PENICA (TRITICUM AP.L.

Opis
Prema pronaenim zapisima i nalazima utvreno je kako je penica poznata vie od 10.000 godina. Uzgajana je u Iraku, Maloj Aziji, Kini i
Egiptu. Prije 5.000 godina uzgajana je u istonom dijelu Europe, a nakon otkria Amerike i Australije poeo je uzgoj penice na tim
kontinentima. Naziv "penica" zajedniki je u svim slavenskim jezicima s malim modifikacijama, to ukazuje na uzgoj penice u
pradomovini Slavena. Nazivi na ostalim vanijim svjetskim jezicima: francuski - le froment, le ble; njemaki - Weizen; engleski - wheat;
talijanski - il frumento, il grano; panjolski - el trigo. U naem narodu, pored knjievnog i strunog naziva - penica, kae se jo enica,
ito, meka penica, obina penica, peno i slino. Naziv ito je udomaen u onim krajevima gdje se penica dugo koristila iskljuivo kao
kruno ito, to je sluaj i s ostalim itima (rai i kukuruzom). Penica se dobro prilagoava klimi i tlu, te ima puno vrsta i kultivara. Postoje
ozime i jare forme pa se uzgaja gotovo posvuda. Penica je najvaniji ratarski usjev, a uzgaja se na oko 23% svjetskih obradivih povrina.

Klas penice.

Osnovne morfoloke specifinosti penice

Korijen - iliast, a glavna masa korijenovih ila nalazi se u oraninom sloju (do 40 cm dubine), a manji
dio ila prodire znatno dublje (150-200 cm). Ukoliko je oranini sloj dublji, a tlo povoljnih fizikalnih
svojstava, korijen se razvija jae i prodire dublje. Primarno (klicino) korijenje javlja se u vrijeme klijanja
sjemena. Ozima penica najee klija s tri, a jara s pet korijenia. Ovo korijenje je osnovno korijenje
do busanja. Sekundarno korijenje pri optimalnim uvjetima izbija oko tri tjedna poslije nicanja i to iz vora
busanja. Optimalna temperatura za rast i razvoja korijena je 20 C, optimum vlanosti je oko 60% PVK,
a optimum zbijenosti oraninog sloja je 1,1-1,25 g/cm3. Niz istraivaa smatra da je optimalna vlanost
za rast korjenovog sustava u poljskim uvjetima u granicama 60-70% od PVK. Poveanje na 80-90%
vlanosti negativno utjee na rast i razvoj korijena.

Stabljika (vlat) - je cilindrina, sastavljena od koljenaca i 5-6 lanaka, a najdui je vrni na kojem izbija
klas. Stabljika je uplja izuzev kod nekih vrsta penice kod kojih je vrni lanak ispod klasa ispunjen
parehnimskim tkivom. Stabljika ima sposobnost busanja. Visina stabljike iznosi 50-120 cm. Danas se u
proizvodnji penice daje prednost sortama krae stabljike, jer su otpornije na polijeganje.
List - se sastoji od plojke i rukavca izmeu kojih se nalaze jeziak i uke. Penica ima dugu, linearnu
plojku i najrazvijenije gornje i srednje listove. Po veliini, obliku i boji jezika te uki mogu se razlikovati
sorte. Sa stajalita formiranja prinosa najznaajniju ulogu ima list zastavica i drugi gornji list, te je vano

PENICA (TRITICUM AP.L.)

da se agrotehnikim mjerama ta dva lista odravaju zdravima. Kod penice su najrazvijeniji gornji i
srednji listovi.
Cvijet i cvat - cvjetovi su skupljeni u cvat - klas. Klas se sastoji od klasnog vretena, koje je lankovito, a
predstavlja produetak vrnog lanka stabljike. Na njemu se nalaze usjeci, pa ono ima koljenast izgled.
Na usjecima se nalaze klasii naizmjenino s obje strane. Razmak meu usjecima moe biti manji ili
vei, pa se razlikuju zbijeni i rastresiti klasovi. Klasi se sastoji od vretenca, dvije pljeve i cvjetova.
U jednom klasiu moe biti 2-7 cvjetova. Cvijet se sastoji od dvije pljevice, dvije pljeviice, pranika i
tuka. Oplodnja je autogamna, to znai da polen pojedinog cvijeta dospijeva na njuku tuka istog
cvijeta.
Plod - je zrno (caryopsis) kod penice a moe biti razliite krupnoe (krupno, srednje i sitno) ovisno o
vrsti i sorti. U klasu se obino razvije oko 30-40 zrna. Po duini zrna nalazi se brazdica, a na vrhu
bradica. Jasno se razlikuju trbuna, lena i bona strana. Trbuna strana je ona strana na kojoj se
nalazi brazdica. Apsolutna masa je 35-45 g, a hektolitarska 60-84 kg. Zrno se sastoji od omotaa, klice
(najmanji, ali bioloki najvaniji dio, jer se u njoj nalaze svi budui organi biljke), te endosperma (ini
najvei dio oko 86% ukupne mase zrna, a u njemu su smjetene priuve hranjivih tvari).

Uzduni presjek zrna penice: 1-3. Omota ploda i sjemena, 4. Aleuronski sloj, 5. Endosperm, 6. Klica, 7. Zaetak korjenia, 8. Pupoljak,
9. titi, 10. Brazdica.
Kemijski sastav zrna penice prema razliitim autorima.

Voda se nalazi u granicama 10-14%, dok je iznad 15% sadraj vode nepovoljan, jer se zrna teko
uvaju. Mast u zrnu nalazi se od 1,5-2% i to najveim dijelom u klici. Pri sloenoj meljavi klica se odvaja,
pa se brano moe due uvati da se ne pokvari. Celuloza se nalazi u omotau ploda i sjemena s
udjelom oko 2-3%. Sadraj celuloze je vei kod penice koja je uzgajana u vlanijim krajevima od onih
u suvljim, zatim vei je kod sitnozrnih nego kod krupnozrnih sorata. Ugljikohidrati ine 64-69%.
Smjeteni su uglavnom u endospermu, a krob je glavni sastojak ekstraktivnih tvari. Mineralne tvari ine
fosfor (50%), kalij (20-30%), kalcij, magnezij, slilicij, eljezo i ostali elementi.
Proteini (bjelanevine) u zrnu penice zastupljeni su u znatno irim granicama nego to je u rezultatima

PENICA (TRITICUM AP.L.)

navedenih autora prikazano. Sadraj bjelanevina, najvanijeg sastojka zrna penice ovisi od puno
initelja, ponajprije vrste i sorte, klimatskih uvjeta, tipa tla i njegovih kemijskih svojstava (plodnosti i
agrotehnika). Ozima penica sadri manje bjelanevina od jare, meka manje od tvrde, branava manje
od caklave. Penice kod iste sorte uzgajane na aridnim podrujima sadre vie bjelanevina nego u
vlanim. Vitamini se najvie nalaze u klici, a manje u drugim djelovima zrna (B1,B2, E, K, PP).
Bioloke specifinosti penice
Treba istaknuti podjelu na ozime i jare forme te svojstva razvoja biljke u tijeku vegetacijskog ciklusa od
sjemena do sjemena.
Ozima penica ima odreene zahtjeve prema uvjetima vanjske okoline i ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni
ona nee dati plod. Oona u stadiju jarovizacije trai nie temperature (0-10 C) u tijeku 10 do 35 dana
(ovisno o sorti). Ako ti uvjeti nisu ispunjeni ona se dalje ne moe razvijati, niti donjeti stabljiku s klasom i
plodom. Jara penica posijana u proljee razvit e se normalno i donjeti plod, jer ima manje zahtjeve za
niim temperaturama u stadiju jarovizacije (5-10 C tijekom 7-12 dana). Faze koje biljka prolazi u svom
ivotnom ciklusu: bubrenje i klijanje, nicanje, ukorjenjavanje, busanje, vlatanje, klasanje, cvjetanje i
oplodnja, formiranje, naljevanje i sazrijevanje zrna.

Fenoloke faze:
- bubrenje i klijanje - bubrenje sjemena poinje ve kod 0 C, ali vrlo sporo. Minimalna koliina vode se
kree od 46-56% od ukupne mase sjemena. to je temperatura via i bubrenje je bre. Klijanje je pojava
klicinih korijenia (3-5) iz sjemena. Osnovni imbenici klijanja su: voda (minimum vlanosti je oko
30%), kisik i temperatura (minimum je 2 C uz sporo klijanje, optimum 12-20 C, a temperature vie od
24 C izazivaju razvoj patogenih mikroorganizama, koji mogu unititi klicu).
- nicanje - je pojava klicina pupoljka na povrini tla. Klicina stabljiica raste kroz tlo, a pri tomu mu
pomae iljasta coleoptila, koja ne izlazi iznad povrine tla, jer pod utjecajem suneve svjetlosti prestaje
rasti. Kada stabljiica izae na povrinu tla, coleoptila se otvara i izbija prvi pravi list. Nakon 5-7 dana od
pojave prvog lista slijedi pojava drugog lista. Trajanje razdoblja od sjetve do nicanja ovisi o temperaturi,
vlanosti tla i dubini sjetve.
Optimalno vrijeme sjetve poklapa se s temperaturom od 14-17 C, pa pri povoljnoj vlagi tla penica
nikne za 7-9 dana.
- ukorijenjivanje - je porast i razvoj korijenovog sustava. U poetku korijen raste bre od nadzemnog
dijela. U fazi 3 lista korijen je na dubini od oko 60 cm. Nakon nicanja ve poinje polagani razvoj
sekundarnog korijena, koji se razvija iz vora busanja te iz podzemnih lanaka stabljike. Sekundarno
korijenje ini glavnu masu korijenovog sustava, koji se nalazi u oraninom sloju.
- busanje - je poseban nain podzemnog granjanja stabljike i stvaranja izdanaka, koji formiraju biljke
penice iz vora busanja. vor busanja poinje se formirati poslije pojave prvog lista, a u fazi 3. lista ve
je formiran i tada poinje busanje. Pri povoljnoj vlanosti i temperaturi zraka od 15-17 C busanje
nastupa 14-15 dana poslije nicanja. Na niim temperaturama busanje se usporava, a ako temperatura
padne ispod 6 C, ukorijenjivanje i busanje prestaju (isto se dogaa i kod temperature iznad 20 C).
Sklonost busanju je sortno svojstvo koje jo ovisi o svjetlosti (zasjenjene biljke slabije busaju), priuvnim
hranjivim tvarima u sjemenu (iz krupnijeg sjemena se razvije vie izdanaka), hranivima u tlu, sklopu (to
je gui, busanje je slabije). Vano je da se u sluaju smrzavanja penice (u klimatu s otrijim zimama),
ona moe regenerirati ako je sauvan vor busanja.
- vlatanje - je izduivanje stabljike odnosno lanaka stabljike, pa se stabljika pojavljuje iznad povrine
tla. Poetak vlatanja je trenutak kada se u rukavcu moe napipati prvo koljence. Trajanje vlatanja iznosi
19-44 dana ovisno o temperaturi (minimum je 15 C), vlazi (ovo je kritina faza to se tie vlage) i
mineralnoj ishrani. Duljina ove faze znatno utjee na stvaranje elemenata prinosa, poto u ovoj fazi
protjeu IV., V., VI. i VII. etape organogeneze, koje su presudne za broj klasia, broj cvjetova i njihovu
fertilnost.
- klasanje - je pojava klasa iz rukavca gornjeg lista. Klas se formira puno ranije, u poetku busanja im
se zavri stadij jarovizacije. Na nedovoljno plodnim tlima formiranje klasa se zadrava i klas ne dostie
normalnu veliinu, a naroito u nedostatku duine ishrane. Viak duika uveava veliinu klasa i broj
cvjetova mada se produljava samo formiranje klasa. Dovoljna koliina fosfora u to vrijeme ubrzava
navedeni proces, osigurava bolje formiranje pranika i plodnice tuka, te smanjuje sterilnost na
najmanju moguu mjeru. Nedostatak fosfora dovodi do sterilnosti (abortivnosti) cvjetova, pa stoga i do

PENICA (TRITICUM AP.L.)

velike redukcije broja zrna u klasiima. Klasanju takoer ne pogoduju visoke temperature zraka te niska
relativna vlaga zraka i tla.
- cvatnja - je faza, koja nastupa neposredno nakon klasanja. Manifestira se rasprskavanjem pranikih
vreica i opraivanjem tuka, a nakon toga pranici izlaze izvan cvijeta odnosno cvijet se otvara. Penici
u doba cvatnje najbolje odgovaraju none temperature od 11 C i dnevne do 25 C (najvie 30 C). U
usjevu cvjetanje traje 6-7 dana. Oplodnja nastupa 6-12 h nakon opraivanja te slijedi razvoj klice i
ostalih dijelova zrna.
- formiranje i nalijevanje zrna - formiranje zrna traje do 20 dana. Na kraju ove faze se postie
normalna duina zrna, koje sadri sve dijelove, ali je jo neispunjeno. Nalijevanje zrna predstavlja
intenzivno nakupljanje organskih i mineralnih tvari u zrnu. Poinje s mlijenom zriobom, a zavrava s
tijestastim stanjem te traje 16-22 dana.
- zriobe - u vrijeme zriobe intezivno se premjetaju asimilati iz lista i vlati u zrno te najprije prevladava
akumulacija bjelanevina, a u kasnijoj fazi se vie nakupljaju ugljikohidrati. Razlikuju se etiri stupnja:
z

a) mlijena zrioba - poinju odumirati bazni listovi, prestaju funkcije stabljike te se znaajno
poveava sadraj organske tvari u zrnu. Vlaga zrna se smanjuje sa 65% na 50%. Zrno ima jo
puno vode, pa je nabubrilo i zelene je boje. Pod pritiskom prstiju je mekano, lako se zgnjei, a pri
tom iz njega izlazi bijeli zgusnuti sok. Zbog ega je takvo stanje definirano kao mlijena zrioba.
Listovi su zeleni i soni, pa se faza naziva i zelena zrioba. Traje 10-12 dana.
b) tijestasto stanje - zavrava s vlagom od 40%. Prestaje nalijevanje zrna, a moe biti i nasilno
prekinuto ako se vlaga spusti na kritinu razinu (40%) prije nego to je nalijevanje potpuno
zavreno. U tom sluaju zrno e biti sitno i turo, a ta pojava se naziva toplinski udar. Faza traje
6-10 dana.
c) votana zrioba - jo kratko vrijeme u zrnu se nakupljaju organske tvari, jer se brzo sue listovi i
vlat, pa se prekida dovod hranjivih tvari i vode iz tla te asimilata iz zelenih dijelova u zrno. Vlaga
zrna smanjuje se na 20%. Traje 6-12 dana, a u vlanijim uvjetima moe trajati i do 20 dana. U
zrnu se iz jednostavnih grade sloeniji kemijski spojevi te se razmijetaju u pojedine dijelove
sjemena. Kada je zrno u votanoj fazi, etvom se mogu postii najvei prinosi i najbolja kakvoa,
a gubici su najmanji. Nadalje, smanjuju se rizici od kie, tue, oluje i drugih teta. Zrno obvezatno
treba suiti.
d) puna zrioba - nastupa samo nekoliko dana nakon zavretka votane zriobe. Zrno postupno
dozrijeva, a vlaga se sputa na 14%, tvrdo je i poprima konaan obujam, oblik, vanjski izgled,
krupnou, boju i kemijski sastav karakteristian za pojedinu sortu. Cijela biljka uti. Ako su uvjeti
tijekom formiranja, naljevanja i sazrijevanja zrna povoljni onda se dobije zrno dobro ispunjeno i
dobre kakvoe. Ukoliko doe do nepovoljnih uvjeta (sua, ekstremno visoke temperature) zrno
prekida normalan tijek nalijevanja i dolazi do takozvanog prinudnog sazrijevanja, jer se pojedine
faze skrauju to uvjetuje opadanje prinosa. Neke sorte zahtijvaju naknadno odleavanje poslije
etve, kako bi postigle punu fizioloku zrelost, pa se ovo naziva poslijeetveno dozrijevanje.

Stadiji razvoja
Postoji pet stadija razvoja:
- stadij jarovizacije - protjee u vegetacijskom razdoblju. Potrebno je da ozima penica nakupi dovoljno
niskih temperatura da bi u proljee mogla klasati. Nekoliko imbenika je neophodno za jarovizaciju,
primjerice kisik, temperatura (donja granica je od -4 C do -6 C, a kod nas je optimum 2-5 C), te
svjetlost. Trajanje jarovizacije je sortno svojstvo, a za veinu europskih sorti penice iznosi 30-50 dana.
U ovom stadiju protjeu I. i II. etapa organogeneze.
- svjetlosni ili foto-stadij - protjee u vegetativnom razdoblju. Biljke poinju reagirati na duljinu dana
(fotoperiodizam). Optimalna temperatura iznosi 15-20 C. Za vrijeme ovog stadija (od 20. oujka do 15.
travnja) u nas su temperature 7-12 C, pa se svjetlosni stadij produljava na 20-25 dana. U ovom stadiju
protjeu III. i IV. etapa organogeneze.
- spektro-stadij - protjee u reproduktivnom razdoblju biljke. Biljka ima velike zahtijeve za kakvoom
svjetlosti. Ako dominiraju crvene zrake, ubrzava se razvoj. U ovom stadiju protjeu V. i VI. etapa
organogeneze.
- stadij intenzivne svjetlosti - protjee u reproduktivnom razdoblju biljke. Biljke zahtijevaju visok
intenzitet svjetlosti. U ovom stadiju protjeu VII. i VIII. etapa organogeneze.
- stadij intenzivne mineralne ishrane - protjee u generativnom razdoblju. Biljke imaju izrazitu potrebu
za hranivima. U ovom stadiju protjeu IX., X., XI. i XII. etapa organogeneze.

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Etape organogeneze
Svaka etapa organogeneze odlikuje se odreenom morfologijom generativnih organa kao i kompleksom
imbenika, koji uvjetuju rast i razvoj organa u toj etapi:
I. Nediferencirani konus rasta - konus rasta ili vegetativni vrh ima oblik kupolice, nediferenciran je.
II. Difrenciranje konusa rasta na zaetke lanaka i koljenaca stabljike te zaetke listova - ova etapa se
odlikuje diferencijacijom konusa rasta na broj lanaka i koljenaca budue stabljike te zaetke listova.
Uvjeti su: intenzivno osvjetljenje, optimalna temperatura, dostatna opskrba vodom, dugi dan, dovoljno
hraniva, a naroito duika.
III. Izduivanje konusa rasta i stvaranje zaetaka lanaka klasnog vretena - konus rasta se izduuje, a
na njegovom donjem dijelu dolazi do diferenciranja segmenata, koji se razvijaju u lanke klasnog
vretena. Svaki segment moe u kasnijim etapama stvoriti zaetke klasia. Ukoliko ova etapa traje due,
utoliko se stvori vie zaetaka lanaka klasnog vretena, to znai da postoji osnova da se dobije vei
klas (jae diferenciran na vei broj lanaka klasnog vretena, to znai vei broj klasia, a to znai vei
broj cvjetova i na kraju vei broj zrna).
IV. Zaetak formiranja klasia - stvaraju se zaeci klasia. Prvo se formiraju kvrice klasia iz kojih
nastaju klasii. imbenici koji najjae utjeu: temperatura (to je via, bre je diferenciranje kvrica),
duljina dana, intenzitet svjetlosti, vlaga, te dovoljno duika. Na kraju ove etape mogue je odrediti
konaan broj klasia.
V. Zaetak formiranja cvjetova u klasiima - poinje diferencijacija u klasiima odnosno javljaju se
zaeci cvjetova. U uvjetima obilne ishrane i opskrbljenosti vodom razvijaju se normalno ne samo dva,
ve tri, etiri i vie cvjetova u klasiu. Unoenjem gnojiva u pristupanom obliku za biljke mogue je
poveati broj cvjetova u klasiu navodnjavanjem.
VI. Formiranje generativnih organa - formiraju se pranici sa sporogenim tkivom u polenu
(mikrosporogeneza) i tuak s jajnom stanicom (makrosporogeneza). Ovi procesi traju 10-15 h.
imbenici koji najvie utjeu su: dugi dan, visok intenzitet svjetlosti, dobra opskrba vodom, neto nie
temperature (povoljne za formiranje polena). Nepovoljne su visoke temperature i niska relativna vlaga
zraka, jer mogu izazvati sterilnost polena. U ovoj etapi je vrlo vaan fosfor.
VII. Ubrzan rast svih organa klasa - dolazi do izduivanja klasnog vretena, pljeva, pljevica i osja, te
pranikih niti. Zavreno je formiranje plodnosnih organa. Povoljni uvjeti su: difuzna svjetlost,
zasjenjenost, krai dan, neto vea temperatura, visoka vlaga tla, te dovoljno duika. Direktna suneva
svjetlost prekida rast klasnog vretena, to znai da kad on izbije iz rukavca vrnog lista, prestaje rasti.
VII. Zavreno formiranje cvati - klas izbija van i prestaje rasti.
IX. Oplodnja i stvaranje zigote - dolazi do oplodnje jajne stanice polenom i stvara se zigota.
X. Formiranje zrna i mlijena zrioba - dolazi do formiranja zrna, koje potom prolazi fazu mlijene
zriobe.
XI. Votana zrioba - formiranje klice i endosperma.
XII. Puna zrioba - zrno je potpuno zrelo.
Usporedba razdoblja, stadija razvoja, fenolokih faza i etapa organogeneze.

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Vanost i upotreba penice

Opi znaaj kulture
Penica se prije svega koristi kao kruna biljka. Peninim kruhom hrani se oko 70% stanovnitva
Svijeta. Penini kruh nadmauje raeni po svojoj hranjivoj vrijednosti. Kaloriniji je od raenog (7.500
J). Penini ima 8.350-9.400 J ovisno o tipu brana. Penini kruh odlikuje se visokim sadrajem
bjelanevina (16-17%), ugljikohidrata (77-78%), masti (1,2-1,5%) te dobrom probavljivou. Najvaniji
pokazatelj kvalitete penice predstavlja koliina i kvalitet bjelanevina u zrnu. Kao meunarodni
standard penice uzima se sadraj bjelanevina u zrnu od 13,5%. Sadraj bjelanevina znatno se
mijenja u ovisnosti od podruja uzgoja i gnojenja. Penica koja se uzgaja na istoku i jugu ima vei
sadraj bjelanevina od one na zapadnim i sjevernim podrujima. Kvalitet bjelanevina peninog kruha
vrlo je visok, a pri ocjeni pekarskih svojstava peninog brana veliki znaaj ima koliina ljepka. Pod
ljepkom se podrazumijeva bjelanevinasta masa koja se izdvaja pri ispiranju tijesta vodom. U sastavu
ljepka ulaze uglavnom bjelanevinaste estice - glijadin i glutenin.
Penini kruh bogat je vitaminima kompleksa B (B1, B2, PP); zatim sadri za ljudski organizam vane
elemente (kalcij, fosfor i eljezo). Penica ima veliki znaaj u nizu industrija: mlinarskoj industriji,
industriji keksa, kruha, kolaa, pivarskoj industriji, farmaceutskoj i slino. Penine mekinje koje
predstavljaju sporedni proizvod pri sloenoj meljavi - od omotaa, klice i aleuronskog sloja, koriste se u
stoarstvu kao cjenjena koncentrirana hrana. U mekinjama ima dosta bjelanevina, kroba, eera,
masti, a znatno vie celuloze nego u branu (9%). U ekstenzivnom stoarstvu slama, a naroito pljeva,
slue za ishranu stoke. Slama slui kao prostirka. U smjesi s leguminozama (grakom i grahom), te u
zelenom ili suhom stanju, penica je kvalitetna stona hrana. Sitno i slabije zrno koje otpadne pri
selektiranju slui za ishranu stoke. Od penine slame prave se razni predmeti: eiri, koare i slino.
Slama moe sluiti za izradu papira, celuloze, graevinskih ploa i ostalog. Penica, kao najvaniji artikl

PENICA (TRITICUM AP.L.)

u meunarodnoj trgovini, uvjetovala je razvoj prometa. Ona ima veliku strateku vanost.
Znaaj ozime i jare penice u proizvodnji
U svijetu ozima penica zauzima vee povrine i u prosjeku daje vee prinose od jare, iz ega proizlazi i
njihov opi ekonomski znaaj. Ozima penica daje ne samo vei nego i stabilniji prinos od jare. Pored
navedenog, razlike izmeu ozime i jare penice evidentne su:
-prema vremenu sjetve - ozima se sije u jesen te prezimljuje u fazi od nicanja do busanja, dok se jara
sije u proljee;
-prema duini vegetacije - ozima ima duu vegetaciju od jare penice;
-prema busanju - ozima jae busa od jare penice;
-prema otpornosti na zimu - ozima je otpornija na niske temperature;
-prema duini stadija jarovizacije - ozima ima znatno dui stadij jarovizacije;
-prema otpornosti na visoke temperature i suu - jara je otpornija od ozime;
-prema kvaliteti zrna - jara daje kvalitetnije zrno i brano od ozime. U SAD-u ozima penica se sije na
znatno veim povrinama od jare; u zapadnoj i srednjoj Europi sije se skoro iskljuivo ozima penica;
dok se na bivem podruju SSSR-a jara penica uzgaja na vie od 2/3 povrine pod penicom uz
prosjene nie prinose. Ozima i jara penica s ratarskog stajalita smatraju se gotovo kao dvije razliite
kulture. U Hrvatskoj veu vanost ima ozima penica.

Sorte
Botanika pripadnost i klasifikacija
Penica pripada redu Poales, porodici Poaceae (trave), potporodici Pooideae (klasaste trave), rodu
Triticum, koji je najobimniji i po formama najbogatiji rod kod svih itarica. Za proizvodnju su od interesa
penice:
- obina ili meka penica, Tritucum vulgare, sa svoje dvije skupine: - ozime forme i jare forme.
- tvrda penica, Triticum durum, koja ima manji znaaj osim za proizvodnju brana koje se koristi za
izradu tjestenine (lijepak ove penice velike je rastezljivosti i kuhanjem se ne razgrauje).
Meka i tvrda penica se razlikuju u nizu svojstava: obliku klasa, osjatosti, formi pljeva, vidljivosti klasnog
vretena, popunjenosti vlati, pljeviavosti zrna, obliku i veliini zrna, caklavosti, prema svojstvima klice,
bradici, brazdici i drugom. Najvei znaaj ima obina ili meka penica, Triticum vulgare.
Izbor sorte
Pravilan izbor sorte za odreeno podruje uzgoja daje odgovarajuu sigurnost u proizvodnji, jer
neuspjesi u proizvodnji esto nastaju zbog nepravilno odreenog sortimenta, kao i zbog nepoznavanja
specifinosti u uzgoju pojedinih sorti. U domaoj proizvodnji gotovo sve povrine zauzimaju visokorodne
sorte domaeg podrijetla. Sorte koje se u nas uzgajaju imaju uglavnom zadovoljavajuu otpornost na
zimu i mrazove.
ITARKA - najrairenija sorta penice u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Vrlo je stabilna po
urodu i kakvoi. Najotpornija je sorta prema polijeganju u Hrvatskoj (gotovo ne polijee). Vrlo zahvalno
uzvraa urodom i kakvoom na bogatu gnojidbu pogotovo duikom. Visoke je hetkolitarske mase.
Optimalni sklop iznosi od 650-700 zrna/m2.
SUPER ITARKA - visokorodna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 10 t/ha, I. razred kakvoe).
Masa 1.000 zrna i hektolitarska masa vea od sorte itarka. Vrlo otporna prema polijeganju, niskim
temperaturama i osipanju zrna na klasu. Prikladna je i za rani rok sjetve. Optimalni sklopo iznosi od 650700 klijavih zrna/m2.
SRPANJKA - rana, niska, moderna, viskokorodna i kvalitetna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 10
t/ha, I.-II. razred kakvoe). Visoke hektolitarske mase. Vrlo niske stabljike, tolerantna je prema eim
bolestima penice i niskim zimskim temperaturama, te se brzo oporavlja nakon zime. Vrlo dobro
produktivno busa.
Sorte penice i tehniki podaci.

PENICA (TRITICUM AP.L.)

BARBARA - kvalitetna visokorodna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 10 t/ha, I. razred kakvoe).
Masa 1.000 zrna i hektolitarska masa vea je od sorte itarka. Kao i itarka vrlo je otporna prema
polijeganju, niskim temperaturama i osipanju zrna na klasu. Prikladna je i za rani rok sjetve.
DEMETRA - visokorodna, stabilna i kvalitetna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 10 t/ha, po kakvoi
slina sorti Ana). Srednje rana sorta, vrlo dobre otpornosti prema polijeganju, niskim temperaturama i
najeim bolestima penice. Optimalni sklop 500-650 zrna/m2.
GOLUBICA - kvalitetna visokorodna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 10 t/ha, I. razred kakvoe).
Visina stabljike 77 cm, hektolitarska masa na razini sorte itarka. Srednje rana sorta, dobre je otpornosti
prema polijeganju, niskim temperaturama i najeim bolestima penice. Optimalni sklop iznosi 600-650
klijavih zrna/m2.
MONIKA - robusna visokorodna kruna sorta (potencijal rodnosti iznad 11 t/ha, I.-II. razred kakvoe).
Srednje rana sorta, visina stabljike 78 cm, visoke hektolitarske mase i krupnog, preteno staklavog zrna.
Vrlo dobra otpornost prema polijeganju, niskim temperaturama i bolestima penice. Optimalni sklop
iznosi 500-600 klijavih zrna/m2.
ANA - polupatuljasta sorta, otporna na polijeganje, prosjena visina stabljike oko 71 cm. Visokorodna
sorta (genetiki potencijal rodnosti vei je od 10 t/ha). Visoko kvalitetna sorta, kvalitetna grupa a1-a2, I.
razred kakvoe. Masa 1.000 zrna u prosjeku 37 grama. Ima vrlo dobru otpornost na niske temperature.
Tolerantna je na rasprostranjene bolesti. Srednjerana sorta. Sklop je 650-700 klijavih zrna/m2.
Treba istaknuti da je dinaminost u promjeni sortimenta znatna i utoliko je vea ukoliko je intezitet
proizvodnje vii. Sorta bi trebala u svakome pogledu odgovarati uvjetima odreenog podruja u kojem
e davati visok i stabilan prinos. Sorta mora odgovarati i odreenoj agrotehnici, odnosno intezitetu
proizvodnje. Radi bolje organizacije rada i vee sigurnosti treba sijati bar 2-3 sorte razliitih biolokih
kvalitetnih svojstava.
Neko proizvoai i sortiment: BC Institut Zagreb Marija, Sana, Patria, Tina, Liberta, Nina, Primadur,
Zdenka, Mihelca, Aura, Lana; Poljoprivredni institut Osijek itarka, Super itarka,Srpanjka, Klara, Kata,
Golubica, Monika, Barbara, Demetra, Ana Agrigenetics Laura, Kruna, Lenta, Perla, Fiesta, Gabi, Karla,
Astra, Miholjanka, Luna; Introducirane sorte Soissons, Renan.

Agroekoloki uvjeti za uzgoj duhana

Uzgojno podruje ozime penice - ozima penica zahtijeva blage uvjete i umjerene zime, pa je
optimalno podruje uzgoja izmeu 30 i 50 stupnjeva SZ. U optimalnom podruju postoje suhi
kontinentalni predjeli, koji su manje povoljni za ozimu penicu, pa se uzgaja jara. iri raspon uzgoja
ozime penice je od 16-60 stupnjeva SZ. Uzgojno podruje jare penice - podruja surovijih uvjeta
(otre zime, vei nedostatak vode) odnosno suha kontinentalna podruja, a krajnja sjeverna granica je
67 stupnjava SZ (Norveka), dok se na junoj polutki uzgaja do krajnjih granica Australije, June
Amerike i Afrike.
U pogledu nadmorske visine, ona je granino vea to je blie ekvatoru, jer je toplije te se tako ozima

PENICA (TRITICUM AP.L.)

penica u Europi uzgaja do 1.000-1.100 m, a jara do 2.700 m u Europi. Do 2.800 m u Sjevernoj Americi,
te do 3.800 m u Junoj Americi sve do 4.000 m u Aziji.
Republika Hrvatska pripada najpovoljnijoj zoni uzgoja penice, to znai da u naoj zemlji postoje
prirodni preduvjeti za vrhunsku proizvodnju penice. Povrine zasijane penicom u svijetu zadnjih 30-tak
godina poveane su za oko 30 milijuna hektara, a i prosjeni prinos se poveava, to je posljedica
poboljanja sortimenta i agrotehnike. Zemlje biveg SSSR-a siju penicu na oko 50 milijuna hektara s
prosjenim prinosom od 2 t/ha. Kina penicom zasije blizu 30 milijuna hektara s prosjenim prinosom od
3 t/ha, USA oko 25 milijuna hektara s prosjenim prinosom od 2,3 t/ha, Indija oko 23 milijuna hektara s
prosjenim prinosom oko 2 t/ha. Najvei prosjeni prinos postie Nizozemska s 8 t/ha, slijede Engleska,
Belgija, Njemaka i Danska (7 t/ha). U Hrvatskoj se penica sije na oko 300.000 ha te se postie
prosjean prinos od oko 4 t/ha. Najvei izvoznici penice su USA, Kanada i Australija.
UVJETI USPJEVANJA PENICE - osnovni zahtjevi penice prema agroekolokim imbenicima (klima i
tlo)
Penica se uzgaja u razliitim klimatskim uvjetima, zahvaljujui biolokim svojstvima i sposobnostima
prilagoavanja. Ona se prvenstveno uzgaja u krajevima s umjerenom temperaturom. Najvee povrine
pod penicom nalaze se u kontinentalno stepskom klimatu, iako se susree i u drugim podrujima.
Najvanija klimatska podruja za penicu su: sjeverozapadna Europa - podruje Mediterana, ukljuujui
i zemlje sjeverne Afrike, Panonska nizina i dunavski bazen, juni dijelovi biveg SSSR-a,
sjeverozapadna Indija, istono centralni dio Kine, pojedini dijelovi Sjeverne Amerike, Argentina i
jugoistona Australija.
Potrebe i odnos penice prema vodi
Penica tijekom cijele vegetacije ima odreene zahtjeve prema vodi. Gledano s ekolokog i geografskog
stajalita penica uspjeva na podrujima s vrlo razliitim koliinama i rasporedom oborina. Najvei
prinos i najbolja kakvoa postie se u podrujima s ukupnom koliinom oborina od 650-750 l/m2,
pravilno rasporeenih. Nizom agrotehnikih mjera (pravilnom dubinom oranja i predsjetvenom
pripremom) mogue je osigurati bolju opskrbljenost biljaka penice vlagom, kao i racionalnije koritenje
vode tijekom vegetacije (optimalna koliina i odnos NPK hraniva, kao i nain unoenja). Smatra se da je
osiguranost biljaka vlagom uglavnom dovoljna ako je cijeli horizont kroz koji prodire korjenov sustav
dovoljno promoen.
Utroak vode po jedinici povrine jako se mijenja. Pri veoj priuvi vlage u tlu biljke su razvijenije, stoga
je one jae i troe. Klijanje zrna zadrava se i skoro prekida kada je koliina vode u tlu ispod 30% od
punog vodnog kapaciteta. Ako je nedostatak vlage u tlu na kraju busanja, kada se zavrava formiranje
klasia, to e se odraziti u manjoj duljini klasa i broja plodnih klasia. Ako je nedostatak vlage u prvih
deset dana (poslije poetka vlatanja), onda e ostati normalna duina klasa, normalan broj klasia, a
samo e se smanjiti broj oploenih cvjetova i broj zrna u klasu (rezultat toga je smanjenje prinosa).
Nedostatak vlage u tlu u vremenu klasanja i cvatnje jo vie uveava broj neplodnih klasia, a ponekad i
100%.
Kritino razdoblje penice za vodom je razdoblje sjetve i nicanja. Nedostatak vode je daleko manje
tetan ako nastupi u fazi busanja ili u fazi poetka votane zrelosti. Vea koliina oborina u razdoblju od
klasanja do zriobe povoljno utjee na poboljanje hektolitarske mase i mase 1.000 zrna, njihovu
krupnou te na opi izgled zrna.
Optimalna vlanost tla za penicu kree se u prosjeku oko 70-80% od poljskog vodnog kapaciteta. U
klasanju 80-85%, u busanju 65-70%, te u nalijevanju zrna 65-70%. Sua se javlja kod nas uglavnom u
drugom dijelu vegetacije. Maksimalno smanjenje prinosa zabiljeeno je u sluaju suhog tla u fazi
vlatanja i intezivnog porasta, a poneto manje u fazi klasanja. Pri suhom tlu u fazi klasanja prinos zrna
smanji se za 45-50% i vie. U fazi mlijenog stanja biljke lake podnose suu nego u fazi klasanja.
Nedostatak vlage poslije oplodnje dovodi do manje mase zrna, to utjee na prinos.
Zahtjevi penice prema temperaturi
Penica je kultura kontinetalne klime. Najpovoljnija temperatura za njezino klijanje i nicanje jest 14 do 20
C i pri njoj nikne za 5 do 7 dana. Pri temperaturi 7 do 8 C nie za 17 do 20 dana, a pri niim
temperaturama klijanje i nicanje jo je sporije. Kad ima dva do tri lista, ako je dobro ukorjenjena i
ishranjena, moe podnjeti i do -20 C, a prekrivena snjenim pokrivaem i nie temperature. Vrlo visoke
temperature su najee vezane s niskom relativnom vlanou zraka, to ima negativan utjecaj,
naroito u fazi cvatnje i oplodnje - uslijed ega cvjetovi u visokom postotku ostaju neoploeni. Sve sorte
koje se kod nas uzgajaju imaju odreenu zadovoljavajuu otpornost na niske temperature. Nove
domae sorte po otpornosti negdje su u sredini. Vrijeme sjetve ozime penice igra veliku ulogu u njenoj
otpornosti prema mrazu. Vrlo rana i vrlo kasna sjetva nisu dobre i esto su biljke oteene od mraza.
Ovo se objanjava tim to su biljke kod vrlo ranih rokova sjetve stadijalno razvijenije usljed ega dolazi

PENICA (TRITICUM AP.L.)

do smanjenja otpornosti na niske temperature.

Zahtjevi penice prema tlu
Penici najbolje odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlana tla blago kisele reakcije. Ona postavlja
velike zahtjeve prem tlu, glede plodnosti i fizikalnih svojstava. Ako se uzmu u obzir razliiti tipovi tla i
njihova potencijalna plodnost, mogunost uzgoja penice bez mjera popravka, onda se vidi da se u
takva tla ubrajaju ernozem, livadske crnice, plodne gajnjae, krene smonice i aluvijalna bez prisustva
podzemne vode. Na ovakvim tlima mogue je dobiti relativno visok prinos i bez gnojenja. Druge grupe
tla mogu biti prikladne za penicu samo pri unoenju veih koliina gnojiva.

Agrotehnike mjere
Kako je bez visokorodnih sorti penice nemogua visoka proizvodnja u odreenim agroekolokim
podrujima, tako je i bez odgovarajue suvremene agrotehnike, zasnovane na dostignuima znanosti i
tehnike nemogue ostvariti genetiki i proizvodni potencijal sorte.
Plodosmjena
Penica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojaanog razvoja bolesti. Najei
predusjev sa penicu jest kukuruz (poeljno krae vegetacije), a najbolji predusjevi su zrnate mahunjae
(grah, graak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, eerna repa).
Obrada tla
Pretkultura odreuje vei ili manji broj operacija obrade. Poslije ranijih predkultura potrebno je obaviti
plitko oranje ili duboko tanjuranje, zbog unoenja biljnih ostataka i ouvanja vlage, a zatim oranje na
punu dubinu s unoenjem osnovne koliine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i
klimatskim uvjetima, a prosjeno se kree oko 25 cm. Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvaa
tanjuranje, drljanje ili sjetvosprema, pri emu se stvara usitnjeni povrinski sloj. Poeljno je da bude
oraaste strukture. Tako se omoguuje ujednaenje klijanja odnosno nicanja. Istom operacijom u tlo se
unosi i startna koliina mineralnog gnojiva. Meutim, ako je oranje izvreno puno ranije, tlo se dosta
zbija i pojavljuju se korovi, pa se pri predsjetvenoj pripremi tlo obvezatno kultivira i drlja. Ako se osnovna
i predsjetvena obrada obavlja u vrijeme sue trebala bi se izvesti u jednom potezu. Za tu svrhu najbolji
su agregati sastavljeni od pluga s mrvilicom i sjetvospremaem. Prema ispitivanjima za predsjetvenu
obradu ispred kukuruza, najbolje kombinacije bile su plug s drobilicom i poslije toga sjetvosprema. Ova
kombinacija orua bolje se pokazala i za plie obrade (15 cm) i srednje duboke obrade (25 cm) nego za
duboke obrade (35-40 cm).
Stvoren pravilnom predsjetvenom obradom rastresit i ist od korova, sjetveni sloj tla trebao bi sauvati
vlagu u niim horizontima. Sjeme posijano u vlani sloj tla brzo klija, a klijanci lako probijaju povrinu, te
se pojavljuju pravilni ponici normalne gustoe. Ovo potpomae i valjanje koje je najbolje izvoditi kada se
prosui vrni sloj tla.

Sjetva
Vezano uz sjetvu vaan je izbor sorte, izbor i priprema sjemena, vrijeme sjetve, koliina sjemena za
sjetvu, nain i dubina sjetve.
Izbor sorti - sorta treba biti visokorodna i davati stabilan prinos, visokokvalitetna i otporna prema
polijeganju, smrzavanju, sui i bolestima. Na gospodarstvu treba sijati nekoliko sorti koje se razlikuju
prema vremenu sjetve i sazrijevanja, i to iz organizacijsko - tehnikih razloga. Sijanje sorti razliitih
fiziolokih tipova na jednom gospodarstvu osigurava stabilniji prinos.
Sjeme mora biti sortno isto i poznate reprodukcije, bez biolokih i mehanikih primjesa, ujednaeno po
krupnoi i masi, to tee i krupnije, zdravo, dobre klijavosti i energije klijanja. Sjeme je potrebno
dezinficirati protiv biljnih bolesti i to praivima na bazi ive i bakra. Zaprauje se posebnim postupkom.
Zakonom su propisani standardi za kakvou penice. Najmanja istoa 98%, za prvu, a 95% za drugu
klasu. ivih primjesa moe biti najvie 0,5%. Najmanja klijavost za prvu klasu je 95%, a za II. klasu 90%.
Sadraj vlage moe biti najvie 15%.
Vrijeme sjetve - prema agroekolokim prilikama pojedinog podruja i biolokim svojstvima sorata.
Vremenom sjetve regulira se razvoj biljke do zime. On se podeava tako da biljka ue u zimu u
odreenoj kondiciji (odreenoj etapi organogeneze), koja je preduvjet najboljeg i najsigurnijeg

10

PENICA (TRITICUM AP.L.)

prezimljavanja. Biljka treba ui u zimu dovoljno kaljena i u stadiju jarovizacije, odnosno I. i II. etapi
organogeneze (busanje). Optimalni rok sjetve jest druga dekada listopada.
Odreivanje koliine sjemena za sjetvu - za svaku kulturu je od najvee vanosti. Kako bi se dolo do
optimalnog broja biljaka, bitno je odrediti potrebnu koliinu sjemena za sjetvu. Ako se posije prevelik broj
biljaka, dolazi do smetnji u rastu i razvoju te primanju vegetacijskih imbenika. Premali broj biljaka na
jedinici povrine najprije je promaaj u dobivanju maksimalno mogueg prinosa, a nedovoljno pokriveno
tlo izvrgnuto je tetnom utjecaju atmosferilija i irenju korova. Samo egzaktnim ispitivanjima moe se
doi do takozvane teorijske koliine sjemena za sjetvu, a to je veliina na koju utjee niz imbenika:
botanika svojstva, sortne znaajke, cilj uzgoja, termin sjetve, ekoloki uvjeti uzgoja i ostalo. Potrebno je
znati: teorijsku koliinu sjemena po ha ili m2, uporabnu vrijednost, apsolutnu masu, klijavost sjemena, te
istou sjemena.
Primjer izraunavanja koliine sjemena za sjetvu:

Sklop - gustoa sjetve odreuje se prema zahtjevima pojedine sorte i prosjeno je 600 do 700 izniklih
biljaka po m2, ili 250 do 300 pa i vie kg/ha sjemena za najzastupljenije sorte iz dosadanje proizvodnje.
U kasnijoj sjetvi ili ako predsjetvena priprema nije obavljena kvalitetno, sjetvenu normu treba poveati za
10-20%. Razmak sjetvenih redova na najee koritenim sijaicama jest 12,5 cm, iako bi bilo poeljno
da su redovi ui. Sjetva u brazde preporuava se u podrujima s malo snijega i niskim temperaturama te
suhim ljetom. Brazde su dubine 7-10 cm i stvaraju se plugom koji ide ispred cijevi sijaice. U brazdu se
sije sjeme na dubinu od 4-5 cm. Biljke u brazdama bre i bolje niu, bolje su zatiene od otrih
promjena temperature te manje stradavaju od smrzavanja.
Pri jako dubokoj sjetvi, naroito na tekim tlima, klica se teko probija na povrinu, te je nicanje slabije.
Na lakim tlima, naroito na pjeskovitim sije se neto dublje, jer takvo tlo ne predstavlja prepreku za
nicanje biljaka. Na suhim tlima sije se dublje, a na vlanim plie. Pri kasnijoj sjetvi potrebno je sijati
neto dublje, ali se pri tome mora voditi rauna o fizikom stanju tla i njegovoj vlazi. Na osnovu rezultata
ispitivanja dolo se do zakljuaka da su visokorodne sorte osjetljive na dublju sjetvu te zahtjevaju neto
pliu sjetvu. Dubina sjetve je 3-5 cm ovisno o tlu.

Gnojidba
Zahtjevi penice prema mineralnoj ishrani (gnojidba)
Primjena mineralnih gnojiva za penicu je dosta sloena i obuhvaa: koliinu gnojiva, odnos izmeu
najvanijih hraniva, te raspodjelu hraniva.
Pri odreivanju koliina NPK-hraniva za penicu uzima se u obzir koliina hraniva potrebnih da bi se
ostvario prinos od 100 kg zrna i odgovarajue koliine slame: 2,0 - 4,0 kg N; 1,2 - 1,85 kg P2O5 ; 1,8 3,0 kg K2O; Ukupna koliina hraniva potrebnih za odreeni prinos po 1 ha dobije se tako da se prinos
pomnoi potrebama za NPK-hranivima za 100 kg zrna. Ta koliina se korigira mogunou tla da bez
gnojidbe daje odreeni prinos, zatim naknadnim djelovanjem hraniva danim predusjevu te koeficijentom
iskoritenja hraniva. Predstava o potencijalnoj mogunosti tla dobije se na osnovu kemijske analize tla ili

11

PENICA (TRITICUM AP.L.)

jo bolje na osnovu poljskog pokusa. Postoji klasifikacija tala s obzirom na opskrbljenost duikom,
fosforom i kalijem. Koeficijnet iskoritenja hraniva iznosi: 50-80% za N,15-20% za P, te 50 - 70% za K.
Odreivanje koliine NPK
- usjev: penica, predusjev. kukuruz gnojen sa 30 t stajnjaka i 340 kg NPK/ha, te planirani prinos: 8 t/ha.
1. Potrebne koliine za 100 kg zrna i odgovarajuu koliinu slame: N-3 kg; P2O5-1,5 kg; K2O- 2,5 kg.
2. Za prinos od 8 t/ha potrebno je: N-240 kg/ha; P2O5-120 kg/ha; K2O-200 kg/ha.
3. Potencijalna plodnost - ernozem bez gnojidbe daje 2,5 t/ha penice: N-75 kg/ha; P2O5 -37,5 kg/ha;
K2O-62,5 kg/ha; Gnojidba predusjeva sa 30 t/ha stajnjaka i 340 kg/ha NPK ima naknadno djelovanje za
daljnjih 10 mtc/ha zrna penice:
N: 240 - (30 + 75) = 135 kg/ha, P2O5: 120 - (15 + 37,5) = 67,5 kg/ha, te K2O: 200 - (25 + 62,5) = 112,5
kg/ha.
Koeficijent iskoritenja hraniva na navedenom tipu tla iznosi: N: 70%, P2O5: 18%, te K2O: 60%. Iz tog
proizlazi:

Uz korekciju:
-N se daje koliko je izraunato ukoliko je sorta otporna napolijeganje, P2O5 se daje dva puta vie nego
je iznoenje, a K2O se daje maksimalno koliko je iznoenje. Ovo predstavlja: N: 192,8 kg/ha; P2O5:
135,0 kg/ha; K2O: 112,5 kg/ha. Ukupno: 440,3 kg/ha NPK; uz odnos N:P:K = 1,0 : 0,7 : 0,58 ili slian.
Raspodjela gnojiva (primjer):
Cjelokupna koliina P i K sa 1/2-1/3 N se dodaje do sjetve, a ostatak N u prihranama: 1. prihrana u
busanju - 45-65 kg N/ha, 2. prihrana u vlatanju - 45-65 kg N/ha. Eventualna trea (korektivna) prihrana
dolazi u klasanju. Prihrana se obavlja KAN-om (27% N) ili ureeom (46% N), a ponekad i VA-otopinom
razliitih koncentracija.
Za normalan rast i razvoj penice potrebno je da u hranjivoj sredini osigurati i eljezo, mangan i sumpor,
koji se u tlu ne nalaze u dovoljnoj koliini, iako je nedostatak ostalih elemenata neto rjea pojava. Na
veim povrinama prihranjivanje se obavlja poljoprivrednim zrakoplovima, a na manjim runo ili
rasipaem mineralnih hraniva vuen traktorom. Zadnji nain moe se koristiti samo po suhom ili
zamrznutom tlu u fazi busanja, dok se poetkom vlatanja mora prekinuti usljed tete koja se poini
gaenjem usjeva.

Zatita
Njega usjeva
Njega obuhvaa: jesensko-zimsku njegu i proljetnu njegu. Jesensko-zimska njega traje od poetka
sjetve do zavretka zime. Ako je penica posijana u suho tlo, obvezatno ju treba povaljati. Neposredno
djelovanje niskih temperatura na biljku, dovodi do smrzavanja penice. Najuspjenija agrotehnika
mjera protiv smrzavanja jest uzgoj otpornih sorti. Ledena kora stvara se u dva oblika: visea, na povrini
sloja snijega; te leea, nastaje poslije otapanja snijega ili obilne kie.
Visea ledena kora razbija se tekim nazubljenim valjcima ili traktorima gusjeniarima prolaskom na
svakih 10 do 15 metara.

12

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Za otapanje leee ledene kore upotrebljava se: treset, zreli stajski gnoj i kompost. Stajaa voda
uzrokuje propadanje usjeva zbog uguenja biljaka, stoga je potrebno ostavljati kanale u sredini i na
krajevima parcele.
Proljetna njega obuhvaa: valjanje, drljanje, prihranjivanje, natapanje, suzbijanje bolesti, tetnika i
korova (tetoinja). Prihrana penice vrlo je vana mjera njege. Prihranom se znatno utjee na duljinu
klasa, broja klasia, broj cvjetova, broj zrna i masu zrna. Prihranu treba obavljati u odreenim
fenolokim fazama (busanje, vlatanje, klasanje). Valjanjem ozimih usjeva penice u rano proljee
sprijeava se upanje biljaka, koje nastaje usljed podljubljivanja povrinskog sloja pod utjecajem mraza.
Drljanjem ozime penice razbija se pokorica, mjea se izumrlo lie i mineralna gnojiva s tlom, poslije
prihranjivanja. Ova mjera potie i jae busanje neizbusanih usjeva te utjee na prorjeivanje previe
bujnog usjeva, ime se sprijeava polijeganje. Drljanje se obavlja pri umjereno vlanom tlu.
Suzbijanje korova - korovi u usjevima gustog sklopa nisu ograniavajui faktor proizvodnje, ali treba ih
to ranije suzbijati zbog toga to kulturnoj biljci oduzimaju prostor, svjetlo i hraniva. Korovi u itaricama
dijele se na: uskolisne: slakoperka, maiji repak, divlja zob, ljuljevi, vlasnjae i drugo; te irokolisne:
kamenica, pastirska torbica, mijakinja, kopriva, aramen, priljepaa, broika, dvornici i druge.
Za jesensku primjenu preporuuju se: Dicuran 80 2-3 kg/ha, Dicuran 500 FW 3-4 l/ha, Coguar 1,25-1,75
l/ha, Alon forte 2-2,5 kg/ha, Alon super 2 kg/ha.
Ovi preparati suzbijaju uskolisne korove, ali imaju nadopunjujue djelovanje na irokolisne korove. Za
proljetno tretiranje koriste se herbicidi: Dicuran 500 FW 3-4 l/ha, Coguar 1,25-1,75 l/ha, Deherban
Combi MD 4 l/ha, Deherban specijal 4 l/ha i Lentagran plus 4 l/ha.
Ovi preparati suzbijaju irokolisne korove ako se primjenjuju od poetka busanja do poetka vlatanja
penice. Za suzbijanje irokolisnih korova koriste se i Basagran DP-P 2,5-3 l/ha, te Lontrel 418 C l/ha.
Radi proirenja spektra djelovanja poeljno je koristiti i kombinacije: Basagran DP-P 1,5 l/ha + Starane
250 0,4 l/ha ili Grandstar 75 WG 15-20 g/ha + Starane 250 0,3-0,5 l/ha.
Zatita od korova kod jare penice - od pojave treeg lista do busanja: Lontrel 418 C 4 l/ha, Lentagran
plus 3 l/ha, Basagran DP-P 2,5-3 l/ha, Fallow 2-2,5 l/ha, Oxytril M 1,5-2 l/ha, te od pojave treeg lista do
pojave drugog koljenca u vlatanju: Starane 250 04-0,8 l/ha.
Zatita od bolesti
Zatita penice od bolesti i tetnika poinje pri proizvodnji i doradi sjemena, a zavrava u skladitu
nakon etve. Sjemenski usjevi moraju biti uspjeno zatieni od bolesti i tetnika, napose karantenskih.
Najee bolesti na penici su:
1. Bolesti koje napadaju klasove i zrna: Ophiobolus graminis, Fusarium nivale, Ustilago tritici, Tilletia
tritici, Tilletia laevis, Erysiphae graminis, Septoria nodorum, Fusarium ros.;
2. Bolesti koje napadaju mlade biljke: Septorium nodorum, Fusarium nivale, Helminthosporum sativum,
Pythium sp. i druge.
3. Bolesti osnove busanja i korjena: Rhisoctonia solani, Cercosporella herpotrichoides, Fusarium nivale,
Fusarium roseum, Pythium sp., Ophyobulus graminis, Basidomicetes sp.
4. Bolesti lista, rukavca lista i stabljike: Heminthosporum gramineum, Erysipae graminis, Septoria tritici,
Septoria nodorum, Puccinia triticina, Puccinia graminis.
Pri razmatranju bolesti penice daju se prvo podaci o specifinoj grupi zajednikih parazita, koji
zaraavaju korjen i vlat svih ita, ali su najei i najraireniji na penici. Iako su posljedica zaraze svih
vrsta turost i sterilnost klasa, lomljenje i polijeganje biljaka, paraziti esto ostaju nezapaeni u prvim
proljetnim mjesecima.
Navode se glavne vrste parazitskog komleksa, kao mogui uzronici trulei korjena i lomljenja vlati,
odnosno polijeganja usjeva:
Polijeganje penice (Cerosporela herpotrichoides) - Gljivica kao uzronik zaraznog polijeganja
penice. Simptomi: Znaci bolesti zapaaju se rano u jesen. Na dijelu vlati prvog i drugog internodija
razvijaju se svjetlo-smee pjege izduene i oiviene tamno-smeim obrubima, pa imaju izgled "sitnih
oiju", poznate pod nazivom "oice". Zaraza je uoljivija ve kod razvoja 3 do 5 lista u zoni vlati gdje su
fiksirani listii. Gljiva prodire preko rukavaca u tkivo stabljike i kao to je navedeno formira
karakteristine pjege. Parazit se razvija duljinom vlati, stvarajui izduene svijetle pjege 1 do 5 cm, ija
je duina oiviena smeom marginom, tako da bolest dostie do razine klasa koji najee ostaje u
rukavcu. Propadanje i polijeganje usjeva koje uzrokuje ova gljiva ne razlikuje se od simptoma koje
izaziva Ophiobolus graminis. Patoloko polijeganje ita praeno je pojavom navedenih simptoma za
razliku od fiziolokog polijeganja koje je posljedica djelovanja neparazitskih zemljinih i atmosferskih
faktora (preobilna gnojidba duikom, olujne kie, nepravilna obrada, to izaziva debalans izmeu
korjenovog sustava visine stabljike i mase klasa). Dokazano je da vrijeme sjetve i gustoa usjeva utjee
na intezitet infekcije.

13

PENICA (TRITICUM AP.L.)

.
Polijeganje penice.

Trule korijena (Ophiobolus graminis) - znai bolesti mogu varirati a ovise o vanjskim uvjetima.
Razvoju bolesti pogoduju blage zime, vlano i hladno proljee te rano i suho ljeto. U optimalnoj vlazi
dolazi do infekcije korijena, najee do infekcije prva tri meukoljenca stabljike koji brzo nekrotiziraju i
bivaju prekriveni crnom prevlakom "crna noga". U intezivnijim napadima bolest zahvaa veliki dio vlati i
rukavac to dovodi do smanjenja busanja. Posljedica zaraze korijena je svijetlo uti klas s turim zrnima.
Na zaraenim tkivima gljiva ima tamnokoasti micelij, ije hife prodiru duboko u tkivo korijena i vlati,
uzrokujui nekrotizaciju ili trule. Uvjeti za pojavu bolesti su vlano i alkalno tlo, siromano fosforom. Za
razvoj gljiva optimalna kiselost pH=8, kao i temperatura tla od 12 do 16 C. Mjere zatite: plodored 2-3
godine, spaljivanje strnita, uzgoj leguminoza ili kukuruza kao predusjeva.

Trule korjena.

Snijena plijesan (Fusarium nivale) - na zakrljalim i neponiklim zrnima i biljicama zapaa se bijela
prevlaka, koju sainjavaju hife i micelija gljive. Bolest se uoava u proljee iza topljenja snijega u
podruju korjenova vrata u formi bijele prevlake sline snijenim pahuljicama, pa odatle i naziv oboljenja
"snijena pljesan". U usjevu se formiraju ognjita gdje se biljke propale, iji promjer moe biti i po
nekoliko milimetara. Gljiva se prenosi sjemenom, a spore mogu biti na povrini ili naklijavaju. Mjere
zatite: unitavanje ostataka iza etve, dezinfekcija sjemena i proljetna prihrana su, pored plodoreda,
efikasne mjere u zatiti usjeva. Zatita usjeva od leme doprinosi manjoj zarazi fuzariozama.

14

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Snijena plijesan.

Crna hra penice (Pucinia graminis tritici) - rasprostranjena je u svim uzgojnim podrujima svijeta.
esto izaziva epidemiju na penici. Ova vrsta hre je prvenstveno bolest vlati i rukavaca, a u manjoj
mjeri zarazi list. Boja spora je crno-hrasta, po emu je cijela ova grupa gljiva dobila naziv "hre". Crna
hra prezimljuje u obliku teleutospora na ostacima poslije etve. Mjere zatite: sjetva otpornih sorata,
unitavanje prijelaznog domaina, duboko zaoravanje etvenih ostataka.

Crna hra penice.

Pepelnica penice (Erysiphe graminis) - Unitava prosjeni prinos penice od 6-10%. Znaci bolesti
uoavaju se ve na jesenjem usjevu i u tijeku prvih proljetnih mjeseci na prizemnom dijelu stabljike i
doljnjem liu. U povoljnim uvjetima za razvoj oboljeva i vrno lie, a i sam klas. Na zaraenom klasu
stvara se svijetlo-siva prevlaka najee pored glavne nervature lista. Prevlaku sainjava splet hifa na
kojem se razvija obilje spora koje prekrivaju cijelu lisnu masu. Spore mogu ostvariti zaraze odmah po
formiranju. Za ostvarivanje infekcije povoljno djeluje smanjenje turgora biljnog tkiva i obilnije rose.
Parazit moe preivjeti na strnjici u obliku micelija. Mjere zatite: plodored 2 godine, sjetva otpornih
sorata, spaljivanje ili zaoravanje etvenih ostataka, te izbjegavanje gustog sklopa, primjena fungicida:
Alto, Bavistan, Bayleton, Tilt, Bayfidan, Calixin.

15

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Pepelnica penice.

Tvrda ili smrdljiva snijet penice (Tilletia tritici) - Tvrda snijet penice bila je do nedavno
najrasprostranjenija i najtetnija od svih snijeti ne samo kod nas, nego i u svim podrujima svijeta.
Zahvaljujui dezinfekciji sjemena, fungicidima, bolest je ograniena na krajeve s zaostalom
proizvodnjom (moe unititi i do 50% prinosa). Znai bolesti uoavaju se nakon cvjetanja, sve do zriobe.
Dok je usjev jo zelen, zaraene biljke imaju plavkasto-zelenu nijansu boje, a klas je u vrijeme zriobe
nakostrijeen. Zrna su okruglasta a pod pritiskom pucaju i oslobaaju pranjavu snjetljivu masu spora
koje prilikom vridbe dospijevaju na zdrava zrna ili na tlo. Mjere zatite: dezinfekcija sjemena ivinim
preparatom, ime se potpuno moe zatititi usjev.

Tvrde snijeti penice.

Prana snjet penice (Ustilago tritici) - ova snijet zadnjih godina nanosi kod nas sve vee tete
zaraavajui prosjeno 10-15% klasova u optimalnim vremenskim prilikama u doba cvjetanja penice.
Bolest se manifestira kao i kod tvrde snijeti samo na klasu, koji biva potpuno uniten osim klasnog
vretena. im se klas pojavi iz rukavca, vidi se da je pretvoren u crnu pranu masu. Zaraene biljke
klasaju 10-15 ranije od zdravih. Mjere zatite: sjetva otpornih sorata, odstranjivanje snjetljivih klasova,
to je efikasno i opravdano kod uzgoja sjemenske penice.
Zatita od tetnika
Penicu takoer napada veliki broj tetnika, a najei su:

16

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Lema melanopus, itni balac - najei je tetnik na penici. Imago je ovalan, dug 4 do 5 mm, sjajne
zeleno-plave boje s naranastim titiem. Liinka slii puu golau, a tijelo joj je uto dugo 5-6mm,
pokriveno suzavim omotaem sivkaste boje. Imago oteuje lie grizui ga u prugama uzdu nerva. Na
listu odloena jaja daju liinke koje se takoer hrane liem poteujui gornju epidermu tako da su
pruge bijele boje. Mjere zatite: uzgoj sorata s jae izraenom maljavou te guom i razvijenijom
nervaturom, jer su manje pogodne za ishranu tetnika.

itni balac (liinka i imago).

Eurigaster maura, itna stjenica - imago je mrke boje, sa karakteristinim eonim titiem, duine 8,510 mm. Hrani se sokovima itarica pri emu ih oteuje. Ubodi u sredinji list prije vlatanja izazivaju
suenje mlade biljice i izostanak vlatanja, a ubod u zelenu stabljiku izaziva krljavost ili suenje klasa.
Prije ili poslije klasanja ubodi stijenica u klas ili klasie izazivaju suenje iznad oteenog dijela. Ova
oteenja izraena su kao bijeli prazni klasovi. Mlae liinke hrane se na donjim dijelovima biljaka, a
starije na zrnima. Ishrana liinki i imaga na zrnima izaziva njihovu turost i deformiranost. Mjere zatite:
primjena insekticida: Dipterex, ili slini insekticidi.

17

PENICA (TRITICUM AP.L.)

itne stjenice i oteenja od itnih stjenica.

Zabrus tenebrioides, itarac crni, itni buljar - rasprostranjen i ekonomski znaajan tetnik penice.
Imago je crno-sme, duine oko 1,5 cm. Liinka je uska i izduena, a potpuno odrasla ima duinu oko 3
cm. Odrasli itarac se tijekom nalijevanja i zriobe zrna penje na klasove i grize zrna ili pregriza klasove i
njima se hrani na tlu. Liinke se hrane mekim dijelovima lia koje vau tako da je lie izuvijano.
Uslijed oteenja lie uti, biljke su slabije razvijene i slabo vlataju. Mjere atite: prije ili tijekom sjetve
primjena preparata za tretiranje tla.

18

PENICA (TRITICUM AP.L.)

itni bauljar: odrasli, liinka, oteenja od liinki i odraslih.

Halotrips tritici, itni tripsi - oteenja nastaju kao posljedica uboda tripsa, a napadnute biljke lako se
uoavaju po bijelim klasovima sa izbijenim osjem. Klasovi su prazni i stre u odnosu na neoteene koji
su povijeni. Imago je crno smee boje, duine 1,5 do 2,2 mm. Liinka je crvene boje. Odrasli se
pojavljuju u proljee neposredno pred klasanje, uvlae se u klasove iz ijih njenih dijelova siu sokove i
nakon 25 do 35 dana odlau jaja izmeu pljevica. Liinke se hrane na pljevicama i zrnima u mlijenoj i
votanoj zriobi. I na liu se uoavaju mnogobrojne bjeliaste pjege, a javljaju se i tura zrna. Mjere
zatite: plodored, duboko jesenje oranje, primjena insekticida: Maltox P-5, Maltox E-50, Dimecron,
Lebaycid, Zolone PM, Sevin 50 i slini.

Tripsi.

19

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Sitophilus granarius, itni iak - najopasniji je skladini tetnik, jer se u skladitu moe neprekidno
razvijati. Imago je tamnosmee do crne boje, veliine 3-4,5 mm. Ispod pokrilja nema krila, pa nemoe
letjeti. Glava mu je produena u karakteristino rilo. Liinka je bijela, savijena, bez nogu, smee glave i
duine oko 3 mm. Imago pomou rila ini perforacije u zrnu u koje odlau po jedno jaje. Nakon toga
otvor zatvaraju sluzavim sekretom koji otvrdne tako tako da se otvor teko uoava. Cjelokupni razvoj
insekata odvija se u zrnu, pa zrno naputa tek novi imago. Vrlo su otporni, a povoljnim uvjetima od
jednog para iaka moe se razviti vie stotina potomaka. Mjere zatite: unoenje penice u skladita,
fumigacija u skladitu ili tretiranje insekticidima prije skladitenja (Nuvon 50 EC, Nexion EC 40),
primjena niskih ili visokih temperatura.

itni iak.

Chaetocnema aridula, itni buha - obino samo povremeno i lokalno nanosi znatnije tete. Odrasli
buha je mali, duine 2,5-3 mm, sjajno bronani, liinka je bijela, duine oko 5 mm. U ivotnom ciklusu
itnog buhaa karakteristino je da odrasli rano u proljee iz zimskih sklonita dolaze na penicu. Po
toplom i sunanom vremenu su aktivni, skau i hrane se, pri emu perforiraju lie. Jaja polau u donje
lie, a liinke se uvlae u stabljiku, te silaze u tlo gdje se formira odrasli buha, koji poetkom ljeta
izlazi iz tla i hrani se liem raznih trava sve do povlaenja na prezimljavanje. Mjere zatite: upotreba
insekticida bazira se vlastitoj ocjeni inteziteta pojave odraslih. Tretiranje treba usmjeriti na unitavanje
odraslih prije odlaganja jaja i u tu svrhu se koriste inskticidi s kontaktnim i utrobnim djelovanjem, kao to
su: Maltox P-5, Maltox E-50, Dimecron, Lebaycid, Zolone P-4, Sevin 50.

itni stabljikin buha: Odrasli, liinke i oteenje stabljike.

20

PENICA (TRITICUM AP.L.)

Polijeganje penice i mjere borbe protiv polijeganja

Usjev penice moe polei usljed razliitih uzroka. Manifestira se tako to biljke manje ili vie polegnu.
Obino penica polijee izmeu klasanja i zriobe, rjee ranije. Ukoliko polegne u klasanju ili cvatnji,
tete su vee, mada je i kasnije poleganje tetno uslijed oteane etve. tete od polijeganja
manifestiraju se u vidu slabije oplodnje, te jaeg napada bolesti, a usljed toga se smanjuje prinos i
kakvoa.
U proizvodnji postoje dva tipa polijeganja penice: stabljiino i rjee korjenovo. Korjenov tip polijeganja
susree se u krajevima s velikom koliinom oborina u vlatanju i klasanju, a takoer i pri navodnjavanju
velikom koliinom vode. Polijeganje nastupa pod utjecajem velikog broja faktora: gustog usjeva,
nedostatka svjetlosti, prirodnih nepogoda, pretjeranog i jednostranog gnojenja duikom, navodnjavanja
velikim koliinama vode, gljivinih bolestima i slino.
Od prevnetivnih mjera navode se: pravilan izbor i priprema sjemena za sjetvu, pravilna i pravovremena
obrada i priprema tla, pravovremena sjetva, te pravilan odnos NPK gnojiva. Od direkntih mjera: uzgoj
otpornih sorata prema polijeganju, drljanje, valjanje, te tretiranje sredstvima (inhibitorima rasta koji
utjeu na smanjenje duine i poveanja vrstoe internodija-CC).

etva, ienje, suenje i skladitenje penice

etva penice moe biti jednofazna, dvofazna i viefazna. Jednofazna etva izvodi se kombajnima.
Jednofazna etva poinje jo u votanoj zrelosti s vlagom zrna 35-30% i organizira se tako da se zavri
za 5-8 dana. Pri jednofaznoj etvi gubici zrna su najmanji. Dvofazna etva sastoji se od kosidbe penice
na 20-30 cm visine. Ona se tako ostavi osuiti u otkosima, a zatim se vri kombajnom. Dvofazna etva
ima niz prednosti nad jednofaznom kosidbom, jer omoguuje pravovremenu etvu i ostvarivanje veeg
prinosa.
Gubici nastaju od osipanja zrna, odsjecanja ili neodsjecanja klasova, neizvravanja zrna u slamu i
pljevu te od prosipanja zrna u elevatoru. Ukoliko se pazi na visinu reza i reguliranje podizaa poleglih
stabljika, zatim na reguliranje bubnja i podbubnja, ventilatora i brzine kretanja kombajna (naroito na
duinu trajanja etve, koji za jednu sortu ne smije biti vei od 5-8 dana), navedeni gubici mogu se svesti
na najmanju mjeru. U procesu razmjene tvari ogromnu ulogu igra disanje. Kao rezultat disanja izdvaja
se energija, neophodna za odravanje ivotnih procesa u stanicama. Moe se s pravom rei, da je
uspjeno uvanje i sjemenskog i merkantilnog zrna osigurano u tom sluaju ako se disanje zrna svede
na najmanju mjeru. Za potpuno uvanje zrna neophodno je smanjiti do minimuma njegovu ivotnu
aktivnost, ali u potpunosti ouvati ivotnu sposobnost (klijavost). Disanje svakog ivog organizma (zrna)
zavrava se obino oksidacijom tvari do ugljinog dioksida i vode. Kao rezultat toga procesa formiraju
se tvari koje isparavaju u atmosferu. Koliina suhe tvari se smanjuje, a zrno gubi dio mase.
Pri odgovarajuim uvjetima (visokoj vlanosti zrna i temperaturi, ne nioj od 10-15 C) poinje burni
razvoj bakterija i pljesni koji takoer energino upijaju kisik, a izdvajaju ugljini dioksid i toplinu, kao i
samo zrno. Usljed toga temperatura cjelokupne mase e se poveati, a kao rezultat toga stanice klice
e uginuti i zrno izgubiti klijavost. Uslijed znatnijeg poveanja temperatura razvoj pljesni moe nanijeti
veliku tetu kakvoi zrna. Plijesan koja je prodrla u endosperm i klicu kroz pukotine na omotau razlae
bjelanevine, masti i ugljikohidrate. Zrno dobija neprijatan ustajali miris na gljive i pljesni. Glavni uzrok
samozagrijavanja energino je disanje zrnene mase, te ga treba zaustaviti bez povrijede klice. Disanje
suhog zrna s vlanou do 14% pri bilo kojoj temperaturi uvanja je neznatno. Kako bi se smanjila
energija disanja zrna, nesmije se dopustiti razvoj pljesni, neophodno je smanjiti njegovu vlanost,
odnosno prosuiti ga. U suhom stanju zrno se moe odrati vrlo dugo, uz ouvanu klijavost i druga
vana svojstva. Na takvom zrnu nemogu se razvijati pljesni, to je bitno za uvanje njegove sjemenske i
hranidbene kakvoe.
Za zrna pravih itarica utvrene su sljedee kategorije vlanosti:
- zrno suho - do 14% vlanosti,
- zrno srednje suho- vie od 14% do 15,5%,
- zrno vlano - vie od 15,5% do 17%, te
- zrno sirovo - iznad 17% vlage.
Za pripremu zrna za uvanje prvorazrednu vanost ima njegovo brzo ienje od primjesa. Naime, u
poslijeetvenoj obradi zrna prva vana mjera je ienje od primjesa. Nakon toga treba odmah provesti

21

PENICA (TRITICUM AP.L.)

suenje zrna, odnosno smanjenje vlanosti do takve granice kada je ivotna djelatnost zrna svedena na
minimum, a disanje je praktino neprimjetno.
Mogunosti suenja na suncu sastoji se u tome to ovdje nema opasnosti od povrijede klice visokim
temperaturama. Da bi se dobili dobri rezultati kod suenja zrna na suncu, zrno treba rasprostrti u
tankom sloju 10-12 cm na pripremljenu podlogu ili drugu povrinu bez pukotina. Zrno se povremeno
prevre, a tjekom noi skuplja na hrpu i pokriva ceradom. Suenje na suncu zahtjeva veliki utroak rada
i veliku povrinu za suenje, budui da je efektivno isparavanje vlage znatno, sloj zrna treba biti tanak.
Stoga se ovaj nain suenja primjenjuje za male partije zrna i ekonomski je manje pogodan nego drugi
naini suenja. U vrlo itokoj primjeni suenje je u posebnim suarama sa zagrijanim zrakom ili
smjesom zagrijanih plinova u zraku, razliitih konstrukcija. Suenju podlijee svo zrno sa vlanou
iznad 16%. Suenje zrna za smjese ne smije biti na vioj temperaturi od 40 C. Naroito veliki znaaj
ima aktivna ventilacija pri uvanju sjemenskog zrna.

Tehnoloki kvalitet penice

Kakvoa penice
Penica kao najvaniji poljoprivredni proizvod te ima odreenu vrijednost kao tehnoloka sirovina za
proizvodnju brana, kruha i peciva, tjestenine, keksa i drugih proizvoda. Da bi mogla biti predmetom
trgovine, kako interne tako i u izvozu i uvozu, penica mora ispunjavati odreene uvjete kakvoe i
higijenske ispravnosti. Postoji nekoliko kriterija:
1. Fizike karakteristike zrna:
a) hektolitarska masa - masa jednog hektolitra penice izraenoj u kilogramima. Budui da je to
zapreminska mjera, njene vrijednosti ovise od velikog broja inbenika, koji opet ovise od ispitivanog
materijala i naina izvoenja. Na poveanje hektolitarske mase utjee: brzo sipanje kod punjenja,
sipanje u sredinu posude, glatka povrina zrna, okrugla zrna, staklasta, mjeana zrna razne veliine,
polomljena zrna i sitno korovsko sjeme, suho zrno i slino. Meutim, i pored svega toga hektolitarska
masa je prihvaena u trgovini kao mjerilo za kvalitet penice, zbog jednostavnog i brzog izvoenja. Od
sorata sa veom hektolitarskom masom pri jednakim drugim svojstvima moe se oekivati vee
iskoritenje u branu te moe posluiti kao orjentacijska vrijednost za ocjenjivanje meljivosti.
Hektolitarska masa varira u rasponu od 60-84 kg, dobra penica ima hektolitarsku masu veu od 76 kg.
b) apsolutna masa - obino se izraava masom 1.000 zrna, koja su zrakosuha i neoteena, a koristi se
kao mjerilo za kvalitet. Pri jednakoj veliini zrna tea zrna e u izvjesnoj mjeri ukazati na mogunost
veeg iskoritenja u branu. Apsolutna masa zrakosuhog i neoteenog zrna penice ima apsolutnu
masu 33-45 g, u prosjeku oko 38 g.
c) specifina masa - zrna je funkcija zapremine i mase. Ali ovdje vrijednost ne ovisi od slaganja zrna, jer
meuprostore ispunjava tekuina, pa prema tome veliki broj imbenika koji utjee na visinu hektolitarske
mase otpadaju. Specifina masa predstavlja svojstvo za ocjenu tehnoloke kakvoe penice, jer manja
specifina masa ukazuje na veu debljinu omotaa i manju kompaktnost endosperma. Specifina masa
kree se u rasponu od 1,32-1,42 g/cm3. Manja specifina masa ukazuje na vei udjel omotaa u masi
zrna i na manju kompaktnost endosperma.
d) krupnoa i oblik zrna - poeljno je da su zrna krupnija i to blie okruglom obliku, jer onda imaju
manju povrinu (to znai manje omotaa) u istoj koliini. Veliina zrna se odreuje duinom, irinom i
debljinom u mm (sortno svojstvo).
e) tvrdoa zrna - brano za peenje visoko kvalitetnog kruha obino se dobije iz tvrdozrne penice, koja
se odlikuje visokim sadrajem bjelanevina i dobrim svojstvima ljepka. Tvrdozrna penica daje brano
za peenje kruha, a branava mekozrna penica za peenje peciva i kolaa.
f) staklavost odnosno branavost - izraava strukturu endosperma i zasniva se na izgledu njegovog
presjeka. Pri presijecanju zrna dobije se razliit izgled presjeka i to: staklast ili bijel. Budui da staklava
zrna pri presjeku daju vei otpor, a branava manji, to se prva nazivaju tvrda a druga meka, pa su stoga
i nastali ovi pogreni nazivi "meka" i "tvrda" penica. Izmeu potpuno staklavih i potpuno branavih zrna
postoje zrna koja su u razliitom stadiju staklava, odnosno branava. Obino se daje prednost staklavoj
penici, jer se smatra da je ona bogatija bjelanevinama i da ima vee iskoritenje, te bolju pecivost.

22

PENICA (TRITICUM AP.L.)

g) boja zrna - moe biti sortno svojstvo. Postoje sorte s bijelim, crvenim i zrnom ija je boja mjeavina
bijele i crvene. Odstupanje od karakteristine boje ukazuje na lou kakvou.
h) povrijeenost zrna - moe nastupiti kao rezultat razliitih uzroka u polju prije etve, u vrijeme etve ili
pri suenju zrna, a takoer i pri njegovom daljnjem uvanju. U tom sluaju treba utvrditi prirodu i veliinu
povrijede zrna, kao i kako ona moe utjecati na daljnje uvanje zrna, ili na njegove pekarske kvalitete.
i) istoa zrna i primjese - uzima se kao kvalitetno svojstvo, budui da svaka primjesa smanjuje
vrijednost penice, a neke primjese teko se ili nikako ne mogu izdvojiti, tako da se prerauju zajedno s
zrnom penice. Uslijed njihovih otrovnih, bojenih ili mirisnih sastojaka mogu uiniti preraevine potpuno
neuporabljivim.

2. Zdravstveno stanje i svjeina zrna:

Odreuje se pomou osjeta vida, mirisa i okusa, odnosno organoleptiki i tu se ocjenjuje boja, sjaj,
miris, okus, klijavost. Boja - normalna sazrijela ovrena i uvana zrna penice imaju sortnu
karakteristinu boju i uzimaju se kao faktor kvalitete, a svako odstupanje ukazuje na promjenu nastalu
pod utjecajem nepovoljnih uvjeta. Miris - pod normalnim uvjetima proizvedena i uvana zrna penice
imaju slab ali karakteristian miris i tu ne treba dozvoliti nikakva odstupanja, jer su ona vezana sa
slabijim ili jaim unutranjim promjenama, koje se odraavaju na kvalitetu i hranjivu vrijednost peninog
proizvoda. Zaguljiv miris nastaje uslijed poetka aktivnosti gljivica, pljesni i bakterija. Ukus - normalna
zrna penice imaju specifian ukus, blag i najee neutralan. Gorak i kisel ukus imaju zrna kod kojih je
nastupilo enzimatsko i mikrobioloko razlaganje masti, bjelanevina i drugih tvari. Sladak okus javlja se
kod smrznutih zrna u kojih se nije mogla obaviti potpuna kondenzacija eera i polisaharida, ili kod
isklijalih zrna kod kojih se krob razloio u eer. Klijavost - predstavlja broj normalnih i zdravih klica
izraenih u postotku u optimalnim uvjetima za klijanje. Visok postotak klijavosti ukazuje na svjee i
zdravo zrno.
3. Sadraj i kakvoa lijepka:
Lijepak - je nabubriva, rastezljiva, plastina, bjelanevinasta masa, koja se dobiva iz tijesta tako da se
ispere krob i omota zrna. ine ga alkoholna i bazna frakcija bjelanevina odnosno glijadin i glutenin.
Glijadin je topiv u razrijeenom alkoholu, a glutenin u blagim kiselinama i luinama. Odreuje se koliina
lijepka, elastinost i rastezljivost. Za lijepak dobre kvalitete taj odnos treba biti 2,5:1,0 do 3,0:1,0. U
vlanom lijepku sadraj vode je oko 56%, ali hidratacija lijepka nije stalna veliina i mijenja se u
ovisnosti od niza imbenika. Ispran i osuen lijepak sastoji se od 80-90% bjelanevina, a ostalih 10-20%
ine krob, lipidi, eer, celuloza, mineralne i druge tvari. Sadraj lijepka u zrnu ovisi od sortnih
svojstava i uvjeta uzgoja.

4. Tehnoloka kakvoa penice:

a) sadraj pepela - uzima se kao imbenik za odreivanje tehnoloke kvalitete, budui da je povoljniji
manji sadraj, jer rezultira veom koliinom proizvoda kod iste mase zrna. Pecivost sama po sebi
ukljuuje cijeli niz svojstva, koje zajedno uvjetuju dobivanje zadovoljavajue koliine peciva
besprijekorne kvalitete, a odreuje se probnim peenjem. Prava kakvoa penice zasniva se na fizikim
svojstvima lijepka, odnosno na njegovoj elastinosti, rastezljivosti i sposobnosti proizvodnje te
zadravanja plina. Za odreivanje fizikih svojstva lijepka postoji vei broj metoda razne tonosti, ali sve
one uvrtavaju penicu u vrlo dobru, dobru i slabu, ili a, b i c kvalitet.
b) izmeljavanje (izbranjavanje) - sposobnost sorte da iz 100 kg zrna daje odreenu koliinu brana.
Postoji jednostavna ili niska meljava (svi dijelovi zrna ulaze u sastav brana, pa je oteano uvanje
takvog brana, jer mast iz klice brzo uegne, pa je brano gorko). To je takozvano puno brano i tamnije
je boje. Sloena ili visoka meljava (odvajaju se klica i omota zrna od endosperma). Brano je bjelje i
moe se uvati due vrijeme. Dobivaju se razliiti tipovi brana, jer u ovom sloenom postupku postoji
nekoliko prekrupljavanja i nekoliko meljava:
- tip 400 - krupica ili griz - 0,45 % pepela,
- tip 500 - bijelo brano (za bijeli kruh i kolae) - 0,46 - 0,55 % pepela,
- tip 850 - za polubijeli kruh - 0,75 - 0,85 % pepela i
- tip 1.000 - za crni kruh - 1,05 - 1,15 % pepela.

23

PENICA (TRITICUM AP.L.)

U meljavi nastaju i sporedni proizvodi:

- posije (mekinje) - kvalitetna stona hrana zbog veeg sadraja bjelanevina, pa se koriste u ishrani
mlijene stoke, peradi i drugog i te klice koje se u sloenoj meljavi izdvajaju, a iz njih se moe dobiti ulje,
koje je meu biljnim uljima bioloki najvrjednije.

c) mjeavinska vrijednost - je sposobnost mijeanja brana neke sorte sa branom manje kvalitetne
sorte da bi se dobila zadovoljavajua kakvoa proizvoda.
d) pecivost - je sposobnost brana da peenjem daje kruh zadovoljavajue kakvoe. Odreuje se
probnim peenjem u laboratoriju i tu se prati i ocjenjuje: volumen kruha, masa kruha, upljikavost i druga
svojstva.
5. Ocjenjivanje tijesta i kruha:
Svojstvo tijesta prilikom mijeanja i nakon fermentacije: ljepljivo, suho, elastino, neelastino,
propustljivo i naknadno stvrdnjavajue tijesto. Razlikuje se: dobit ili radman. Mjeri se koliinom vode u
kubnom cm na 100 g brana. Brano se smatra dobrim ako 100 g brana upije oko 60 cm kubinih
vode. Volumen kruha - penica se smatra dobrom ako 100 g brana sa 13% vlage daje volumen kruha
od 400 kubinih cm. Masa kruha - smatra se dobrom penicom ona koja od 100 g brana daje 136 g
kruha.

Poljoprivredni fakultet Osijek, www.pfos.hr, svibanj 2004.

24