. z 6 + 3z 4 + z 2 + 3 = 0.
77. z 3 =
( 3 + i ) 22 (1 i )15
.
(1 i ) 3
Korekcija rijeenja zadatka 77.
1.
Kompleksni brojevi
17
78. z 6 z 3 2 = 0.
79. z 4 + z 2 + 1 = 0.
RJEENJA
R74. z1 = 6 2cis
11
19
3
, z 2 = 6 2cis , z3 = 6 2cis .
12
12
12
R75. z1 = z 2 = 0, z3 = 1 + i, z 4 = 1 + i, z5 = 1 i, z6 = 1 i.
R76.
z1 = 3i, z 2 = 3i, z3 =
z6 =
2
2
2
2
2
2
+
i, z 4 =
+
i, z5 =
i,
2
2
2
2
2
2
2
2
i.
2
2
R77. z1 = 2 28 / 3 cis
, z 2 = 2 28 / 3 cis
13
25
, z3 = 2 28 / 3 cis .
8
8
R78.
1
3
1
3
1
3
z1 = 3 2 , z 2 = 1, z3 = 3 2 ( +
i ), z 4 = 3 2 (
i ), z5 = +
i,
2 2
2 2
2 2
1
3
z6 =
i.
2 2
R79. z1 =
1
3
1
3
1
3
1
3
+
i, z 2 = +
i, z3 =
i, z 4 =
i.
2 2
2 2
2 2
2 2
NIZOVI I REDOVI
19
NIZOVI I REDOVI
U ovom poglavlju:
Nizovi realnih brojeva
Rekurzivno zadani nizovi
Redovi realnih brojeva
Usporedni i integralni kriteriji
Cauchy-ev kriterij
DAlembert-ov kriterij
Nuni i Leibniz-ov kriteriji
2.1 NIZOVI
Niz realnih brojeva moemo zadati jednostavnim nabrajanjem nekoliko prvih lanova. Na
1 1 1
1 1 1
primjer: 1, , , ,..... ili 1, , , ,..... ili 1,1,1,1,..... .
2 3 4
2 4 8
Potpuniji nain zadavanja niza realnih brojeva je preko njegovog opeg lana a n . Time su
svi lanovi niza na jednostavan nain dohvatljivi odnosno uvrtavanjem odreenog indeksa
1
moemo dobiti peti
dobivamo bilo koji lan niza. Na primjer, iz opeg lana niza an =
n
1
1
lan, ili deveti lan niza: a5 = i a9 = . Kako vidimo, startna pozicija realnog broja ili
5
9
njegov indeks n, direktno utjeu na njegovu vrijednost a n .
Postavlja se pitanje, koji su to brojevi u danom nizu a n sa velikim indeksom, a kojih ima
1 1 1
beskonano mnogo? Na primjer: 1, , , ,....., ?, ?,...... . Odgovor na ovo pitanje lei u
2 3 4
definiciji limesa niza. Po opisnoj definiciji broj L je limes niza a n ako je a n L kad je
1 1 1
n . To znai da je: 1, , , ,....., L, L,...... ili za bilo koji niz vrijedi:
2 3 4
a1 , a2 , a3 , a4 ,....., L, L,...... .
Broj L bi trebao biti jedinstven, ako takav postoji. Ovakvom proizvoljnom definicijom, lako
se vidi da su mogua dva ili vie takvih brojeva, takozvanih gomilita. Na primjer, za niz
1
an = (1) n + imamo dva gomilita, odnosno dva kandidata za broj L:
n
20
3 2 5
0, , , ,....., 1, 1,...... .
2 3 4
Da bi izbjegli ovakve sluajeve neodreenosti, potrebna nam je definicija gomilita i limesa
niza, u kojoj se limes pojavljuje kao jedinstveno gomilite.
Definicija 1. Realan broj L je gomilite niza a n ako zadovoljava:

za svaki > 0 postoji n0 N takav da za beskonano mnogo n > n0 vrijedi
| an L |< .
Po ovoj strogoj definiciji, brojevi L = 1 i L = 1 su dva gomilita niza an = (1) n +
1
.
n
Definicija 2. Realan broj L je limes niza a n ako zadovoljava:

za svaki > 0 postoji n0 N takav da za sve n > n0 vrijedi
| an L |< .
Ili kratko:
lim an = L > 0, n0 N , n n0 , | an L |<
1
nema limesa.
n
Kao to emo vidjeti, definicija limesa niza je potpuno ista kao definicija limesa funkcija u
x = + (vidi Poglavlje 4). Stoga, sva svojstva i primjeri rijeavanja limesa niza su potpuno
ista kao kod limesa funkcija u x = + , koja e kasnije biti prezentirana, stim to se umjesto
varijable x pojavljuje indeks n.
Po ovoj strogoj definiciji, niz an = (1) n +
Kao podsjetnik navodimo po jedan karakteristian i jednostavan primjer efektivnog raunanja

limesa niza realnih brojeva.
3n 2 2n + 5
=
n n 2 + n 4
80. lim
(3n 2 2n + 5) / n 2
3 2 / n + 5 / n2
=
lim
= 3.
n ( n 2 + n 4) / n 2
n 1 + 1 / n 4 / n 2
= lim
1
n+ n n
(n + n n ) / n
n = 1 + 1 = 1.
81. lim
= = lim
= lim
n
x
x
3
2n + 3
(2n + 3) / n
2
2+
n
5 1 3
2+ 3
5n 2 n + 3
(5n 2 n + 3) / n3
n
n n = 0 = 0.
= = lim
= lim
82. lim 3
n 3n + 2n 4
n (3n 3 + 2n 4) / n 3
n
2 4
3+ 2 3 3
n n
2
1+ 1
NIZOVI I REDOVI
21
6n 2n + n
=
2n 3 + n 2 3
4
83. lim
84. lim
2 1
6 + 2
(6n 2n + n ) / n
n n = 6 = .
= lim
= lim
n (2n 3 + n 2 3) / n 4
n 2
1 3
+ 2 4 0
n n n
4
n5 2n3 + 4 + (3n 4)
3
n3 + n 2 4 + n 2 1
= lim
n
[ 5 n5 2n3 + 4 + (3n 4)] / n

[ 3 n3 + n 2 4 + n 2 1] / n
2 4
4
+ 5 +3
2
n n
n = 1 + 3 = 4 = 2.
= lim
n
1+1 2
1 4
1
3 1+
3 + 1 2
n n
n
5
85. lim
n + 3 + 4 n 2 3n + 1
2 n 4 + 4 n2 5
= lim
[ n + 3 + 4 n 2 3n + 1] / n
[2 n 4 + 4 n 2 5] / n
3 4
3 1
+ 1 + 2
n
n n = 1+1 = 2 .
= lim
n
2 +1 3
4
5
2 1 + 4 1 2
n
n
1+
86. lim (n n 2 5n ) = = lim ( n n 2 5n )

n
= lim
n + n 2 5n
n + n 2 5n
5n
2
n + n 5n
= lim
=
5n / n
( n + n 5n ) / n
87. lim( n 2 4 n 2 2n + 5) = lim( n 2 4 n 2 2n + 5)

n
= lim
n 2 4 n 2 + 2n 5
2
5
.
2
n 2 4 + n 2 2n + 5
n 2 4 + x 2 2n + 5
(2n 9) / n
= lim
=
2
n
[ n 4 + n 2 2n + 5] / n
n 4 + n 2n + 5
9
2
2
n
= lim
=
= 1.
n
4
2 5 1+1
1 + 1 + 2
n
n n
n
22
88. lim
1
1
n3 + n+ 4
= lim
=
n
n ( n 3 n + 4)
n ( n 3 n + 4) n 3 + n + 4
= lim
n3 + n+ 4
n3 + n+ 4
1
= lim
=
7 n
n (n 3 n 4)
n
1
[ n 3 + n + 4] / n
1
3
4
2
= lim
= lim[ 1 + 1 + ] = .
n
n
7 n
7 n
7
n/ n
89. lim( 3 n3 + n 2 n) = = lim( 3 n3 + 2n 2 n)

n
= lim
n 3 + 2n 2 n 3
n 3
= lim
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2 n 2 + n 2
n 3
( 3 ( n 3 + 2 n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2 ) / n 2
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
2n 2
= lim
2n 2 / n 2
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
( n 3 + 2n 2 ) 2 + n 3 n 3 + 2n 2 + n 2
= lim
1 n
n+2
2
90. lim
= 1 = lim 1 + = lim 1 +
=e .
n n
n
n
n
n/2
4
n3
n3
= 1 = lim 1 +
1 = lim 1 +
91. lim
=
n n + 1
n
n + 1 n n + 1
n+1 ( 4 n )
n+1
1
= lim 1 + n +1
n
4
lim n4+1n
= e x
= e 4 .
U raunanju limesa se koriste slijedea svojstva:
1
lim(1 + ) n = e,
n
n
lim(an bn ) = lim an lim bn ,
n
lim( an ) = lim an ,
n
lim(an bn ) = (lim an ) (lim bn ),

n
an
an lim
= n ,
n b
lim bn
n
lim
lim bn
lim(an ) = (lim an ) n ,
bn
gdje predpostavljamo da pojedinani limesi lim an i lim bn postoje.

n
2
= .
3
(1 + 2 / n) 2 + 3 1 + 2 / n 2 + 1 3
2n
NIZOVI I REDOVI
23
Budui da je precizno raunanje limesa niza vano u odreivanju konvergencije redova, to e

biti raeno u nastavku, potrebno je rijeiti slijedee zadatke.
ZADACI ZA VJEBU
( n + 2) 2
.
n
n2
n2 n + 5
94. lim
.
n 2n + 6
2n 3 n 2 + 1
.
n n 4 + 16 n + 2
92. lim
96. lim
93. lim
95. lim
n2 + 6 n
n2 + n + 1 + 5 n4 + 1
98. lim ( n 2 4n + 5 n) .
n5 + 1 + 5 n 2 + 2
n 5
n 4 + 3 + n3 + 5
97. lim
2n 3 + n 2
.
n +1
99. lim n( n 2 + 1 n) .
3n
n2
n +1
100. lim
.
n n 2
n2 + 1
.
101. lim 2
n 2n + 1
RJEENJA
92. 1.
95.
93. 0.
2.
96. 1.
94. .
97. 0.
98. 2.
99.
1
.
2
100. e 9 .
101. 0.
PRIMJEDBE
1. U nastavku promatramo limese nizova kojima se indeks n pojavljuje u potencijama sa
razliitim konstantnim bazama. Na primjer, elimo izraunati:
3 2n 1
lim n
.
n 3 + 2
Budui da je ovo jedan specijalni oblik neodreenog oblika , postupamo kao to je
uobiajeno, odnosno dijelimo sa eksponencijalnom funkcijom najvee baze, kao u slijedeem
primjeru:
2n 1
2
1
3
n
3 ( )n ( )n
n
3 2n 1
(3 2 n 1) / 3n
3
3 = 0 0 = 0.
3 = lim
lim
= lim
= lim 3
n 3n + 2
n (3n + 2) / 3n
n
n
2
1 n
1+ 0
1+ n
1 + 2( )
3
3
2. Ako se u danom nizu pojavljuju istovremeno algebarske i transcedentne funkcije, tada
limes niza ne moemo raunati na klasian nain djeljenjem sa najveom potencijom. Na
primjer, elimo izraunati:
n2
lim n .
n 2
24
Uvijek moemo ako je to korisno, prei sa indeksa n na varijablu x takvu da x .

Potom, kao kod limesa funkcija moemo u ovakvom sluaju iskoristiti LHospitalovo pravilo,
kao u slijedeem primjeru (proitati kada budemo radili derivacije):
( x 2 )'
2x
n2
x2
=
=
=
=
= lim x
=
lim
'
lim
L
H
n
x
x
n 2
x 2
x ( 2 )'
x 2 ln 2
x
2
2
( x)'
2
1
2
1
=
lim x = = L' H =
lim x =
lim x
= 2 lim x = 0 .
ln 2 x 2
ln 2 x (2 )' ln 2 x 2 ln 2 ln 2 x 2
lim
Znai da smo pokazali da je:
n2
= 0.
n 2 n
lim
2.2
REKURZIVNO ZADANI NIZOVI
U primjenama odreen broj nizova nije zadan opim lanom ve rekurzivnom relacijom. Na
primjer:
an +1 = an + 2, a1 = 1
4
, a1 = 3
an + 1
an +1 = 3an (1 an ), a1 = 3 / 4.
an +1 = 3
Pitanje: kako za ovakve nizove raunati njihove limese? Ako znamo da je niz konvergentan
tada je oigledno:
L = lim an +1 = lim an .
n
Sada je lako limesirati danu rekurziju. Na primjer:
lim an +1 = lim an + 2
n
L = L + 2.
Jednostavnim rijeavanjem dobivene algebarske jednadbe po L slijedi da je
L = lim an = 2.
n
Meutim, postavlja se pitanje kako znati da je rekurzivno dani niz konvergentan, jer kako
vidimo ako pretpostavimo da je konvergentan lako moemo iz rekurzije izraunati njegov
limes. Naravno, ovo je tei dio zadatka, te koristimo slijedea dva rezultata o konvergenciji
monotonih i ogranienih nizova.
Teorem 1. (konvergencija rastuih nizova) Pretpostavimo da je dani niz a n rastui,
odnosno pretpostavimo da vrijedi:
an an +1 za svaki n N .
NIZOVI I REDOVI
25
Na dalje, pretpostavimo da je zadani niz a n odozgo ogranien odnosno neka postoji realan
broj M > 0 takav da je:
an M za svaki n N .
Tada je niz a n konvergentan odnosno postoji L = lim an +1 = lim an .
n
Teorem 2. (konvergencija padajuih nizova) Pretpostavimo da je dani niz a n padajui,

odnosno neka vrijedi:
an an +1 za svaki n N .
Na dalje, pretpostavimo da je zadani niz a n odozdo ogranien odnosno neka postoji realan
broj m takav da je:
m an za svaki n N .
Tada je niz a n konvergentan odnosno postoji L = lim an +1 = lim an .
n
102. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = an + 2, a1 = 1 .
Pretpostavimo za tren da je a n
konvergentan odnosno neka postoji limes
L = lim an +1 = lim an ;
n
Limesiramo rekurziju:
lim an +1 = lim an + 2
n
L = L + 2 L2 L 2 = 0
L1 = 2, L2 = 1.
S obzirom da iz rekurzije nuno slijedi da je an 0 to zakljuujemo da je
L = lim an +1 = lim an = 2.
n
Na dalje, treba opravdati pretpostavku da je a n konvergentan:

- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n rastui,
- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n odozgo ogranien sa
M = 2.
Sada po prethodnom teoremu o konvergenciji rastuih nizova, slijedi da je niz
a n konvergentan.
103. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = 3
n
4
, a1 = 3 .
an + 1
26
lim an +1 = 3
n
4
lim an + 1
L = 3
4
L2 2 L + 1 = 0
L +1
L = 1.
Uvrtavajui poetni uvjet u rekurziju
dobivamo da je a1 = 3 > a2 = 2 > .., odnosno dokazat emo da je a n padajui.
Na dalje, treba opravdati pretpostavku da je a n konvergentan:

- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n padajui,
- matematikom indukcijom se lako pokae da je a n odozdo ogranien sa
m = 1.
Sada po prethodnom teoremu o konvergenciji padajuih nizova, slijedi da je niz
a n konvergentan.
104. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = 3an (1 an ), a1 = 3 / 4 .
n
lim an +1 = 3(lim an )(1 lim an )

n
L = 3L(1 L) 3L2 2 L = 0
2
L1 = 0, L2 = .
3
Kako vidimo imamo dva kandidata za limes. Koji je od ova dva broja limes, ovisi o
tome kakva je donja mea za a n , s obzirom da se prvi lan nalazi desno od njih.
Meutim, raunajui nekoliko prvih lanova lako je primjetiti da lanovi osciliraju
oko broja L =
2
. Time L = 0 otpada, ali zbog oscliliranja lanova niza oko limesa
3
nemoemo primjeniti prethodne teoreme o konvergenciji rastuih i padajuih nizova.
Zakljuak: postoji veliki broj nizova koji nisu niti rastui niti padajui, poput niza iz
ovog primjera.
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai i dokazati da su to limesi rekurzivno danih nizova.
105. an +1 =
1
(2 + an ) 2 , a1 = 0.
8
1
an (1 an ), a1 = 1/ 3.
2
3
, a1 = 1.
109. an +1 = 1 +
1 + an
107. an +1 =
106. an +1 = 3 2an3 1, a1 = 2.
108. an +1 = 1 +
110. an +1 =
2
, a1 = 3.
an + 1
an
, a1 = 1.
1 + an
NIZOVI I REDOVI
27
RJEENJA
105. 2.
2.3
106. 1.
107. 0.
108.
3.
109. 2.
110. 0.
REDOVI REALNIH BROJEVA
U nastavku, za dani niz a n nas interesira suma svih njegovih lanova odnosno elimo
izraunati:
= a1 + a2 + a3 + ...... + an + ..... .
n =1
Meutim, zbrajanje beskonano mnogo brojeva je sloen proces:

i)
zbroj moe ovisiti o nainu zbrajanja;
ii)
nemora biti konaan;
iii)
ako je konaan, nije lako nai sumu.
Proces traenja sume svih lanova danog niza a n onaavamo sa
, te ga zovemo redom
danog niza. On podrazumjeva slijedee radnje:

i)
dogovor o nainu zbrajanja;
ii)
kriterije konvergencije pomou kojih moemo znati da li ima ili nema smisla
zbrojiti sve lanove nekog niza, odnosno da li red
a n konvergira ili divergira;
iii)
algoritam za raunanje sume
, pod uvjetom da red
n =1
konvergira.
Definicija 3. Za dani niz a n formira se takozvani niz djelominih suma sn na slijedei

nain:
s1 = a1
s2 = a1 + a2
s3 = a1 + a2 + a3
#
sn = a1 + a2 + a3 + ...... + an .
Ako niz djelominih suma sn konvergira, tada je logino da ima smisla zbrojiti sve
lanove niza a n , pa onda kaemo da red
konvergira. Pri tome je
= s = lim s n
n =1
Ako pak niz djelominih suma sn divergira, tada kaemo da nema smisla zbrajati sve
lanove niza a n , odnosno kaemo da red
divergira.
28
(1) n
1
a
,
kao
i
sve
lanove
niza
=
,
n
n
n2
1
1
konvergira,
dok nema smisla zbrojiti sve lanove niza an = . Kratko reeno, red
n
n2
(1) n
1
red
divergira. Pri tome za pripadne sume vrijedi:
konvergira, dok red
n
n
1 2
i)
=
,
2
6
n =1 n
Na primjer, ima smisla zbrojiti sve lanove niza an =
(1) n
= ln 2 ,
n
n =1
ii)
iii)
n =.
n =1
Primjetimo da za redove
a n koji konvergiraju nije lako openito nai sumu
. Samo
n =1
za rijetke sluajeve moemo pokazati konvergenciju ili divergenciju po definiciji, odnosno

formirajui niz djelominih suma sn . Sada navodimo takva dva klasina primjera.
1
konvergira, a za sumu vrijedi:
n(n + 1)
formirat emo niz pripadnih djelominih suma:
111. Red
n(n + 1) = 1 . Da bi ovo pokazali

n =1
1
1 2
1
1
1
1 1
1
s2 =
+
= (1 ) + ( ) = 1
1 2 2 3
2
2 3
3
1
1
1
1
1 1
1 1
1
s3 =
+
+
= (1 ) + ( ) + ( ) = 1
1 2 2 3 3 4
2
2 3
3 4
4
#
s1 =
1
1
1
1 1
1
1
1
1
1
1
+
+ ...... +
+
= (1 ) + ( ) + ..... + (
)+(
)=
n 1 n
n n +1
1 2 2 3
(n 1)n n(n + 1)
2
2 3
1
.
= 1
n +1
1
1
) = 1 , pa red
konvergira.
Sada se lako uoava da je lim sn = lim (1
n
n
n +1
n(n + 1)
sn =
112. Geometrijski red
q n konvergira ako | q |< 1 , a za sumu vrijedi:
bi to pokazali formirat emo niz djelominih suma:

s1 = q
s2 = q + q 2
q
n =1
q
. Da
1 q
NIZOVI I REDOVI
s3 = q + q 2 + q 3 = q
29
1 q3
1 q
sn = q + q 2 + ..... + q n 1 + q n = q
1 qn
1 q
Budui da ako je | q |< 1 , tada je lim q n = 0 , pa lako zakljuujemo da vrijedi

n
lim sn = lim (q
Time smo pokazali da red
1 qn
q
)=
.
1 q
1 q
konvergira. Iz ovog postupka smo istovremeno pokazali da
vrijedi:
qn =
n =0
113. Red
1
,
1 q
qn =
n =1
q
,
1 q
n=m
qn =
qm
, | q |< 1
1 q
divergira. Da bi to pokazali, potrebno je pokazati da niz djelominih
suma sn divergira. Jo lake, dovoljno je nai podniz niza sn , koji divergira pa e i sam niz
sn divergirat. Taj podniz e biti sastavljen od svih lanova niza sn sa indeksima oblika 2 n :
1 3
=
2 2
1 1 1 3 1 1 4
s4 = 1 + + + > + + =
2 3 4 2 4 4 2
1 1 1 1 1 1 1 4 1 1 1 1 4 1 1 1 1 5
s8 = 1 + + + + + + + > + + + + > + + + + =
2 3 4 5 6 7 8 2 5 6 7 8 2 8 8 8 8 2
#
s2 = 1 +
s2n =
n+2
.
2
Time smo pokazali da je lim s n = , odnosno red

n
114. Pokazati da red
divergira.
4n
3 n +1 konvergira, te izraunati sumu
5
4n
3 n +1 . Lakim
n =0 5
raunom dobivamo da je:
S obzirom da je q =
4n
3 n +1 = 3
5
4n 3
n +1 =
5 5
4n 3
=
5n 5
4
.
5
4
< 1 , pripadni red je geometrijski i konvergentan. Sa njegovu sumu
5
vrijedi:
4n 3 4 n 3 1
3 n +1 =
= 3.
=
5 1 4/ 5
n =0 5
5 n =0 5
30
3n + 2 n
. Kao u
4n
n =0
3n + 2 n
konvergira, te izraunati sumu
4n
prethodnom primjeru, dobivamo da je:
115. Pokazati da red
3n + 2 n
3n
2n
3
1
=
+
= + .
n
n
n
4
4
4
4
2
3
1
S obzirom da je q = < 1 i q = < 1 , pripadni redovi su geometrijski i konvergentni. Sa
4
2
njihove sume vrijedi:
3n + 2 n
1
1
3
1
=
+
+
=6.
=
n
1 3 / 4 1 1/ 2
4
n =0
n =0 4
n =0 2
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima ispitaj konvergenciju danih redova:
116.
119.
2n
117.
(n + 5)(n + 6) .
118.
4 3n 1
.
2 n +3
120.
2 3n 3 2 n +1
.
5n
121.
1
.
2 n +1
en
.
n
U slijedeim zadacima izraunati sume danih redova:
122.
2

n =3 5
125.
n
n=2
n 1
1
.
2
1
123.
5 n .
124.
n =0
126.
n =1
n =1
(n + 1)(n + 2) .
1
.
3n
127.
1
2
[ + 2 ] .
n 1
n=2 3
RJEENJA
116. konvergira. . 117. konvergira. . 118. konvergira. . 119. divergira. .
4
5
1
3
120. konvergira. . 121. divergira. . 122.
. 123. . 124. . 125. .
15
2
2
4
25
127.
.
12
126.
1
.
2
NIZOVI I REDOVI
2.4
31
USPOREDNI I INTEGRALNI KRITERIJI
Budui da je teko odrediti konvergenciju reda po definiciji, odnosno preko konvergencije

niza djelominih suma, potrebno je na dani red primjeniti razne kriterije konvergencije
pomou kojih se jednostavnije dolazi do zakljuka o tome dali dani red
a n konvergira ili
divergira.
Prvo startamo sa dva usporedna kriterija za redove
sa pozitivnim lanovima odnosno
kad je 0 an za svaki n N . To su takozvani Weierstrassovi usporedni kriteriji.

Teorem 3. (usporedni kriterij) Pretpostavimo da su zadani nizovi a n i bn za koje postoji
realan broj M >0 takav da je
0 a n M bn , za svaki n N .
i)
ii)
b
Ako red a
Ako red
konvergira tada mora konvergirat i red
divergira tada mora divergirat i red
Jednostavno reeno, ako elimo pokazat da neki red
konvergira dovoljno je svaki lan
niza a n odozgo ograniiti sa svakim lanom niza bn iji red

elimo pokazati da neki red
konvergira. Ili, ako
divergira tada je dovoljno svaki lan niza bn odozdo
ograniiti sa svakim lanom niza a n iji red
divergira.
Kako se primjenjuje ovaj usporedni kriterij, pokazat emo na nekoliko veoma vanih i
klasinih primjera.
128. Red
je konvergentan.
Da bi to pokazali, koristiemo usporedni kriterij iz Teorema 3, ondnosno ograniit emo sve

1
lanove niza a n = 2 sa lanovima nekog niza za koga znamo da je konvergentan.
n
Konkretno, lako je pokazati da vrijedi:
1
1
1
=
, za svaki n N .
2
(n + 1) (n + 1) n(n + 1)
(n + 1)
Budui da smo u primjeru 111 pokazali da red
kriteriju slijedi da je i red
jednakosti:
(n + 1)
n(n + 1) konvergira, to po usporednom
konvergentan. Sada konvergencija reda
slijedi iz
32
1
= 1+
2
n =1 n
129. Red
(n + 1)
n =1
(n + 1)! je konvergentan.
Da bi to pokazali, ograniit emo svaki lan niza an =
1
sa lanovima nekog
(n + 1)!
konvergentnog niza. Preciznije, lako se pokae nejednakost:

1
1
1
1
=
= n .
2

2 2
(n + 1)! 1 2 3 n(n + 1) 1 2

n puta
Budui da smo u primjeru 112 pokazali da je red
konvergentan (jer je q = 1 / 2 < 1 ), to
po prethodnoj nejednakosti i usporednom kriteriju iz Teorema 3 slijedi da je i red
(n + 1)!
konvergentan, to smo i trebali pokazati.

130. Red
1
n
je divergentan.
Ponovno emo se koristiti usporednim kriterijem iz Teorema 3, ali ovaj put emo lanove
1
niza a n =
ograniiti odozdo sa lanovima niza za koga znamo da divergira. Preciznije,
n
lako je pokazati nejednakost:
1
1
, za sve n N .
n
n
Budui da smo u primjeru 113 pokazali da je red
kriteriju iz Teorema 3 slijedi da je i red
1
n
divergentan, to po usporednom
divergentan.
Primjere 128 i 130 je mogue generalizirati na mnoge druge potencije od

131. Red:
1
konvergira za p 2
=
divergira za p 1.
Zaista, tvrdnja jednostavno slijedi iz Teorema 3 i slijedee nejednakosti:

1
1
p za p 1 i
n n
1
1
2 za p 2 .
p
n
n
1
, kao to slijedi.
n
NIZOVI I REDOVI
33
Budui da smo u primjerima 128 i 130 pokazali da red
konvergira te da red
n divergira to iz prethodne nejednakosti i usporednog kriterija slijedi traena tvrdnja.

U nastavku dajemo jo jedan koristan usporedni kriterij.
Teorem 4. (limesni usporedni kriterij) Pretpostavimo da su zadani nizovi an 0 i

bn 0 te pretostavimo da smo izraunali slijedei limes:
a
L = lim n , gdje je 0 < L < .
n b
n
i)
ii)
b
Ako red b
Ako red
konvergira tada mora konvergirat i red
divergira tada mora divergirat i red
a i b
Pri tome kaemo da se redovi
isto ponaaju u smislu konvergencije.
Ovaj kriterij je praktian ako u opem lanu reda postoje takozvani vikovi odnosno
dijelovi koji uope ne utjeu na konvergenciju. Kao u slijedeem primjeru.
1
4
i red
se isto ponaaju u smislu konvergencije. Zato? Pa po
2n
3
prethodnom Teoremu 4, potrebno je provjeriti limes omjera njihovih opih lanova, odnosno:
132. Red
an
= lim
n b
n
n
L = lim
4
2 n 3
1
2n
2n / 2n
=4.
n ( 2 n 3) / 2 n
= 4 lim
S obzirom da je L = 4 > 0 to po Teoremu 4 slijedi da se ova dva reda jednako ponaaju u

1
smislu konvergencije. Meutim, mi ve znamo po primjeru 112 da red
konvergira, pa
2n
4
konvergentan.
prema ovome direktno slijedi da je red
n
2 3
2n 2
133. Pokaimo usporednim kriterijem da je red
divergentan. Kada
n 3 3n + 4
2n 2
dobivamo opi lan prethodnog reda u
uklonimo sve vikove u nazivniku a n = 3
n 3n + 4
1
obliku bn = . Preciznije, raunamo slijedei limes:
n
a
L = lim n = lim
n b
n
n
2n2
n 3 3n + 4
1
n
n3 / n3
=2.
n ( n 3 3n + 4) / n 3
= 2 lim
34
Kako je L = 2>0, to po Teoremu 4 obadva reda se jednako ponaaju u smislu konvergencije, a

2n 2
1
budui da ve znamo da red
divergira, to povlai da i red
divergira, to
n
n 3 3n + 4
je trebalo pokazati.
Na kraju ove toke navodimo takozvani integralni kriterij. Kako sama rije kae, da bi
ustanovili konvergenciju nekog reda potrebno je ispitati konvergenciju odgovarajueg
nepravog integrala. Pri tome emo u kasnijim Poglavljima, raditi konvergencije nepravih
integrala (proitati nakon to budemo radili integrale).
Teorem 5. (integralni kriterij) Neka je zadan niz an 0 , te neka je f ( n) = an . Ako je
ovako definirana funkcija f : R R neprekidna i padajua na intervalu [1, ) , tada
vrijedi:
red
an konvergira integral
f ( x)dx konvergira.
1
Budui da je lake integrirat nego sumirati, to ovaj kriterij moe biti veoma praktian.
134. Red:
konvergira za p > 1
=
divergira za p 1.
Za razliku od primjera 131, ova tvrdnja je potpuna, jer pokriva sve vrijednosti potencije p
1
razlomka . Nije teko pokazati da:
n
konvergira za p > 1
1
dx =
p
x
divergira za p 1.
1
Sada iz ove tvrdnje i integralnog kriterija iz Teorema 5 direktno slijedi traena konvergencija
1
reda
za sve vrijednosti potencije p.
np
135. Red
konvergira. Zakljuak slijedi iz slijedeih injenica koje preputamo
itatelju na provjeru:
i)
funkcija f ( x) =
x
= x e x je neprekidna i padajua na intervalu [1, ) ;
x
e
xe
dx = 2e 1 < ;
ii)
vrijedi:
iii)
primjena Teorema 5 nam daje traeni zakljuak.
NIZOVI I REDOVI
35
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima ispitati konvergenciju danih redova, koristei usporedne i integralni
kriterij za konvergenciju redova.
136.
(n + 1)
5/ 2
1
.
n(n 4)
139.
142.
(n + 1)! .
145.
n ln n .
148.
n ln n(ln(ln n))
n!
137.
140.
143.
146.
3n
3
n +n
2
n3 + 4
n!
.
(2n)!
n
.
2
en
1
.
+ 2n + 2
138.
141.
n3
144.
147.
ln n
.
n
n
.
(1 + n 2 ) 2
RJEENJA
136.
140.
144.
148.
konvergira. . 137. divergira. . 138. konvergira. . 139. konvergira. .

konvergira. . 141. konvergira. . 142. divergira. . 143. konvergira. .
divergira. . 145. divergira. . 146. konvergira. . 147. konvergira. .
konvergira. .
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass

Roen:31 Oktobar 1815 u Ostenfelde, Westphalia (Njemaka)
Umro: 19 Februar 1897 u Berlinu (Njemaka)
Weierstrassa (Vajertrasa) je povijest obiljeila kao oca moderne matemematike. Dao je

veliki broj rezultata na temu: analiza iracionalnih brojeva, analiza neprekidnih funkcija,
redovi potencija, sistemi diferencijalnih jednadbi, kompleksna analiza. Poznata je njegove
izreka:
36
Istina je da matematiar koji nije pomalo i pjesnik, nikad nee biti savren
matematiar K. Weierstrass.
2.5
CAUCHY-EV KRITERIJ
Ukoliko se u opem lanu reda
pojavljuje indeks n istovremeno u bazi i u
eksponentu, tada je veoma praktian Cauchy-ev (Koijev) kriterij.

Teorem 6. (Cauchy-ev kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n , te pretpostavimo da
smo izraunali slijedei limes:
L = lim n | a n |.
n
Tada vrijedi:
i)
ako je L < 1 tada red
a
ako je L > 1 tada red a
ii)
konvergira;
divergira;
ako je L = 1 tada treba prei na neki drugi kriterij.
iii)
Naravno da se gornji limes rauna u nekoliko koraka: prvo se rijeimo n-tog korjena odnosno
izraunamo | an |1/ n ; nakon toga prelazimo na raunanje limesa lim | an |1/ n .
n
U raunanju limesa n-tog korijena trebamo i slijedea svojstva:

lim n a = 1 , gdje je a > 0 ;
i)
lim n n = 1 ;
ii)
lim n P (n) = 1 , gdje je P(x) polinom po x;
iii)
iv)
lim n
P ( n)
= 1 , gdje su P ( x), Q( x) polinomi po x.
Q ( n)
Na primjer: lim n 2 = 1 , lim n n 3 = 1 , lim n 3n 2 + n 1 = 1 i lim n

n
149. Red
n
n2
je konvergentan, jer je
3n
| an | = n
150. Red
n 2 + 2n + 5
= 1.
3n 4 n 3 + 2
n3 n n3
=
3
3n
n
L = lim n | an | =
n
2n + 3
5n 1
1
1
1
lim n n 3 = L = < 1.
n
3
3
3
NIZOVI I REDOVI
| an | = n
151. Red
n
| an | = n
152. Red
n
| an | =
37
2
2n + 3 2
( 2n + 3) n 2n + 3
=
L = < 1.
L = lim n | an | = lim
=
n
n
n 5n 1
5
5
5n 1
(5n 1)
n
n2 n
2n + 3 je divergentan, jer je
( n 2 n) n n 2 n
n2 n
n | a | = lim
lim
= L = > 1.
L
=
=
n
n
n 2n + 3
(2n + 3) n 2n + 3
n2
n+3
( n 2) n
(n + 3) n
n2
n2
=
n+3
5 n
lim
n2
5
L = lim | an | = lim
= 1 = e n n +3 = e < 1.
n
n n + 3
n
ZADACI ZA VJEBU
153.
156.
159.
n 2 2n
.
en
5 3n + 2
.
2n n 2
n +1
3n +1
2n + 1
157.
2 n+2
.
32 n n
160.
2 n 1
1 2n 1
.
3n n + 2
154.
158.
161.
2n + 5 n

.
n + 3 n +1
ch n
.
3n
n2
en
n2 + 3
.
4 2 n 2
3n + n
155.
RJEENJA
153. konvergira L = 1 / e .
154. konvergira L = 2 / 3 .
155. konvergira L = 2 / 3 . 156. divergira L = 3 / 2 . 157. konvergira L = e 2 / 9 .

158. konvergira L = 2 / e . 159. konvergira L = 3 / 4 . 160. konvergira L = e / .
161. konvergira. .
Augustin Louis Cauchy

Roen:21. August 1789 u Parizu (Francuska)
Umro: 23. Maj 1857 u Sceauxu - blizu Pariza (Francuska)
Ljudi odlaze, ali njihova djela ostaju
A.L. Cauchy
n2
38
U modernoj matematici je zapamen po uvoenju preciznosti u matematiku analizu. Na

pravio je veliki broj radova iz: kombinatorike, beskonanih redova, teorije polihedrona,
teorije o konanim grupama, teorije funkcija kompleksne varijable... Poznata je njegova
izreka na samrti, gore desno.
2.6 DALEMBERT-OV KRITERIJ

Ukoliko se u opem lanu reda
pojavljuje indeks n u obliku faktorijale n! tada je
skoro nezamjenjiv DAlembert-ov (Dalamberov) kriterij. Naravno da ovaj kriterij moemo

koristiti u drugim sluajevima.
Teorem 7. (DAlembert-ov kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n , te pretpostavimo
da smo izraunali slijedei limes:
a
L = lim n +1 .
n a
n
Tada vrijedi:
iv)
ako je L < 1 tada red
v)
a
ako je L > 1 tada red a
vi)
ako je L = 1 tada treba prei na neki drugi kriterij.
konvergira;
divergira;
an +1
uz pravilo
an
dvostrukog razlomka, te kraenja u brojniku i nazivniku istih sa istima; nakon toga prelazimo
a
na raunanje limesa lim n +1 .
n a
n
Gornji limes raunamo u nekoliko koraka: prvo se rijeimo razlomka
162. Red
NIZOVI I REDOVI
n +1
2 n+1
n
2n
an +1
=
an
n!
163. Red
( n +1)!
3n+1
n!
3n
an +1
=
an
164. Red
n!
an +1
=
an
a
1
n +1 1
1
n +1 1
L = lim n +1 = lim
=
L = < 1.
n
an
2
n
2
2
n 2
a
( n + 1)! 3n
n +1
n +1
n +1 =
L = lim n +1 = lim
= L = > 1.
n a
n 3
3
n!
3
n
je divergentan, jer je
39
( n +1)!
( n +1) n+1
n!
nn
(n + 1)!
nn
nn
n
=
=
+
=
(
n
1
)
n +1
n
n!
(n + 1)
(n + 1)(n + 1)
n +1
n
an +1
n
1
1
= lim
= lim
= e < 1.
n a
n n + 1
n 1 + 1 / n
n
L = lim
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima ispitati konvergenciju danih redova realnih brojeva.
165.
168.
171.
n!
.
5n
en
.
n!
166.
nn
.
(2n)!
169.
(2n 1)!! .
4 n n!
.
nn
172.
n!
en
.
n
167.
170.
173.
(n!) 2
.
(2n)!
(n!) 3
.
(3n)!
en
.
ne
Primjetimo da je (2n)!= 1 2 3 ( 2n 1) 2n i (2n 1)!!= 1 3 5 (2n 3) (2n 1) .
RJEENJA
165.
167.
170.
173.
konvergira L = 0 . 166. divergira L = .

konvergira L = 1 / 4 . 168. konvergira L = 0 .
169. konvergira L = 1 / 2 .
konvergira L = 1 / 27 . 171. divergira L = 4 / e . 172. divergira L = e .
divergira L = e .
40
Jean Le Rond d'Alembert

Roen: 17. Novembra 1717 u Parizu (Francuska)
Umro: 29. Oktobra 1783 u Parizu (Francuska)
Zapamen je kao velika linost u francuskoj znanosti, te kao veliki prijatelj velikog
Lagrangea (Lagrana). Na poetku ivota nije imao sreu jer ga je mati ostavila na
stepenicama kapele St. Jean le Rond, po kojoj je uzeo svoje ime. DAlembert je prvi dao
potpuno rjeenje znaajnog problema o pojavama ekvinocija. Njegov najvaniji potpuno
matematiki rad bio je o parcijalnim diferencijalnim jednadbama, posebno u vezi s
vibrirajuim membranama. Isto tako su vani njegovi radovi u dinamici fluida, te neki radovi
u filozofiji.
2.7
NUNI I LEIBNIZ-OV KRITERIJI
Ukoliko Cauchy-ev (Koijev) i DAlembert-ov (Dalamberov) kriteriji daju ne odluenu

situaciju, odnosno na kraju dobivamo da je limes L = 1, tada bi bilo dobro ispitati da li opi
lan reda zadovoljava nuni kriterij. Da bi neki red uope konvergirao nuno je da mu opi
lan tei nuli.
Teorem 8. (nuni kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Tada vrijedi:
lim an 0
Naravno da lim an = 0 ne povlai da red

n
divergira.
konvergira to je jasno iz primjera
n.
Prema ovome, nunim kriterijom moemo samo pokazati da neki red divergira, a o
konvergenciji ne moemo rei nita. Promotrimo slijedee primjere.
NIZOVI I REDOVI
174. Red
(1 2
175. Red
41
) divergira jer je: lim an = lim (1

n
n 2 2n n) divergira jer je:
lim an = lim ( n 2 2n n) = lim ( n 2 2n n)
176. Red
1
) =1 0 .
2n
( n + 1)
divergira jer: lim an = lim (

n
n 2 2n + n
n 2 2n + n
= lim
2n
n 2 2n + n
= 1 0 .
n n
) = e 1 0 .
n +1
U nastavku promatramo takozvane alternirane redove odnosno redove u obliku:
(1)
Znamo da red
an , an 0 .
divergira. Meutim, alternirani red
(1)
1
konvergira. to vie,
n
moe se tono izraunati njegova suma odnosno
(1)
n =1
1
= ln 2.
n
Naravno da za konvergenciju alternirajuih redova moemo koristiti sve do sada izreene

kriterije za redove sa ne nuno pozitivnim lanovima. Meutim, najlake je za alternirajue
redove koristiti takozvani Leibnizov (Lajbnicov) kriterij, koji je iskazan u slijedeem
rezultatu.
Teorem 9. (Leibnizov kriterij za alternirane redove) Zadan je niz realnih brojeva a n .
Tada vrijedi:
lim an = 0 i an an +1 za sve n N
an konvergira.
Uvjet lim an = 0 i an an +1 za sve n N , znai da niz a n padajui tei ka nuli.

n
1
konvergira, jer je:
n
1
1
1
lim an = lim ( ) = 0 i an =
= an +1 za sve n N .
n
n n
n n +1
177. Red
(1)
178. Red
(1)
konvergira, jer je:
42
lim an = lim (
)=0
i an =
n +1
Openito, za bilo koju pozitivnu potenciju p imamo slijedei zakljuak.

179. Red
1
, p > 0 , konvergira, jer je:
np
1
1
1
lim an = lim ( p ) = 0 i an = p
n
n n
n
(n + 1) p
(1)
ZADACI ZA VJEBU
180. Argumentirano obrazloiti, zato:
1
i)
red
konvergira;
(1) n 3
n
1
divergira.
ii)
red
3
n
181. Pokai da red
n +1
( n + 2)
divergira.
182. Ispitati konvergenciju reda
n(
(1)
(1)
n + 1 n 1) .
n
.
2n + 1
.
n 2 + 2n
185. Argumentirano obrazloiti, zato:

1
i)
red
konvergira;
(1) n
4 5
n
1
ii)
red
konvergira.
4 5
n
n 1 n
) vrijedi:
n
Cauchy-ev kriterij je neodluan, odnosno L = 1;
DAlembert-ov kriterij je neodluan, odnosno L = 1;
n 1 n
) = e 1 .
divergira zbog nunog kriterija odnosno lim (
n
n
186. Dokazati da za red

i)
ii)
iii)
NIZOVI I REDOVI
43
RJEENJA
182. divergira. .
183. divergira. .
184. konvergira. .
PRIMJEDBE
Nuni kriterij iz Teorema 8 se uglavnom u literaturi pojavljuje u svom ekvivalentnom obliku:
Teorem 10. (nuni kriterij) Zadan je niz realnih brojeva a n . Tada vrijedi:
konvergira
lim an = 0 .
Meutim, ovakva forma nunog kriterija moe izazvati neopravdane nedoumice vezano sa
an nego
dovoljnost uvjeta lim an = 0 , jer znamo da on ne moe garantirati konvergenciju
je on samo jedna posljedica njegove konvergencije.

Zato su tvrdnje Teorema 8 i Teorema 10 ekvivalentne? Naime, primjetimo da u matematici
openito vrijedi logiki princip takozvani obrat po kontrapoziciji koji kae:
tono je da A B ako i samo ako B A ,
gdje B oznaava negaciju tvrdnje B , dok A oznaava negaciju tvrdnje A . U kontekstu
Teorema 8 i Teorema 10 neka su :
A = { lim an 0} i B = {
n
Tada je oito:
B = {
divergira} .
konvergira} i A = { lim an = 0} .
n
Sada u ovim terminima ekvivalentnost izmeu Teorema 8 i Teorema 10 slijedi iz prethodnog

principa odnosno:
A B (Teorem 8) ako i samo ako B A (Teorema 10).
3. Funkcije
45
3. poglavlje
FUNKCIJE
U ovom poglavlju:
Elementarne funkcije
Inverzne funkcije elementarnih funkcija
Domena sloenih funkcija
Inverz sloenih funkcija
Ispitivanje na rubu podruja definicije
Kvalitativna svojstva funkcije y = f (x) ( f : R R ), kao monotonost, konveksnost i

konkavnost, injektivnost, parnost i neparnost, i druga, lako moemo oitati sa njenog grafa
G f Oxy u koordinatnom sustavu Oxy = R 2 = {( x, y ) : x R, y R}.
Kvantitativna svojstva funkcije y = f (x ) , kao to su to nultoke, ekstremi, ponaanje na rubu

domene, asimptote itd., dobivamo primjenom diferencijalnog rauna koji je izloen u
slijedeim poglavljima.
Prema tome, najvanije elementarne funkcije y = f ( x), ( f : R R ) , emo prikazati crtajui
njihove grafove, a sa njihovim svojstvima emo se intuitivno upoznati sa njihovog grafa.
Domena funkcije y = f (x) , u oznaci D ( f ) , je skup koji sadri sve realne brojeve x u
kojima je definirana-mogua vrijednost f ( x) . Na primjer, funkcija y = x je mogua jedino
ako je x 0 .
Slika funkcije y = f (x) , u oznaci R ( f ) , je skup svih vrijednosti f (x) , gdje su varijable x
uzete iz domene D( f ) . Na primjer, slika funkcija y = x 2 1 je interval [1, ) .
Funkcija y = f (x) je rastua na intervalu [a, b] ako vrijedi:
x1 < x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x [a, b] .
Funkcija y = f (x) je padajua na intervalu [a, b] ako vrijedi:
x1 < x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x [a, b] .
46
Funkcija y = f (x) je monotona na intervalu [a, b] ako je ili rastua ili padajua na tom
intervalu. Na primjer, funkcija y = 3x 2 nije monotona na intervalu [1,1] , dok je monotona na
intervalima [1,0] i [0,1] (jer je padajua na [1,0] , a rastua na [0,1] ).
Funkcija y = f (x) je injektivna ili 1-1 preslikavanje ako vrijedi:
x1 x2 f ( x1 ) f ( x2 ), x D( f ) .
Na primjer, funkcija y = x 3 je injektivna, dok funkcija y = x 4 nije injektivna.
Funkcija y = f (x) je parna ako je
f ( x) = f ( x), x D( f ) .
Na primjer, y = 3x 4 x 2 + 1 .
Funkcija y = f (x) je neparna ako je
f ( x) = f ( x), x D( f ) .
3
Na primjer, funkcija y = 2 x x .
Funkcija y = f (x) je periodika ako postoji realan broj T , takozvani period, takav da vrijedi:
f ( x + T ) = f ( x), x D( f ) .
Na primjer, funkcija y = 3 sin 2 x + 4 sin x je periodika funkcija sa periodom T = 2 .
Funkcija y = f (x) je konveksna na intervalu [a, b] ako vrijedi:
f ((1 t )a + t b) (1 t ) f (a ) + t f (b), t [0,1] .
Na primjer, funkcija y = x 2 + x + 5 .
Funkcija y = f (x) je konkavna na intervalu [a, b] ako vrijedi:
f ((1 t )a + t b) (1 t ) f (a ) + t f (b), t [0,1] .
Na primjer, funkcija y = x 2 + 3x + 2 .
Inverzna funkcija funkcije y = f (x) , u oznaci y = f 1 ( x) , je funkcija koja zadovoljava:
f 1 ( f ( x)) = x, x D ( f ) = R ( f 1 ),
f ( f 1 ( y )) = y , y D( f 1 ) = R( f ).
Nultoka funkcije y = f (x) je ona toka x za koju vrijedi: f ( x) = 0. Na primjer, nultoke
funkcije y = x 3 x su x1 = 1, x2 = 0, x3 = 1 .
Neka od prethodnih svojstava se lako mogu provjeriti na grafu G f funkcije y = f (x) :
3. Funkcije
47
- graf parne funkcije je simetrian u odnosu na koordinatnu os O y ;

- graf neparne funkcije je simetrian u odnosu na koordinatni poetak O(0,0) ;
- graf injektivne funkcije sijee svaki pravac paralelan sa osi Ox u tono jednoj toki.
3.1 ELEMENTARNE FUNKCIJE

Sada dajemo kratki opis najvanijih elementarnih funkcija.
Graf linearne funkcije y = a x + b , a 0 , je pravac u ravnini, kao na slici (sluajevi kad je
a > 0 i a < 0 ):
20
15
10
5
-4
-2
0 0
-5
-10
Svojstva linearne funkcije y = a x + b , a 0 , su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
rastua ako je a > 0 , padajua ako je a < 0 ;
neparna ako je b = 0 , injektivna;
1
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ( x b) ;
a
b
nultoka x = .
a
Graf kvadratne funkcije y = a x 2 + b x + c , a 0 , je parabola u ravnini, kao na slici

(sluajevi kad je a > 0 i a < 0 ):
10
8
6
4
2
-10
-5
00
-2
5
x
-4
Svojstva kvadratne funkcije y = a x 2 + b x + c , a 0 , su slijedea:
10
48
b2
b2
, ) ako je a > 0 , R( f ) = (, c ] ako je a < 0 ;
4a
4a
konveksna ako je a > 0 , okrenuta ka gore;
konkavna ako je a < 0 , okrenuta ka dole;
parna ako je b = 0 , nit-parna nit-neparna za b 0 ;
nije injektivna, pa nema inverznu funkciju;
nultoka x1, 2 =
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [c
b b 2 4ac
.
2a
Graf kubne funkcije y = x 3 je krivulja u ravnini, kao na slici:

10
-4
0 0
-2
-5
-10
Svojstva kubne funkcije y = x 3 su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
rastua;
konkavna na (,0] i konveksna na [0, ) ;
neparna, injektivna;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = 3 x ;
nultoke x = 0 .
Graf racionalne funkcije y =
1
je krivulja u ravnini, kao na slici:
xb
4
2
-4
-2
00
-2
-4
Svojstva racionalne funkcije y =
1
su slijedea:
xb
3. Funkcije
49
D ( f ) = ( , b) (b, ) , R ( f ) = ( ,0) (0, ) ;

padajua na intervalu (, b) , padajua na intervalu (b, ) ;
konkavna na intervalu (, b) , konveksna na intervalu (b, ) ;
nit-parna nit-neparna, injektivna;
b x +1
ima inverznu funkciju f 1 ( x) =
;
x
nema nultoaka;
vertikalna asimptota x = b , horizontalna asimptota y = 0 .
Graf eksponencijalne funkcije y = e x je krivulja u ravnini, kao na slici:

3
2
1
-4
00
-2
-1
-2
Svojstva eksponencijalne funkcije y = e x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
rastua, konveksna;
injektivna;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ln x ;
nema nultoaka;
lijeva horizontalna asimptota y = 0 ;
e x1 + x2 = e x1 e x2 , x1 , x2 R .
Graf eksponencijalne funkcije y = e x je krivulja u ravnini, kao na slici:

3
2
1
-4
-2
0 0
-1
-2
50
Svojstva eksponencijalne funkcije y = e x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
padajua, konveksna;
injektivna;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = ln
nema nultoaka;
desna horizontalna asimptota y = 0 .
1
;
x
Graf trigonometrijske funkcije y = sin x je sinusoida u ravnini, kao na slici:

2
-8
-6
-4
0 0
-2
4
x
-1
-2
Svojstva trigonometrijske funkcije y = sin x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1,1] ;
rastua na [
3
+ 2k ] ;
2
2
2
2
konkavna na [2k , + 2k ] , konveksna na [(2k + 1) , (2k + 2) ] ;
neparna, nije injektivna, periodika sa periodom T = 2 ;
nema inverznu funkciju;
nultoke xk = k .
+ 2k ,
+ 2k ] , padajua na [
+ 2k ,
Graf trigonometrijske funkcije y = cos x je sinusoida u ravnini, kao na slici:

2
-6
-4
-2
0 0
-1
-2
Svojstva trigonometrijske funkcije y = cos x su slijedea:
4
x
3. Funkcije
51
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1,1] ;
rastua na [ + 2k ,2k ] , padajua na [2k , + 2k ] ;
konkavna na [
+ 2k ,
+ 2k ] , konveksna na [
+ 2k ,
2
2
2
parna, nije injektivna, periodika sa periodom T = 2 ;
nultoke xk =
3
+ 2k ] ;
2
+ k .
Graf trigonometrijske funkcije y = tg x =
sin x
cos x
4
2
-6
-4
0 0
-2
4
x
-2
-4
Svojstva trigonometrijske funkcije y = tg x su slijedea:
D( f ) = ( , ) / { + k } , R ( f ) = ( , ) ;
2
k
rastua na (
+ k ) ;
2
2
neparna, nije injektivna, periodika sa periodom T = ;
nultoke xk = k ;
vertikalne asimptote xk =
konkavna na (
+ k ,
+ k ) ;
+ k , k ] , konveksna na [k ,
+ k .
Graf trigonometrijske funkcije y = ctg x =
cos x
sin x
4
-6
-4
-2
0 0
-2
-4
4
x
52
Svojstva trigonometrijske funkcije y = ctg x su slijedea:

-
D( f ) = (, ) / {k } , R ( f ) = ( , ) ;
padajua na (k , + k ) ;
konveksna na (k ,
+ k ] , konkavna na [
+ k , + k ) ;
2
2
neparna, nije injektivna, periodika sa periodom T = ;
+ k ;
2
vertikalne asimptote xk = k .
nultoke xk =
1 x
(e e x ) je krivulja u ravnini, kao na slici:
2
Graf hiperbolne funkcije y = sh x =
-4
-2
00
-2
-4
Svojstva hiperbolne funkcije y = sh x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( , ) ;
rastua, konkavna na (,0] , a konveksna na [0, ) ;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arsh x ;
nultoke x = 0 .
Graf hiperbolne funkcije y = ch x =
1 x
(e + e x ) je lananica u ravnini, kao na slici:
2
6
5
4
3
2
1
-4
-2
0 0
-1
3. Funkcije
53
Svojstva hiperbolne funkcije y = ch x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = [1, ) ;
padajua na (,0] , a rastua na [0, ) ;
konveksna, parna, nije injektivna;
nema nultoaka.
Graf hiperbolne funkcije y = th x =
sh x
ch x
2
-4
0 0
-2
-1
-2
Svojstva hiperbolne funkcije y = th x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = ( 1,1) ;
rastua, konveksna na (,0] , a konkavna na [0, ) ;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arth x ;
nultoke x = 0 ;
lijeva horizontalna asimptota y = 1 , desna horizontalna asimptota y = 1 .
Graf hiperbolne funkcije y = cth x =
ch x
sh x
4
-6
-4
-2
0 0
-2
-4
54
Svojstva hiperbolne funkcije y = cth x su slijedea:

-
D( f ) = ( ,0) (0, ) , R ( f ) = ( ,1) (1, ) ;

padajua i konkavna na (,0) , padajua i konveksna na (0, ) ;
ima inverznu funkciju f 1 ( x) = Arcth x ;
nema nultoaka;
vertikalna asimptota x = 0 ,
lijeva horizontalna asimptota y = 1 , desna horizontalna asimptota y = 1 .
3.2 INVERZNE FUNKCIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA

Sada dajemo kratki opis inverznih funkcija nekih elementarnih funkcija.
Napomenimo da je graf inverzne funkcije y = f 1 ( x) zrcalno simetrian grafu originalne
funkcije y = f (x) u odnosu na pravac y = x .
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = x 2 , x 0, je korjen funkcija f 1 ( x) = x . Njen graf je
krivulja, kao na slici:
-3
-2
-1
0 0
-1
Svojstva korjen funkcije f 1 ( x) = x su slijedea:

-
D( f ) = [0, ) , R ( f ) = [0, ) ;
rastua, konkavna;
injektivna;
nultoka x = 0 .
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = e x je logaritamska funkcija f 1 ( x) = ln x . Njen graf je

krivulja, kao na slici:
3. Funkcije
55
3
2
1
0 0
-2
4
x
-1
-2
-3
Svojstva logaritamske funkcije f

-
( x) = ln x su slijedea:
D( f ) = (0, ) , R ( f ) = ( , ) ;
rastua, konkavna;
injektivna;
nultoka x = 1 .
f ( x) = sin x,
, je ciklonometrijska arkus-sinus
2
2
funkcija f 1 ( x) = arcsin x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
Inverzna funkcija funkcije
-4
-2
00
2
x
-1
-2
Svojstva arkus-sinus funkcije f 1 ( x) = arcsin x su slijedea:

-
D( f ) = [1,1] , R ( f ) = [
, ];
2 2
rastua, konkavna na [1,0] , a konveksna na [0,1] ;
injektivna;
nultoka x = 0 .
56
Inverzna funkcija funkcije f ( x) = cos x, 0 x , je ciklonometrijska arkus-kosinus funkcija

f 1 ( x) = arccos x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
5
4
3
2
1
-4
00
-2
2
x
-1
-2
Svojstva arkus-kosinus funkcije f 1 ( x) = arccos x su slijedea:

-
D( f ) = [1,1] , R ( f ) = [0, ] ;
padajua, konveksna na [1,0] , a konkavna na [0,1] ;
injektivna;
nultoka x = 1 .
f ( x) = tg x,
<x<
, je ciklonometrijska arkus-tangens
2
2
funkcija f 1 ( x) = arctg x . Njen graf je krivulja, kao na slici:
3
2
1
-6
-4
-2
0 0
-1
-2
-3
Svojstva arkus-tangens funkcije f 1 ( x) = arctg x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (
, );
2 2
rastua, konveksna na (,0] , a konkavna na [0, ) ;
injektivna;
nultoka x = 0 ;
3. Funkcije
57
lijeva horizontalna asimptota je y =

funkcija f
, a desna horizontalna asimptota je y =
f ( x) = ctg x, 0 < x < , je ciklonometrijska arkus-kotangens
( x) = arc ctg x . Njen graf je krivulja, kao na slici:

5
4
3
2
1
-8
-6
-4
-2
0 0
4
x
-1
Svojstva arkus-kotangens funkcije f 1 ( x) = arc ctg x su slijedea:

-
D( f ) = ( , ) , R ( f ) = (0, ) ;
padajua, konkavna na (,0] , a konveksna na [0, ) ;
injektivna;
nema nultoke;
lijeva horizontalna asimptota je y = , a desna horizontalna asimptota je y = 0 .
3.3 DOMENA SLOENIH FUNKCIJA

Ako je funkcija y = f (x) kompozicija nekoliko elementarnih funkcija, tada treba voditi
rauna da na svim mjestima gdje se pojavljuje varijabla x , dana funkcija bude definirana.
Kao to smo vidjeli u prethodne dvije toke, zahtjevi na domenu dolaze od inverznih
funkcija nekih elementarnih funkcija. To znai da u sloenoj funkciji y = f (x) treba osigurati
uvjete na sva ona mjesta, gdje se pojavljuju zahtjevne funkcije u smislu domene, a to su:
G (x)
je definiran za one x za koje vrijedi uvjet
ln(G ( x))
1
G ( x)
arcsin(G ( x)) je definiran za one x za koje vrijedi uvjet
arccos(G ( x)) je definiran za one x za koje vrijedi uvjet
cth (G ( x)) je definiran za one x za koje vrijedi uvjet
G ( x) 0;
G ( x) > 0;
G ( x) 0;
1 G ( x) 1;
1 G ( x) 1;
G ( x ) 0.
58
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima nai domenu danih funkcija.
187. f ( x) = x 2 4;
x 2 4 0 x (, 2] [2, + ).
Rjeenje: D ( f ) = (, 2] [2, + ).
188. f ( x) = ln(2 x x 2 ) +
1
;
x 1
2 x x 2 > 0 x (0, 2);

x 1 0 x [1, +);
x 1 0 x (,1) (1, + );
Rjeenje: D ( f ) = (1, 2).
1
189. f ( x) =
e x 3
;
x +1
x 3 0 x (,3) (3, + );
x + 1 0 x (, 1) (1, + );
Rjeenje: D( f ) = (, 1) (1,3) (3, +).
190. f ( x) = sin( x + x 2 ) +
ln(2 x 5)
;
9 x2
5
2 x 5 > 0 x ( , +);
2
2
9 x 0 x [3,3];
9 x 2 0 x (, 3) (3,3) (3, + );
5
Rjeenje: D ( f ) = ( ,3).
2
3. Funkcije
59
1
191. f ( x) = arcsin (2 x 5) + e x ;
1 2 x 5 1 4 2 x 6 x [2,3];
x 0 x (, 0) (0, +);
Rjeenje: D ( f ) = [2,3].
192. f ( x) = ln (
2
2x 1
) + ex ;
x+4
2x 1
> 0 ((2 x 1 > 0 i x + 4 > 0) ili (2 x 1 < 0 i x + 4 < 0));
x+4
1
(2 x 1 > 0 i x + 4 > 0) x ( , +);
2
(2 x 1 < 0 i x + 4 < 0) x (, 4);
1
Rjeenje: D( f ) = (, 4) ( , +).
2
193. f ( x) = ln (
4x 3
) + sin(2 x 1);
2x + 5
4x 3
4x 3
4x 3
2x 8
)0
1
1 0
0;
2x + 5
2x + 5
2x + 5
2x + 5
2x 8
0 ((2 x 8 0 i 2x + 5 > 0) ili (2 x 8 0 i 2x + 5 < 0));

2x + 5
(2 x 8 0 i 2x + 5 > 0) x [4, +);
5
(2 x 8 0 i 2x + 5 < 0) x (, );
2
ln (
5
Rjeenje: D( f ) = (, ) [4, +).
2
ZADACI ZA VJEBU
Nai domene danih funkcija.
194. f ( x) = 3 x x 2 + sin(2 x + 1).
60
x2 9
195. f ( x) = arctg( x + 2) +
.
x
196. f ( x) =
ln( x 2 4) 2
+ .
sh( x 2 x) x
197. f ( x) =
198. f ( x) =
30 x x 2
+ e x ln( x 2 1).
x 1
1
arcsin( x 2 3)
+ e x 1 .
x +1
1
199. f ( x) = e x
arccos
x 1
.
x+2
RJEENJA
194. D( f ) = [0,3].
195. D( f ) = (, 3] [3, ). 196. D( f ) = ( , 2) (2, ).
197. D( f ) = [6, 1) (1,5].

1
199. D( f ) = [ ,1) (1, ).
2
198. D( f ) = [2, 2] [ 2, 2].
3.4 INVERZ SLOENIH FUNKCIJA

Neka je funkcija y = f (x) kompozicija nekoliko elementarnih funkcija. Traenje inverza
takve sloene funkcije se svodi na uzastopno traenje inverza onih elementarnih funkcija koje
je sainjavaju. Stoga treba dobro znati inverze elementarnih funkcija koje smo radili u toki
5.2. Radi dobrog pregleda, u slijedeoj tablici navodimo neke najee inverzne funkcije
elementarnih funkcija, koje emo susretati u konkretnim problemima:
( x) = x
je inverzna funkcija od f ( x) = x 2 , x 0,
( x) = 3 x
je inverzna funkcija od f ( x) = x 3
( x) = ln x
je inverzna funkcija od f ( x) = e x
( x) = arcsin x je inverzna funkcija od f ( x) = sin x,
2
2
1
f ( x) = arccos x je inverzna funkcija od f ( x) = cos x, 0 x .
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima nai inverzne funkcije danih sloenih funkcija.
3. Funkcije
61
200. f ( x) = 2 x + 5;
y = 2 x + 5, x y x = 2 y + 5;
x = 2y + 5 2y = x 5 y =
Rjeenje: f 1 ( x) =
1
5
x ;
2
2
1
5
x .
2
2
201. f ( x) = 3 x 2 4;
y = 3 x 2 4, x y x = 3 y 2 4;
x = 3 y2 4 3y2 = x + 4 y =
Rjeenje: f 1 ( x) =
1
4
x+ ;
3
3
1
4
x+ .
3
3
202. f ( x) = e x 3;
2
y = e x 3, x y x = e y 3;
2
x = e y 3 e y = x + 3 y 2 = ln( x + 3) y = ln( x + 3);

Rjeenje: f 1 ( x) = ln( x + 3).
203. f ( x) =
2x + 3
;
3x + 1
2x + 3
2y + 3
, x y x=
;
3x + 1
3y +1
2y + 3
3 x
x=
3 yx + x = 2 y + 3 y (3x 2) = 3 x y =
;
3y +1
3x 2
y=
Rjeenje: f 1 ( x) =
3 x
.
3x 2
62
204. f ( x) =
2sin x + 1
;
sin x 3
2sin x + 1
2sin y + 1
, x y x=
;
sin x 3
sin y 3
2sin y + 1
x=
x sin y 3 x = 2sin y + 1 ( x + 2) sin y = 1 + 3 x
sin y 3
1 + 3x
sin y =
;
x+2
y=
Rjeenje: f 1 ( x) = arcsin
205. f ( x) = ln
1 + 3x
.
x+2
x2 1
;
x2 5
y = ln
x2 1
y2 1
=
,
x
y
x
ln
;
x2 5
y2 5
x = ln
y2 1
y2 1
2
=
x
ln
y2 5
y2 5
ex =
2
2
y2 1
e x y 2 5e x = y 2 1
2
y 5
x2
x2
y (e 1) = 5e 1 y =
2
5e x 1
2
ex 1
Rjeenje: f ( x) =
5e x 1
2
ex 1
206. f ( x) = arc sin( ln(cos(e x )));

y = arc sin( ln(cos(e x ))), x y x = arc sin( ln(cos(e y )));
x = arc sin( ln(cos(e y ))) sin( x) = ln(cos(e y )) esin( x ) = cos(e y )
arc cos(esin( x ) ) = e y ln(arc cos(esin( x ) )) = y;
Rjeenje: f 1 ( x) = ln(arc cos(esin( x ) )).
3. Funkcije
63
ZADACI ZA VJEBU
Nai inverzne funkcije danih funkcija.
207. f ( x) = ln(sin(2 x 4)).

208. f ( x) =
x +3
.
2 x +1
x 2 +1
209. f ( x) = e
x2 +3
210. f ( x) = ln
2 cos x + 1
.
cos x 2
x3 + 4
211. f ( x) = arcsin e x
RJEENJA
2
x3
208. f (x) =
.
2x 1
2e x + 1
210. f 1 (x) = arccos x
.
e 2
1
207. f (x) = arcsin e x + 2.
2
1
209. f 1 (x) =
1 3ln x
.
ln x 1
211. f 1 (x) = 3
ln(sin x) + 4
.
ln(sin x) 1
3.5 ISPITIVANJE NA RUBU PODRUJA DEFINICIJE

Ispitivanje na rubu podruja definicije, podrazumjeva raunanje lijevih i desnih limesa dane
funkcije u rubovima njenog podruja definicije. To znai da prvo treba nai domenu D ( f )
dane funkcije y = f (x) , a potom u rubnim tokama x = a od D ( f ) , izraunati lijevi limes
lim f ( x) i desni limes lim f ( x) . Pri tome, raunanje ovih limesa se moe izvesti na
xa
xa +
jednostavan nain, bez upotrebe sloenog rauna limesa i derivacija, kao to e biti izloeno u
slijedeim poglavljima. Naime, dovoljno je u danu funkciju uvrstiti vrijednosti x = a , to
znai lijevo od toke x = a , te vrijednost x = a + , to znai desno od toke x = a , te koristiti
formule za ponaanje funkcije f ( x) = 1 / x oko nule:
1
= ,
0
1
= + ,
0+
gdje 0 oznaava lijevo, a 0 + desno od x = 0 . Ovo je lako zakljuiti sa grafa

funkcije f ( x) = 1 / x :
64
3
2
1
-4
0 0
-2
-1
-2
-3
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati lijeve i desne limese u rubovima domena.
212. f ( x) =
1
;
x 1
domena: D( f ) = (,1) (1, ),

1
1
1
=
=
= ,
x 1
x 1 x 1
(1) 1 0
1
1
1
lim f ( x) = lim
=
=
= .
x 1+
x 1+ x 1
(1+ ) 1 0 +
lim f ( x) = lim
213. f ( x) =
1
;
( x 2) 2
domena: D ( f ) = (, 2) (2, ),
1
1
1
1
lim f ( x) = lim
=
=
=
= ,
2
2
2
x 2
x 2 ( x 2)
((2) 2)
(0)
0+
1
1
1
lim f ( x) = lim
=
=
= .
2
x 2+
x 2 + ( x 2) 2
((2+ ) 2)
0+
1
214. f ( x) = e x3 ;
domena: D( f ) = (,3) (3, ),
1
lim f ( x) = lim e x3 = e ( 3 )3 = e 0 = e =
x 3
x 3
1
1
= = 0,
lim f ( x) = lim e x3 = e (3 + )3 = e 0+ = e = .
x 3 +
x 3+
3. Funkcije
65
215. f ( x) = arctg
1
;
x4
domena: D ( f ) = (, 4) (4, ),
1
1
1
= arctg
= arctg
= arctg () = ,
(4) 4
0
2
x4
1
1
1
lim f ( x) = lim arctg

= arctg
= arctg
= arctg () = .
x 4+
x 4+
(4+ ) 4
0+
2
x4
lim f ( x) = lim arctg
x 4
216. f ( x) = th
x4
1
;
x3
domena: D( f ) = (,3) (3, ),

1
1
1
= th
= th
= th() = 1,
x 3
x 3
(3) 3
0
x3
1
1
1
lim f ( x) = lim th
= th
= th
= th() = 1.
x 3+
x 3 +
(3+ ) 3
0+
x3
lim f ( x) = lim th
217. f ( x ) = cth
x
;
x 4
2
domena: D ( f ) = ( , 2) ( 2, 0) (0, 2) (2, ),

lim f ( x ) = lim cth
x ( 2)
x ( 2)
2
2
x
= cth
= cth
=
( x 2)( x + 2)
(( 2 ) 2)(( 2 ) + 2)
( 4)(0 )
1
= cth ( ) = 1,
0
x
2
2
= cth
= cth
=
x ( 2) +
x ( 2 ) +
( x 2)( x + 2)
(( 2 + ) 2)(( 2 + ) + 2)
( 4)(0 + )
1
= cth
= cth ( ) = 1,
0+
0
x
lim f ( x ) = lim cth 2
= cth
= cth (0 + ) = ,
x0
x0
x 4
4
x
0+
lim f ( x ) = lim cth 2
= cth
= cth (0 ) = ,
x0+
x 0+
x 4
4
x
2
2
= cth
= cth
=
x 2
x 2
( x 2)( x + 2)
((2 ) 2)((2 ) + 2)
(0 )(4)
1
= cth
= cth ( ) = 1,
0
x
2
2
= cth
= cth
=
x 2+
x 2+
( x 2)( x + 2)
((2 + ) 2)((2 + ) + 2)
(0 + )(4)
1
= cth
= cth ( ) = 1,
0+
= cth
66
to se moe skratiti ako uvaimo injenicu da je dana funkcija neparna.
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai domenu i ispitati ponaanje na rubu domene danih funkcija.
218. f ( x) = ch
219. f ( x) = e
1
.
x+3
1
( x 1)2
220. f ( x) = th
x 4
2
221. f ( x) = arctg e
222. f ( x) = e
1
x4
1
sin 2 ( x 2)
223. f ( x) = 3sin th
.
x+4
2
RJEENJA
218. D( f ) = (, 3) (3, ),
lim f ( x) = +,
x ( 3)
lim f ( x) = +.
x ( 3) +
219. D( f ) = (,1) (1, ),

lim f ( x) = 0,
x 1
lim f ( x) = 0.
x 1+
220. D( f ) = (, 2) (2, ),
lim f ( x) = 1,
x ( 2)
lim f ( x) = 1.
x 2+
3. Funkcije
67
221. D( f ) = (, 4) (4, ),
lim f ( x) =
2
lim f ( x) = .
x 4
x 4+
222. D( f ) = (, 2) (2, ),
lim f ( x) = 0,
x 2
lim f ( x) = 0.
x 2+
223. D( f ) = (, 4) (4, ),
lim f ( x) = 3,
x ( 4)
lim f ( x) = 3.
x ( 4) +
4. Limesi funkcija
69
4. poglavlje
LIMESI FUNKCIJA
U ovom poglavlju:
Neodreeni oblik
Neodreeni oblik
Neodreeni oblik 1
Kose asimptote
Neka je a konaan realan broj ili . Ako postoji realan broj L kome se funkcija
y = f (x) pribliava kad je varijabla x blizu a , tada taj broj zovemo limes funkcije
f ( x) u toki x = a , odnosno
L = lim f ( x)
xa
L f ( x) ako je x a.
Ovakva proizvoljna definicija je opisna, ali nije potpuno tona. Na primjer, trigonometrijska
funkcija f ( x) = sin x zadovoljava:
sin x 1 ako je x .
Meutim, brojevi 1 i 1 nisu limesi funkcije f ( x) = sin x u x = , nego dva razliita
gomilita. Prema ovome, da bi uinili razliku izmeu limesa i gomilita, potrebno je iskazati
preciznu definiciju limesa i gomilita dane funkcije y = f ( x) u x = a , koristei pojmove
okoline ( epsilon okoline).
Realan broj L je gomilite funkcije y = f ( x) u x = , ako vrijedi:
za svaki > 0 postoji M > 0 takav da za beskonano mnogo x > M vrijedi
f ( x) ( L , L + ) .
Realan broj L je limes funkcije y = f (x) u x = , ako vrijedi:

za svaki > 0 postoji M > 0 takav da za svaki x > M vrijedi f ( x) ( L , L + ) .
Kako vidimo, za preciznu definiciju limesa i gomilita koristimo pojam -okoline broja L , a
to je interval ( L , L + ) . Nije teko pokazati da iz ove dvije definicije slijedi da je limes
jedinstveno gomilite. Na primjer, ako funkcija ima dva razliita gomilita u x = tada
funkcija nema limes u x = .
70
Analogno se definira limes funkcije u bilo kojoj konanoj toki a (vidi poglavlje ?.).
U raunanju limesa dane funkcije y = f (x) u x = , ne koristimo se definicijom, nego
svojstvima limesa u odnosu na algebarske operacije meu funkcijama, te prelazom sa
beskonano velikih na konane i proizvoljno male (dijeljenje sa najveom potencijom). U tom
smislu treba znati da je
lim
1
= 0, lim q x = 0, za | q |< 1 .
x
x
Svojstva limesa u odnosu na algebarske operacije meu funkcijama su:
lim( f ( x) g ( x)) = lim f ( x) lim g ( x),

xa
xa
xa
lim( f ( x)) = lim f ( x),

xa
xa
lim( f ( x) g ( x)) = ( lim f ( x)) (lim g ( x)),

xa
lim
xa
xa
xa
f ( x)
f ( x) lim
= xa
,
g ( x) lim g ( x)
xa
lim g ( x )
lim( f ( x) g ( x ) ) = (lim f ( x)) xa

xa
xa
pod uvjetom da svi limesi koji se pojavljuju na desnim stranama u prethodnim jednakostima
postoje, odnosno konani su brojevi.
4.1 NEODREENI OBLIK
U ovoj toki emo raunati limese racionalnih funkcija, koristei prethodno opisana svojstva
limesa funkcija.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese racionalnih funkcija.
2x +1
224. lim
=
x 3 x 2
1
2+
(2 x + 1) / x
x = 2.
= lim
= lim
x (3 x 2) / x
x
2 3
3
x
4. Limesi funkcija
71
x 2 3x + 1
225. lim
=
x 2 x 2 + x
3x 4 5 x 2 + 7 x
=
x
x 4 x3 + 5
226. lim
3 1
1 + 2
x x = 1.
1
2
2+
x
5 7
3 2 + 3
(3 x 4 5 x 2 + 7 x) / x 4
x
x = 3.
= lim
= lim
4
3
4
x
x
1
5
( x x + 5) / x
1 + 4
x x
( x 2 3 x + 1) / x 2
= lim
= lim
x (2 x 2 + x ) / x 2
x
5 1 3
+
5x x + 3
(5 x x + 3) / x
x x 2 x 3 = 0 = 0.
= = lim
=
lim 3
lim
x 3 x + 2 x 4
x (3 x 3 + 2 x 4) / x 3
x
2 4
3+ 2 3 3
x
x
2 1
6 + 2
4
3
2
4
3
2
4
6x 2x + x
(6 x 2 x + x ) / x
x x = 6 = .
lim
= = lim
= lim
x 2 x 3 + x 2 3
x (2 x 3 + x 2 3) / x 4
x 2
1 3
+ 2 4 0
x x
x
2
1
x2 2x
( x2 2 x ) / x
x = 1.
= = lim
= lim
lim
x
x
x
1
x +1
( x + 1) / x
1+
x
1
1+ 1
2
2
x+ x x
(x + x x ) / x
x = 1 + 1 = 1.
= = lim
= lim
lim
x
x
x
3
2x + 3
(2 x + 3) / x
2
2+
x
2
227.
228.
229.
230.
x + 3 + 4 x 2 3x + 1
231. lim
2 x 4 + 4 x2 5
= lim
[ x + 3 + 4 x 2 3 x + 1] / x
[2 x 4 + 4 x 2 5] / x
3 4
3 1
+ 1 + 2
x
x x = 1+1 = 2 .
= lim
x
2 +1 3
4
5
2 1 + 4 1 2
x
x
1+
x 5 2 x 3 + 4 + (3x 4)
232. lim
x3 + x 2 4 + x 2 1
= lim
[ 5 x5 2 x3 + 4 + (3 x 4)] / x
[ 3 x3 + x 2 4 + x 2 1] / x
2 4
4
+ 5 +3
2
x
x
x = 1 + 3 = 4 = 2.
= lim
x
1+1 2
1 4
1
3 1+
3 + 1 2
x x
x
5
72
x2 2x
=
x +1
233. lim
( x) 2 2( x )
x2 + 2 x
= lim
=
x
x +1
x +1
=| x ( x) |= lim
2
( x + 2x ) / x
x = 1.
= lim
= lim
x
x
1
( x + 1) / x
1 +
x
1+
x x 2 + 3x
=
x
2x +1
234. lim
( x) ( x) 2 + 3( x)
=
x
2( x) + 1
=| x ( x) |= lim
x x 2 3x
[ x x 2 3x ] / x
= lim
= lim
= lim
x
x
x
2 x + 1
[2 x + 1] / x
ZADACI ZA VJEBU
2 x3 x 2 + 1
.
x x 3 + 2 x 2 4
235. lim
4 x 2 x + 10
.
x x 3 + x 2 1
236. lim
237. lim
2x 1 + x2 x
3x + x 2 + 7
2x 1 + x2 x
238. lim
3x + x 2 + 7
2 x 2 + 3x + x
3
x
241. lim
x
x3 2 x + 4 x 1
239. lim
240. lim
x3 2 x + 4 x 1
2 x 2 + 3x + x
4 x 2 5 x + 1 + 3 x3 + x 2 7
3x + 4 + x 2 2 x + 5
3
x = 1 1 = 1.
1
2
2 +
x
1 1
4. Limesi funkcija
242. lim
73
4 x 2 5 x + 1 + 3 x3 + x 2 7
3x + 4 + x 2 2 x + 5
RJEENJA
R 241.
3
1
5
. R 238.
. R 239.
. R 240. 5.
4
2
3
R 236. 0. R 237.
R 235. 2.
5
3
. R 242. .
4
2
4.2 NEODREENI OBLIK

U ovoj toki emo raunati limese funkcija kod kojih se nakon uvrtavanja x = pojavljuje
neodreeni oblik . U tom sluaju je potrebno danu funkciju transformirati raznim
trikovima (racionaliziranje, faktoriziranje, itd.) na oblik , te nastaviti u smislu prelaza sa
beskonano velikih na konane i proizvoljno male veliine (djeljenje brojnika i nazivnika sa
najveom potencijom), to je objenjeno u prethodnom poglavlju.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese funkcija.
243. lim( x x 3) = lim( x x 3)

x
= lim
x
3
x + x 3
x + x 3
x x+3
= lim
=
x + x 3 x x + x 3
= 0.
244. lim( x x 2 3 x + 4) = lim( x x 2 3 x + 4)

x
x x + 3x 4
2
= lim
x + x 3x + 4
2
x + x2 3x + 4
x + x2 3x + 4
4
(3 x 4) / x
3
x
= lim
= lim
= .
2
x
x
2
3 4
[ x + x 3 x + 4] / x
1+ 1 + 2
x x
3
74
245. lim( x 4 x 2 x + 5) = lim( x 4 x 2 x + 5)

2
= lim
x2 4 x2 + 2 x 5
= lim
x2 4 + x2 2 x + 5
x2 4 + x2 2 x + 5
(2 x 9) / x
x
[ x 4 + x 2 2 x + 5] / x
x 4 + x 2x + 5
9
2
2
x
= lim
=
= 1.
x
4
2 5 1+1
1 + 1 + 2
x
x x
x
x 3 + x + 4
=
x3 + x+ 4
1
1
= lim
x ( x 3 x + 4) x x ( x 3 x + 4)
246. lim
x
= lim
x 3 + x + 4
x3 + x+ 4
1
= lim
=
x
7
x ( x 3 x 4)
x
1
[ x 3 + x + 4] / x
1
3
4
2
= lim
= lim[ 1 + 1 + ] = .
x
x
7 x
7 x
7
x/ x
247. lim ( x + x 2 x + 2) = | x ( x) | = lim [( x) + ( x) 2 ( x) + 2] =
x
= lim[ x + x 2 + x + 2] = lim[ x + x 2 + x + 2]
x
= lim
x2 + x2 + x + 2
= lim
x + x2 + x + 2
x + x2 + x + 2
( x + 2) / x
x+ x + x+2
[ x + x 2 + x + 2] / x
2
1+
1
1
x
= lim
=
= .
x
1 2 1+1 2
1+ 1+ +
x x
x
ZADACI ZA VJEBU
248. lim ( x + x 2 3 x + 1).
x
249. lim( x 2 3 x + 1 x).

x
250. lim( x 2 + x + 1 x 2 + 5 x ).
x
4. Limesi funkcija
75
251. lim( x 3 x 3 + 2 x 2 1).

x
252. lim( 4 x 4 + x 3 2 4 x 4 x 2 + 3 x ).
x
RJEENJA
R 248.
3
.
2
3
R 249. .
2
2
R 250. 2. R 251. .
3
R 252.
1
.
4
4.3 NEODREENI OBLIK 1

U ovoj toki raunamo limese funkcija oblika y = f ( x) g ( x ) kod kojih nakon uvrtavanja
x = dobivamo oblik 1 . Osim svojstava limesa, nabrojanih na poetku ovog poglavlja,
koristit emo vaan identitet:
1
lim (1 + ) x = e.
x
Na dalje, treba primjeniti odreene trikove pomou koga se dani oblik y = f ( x) g ( x )
transformira na eksponencijalni oblik

oblika sa poetka ovog poglavlja.
e , pa potom u eksponentu primjeniti rjeavanje
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese funkcija.
x
x3
1
1 3
x+3
3
3
253. lim
1 + x = lim
1 + x = e .
= 1 = lim
1 + = lim
x
x
x
x
x
x
3
3
xa
1
1 a
x+a
a
254. lim
1
lim
1
lim
1
lim
=
=
+
=
+
=
1 + x =
x
x
x
x
x
x x
a
a
1 a
= lim 1 + x = e a .
x
a
76
x
1
1
1
x
=
= 4 = e 4 .
255. lim
= 1 = lim
x
x
x x + 4
x
e
x+4
x+4
lim
x
x
x
x
1
1
1
x
=
= a = e a .
256. lim
= 1 = lim
x
x
x x + a
x
e
x+a
x+a
lim
x
x
x
x2
x2
x2
x +5
5
1
1
257. lim 2 = 1 = lim 1 + 2 = lim 1 + x2 = lim 1 + x2
x
x
x
x
x
x
5
5
4
x 3
x3
= 1 = lim 1 +
1 = lim 1 +
258. lim
=
x x + 1
x
x + 1 x x + 1
x +1 ( 4 x )
x +1
1
= lim 1 + x +1
x
4
lim x4+1x
= e x
= e 4 .
xa
xa
ba
259. lim
= 1 = lim 1 +
1 = lim 1 +
=
x x b
x
x b x x b
x b ( ( b a ) x )
x b
b a
1
= lim 1 + x b
x
ba
=e
ZADACI ZA VJEBU
x +2
260. lim
x
x 1
x3 + x
261. lim 3
x x + 4
2 x
3 x2
.
x
x2 x
262. lim 2
.
x x + 3 x 1
x2 x +3
263. lim
.
x
x + x 1
( b a ) lim
x
x x b
= eb a .
x2 5
5
= e5 .
4. Limesi funkcija
77
x
264. lim
2
x
x + 4x +1
x/2
RJEENJA
R 260. e6 .
R 262. e 4 . R 263. e 3 .
R 261. e3 .
R 264. e 1.
4.4 KOSE ASIMPTOTE

Desna kosa asimptota funkcije y = f (x) je pravac y = k1 x + l1 kome se funkcija f pribliava
kada je x blizu + .
Lijeva kosa asimptota funkcije y = f ( x) je pravac y = k 2 x + l2 kome se funkcija f pribliava

kada je x blizu .
Prema tome, kose asimptote (ako postoje) opisuju ponaanje funkcije za neizmjerno pozitivne
i negativne x, odnosno precizira desni i lijevi dio grafa funkcije.
Efektivno pronalaenje kosih asimptota se svodi na precizno raunanje nekoliko limesa. to
vie, za koeficijente kosih asimptota vrijede formule:
desna kosa asimptota y = k1 x + l1 funkcije y = f ( x) :

k1 = lim
f ( x)
, l1 = lim ( f ( x) k1 x);
x
x
lijeva kosa asimptota y = k 2 x + l 2 funkcije y = f ( x) :

k 2 = lim
f ( x)
, l 2 = lim ( f ( x) k 2 x).
x
x
Ako iz ovakvog rauna, barem jedan od brojeva k1 i l1 ne postoji, tada funkcija

y = f ( x) nema desnu kosu asimptotu. Ako pak, barem jedan od brojeva k 2 i l2 ne postoji,
tada funkcija y = f ( x) nema lijevu kosu asimptotu.
Ako je u jednoj od kosih asimptota prvi koeficijent jednak nuli tada je ona specijalno
horizontalna asimptota.
Nunost prethodnih formula za koeficijente k1 , l1 , k 2 i l2 , nije teko opravdati direktno iz
definicije limesa i kosih asimptota. Naime, iz definicije desne kose asimptote imamo da je:
78
y = k1 x + l1 f ( x) ako je x +.
Ako podijelimo sa x ovu aproksimativnu jednakost, dobivamo izraz za k1 , a potom
prebacivanjem na drugu stranu, dobivamo izraz za l1 , odnosno:
(k1 x + l1 f ( x)) / x k1 + l1 / x f ( x) / x k1
f ( x)
ako je x +,
x
k1 x + l1 f ( x) l1 f ( x) k1 x ako je x +.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati kose asimptote danih funkcija.
265. f ( x) = x 2 + 3 x ;
D( f ) = (, 3] [0, +);
k1 = lim
1 + 3x
f ( x)
x 2 + 3x / x
= lim
= lim
= 1;
x
x
x
x/ x
1
l1 = lim( f ( x) k1 x) = lim( x 2 + 3 x x)
x
= lim
x 2 + 3x + x
x 2 + 3x + x
= lim
x 2 + 3x x 2
x 2 + 3x + x
3x
3
= ;
x 2 + 3x + x 2
3
;
2
Desna asimptota je: y = k1 x + l1 = x +
1 3x
f ( x)
x 2 + 3x
x 2 3x / x
k 2 = lim
= lim
= | x x | = lim
= lim
= 1;
x
x
x
x
x
x
x/ x
1
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim ( x 2 + 3 x + x) = | x x | = lim ( x 2 3x x) =
x
= lim ( x 2 3 x x)
x
x 2 3x + x
2
x 3x + x
= lim
x 2 3x x 2
3
Lijeva asimptota je : y = k 2 x + l 2 = x ;
2
x 3x + x
= lim
3x
3
= ;
2
x 3x + x
2
4. Limesi funkcija
79
266. f ( x) = x + x 2 2 x ;
D( f ) = (, 0] [2, +);
k1 = lim
1 2x
f ( x)
x + x2 2x
= lim
= 1 + lim
= 2;
x
x
x
x
1
x2 2 x + x
l1 = lim( f ( x) k1 x) = lim( x + x 2 2 x 2 x) = lim( x 2 2 x x)

x
= lim
x2 2 x x2
= lim
2 x
x 2x + x
x 2x + x
Desna asimptota je: y = k1 x + l1 = 2 x 1;
x
k 2 = lim
= 1 + lim
x2 2 x + x
2
= 1;
2
f ( x)
x + x 2 2x
x 2 2x
= lim
= 1 + lim
= | x x | =
x
x
x
x
x
x 2 + 2x
= 1 1 = 0;
x
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim ( x + x 2 2 x ) = | x x | = lim ( x 2 + 2 x x) =

x
= lim ( x 2 + 2 x x)
x + 2x + x
x 2 + 2x + x
Lijeva asimptota je : y = k 2 x + l 2 = 1;
= lim
x + 2x x
x 2 + 2x + x
= lim
2x
x 2 + 2x + x
2
= 1;
2
x 1
267. f ( x ) = arctg
;
2
x 9
D ( f ) = ( , 3) (3, + );
iz razloga arctg ( + ) =
k1 = 0;
x 1
l1 = lim( f ( x ) k1 x ) = lim arctg
= arctg lim
2
x
x
x
x 9
Desna asimptota je: y =
k 2 = 0;
x 1
= arctg lim
l 2 = lim ( f ( x) k 2 x) = lim arctg
2
x
x
x
x 9
Lijeva asimptota je : y =
x2 9
= arctg 1 =
iz razloga arctg () =
x 1
x 1
x2 9
= arctg 1 =
80
268. f ( x) = 3 x 4 x ;
D ( f ) = ( , 4];
nema desnog dijela domene, pa nema ni desnu asimptotu ;
k2 = lim
f ( x)
3x 4 x
3x 4 + x
3
= lim
= | x x | = lim
= lim
= 3;
x
x
x 1
x
x
x
l2 = lim ( f ( x) k2 x) = lim (3x 4 x 3x) = lim ( 4 x ) = ;

x
Kako ne postoji l2 , to nema ni lijeve asimptote.
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai kose asimptote danih funkcija.
269. f ( x) = 4 x 2 .
270. f ( x) = x 2 + 5 x 6 .
271. f ( x) = 3 x + x 2 + 4 x .
272. f ( x) = 2 th
x 3 3x
x4 + x2 + 1
273. f ( x) = 3 x 3 2 x 2 + 1.
RJEENJA
R 269. D( f ) = [2, 2], nema kosih asimptota.
R 270. D( f ) = (, 6] [1, ),
5
desna y = x + ,
2
5
lijeva y = x .
2
R 271. D( f ) = (, 4] [0, ),
desna y = 4 x + 2,
lijeva y = 2 x 2.
4. Limesi funkcija
R 272. D( f ) = (, +),
desna y = 2,
lijeva y = 2.
R 273. D( f ) = (, +),
2
desna y = x ,
3
2
lijeva y = x .
3
81
5. Derivacija funkcija
83
5. poglavlje
DERIVACIJA FUNKCIJA
U ovom poglavlju:
Derivacija po definiciji, tablica deriviranja
Derivacija zbroja, razlike, produkta i kvocijenta funkcija
Derivacija sloenih funkcija
Derivacije vieg reda
Derivacija oblika f ( x) g ( x )
Derivacija funkcija zadanih u parametarskom obliku
Prije definicije derivacije funkcija, treba navesti kao u toki 4.1, strogu definiciju limesa
funkcije y = f (x) u toki x = a , gdje je je a konaan realan broj.
Realan broj L je limes funkcije y = f ( x) u toki x = a , ako vrijedi:

za svaki > 0 postoji > 0 takav da za svaki x (a , a + )
vrijedi f ( x) ( L , L + ) .
Kako vidimo, za bilo koju -okoline broja L , postoji -okoline toke x = a , tako da sve
vrijednosti f ( x) toaka te okoline, se nalaze u -okoline broja L . Primjetimo da izraz biti
u ovim okolinama znai:
x (a , a + ) | x a |< ,
f ( x) ( L , L + ) | f ( x) L |< .
Sada moemo definirati derivaciju dane funkcije y = f ( x ) u toki x = a , na slijedei nain:

(1)
f '(a) =
df
dx
= lim
x=a
xa
f ( x) f ( a )
f ( a + h) f ( a )
= lim
.
h
0
xa
h
U filozofskom smislu, derivacija je omjer dobivenog i uloenog. U programerskom smislu,

derivacija je omjer izlaza i ulaza. U fizikalnom smislu, derivacija je omjer proizvoljno malog
puta kroz proizvoljno malo vrijeme, a to je brzina.
84
U geometrijskom smislu, potrebna nam je slijedea slika:

f
( a + h, f (a + h))
(a, f (a))
a+h
Koeficijent pravca, sekante, kroz dvije toke sa koordinatama (a, f (a )) i ( a + h, f (a + h))

dobivamo po formuli:
f ( a + h) f ( a ) f ( a + h) f ( a )
(2)
=
( a + h) a
h
Toka ( a + h, f (a + h)) predstavlja okolnu toku toke (a, f (a)) , koju moemo pribliavati
fiksiranoj toki (a, f (a)) , i to tako da pustimo da h 0 . Tada, vidi sliku gore, sekanta kroz
dvije dane toke prelazi u pravac koji tangira funkciju y = f ( x) u toki (a, f (a)) , a koji
zovemo tangenta na funkciju y = f ( x) u toki x = a . Jo je vanije da pri tome koeficijent
sekante isto tako prelazi u koeficijent dobivene tangente.
To znai da koeficijent tangente dobivamo kao limes koeficijenata sekanti danih formulom
(2). Ovo zajedno sa (1) povlai da u geometrijskom smislu, derivacija funkcije y = f ( x) u
toki x = a predstavlja koeficijent tangente na funkciju y = f ( x) u toki x = a .
5.1 DERIVACIJA PO DEFINICIJI. TABLICA DERIVIRANJA

U ovoj toki dajemo neke primjere kako se rauna limes u formuli (1) za neke poznate
elementarne funkcije. Odnosno, pokazat emo kako se rauna derivacija po definiciji za te
elementarne funkcije. Potom emo dati tablicu njihovih derivacija, koja se moe dokazati
analogno ovim primjerima.
Neka je zadana funkcija f ( x) = x 2 . Tada raunamo:
f ( a + h) f ( a )
( a + h) 2 a 2
a 2 + 2ah + h 2 a 2
2ah + h 2
= lim
= lim
= lim
=
h 0
h 0
h0
h0
h
h
h
h
= lim(2a + h) = 2a.
f '(a) = lim
h 0
Time smo pokazali da je ( x 2 )' = 2 x .

Neka je zadana funkcija f ( x) = x 3 . Tada raunamo:
85
f ( a + h) f ( a )
( a + h)3 a 3
a 3 + 3a 2 h + 3ah 2 + h3 a 3
= lim
= lim
=
h 0
h 0
h0
h
h
h
3a 2 h + 3ah 2 + h3
= lim
= lim(3a 2 + 3ah + h 2 ) = 3a 2 .
h 0
h 0
h
f '(a) = lim
Time smo pokazali da je ( x 3 )' = 3x 2 .

Neka je funkciju f ( x) = x . Tada raunamo da je:
f ( a + h) f ( a )
a+h a 0
a+h a a+h+ a
= lim
= = lim
=
h 0
h 0
h
h
0 h0
h
a+h+ a
a+ha
1
1
= lim
= lim
=
.
h 0 h( a + h +
h
0
a)
a+h + a 2 a
f '(a) = lim
Time smo pokazali da je ( x )' =
1
2 x
Ako nastavimo u ovom stilu, moemo dokazati da vrijedi slijedea tablica deriviranja
elementarnih funkcija, koju koristimo zdravo za gotovo:
f (x) =
f ' ( x) =
xn
x
nx n 1
ex
ln x
ex
sin x
cos x
tg x
cos x
sin x
ctg x
sin12 x
sh x
ch x
th x
ch x
sh x
cth x
sh12 x
1
2 x
1
x
1
cos 2 x
1
ch 2 x
arcsin x
arccos x
1
1 x 2
1
1 x 2
arctg x
1
1+ x 2
arc ctg x
1+1x 2
86
Derivacija svake druge funkcije treba biti izraunata koristei pravila za deriviranje funkcija,
koja su izloena u slijedeim tokama ovog poglavlja. Na primjer, derivacija kompozicije
funkcija:
(sin 2 x)' = (cos 2 x)(2 x)' = 2 cos 2 x,

(sin 2 x)' = ((sin x) 2 )' = 2 sin x(sin x)' = 2 sin x cos x,
ili derivacija algebarskih operacija meu funkcijama:
( x 3 + sin x)' = ( x 3 )'+(sin x)' = 3x 2 + cos x,

( x 2 sin x)' = ( x 2 )' (sin x) + x 2 (sin x)' = 2 x sin x + x 2 cos x.
5.2 DERIVACIJA ZBROJA I RAZLIKE

U ovoj toki vjebamo derivaciju linearne kombinacije funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je
slijedee svojstvo derivacije:
( f ( x) + g ( x))' = f ' ( x) + g ' ( x),

( f ( x))' = f ' ( x).
Prema ovome, derivacija linearne kombinacije funkcija je linearna kombinacija derivacija

funkcija, odnosno jo se kae da je derivacija linearan operator na skupu dovoljno glatkih
funkcija.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja.
274. (x 2 3 x + 1) ' = ( x 2 ) ' 3( x) '+ (1) ' = 2 x 3.

275. (x5 4 x3 + 2 x 2 7) ' = ( x 5 ) ' 4( x3 ) '+ 2( x 2 ) ' (7) ' = 5 x 4 12 x 2 + 4 x.
276. (x 3 e x + 3sin x) ' = ( x 3 ) ' (e x ) '+ 3(sin x) ' = 3 x 2 e x + 3cos x.
1
277. (x 2 ln x + 4 cos x) ' = ( x 2 ) ' (ln x) '+ 4(cos x) ' = 2 x 4sin x.
x
278. (3tg x 2e x + x 7 ) ' = 3(tg x) ' 2(e x ) '+ ( x 7 ) ' =
3
2e x + 7 x 6 .
cos 2 x
87
4 4 1
1
279. (4e x 3 x 4 + arcsin x) ' = 4(e x ) ' ( x 4 / 3 ) '+ (arcsin x) ' = 4e x ( x 3 ) +
=
3
1 x2
4
1
.
= 4e x 3 x +
3
1 x2
280. ( 5 x -2arctg x + 3sh x) ' = ( x1/ 5 ) ' 2(arctg x) '+ 3(sh x) ' =
=
1 15 1
1
x 2
+ 3ch x =
5
1 + x2
1 45
2
1
2
x
+ 3ch x =
+ 3ch x.
2
2
5
4
5
1+ x
5 x 1+ x
281. (ch x +
1 4 3
3 3 1
1 3 1
+ x ) ' = (ch x) '+ ( x 1 ) '+ ( x 3/ 4 ) ' = sh x x 2 + x 4 = sh x 2 + 4 .
x
4
x 4 x
282. (x 3e x ) ' = ( x 3 ) ' e x + x 3 (e x ) ' = 3 x 2 e x + x3e x .
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai prve derivacije danih funkcija.
283. f ( x) = x 4 + 2 sin x e x .
284. f ( x) = 5 x 2 ch x + 3 ln x.
1
285. f ( x) = 3 ctg x arccos x + .
x
286. f ( x) = 2 x cos x + 2 sh x.
287. f ( x) =
1
3
+ 5 x 7 + arctg x.
288. f ( x) = th x + 3 tg x arc ctg x.
289. f ( x) = 2e x + 3 x 2 +
1
4
x3
88
RJEENJA
283. f '( x) = 4 x 3 + 2 cos x e x .
3
284. f '( x) = 10 x sh x + .
x
285. f '( x) =
286. f '( x) =
1
+ sin x + 2 ch x.
x
287. f '( x) =
288. f '( x) =
3
1
1
+
2.
2
sin x
1 x2 x
2 1
7
1
.
+ 5 x2 +
3 3 x5 5
1 + x2
1
3
1
.
+
+
2
2
ch x cos x 1 + x 2
289. f '( x) = 2e x +
2 1 3 1
.
3 3 x 4 4 x7
5.3 DERIVACIJA PRODUKTA FUNKCIJA

U ovoj toki vjebamo derivaciju produkta funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
svojstvo derivacije:
( f ( x) g ( x))' = f ' ( x) g ( x) + f ( x) g ' ( x) .
Prema ovome, derivacija produkta funkcija nije jednaka produktu derivacija, kao to bi se na
trenutak moglo poeliti. To se lako vidi na primjeru derivacije funkcije f ( x) = x 3 . Naime,
znamo da je njena derivacija f ' ( x) = 3 x 2 . Ako bi funkciju f ( x) = x 3 prikazali u obliku
produkta f ( x) = x 2 x tada produkt derivacija ovih funkcija je ( x 2 )' ( x)' = 2 x to je bitno
razliito od 3 x 2 .
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja produkta funkcija.
290. (x 3e x ) ' = ( x 3 ) ' e x + x 3 (e x ) ' = 3 x 2 e x + x3e x .
89
291. (x 2 ln x) ' = ( x 2 ) 'ln x + x 2 (ln x) ' = 2 x ln x + x 2
1
= 2 x ln x + x.
x
292. [(x4 + 2 x)sin x]' = ( x4 + 2 x)'sin x + ( x4 + 2 x)(sin x)' = (4 x3 + 2)sin x + ( x4 + 2 x)cos x.

293. [(x + sin x)e x ]' = ( x + sin x) ' e x + ( x + sin x)(e x ) ' = (1 + cos x)e x + ( x + sin x)e x .
294. [( ln x + x 3 )( x x)]' = ( ln x + x 3 ) '( x x) + ( ln x + x3 )( x x) ' =

1
1
= ( + 3x 2 )( x x) + ( ln x + x 3 )(
1).
x
2 x
295. (e xsh x) ' = (e x )'sh x + e x (sh x) ' = e xsh x + e x ch x = e x (sh x + ch x) = e x (e x ) = e2 x .
296. (x3arctg x) ' = ( x 3 )'arctg x + x 3 (arctg x) ' = 3x 2 arctg x + x3
1
.
1 + x2
3 3 1
1
3 1
1
297. ( 4 x3 th x)' = ( 4 x3 )'th x + 4 x3 (th x)' = x 4 th x + 4 x3 2 = 4 th x + 4 x3 2 .
4
ch x 4 x
ch x
298. (x 2 e x sin x) ' = (x 2 ) ' e x sin x + x 2 (e x ) ' sin x + x 2 e x (sin x) ' =
= 2 x e x sin x + x 2 e x sin x + x 2 e x cos x.
ZADACI ZA VJEBU
299. f ( x) = x 7 e x .
300. f ( x) = e x cos x.
301. f ( x) = x ln x.
302. f ( x) = (sh x) ( th x).
303. f ( x) = x 3 e x 2 x e x .
1
304. f ( x) = (ln x ) e x .
x
90
RJEENJA
299. f '( x) = e x ( x 7 + 7 x 6 ). 300. f '( x) = e x (cos x sin x).
301. f '( x) =
303. f '( x) =
1
2 x
(ln x + 2). 302. f '( x) = (sh x) (1 +
1
).
ch 2 x
ex 2 1
1
( x x 1). 304. f '( x) = e x (ln x + 2 ).
x
2
x
5.4 DERIVACIJA KVOCIJENTA FUNKCIJA

U ovoj toki vjebamo derivaciju kvocijenta funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
svojstvo derivacije:
'
f ( x)
f ' ( x) g ( x) f ( x) g ' ( x)
=
g 2 ( x)
g ( x)
Prema ovome, derivacija kvocijenta funkcija nije jednaka kvocijentu derivacija, kao to bi se
na trenutak moglo poeliti. To se lako vidi na primjeru derivacije funkcije f ( x) = tg x .
Naime, znamo da je njena derivacija f ' ( x) = 1 / cos 2 x . Ako bi funkciju f ( x) = tg x prikazali
u obliku kvocijenta f ( x) = sin x / cos x tada kvocijent derivacija brojnika i nazivnika kao
funkcija je (sin x)' /(cos x)' = cos x /( sin x) = ctg x to je bitno razliito od 1 / cos 2 x .
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja kvocijenta funkcija.
305. (
sin x ' (sin x) ' x (sin x)( x) ' x cos x sin x

) =
=
.
x
x2
x2
306. (
e x ' (e x ) '( x 1) (e x )( x 1) ' e x ( x 1) e x xe x 2e x

) =
=
=
.
x 1
( x 1) 2
( x 1) 2
( x 1) 2
1
x + 1 ' ( x + 1) '( x + 3) ( x + 1)( x + 3) ' ( x + 3) ( x + 1) 2 x
=
=
307. (
) =
x +3
( x + 3) 2
( x + 3) 2
1
2
x + 3 21x
( x + 3) 2
308. (
309. (
310. (
91
ln x ' (ln x) '(2 x 1) (ln x)(2 x 1) ' 1x (2 x 1) 2 ln x 2 1x ln x 2

) =
=
=
.
2x 1
(2 x 1) 2
(2 x 1) 2
(2 x 1) 2
sin x + 3 ' (sin x + 3) '(2 cos x 5) (sin x + 3)(2 cos x 5) '
=
) =
2 cos x 5
(2 cos x 5) 2
(2 cos x 5) cos x (sin x + 3)(2sin x) 2 5cos x + 6sin x
=
=
.
(2 cos x 2) 2
(2 cos x 2) 2
e x ' (e x ) 'sh x (e x )(sh x) ' e x sh x e x ch x e x (sh x ch x)

1
=
=
= 2 .
) =
2
2
2
sh x
sh x
sh x
sh x
sh x
2
3
x3
( x 3 ) '(arcsin x) ( x3 )(arcsin x) ' 3x (arcsin x) ( x )
'
311. (
) =
=
arcsin x
arcsin 2 x
arcsin 2 x
ZADACI ZA VJEBU
312. f ( x) =
313. f ( x) =
x2 4
.
x3 + 5x
1 x
x +3
314. f ( x) =
tg x
.
cos x
315. f ( x) =
th x
.
ex
316. f ( x) =
2 sin x
.
3 2 cos x
1
1 x 2
92
RJEENJA
312. f '( x) =
x 4 + 17 x 2 + 20
. 313. f '( x) =
( x3 + 5 x) 2
315. f '( x) = e x (
1
th x).
ch 2 x
2
x ( x + 3)
316. f '( x) =
. 314. f '( x) =
2
1 + sin 2 x
.
cos3 x
2 3cos x 4sin x
.
(3 2 cos x) 2
5.5 DERIVACIJA SLOENIH FUNKCIJA

U ovoj toki vjebamo derivaciju kompozicija funkcija. U tu svrhu, potrebno nam je slijedee
fundamentalno svojstvo derivacije:
( g ( f ( x))' = g ' ( f ( x)) f ' ( x).
Zahvaljujui ovom pravilu, veina funkcija se moe lako derivirati. Veoma je vano prije
deriviranja neke sloene funkcije, razluiti to je to takozvana vanjska ( g (x) ), a to to
unutarnja ( f (x) ) funkcija u kompoziciji. Na primjer, kod sloene funkcije y = tg 3 x 2 nije
sasvim jasno to je to g ( f ( x )) , sve dok danu funkciju ne napiemo u obliku: y = ( tg x 2 ) 3 .
Isto tako, kada deriviramo vanjsku funkciju, u dobivenoj derivaciji prepisujemo unutarnju
funkciju. Na primjer:
(sin(cos 2 x))' = (cos(cos 2 x)) (cos 2 x)' , odnosno (sin(cos 2 x))' (cos x) (cos 2 x)' .
Znai, ne zaboravi prepisati unutarnju funkciju u derivaciji vanjske.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati naznaenu operaciju deriviranja sloenih funkcija.
317. (sin 2 x)' = (cos 2 x)(2 x) ' = 2 cos 2 x.

318. (e3 x )' = e3 x (3x) ' = 3e3 x .
319. (ln(2x 1))' =
1
2
(2 x 1) ' =
.
2x 1
2x 1
320. (cos( x 2 x))' = ( sin( x 2 x))( x 2 x) ' = (2 x 1) sin( x 2 x).
93
321. (e x ) ' = e x ( x) ' = e x .
322. (e x
+3 '
) = ex
+3
( x 2 + 3) ' = 2 xe x
323. (tg( x 1))' =
cos ( x 1)
2
+3
( x 1)' =
cos ( x 1) 2 x
2
324. (( x 2 1)30 )' = 30( x 2 1) 29 ( x 2 1) ' = 60 x( x 2 1) 29 .
325. (ch(sin3x))' = (sh(sin3x))(sin3x)' = (sh(sin3x))(cos3x)(3x)' = 3(cos3x)(sh(sin3x)).
326. (ln(sin( x 2 1)))' =

=
1
1
(sin( x 2 1)) ' =
(cos( x 2 1))( x 2 1) ' =
2
2
sin( x 1)
sin( x 1)
2 x cos( x 2 1)
= 2 xctg( x 2 1) .
2
sin( x 1)
327. (sin 2 x 3 )' = ((sin x 3 ) 2 ) ' = 2(sin x 3 )(sin x3 ) ' = 2(sin x3 )(cos x 3 )( x3 ) ' =
= 6 x 2 (sin x3 )(cos x 3 ) = 3 x 2 sin 2 x 3 .
328. (sin(tg (cos x)))' = (cos(tg (cos x)))(tg (cos x))' = (cos(tg (cos x)))
=
(sin x)cos(tg (cos x))

.
cos2 (cos x)
ZADACI ZA VJEBU
329. f ( x) = e x
+ x2
330. f ( x) = sin(cos x).

331. f ( x) = tg(sin( 4 x)).
332. f ( x) = ctg 2 (cos(2 x)).
333. f ( x) = ln 3 x .
1
(cos x)' =
cos (cos x)
2
94
334. f ( x) = sin( 2 ln x) + ln(2 sin x).
335. f ( x) =
336. f ( x) =
arctg 2 x
.
1 + x2
337. f ( x) = arctg x + arcsin x .

338. f ( x) = e 3 x sin 2 x.
339. f ( x) = sin 2 (cos3 x 4 ).
RJEENJA
329. f '( x) = e x
331. f '( x) =
+ x2
(4 x 3 + 2 x).
4 cos 4 x
.
cos 2 (sin 4 x)
330. f '( x) = ( sin x) (cos(cos x)).
332. f '( x) =
4(sin 2 x) (ctg( cos 2 x))

.
sin 2 (cos 2 x)
3ln 2 x
cos(2ln x)
333. f '( x) =
. 334. f '( x) = 2
+ ctg x.
x
2x
335. f '( x) =
337. f '( x) =
e x
1
(2 arctg x) (1 x arctg x)
(1
). 336. f '( x) =
.
2x
(1 + x 2 ) 2
x
1
1
1
(
). 338. f '( x) = e3 x (3sin 2 x + 2 cos 2 x).
+
2 x 1+ x
1 x
339. f '( x) = 24 x3 (sin x 4 ) (cos 2 x 4 ) (cos(cos3 x 4 )) (sin(cos3 x 4 )).
5.6 DERIVACIJE VIEG REDA

U ovoj toki vjebamo derivacije vieg reda. U tu svrhu, potrebno nam je slijedea induktivna
definicija derivacije bilo kojeg reda:
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' , f ' ' ' ( x) = ( f ' ' ( x))' = ( f ' ( x))' ' ,...., f ( n ) ( x) = ( f ( n 1) ( x))' .
95
Prema ovome, da bi nali drugu derivaciju f ' ' ( x) funkcije y = f (x) prvo moramo nai njenu
prvu derivaciju f ' ( x) . Odnosno, da bi nasli n-tu derivaciju f ( n ) ( x) trebamo znati n-1
derivaciju f ( n 1) ( x) . Primjetimo da se red vie derivacije oznaava poput potencije u
eksponentu, ali u zagradi. Na primjer, f ( 4 ) ( x) oznaava derivaciju etvrog reda, a ne
potenciju ili kompoziciju reda etiri.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izvriti naznaene operacije deriviranja vieg reda.
1
1
1 2
2
1
2
5
340. ( 3 x + 1)'' = (( 3 x + 1) ')' = (( x + 1) 3 ) ')' = ( ( x + 1) 3 )' = ( ( x + 1) 3 ) =
.
3
3 3
9 3 ( x + 1)5
341. (e3 x ) ''' = ((e3 x ) ') '' = ((3e3 x ) ') ' = (9e3 x ) ' = 27e3 x .
342. (x 2 e x )'' = ((x 2 e x )')' = (2xe x + x 2 e x )' = 2( xe x ) '+ ( x 2 e x )' = 2e x + 2 xe x + 2 xe x + x 2 e x =
= e x (2 + 4 x + x 2 ).
343. (ln(2 x + 3)) ''' = ((ln(2 x + 3)) ') '' = 2((
1
16
) ') ' = 4((2 x + 3) 2 ) ' =
.
2x + 3
(2 x + 3)3
344. (cos x 2 ) '' = ((cos x 2 ) ') ' = ((sin x 2 )(2 x)) ' = 2( x sin x 2 ) ' =
= 2(sin x 2 + x(cos x 2 )(2 x)) = 2(sin x 2 + 2 x 2 cos x 2 ).
345. (
1
x
)'' = (( x 2 + 3) 1 ) '' = (( x 2 + 3) 2 (2 x)) ' = 2( 2
)' =
x2 + 3
( x + 3) 2
=6
346. (e x
x2 1
.
( x 2 + 3)3
) '' = ((2 x 1)e x
) ' = 2e x
+ (2 x 1)e x
(2 x 1) = e x
(4 x 2 4 x + 3).
347. (sin x)(5) = ((sin x) ')(4) = (cos x)(4) = ( sin x)(3) = ( cos x)(2) = (sin x) ' = cos x.
348. (ex cos x)(4) = (e x cos x e x sin x)(3) = ((ex cos x ex sin x) (ex sin x + ex cos x))(2) =
= 2(ex sin x)(2) = 2(ex sin x + ex cos x)' = 2((ex sin x + ex cos x) +
+ (e x cos x ex sin x)) = 4ex cos x.
96
ZADACI ZA VJEBU
349. f ( x) = ( x 2 3x) 4 , f ' ' ( x) = ? .
350. f ( x) = sin 2 x, f ' ' ( x) = ? .
351. f ( x) = e 5 x 1 , f (10) ( x) = ? .
352. f ( x) = ln(2 x 1), f ( 7 ) ( x) = ? .
353. f ( x) = cos 2 3x, f (5) ( x) = ? .
RJEENJA
349. f ''( x) = 4( x 2 3 x) 2 (14 x 2 42 x + 27). 350. f ''( x) = 2 cos 2 x.
351. f (10) ( x) = 510 e5 x 1. 352. f (7) ( x) =
27 7!
. 353. f (5) ( x) = 3 64 sin 6 x.
(2 x 1)7
5.7 DERIVACIJA FUNKCIJA OBLIKA f ( x) g ( x )

U nastavku radimo sa neto sloenijim oblicima funkcija. Jedan od takvih su funkcije zadane
u obliku f ( x) g ( x ) . to ovaj oblik predstavlja, budui da imamo istovremeno
transformacije i u bazi i u eksponentu? Najjednostavniji pristup ovom obliku je

slijedei:
f (x)g( x) = eln( f ( x)
g ( x)
= eg ( x)ln f ( x) .
Prema ovome, oblik f ( x) g ( x ) moemo definirati kao eksponencijalnu funkciju koja u

eksponentu ima sloenu funkciju g ( x) ln f ( x) . Zahvaljujui ovakvom pristupu,
deriviranje funkcije oblika f ( x) g ( x ) se svodi na uobiajeno deriviranje sloenih
funkcija, kao to je pokazano u nekoliko slijedeih primjera. Pri tome ne zaboravimo
da je:
bazaeksponent = eeksponentln baza .
97
RJEENI PRIMJERI
2
354. ( x3x )' = (e(3x )ln x )' = e3x

3
ln x
(3x2 ln x)' = e3x
ln x
(6x ln x + 3x) = 3x3x +1 (2ln x + 1).
355. ((sin x)x )' = (ex lnsin x )' = ex lnsin x ( x3 lnsin x)' = ex lnsin x (3x2 lnsin x + x3
3
= x2 (sin x) x (3lnsin x + x cot x).

ex '
ex ln x
356. (( x ) ) = (e
)' = (e
1 x
e ln x
2
)' = e
1 x
e ln x
2
1
( ex ln x)' =
2
x
ex ex e
1 1 ex ln x
1
= e 2 (ex ln x + ) = x 2 (ln x + ).
x
x
2
2
ZADACI ZA VJEBU
357. f ( x) = x x .
358. f ( x) = ( x 2 + 1) 2 x .
359. f ( x) = (ln x)ln x .
360. f ( x) = ( x + x )( x +1) .
361. f ( x) = ( shx)sin x .
RJEENJA
357. f '( x) = x x (
1
ln x
).
+
x 2 x
1
x
359. f '( x) = (ln x)ln x ( +
358. f '( x) = ( x 2 + 1) 2 x (
ln ln x
).
x
360. f '( x) = ( x + x ) x ( x + 1)(1 +
4 x2
+ 2 ln( x 2 + 1)).
x2 + 1
) + ( x + x ) ln( x + x )
2 x
361. f '( x) = ( shx)sin x ((cos x) ln( shx ) + (cthx) sin x).
cos x
)=
sin x
98
5.8 DERIVACIJA FUNKCIJA DANIH U PARAMETARSKOM OBLIKU
Funkcija y = y ( x) moe biti zadana u implicitnom obliku:
x = x(t )
y = y(t ).
To znai da varijabla x i njena transformacija y ( x) istovremeno ovise o jednoj novoj
varijabli t . Ta ovisnost se zove parametarska jednadba dane funkcije y = y ( x) .
Na primjer, funkcija y ( x) = 4 x 2 ima parametarsku jednadbu, odnosno moe se
zapisati i u implicitnom obliku:
x = cos(t )
y = sin(t )
t (0, ).
Meutim, funkcija y ( x) = 4 x 2 moe imati nekoliko parametarskih jednadbi,

odnosno moe se napisati i u obliku:
x = t
2
y = 4 t
t (2, 2).
Na dalje, ako ne znamo eksplicitnu vezu y = y ( x) ali znamo njenu parametarsku

jednadbu, tada derivacije funkcije y = y ( x) raunamo na veoma prirodan nain:
dy dydt
dy ' 1 dy '
y '(x) = = dx , y ''(x) =
=
dx dt
dx dxdt dt
y '''(x) =
dy '' 1 dy ''
=
.
dx dxdt dt
RJEENI PRIMJERI
x = t 2
362.
y = t 1
x = ln t
363.
3
y = t t
dy dydt 2 t 1
1
=
y '(x) = = dx =
.
dx dt
2t 4t t 1
dy dydt 3t 2 1
y '(x) = = dx = 1 = 3t 3 t.
dx dt
t
99
x = 2 cos t
364.
y = 3sin t
2
x = t 1
365.
3
y = t + 3
dy dydt 3cos t
3
y '(x) = = dx =
= ctg t.
dx dt 2sin t
2
dy dydt 3t 2 3
y '(x) = = dx =
= t,
dx dt 2t 2
y ''(x) =
x = tan t
366.
y = sin t
y ''(x) =
dy ' 1 dy ' 1 3
3
= dx
= ( t)' = .
dx dt dt 2t 2
4t
dy dydt cos t
y '(x) = = dx = 1 = cos3 t,
dx dt cos2 t
dy ' 1 dy ' 1
= dx
= 1 (cos3 t)' = (cos2 t)(3cos2 t)( sin t) = 3sin t cos4 t.
dx dt dt cos2 t
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai prve i druge derivacije funkcija zadanih parametarski.
x = 1 t 3
.
367.
2
y = 1 + t
x = sin 3t
.
y = cos 3t
368.
x = t
369.
2
y = t 3
x = ln 3t
370.
3
2
y = t t
RJEENJA
367. f '( x) =
2
,
3t
369. f '( x) = 4t 3/ 2 ,
f ''( x) =
2
.
9t 4
f ''( x) = 12t.
368. f '( x) = tg 3t ,
f ''( x) =
370. f '( x) = 2t 2 + 3t 3 ,
1
.
cos3 3t
f ''( x) = 4t 2 + 9t 3 .
6. Primjena derivacija
101
6. poglavlje
PRIMJENA DERIVACIJA
U ovom poglavlju:
Tangenta i normala
Stacionarne toke funkcije
Tablica monotonosti, ekstremi, konveksnost i konkavnost, infleksije
L'Hospitalovo pravilo
Taylorovi redovi
Uglavnom e nas interesirati primjena derivacija na kvalitativna svojstva funkcija y = f (x) ,

kao to su monotonost, ekstremi, konveksnost i konkavnost, te toke infleksije. Naravno, kod
definiranja derivacije ve smo rekli da je derivacija funkcije y = f (x) u toki x = a
koeficijent tangente na tu funkciju u toki (a, f (a)) , pa emo vjebati i raun pronalaenje
tangente i normale za danu funkciju. Na dalje, derivacija u okviru LHospitalovog pravila
moe olakati raun sa limesima, pogotovo kada imamo u nekoj sloenoj funkciji nekoliko
elementarnih funkcija razliite vrste, poput transcedentne i algebarske. Na kraju, najvanija
primjena derivacija se ogleda u aproksimaciji sloenih i transcedentnih funkcija Taylorovim
redovima.
6.1 TANGENTA I NORMALA

Ponovimo li definiciju derivacije sa poetka prethodnog poglavlja, lako dobivamo formule za
jednadbu tantgente i normale na danu funkciju y = f ( x) u danoj toki x = a :
tangenta
t......
normala n......
y f (a ) = f ' (a )( x a )
1
y f (a) =
( x a) .
f ' (a)
Kako vidimo koeficijent normale je suprotan i reciproan koeficijentu tangente, jer je normala
pravac kroz toku (a, f (a)) koji je okomit na tangentu:
n
t
102
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima pronai jednadbe tantgenti i normala danih funkcija u danim
tokama.
371. f ( x) = x 2 4 x, u x = 1;
f (1) = 12 4 1 = 3;
f '( x) = 2 x 4 f '(1) = 2 4 = 2;
y f (1) = f '(1)( x 1) y (3) = (2)( x 1);
1
1
y f (1) =
( x 1) y (3) = ( x 1);
f '(1)
2
Rjeenje: tangenta. y = 2 x 1 , normala y =
1
7
x
2
2
372. f ( x) = 3e x + 1, u x = 0;
f (0) = 3e0 + 1 = 4;
f '( x) = 3e x
f '(0) = 3e0 = 3;
y f (0) = f '(0)( x 0)
y f (0) =
1
( x 0)
f '(0)
y 4 = 3( x 0);
1
y 4 = ( x 0);
3
1
Rjeenje: tangenta. y = 3x + 4 , normala y = x + 4 .
3
373. f ( x) = ln( x 2) 2 x 1, u x = 3;
f (3) = ln(3 2) 2 3 1 = ln1 7 = 7;
1
1
2
f '(3) = 2 = 1;
x2
1
y f (3) = f '(3)( x 3) y (7) = 1( x 3);
1
1
y f (3) =
( x 3) y (7) = ( x 3);
f '(3)
1
f '( x) =
Rjeenje: tangenta. y = x 4 , normala y = x 10 .
103
374. Kolike odsjeke na koordinatnim osima odsjeca tangenta krivulje y =
2
x
povuena u
njenoj toki za koju je x = 1 .
Rjeenje:
f (1) =
2
1
= 2;
1
1
1
1
f ' ( x) = ( 2 x 1/ 2 )' = 2 ( ) x 1/ 21 = 3 / 2 =
f ' (1) = = 1;
2
1
x
x3
y f (1) = f ' (1)( x 1) y 2 = 1( x 1)
t....... y = x + 3;
t Ox ..... y = x + 3, y = 0
0 = x + 3 x = 3 ;
t O y ..... y = x + 3, x = 0
y = 0 + 3 y = 3 ;
Duljina traenih odsjeaka su jednake i iznose 3.
375. Nai jednadbu tangenti povuenih na funkciju f ( x) =
x4
u tokama gdje dana
x2
funkcija sijee koordinatne osi.

x4
x4
x = 4, y = 0 = f ( 4);
, y=0 0=
x2
x2
04
x4
= 2 x = 0, y = 2 = f (0);
, x=0 y=
f O y ..... y =
02
x2
1 ( x 2) ( x 4) 1
2
2 1
2 1
=
f ' ( 4) = = , f ' ( 0) = = ;
f ' ( x) =
2
2
4 2
4 2
( x 2)
( x 2)
1
y f (4) = f ' (4)( x 4) y 0 = ( x 4);
2
1
y f (0) = f ' (0)( x 0) y 2 = ( x 0).
2
f Ox ..... y =
Rjeenje: prva tangenta t1....... y =
1
1
x 2 , druga tangenta t 2 ....... y = x + 2 .
2
2
ZADACI ZA VJEBU
376. Nai jednadbu tangente na funkciju f ( x) = x 3 5 x 2 + 1 u toki x = 1 .
377. Nai jednadbu tangente i normale na funkciju f ( x) = x 2 3x + 4 u toki gdje
funkcija f (x) sijee os O y .
104
378. Kolike odsjeke na koordinatnim osima odsjeca normala funkcije f ( x) =

povuena u njenoj toki za koju je x = 1 .
1
1 + x2
379. Nai povrinu trokuta koga ine koordinatne osi Ox i O y , te tangenta funkcije
f ( x) = e x povuena u njenoj toki za koju je x = 1 .

380. U kojoj toki funkcije f ( x) = 1 x 2 treba postaviti njenu tangentu koja je paralelna sa
pravcem y = 4 x + 3.
RJEENJA
376. t..... y = 7 x 10.

378. duljine su iste
377. t..... y = 3 x + 4,
= 1/ 2.
379. P = 2 / e.
1
n..... y = x + 4.
3
380. x = 2.
6.2 STACIONARNE TOKE FUNKCIJA

Vanu ulogu u traenju ekstrema funkcija jedne varijable igraju takozvane stacionarne toke
funkcije. Jednostavno reeno, stacionarne toke su toke gdje se funkcija odmara. Za
precizniju definiciju nam je potrebna pretpostavka da funkcija ima derivaciju u svakoj toki
svoje domene. Tada pod stacionarnim tokama funkcije y = f ( x) podrazumjevamo nul-toke
njene derivacije f ' ( x) , odnosno vrijedi:
x = a je stacionarna toka od y = f ( x)
f ' (a) = 0 .
Kao to emo vidjeti u slijedeoj toki, kao prvi korak u traenju ekstrema dane funkcije bit
e pronalaenje stacionarnih toaka.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima treba pronai sve stacionarne toke danih funkcija.
105
381. f ( x) = 2 x 3 + 3 x 2 12 x + 1;
D( f ) = R;
f '( x) = 6( x 2 + x 2) = 0
x1 = 2, x2 = 1;
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 2, x2 = 1 .
382. f ( x) = 2 x 3 + 15 x 2 + 36 x + 7;
D( f ) = R;
f '( x) = 6( x 2 + 5 x + 6) = 0
x1 = 2, x2 = 3;
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 2, x2 = 3 .
383. f ( x) = x 3 ln x;
D( f ) = (0, );
f '( x) = x 2 (3ln x + 1) = 0
x = e 1/ 3 ;
Rjeenje: stacionarne toke su x = e 1/ 3 .
384. f ( x) = x 2 e x ;
D( f ) = R;
3
f '( x) = x e x (2 + 3 x 3 ) = 0
Rjeenje: stacionarne toke su x1 = 3
385. f ( x) =
x1 = 3
2
, x2 = 0 .
3
x
;
ln x
D( f ) = (0, );
ln x + 1
f '( x) =
=0
ln 2 x
x = e;
Rjeenje: stacionarne toke su x = e .
2
, x2 = 0;
3
106
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai stacionarne toke.
386. f ( x) = x 3
15 2
x + 12 x 10.
2
387. f ( x) = x 4 2 x 2 + 5.
388. f ( x) = x ln x.
389. f ( x) = x 2 + x e x .
390. f ( x) = 2 arc ctg x + ln x.
RJEENJA
386. stacionarne: x = 1, x = 4. 387. stacionarne: x = 1, x = 0, x = 1.
388. stacionarne: x = e 2 . 389. stacionarne: x = 2 / 2.
390. stacionarne: x = 1.
6.3 TABLICA MONOTONOSTI. EKSTREMI

Ekstremi dane funkcije y = f (x) su njene toke minimuma i maksimuma.
Toka x = a je toka (lokalnog) minimuma funkcije y = f (x) ako u okolini te toke funkcija
poprima lokalno najmanju vrijednost, odnosno vrijedi:
postoji > 0 takav da je f ( x) f (a ) za sve x (a , a + ) .
Toka x = a je toka (lokalnog) maksimuma funkcije y = f (x) ako u okolini te toke
funkcija poprima lokalno najveu vrijednost, odnosno vrijedi:
postoji > 0 takav da je f ( x) f (a ) za sve x (a , a + ) .
Osnovni razultat koji koristimo u traenju ekstrema funkcije y = f (x ) je slijedei:
107
ako je toka x = a ekstrem od y = f ( x)
f ' (a) = 0 .
To znai da toke ekstrema treba traiti meu stacionarnim tokama. Naravno nije svaka
stacionarna toka ujedno i ekstrem. Meu stacionarnim tokama neke funkcije, osim ekstrema
odnosno toaka minimuma i maksimuma se nalaze i toke infleksije, o kojima e biti rijei u
slijedeoj toki 6.4.
Osim stacionarnih toaka, koristit emo se i intervalima monotonosti, koje smo definirali na
poetku 3. poglavlja. Umjesto da ispitujemo po definiciji intervale na kojima funkcija pada i
raste, to je doista teko, mi emo se koristiti predznakom derivacije dane funkcije, odnosno:
y = f (x) je rastua na [a, b]
y = f (x) je padajua na [a, b]
f ' ( x) 0 za svaki x (a, b) ,

f ' ( x) 0 za svaki x (a, b) .
Tablicu u kojoj emo promatrati predznak derivacije f ' ( x) izmeu stacionarnih toaka
funkcije y = f (x) zovemo tablica monotonosti funkcije y = f (x) . U tom smislu, prvo treba
odrediti domenu funkcije, pa stacionarne toke, a tek potom i tablicu monotonosti.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima nai tablicu monotonosti, te odrediti ekstreme danih funkcija.
391. f ( x) = x e x ;
D( f ) = R, domena nema rubova;
f '( x) = e x (1 x) = 0
Tablica monotonosti:
x = 1 je stacionarna;
f'
f
Rjeenje: x = 1 je toka maksimuma.

Zbog vizualizacije, njen graf je:
1
+
108
3
2
1
-4
-2
0
-1
-2
-3
-4
392. f ( x) =
ln x
;
x
D( f ) = (0, ) domena ima jedan rub x = 0;

1 ln x
f '( x) =
= 0 x = e je stacionarna;
x2
0
f'
e
+
f
Rjeenje: x = e je toka maksimuma.
393. f ( x) = x ln x 2 ;
D( f ) = (0, ) domena ima jedan rub x = 0;
2 + ln x
f '( x) =
= 0 x = e 2 je stacionarna;
x
e 2
0
f'
f
Rjeenje: x = e 2 je toka minimuma.
109
x
394. f ( x) = ( x 1)e1 x ;
D( f ) = (,1) (1, )
f '( x) =
x 1xx
e =0
x 1
domena ima rub x = 1;
x = 0 je stacionarna;
f'
1
-
f
Rjeenje: x = 0 je toka maksimuma.
1
-1
0
-1
-2
-3
395. f ( x) = arctg
ln x + 1
;
ln x 1
D( f ) = (0,1) (1, )
f '( x) =
domena ima dva ruba x1 = 0, x2 = 1;
1
=0
x(ln x + 1)
nema stacionarnih t.;
0
f'
f
Rjeenje: nema ekstrema.
1
+
110
396. f ( x) = ln
x2 + x 2
;
x2 + x
D( f ) = (, 2) (1,0) (1, )
f '( x) =
4x + 2
=0
( x + x 2)( x2 + x)
2
domena ima rubove x = 2, x = 1, x = 0, x = 1;

x=
1
je stacionarna;
2
f'
1/ 2
-
1
je toka minimuma.
2
Rjeenje: x =
-6
-4
-2
0 0
-2
-4
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ekstreme i tablicu monotonosti.
1
397. f ( x) = 1 x 2 + arcsin x.
2
398. f ( x) = x + 2 e
399. f ( x) = arc tg
x+2
x2 + x + 1 .
400. f ( x) = ln
111
x2 + 3
.
x2 + 1
401. f ( x) = x 2 2 e x .
5
x
402. f ( x) = arc tg + ln x .
2
2
RJEENJA
397. ekstremi: xmax = 1/ 2,
1
f'
1/2
398. ekstremi: xmax = 1,

2
f'
1
+
399. ekstremi: xmin = 1/ 2,
f'
1/ 2
400. ekstremi: xmax = 0,
f'
f
0
+
112
401. ekstremi: xmin = 2,
f'
2
-
402. ekstremi: xmax = 1, xmin = 4,

0
f'
1
+
4
-
6.4 KONVEKSNOST I KONKAVNOST. INFLEKSIJE

Konveksnost i konkavnost funkcije y = f (x) na nekom intervalu [a, b] smo definirali na
poetku 5. poglavlja. Meutim, nije lako po definiciji ispitivati konveksnost i konkavnost
sloenih funkcija. Zbog toga, a uz pretpostavku da funkcija y = f (x) ima prve i druge
derivacije, koje su definirane u svakoj toki njene domene, koristit emo slijedei praktian
kriterij:
y = f (x) je konveksna na [a, b] f ' ' ( x) > 0 za svaki x (a, b) ,
y = f (x) je konkavna na [a, b] f ' ' ( x) < 0 za svaki x (a, b) .
Toka x = a , gdje funkcija mjenja konveksnost u konkavnost i obratno, se zove toka
infleksije funkcije y = f (x) . Primjenimo li prethodni kriterij na konveksnost i konkavnost,
slijedi da su toke infleksije nul-toke druge derivacije od y = f (x) . Obrat ne vrijedi. Vidi
zadatak 412 dolje.
Kod ispitivanja intervala konveksnosti i konkavnosti, slino kao i kod monotonosti, se
koristimo odgovarajuom tablicom. Meutim, kod ove tablice konveksnosti i konkavnosti
promatramo mjenjanje predznaka druge derivacije f ' ' ( x) izmeu nul-toaka f ' ' ( x) . U tom
smislu, prvo treba odrediti domenu funkcije, pa nul-toke druge derivacije, pa tek potom
tablicu (intervale) konveksnosti i konkavnosti.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima nai tablicu (intervale) konveksnosti i konkavnosti, te odrediti toke
infleksije danih funkcija.
113
403. f ( x) = x 4 + 4 x3 18 x 2 + x 2;
f ''( x) = 12( x 2 + 2 x 3) = 0
x1 = 3, x2 = 1;
Tablica konveksnosti i konkavnosti:
-3
f ''
Rjeenje: toke infleksije su x = 3 i x = 1 .

200
100
-10
-8
-6
-4
-2
0
0
-100
-200
-300
404. f ( x) =
1
;
1 + x2

f ''( x) =
2 + 6 x 2
=0
(1 + x 2 )3
3
3
, x2 =
;
3
3
x1 =

f ''
+
f
Rjeenje: toke infleksije su x =

3
3
i x=
.
3
3
114
2
1.5
1
0.5
-4
0 0
-2
-0.5
-1
405. f ( x) = e x ;
2
f ''( x) = 2e x (1 2 x 2 ) = 0
x1 = 2 / 2, x2 = 2 / 2;

f ''
Rjeenje: toke infleksije su x =
2
2
i x=
.
2
2

1
0.5
-4
-2
0
0
-0.5
-1
-1.5
-2
406. f ( x) =
115
x
;
ln x
D( f ) = (0,1) (1, ), domena ima dva ruba x = 0, x = 1;

2 ln x
f ''( x) =
= 0 x = e2 ;
3
x ln x
0
e2
f ''
Rjeenje: toka infleksije je x = e 2 .

20
10
-4
00
-2
-10
-20
407. f ( x) = x ln x;
D( f ) = (0, ), domena ima rub x = 0;
f ''( x) =
ln x
4 x3
=0
x = 1;

0
f ''
Rjeenje: toka infleksije je x = 1 .
116
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai toke infleksije i tablicu konveksnosti i konkavnosti.
408. f ( x) = x 4 6 x3 24 x 2 + 7 x 4.
409. f ( x) =
1 5 8 3
x x 4 x + 5.
5
3
1
410. f ( x) = x ln x x 3 .
3
411. f ( x) = x 3e x .
412. f ( x) = arctg ln x.
413. f ( x) = e
1
x 1
RJEENJA
408. infleksije: x = 1, x = 4,
f ''
4
+
409. infleksije: x = 2, x = 0, x = 2,
f ''
0
+
2
,
2
410. infleksija: x =
0
f ''
117
411. infleksije x = 3 3, x = 0, x = 3 3,
f ''
3 3
+
3+ 3
412. nema infleksija,

e 1
f ''
413. infleksija: x = 1/ 2,
f ''
f
1/ 2
1
+
6.5 LHOSPITALOVO PRAVILO

U poglavlju 4 smo detaljno izloili problematiku traenja limesa u x = . Meutim, ukoliko
je toka x = a konana ili ako sloena funkcija od koje traimo limes je kompozicija
raznorodnih funkcija, poput kvocijenta polinoma i eksponencijalne ili slino, tada je dobro
u raunanju limesa koristiti LHospitalovo pravilo:
lim
xa
f ( x) 0
f ' ( x)
= 0 = (ili = ) = lim
.
x
a
g ( x)
g ' ( x)
Veoma je vano prije i poslije koritenja ovog jednostavnog pravila, srediti danu funkciju na
najmanji mogui izraz, te izluiti izvan limesa sve funkcije koje nestvaraju neodreene oblike
0
ili . Ukoliko se ne budemo pridravali ovog savjeta, u odreenim zadacima pri
0
uzastopnoj primjeni ovog pravila, moemo ui u slijepu ulicu. Vidi rjeeni primjer 423,
dole.
RJEENI PRIMJERI
U slijedeim zadacima izraunati limese danih funkcija koristei L'Hospitalovo pravilo.
118
414. lim
x
ln x
=
x
ex
415. lim 2 =
x x
= lim
x
(ln x) '
1/ x
1
= lim
= lim = 0.
x
x
( x) '
1
x
(e x ) '
ex
= lim 2 = lim
=
x ( x ) '
x 2 x
1
1
x
416. lim x(e 1) = 0 = lim

x
(e x ) '
ex
= lim
= lim = .
x (2 x ) '
x 2
1
e x 1
(e x 1) '
= = lim 1
=
x
(x)'
0
0
1
x
= lim
e x ( x12 )
1
x2
= lim e x = e0 = 1.
x
417. lim x(arctgx ) = 0 = lim

x
x
2
1
1+ x 2
1
x
x2
= lim
1
ch 2 x
1
x
x2
420. lim
x 0
1
x
(arctgx ) '
2 = 0 = lim
2 =
0
1
x
(x)'
x 0
ln x
1
x
= 00 = lim
x
= lim
=
x chx
419. lim x ln x = 0 = lim

x 0
thx 1
= lim
1
x
x2
= lim
= 1.
x 1 + x 2
418. lim x(thx 1) = 0 = lim

x
arctgx
(thx 1) '
=
( 1x ) '
2
1
1
= lim
= = 0.
x shx
1
(ln x) '
x
=
= lim x = 0.
lim
x 0 ( 1 ) '
x0 1
x0
x
x2
= lim
sin x 0
(sin x) '
cos x
= 0 = lim
= lim
= lim cos x = 1.
x
x 0
0
0
x
( x) '
1
2
2
2
2
tg x
tg x
(tg x) '
421. lim 2 = 00 = lim

= lim
= lim cos x = 12 = 1.
x 0 x
x 0 x x 0 ( x ) ' x 0 1
sin x x
cos x 1
cos x 1 0
= 00 = lim
= lim
=0=
0
0
x
sin x x cos x
cos x cos x + x sin x
x sin x
sin x
cos x
1
= lim
= 00 = lim
= .
x 0 sin x + x cos x
x 0 2 cos x x sin x
2
422. lim
x 0
1
1
2
tgx x 0
1
1 cos 2 x
= 0 = lim cos x
= lim
= 1 lim(1 cos x) = 2.
lim
x 0 sin x x
x 0 cos x 1
x 0 cos 2 x x 0 cos x 1
x 0
423. lim
119
sin 2 x 2 x cos x 0
2sin x cos x 2 x cos x
sin x x
= 0 = lim
= 2 lim cos x lim
=
x 0
x 0
x 0
x 0 tgx x
tgx x
tgx x
sin x x
1
= 2 lim
= 2( ) = 1.
x 0 tgx x
2
424. lim
ZADACI ZA VJEBU
ln 2 x
425. lim 2 .
x x
ex
.
x x 4
426. lim
x
.
x ln x
427. lim
x
.
ln x
428. lim arctg

x
1
429. lim( x sin x).
x
x
sin 3 x
.
x 0
x3
430. lim
sin x cos x
.
x 0
x( x + 2)
431. lim
cos x
432. lim
x 0
sin x
x .
sh x sin x
.
x 0 ch x cos x
433. lim
cos
434. lim
x 1
x
2 .
x 1
sin x 3 x
.
x 0
x x
435. lim
120
1 cos3 x
.
x 0 1 ch 3 x
436. lim
tg x sin x
437. lim
.
x 0
th x sh x
3
th x x
438. lim
.
x 0
tg x x
RJEENJA
425. 0. 426. . 427. . 428.
. 429. 1. 430. 1. 431.
2
433. 0. 434. . 435. 3. 436. 1. 437. 1. 438. 1.
1
. 432. 1.
2
6.6 TAYLOR-OVI REDOVI I POLINOMI

Jedno od najmonijih analitikih orua u inenjerstvu predstavljaju Taylorovi redovi.
Osnovna ideja je da se poznate ne-algebarske funkcije prikau u obliku beskonane sume.
Time se sloene ne-algebarske operacije mjenjaju sa jednostavnim operacijama zbrajanja i
potenciranja, koje se lako realiziraju na strojnom nivou u raunalu. Naravno, beskonane se
sume u Taylorovim redovima nee raunati, nego se zamjenjuju sa pripadnim konanim,
takozvanim Taylorovim polinomima. Pri tome greka pri aproksimaciji beskonanih suma sa
konanim sumama je dana i potpuno izraunljiva, te stoga i predvidiva.
Navodimo neke klasine primjere Taylorovih redova:
ex =
x2 x3
xn
= 1+ x +
+
+ ........ , za sve x R ;
2! 3!
n!
n =0
(1)
sin x =
n =0
cos x =
n =0
sh x =
ch x =
(1) n
x 2 n +1
x3 x5 x7
= x
+
+ ........ , za sve x R ;
(2n + 1)!
3! 5! 7!
x 2n
x2 x4 x6
=1
+
+ ........ , za sve x R ;
(2n)!
2! 4! 6!
x 2 n +1
x3 x5 x7
= x+
+
+
+ ........ , za sve x R ;
3! 5! 7!
n = 0 ( 2n + 1)!
x 2n
x2 x4 x6
=1+
+
+
+ ........ , za sve x R .
2! 4! 6!
n = 0 ( 2n)!
121
U formalnom smislu (bez pitanja konvergencije), svaku funkciju y = f (x) koja ima
derivacije svakog reda, moemo razviti u pripadni Taylorov red (red potencija) u okolini neke
toke x = a , i to po slijedeoj formuli:
f (x) =
n=0
(n)
(a)
f ''(a )
( x a ) n = f ( a ) + f ' ( a )( x a ) +
( x a ) 2 + ....
n!
2!
Pri tome toku x = a biramo tako da je u njoj lako izraunati sve derivacije funkcije
y = f (x) .
U radu sa Taylorovim redovima i polinomima postoje etri vrste problema:
i)
formalno razviti funkciju u njen Taylorov red;
ii)
aproksimirati funkciju njenim Taylorovim polinomom;
iii)
ocjena greke pri aproksimaciji funkcije njenim Taylorovim polinomom;
iv)
dokaz konvergencije Taylorovog reda.
Pokaimo da iz gornje formule specijalno za a = 0 se lako mogu dobiti Taylorovi redovi za
na primjer funkcije f ( x) = e x i f ( x) = sin x . Samo je potrebno derivirati ove funkcije
bekosnano mnogo puta, te u dobivene derivacije uvrstiti a = 0 .
439. Neka je f ( x) = e x i neka je a = 0 . Slijedi raun:
f ( x) = e x
f ' ( x) = (e )' = e
f (0) = 1 ;
x
f ' ( 0) = 1 ;
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' = (e )' = e x
f ' ' (0) = 1 ; .. f ( n ) ( x) = e x
f ( n ) ( 0) = 1 .
Uvrtavajui sada ove podatke u gornju formulu za Taylorov red, dobivamo Taylorov red
x2 x3
xn
= 1+ x +
+
+ ........ .
funkcije f ( x) = e x oko toke a = 0 , odnosno e x =
2! 3!
n = 0 n!
440. Neka je f ( x) = sin x i neka je a = 0 . Slijedi raun:

f ( x) = sin x f (0) = 0 ;
f ' ( x) = (sin x)' = cos x f ' (0) = 1 ;
f ' ' ( x) = ( f ' ( x))' = (cos x)' = sin x f ' ' (0) = 0 ;
f ' ' ' ( x) = ( f ' ' ( x))' = ( sin x)' = cos x f ' ' ' (0) = 1 ;.
Kako vidimo, svaka derivacija parnog reda u a = 0 je jednaka nuli, dok neparne mjenjaju
predznak broju jedan. Ovo se formalno moe zapisati ovako: f ( 2 n ) (0) = 0, f ( 2 n +1) (0) = ( 1) n .
Uvrtavajui sada ove podatke u gornju formulu za Taylorov red, dobivamo Taylorov red
x3 x5 x7
+
+ ........ .
funkcije f ( x) = sin x oko toke a = 0 , odnosno sin x = 1
3! 5! 7!
U kompjuteru se beskonana suma u Taylorovom redu ne rauna, nego samo nekoliko prvih
lanova, odnosno kao u slijedeim primjerima:
4 19
2 2 23
e2 1 + 2 +
+
= 3+ 2+ = ;
3 3
2! 3!
122
sin 2 1
23 25
4 4
1
+
=1 + = .
3! 5!
3 15
15
Zato su mogue ovakve aproskimacije, govori nam slijedei rezultat:

Teorem 11. (Taylorov teorem srednje vrijednosti) Zadane su toka a i funkcija
y = f (x) koja ima neprekidne derivacije prvog, drugog, i sve do m+1 reda na nekom
intervalu I oko toke a . Tada za svaki x iz tog intervala I postoji toka (a, x)
takva da vrijedi:
f ( m +1) ( )
f ( x) = Tm ( x) +
( x a) m +1 ,
(m + 1)!
gdje je Tm (x) m-ti Taylorov polinom funkcije y = f (x) oko toke a :
Tm ( x) = f (a ) +
f ' (a)
f ' ' (a)
f m (a )
( x a) +
( x a ) 2 + ... +
( x a) m .
1!
2!
m!
To znai da gornje aproksimacije moemo napisati u obliku pripadnih Taylorovih polinoma

izraunatih za dotine funkcije oko toke a = 0 :
2 2 23 19
e 2 T3 (2) = 1 + 2 +
+
= ;
2! 3! 3
23 25
1
sin 2 T5 ( 2) = 1 +
= .
3! 5!
15
Openito za ove transcedentne funkcije moemo napisati njihove Taylorove polinome m-tog
stupnja oko toke a = 0 :
e x Tm ( x) =
n =0
sin x Tm ( x) =
x 2 x3
xm
xn
=1+ x +
+
+ ...... +
, za sve x 0 ;
n!
2! 3!
m!
m
n =0
(1) n
x 2 n +1
x3 x5 x7
x 2 m +1
= x
+
+ .... + ( 1) m
, za sve x 0 .
(2n + 1)!
3! 5! 7!
(2m + 1)!
Kolika je tonost ovakvih aproksimacija, govori nam slijedei rezultat, koji je direktna
posljedica Teorema 11.
Teorem 12. (ocjena greke) Zadane su toka a i funkcija y = f (x) koja ima
neprekidne derivacije prvog, drugog, i sve do m+1 reda na nekom intervalu I oko
toke a . Tada za svaki x iz tog intervala I vrijedi:
max | f ( m +1) (t ) |
| f ( x) Tm ( x) | tI
| x a |m +1 .
(m + 1)!
Kako vidimo, preciznost aproksimacije neke funkcije y = f (x) sa pripadnim Taylorovim
polinomom Tm (x) ovisi o ponaanju maksimalne vrijednosti derivacije m+1-og reda dane
funkcije. Isto tako, zbog lana 1/(m+1)!, aproksimacija bi trebala biti bolja ukoliko uzmemo
za broj m veu vrijednost, to naravno ovisi o glatkoi funkcije y = f (x) .
123
441. Pronaimo ocjenu greke pri aproksimaciji broja e1/ 2 sa T3 ( 12 ) u okolini toke a = 0 i
to na intervalu I = [0,1] . Uvrtavanjem danih podataka u formulu za ocjenu greke pri
aproksimaciji funkcije njenim Taylorovim polinomom (Teorem 12) dobivamo da je:
| e T3 ( x) |
1/ 2
|e
1
T3 ( ) |
2
max | (e x ) ( 4) (t ) |
t[ 0 ,1]
4!
max | (e t ) ( 4) |
t[ 0,1]
4!
1
| |4
2
| x |4
max e t
t[ 0 ,1]
4!
e
1
=
0.007 .
4
2
3 27
Na kraju jo trebamo rijeiti pitanje kada Taylorov red neke funkcije konvergira. Znamo da
kada uvrstimo konkretnu vrijednost za varijablu x u Taylorov red, da tada dobivamo jedan
konkretan red realnih brojeva, pa je smisleno pitanje za koje je sve x dani red konvergentan.
Odgovor je direktna posljedica Teorema 11.
Teorem 13. (konvergencija Taylorov reda) Zadane su toka a i funkcija y = f (x)

koja ima neprekidne derivacije svakog reda na nekom intervalu I oko toke a , te
neka je toka (a, x) proizvoljna. Ako :
f ( m +1) ( )
( x a ) m +1 = 0 , za sve x I i (a, x) ,
m ( m + 1)!
tada Taylorov red funkcije y = f (x) oko toke a , konvergira za sve x I . Pri tome
u svakom x I , pripadna suma poprima vrijednost f(x) odnosno vrijedi:
f ( n ) (a)
( x a ) n = f ( x) .
n
!
n =0
lim
442. Pokaimo da je Taylorov red funkcije y = e x oko toke a = 0 konvergentan za bilo

koju vrijednost realnog broja x (0,1) . Raunamo:
( f ( m +1) ( )
(e x ) ( m +1) ( )
ex
m +1
( x a ) m +1 =
( x 0) m +1
x
m
0
(m + 1)!
(m + 1)!
(m + 1)!
lim
f ( m +1) ( )
( x a ) m +1 = 0 , za sve x (0,1) .
( m + 1)!
To znai da su ispunjeni uvjeti Teorema 13, pa je Taylorov red konvergentan.

Naravno konvergenciju smo mogli pokazati i bez upotrebe Teorema 13, odnosno direktnom
f ( n ) ( 0) n x n
x =
:
primjenom DAlembertovog kriterija uzimajui da je opi lan an =
n!
n!
an +1
=
an
x n+1
( n +1)!
xn
n!
| x|
(n + 1)
lim
an +1
1
=| x | lim
= 0 = L < 1.
n
an
n +1
Budui da je L<1 za sve realne x, to smo dokazali da Taylorov red funkcije y = e x konvergira
za sve x, to je bolji rezultat od prethodnog .
124
443. Pokaimo da je Taylorov red funkcije y = sin x oko toke a = 0 konvergentan za bilo
koju vrijednost realnog broja x (0,1) . Raunamo:
( f ( m +1) ( )
(cos x) ( m +1) ( )
1
( x a) m +1 =
( x 0) m +1
| x |m +1 m
0
(m + 1)!
(m + 1)!
(m + 1)!
lim
f ( m +1) ( )
( x a ) m +1 = 0 , za sve x (0,1) .
( m + 1)!
Naravno, pomou DAlembertovog kriterija smo mogli dobiti potpuniji zakljuak odnosno
konvergenciju Taylorovog reda za sinus funkciju za sve realne brojeve:
an +1
=
an
x 2 n+1
( 2 n +1)!
2 n 1
x
( 2 n 1)!
| x |2
(2n + 1)2n
an +1
1
=| x |2 lim
= 0 = L <1.
n a
n ( 2n + 1) 2n
n
lim
ZADACI ZA VJEBU
444. Pokai da za Taylorov red funkcije y = ln( x + 1) oko toke a = 0 vrijedi formula:
ln(1 + x) =
(1) n
n =0
x n +1
x 2 x3 x 4
= x
+
+ ........ , za sve 1 < x 1 .

n +1
2
3
4
445. Pokai da za Taylorov red funkcije y = arc tg x oko toke a = 0 vrijedi formula:
arc tg x =
(1)
n =0
x 2 n +1
x3 x5 x7
= x
+
+ ........ , za sve 1 x 1 .
2n + 1
3
5
7
446. Dokazati konvergenciju Taylorovog reda funkcije y = ln( x + 1) oko toke a = 0 :

i)
koristei DAlembertov kriterij;
ii)
koristei Teorem 13.
447. Odrediti trei Taylorov polinom T6 ( x) oko a = 0 za funkciju y = sin 3 x 2 .
448. Odrediti Taylorov polinom T4 ( x) oko a = 0 za funkciju y = cos 2 x .

449. Izraunati ocjenu greke za aproksimaciju cos1 T4 (1) .
450. Dokazati konvergenciju Taylorovog reda funkcije y = arc tg x oko toke a = 0 :
i)
koristei DAlembertov kriterij;
ii)
koristei Teorem 13.
3
451. Razviti u Taylorov red oko a = 0 funkciju y = e x .
125
452. Izraunati ocjenu greke za aproksimaciju arc tg
1
1
T2 ( ) .
2
2
453. Pokai da za Taylorov red funkcije y = ln(1 x) oko toke a = 0 vrijedi formula:
ln(1 x) =
x n +1
x 2 x3 x 4
= x
........ , za sve 1 x < 1 .

2
3
4
n =0 n + 1
Pravila deriviranja
1. (f (x) g(x))0 = f 0 (x) g 0 (x)
2. (f (x)g(x))0 = f 0 (x)g(x) + f (x)g 0 (x)
3. (cf (x))0 = cf 0 (x)
4.
f (x)
g(x)
f 0 (x)g(x)f (x)g 0 (x)

(g(x))2
5. (g(f (x)))0 = g 0 (f (x))f 0 (x)

6. (f 1 (y))0 =
1
f 0 (f 1 (y))
7. Funkcija y = y(x) zadana implicitno jednadzbom

F (x, y) = 0
derivira se tako da se derivira funkcija F po varijabli x pri cemu zbog
d
y = y(x) je dx
(y) = y 0 . Time se funkcija y 0 dobije takoder implicitno
zadana.
8. Derivacija funkcije y = y(x) parametarski zadane s
x = x(t)
y = y(t)
je parametarski zadana s
x = x(t)
dy
y
=
dx
x
gdje su x i y derivacije po t funkcija x i y.
y0 =
9. Funkcija y = y(x) zadana u polarnim koordinatama jednadzbom

r = f ()
derivira se kao parametarski zadana funkcija jer je jednaka
x() = r cos = f () cos
y() = r sin = f () sin
gdje je sad parametar.
Tablica derivacija
1. (x )0 = x1
2. (sin x)0 = cosx
3. (cos x)0 = sin x
4. (tgx)0 =
1
cos2 x
5. (ctgx)0 = sin12 x
6. (arcsinx)0 =
1
1x2
1
7. (arccosx)0 = 1x
2
8. (arctgx)0 =
1
1+x2
1
9. (arcctgx)0 = 1+x
2
10. (ex )0 = ex
11. (ax )0 = ax ln a
12. (ln x)0 =
1
x
13. (loga x)0 =
1
x ln a
14. (shx)0 = chx

15. (chx)0 = shx
16. (thx)0 =
1
ch2 x
17. (cthx)0 = sh12 x

18. (arshx)0 =
1
1+x2
19. (archx)0 =
1
x2 1
20. (arthx)0 =
1
1x2
21. (arcthx)0 =
1
1x2
7. Integrali
127
INTEGRALI
U ovom poglavlju:
Svaka nova vrsta

otkria jest
matematika po
obliku, jer ne postoji
drugo rukovodstvo
koje moemo imati
C. G. Darwin (1931)
Tablica i svojstva integrala

Metoda supstitucije
Parcijalna integracija
Integriranje trigonometrijskih funkcija
Integriranje racionalnih funkcija
Integral dane funkcije y = f (x) u oznaci
f ( x)dx
je jedna nova funkcija y = F (x) ija je
derivacija jednaka zadanoj funkciji y = f (x ) odnosno vrijedi:
f ( x)dx = F ( x)
Pri tome
f ( x)dx
f ( x) =
d
F ( x).
dx
se jo zove antiderivacija ili primitivna funkcija ili neodreeni integral
funkcije y = f (x) , dok danu funkciju y = f (x) koju integriramo zovemo jo i podintegralna
funkcija. Na primjer, primitivna funkcija funkcije f ( x) = x je funkcija
njena derivacija upravo jednaka f ( x) = x , to kratko piemo:
xdx =
1
2
F ( x) = 12 x 2 jer je
x2 .
Opisno reeno, kao da primitivna funkcija F ( x) = 12 x 2 ivi u prolosti jer tek kad je
deriviramo dobivamo njenu sadanjost odnosno funkciju f ( x) = x .
Primjetimo da se rezultat integriranja ne mjenja ako dobivenom rezultatu dodamo proizvoljnu
konstantu C, odnosno vrijedi:
d
d
F ( x) ,
f ( x)dx = F ( x) + C f ( x) = ( F ( x) + C ) =
dx
dx
jer je derivacija od konstante C jednaka nuli. Preciznije, za primitivne funkcije dane funkcije
vrijedi slijedei rezultat:
Teorem 14. Neka su y = F (x) i y = G (x) dvije primitivne funkcije dane funkcije
y = f (x) . Tada postoji konstanta C takva da vrijedi: F ( x) G ( x) = C . Opisno reeno,
sve primitivne funkcije jedne iste funkcije se razlikuju za proizvoljnu konstantu.
128
Nije lako napamet rei to je to
i)
ii)
f ( x)dx kao u slijedeim primjerima:
cos xdx = sin x jer je cos x = (sin x)' ;

e dx = e jer je e = (e )' ;
x
1
= (ln x)' ;
x
1
1
dx = tg x jer je
= ( tg x)' .
2
cos x
cos 2 x
iii)
x dx = ln x
iv)
jer je
Naime, dovoljno je samo malo promjeniti podintegralnu funkciju, pa ve ne moemo napamet
rijeit pripadne integrale, kao u primjerima: sin 2 xdx ,
xe dx , ln xdx i slinim.
x
to vie, malom promjenom podintegralne funkcije moemo dobiti integrale koje je ne

mogue eksplicitno rijeiti bez upotrebe jaeg analitikog aparata, kao to su Taylorovi redovi
i slino. Na primjer:
sin x dx ili e
2
x2
dx . U ovakvim situacijama je vano znati da li uope
postoji integral, o emu govori slijedei rezultat.

Teorem 15. Ako je podintegralna funkcija y = f (x) neprekidna na nekom intervalu
(a,b) tada postoji neodreeni integral F ( x) =
f ( x)dx na intervalu (a,b).
Premo ovome moemo zakljuiti da je integriranje znatno zahtjevnije od deriviranja gdje nije
bilo velike razlike u deriviranju meu slinim funkcijama kao to su na primjer: sin x , sin 2 x ,
te sin x 2 . Sve se one lako i na slian nain deriviraju, dok se potpuno razliito integriraju:
prva lako, druga osrednje, dok trea znatno tee.
Da bi si olakali proces integriranja nekih funkcija, moemo koristiti:

1. tablicu integriranja osnovnih funkcija (to je anti - tablica tablici deriviranja);
2. svojstva integrala (samo dva svojstva);
3. metode supstitucije i parcijalne integracije (metodama se ne rjeava integral nego se
zamjenjuje sa odgovarajuim jednostavnijim).
7.1 TABLICA I SVOJSTVA INTEGRALA

Svojstva integrala su malo-brojna, te toliko prirodna da nismo ni svjesni kada ih koristimo:
i)
homogenost:
cf ( x)dx = c f ( x)dx ;
ii)
linearnost:
( f ( x) + g ( x))dx = f ( x)dx + g ( x)dx .
7. Integrali
129
Prema ovim svojstvima, potrebno je podintegralnu funkciju rastaviti na to vie dijelova jer to
odgovara integriranju, to nismo morali raditi kod deriviranja. Na primjer:
((1 + x 2 ) 2 )' = 4 x(1 + x 2 )
to je metodoloki razliito u odnosu na
(1 + x
2 2
) dx = (1 + 2 x 2 + x 4 )dx = 1dx + 2 x 2 dx + x 4 dx ,
odnosno za razliku od derivacije, integral eka da se podintegralna funkcija rastavi na to

vie elementarnih dijelova.
Budui da je integral jednak antiderivaciji, to tablicu integrala osnovnih funkcija dobivamo
kao anti tablicu tablici deriviranja. Naime, u tablici deriviranja smo pisali da je
(sin x)' = cos x dok emo u tablici integriranja pisati: cos xdx = sin x i tako redom za ostale
funkcije iz tablice deriviranja, pa dobivamo slijedeu tablicu integriranja:
y = f (x)
f ( x)dx
y = f (x)
x n , n 1
x n +1
n +1
1
1+ x2
1
1+ x2
1
1
x
ln | x |
ex
ex
sin x
cos x
cos x
sin x
sh x
ch x
ch x
sh x
1
cos 2 x
1
sin 2 x
tg x
ctg x
1 x2
1
1 x2
1
2
a + x2
1
2
a + x2
1
a2 x2
1
a2 x2
ax, 0 < a 1
f ( x)dx
arc tg x
arc ctg x
arc sin x
arc cos x
x
1
arc tg
a
a
x
1
arc ctg
a
a
x
arc sin
a
arc cos
x
a
ax
ln a
Proitati slijedee rijeene zadatke, pa ih ponovno rijeiti samostalno i bez gledanja.

454.
x 3 dx =
x 3+1
x4
+c=
+c.
3 +1
4
130
455.
1
1
x 5+1
1
5
dx
=
x
dx
=
+ c = x 4 + c = 4 + c .
5
5 +1
4
4x
x
1 +1
x2
x2
2 3
x dx = x dx = 1
+c= 3 +c=
x +c.
+1
3
2
2
457.
458.
459.
460.
461.
2(1 + 3x
456.
1
2
2 +1
x 3
x3
dx =
dx
=
x
dx
=
+
c
=
+ c = 3 3 x + c .
2
2
1
3 2
3
+
1
x
x
3
3
5
1
3 4
1
4
4
( + x )dx = 3 dx + x 4 dx = 3 ln x + x 4 + c = 3 ln x + 4 x 5 + c .
5
5
x
x
23
4 3 21 3 8 4 4 7
x
x +
x +c.
3
8
7
2
1
1
x 4 ( 2 3 x + x 3 )dx = 2 x 4 dx 3 x 5 dx + x 7 dx = x 5 x 6 + x 8 + c .
5
2
8
(2 x 73 x 5 + 4 x 3 )dx = 2 x 2 dx 7 x 3 dx + x 4 dx =
2 2
) dx = 2 (1 + 6 x 2 + 9 x 4 )dx = 2 dx + 12 x 2 dx + 18 x 4 dx =
18 5
x +c.
5
(3x 2) 2
9 x 2 12 x + 4
1
1
1
dx
=
dx = 9 dx 12 2 dx + 4 3 dx =
3
3
x
x
x
x
x
12 2
= 9 ln x + 2 + c .
x x
1
x+ x
x
x
2
2
dx =
dx +
dx = x x 3 dx + x 2 x 3 dx =
3 2
3 2
3 2
x
x
x
1
1
3
6
= x 3 dx + x 6 dx = 3 x 4 + 6 x 5 + c .
4
5
= 2x + 4x3 +
462.
463.
464.
( x + 3 x )2
x
dx =
x 2 + 2 x3 x + 3 x 2
dx =
x2 + 2x 3 + x 3
1
2
dx = x 2 dx + 2 x 6 dx + x 6 dx
x
x
7
11
2
12
6
2 5 12 6 11 6 6 7
= x + x 6 + x6 + c =
x +
x +
x +c.
5
11
7
5
11
7
5
2
Napomena: uvijek nakon odreenog broja zadataka treba napraviti pauzu, jer nije toliko vana
koliina uraenih zadataka koliko je vana kvaliteta i nain na koji se oni rjeavaju. To znai,
ako vam popusti koncentracija, odmori malo (etnja oko stola)!
465.
466.
4
1 6 2 6 2 x
x
x
5
7
+
dx
=
x
dx
x
dx
+
dx
=
x + x +
+c=
2
)
3
4
2
2
3
ln 2
x7
1
2
2x
+c.
= x6 + 6 +
2
ln 2
3x
3 4
1
1
(2 cos x 2 + 5 sin x) dx = 2 cos xdx 3 2 dx + 4 dx 5 sin xdx =
x
x
x
x
3
= 2 sin x + + 4 ln x + 5 cos x + c .
x
(3x 5
7. Integrali
467.
131
2
( cos
469.
470.
471.
1
9 x
x 1
x
1
1
1
+ 2
)dx = arc sin + arc tg + c .
)dx = (
2
2
2
2
3 2
2
2 +x
4+ x
3 x
2
3
1 cos 2 x
dx
2
tg
)
3
+
=
dx + 2
x
dx
2 + x2
cos 2 x
( 2 )2 + x2
3 x2
473.
3
1
1
+ 4sh x)dx = 2
dx 3
dx + 4 sh xdx =
2
2
sin x
cos x
sin 2 x
= 2tg x + 3ctg x + 4ch x + c .
2 3x + 3 2 x
3 x
2 x
(3 / 5) x
(2 / 5) x
)
3
(
)
2
3
2
(
dx
=
dx
+
dx
=
+
+c.
5
5
ln(3 / 5)
ln(2 / 5)
5x
2
dx
ch x + 3e x ) dx = 2
ch xdx + 3 e x dx = 2 arc tg x sh x + 3e x + c .
(
2
1+ x
1 + x2
468.
472.
3
2
3
2
arc tg
2
x
arc tg
dx
9 4x
cos
dx + dx + 2 arc sin
x
tg x + x + arc sin
dx
4( 94
x )
1
2
dx
9
4
x
3
dx
( 3)2 x2
+c=
+c.
1
2
1
2
= arc sin x + c .
2
3
x
dx
( 32 ) 2
(cos 2 x + sin 2 x)dx

cos 2 x
sin 2 x
dx
=
=
dx
+
dx =
cos 2 x sin 2 x
cos 2 x sin 2 x
cos 2 x sin 2 x
cos 2 x sin 2 x
dx
dx
=
+
= ctg x + tg x + c .
2
sin x
cos 2 x
ZADACI ZA VJEBU
474.
x( 2 x)
dx .
( x + 1) 3
dx .
3x 8
477.
480.
x ( x 3 x ) dx .
x x x dx .
483.
486.
489.
492.
(1 + x) 2
dx
x3 + x
dx
9 4x 2
dx
.
2
ch x sh 2 x
475.
x5
dx .
x5
478. ( x 3 3 x 5 +
( x + 3 x )2
13
x )dx .
3
481.
484.
487.
2 8 dx .
490.
cos
493.
(tg x ctg x) dx .
x+
(3x 1) 2
dx .
x4
2
3
1
479. (
3 +
)dx .
x 2 x 2 x5
3
x 5 x
482.
dx .
5 11
x
1 2
485. ( x 3
) dx .
x3
476.
1
x
dx .
) 2 dx .
x x
cos 2 x
dx .
2
x sin 2 x
2
488.
491.
2x + 5x
dx .
10 x
sin 2 x
dx .
sin x cos 3 x
132
RJEENJA
1
5
9 3
1
4 3 1 4
x + x + c. 475. 3 + 4 + c. 476. + 2 3 + c.
3
4
x x
3x
4x
3x
2 5 6 7 13 4
1
1
1
1
477.
+ c. 478.
x
x +
x + c.
5
7
4
12 x 4 5 x 5 6 x 6 21x 7
9
1
2 5 6 6 11
479. 4 x 3 x 2
+ c. 480.
x
x + c.
3
5
11
4
3 x
474. 2 x 2
481.
4 4 7 24 12 19 12 12 17
15 1
1
8 15 / 8
x +
x +
x + c. 482.
x
+ c.
+ + c. 483.
15
7
19
17
15
13 x13 x
1 2
1
1
x + 2 x + ln x + c. 485. x 4 2 x 2 + c. 486. ln x + 2arctgx + c.
2
4
2x
x
x
x
16
5
2
1
2x
487.
+ c. 488.
+ c. 489. arcsin
+ c. 490. ctgx tgx + c.
ln 16
ln 5 ln 2
2
3
491. 2tgx + c. 492. thx cthx + c. 493. tgx ctgx 4 x + c.
484.
7.2 METODA SUPSTITUCIJE

Koristei razne supstitucije, integral moe biti zamjenjen sa odgovarajuim jednostavnijim.
Metodom supstitucije se direktno ne rjeava integral kao u prethodnoj toki, nego se
integriranje olakava. Postupak supstitucije je opisan u slijedeem rezultatu:
Teorem 16. Neka je f : R R neprekidna podintegralna funkcija, te neka je eljena

supstitucija dana funkcijom x = (t ) isto neprekidna sa neprekidnom derivacijom ' (t ) .
Tada vrijedi formula za supstituciju u neodreenom integralu:
f ( x ) dx =
x = (t )
=
dx = ' (t ) dt
f ( (t )) ' (t )dt
.
Kako vidimo supstituciju x = (t ) i pripadnu derivaciju dx = ' (t )dt zapisujemo u zagradi

oblika |..|, ime u potpunosti realiziramo namjeru rjeavanja integrala metodom
supstitucije.
U slijedeim primjerima proitati, te ponovno samostalno rijeiti dane integrale.
3 + 5x = t
494.
(3 + 5 x) dx =
8
5dx = dt =
dx = 15 dt
1 8
1
1
t dt = t 9 + c = (3 + 5 x) 9 + c .
5
45
45
7. Integrali
133
dx
2 3x = t
1 dt
1
1
1
= t 9 dt = t 8 + c =
+c.
9
3 t
3
24
24(2 3 x)8
495.
(2 3x)
496.
497.
498.
499.
sin10 xdx = 10dx = dt = 10 sin tdt = 10 cos t + c = 10 cos10 x + c .
500.
cos
501.
cos(2 5x)dx = 5dx = dt = 5 cos tdt = 5 sin t + c = 5 sin(2 5x) + c .
502.
dx =
x 4dx =
4 x 1dx =
dx
(2 x + 4)
3dx = dt
x4=t
dx = dt
4x 1 = t
4dx = dt
=
2x + 4 = t
2dx = dt
10 x = t
2
2
t dt = t 1/ 2 dt = t 3 / 2 + c =
( x 4) 3 + c .
3
3
1
4
1
2
t dt =
dt
4
1 1/ 3
3
3
t dt = t 4 / 3 + c = 3 ( 4 x 1) 4 + c .
4
16
16
1 3 / 4
t dt = 2t 1/ 4 + c = 2 4 2 x + 4 + c .
2
3x = t
dx
1
dt
1
1
=
=
= tg t + c = tg 3x + c .
2
2
3 x 3dx = dt 3 cos t 3
3
2 5x = t
3x+4
3x + 4 = t
dx =
3dx = dt
1 t
1
1
e dt = e t + c = e 3 x + 4 + c .
3
3
3
Napomena: svaki se rezultat integriranja moe jednostavno provjeriti, tako da dobiveni

rezultat deriviramo, a znamo da derivacija integrala mora biti jednaka podintegralnoj funkciji!
503.
504.
505.
2 x +1
dx =
2x + 1 = t
2dx = dt
1 t
1 t
1
7 dt =
7 +c=
7 2 x +1 + c .
2
2 ln 7
2 ln 7
2x2 1 = t
x
1 dt 1 3
1
1
dx = 4 xdx = dt =
= t dt = t 2 + c =
+c.
2
3
3
2
4 t
4
8
(2 x 1)
8(2 x 1) 2
1
xdx = 4 dt
(2 +
2+ x =t
x
x)
dx =
dx = dt = 2
2 x
dx = 2(t 2)dt
1
(t 2) 2
t 2 4t + 4
4
dt = 2
dt = 2 (t 4 + )dt =
t
t
t
= t 2 8t + 8 ln t + c = (2 + x ) 2 8(2 + x ) + 8 ln(2 + x ) + c .
134
506.
1+ x +1 = t
1
x
((t 1) 2 1)(t 1)
t 3 3t 2 + 2t
dx = dt
dx = 2 x +1
=2
dt = 2
dt =
t
t
1+ x +1
dx = 2(t 1)dt
x = (t 1) 2 1
2
= 2 t 2 dt 6 tdt + 4 dt = t 3 3t 2 + 4t + c =
3
2
= (1 + x + 1) 3 3(1 + x + 1) 2 + 4(1 + x + 1) + c .
3
508.
cos x = cos
sin x = t
cos x
cos x
dt
dt
dx =
dx =
=
=
=
2
2
2
cos xdx = dt
(1 t )(1 + t )
x
1 sin x
1 t
dx
cos x = t
sin x
dt
dx =
=
= ln t + c = ln cos x + c .
sin xdx = dt
cos x
t
507.
tg xdx =
1
1 dt
1 dt
1
+
= ln | 1 t | + ln | 1 + t | + c =
2
2 1 t 2 1+ t
2
509.
1 1 + sin x
1 1+ t
+c.
+ c = ln
ln
2 1 sin x
2 1 t
ln x = t
ln 2 x
1
1
dx = 1
= t 2 dt = t 3 + c = ln 3 x + c .
dx = dt
x
3
3
x
510. sin 4 x cos xdx =
sin x = t
1
1
= t 4 dt = t 5 + c = sin 5 x + c .
cos xdx = dt
5
5
Napomena: zadatke ne treba raditi jedan za drugim mehaniki, jer nije jedini cilj rjeavanja
zadatka dobiti tono rjeenje; treba se malo istraivaki poigrati, kao na primjer: razmisliti
kako odreeni tip podintegralne funkcije implicira odreeni tip rjeenja ili usporediti teinu
integriranja meu raznim tipovima podintegralnih funkcija ili pokuati zapamtiti neke lake
rezultate kao integrale funkcija y = sin 3 x , y = e 5 x i slino. Time razvijamo mnoge druge
osobine, a samo integriranje postaje sporedna aktivnost.
511.
x+2=t
2
4
x x + 2dx = dx = dt = (t 2) t dt = t 3 / 2 dt 2 t 1/ 2 dt = t 5 / 2 t 3 / 2 + c =
5
3
x=t2
2
4
( x + 2) 5
( x + 2) 3 + c .
5
3
7. Integrali
512.
513.
514.
515.
516.
135
x
x =t
dx =
dx = dt = 2 e t dt = 2e t + c = 2e
2 x
1
dx
x
= 2dt
+c.
x2 + 5 = t
1 11
1
1
x( x 2 + 5)11dx = 2 xdx = dt =
t dt = t 12 + c = ( x 2 + 5)12 + c .
2
24
24
xdx = 12 dt
2 x3 + 4 = t
1
1
1
x 2 sin(2 x 3 + 4)dx = 6 x 2 dx = dt =
sin tdt = cos t + c = cos(2 x 3 + 4) + c .
6
6
6
x 2 dx = 16 dt
x2 4 = t
x
1
dt
1
1
dx = 2 xdx = dt =
= tg t + c = tg ( x 2 4) + c .
2
2
2
2 cos t 2
2
cos ( x 4)
xdx = 12 dt
2x
ex +1
dx =
ex +1 = t
(t 1)
e e
dx = e x dx = dt =
dt = t 1/ 2 dt t 1/ 2 dt =
x
t
e +1
ex = t 1
x x
2 3/ 2
2
t 2t 1 / 2 + c =
(e x + 1) 3 2 (e x + 1) + c .
3
3
x
x
2 +2 =t
1 dt
1
1
dx = ln 2(2 x 2 x )dx = dt =
=
ln t + c =
ln(2 x 2 x ) + c .
ln
2
t
ln
2
ln
2
(2 x 2 x )dx = ln12 dt
=
517.
518.
2 x 2 x
2 x + 2 x
x +1 = t2
dx
tdt
dt
= dx = 2tdt = 2 2
=2 2
= 2arc tg t + c =2arc tg x + 1 + c .
(t + 1)t
t +1
( x + 2) x + 1
2
x = t 1
Napomena: nije dobro vjebati samo zadatke iste teine, na primjer samo lake zadatke;
nakon odreenog vremena, veoma je dobro prei i na teu tipu zadataka, pa onda se vratit na
laku i tako dalje. Ukoliko se vjeba samo laka grupa zadataka tada dolazite u opasnost
takozvanog rutinskog rjeavanja, to se moe pokazati negativnim na pismenom dijelu ispita,
ako se pojavi za vas takozvani nepoznati integral. Tada e vas rutina vjerojatno zablokirati!
136
ZADACI ZA VJEBU
519.
522.
(x
525.
4x 5 .
sin
2x
dx .
+ 7) 4
10
x cos xdx .
528.
(x
531.
x ln x .
+ 1) x 2dx .
dx
534.
537.
540.
520.
e2x
dx .
e x 1
x
dx .
1+ x4
2
526.
xe
529.
x)
x 3 + 4dx .
(x 1)
524.
sin 3x cos
527.
(2 + 3 cos x)
530.
x 2 sin
533.
dx
( x 1)18 dx .
536.
x2
539.
dx .
x3 + x
( x 1) 2
x
x2 / 2
dx .
dx .
dx
535.
x 3 (1 + 4 x )
2
dx
521.
532.
3x 2 + 1
523.
538.
ln x
x(4 + ln
3x
1 x6
dx .
.
3
3 xdx .
sin x
dx .
x3
dx .
3
.
e x +1
x
dx .
3
x +1
ctg x
dx .
ln sin x
dx .
RJEENJA
(4 x 5) 3 / 2
2
1
+ c. 520.
( x 3 + 4) 3 + c. 521.
+ c.
6
3
3( x 1) 3
3
1
1
523. 3 ( x 3 + x) 2 + c. 524. cos 4 3x + c. 525. sin11 x + c.
2
12
11
2
8
1
10
( x 2) 7 +
+ c. 528.
( x 2) 5 +
527.
( x 2) 3
7
5
6 + 9 cos x
3
3
2
x
529. e x / 2 + c. 530. cos + c. 531. ln ln x + c. 532. 4 ln(1 + 4
3
519.
533. ln
ex +1 1
x
+ c. 534. ln(e x 1) + e x + c.
522.
526.
1
+ c.
3( x + 7) 3
2
2
( x 1) 3 + c.
3
+ c.
x ) + c.
e +1 +1
( x 1) 21 ( x 1) 2 ( x 1)19
3
1
535.
+
+
+ c. 536.
( x + 1) 2 / 3 (2 x 3) + c. 537. arctgx 2 + c.
21
10
19
10
2
1
538. arcsin x 3 + c. 539. ln ln sin x + c. 540. ln 4 + ln 2 x + c.
5
7. Integrali
137
7.3 PARCIJALNA INTEGRACIJA

Kao i kod supstitucije, parcijalnom integracijom dani integral mjenjamo sa odgovarajuim
jednostavnijim integralom. esto se postavlja pitanje, kada primjeniti parcijalnu integraciju a
ne supstituciju? Ukoliko se u podintegralnoj funkciji nalazi produkt od dvije takozvane
raznorodne funkcije (npr. jedna algebarska a druga transcedentna) ili se nalazi jedna ili dvije
transcedentne funkcije tako da niti jedna supstitucija ne daje rezultat, tada obavezno
primjenjujemo parcijalnu integraciju. Na primjer,
f ( x) = x cos x ili f ( x) = arc tg x ili
f ( x) = e 2 x cos 3 x . Sama ideja parcijalne integracije se sastoji u tome da se produkt dvaju
funkcija zamjeni sa produktom od derivacije prve i integralom druge ili obratno. To se
tehniki izvodi po slijedeem pravilu:
Teorem 17. Neka su dane dvije dovoljno glatke funkcije y = f (x ) i y = g (x) . Tada
vrijedi formula parcijalne integracije:
f ( x) g ' ( x)dx = f ( x) g ( x) g ( x) f ' ( x)dx

ili u radnom obliku
u = f ( x)
du = f ' ( x)dx
udv = uv vdu, gdje je
dv = g ' ( x)dx .
v = g ( x)
Dokaz. Znamo da derivacija produkta funkcija zadovoljava pravilo: ( f g )' = f 'g + f g ' .
Direktnim integriranjem ove jednakosti, uz koritenje da je
( f g )' dx = f g
to je
definicija integrala, neposredno slijedi traena formula parcijalne integracije.

To znai da onu funkciju koju je bolje poslati u derivaciju oznaavamo sa u dok onu
funkciju koju je bolje poslati u integral oznaavamo sa dv. Na primjer, u
produktu y = x cos x je bolje poslati y = x u derivaciju, a y = cos x u integral, jer produkt
derivacije prve i integrala druge funkcije je y = 1 sin x to je mnogo jednostavnije za
integrirati od produkta y = x cos x ,odnosno:
u=x
541.
x cos xdx =
du = dx
dv = cos xdx
= uv vdu = x sin x sin xdx = x sin x + cos x + c .
v = cos xdx = sin x

Naravno, mogli smo izabrati onu drugu nepovoljniju kombinaciju odnosno poslati y = x u
integral a y = cos x u derivaciju. Meutim tada produkt integrala prve i derivacije druge
138
funkcije je jednak funkciji
y = x cos x .
y = x 2 sin x , to je tee integrirati od zadane funkcije

1
2
Proitati sve rijeene primjere iz parcijalne integracije, pa potom sve zadatke samostalno
rijeiti, bez gledanja u postupak.
u = 2x 1
542.
du = 2dx
(2 x 1)e 4 x dx =
1
2 4x
= uv vdu = (2 x 1) e 4 x
e dx =
4
4
dv = e 4 x dx
4x
v = e dx = 14 e
4x
2x 1 4x 1 4x
e e +c.
4
8
=
u = ln 2 x
543.
x 3 ln 2 xdx =
du =
1
dx
2x
3
= uv vdu =(ln 2 x) 14 x 4
dv = x dx
v = 14 x
1 x4
1 3
dx = 14 x 4 ln 2 x
x dx =
8 x
8
x 4 ln 2 x 1 4
x +c.
4
32
u = arc sinx
544.
arc sinxdx =
du =
dx
1 x 2
dv = dx
= uv vdu =(arc sinx) x
v=x
= x arc sin x +
1
2
dt
t
= x arc sin x +
x
1 x2
1 x2 = t
dx = 2 xdx = dt =
xdx = 12 dt
1 1/ 2
t dt = x arc sin x + (1 x 2 )1/ 2 + c .
2
Napomena: znamo da u parcijalnoj integraciji postoje najvie dvije mogunosti za odluku

koju od dvije podintegralne funkcije poslati u derivaciju a koju u integral; da bi razvili
osjeaj koji je bolji a koji loiji izbor za u i v , bilo bi dobro za svaki od ovih integrala, gdje
je ponuena bolja mogunost, uraditi i onu loiju. Naravno, ako je samo jedna podintegralna
funkcija, tada imao samo jednu mogunost!
545.
u = arc tgx
1 + x2 = t
1
du = 1+ x 2 dx
x
dx = 2 xdx = dt =
arc tgxdx =
= uv vdu = x arc tgx
dv = dx
1 + x2
xdx = 12 dt
v=x
1 dt
1
1
= x arc tg x ln t + c = x arc tg x ln(1 + x 2 ) + c .
2 t
2
2
u=x
du = dx
x
cos x
dx =
dx =
= uv vdu = x ctg x + ctg xdx = x ctg x +
2
1
dv = sin 2 x dx
sin x
sin x
v = ctg x
= x arc tg x
546.
7. Integrali
547.
sin x = t
dt
= x ctg x +
= x ctg x + ln t + c = x ctg x + ln sin x + c .
cos x = dt
t
139
u = e3 x
du = 3e 3 x dx
1
3 3x
e 3 x cos 2 xdx =
e sin 2 xdx =
= uv vdu = e 3 x sin 2 x
2
2
dv = cos 2 xdx
v = 12 sin 2 x
u = e3 x
du = 3e 3 x dx
1
3
1
3 1
3 3x
=
= e 3 x sin 2 x [uv vdu ] = e 3 x sin 2 x [ e 3 x cos 2 x +
e cos 2 xdx] =
2
2
2 2
2
dv = sin 2 xdx 2
v = 12 cos 2 x
9 3x
1 3x
3
e sin 2 x + e 3 x cos 2 x
e cos 2 xdx .
2
4
4
To znai da dvostrukom primjenom parcijalne integracije istog tipa smo za poetni integral
dobili jednakost:
1
3
9 3x
e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x
e cos 2 xdx
2
4
4
iz ega rjeavanjem po traenom integralu (nepoznati integral na lijevu stranu a sve ostalo na
2
3
desnu stranu) slijedi: e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x .
13
13
548.
u=x
u = x2
du = dx
du = 2 xdx
x 2 e x dx =
= uv vdu = x 2 e x 2 xe x dx =
=
x
dv = e x dx
dv = e dx
v = ex
v = ex
= x 2 e x 2[uv vdu ] = x 2 e x 2[ xe x e x dx] = x 2 e x 2 xe x + 2e x + c .
ZADACI ZA VJEBU
549.
xe
dx .
arc cosxdx .
555. x sin 2 xdx .
558. x arc tgxdx .
552.
550.
x sin x .
e
556. e
553.
sin xdx .
sin xdx .
cos x dx .
554. x ln xdx .
557. cos(ln x)dx .
551.
RJEENJA
549. e x ( x + 1) + c.
550. x cos x + sin x + c.
551. x tgx + ln cos x + c.
140
x
e
(sin x cos x) + c.
2
x
1 2x2
e x
4
1
554. x x (ln x ) + c. 555. sin 2 x +
cos 2 x + c. 556.
(sin x + cos x) + c.
3
3
2
4
2
x
1
1
557. (cos ln x + sin ln x) + c. 558. ( x 2 + 1)arctgx x + c.
2
2
2
552. x arccos x 1 x 2 + c.
553.
7.4 INTEGRALI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKCIJA

Ako elimo uspjeno rijeavati integrale u kojima se pojavljuje produkt vie razliitih
trigonometrijskih funkcija, potrebno je unaprijed znati razne supstitucije, koje su bazirane na
odgovarajuim adicionim formulama. Stoga emo prije svakog pod-tipa u integriranju
trigonometrijskih funkcija navesti sve adicione formule koje se koriste.
Prvo rijeavamo integral tipa
sin
x cos 2 n +1 xdx ili
cos
x sin 2 n +1 xdx , odnosno kada je
barem jedna od trigonometrijskih funkcija sin x ili cos x napadnuta sa neparnom

potencijom oblika 2n+1 dok druga potencija moe biti bilo to. Tada primjenjujemo slijedei
trik:
sin m x cos 2 n +1 xdx = sin m x cos 2 n x cos xdx = sin m x(cos 2 x) n cos xdx =
= sin m x(1 sin 2 x) n cos xdx =
sin x = t
= t m (1 t 2 ) n dt .
cos xdx = dt
To znai da ovakav integral jednostavnom supstitucijom prevodimo u integral po

odgovarajuem polinomu, to se pak direktno rijeava. Pri tome smo koristili adicionu
formulu:
sin 2 x + cos2 x = 1 cos2 x = 1 sin 2 x sin 2 x = 1 cos2 x.
Na prethodno opisani nain emo rijeiti slijedee primjere:
559. sin 2 x cos 5 xdx = sin 2 x cos 4 x cos xdx = sin 2 x(1 sin 2 x) 2 cos xdx =
sin x = t
=
cos xdt = dt
1
2
1
= t 2 (1 t 2 ) 2 dt = (t 2 2t 4 + t 6 ) dt = t 3 t 5 + t 7 + c =
3
5
7
3
sin x 2 sin 5 x sin 7 x
=
+
+c.
3
5
7
560.
cos x = t
sin 3 x
sin 2 x sin x
(1 cos 2 x) sin x
=
=
dx
dx
dx =
=
2
2
2
sin xdx = dt
cos x
cos x
cos x
1 t2
1
dt = t 2 dt + dt = t 1 + t + c =
+ cos x + c .
2
cos x
t
7. Integrali
561.
cos x
sin x
=
dx =
2
(1 t )
t
cos x cos x
sin x
dx =
(1 sin x) cos x
sin x
dx =
141
sin x = t
=
cos xdx = dt
2
2
dt = t 1/ 2 dt t 3 / 2 dt =2t 1/ 2 t 5 / 2 + c = 2 sin x
sin 5 x + c .
5
5
Ako rjeavamo integral oblika sin 2 m x cos 2 n xdx gdje su obadvije funkcije sin x i cos x
napadnute sa parnim potencijama 2m odnosno 2n, tada imamo neto kompliciraniju
situaciju od prethodnog sluaja. Jedino to moemo je koristiti adicione formule za sniavanje
parne potencije nad sin x i cos x :
sin 2 x =
1
(1 cos 2 x) ,
2
cos 2 x =
1
(1 + cos 2 x).
2
To znai da na bilo kojem mjestu u integralu moemo iskoristiti ove dvije formule, kao u
slijedeim rijeenim primjerima:
562. sin 2 x cos 2 xdx =

=
2 (1 cos 2 x) 2 (1 + cos 2 x)dx = 4 (1 cos
2 x)dx =
1
1
1
1 1
x sin 4 x
sin 2 2 xdx =
(1 cos 4 x)dx =
dx cos 4 xdx =
+c.
4
4 2
8
8
8
32
563. sin 2 x cos 4 xdx =
2 (1 cos 2 x)[
1
2
(1 + cos 2 x)]2 dx =
1
1
(1 cos 2 x)(1 + 2 cos 2 x + cos 2 2 x)dx = [1 + cos 2 x cos 2 2 x cos 3 2 x]dx =
8
8
x sin 2 x
1
1
1
1
dx +
cos 2 xdx
cos 2 2 xdx
cos 3 2 xdx = +
=
8
8
8
8
8
16
sin 2 x = t
1
1
(1 cos 4 x)dx
(1 sin 2 2 x) cos 2 xdx =
=
2 cos 2 xdx = dt
16
8
1
x sin 2 x x 1
x sin 2 x sin 4 x t
t3
cos 4 xdx
(1 t 2 )dt = +
+
+
+
+
=
8
16
16 16
16
16
16
64
16 48
x sin 2 x sin 4 x sin 2 x sin 3 2 x

x sin 3 2 x sin 4 x
+
+
+
+c= +
+
+c.
16
16
64
16
48
16
48
64
Na kraju rijeavamo tip integrala
sin x cos xdx
ili
sin x sin xdx
ili
cosx cos xdx
gdje su potencije jednostavne ali su frekvencije i razliite od 1. U ovom sluaju nam

jedino mogu pomoi adicione formule za produkt trigonometrijskih funkcija sa proizvoljnim
frekvencijama i :
sin x cos x = 12 [sin( + ) x + sin( ) x ]
sin x sin x = 12 [cos( ) x cos( + ) x]

cosx cos x = 12 [cos( + ) x + cos( ) x].
142
Sada direktnim uvrtavanjem prethodnih formula moemo rijeiti pripadne integrale za bilo
koje i , odnosno dobivamo formule:
1 cos( + ) x cos( ) x
+
] + c,
+

sinx cosxdx = 2 [
1 sin( ) x sin( + ) x
] + c,
sin x sin xdx = 2 [
1 sin( ) x sin( + ) x
+
] + c.
cos x cos xdx = 2 [
Primjenimo sada ove formule na dva slijedea primjera:

1 sin(3 1) x sin(3 + 1) x
sin 2 x sin 4 x
]+ c =
+
+
+c.
3 1
3 +1
4
8
564.
cos 3x cos xdx = 2 [
565.
sin 3x cos 7 xdx = 2 [
cos10 x cos 4 x
1 cos(3 + 7) x cos(3 7) x
]+ c =
+
+
+c.
3+ 7
37
20
8
Naravno, mnogi se integrali sa trigonometrijskim funkcijama mogu rijeiti uobiajenim

supstitucijama kao u toki 9.2. Navodimo nekoliko jednostavnih primjera.
2 + cos x = t
sin x
dt
dx =
=
= ln t + c = ln(2 + cos x) + c .
=
sin
xdx
dt
2 + cos x
t
566.
567.
4 + sin
568.
cos x
dx =
sin x = t
1
1
sin x
dt
t
=
= arc tg + c = arc tg
+c.
2
cos xdx = dt
2
2
2
2
4+t
2 3 sin x = t
1
1
cos x(2 3 sin x) dx = 3 cos xdx = dt = t 5 dt = t 6 + c =
3
18
cos xdx = 13 dt
1
(2 3 sin x) 6 + c .
18
ZADACI ZA VJEBU
569.
sin
x cos 3 xdx .
570.
cos
572.
sin
xdx .
573.
sin
x sin 3 xdx .
x cos 2 xdx .
571.
574.
sin 3 x
dx .
cos 4 x
cos 2 x
dx .
sin 4 x
7. Integrali
575.
578.
581.
dx
.
4
cos x sin 4 x
cos 7 x cos 3xdx .

cos xdx .
3
143
576.
sin 5x cos xdx .
577.
sin x cos 5xdx .
579.
sin 15x sin 10 xdx .

sin xdx .
580.
sin x sin 2 x sin 3xdx
582.
RJEENJA
569.
572.
575.
578.
581.
1
1
1 3
1
1
1
sin x sin 5 x + c. 570. cos 7 x cos 5 x + c. 571.
+ c.
3
3
5
7
5
3 cos x cos x
3
1
1
x
1
1
1
x sin 2 x + sin 4 x + c. 573.
sin 4 x sin 3 2 x + c. 574. ctg 3 x + c.
8
4
32
16 64
48
3
1
cos 6 x cos 4 x
cos 6 x cos 4 x
ln(tg ( x )) + c. 576.
+ c. 577.
+
+ c.
2
4
12
8
12
8
sin 10 x sin 4 x
sin 25 x sin 5 x
cos 6 x cos 4 x cos 2 x
+
+ c. 579.
+
+ c. 580.
+ c.
20
8
50
10
24
16
8
sin 3 x
1
2 cos 3 x
sin x
+ c. 582. cos 5 x +
cos x + c.
3
5
3
7.5 INTEGRALI RACIONALNIH FUNKCIJA

Znatan broj racionalnih funkcija se moe integrirati primjenom klasinih supstitucija, kao na
poetku poglavlja. Na primjer:
583.
584.
585.
2 x4 = t
1 dt
1
1
x3
dx
=
=
= ln | t | + c = ln | 2 x 4 | + c .
4
3
4 t
4
4
2 x
4 x dx = dt
x 3 + 4 = t 1 dt
1 1
1
1
x2
dx
=
=
=
+c=
+c.
3
9
9
8
3
2
24 t
24 ( x + 4)8
( x + 4)
3 x dx = dt 3 t
x3 = t
1 dt
1
1
x2
dx
=
=
= arc tg (t ) + c = arc tg ( x 3 ) + c .
6
2
2
3
3
1+ x
3 x dx = dt 3 1 + t
Meutim, jo je vei broj primjera gdje treba primjeniti neke nove trikove uz ve postojee
supstitucije, kao to su pretvaranje kvadratnog trinoma u binom, rastavljanje razlomka na
proste parcijalne razlomke, djeljenje brojnika sa nazivnikom i slino.
Kao prvo, ako je u nazivniku takozvani kvadratni trinom ax 2 + bx + c odnosno kvadratna
funkcija sa srednjim lanom bx , koju ne moemo rastaviti na dva dijela prvog stupnja,
tada treba trinom svesti na takozvani kvadratni binom, kao u slijedeem primjeru:
144
586.
dx
= x 2 x + 1 = ( x 12 ) 2 +
2
x x +1
587.
dt
+
3
4
2
3
arc tg
dx
( x 12 ) 2 +
t +c=
3
4
arc tg
x 12 = t
=
dx = dt
2
3
( x 12 ) + c .
dx
= 2 x 2 + 4 x + 6 = 2( x 2 + 2 x + 3) = 2[( x + 1) 2 + 2] = 2( x + 1) 2 + 4 =
+ 4x + 6
x +1 = t 1
1
dx
dt
t
x +1
1
1
=
=
=
=
+c=
+c.
arc tg
arc tg
2
2
2 ( x + 1) + 2 dx = dt 2 t + 2 2 2
2
2 2
2
2x
588.
3
4
dx
2x x2
= 2 x x 2 = 1 (1 x) 2 =
dx
1 (1 x) 2
dt
1 t2
1 x = t
=
dx = dt
= arc cos t + c = arc cos (1 x) + c .
Ako ipak moemo kvadratni trinom ax 2 + bx + c rastaviti na dva dijela prvog stupnja
odnosno na proste faktore, tada radimo rastav razlomka na takozvane parcijalne
razlomke, kao u slijedeim primjerima (takozvano abecediranje razlomaka):
589.
dx
dx
1 x = (1 x)(1 + x) =
2
1
(1 x )(1+ x )
= 1Ax + 1+Bx =
=
590.
1
(1 x )(1+ x )
= 1Ax + 1+Bx = A
( A B ) x + ( A+ B )
(1 x )(1+ x )
dx
dx
1 x + B 1 + x =
A B = 0
A = B = 1/ 2 =
A + B =1
1 dx
1 dx
1
1
1
1+ x
+
= ln | 1 x | + ln | 1 + x | +c = ln |
| +c .
2
2
1 x
2 1 x 2 1+ x
2
x
x
x
3
2
dx
dx
dx = 2
=
=
=3
2
=
x+3
x+2
x + 5 x + 6 ( x + 3)( x + 2) x + 3 x + 2
+ 5x + 6
= 3 ln | x + 3 | 2 ln | x + 2 | +c .
Ako se u nazivniku pojavi prosti faktor stupnja jedan ali sa potencijom nad njim veom od
jedan, (npr. x 3 ) tada moramo u rastavu na parcijalne razlomke uzeti onoliko novih razlomaka
koliko je ta potencija. Na primjer:
591.
x2 + 1
x2 +1
dx
dx =
=
x 4 x3
x 3 ( x 1)
x 2 +1
x 3 ( x 1)
A
x
B
x2
C
x3
D
x 1
=A
dx
dx
dx
+ B 2 +C 3 +
x
x
x
7. Integrali
+D
145
dx
x 1 =
x 2 +1
x 3 ( x 1)
= 2
592.
A
x
B
x2
C
x3
D
x 1
( A+ D ) x 3 + ( A+ B ) x 2 + ( B + C ) x C
x 3 ( x 1)
A+ D =0
A = 2
B = 1
A + B =1
=
C = 1
B+C =0
C =1
D=2
dx
dx
dx
dx
1
1
2 3 +2
= 2 ln | x | + + 2 + 2 ln | x 1 | + c .
x
x 1
x 2x
x
x
x 2 + 3x + 3
x 2 + 3x + 3 3
1
1
dx
=
=
+
=
2
2
4 x 4( x + 2) 2( x + 2) 2
x( x + 2)
x( x + 2)
3 dx 1 dx
1
3
1
dx
1 1
+
= ln | x | + ln | x + 2 | +
+c.
2
4 x 4 x + 2 2 ( x + 2)
4
4
2 x+2
Ako je u nazivniku pak prosti faktor stupnja dva a nad njim potencija vea od jedan, (npr.
( x 2 + 1) 3 tada u rastavu na parcijalne razlomke uzimamo isto tako onoliko novih razlomaka
kolika je ta potencija. Na primjer:
593.
x3 x
dx =
( x 2 + 1) 2
x3 x
( x 2 +1) 2
x3 x
( x 2 +1) 2
Ax + B
x 2 +1
Ax + B
x 2 +1
+D
+ (Cx
=
x 2 +1) 2
+D
+ (Cx
=
x 2 +1) 2
dx
x(1 + x
2 2
Ax + B
Cx + D
dx +
dx =
2
x +1
( x 2 + 1) 2
Ax 3 + Bx 2 + ( A+ C ) x + ( B + D )
( x 2 +1) 2
594.
A =1
A =1
B=0
B=0
=
A + C = 1
C = 2
B+D=0
D=0
x
1
x
1
dx 2
dx = ln( x 2 + 1) + 2
+c.
2
2
2
( x + 1)
x +1
+1
1
1
x
x
=
=
2 2
2
x 1+ x
(1 + x 2 ) 2
x(1 + x )
1
dx
x
1
x
dx
dx = ln | x | ln(1 + x 2 ) +
+c.
2
2 2
2
x
1+ x
(1 + x )
2(1 + x 2 )
Ukoliko je stupanj brojnika vei ili jednak od stupnja nazivnika, tada prije primjene
prethodnih trikova je potrebno podijeliti brojnik sa nazivnikom, te dobiti razlomke u kojima
je stupanj nazivnika vei od stupnja brojnika. Naravno, detaljni postupak za pripadno
djeljenje, se radi na predavanjima i vjebama, a ovdje emo koristit samo krajnji razultat
djeljenja, jer nam to nije cilj ve sredstvo za rjeavanja integrala ovakvog tipa. Na primjer:
595.
x5 + 1
x5 + 1
x +1
x +1
dx
=
= x3 x + 2
= ( x 3 x)dx + 2
dx =
2
2
x +1
x +1
x +1
x +1
146
= x 3 dx xdx +
596.
x
dx
x4 x2 1
dx
+
=
+ ln( x 2 + 1) + arc tg x + c .
2 2
x2 + 1
x2 + 1 4
x3
x3
x2 + 4x 4
x2 + 4x 4
dx
=
=
1
+
=
dx
+
dx =
( x 1)( x 2 4)
( x 1)( x 2 4)
( x 1)( x 2 4)
( x 1)( x 2 4)
x2 + 4x + 4
1 1
2
2 1
1 dx
dx
2 dx
=
+
= x
+2
=
2
3 x 1 x 2 3 x + 2
3 x 1
x2 3 x+2
( x 1)( x 4)
2
1
= x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | ln | x + 2 | + c .
3
3
597.
2 x 4 x 3 5 x 2 3 x + 10
2 x 4 x 3 5 x 2 3x + 10
4x2 7 x + 6
dx
2
x
1
=
=
+
+
=
x3 x 2 4 x + 4
x3 x 2 4x + 4
x3 x 2 4x + 4
= (2 x + 1)dx +
=
2 x 4 x 3 5 x 2 3x + 10
dx = djeljenje brojnika i nazivnika=
x3 x 2 4x + 4
1
2 x 4 x 3 5 x 2 3 x + 10
2
3
+
+
= uvrstiti u prethodni integral=
=
3
2
x 1 x 2 x + 2
x x 4x + 4
= 2 xdx + dx
dx
dx
dx
x 1 + 2 x 2 + 3 x + 2 =
= x 2 + x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | +3 ln | x + 2 | +c.
ZADACI ZA VJEBU
598.
600.
2x + 3
dx .
+ 3 x 10
599.
3x 2 2 x 4
dx .
( x 1)( x 2 4)
601.
603.
605.
607.
609.
602.
604.
606.
608.
x4 +1
dx .
x3 x
x2 + 2x
dx .
( x + 1) 4
x 2 3x
dx .
( x + 1)( x 1) 2
xdx
.
x3 1
( x + 1)(2 x + 1)dx .
x3 x + 2
dx .
x2 1
x+2
dx .
( x + 3) 2
dx
.
3
x + x4
dx
.
1
dx
.
+ x2 + x +1
7. Integrali
147
RJEENJA
598. ln( x 2 + 3x 10) + c.
599. ln
x +1
+ c.
600. ln(( x 1)( x 2 4)) + c.
2x + 1
x
x 1
x
x2 1
1
601.
+ ln
+ c. 602.
+ ln
+ c. 603.
+ ln( x + 3) + c.
2
x +1
2
x
x+3
1
1
x
1
1
1
604.
+ c. 605. 2 + ln
+ c. 606.
+ ln( x + 1) + c.
3
x 1
x 2x
x +1
x +1
3( x + 1)
2
607.
1 x 1 1
ln
arctgx + c.
4 x +1 2
609.
1 ( x + 1) 2 1
ln 2
+ arctgx + c.
4
x +1 2
608.
1
3
2x + 1
x 1
ln
+
arctg
+ c.
2
3
3
x + x +1 3
Pojam neodreenog integrala je vezan za dvojicu velikih matematiara: Leibniza (Lajbnica) i

Newtona (Njutna). Stoga smatramo zanimljivim iznijeti neke osnovne povijesne podatke i
injenice o njima dvojici. Pri tome emo o Newtonu govorit na kraju slijedeeg poglavlja,
kad budemo govorili o odreenim integralima i povrinama ravninskih likova, to je Newton
prvi inicirao.
Gottfried Wilhelm von Leibniz

Roen: 1. lipnja 1646 u Leipzigu, Saxonija (Njemaka)
Umro: 14. studenog 1716 u Hannoveru, Hanover (Njemaka)
Leibniza je povijest oznaila kao jednog od najveih univerzalnih genija. Zato?

Kao prvo bio je uspjean diplomata i dravnik, to mu je omoguilo da putuje evropom, te
razmjenjuje ideje, ita dostignua drugih i ui od njih, te da prezentira ono to je sam stvorio.
Na primjer:
148
-
1672 godine za diplomatskog posjeta Parizu, je poeo uiti modernu matematiku od

Huygensa (Hajgensa);
potom odlazi na tri mjeseca u London, kao izaslanik izbornog kneza, gdje osim
obaveza u Kraljevskom drutvu, sastaje se i sa Engleskim matematiarima, gdje im
tumai neke svoj matematike metode;
godine 1676 naputa Pariz i odputovao je za Hanover da bi uao u slubu vojvode od
Brunswick-Luneburga, u ulozi povjesniara;
kao povjesniar je tada u razmaku od 1687-1690 proputovao cijelu Njemaku,
Austriju i Italiju.
Bio je pravnik, povijesniar, logiar, metafiziar, filozof, knjievnik i pored sve toga, bio je i
matematiar. Sim god da se bavio, bio je izuzetno plodan i moderan u smislu svog vremena.
Pamti se da u ono vrijeme, genijalnost njegovih pravnih postulata malo tko je mogao i htjeo
razumjeti. Primio je diplomu doktorskog stupnja iz prava, u svojoj dvadesetoj godini, 5.
Novembra 1666. Sam je bio svjestan svoje univerzalnosti, a zapamena je njegova izreka:
Imam tako mnogo ideja da one s vremenom mogu biti korisne ako drugi, mnogo
prodorniji od mene, jednog dana dublje uu u njih i pridrue ljepotu svojih misli
mojem djelu G.W. Leibniz.
Matematikom se intenzivnije bavi poev od 1672 godine, pod utjecajem Huygensa. Godine
1675 pie rad u kome otkriva osnovni teorem diferencijalnog rauna:
df
d
dg
( f g) = f
+g
.
dx
dx
dx
U istom tom radu, po prvi put je uveden pojam neodreenog integrala
f ( x)dx . Potom,
d n
( x ) = nx n 1dx . Godine 1701.
dx
objavljuje radove o aritmetici binarnog sistema, te o determinantama.
1676 godine otkriva familijarni rezultat sa prethodnim:
Na kraju recimo da je u povijesti ostao ne razjanjen delikatan odnos izmeu njega i Newtona,
s obzirom da su obadva u isto vrijeme otkrivali diferencijalni i integralni raun, ali na razliite
naine i sa razliitim ciljem. Isto tako dosta je diskutabilna neuspjena prepiska koja se vodila
meu njima.
8. Primjena integrala
149
PRIMJENA INTEGRALA
U ovom poglavlju:
Znanstvenik od imena, a posebno

matematiar, osjea u svome radu
isto kao i umjetnik; njegova je
radost velika i potjee od same
prirode Henri Poincare.
Odreeni integrali
Povrine ravninskih likova
Nepravi integrali
Kao to znamo, neodreeni integral
f ( x)dx
predstavlja jednu novu funkciju takozvanu
primitivnu funkciju dane funkcije y = f (x) . Odreeni integral funkcije
y = f (x) po
intervalu [a, b] , koga oznaavamo sa
f ( x)dx ,
je jedan novi broj koga definiramo na
slijedei nain.
Kao prvo, za svaki realan broj > 0 , dani interval [a, b] moemo pokriti pod-intervalima
[ xk 1 , xk ] ija je duljina manja od danog broja > 0 , odnosno max( xk xk 1 ) . Pri tome
1 k n
broj takvih podintervala je sve vei to je manji i oznaavamo ga n = n( ) . Prema ovome

za dani imamo da je:
a = x0 < x1 < x2 < ....... < xn 1 < xn = b , n = n( ) .
Isto tako, unutar svakog pod-intervala [ xk 1 , xk ] moemo izabrati bilo koju toku,
k [ xk 1 , xk ] , odnosno imamo da je:
a = x0 1 x1 2 x2 < ....... < xn 1 n xn = b , n = n( ) .
Tada integral funkcije y = f (x) po intervalu [a, b] definiramo:
n( )
f ( x)dx = lim f (
a
k )( xk
xk 1 ).
k =1
Da bi shvatili broj na desnoj strani u ovoj definiciji, potrebno je grafiki prikazati

podintegralnu funkciju zajedno sa prethodno opisanom subdivizijom intervala [a, b] :
150
a = x0
1 x1
2 x2 . xn1
xn = b
Nije teko primjetiti da broj f ( k )( xk xk 1 ) predstavlja povrinu pravokutnika sa

stranicama [ xk 1 , xk ] Ox i [0, f ( k )] O y . Prema slici to znai da za veliki broj
n
podintervala vrijedi da je broj
f (
)( x k x k 1 ) priblino jednak povrini lika ispod grafa
k =1
funkcije y = f (x) . Zbog toga kaemo da je
f ( x)dx
povrina krivuljnog trapeza koji je
ogranien odozdo sa osi O x , odozgo sa grafom funkcije y = f (x) (uz pretpostavku da je

f ( x) 0, x [a, b] ), te pravcima x = a sa lijeve strane i x = b sa desne strane.
Ovakvu konstrukciju je prvi koristio Isac Newton.
8.1 ODREENI INTEGRALI

b
U praksi bi bilo teko rijeavati odreene integrale
f ( x)dx
preko definicije, odnosno
raunajui limes suma oblika
f (
)( xk xk 1 ) . Veliki povjesni rezultat, pomou kojeg su
k =1
neodreeni i odreeni integrali dovedeni u vanu efektivnu vezu, je Newton-Leibnizova

formula:
Teorem 18. Neka je funkcija y = f ( x) neprekidna na intervalu [a, b] , te neka je
y = F ( x) antiderivacija funkcije y = f ( x) , odnosno F ( x) =
f ( x)dx .
integral po intervalu [a, b] efektivno raunamo po formuli:
f ( x ) dx = F ( x )
a
b
a
= F (b ) F ( a )
.
Tada odreeni
151
Prema ovome, odreeni integral raunamo tako to prvo naemo odgovarajui neodreeni
integral, a potom dobiveni rezultat propustimo kroz granice integracije.
Iz ovog fundamentalnog rezultata slijede jednostavna svojstva odreenih integrala:
Teorem 19. Neka su funkcije y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne na intervalu [a, b] . Tada

vrijedi:
i)
b
f ( x ) dx =
f ( x ) dx ;
ii)
b
c f ( x ) dx = c f ( x ) dx
iii)
b
( f ( x) + g ( x))dx =
f ( x)dx + g ( x) dx .
a
Sada prelazimo na rjeavanje odreenih integrala koristei Newton-Leibnizovu formulu iz

gore navedenog Teorema 18.
1
x3 3
x3 3
610. ( x 3 x + 4)dx = ( x 3x + 4) dx = x 2 + 4 x = x 2 + 4 x =
3 2
3 2
0
0
1 3
0 3
7
17
= ( + 4) ( 0 + 4 0) = + 4 =
.
3 2
3 2
6
6
611.
x4
x4
1
dx
1 2 1 2
dx =
dx = 2 dx 4 3 = + 2 = + 2 =
3
3
x x
x
x
x
x
x x 1
1 2
1 2
= ( + ) ( + ) = 1 .
2 4
1 1
/6
612.
(2 cos x 5 sin x)dx = (2 cos x 5 sin x)dx = 2 sin x + 5 cos x = (2 sin x + 5 cos x )
0
= (2 sin
/4
613.
1
3
5 3
.
+ 5 cos ) (2 sin 0 + 5 cos 0) = 2 + 5
5 = 4 +
6
6
2
2
2
dx
/4
= tg x 0 = tg tg 0 = 1 0 = 0 .
2
4
cos x
/6
0
152
u = ln x
dx
du =
x = uv vdu = x ln x dx = x ln x x =
614. ln xdx = ln xdx =
dv = dx
1
e2
v=x
= (x ln x x ) 1 = (e 2 ln e 2 e 2 ) (1ln1 1) = 2e 2 e 2 + 1 = e 2 + 1 .
e2
u = arc sin x
du = dx 2
615.
arc sin xdx = arc sin xdx =
1 x
dv = dx
= x arc sin x + 1 x 2 =
v=x
1
= x arc sin x + 1 x 2 = 1 .
0 2
x+3=t
dt
t 3
x
x
= x + 3 3 ln | x + 3 | =
dt = dt 3
dx = dx = dt =
dx =
t
t
x+3
x+3
x =t 3
616.
= (x + 3 3 ln | x + 3 |) 0 = (7 3 ln 7) (3 ln 3) = 4 3 ln 7 + ln 3 .
4
/2
1
617. cos xdx =
2
0
ln 2
619.
/2
1
1
(1 + cos 2 x)dx = ( x + sin 2 x)
2
4
0
e
ln x = t
1
1
1
ln 2 x
1
dx = 1
= t 2 dt = ln 3 x = ln 3 e ln 3 1 = .
dx = dt
3
x
3
3
3
x
1
1
e
618.
/2
ex 1 = t
t2
dt
dt = 2 dt 2
= 2t 2arc tg t =
e x 1dx = x = ln(t 2 + 1) = 2
2
1+ t
1+ t2
2tdt
dx =
1+ t2
= 2( e x 1 arc tg e x 1)
ln 2
0
x4 2x + 1 = t
1
620. (2 x 1) x 2 x + 1dx =
=
3
( 4 x 2)dx = dt 2
0
=2
1
t dt =
( x 4 2 x + 1) 3
3
1
0
1
= .
3
u = ln x
e
e
e
du = 1x dx
ln x
1
dx ln x 1
=
=
+
=
dx
621.
uv
vdu
(
ln
x
)
= 1 2e 1 .
1
2
2
=
dv
dx
x
x
x
x
x
1
1
x2
1
1
v = 1x
e
153
ZADACI ZA VJEBU
1
622.
x 2 5 x dx .
623.
e4
cos xdx .
626.
/2
628.
ln( x + 9 + x 2
0
e
631.
9 + x2
e
1
629.
dx .
625.
( x
dx
ln x
xdx
4 x4
)dx .
624.
cos(ln x)
dx .
x
1
632.
x +1
0
1
627.
/2
630.
dx .
xdx
1 x2
cos 2 x
sin 2 xdx .
ln( x + 1)dx .
633.
x sh xdx .
0
RJEENJA
622.
5
.
17
627. 1.
623.
628.
4
.
3
624.
3 2
ln 3.
2
8
.
3
629.
625. 1.
630.
626. 2.
2
.
ln 3
631. sin 1.
632. ln 4 1.
Sir Isaac Newton

Roen: 4. sijenja 1643 u Woolsthorpeu, Lincolnshire (Engleska)
Umro: 31 oujka 1727 u Londonu (Engleska)
633. e 1.
154
Newton (Njutna) je povijest obiljeila kao genija koji je nadmaio ljudsku vrstu. Poznata je
njegova izreka o samom sebi:
Ne znam kako ja izgledam ljudima; ali sam sebi izgledam kao djeak koji se
igra na obali mora, i zabavlja se sam sobom, pronaavi od vremena na
vrijeme manji oblutak ili ljepu koljku, dok se veliki ocean istine itav prua
neotkriven preda mnom Newton.
Drutvena zbilja obinog i sveuilinog ivota u kojoj je odrastao Newton je bila puna
grozniave mrnje i tiranije, lai i nasilja, to je za pravo udo imalo koristan utjecaj na
karakter mladog Newtona. On je ak izjavio:
Ako sam vidio malo dalje od drugih, to je zbog toga to sam stajao na ramenima
orijaa Newton.
Orijai na koje je mislio su bili: Decartes (Dekart), Kepler i Galilei:
i)
od Decartesa je naslijedio analitiku geometriju;
ii)
od Keplera tri osnovna zakona o kretanju planeta;
iii)
od Galileja je preuzeo prva dva od tri zakona kretanja, koji su postali kameni
temeljci njegove vlastite dinamike.
Poznati Newtonov zakon o svemirskoj gravitaciji kae:
Bilo koje dvije materijalne estice u svemiru meusobno se privlae sa snagom

koja je direktno proporcionalna proizvodu njihove mase i, obrnuto,
proporcionalna kvadratu udaljenosti meu njima.
Poznata tri Newtonova zakona o kretanju:
1. Svako e tijelo nastojati da ostane u stanju mirovanja tako dugo dok
nije prisiljeno da promjeni to stanje djelovanjem sile;
2. Mjera promjene snage je proporcionalna djelovanju sile i dogaa se
u pravcu u kojem djeluje sila;
3. Akcija i reakcija jednake su i suprotne.
Kako vidimo u drugom zakonu se spominje iznos promjene. Ispitujui iznos promjene
pokretne sile Newton je objasnio pojam brzine koja je iznos promjene poloaja. Njegovo
rjeenje tog problema dalo mu je majstorski klju za cijeli diferencijalni raun.
Kako e se izraunati ukupna udaljenost koju u danom vremenu prijee estica koja se kree i
ija se brzina stalno mjenja? Odgovarajui na ovaj ili sline probleme, Newtonu je u ruke
doao integralni raun.
to vie, promatrajui zajedniki dvije vrste problema, Newton je nainio fundamentalno
otkrie: vidio je da su diferencijalni i integralni raun usko i reciprono vezani s onim to se
danas zove fundamentalni teorem infinitezimalnog rauna takozvana Newton-Leibnizova
formula za odreeni integral.
155
Jedno od najveih njegovih remek-djela je zasigurno Philosophiae Naturalis Principia

Mathematica (Matematiki principi prirodne filozofije).
Newton je od 1701. do 1702. godine predstavljao Sveuilite Cambridge (Kembrid) u
Parlamentu, a 1703. godine je izabran za predsjednika Kraljevskog drutva. Na taj poasni
poloaj bio je stalno ponovno biran sve do svoje smrti 1727 godine. Recimo jo da ga je 1705.
godine kraljica Ana proglasila vitezom.
8.2 POVRINE RAVNINSKIH LIKOVA

Pomou definicije odreenog integrala, mogue je definirati povrine ravninskih likova koji
su mnogo sloeniji od trokuta, pravokutnika, kruga i drugih pravilnih likova u ravnini.
Najopenitiji ravninski likovi koje promatramo su takozvani krivuljni trapezi, odnosno
likovi koji su ogranieni odozgo i odozdo sa grafovima dvaju danih neprekidnih funkcija, kao
na slici:
y
y = g ( x)
y = f ( x)
Kao to vidimo ovaj krivuljni trapez je ogranien u smjeru O x osi sa pravcima x = a i x = b ,

te u smjeru O y sa grafovima danih funkcija y = f ( x) i y = g ( x) . Nije teko sada izvesti
formulu za provrinu ovog krivuljnog trapeza:
Teorem 20. Neka su y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne funkcije na intervalu [a, b] .
Tada povrinu P krivuljnog trapeza, kao na slici gore, raunamo po formuli:
b
P = ( g ( x) f ( x)) dx
a
To znai da sami moramo iz teksta zadatka nacrtati dani lik, te odrediti slijedee elemente:
x = a (lijevo po x);
i)
ii)
x = b (desno po x);
iii)
y = g ( x) (gore po y);
y = f ( x) (dole po y).
iv)
Potom pronaene elemente uvrstimo u gornju formulu, te rijeimo pripadni odreeni integral.
156
634. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 i y = x 2 . Slijedimo korake:

i)
nacrtati svaku od danih krivulja:
y=4
y = x2
ii)
izraunati presjene toke od y = 4 i y = x 2 :
x 2 = 4 x = 2 ;
iii)
iv)
v)
odrediti lijevi i desno po x: a = 2 i b = 2 ;

odrediti gore i dole po y: f ( x) = x 2 i g ( x) = 4 ;
raunanje povrine:
2
1
32
P = ( g ( x) f ( x))dx = (4 x )dx = (4 x x 3 ) =
.
3
3
a
2
2
635. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 x x 2 i y = x 2 4 x + 6 .

Slijedimo korake:
i)

y = 4x x2
y = x2 4x + 6
ii)
izraunati presjene toke od y = 4 x x 2 i y = x 2 4 x + 6 :

4x x2 = x2 4x + 6
iii)
iv)
v)
x 2 4 x + 3 = 0 x1 = 1, x2 = 3 ;
odrediti lijevo i desno po x: a = 1 i b = 3 ;

odrediti gore i dole po y: f ( x) = x 2 4 x + 6 i g ( x) = 4 x x 2 ;
raunanje povrine:
b
2
8
P = ( g ( x) f ( x))dx = [(4 x x ) ( x 4 x + 6)]dx = (4 x x 3 6 x) = .
3
3
1
a
1
Ukoliko imamo vie od dvije krivulje koje ograniavaju dani lik, tada moramo raunati
nekoliko povrina od kojih se sastoji ukupna povrina danog lika, kao u slijedeem primjeru.
636. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y =
5
x.
2
157
Slijedimo korake:
i)
y = 8x
y = 9 x2
y=
0
ii)
5
x
2
izraunati presjene toke od y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y =
5
x:
2
9 x 2 = 8 x x 2 + 8 x 9 = 0, x 0 x = 1 ,
5
5
9 x 2 = x x 2 + x 9 = 0, x 0 x = 2 .
2
2
Imamo dva podruja:
iii)
za prvo podruje je
a = 0 , b = 1 , f ( x) =
iv)
za drugo podruje je
a = 1 , b = 2 , f ( x) =
v)
5
x i g ( x) = 8 x ;
2
5
x i g ( x) = 9 x 2 ;
2
raunanje povrine:
1
P = (8 x
0
5
5
11
1
5
17
x)dx + [(9 x 2 ) x]dx = x 2 + (9 x x 3 x 2 ) =
.
2
2
4
3
4
3
0
1
1
Ponekad su krivulje koje ograniavaju dani lik zadane kao funkcije po varijabli y kao na slici:
y
d
x = g ( y)
x = f ( y)
c
x
Tada povrinu P ovakvog lika raunamo po formuli koja je analogna sa Teoremom 20:
d
P = ( g ( y ) f ( y ))dy .
c
158
637. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama x = 0 i

korake:
i)
x = 2 y y 2 . Slijedimo

x = 2 y y2
x=0
ii)
izraunati presjene toke od x = 0 i x = 2 y y 2 :

2 y y 2 = 0 y1 = 2, y 2 = 1 ;
iii)
iv)
elementi: c = 2 i d = 1 , f ( y ) = 0 i g ( y ) = 2 y y 2 ;
raunanje povrine:
d
1
1
9
P = ( g ( y ) f ( y ))dy = [(2 y y ) 0]dy = ( 2 y y 2 y 3 ) = .
2
3
2
c
2
2
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai povrine likova koji su ogranieni danim krivuljama:
638. y = x 2 + 2 x 3 i y = x + 3 ;
639. y = 2 x x 2 i y = x ;
640. y = x 2 1 , x = 2 , x = 0 i y = 0 ;
641. y = x 2 3 x 4 i y = x 2 + 3x + 4 ;
642. y = x 1 , y = 1 i y = ln x ;
643. y = e x , y = e x i x = 1 ;
644. y = x 3 2 x 2 + 3 , x = 2 i y = 0 ;
645. y = x 2 3 x + 2 , x = 0 , x = 3 i y = 0 ;
646. y = x , y = x , x = 1 i x = 4 ;
647. y = x 3 2x 2 i y = x 2 2 x ;
648. y 2 = x + 1 i x + y = 1 .
159
RJEENJA
125
9
. 639. . 640. 2.
6
2
11
73
1
645. . 646.
. 647. .
6
6
2
638.
125
.
3
9
648. .
2
5
642. e .
2
641.
643. 2ch1 2.
644.
27
.
4
8.3 NEPRAVI INTEGRALI

b
f ( x)dx
Pod nepravim integralom podrazumjevamo odreeni integral
u sluaju da vrijedi:
i)
ii)
ili je bar jedna od granica jednaka beskonanosti odnosno a = ili b = ,

ili je podintegralna funkcija neograniena na intervalu [a, b] .
Na primjer, elimo izraunati
1
dx ili
x2
dx . U prvom sluaju imamo beskonanu
granicu integracije b = , dok u drugom sluaju podintegralna funkcija f ( x) =
1
x
nije
ograniena u podruju integracije [0,4].

Definicija 4. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, ) . Tada definiramo:
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
a
Ako pripadni limes postoji kaemo da nepravi integrali
f ( x)dx
konvergira. U
suprotnom kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x ) neprekidna na intervalu (, b] ,

tada definiramo:
b
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
.
b
f ( x)dx
suprotnom kaemo da divergira.
konvergira. U
160
649.
650.
1
1
1
1
dx = lim
dx = lim
= lim ( 1) = 1 .
2
2
M
x1
M
x
x
1
M
1
1
M
dx = lim
dx = lim ln x 1 = lim (ln M ln 1) = , divergira.
M
M
M
x
x
1
1
1
x
1
1
x
1
dx = lim
651.
= lim (
+ )= .
dx = lim
2 2
2
2
2
2
M (1 + x )
M 2(1 + x )
M
2
2(1 + M ) 2
(1 + x )
0
0
0
652.
1
x
dx = lim
1
x
dx = 2 lim x
M
M
2
= lim (2 M 2 2 ) = , divergira.
M
Sada prelazimo na drugi sluaj kada su granice integracije konane ali je podintegralna
funkcija neograniena na danom intervalu integracije.
Definicija 5. Neka je y = f (x) neprekidna na intervalu (a, b] i neka je neograniena u
lijevom rubu, odnosno lim f ( x) = . Tada definiramo:
xa +
f ( x) dx = lim
M a +
f ( x)dx
.
b
f ( x)dx
konvergira. U
suprotnom kaemo da divergira. Slino, ako je y = f (x) neprekidna na intervalu [a, b) i

ako je neograniena u desnom rubu, odnosno lim f ( x) = , tada definiramo:
x b
f ( x) dx = lim
M b
f ( x)dx
a
.
b
f ( x)dx
konvergira. U
suprotnom kaemo da divergira.
653.
654.
1
x
dx = lim
M 0 +
1
x
M
dx = lim 2 x
M 0 +
4
M
= lim (2 4 2 M ) = 4 .
M 0+
1
1
1
1
dx = lim
dx = lim
= lim (
1) = , divergira.
2
2
1
M
x
M
1
1
x
x
(
1
)
(
1
)
0
0
0
8
655.
656.
1
3
161
dx = lim
M 0 +
2 / 3
M 0 +
1
1 x2
dx = lim
M 1
dx = 3 lim x1/ 3
= lim (3 81/ 3 3M 1/ 3 ) = 6 .
M 0 +
1 x2
dx = lim arc sin x 0 = lim (arc sin M arc sin 0) =

M 1
M 1
ZADACI ZA VJEBU
657.
dx .
x
660.
dx .
2
( x + 1) 3
1
663.
1
1
666.
661.
1
3
x
1
2
x2 + 1
dx .
x3
x2
658.
dx .
( x 3 + 1) 2
1
664.
1
0
dx .
667.
659.
x
dx .
+1
1
x 1
662.
xe
dx .
665.
0
1
1/ x
668.
RJEENJA
663. divergira. .
668.
(3 2 ) 2 1
.
2
1
.
ln 3
1
664. 2. 665. .
4
658.
1
.
6
659.
669. divergira. .
1
.
16
3
666. .
2
660.
dx .
1
3
tg xdx .
657. divergira. .
dx .
x ln xdx .
/2
669.
x2
0
1
e
dx .
3
x
1
x(ln x)
661.
2
667. .
e
662.
1
.
2
3x 1
dx .
Tablica neodredenih integrala

x+1
+1
1.
x dx =
2.
dx
x
3.
ax dx =
4.
sin xdx = cos x + C
5.
cos xdx = sin x + C
6.
dx
cos2 x
= tgx + C
7.
dx
sin2 x
= ctgx + C
8.
shxdx = chx + C
9.
chxdx = shx + C
10.
dx
ch2 x
= thx + C
11.
dx
sh2 x
= cthx + C
12.
dx
x2 +a2
= a1 arctg xa + C,
13.
dx
x2 a2
14.
15.
6= 1
+ C,
= ln |x| + C
ax
ln a
1
2a
+ C,
ex dx = ex + C
a>0
ln | xa
| + C,
x+a
a>0
dx
a2 x2
= arcsin xa + C,
a>0
dx
x2 a2
= ln |x +
16.
dx
sin x
= ln |tg x2 | + C
17.
dx
cos x
= ln |tg( x2 + 4 )| + C
x2 a2 | + C,
a>0
Pravila integriranja
R
R
R
1. (f (x) g(x))dx = f (x)dx g(x)dx
R
R
2. kf (x)dx = k f (x)dx
3. Metoda supstitucije: ako je x = (t) gdje je strogo monotona derivabilna
funkcija, onda je
Z
Z
f (x)dx = f ((t))0 (t)dt
4. Metoda parcijalne integracije:
Z
Z
udv = uv vdu
9. Diferencijalne jednadbe
163
DIFERENCIJALNE JEDNADBE
U ovom poglavlju:
Direktna integracija
Separacija varijabli
Linearna diferencijalna jednadba
Bernoullijeva diferencijalna jednadba
Diferencijalna jednadba homogenog stupnja
Egzaktna diferencijalna jednadba
Dajemo nekoliko karakteristinih primjera diferencijalnih jednadbi, gdje funkcija y = y (x)

dy
predstavlja traeno rjeenje, dok y ' obiljeava njenu derivaciju, odnosno y ' =
:
dx
i)
diferencijalna jedandba koja se rjeava metodom direktne integracije

y '= e 3 x ;
ii)
diferencijalna jedandba koja se rjeava metodom separacije varijabli

x 2 y ' = y ( y 3) ;
iii)
linearna diferencijalna jednadbe

2
y '+2 xy = x 3e x ;
iv)
Bernoullijeva diferencijalna jednadba

y ' y = xe5 x y 3 ;
v)
egzaktna diferencijalna jednadba

y
dx + ( y 3 + ln x)dy = 0 ;
x
vi)
diferencijalna jedandba homogenog stupnja

( x 2 3 y 2 )dx + xydy = 0 .
164
Naravno, postoje jo mnogi drugi tipovi diferencijalnih jednadbi prvog reda. Tipovi koje
smo gore naveli i koje emo detaljno raditi se najee pojavljuju u nastavnom procesu.
Primjetimo da pod rjeenjem diferencijalne jednadbe y ' = F ( x, y ( x)) podrazumjevamo
funkciju y = y (x) koja zadovoljava tu jednadbu u smislu da nakon uvrtavanja te funkcije u
y ' = F ( x, y ( x)) imamo valjanu jednakost. Na primjer, funkcija y = e 3 x 1 zadovoljava
diferencijalnu jedandbu y ' y = 2e 3 x + 1 , jer kad je uvrstimo u danu jednakost dobivamo 0 =
0. Kaemo jo da je funkcija y = e 3 x 1 jedno konkretno ili takozvano partikularno rjeenje
ove jednadbe. Meutim, to nisu sva njena rjeenja. Sva njena rjeenja, takozvano ope
rjeenje, imaju nakon rjeavanje dane jednadbe y ' y = 2e 3 x + 1 oblik y = c e x + e 3 x 1 , gdje
je c proizvoljna konstanta. Znai, trebamo razlikovati pojam opeg rjeenja od pojma
partikularnog rjeenja neke diferencijalne jednadbe
9.1
DIREKTNA INTEGRACIJA
Mali broj diferencijalnih jednadbi moemo rijeiti samo direktnom integracijom. Meutim,
kad tad, nakon primjene raznih metoda, diferencijalnu jednadbu dovodimo u oblik za
direktno integriranje. Metodu direktnog integriranja emo objasniti na slijedeim primjerima.
1
670. y ' = e 3 x y ( x) = e 3 x dx = e 3 x + c
3
1
y ( x) = e 3 x + c.
3
671. y ' = ( x 3 + 1) 2 y ( x) = ( x 3 + 1) 2 dx = x 6 dx + 2 x 3 dx + dx =
7
x7 x4
+
+ x+c
7
2
x
x
+
+ x + c.
7
2
672. y ' = x sin x y ( x) = x sin xdx = x cos x + cos xdx = x cos x + sin x
y ( x) =
y ( x) = x cos x + sin x + c.
y' = x3 + 4 x
673.
; potrebno je prvo nai ope rjeenje, a potom samo ono koje
y (0) = 1
zadovoljava poetni uvjet y (0) = 1 ;
i)
y ' = x 3 + 4 x y ( x) = ( x 3 + 4 x)dx =
ii)
y (0) = 1 y (0) =
iii)
rjeenje: y ( x) =
x4
+ 2x2 + c ,
4
0
+ 2 02 + c = 0 c = 0 ,
4
x4
+ 2x2.
4
165
sin x
y' =
674.
cos x
y ( / 4) = 1
ii)
sin x
sin x
y ( x) =
dx = ln cos x + c ,
cos x
cos x
y ( / 4) = 1 y ( / 4) = ln cos( / 4) + c = 1 c = 1 ln 2 ,
iii)
rjeenje: y ( x) = ln cos x + 1 ln 2 .
i)
y' =
y ' = xe3 x
675.
y (1) = 0
i)
ii)
iii)
xe3 x 1 3 x
xe3 x 1 3 x
e dx =
e +c ,
3
3
3
9
3
3
e
e
2
y (1) = 0 y (1) = + c = 0 c = e 3 ,
9
3 9
3x
3x
xe
e
2
rjeenje: y ( x) =
e3 .
3
9 9
y ' = xe3 x
ln x
y' =
676.
x
y (1) = 0
ln x
y' =
i)
x
ii)
iii)
y ( x) = xe3 x dx =
y ( x) =
ln x
1
dx = ln 2 x + c ,
x
2
1
y (1) = 0 y (1) = ln 2 1 + c = 0 c = 0 ,
2
1
rjeenje: y ( x) = ln 2 x.
2
PRIMJEDBA
Kako vidimo, ve u nekoliko primjera rjeavanja diferencijalnih jednadbi, neodreeni

integrali igraju kljunu ulogu, te stoga preporuamo da se vratite na Poglavlje 7, te ponovite
osnovne tipove i metode za rjeavanje neodreenih integrala. Naravno u sloenijim tipovima
diferencijalnih jednadbi osim neodreenih integrala potrebno je i znati algoritam za
rjeavanje dotinog tipa jednadbe.
9.2 SEPARACIJA VARIJABLI

Sada prelazimo na primjere onih diferencijalnih jednadbi koje se rjeavaju metodom
separacije varijabli. Sama rije kae da treba u danoj diferencijalnoj jednadbi razdvojiti
varijable y i x na dvije razliite strane jednakosti. Pri tome, prvo treba separirati derivaciju
166
dy
. Kada se izvri separacija, tada direktnim
dx
integriranje obadviju strana jednakosti, dolazimo do rjeenja dane jednadbe. Primjetimo, da
se mali broj jednadbi moe rijeiti samo separacijom. Meutim, vei broj jednadbi se moe
raznim metodama dovesti na separaciju varijable.
odnosno trebamo je zapisati u obliku y ' =
5y
( y 3)dy
= xdx
x( y 3)
y
1
y 3 ln y = x 2 + c.
2
(1 y )dy = xdx ;
677. y ' =
Rjeenja:
1
1
1
1
dy
(
=
dx
) dy = 2 dx
y 1 y
y ( y 1) x 2
x
1
1
i y ( x) = 0 .
ln( y 1) ln y = + c ; Rjeenja: y ( x) =
x
1 c e1/ x
678. x 2 y ' = y ( y 1)
dy
679. x 3 y ' = 1 y 2
arc siny =
1 y2
1
dx
x3
1
1 y2
dy =
dx
1
1
+ c ; Rjeenja: y ( x) = sin( 2 + c) .
2
2x
2x
680. yy ' = e x ydy = e x dx
ydy = e x dx
y2
= ex + c ;
2
Rjeenja: y 2 = 2e x + c .
y ' = x(1 + y 2 )
681.
y ( 0) = 1
iv)
y ' = x(1 + y 2 )
dy
= xdx
1+ y2
Ope rjeenje: y ( x) = tg(
dy
= xdx
1+ y2
x2
+ c) ;
2
v)
y (0) = 1 y (0) = tg (0 + c) = 1 c =
vi)
Rjeenje zadatka: y = tg(
arc tg y =
x2
+ ).
2 4
yy ' = x 2
682.
y (1) = 3
i)
yy ' = x 2
ydy = x 2 dx
ydy = x 2 dx
y 2 x3
=
+c;
2
3
x2
+c;
2
167
Ope rjeenje: y ( x) =
ii)
y (1) = 3 y (1) =
iii)
Rjeenje zadatka: y =
2 x3
+c ;
3
2
25
+c =3 c=
;
3
3
2 x 3 + 25
.
3
y 2 y' = e x
683.
y (1) = 4
y 2 y' = e x
i)
y 2 dy = e x dx
y 2 dy = e x dx
y3
= ex + c ;
3
Ope rjeenje: y ( x) = 3 3e x + c ;
ii)
y (1) = 4 y (1) = 3 3e + c = 4 c = 64 3e ;
iii)
Rjeenje zadatka: y ( x) = 3 3e x + 64 3e .
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima metodom separacije nai opa rjeenja diferencijalnih jednadbi.
684. xydy =
685. 2 x 2 yy '+ y 2 = 2 .
y 2 + 1dx .
687. (1 + x + y + xy ) y ' = 1 .
686. y ' xy 2 = 2 xy .
y'
x 3e 2 y = 0 .
688.
sin 3 x
689.
(sin y ) y ' xe x
=
.
x
y
U slijedeim zadacima metodom separacije nai partikularno rjeenje diferencijalnih

jednadbi.
yy ' = x
691.
.
y (1) = 1
xy '+ sin y = 0
693.
.
y (1) =
xyy ' = 1
690.
.
y (1) = 5
e x y ' = y
.
692.
y ( 0) = 4
( x 2 1) y '+2 xy 2 = 0
.
694.
y ( 0) = 1
(ctg x) y '+ y = 2
695.
.
y (0) = 1
RJEENJA
684. ln x = c + y 2 + 1 .
2
685. y 2 2 = c e1/ x .
686. (c e x 1) y = 2 i y = 0 .
687. e ( y + y
/ 2)
= (1 + x)c .
168
688.
e 2 y 2 x cos 3 x x 3 cos 3 x 2 x sin 3x x 2 sin 3x

=
+
+c.
2
9
3
27
3
689. y cos y + sin y = ( x 2 2 x + 2)e x + c .

692. y = 4e (1e
9.3
693. y = .
690. y = ln x 2 + 25 . 691. y = 2 x 2 .
694. y (ln( x 2 1) + c) = 1 i y = 0 . 695. y = 2 3 cos x .
LINEARNA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Linearne diferencijalne jednadbe, za razliku od ostalih tipova diferencijalnih jednadbi,

imaju svojstvo univerzalnog rjeenja. To znai da sve linearne diferencijalne jednadbe imaju
istu formu rjeenja. O tome govori slijedei rezultat.
Teorem 21. Neka je zadana linearna diferencijalna jednadba u openitom obliku:
dy
+ p ( x) y = q( x) ,
dx
gdje su y = p (x) i y = q(x) neprekidne funkcije, takozvani koeficijenti jednadbe. Tada
sva njena rjeenja y = y (x) imaju oblik:
p ( x ) dx
p ( x ) dx dx .
y ( x) = e
c + q ( x ) e
Dokaz: dokaz je jednostavan, te istovremeno ilustrira postupak za rjeavanje linearnih

jednadbi, koji sami moemo koristiti u zadacima. Ako je y = y (x ) neko rjeenje linearne
diferencijalne jednadbe y '+ p ( x) y = q ( x) , tada elimo pokazati da to rjeenje mora imati
oblik zadan u iskazu teorema. Prvo jednadbu mnoimo sa multiplikatorom e
sreujemo lijevu stranu i na kraju integriramo obadvije strane jednadbe:
e
p ( x ) dx
p ( x ) dx
p ( x ) dx
dy
+ p ( x )e
y = q ( x )e
dx
p ( x ) dx
d p ( x ) dx
y = q ( x )e
e
dx
p ( x ) dx
y = q ( x )e
p ( x ) dx
, pa
p ( x ) dx
dx + c
p ( x ) dx
p ( x ) dx
y=e
dx + c].
[ q ( x )e
Naravno da je mogue koristiti ovu formulu za rjeavanje linearnih diferencijalnih jednadbi.

Meutim, ako nismo dovoljno vini sa integralima, bilo bi bolje ponoviti postupak u dokazu
ovog teorema. To emo pokazati na nekoliko rijeenih primjera.
169
696. Rijeimo diferencijalnu jednadbu y '+
2
1
y = e x , koristie formulu za ope rjeenje
x
danu u teoremu 21:

i)
ii)
iii)
iv)
v)
2
1
, q ( x) = e x ;
x
p ( x ) dx
1
p( x)dx = dx = ln x , e
= e ln x = x ;
x
2
p
x
dx
(
)
1 2
q( x)e
dx = e x xdx = e x ;
2
p ( x ) dx
1
e
= e ln x = ;
x
p ( x ) dx
p ( x ) dx
1
1 2
1 x2 c
y ( x) = e
dx] = [c + e x ] =
e + .
[c + q ( x )e
x
x
2
2x
p( x) =
697. Rijeimo diferencijalnu jednadbu xy '+ y = xe x , koristei postupak za dokaz opeg

rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21. Prvo jednadbu piemo u obliku
2
1
y '+ y = e x , te sa njom radimo slijedee korake:
x
i)
mnoimo jednadbu sa multiplikatorom

x
p ( x ) dx
= e ln x = x
pa dobivamo
xy '+ y = xe ;
ii)
iii)
2
d
( xy ) = xe x ;
dx
integriranjem obadviju strana dobivamo:
2
1
1 2
1 x2 c
xy = c + xe x dx y ( x) = [c + e x ] =
e + .
x
x
2
2x
sreivanje desne strane:
Na svakom pojedinano je da procjeni koja od ova dva naina e koristiti u rjeavanju

linearnih diferencijalnih jednadbi.
698. Rijeimo diferencijalnu jednadbu xy '+5 y = x 3 , koristei postupak za dokaz opeg
rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21. Prvo jednadbu piemo u obliku
5
y '+ y = x 2 pa postupamo:
x
i)
ii)
iii)
mnoimo jednadbu sa multiplikatorom e x = e ln x = x 5

x 5 y '+5 x 4 y = x 7 ;
d 5
( x y) = x 7 ;
dx
1
1
1
c
x 5 y = c + x 7 dx y ( x) = 5 [c + x 8 ] = x 3 + 5 .
8
8
x
x
5 dx
pa dobivamo
699. Rijeimo diferencijalnu jednadbu y '+2 xy = 3 xe x , koristei postupak za dokaz

opeg rjeenja koji je prezentiran u dokazu teorema 21:
170
i)
mnoimo
x2
jednadbu
sa
multiplikatorom
2 xdx
= ex
pa
dobivamo
x2
e y '+2 xe y = 3 x ;
ii)
iii)
d x2
(e y ) = 3 x ;
dx
e x y = c + 3 xdx
y ( x ) = e x [c +
2
3 2 3 2 x2
x ] = x e + ce x .
2
2
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rjeenje dane linearne diferencijalne jednadbe.
701. xy '+ y = x ln x .
700. y ' xy = x .
2
702. xy '+ y = x sin x .

3
1
704. y ' 2 y = 2 .
x
x
706. y '+4 y = 2 x + 3e 3 x .
708. y '+ y = sin x .
710. ( xy '1) ln x = 2 y .
703. x 2 y '+ (1 2 x) y = x 2 .
2
705. y ' y = x ln x .
x
707. y '2 y = xe3 x .
709. y = x( y ' x cos x) .
711. xy '+ ( x + 1) y = 3 x 2 e x .
U slijedeim zadacima nai partikularno rjeenje dane linearne diferencijalne jednadbe.

Pri tome kao i kod separacije varijable iz pethodne toke, prvo naemo ope rjeenje a
potom uvrtavanjem poetnog uvjeta izraunamo nepoznatu konstantu c .
y '+4 y = 2 x + 3e 3 x
.
712.
y (0) = 5
y '+2 xy = x 3e x 2
.
714.
y (0) = 4
xy '+5 y = x 3
.
716.
y (1) = 1
x 3 y '+3 x 2 y = sin x
718.
.
y ( ) = 0
xy '+ y = x 4 + x 3
.
720.
y (1) = 1 / 2
x(2 + x) y '+2(1 + x) y = 1 + 3 x 2
.
722.
y (1) = 1
y '2 y = xe3 x
713.
.
y (3) = 1
xy '+ y = xe x 2
715.
.
y (1) = 2
(1 + x 2 ) y '+9 y = 0
717.
.
y (3) = 1
xy '+2 y = cos x
719.
.
y ( / 2) = 0
xy '+2 y = e x
721.
.
y (1) = 1
2
y ' cos x y sin x = x 3e x
723.
.
y (0) = 1
171
RJEENJA
c cos x 2
x c 1
.
701. y = + + x ln x . 702. y =
4 x 2
x
x
1
1
y = x 2 (1 + c e1/ x ) . 704. y = + c e 3 / x . 705. y = cx 2 + x 2 ln 2 x .
2
3
x 1 3
y = + e 3 x + c e 4 x . 707. y = xe3 x e 3 x + c e 2 x .
2 8 7
1
1
y = sin x cos x + c e x . 709. y = x(c + sin x) . 710. y = c ln 2 x ln x .
2
2
x 1 3
263 4 x
xy = ( x 3 + c)e x . 712. y = + e 3 x +
e .
2 8 7
56
2
1 4 x2
ex
2 e
3x
3x
6
3 2x
x2
y = xe e + (e 2e )e . 714. y = x e + 4e . 715. y =
+
.
4
2x x 2x
x3
7
1 cos x
y=
+ 5 . 717. y = e 9 arctg 39 arctgx . 718. y = 3 + 3 .
8 8x
x
x
3
4
1
x
x
cos x sin x
1 + x + x3
.
2 . 720. y =
+
+
. 722. y =
y= 2 +
20 x 4
5
x
2x
2x + x2
x
700. y = 1 + c e x
703.
706.
708.
711.
713.
716.
719.
9.4
/2
BERNOULLIJEVA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Bernoullijeva diferencijalna jednadba ima oblik:
dy
+ p( x) y = q ( x) y n .
dx
Ako je n = 0 ili n = 1 , tada je ovo linearna jednadba. Ako je pak n 0,1 tada se
supstitucijom u = y1 n Bernoullijeva jednadba svodi na linearnu jednadbu. Preciznije, ako
pomnoimo Bernoullijevu jednadbu sa y n tada dobivamo:
y n
dy
+ p( x) y1 n = q( x)
dx
1 d ( y1 n )
+ p ( x) y1 n = q ( x) .
1 n dx
Sada supstitucijom u = y1 n dobivamo da Bernoullijeva jednadba prelazi u linearni oblik:

du
+ (1 n) p ( x)u = (1 n)q ( x) .
dx
Sada ovu linearnu jednadbu rijeimo koristei razmatranja iz prethodne toke, pa je traeno
rjeenje Bernoullijeve jednadbe dano sa
y ( x) = (u ( x))1/(1 n ) .
Ovaj postupak emo ponovit na nekoliko rijeenih primjera.
172
dy
+ y = xy 3 .
dx
Mnoenjem jednadbe sa y 3 dobivamo:
724. Rijeiti diferencijalnu jednadbu

i)
y 3
ii)
iii)
iv)
dy
+ y 2 = x
dx
1 d ( y 2 )
+ y 2 = x ;
2 dx
Sada supstitucijom u = y 2 prethodna jednadba postaje linearna

du
2u = 2 x ;
dx
Ovu linearnu jednadbu rjeavamo primjenom postupka iz Teorema 24, pa
1
dobivamo da je: u ( x) = x + + ce 2 x ;
2
Na kraju traeno rjeenje Bernoullijeve jednadbe glasi:
y 2 ( x) =
725.
2
.
2 x + 1 + ce 2 x
Rijeiti diferencijalnu jednadbu x
dy
x
+ 2 y = 3 . Prvo je napiemo u obliku:
dx
y
dy 2
1
+ y = 3 . Potom radimo slijedee korake.
dx x
y
i)
Mnoenjem jednadbe sa y 3 dobivamo:

1 d ( y4 ) 2 4
dy 2 4
+ y =1
+ y =1;
dx x
4 dx
x
4
Sada supstitucijom u = y prethodna jednadba postaje linearna
du 8
+ u = 4;
dx x
Ovu linearnu jednadbu rjeavamo primjenom postupka iz Teorema 24, pa
c
4
dobivamo da je: u ( x) = x + 8 ;
9
x
Na kraju traeno rjeenje Bernoullijeve jednadbe glasi:
y3
ii)
iii)
iv)
y ( x) = 4
4x c
+
.
9 x8
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rijeenje zadane diferencijalne jednadbe.
726. y '+ y = y 4 sin x .
727. x 3 y '2 xy = y 3 .
728. xy '+2 y = e x y 1 .
729. xy 2 y ' x 2 = y 3 .
730. y ' y tg x = y 4 cos x .
731. xy '+2 y + x 5 y 3e x = 0 .
173
U slijedeim zadacima nai partikularno rijeenje zadane diferencijalne jednadbe.

xy '+ y = y 2
.
732.
y (1) = 2
y
y '+ = x 3 y 3
734.
.
x
y (2) = 1
y '2 y tg x + y 2 tg 4 x = 0
.
736.
y ( 0) = 2
2 y ' + y 3 cos x = 0
733.
.
x
y ( 2) = 1
x
y ' y = xy 5
735.
.
2
y (1) = 1
y
y '+
= e x y 3
737.
.
4x
y (1) = 1
RJEENJA
3
9
1
cos x + sin x) 1/ 3 . 727. y 2 =
.
1 1
10
10

+ c e4/ x
8 2x
c
12 12 6 2
3
3
x
2
728. y = 4 + e ( 4 + 3 2 + ) . 729. y = cx 3x 2 .
x
x
x
x
x
2
.
731. y 2 = x 4 (2e x + c) i y = 0 . 732. xy = 3 x 3 + 7 . 734. y =
x 17 4 x 2
2
1
.
735. y = (2 + 3e1 x ) 1/ 4 . 737. y =
4
x (1 4e + 4e x )1/ 2
726. y = (c e 3 x +
9.5
EGZAKTNA DIFERENCIJALNA JEDNADBA
Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 se zove egzaktna ukoliko postoji funkcija

u ( x, y ) takva da je:
u
u
= f ( x, y ) i
= g ( x, y ) ,
x
y
odnosno ukoliko je du = f ( x, y )dx + g ( x, y ) . Tada egzaktna jednadba poprima oblik du = 0
dok je ope rjeenje dano formulom u ( x, y ) = c . Naravno pod uvjetom da smo pronali iz
prethodnih uvjeta funkciju u ( x, y ) . Primjetimo jo da se svaka diferencijalna jednadba prvog
reda moe napisati u obliku f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 .
Prije pronalaenja funkcije u ( x, y ) bilo bi dobro provjeriti dali je dana jednadba uope
egzaktna, jer ako nije neemo moi ni nai takvu funkciju. Kriterij za utvrivanje da li je neka
diferencijalna jednadba egzaktna je dan slijedeim rezultatom.
174
Teorem 22. Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 je egzaktna ako i samo

ako vrijedi:
f g
=
.
y x
To znai da emo za danu jednadbu prvo provjeriti dali je egzaktna, koristei pri tome
prethodni teorem, a tek potom emo traiti funkciju u ( x, y ) . Postupak za pronalaenje
funkcije u ( x, y ) dajemo u nekoliko slijedeih primjera.
738. Naimo ope rjeenje diferencijalne jednadbe (2 xy + y 2 )dx + ( x 2 + 2 xy )dy = 0 .
Radimo u nekoliko koraka:
i)
ii)
f ( x, y ) = 2 xy + y 2 i g ( x, y ) = x 2 + 2 xy ;
raunamo:
f
= 2x + 2 y i
y
g
f g
= 2 x + 2 y , odnosno
=
, pa po teoremu 22
x
y x
zakljuujemo da je (2 xy + y 2 )dx + ( x 2 + 2 xy )dy = 0 egzaktna diferencijalna

jednadba;
iii)
po definiciji egzaktne jednadbe, postoji funkcija u ( x, y ) koja zadovoljava

u
u
= f ( x, y ) = 2 xy + y 2 i
= g ( x, y ) = x 2 + 2 xy ,
x
y
iz ega integriranjem slijedi:
u ( x, y ) = ( x
u ( x, y ) = (2 xy + y 2 )dx = x 2 y + xy 2 + c( y ) ,
odnosno
iv)
+ 2 xy )dy = x 2 y + xy 2 + c( x)
u ( x, y ) = x 2 y + xy 2 + c ;
S obzirom da je dana jednadba egzaktna to ope rjeenje y (x) ima oblik:

u ( x, y ) = c
x 2 y + xy 2 = c.
739. Naimo ope rjeenje diferencijalne jednadbe (2 xy + e y )dx + ( x 2 + xe y + 4 y )dy = 0 .

i)
ii)
f ( x, y ) = 2 xy + e y i g ( x, y ) = x 2 + xe y + 4 y ;
raunamo:
f
= 2x + e y i
y
g
f g
= 2 x + e y , odnosno
=
, pa po teoremu 22
x
y x
zakljuujemo da je (2 xy + e y )dx + ( x 2 + xe y + 4 y )dy = 0 egzaktna diferencijalna

jednadba;
iii)
175
u
u
= f ( x, y ) = 2 xy + e y i
= g ( x, y ) = x 2 + xe y + 4 y ,
x
y
u ( x, y ) = (2 xy + e y )dx = x 2 y + xe y + c( y ) ,
u ( x, y ) = ( x 2 + xe y + 4 y )dy = x 2 y + xe y + 2 y 2 ,
u ( x, y ) = x 2 y + xe y + 2 y 2 + c ;
odnosno
iv)

u ( x, y ) = c
x 2 y + xe y + 2 y 2 = c .
740. Naimo partikularno rjeenje diferencijalne jednadbe

(2 xy 2 + y sin x)dx + (cos x 2 x 2 y )dy = 0 uz uvjet
y ( 0) = 1 .

i)
ii)
f ( x, y ) = 2 xy 2 y sin x i g ( x, y ) = cos x 2 x 2 y ;
raunamo:
f
= 4 xy sin x
y
g
f g
= sin x 4 xy , odnosno
=
, pa po
x
y x
teoremu 22 zakljuujemo da je
egzaktna diferencijalna jednadba;
iii)
(2 xy 2 + y sin x)dx + (cos x 2 x 2 y )dy = 0

u
u
= f ( x, y ) = 2 xy 2 y sin x i
= g ( x, y ) = cos x 2 x 2 y ,
x
y
u ( x, y ) = (cos x 2 x
u ( x, y ) = (2 xy 2 + y sin x)dx = x 2 y 2 + y cos x + c( y ) ,
odnosno
iv)
y )dy = y cos x x 2 y 2 + c( x) ,
u ( x, y ) = y cos x x 2 y 2 + c ;

u ( x, y ) = c
v)
y cos x x 2 y 2 = c .
Sada jo trebamo odrediti konstantu c iz uvjeta y (0) = 1 . Uvrtavanjem ovog

uvjeta u ope rjeenje slijedi: 1 cos 0 0 212 = c c = 1 , pa je traeno rjeenje
zadatka funkcija:
y cos x x 2 y 2 = 1.
176
ZADACI ZA VJEBU
Nai ope rjeenje dane egzaktne diferencijalne jednadbe.
741. (3 y + xy 2 )dx + (3x + x 2 y )dy = 0 .
743. ( x + y ) y '+ y = 0 .
744. 2 xe y dx + ( x 2 y 2 2 y )dy = 0 .
745. e y dx (2 y + xe y ) dy = 0 .
746. ydx + ( xy 3 + x ln x)dy = 0 .
747. (1 + y 2 sin 2 x)dx 2 y cos 2 xdy = 0 .
742. (2 y e y )dx + (2 x xe y )dy = 0 .
748. 3x 2 (1 + ln y )dx (2 y
x3
) dy = 0 .
y
Nai partikularno rjeenje.

(2 y x) y '+( 2 x y ) = 0
749.
.
y (2) = 4
(2 y + x + ye y )dy + (e x + y ) = 0
750.
.
y (0) = 1
RJEENJA
741. xy (6 + xy ) = c .
742. x(2 y e y ) = c .
745. xe y y 2 = c .
746. 4 y ln x + y 4 = c .
y2
= c . 744. e y ( x 2 y 2 ) = c .
2
2
747. x y cos 2 x = c .
743. xy +
748. x 3 + x 3 ln y y 2 = c . 749. x 2 xy + y 2 = 12 .
9.6
DIFERENCIJALNA
STUPNJA
750. e x + xy + y 2 + ( y 1)e y = 2 .
JEDNADBA
HOMOGENOG
Diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y ) dy = 0 je homogenog stupnja ukoliko se moe

dy
y
= h( ) . Na primjer, ukoliko su f ( x, y ) i g ( x, y ) polinomi homogenog
svesti na oblik
dx
x
stupnja odnosno ako postoji broj takav da vrijedi f (tx, ty ) = t f ( x, y ) i g (tx, ty ) = t g ( x, y )
dy
y
= h( ) .
tada se diferencijalna jednadba f ( x, y )dx + g ( x, y )dy = 0 moe svesti na oblik
dx
x
y
Potom, uvodimo supstituciju z = , te se poetna jednadba svodi na oblik rijeiv metodom
x
separacije varijabli. To emo pokazati na nekoliko rijeenih primjera.
751. Rijeiti diferencijalnu jednadbu homogenog stupnja ( x 2 + 5 y 2 ) dx + xydy = 0 . Nije
teko primjetiti da su funkcije f ( x, y ) = ( x 2 + 5 y 2 ) i
g ( x, y ) = xy polinomi homogenog
177
stupnja 2 odnosno f (tx, ty ) = t 2 f ( x, y ) i g (tx, ty ) = t 2 g ( x, y ) . Stoga djeljenjem sa x 2 emo

ovu jednadbu svesti na oblik:
y
y dy
1 5( ) 2 +
=0.
x
x dx
y
Supstitucijom z = , gdje je y ' = xz '+ z dobivamo:
x
1
1
5 z + xz '+ z = 0 xz ' = + 4 z .
z
z
Ova se jednadba rjeava separacijom varijabli:
xz ' =
S obzirom da je z =
zdz
dx
zdz
dx
1
+ 4z
=
=
2
2
z
x
x
1 + 4z
1 + 4z
8
1
cx 1
ln(1 + 4 z 2 ) = ln x + c z 2 =
.
8
4
y
odnosno y = xz traeno rjeenje jednadbe ( x 2 + 5 y 2 ) dx + xydy = 0
x
je funkcija y ( x) = x
cx 8 1
.
4
752. Rijeiti diferencijalnu jednadbu:

y
y
y ' = e x .
x
Supstitucijom z =
y
, gdje je y ' = xz '+ z lako dobivamo da je:
x
xz '+ z z = e z xz ' = e z .
Ova se jednadba rjeava separacijom varijabli:

dx
dx
xz ' = e z e z dz =
e z dz =
x
x
e z = ln x + c z = ln(ln x + c) .
S obzirom da je z =
y ( x) = x ln(ln x + c) .
y
y
odnosno y = xz traeno rjeenje jednadbe y ' = e x je funkcija
x
x
ZADACI ZA VJEBU
U slijedeim zadacima nai ope rjeenje diferencijalne jednadbe.
753. xy ' = 2 x + y .
754. xyy ' = x 2 3 y 2 .
755. 4 xy 3 y ' = 4 y 4 + x 4 .
757. (2 x 2 y 2 ) y '6 yx = 0 .
756. 4 xy 3 y ' = 6 y 4 + x 4 .
758. xy ' = x y .
759. xy ' y = x 2 + y 2 .
760. ( x 2 y 2 x 4 ) y ' = x 2 y 2 y 4 .
761. y 2 + x 2 y ' = xyy' .
762. ( x 2 + y 2 ) y ' = 2 xy .
178
763. xy ' y = x tg
y
.
x
764. xy ' = y
y
x
xe
U slijedeim zadacima nai partikularno rjeenje diferencijalne jednadbe.
xy y 2
y' =
767.
x2 .
y (1) = 1
2
2
y' = y x + y
.
766.
x
y (1) = 0
x+ y
y' =
768.
x .
y (1) = 1
y + 2x
y' =
769.
2y x .
y (1) = 1
y ( y 2 + 3x 2 )
y' =
770.
.
2x3
y (1) = 1
y x
y' = +
765.
x y.
y (4) = 0
RJEENJA
x2 c
+ 6 . 755. y 4 = x 4 (log x + c) . 756. x 4 + 2 y 4 = cx 6 .
4 x
x c
x
.
y 2 = c( y 2 + 4 x 2 ) 3 . 758. y = + . 759. y = cx 2 + 1 / c . 760. y =
2 x
cx 1
y
y = ce y / x . 762. y 2 x 2 = cy i y = 0 . 763. sin = cx . 764. y = x ln ln cx .
x
2
1 x
x
x
. 767. y =
. 768. y = x(1 + ln x) .
y 2 = 2 x 2 ln . 766. y =
4
2
1+ ln x
1
x3/ 2
y = ( x + 5 x 2 4 ) . 770. y =
.
2
2 x
753. y = 2 x ln x + cx . 754. y 2 =
757.
761.
765.
769.

Zbirka - Pašić

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka - Pašić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FER - Fakultet elektrotehnike i raunarstva

dodatak predavanjima za grupe GHI

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

Kompleksne brojeve u algebarskom obliku prikazujemo kao linearnu kombinaciju realne

= (Ox , z ), arg z = + 2k , kut i argument;

konjugirano kompleksni broj.

1.1 ALGEBARSKE OPERACIJE U C

Zaista, budui da je i 2 = 1 imamo da je :

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

7. Re(1 + 2i ) + Im(3 + 4i ) = Re(1 2i ) + Im(3 4i ) = 1 4 = 5.

21. z = Re((2 i )(1 3i )i 3 ).

R18. z = 2 6i. R19. z = 1 + 3i.

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

1.2 TRIGONOMETRIJSKI OBLIK

da kut i duljinu r raunamo iz pripadnog pravokutnog trokuta, po formuli:

z = x + yi, za x > 0, y > 0 nalazi se u I kvadrantu,

Potrebno je jo znati osnovnu tablicu tangensa za kuteve u prvom kvadrantu:

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

41. z = Im(1 3i ) + i Re(3 + 2i ).

1.3 BRZO-BRZO POTENCIRANJE, MNOENJE I DJELJENJE U C

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

42. i 321 = i 480+1 = (i 4 )80i = i.

43. (1 + i )33 = ( 2cis )33 = 2 2 cis = 2 2 cis(8 + ) = 2 2 cis( ) = 216 (1 + i ).

44. ( 3 i )127 = (2cis

Korekcija rjeenja za zadatak 51.

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

potenciranje, odnosno n z = z n . Ako jo uz to, za potenciranje primjenimo formulu za brzo

Izraunati korijene u skupu kompleksnih brojeva.

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

R66. z1 = 233 / 4 cis

1.5 ALGEBARSKE JEDNADBE U C

pretvaranje kompleksnog broja iz algebarskog u trigonometrijski oblik,

Rjeenja: z1 = 2cis ( ) = 2 + i 2, z2 = 2cis ( ) = 2 + i 2,

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

Rjeenja: z1 = cis 0 = 1, z2 = cis ( ) = 1, z3 = 3cis ( ) = 3i,

z1,2,3 = 3 1 = 3 cis ( ) z1,2,3 = cis (

z4,5,6 = 3 4 = 3 4cis (0) z4,5,6

Korekcija rijeenja zadatka 77.

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

Definicija 1. Realan broj L je gomilite niza a n ako zadovoljava:

Po ovoj strogoj definiciji, brojevi L = 1 i L = 1 su dva gomilita niza an = (1) n +

Definicija 2. Realan broj L je limes niza a n ako zadovoljava:

Po ovoj strogoj definiciji, niz an = (1) n +

Kao podsjetnik navodimo po jedan karakteristian i jednostavan primjer efektivnog raunanja

[ 5 n5 2n3 + 4 + (3n 4)] / n

86. lim (n n 2 5n ) = = lim ( n n 2 5n )

87. lim( n 2 4 n 2 2n + 5) = lim( n 2 4 n 2 2n + 5)

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

89. lim( 3 n3 + n 2 n) = = lim( 3 n3 + 2n 2 n)

U raunanju limesa se koriste slijedea svojstva:

lim(an bn ) = (lim an ) (lim bn ),

gdje predpostavljamo da pojedinani limesi lim an i lim bn postoje.

Budui da je precizno raunanje limesa niza vano u odreivanju konvergencije redova, to e

Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI

Uvijek moemo ako je to korisno, prei sa indeksa n na varijablu x takvu da x .

Znai da smo pokazali da je:

REKURZIVNO ZADANI NIZOVI

Sada je lako limesirati danu rekurziju. Na primjer:

Jednostavnim rijeavanjem dobivene algebarske jednadbe po L slijedi da je

Teorem 2. (konvergencija padajuih nizova) Pretpostavimo da je dani niz a n padajui,

102. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = an + 2, a1 = 1 .

konvergentan odnosno neka postoji limes

Na dalje, treba opravdati pretpostavku da je a n konvergentan:

103. Nai i dokazati da je to limes za niz an +1 = 3