Christian Mork

Dragi Jim
Za Aoife, gdje god bila
U I rskoj, u Cromwellovo doba, vukovi su bili prava napast, i budui da ih je navodno
bilo sve vie, poduzete su posebne mjere u njihovo istrebljenje... Toan datum njihova
konanog nestanka nemogue je utvrditi.
Encyclopedia Britannica, izdanje iz 1911.

Uvod
TO JE VIDIO DESMOND
1.
Malahide, sjeverno predgrae Dublina. Ne tako davno.
Ljudi su se drali podalje od kue jo dugo nakon to je za potrebe novih stanara
raskuena i nakon to su trupla otkrivena u njoj sigurno poivala u zemlji. "Gnusoba",
aputale su mjesne traare i znakovito kimale glavom. "O paka, ukleta kua!" vikala su
djeca koju bi hrabrost napustila im bi zagazila korak ili dva u njezino prednje dvorite.
Jer ono to je u toj kui, prvi, ugledao pismonoa Desmond, bilo je neljudski strano.
S vi su voljeli D esmonda mada je znao zabadati nos i tamo gdje mu nije mjesto. Kao
pravi rob navike uvijek bi opazio iju bi travu valjalo pokositi i s kojega se stijega poela
ljutiti boja. I zmijeane s osjeajem krivnje zbog sitnica koje je uoio - ali ne i shvatio to
one uistinu znae - te su ga, inae drueljubive kvalitete, kotale zdravog razuma.
N a dan kada je posljednji put u ivotu osjetio radost, taj vrhunski strunjak za kavu
to su je kuhali njegovi klijenti dostavljao je potu u mirno susjedstvo u ulici koja se
nastavlja na eljezniku postaju u Malahideu - to je mogao sporije, a da ga pritom ne
prozovu voajerom. Krenuo je od mjesta na kojemu se barovi N ove ulice spajaju s lanom
bavarskom runoom betonske marine, skrenuo ulijevo i nastavio niz Bisset Strand. Kao i
obino, stari je D es virkao kroz prozore provjeravajui eka li ga u kui netko sa alicom
netom skuhane kave. I nije se razoarao; do kraja prve ulice popio ih je ve dvije. Veina
stanovnika pomirila se s njegovom osamljenikom potrebom za pozornou. S hvaali su
da mu i samo to to "navrati" na malo jutarnje jave daje osjeaj da barem nakratko
sudjeluje u tuem ivotu. Uvijek bi rekao "ta kavica ba krasno mirie". N ikada nije
zlorabio gostoljubivost zadravajui se predugo. A im bi vas vidio nasmijeio bi se,
naprosto vas za-bljesnuo osmijehom od uha do uha - upravo su zato svi i podlegli tom
udnom malom stvorenju.
Prije no to je otkrio trupla, svi su ga drali bezazlenim.
Kakav-takav ivot izvan slube provodio je na sigurnoj udaljenosti, u Gibney'su, gdje
je oijukao s lokalnim enama kada bi njihovim supruzima popustila pozornost. Kod
kladioniara u susjednom ulazu spiskao bi mizernu plau kad god bi na televiziji bila
kakva konjika preponska utrka, to je bilo esto. S voju crnu potarsku torbu teglio je
uzdu i poprijeko ispucanih plonika tog staroga obalnog gradia vie od osamnaest
godina, zurei u iste pepeljastosive kue s kojih je more izjelo svu boju. Monotoniju je
drao utjenom. O dlazak u grad, do kojega je trebalo samo pola sata vonje vlakom,
podrazumijevao je D esmondu posve nezamislivu otvorenost i glad za iznenaenjima. Uz
to, odlaskom u grad poremetio bi pomno planiranu rutu koja je zavravala s najmanje
etiri potene kave prije ruka.
Ljudi bi ga uli iz kuhinje; stazom pokraj njihovih kua prolazio je pjevuckajui
ispod glasa, nekakve bedaste pjesmice. Glas mu nije bio bogzna to, no glavom bi kimao
u ritmu, to je vrijedilo vie od sluha. Bio je sretan onako kako su obino sretna djeca
mlada od dvanaest godina.

Poslije su padale oklade u to je li to njegovo pjevuckanje trebalo shvatiti kao

upozorenje.
Koliko se itko sjeao, tolerantno miljenje o D esmondu grad je zauvijek promijenio
24. ili 25. travnja, neto nakon deset sati. N ije bilo sunca. Bog je odvratio pogled s kue na
broju jedan u Ulici S trand i, tovie, s mora zakotrljao suicidalno sive oblake ne bi li
zaklonio neto neminovno, neto u emu javnost nije trebala imati udjela. Proroanski
izbor boje, pokazalo se poslije. I tako je D esmond Kean, u blaenu neznanju,
domahnuvi staroj gospodi D ingle na katu Howard's Cornera i dotaknuvi vrh kape u
znak pozdrava ljubaznoj gospodi Moriarty koja je upravo otvarala frizerski salon,
produio prema kraju svoje dnevne rute.
Kada je dostavio potu u sumorne kuice na Bisset S trandu, okrenuo se i vratio do
broja jedan na uglu O ld S treeta i Gas Yard Lanea, sve oklijevajui. Torba je bila gotovo
prazna; valjalo mu je dostaviti jo samo dva reklamna letka lokalnog supermarketa
gospodi Hegarty. U nadolazeim danima, u svom grozniavom umu, D esmond e se
kretati naprijed-natrag u vremenu pokuavajui se sjetiti kada je trebao primijetiti da u
osjeaju koji ta kua budi u njemu neto ne valja. D jelovala je posve obino; proelje
izblijedjele krem boje s lanim vicarskim drvorezom iznad ulaznih vrata. N o neto ga je
- neto to mu je uporno izmicalo - od samog poetka tiho upozoravalo na stanarku te
kue, samo je on bio previe uljudan da se na to upozorenje obazire.
Gospoda Hegarty, koja je D esmondu dopustila da je oslovljava s "Moira" tek nakon
cijele godine sporadinih - i ustrajnih - posjeta, u grad je stigla prije tri godine, iz mjesta
na koje se nije trudila troiti rijei. Prialo se da je iz nekog gradia u Zapadnom Corku. I
u etrdeset i petoj godini jo je bila zgodna ena; lice joj je krasila ona sretna vrsta grae
kostiju koja lijepo izgleda i kad ostari. U rijetkim prigodama u kojima bi svojim
nezgrapnim alama D esmond od nje uspio izmamiti osmijeh, bila je prelijepa. N o bilo je
u njoj i neke steene strogosti koja bi prerastala u otvoreno neprijateljstvo kad god bi
ljudi pretjerali u prisnosti. Pozive susjeda na aj isprva je uljudno odbijala. N eki su joj
pokazivali to ele donosei joj pred vrata kolae, no ona ih je ostavljala netaknute na
verandi sve dok ih konano ne bi pojele divlje make.
O d mnotva radoznalih susjeda D esmond je bio jedini kojega je ikada pozvala u
kuu, na kavu, vjerojatno zbog njegove nevinosti ili namjerne sljepoe za skrivenu stranu
ljudske naravi. A onda, negdje prologa sijenja, gospoda Hegarty nenadano je prestala
otvarati vrata kada bi na njih pozvonio. I njegovi kasniji pokuaji da obnovi kontakt, kada
bi na ulici naletjeli jedno na drugo, takoer su naili na odbijanje. Gospoda Hegarty, koju
su ionako rijetko viali izvan njezina etiri zida, samo bi ga zaobila bez rijei, u onom
svom starom sivom kaputu, umotana u maramu poput mumije. N ikada vie nije ga
pozvala u kuu. I D esmond i svi ostali pretpostavili su da ju je zadesila kakva tragedija;
nisu joj dosaivali i ostavili su joj prostora za kojim je oito eznula.
A opet...
S ada, dok je sa arenim reklamnim lecima u rukama stajao pred ulaznim vratima
gospode Hegarty, D esmond se skanjivao zbog onog osjeaja to gaje posljednjih
nekoliko tjedana obuzimao kad god bi proao pokraj njezine kue. I z nje su se nedavno
uli nekakvi zvukovi na koje se nije obazirao mislei da dopiru s televizora ili moda s
radija. Zvualo je kao da netko cvili ili ak plae, netko mlad. J ednom je uo i nekakvo
glasno udaranje; zavjese na katu naas su se rastvorile, a onda ponovo naglo spustile.
Budui da je bio tek radoznao - ne i hrabar i istraivakog duha - sve to D esmond si je
tumaio kao ekscentrinosti usamljenik, plemena kojemu je i sam pripadao.
S to se vie pribliavao prorezu za potu, to su mu se sitne dlake na ruci vie
uspravljale, uzdizale poput plave ume. Uinilo mu se da osjea nekakav miris, neto
nalik pokvarenom gulau. N ije bio siguran otkuda dopire; moda s oblinje plae, na
kojoj je trunula morska trava. I li iz neijeg hladnjaka, ako je ostao bez struje. N o znao je
da to nije bilo to.

Zatomivi napokon nejasan osjeaj zle slutnje, D esmond se sagnuo, odgurnuo

poklopac proreza za potu i u njega ubacio Tescov reklamni letak. O pazio je gomilu
neotvorene pote na podu.
A onda se oduzeo.
U dnu kue, blizu njemu poznate dnevne sobe gospode Hegarty, ugledao je neto
veoma nalik ljudskoj aci.
Bila je plavo-crna, napuhnuta poput kirurke rukavice, a virila je odnekud iz
susjedne prostorije. Ruka koja se na nju nastavljala bila je jednako debela i kobasiasta,
kao da je napunjena vodom.
Uz nju je leao runi sat; narukvica je oito pukla pod pritiskom podbuhlog mesa.
Kada je istegnuo vrat, D esmond je naas uspio vidjeti ostatak trupla gospode Hegarty,
medu inim i njenu najbolju haljinu, umrljanu krvlju. Mogao se zakleti da se, unato
svemu, smijei. J edva je izdrao da se ne ispovraa po vlastitim cipelama, a onda pojurio
niz ulicu da obavijesti "gardae" ( Gardai - pripadnici policijskih snaga Republike I rske
(op. prev.)..
I prvi i posljednji put u ivotu, zaboravio je isporuiti poiljku.
Kada su razvalili bravu, pripadnici temeljne policije iz postaje s drugog kraja ulice
odmaknuli su se ustranu i propustili dvojicu forenziara iz zapovjednitva Garde iz
Phoenix Parka, odjevenih poput astronauta. D va mukarca tiho su ula u kuu; za njima
je krenula postrojba sa psima. Tuljenjem i cviljenjem psi su se odazvali zovu skorene
krvi, i njihovi vodii morali su ih obuzdavati. J edan od astronauta, policajac odjeven u
kombinezon za zatitu od opasnih materijala, kleknuo je pokraj ispruena Moirina tijela i
prouio joj lubanju. N a njoj je, tik iznad oka, bilo nekoliko udubljenja, kao da ju je netko
udarao kakvim tupim predmetom, ali nedovoljno snano da je na mjestu ubije. I stragom
je poslije utvreno da je smrt prouzroio snani subduralni hematom. D rugim rijeima,
nakon to su je prebili, Moira Hegarty doivjela je modani udar i umrla za nekoliko
minuta. Truplo je na tom mjestu lealo najmanje tri dana. J edan vii policijski inspektor
isprva je mislio da se radi o ubojstvu poinjenom tijekom razbojnitva. Kada je meutim
doznao cijelu priu, uli su ga kako ispod glasa komentira da je "jebena gadura
zavrijedila svaki udarac koji je dobila". N jezina je smrt naime murjacima bila najmanji
problem.
Na veini zidova pronali su tragove struganja cipela, kao da su se dvije ili vie osoba
hrvale u prizemlju, nastojei svladati jedna drugu. Podne daske bile su pune tragova
smee koe i paste za cipele, a slike S vete Zemlje na zidu stajale su nahero. I ste znakove
borbe pronali su i u ostalim prostorijama u prizemlju, i novaci su se uznemirili. J edan
lokalni gardist otvorio je ormari ispod sudopera i u njemu pronaao velike koliine
otrova za takore. D rugi je na Moiri pronaao ogrlicu iskovanu od eljeza, vrsto
zakovanu na potiljanom dijelu. N a njoj je visio omanji prsten s vie od deset razliitih
kljueva. Ni jedan se nije dao strgnuti. "Ova je, bogme, zveketala kad se tuirala", dobacio
je trei gardist u jadnom pokuaju da razbije nelagodu koju su svi osjeali. Kada su ih
poslije oslobodili klijetima za eljezo, otkrilo se da kljuevi odgovaraju svim bravama u
kui - izvana. Drugih kljueva nije bilo. A veina vrata bila je zakljuana.
Forenzika analiza pokazala je da je gospoda Hegarty ozljede zadobila na katu i da
se umalo uspjela dovui do kaua u prizemlju. S ruila se na samo nekoliko centimetara
od njega. Na to je ukazivao tanak mlaz krvi koji je s kata vodio u prizemlje.
Murjaci su se prestali zafrkavati im su se popeli na kat da potvrde tu teoriju. ak
dva pripadnika jakih snaga malahidske Garde bila su potrebna da otvore vrata sobe na
katu. D ok su se ramenima upirali u njih, jedan je uhvatio nervozan pogled svog partnera.
I za vrata je naime dopirao miris puno jai od onoga u blizini gospode Hegarty. I kada su

napokon otkrili to je D esmond zapravo vidio - i tako posve previdio - nije ih bilo sram
to ih prati naoruani asnik.
S klupana uz vrata, leala je djevojka, ruku sklopljenih oko zahrale lopate kao u
molitvi.
"I suse!" uzviknuo je najmlai gardist i uhvatio se za dovratak. Psi u prizemlju poeli
su tuliti i pandama grepsti po drvenom podu.
Crvena joj je kosa bila gotovo crna od znoja i prljavtine. N a vitkim i elegantnim
prstima preostala su jo samo dva nokta, a kroz tanku opnu neega to je jednom bila
uta ljetna haljina provirivala su rebra. S irotica je umrla u mukama, zakljuila je Garda,
no nisu mogli odmah ustanoviti je li umrla od rane u abdomenu nanesene noem ili ju je
prije toga ubilo neto iznutra.
N a lopati su meutim bili njezini otisci prstiju, a tragovi na elu gospode Hegarty
odgovarali su glavi lopate. Zakljueno je da je slijedila stariju enu do polovine stubita,
a onda tu potjeru iz nekog razloga prekinula. I za jedne fotelje pronaen je no, s
otiscima prstiju gospode Hegarty; pokazalo se da je mladu enu tim noem ubola ne
dvaput, ve najmanje devetnaest puta.
"Siroto dijete zaas je iskrvarilo", primijetio je jedan stari mur-jak ispuhujui nos.
Forenziari su brzo rekonstruirali dogaaj. O ajnika bitka zapoela je na katu, gdje
je gospoda Hegarty pokuala odbiti iznenadni napad onemoale djevojke, i na kraju u
tome i uspjela. N o mlada ena nije se predala bez borbe. Forenziari kao da su tek tada
shvatili da kljuevi gospoe Hegarty odgovaraju svim bravama u kui, ali da ni u jednoj
sobi nema kljuanice s unutranje strane. I spod kreveta, gdje ih je djevojka oito skrivala
tedei ionako ogranienu bijednu hranu, pronaeni su ostaci sirovih krumpira i
pljesniva kruha. Utvreno je da je u kui ivjela najmanje tri mjeseca. N a okviru kreveta
zjapili su okovi za noge i lisiine; i jedno i drugo izgledalo je dobrano istroeno.
N ajmanji kljuevi samozvane upravnice zatvora savreno su im pristajali. S irotica je
imala ojedine od lisiina na mjestima gdje joj se metal urezao u meso. D vije iskrivljene
ukosnice, smee od djevojine krvi skorene na podnim daskama, protumaene su kao
improvizirani kljuevi kojima se oslobodila lisiina.
Bila je zatoena. I to dugo. Drugog zakljuka nije bilo.
N jezina uzniarka, ljubazna ena koja je D esmondu servirala kavu, bila je
razotkrivena, no tek kada je ve bilo prekasno.
S uoen s munom injenicom da je gospoa Hegarty, povuena ena odnekud sa
Zapada, susjedima pred nosom drala kunoga roba, gospodin iz S ocijalne slube
zadihano je propentao: "N ismo imali pojma. O dmah emo poduzeti daljnje izvide",
trepui u svjetla televizijskih kamera to su dopirala s druge strane policijskog kordona.
N o i prije no to je, izbjegavajui poglede razjarenih promatraa, glavnim stubitem
iziao iz kue, svi su znali da nemilo sere. ena koja je mirno ivjela na kraju ulice bila je
pravo udovite. A nitko to nije opazio jer nikoga nije bilo briga, dravu ponajmanje.
I dok je sve to trajalo - dok su astronauti, policajci-etai iz postaje na uglu i psi
krvosljednici secirali svatko svoj dio otvorenog misterija - nitko te istine nije bio svjesniji
od D esmonda. O d dolaska prvoga bolnikog vozila koje je stiglo po sirotu djevojku,
stajao je tono preko puta kue, stezao ogradu da odri ravnoteu i zurio u ulazna vrata
boje okolade na broju jedan. N ije se pomaknuo ni kada se smrklo. N jegov uobiajen
iskren osmijeh zamijenio je nesretan, jeziv smijeak. Malo-pomalo, ljudi koji su dotad
tolerirali njegovo neobino ponaanje poeli su ga prijeko gledati. N aime prerano
oelavjeli D esmond upinjao se vidjeti djevojino izubijano tijelo dok su ga tovarili u
bolnika kola. O no njegovo virkanje u tue kuhinje naglo je poprimilo posve novo i
uznemirujue znaenje. A i bilo je tako dobro zajedniki otrti prljave ruke o jedinog

raspoloivoga rtvenog jarca.

"Perverznjak!" dobacila je jedna majka kroz raspuklinu rua za usne. "Bolesni gad",
dodala je druga. Obje su mu prije samo nekoliko dana sa smijekom posluivale kavu.
Grijeile su, premda se njegovo neumjesno zurenje uistinu dalo protumaiti kao
neprimjerena radoznalost, pa ak i seksualno uzbuenje. D a su mogle zaviriti u
D esmondovo srce, u njemu bi otkrile tek najcrnju i najgoru krivnju i sram. S ada je znao
to je znailo ono lupanje. Cviljenje koje je dopiralo s kata mogao je biti - ne, sigurno je
bio - poziv u pomo, samo nekoliko dana uoi nasilne smrti. D esmond je pitomo kimnuo
enama iz susjedstva, no one ga nisu ni pogledale. Pogledima su ksirale ulazna vrata
kue na broju jedan, kao da e, budu li u njih dovoljno dugo zurile, postati bolje susjede.
Pala je no. A stronauti su konano sklopili atore i odvukli nalaze u Zapovjednitvo.
Gomila promatraa se prorijedila, dodue tek neznatno, kada je D esmond iz kue zauo
uzvik na granici krika. N etko je bio iznenaen, i to nimalo ugodno. N ekoliko sekundi
potom, mladi gardist koji je pronaao djevojku na katu pojavio se na ulazu; njegovo
ionako pepeljasto lice bilo je posve izoblieno. to god da je upravo bio vidio, premailo
je njegovu toleranciju za ljudsku gadost.
"Narednice", rekao je teko gutajui. "Neto nam je promaklo."
Proavi pokraj police za knjige na katu, jedan policijski pas odbijao se pomaknuti;
legao je na tepih i cvilio. Ovaj put nije tulio; oplakivao je, to god da je osjetio u blizini.
Kada su napokon odmaknuli policu i otvorili vrata skrivena iza nje, gardai su
pronali drugu djevojku.
"I zgleda mlaa od prve", rekao je mrtvozornik krajem toga tjedna, nakon to je na
sve tri ene obavio temeljitu obdukciju i skinuo gumene rukavice, uvjebanom kretnjom
koja mu nije priinjavala nimalo zadovoljstva.
Posljednju su pronali zguranu u malenu niu u vanjskome zidu, iza vrata malih
poput vrataca na kui lutaka, u vlanom zakutku kojega je s prostorijom u kojoj je
boravila prva djevojka povezivao uski zrani tunel. Kako nije imala nikakvih
dokumenata, procijenjeno je da je u ranim dvadesetima, crne kovrave kose koja je - dok
je jo bila dovoljno ista da se raelja morala biti prekrasna. Koa joj nije bila
nagrdena udarcima, tek ranama nastalim uslijed manjka higijene i bjelanevina. Za
razliku od prve, ta je djevojka umrla od viestrukog zatajenja organa izazvanog
postupnim trovanjem i izgladnjivanjem. Ruke su joj bile posve tanune; na njima vie
nije bilo miia. Kada su je pronali, leala je umotana u prljavu deku poput iibanog
psa. Kao i na prvoj djevojci i na njoj su pronaeni tragovi redovitog sputavanja. tovie,
jedan policajac njeno je otkljuao lisiine koje su joj raskrvarile none lanke. Pitanje na
koje nitko nije imao zadovoljavajui odgovor bilo je zato su joj oba dlana umrljana
tintom. N a kraju su pronali kemijsku olovku iz koje je curila tinta, ali ne i papir. A ko je
u tami svoje zatvorske elije nekome pisala, to je uinila s porukom?
Trebalo je nekoliko dana da gardai popiu i posljednji komad namjetaja zateen u
kui.
A onda, nakon otkria da jedan od mnogih kljueva Moire Hegarty otkljuava ladicu
komode, pria je postala jo runija. I najgore malahidske jeziare zanijemjele su pred
istom, proraunatom gadou to su je nanjuili policijski psi.
U ladici su najprije pronaene dvije vozake dozvole. J edna je bila izdana
crvenokosoj, dobro uhranjenoj, 24-godinjoj Fioni Walsh iz grada Castletownberea u
okrugu Cork: oito prvoj djevojci pronaenoj na katu. D ruga je pripadala 22-godinjoj
Rosn Walsh, ije su crne kovre i blijeda put na fotograji malo sliile kosturolikom
stvorenju koje je, toga asa, poivalo na metalnoj ploi stola za obdukciju, tik do svoje
sestre. N ije se znalo kako su i kada stigle u kuu Moire Hegarty, no to nije bio razlog

zbog kojega su novine toga tjedna planule s polica. N e, Evening Heraldu i I rish D ailyju
zlata je vrijedila druga pojedinost, detalj koji je nadmaivao poetnu okantnost vijesti,
neto to je veina ljudi ve pogaala.
Da, Fiona i Rosn bile su sestre i doivjele su jezivu smrt, no to nije bilo sve.
Moira - njihova uzniarka i ubojica - bila im je tetka.
Tetka ubojica zatukla sestre robinje, lajao je jedan naslov, Ljepotice i zvijer, trubio je
drugi. N edostatku takta unato, oba su bila istinita. Utvreno je da su djevojke, u
razdoblju od najmanje sedam tjedana, u organizam postupno unosile male koliine
otrova za takore - antikoagulanta kumatetralila - vjerojatno umijeanog u vodu i
takozvanu hranu. "J ednostavno reeno", rekao je mrtvozornik, "organi su im se postupno
raspadali, a rane nisu zacjeljivale. N ajmlaa je umrla od unutarnjeg krvarenja. ini se da
su obje nou bile okovane za krevet. Upravo kako je to njihova tetka i planirala." N ovine
kao i D esmondovi susjedi i nekadanji prijatelji stvar su nazivali naprosto udovinom,
to je takoer bilo prilino tono.
N o ladica u komodi jo nije nudila ni naznake odgovora na pitanje zato se ita od
svega toga dogodilo.
Medu popisanim predmetima bilo je i nekoliko zapeaenih najlonskih vreica s
crnom zemljom. N akon pomnije analize, u vreicama su pronaeni i jedno dugme, jedan
ubrus od damasta, zguvana kutija Marlboro Lightsa i ahura iz puke kalibra 12. inilo
se da reene predmete ne povezuje apsolutno nita osim injenice da zemlja na njima
ima istu pH-vrijednost. Pronaen je i komplet za pisanje iz kojega su nedostajali tek
jedna kuverta i jedan list skupoga pisaeg papira. Forenziari nisu uspjeli utvrditi emu
su posluili. Moda ih je uzela Rosn, ali, ako je tomu bilo tako, slijedilo je pitanje - emu
su posluili?
N akon nekoliko dana susjedstvo se uzvrpoljilo i opinjenost policijskim autoritetom
je splasnula. D jeca su se zadirkivala tko e prijei bijelo-plavu traku s natpisom garda i sa
zida zgrabiti kakav trofej. Takve e bezobratine prestati kada se kua jednom zatvori,
kada bude naputena i slubeno nastanjena duhovima. J edan djeak uspio je pobjei s
plastinim kipom I susa opremljenim aruljom od 40 wa i koja mu je osvjetljavala
aureolu. D rugi je uspio stii do ugla prije no to ga je gardist zgrabio i natjerao da vrati
portret nekad tako omiljenog taoiseacha (Taoiseach - naziv za premijera Republike I rske
(op. prev.) amona de Valere u pozlaenom okviru. Premijerovo snudeno lice kao da je
osuivalo mrtvu enu to ga je objesila iznad svog kamina.
Policiji je brzo ponestajalo tragova, i bila je spremna zatvoriti sluaj.
A onda je kua, sama od sebe, ponudila jo jednu tajnu.
D ola je u obliku prije previenog traga struganja na stranjim vratima. Vrata su
izgledala kao da ih je netko, pokuavajui izii, gotovo izvalio iz okova. N a kvaki je
pronaen otisak prsta koji nije odgovarao ni jednoj od mrtvih ena. D rugih otisaka u
kui nije bilo. A onda je pronaen i trei prljavi krevet, u podrumu, i jo istih nepoznatih
otisaka na kanalizacijskoj cijevi. Tko god ondje bio, nekakvim primitivnim oruem za
rezanje uspio je prepiliti cijev i vrlo vjerojatno pobjegao iz kue s lisiinama
zakljuanima na barem jednom zapeu.
D vije djevojke nisu patile same. J o je netko bio s njima, netko tko je jo donedavno
bio tu, iv. I skrivao se.
N akon to je i posljednja daska u kui podignuta, a imovina popisana do posljednje
lice (i pritom se nije pojavilo nita novo), kua na broju jedan u Ulici S trand napokon je
oiena. Prozori su zakovani daskama i grad ju je ponudio na prodaju. I premda ih je
silno muilo tko je mogla biti etvrta osoba u kui, bez pravih tragova i bez ijednog ivog
roaka koji bi im ponudio uvjerljivo objanjenje krvoprolia, gardai su nekoliko mjeseci

poslije tiho zatvorili sluaj. ak su i mediji na kraju preli na novija ubojstva.

Po gradskim se barovima pak sluaj i dalje razmatrao.
"Moira je skrenula", glasila je jedna popularna teorija. "Zamjerala je curama na
ljepoti i iz ljubomore ubila tu ljepotu." Prema drugoj, djevojke su namjeravale ubiti tetku
smislivi nekakvu shemu iznude koja im se obila o glavu, samo to u kui nije pronaen
nikakav novac. "Kakva teta", govorili su susjedi, i bili su u pravu, kakva god istina bila.
"Tajanstveni gost bio je Moirin ljubavnik koji ih je poubijao i zbrisao prije no to je dobio
to ga ide", glasila je jedna posebno matovita ideja. N o sve te teorije poivjele bi tek
toliko koliko je trebalo da ih se propenta.
N asluavi se budalatina od ljudi u kojih je udio alkohola bio vei od udjela
zdravog razuma, jedan redoviti gost Gibney'sa - nakon jednog maloga tamnog piva napokon je izustio: "To je zapoelo negdje drugdje. D a bi posve sazrelo, takvo
krvoprolie zahtijeva godine i godine mrnje."
D a su ga deki u plavom s kraja glavne ulice tada uli i ostavili se emiki koje su
upravo dorukovali, moda bi i rijeili sluaj. I pak, ni tada ne bi pohvatali ni polovinu
prie. J er, pria to su je ene iz Moirine kue umalo odnijele u grob jest poela negdje
drugdje, u malome gradu u Zapadnom Corku, gdje ljude pokree neto puno jae i
zapaljivije od mrnje.
Ljubav. O no to je Moiru i njezine neake poslalo u tihi dio malenog groblja iza
crkve Svetog Andrije bila je ljubav.
Ona vrsta ljubavi to pee gore od usijane pei.
N a tunom malom sprovodu to ga je tjedan dana poslije obavila i platila S ocijalna
sluba, nije bilo roaka ili prijatelja koji bi odali poast sestrama Walsh i njihovoj tetki i
ubojici. Fiona i Rosn sahranjene su na metar-dva od Moire, na emu je pogrebnik
inzistirao govorei: "N eka sam proklet ako tu sirotu djecu ostavim nadohvat ruke toj
stranoj eni." Kao da se ruga dvjema djevojkama, svoj vremenski plat boje kokakole
Bog je okrenuo na nalije, jarkom sunevom svjetlou obasjao maglovitu kiu i stvorio
banalnu dugu, dovoljno lijepu da jedina osoba na sprovodu zaplae tako glasno da
uznemiri oaloene na drugom ukopu, dva groba dalje.

inilo se da je Desmond u mjesec dana ostario deset godina.

U javnosti ga nitko nije vidio jo od dana kada su sestre Walsh i njihovu tetku
odvezli u hladnjau. Bilo je to zato to je prva stvar koju je uinio po povratku u svoj
ledeni stan bila da skine odoru i spali je. D ani su se pretvarali u tjedne, a zvui raritetnih
pjesmica J elly Roll Mortona s D esova stereoureaja - to bi se, poput zlatnog biserja,
redovito kotrljali ispod ulaznih vrata njegova stana - utihnuli su. S usjedima se znalo
uiniti da uju tihi pla. elei vidjeti udaka, djeca su lijepila nosove na stakla njegovih
prozora. N eka bi, tek naas, uspjela opaziti raupanu kosu povrh bljedunjavog lica.
"N akaza!" meusobno bi proaptala, kamenjem zasula ulazna vrata i uz smijeh se
razbjeala kuama. Roditelji su za taj sitni egzorcizam, dakako, znali, a ipak su ga
doputali. O dgovaralo im je da krivnju za dogaaj preuzme netko drugi. tovie, inilo se
da stvar funkcionira. N a broju jedan konano se nastanila ugodna, bezazlena poljska
obitelj, i kua je ponovo izgledala kao i svaka druga kua u ulici.
D esmond je bio odjeven u iznoeno crno odijelo izlizanih laktova i koljena kakva su
nosili konobari na trajektu. D rhtao je dok je pater D onnelly izgovarao uobiajenu
molitvu, a kada je sveenik doao do "blagoslovljena ti meu enama", usta je morao
pokriti objema rukama. I spod brijega na kojemu je stajala crkva, krovovi boje ai bili su
skliski od kie. D esmond je ostao stajati jo dugo nakon to su grobovi bili propisno
utabani i obiljeeni. Na istom je mjestu stajao i kada je kia poela uistinu lijevati.
N akon to je pri povratku u stan kimnuo skupini djece na ulici, nitko ga vie nije

vidio.
I cijela bi pria zavrila tamo i tada da nije bilo drugog potara, onoga po imenu
N iall, sirotog deka kojega je radoznalost istrgnula iz jednoline ivotne svakodnevice i
naglavce katapultirala u najveu pustolovinu njegova kratkog ivota.
Tajna sestara Walsh tek se poela razotkrivati.
S vatko tko je te noi proao pokraj groblja uz malo je mate mogao vidjeti kako se
due mrtvih djevojaka uzdiu iz jeftinih dravnih lijesova, lebde i kuckaju po staklu
altera potanskog ureda. Jer, unutra su imale nedovrena posla.
Siroti Desmond bio im je blie nego to je mislio.
Ni Fiona, ni Rosn ni mrtve se nisu dale otjerati.

Meuin
NEURUIVA POILJKA
2.

N a svom prozoru, onome odjela za sortiranje pote, N iall nije uo nikakve priguene
jezive zvukove. N e zato to i sm ne bi uivao u dobroj prii o duhovima, pa po dolasku
noi postajao osjetljiv i na najmanji zvuk. N e, bilo je to zato to mu je vuk opet ispao k'o
drek, i znao je da je ispao k'o drek i prije no to mu je poeo bojiti jantarne oi.
"O hhh, sranje", promrmljao je i pogledao svoj peti crte te noi. Kako je to mogue?
U umjetnikoj koli sasvim je pristojno crtao make; to mu je morao priznati ak i
profesor Vasiljikov. N jegovi leopardi i njegove pume u ivim bojama s lakoom su
jurcali po papiru i iz svojeg se dvodimenzionalnog svijeta probijali u treu dimenziju, za
koju je ivio svaki djeak zaljubljen u stripove. Psi mu pak nikako nisu uspijevali. Niall bi
dovrio glavu, krenuo prema snanim stranjim nogama i dodavao srebrnosivo krzno,
sve u elji da ouva dojam iste smrtonosne prijetnje koji je izbijao iz te ivotinje.
Zapanjujue esto meutim, im bi stigao do repa, stvorenje bi se prometnulo u
preuhranjenog psa ili u artritinu lisicu.
Bude li uporan, jednoga dana mogao bi postati pristojan kopist nekome od stripautora kojima se divio, recimo boanskom amerikom graaru Toddu S aylesu, iji je
originalni znanstveno-fantastini serijal S vemirske kolonije iz 1980-ih itao kao djeak.
Glavni likovi bili su do zuba naoruani intergalaktiki lovac na ucjene po imenu S tash
Brown i njegov majmun koji govori, Pickles. S erija je pratila njihove bitke s gomilom
smrtonosnih van-zemaljaca-mutanata diljem zvjezdanog sustava A lfa Centauri i zapadno
od njega. A li koga je on to zavaravao? Realno, morao je priznati N iall, mogao se nadati
tek tomu da lasti cipele gospodinu S aylesu - ili njegovu novom udu od djeteta,
umjetniku J eu A lexanderu, koji je za D arkWorld Comics upravo nacrtao i obojio
etverodijelnu avanturu na D ivljem zapadu pod naslovom est pitolja za Tumu,
klasinu revolveraku seriju tipa "ovaj-grad-nije-dovoljno-velik-za-obojicu, putnie", na
koju su zaiskrile oi djeaka diljem Irske i svijeta.
N iall je jo jednom pogledao svog bijednoga bezopasnog vuka i shvatio da nee stii
ni do njihova prijamnog ureda. Pokuavao je izraditi naslovnicu za nekakav
srednjovjekovni fantasy strip, i cijele je noi, po isteku radnog vremena, crtao ostatke
dvorca - uruene zidove i kule, batrljke drvea iz kojih se poput zaraze iri mlada
mahovina te kojekakva bia to tumaraju izgubljenim svijetom drevne I rske, I rske kakve,
zapravo, nikada i nije bilo. Gavrani - sasvim lijevo, odmah iznad zastraujuih vjeala dobro su ispali. Crvenih gubica, nestrpljivi... kao da se upravo spremaju obruiti i
otkinuti komad osuenog ovjeka to se jo uvijek njie na omi. Uvjerljivo. Vitezovi neto dalje u pozadini - na povratku iz lova sa sokolima, sapetima na debelim
rukavicama, bili su gotovo velianstveni. Cak i djeva bajna to ju je N iall nacrtao
skutrenu na umskome proplanku djelomino je uspjela; dok je bjeala u zatitniku
tamu granja, crna kosa napola joj je zaklanjala mlijeno bijelo lice.
I tu je, dakako, sve zabrljao.
Htio je naime da joj vuk nenadano presijee put, sputene glave i uarena pogleda, u
poloaju za napad. Upravo ta pojedinost svakog je mrkavog preadolescenta trebala
odvesti u iroki svijet pustolovine u kojemu se krvolone zvijeri hrane bespomonim

mladim djevojkama - po cijeni od barem deset eura po izdanju. N jegova je djeva

meutim trebala samo iz torbice izvaditi S nickers, nahraniti debelog psa, i izvukla bi se.
Stvarno jadno.
N iall je zguvao papir i u visokom luku bacio ga kamo i prethodna etiri - u veliki
elini ko nalik kavezu u koji su razvrstavai pote bacali neuruive poiljke, one na koje
bi poiljatelji zaboravili nalijepiti marku ili napisati potpunu adresu. Ko se praznio
jedanput tjedno i, ako ih poiljatelj ne bi doao preuzeti ili platiti globu, poiljke bi
zavravale u smeu.
Zguvani vuk nije se predao bez borbe. Papirnata lopta odbila se od nekoliko
kuverti, ukajui skliznula niz bijelu lavinu i udarila u debeli paket koji se odvojio od
ostatka gomile, pomaknuo nekoliko centimetara i s glasnim tupi zaustavio se udarivi u
elinu preku. U toj kuverti sigurno nisu bile rukavice za baku. S to god sadravala, bilo
je teko i tvrdih rubova.
Prvi put te noi Niall je zaboravio samosaaljenje i okrenuo glavu u smjeru zvuka.
Ko s neuruivim poiljkama - to je N iallovu nekada toliko razdraljivom, jo uvijek
adolescentskom unutarnjem oku noas djelovao kao polumrana straarnica ispred
djevina dvorca - stajao je ni metar od izlupanoga drvenog stola to ga je njegov nadzornik
zgurao izmeu bojlera i dva neispravna aparata za prodaju potanskih maraka. Gospodin
Raichoudhury taj je okrhnuti komad namjetaja gledao s izrazom ozbiljne zlovolje, kao
da e time s njega ukloniti sve mrlje od kave i cigareta.
N iall se skanjivao, a onda ustao. O tkako je, prije dvije godine, u tihoj agoniji odustao
od umjetnike kole i - kako bi mogao plaati stanarinu - nevoljko odjenuo bezlinu
odoru pripravnika za mjesto mlaega potanskog slubenika, svakoga etvrtka s
mrnjom je podizao zasun na tom metalnom kavezu, ulazio u njega i praznio mu
nezajaljivu papirnatu utrobu. N oas je neto bilo drugaije. O tar zimski propuh
iskaljao je neuvrene listove papira na pod. S tash Brown nategnuo bi kokot na svom
laserskom pitolju ekajui da se iz kontejnera pomoli nekakva izvanzemaljska tetoina,
pomislio je Niall. Pickles bi se iskesio i zaskviao kao pravi majmunski ubojica.
Niall je priao kou, podignuo zasun i uao.
D ebela kuverta, tamno smea i zamrljana, leala je na dnu improvizirane papirnate
rampe. N iall ju je podigao namjeravajui je baciti natrag meu ostale. O krenuo ju je i
pogledao ime i adresu poiljatelja. D jelovala je kao da je narkana u urbi. S lova su bila
iskrivljena i razmazana, no jo uvijek itljiva:
Poiljatelj: Fiona Walsh
Ulica Strand br. 1, Malahide
N ije li se tako zvala ona ubijena djevojka, stradala u neuspjelu pokuaju da zatiti
mladu sestru Rosn? N emogue. Ma, to je sigurno nekakva prijevara. N iall je, tek naas,
prestao disati. N jegov mozak nije znao to bi, tono, sada trebalo uiniti. O dbaciti cijelu
stvar kao alu? S lediti se od uasa nad njezinim jezivim implikacijama? S hvativi da
nesvjesno grli nabrekli paket, odluio se za opciju broj tri, opciju koja se s
prosvijetljenim umovima zna poigrati ee od ostale dvije. N iall se pretvarao da odgaa
odluku, ime se samo jo vie prepao onoga to ga je iz poiljke moglo vrebati. Brzo je
iziao iz koa koji mu je poinjao sliiti na umu s njegova bijednog crtea i vratio se za
stol.
O tvori je odmah, da, naravno. S to drugo? N o kada je svjetlost olupane stolne lampe
(koju je nedavno "oslobodio" iz tajnih zaliha gospodina Raichoudhuryja pospremljenih
uz kontejner s poiljkama za inozemstvo) pala na papir, spazio je neto zbog ega su mu
prsti zastali usred pokreta. Potanskih maraka nije bilo, zato je poiljka i zavrila u koari
za otpis. Bila je naslovljena jednostavno na:

Bilo tko
Potanski ured
Townyard Lane, Malahide
N iall je jo jednom okrenuo kuvertu i zacvilio poput staroga dijamantnog rezaa.
S ada je na smeem papiru jasno vidio i drugu, jo zlokobniju poruku, dodanu uoi
otpreme, umrljanu kiom, ali jo uvijek itljivu. Bila je to molba, posljednja elja koju je
nekoj nepoznatoj dui izricala jedna koja se upravo gasila. Rijei, naherene i neuredne,
glasile su:
Mi smo ve mrtve. Proitaj ovu priu, tek u sjeanje na nas.
N a to N iall, sve i da je elio, vie nije mogao zaustaviti lagano drhtanje ruku.
N aravno, itao je novine i znao za, kako su je ve nazivali, "bitku na katu" u kojoj se Fiona
suprotstavila betiji koja je glumila prijaznu enu. Kako se mogao ogluiti na njezin
arobni pisani zov? Ba kad je odlijepio kuvertu i unutra ugledao obrise neega crnog, iza
leda je zauo gromki glas. D vije potpetice lupnule su jedna o drugu, kao na pisti za vojne
parade.
"Molit u lijepo, objasnite mi to ovo znai, gospodine Cleary?"
N iall se okrenuo i ugledao kraljevski zastraujui lik vrlo visokoga potanskog
slubenika Raichoudhuryja. U tamnoj tunici zakopanoj sve do iznad A damove jabuice
Raichoudhury je prije podsjeao na pretjerano revnog uvara parkiralita nego na
vojnoga asnika, to je potajno elio biti. Visoka asketska gura prela je na drugi kraj
prostorije i pomno manikirani prst uperila u pod na kojemu je jo uvijek lealo nekoliko
porazbacanih listova papira. Ponaao se kao da umjesto dvjema osobama (s tim da je
gospoda Cody bila na bolovanju) zapovijeda cijelim legijama.
"O tvoreno vam velim, uistinu sam zabrinut za vae ponaanje, gospodine Cleary. I
to, za ime svijeta, radite ovdje tako kasno, molit u lijepo?"
"Crtam, gospodine."
"Opet?"
"Bojim se da d, gospodine."
S ada mu je stajao toliko blizu da je N iall uspio vidjeti kopu za remen koju je stariji
mukarac naslijedio od svog pra-pra-pra-djeda, pretka koji je "zarobio topove A jub-kana"
u slavnoj bici protiv toga ratnog vode iz doba D rugoga afganistanskog rata, sredinom
1800-tih. J ednom prilikom, trkljasti nadzornik iz novanika je izvadio od sunca
izblijedjelu fotograju i pokazao je svima u uredu. N a njoj je mukarac s prugastim
turbanom na glavi, vrlo nalik gospodinu Raichoudhuryju, sjedio na velianstvenu konju,
s nekim poprilino ozbiljnim kopljem u rukama, izazivajui fotografa da pri pogledu na
njega uini bilo to osim da zadrhti. "Bio je asnik u 23. bengalskoj konjikoj", jednom je
objasnio gospodi Cody, koja je za to pokazivala krajnji nedostatak oduevljenja. N iall je
upamtio da tu kopu - i komplicirani grb na njoj, sa sloganom o smrti prije gubitka asti
(ili neto slino) - redovito lasti.
Potomka bengalskog kopljanika trenutano je meutim vie od smrti brinula
uredska stega. Pogledao je bijedni stol i poalio to ga je uope dao tom mladom ovjeku
kojemu se oito ne moe vjerovati ni da se nakon radnog vremena nee motati po uredu.
A onda mu je pogled pao na podignuti zasun kaveza. inilo se da razmilja o tome kako
bi mu oruje njegova pretka napokon dobro dolo.
"S to se, kvragu..." O tiao je do kaveza i brino zatvorio vrata, a onda se okrenuo i
oinuo N ialla pogledom smrtonosnim poput A jub-kanovih topova. "I dite kui, molim

vas. I sutra, im stignete na posao, doite k meni. Mislim da o nekoliko stvari u vezi
vaeg... ponaanja trebamo nadugo porazgovarati."
"D a, gospodine", odgovorio je N iall. D ebelu kuvertu Fione Walsh gurnuo je u torbu
prekrivi je najnovijim stripom J acka A lexandera Cesta za Boot Hill. S naslovnice stripa
tri su gotovo gole revolveraice ciljale u itatelja, u ovom sluaju sve ozlojede - nijeg
gospodina Raichoudhuryja.
"O dmah, molim", rekao je umiljeni asnik, kao da na krvavoj bojinici u blizini
Kandahara izdaje zapovijed nekom tupavom novaku u crvenom mundiru. O tpratio je
N ialla sve do duana za popravak obue (iza kojega je cijeli potanski ured bio neasno
stisnut), izgurao ga kroz ulazna vrata i zakljuao ih iznutra. N iall je uo da mrmlja neto
o "manjku potovanja", a onda se zvuk njegovih konih potplata izgubio u utrobi
najmanjega potanskog ureda u univerzumu.

Kada se naao na ulici, N iall je pripalio cigaretu. Kroz razbijenu kabinu radionice za
izradu kljueva vidio je da njegov ef ponovo ulazi u kontejner za neispravne poiljke kao
da eli utvrditi je li mlaahni N iall neim oskvrnuo svetost njegova ureda. N iall je
snano povukao dim i sjetio se to nosi. D oetao je do glavnog raskrija, stao ispred
osvijetljene trafike, izvukao kuvertu iz torbe i otvorio je.
U njoj je leala crna biljenica, nalik nekom od nadgrobnih spomenika s oblinjeg
groblja.
Korice izraene od grubog pamuka bile su hrapave na dodir. D onju polovinu
presijecao je dubok trag savijanja, gotovo kao da je posluila za obranu. Podignuo ju je
na svjetlo. N e, prije kao da je negdje bila ugurana, moda zaglavljena iza radijatora koji
joj je i osmuio tamna vlakna. N iall je ve zamiljao kako ju je Fiona uspjela sakriti od
tetke. N o to je bilo u njoj? J ezive prie? S kriveni opisi dogaaja? Mapa s blagom,
moda?
"Zaepi, idiote", rekao je samome sebi stiavajui oekivanja. "N isu ti to S vemirske
kolonije.''''
I ba kad je namjeravao okrenuti prvi list, shvatio je da ga netko promatra iz trafike.
"J e li tamo sve u redu?" upitao je blagajnik, debeljko u bijeloj pregai iji su obrazi
poprimili boju zrelih ljiva. N eto u njegovu glasu ponukalo je N ialla da sakrije
biljenicu.
"Zato ne bi bilo?"
"A , dobro, onda", rekao je mukarac i - ne skidajui pogled s ragbija na TV-u odgrizao komad neega to je iz daljine izgledalo kao kola krajnje ambiciozne veliine.
N iall mu je kimnuo i produio prema biciklu koji ga je strpljivo ekao pokraj trake,
ak i kada bi ga zaboravio zakljuati. Torbu je prebacio preko prsa, a dugaku nogu preko
eljezne preke s koje se boja ljutila i otpadala poput jesenskog lia. D ok je okreui
pedale napredovao D ublin Roadom, ugledao je slabana bijela svjetla putnikog
mlanjaka to se - tono iznad profesionalno ljupkih proelja duana - sputao prema
gradu. Bliila se pono.
D ok je biciklom svladavao dugi put do kue, N iall nije osjetio da cestom uz njega
klize nestrpljivi duhovi, niti je naslutio plahi ljutiti apat dviju djevojaka koje su odbijale
pasti u zaborav.
A li da je crnu biljenicu Fione Walsh sluajno nosio S tash Brown osobno, sa sobom
bi ponio svoj najvei laserski pitolj i ne bi skidao pogled s upravljaa bicikla. J er, na
kromiranom su eliku, licem okrenuta N iallu, sjedila dva nestrpljiva duha. I jedva ekala
da napokon otvori prokletu stvar i pone je itati.

Kada je N iall zakoraio u majunu garsonijeru u Ballymunu u kojoj su zajedno

ivjeli, Oscar je ve bio izgrizao sve u kui.
U doba kada je iz onog mjesta Bogu iza nogu stigao u grad, svi koji su ivjeli u
naselju Ballymun nazivali su ga kratko "Mun", to je N iallu zvualo pomalo kao kad
ratom izmoreni vijetnamski veterani govore o "N amu". Brzo je shvatio da nakupina
betonskih tornjeva, zamiljena kao projekt socijalne preobrazbe, ima posve suprotan
uinak: pretvorila je Mun u neto nalik autentinom urbanom getu draesne stare
Istone Njemake.
S edam zgrada - svaka nazvana po jednom mueniku Uskrnjeg ustanka iz 1916.,
kada je mala skupina irskih boraca, pokuavajui poroditi naciju, ustala protiv britanske
vojske - svojim staljinistikim chicom desetljeima je muilo S jeverni D ublin. J edna
lokalna inicijativa bila je na putu da na tom mjestu napokon obnovi graanski ponos
ruenjem tih ljiva na oku, jedne po jedne. N o N iallov usamljeni crni legi po imenu
Plunke Tower i dalje je zjapio u njega svake veeri kada bi se pribliio domu. Mun ubija
svaku radost, s lakoom, i uza sve te nove i povrne planove o parkovima i slinim
stvarima. Koga oni to zavaravaju? pomislio je. Mun nije bio zemlja cappuccino,, niti e to
ikada biti. Mun su, ba kao i Tallaght, nastanjivali luzeri, pravi lozo geta to po
depovima nose naotrene novie i bezvrijedne lutrijske listie. Za njih i za sve ostale ta
dva mjesta zauvijek e ostati Luzeragua i Tallaghtfornija njihove prolosti, i jebe
preobrazbu.
O scaru je sve bilo ravno do mora sve dok ima dovoljno hrane. Kada je zauo
otvaranje vrata, naranasti areni maak nezainteresirano je trepnuo i skoio na fotelju
kako N iallu nita ne bi zaklanjalo pogled na tetu koju je s ponosom napravio: jednu
zapetljanu telefonsku icu, dvije okoladice Mars bez utrobe te najmanje deset vreica
aja koje je maznuo iz kuhinje i rasturio, poput onog mumiciranog mia o kojemu je
sanjao u trenucima najveeg mira.
"I ja tebe volim, naranasti seronjo", rekao je N iall i stao istiti. I pak, brzo se
smjestio za radni stol kojega se O scar, mrzei miris tinte i laka na olovkama, drao
podalje. Maak je zapreo i okrenuo glavu k prvome svjetlu, jo uvijek nevidljivom na
njihovu betonskom oceanu, ak ni s vjeito prljavih prozora na dvanaestom katu.
N iall je iz torbe iskopao crnu biljenicu i stavio je pod svoju najjau arhitektonsku
lampu. S ada je vidio da je netko - arajui kemijskom olovkom po istim mjestima - u
tkaninu urezao inicijale F. W. Fiona Walsh? Predmet je moda i bio autentian, no u to se
tek morao uvjeriti. ekao je da mu Oscar dade kakav znak da nastavi, no maak se nasitio
eera pa ga je - bezduno kako to samo njegova vrsta zna - samo okrznuo pogledom kao
da kae: "S ve da te to i ubije, ja na spavanje neu otii gladan. D akle samo naprijed, glupi
seronjo. Misli da me je briga?"
Vaui biljenicu u rukama, N iall se naas zapitao ne bi li trebao nazvati gardai?
Moda je bila dokaz. Moda je bila vana i mogla pomoi u rjeavanju ubojstva. Ui su
mu gorjele, niall cleary je gradski junak! vritalo je s novinske naslovnice u njegovoj
glavi. Ruka mu je ve bila na telefonu, a onda je, kao sama od sebe, skliznula i ponovo
dotaknula grubo crno platno.
Napokon je okrenuo prvi list i posve zaboravio murjake.
Premda to tada nije mogao znati, njegov ivot - ili barem monotono postojanje kakvo
je do tada poznavao - vie nikada nee biti isti.
D ok je itao prvih nekoliko rijei zgusnutoga neurednog rukopisa koji je ispunjavao
stranicu za stranicom, N iallovo srce je ubrzalo. Tanki papir nalik lupini luka bio je
umrljan sasuenom krvlju i suzama. I li je to bio znoj? Usporedio je rukopis s onim na
kuverti; poklapali su se. I sta nagrbljena kosa slova, sa slinim uskim petljama na
samoglasnicima, pisana u urbi. N e u udobnosti, uz alicu aja ili zdjelicu ipsa. Papir je
posvuda bio izbrazdan tragovima noktiju, oajnim prljavim urezima u obliku

polumjeseca.
Upravo tada pojavilo se danje svjetlo. Blijeda zraka sunca to je na svojim
usamljenim pleima pokuavala ponijeti cijelo obzorje sivih oblaka brzo je nadjaana,
kao da u kontaktu s betonom vene i umire. Maleni stan obavila je tama, gusta poput
najmranije noi. N iall je popalio sve lampe u kui i jae se umotao u futranu jaknu, jer
je grijanje opet riknulo. Preao je prstima preko prvih reenica prie Fione Walsh i poeo
itati. Ve ga je vrsto zgrabila i znao je da se nee maknuti dok ne stigne do posljednje
stranice. Na vrhu stranice napisala je:
D ragi neznani prijatelju. Molim te, posluaj me. Tu sam gdje jesam i nemam jo
puno vremena. Tebi u naslijede ostavljam svoju priu i sve svoje budue dane, jer mi
temo uskoro biti mrtve. Umrijet emo u ovoj kui jer smo voljele mukarca po imenu
Jim, a da nismo poznavale njegovu istinsku narav. Sluaj pozorno moju priu.

Dio prvi
FIONIN DNEVNIK
3.

Ona dolje napokon se smirila.

Urlanje i ludovanje nisam ula ve sat vremena. To znai da imam malo vremena da
se zagrijem za pisanje.I pomislih kako bibilo dobro da ti se predstavim, prije nego to se
moja draga tetkavrati na kat, pone lupati po vratima i optuivati me za ubojstvo.
J a sam Fiona, Fiona N ora A nn Walsh, a u ovoj prokletoj kuive sam gotovo tri
mjeseca. Prljava sam. S mrdim k'o majmunskodupe. O djevena sam u haljinu od tajske
svile, ili je to nekad bila. Ljudi kod kue govorili su mi da sam lijepa, ali tek kada bi isto samo iskreno - rekli i mojim sestrama. Zaboravi osjeaj krivnje,dobro? A ko si pronaao
ovaj dnevnik, ne moe me spasiti. A li barem me upamti. O beaj da nee zaboraviti tko
sam i kako samovamo dospjela. J er pomisao na to da e me odavde iznijeti u gumenoj
vrei, a da nitko iv nee znati pravu priu, nepodnoljivami je.
S amo da na poetku neto raistimo, da ne krenemo s pogrenih osnova: samo me
nemoj poeti saalijevati. Mogu se ja brinutiza sebe, ak i sada. Prije mjesec dana, upravo
pred veernju inspekciju, u ladici koju je zaboravila zakljuati pronala sam nekoliko
ukosnica i odvija i sakrila ih u madrac. Posljednjih nekolikonoi, nakon to bih
provjerila kako je Rosn, otrila sam taj odvija na grubom okviru zida od cigle blizu
prozora. Ve je dovoljno otar da izbode tri vraje tetke, a ja ga moram zabiti samou
jednu. S amo, moram ekati, oslukivati. J er, kada za to doe vrijeme, imat u samo jednu
priliku. I z njezine sobe u prizemlju povremeno ujem nekakvo struganje, kao da preko
podnih dasaka neto vue. Kladim se da je pronala neto ime e mi razbiti lubanju,
neto teko: pijuk, moda, ili lopatu. N o moe li je uope podignuti? N isam ba sigurna.
Kad sam je prije dva dana posljednji put vidjela, kroz prozor na katu, izgledala je
smeurano poput sirote Rosie.
S ada mi se stalno vrti u glavi, i danju i nou. A to nije samo zato to jedem krumpire
i kruh. N egdje u meni kljua osjeaj da mi je netko izvadio i bacio utrobu. I li da se sama
od sebe sui i za sobom ostavlja golemu rupu. N isam sigurna mogu li to opisati kako
treba, ali to god bilo, znam da ona ima prste u tome. Pikim krv, Rosn takoer. Moja
Rosie nou cvili poput ivotinje u toru i zaziva nau majku.
I z podruma ve neko vrijeme nita nismo ule, tek nekakvo klepetanje koje je moglo
dopirati i s bilo kojeg drugog mjesta. Bojim se da smo ostale jo samo nas dvije, na katu.
Ta kuja u stanju je uzeti crijevo za zalijevanje vrta i potopiti onu rupu u prizemlju, da
bude sigurna u to da nitko tko bi nam mogao pomoi iz nje ne izie iv. I pak, mislim da
bismo to ule. A i susjedi bi. S udei po zvukovima, snaga naputa i tetku Moiru. Mislim
da je ovo sada ve pitanje volje, a ne vjere. S tvar izdrljivosti. A ja sam istrala vie
polumaratona od te kurvetine. Moe ona oboavati svog plastinog I susa koliko hoe; ja
na svojoj strani imam mrnju prema Moiri i ljubav za malu Rosie. A to je jae od tisuu
krunica koje ta bijednica moe potegnuti za svoj raun, zar ne?
Pomo je esto bila toliko blizu da sam je mogla namirisati. Ali stigla nam nije.
U posljednje vrijeme nekoliko je ljudi znalo zastati na stazi ispred kue i zagledati se
u moj prozor na katu, ukljuujui i onog smijenoga malog potara iskrivljena osmijeha.
Taj uvijek izgleda kao da o neemu razmilja, donosi odluku. O smijeh mu ne silazi s lica,
ak i nakon to ga je tetka Moira prestala pozivati u kuu.

Jer, on zna.
Znam da zna. S amo si to ne eli priznati. U to sam, napokon,i ja bila spremna
povjerovati prije no to je sve ovo zapoelo? D a te jedno ubojstvo moe navesti da
zarobi vlastitu obitelj i priprema se pobiti je? S umnjam. A potar o tome ne eli
razmiljati,znam. J er nikada ne vjeruje onome to vidi vlastitim oima. Uzda se u ono
to osjea u elucu i usporeuje to s vlastitim iskustvom. Zato stare gospode koje
godinama ive pokraj serijskih ubojica u novinama uvijek izjavljuju da je tip bio tako
prekrasan normalan mladi. O dbija vjerovati u to da je zlo prisutno i nastoji pronai
dobro "u dubini due". J a i Rosie smo se opametile.N i kada ga isprazni, u bunaru
punom katrana nee pronai svjeecvijee.
Prije dva tjedna, sigurna da tetka Moira stoji pokraj ulaznihvrata u prizemlju i
oslukuje, razmaknula sam zavjese i mahnula potaru kada je krenuo uza stube. Trepnuo
je i na trenutak zastao. Promatrala sam ga kroz zavjese i molila da se okrene na peti,
odjuri niz ulicu i nazove jebene gardiste. N o on je, dakako, vjerovaosamo svojim oima.
A te su oi vidjele lepravi komadi ipke kojuje pomaknuo vjetar, ne ja. Za potu se
pobrinuo, za nas nije. U posljednje vrijeme, kad god ga vidim, uri do otvora za potu
ikao da izbjegava pogledati u moj prozor. eli uvjeriti samoga sebe u to da moe ivjeti s
osjeajem krivnje. I to je poteno od njega,valjda. ovjek mora moi ivjeti sa samim
sobom, zar ne?
N a je spas dakle preputen meni. Meni i mom zatvorskomoruju, odvijau. A ko
prije no to za to doe vrijeme ne pronaem neto bolje. Neto ime u je zatui.
ekaj.
Zadri dah kao i ja. Ni rijei.
ujem je dolje, u prizemlju. Pretura po onim svojim ladicama, uje se struganje
metala po metalu. kare, moda. I li noevi. uje? S truu jedni po drugima kao da zmaj
krgue zubima. N ebi trebala biti budna ovako rano, prolo je dva izjutra. N eto nije
kako treba. Vikanje i vritanje obino poinju nakon onoga tomi ovdje nazivamo
dorukom.
D obro je... sada je sve ponovo utihnulo. A li ona neto sprema,znam da neto
sprema. Moda e noas ili sutra krenuti u zavrni napad. Zato ne znam koliko emo
dugo biti zajedno.Kada sam, prolog mjeseca, ukrala ovu biljenicu (stajala je ispod
njezine Biblije), mislila sam da nam preostaju jo kojih tri tjedna.D a ti budem iskrena,
sada mi se ini da nam preostaju tek tridana.
N o obeavam ti jedno: pisat u sve dok me ruke slue. O vu kemijsku morat e mi
istrgnuti iz ruku. S amo, pritom e morati proi pokraj mog odvijaa, zar ne? S toga, hvataj
biljeke ako hoe. I ako ti sve elim ispriati tono onako kako se dogodilo, moja sjeanja
moda i nee ii redom. I premda se nikada neemo upoznati, vano mi je da zna da mi
moe vjerovati. Samo te molim za malo strpljenja; ve u ja doi do svega.
N eto odmah mora znati, da ne bi pomislio da smo kakva nevinaca. J er nevina su
samo djeca koja jo nisu izrekla svoju prvu la.
Tetica Moira u jednome je posve u pravu.
Mi jesmo ubojice, sigurno kao to moja ruka sigurno drhti na ovom prokletom
papiru. I premda je to grijeh, i nimalo se ne veselim to u za njega poloiti raun na
onome svijetu, nikada ga neu poaliti. Postoje dobre i loe smrti, ba kao to postoje
nevini i ljudi koje treba ubiti. Po tom pitanju imale smo izbora, to ti otvoreno kaem.
S amo kukavice i drkadije, kada ih uhvate, kukaju i bajaju o tome kako su im "ruku
vodili" Bog ili sudbina. Mi smo se posluile kvalitetnim elikom i nakon posla obrisale
ruke o travu. I mirno spavale. O pet trim pred rudo, oprosti. itaj dalje; moda shvati
da je za takve suprotnosti sposoban i netko ija je jedina briga donedavno bila sjetiti se
vlastita ivota. Prije Jima.

S ada, kada smo se upoznali, bilo bi poteno od mene da ti priznam jo neto, neto
to mi pada tee od priznanja da smo ubojice.
Ja sam kriva. Za sve.
Za poetak, da nisam spazila tog zgodnog deka na seksi motociklu, sada bismo bile
uukane u svojim krevetima kod kue, u Zapadnom Corku. im su nam se pogledi sreli,
im sam zaronila u crnilo njegovih oiju, vie nisam mogla zaboraviti osjeaj koji je u
meni pobudio. O tome sam samo itala u knjigama. Kau da poneto od te arolije ima u
opijumu, no ovo je bilo jae od opijuma. Kada me je pogledao, osjetila sam i uas i
olakanje. injenica da taj osjeaj ni dan-danas ne mogu bolje opisati trebala bi ti
govoriti neto o njegovoj snazi.
J er, J im je bio prirodna sila za koju jo nema imena, ukoliko ne postoji rije koja u
sebi objedinjava propast, bijes i zavoenje. A zaveo me je; zaveo nas je sve odreda.
Vidi, sve je zapoelo s pokvarenom cijevi za gorivo. Zato ga nisam naprosto
zaobila? Prosudi sam. Privuci stolac i pomogni mi odgonetnuti. J er, Bog mi je svjedok, ja
to jo uvijek do kraja ne shvaam.
Bilo je to prije jedva tri godine, kod kue, u Castletownbereu. N egdje u svibnju,
mislim. Kad sam ga spazila, nebo se taman bilo raistilo od oblaka. N agnut je
popravljao svoj stroj iz snova, Vincent Comet iz 1950-ih, i tiho psovao. Usporila sam na
biciklu, mislei da me nee opaziti. N o bila je to uska ulica, i on se okrenuo i pogledao
me.
Tim jednim jedinim pogledom provalio je u mene kao u sef i pokrao sve to je u
njemu bilo.

Prvo to sam ula iz njegovih usta bilo je: "Je li ti taj automobil dovoljno velik?"
N ije se obraao meni, naravno, ve stranjici utog, poput jahtevelikog BMW-a koji
ga je umalo pomeo tutnjajui uskom glavnom cestom u blizini trga. Turist, ije su
registarske ploice govorileda i on i njegova nakiena cura stiu iz zemlje u kojoj ljudi
vozedesnom stranom, zastao je i nagnuo se kroz prozor. N a vozauje bilo vie podvaljaka
nego u sobi punoj mesara. Miii na kvrgavoj ruci kojom je drao upravlja razborita bi
ovjeka moda inaveli na uzmak. Runi sat kojim je mogao potopiti Bismarckapresijavao
se na suncu.
"to si to rekao, din skitstvel?"
Motociklist u izlizanoj konoj jakni podignuo je glavu. Vidjela sam kako mu
slabano sunce udara u one arenice. U njima nije bilo straha. Bio je velianstven.J a sam
se naslonila na bicikl da promotrim predstavu, i prije noto muje odgovorio, tip mi je
lagano kimnuo. Ni danas ne znamto sam vidjela u tim oima.
istu agresiju, valjda. isto tko-vas-jebe. N o bilo je tu jo neega, neega to voza
automobila nijeopazio dok je otvarao vrata. J ednom je nogom zakoraio na cestui rekao:
"Mislim da sam te neto pitao."
"Kelle, vraaj se u auto! O dmah!" Plavokosa silueta na suvozakom sjedalu nagnula
se ulijevo i zgrabila snagatora za koulju od antilopa. O n se na to nije obazirao. O bje su
mu noge bile na cesti; spremao se pojuriti na vlastiti pogon.
A onda je opazio pogled u mladievim oima.
"Prije nego se skroz uzruja, mogu li ti odati jednu tajnu?" upitao je veanina.
Motociklist se, ruku sputenih uz tijelo, sa smijekom uputio pravo prema vozau i
spustio mu prekrasne usne na mesnato uho. O pazila sam da ima vrlo zgodnu stranjicu,
ali i da ispod uskih traperica i majice krije vie od miia. Kretao se kao da raspolae

svim vremenom ovoga svijeta, a onda se sagnuo i neto proaptao. Voza je neto
zaustio; ake su mu se zgrile. J ednom rukom mogao je zgrabiti mladia za crnu kosu
razbaruenu u stilu Keanua Reevesa i iupati je. N a trenutak se inilo da pompozni
drkadija upravo to i namjerava uiniti. N ekoliko sekundi licem mu se irio snishodljiv
smijeak.
A onda su mu se objesile i eljust i one lopate od ruku.
Nisam ula to mu je zgodni momak mrmljao, no s druge
strane ceste, gdje sam stajala, nije zvualo ljutito. tovie, ispruio je ruku i tipa
potegnuo za unu resicu, zaigrano, kao da zabija pobjedniki gol. A onda se okrenuo,
nasmijeio mi se i vratio svom motociklu boje vatrogasnog vozila. Voza je samo
zaprepateno stajao; dok je probavljao ono to je uo, vjetar mu je puhao u razjapljena
usta. S to god bilo, toliko ga je okiralo da je izgubio mo kretanja, i tek ga je djevojka,
poteui ga iz sve snage za rub koulje, vratila u aktualno vrijeme i prostor. N a svoje
sjedalo vra-tio se bre no to su to moji aci inili nakon posljednjeg zvona i pokrenuo je
automobil tako naglo da je na asfaltu ostavio dva iroka koiona traga. Projurio je pokraj
crkvenih stuba i nestao u nekoliko sekundi. Od tada ga nismo vidjeli u gradu.
Eh, sad, znam to e rei.
Trebala sam sjesti na bicikl, nastaviti svojim putem i gledati svoja posla, zar ne?
Razmiljala sam o tome, vjeruj mi. A li ne bi li i ti priekao jo koji trenutak, da dozna
zato je vozaev bijes tako naglo ispario? N aravno da bi. D akle naslonila sam bicikl na
izlog ureda za nekretnine i skupila hrabrost da prijeem cestu i porazgovaram s dekom.
O n je ponovo kleao ispred svog blatom isprskanog stroja iz kojega je strilo vie ica i
plastinih cijevi nego iz rtve s tekim ozljedama. Uinilo mi se da pjevucka uspavanku,
kao da svog prljavoga ulinog trkaa pokuava poslati u san, tamo, nasred ulice, ispred
duana za poklone.
Znao je da prelazim cestu prije no to su to doznale moje noge. Znam da jest, po
tome to je - prije no to je zategnuo sljedei vijak - na sekundu zastao.
"Kak' smo?" upitao je ne okreui se. Zvuao je dublinski, s trakom Corka i obiljem
neega daleko od nas. Glas umiljat poput majeg.
"A valjda dobro", odgovorila sam ne mrdajui s mjesta i osjeajui se glupo to tamo
samo stojim, poput idiota. Bila sam odjevena u svoju uiteljsku odjeu - suknju propisne
duine i udobne cipele - najneseksepilniju odjeu za razgovor s bilo kojim mukarcem.
Proklinjala sam svoju lou sreu.
A onda se okrenuo da me pogleda.
N e mogu rei da mi se zaljuljalo tlo pod nogama ili neko slino sranje. Meutim
zaklet u se na gomilu Biblija da me je pri pogledu na njega ispunila ona vrsta nade koju
osjea samo u najranijem djetinjstvu, koju kao odrastao vie ne uspijeva prizvati.
O sjeala sam da nema niega vanijeg od misli koje su toga asa kuhale u meni. J er,
ovoga puta nije oijukao sa mnom, namignuo mi ili se nasmijeio. S amo mi se zagledao u
oi, zaobiao mrenice, proao mozgom, utrobom i svime ostalim, nekakvommi
skrivenom svjetiljkom obasjao cijelu utrobu, a onda izgmizaoiz nje, oito zadovoljan
onim to je vidio. Taj osjeaj mogu usporediti jedino s onim kada vas u zagrljaju dri
velika ivotinja koje se ne plaite; znate da moe ozlijediti svakoga, ali vas nee.
I ako je onom turistu podragao ui i moderno neobrijane obraze, to nije bila gesta
naklonosti. To je bilo obeanje, obeanje koje bi zvualo otprilike ovako: "Pusti ti to ti ja
govorim; vodi rauna o tome da sam ti tu runu glavu spreman otkinuti s tijela i utnuti
je niz cestu." U to sam bila sigurna kao to sam sigurna da Uskrs pada u nedjelju. A ipak
se nisam odmaknula od njega.
Zato? S vakako ne iz iste radoznalosti ili zbog jeftine matarije o brzinskoj vonji
do neke tihe udoline.

N ajbolje objanjenje koje ti mogu ponuditi jest da sam se prikljuila na frekvenciju

njegova glasa. Bila sam poput usamljene radijske skale koja eka da "uhvati" kakvu dobru
radiopostaju. S tajala sam, u svojim jeftinim lakiranim D ubaryjevim salonkama i putala
da me taj glas preplavi.
"Kako ti je ime?" htio je znati.
"Nije na prodaju."
Zategnuo je jo jedan vijak i donjim dijelom koulje obrisao cijev za gorivo,
obnaujui trbuh koji u ivotu nije vidio puno ipsa i velikih crnih piva. Poslije sam znala
da je to uinio namjerno. "A htjela bi znati to sam rekao onom vedskom gombocu da
zaboravi kupovinu vlastita komada I rske i odveze se u sumrak sa svojom Miss peroksida
1983., je li?"
Progovorila sam malo otrije. Momak me je dobro proitao, ali bio je previe
samouvjeren. "Moda, a moda samo elim vidjeti nekoga tko nije odavde kako prka po
svojoj skupoj igraki. Kakav je to uope motocikl?"
S pustio je klju i nagnuo glavu kao da misli: A h, kvragu, s ovom use morati malo
pomuiti. "N ajljepi motocikl ikada napravljen,iva istina", rekao je milujui pozlaeni
znak utisnut na velikispremnik za gorivo - preciznu intarziju nalik tetovai, stijeg na
kojemu je bilo otisnuto Vincent. Mladac se napokon nasmijeio. Zubi su mu, dakako, bili
savreni, a govorio je s pobonou kakvu sam do tada ula samo u crkvi.
"Moj Vinnie je pravi trkai stroj, posljednji u I rskoj, moda i na svijetu, rijedak poput
jednoroga. Vincent Comet iz 1950., devetsto devedeset i osam kubinih centimetara, s
A lbionovim zupanicima i viestrukim mokrim kvailom." O pazio je moj zbunjeni izraz
lica i dodao: "S to sve znai da je brz kao munja, prava zahtjevna kuja i stalno se kvari. A li
ja ga volim. Jesi li za vonju?"
"Ti si ba zaljubljen u sebe, ha?"
"Samo ljubazan."
Htjela sam da me upita jo jednom, a onda sam pogledala na sat. Bilo je gotovo devet
sati, i, gore uz cestu, dvadeset i tri jedanaestogodinjaka ve su zauzimali mjesta kako bi
posluali jo jednu fascinantnu lekciju o delti N ila i izgradnji hrama u A bu S imbelu.
Vidio je to radim i malice se rastuio. N isam se ni snala, a on me je uhvatio za ruku i
stisnuo je, lagano, kao pravi gospodin. Nije ju pomilovao ili takvo to.
A onda je rekao: "Ja sam Jim."
"S igurna sam da jesi." Povukla sam ruku, vratila se na drugu stranu ceste i zastala.
Znao je da u zastati jer se, im sam se okrenula, nasmijao. Vjetar mu je na vitkom tijelu
napinjao jaknu poput jedara. "D obro", rekla sam. "Zagrist u. S to si rekao onom
veaninu? Da e ga natjerati da svoj fini auto pojede za doruak?"
Prvo pravo upozorenje dokotrljalo se do mene upravo tamo itada, no ja sam ga
ignorirala. Ve sam prela granicu zdravograzuma i izgarala od elje da podijelimo tajnu.
J im je odmahnuo glavom i upalio motor. Zagrmio je glasnije od cijele ote koarica
u magli. Zato sam mu, naravno, morala prii, i on se ponovo nasmijeio, cijedei iz
motora i posljednji kubini centimetar. To me sjeanje ni danas ne ispunjava uasom, ve
udnjom. N agnuo je glavu prema meni i slobodnom mi rukom pokazao da priem. D ok
mi je kosa vijorila na vjetru i prepletala se s njegovom, napokon sam razaznala rijei koje
je izgovorio.
"Samo sam mu ispriao priu."
"Bit e neka strana pria, ha?" nukala sam ga, elei doznati vie. Vincent je
zavritao sa svih svojih 998 kubinih glasova i moj se obraz naao uz J imov. Mirisao je na
motorno ulje i nekoliko dana provedenih na looj cesti. Mislim da sam na trenutak i
zamirila.

"N ije. S amo u skladu s onim to mu je ve u glavi." to god to znailo. A onda me je

blago potapao po obrazu, odgurnuo noicu motora i jo jednom mi kratko kimnuo.
Stisnuo je gas i krenuo ulijevo, uzbrdo, prema gradu Eyeriesu. Djeca, koja su istim putem
pristizala na moje predavanje, stajala su i blenula za njim. N a cesti sam ostala jo dugo
nakon to je zvuk motora zamro u daljini, toliko dugo da me je umalo pregazio drugi
luksuzni automobil. Maknula sam se s ceste i stojei pokraj bicikla sluala kako sat na
crkvi odbija devet sati. Zakasnit u na predavanje, ali zakasnit e i barem deset uenika.
Crveni Vincent kojega, uz to, vozi prekrasni zajebant koji zna to spava u glavama drugih
ljudi, nije bio uobiajena pojava u gradu u kojemu sam odrasla.
D ok sam mahnito okretala pedale uzbrdo, do posla, pokuavala sam se sjetiti
pogleda u vedovim oima.
ovjek se nije uplaio samo onoga to je uo.
Uplaio se za vlastiti ivot.

Cijelog tog jutra iz petnih ila trudila sam se da me zaboli dupe za velike piramide,
za egomanijaka koji ih je sagradio i za to hou li na ploi ispravno napisati rijei faraon
Keops, a da pritom ba ne djelujem kao uitelj koji nije napunio ni godinu staa. S amo, s
mojim estim razredom to ba i nije bilo lako. Clarka Riordana triput sam opomenula da
spremi prokleti Game Boy i istodobno se pitala to je J im apnuo na uho onom
agresivnom vozau, to ga je to tako paraliziralo. Nisam si mogla pomoi.
D a ti pravo kaem, samo mi je on bio na pameti. Zanemarilasam zvukove iz uionice
i oslukivala udaljenu buku motora koju je, moda, proizvodio izvjesni Vincent Comet.
"A li, gospoice, niste mi odgovorili na pitanje", rekla je Mary Catherine Cremin. S
punim pravom; nisam ula ni rijei od onoga to je govorila.
Zaula sam provalu nervoznog smijeha i trgnula se. Predamnom je, u ukrobljenoj i
izglaanoj odori, stajala razredna treberica u ijoj je ladici svaka obina olovka bila
naotrena poput ubojitog oruja. S tezala je komadi krede kao da e, bude li gajae
stegnula, ubrzati nastavu. Mary Catherine bila je usred izlaganja domae zadae,
sastavka na temu D oline kraljeva, i bila jesrdita to sam se zabila u vlastitu stranjicu i
nestala, a ona jo nijestigla do najboljih dijelova.
"Oh, ovaj... oprosti, Mary Catherine. Moe li ponoviti pitanje?"
Budua inkvizitorica prekriila je ruke i uzdahnula. Vezice na cipelama stegnula je
toliko da sam se pitala kako uope die. "D avid kae da je snga ostala bez nosa kada se
skupina francuskih vojnika na nju popela i odrezala ga. A ja kaem da to naprosto nije
tono. Je li?"
"N e, ja sam rekao da su je gaali iz topa." D avid je bio krupni deko gromkoga glasa
i beskrajno loeg zadaha.
"Zaepi, rugobo", prosiktala je Mary Catherine, namjetajui ukosnicu.
"Natjeraj me."
"Tiho, molim", zaustila sam pokazujui Mary Catherine da sevrati na svoje mjesto,
to je uinila polako i bez oduevljenja.D avid je izgledao kao da je namjerava gaati u
glavu jabukom sastabla ispred kole i ne mogu rei da sam mu zamjerala. "N itkozapravo
ne zna", rekla sam, odluivi se za diplomaciju. "Mnogi povjesniari vjeruju da su nos u
14. stoljeu unitili lokalni vandali,pa to vjerojatno nije uinila N apoleonova vojska. A li
pouzdan odgovor nitko ne zna."
Ta solomonska presuda nije se dojmila ni Mary Catherine ni D avida, i oboje su se
ustoboili. "A li, gospoice", poela je mala frajla molim-vas-dajte-nam-jo-zadae
piskutavim glasom. "Pogledala sam u knjige, i tamo pie da to sigurno nisu bili Francuzi.
Bio je to neki jadnik koji..."

"E, ba jesu; raznijeli su ga topovskom kuglom", viknuo je D avid i udario po stolu.

"Buumm! Ode nos!"
Uionicom je odjeknulo nadglasavanje. O bje strane glumile su kako se zapravo ne
radi o sreivanju dugo tinjajue borbe za prevlast nad razredom koju nisam uspijevala
obuzdati: Gospoica S avrena protiv Gospodina S veznalice. Ubrzo su za uvredama
poletjele i knjige. inilo se da ih moj povieni glas samo jo vie raspaljuje, betije male.
Pogledala sam na sat. Do drugoga zvona bilo je jo daleko.
A onda sam zaula potmulu riku.
Uuljala mi se u uho kroz galamu, odnekud izdaleka, i pojaavala se sve dok uzvici,
jedan po jedan, nisu utihnuli. I djeca su oslukivala. O dmah sam prepoznala pijano,
nerazgovijetno gunanje starog motocikla koji se kvari nekoliko puta dnevno i zahtijeva
strunu skrb. Kada sam pogledala kroz prozor, vidjela sam samo svoj olupani Raleigh
parkiran pokraj jo vee krame, Forda Fieste, na uiteljskom parkiralitu uz ivicu.
Premda s tog mjesta cestu nisam mogla vidjeti, istezala sam vrat u nadi da u - kada
motocikl njome projuri - ugledati djeli crvene boje.
A onda je zvuk zamro i stopio se s bubnjanjem kie po krovu.
J edan djeak, Liam, toliko mrav da bih ga, presavijenog napola, mogla strpati u
ranac, smijeio se. A to je bila rijetkost. Liam je bio jedan od djeaia koje su u zaljev
bacali toliko esto da bi mu siva kolska odora nakon suenja poprimala prljavo smeu
boju. U razredu je rijetko otvarao usta, a kada bi i progovorio, uvijek bi pogledao u
djeake poput D avida, provjeravajui kakva ga kazna nakon toga eka. N o danas mu se
neto dogodilo. Blistao je poput svjetionika.
"I vi ste ga vidjeli, gospoice", rekao je s radou u oima i otvorenih usta. "Motocikl.
Zar ne?"
D ruga lica, puna oekivanja, okrenula su se k meni. S hvatilasam da ih je nekolicina i
sama promatrala grimiznu rock'n'rollmainu to je toga jutra projurila sreditem grada i
pitala se odakle je stigla. Pomiljala sam da mu odgovorim s "ne". N e zato damu
uskratim teko steenu pobjedu, nego strahujui da bih odgovorom mogla pokazati
koliko je taj kratki susret s mukarcemkoji se zvao J im i mirisao na isti seks ve utjecao
na mene. Ponovosam osluhnula, no izvana se uo tek zvuk uobiajenog prometato su ga
stvarali obini smrtniciu dostavnim vozilima i autobusima.
Napokon sam pogledala Liama i kimnula mu.
"D a", rekla sam, nastojei da mi glas zvui neodreeno poput sfngina osmijeha. "D a,
vidjela sam ga."

Finbar je, dakako, dobar dio poslijepodnevne uine osvetoljubivoutio.

Voljela sam ga, doista jesam. N e zbog ulatenog Mercedesa S 500L koji je uvijek
briljivo parkirao tako da ga za vrijeme uineima na oku. I ne zato to je bio najbolji
komad u starom Castletownbereu i zaraivao vie od milijun funta na godinu uvaljujui
"autentine irske kue iz snova" ljudima kojima su deki poputnjega morali tumaiti
snove.
N e, s Finbarom sam u to doba bila ve vie od godinu danazato to je uvijek sluao. I
to je bilo sve. Ve sam tada razlikovalapravu ljubopitljivost od hinjenog zanimanja iji je
jedini cilj bilaeva. Mario je za ono o emu bih govorila i opaao svaku nijansuili
nedosljednost. N ita mu ne bi promaknulo, i ponekad mi se inilo da izlazim s
detektorom lai. Kimnuo bi glavom, nabraoZgodno elo, zakiljio plavim oima i ekao
da zavrim priu otome kako sam provela dan.
To je, mislim, bilo njegovo tumaenje ljubavi: ekati - obuzdavati se - sve dok ne
bude siguran da smije izii i poigrati se.Bila sam sretna. I li, moda, nisam bila

nesretna.U to doba te susedvije stvari uglavnom svodile na isto. N a seksualni ivot, ako
ba mora znati, prva dva mjeseca bio je prilino intenzivan. esto me je evio uza zid,
htijui dokazati da se moe mjeriti s komadinom nacistikog elika koju je vozio. D o tog
doba meutim takvi su se susreti prorijedili; i toga smo dana sjedili na ritualnoj
popodnevnoj uini, nakon koje sam se trebala pridruiti sestrama na veeri.
I ba zato to je bio tako dobar slua, uo je i ono to mu nisam rekla.
S premajui se na spavanje, stari ira-in spomenik pred kaem nebo je obojilo
ruiastom bojom lososa. S jena keltskoga kamenog kria protegnula se preko ulice i
prekrila polovinu Finbarova lica. Znala sam da se sprema rei neto neugodno. Zakiljila
sam i pretvarala se da preda mnom sjede dva mukarca: jedan je bio moj deko; drugi je
bio osoba koja je postojala samo zato da istie moje mane. Preputam ti da pogodi koji
je od njih toga poslijepodneva prevladao. N eprestano je otkopavao i zakopavao
narukvicu svog Rolexa. Dolo mi je da mu ga strgnem s ruke, bacim u zaljev i natjeram ga
da napokon gukne.
"Vidio sam te jutros kako ljubi onog... skitnicu", napokon je rekao ne gledajui me.
"Ma nemoj me zezat."
N eveselo se nasmijeio; bio je mrtav ozbiljan. I sprva nisam mogla povjerovati. "ak
si prije toga naslonila bicikl na moj izlog", nastavio je i ponovo otkopao narukvicu sata.
"N a izlog mog poslovnog prostora. A onda si odetala na drugu stranu ulice, sagnula se i
poljubila ga. Momka u konoj jakni. Vidio sam te." N ije priekao objanjenje. Finbar je
bio takav. Vlastitim oima i uima uvijek je vjerovao vie nego dobrim izlikama.
Preturala sam po torbi traei jednu od Rosninih pljuga, ali je nisam pronala.
S jena kria sada se pomjerila tako da se u svjetlosti sumraka vidjelo tek Finbarovo lijevo
oko. S uper, eto Kiklopa. Moj je deko prethistorijsko mitoloko bie, uz to i tako jebeno
iritantno - upravo zato to istie neto ega sam i sama tek poinjala bivati svjesna.
"Priao mi je..."
Zautjela sam. J er, to je to J im meni uistinu rekao? N ita to ve nisam znala. A to
je uinio? Uhvatio me je na udicu i potezao, potezao, a ja na kraju nisam znala ni zato
sam mu prila.
"to ti je priao?" upitao je Finbar, ija je biserno plava kravata marke Ermenegildo
Zegna, u trenutku nepanje, poput edne jegulje uskoila u njegov aj.
O dluila sam lagati. N e iz zloe, nego zato to nita drugo ne bi imalo smisla.
N adam se da se slae. Budimo iskreni: ti bi povjerovao da mi je J im rekao kako je onog
munjenog bildera natjerao da smota ator i odjebe samo time to mu je na uho apnuo
priu? Eto vidi.
"D a je totalno izgubljen, bez prebijene pare i da mu treba novaca", rekla sam. "Motor
je buio i morala sam se sagnuti daga ujem. Daj mi jednu tvoju pljugu, hoe?"
"N eu. Prestala si." N jegovo lice pomno je prouavalo moje, onako kako je to uvijek
inio kada ne bi znao emu bi vjerovao - svojim uima ili svom estom ulu. J o se
predomiljao.
"Ne davi, Finbare, daj mi cigaretu. On je pitao, ja sam mu odgovorila."
"Pa, to si mu uzvratila?"
Zgrabila sam njegov Marlboro i izvukla cigaretu prije no to me stigao sprijeiti.
Prvo sam je pripalila, izdahnula dim u nepokretan zrak, a onda odgovorila: "Rekla sam
mu da se s tom svojom crvenom mainicom ode igrati negdje drugdje. Dobro?"
"Stvarno?"
"S lua li ti mene? Zato bih uope ljubila nekog dublinskog beskunika na crvenom
motociklu kojega je D jed Boinjak izdrkao posljednji put kad su mu sobovi trajkali?
J esi li poludio?" Povukla sam jo jedan dim i ovla ga pogledala da provjerim koliko je

predstava bila uspjena. Vidi, iako sam glumila vjernu curu, znala sam da je Finbarova
ljubomora posve opravdana. O sjeala sam da me J im ulja poput kamenia u cipeli. ak
i tada, dok me je Finbar sumnjiavo promatrao, pitala sam se kamo je odjurio onaj
Vincent iz 1950.
"S uper, onda", rekao je uzimajui kaput. To je, inilo se, bio kraj prie. ak se
nasmijeio, zgrabivi kljueve automobila. Povjerovao mi je. N akratko sam i sama sebi
povjerovala. N o kada sam ustala i krenula za njim prema izlazu, bila sam ljuta to sam
mu lagala zbog meni posve nepoznata ovjeka. Prije no to sve zavri, uinit u i puno
gore stvari. Ali o tom potom.
"Vidimo se sutra?" upitala sam iziavi na usku ulicu i oslukujui kako se ugojeni
galebovi obruavaju na krcatu koaricu to je polako gmizala na vez.
"Nee da te odvezem?" upitao je moj detektor lai u finom odijelu.
"Moram uzeti nekoliko stvari za tetu Moiru", rekla sam, sretna, ako ni zbog ega
drugoga, a ono zato to vie ne laem. "O na veeras kuha. A neu preivjeti ako ne
minimiziram tetu tako da i sama neto kupim. Kao, recimo, hranu kojoj nije istekao rok
trajanja."
"Bog blagoslovio nau Gospu od vjeite patnje", rekao je Fin-bar i prekriio se s
iskrenim osmijehom.
"Bogohulnie jedan", rekla sam i poljubila ga za laku no. "Veera, sutra?"
"Samo ako doe sama, bez onog svog Paklenog anela, ili to je ve."
"S amo tako nastavi, Finbare Christophere Minihane, i nita od eve", rekla sam
smijui se. N apetost se razbila. Cesto sam razmiljala to bi se dogodilo da mi toga dana
la nije uspjela. Vjerojatno bih sada stajala iza tebe, u tvom ugodno zagrijanom domu,
iva i zdrava, i virkala ti preko ramena dok ita dnevnik neke druge sirote kurvice. A li
to je - tu je: ostali smo samo nas dvoje. Morat emo se pomiriti s tim.
Promatrajui ga kako odlazi do svog srebrnastog automobila, poeljela sam mu rei
istinu. O vrtoglavici koju sam osjetila toga jutra vidjevi vlastita stopala kako prelaze
cestu, eljna prie koja jo nije imala smisla. O tome kako su me J imov neusiljeni arm i
skriveno obeanje nasilja privukli, ali i istinski preplaili. N o nita nisam uinila. Vie od
svega plaila sam se da u, ispriam li to bilo kome, ispasti glupaa.
Kada sam navratila u S uperValu po svjee povre, uhvatila samnaas svoj odraz u
izlogu.
ena koja je zurila u mene ve je imala tue oi.
Te su oi vidjele neto to, znala sam, nikada nikome nee pokuati objasniti.
Kada sam izila iz S uperValua i stavila vreice u koaru na biciklu,dnevno se svjetlo
dralo jo samo noktima. O tok Bear poivao jeusred mora, spokojan poput tamno
modrog kita zasienog cjelodnevnim hranjenjem. Proljee samo to nije izniklo u onu
vrstuljeta za kojega doljaci u lipnju, s uobiajenih osamstotinjak, brojdua u mom gradu
napuu na tisuu. Provezla sam se pokrajnovoga gastronomskog restorana u kojemu
nikada nije sjedilovie od dvoje ljudi, u cik-cak se provezla pokraj nekoliko svojihuenika
koji su na ulici igrali nogomet i zaustavila se gotovo navrhu brijega.
N isam namjeravala proi tim putem. Gotovo sam i zaboravilakako sam se osjeala
kad god bih vidjela staru kuu. Kao da nevrijedim ni koliko kitov drek, iskreno reeno.
A li bila je tu, u punom nekadanjem sjaju. N e marei za duhove, u nekadanju
oevu traku strpali su diskont pia. Bila je toskromna siva katnica s proeljem od sitnog
ljunka u kojoj smosestre i ja odrasle u relativnoj udobnosti. Rano ujutro otac birezao
crveni najlonski konop na snopovima novina; sve smo muu tome voljele pomagati. Tu je,
neko vrijeme, bilo sredite grada.D olazilo nam je puno igraa lota, pijanaca, novcem

nafutranihnovovjekih Europljana i svih ostalih. Tata je radio i uglavnomgledao svoja

posla. Majka nas je pouavala o svijetu. O na mi jedonijela zemljovid drevnog Egipta,
ijom je sredinom, od jugado sjevera, tekla vodenasto plava linija. S ama sam na njega
ucrtalahramove i izvjesila ga na zid iznad kreveta. N ikada nisam sanjalaA menhotepa i
Ramzesa, ak ni kada sam pokuavala, vjerojatnozato to im tada nisam mogla slovkati
imena.
A onda je, jedne noi, tata zaboravio zatvoriti boce s propanom u prizemlju.
Jednostavno je zaboravio zatvoriti dovod, uvijek sam imala taj dojam.
Mi, cure, spavale smo na katu. N ai roditelji u prizemlju su istili duan za sljedei
dan. Kada je sve zavrilo - a nas su susjedi uspjeli izvui na vrijeme -gardai i vatrogasna
brigada rekli su da je poar najvjerojatnije prouzroilo elektrino iskrenje sa stranje
strane hladnjaka - a upravo je tamo bio pospremljen i propan. Kako bilo, eksplozija je
bila dovoljno snana da izbije sve prozore u prizemlju i spri unutranjost kue.
Poteen je ostao samo hladnjak u kojem smo drali sladoled. Bilo mi je trinaest godina
kada smo sahranile ostatke svojih roditelja i preselile se u kuu tetke Moire, neto dalje
uz brijeg. I bilo nam je dobro, rekla bih. S vremenom nam je postalo normalno, sve dok,
jedna po jedna, nismo odrasle i pronale vlastito mjesto za ivot.
J o uvijek sam izbjegavala ii tim putem, do bilo ije kue, ako sam ikako mogla. U
moju staru sobu na katu sada su odlagali prazne sanduke; vidjela sam ih kroz prozor
zapeen solju. S ulice nisam vidjela je li onaj moj zemljovid Egipta jo uvijek na zidu. Bila
sam uvjerena da nije. Crne mrlje na proelju od cigle jo uvijek su iscrtavale put kojim su
lizali plameni jezici. Od tada nisam ni okusila sladoled. Zapne mi u grlu.
O krenula sam se na drugu stranu, bacila jedan dug pogled na velianstvene koarice
to su pristizale utroba prepunih haringe, pogledom okrznula starinski gradski trg i
mrzila svaki centimetar tog prizora.
ao mi je, ali mene ba i nije morila ona nostalgija za rodnim gradom o kojoj ita u
turistikim vodiima. N e osjeam je ni danas. Zna ve, ona sranja o proljeu u I rskoj, o
crvenokosim curama po imenu Colleen to se naginju s konja i primaju vel'ku vanu
pusu od krnih momaka nalik Georgeu Clooneyju, odjevenih u kaputie i kape od tvida,
dok nekakav nevidljiv orkestar u pozadini svira neku tra-la-la glazbu sve dok ti ne doe
da nekog zadavi. A li upravo zahvaljujui toj fantaziji Finbar je i dalje prodavao
nekretnine u luci u kojima nitko od nas ne bi boravio nimrtav. Kupci iz Portugala i
N izozemske mijenjali su svoj tihidosadni gradi za neznatno buniji i vei dosadni
gradi. Modasam bila crvenokosa, dobro, ali pokuaj ti pothranjivati tu romantinu
sliku na plai uitelja poetnika, pa vidi kako e proi.
D o boli sam eljela otii odande. Vidjeti piramide uivo, ne samo u mislima. S amo,
starije sestre ne odlaze nikamo; one ostajugdje jesu i briu guzice svima ostalima.
A , kad smo ve kod toga, u Talion Road sam se odvezla dapokupim mladu sestru
Rosn i odvedem je na veeru kod tetkeMoire. Mogle smo se i tamo nai, pretpostavljam,
no Rosie je tihdana njegovala bliske osobne odnose s aama svijetlog piva tosu se
munjevito izmjenjivale i ispijale u najmranijim zakucima, Udrutvu najgorih mukaraca
koji je - koliko god se trudili - neevidjeti sputenih gaica. D ok sam svog eljeznog konja
tjeralaposljednjih nekoliko metara do njezina stana, inilo mi se da minoge kljuaju od
pravednikog umora.
Unutra je smrdjelo kao da joj se deva zavukla pod krevet i namjestu krepala. Rosie je
dakle bila kod kue. Crne su joj se kovrepomaknule negdje u hrpi prekrivaa iz koje je
progundala i zastenjala promuklim glasom. O ito se tek budila i zapoinjala dan -u pola
sedam naveer.
"Trebam pljugu", promumljala je, i ja sam joj dobacila jednu od dvije koje sam
maznula Finbaru. Pretumbala sam gomilu sestrine darkerske odjee i pod njom
pronala aparat za kavu. O ndasam opazila da je njezina najdragocjenija imovina, njen

najbliiprijatelj u univerzumu, budan jo od sino i da ga nije uukalaza spavanje.

Glasovi su i dalje avrljali. Kao da sveci na nebu usporeuju omiljene grenike na
zemlji ne marei to ih svi ujemo.
N a stolu pokraj daske za glaanje svjetlucalo je zeleno svjetlonovog novcatog
kratkovalnoga amaterskog radioureaja icom k:-910h. Bio je crn, etvrtast i najbolji i
najskuplji u svojoj klasi. Zvunik je jo uvijek radio, i tihe izobliene poruke borile su
seza prostor na pretrpanoj ukv-frekvenciji. Mene je to uvijek podsjealo na one
televizijske serije o raketama i letovima na Mjesec, u kojima se kratko oiani mukarci
sa slualicama na uima nasmijee kada im deki u limenoj kanti, negdje gore, kau:
"Houstone, ujemo vas jasno i glasno." Za Rosie je to bio komadi neba na kriki dvopeka
s maslacem. Prila sam mu, njeno okrenula gumb, i zeleno svjetlo se ugasilo.
Premda bih ti o opsjednutosti svoje sestre dalekim, njoj posve nepoznatim
glasovima mogla priati dok ti ne dosadi, dovoljno je rei da smo i ona i ja, svaka na svoj
nain, sanjale o dalekim obalama. I dok je meni bilo dovoljno da izvjesim zemljovid ili
sliku, njoj je trebao kontakt. Prvi tranzistorski radio roditelji su joj kupili kad joj je bilo
sedam godina. S luala ga je tako esto da mu se plastina stranja strana istopila za
manje od godine. Ubrzo je novac troila na dvije stvari: na makaru - zbog koje je
izgledala kao pankerski rakun - i na amaterske radioureaje. Prezirala je elektroniku
potu; nazivala ju je "ogradicom za djecu koja su lijena govoriti", i mislim da je imala
pravo. Njezin glas uvijek je bio ljepi od ostalih.
O vo, najnovije udovite poklonio joj je jedan oboavatelj. N e alim se. I mala ih je
na desetke. Mukarci su se za nju lijepili kao to se usred ljeta lijepi drvna smola. N e
samo zato to je s njima postupala kao s posljednjim drekom (u emu ne moe
pretjerati, eli li ih zadrati). N e, privlaila ih je glasina - usput reeno, posve tona - da
nikad nije spavala s mukarcem. injenica da svakoga od njih, ak i mrtva pijana, moe
pobijediti u raspravi, samo je pojaavala aroliju. A i bila je prelijepa. N ogom sam joj
protresla stopalo.
Ponovo je zastenjala. "Hej! 'Si me dola muiti, ti uiteljska domino?"
"Di' se. Misli li da u ono kuhano meso i usrane krumpire jesti sama, sanja."
S kreveta su, polako, spuznule dvije noge, i Rosie je oprezno sjela. I zgledala je kao
japanska porculanska lutka koju je u mranoj ulici napala i orobila banda vizaista:
crvenih, nateenih oiju i obraza proaranih sitnim cugerskim mrljama, na mjestima na
kojima se makara razmazala po tekuem puderu. Usne je iskrivila u posramljeni
osmijeh koji su svi djeaci, mukarci i djedovi odavde do S kibbereena spominjali
prijateljima, premda se njihove nacerene njuke ne bi udostojala ni pogledati. Taj
osmijeh mogao je upropastiti cijela carstva - da je Rosn imala blagoga pojma to to
znai.
Trenutano se zadovoljavala time da ivi na socijalnoj pomoi i - veinu noi - bude
posljednja muterija u baru McS orley's. Mogla je popiti vie od glupana koji su joj bez
problema plaali pivo. Kao nesumnjivo najpametnija osoba u obitelji, Rosn je lani bila
primljena na S veuilite u Corku i bila je na dobrom putu da diplomira ziku ne
remetei pritom aktivni drutveni ivot.
To jest sve dok je asistent iz termalne i statistike zike jednoga lijepog dana nije
zgrabio u enskom toaletu i pokuao je natjerati da mu popui malog stojka. Trebala su
tri mukarca da je skinu s njega. Rosn mu je, samo uz pomo partvia, u roku od minute
slomila kljunu kost i razbila arkadu i unitila mu jedan testis. N isu je htjeli izbaciti s
fakulteta, ali ni otpustiti jadnika koji se s njom pokuao cirkusirati, pa im je Rosn lijepo
rekla dovienja i ba vam hvala, sjela u autobus, otputovala kui i vratila se nevidljivim
glasovima s radijskih valova. Tako je ivjela proteklih est mjeseci.
"'S i zaboravila moj doruak?" htjelo je znati stvorenje u siunim gaicama s
tigrastim uzorkom. D obacila sam joj dvije krike kruha s medom koje sam upravo

pripravila na razglavljenoj prozorskoj dasci i gledala je kako ih prodire, lamatajui

nogama s ruba kreveta kao prava-pravcata curica. N apokon je ustala i u gomili odjee
pokuavala iskopati neto to nije bilo crno. Za sve to vrijeme uspijevala sam odagnati
misli o onom armeru s motociklom. Gotovo sam uspijevala. Rosie se konano uvukla u
najmanje traperice na bijelome svijetu i kompletirala odjeu crvenim iljastim salonkama
i do peta dugim kaputom od bijele lakirane koe. S demonski crnim tuem na oima
izgledala je kao D rakulina omiljena roaka. J a sam se pak izgubila u mislima o nekome
koga sam se silno trudila zaboraviti, pa je, ve na vratima, nestrpljivo progunala.
"Hej! O emu toliko razmilja? O Marsovcima?" htjela je znati Rosie. Usne je
ponovo razvukla u onaj ubojiti smijeak, a onda meu njih strpala cigaretu, vjeto, kao
to luki radnik barata kukom za vuenje tereta.
"Ne", rekla sam i poeljela da je uistinu tako.
Novinski lani o neobjanjenoj smrti gotovo mi je promaknuo.
Kada smo ve bile na odlasku, Rosie je utvrdila da su se gume na njezinu biciklu od
dugog nekoritenja ispraznile. I dok je ona izbacivala stvari iz ormara traei pumpu za
bicikl, ja sam pokuala pospremiti kapute koje je razbacala po podu. Povjeala sam
kapute od lane leopardove koe i bojom umrljane crne kone jakne na vjealice i ispod
njih pronala novine od posljednja etiri dana. N aravno. Moja sestra tvrdoglavo je tajila
besplatnu pretplatu na S outhern S tar koju sam joj sredila preko jednog Finbarova
klijenta. Drutvo bestjelesnih glasova bilo joj je vanije od aktualnih ivotnih injenica.
"Hoe li u tu svoju glavu ikada pustiti ita osim jebenoga kratkog vala", upitala sam
prelistavajui najnoviji primjerak, "i pridruiti se nama ostalima, ovdje, u zikoj
stvarnosti?" N ije me ljutilo to to se inati starijoj sestri. Ljutilo me je vlastito uvjerenje da
e se ta njezina superiorna pamet ubrzo pretvoriti u digitalnu kau. Moja mala genijalka
nije mi odgovorila; izvezla je bicikl, zajahala ga i odvezla se. Tipino. Presavila sam
novine i ba sam ih namjeravala baciti natrag u ormar i ne pogledavi ih.
I tada sam ga ugledala.
S adravao je stotinjak rijei, ako i toliko, i nalikovao drugim traginim priama koje
sam esto itala. S vakog ljeta, s navalom turista poveavao se i broj poginulih na
autocesti: nita neobino. Privukao mi je pozornost jer je neto u njemu djelovalo... pa,
nekako pogreno. Morala sam ga proitati dvaput da shvatim o emu se radi. Bilo je u
njemu neega skrivenog, neizreenog, neega to je govorilo jasnije od teksta na stranici.
MJETANKA PRONAENA MRTVA
pie deirdre houlihan

Bantry, 19. svibnja - J ulie A nn Holland (34), iz D rimoleaguea, susjedi su pronali u

krevetu, gdje je, po izjavama arda-la, "ve neko vrijeme" leala mrtva. Gospoda Holland,
udovica, posljednji je put viena prole subote, na cilju (Cilidh ili cili, ir.gael. - naziv
za drutveni dogaaj ili diskoteku u kojoj se puta keltska glazba i pleu keltski plesovi
(op. prev.) u blizini Clonakiltyja. N ije zamijeeno da je itko ulazio u njezinu kuu, a nije
bilo ni tragova borbe. Unato tomu, bilo tko tko je gospodu Holland vidio u bilo kakvu
drutvu moli se da kontaktira narednika D avida Callaghana u O krunom zapovjednitvu
Garde u Macroomu, na telefon 026-20590. S usjedi su izjavili da su u blizini njene kue,
posljednji put kada su je vidjeli ivu, opazili parkiran motocikl.
Gospoda Holland za sobom je ostavila mladog sina D aniela (6), koji je reene noi
bio kod bake.

"I de li?" Moja pametna kraljevna, gubei strpljenje, zastala jenasred ulice. Presavila
sam novine, gurnula ih u torbu i zakljualavrata. Kada sam sustigla sestru, samo sam s
pola uha sluala njezina podbadanja zbog rastresenosti. Pitala sam se kako je umrla
gospoa Holland. lanak bi drugaije zvuao da je umrla u snu, zarne? Bilo kakvo
drutvo nije me asociralo na mirnu smrt. I zato biitatelje pozivali da se jave ako
gardisti ne sumnjaju u ubojstvo?A spominjao se i motocikl. Mogao je biti bilo koje boje,
pretpostavljam. U mom srcu pak postojala je samo crvena, boja ueerene jabuke, zar ne?
Zadrhtala sam, usiljeno se smijui sestrinim alama dok smo skretale i izbijale pred
ruiasto prenoite tetke Moire.
Kao to ti ve rekoh, klieji o veselim djevama to s vilenjacima i vilama pleu po
zelenim panjacima Smaragdnog otoka, gomila su sranja.
Toga ljeta naime iz grmlja su vrebale i gore stvari od vedskih demona brzine.

Na je Spasitelj bio napirlitan za veeru petkom.

N jegovo lice uokvireno aureolom nisam vidjela godinama. A li kada smo Rosie i ja
prole kroz ulazna vrata Moirine katnice, smjetene na cesti okrenutoj zaljevu, bio je crn i
sjajan od glave do pete, kao da su ga nedavno umoili u Woolite i brino osuili rukama.
Posljednji put - u jednom komadu - vidjela sam ga one, posljednje noi koje su roditelji
jo bili s nama. J edna ga je muterija, iz vica, poklonila majci i ocu, i ostao je. Bio je
izraen od plave i ute plastike, ruku sputenih uz tijelo. Brada mu je svojedobno bila
smea, ali boja se oljutila i posve razotkrila njegovu mo i slavu, u ovom sluaju arulju
od 40 wa a. Plastini I sus te je noi odletio na ulicu. Tetka Moira ga je spasila s hrpe
smea, oistila od praine i rekla nam da je to "blagoslov S vemogueg". Pospremila ga je
u kutiju koju je drala pokraj kreveta i tu i tamo ga je vadila, u sjeanje na svoju sestru.
O no malo vjerskih fanatika to ih je ostalo u gradu na to se povuklo i prepustilo joj
pozornicu.
Rosn i ja pogledale smo se bez rijei, obazirui se po kui. Moira je odnedavno
postala jo gora. N a zidu uz vjealice za kapute sjajio se crno-bijeli portret Eamona de
Valere, seksipilnog k'o sam vrag. S ve su ga bake i tetke voljele, ne pitaj me zato. Mogla
je ba izabrati i Billa Clintona, taj se barem znao zabavljati. Preko D evova lica, poput
ogrlice, visjela je krunica. To bi mu se svidjelo.
"Kak' si, teta Moira?" upitala je Rosie i nasmijeila se smjerno poput djevojice. Kao
da je, samo tri dana prije, u gluho doba noi nisam morala voziti u bolnicu na
ispumpavanje eluca.
"Kasnite, drage moje", rekla je Moira, ali ipak se nasmijeila i uzela nam kapute. Po
cijeloj kui irio se nepogreiv miris prekuhanog ega-ve. Mjesto na kojemu smo odrasle
odavalo je prve znakove da Moira sve manje dri do sebe i potpuno se predaje udatvu.
Tapete to smo ih polijepile jo kao djeca visjele su pri dnu zida kao da se kua pokuava
rijeiti dijela teine. Kuhinjski kamin bio je zabarikadiran foteljom; naa tetka
odnedavno se poela plaiti poara. "S konat u u plamenu, ba kao vaa majka, kaem
vam", rekla je kada smo je posljednji put posjetile, i ja sam, ne komentirajui, pourila
kui. S vojedobno je pazila na to da se gosti u njezinu prenoitu osjeaju dobrodoli;
sada bi s njima rijetko razgovarala, samo kada bi doli platiti ili uzeti mapu okolice. Tako
su se i klijenti odnedavna prorijedili, i ne mogu rei da im zamjeram.
Nije ona bila kriva, zaista. Harold je bio kriv.
I zdaja stie u mnotvu oblika, ali prevariti 42-godinju enu - enu kojoj je preostalo
tek nekoliko potenih godina da lae osvojoj pravoj dobi - bilo je naprosto okrutno. Po
kutovima u dnu hodnika na katu jo sam znala osjetiti njegov jeftini losion
poslijebrijanja, Brut. Premda od Haroldova odlaska nije prolo ni est mjeseci, tetka je

propadala vrtoglavom brzinom. Prestala je mariti za kupanje, i sada se prala tek svaki
drugi dan, no i dalje je sjedila pokraj nijemog telefona i ekala poziv koji nikada
neestii. Hranila se okoladicama Mars (i mislila je da to nitko nezna), pa se udebljala u
struku, koji je svojedobno bio toliko uzakda su se ak i stariji ljudi plaili da e je, stisnu
li je prejako, slomitinapola.
D o prije gotovo tri godine Moira je bila gizdavo stvorenje kojemu su ene njezine
dobi zavidjele, a mukarci svih uzrasta onjemu matali i kriomice ga gledali, kao to su
kriomice pogledavali i knjiniarku ledene ljepote. Harold, turist iz - tako je baremrekao mjesta Rensselaera (negdje sjeverno od N ew Yorka, kolikose sjeam), bio je gost u sobi
broj pet. Platio je unaprijedi rekaoda planira pecati. I mao je visoko elo i one krupne
amerike konjske zube,i kamo god iao, dolazak je najavljivao glasnim smijehom. Ljudi
su brzopoeli misliti da za jednog A mera i nije lo. J ednom mi je namignuo,ali onako,
simpatino, ne kao ljigavac. Vie kao stariji brat kojizna da nije kul, ali za to ne mari.
Sviao mi se. Kada bi Harolduao u prostoriju, ak bi se i psi u njoj osjeali bolje.
A onda je dolo vrijeme za odlazak.Kada smo toga dana stigle iz kole, sestre i ja
zatekle smo njegovetorbe u prizemlju. N jega nije bilo. Vie od kikotanja Rosieje ula tek
kada se oduljala na kat i svoje ve uvjebano uho prislonilana svjee obojena vrata sobe
broj pet. S jurila se u prizemljeda nam kae da e Harold, na kraju, vjerojatno ostati. J o
se sjeamuboda ljubomore koji sam tada osjetila, zato to nije izabraomene.
Moira je vie nego procvjetala. D ok je Harold bio uz nju, sjaj kojega toliko dugo nije
bilo u njezinim oima nadjaavao je odbljesak sunca u valovima. Ljubila ga je odve
estoko i esto, i javno, ne marei tko ih gleda. I kad god bi joj njezine neobine ideje
uspuzale na plea i poele joj aputati u uho, Harold je bio tu da je odvrati od ludovanja.
Kada bi sjedili na kauu, njezina glava poivala bi na njegovim grudima. Mirne due,
Haroldu sam prepustila breme koje smo na leima nosile od djetinjstva. Rekao mi je da
je napokon "pronaao enu koju nee poeljeti napustiti". Tako smo i mi poele odlaziti
od kue, kako bi njih dvoje mogli biti sami.
Znam, ne mora mi rei. Da si ti uo takvu izjavu, pobjegao bi glavom bez obzira. I ja
sam to trebala uiniti.
Naime obeanje je prekrio u ciglih pet sekundi, zbog jedne mlade Nizozemke.
Toga je dana tetka Moira s trnice stigla ranije, htijui Harolda iznenaditi veerom.
N ije ni spustila torbe, a iz sobe broj pet zaulo se stenjanje. O tvorila je vrata i zatekla
Harolda na maloj autostopistici po imenu Kaatje. Moira je stajala kao ukopana, nijemo
pomiui usnice, u novoj haljini na cvjetie koju je kupila da mu bude lijepa. Kada joj je
postalo jasno da on ne namjerava prestati s poslom pri kojem ga je uhvatila, jo je u ruci
stezala jednu vreicu s namirnicama. injenica da ga je uhvatila na djelu oito ga se nije
dojmila ni izbliza koliko Kaatjeina vjetina i vrsta koa premazana Coppertoneom.
"Harolde, zamoli sobaricu da zatvori vrata, hoe?" ak je upitala nimfa, i ne
pogledavi Moiru, hvatajui i steui njegovo koato dupe kako bi ga to dublje uvukla u
svoje izbrijano meunoje. Harold se napokon okrenuo prilici to je stajala na dovratku i
glupavo je pogledao kao da kae Ma pogledaj samo kako je mlada! Pa tko bi ovjeku na
tome zamjerio? Tetka Moira se tek tada povukla korak unatrag i zatvorila vrata. Kada je
sila u prizemlje plakala je, ali toliko tiho da su je mogli uti samo sveci.
Harold i Kaatje otili su prije mraka. Harold je ponio samo putovnicu te gotovinu i
putnike ekove koje je pronaao u blagajni, dok se Moira ostatak dana skrivala u
spavaoj sobi, lupajui se pesnicama u elo. Nije ostavio nikakvu poruku.
S ada, kada vie nije bilo nikoga tko bi je u najmranijim trenucima dozvao razumu,
Moirine ekscentrine ideje ponovno su nicale i izbijale poput halapljivih zmija iz
razbijene staklenke. S amo, ovaj put su u nama poele izazivati nelagodu. D ok smo
hodnikom odlazile u blagovaonicu, Rosie i ja zamijetile smo da su sa zidova nestali svi
pejzai, sva ona ivopisna jezera i urueni dvorci okrueni jelenima. N a njihovu mjestu

stajali su bijeli gipsani kipovi svetaca koje je tetka pokupovala i poslagala, poput nijemih
straara, na svakih nekoliko metara. I zgledali su poput Boje vojske to svakoga asa
namjerava krenuti u napad. Primijetila sami da tetka hoda odrjeitije i energinije nego
inae, ali sam se suzdrala od komentara. Znala sam da e, ne budem li pazila, doivjeti
jo jednu od svojih "epizoda". Rosie mi pritom nije bila od pomoi.
"asne su imale ranu boinu rasprodaju?" upitala ju je Rosn. Govorila je ono to
sam i sama mislila, nevinim glasom, ali traeikavgu.
"Hajde, djevojke, sjedite i jedite", odgovorila je Moira odbijajui zagristi mamac i
gotovo se nasmijeila, onako kako je to inila dok smo bile djeca. Uvela nas je u
prostoriju koju smo pamtile po tome to preko ulatenog stola od mahagonija nismo
vidjele jedna drugu od damastnih ubrusa i istih aa. S tol je sada bio okrhnut, a u ae
koje nikada nee vidjeti bolje dane (barem su tako izgledale) tetka je ugurala presavijene
plave papirnate ubruse s imenom Finbarove agencije za nekretnine. I zvor smrada stajao
je nasred iskrzanoga lanenog stolnjaka, gdje su blijedo sive komadine mesa hvatale zrak
poput tuljana nasukanih na vrelom suncu. S vaki komad povra na vidiku bio je mrtav pri
dolasku. Krumpiri su, kao i obino, bili prekuhani do iste kae. I , kao i obino, svjee
povre koje sam joj kupila Moira je uzela i pospremila daleko od oiju. Veera petkom
uvijek je bila njezina predstava, jer smo joj i dolazile samo petkom.
Rosie i ja smo sjele i ja sam netremice zurila u nju, ukoliko se ponovno odlui
naaliti sa sudbinom ili sa mnom. Crna joj se minka spremala raspasti u vragolast
osmijeh kada je ugledala kau naguran na drugi kamin, nalik kakvoj preventivnoj
barikadi protiv nametljivih D jedova Boinjaka. S amo moj pogled sprijeio je novi
mudrijaki komentar koji se kuhao u njezinu darkerskom mozgu.
Jedan je stolac bio prazan. Aoife je kasnila. Opet.
Rosninu sestru blizanku spominjem tek sada zato to je bila najjaa od nas. I ako je
sestri sliila u svakom pogledu, nitko ih i nikada ne bi pomijeao, ak ni u Evinu kostimu.
Rosie je naime isijavala proraunatu agresiju, to je zahtijevalo kante tua za oi; A oife je
posjedovala nekakvu bajkovitu istou. S jea li se one komercijalne slike irskog
proljea? E, ona ti je bila iz te prie, samo malice uvrnute. Umjesto cendravih irskih
gajdi i djeteline, njezin ivot najee je pratila tretava zvuna kulisa nekog njemakog
lika koji je svirao death metal i zapaljivao se na pozornici. ivala je vlastite haljine,
birajui krupne cvjetne uzorke, i nosila ih u svim moguim kombinacijama, od sandala
na tiklu pa do bosih nogu. Uglavnom je hodala bosonoga, ako je ikako mogla.
N aslijedila je majinu vedru narav, stav "sutra e sve biti bolje, vidjet e", to je - ba kao
i Rosnino seksepilno durenje - privlailo mukarce s vie prstenova u nosu nego na
prstima. tos je bio u sljedeem: za razliku od mog demonskog djeteta koje se nikada
nije upustilo u tjelesni misterij sa suprotnim spolom, Rosnina blizanka po tom pitanju
ba i nije sjedila u zadnjoj klupi, ako me razumije.
Kada nam je po stjecanju punoljetnosti (to je termin koji u Rosieinu sluaju rabim
oprezno) osiguravateljska kua isplatila naknadu tete od poara, A oife je od svog dijela
kupila stari zeleni mercedes s onim farovima u obliku osmice i pokrenula vlastitu taksislubu. J edva je zaraivala za svoje hipijevske haljine, ali nije marila. Kad god bi joj
netko rekao da su ceste nou preopasne za neudanu djevojku, A oife bi se nasmijeila i
podignula tepih ispod vozakog sjedala. Tamo je skrivala tatinu staru lovaku puku, i
ak joj skratila cijev i kundak. I zgledala je runo, a sivi je metal pod utjecajem plamena
poprimio svijetlu nijansu bakra. "Vidjet emo kako im se ovo svia, pokuaju li bilo to u
mom taksiju", rekla bi i nasmijeila se od uha do uha, nikome posebno.
Prije godinu dana Finbar joj je povoljno prodao tronu kamenu kuicu daleko izvan
grada, blizu Eyeriesa, gdje si mogao vidjeti ovnove kako pasu uz cestu i gdje bi irisi,
nakon kie, cijeli svijet bojili u uto. Krov je prokinjavao, ali ona ju je oboavala. Kada
bih joj nenajavljeno dola u posjet, znala bih je zatei kako stoji medu drveem, u
gumenim izmama i kratkim hlaicama, kao da oslukuje grane i ptice, izgubljena u

uzvienosti cjelokupnog prizora. Cesto bih je prekidala tek nakon nekoliko minuta, jer
izgledala je tako prirodno. Spokojno. Ja se, osobno, nikada nisam tako osjeala.
"Tako sam gladna da bih mogla pojesti farmerovo dupe!"
O krenule smo se i vidjele kako ulazi poput oluje i, prije nego to sjedne, smijeei
se, sputa na stol nekakav kola. O tila je na drugu stranu stola i cmoknula tetku Moiru u
oba obraza tako estoko da je Moira uas zaboravila navodno alovanje za izgubljenom
ljubavlju. Potom je sjela i namignula meni i Rosie. Kada bi A oife bila u sobi, tetkin
uroeni osjeaj muenitva nikada se ne bi do kraja razmahao. A oifeina zelena haljina na
tokice zasjenila je neonsku ikonu Nae Gospe iznad vrata.
"A oife, hoe li ti izgovoriti molitvu?" upitala je Moira. A oife je sportski prihvatila
poraz i spustila glavu.
"O e na", zapoela je kao da gleda sliku Boju, uz pomo autopilota iz davne
prolosti. "Blagoslovi ovu hranu i sve ljude u ovoj kui, kako bismo uivali u onome to si
nam svojom milou priskrbio." Kratkim udarcem nogom ispod stola natjerala sam Rosie
da svoje ugljeno crne nokte splete u prihvatljiv poloaj pobonosti.
"A men", zakljuila je Moira i poela posluivati otune ostatke iscijeene od
bjelanevina.
"Kada je N aa Gospa nabavila lasvegasko osvjetljenje?" upitala je Rosie prije no to
sam je uspjela uutkati. Tetka Moira je djelovala uvrijeeno. Promrmljala je kako treba
donijeti jo kruha, ustala i otila u kuhinju.
"Zaepi!" prosiktala sam. "uje li me, vampirice? Pusti je na miru, jebemu!" Rosieini
su obrazi porumenjeli ispod sloja minke debljine palainke. S legnula je ramenima ba
kada se Moira vratila s koaricom ustajalih, barem dva dana starih emiki.
A oife je vakala hranu kao da joj se svia, ak je Moiri rekla kako je na. U znak
zahvalnosti, tetka je zaobila stol i spustila joj poljubac na svjee otriganu glavu. S tih je
nekoliko centimetara plave kose izgledala poput aneminog djeaka-vojnika.
"O prostite na kanjenju", rekla je A oife, utinuvi Rosie i stavljajui novu hrpu
preminulog mesa na tanjur. "Maloprije se neki jebeni motocikl umalo zaletio u mene.
Morala sam smotati k'o jebena luakinja."
"N e psuj", rekla je Moira, ali i dalje se smijeila. A oife je, bez konkurencije, bila
njezina mezimica.
"Joj, oprosti."
"to si rekla o motociklu?" upitala sam to sam nemarnije mogla. Krajikom oka
vidjela sam kako Rosn podie glavu i zuri u mene.
"I zletio je pred mene jurei kraj groblja S vetog Finiana kao da mu gori pod nogama."
N astavila je vakati i ispod stola premjestila noge u ruiastim vojnikim izmama.
"Zgodan tip."
Nisam ni morala pitati koje je boje bio motocikl.
"to misli, kamo je iao?" upitala sam.
"Sudei po smjeru, rekla bih u sljedei pub. Zato?"
"S amo se pitam je li ve vrijeme za one belgijske bankare to glume Marlona
Branda." Vidi, svake godine mukarci utavljenih lica i njihove mlade supruge
karambolirali su se po cijelom kraju, ostavljajui po cestama hrpe novca, a nerijetko i
nogu. Gardai su uvijek imali pune ruke posla da poiste za njima. Mislila sam da e taj
izgovor za moje naglo zanimanje progutati ak i Rosie.
"J o je rano", rekla je lakonski vaui usamljenu stabljiku gotovo bijele brokule. "To
je tek u srpnju."
"A , ne, ovo nije bio neki stari prdonja", nastavila je A oife, s onim grabeljivim sjajem

u oima. Prije samo nekoliko dana vozila je nekog umirovljenog nogometaa na

aerodrom, gore, u S hanon. N ije stigao do tamo. Proveo je no u njenoj kuici i, koliko
sam znala, jo uvijek ju je zasipao armom iz muke svlaionice. "O vajje imao najvie
trideset."
"Ah, toliko mukaraca, a samo jedan taksi..." uzdahnula je Rosie.
"Ne poinji", rekla je Aoife, i na njezinu se djetinjem proelju otvorila pukotina.
"Jeste li za desert?" upitala je tetka Moira.

Bilo je gotovo deset naveer kad nas je Moira nevoljko pustila, natjeravi nas da
prisegnemo da emo je posjetiti i sljedeeg tjedna.N ebo iznad zaljeva, gotovo zeleno, i
dalje je nagovjetavalo kakoje ljeto tik iza ugla. Brodovi su bili usidreni, a jedra sputena.
Togasam se asa, sjeam se, gotovo zaljubila u svoj rodni gradi, samomalice. A onda se
taj osjeaj izgubio.
"Jeste li za pivo?" upitala je Rosn. "Jo mi je rano razmiljati o muenju mukaraca."
"Slaem se", rekla je Aoife i skinula maskirnu jaknu na kojojje iscrtala ovjeuljke to
mreama love leptire. Topao vjetri dokotrljao se iz zaljeva. "to o tome misli vremena
lanica naega asnog sestrinstva?"
"O bje u vas, uas posla, napiti da ne znate za sebe", rekla sam cerei se. Boe, kako
sam ih voljela. I, Kriste, ne da su bile naporne...
Blizanke su se zavjereniki pogledale i uglas upitale: "O nda, eli li da te sredimo u
O'Hanlonu ili u McSorley'su?"
"U McS orley'su", rekla sam i zgrabila upravlja bicikla kao pravi pravcati Pakleni
aneo. "A vi mi moete popuiti auspuh."
Petak uveer. To je znailo da emo se morati boriti za zrak.
Ribari su stajali za ankom, onako u demperima i izmama, prebirali po snopovima
novanica i plaali zanimljiva pia kojima ni imena nisu znali. D vojica mladih panjolaca
s jednakim aluminijskim sunanim naoalama vikala su da im je netko ukrao rance sve
dok im konobarica Claire nije rekla da se smire i pogledaju iza anka, gdje ih je spremila
za svaki sluaj. Mjesto je za moj ukus bilo malice previe "izvorno irsko", no nalazilo se
u samom sreditu grada i ondje se toilo najbolje pivo. N ikotinom umazane zidove
krasile su grake slavne prolosti Castletownberea raene u sepiji. Bilo je tu krijumara
alkohola u crnim ponima od nauljena platna, ira-inih dragovoljaca sa eirima od lca s
uzdignutim pukama ukradenim od Britanaca, ali i novijih fotograja, recimo mojih aka
kako od gradonaelnika primaju nagradu jer se nisu utopili na godinjoj regati. N a zidu
su visjeli i drvena replika harpuna i veliki tv-prijamnik na kojemu se obino emitirao
ragbi.
Moje sestre progurale su se i nagovorile gomilu isprepadanih N orveana da nam
ustupe drugi kraj stola u jedinom privatnom separeu u birtiji. D ok sam se, onglirajui s
tri velika crna piva, probijala kroz gomilu, spazila sam lice koje mi se uinilo poznatim. A
onda je nestalo. Ba kad sam se poela prisjeati odakle ga znam, Rosie je sa svog mjesta
zatulila kao protupoarna sirena.
"D jetetu treba lijek, bakice!" vikala je. "I eli svoj Murphy's jo u ovom stoljeu,
molim!"
"D a, smiluj nam se", dobacila je A oife naginjui se naprijed, na oduevljenje
Norveana koji su joj sve vrijeme pokuavali zaviriti u vratolomni dekolte.
N asmijala sam se i spustila ae na stol. Rosie je svoju stresla prije no to je njezina
sestra uspjela otpiti prvi gutljaj. I ba kada sam sjela, zaula sam neiji glas. S ada sam

bila sigurna da ga poznajem. D olazio je odasvud i niotkud i uas je utiao mrzovoljne

pijance, vesele posjetitelje i duboks prikljuen na iPod iz kojega se orila neka pjesma o
uzaludnosti ljubavi. im sam utvrdila otkuda dopire, znala sam kome taj glas pripada.
Jim je svoju publiku ve ispijao, polagano, kao pintu Guinnessa.
"Ljupke dame i estita gospodo, asni gosti ove ugledne kue", rekao je zgodni deko
posjednut na barski stolac, skroz otraga, blizu zahoda. J o uvijek je bio u onoj konoj
jakni, a kosu je zalizao unatrag, kako bi istaknuo lice to ga nisam uspijevala zaboraviti
jo od jutra. "Zovem se J im Q uick, premda su me nazivali katkad gorim, a katkad i boljim
imenima. Ponudili su mi da vas veeras, u bezvremenoj pripovjedakoj tradiciji
seanchaija , poastim priom o ljubavi, pogib'lji i tuzi."
Posljednjem od te fele kojega smo vidjeli u gradu bilo je najmanje ezdeset, bio je
debeo i zamaskiran prljavom zaputenom bradom. Ovo je bilo bolje.
I z alkoholom dobrano podmazane gomile odjeknuli su uzvici odobravanja. "Priaj,
deko!" doviknuo je kapetan koarice, jo uvijek u radnom kombinezonu. "J uhuu!"
uzviknula je neka Engleskinja, dopola zadignula majicu i zaradila vie odobravanja od
ribara.
A ja? Ja sam samo glupavo blenula u Jima. Nisam si mogla pomoi.
"Mi, seanchniji (S eanchaitradicionalni irski pripovjeda (op. prev.), staro smo
bratstvo, bratstvo pripovjedaa, no ostala nas je tek nekolicina. I ivimo od ljubaznosti
stranaca", nastavio je, trepui onim svojim jantarnim oima, i mukarcima i enama. I
nitko mu nije uzvratio mrkim pogledom. I sve ih je, ne podiui glas, natjerao da ga
sluaju. "Pria je duga, i veeras vam mogu ponuditi tek njezin prvi dio. N astavit u je u
dragim gradovima. A li ako se, kad zavrim, budete zagrijali za ono to ujete, bez
oklijevanja se obratite mom ovjeku, tamo." J im je pokazao prema anku, gdje je neki tip
azijatskog izgleda s licem krvnika stajao s aom mineralne vode u ruci, lica ovla
zaklonjenog ovratnikom izokrenute kaubojske jakne.
"Je li tebi dobro?" upitala je Aoife vidjevi moje sanjivo lice.
"D obro joj je", rekla je Rosn i pretjerano sestrinski potapala me po ruci. "Mislim da
je upravo dobila ono po to je dola."
Bila sam previe obuzeta J imom da se okrenem i opalim joj jednu za uho. I nisam
bila jedina. O braze revne policijske novakinje Bronagh oblijevalo je crvenilo. Kad god
bismo je vidjele u onoj ganc-novoj gardijskoj odori, nismo mogle vjerovati da smo se
zajedno igrale jo dok nismo znale rei "D aj, zaepi, Bronagh, kenja". Po igralitu nas je
vjeito tjerala u red, pa ne znam zato sam se iznenadila kada je poela raditi kao
policajka, u postaji na kraju glavne ulice. Gledala je J ima kako uiva u sreditu
pozornosti i grickala nokte. Majka male Mary Catherine Cremin, sa svih svojih stotinjak
kilograma, naas je prestala jesti krumpirie zalivene topljenim sirom i zagledala se u
osobu na koju je bila usmjerena sva pozornost. ulo se tek brujanje akvarija pokraj
ulaznih vrata.
U ovo vremena to mi je preostalo, koliko god to bilo, uvijek u se sjeati tiine koja
je te veeri prethodila J imovoj prii. To je, na izvjestan nain, bio posljednji trenutak
mira koji smo osjetile.
J im je ustao sa stolca, skinuo jaknu i zagledao se u dimom obavijenu gomilu.
Rukama je zamahao naprijed-natrag poput maioniara, a onda se uspravio na svjetlu.
"S klopite oi i zamislite obitelj unitenu zlom", zapoeo je. "D vorac jednom stajae, s
pet kula i vie, blizu ovog mjesta na kojemu se okupismo danas", progovorio je J im
melodioznim, jednolinim glasom koji je dopirao do drugog kraja prostorije.
"N itko ne zna kad ga podigoe jer, kada napokon pade, ne ostade ni kamena da o
njemu ispria priu. Moda stajae ba tu, s druge strane parkiralita, a moda i iza onih
polja istono odavde. S tari, koji mi povjerie svoje tajne, rekoe tek da ga u stotinu

godina nikada ne osvojie, ni stranci, ni izdajnici unutar njegovih mahovinom

prekrivenih granitnih zidina. Vrata mu b'jahu od nepopustljiva hrasta, crno obojena, kao
da sam zid neprestano zijeva, spreman progutati udljiva putnika. Kad god se otvorie,
zvuk se trublji zau, govore' i ovjeku i zvijeri da se s puta makne, hitro. J er tud' e
projahati muevi klana Ua Eitirsceoil, i oruje e zveati s bokova njihovih konja."
"J e li taj dvorac imao ime?" upitala je Bronagh, posve zaboravivi netom natoeno
pivo. Glumei srameljivost, sagnula je glavu toliko da joj je raspoluena brada
dodirivala odoru. I z pogleda joj je pak isijavalo sve osim plahosti. S luala bi ona njega i
da ita jebeni telefonski imenik.
J im joj je dopustio da prekine aroliju, ali tek naas. N ekoliko gostiju zagledalo se u
nju, i ona se pokrila uima, igrajui se patentnim zatvaraem na jakni. J im je dohvatio
svoje pivo, otpio promiljeno dug gutljaj i kimnuo. Pramen crne kose pao mu je na elo.
Vidjela sam kako A oife trepe prepoznajui ga, njuei mukarca koji se razlikovao od
veine drugih. I opet sam osjetila ubod ljubomore. A pria jedva da je i poela.

N jegovo ime mjetani su godinama izgovarali potiho: D n an Bhaintrigh, Udoveva

tvrava. N jezin vladar, kralj S tiofn, oplakivao je smrt svoje ene; zato su vrata i bila
obojena u crno, crno poput platna u koje su je umotali kad joj je bilo tek devetnaest,
tijela slomljenog roenjem sinova blizanaca. Kralj je i dalje vladao tvravom, poljima i
umama oko nje, iako se bliio sedamdesetoj. N o ak i vukovi, to su se znali odvaiti i
provui se kroz vanjske zidine, znali su da iscrpljenog kralja valja izbjegavati kad krene u
etnju po grudobranima. Bradu bi spustio do zemlje, a pohabani dronjak crnoga platna
vukao se za njim poput relikvije. U neprohodnoj umi nije bilo grabeljivca iji se urlik,
po boli i estini, mogao mjeriti s njegovim. J er, sa starou otupjela je tek njegova
mudrost. Tuga i ljubav u njegovu srcu bile su ouvane kao da lee ispod vjeitog snijega.
Za ivot vie nije strahovao. I najodaniji medu njegovim ratnicima potiho su se alili da
bi dvorac uskoro mogao pasti, jer ga braniti mogu tek sjene slavne prolosti.
N jegovi sinovi, Euan i N ed, dostigli su muevnost u posljednji as da obrane dom i
bolesnog oca. Rat koji je progutao ostatak I rske stigao je na granice Munstera, a time i
Zapadnog Corka.
Godina je bila 1177. N ormani i Englezi ve nekoliko godina slavodobitno su se
epirili veim dijelom Ulstera, Leinstera i Connachta. Rat je zapoeo leinsterski kralj D ermot MacMurrough, otprilike 1168., kada su ga izbacili iz dvorca i primorali da zatrai
pomo s druge strane I rskog mora. Velko-normanski knez Richard de Clare, drugi grof
od Pembrokea, poznatiji kao S trongbow bio je vie no voljan pruiti mu ruku i pomoi u
ponovnom osvajanju ogromnih dijelova izgubljenih teritorija. N ormanska invazija je
zapoela.
N ije zavrilo na tome, dakako. J er, mo je stabilna poput umskog poara. Uskoro su
izbili lokalni sukobi, a novi su, ojaani, irski ratni vode postali prijetnja svojim engleskim
gospodarima. N arednih dvjesto godina plamsale su bitke, izmeu irskih kraljeva i
N ormana, ali i izmeu samih I raca. I scrtani su novi zemljovidi. Lojalnost se mijenjala
bre od plime. I samo su najei i najpametniji, svake veeri poslije bitke, jo uvijek
podizali zastave svojih visokih vijea.
I za sve to vrijeme ni jednoj sili nije uspjelo probiti zidine Dn an Bhaintrigha.
"O klop i ma, oe", poelio je N ed za svoj sedamnaesti roendan, dok su snage
normanskog kneza Milesa de Cogana gazile krajolik I stonog Corka, iznuujui poreze i
krei otpor. S vakoga dana mogle su stii pred crna vrata, spremne da ih razvale. D e
Cogan je raspolagao velkim strijelcima i francuskim konjanicima. Trupe su mu bile
dobro uhranjene i naoruane, a kosa savreno poeljana. Plaio se samo toga da je
stigao prekasno da mu, nakon pobjede, dodijele grofoviju na nekom prekrasnom mjestu.

N ed - oduvijek svojeglaviji od svog krotkijeg brata Euana - dobio je to je htio,

ponajvie zahvaljujui injenici da je S tiofn razgovarao samo s nevidljivim duhovima. I
tako je N ed, visok tek metar i etrdeset, u zoru odjahao ususret osvajau. A li, da ne biste
stekli pogrean dojam, N ed nije izgarao od elje za slavom. S amo je htio sauvati dvorac,
a umu je poznavao bolje od N ormana, to e i oni sami uskoro uvidjeti. N edova crvena
griva i ve zastraujua tjelesna pojava djelovale su velianstveno na oevu bojnom konju
vrancu. Za njim se vukao rep ponajboljih konjanika klana Ua Eitirsceoil. Kada su ujahali
u umu, kiom natopljeno tlo pod njima treslo se i podrhtavalo.
Netko je ipak ostao unutar zidina dvorca.
Blizanci jednako izgledaju, ali nisu i jednako hrabri. uvi kako kraljev sluga na
oruje poziva sve sposobne mukarce, Euan se sakrio u svoju sobu i nepomino sjedio.
S tisnutih aka gledao je kako zastava njegova brata vijori na vjetru, no nije se mogao
pomaknuti. Mrzio je vlastiti strah, vie no to je mrzio brata, jer se slinom osjeaju
uasa ipak uspio othrvati. Kada je, istog poslijepodneva, napokon iziao na bedeme i
ustvrdio da je prespavao poziv na oruje, ak su mu i pralje okretale leda. I njegov vlastiti
otac, koji se naas trgnuo iz maglovitih prizora prolosti, utke je zurio u njega. A onda je
posramljeno spustio glavu i zaobiao ga, ne obazirui se na izlike s kojima ga je Euan
pratio u stopu.
Kada se snoalo, iza hrastovih stabala u daljini zauo se zveket maeva. to god bilo
u toj umi, nije uzmicalo pred Nedom.
Euan je napokon zgrabio jednog od posljednjih konja u staji i izjahao iz dvorca,
srdito reui zrak maem barem dva broja prevelikim za njega. N jegov je brat svakoga
dana vjebao s najmanje trojicom oevih najkrupnijih vojnika; Euan se radije preruavao
i obilazio pubove po okolnim gradiima. S a sobom bi nosio lutnju i zastrugao po njoj kad
god bi ugledao zgodnu suknju. Ljudi su, dakako, hinili da ne znaju tko je, ak ni kada se
nije trudio glumiti nekog osobenjaka - minstrela, recimo. S vremena na vrijeme pak
djevojke bi se sljedee veeri vraale iz D n an Bhaintrigha s priama to su se dale
iitati tek iz njihovih pogleda. Za stvari na koje ih je Euan prisiljavao, u crkvi im ne bi
dali oprost.
Euanu se inilo da se smrknuto nebo spustilo do kronji. Munje iz plavo-crnih
oblaka sijevale su toliko nisko, toliko blizu grivi njegova konja da je osjetio miris
sprenih vlasi. Preplaenu ivotinju biem je potjerao naprijed.
Kada je zaao u umu, zvui bitke su se promijenili. Krici i glasno preklinjanje za
milost utihnuli su i iz nje se zauo iskonskiji i ustrajniji napjev.
uo je neto nalik aputanju i kripanju, kao da se i sama stabla okreu i zure u
njega dok slijedi tragove kopita, jedva vidljive ak i pod svjetlou baklje. Blistave
jantarne toke u parovima su lebdjele na pozadini od drvea i izazivale mu vrtoglavicu.
Znao je da se zahvaljujui ratovima broj vukova u oevoj upi viestruko poveao;
umjesto njihovih, na meti maeva nali su se normanski vratovi. Euanu se ponekad inilo
da zvijeri znaju da su ih ljudi ostavili na miru i da se stoga manje boje njihova oruja.
Tiho, uporno rezanje pratilo ga je cijelim putem do istine koju je poznavao kao vlastiti
dep; on i njegov brat tu su se esto igrali, zapodijevali dvoboje drvenim maevima sve
dok netko ne bi zaplakao - najee ba Euan.
Upravo je tamo Euan sada ugledao prizor pred kojim je sav njegov maloprijanji
bijes izblijedio, prizor zbog kojega si je elio iupati grkljan.
Ned je neprijateljsko konjanitvo namamio u klopku.
U prethodnicu je poslao omanju skupinu konjanika, nadajui se da e glavnina
osvajaeve vojske krenuti za njom i zavriti na mjestu s kojega ne moe pobjei.
N ormani, koji nisu imali pojma kakva se mrana mjesta kriju na toj zemlji, zagrizli su
mamac. N jihovi konji ubrzo su se nali okrueni umom, do trbuha zaglavljeni u svjee
irsko blato. Velki strijelci, dezorijentirani pod niskim crnim kronjama, grekom su

zapucali na vlastite asnike. N edovi pjeaci brzo su ih pobili; konje su ubadali u trbuh
tamo gdje su ih zatekli, a vie milosti nisu imali ni za njihove jahae, im bi njihovi
rukom raeni, pariki prsni oklopi udarili u tlo. uma je sve glasnije stenjala, a krv se u
kaljuu upijala bre od kinice.
Euan je ekao. D a se pojavio tada, zauvijek bi ostao obiljeen kao kukavica jer im se
nije pridruio ranije. S jahao je s konja i, puzei po travi, gledao kako se njegov brat
okree na oevu velikom konju i ubija vitkoga velkog pukovnika prije no to je ovaj
uope uspio izvui oruje. Kada ga je N ed krenuo proburaziti, ovjek je rukom zaklonio
blijede sive oi. Ned je obrisao otricu i, vrtei se u krug, tragao za novim plijenom.
A onda se Bog nasmijeio kukavici.
"Prine Nede!" povikao je jedan irski kmet. "Pokuavaju nas napasti s boka!"
Grupica velkih strijelaca probila se kroz umu, sasvim slijeva. N jihove vojnike
bluze u trnju su se pretvorile u dronjke, no glasovi im nisu posustajali. Vritei poput
vila narikaa, kosili su pred sobom najisturenije irske konjanike.
Upravo je tada Euan ustao i zgrabio prvu i jedinu priliku koja mu se pruila.
Bili su mu okrenuti leima, njegov kutak bojinice nitko nije nadzirao, a i veina je
baklji, treperei, gasnula bre od vojnik. Euan se priuljao bratovu konju i zasjekao mu
stranje noge. U sveopem kaosu i pomutnji nitko nije uo njitanje ivotinje dok je
padala i lomila jahaa pod sobom.
N ed je leao; obje noge i vei dio tijela bili su zarobljeni pod konjem. Zakolutao je
oima pokuavajui shvatiti to se dogodilo. Euan mu se oprezno pribliio, pogledom
pretraujui bojinicu. N edovi ljudi okupljali su se za pro-tunapad. U svjetlosti baklji, na
pozadini od lia, izgledali su poput stotina divova, ali jo su bili dezorijentirani
estinom velke provale.
"B-brate?" propentao je Ned hvatajui zrak, prepoznavi lik to se nadvio nad njega.
"D a", rekao je Euan i zajahao svoga konja. S tegnuo je vezice na oklopu, navukao
meke rukavice od jaree koe, sagnuo se i dohvatio bratov elini tit na kojemu je
blistao brod sa tri smotana jedra.
"Bit e proklet za sva vremena", rekao je N ed. O i su mu na svjetlosti blistale poput
zlata.
"To samo Bog i Fortuna znaju", odgovorio je Euan, potjerao konja i jedinog brata,
blizanca, gazio i gazio, sve dok N ed pod naletom kopita nije prestao disati. A onda se
koncentrirao na konjanitvo Ua Eitirsceoila: krenuo je u galop, punom snagom, i stao im
na elo. Ugledavi njegovu crvenu kosu kako iba na vjetru i visoko uzdignut tit njegova
brata, vojnici su se osokolili i pohrlili zatvoriti klin koji su nainili Velani. I rski gardisti
svojim su kratkim maevima zaustavili neprijateljski prodor, pokazujui jo manje
milosti. Sve je bilo okonano za nekoliko minuta.
Koji trenutak poslije, utihnulo je ak i drvee.
I rci su slavili pobjedu, veina je hvalila kraljevia Euana jer je doao u pravo vrijeme
- kada je njihov voljeni voda doivio tako neasnu smrt, vjerojatno od ruke nekog
mlaahnog Francuza. N eprijatelj se povukao i potraio druge zemlje za osvajanje. D un
an Bhaintrigh ostao je neosvojen.
Zapoela je Euanova vladavina.
N akon trijumfalnog povratka pobrinuo se da otac N edu priredi junaki sprovod na
kojemu je upravo Euan odrao primjeren posmrtni govor spominjui "ratniki duh koji je
N eda stajao ivota". Kada je otac, izmuen alovanjem za jo jednom voljenom osobom,
mjesec dana poslije poao za N edom u grob, posmrtni je govor bio osjetno krai i
neiskreniji. O eve odaje Euan je istoga dana pretvorio u bordel. O daslao je vojnike po
birane mlade ene iz okolice, da proslavi pobjedu i brz uspon na prijestolje. S luge su se

pravile da nita ne vide, no prie o njegovim neobinim sklonostima irile su se sve dalje
sa svakom mladom enom koja bi, sputena pogleda, sila niz brijeg.
Neke se, aputalo se, kui ne bi ni vratile.
No, to je najvanije, kralj Euan ubrzo je otkrio strast mnogo veu od muenja ena.
Poeo je zalaziti sve dublje u umu u potrazi za vukovima.
U roku od godinu dana, u velikoj dvorani u kojoj je njegov otac svojedobno nadzirao
godinji festival cvijea, nabijeno na kolcima, stajalo je vie od stotinu glava sivih vukova.
Lovci u crnoj konoj odjei, koje njegova obitelj svojedobno u javnosti ne bi ni pogledala,
sada su praznili dvorske bave s medovinom, hvalei se i usporeujui dnevnu lovinu. U
znak zahvalnosti, jedan je Euanu poklonio izdubljenu vuju glavu. Euan ju je primio s
iskrenim suzama u oima i stavio je na glavu. Pristajala mu je gotovo odve savreno; u
slabanoj svjetlosti svijea zasvjetlucala su dva para identinih oiju. N osio ju je cijelu
no, ak i u postelji s trima djevojkama, toliko mladima da su jedva i znale zato su ih
doveli u njegove odaje. S ljedeeg jutra, u skladu sa svojom najnovijom strau, Euan je
preimenovao obiteljski dom.
S ada, kada je udovac bio mrtav, ime D n an Bhaintrigh izgubilo je smisao, zakljuio
je. Tako je dvorac sa crnim vratima dobio ime po kojemu e ga dovijeka pamtiti: D n an
Fhaloil, Vuja utvrda. Zvui li ita bolje? S a zastava i titova uklonio je stari obiteljski
nautiki grb i zamijenio ga zastraujuim likom vuka u trku preko umske istine,
simbolom svoje sretne sudbine i krvolonih ljudskih apetita.
I tako je ivio jo gotovo tri godine.
A onda su kukaviluk i izdaja napokon dojadili Bogu.
Euan je, s malobrojnom pratnjom, jahao du granice kraljevstva. O sjeao se
velianstveno. S luge su ga slijedile na kilometar-dva udaljenosti, skupljajui njegovu
lovinu. U konim mreama ve su nosili tri velianstvena siva vuka i dvoje njihovih
mladunaca. Podbo je konja pratei trag koji je vodio u dio ume koji nije prepoznao. Prvi
put u nekoliko godina osjetio je kako strah u njemu raste, no borio se da ga zatomi. I ako
je bilo tek tri sata poslijepodne, drvee je bacalo guste sjene. Grleni, izoblieni zvuk koji
je uo prije nekoliko godina, ba kada je pronaao bratovu ratnu etu, sada je izbijao iz
svake grane.
"Praznovjerje", glasno je povikao drveu, no ono mu nije odgovorilo. "Bablje prie!"
uo je kako ga, odnekud daleko iza njegovih leda, doziva tjelesni uvar. O buzdao je
jezik. N e moe li svladati taj djetinji strah od mraka, kako misli vladati cijelim Corkom?
I , jednoga dana, moda, ponovno zauzeti cijeli Munster i stjerati N ormane natrag u
valove? N astavio je jahati. Lie je ubrzo progutalo nervozne glasove koji su ga slijedili.
Kada je uao u zavoj, shvatio je da nije sam.
Na stazi pred njim sjedio je vuk.
inilo se da strpljivo eka, kao to bi to inio ovjek. Euanov se konj prepao i zbacio
ga na tlo, a onda zanjitao i dao se u panini galop. Euan je brzo izvukao ma i osovio se
na noge. Vuja mu je kaciga spala s glave i beivotno se otkotrljala do svog ivog
imenjaka. On je meutim i dalje nepomino sjedio, kao da eka nekakav znak.
"Jesi li stvaran?" napokon se odvaio Euan i upitao ga, dahui.
Vuk je polagano trepnuo, a onda krenuo prema Euanu. Branei se od prikaze, Euan
je otricom maa rezao zrak pred njom. S tvorenje je, posve neujno, nastavilo hodati po
jesenskom liu i zaustavilo se tono ispred Euana, toliko blizu da je vidio crno iverje u
vujim arenicama boje meda.
"S tvaran kao i ti", rekao je ne pomiui gubicu. Glas je odzvanjao samo u Euanovoj
glavi. "Reci mi, jesi li zadovoljan ivotom koji si ukrao?"
" O dbij!" vrisnuo je Euan i zamahnuo prema vuku. O vaj je s lakoom izbjegavao

njegove amaterske nasrtaje, a onda se vraao poput izgubljena psa.

"O sjea li se hrabrije ubijajui ene i stvorenja poput mene?" S ada je ve spustio
glavu, a dlaka mu se nakostri-jeila kao da ga je pogodila munja. Kada se iskesio, Euanu
su se ukazali onjaci veliine ljudskih prstiju.
"Preklinjem za oprost", rekao je Euan iako to nije iskreno mislio, "za sve moje
grijehe."
"Platit e za svaki ivot koji si oduzeo", rekao je vuk, skoio na Euana i sruio ga na
leda. S ekundu prije no to je osjetio kako mu zubi probijaju vrat, Euan je u glavi zauo:
"Upoznat e strah, obeavam ti. N auit e kako izgleda tumarati divljinom, prezren,
kako izgleda kada te love i ubijaju iz zabave. I upamti jedno: nekadanjem ivotu vratit
e se samo ako nekoga tko te mrzi natjera da te zavoli i za njega se rtvuje. S amo,
razmisli. to ako se vie ne bude sjeao onoga otprije?" Zagledao se u Euana, poruio
mu sve izvanjske bedeme i zurio u njegove najmranije udnje. "Moda e me ponovo
vidjeti", rekao je vuk. "A moda i nee. Ovisi o tebi."
"to to znai?"
A ko se vukovi uope mogu smijeiti, ovaj samo to se nije nasmijeio. Toboe plaho,
okrenuo je glavu. "Vidjet e. Kad doe vrijeme."
"Koliko... e to trajati?" zasoptao je Euan, ostavi bez zraka.
O i ivotinje svrdlale su ga ba kao to je baklja to ju je nosio one noi kada je ubio
brata svrdlala tamu.
"To samo Bog i Fortuna znaju", rekao je vuk i zagrizao jae.
Bol u vratu preplavila je Euana, i on se onesvijestio.
Kada se probudio, mislio je da je u raju.
eve su cvrkutale, a sunce mu je prilo lice. Uasni san o vuku koji mu je rastrgao
vrat jo mu je odzvanjao u glavi, no brzo je ieznuo. Kada je - vrlo oprezno - otvorio oi,
vidio je da je jo uvijek u umi. N o u njoj pretvorila se u dan. Lie na povjetarcu
ukalo je nekako glasnije. Miris svjee pokoena ita pekao mu je nosnice vie nego
obino. N ije pravo ni razmislio zato je tomu tako, a gotovo se onesvijestio od drugog
mirisa. Mirisa tek ubijenog jelena, negdje u blizini, mirisa njegovih slanih sokova,
slatkastih i jetkih na sve jaoj vruini. U uima je osjetio onaj neobini zov krvi to ga je
iskusio samo jednom, dok je gazio brata, ono slatko ubrzanje bila prije ubijanja.
"Eno ga!" viknuo je netko u blizini. "Tamo!"
"Hvala Bogu", rekao je Euan prepoznavi glas svog najokrutnijeg lovca. "Molio sam
se da..."
Zastao je; usta nisu stvarala zvukove koje su trebala stvarati. uo je tek nekakvo
besmisleno grgoljenje. Potom se sjetio ugriza u vrat; glasnice su mu vjerojatno oteene.
Ustao je. Prije no to je uspio mahnuti svojoj lovakoj druini, u drvo pokraj njega zabila
se strijela i on je ustuknuo.
"Padraic, to sam ja, nemoj!" pokuao je ljutito doviknuti, no nije uspio ni zaustiti, a
jaha u crnoj konoj odjei ve je jurio pravo na njega, vitlajui maljem. Euan je pojurio
kao nikada u svom kratkom ivotu. Boe, srce mu je u grudima tuklo kao da je triput vee
od normalne veliine. Trao je uz kamene suhozide i preskakao ivice s lakoom o kakvoj
je kao djeak mogao samo sanjati, osjeao kako mu miii podrhtavaju od gra koji ga je
natjerao da gotovo poleti. Kada si je napokon dopustio predah, ustanovio je da je stigao
do potoka gdje nije bilo ni daka vjetra. Euan se sagnuo da popije vode.
I zauo kako mu se iz rastrganog grla otima uasnuto reanje.
S mirne povrine vode u njega je zurio vuk.
Pogledao se i, na mjestu na kojemu su trebale biti ruke, ugledao gusto krzno i ape.

S klopio je oi i pretresao glavom. Mora da jo uvijek sanja. Ponovo je otvorio oi i sagnuo

se, ovaj put do same povrine vode, i osjetio kako crnom njukom dodiruje hladnu
struju. N anjuio je lososa i abe uginule u njoj i odmah osjetio da je nekoliko koraka
uzvodno voda svjeija. U njoj je bilo i velke krvi; njezin smrad mijeao se s onim
natrulih grana. Povukao je brkato lice i sjeo, dahtao i promatrao vlastitu kou to se
pretvorila u sivo krzno. Tijelo mu je sada bilo krupno i miiavo, a rana na mjestu na
kojem ga je umski vuk maloprije ugrizao za vrat tek se dijelom osuila. Unato svemu,
morao se diviti samome sebi. Vie nije bio suhonjavi brat blizanac kojem su se, unato
oevoj kruni, ljudi smijali iza leda. Kakva mo! Kakva snaga! Mogao je samo sanjati "O vuda!" radosno je uzviknuo drugi ovjek, najzadrtiji od svih njegovih ubojica vukova,
nekoliko redova bunja iza njegovih leda. Konjska su mu kopita zazvuala poput
eksplozije.
Euan je ponovo pojurio i nije stao sve dok se nebesa nisu zacrnjela, razmotala svoj
dijamantni tepih i zaslijepila ga njegovim sjajem. J e li ono tamo Mali medvjed? A to je
ona niska treperavih svjetala uz njega? Pitao se promatra li ga sa zvijezda njegov brat i
moe li ga uope prepoznati. D aleko sjeanje na N eda kako ga pouava o "svjetlucavim
oima Bojim" njegova je nova krv posve izbrisala. Vuku nije bilo vano to koje
sazvijee predstavlja; to to nije bilo mjeseine znailo je samo da e ga lovci tee
pronai. Okrenuo je glavu i oslukivao. Neto se kretalo u travi. Lak plijen.
I ste noi osladio se zecom kojega je ulovio; prodro ga je u tri zalogaja, dok mu se
jo trzao u apama. D ok mu je meso klizilo u eludac, osjetio je kako u njemu tutnji nova
glad i utiava sve ostale zvukove. N apokon se sklupao ispod jednog drveta, mokar i
umoran od bjeanja, nateenih i bolnih apa. Posljednja sjeanja na ivot u svili, medu
enskim nogama, u velikoj dvorani u kojoj su ga prijetei promatrale stotine prepariranih
vujih glava, polako su se rasplinula. N adomjestila ih je elja za preivljavanjem, svim
sredstvima.
Vuk u njemu naslaivao se njegovom preobrazbom u tako izvanrednog grabeljivca.
Ono malo ljudskosti u njemu nije osjealo nita do djetinji strah.
N eko vrijeme leao je kraj potoka, oslukivao hrapave glasove drvea i osjeao bilo
svake srne, takora i sove, dokle mu je sezao pogled u umu. Preobrazba je bila zavrena.
Kletva onoga vuka obavijala ga je poput mirisa, njegovo upozorenje jo mu je odzvanjalo
u glavi. Osjetio je kako mu medu uima raste pritisak i otvorio eljust.
Bez imalo razmiljanja, zabacio je glavu i zatulio.
J o vidim J ima kako sjedi na onom barskom stolcu i pohlepno guta pljesak, gad
jedan.
"Tako zavrava prvi dio moje prie", rekao je, kao pravi iskusni seanchai, miran do
boli, dok su mu pljeskali svi - od prekaljenih koara, do curica, odreda nesuenih Paris
Hilton, jo uvijek odjevenih u grudnjake za tnes. Kimnuo je, i ba kada je krenuo natrag
u gomilu, zauo se jedan piskutavi glas: "I to e se dogoditi s Euanom? Hoe li zauvijek
ostati vuk?"
O krenula sam se i pogledala tko mu je, tako koketno, postavio to pitanjce. N ije bilo
teko pogoditi. S arah McD onnell krenula je pravo k njemu, odjevena u najseksipilniju
odjeu koju je imala, onu u kojoj ti se vidi i boja gaa - to i nije teko izabere li duboko
rezane traperice i crnu koulju koja ti jedva dopire do sisa. N a nogama je nosila cipele
posute lanim dijamantima. Pogledala ga je ispod plavo obojenih trepavica i nasmijeila
mu se. Vidjela sam je kako u depnom zrcalu vjeba taj pogled, u banci, mislei da je
klijenti ne vide. Tada joj nije bilo vie od dvadeset godina; lijepa kao proljetno jutro i
glupa k'o no. N osila je naunice koje su izgledale kao da ih je ukrala sa zidnih
dekoracija u indijskom restoranu.

D obro, moda i nije bila tako loa, moda je zloesto od mene tako runo govoriti o
mrtvima. Gospo naa, oprosti mi. A li ne smije li cura osjetiti mrvicu ljubomore i to urei
da ti sve ispria jer ni sama nee biti jo dugo na ovome svijetu - kada to smije, pitam te?
Kako bilo, J im nije popustio pred njezinom nasrtljivou. O dgovorio je i njoj, i
ostatku gomile. I skljuio je arm poput potenciometra na lampi, ostavio S arah u tami i
osvijetlio sve ostale. "S vaka istinita i potena pria ima poetak, sredinu i kraj. S toga
imajte strpljenja", rekao je. D jevojka u ispranim trapericama se namrtila. Pa samo je
pitala. A bit e da joj ni jedan mukarac do tada nije rekao ne, osobito kada se odjevena
k'o idiot razgoliuje pred njim.
"U sljedeih nekoliko dana pronai ete me u jednom od okolnih gradia", nastavio je
i rukom pokazao onog azijatskog gospodina za ankom. "O no tamo je Tomo, moj... pa,
recimo, moj organizator turneje. Pouzdana igla kompasa oko koje se vrti moj skromni
ivot. Ha, Tomo?"
Tomo se napola okrenuo i poprilino neuvjerljivo nasmijeio. S ada sam vidjela da na
sebi ne nosi jaknu od denima, kako sam mislila, nego nepromoiv koni kaput, jedan od
onih s milijun depova za ribiki pribor i slino. S vi su mu depovi visjeli, neim oteani.
Kaput je bio boje zimskog blata. I z nekog razloga gledao je J ima kao da mu eli rei da
napokon zaepi i nestane odande. S jeam se da sam opazila kako pogledava i prema
meni, ali tada o tome nisam razmiljala. im je shvatio koliko domaih oiju zuri u
njegovo lice iz etvrtog svijeta, izveo je pretjeran naklon i ispruio ruku poput pijanog
baletana.
"iva istina, dame, gospodo, djeaci i djevojice, vi dovoljno hrabri da ujete sljedei
dio prie", rekao je Tomo, glasom toliko blagim i djetinjim da sam se trgnula. Tip nije
govorio engleski kakav su govorili Kinezi iz kemijske istionice. Zvuao je kao da je iz
srca Castletownberea, iako je njegov glumaki nastup bio jeftinija verzija Jimova. Premda
mu, vjerojatno, nije bilo vie od dvadeset i pet godina, Tomo je izgledao prastaro, kao da
mu pie i cigarete iz objeenih obraza izvlae tekuinu jo od desete godine. "N e
moemo vam rei gdje emo tono biti, no uka se da se isplati posjetiti estiti gradi
A drigole, za dvije noi. I gostionicu Auld S words I nn. S toga doite, doite svi. I recite
prijatelju koji se voli dobro prepasti."
Tomo je stavio aku preko staroga lcanog eira i nabacio ga na glavu. ula sam
kako ga kovanice ispod eira udaraju po glavi. D jeca su se nasmijala. Uputio je J imu jo
jedan prodoran pogled i naklonio se.
"D obro zbori, stari prijatelju Tomo", zagraktao je J im, iskapivi svoje mlano pivo.
"Hvala vam. I sad, kad smo se zvuno izreklamirali, ljupke dame i estita gospodo,
zbogom."
Osjetila sam da ustajem sa stolca, ni sama ne znajui to inim.
Kada se okrenuo i ugledao me, J im je ve izlazio za svojim menaderom. S arah
McD onnell do tada je bila ve toliko napaljena da si na njoj mogao opei prste. J im je
neto apnuo Tomu na uho; japanski I rac izgledao je kao da ga je netko upravo udario po
ustima. Prosiktao je neto, no J im ga je utiao jednim jedinim pokretom ruke. Koji
trenutak poslije, dok mi je J im prilazio, Tomo je polako iziao, izgledajui kao pastrva
koju su izvukli na obalu i ostavili da istrune.
"I ma li vas dvije ili si ti naprosto posvuda po gradu?" rekao je i nepozvan sjeo do nas.
Rosn je zakolutala oima prije no to sam je stigla utnuti. A oife je bezbrino upijala
kombinaciju koe i seksa koju je njegovo lice isijavalo po prostoriji, tako snanu da su se
i psi ispred puba uzvrpoljili. Poela se igrati noktima; nikada prije nisam je vidjela da to
ini tako upadljivo pred nekim mukarcem.
"Moda jo neka ja eka vani, nikad se ne zna", ispalila sam, uistinu ponosna na sebe.
"A ti si ovdje na pojilu ili se deportacijom veana bavi samo preko dana?"
Samo se nacerio.

Rosn je rekla: "O emu vi to, dovraga, priate?"

"Privatna ala, gospo'j'ce", rekao je J im ne gledajui nikoga osim mene, onako kako je
to inio toga jutra. I prije no to sam ga uhvatila za ruku, znala sam da u te noi prevariti
Finbara, nekoliko puta. I osjeala sam se grozno - gotovo grozno. Moje sestre poustajale
su i pograbile torbice kao da sam im poslala telegram da nestanu. A oife mi je namignula.
Rosie je u dva munjevita gutljaja ispila naa piva i na odlasku mi promrsila kosu.
Oi boje sirupa sada su poivale samo na meni.
"O nda, koliko si brz (igra rijei: Q uick (prezime junaka) u engleskom je jeziku i izraz
za brz (op. prcv.).?" upitala sam, tek toliko da mu pokrenem zjenice. D obro sam znala
koliko je brz.
I da e sutra ujutro, nakon kolskog zvona, s mojim malim udovitima iz estog
razreda sfinga morati sama izii na kraj.
Trebam li ti priati o toj noi?
A , valjda trebam, ako ve i sam ne pogaa. Pa, da i to raistimo. Misli li meutim
da me poevio medu alicama za aj i da sam skinula gaice tek nakon dugog moljakanja,
vara se. I , usput reeno, ima prljavu matu. Bilo je posve drugaije: nitko kao J im nije
znao oslukivati tvoje potrebe, uskraivati ti ono to eli, a onda ti to napokon dati,
gotovo kao da drugaije ne moe.
Bili smo u kuhinji i ja sam pripremala dvije alice jakog Bewleysa s mlijekom. N isam
ga ni pitala eli li aj. I dok sam naklapala o Rosieinoj opsjednutosti radioureajima i o
tome da si A oife vjerojatno umilja da je jebeni Robert de N iro u Taksistu, on je utio.
Barem isprva. O svrtao se oko sebe, kao da oekuje drutvo. Kriom sam se pogledavala u
prozorsko staklo i provjeravala frizuru, priajui mu o tetki Moiri i njezinoj novoj ljubavi
za dizajn interijera u ranokatolikom stilu. Moda sam se na raun toga i naalila, ne
sjeam se.
Ono ega se sjeam jest da mi je prvo dotaknuo vrat.
Bio je to lagan dodir, nita vie. A onda me je zaobiao i udobno se smjestio na moj
stolac. D a mi se to danas dogodi, vjerojatno bih prepoznala znakove, znala bih da
obiljeava teritorij prije nego to navali. Tada sam pak mislila da je ba kul to me nije
odmah tresnuo o zid i poeo petljati sa licem, kao to je to uinio Finbar kada smo prvi
put izili na veeru. J im je zastao ispred mojih gurica i nasmijeio se. Pocrvenjela sam.
Bilo ih je puno, zna. Tih idola s mjesta koja sam eljela posjetiti kada jednom zbriem iz
ovoga grada, znajui da to nikada neu uiniti.
Kip slobode s lanom zelenom patinom, Kolosej, ak i prokleti Eielov toranj, stajali
su na prozorskoj dasci, odmah pokraj mjedenog trofeja u hurlingu (Hurlingirski
momadski sport, igra se irokim plosnatim palicama i loptom (op. prev.) koji je otac
osvojio jo kao djeak. O tac je, na slici, palicom mahao iznad glave, kako su to inili stari
keltski ratnici. Barem mi je tako uvijek priao. U blizini, na hladnjaku, stajale su
razglednice s Mallorce i fotograje mene i mojih sestara, s opeklinama prvog stupnja
boje jastoga i sa seljakim koktelima i sveprisutnim cigaretama. Tu su, bojim se, stajale i
prilino brojne Tutankamonove slike. Kada se J im nasmijeio, vidjela sam koliko su mu
zubi bijeli. J o me nije bio poljubio, i ja sam se stala predomiljati. Finbar mi je poslao
ve tri poruke i ni na jednu nije dobio odgovor.
"A gdje su Visei vrtovi babilonski?" htio je znati Jim. "Oni ti nedostaju."
Pucnula sam prstima. "Ah, zaboravih na njih. A mislim da ih vie i ne zalijevaju."
Vratio se za stol i sjeo kraj mene. Mirisao je na motorno ulje, a u dahu mu se jo
uvijek osjeao miris piva. "Kako ti je ime?"
ula sam kako izgovaram "Fiona" prije no to me je poljubio.

Ve sam ti rekla da sam se - kada me je toga jutra odmjerio s druge strane ulice osjeala i naga i sigurna. S ada to pomnoi s beskonanim. Polako mi je svlaio odjeu i
branio mi da to inim sama. krgutao je zubima, nada mnom i uza me, dok mi je
otkopavao suknju, svlaio bluzu i majicu, odvezivao mi uzice na (kao to cijeli svijet zna)
veoma neprivlanim cipelama i njeno me lupao po prstima kad god bih mu pokuala
pomoi. J a sam, sve vrijeme, samo leala i pitala se koliko je to puta ve inio, jer u
njegovim pokretima bilo je nekakve uvjebane, gotovo ritualne uidnosti. iva je istina
da bi mi se fukalo sve da sam i znala odgovor na to pitanje.
J er, evio me je dobro i poteno, u sva etiri kuta mog siunog stana. I znenaivalo
me je to se ne ponaa poput pornografskoga seksualnog desperada kakvim sam ga
zamiljala, nego me puta da ga vodim. I dok Finbar bez mape ne bi stigao ni blizu
mojim najosjetljivijim dijelovima, a da se pritom ne izgubi, J im je moje elje mogao
iitavati zatvorenih oiju, pratei moje disanje i nain na koji sam se trzala kada bi me
dotaknuo iznutra. I nije prestajao ak ni kada je znao da smo oboje stigli do usputne
postaje koja se oboma sviala. I mala sam osjeaj da pleemo nekakav luaki kubanski
ples - stojeke, sjedeke i leeke. I straivala sam nepoznata podruja koja je on intimno
poznavao, ali je htio da ih sama otkrijem, a ne da mi ih on prstom pokae.
I dok me je evio iznad svih oekivanja i granica, nije me evio samo ziki; toliko
sam znala.
J im je zavodio svaki djeli mene koji sam znala imenovati - i jo pokoji koji nisam. A
ja sam ih spremno predavala. N aravno, imala sam deke i prije Finbara. I , naravno, neki
su bili dragi i njeni, s rukama i jezikom pred ijom sam se vjetinom znala i zacrvenjeti.
A li J imu nije bilo samo do toga da dokae mukost, svri u rekordnom roku i to glasnije
- to su inili svi mukarci koje sam upoznala. Bio je nepredvidljiv, to me je istodobno i
nerviralo i uzbuivalo. N jegova strast leala je dublje, zatrpana vjetinom i
pronjenou, taman izvan dohvata. Mislim da je upravo ta neuhvatljivost u meni iznova
budila elju za njim im bismo svrili. O n je mene imao cijelu; ja sam okusila tek mrvicu
onoga to se u njemu krilo. Kad malo bolje razmislim, tako je vjerojatno i bilo najbolje. I
od te mrvice brijala sam k'o budala; puna doza mogla me je ubiti.
Normalno razmiljati uspjela sam tek nakon otprilike pet sati.
Leala sam na podu, s obrazom na J imovim savreno glatkim, bezdlakim grudima,
sanjajui cigaretu. Ponovo mi je proitao misli, dohvatio jaknu i iz nje iskopao dvije
pljuge. N eko vrijeme nepomino smo promatrali kako se prstenovi dima raspadaju, a
onda su nas krici galebova upozorili da e uskoro svanuti.
"Kako se zove?" upitao je Jim i ponovo me zagrlio slobodnom rukom.
"Na koga misli?" rekla sam znajui tono na koga misli. Moj mobilni telefon zujao je
glasnije i ee od vibratora Courtney Love. O vaj put sam zbilja nadrapala. I nikakve
pomno smiljene lai nee mi pomoi.
"Ne mora mu rei za ovo." Polusmijeak, da popravi stvar.
"Ti se zeza? Pa to ve znaju svi odavde do Bantryja. Ljudi su vidjeli da zajedno
odlazimo."
Nacerio se i dotaknuo mi unutranjost bedra. "Onda mu nemoj rei ba sve."
"N ikada mu ne kaem ba sve", rekla sam, ne zaustavljajui ruku koja je klizila
prema gore.
Odijevao je traperice. Sunce mi je govorilo da sam ve zakasnila na nastavu.
S jedila sam na kuhinjskom stolcu i pretvarala se da prelistavam zadae, a zapravo
sam razmiljala o J imovoj nedovrenoj bajci. "I , kako zavrava vukodlak?" upitala sam i
tek tada, prije no to ju je pokrio majicom, vidjela tetovau na njegovoj lijevoj nadlaktici:
nekakav simbol, to li, ispod kojega je neto pisalo. Prezauzeta uivanjem u drugim
dijelovima njegove anatomije, nisam ga prije primijetila. N eto mi je govorilo da, u

Jimovu sluaju, na ruci sigurno ne pie mama zauvijek.

"Euan nije vukodlak", rekao je J im, iznenada ozbiljan. "N e vraa se u ljudsko oblije
kad nestane pun mjesec. Ti pria o stripovima, o srebrnim mecima i drugim mitolokim
sranjima. N e, on je vuk kao i svaki drugi. Tumara zemljom kao bjegunac, istodobno i
lovina i lovac. Sve dok ne pronae nekoga koga e voljeti."
"A hoe li, ikada?" O ajniki sam eljela da se vuk vrati u ljudsko oblije, ne znam ti
rei zato. Moda zbog samotnosti ume, onako kako ju je Jim opisao.
"Otkud jaznam?"
O sjetila sam ubod razoaranja. S ino se ponaao kao da je cijela pria unaprijed
smiljena, kao da je rije o nekakvoj sagi, to li? Pronala sam njegovu kutiju cigareta,
praznu. "Dakle ti to smilja onako, u hodu?"
N asmijeio se, na nain koji nisam uspijevala protumaiti. "O brnuto, ljubavi", rekao
je. "Pria vodi glavnu rije, ne ja. J a samo izgovaram rijei, onako kako mi izviru u glavi. I
kao to ree moj stari odani Tomo, kada se sutra naemo u A drigoleu, svi emo znati
malo vie. D o tada, vie ne znam ak ni ja." Vezivao je izme kojesu izgledale kao da je u
njima hodao do kraja svijeta i natrag. Na vrhovima su bile ojaane metalnim ploicama.
"Gdje si uope pronaao tog Kineza? S ino ga se uope nisi dojmio, tako je barem
izgledao."
"J apanca, zapravo, premda ga za to boli briga. Vodio je rock- -bend u kojemu sam
prije puno godina svirao. O stali deki potpisali su mastan ugovor, i prva stvar koje su se
rijeili bili smo nas dvojica. O tada smo kao ruka i rukavica. N a njegovu jeziku Tomo
znai pratilac, mislim."
"Pa, ako si ti erif, a on tvoj odani indijanski prijatelj, gdje je njegov eljezni konj?"
"Bude mu zlo na motociklu. To mi nikad nije bilo jasno. Vozi kombi s mikrofonima i
ostalim."
"Ali bio je ljut na tebe?"
Pogledao me je, ne pokuavajui me armirati. "N e, samo ljubomoran, vidjevi me s
tobom."
Vrtjela sam gumbe na rukavu ne gledajui ga. "To se, pretpostavljam, esto dogaa."
Nisam to izgovorila kao pitanje; znala sam da mi se fuka za odgovor.
"Rjee nego to misli."
Pogledala sam kroz prozor i ugledala suncem okupani crveni motocikl u njegovu
punom sjaju. Zbog J imova Vincent Cometa ljudi su usporavali promet i zurili, ba kao
juer. Ustao je, odjenuo konu jaknu i rairio ruke da me zagrli. Krenula sam prema
njemu, ljuta to nemam petlje pitati ga hoemo li se opet vidjeti.
"Samo sad nemoj slomiti vrat na tom udu", rekla sam glumei hrabrost.
"D o sada nisam", odgovorio je i ponovo mi dodirnuo kria, tik ispod gume na
gaicama, seronja... "uvaj se, dok se ponovo ne vidimo."
S tim je rijeima iziao iz kue i pozdravio me mahnuvi dvama prstima, pozdravom
koji sam htjela mrziti, ali nisam. Zatvorila sam vrata; nisam htjela dredati na ulazu kao
da ginem od ljubavi. Prozori su zaklepetali kada je, trenutak potom, upalio kromiranu
betiju i pojurio niz ulicu. S tajala sam kraj vrata, oslukujui zvuk sve dok se nije
izgubio.
A onda sam ula da mi mobitel opet zuji.
Finbar, pomislila sam, grozei se razgovora s njim. Kada sam ve smislila nekakav
klimavi izgovor, vidjela sam da me zove moja demonska sestra.
"Hoe li, vie, izbaciti tog svog pjesnika iz kreveta i javit se na jebeni telefon?"
zaurlala je im sam se javila. "Jesi li ula to se dogodilo Sarah McDonnell?"

"to? Napokon je podmitila jednog od tvojih Norveana da je povali?"

Rosn je uzdahnula nad mojim neznanjem. "Mrtva je k'o sveci tetke Moire. ula sam
na radiju. Bronagh je ve gore, kod groblja Glebe, s ostalim plavcima."

D ok je razvlaila traku s natpisom garda oko malene skupine drvea iza niskoga
kamenog zida, nevidljive s glavne ceste, Bronaghino lice poprimilo je boju cikle. Plakala
je i oito joj je bilo zlo od pitanja koja joj jo nisu ni poeli postavljati.
"Ne mogu o tome", rekla je glatko, vidjevi me kako se biciklom zapuhana penjem uz
brijeg. "Jebeni novinari ve stiu, ak i oni iz Corka."
"Dobro, Bronagh", rekla sam i potapala je po ramenu.
Lice joj se raspuklo; stisnula je zube da ne zaplae. S tariji gardist koji je rastjerivao
dvojicu fotografa pogledao ju je kao da eli rei "saberi se ili brii". "N ikada nisam vidjela
takvo to, zna?" rekla je priguenim aptom.
S arah je bila tek ovla zakrivena improviziranim plastinim pokrovom. Leala je na
sredini vijugave staze, na dijelu groblja previe zaraslom da primi nove stanare. Vjetar je
podigao rub platna i otkrio joj noge. J edne cipele nije bilo; druga je, kad ju je obasjalo
sunce, zasvjetlucala poput zlata. J eftini pokrov ponovo je zaleprao, i Bronagh ga je
pourila uvrstiti, najbolje to moe.
Ipak sam uspjela vidjeti da Sarah nedostaje i jedna naunica.
N jezino lice? N e bih o tome. S vaki opis koji bih ti mogla ponuditi bio bi isti kliej.
Poslui se matom; pokuaj zamisliti lice kojeg vie nema.
Kada su blatnom cestom pristigla jo dva policijska patrolna vozila i odvratila
pozornost njezinom nadreenom, povukla sam Bronagh ustranu.
"N arednik Murphy kae da je to uinio neki drogirani luak, jer joj je lice tako
izubijano." Grickala je nokat i jo jedanput kriom pogledala bivu castletownberesku
kraljicu seksa.
"Ali ti ne misli tako?" upitala sam.
"Garda, moete li doi na trenutak?" Glavni murjak iz glavne ulice dobacio joj je jo
jedan strogi pogled, i Bronagh se okrenula na petama svojih uglancanih izama i bez
rijei odjurila k njemu. S putene glave, ekala je ukor, barem sam tako pretpostavljala.
Dobila sam odgovor na pitanje koje sam joj postavila.
I , da me ubije, nisam se uspijevala rijeiti misli o onoj usamljenoj udovici, preko u
Drimoleagueu, u ijoj smrti, rekoe, nije bilo nieg sumnjivog.
Kada smo A oife i ja stigle na veeru, Rosnini daleki glasovi ve su se naveliko
doaptavali o kojekakvim ivopisnim vrstama smrti.
Pogrbljena nad svojom treperavom napravom, nije ni ula da ulazimo na glavna
vrata. Kao i obino. S amo to je veeras u Rosninu licu bilo vie boje nego inae,
dovoljno da se probije kroz prakastu pankersku minku.
"...glasinu da je jo jedna djevojka pronaena, ak kod Kenmarea, prije pet dana",
rekao je uzbueni enski glas iz velikih zvunika koje je Rosie objesila za kuke na
crnome stropu. "Murja uti, naravno. J er i njoj je uinio istu stvar, a ti zna o emu
govorim, Nightwing*. Kraj."
N ightwing (N ightwing - ime lika iz stripova D C Comicsa, medu ostalim i prvi Robin,
Batma-nov pomonik (op. prev.). To je bila ifra kojom se moja draga sestra predstavljala
na kratkom valu. Nije bilo ba teko pogoditi.
"I pak mi reci, Master Blastere, vrati se, kraj", rekla je Rosn i sa smijekom nam
domahnula da uemo, napokon svjesna da smo tu.

"Gaice sputene do lanaka, isto kao i kod Sarah", nastavio je onaj glas. "I glava joj je
smrskana, kao da ju je udario kamion. O d obje je uzeo trofeje. Moj izvor kae da je nosila
najmanje etiri naunice, ukljuujui i jednu koju je dobila od zarunika. Nema ih, kraj."
"I sto kao i kod gospode Holland, kraj", odgovorila je Rosn mahnito krabajui po
biljenici koju je uvijek drala pri ruci, kao da svakog asa moe uti neto od svjetske
vanosti. Posljednji komentar natjerao me je da zastanem i paljivo posluam. J er Master
Blaster govorio je o nekome tko je doivio isto to i mrtva ena iz Drimoleaguea.
"A h, prestani vie s tim", rekla je A oife i spustila vreice na kuhinjski stol. Postajala
je mrzovoljna kao i uvijek kada bi ogladnjela. Veinu sirove hrane uspjela je istresti na
pult prije no to sam je uspjela uutkati. N i dan-danas ne mogu objasniti zato sam
zakljuila da dogaaji u naem kraju nisu nikakva sluajnost. Zna, stvar nije bila ni nalik
onome od lani, kada je neka rumunjska banda posvuda uokolo pljakala banke i ubijala
blagajnike. O vo je bilo nekako intimnije. Lonci i tave demonstrativno su zalupali, pa smo
se Rosie i ja nagnule nad radio da bolje ujemo.
"Potvrdno, N ightwing, samo to je njezino lice ostalo nedirnuto. S ve drugo je isto,
ukljuujui nestale naunice. Nema otisaka prstiju, veli moj pijun u Gardi, kraj."
Zapljusnuo nas je val statikog uma, a onda je Master Blastera nadglasao lakonini
muki glas koji je zvuao kao da mu je vlasnik jo pukokolac.
"uo sam da ona ena u D rimoleagueu te noi nije bila sama, krnj", rekao je, sretan
to je nadglasao skandala eljne odrasle koji su ga sluali.
"S rednje ili re peeno, moje ljubiteljice medija?" doviknula je A oife. Miris odrezaka
ispunjavao je siuni stan u kojem su se prepune pepeljare nadmetale za prostor s
Rosninim loim slikama O seara Wildea odjevenog samo u kone hlae, u pozama
zabranjenim od strane nadbiskupije Kerry. O bje smo joj rukom pokazale da uti;
odmahnula je glavom.
"Pa s kime je bila, mladiu, kraj?" upitala je, napadno uljudno, Master Blaster.
"Za vas sam O verlord, gospodo. A od jedne dobro upuene osobe doznao sam da je
gospoda Holland viena..."
Zzzzt!
N aglo pojaanje napona zaguilo je ostatak poruke. Rosie je okretala gumbe na
radioureaju, no klinac se nije vratio.
"Pretpostavit u da to znai samo 'malo ivlje u sredini'", dobacila je A oife
namjetajui stol, ksirajui nas odlunim pogledom, onako kako je to znala samo naa
pokojna majka.
"ujemo se ponovo, Master Blastere. N ightwing, gotovo", rekla je Rosie rezignirano i
dvaput stisnula gumb na runom mikrofonu. Radio je zamro.
"Madame i madame su posluene", zapjevuckala je A oife. "I , dok ne zgotovimo
veeru, ne elim uti vie ni rijei o jebenom ubojstvu." Meni je to odgovaralo. N ije mi
bilo do razgovora o tome.
Prije no to smo zagrizle prvi zalogaj, Rosie me je odmjerila od glave do pete i
nacerila se. "Blista kao netko koga su nedavno poevili uzdu i poprijeko. Priaj."
"Ni rijei", odgovorila sam, nesposobna da se na nju doista naljutim.
"Na skali od jedan do deset?" nadovezala se Aoife, kako to samo blizanci znaju.
"ekaj, na koju skalu misli? Onog komada ili na Finbarovu skalu?"
"Prestanite", rekla sam reui komad piletine, toboe ljutito. Zapravo sam bila
polaskana. Finbar mi u obitelji nikada nije donio tako pozitivne kritike. "U redu, ispunio
je oekivanja, dobro?"
"Koliko puta?" htjela je znati Rosn.

"To samo Bog i Fortuna znaju", rekla sam hinjeno ozbiljnim glasom i okrenula
tanjur.
"Boga ne mijeaj u to", rekla je Aoife.
S pustila sam no i vilicu i pogledala kroz prozor. J o je bilo dovoljno svjetla da na
pozadini neba vidim drvee. Pitala sam se kome li Jim noas pjeva serenadu.
"Trebat e mi tvoja meka sutra naveer, ako moe?" upitala sam A oife smijeei se.
"Uz to je nedjelja. Platit u ti one dvije uljive ture koje bi odvozila."
"Bez brige", rekla je A oife prolazei zeleno lakiranim noktima kroz svoju
komandosku frizuru.
"Tako je dobar?" upitala je Rosie pokuavajui mi odvratiti pozornost.
"Ne zna ti ni pola prie", rekla sam pokuavajui iz glave odagnati prizor smrskanog
lica Sarah McDonnell i sprijeiti odrezak da se samoinicijativno vrati odakle je i doao.
Kada sam parkirala sestrino olupano I di A minovo tabno vozilo, ispred Auld
Swordsa u Adrigoleu ve se stajalo u redu.
Vijest o onome preksino oito se brzo proirila; medu nestrpljivim licima to su
prebrojavala sitan novac vidjela sam vie naminkanih nego bradatih. I Bronagh je bila
tu, u civilki, pokuavajui ostati neopaena, a prepoznala sam jo barem tri ene iz naeg
mjesta. S tala sam na kraj reda i ekala. I z minute u minutu, to se naznaeno vrijeme vie
pribliavalo, amor ispred mene postajao je sve glasniji i uzbueniji, premda je vani
pljutalo kao u S tarom zavjetu. N aula sam ulomke razgovora, rijei "seksi" i "za ubiti", i
znala da ne apuu o konobaricama u pubu.
Sve glave okrenule su se kada je ulicom odjeknulo grleno reanje.
J im je bio bri nego u petak naveer. N aglo se zaustavio tik do reda, namignuo istodobno nikome i svima - i parkirao svoju velianstvenu mainu. ene koje su ve
nekoliko puta postale bake gledale su ga i padale u nesvijest.
"Kako je, dame?"
"D ole smo po drugo poglavlje, sinko", rekla je rumena zdepasta majka dvoje djece,
ije su keri - jedva tinejderice - zurile u seanchaja pogledom koji ih je, vie od jeftinih
plavih ljokica na kapcima, inio odraslijima no to su bile.
"Za to emo se pobrinuti za koji as", rekao je i uletio u pub, da se pripremi. Za
veeranju prigodu odabrao je bijelu T-majicu, u struku napetiju od one crne koju sam se
ve navikla dodirivati.
Vidjevi kako za J imom u pub ulazi i onaj njegov grozni pomonik, Tomo, sakrila
sam se iza ramena jedne visoke ene u nepromoivom kaputu. I z petnih ila trudio se
armirati dame, no njegovo natmureno lice nije poprimilo ni djeli privlanosti glavne
zvijezde. D ok su se, jedan za drugim, gubili iz vida, Tomov usiljeni osmijeh brzo je
prerastao u mrtenje. Kada su, nekoliko minuta potom, goste pustili u pub, zauo se
zvuk nalik onome kad otvori bocu sa sodom koju je netko prethodno protresao.
N e mogu ti tono rei zato, ali odabrala sam mjesto daleko u dnu prostorije, pokraj
razvaljenog automata za cigarete. Tamo su, irom otvorenih oiju, stajale tri curice. N e bi
bile nabrijanije ni da su konzumirale neproien kokain. N iski limeni strop nije smetao
nikome. ula sam Toma kako provjerava mikrofon; ozvuenje je zacviljelo i zapitalo. S a
svog mjesta na barskome stolcu vidjela sam samo enska ramena, vratove i napirlitane
frizure i nisam shvaala to me spreava da jednostavno ustanem, proguram se pokraj
ostalih i stupim pred J ima. To je bilo smijeno, naravno, pa sam napokon ustala i krenula
naprijed.
A onda sam ugledala tetku Moiru.

S jedila je za stolom, prilino blizu pozornici. N a uima je imala naunice u obliku

suza koje je naslijedila od moje majke, a oito nije zaboravila ni kako se nanosi ru za
usne. U nekakvoj kratkoj ljetnoj haljini koju je navukla na sebe i sa tiklama na nogama,
izgledala je kao napaljena Madame Bu ery. Povukla sam se natrag, do stranjeg zida, i
sagnula glavu. N eto me je u njezinu dranju uplailo. S amo sam htjela vidjeti J ima;
nisam u to htjela uvui cijelu obitelj. I prije sam je vidala dotjeranu, dok je jo
pokuavala zadiviti Harolda, no na njezinu licu te se veeri ocrtavala nekakva
neumoljivost, neto jae od odlunosti.
I ba kada je J im htio lupnuti po mikrofonu i time potvrditi da cijelu prostoriju dri
u svojoj ritualnoj moi, tetka Moira je napola ustala i okrenula glavu. N isam bila
dovoljno brza. N ianila je u mene oima koje su me jo uvijek znale podsjetiti na
majine. N ije se nasmijeila; odmjeravala me je kao to bi me odmjeravao profesionalni
boksa prije velikog mea. Ti ili ja? Ne traim milost, niti bih ti je dala.
Kunem ti se Kristom, ena me je gledala kao da eli da sam mrtva i pokopana.
"Kako smo veeras?" zapjevuio je glas, dovoljno poznat da mi - premda jo nisam
shvaala zato - izazove eluani napadaj.
"Sjajno!" dobacila je publika uglas.
J ima nisam vidjela, no to i nije bilo vano. Tetka Moira je prestala zuriti u mene.
Ponovo se usredotoila na lik na pozornici, koji je dame u prostoriji - ukljuujui one na
ulaznim vratima - obasipao svojim najubojitijim smijekom. ula sam kako barski stolac
strue po pozornici. J im se nakaljao i zavladala je tiina, trenutna i zagluujua. "J este li
se ikada zapitali zato vuku nikada ne smijete vjerovati?" upitao je.
ivotinja u koju se pretvorio kraljevi Euan upravo je, prvi put, okusila ljudsku krv.
N ije bilo namjerno; u posljednja dva zimska suncostaja uvidio je koliko su ta
dvonoga stvorenja brza kada se brane. Samo jedan mladi mjesec prije, dok je trgao sitnog
jelena kojega je ulovio, vuka je prestraio onaj grleni zvuk to ga isputaju ljudi. O krenuo
se i ugledao tri spodobe u konim hlaama, s otrim elikom u rukama. S topalima su
drobile suho jesensko lie. uo je kako im srca lupaju i na trenutak pomislio da ih
napadne, a onda, tono ispred sebe, ugledao mreu koju je nosio etvrti mukarac. Kada
je najkrupniji mukarac ispustio neto glasniji grleni zvuk, vuk Euan nainio je pokret
kao da e skrenuti ulijevo, pa skrenuo udesno i na kraju mu izmaknuo pravo kroz noge.
Jurei pokraj maloga obalnog sela Bogu iza leda - sela koje bi ovjek u njemu nazivao
A llihies, da se uope sjeao da je ikada uspravno hodao - vidio je za to su jo ljudi bili
sposobni. Mukarci u crnim konim hlaama okupili su se ispred vjeala postavljenih uz
cestu. Krajolik uz rubove litica bio je prava pusto; iz ogromnog kamenja to je iz
zemljine povrine strilo poput divovskih nokata rasla je tek uta mahovina. S vaki je
lovac, u objema rukama, nosio po jednog sivog vuka koji se jo uvijek koprcao. Polako su
ih vjeali za stranje noge i nasmrt mlatili. Euanu srodna bia ciala su poput make koju
je neki dan ubio iz zabave. Ne. Jo gore. Kmeala su poput ljudskih beba.
Ostao je u zaklonu; zvuk mu je bio nepodnoljiv, ali nije imao kamo pobjei.
I u sebi je osjetio uas, gori od onoga koji mu je stari umski vuk obeao.
Priljubljen uz stijene, skriven iza rijetkih busena trave, ostao je leati ak i kada su
mukarci zajahali konje i odjahali otkuda su i doli. to se blie usuivao priuljati, to su
ga oi vie pekle, a noge su mu jae drhturile od srdbe. N apokon se uspravio, posve
blizu objeenim vukovima; kroz njihove irom otvorene gubice istjecao je ivot. iljaste
njuke bile su im nateene, a mjesta na kojima su im, znao je, bile oi, prekrivale su crne
modrice. Bacio je posljednji pogled i pojurio tako brzo da su mu se misli o osveti, koje su
mu se rojile glavom, utopile u lupanju srca.
Zov ljudske krvi osjetio je nakon samo nekoliko dana, i to sluajno.

Tono u podne, jedna srna zakoraila je na umski proplanak u blizini staroga

dvorca s crnim vratima. Euan nije znao zato, ali sada, kada su se poele uruavati, jo se
vie plaio prii njegovim kulama. J ahaa je bilo manje nego prije, ali svi su nosili mree.
I pak, otri ga je zvuk trube u dvorcu privlaio, a neobino stenjanje koje se ponekad ulo
kroz prozorie u dnu zapadne kule - jo i vie. I z nekog razloga ti su ga grleni zvukovi
ispunjavali neim veoma nalik zadovoljstvu, koliko se tog osjeaja uope sjeao. U
kratkim odbljescima to su mu poput bodea probadali mozak, ispod sebe bi ugledao
nagu enu. Vizija bi, potom, poput olujnih oblaka, zauvijek nestala.
Zato se i usudio prii blie kada je, naganjajui srnu po umi, zauo taj grleni zvuk,
samo meki.
Srnu je posve zaboravio.
Njegove oi jesenskih boja nisu mogle vjerovati onome to vide.
Poput kornjae na vruini, jedan mukarac valjao se po zemlji i pokuavao odvezati
metalni prsni oklop. ena pokraj njega kikotala je jer je nikako nije uspijevao dohvatiti. I
sama je svlaila haljinu. N apokon, nakon puno smjekanja i zaigranog pljuskanja, oboje
su utihnuli. Euan je vidio kako se dvije ljudske koe trljaju jedna o drugu na
najdlakavijim dijelovima, ne marei za ubode kupinova granja. enine oi plavjele su se
poput razliaka uz potok u kojemu je onomad vidio trupla vojnika, naplavljena poput
brvna za oseke. S ada je kruio oko mukarca i ene; srce mu je bilo munja, uzburkano
more. N jihova tijela mamila su ga poznatim zovom, jaim od onoga to ga je uo za
posljednjeg snijega kada je oborio jelena deset puta veeg od sebe. ena je ljubila
mukarev trbuh, gladak i blijed, i ni jedno nije ulo granicu koja je pukla pod Euanom.
O dabrao je najbolji kut za napad i ekao da mu se dah ujednai s ritmom krvi u uima.
N isu se uspravili i pogledali ni kada im se poeo prikradati; ena je uzela dio mukareva
tijela u usta i pomicala glavu gore-dolje. Mukarevo grlo proizvodilo je zvukove koje je
Euan napokon prepoznao kao zvukove koje je uo iza kamenog zida s prozoriima.
Pohotno stenjanje. D ruga slika, iz prolosti, umalo mu se probila u um, a onda se u
prolost i povukla.
Mukarac je okrenuo enu na leda i spremao ju se opasati.
Kada je podigao glavu, bilo je prekasno.
Euanova eljust kljocnula je oko mukareva vrata prije no to je ovaj uspio
kriknuti. S nanom je glavom trzao lijevo-desno, sve dok se nije zaulo pucketanje. I stog
asa, usta su mu bila puna krvi - ljepljive, tople i prekrasne. N ije znao to mu se vie
svia: mukarevi samrtni grevi ili krici koji su izbijali iz enina grla.
Vrat je pregrizao dopola i preao na meko tkivo obraza. A onda je shvatio da ene
vie nema. Bio je zbunjen; utaio je elju za krvlju i trebao se osjeati zadovoljno i
sigurno. N ije se meutim mogao osloboditi neobinog uzbuenja to bi ga pokatkad
osjetio pri pogledu na pognute pralje koje na kamenju ispiru bijelo platno. N ekakav
prigueni, uporni pritisak u nutrini, kojemu nije znao ime. Znao je pak da bi mu ena
plavih oiju mogla pomoi da ga dokui. N eto mu u glavi ipak nije sjedalo: zvukovi koji
su dopirali iz njezina grla nisu zvuali uistinu ustraeno, nego kao da eli da tako zvue.
Euan je krvavu njuku zabio u zemlju i poeo njukati.
U glavi je odmah vidio kamo je nago stvorenje pobjeglo. N aas se okrenuo, otkinuo
jo jedan komad crveno-plavih niti to su virile iz ovjekova vrata i pojurio za njom.
S ruila se kia, zamaglila mu vid i zamutila trag, i Euan je ubrzo imao problema da
nanjui trag. D rvee ga je, povijajui se i cvilei, upozoravalo na nadolazeu opasnost, no
on se, ni kao vuk, na njega nije obazirao. N jegova njuka namirisala je nagu enu, negdje
ispred, na uleknutom groblju zaraslom u lozu, slino uspavanoj krtici koja samo to nije
izila na povrinu. N a stazi pred sobom naas je ugledao bljesak nage koe, jae se
odbacio nogama i pojurio naprijed.

Mreu nije ni vidio.

S vuda oko sebe uo je glasne grlene zvukove i osjeao miris jakog pia. Bespomono
se koprcao nekoliko centimetara iznad zemlje, no tako se samo jo vie uplitao u zamku
u kojoj je visio s drveta. O krenuo je glavu i ugledao mladog mukarca krupnih oiju i
tanke crne kose. S mijao se iskeenih zuba. Pred Euanovim oima proletjelo je jo jedno
kratko sjeanje, sjeanje na tog mukarca. Mladi je mukarac podizao au i predavao mu
nekakav poklon, neto nalik vujoj glavi. S jetio se! D vorca, svoga brata, svega! Taj mu je
ovjek bio prijatelj, u to je bio siguran.
Slika je nestala s prvim udarcem neije izme.
"Padraic!" vrisnuo je Euan, dok mu je vizija jo uvijek bila u glavi. "To sam ja, Euan!
Mi se poznajemo!"
Lovaka je druina meutim ula tek melodino reanje. Zvualo je kao da im vuk
neto pokuava rei. "O vaj je priljiviji od ostalih", rekao je Padraic. Zgrabio je Euana za
vrat prije no to ga je ovaj uspio ugristi i estoko protresti. "D a vidimo hoe li i zapjevati
kada ga, kao i ostale, objesimo za ape."
N ita od toga Euan nije razumio, no po tonu Padraicova glasa znao je da e uskoro
zavriti kao vukovi koje je vidio na onim vjealima u blizini zaljeva.
S tim rijeima, mukarac je Euana prebacio preko konja i, to je bre mogao, odjahao
natrag u umu, medu drvee koje ih je promatralo s visine, tuno to ga nitko ne slua.
Euan je grizao konatu mreu, no bila je odve gusto pletena i nije poputala. N ije prolo
mnogo, a na istini se ukazao dvorac. Crna vrata otvorila su se uz dug kripav zvuk.
Zauvi topot konjskih kopita po kamenoj stazi, Euan je sklopio oi i nastavio se
prisjeati. S rama u oevu pogledu onoga dana kada je N ed okupio ljude i krenuo ususret
neprijatelju. Vlastita trijumfalnog povratka. N edova sprovoda. I niza bezimenih ena
koje je silovao, a esto i davio, iz zadovoljstva, iza istih tih zidina. N a trgu se osjeao
miris tek sasuene krvi, kao da je ubijanje na tom mjestu postalo navika. O tvorio je oi i
ugledao vjeala na kojima je, objeeno za stranje noge, ve visjelo nekoliko vukova.
I zvijali su se i tulili ekajui bol. O timao se i urlao, no lovci su se samo jae smijali, a
pralje revale i glasnije od mukaraca.
"Zapjevaj nam, zaigrani", rekao je Padraic i izvukao Euana iz mree drei ga za rep.
Euan je pandama zagrebao po tlu, no one su na glatkom kamenu samo proklizile. Zene
su ga utale i udarale tapovima.
"Oderi ga ivog!" povikao je neki djeai.
Prvi put u ivotu Euan se pokajao zbog onog dijela sebe koji je uivao u ubijanju.
S jetio se svog prolog ivota, ivota kraljevia koji je s uitkom promatrao iskolaene oi
mladih djevojaka kada bi im stavio prste na grlo i stiskao, sve dok svjetlost u njima ne bi
utrnula i nestala. Tulio je zazivajui milost Boga to ga vie nije znao ni imenovati, dok su
druge vukove, jednog po jednog, umlaivali toljagama. O dvukli su ga uza stube i osjetio
je kako mu oko apa zateu konato remenje.
"Njega daj meni."
Bio je to enski grleni uzvik, a Euan je sada uspijevao razaznati i rijei. Izgovorene su
blago, ali iz njih je izbijalo vie autoriteta no to ga je isijavala Padraicova sirova snaga.
Zbor krvolonih glasova je utihnuo. Ratnici, lovci i sluavke razmaknuli su se i sve glave
okrenule su se prema mladoj eni koja se probijala kroz gomilu. Bila je odjevena u
zelenu haljinu do lanaka, sa zlatnim remenom, a kosa joj je na vratu bila uvrena
kopom u obliku vuje glave.
Imala je plave oi i svjeu ogrebotinu od kupina na bradi.
Bila je to ena iz ume.
"Ovi ljudi samo odaju poast obiteljskoj asti Vaeg Velianstva i..."

"I te e nam usluge nastaviti initi, majstore love. A li tog vuka ne smiju ni taknuti,
je li to jasno?"
N asmijeila se, ne ostavljajui mjesta dvojbi kakva se snaga skriva iza tog umiljatog
izraza lica i to e se dogoditi ne bude li joj udovoljeno.
Padraic je zakoraio unatrag i duboko se naklonio. "N eka Vae Velianstvo uini
kako mu je po volji."
"Oduevljena sam vaim odobravanjem, Padraic. Molim vas, nastavite."
Par snanih ruku odvezao je Euanove spone, spustio ga natrag u mreu i ponio uz
nekoliko redova granitnih stuba. Cijelim putem, uvijek nekoliko koraka ispred, pred njim
je lebdio lik one ene. Pogled na njezina obla leda i kukove blaio je sve njegove
strahove, pa i onaj od smrti. D voritem iza njih odjekivali su udarci tekih predmeta po
mesu i kostima. Krianje i cviljenje ivotinja utapali su se u oduevljenom urliku gomile,
kojoj je laknulo to joj poslijepodnevna zabava ipak nee biti uskraena.
Ubrzo su se otvorila jedna vrata i Euana su unijeli u sobu koju je prepoznao i osjetio
nekakvu jezu.
Bila je to njegova nekadanja lonica. Posljednja ena koju je u njoj vidio etiri je
dana leala vezana za uzglavlje kreveta, na mukama, sve dok ga nije preklinjala da je
ubije.
"Veite ga lancem, tamo", rekla je ena i, zurei u njega, sjela na krevet.
"Kako elite, Vae Velianstvo", rekao je straar i oko vrata mu navukao lanac,
privren za zid, koji je tamo postavio sam Euan. S ada se ve sjeao i da je isti lanac
rabio mnogo puta, za okivanje djevica iz grada.
"O stavi nas", rekla je, ne skidajui pogled s Euana. S traar je zatvorio vrata i zvuk
njegovih koraka se izgubio.
N akon prvotnog olakanja to se spasio smrti, u Euanu su pokuljale sukobljene
emocije od kojih ga je zaboljela eljust. Zato samo sjedi i paljivo ga prouava? Jesu li ga
ovamo doveli da bi ga ona muila u osami? N ije znao bi li pokuao pobjei ili skoio na
postelju i pario se s njom. Krv u njegovim no ugodenim uima, ija ga pjesma - kada bi
u umi tragao za plijenom ili bjeao pred lovcima - nikada nije poslala u pogrenom
smjeru, sada je zvuala tek kao buka. Osjeao je udnju kojoj nije znao imena; udio je za
tom enom, ali je i elio da joj prije mraka prolije krv. To ne bi imalo nikakva smisla da
unutar sivoga krzna blizanci Euani nisu krzmali oko toga vlada li njima vuk ili ostatak
ovjeka. S koio je prema krevetu koliko mu je lanac doputao, a onda zacvilio i legao joj
pod noge.
S kinula je onu kopu, i crvenkasta joj se kosa rasula po ramenima. N eto se
uzburkalo u Euanovim slabinama, neto poznato, a opet zastraujue. ena se sagnula i
dotaknula mu vuje elo, ne bojei se da e ostati bez prstiju.
"Poznajem te, roae", rekla je onim svojim medenim glasom. "Tako te dobro
poznajem."
"Tko si ti?" zauo je Euan iz vlastita grla i odskoio od iznenaenja.
"Kada si nestao u umi, stanje u dvorcu stalno se pogoravalo. Glavni sluga za pomo
se obratio mom ocu, no on je tada bio ve kod Leinstera, jurei N ormane. S toga sam
okupila ono malo ljudi to je ostalo, nekoliko strijelaca i nekolicinu konjanika, i preuzela
tvoj dvorac." S agnula se jo nie, i Euan je ugledao njezin dekolte i bijele kugle unutar
haljine. "J a sam tvoja roakinja A isling. O evi nam i nisu bili neki ratnici, priznajem, ali
ini se da smo nas dvoje uinili sve to smo mogli da taj nedostatak nadoknadimo, zar
ne?"
Euanu se zavrtjelo u glavi. Bol iz eljusti sada se proirila na cijelu lubanju. I mao je
osjeaj da mu se cijelo tijelo pokuava izokrenuti prema van, odbaciti krzno i izloiti tek

blijedo ruiastu kou s kojom je roden. Tetivu po tetivu, u iekivanju ponovne

preobrazbe.
"Boli, zar ne?" rekla je tapui ga po glavi. "J a te mogu ponovo pretvoriti u ovjeka. I
dati ti ono to toliko zasluuje."
Prepoznao je bljesak u njezinim oima; uivala je promatrajui tuu bol, ba kao i on
nekada. O sjetio je kako u njemu lipti strah, sada jo jai. "S to e uiniti sa mnom?"
upitao je.
"im sam ti danas pogledala u oi, znala sam da smo u rodu", rekla je skidajui
remen. "Padraic mi je esto priao kako si nestao kao da si se otopio u travi. N isam mu
povjerovala. D rag je, ali glup. N aula sam legende o tebi i platila vraarama cijelo
bogatstvo da doznaju to ti se dogodilo. J edna mi je, ak, gatala iz utrobe staroga vuka
kojega su uhvatili nedugo nakon tvog nestanka. S vi znakovi upuivali su na isto: bio si
blizu, samo ne u ljudskom obliju. I sve od tada odravala sam taj besmisleni lov na
vukove koji je, dodue, zabavljao svjetinu, ali sluio samo jednoj svrsi: da te pronaem. I
im sam te ugledala, tamo, u umi, znala sam da je moja potraga pri kraju."
"eli osvetiti Neda", rekao je Euan, siguran da iz njenih odaja nee izii iv.
N a to se kraljevna A isling nasmijala, draesno kao da promatra koaru punu maia
to mirkaju na svjetlu. "Pravog vojnika, koji je ivio da slui svom ocu? N e. Mene si
oduvijek zanimao ti. Tvoja snaga, tvoja lukavtina. ekao si pravi razvoj dogaaja,
izvojevao pobjedu i zavladao kraljevstvom dok ti je na bradi izrastalo tek paperje." J o
jedan mali smijeak. "N e misli, valjda, da bih onog jadnog vojnika danas odvukla na
kratku zabavu u umu da sam mislila da vie ne razlikuje roake i mamce?"
Euan je ostao bez rijei. N ekadanji ivot u krznu i kraljevskim haljama leao je pred
njim. I , da stvar bude bolja, stari vuk koji je na njega bacio prokletstvo ostao je bez
utrobe. Toliko o Bogu i Fortuni, pomislio je i osjetio navalu likovanja.
A isling je konano ustala i kleknula da mu otkopa metalnu ogrlicu. Mirisala je na
medljiku i na svjee opranu kosu. Poloila je ruku na njegovo ustreptalo srce. N aas mu
se uinilo da joj oi mijenjaju boju, prelaze iz nebesko plavih u zlatno smee nalik
njegovima, a onda se opet vraaju uobiajenoj boji.
"Vladala sam ovim dvorcem vie od tri godine", rekla je. "S iroti je Padraic, u
meuvremenu, zaboravio gdje mu je mjesto, i misli da e jednoga dana nositi krunu i
sjediti uz mene na prijestolju. Povremeno u odaje pozovem pokojeg slugu, iz zabave. A li
ekala sam samo tebe."
Posegnula je iza leda i otkopala haljinu koja je uz tiho vuu! skliznula na tlo. "Moje
vraare tvrde da postoji samo jedan nain da dokinem tvoje prokletstvo. Pridi, onda, i
dokai da su u pravu."
S tajala je pred njim, naga, neustraena, i ne pokuavajui pokriti busen rijetke dlake.
Euan je polako poeo puzati prema krevetu.
Vodio se zvukom krvi to mu je strujio uima, no on mu je odailjao razliite poruke.
"Zakolji je!" rekao je prvi glas, glas koji ga u divljini nikada nije odveo u pogrenom
smjeru.
"N e, voli je", zazvao ga je drugi glas, nepoznat i stran, odjekujui dijelovima bia
kojega se Euan poinjao prisjeati.
"Doi mi, roae", rekla je Aisling.
Euan je spustio glavu i, prije no to ju je ponovo podigao, onjuio tlo pod njezinim
nogama. Grudi su joj bile male i ruiaste, a prsti njeni poput zeje ape. Tim plavim
oima nije se mogao othrvati; ustao je i polako dopuzao po nagradu.
Gubica mu se nabrala i ogolila eljusti. D vojni nagoni gomilali su se u njegovu
ivotinjskom tijelu, talili se, mijeali se i postajali jedno. N jukom joj je dotaknuo kou.

Liznuo ju je i okusio sapun. Zvuk krvi u njegovim uima grmio je kao da stotinu ljudi
zajedno vie iz sveg glasa.
Reanje zaeto u dubini njegova predatorskog srca dobivalo je na snazi i poelo se
probijati do njegova snanog grla.
Vuk je odluio.
N itko nije zapljeskao. Gledala sam kako se tjemena ljudi oko mene naginju prema
naprijed, u oekivanju poente prie. No Jim je zautio.
"I?" zauo se nestrpljiv glas jedne starije ene. "Sto je vuk odluio?"
Ramena Legije neudanih ena razdvojila su se i ja sam naas ugledala J ima.
Zavaljivao se u stolac i pripaljivao cigaretu, k vragu i zabrana puenja. N itko se nije
bunio. Prekriio je noge i napravio grimasu, uivajui u napetosti. iroko se nasmijeio ire nego kad mi je, prije samo dvije noi, otkopavao suknju - i rukom s ela odmaknuo
pramen kose.
"to vi mislite?" rekao je. "Hoe li je ubiti ili voljeti?"
Veina glasova u prostoriji bez oklijevanja je glasala za ljubav; samo nekoliko
slomljenih srdaca dralo je kraljevnu A isling pomalo preve srdanom za jednu
roakinju i preporuivalo Euanu da je odmah pretvori u obrok.
"Voljet e je!" odjeknuo je glas koji sam poznavala, manje od pola sekunde prije
ostalih.
Obrazi tetke Moire bili su plameno crveni, a oi su joj blistale kao u prave vjernice.
"Eh, sad... moje dame, bojim se da e to morati priekati otprilike tjedan dana", rekao
je J im i izveo dubok maioniarski naklon, prstima dodirujui pod. "Moj pomonik i ja
moramo se odmoriti od silnih putovanja. A li budite bez brige, Euanove i A islingine
pustolovine nastavit e se sljedee nedjelje u pubu O 'S hea u prekrasnom Eyeriesu, gdje
su i boje kua vesele poput ljudi koji u njima ive." N agnuo se prema naprijed i doslovce
namignuo. "I, medu nama reeno, ja bih se uvijek kladio na ljubav."
Gromoglasan pljesak napokon se prolomio, premda je nekoliko dama razoarano
povikalo "O oo..." jer ih je zgodni Elvisov imitator namjeravao zavlaiti jo tjedan dana.
D ok je pokraj nje prolazio, jedna je ispruila ruku i dotaknula mu rever, kao da je sam
Sveti Bono.
Za to vrijeme, odustavi od glumatanja srdanosti, namrgoeni Tomo hodao je
uokolo sa eirom, kao pravi ulini zabavlja. J im je skoio sa stolca, nabacio
motociklistiku jaknu i krenuo prema meni. N ekoliko cura proguralo se do njega dok
sam ja vadila zrcalo i provjeravala ru, koji je bio sav nikakav. Kada sam, po-spremivi
zrcalo, ponovo podigla pogled, vie ga nisam vidjela.
Okrenula sam se jer sam ga ula kako, negdje iza mojih lea, tiho mrmlja.
"Kelly? Krasno ime, Kelly. Naprosto se kotrlja preko jezika, zar ne?"
I bio je tamo, i lagano dodirivao nadlakticu najljepe cure u prostoriji. Pazi, cura je
bila s dekom, no to joj iznenada vie nije bilo vano. Znala sam da nije vano ni J imu.
N e elei trpjeti saaljive poglede gomile ena oko sebe, rogonja je brzo otiao, sam i
osramoen.
Htjela sam im prii, doista. Samo ne dok je tetka Moira u prostoriji, dok vreba priliku
da i sama porazgovara s J imom. Kada mi je cura to je sjedila kraj mene okrenula leda,
maznula sam joj kutiju cigareta, pripalila jednu i ekala. Moja draga tetka samo je
trepnula, shvativi da nema anse dok je Kellyina bujnog poprsja, skupe haljine i
kilometarskih beskrajnih usana. I zletjela je van s istim pokunjenim pogledom koji sam
vidjela one noi kada ju je Harold ostavio bez iega, osim srama i duga u banci.

I ja sam se poderala kada je J im, sat potom, Kelly otpratio kui. S koila je na
stranje sjedalo Vincenta dok sam ja izlazila za njima, to sam leernije mogla. D obro si
me uo. A to sam, kvragu, trebala uiniti? O tii kui i plakati? Tada mi se ve bio uvukao
pod kou, i tu vie nije bilo pomoi. I zvaajui svoju zelenu meku s parkiralita,
pogledom sam potraila bijeli kombi, no vidjela sam tek gomilu J imovih oboavatelja
kako stazom odlaze kui, eretajui usput poput dresiranih sajamskih pingvina.
Crveni motocikl spustio se obalnom cestom prema Glengarriu, a potom skrenuo u
planine Caha, planine boje sijena u kojima je bilo malo kua, pa sam se morala drati na
to veem razmaku. Automobil se propinjao i zanosio dok sam u otre zavoje ulijetala
poput vozaa relija, izbjegavajui plavosive stijene veliine volks-wagena. I risi to ih je
snaan vjetar istrgnuo iz tla rasipali su se preko haube poput utoga spreja. Ljetne veeri
bile su pred nama; da je u pitanju bila bilo koja druga no, nazvala bih ju lijepom.
J im je skrenuo u kameni prolaz iza kojega sam ugledala kuicu u boljem stanju od
veine drugih: katnicu od vapnenca s novim prozorima i vratima pred kojom je stajao
novi novcati audi. Rezervni automobil sigurno je ostavila u gradu, pomislila sam.
N ovovjeka bogataica, nesumnjivo. Poljubili su se i prije no to je zvuk motora zamro.
Pogledom sam uokolo traila zgodan kamen kojim bih mu razbila glavu, ali sam se
svladala. ekala sam da udu, a onda parkirala automobil na slijepi zemljani put i
priuljala se kui poput lopova.
Trebala sam obuti neto bolje od ovih tikli, pomislila sam kada sam, prikradajui se
iza kue, zapala u blato do lanaka. S kata sam ula zvukove koje ti radije ne bih
spominjala; sigurno moe i sam pogoditi. N ije mu trebalo ni pet minuta da joj se zavue
u gae, je li? I dok sam ponovo razmatrala nekakav drastian potez, zaula sam tiho
cviljenje automobilskog motora, sve blie i blie. Pogledala sam uzbrdo i vidjela kako se
na rubu ceste zaustavlja bijeli kombi. Tomo se tiho ali brzo spustio do ulaznih vrata kue
i prislonio uho na borovinu. O ito zadovoljan, rukom u rukavici dodirnuo je i okrenuo
kvaku na vratima. Neujno je uao u kuu, ostavljajui vrata irom otvorena.
Zvukovi s kata pojaali su se; spazila sam vlastita stopala kako za Tomom ulaze u
kuu i nastojala umiriti srce da ga netko sluajno ne uje.
"D ragi moj... voljeni J ime", stenjala je ona, kravetina jedna, dok sam ja pazila na
Toma. J imov Kinez, koji se do tada jedva pomicao s mjesta, ovdje nije asio asa. S akrila
sam se iza kuhinjskog pulta i gledala kako manjava srebrne svijenjake, iPode, nakit,
svenjeve novca i neto nalik pravom Cartierovu satu i neujno ih trpa u koni ranac.
S trop je zakripao; J im je, oito, zbilja prionuo poslu. Tomo je komotno mogao bacati i
rune bombe, ona nita ne bi primijetila. Prije no to je mugnuo iz kue, elegantnim
pokretom desne ruke jo jednom je provjerio je li maznuo sve to treba.
Priekala sam cijelu minutu prije no to sam krenula za njim.
ou na katu bliio se uzbudljivom nalu, o emu, da ti pravo kaem, ni danas ne
volim previe razmiljati. I z kue sam izila tek kada sam ga vidjela, onako izboranog,
kako tegli ranac uza stijenu s lijeve strane kue. S jeam se kakvo sam zadovoljstvo
osjetila pomislivi ime je Kelly upravo platila dio J imovih ari - svime u kui to nije bilo
zakovano. Budi iskren, i ti bi osjeao isto.
Kada sam gurnula klju u bravu automobila, na vratu sam osjetila no.
"Zato vam jedanput nikada nije dovoljno?" prosiktao mi je Tomo u uho. Mirisao je
na mokru vunu. "S talno mu govorim da ne moemo raditi ovako, da je preopasno. A li,
to misli, slua li me?"
"Ne znam... ne znam tko ste, pa ne morate..."
D rugom rukom zgrabio me je za kosu i zakrenuo mi glavom kao svinji u klaonici.
"N aravno da zna. J a sam posljednji ludi uo kojega e vidjeti prije kraljevstva
nebeskog. S tari J im ne smije dopustiti da se curice poput tebe isplau nekom crtau
dolje, u postaji Garde, zar ne?"

S tisnula sam kljueve u aku i pokuala disati. O tkud mi hrabrosti, ne znam, ali J im
je u mene ulio dovoljno srdbe da izgovorim: "J esi li to rekao i onom sirotom stvorenju u
D rimoleagueu? " I poviem: "I li maloj S arah McD onnell? to ti je ona uinila, ti ogavni
drkadijo? Stala ti u zdjelu s riom? Kupit u ti novu!"
O klijevao je dovoljno dugo da zamahnem unatrag i zabijem mu klju u oko.
Pretpostavljam, jer je tulio i vikao poput proklet-nika dok sam ja otkljuavala automobil i
odlazila ne osvrui se za sobom.
Sada mi valja otii ili murjacima ili sestrama, pomislila sam. I nisam dvojila kamo u.

"Jasno ti je da si luda?" rekla je Aoife, bacivi umorni pogled na svoj blatom uprskani
automobil. N osila je jednu od oevih kapa od tvida, okrenutu naopako, i izgledala poput
malih prodavaa novina iz hollywoodskih gangsterskih lmova. Znala sam da je ljuta;
smijeila se previe za ovakvu prigodu, a i glas joj je bio presvuen neim otrijim od
stakla za rezanje.
"Ali vidjela sam kad ju je onaj Tomo opeljeio i -"
"S uper; sad moe rei Bronagh i njenim uniformiranim kolegama da si rijeila
provalu. Sigurna sam da e se time pozabaviti istog asa - kad zavre s rukom."
"N e slua me", rekla sam ozlojeeno i osjetila kako me iznutra bocka neki gadan
osjeaj. Kada bi je suoili s jasnim dokazima, moja najmlaa sestra obino nije bila ovako
skeptina. "S tavio mi je otricu na grlo, zar ne? O n je ubio S arah i onu enu u... gdje ve.
Zna da sam u pravu. I J im je u to umijean. Tako operiraju. Tomo mi je to praktiki sam
rekao."
A oife je dugo gledala u crijevo za vodu na dvorinoj slavini, a onda je otvorila.
Demonstrativno je prskala mercedes; znala sam da je ve donijela odluku.
"J e li? D akle ti pretpostavljah"- Boe, tu je rije ba voljela rastezati do kraja svijeta "da su tvoj ovjek J im i njegov navlastiti prijatelj kriminalac svaku predstavu zavravali
slavljenikim ubojstvom? Kakva to uope ima smisla?" Malo blatne vode poprskalo me je
po obrazu. S luajno, sigurna sam. "N adalje, nije li one noi kada je ubijena S arah J imovo
zgodno dupe bilo u tvom krevetu? Ti si se za to pobrinula. I kako zna da je u noi prvog
ubojstva uope nastupao? Prestani, vie. Mislim da ti se privida."
N amjeravala sam protestirati, a onda, kada je crijevo razvukla do stranjeg branika,
vidjela pogled u njezinim oima.
Bio je to isti pogled koncentrirane ljubomore to sam ga prole veeri vidjela i na licu
nae tetke Moire, isti ukoeni smijeak koji je govorio: "N e dolazi k meni po samilost
sada kada je J im otiao i pronaao si neku bolju. Kako si prostrla, tako i legni." O dloila
je crijevo i ula u kuu ne pozvavi me unutra na aj.
Toliko o sestrinskoj ljubavi.
"Zvrcnem te poslije", rekla sam i umjesto odgovora ula samosaaljivo mumljanje.
Ostala sam stajati jo neko vrijeme, zaprepatena, sretna samo zbog jednoga.
S kraena samarica naega oca sada je udobno poivala u mojoj torbi. Tu u no
spavati drei je u naruju, molei se da onaj runi kopilan doe i ponovo okua sreu.
Nisam kukavica, kakvo god da si miljenje do sada o meni stekao.
Zato sam ustala prije zore - ionako nisam mogla ni oka sklopiti - i otila k Finbaru.
Bujica njegovih sms-poruka stiala se, no one koje su jo uvijek kapale bile su krae i
tugaljivije. gdje si? i molim te, nazovi zvuale su bolje od ujem stvari koje mi se ne
sviaju, ali te jo uvijek volim i, sekundu potom, to to radi, f., jebemu?
D o tog vremena, ve su mogli isprazniti zaljev Bentry i napuniti ga mojim

grizodujem, i jo ne bi bilo dovoljno mjesta. Prava je istina bila da sam ga prevarila

onoga asa kada sam Jima ugledala, ne onoga asa kad sam mu dopala aka.
O tila sam na drugi kraj grada, pred Finbarova ulazna vrata (okrhnuta kada ih je na
lanjskoj novogodinjoj zabavi Rosie gaala tiklom od 15 centimetara) i na trenutak
priekala. Talion Road vodio je na brdo, ka skupini kua s najboljim pogledom na more.
J edna je pripadala i mom deku; kua s dvostrukim prozorskim staklima i
protuprovalnim alarmom kakav sam vidjela samo u lmovima. Zna, ono kad ti neki
bijeli A mer, glumakim glasom, kae "sustav je aktiviran", kao da e mu provalnici
estitati na uglaenom jeziku, to li?
Ulina svjetla blistala su na Finbarovu besprijekorno istom automobilu,
parkiranom uz dva druga koja su izgledala kao da su ih zalili svjeim blatom. Kroz
kuhinjske prozore gledala sam g'a kako otresa vodu s posuda i brie ga iako je potroio
cijelo bogatstvo na njemaki stroj za pranje posuda: kotao je vie od odmora koji smo
sestre i ja svojedobno provele na Mallorci. Po nainu na koji je naginjao glavu znala sam
da to radi jer je dovoljno ljut da se spusti s brda i zalupa mi na vrata. Bio je to oblik
meditacije, nain da se natjera da o tom planu jo jednom razmisli. Ruke su mu se
kretale svrhovito, bez prave radosti ili ljutnje, kao to je inio i sve ostalo. Kao da umjesto
krvi ima mlaku vodu. D olo mi je da zaurlam i bacim mu kamen u prozor, samo da
izazovem drugaiju reakciju.
Umjesto toga, obrisala sam cipele, osluhnula zvuk vlastita daha i pozvonila na vrata.
"Fiona", rekao je jednostavno, kao da sam zaboravila kako se zovem. Posljednjih
nekoliko dana brijao se toliko esto i tako glatko da sam mu na licu izbrojila tri jedva
zacijeljene posjekotine. O sjeala sam miris sapuna od limuna; irio se kuom kao to se
miris dezinficijensa iri bolnicom, i pekao mi oi.
"Mogu li ui?" upitala sam s usiljenim smijekom, onakvim kakav sam na ulici znala
uputiti pateru Malloyu - otkrivajui zubalo, ali bez pravog kontakta oima. J er, Finbara i
nisam morala pogledati da znam da mu je pogled prepun pitanja, ne predbacivanja, a ja
bih u svako doba radije prihvatila srdbu. Posljednja stvar za koju sam bila raspoloena
bilo je odgovaranje na pitanja o tome kamo je nestala stara Fiona.
"Upravo sam prao posude", rekao je meni neprepoznatljivim glasom, nekako odve
gustim, kao da je u usta upravo stavio med i zaboravio ga progutati.
S jela sam na jedan od bijelih ikea-inih kaua za iju je dostavu iz Londona, prije dva
mjeseca, platio silnu lovu i cijela dva dana tjerao me je da sjedim s njim na podu i
sastavljam ih. N auila sam mrziti skandinavske alatke u obliku slova L i one slatke
piktograme zbog kojih ste se samo osjeali kao potpuni idiot. Finbar je obrisao ruke o
aneoski bijelu pregau i sjeo na isti takav kau nasuprot meni. Kristalna gurica sirene
koja miluje nekakvu napaljenu ribu bila je nijemi sudac. S tajala je na mramornom stoliu
ispred nas i djelovala nesretno zbog dodijeljene joj zadae. Riba je izgledala kao da joj se,
ovako ili onako, ivo fuka.
"N emam isprike, Finbare, i doista mi je ao", zapoela sam neuvjerljivo i istodobno
pokuavala disati. S ad, kad sam doista bila tu, inilo se da dio onog mistinog opijuma
to mi ga je J im ubrizgao polako iezava. Ponovo sam osjetila poznate mi naznake
lupanja srca, nagovjetaj sirova srama to je leao tik ispod povrine i silom se pokuavao
iskobeljati.
Finbar isprva nita nije rekao; nastavio je o tkaninu brisati svoje ve do kosti suhe
prste. Tek sam tada opazila da je pijan. Za sve vrijeme to smo ga proveli zajedno, samo
sam ga dvaput vidjela izvan kontrole. J ednom, kada su nas - nakon to je postao glavni
prodava za cijelu upaniju - njegovi ljubomorni kolege odvukli u neki luksuzni restoran
talijanskog imena u Cork Cityju. S am je popio dvije boce ampanjca. Kada sam ga
odvezla kui, cijele je noi po odijelu traio nepostojeu prljavtinu. I , drugi put, kada
smo se prvi put seksali i kada mi je, prije svravanja, rekao da me voli. S hvaala sam

zato je htio da mu kua mirie na limun, a ne na pivo. O i su mu bile ruiaste, moda

od suza, ali moda i samo od druge ture viskija.
"Mora sa mnom na veeru", bilo je sve to je isprva rekao.
ekala sam da nastavi, no Finbar je obje ake spustio na koljena. Rekao je to je
namjeravao.
"O emu ti to?"
"S ljedee subote. U ristorante Rabenga, prijeko, u Glengarriu. Tvrtka ima slubenu
veeru. S vi oekuju da budemo tamo, oboje." Rijei je ispaljivao kao da bi mu due
reenice nanijele ziku bol. J o uvijek se nije pokuavao smijeiti, to je, zapravo, bilo
jedino to me je te noi radovalo.
"uj... moda to i nije tako dobra ideja? Mislim, kako stvari sada stoje i ostalo."
Prije nego je odgovorio, Finbar je pokrio usta. "A kako stvari stoje? I moe li mi
tono rei, Fiona, o kojim to stvarima govorim?" uketao je, kao da mu se usnice pomiu
same od sebe i govore o neemu u to ostatak usta nije upuen. Umjesto u mene,
pogledao je u kristalnu sirenu. Sudei po pogledu, slijedile su joj gadne batine.
"N isam to planirala", rekla sam. "I ao mi je to sam ti lagala o susretu s njim. A li
lagala sam, i tu la ne mogu povui." Pogledala sam Finbarove ruke i upitala se zato mi
je - kada bi mi tim rukama gnjeio grudi kao da mijesi tijesto - trebalo toliko vremena da
osjetim bilo to, dok me je Jim samo trebao pogledati, i ja bih bila mokra do koe.
"Znai li to da ne ide na tu veeru?" rekao je.
Ustala sam, otila iza njega i poloila mu ruku na vrat. Pomiljala sam da ostanem i
iz samilosti spavam s njim, no to bi sirotog deka samo do kraja sludilo. S toga sam mu
nakratko spustila prste na vrat, oslukivala mu bilo i ljubav koju nikada nismo istinski
dijelili, sve dok nije posegnuo i odmaknuo ih.
"Vidimo se, Finbare", rekla sam otvarajui vrata, znajui da se vjerojatno vie neemo
vidjeti.
Kada sam je toga jutra nazvala, znala sam da mi ravnateljica nije povjerovala ni
rijei.
"Pa onda ozdravite, Fiona, to drugo?" rekla je gospoda Gately kada sam joj kao
nemuti izgovor za injenicu da svoj zloesti esti razred preputam blagom milosru
zamjenskog uitelja (kojega e, bez ikakve sumnje, do drugog zvona rastrgati na
komadie) ponudila upalu plua.
"Hvala vam, gospodo", rekla sam, pazei da ne zakaljem i tako pretjeram s priom.
"S igurna sam da e mi sljedei tjedan biti puno bolje." I stinu govorei, otkako sam srela
J ima i izgubila ga, doista sam poela kopnjeti. O dvukla sam se pred kupaoniko zrcalo i
u njemu ugledala tamne podonjake i nekakvo sivkasto bljedilo u obrazima.
"O dlino si to obavila, Fiona", rekla sam odrazu u zrcalu, a onda odjenula jaknu i
krenula prema vratima. D o sada si, valjda, ve shvatio da svoja udovita iz estog
razreda nisam izbjegavala iz obijesti. N isam mogla spavati, dijelom zato to sam na vratu
i dalje osjeala Tomov no, dijelom zbog prizora sirote Kelly to sam ih vrtjela u glavi,
Kelly koja je u onoj kui, u krevetu, vjerojatno leala cijele noi, sama, krvi ve skorene u
pastu.
Zato sam odluila otii k Bronagh, odvanoj hraniteljici istine i pravde.
"I zgleda dobro za nekoga s galopirajuom upalom plua", rekla je zajedljivo, zurei
u mene preko pretrpanog stola. Bilo je vrijeme doruka, i svi drugi gardai natrpavali su se
jajima i tostom u kafeteriji nie niz ulicu, preputajui neobuzdani kriminalitet
najmlaem gardistu u ekipi.

"Zna nas Walshice, brzo se oporavljamo", rekla sam sjedajui i dodala joj alicu
kave s puno eera i mlijeka, kako je pila i sve ostalo. D a je netko napravio pivo s okusom
jave, zapljeskala bi, natrpala lag i naiskap popila dva velika.
Mirovnu ponudu primila je bez puno oduevljenja, promatrajui me s istim
otvorenim gaenjem kakvo mi je sino priutila sestra. D olo mi je da joj ispriam koliko
je Finbar ogoren, no zakljuila sam da time neu kupiti bogzna koliko milosti.
"to e ti ovdje?" rekla je Bronagh otpijajui velike gutljaje kave, pazei da je ne vidi
narednik Murphy, onaj to ju je na starom groblju pozvao na red zbog cmizdrenja. S lika
jo uvijek ive i koketne S arah McD onnell stajala je na oglasnoj ploi, ispod natpisa trae
se informacije. Policijske fotografije mrtve djevojke o kojoj sam itala u novinama jo nije
bilo. Bila sam pak sigurna da J im i njegov Kinez izgaraju od elje da pomognu u
rasvjetljavanju te sitne svinjarije.
"Vidjela sam neto", rekla sam skupljajui hrabrost, riskirajui da ispadnem bedasta.
"Prole noi. Gore u brdima, prema Glengarriu." S jetila sam se Kellyina glasa u
spavaonici na katu. ak i tada, ljutio me je vie od sjeanja na Tomove, na uho
izgovorene, zadihane prijetnje smru.
"J esi li? A to to, po tvom miljenju? O nog armenskog depara to je zbrisao mojim
tamonjim cijenjenim kolegama? Je li nosio zatvorsko crno odijelo s bijelim prugama?"
"Ne zezaj, Bronagh. Ozbiljna sam, stvarno."
N agnula se prema naprijed, posve zaboravljajui mirovnu ponudu iz koje se puilo.
Lice joj je poprimilo svijetlo ruiastu boju. Pokazala je brdo papira pokraj sebe. "A
kakva sam ja, po tvom miljenju? J ebeno oajna, poput tebe? Moramo obaviti hrpetinu
posla, a radimo samo etiri sata dnevno. Mama Avu redovito dovodi kui napola prljavu i
prepunu slatkia, a Gary se sprema krenuti na onu brinetu iz S uperValua i ostaviti me
zauvijek. N emam vremena za tvoje glupe vizije, Fiona Walsh, doista nemam. N e danas."
I sklesanu bradu zabila je u slubenu kravatu kao da je na paradi - ili kao da se trudi ne
zaplakati.
"S jea se onog J apanca?" ustrajala sam. "O noga to u eir skuplja lovu za J ima?
Mislim da je sino, moda, ubio nekoga."
Bronagh nije pomaknula ni jedan mii. S amo je zurila u mene, pogledom koji me je
podsjetio zato se uope eljela prikljuiti Gardi. Pogledom je prosvrdlala mene, pa zid,
pa prola kroz cijeli Castletownbere, otila do najudaljenijeg kraja I rske, sve dok joj se
pogled nije zaustavio na nepoznatom zloinu koji jo nije rijeila. "S ino?" upitala je,
skrivajui u glasnicama grumen tajnovitosti. Pogled joj je ponovo bio samouvjeren.
Kimnula sam, elei da me saslua. "D a. N ekoliko cesta iza A drigolea, prema istoku.
S lijedila sam J ima cijelim putem. I njegov ovjek, Tomo, bio je tamo. Ta ena, ne znam
joj puno ime, ali znaju je kao Kelly, ivi u jednoj kamenoj kui, sama. J im je s njom otiao
na kat, a Tomo ju je pokrao do posljednje lice. Rada me je vidio, pokuao mi je prerezati
vrat, ali sam se uspjela izvui. Bronagh, mora odmah poslati nekoga onamo."
Prolo je punih pet sekundi. A onda je Bronaghino lice ozario osmijeh kojim vas
ljudi koji se osjeaju nadmonima obavezno zabljesnu. Gardisti ga, valjda, vjebaju svaki
dan prije doruka. Ustala je i pokazala mi da poem s njom niza stube.
"J esi li ula ita od onoga to sam ti rekla?" upitala sam kimajui dvojici gardaia to
su se upravo vratili, slubenih plavih odora jo uvijek posutih mrvicama. J edan je
promumljao neto o "upali plua" i u prolazu mi dobacio optuujui pogled.
"J asno k'o dan", odgovorila je moja mala murjakinja samozadovoljno, iz dubine
pranjavog stubita. S tigle smo do elinih vrata roavih od hre. O tvorila ih je vjetim
okretom zgloba.
"Posve si sigurna da se sve to zbilo sino?" upitala je.
"N e budi takva vjetica, Bronagh. Rekoh ti. I , pretrai li tu kuu kako spada,

vjerojatno e uvidjeti da je ta ena, Kelly... kako li se ve preziva, ubijena na isti nain na

koji je Kinez sredio i Sarah i onu Hollandovu u Drimoleagueu."
"To mi zvui kao pravi pravcati val zloina", nastavila je Bronagh otkljuavajui
metalni ormari i otvarajui ga jednim trzajem ruke.
Zaulo se glasno klang!, a onda je zbacila gumenu plahtu.
Meni pred nosom, na metalnoj ploi, leao je moj Kinez, mrtav k'o plastini Isus.
Usko mu je, konjasto lice nateklo na dvostruku veliinu. J agodice su izgledale kao da
ih je udaralo neto teko, sve dok pod teinom nisu popustile. Kao da je sam Bog sjeo na
njega, pomislila sam. I li to, ili ga je po toj koi boje duhana izudarao J im, bejzbolskom
palicom. N i jedan odbjegli voza, nikakvim udarcem automobilom, nije ga mogao
pretvoriti u ovakvu krpenu lutku, osim ako nije iao u rikverc da posao obavi kako treba.
"eli mi rei da te je pokuao ubiti ovakav?" upitala je Bronagh.
"I suse!" rekla sam, brzo se odmaknula i udarila glavom u hladnjak u kojemu su
uvali druge pokojnike.
"Upravo tako. I ja sam to rekla kad me je gospoda Monaghan jutros nazvala i rekla
da je njezino unue pronalo neto gadno u vodi", rekla je Bronagh, uivajui u
zapanjenom izrazu na mom licu. "J o nismo obavili potenu forenziku analizu, ali rekla
bih da ga je netko, prije no to se smoio, zbilja dobro iscipelario."
"S ino je jo bio iv. J er ja sam bila tamo." O krenula sam glavu da vidi crvenu crtu na
mjestu na kojem me je njegova otrica porezala. "Vidi li ovo?"
"Trebala bi paziti kad se brije", rekla je i slegnula ramenima, vratila Toma nagradi
koja ga je ekala na drugom svijetu i izvela me van, na jednu stazicu. Kada smo izile na
glavnu ulicu, Bronagh me je povukla ustranu i stavila mi ruku na rame (bit e da je to
najprije vidjela u lmovima). N ekoliko ribara, koji su upravo oblajavali nekakvu curu,
pretvarali su se da nas ne gledaju, ali su se stiali, taman dovoljno da uju svaku nau
rije.
"S ad me sluaj", rekla je. "J edno je slomiti srce sirotom Finbaru kurvajui se okolo s
tom skitnicom. A li petljati se u nae istrage sasvim je druga stvar. S toga se ubudue dri
svojih piramida i mumija, a mrtve prepusti nama, dobro?"
"Znam to sam vidjela", rekla sam pokuavajui ne vikati. O no vjeito zabadalo,
narednik Murphy, otvorio je prozor na katu da vidi to radimo, i Bronagh je, da ga ne
razoara, progovorila glasom velike cure.
"I di kui", rekla je. "I lijei tu... upalu plua, je 1' tako bilo? Moda je izlijei neka
bajka tvog novog deka." S tim rijeima okrenula se i uetala u zgradu postaje, oekujui
koliko-toliko kolegijalno potovanje. A nee ga doekati, koliko god limenih znaaka
uglaala.
Moja vlastita krv prijezirno me otkvaila, a moja najstarija i najbolja prijateljica
mislila je da sam pukla.
Prvi put otkako znam za sebe, osjeala sam se posve sama.
Vjetar je dograbio uperke trave, gore, u planinama Caha, i poeo ih snano vui.
D va sata biciklom sam se vozila uz vjetar, vraajui se do onog padinskog panjaka
pod stijenama. S ada sam leala s dupetom u zraku i nosom na zemlji, pokuavajui
otkriti ima li dolje, u kui, ikoga ivoga. Fino, samo se ti smij, ako ba mora, ali pokuaj
ti glumiti jebenog Herclea Poirota dok ti eve - izdajice jedne - cvrkuu tono iznad
glave, a zalutale ovce prilaze i grickaju travu ni pola metra od tvog tajnog skrovita.
Kuhala sam se u predebe-lom kaputu iji su krajevi glasno vihorili na vjetru, poput
potrganih zastava neke odavno zaboravljene i pokopane vojske.

Kua je djelovala tiho. Audi koji sam onomad vidjela stajao je na istom mjestu, a tu
je sada bio i stari mrzovoljni land rover, koji je izgledao kao da je iziao ravno iz kataloga
lovake opreme, sve s blatom, ogrebotinama i ostalim. Htjela sam se spustiti do kue,
doista jesam, no neto me je spreavalo. Vjerojatno strah, premda bih ga u ono vrijeme
vjerojatno nazvala razboritou.
Kada sam izolirala pjev ptica i aputanje trave, ula sam priguene udarce. Zvualo
je kao da netko udara dlanom po stolu, su-spregnuta daha oslukuje je li ga tko uo, a
onda ponovo udara.
Puzeke sam prilazila kui, razmazujui zelene tragove puzanja po utoj cvjetnoj
haljini koju sam maznula Aoife, sve dok nisam vidjela o emu se radi.
Ulazna su vrata, kao i sino, zjapila otvorena i, posve u vlasti vjetra, lupala po bravi.
O dvaila sam se ustati; imala sam osjeaj da mi je netko u vene ulio nekoliko litara
hladne vode. A ko je Kelly leala na katu, ako su po njoj i sa nje puzale muhe, nisam je
eljela vidjeti. A li kad me je ve hrabri gradski erif smatrao zabuanticom i luakinjom,
kakvog sam izbora imala?
"Halo?" rekla sam. Vjetar je rije zgrabio i odnio je prije no to je stigla do vrata.
D ola sam do mjesta na kojemu sam sino stajala i ugledala - stare i skrutnute - tragove
vlastitih stopala u blatu. Bum! Vrata su ponovo udarila, a ja sam odskoila dva i pol
centimetra od tla. Priljubila sam nos uz prozor i provirila kroz staklo; nisam ugledala
nita novo, nikakav karton mlijeka ili alicu kave koji bi mi odagnali strah od svjeih
leeva u spavaoj sobi - ljubaznou izvjesnoga dragog J ima Q uicka. Proklinjala sam
vlastitu radoznalost, svoju elju da ga ponovo vidim jo i vie. J er, evo istine: da, eljela
sam razrijeiti ono to sam i dalje drala ubilakim pohodom koji je vodio do J ima, ali
ponajvie zato da se jo jednom zagledam u one jantarne oi i pokuam odgonetnuti
njihove tajne. O suuj me, ako mora, ali tako je bilo. Tu je zavravala moja solidarnost s
drugim curama. Usprkos svemu to sam znala, ostatak je i dalje pripadao Jimu.
I tako sam duboko udahnula, skrenula za ugao i ula u kuu.
U dnevnoj je sobi bilo tiho, ne raunajui lagano kripanje staklenih vrata koja su
vodila dolje, u zaljev. Taj je zaljev sada bio ispunjen jedrima, bijelim ubrusima na
N eptunovu plavom stolu za blagovanje. S tajala sam tako koju sekundu, uasavajui se
onoga to mi je bilo initi, a onda krenula uza stube.
"Halo?" viknula sam jo jednom, no odgovaralo mi je samo uporno ham! Bila sam ve
na pola puta do gore kada mi je svanulo da za zatitu nemam ni kuhinjski no. O eva
strana samarica vrsto je spavala u mom krevetu. S pustila sam pogled i prevrtala po
torbi traei barem kljueve koje sam mogla iskoristiti kao mjedeni bokser, kada je
pokojnica prvi put progovorila.
"A to, tono, ti radi ovdje?" upitao je enski glas.
Podigla sam glavu i nala se oi u oi s Kelly, koja je, jedva se obrisavi runikom,
jednom rukom oko struka stezala ogromni kuni ogrta, a drugom teku drvenu zdjelu.
Bila sam zaprepatena. Laknulo mi je to neu morati vidjeti jo jedno mrtvo tijelo,
toliko da sam se, na svoje iznenaenje, doslovce nasmijeila. "J a... ovaj, vrata su bila
otvorena, pa..."
"To je zato to sam ih ja otvorila da ue malo svjeeg zraka.
Vidi kako to funkcionira?" Glas joj je bio otar i upao poput obraza, no lijevo joj je
koljeno klecnulo kada je krenula prema meni. "A tebe nitko nije pozvao unutra. S toga mi
odgovori ili u ti ovo zabiti u glavu."
Povukla sam se putem kojim sam i dola, nastojei joj odgovoriti a da mi se glas
pritom ne raspadne u milijun komadia. "Zovem se Fiona Walsh i uiteljica sam dolje u
Castletownbereu." N a Kellyinu licu nije bilo nikakve reakcije. N ainila je jo dva koraka
niza stube. Kratki nalet radosti to sam ga osjetila shvativi da ipak neu vidjeti

skrutnutu krv uzmaknuo je pred strahom kakav nisam osjetila odonda kada sam sestre
izvlaila na stranja vrata kue, dok nam je vatra odozdo palila stopala. "Zna, kola
Presvetog Srca? Odmah iza crkve?"
"A plaa ti je tako usrana da mora krasti od potenih ljudi, je li?" Zamahnula je
prema meni, i ja sam se, uzmiui, naglavce skotrljala posljednjih nekoliko koraka i
zveknula glavom o njen fino uglaan pod od trenjina drva.
"Ne", zagraktala sam. "Ovo je nesporazum."
"Ti si nesporazum, kako god se zvala." Krv joj je uzavrela, i ja sam osjetila kako krui
oko mene ne bi li me ponovo tresnula dok jo leim. "Zar vi, prljavi ilegalni emigranti,
stvarno mislite da vam estiti ljudi slue kao osobni bankomati? O nda, kako se zapravo
zove? S veta? Valerija? O , ne, nemoj mi rei, ti si kotlokrpa iz neke karavane sa sjevera.
Mislila sam da ste vi, ljudi, izumrli s pojavom mobitela."
"S amo sam dola vidjeti jesi li dobro", rekla sam napola sjedei i trljajui glavu.
"Kunem se Bogom. N azovi postaju Garde u Castletownbereu ako mi ne vjeruje. Trai
Bronagh."
Kelly je trepnula i oko vitkog struka stegnula remen frotirskog ogrtaa koji je
vjerojatno pripadao njezinom stalnom - i rogatom - deku. Bila je slatka. J im je imao
ukusa, to mu moram priznati. I opet, moja ljubomora skoila je na vozako sjedalo i
izbacila oprez i pravednost na cestu. Prvi put toga dana i sama sam je poeljela udaviti,
skup' s tom njenom koatom stranjicom.
"Jesam li ja dobro?" upitala je.
"D a. N akon onoga to se dogodilo sino. Vidjela sam nekoga kako s tobom odlazi na
kat. I samo sam pomislila..." S jetila sam se kako je vritala kada je J im doista navalio i
osjetila kako crvenim. S ada sam se osjeala i posramljeno i glupo. Znala sam da sam
trebala posluati Bronagh.
N abrala je elo i, sjedajui, spustila zdjelu u krilo. O bje smo, jedan kratki trenutak,
oslukivale spremnost one druge da cijelu stvar odigra do kraja. Tada su joj obrve
poskoile uvis i ponovo se, gotovo s radou, maila oruja. "To si bila ti!" povikala je i
zamahnula prema meni poput igraa hurlinga. "Znala sam da sam ti negdje vidjela facu.
D a. Bila si u pubu, je li? I slijedila si J ima i mene dovde, je li, bolesnice?" Lice joj je
poprimilo bijelu boju pjene. "Prsten koji mi je ostavila majka, moja putovnica, gotovina,
kljuevi audija i svi telefonski brojevi koje posjedujem! I ima prokletog obraza vratiti se
i vidjeti imam li toga josi Dolazi ovamo!"
S vuuu! zaitao je drveni projektil, i ja sam pojurila prema vratima da ga
izbjegnem, izgubivi usput jednu cipelu. "Vraaj se ovamo, ti ciganska kuko!" bjesnila je
Kelly.
"S jea li se i da je ovdje bio i onaj azijski momak?" vrisnula sam, bjeei od nje to
sam bre i dalje mogla.
"Laljivice!" vikala je, jurei me poput bijesnog psa. "Koji momak?" Gore, na cesti,
neki se automobil zaustavio da pogleda predstavu i netko je spustio prozorsko staklo.
"J imov pomonik; i on vas je slijedio dovde", zadahtala sam. "S ino sam dola ovamo
ljubomorna to je J im naao drugu, priznajem. A li taj tip, vidjela sam ga kako sve uzima.
Tako oni rade. J edan otvara vrata, drugi ih ostavi otvorena." N espretno me je zgrabila za
kosu i iupala nekoliko pramenova prije no to sam pronala jo nekoliko unci
adrenalina i ponovo umakla.
"Pokuaj ponovo", rekla je pitei. "Jim je gospodin."
"D a", rekla sam, "sve dok njegovi mali pomonici ne kau pogrenu stvar. Tada ih
ubija. Kinez je mrtav; od njega nije ostalo ni dreka."
O svrnula sam se za sobom, pogledala je, i ona je prestala trati. Ruke su joj se

objesile niz tijelo kao da su iznenada oteale.

"to si rekla?"
"Ba tako." N astavila sam, svaljujui se na travu. "Vidjela sam ga, prije manje od sat
vremena, razvaljene glave." I Kelly je sjela, vaui nevidljivu travku. S toga sam joj u
malo japijevsko srce odluila zabiti posljednji bode znanja kojim sam raspolagala. "I
reci mi", upitala sam pokuavajui suspregnuti smijeak, "je li ti rekao ono kako on ne
upravlja priom ve ona upravlja njime? Kladim se da jest. I jesi li vidjela onu njegovu
tetovau? S to je na njoj - zaboravila sam - Porky Pig ili junaina Cchulainn (Cchulainn
- irski mitoloki junak (op. prev.).? Ponekad se slino odijevaju."
"Zavei", rekla je, sputena pogleda, ali znala sam da sam pogodila u sridu. S vi ele
glavni zgoditak, zar ne? No nitko ga ne voli dijeliti.
"J im armira i pria prie, a njegov mali sluga poisti sve ostalo", rekla sam, ovoga
puta bez ljutnje. Stvar je bila naprosto briljantna i morao si joj se diviti.
"J im nema nita s tim", rekla je Kelly, ni sama ne vjerujui u ono to govori. Ustala je
i obrisala travu s kunog ogrtaa, potiteno, kao da joj netko protiv njezine volje stie
nos. "S mrt tog ovjeka bila je nesrea, sigurna sam. A sada bih voljela da ode. J er, kao
to ti rekoh, Jim je pravi gospodin."
Pogledala sam prema vrhu breuljka i vidjela kako se Bronagh, izmeu stijena,
sputa k nama. Pobjedonosni osmijeh obasjavao joj je lice poput svjetionika.
"Kako da ne", rekla sam.
N ada mnom se saalila moja demonska sestra. Tko bi drugi to uinio djevojci koja je
podigla lanu uzbunu? Kako bilo, za moju smijenu teoriju o ubilakom pohodu do
sumraka je saznao cijeli grad. Cerekanje me je pratilo cijelim putem od gardijske postaje
do kue.
N akon to mi je, pri povratku, Bronagh oitala jo jednu bukvicu o tome da me je
komotno mogla uhititi zbog provale jer je otiske mojih stopala pronala i u Kellyinoj kui
i ispred nje, posljednja stvar za koju sam te veeri bila raspoloena bila je dodatna osuda.
Umjesto nje, na vratima me je doekala zdrava doza J evgenije, im sam na njih
pokucala i vidjela da ih otvara pjegava plavokosa djevojka.
J evgenija je bila sestrina cura, iako je ni jedna od nas nije tako nazivala. Preutno
smo putale tetku Moiru da o njoj govori kao o "onoj tvojoj bivoj cimerici". Moda smo
se tome i mogle usprotiviti, no pokuaj ti takvo to u dijelu svijeta gdje si nadrapao ako ti
osoba s kojom se eli drati za ruke nije deko, a nije ti ni sestra.
Bila je odnekud iz Rusije i nisam joj uspijevala izgovoriti ime, ak ni uz svetako
strpljenje i glavu punu Guinnessa, no to i nije bilo vano. Zvala sam je, kratko, Ewie. Bila
je sjajna, jedina osoba iz vanjskoga svijeta kojoj je uspijevalo oraspoloiti Rosie. Uz to
vragolasta i graciozna, za razliku od Rosn, koja se izlegla iz mranih zakutaka Boje
mate. Ewie se kretala s uidnom elegancijom koju bih oekivala u plivaa, samo je to
inila na suhom. Ewie je jo uvijek ivjela u stanu koji su dijelile na ucc-ju* i dolazila u
posjet kad god bi joj palo na pamet. Ruka kojom je protresla moju bila je sitna i stiskala
me taman toliko da mi dade do znanja da je sretna to sam navratila. Bila je odjevena u
smei vuneni demper s patentom, zakopanim do nih uiju u obliku morskih konjica.
N aime Elektra nije pokazivala razumijevanje za sestrinu leernost i nesklonost
pravovremenom plaanju rauna, pa ju je promptno iskopala. Opet.
"Kako si?" upitala je Ewie onim svojim neobinim, odsjenim naglaskom i vratila se
u kuhinju, u kojoj se nije kuhalo otkako je posljednji put bila tu.

"Nije loe", lagala sam. "to sprema?"

"Lososa i povre na pari", rekla je, odluno napadajui svaki slog. Kako joj se
izgovara ime nije znala ni Rosie, koja joj je tanke usne ljubila vie od godinu; ona ju je
zvala jednostavno Ivana Grozna.
"Super. Gdje nam je ljepotica?"
Ewie je palcem pokazala prema spavaoj sobi. Poznato ereta-nje elektronskih
glasova govorilo mi je gdje u pronai jedinog lana svoje obitelji s reputacijom
sramotnijom od moje. Mrmljanje se pojaavalo i stiavalo, kao da zbor anela - za vijeke
vjekova zakljuan u tom radiju - jo uvijek pokuava pronai izlaz.
"'Ej, genijalko", rekla sam i osjetila olakanje vidjevi je kako, onako pogrbljena, u
ruiastoj majici s natpisom pog ma hon upravlja komandama i istodobno pokuava
isisati ivot iz cigarete. Znala sam da joj reeni komad odjee, kojim opinstvo poziva da
je poljubi u dupe*, nije dala Ewie. Vjerojatno ju je napravila sama.
"Bilo je i vrijeme da se pojavi", rekla je stiui me u estok zagrljaj. "Ruska princeza
ostaje nekoliko dana, to znai da emo proi i s neim boljim od tankih nita slanine i
ustajalog kruha." Lice joj se neprirodno uozbiljilo. D jelovala je kao da biste je mogli
povrijediti ako je samo poprijeko pogledate. "ujem da te je na mali Columbo prodao
ne bi li se uvukao dekima u plavom. J ebe nju." I zgriene crne nokte zarila mi je u runi
zglob. Toga asa bila je spremna ubiti za mene. Kako e se pokazati, obje emo uskoro
ubiti za nekoga treeg.
"Hvala, Rosie", rekla sam i na trenutak morala odvratiti pogled da od iste sree ne
zaplaem. "Jesi li se danas ula s Taksistom?"
"O h, ne obaziri se previe na A oife", rekla je Rosn, okreui gumb koji centimetar
ulijevo, traei glasove na dijelu skale kojim su se motali samo najzagrieniji entuzijasti.
"I sama je htjela povaliti tvog seanchaija. N azvala je da mi kae da je ve poalila zbog
nekih stvari koje ti je rekla. Tipino. Vratila se onom svom nogometau, zavjese su
navuene, a veeras nema ni jednu vonju." N asmijeila se Ewie, koja je postavljala stol.
"S to je svim tim lijepim ljudima, pitam se? Zato iskoritavaju ne, estite cure poput
nas?" Prsten s lubanjom svjetlucao joj je na kaiprstu dok je namjetala skalu i
pokuavala uhvatiti muki glas, jedva ujan ispod saga statikog uma, i teko uhvatljiv.
"O sjeam se kao idiot, Rosie", rekla sam vadei iz depa i dodajui joj novinski
lanak o "sluajnoj" smrti gospode Holland. "Bila sam tako sigurna da -"
"Ti si moja starija sestra i za tebe bih pila magareu pialinu", rekla je grabei me za
ruku. "A li sada mora prestati. O naj tvoj ba i nije sav sjajan i fantastian; mislim da
nema nikoga tko to ne zna. I moda ne krade samo srca. A li bude li posvuda vidala
ubojstva, raspast e se po avovima." Usnice su joj se razvukle prema gore, u osmijeh
toliko irok da je vrhom cigarete gotovo opekla obraz. "A tko bi se onda brinuo za mene?"
S tisnula sam joj ruku, ali joj nisam odgovorila. Razmiljala sam o tome koliko je
dugo Tomo osjeao ono ime su ga zatukli. U glavi sam zabiljeila da J imu, ako ga ikada
ponovo vidim, pogledam zglobove.
"O zbiljno mislim", rekla je Rosie vidjevi da samo kimam glavom, a da nisam ula ni
rijei od onoga to je rekla.
"Pet minuta, drutvo", rekla je Ewie i, toboe ozbiljno, pogledom prostrijelila Rosie.
"N a zapovijed, gospodo generalice", rekla je Rosie salutirajui rukom u kojoj je
drala cigaretu. D rugom rukom ponovo je zavrtjela skalu ulijevo. I konano bila
nagraena za trud.
"...iz mog dvorca na brijegu duboko u umi. uje li me tko, pitam se?" zaula se
neija isprekidana poruka s one strane groba. Glas je bio muki, umirujui, i podsjeao
me je na neto poznato, neto u to nisam uspijevala uprijeti prstom.

"O vdje N ightwing, duboko u guzici Corka. ujem te savreno", zalajala je Rosie u
svoj staromodni cb-mikrofon, crn i velik poput rune granate.
"Zadovoljstvo mi je upoznati tako armantnu damu, dakako", nastavio je glas dok je
Rosie jo malo okretala gumb da se rijei izoblienja. "Zato u ovakvu ljetnu no sjedi
sama za mikrofonom?"
"D oite i navalite", rekla je Ewie nosei pune tanjure, "ili e se povre ohladiti."
Pokazala sam joj da stiemo im skuim zato tog mukarca i dalje sluamo, umjesto da
okrenemo prekida i zavrimo. Moj receptor za opijum - ono mjesto koje je J im dotaknuo
najprije pogledom, onaj dio mene zbog kojega ga (premda si to nisam htjela priznati)
nisam mogla prestati ganjati - sada je pulsirao. inilo mi se da mi u srce navire tekua
nada, a ono mi tu nepoznatu, prekrasnu, smrtonosnu drogu pumpa natrag, u vrke
prstiju.
"Zato? Zato to je ovdje akcija, deko", rekla je Rosie. I z njezina prezrivog tona
razaznala sam da je nervira to se glas ne pridrava radioprotokola i emitiranje ne
zavrava sa kraj. "A kako noga mladog ovjeka poput tebe valja zvati kad je doma, u
svom dvorcu? Kraj."
Uslijedila je duga tiina. Na trenutak smo pomislile da smo ga izgubile.
"Ljudi", ustrajala je Ewie. Ve je sjela za stol i demonstrativno lupkala vilicom.
"N ikada o tome nisam razmiljao", rekao je mukarac i na tu je pomisao gotovo
zakikotao. "Pretpostavljam da biste me mogli zvati... S traar. D a. S via mi se kako to
zvui."
Paljivije sam oslukivala istraujui bridove toga glasa; bili su skliski poput vlanog
mramora. O ajniki sam eljela da Rosie iskljui svoj pakleni stroj. A opet nisam, to me
je glas vie obuzimao. Jer, na zvuk toga glasa krv mi je bre zakolala.
"S uper", rekla je Rosie. "D akle ti si u umi, je li? Zuri mi se, cura me eka s veerom.
Ako se ohladi, poslat e mi guzicu u neki sibirski radni logor; kraj."
"Ve se ohladila", rekla je Ewie i nasmijala se, protiv volje. Moja demonska sestra
tako je djelovala na svakoga.
"To je lijepo uti", rekao je glas onoga koji se nazvao S traarom. "J er, neke stvari koje
iziu iz ume tamo bi trebale i ost-" Zaulo se dugo melodino cviljenje, nekakva poppostaja iz Kerryja zagluila je sve ostalo, a onda se ponovo izgubila, "...ljiva kad
razgovara sa zgodnim mukarcima koji priaju prie."
O tela sam joj mikrofon i stisnula tipku. "to si rekao? O mukarcima koji priaju
prie? to to oni rade?" I mala sam osjeaj da mi ivot ovisi o tome hou li ga natjerati da
mi odgovori.
Uslijedila je jo jedna odmjerena stanka i signal se izgubio u zviducima postaja
koje su nam pokuavale privui pozornost.
"Jesi li tamo?" gotovo sam povikala, ponovo stiui tipku na mikrofonu. "Straaru?"
"Ti nisi ona ena od maloprije", rekao je mukarac, ovoga puta iz vee daljine, kao da
emitira sa dna nekog digitalnog bunara. "A li svia mi se zvuk tvoga glasa. ini mi se da
si u svom pitanju iskrena. Zna, pripovjedai te navode na to da gleda u sve osim u ono
to je u njima samima. S teknu tvoje povjerenje i u tebi izazovu osjeaj da je svaka pria
izmiljena za tebe i ni za koga drugoga. Ne vjeruj im."
"S rela sam jednoga", priznala sam, a da - iste sekunde kada su mi rijei sile s usana nisam imala pojma zato sam ih izrekla. Tako mi Krista, osjeala sam se kao na
ispovijedi. O sim to sam eljela gurnuti ruku u radio i dotaknuti ovjeka s druge strane,
doim patera Malloya nikada i nigdje nisam poeljela dotaknuti, osim moda u gumenim
rukavicama. "Poinjem sumnjati da je..." Zastala sam osjetivi da me S traar slua bez
daha. "Mislim da enama zadaje bol - ne mislim samo na njihove osjeaje nego i na neto

puno gore."
"S hvaam", rekao je glas, ne odajui nikakvu naznaku onoga to je time mislio rei. U
malenoj sobi niskoga stropa zavladala je takva tiina da sam mogla uti i kucanje
Rosieina runog sata i cvranje tave koja se hladila u sudoperu. "Ve te je poljubio, zar
ne? Tako on to radi. A ko je doista vjet, ve si mu dopustila i da prespava kod tebe." Glas
je postao otriji, ali ne i prijekoran. "Trebate ga posve zaboraviti, obje, tko god bile, i
nastaviti s vlastitim ivotima. Od njega se, na kraju, ne moete nadati niemu dobrom."
Rosie i ja pogledale smo se onako kako se pogledavaju djeca kad pomisle da su
upravo vidjela duha.
"D aj to 'vamo", reklo je najprizemnije darkersko dijete koje sam u ivotu srela i otelo
mi mikrofon. "To je najvea gomila govana koju sam ikada izlopatala, S traaru. 'S i
siguran da nisi buljio u svoju plou za prizivanje duhova nakon to si popuio veliki
doint? Kraj."
"O d volje ti", rekao je mukarac dok su se elektronska vrata nae kratke seanse
polako zatvarala. "Moda uistinu trabunjam bez veze."
U posljednjoj nagloj provali signala, S traarov glas zauo se iz zvunika jasno kao da
sjedi na kauu pokraj nas i zuri u mene.
"Ali, ako ti pria o ljubavi", rekao je, "bjei glavom bez obzira."

Gledajui unatrag, veina dogaaja koji su prethodili toj veeri, ak i sada, djeluje mi
gotovo podnoljivo - koliko god ti se to inilo ludo. A li kada je ponovo doao petak, i
vrijeme za veeru kod tetke Moire, nai ivoti zauvijek su se promijenili.
O stala sam neko vrijeme, jela Ewieinu hranu, smijala se sestrinim alama, glumila
da sam posve prevladala opsjednutost putujuim pripovjedaima i - barem u svojoj glavi
- potencijalnim serijskim ubojicama. To je bilo sve to sam, izmeu zalogaja kukuruza i
lososa, uspijevala initi kako ne bih ustala sa stolca na kojemu sam sjedila i, posljednji
put, objema rukama, zgrabila kratkovalni radio, nadajui se da u onaj hipnotiki glas iz
ume, nekako, ipak uspjeti natjerati da se vrati. "Usamljeni bolesnik iz nekog socijalnog
stana koji ne zna to bi sa sobom", sarkastino je primijetila Rosn i napravila grimasu.
"O ooh, jezivo... O n, kakti, poznaje J ima. I uzima ime koje e te navesti da pomisli na
crna vrata dvorca iz J imova svijeta snova, zar ne? Ma, molim te. J eftin pripovjedaki trik.
Vjerojatno je raunovoa ili slubenik. Dvorac? U svakoj bajci postoji jedan. Jo graka?"
Ja sam bila pametnija.
I Ewie je bila pametnija, no ona je mudro utjela i lagano stiskala Rosieinu ruku
kada bi ova zamahala upaljenom cigaretom kao napunjenim orujem i nastavljala tiradu
o tome koliko je njezina starija sestra, uza svu svoju uiteljsku pamet, naivna. Ewie i ja
smo u izgovorenim rijeima upozorenja ule neto, neku poruku to je dopirala odnekud
onkraj ume za koju sam alila to sam je uope mogla zamisliti.
U danima koji su slijedili ela sam bogatu etvu sramote to sam je posijala jurei za
J imom i Tomom i sve vrijeme glumila da sam bolesnija od gomile sveenika na zboru
izviaa. Mimoilazei se sa mnom, ljudi su mi se napadno smijeili. Pater Malloy
spotaknuo se o vlastiti jezik kad mi je poelio dobro jutro.
N o nita od toga nije se moglo mjeriti s prijezirom koji sam doivjela od svojih
estaa.
"Gospoda Harrington nije znala
ni priblino dovoljno o D rugoj egipatskoj dinastiji", uzviknula je mala Mary
Catherine Cremin kada sam se napokon uspjela vratiti u kolu, strijeljajui me pogledom
od kojega bi i cvijee uvenulo. "Zato sam napravila popis svega s ime kasnimo u
posljednja tri dana, koliko ste bili... odsutni. Zamjenski uitelji naprosto nisu isto."

S pustila je uredno isprintan popis na stol ispred mene i nasmijeila se tako slatko da mi
je dolo da joj zalijepim jednu za uho. S hvatila sam na kakvim je mukama bila moja
zamjena. N akon toga, mogla sam uzdignutim kaiprstom mahati koliko me volja i - kad
god bi nekoj djevojici maznuli iPod - prijetiti D avidu da u ga prijaviti ravnateljici. Mala
je gadura vladala razredom poput vuice Ilse iz ss-a.
Bila sam zauvijek obiljeena kao "kurvetina koja je poevila onog skitnicu na
opakom motociklu".
Finbar mi je prestao slati sms-poruke i sada bi mi, kada bismo se mimoili na ulici,
samo snishodljivo kimnuo, kao to bi to inio s gubavcima. Plavokose gospode iz bara
Jastog bile su pune suosjeanja za njega.
I dalje sam pretraivala novine tragajui za vijestima o J imu, naravno, i
provjeravajui je li jo netko, u nekom drugom gradiu, doivio preranu smrt. N o o
silovanim i zadavljenim mladim djevojkama nije bilo ni rijei. S outhern S tar je
neprestano objavljivao prie o pretjerano naminkanim dobitnicima lota iz Clonakiltyja i
o tome kakvo lijepo ljeto imamo. Bronagh se vie nisam usudila nita pitati. inilo se
kako se sve - unato svemu to se moda i dogodilo - vraa u prijanje stanje, stanje to je
prethodilo crvenom Vincentu Cometu iz 1950. koji je onako buno najavio dolazak u moj
grad.
Tako vam se pak inilo samo dok se ne biste paljivije zagledali u moju tetku.
Prvo, omravjela je i ponovo poela nositi visoke potpetice. A oife ju je vidjela kako
dolje, kod frizera, trai da joj izvuku pramenove. Kada ju je jedna cura u trgovini upitala
je li ona to dobila neke dobre vijesti, tetka Moira se samo utke nasmijeila. I potrudila se
da nas, svaku pojedinano, nazove kako bi bila sigurna da u petak stiemo na veeru.
"Zdravo, ljepotice moje", zapjevuckala je otvorivi nam vrata i propustila nas unutra.
A oife i ja stigle smo putem kojim smo uvijek ile, sprdajui se na raun Finbara koji nas ni jednu od nas - vie nije pozdravljao. Kada smo pak ule u tetkinu kuu - a odmah za
nama i Rosie - nae nosnice navikle iskljuivo na miris zagorjelog mesa i razvodnjenog
povra doekao je nepoznat miris. Boe mi pomozi, mirisalo je prekrasno! Kao da su se
piletina, odrezak i nekakav egzotini zain stopili u umak odve kompliciran za
opisivanje. Budui da je sve bilo po starom, projurila sam pokraj kipova i uletjela u
blagovaonicu prije sestara. Sve meutim nije bilo po starom.
"to kuha, teta Moira?" zadovoljno je upitala Rosn i, umjesto odgovora, dobila tek:
"Jeste li sa sobom ponijele i tek?" I smijeak, tajanstveniji od sfingina.
Za stolom je stajao jo jedan stolac. Ukrobljeni bijeli stolnjak krasile su nove
kristalne ae, a Moira je kuu usisala tako da je bila ia od bolnike operacijske sale.
Kada smo posjedale, Aoife me je pogledala, naisto zapanjena, kao da nita od svega toga
nema nikakva smisla. Rosie je samo blenula za tetkom, koja je ustro izila iz
blagovaonice, smijeei se od uha do uha, nesumnjivo spremna za veliki nastup.
"S to joj je?" prosiktalo je moje demonsko dijete, uznemireno nanovo otkrivenom
samouvjerenou tetke Moire, nekako grozniavom i nezemaljskom.
"N emam pojma", rekla je A oife pipkajui ipkasti ubrus, toliko nov da je na njemu
jo stajala naljepnica s cijenom. "A li mislim da vie ne moram glumiti da volim kako
kuha."
U hodniku su se zauli koraci praeni cvranjem hrane u tavi. S estre i ja nestrpljivo
smo se naginjale na stolcima. Kunem ti se, sve je izgledalo kao maioniarska predstava,
ono kada slon nestane iza zastora, a onda se uz zvuk bubnjeva ponovo pojavi.
I pojavio se - J im - nosei dvije tave pune najukusnije hrane koju sam ikada vidjela.
Zglobove na akama, izgrebene i nateene, nije ni pokuao sakriti.
"D akle evo vas opet, moje dame", rekao je s onim svojim osmijehom, no samo je
mene pogledao pravo u oi. je uvijek bio korak ispred.

Potpuno neopaeno, poetkom tjedna nazvao je tetku Moiru i zatraio sobu. Mislim
da ne pamtim ironiniji in od onoga kada mu je dala klju sobe broj pet, sobe u kojoj joj
je Harold, na krip a vom starom krevetu, svojedobno unitio ivot.
"O n je tako zahvalan gost", cerekala se naa zatravljena tetka. I zmeu dvaju zalogaja
J imova pileeg cordon bleua, nasmijeila mi se i posesivno ga stisnula za podlakticu.
N jemu to, ini se, nije smetalo; smotao ju je onim svojim zmijskim pogledom pred kojim
su ene od Mizen Heada do Kenmarea pozaboravljale lica svojih supruga.
"D osadila su mi mala prenoita", objasnio je J im, doputajui si da zauzvrat
pomiluje ruku tetke Moire. Moje sestre silno su se trudile ne gledati kako na to reagiram.
"A vaa teta dopustila mi je da se uselim ako joj pomognem oko kue. Potena razmjena,
zar ne?"
O, da, pomislila sam. I tono znam kako e joj ti to pomoi.
Znam da zna, inilo se da mi uzvraaju njegove oi preko aa za vino. I oboje
znamo da ti nitko ne vjeruje.

Tako je poela moja vietjedna agonija.

N e elim tvoje saaljenje i nisam cmizdravica. To sam ti ve rekla. A li moram ti rei
koliko je nestvarno bilo gledati moju mrzovoljnu tetku kako odbacuje pt boje Mars
okoladica i ponovo otkriva samosvijest koju je posjedovala dok je Haroldi ovoga svijeta
jo nisu bili pokrali. J im je i dalje palio svog prekrasnog Vincenta i jurio u potragu za
publikom koja e plaati njegove prie, no svake noi vraao se naoj tetki.
S oba broj pet uskoro je dolino krtena, kada je J im pleui skinuo tetkinu novu
haljinu i rublje. N akon toga, njegov ranac i vrea za spavanje za stalno su preselili u
glavnu spavau sobu.
Moram ti priznati da sam jednom stajala ispred prozora te sobe i oslukivala hoe li
iz Moire izmamiti zvukove kakve je svojedobno izmamio od mene, no ula sam tek
mrmljanje. I sprva mi nije bilo jasno to rade, no kada sam zidu prila toliko blizu da sam
ga gotovo dodirivala, shvatila sam. N isu se ludo i divlje seksali, barem ne tada. J im je
inio neto mnogo zavodljivije.
Priao joj je priu.
Veere petkom, tjedne vjebe iz iste dosade, prometnule su se u izlobe na kojima
se Moira pojavljivala u sve smjelijim kostimima s vratolomnim izrezima, nakiena nim
nakitom nae majke. S ada je bila mrava poput modela kojima je zavidjela na bokovima,
a i J im je blistao kao pravi ponosni deko. Kad god bi rezao odrezak ili letirao onu svoju
fantastinu pastrvu amandine kuhanu na pari, promatrala bih no u njegovim rukama i
mislila na Toma, gospodu Holland i malu S arah McD onnell. A li, kako su mjeseci
prolazili, a nije bilo vijesti o novim jezivim ubojstvima, i ono malo sumnjiavosti to ju je
dotad moda i pobuivao, u veine ljudi ispralo se poput loeg sna. Osim u mene.
"Mora se pomiriti s tim", rekla je A oife dok smo jedne veeri U njezinoj kuhinji
pijuckale aj. "Mislim, ja jesam. I mogla bi u tome barem malo uivati." Pokuavala je
glumiti nekadanju, hrabru A oife, no vidjela sam da je zavist i dalje bocka, negdje blizu
srca. N ekoliko tjedana prije naime onaj njen prekrasni nogometa ipak je otiao iz grada
i vratio se svojoj anoreksinoj sponzorui, doma, u prekrasni Dalkey.
"A valjda", rekla sam i opazila kako dlanom tapka po kosi koje nema, to je inila
uvijek kada bi se iznervirala. "S amo, ima u tome neega... udnog... u tome to se uselio
tono kada su ubojstva prestala."
"Ma, hoe li vie prestati glumiti Perryja Masona?" N jezino lice, i inae grublja
inaica Rosieine vilenjake puti, malice se smrklo. "Tvog Kineza najvjerojatnije je udario
auto, S arah je sredio netko od onih armenskih ili ukrajinskih putujuih gangstera koji su

lani bili tu, a gospoda Holland umrla je u snu, dobro?"

"Dobro", rekla sam, i obje smo znale da ne mislim tako.
N ije to neto ime se ponosim, ali uskoro sam petkom uveer redovito njukala po
tetinoj kui.
S luila sam se kojekakvim izgovorima ne bih li otila na kat i preturala po J imovim
stvarima, to i nije bilo lako budui da je znao to mi se kuha u glavi. Tako bi - kad god bi
J im bio zauzet u kuhinji ili bi ga tetka odvukla na ulicu da se njegovim osmijehom pue
pred zavidnim susjedama - uslijedili kreativni odlasci u zahod. Ubrzo sam stekla tihu
vjetinu to sam je svojedobno pripisivala Tomu, otvarala ormare i podizala dempere,
otkopavala depove i ponovno ih zakopavala ne ostavljajui tragove. Bila je to gotovo
igra, s naglaskom na gotovo. J er, vrlo sam dobro znala to bi mi se moglo dogoditi uhvati
li me Jim ikada na djelu.
Uz to, u poetku i nisam pronalazila bogzna to.
Bilo je tu restoranskih rauna, telefonskih kartica i omota vakaih guma
poguvanih zajedno s djevojakim telefonskim brojevima i kemijskim olovkama. N ita
nije ukazivalo na to da je J im bilo to osim onoga za to sam ga ve smatrala - putujui
armer.
I pak, bila sam strpljiva. Pritajila sam se na gotovo mjesec dana, trpjela svakodnevnu
torturu malih udovita u koli i petkom naveer posluno jela J imovu struno
pripremljenu hranu, a da ga pritom ne strijeljam sumnjiavim pogledima. Uvjerila sam
samu sebe u to da me J im vie ne smatra prijetnjom; ponovo me je gledao prijateljski,
gotovo bratski. Tako sam, ponekad, na raspolaganju imala i po dvije minute da provjerim
kutove po sobama na katu, podignem madrace i tepihe, traei neto - bilo to - ime u,
jednom zauvijek, uvjeriti samu sebe u to da mogu dokazati ono u to sam u srcu ve bila
uvjerena.
Prvu naznaku onoga to je skrivao glumei brinoga deka dobila sam kada je jedne
veeri proao hodnikom na katu ne primijetivi da sam u jednoj od tamonjih soba. U
hodniku je stajalo veliko zrcalo u zlatnom okviru, s po jednom svijeom s obje strane.
Zastao je pred njim, nagnuo se prema vlastitu odrazu i iskesio zube. Usnice je istegnuo
do kraja, tako da su se u zrcalu vidjeli tek onjaci i nekoliko centimetara crvenoga zubnog
mesa. I samo je stajao, ne trepui, oiju stisnutih u proreze nalik linijama iscrtanima
crnom olovkom, divei se vlastitim raljama.
D ok sam ga promatrala kroz pukotinu na vratima sobe broj devet, prestala sam
disati i uspijevala se sjetiti tek pitanja to ga je onomad postavio publici dolje, u onom
pubu u Adrigoleu.
Hoe li je ubiti ili voljeti?
Znala sam da je ljubav posljednja stvar na koju bi se Jim okladio.
N arednih nekoliko tjedana donijelo nam je tek turiste koji su ulice zatrpavali
smeem: omotima od hamburgera, pivskim bocama i samima sobom.
A onda sam, jednoga petka, dok su se J im i tetka vani ljubili, pronala to sam
traila.
Te sam veeri ve bila pretraila sobe broj pet, sedam i devet, ali u njima nisam
pronala nita osim rabljenog kondoma. U glavnoj spavaoj sobi zatekla sam tek J imovu
konu jaknu, objeenu preko naslona stolca, kao da eka povratak jebenog J amesa D eana
iz mrtvih. I kada sam ve namjeravala krenuti natrag, zavukla sam ruku u onaj tajni dep
uiven u podstavu na leima. I z njega je izvadio pljuge one noi kada je bio kod mene.
O slunula sam da provjerim hoda li netko stubitem, no u prizemlju sam ula tek tetku
Moiru kako kikoe kao djevojica. Znala sam da imam jo najmanje trideset sekundi.

Otkopala sam patent na depu i u njega zavukla dva prsta.

O sjetila sam hladni metal i izvukla neto zlatno i zveckavo, neto to sam vidjela na
mrtvoj eni one noi kada je posljednji put udahnula.
Nestalu naunicu Sarah McDonnell.
D rala sam je u ruci dovoljno dugo da se uvjerim u to kako je tetin novi deko - i
objekt mojih fantazija - hladnokrvni ubojica. D jeli sekunde razmiljala sam o tome da je
strpam u dep, no znala sam da bi J im opazio da je nema. S toga sam je, to sam tie
mogla, vratila tamo gdje sam je i pronala, i vratila se u prizemlje s osmijehom
primjerenim prigodi. J edino je Rosn proitala neutralni izraz na mom licu i znala da se
iza njega krije neto runo.
Poslije, dok su sestre pomagale servirati kavu, napokon sam ostala nasamo s Jimom.
D ok sam, okrenuta mu leima, stavljala liice na tanjurie i pokuavala se ponaati
normalno, na vratu sam osjetila njegov dah. I , bit u ti iskrena, nisam znala da li me vie
uasava ili uzbuuje. J er, usprkos svemu to sam znala, iz glave nisam uspijevala izbiti
onu no provedenu na podu.
"N ezahvalna si, zna?" rekao je ne podiui glas, i ne trudei se da zvui prijetee.
"I mali smo dobar posao, ja i moj stari Tomo. S ve dok nas nisi slijedila do onog jebenog
brda i vidjela to radimo. Moe li mu, onda, zamjeriti to te je htio izrezati kao niclu od
slabine? Mislim, zbilja?"
"Tomo je ubio S arah McD onnell", rekla sam. "Ubio ju je, sigurno k'o kia. A li ti si
zadrao trofej."
N agnuo mi se preko ramena, skup' s onim svojim vujim zubima, ne obazirui se ni
na to osim na mranu glazbu u vlastitoj glavi. "I ubio Toma, zbog tebe, jesi li to znala?
N amjeravao je srediti i tebe i tvoje sestre i ostaviti vas u nekom jarku. I nije se dao
odgovoriti od toga. Umlatio sam ga ekiem, ne pitaj me zato. Moda postajem mekan.
Ili si bez suknje bila za dlaku bolja od ostalih?"
Osmijeh mu se razvukao i postao topliji, a glas mu je bio ista medna rosa.
"A li obeavam ti jedno. Volim se skrivati pod suknjom tvoje tetke Moire, zbunjivati
gardaie. Zajebe li mi taj ugodni aranman - primjerice jo jednim razgovorom sa svojom
velikom prijateljicom Bronagh - ni jedna od vas tri nee osvanuti." D odirnuo mi je vrat,
gotovo prijateljski, utjeno. "Stoga se opusti. Svi bismo se mogli dobro zabaviti."
Htjedoh ga upitati koliko se zabavljala gospoda Holland dok je iz nje cijedio ivot,
no upravo tada u kuhinju je - nosei prljave tanjure - ula tetka Moira u kratkoj "navali
narode" haljini.
"to vas dvoje spletkarite?" upitala je, toboe u sali, ne skidajui s mene one svoje
radarske oi koje su pamtile kamo je J im gurao pimpek nedugo prije no to se odluio za
nju.
"S ame nevaljaltine, duo", rekao je J im, polako se okrenuo i poljubio je u vrat.
O sjetila sam kako je zadrhtala od uitka, ak i s mjesta na kojemu sam stajala. "I kako da
druge mukarce zadrimo podalje od tebe."
To je zvualo toliko neiskreno, tako oito lano. Bila sam sigurna u to da je tetka
Moira proitala to se skriva iza tog barunastog glasa i leernog osmijeha. A li nije; dok
sam iznosila posluavnik i servirala desert, ona se prepustila njegovu zagrljaju. Bila je
istinska vjernica, unato dokazima koji su joj zurili u lice.

N isam marila za J imove prijetnje. Bog nek' mi oprosti, ali nisam. Time sam jednoj od
dviju osoba za koje u uskoro umrijeti na vrat navukla gnjev najopakijih demona. Puna
dva dana smiljala sam nain da Bronagh kaem za J ima, a da me ona na licu mjesta ne
zatvori. I da, usput, time ne probudim Jimove sumnje.

A li J im je jo uvijek gradio svoje obrambene nasipe. O , da. Rekoh ti da je uvijek bio

korak ispred. Tako smo - kada nas je tetka Moira telefonom pozvala na aj, i to u nedjelju
poslijepodne - znale da ne eli raspraviti jelovnik za sljedei tjedan.
Bila je odjevena u novu izazovnu haljinu - crnu, s konatim remenom - i nosila tikle
koje bi asnu sestru natjerale da se prekrii.
Na prstu joj je svjetlucao dijamant, sjajniji od njezina pogleda.
"eljeli smo da vi budete prve koje e za to doznati", rekla je i stiala glas, dajui nam
time do znanja da sudjelujemo u velikoj objavi. "Zaprosio me je. Vjenat emo se za dva
tjedna, dolje, u Presvetom S rcu." Moira me je pogledala i napuila usnice. "O sobita mu je
elja da ti bude tamo, Fiona."
Jasno, pomislila sam ne znajui to bih joj odgovorila, gade jedan.
"Bit e mi ast", uspjela sam graknuti i potegnula dobar gutljaj crnog vina. Teta se
nasmijeila, zahvalila nam, ostavila velikodunu napojnicu i otplesala van. S estre i ja
otile smo u McS orley's da doemo k sebi i - uz nekoliko aa jakoga tamnog piva - u
svemu pronaemo nekakvu logiku. I mala sam osjeaj da je J im nainio nekakvu omu omu od jednakih dijelova arma, ljubomore i iste proraunatosti - i sada me davi
mojim vlastitim udnjama. A ja jo uvijek nisam znala kako da odeem niz ulicu, do
Bronagh, i kaem joj za naunicu. Bila sam napola spremna ubaciti dva metka u onu
runu Aoifeinu puku i sama dovriti posao.
J ednoga jutra, usred osnova irske povijesti, stvari je - niim izazvan - pokrenuo
Finbar.
"Gdje je?" ula sam ga kako vie iz kolskog hodnika. ak je i Mary Catherine
djelovala uplaeno. "Ruke k sebi! Hou razgovarati s njom. Fiona! N e moe mi se
sakriti!"
Vrata su se s treskom otvorila i ja sam svog biveg deka ugledala u izdanju u
kakvom ga nisam mogla ni zamisliti.
Uteturao je u razred, odjeven u koulju u kojoj kao da je i spavao, s nakrivljenom
kravatom, smrdei na skup viski. S amo je Mary Catherine ostala na mjestu, za stolom
ispred mojega, mjestu koje je izborila u bespotednoj konkurenciji. S va druga djeca
skutrila su se uz suprotni zid.
"Kako si mi to mogla uiniti?" upitao je.
"Finbare, nemam pojma o emu ti to -"
"D opustila si da se useli k tvojoj teti, samo tako? Ti, ciganska kurvo? I mrtva hladna
sjedi i veera s njim? Zna li uope to ljudi priaju o meni?" Glas mu se spotaknuo na
rijei meni i pretvorio se u jecaj.
"To nema nikakve veze s tobom", rekla sam. "A sad, molim te, idi. Plai djecu."
"J a se ne bojim", rekla je Mary Catherine, objema rukama steui klupu, kao da
Finbar s njome namjerava zbrisati. Lice joj se smotalo u prkosnu ljutitu rolicu.
"Zavei, Mary Catherine", otresla sam se na nju - napokon! - i osjetila se
velianstveno. Pogled sam s Finbara skrenula tek na sekundu, koliko da je opomenem, a
onda osjetila njegovu aku na oku. S naga udarca odbacila me je na drugu stranu
prostorije, gdje sam se stropotala poput vree, posred prevrnutih klupa i vritee djece.
Kada su stigli Bronagh i njezini takori, izgledala sam strano. O braz mi je natekao,
mali David je ridao, a cijela je kola bila u meteu.
"Hoe li podnijeti prijavu?" upitala je Bronagh suosjeajui sa mnom prvi put
otkako znam za sebe. Vidjela sam da onaj njezin mrzovoljni narednik dri Finbara za
ruku i na uho mu apue neto gadno. Finbar je jecao i uporno kimao; mrklji su mu u

krupnim kapima padali po talijanskim cipelama.

"Ma, ne, pusti", rekla sam, osjeajui se prokleto krivom.
Ta se odluka, inilo se, svidjela Bronagh. S premila je svoj policijski notes i opet me onako, kao u amerikim policijskim serijama - potapala po ramenu, to je znailo da je
sa mnom sve u redu. Gospoda Gately, u ijoj sam se milosti odnedavno nadala ponovo
nai, pustila me je kui prije kraja smjene. N jezin stisnuti osmijeh govorio mi je da u
morati krenuti ispoetka, od samoga dna, sada kada sam upropastila njezinu mirnu
kolu, ja, jedna laka enska.
Cijelo poslijepodne spavala sam kao mrtva. A oife i Roisin trebale su doi na veeru,
no samo je darkerska blizanka stigla na vrijeme, nosei bocu jeftinoga crnog vina kao da
je dijete koje je otela iz nekog zloglasnog sirotita. Popile smo vino i popuile pola kutije
pljuga dok smo kuhale. A oife se ni do devet naveer nije ni pojavila, ni javljala na
mobitel.
"Vidjela sam joj auto", rekla je Rosie. "S toji pred kuom cijeli boji dan. N ije vani na
vonji."
"S tii e", rekla sam kuajui umak, no osjeaj strave kljuao je u meni poput
podzemnog vulkana. "Vjerojatno je pronala novog deka."
"Vjerojatno", rekla je Rosie, djelujui tuno. "N edostaje mi Ewie", dodala je nabirui
usnice, "ali stie sljedei tjedan."
Kada je prola pono, ak se i Rosie poela brinuti. Cijele noi slala joj je smsporuke, no A oife joj nije odgovarala, to se nikada prije nije dogodilo, ak ni kada bi se
naem Taksistu posreilo s nekim komadom. S toga smo zajahale bicikle, dok su na
ljetnome nebu iznad nas eretale eve, i okretale pedale kao nikada prije. O bje smo imale
osjeaj zle slutnje koji se jedna drugoj nismo usudile povjeriti. J imovo upozorenje
pospremila sam na dno eluca, kao kakav crni dijamant to je - to sam vie o njemu
razmiljala - sve vie dobivao na teini i poprimao zastraujuu istou.
Bam! Bam!
Zvuk sam prepoznala puno prije no to sam ugledala otvorena vrata kako lamataju
na vjetru.
"A oife?" povikala sam, no odgovora nije bilo. Pogledala sam Rosie; prvi put u mnogo
godina nije znala to joj je initi. Kua je bila u mraku, a hodnik, iji su zidovi bili
oblijepljeni osuenim hipijevskim cvijeem, zvrljio je prazan. aica vjetrom razmetena
lia plesala je po podnim ploicama. Rosie i ja ule smo polako, ne uvi nita osim
vlastitih misli.
"Aoife, jesi li tu?" proaptala je Rosie. Vidjela sam da je i sama prestraena.
Kada smo stigle do dnevne sobe, petljala sam prstima traei prekida, i konano ga
napipala.
Sada smo jasno vidjele to se dogodilo.
O ba njezina udobna kaua bila su istranirana poput stoke. I z krpenih su im utroba
visjeli pramenovi vune. Razbijeno staklo lealo je posvuda, kao i A oifeine omiljene
knjige, rastrgane na komadie. Bijelo vino jo se cijedilo u lokvu pokraj vrata, to je
znailo da se sve dogodilo relativno nedavno.
Bile smo toliko zaprepatene da smo tek naknadno zamijetile da nismo same.
S jedila je u kutu, umotana u deku, i njihala se. D jelovala je prastaro; oi su joj se
caklile i zurile u vlastitu nutrinu, u nekakav uas u njoj. Nije ispustila ni glasa.
"A oife!" vrisnula je Rosie, skoila prema njoj i uzela blizanku u naruje. Vrlo njeno
odmaknule smo deku i vidjele kakve je batine dobila. Ruke i prsa bili su prekriveni
crvenim masnicama, a tokasta haljina bila je potrgana u komadie. N ije reagirala na
zvuk svog imena. S atima smo tako sjedile, zbijene poput I ndijanaca, nastojei zaboraviti

strani napad bjelake konjice to se sruio na nas, oslukujui tek lupanje sestrina srca.
Kada je svanulo, A oife je okrenula glavu prema meni i rekla: "Rekao mi je da si za
ovo ti kriva." Glas joj je prolazio kroz nekakav ltar koji je iz njega uklanjao svaku
emociju.
Bio je to Jim. Naravno da je bio.
I dok sam ja kuhala aj i pokuavala je nagovoriti da otpije barem gutljaj, A oife nam
je ispriala kako joj je J im doao s izlikom da joj eli priopiti nekakvu tajnu. im su se
meutim vrata za njim zatvorila, obrisao je njome pod, iskidao joj odjeu i satima je
silovao.
"Rekao je da me ovoga puta nije ubio samo zato to ga teta Moira oekuje na veeri",
rekla je Aoife mrtvakim glasom. "Ali je obeao da e se vratiti."
Kao to ti ve rekoh, postale smo ubojice; upravo toga jutra prisegnule smo jedna
drugoj. I kada mi je A oife napokon zaspala u naruju, vidjela sam Rosn kako iz kuhinje
uzima najotriji no i trpa ga u torbu.
"Vrijeme je da ugasimo tog seronju", rekla je glasom koji nije ostavljao mjesta
sumnji u to misli li ozbiljno.

Ali, ekaj.
O pet ujem svoju dragu tetku, dolje, u prizemlju. S jea li se da sam ti, na poetku,
rekla da ne znam koliko emo dugo biti skupa? Pa, vrijeme nam je upravo isteklo. S toga
se, ako si proitao sve ovo, pomoli za nas. N adam se da e moj i Rosiein dnevnik nekako
uspjeti izii odavde. Moda moj uspije stii do pote, a njezin e stii na mjesto na kojem
e ga onaj stari vrag, pater Malloy, moi zatrpati cvijeem. Moda i uspijem zadrati
Moiru dovoljno dugo da ne nakodi Rosie, ali nisam sigurna. Moda nas obje zatue prije
nego je svladam. S ve za to sada preklinjem jest dobra prilika da je probodem. S ada vie
neu vidjeti piramide, pa ih, ako bude u prilici, slikaj za mene.
Evo je, dolazi. Polako, Rosie, polako. N e plai. Priekaj. titit u te dokle god budem
mogla.
A ti, dragi neznani itatelju, upamti to sam ti ispriala. Svim naim manama unato,
ne sudi loe o meni i mojim sestrama. Bog te blagoslovio za to to si okretao ove stranice.
Sve to si proitao istina je, sve dobro i sve loe.
Upamti me.
Upamti nas.
I, proe li ikada pokraj groba nae svetice tete, slobodno pljuni na njega.

Dio drugi
VUJI TRAGOVI
4.

N iallovi prsti dugo su poivali na rijei grob. O sjeao se pijano, kao da se nalio
nekog egzotinoga crnog vina koje nee moi prestati piti.
O sjeao je bubnjanje krvi u uima i nije znao koji bi prizor iz Fionine prie izdvojio i
dodatno prouio. N jen prvi susret s J imom? N e, to je bilo sasvim uvjerljivo. Kratku vezu
koja joj je promijenila ivot? Treba li iznova razmotriti nasilnu smrt koju su ona, njezine
sestre i njihova tetka doivjele ni kilometar i pol od mjesta na kojemu je on, dan za
danom, razvrstavao potu? Izbor jc bio nemogu. Glavom su mu jurili nepovezani mrani
prizori, stvarni i izmiljeni, prizori vukova i mukaraca u crnom to naganjaju ene po
krevitim padinama i neprohodnim umama. D odirnuo je posljednju stranicu u
biljenici i osjetio da uspijeva vidjeti J ima, da mu kroz papir, tanak poput lupine luka,
gotovo uspijeva dotaknuti J imove ljuskave obraze, ne bi li se uvjerio u to da nije tek
kreativan plod Fionine mate. Zadivilo ga je to to joj se rukopis, do posljednjih utisnutih
rijei, nije ni pokolebao ni slomio od straha. D o posljednje toke ostao je miran poput
ciljnika na ubojiinu pitolju. N a dnu je, poput nalnog zastora, bila povuena debela
crta. No to je znailo ono o pateru Malloyu i "zatrpavanju cvijeem"?
Vie od svega elio je da moe sjesti s Fionom i porazgovarati. J o nije sreo takvu
djevojku, djevojku koja je bila spremna priznati vlastite mane i slabosti i istodobno jasno
staviti do znanja da joj je kraljenica nainjena od nekog rijetkog, jo neotkrivenoga kromiranog elika. D a li bi se sprijateljili? pitao se. Vjerojatno ga ne bi ni primijetila, poput
veine cura kojima je elio sjesti dovoljno blizu da ih dodirne. Pokraj kue u Ulici S trand,
"kue za ubijanje", kako su je sada nazivali, proao je nedavno. Tono je znao gdje je
Fiona zamahnula onom lopatom prema Moiri; nije joj ba odsjekla glavu, ali nadgrobni
spomenik je ipak zaradila. N iall nije namjeravao otii na Fionin grob i sentimentalno joj
obeati da e otii vidjeti piramide. Znao je da bi zakolutala oima i nazvala ga idiotom
jer gubi vrijeme s mrtvima.
to mu je, onda, initi?
O krenuo je dnevnik u rukama, ovaj put drugaije, kao da je pun tekuih misli koje
bi, rukuje li njime nepaljivo, mogle iscuriti. Garda, ha? Zar e sjediti na prijavnici i
nekakvom naredniku priati o tome kako je, protuzakonito, dignuo dnevnik iz pote i
odnio ga kui? S ve da se, uz osmijeh, i uspije prodati za dobrog S amarianina, ista je
zadrigla seljaina samo trebala spustiti koba-siaste prste na tipkovnicu i doznati da je
izvjesni N iall Francis Cleary, jedino dijete Martina i S arah, jedanput jedva izbjegao
optubu za napad.
I nema veze to mu je tada bilo petnaest godina i to su ga, prilijepljenog uz kameni
zid kole, Ludi Larry i njegov vrijedni pomaga Charlie takor zasipali kamenjem i vikali
da mu je majka jebeni bogalj zato to hoda sa tapom. I nema veze to su Charliejevi i
Larryjevi roditelji odustali od tube samo zato to im je N iallov otac, godinama poslije, u
znak tihe isprike, postavljao i odravao vodovodne instalacije? U kui se o tome nije
govorilo. I pak, kad god bi mu priredila veeru i upitala ga je li mu na, u majinu glasu
uo bi zahvalnost.

Kako da ne. Kao da bi ga drotovi sluali. Njega. Vraga bi.

N o ostatak prie, o tome kako su skonale Rosn i A oife, leao je negdje u crkvi
Presveta Srca u Castletownbereu, ako je stari pater Malloy jo uvijek tamo. Sklopio je oi i
pokuao pogoditi tko je uspio pobjei iz podruma Moirine kue za ubijanje. J e li to bila
A oife? I , ako jest, zato je nisu pronali? N ije li, moda, pouzdana Ewie na zabavu stigla
prekasno, a otila prerano? I li je, moda, siroti Finbar napokon prestao plakati i pokuao
ih spasiti, ali mu nije polo za rukom? S igurno to nije bila glavna gradska sumnjiavica i
ulizica Bronagh, osim ako napokon nije poela raditi policijski posao i prestala se uvlaiti
u dupe starijim kolegama. Prije no to ga je strpao natrag u ranac, N iall je iz stola izvadio
elastinu traku i omotao je oko Fionina dnevnika. Tu je, neoekivanu, knjigu mrtvih
namjeravao zadrati za sebe, kako bi mu, kad god mu zatreba dodatne hrabrosti, ukazala
na pravi put.
Ovaj e se misterij morati razrijeiti sam od sebe.
Rringg!
Po nestrpljivom uzdahu N iall je znao tko zove i prije no to je zauo nadmeni glas
gospodina Raichoudhuryja.
"D evet i trideset je, gospodine Cleary", rekao je najvii potanski slubenik u dravi
I rskoj, kojega je N iall zaboravio im je otvorio biljenicu i proitao prvu stranicu.
"Trebam li pretpostaviti da ste smrtno bolesni ili da su vam pokvareni banditi prole noi
provalili u stan i pokrali sve satove u kui? J a sam vas ovdje oekivao u osam. Molim vas,
gospodine Cleary, budite dobri i prosvijetlite me."
I suse! N iall je pogledao kroz solju zapeena okna i vidio da je sunce ve visoko iznad
graevinskih dizalica koje su Mun pretvarale u japijevsku nirvanu. O scar ga je pogledao,
a onda odjurio u kuhinju, ne elei svjedoiti ponienju koje je slijedilo. N aranastim
repom u prolazu je oinuo Nialla, tek toliko da ne zaboravi tko je gazda.
"Stvarno se ispriavam, gospodine Raichoudh-"
"Znai li to da vam ne nedostaju ni pluno krilo ni bilo koji drugi vitalni organ? I da
vas, ak ni sada, u ispunjavanju dunosti ne ometaju nikakvi uljezi koji vas dre kao
taoca?"
"itao sam knjigu, gospodine", rekao je N iall i prstima ponovo dodirnuo crna vlakna.
Pretvarao se da preko nekog boanskoga kratkog vala razgovara s Fionom i pokuavao
ignorirati rijei malog Napoleona.
"Premda je to, nesumnjivo, napredak u odnosu na vau sklonost crtanju djetinjastih
slika, gospodine Cleary, kao stariji predstavnik A nPosta (A nPost - I rska dravna pota
(op. prev.) u Malahideu, nemam drugog izbora osim da vas otpustim. Vjerujem da to ne
nalazite nerazumnim ili strogim, na bilo koji nain?" Gospodin Raichoudhury zvuao je
kao da ga pogaa to ga, unato trima upozorenjima, mora otro kazniti. N azvati ga
mentorom zvualo bi otrcano. I pak, stariji se mukarac brinuo za svoje ljude, ba kao to
bi to inio i roeni asnik - ak i za one koji su ga stalno ostavljali na cjedilu.
N iall je uo kako kroz aristokratsld nos ispuhuje dvije godine razoaranja. "Bez
brige, gospodine Raichoudhury, posve ste u pravu. Nisam se dovoljno trudio."
"Pobrinut u se da posljednju plau dobijete za najvie pet radnih dana", rekao je
glas, gotovo oinski. "S retno vam bilo, gospodine Cleary, i nemojte se ustezati da
zatraite preporuku." Uslijedila je kratka stanka, a onda je nastavnik strojeve obuke
dodao: "Biste li mi dopustili jednu osobnu primjedbu? Moete rei i ne, dakako."
"Zanimalo bi me, gospodine", rekao je N iall promatrajui O seara kako mrcvari
vreicu kolaia s kremom od limuna. O scar ga je pogledao i zelenim mu oima poruio
da gleda svoja posla.
"S vojedobno sam imao uitelja koji je bio opinjen svakovrsnim crteima i slikama",
zapoeo je gospodin Raichoudhury, odlazei na neko daleko mjesto kakva je najvie

volio. uvar plamena Bengalskih kopljanika zvuao je kao da ih dijeli nekoliko stoljea.
"ena i djeca prestali su ga zanimati. J ednoga dana, na trnici, ugledao je sliku boga
Vinua. Boanstvo na njoj poivalo je na vjenome moru, a kroz kou mu je istjecalo
mnotvo svjetova i oblikovalo univerzum. N o slika je bila preskupa. S toga je kupio papir
i obojenu tintu, sjeo pred nju i, danima i noima, pokuavao je kopirati do posljednjega
velianstvenog detalja. D olazile su kie i unitavajue sue. Moj je uitelj poeo kaljati,
ali i dalje je slikao.
ena i keri molile su ga da se vrati kui, no on ih nije htio sluati." Gospodin
Raichoudhury znakovito se nakaljao, naglaavajui da je poenta prie blizu. "Vidite,
gospodine Cleary, moj je uitelj jedne noi i umro na ulici, svladan upalom plua i
iscrpljenou. N jegova obitelj ostala je u siromatvu, a djeca samo milou Bojom nisu
zavrila na cesti. Shvaate li to vam pokuavam rei?"
Kroz krivnju koju je osjeao zbog ljenarenja na poslu N ialla je poelo probadati
sitno neraspoloenje. I pak se trudio drati jezik za zubima. "D a budem iskren,
gospodine, ba i ne."
Umiljeni asnik uzdahnuo je kao da je upravo pobacao bisere pred najgluplju
svinju u dvoritu. "N emojte ivjeti za bezdune slike, gospodine Cleary", rekao je i, poput
razoarane majke, coknuo. "Isisat e vas i ivoga sahraniti."
Gospodin Raichoudhury je prekinuo vezu. N iall je znao da je vii potanski
slubenik u pravu, itekako. U glavi je ve vidio tri ene kako krue oko sivoga vuka,
noeva sputenih prema tlu, kao da ekaju pravi trenutak za napad. U odreenom
trenutku, znao je, taj e prizor morati nacrtati. I nae e mu nedovrene slike izazvati
glavobolju.
N a brzinu je u ranac strpao nekoliko majica, uzeo O seara u naruje i zamolio dvije
studentice biologije s druge strane hodnika da se nakratko pobrinu za njega. D ok su
J ennifer i A lex sa smijekom zatvarale vrata, N iall je uhvatio optuujui maji pogled
koji kao da je govorio Kamo god sada iao, nadam se da e usput slomiti vrat.

to je vlak dalje odmicao, vuk je postajao sve ivotniji.

N a postaji Heuston N iall se ukrcao na rani I nterCity vlak i strovalio u sjedalo uz
prozor. Vagon je bio gotovo prazan, pa su mu jedino drutvo bili neiji zaboravljeni
koveg i jedna iparica koja je spavala sa slualicama na uima. O dgrizao je nekoliko
zalogaja sendvia i zurio kroz prozor, pitajui se koliko e mu potrajati mizerna
uteevina od ni stotinu eura.
I dok su prigradske betonske kue u nizu uzmicale pred uruenim kamenim
zidovima i kiom natopljenim poljima, N iall je izvadio crtai blok i gotovo nesvjesno
oivio udovino oko, oprezno i ukoeno. D jevojka i njihanje vlaka su nestali; prazan ga
je papir usisao, ba kao to je predvidio gospodin Raichoudhury. O ko su uskoro okruili
otro krzno, usko grabeljivo lice i zubi jedva pokriveni crnom gubicom.
N iall nije uo glas koji je preko razglasa poelio dobrodolicu putnicima zelenobijelog vlaka i obavijestio ih da je sljedea postaja Thurles, a da vlak vozi do Cork Cityja.
J er, oko njegova vuka polako je rasla uma, gusta i bujna, s drveem koje ste - da ste se
nagnuli i spustili uho do samog papira - mogli uti kako aptom upozorava na zlokobna
bia. Ve je bio nacrtao polovinu dvorca, s ugljeno crnim vratima posred impozantnog
zida, a onda se ponovo zagledao u vuka. S ape su bile prilino dobre, ali jo nisu valjale. U
ziologiji te ivotinje, u samoj njezinoj naravi, bilo je nekakve posebnosti koju nije
uspijevao uhvatiti. S hvatio je da tajna umjetnikog prikaza istinske prijetnje moda ne
lei u kopiranju zikog oblika, nego u pokuaju da osjeti predatorsko bilo, uroene
reekse i atavistiki strah od zarobljavanja. N iall se zavalio unatrag, uzdahnuo i spustio

olovku. Vuk je i dalje izgledao kao pas, dodue neto opasniji pas. O na djevojka se
probudila, nezainteresirano pogledala u njega, a onda mu okrenula rame i nastavila
spavati. Kada su vagonom prola kolica s ajem, N iall je smotao crte i vratio ga u mapu.
Morao je priznati da o opasnosti, o zlu, o cijelom mnotvu udnih dogadaja koje je Fiona
opisala znade veoma malo. N amjerava li dovriti putovanje na koje se uputio, morat e
voditi rauna o upozorenju viega potanskog slubenika, barem malo.
Spikerov glas, umirujui i autoritativan, ponovo se zauo iz zvunika.
"D obro jutro i hvala vam to putujete I arnrd Eireannom* (I rska dravna eljeznica
(op. prev.). S ljedea postaja je vorite Limerick. Polazni vlakovi za Limerick, Ennis i
Tralee. Ovaj vlak vozi u Cork."
N iall je pojeo ostatak sendvia i ponovo se zagledao kroz prozor. Pred njim se, iza
izgrebenog stakla, prostiralo otvoreno polje koje se uzdizalo prema redu plavo-crnog
drvea. to je onkraj drvea, nije vidio.
N o, prvi put otkako je pokupio Fionin dnevnik i postao impulzivni uvar njezine
prie, osjetio je strah.
Bilo se ve gotovo smrailo kada je N iall uspio pronai prijevoz do bilo ega blizu
svog odredita. O d Corka do Castletownberea autobusi nisu vozili sve do osamnaest sati,
stoga je na eljeznikoj postaji satima stajao na ledenoj kii i pitao se to mu sve to treba.
Cork City, ispruen ispod eljezne ograde koja je postaju Kent ukotvljavala u ostatak
grada, izgledao mu je poput ogromnoga sivog saga; jednolini betonski blokovi mogli su
pripadati i bilo kojem drugom mjestu na svijetu.
Taksisti to su se pred pljuskom zabarikadirali u svoje automobile svako su malo
odlazili i vraali se iz puba s druge strane ceste, napadno buljei u njega, oito putnika
namjernika iz radnike klase. N iall bi im maloduno domahnuo i u sebi se pitao je li se i
J im - tumarajui istim ovim krajolikom - osjeao jednako nemono. Vjerojatno nije. J im
bi ve pronaao put do neijeg suhog i toplog kreveta, zar ne?
Klinac na motociklu zaustavio se, dvaput bljesnuo stop-svjetlima i okrenuo glavu.
"Kamo ide?"
"S to blie Castletownbereu", odgovorio je N iall, i negdje u uima zauo neobinu
glazbu; neto mu je govorilo da bi moda trebao ostati gdje jest. A li tenisice su mu se
raspadale po avovima, a u posljednjih pet sati nitko mu nije stao.
I za zatamnjenog vizira bljesnuo je osmijeh, i momak za upravljaem kimnuo je i
rekao: "Onda naskai, ne eli li ovdje pustiti korijenje."
N iall je brzo poalio to se s mukom uzverao na sjedalo iza vozaa i uhvatio ga oko
struka. Crni se motocikl propeo i pojurio nizbrdo s rikom od koje su se zatresla stakla na
prozorima pri-stojnih ruiastih i zelenih kua u nizu. eludac mu se brzo zalijepio za
kraljenicu.
D ok mu je kia ibala u oi, N iall je virkao preko ramena u konu jaknu odjevena
mladia - sudei, barem, po mravoj grai - no vidio je tek nejasne obrise drvea ije su
nalete jedva izbjegavali. Osjeao je kako mu prsti od napora poinju poputati i doviknuo
momku da uspori, jebiga. Bilo namjerno, bilo zato to ga nije mogao uti, ovjek iji je
struk na dodir bio koat, samo je dodao gas.
"Kog vraga radi u Beari?" upitao je mukarac, naglo skreui ulijevo, na mekan teren
uz cestu, izmiui se dostavnom kamionu to je sredinom ceste iao pravo na njih. "Tu
ionako moe samo cugati i ganjati eurokokice. S to si ti, nekakav pisac? I li prokleti
ljubitelj prirode?"

"Potanski inovnik", viknuo mu je Niall. Zubi su mu klepetali kao kastanjete.

"S vaka ti ast!" Voza se nasmijao, vratio motocikl na cestu i naglo se sjurio nizbrdo.
O dmah iza obalne ceste naziralo se zapjenjeno more. "Rijetko se vida dravni slubenik
kojemu je zbilja stalo da po ovakvu vremenu dostavi potu. S tvarno vrijedno divljenja."
Kia je popustila, pretvorila se u maglu i leprala iznad uske ceste poput oblaka koji je na
posljednjem krunom toku pogreno skrenuo. Veseli ovisnik o brzini pokuao mu je rei
jo neto, no rijei su se utopile u zvuku motora. Motocikl, koji je cvilio, momak je uspio
natjerati da jo jedanput poskoi i ubrza, odvodei N ialla u dubinu teritorija na kojemu
ak ni strpljivo kamenje nije marilo za to hoe li preivjeti ili umrijeti.
Prolo je gotovo sat vremena prije nego to su konano stali. N iall je u nekoliko
navrata pomiljao da skoi u neki blatnjav kanal i zakljuio da bi ga taj pokuaj ipak
kotao glave. S to su odmicali dalje na zapad, cesta je sve jae vijugala, otvarala se i
sklapala poput ake, i N iall se umalo ispovraao na vozaeva leda. Kada je putokaz
najavio da su blizu mjesta bantry-beannatra, N iall je momka potapao po leima,
nadajui se da e ovaj napokon prestati stiskati ruicu gasa. N a njegovo zaprepatenje,
zagluujua buka se stiala; osjetio je kako se motocikl naglo zaustavlja na ljunku blizu
jednog raljastog krianja. N iall je nesigurno siao 8 motocikla i, pokuavajui se
nasmijeiti, u znak zahvalnosti ispruio ruku. N a jakome vjetru, mokre borove grane
mlatile su jedna po drugoj poput metli.
Voza je podignuo vizir i namignuo.
I N iall je vidio da je voza to ih je nekoliko puta gotovo ubio - djevojka, ne starija od
osamnaest godina.
"Puno ti hvala", rekao je Niall, "ali mislim da u ostatak puta prepjeaiti."
"N ema na emu", rekla je djevojka i kiselo se nasmijeila, kao da mu zamjera na
slabom elucu. "I zdrao si due od veine. Upamti: na ovoj cesti ne ekaj da ugleda
farove; skai im uje zvuk motora, to ti je moj savjet. Inae e osjetiti udarac prije nego
se snade. A onda je gotovo, zar ne?"
"Hvala."
D jevojka je nakrivila glavu i prouila alosnu priliku pred sobom. Zamrene duge
kose, u izblijedjelim trapericama, nije ni sliio potanskom slubeniku. "to si ono rekao,
to e u Beari?"
"N isam rekao", odgovorio je N iall. O sjetio se veoma usamljeno, tamo, na tom zavoju
na cesti, i zapitao se koliko je ljudi prije njega odluilo riskirati i skoilo s tog motocikla.
"Traim nekoga."
"O nda ga brzo nadi." Vozaica je ponovo spustila vizir i stisnula gas. J o ga je na
neto upozorila, no glas joj se izgubio iza plastinog vizira i posve nestao kada je
polukruno skrenula i otutnjila uzbrdo, u svjei niski oblak.
N iall je nakratko stajao uz cestu i sluao kako zvuk motora nestaje, sve dok nije uo
tek kvrckanje kie po putokazu. Preostalo mu je jo pedesetak kilometara. J edna mu se
cipela razjapila dovoljno da iz nje, poput salamandera, proviri crna arapa. I za stijena je
ponovo odjeknulo kada je nepoznati voza prebacio u viu brzinu. A onda je i taj zvuk
utihnuo.
"N e vjerujem u zle slutnje", rekao je N iall drveu, nastojei u to uvjeriti i drvee i
samoga sebe. I nije si povjerovao ni rijei.

5.

Kada je napokon doljapkao u Castletownbere, u N ialla je zurio tek usamljeni I RA in spomenik kojega se sjeao iz Fionina dnevnika. O dmah ga je prepoznao i znao da je u
sreditu grada.
O svrnuo se po praznome trgu koji rana zora nije inila nita gostoljubivijim. N a
slabanoj sunevoj svjetlosti koja je doticala vrhove graevina, njegova loe zamiljena
potraga za istinom o smrti sestara Walsh inila se jo beznadnijom. O zbiljni lik u
sreditu kamenog kria, odjeven u elegantni kaput okien redenicima, neumoljiva lica
okrenutog ulijevo, stajao je s britanskom Lee- -Eneldovom pukom u naruju i ekao
zapovijed da je uporabi. N jegov granitni pogled susreo se s N iallovim, no nije mu
doapnuo nikakav pozdrav.
Bar J astog i ka S pinnaker na drugoj strani trga bili su zatvoreni. Vjetar je sa
sidrita otrgnuo otuni tand za palainke; konstrukcija od slabanih bijelih gipsanih
ploa udarala je u parkirane automobile poput slijepog psa. Zastori na prozorima pubova
O 'Hanlon's i McS orley's bili su navueni, no kroz debele zidove probijali su se slabani
glasovi i izazivali ga da ue. N iall se pogledao i zakljuio: zato ne, kvragu? Treba mi
pivo; umirem od gladi, a i moram se negdje osuiti. I razmisliti u to sam se to upustio.
Gotovo jedanaest sati izmicanja pred kamionima koji su ga - da su proli samo koji
centimetar blie - mogli kotati glave, uinilo ga je nervoznim. ivci su mu zatreperili
kada je mjedeno zvono iznad ulaznih vrata najavilo njegov dolazak.
Izgled prednjeg dijela bara na trenutak ga je zavarao.
S lijeve strane, visoko na policama, stajale su naslagane gomile suhe robe: bilo je tu
vreica s ajem Bewley's, slanih krekera i slatkia. inilo mu se da je Fiona pogrijeila
rekavi da je upravo tu prvi put ula J ima i poetak njegove prie o ukletom kraljeviu
Euanu. N o to je dublje zalazio u tihu prostoriju, bilo mu je sve jasnije da je puno manja
no to ju je isprva zamiljao. D io puba sa pecerajem i onaj s uskim ankom razdvajao je
samo dovratnik, a, pozornice uope nije bilo. J im je mogao uspostaviti kontakt oima sa
svima u prostoriji, sve do stranjih vrata, odmah pokraj toaleta. To bi mu, dakako, i bio
cilj; zagledati se u njih, zasuti ih svojim zmijskim armom, a onda raditi to ga je volja sa
svakom ili sa svima - koja bi bila dovoljno glupa da ne odvrati pogled.
Modeli presjeka brodova, bez jarbola ili snasta, visjeli su pokraj drvenih harpuna.
S ve ui novinski isjeci u kojima su se hvalile ari gradia visjeli su posvuda. Boe, kako
je odjednom oednio. N ije pojeo nita osim vreice razdrobljenog ipsa sa dna ranca koje
se sjetio tek kada je ugledao Castletownbere. N o, koliko je vidio, barmena nije bilo.
Traei znake ivota, zavirio je u zamraenu kuhinju.
"Mogu pomo'?" Glas je bio i dubok i strpljiv i pripadao je nekome iza njegovih leda.
N iall se okrenuo na peti, ali isprva nita nije vidio. D esno od mjesta gdje je uao, tek
je tada ugledao malenu niu, nekakvu etvrtastu drvenu kabinu. Majka mu je jednom
priala da su, u mjestima u kojima je odrasla, takve kabine sluile za udvaranje. Moda je
ova jo uvijek sluila prvotnoj namjeni. S ada je meutim iz nje izronila glava kojoj
zdruivanje srdaca to kucaju kao jedno i nije bilo na pameti. Lice je bilo zlobno i tupo,
zuba skrivenih ispod mesnatog ispupenja - gornje usne to se, nakon previe piva,
pretvorila u trajnu govornu manu. D ok mu se polako pribliavao, N iall je opazio da
mukarac u bivem ljubavnom gnijezdu nije sam; jo jedan par runih zglobova leao je
(zasad) na krilu na kojemu se njihalo i veliko crno pivo te jedna (odnedavno nezakonita)
cigareta, popuena do filtra.
"D oao sam na pivo", zaustio je N iall prkosno. Moda je izgledao kao treber i jo
uvijek nosio majicu sa svemirskim majmunom Picklesom u njegovu najratobornijem
izdanju, no tko ga je vidio kako se tue, ne bi ga olako shvaao. Prije dvije godine, prvoga
radnog dana kod gospodina Raichoudhuryja, kui je doao s masnicom na oku. D rugi je
tip izgledao jo gore, aputala je djevojka s hitnog prijama. Kao vol u kupusu.
Prvi je mukarac ustao, uz zvuk kakav proizvodi i jastuk na kauu kad ga zbilja jako

stisnete, i neko vrijeme promatrao N ialla. Potom je tromo zaao za ank, natoio malo
pivo, priekao da se pjena slegne i dovrio posao. Prsti na kojima gotovo i nije bilo
noktiju odgurnuli su au prema N iallu s promiljenou koja nije bila ni prijateljska, ni
neprijateljska. O stao je pak stajati na istom mjestu, dok je njegov mladi posjetitelj kuao
pjenu. I prouavao ga, poput vrata koja se vrlo polako otvaraju.
"D oao si na pecanje, pretpostavljam?" upitao je mukarac i njegov se pogled naas
ukrstio s pogledom tipa u ljubavnom gnijezdu. "Uranio si. Vrijeme se promijenilo;
brodovi se vraaju napola prazni." N jegove smee oi susrele su N iallove, iitavajui iz
njih pravi odgovor prije nego uje la koju ovaj samo to nije izrekao.
"N e ba", zavlaio je N iall traei pogodan odgovor. I mao je osjeaj da ga prostorija
obavija poput pokrivaa. O drastao je u gradiu nalik ovome, u mjestu po imenu Kinni y,
u okrugu O aly, gdje se prvi odgovor pamtio i usporeivao s onim to biste neoprezno
rekli nekom drugom. U takvim mjestima nespretnu la uas bi razotkrili; onu lukaviju,
tek malo kasnije. N iall je pomiljao da mu kae istinu, a onda je opazio barmenov mlitav
osmijeh i nisko sredite ravnotee i predomislio se. "S amo sam doao vidjeti neke
prijatelje", rekao je.
"S tvarno?" rekao je ovjek i prvi se put nasmijeio, otkrivajui niz prekrasnih zuba.
D jelovali su kao da ih je izradila brina ruka U nekoj zubarskoj ordinaciji na Beverly
Hillsu. Niall je bio siguran U to da su umjetni. Pravi su, vjerojatno, leali rasuti po nekom
drugom baru. Mukarac u drvenom koralu nestrpljivo je premjestio noge i ekao pravi
trenutak da podri prijatelja. "Nema veze, moda ih poznajem. Kako se zovu?"
"N isu odavde", rekao je N iall izmiui tom nespretnom pokuaju podbadanja i
dobro potegnuo iz ae. O sjeao je kako mu se elucem, poput toploga mlaznog goriva,
iri ono staro defan-zivno peckanje. O de li sve k vragu i ovaj jebeni ostarjeli tinejder od
njega krene praviti pitu, pomislio je, naiao si na pravoga, stari, imao pomonika ili
nemao. "Zapravo ih je tri. S tare prijateljice. S jednom sam i hodao. S jajna djevojka,
znate."
to on to radi? Zato je to rekao? S ada je kasno da povue izgovoreno. S tisnuo je
prste kada je tip iz ljubavnog gnijezda ustao i polako doetao do anka. N jegove
blatnjave cipele nale su se na pola metra od N ialla. Premda jo nije vidio ovjekovo lice,
N iall nije mogao odvratiti pogled s tih cipela. Bile su oigledno skupe i, svojedobno,
briljivo izraene negdje u zemlji Guccija u kojoj nikada ne snijei i ne kii. S ada su
izgledale k'o drek; male mjedene potkove visjele su s njih poput lanaca za kljueve.
Kravata oko ovjekova vrata, to od znoja, to od sunca izblijedjela do nekakve pranjavo
sive boje, jednom je mogla biti i kraljevski plava.
"J esi li ti to rekao tri prijateljice?" upitao je zguvani mukarac izlazei iz svog tora.
Puka praznina u njegovu glasu natjerala je N ialla da napokon podigne pogled i proui
mu lice. Bilo je to lice svojedobno zgodna ovjeka - vjerojatno zrelog
tridesetpetogodinjaka - s visokim elom koje zapadne uglavnom sretnike, po-staralo od
bora, s dubokim vreicama ispod oiju, napuhnutim i tamnim poput zrelih smokava.
O voga je ovjeka, pomislio je N iall, ivot ritnuo ravno u srce, a onda se pobrinuo i da ga
dobrim dijelom iupa. I z ovjekovih oiju nije uspijevao ita iitati; svjetlost kojom su
svojedobno zraile netko je iznutra ugasio i zauvijek istrgnuo icu iz utinice.
"D a, tri", lagao je N iall, stiui obje ake. Mukarac za ankom poeo je premjetati
teinu na pete. S inko, ovo bi moglo gadno zavriti, pomislio je N iall. Tijelo mu se trgnulo
pod naletom svjeih adrenalinskih struja i osjetio se omamljen, gotovo drogiran
predeksplozivnim uzbuenjem. "A li mislim da jo nisu stigle. Rekle su mi da emo se
nai ovdje, im otvorite."
"S rea vaa da sino nismo zatvorili", rekao je barmen i gurnuo drugu au piva i
pred Nialla i pred onog mukarca praznog pogleda.
"Kako se zovu?" upitao je mukarac s izblijedjelom kravatom, glasom koji je gotovo

preklinjao odgovor. Usta su mu ostala moleivo otvorena, to je N ialla vie prepalo

negoli natjeralo da se zapita kojega e udariti prvoga izvadi li krupni momak iza anka
palicu ili kakvo drugo runo iznenaenje. "Molim te", ustrajao je mukarac. "Vidi, i ja
sam jednom imao tri prijateljice." inilo se da ostaje bez zraka. Pogledao je u pivo i
dodao: "udno kako stvari ispadnu. udno..."
"Polako, Finbare", rekao je barmen, iznenaujue blago, pogledavi N ialla kao da
eli rei da tipu u Guccijevim cipelama, koji je posve zaboravio pivo pred sobom, nisu sve
daske na broju. "To pita svakoga tko ovamo ue. O vaj ni mladi ovjek upravo odlazi."
J o jedan hollywoodski zubarski smijeak, mnogo nestrpljiviji prema neznancima koji
nemaju ni toliko pristojnosti da mu dou s poteno smiljenom priom. "Zar ne?"
"Hvala na pivu", rekao je N iall podiui natopljeni ranac i krenuo prema vratima.
O ajni tip s onom nesretnom kravatom djelovao mu je poznato, ali nedovoljno da
potakne sjeanje. N iall je proao pokraj stare zarunike kabine osjeajui kako ga
pogledi dvojice mukaraca bodu u lea poput strelica za pikado. S hvaao je da su Fiona i
njezine sestre jednom sjedile upravo tamo gdje je slomljeni ovjek, prije samo nekoliko
trenutaka, sisao cigaretu, i ekale Jima da rasprede svoje prie.
Tek kada je iziao na usku glavnu ulicu, N iallu je sinulo tko je ono neuredno
stvorenje.
Fiona ne samo da je Finbaru slomila srce. N ainom na koji je umrla pobrinula se i da
nikada ne zacijeli.
Casdetownbereom je i dalje vladala tiina dok se tama s druge S trane zaljeva
pretvarala u srebro. Kameno lice ira-ina dragovoljca bilo je jednako ozbiljno, ak i iz
daljine. tand za prodaju palainki napokon se otrgnuo s uzice, i sada ga je pristanitem
nosio otar povjetarac s mora od kojega su podrhtavali i parkirani bicikli. N iall je kiljio
na blijedom suncu to je izilo tono iznad otoka Bear, otpuzalo na mahovinom obrasle
zidove susjednog krova i obojilo ih pranjavo ruiastom bojom. Ba kada se namjeravao
zavui u neku uliicu ne bi li malo odspavao, ugledao je patrolno vozilo Garde kako se
polako kotrlja ulicom. Vozila ga je ena ozbiljna izgleda, brade zabijene u ovratnik
policijske odore. N iall je uzdahnuo i pjeice krenuo prema izlazu iz grada. Tamo je, uz
ccstu, vidio i upamtio znak, jedva vidljiv na slaboj naranastoj svjetlosti uline lampe. N a
njemu je, uz neto na irskom, pisalo prenoite s dorukom.
Znao je da je samo nervozan zbog one luake vonje motociklom. N o dok je
prolazio gradom, sve su oi bile uprte u njega. to u odgovoriti sljedei put kada me
netko upita zato sam doista tu? zapitao se N iall i otkrio da odgovor na to pitanje ni sam
ne zna.
ena koja je svojim gostima za doruak rezala trakice lososa, pogledala je van, u
zoru koja se raala, i, gotovo nagonski, spustila no za filetiranje.
N jezinim kunim prilazom hodala je alosna prilika, nosei neto na leima. Bila je
sigurna da je tog mladog ovjeka ve vidjela nekoliko sati prije, kako obalnom cestom
glavinja prema gradu. J o je bio mrak, glava na tim mravim ramenima bila je jae
pognuta, ali nespretan je hod bio isti. Promatrala ga je kroz prozor spavae sobe, a onda
odustala, mislei da je jedno od drogirane djece koja dolaze zbog one proklete punkglazbe i - kada se bez prebijene pare vraaju kui - povraaju po njenim grmovima rua.
D ing-dong! zaulo se zvono na ulaznim vratima, i ona je okrenula glavu. Prokleti
skitnica stajao je ispred mutnog stakla, premjetajui se s noge na nogu, kako to ine
samo siromasi.
U toj skromnoj katnici pored zaljeva Laura Crimmins se i rodila i provela cijeli ivot.
Bila je mukobanjasta, neodredive dobi, miiavija od veine mukaraca. Preko noi
osijedjelu kosu iala je do glave, a goste majunog prenoita redovito je - i najradije -

zasipala velikim dozama materinjeg prijateljstva, da ne primijete da je na rubu suza. O d

smrti supruga Clarka, s kojim je u braku provela trideset i osam godina, prolo je taman
toliko vremena da se prestane ljutiti i naui smijeiti damama u S uperValuu koje su joj s
tihim saaljenjem kimale glavom. Prije no to je pola odgovoriti na zvonjavu na vratima,
obrisala je no i strpala ga u stranji dep. Pater Malloy tu bi situaciju nazvao "prilikom
za dobrotu". I Laura je tako mislila. A li ako joj se izraz straneva lica ne bi svidio - a svi
su susjedi govorili da ih ita bolje od karata u pilu - ne bi taj u kuu ni zakoraio. N akon
onoga s Jimom, svi bi dvaput promislili i prije no to bi i ulicu preli, zar ne?
"Traim sobu", rekao je siroti mladi pred vratima, i Laura je osjetila istinsko
saaljenje. Bio je gotovo djeak, a jedna mu je cipela zinula kao da e i sama progovoriti.
"O vuda, duo", rekla je Laura sputajui ruku na mladievo rame i osjetila kako joj
naviru suze. Eto nje opet, iako je samoj sebi obeala da vie nee primati teke sluajeve.
J er, unato idiotskoj majici s majmunom koju je imao na sebi, deko se inio posve
izgubljen. "Mokar si do koe, siroti deko", rekla je, i ve se pretvorila u majku, za to ve
godinama nije bilo prilike. "S luaj, sada e otii u sobu broj osam i oprati se. O stavit u
ti suhu odjeu blizu vrata. Bez rasprave."
N iall se zahvalno nasmijeio i kimnuo. Pomislio je kako u mitovima o sumnjiavim i
angrizavim ljudima iz Munstera ima istine koliko i u legendama o vilinskim
jednorozima koji slobodno tu maraju okolicom. "A h, puno vam hvala", rekao je i
ljapkajui je zaobiao. O krenuo se s bojaljivim izrazom lica. J edna mu je ruka zaronila
u dep traperica, pecajui ono malo novca to mu je preostalo. "Koja je tarifa?"
Laura ga je jo jednom paljivo pogledala, zanemarujui mokru kosu i bezbrian
osmijeh. Vidjela je da se ispod te njegove elje da ugodi skriva neto, nekakva
obrambena barijera. J o nije znala od ega je sagraena, no mogla je izdrati iskuenje i
laskanje, u to je bila sigurna. S to god ovaj mladi u sebi skrivao, nee ga potaknuti da u
gluho doba noi otvori vrata njezinih odaja s natpisom samo za osoblje, spreman da joj
preree vrat. Kosa mu jc bila prokleto preduga, ali deko je bio solidan. "Recimo, trideset
eura za no, i uz to ti pripremim doruak?" rekla je, osjeajui krutu hladnou otrice na
polovini stranjice.
"Sjajno", rekao je Niall i otiao do svoje sobe, a onda zastao i okrenuo se.
"J o neto?" upitala je gazdarica. Mladievo lice izgledalo je kao da mu je netko
upravo preao preko groba.
"Moda e vam zvuati udno, ali... jeste li uli za neku mladu curu koja se okolicom
vozi na crnom motociklu? Prilino brzo, onako. I - ovaj, opasno?"
Laura je odmahnula glavom, pogleda uperenog u strop kao da, toboe, pretura po
pamenju. "O , ne. N e znam nikog takvog." Potom se ozarila. "Tvoja prijateljica? Trebam li
pripremiti jo jednu sobu?"
"N e, samo smo se sreli", rekao je N iall odmahujui rukama u znak isprike. "J o
jednom hvala. Vidimo se sutra."
Laura je gledala kako ulazi u sobu i zatvara vrata za sobom. Potom je zakljuala
ulazna vrata i umoila kaiprst u bazeni sa svetom vodom ovjeen uz minioltar D jevice
Marije na zidu. Bajkeri u crnom. N ikad ula za takvo to, ne u ovim krajevima. I pak, sve
je bilo mogue. Prekriila se i pogledala van.
J er, iako je instinktivno osjeala da malac ima potene namjere, S onim to ga je
proganjalo to nikako nije bio sluaj.
I ako je N iall za malenim stolom sjedio tek nekoliko minuta, J im mu ponovo nije dao
mira.
I zvadio je plastinu vreicu u kojoj je nosio dragocjeni papir za crtanje i izvukao
jedan list. Fionin dnevnik ve je leao otvoren na krevetu pokraj njega, obiljeen
magareim uima na mjestima na kojima nije uspio deifrirati njezine vrljotine ili na

kojima je pronaao potencijalno vane naznake nastavka prie. Primjerice, na nekoliko

mjesta nacrtala je krii ili stavila nekakav znak na marginu, no inilo se da nita od toga
ne vodi u nekom odreenom smjeru, barem koliko je Niall uspijevao shvatiti.
N a jednoj izdvojenoj stranici, Fiona je, izgleda, izradila nekakav grubi zemljovid
okolice na kojemu je nekolicina gradova bila oznaena sa X; drugi su bili neobiljeeni:
Castletownbereu je dodijelila dva, a D rimoleagueu samo jedan krii. N iall je
pretpostavljao da to znai da su u prvome umrli S arah i Tomo, a da je udovica Holland
zaradila samo jednu oznaku. Gotovo svaki drugi grad u okolici bio je irkan upitnicima,
kao da je smrt to je okolicom lutala na motociklu vrebala i ovce, koze, kolarce i djeve
bajne iz daleke prolosti. I ako je i sam imao bujnu matu, N iall se na to morao namrtiti.
S tvar je bila previe savrena. Koliko god je elio povjerovati u to da Fiona vie nije bila
sasvim pri zdravoj pameti dok je u kui svoje tetke ubojice rkala svoju verziju
dogaaja, negdje u njoj morao je biti i pravi vuk, zar ne?
N iallu je zdrav razum govorio da se J im nije tek razmetao rekavi da je Toma nasmrt
prebio. Ponovo je pogledao Fionino svjedoanstvo o mjestima na kojima je poinio to
djela ljubavi, to djela mranije naravi, i njezina je pria ponovo djelovala logino. N iall
je osjeao seanchctijevu prisutnost, veoma blizu, kao da i sada stoji ispred prozora, pue
u staklo i na mjestu zamagljenom dahom ispisuje svoje ime. N iall je ponovo okrenuo
posljednji list. "Ubojice", to su, po Fioninim rijeima, prisegnule postati, no jesu li ona i
njezine sestre imale vremena da tu prisegu i ispune prije no to je tetka Moira dokusurila
njih?
O sjetio je kako ga, od peta do tjemena, ponovo hvata nervoza kakvu je osjetio i one
prve noi u potanskom uredu. Bila je to gotovo bol, u unutranjosti lubanje, silovita kao
da slike u njoj lupkaju po kosti ne bi li izile i poigrale se.
Ovoga puta, gotovo bez Niallove pomoi, posred praznog lista papira izrasla je aka.
Ubrzo se povezala s rukom u konom rukavu, koja se pak pretvorila u cijelog
mukarca koji, poluotvorenih usta, nasre na nekoga. I ako ih je nacrtao duima no to je
namjeravao, ovjekovi prsti odgovarali su njegovim vitkim nogama, uhvaenim u polutrku, iji su miii provirivali kroz poderan traper. J imove su oi, udno, posljednje
oivjele, no ispale su previe mutne i beivotne. O brisao ih je i nacrtao par pravih vujih
oiju, no to je izgledalo jo gore, poput loih japanskih crnima crtica. Ba kad je dobro
izgrienom ugljenom olovkom namjeravao nacrtati J imov plijen, vrata iza njega bez
upozorenja su se otvorila.
"Ne moemo te pustiti da jurca uokolo i pokupi upalu plua, zar...
Gospoda Crimmins zautjela je usred reenice, a N iall je - sekundu prekasno - bacio
dnevnik preko napola dovrenog crtea. U oima svoje domaice iitao je neto to
njezin iroki osmijeh nije stigao prikriti. Vidjela je kratki odbljesak onoga to mu se
rojilo u glavi. A to nije bilo doputeno nikome - osim, moda, slavnom amerikom stripumjetniku Toddu Saylesu.
"Puno vam hvala, gospodo Crimmins", rekao je N iall vidjevi uredno sloenu odjeu
u njezinim rukama. "Preljubazni ste."
Gospoda Crimmins je, na pod u podnoju kreveta, spustila muke traperice,
demper, kaput i par gotovo novih izama te svoje savreno suhe ruke obrisala o
pregau, kao da od spomenutih predmeta zauvijek pere ruke. "N ema na emu, mladiu.
N ema na emu." Pojaala je termostat u oima, kao da nita nije primijetila. "Hoe li
sutra dorukovati?"
"Da, molim. Je li sedam i trideset u redu?"
"Losos i jaja, u sedam i trideset, duo", ponovila je gospoda Crimmins veselo
pjevuckajui, pokazujui time profesionalnu distancu - i brzo izila iz sobe. N eujno je
zatvorila vrata.

N iall je na trenutak sjedio, osjeajui se kao da ga je majka upravo iznenadila s

porniem u (slobodnoj) ruci. O dmaknuo je dnevnik ustranu i pogledao nedovrenu
skicu. Kao i obino, cijeloj je stvari pristupio pogreno. N ije fulao samo s onim vukom
kojega je prije nacrtao. N e moe li pravo zamisliti ono to grabeljivac proganja, kako se
uope nada ivotno prikazati njegovu udnju? N iall je ustao, zakljuao vrata i ponovno
sjeo. Gospoda Crimmins je vjerojatno pomislila da je kakav perverzni umjetnik, no sada
to vie nije mogao promijeniti. N agnuo se nad papir i pokuao zamisliti kakav bi to bio
osjeaj da ga J im uhvati za vrat i stie dok iz njega ne iscijedi ivot. S jetio se naunice
S arah McD onnell, njezinih beivotnih stopala i Tomova smrskanog lica. "Kako ste,
dame?" upitao bi pripovjeda cerei se, a onda bi se bacio na posao. Gospoda Holland,
ako je Jim doista bio njezin ubojica, taj kicoki pozdrav moda i nije doekala.
Neto se poelo dogaati.
Pod Niallovom olovkom pojavio se enski lik, nadomak Jimovim nasrtljivim rukama.
N ajprije su se pojavila ramena, povijena u bijegu, a iz njih su iznikla vitka leda,
kukovi i noge, kojima se ritala ne bi li se izvukla iz progoniteljeva stiska. Zato me sve to
toliko privlai? upitao se N iall. O sjetio je kako odgovor stie sam od sebe, samo ne u
obliku ideje ili misli, ve u formi prekrasna ela i para irom otvorenih plavih oiju. Cijela
kompozicija sada je imala vie smisla; plijen i grabeljivac bili su isprepleteni u
dinaminom plesu smrti.
N o, iako je vuk ovoga puta bio ovjek, oi mu i dalje nisu valjale. N iall ih je ponovo
izbrisao i ubojitu pozu pokuao nadopuniti uskim, poudnim trakom svjetlosti,
dodajui tamne sjene kako bi ostatak lica nestao. S ranje! J im je sada izgledao pospano, a
ne opasno. N iall je spustio olovku, zgaen samim sobom. Moda si, da bi ga oivio, zlo
najprije morao osobno iskusiti?
Pravu smrt N iall je vidio samo jednom, kada je mali D anny Egan s druge strane ulice
izgubio utrku s autobusom. O bojici je tada bilo oko jedanaest godina i D anny je upravo
bio iziao iz N iallove kue, gdje su svoje tapove za hurling pokuavali oblijepiti trakom
kako to ine profesionalci, za deset prstiju i sve to.
N iallova mama povikala je za njim da ne pretrava ulicu, no glas joj je prekinuo zvuk
udarca. I z prednjeg dvorita N iall je pod stajnim trapom autobusa vidio gole noge; na
jednoj je jo bila odvezana cipela. Izgledale su poput votanih.
I ste noi, osjeajui se kao demon, N iall je uzeo olovku i papir i sakrio se pod deku s
baterijskom svjetiljkom. O drasli su govorili o "ugaenom mladom ivotu", ali te rijei u
njemu nisu pokrenule nikakve osjeaje - tek teak, bolan dojam da nita od toga ne
djeluje stvarno.
I tako je spustio olovku na papir i gledao kako se zbiva neto to je i dan-danas jedva
shvaao. Par cipela pretvorio se u par pravih nogu, na tijelu stvarnog djeaka, ispruenog
potrbuke. Poeo je osjeati ubode straha i gubitka. D anny, njegov najbolji prijatelj, bio
je mrtav! Kada je zavrio crte, s autobusom iznad D annyjeva nevidljiva trupa i
gardistima koje je nadodao crteu, N iall je jecao toliko glasno da su roditelji doli vidjeti
to nije u redu.
O lovka i pero postali su arolija. S ve od tada, N iallu se inilo da je sve drugo tek
odjek stvarnoga svijeta koji je postojao u samo dvije dimenzije.
Ustao je i priao prozoru. S unce se uzdiglo visoko iznad otoka Beara i ponovo ga
pretvorilo u mirnu zamku za turiste. N iotkud nisu vrebali nikakvi vukovi, ak ni oni u
trapericama. N ije bilo izgleda za susret s bilo kakvom opasnou. Pomislio je da je
moda pogrijeio to je ovamo doao. N a trenutak se ispruio na krevet, da isproba
opruge. S utra e krenuti za vujim tragovima, poevi od one kole. Moda je, fantazirao
je, Fiona za sobom ostavila neto to nije ni pomiljala zabiljeiti u dnevnik.
Ubrzo je zaspao. U njegovim snovima, crna su se vrata otvorila i u svijet odaslala
teko konjanitvo; svaki konjanik bio je naoruan tek najsmrtonosnijim osmijehom na

svijetu.

"Tko ste vi?"

Glas je bio otar poput hladnog tua, i jednako ugodan. N iall je stajao u praznoj
uionici osnovne kole Presvetog S rca, pognut iznad osamnaestoga uiteljskog stola koji
je tog poslijepodneva pregledao u isto toliko minuta. Upravo kada je spustio prste na
stari primjerak knjige I zgubljena blaga faraona, shvatio je da nije sam. Podignuo je glavu
i susreo par oiju koje nisu pristajale ni na to osim na izravni odgovor.
"J este li vi taj gospodin Breen?" htjela je znati djevojica, peta spojenih kao u
maoretkinje. "To e rei na trei zamjenski uitelj ovoga mjeseca."
N iall je promotrio njezine ulatene lakirane cipele i prste kojima je stezala pribor, i
nije morao dvaput razmisliti: znao je tko je njegova inkvizitorica.
"Ti si sigurno Mary Catherine", rekao je nastojei se ne ceriti poput nekog udnog
neznanca sa slatkiima.
Mary Catherine namjestila je beretku i oprezno ga promotrila. "Moda", rekla je,
osvrui se za sobom, prema poluotvorenim vratima. "D ola sam ranije, da se pobrinem
za to da ploa bude ista i da ima dovoljno krede." Zakiljila je i skupila usnice u uski
krui nepovjerenja. "Gdje su vam knjige?"
"J a... mislio sam da je najbolje da najprije provjerim to va razred trenutano ui",
rekao je razmiljajui brzo, ali nedovoljno brzo da dijete pred njim ne otkoi oruje. Za
otprilike minutu, znao je N iall, pojurit e niz hodnik vritei iz petnih ila, a njega e
uhititi zbog provale ili neega jo goreg. "Toliko uitelja nakon gospoice Walsh sigurno
zbunjuje? Je li ti bila draga?"
Mary Catherine sjela je za svoj stol u prvom redu, kojega je od uiteljskog i dalje
dijelilo tek nekoliko centimetara. Prekriila je ruke i poloila ih preko impresivne hrpe
biljenica na kojoj bi joj pozavidjeli mnogi knjiniari. S itno se elo malice opustilo, a
glas se ispunio onom vrstom melankolije s kojom ljudi govore o dementnim, odavno
mrtvim roacima. "N ije bila loa", reklo je dijete, "osim kada bi onaj J im bio u blizini.
Tada bi poblesavila. Kau da je i nju i njezinu sestru ubila njezina tetka, ali moja mama
kae da je bilo obrnuto." Pogled joj je prvi put djelovao neoprezno, ak radoznalo.
"Poznavali ste gospoicu Walsh? Mislim, znali ste je izvan posla?"
"S amo malo. Mi smo stari prijatelji iz D ublina." N iall je neprimjetno bacio pogled
prema vratima, nadajui se da ga dijete nee opaziti. D o sljedeeg zvona preostalo je
manje od dvije minute, a on jo nije pronaao nikakve nove tragove. N amjeravao je
poslije otii k pateru Malloyu i smisliti nekakav dobar izgovor da pogleda Rosnin
dnevnik, ako jo postoji. "J e li ovdje, u koli, drala kakvu biljenicu? Za sluaj da trebam
pogledati zabiljeke o tome to ste uili?"
S ve N iallove nade da e otkriti jo koje Fionino skriveno blago povezano s
najglasovitijim gradskim skandalom usahnule su kada je djevojica pretraila gomilu
knjiga i izvukla savreno ouvanu ruiastu, tvrdo ukorienu biljenicu s naljepnicama
Hello Ki y, uredno polijepljenima u visini maje glave. "Zapisivala sam sve emu nas je
pouavala", rekla je Mary Catherine s osmijehom irim od onoga u make pred
prolivenim vrhnjem. "A posebno ono to je proputala kad god bi se vidjela s... njim."
N iall je uzeo biljenicu i poeo listati beskrajne retke proputenih lekcija oznaene
Magic Markerima u etiri razliite boje. N ije tu bilo niega to ga je uistinu zanimalo.
Kako je J im uspio zamagliti tragove koje je ostavio po cijelome kraju, na gomili ljudi
kojima je ve bilo jasno kakav je? Po sljedee poglavlje prie o sestrama Walsh trebao je
otii pravo pateru Malloyu. J imov opijum, ak i izdaleka, poeo je otupljivati i N iallova
osjetila.
"Taj tip, J im", rekao je N iall glasom preveselim za prigodu, pretvarajui se da s

istinskim zanimanjem prouava Mary Catherinein popis propusta. "Je li naglo umro?"
Ponosni pogled s kojim je Mary Catherine iekivala pohvalu ispario je. N jezin
osmijeh postao je zlokobniji od ljetne oluje. "O vdje svi znaju to se njemu dogodilo",
rekla je i prvi put od glave do pete promotrila N iallovu zbrkanu odjeu. N anjuila je da
neto nije kako treba. "A ko ste tako blizak prijatelj gospoice Walsh, kako vi to ne
znate?"
"N ismo bili... bliski ve neko vrijeme", odugovlaio je N iall, osjeajui se nelagodno
poput crva na udici u veoma velikom oceanu. N ije ga ohrabrio ni Mary Catherinein
osmijeh, metalni odbljesak zubnog aparatia, kada je ustala i snanim trzajem iz ruku
mu otela svoju ruiastu evidenciju izostanaka.
D rringg! zaulo se zvono. N iall se pitao zato ni jedno drugo dijete nije dojurilo u
uionicu, a nije mu se svialo ni to to u hodniku ne uje djeju ciku.
"J este li vi doista gospodin Breen?" upitala je, naginjui pametnu glavicu kao da je
nasaena na oprugu.
"N isam ni rekao da jesam", odgovorio je N iall i osmjehnuo se u znak isprike, to je
nije impresioniralo. "Zao mi je, ali ja nisam va novi zamjenski uitelj."
D jevojica je ispravila lea kako bi to, sjedei na tronu, uinila i kraljica od S abe,
prije izricanja presude neprijateljskim zarobljenicima.
N iall je slijedio njezin pogled kroz prozor; stubitem se penjala gardistica koju je
vidio toga jutra.
"Nisam ni mislila. A sada emo vidjeti to oni o tome imaju rei", zacvrkutala je Mary
Catherine, izila iz razreda i ostavila ga samog s Fioninim mrtvim faraonima.

Bronaghini prsti polako su premetali A nPostovu identikacijsku karticu koju joj je

dao dugokosi mladi.
"D akle vjerojatno nisi ovdje da bi lovio kradljivce potanskih maraka", rekla je s
uzdahom. "S to, onda, radi tu? Plai djecu iz zabave? I li im se pokazuje, to bih prije
rekla." S jeli su u patrolno vozilo to ga je naslijedila kada je narednik Murphy, njezina
vjeita stegovna sjena, napokon otiao u mirovinu. S druge strane automobilskih stakala,
na uljudnoj udaljenosti, stajala je ravnateljica kole, gospoda Gately, i, prekrienih ruku
zaogrnutih demperom, zurila u N ialla. Mary Catherine, pazei da nikako ne ostane
neopaena, stajala je pokraj nje i, nesumnjivo, matala o nasilnom spektaklu koji e
zasjeniti uhienje.
"Nisam uinio nita takvo!"
Bronagh je uhvatila Mary Catherinein pogled. "J a sam ula drugaije. O nda, to radi
tu?"
"Traim nekoga."
"D a, i govori to svima koji te ele sluati. A li to je sve to im govori, zar ne? S iroti
Finbar dobiva slom ivaca kad god vidi neznanca u McS orley'su. Znam ja kakvi ste, svi
odreda. D oao si po veliku priu? S aznati 'kako je sve poelo'?" N apuila je usnice kao da
mu se sprema zalijepiti pljusku. "Takvi ovuda tumaraju otkako su Fiona i Rosn umrle.
Krvopije, svi odreda!" N iallov mokri ranac pretraila je gadljivo kao da sadri
kanalizacijski otpad. "Par ofucanih majica, rezervne hlae, arape, dopola pojedena
okoladica Cadbury." I znenaeno je podigla pogled. "Fotoaparat si ostavio kod Laure?
Mislio si da e te odati? Nema srama. Nikakva srama."
"N isam novinar", rekao je N iall gledajui kako se nekolicina roditelja nagurava
prema vratima automobila. Bili su dovoljno blizu da nagrnu i rastrgaju ga na komadie.
"Ja sam -"

J a sam to? pomislio je, znajui da nije ni sanjao o tome da e zavriti u takvoj
gabuli. J a sam laac, lopov i lijenina koja zlorabi povjerenje javnosti, eto to sam. I , ne
smislim li neto, brzo u se pridruiti Fioninu Kinezu.
Bronaghina su usta zjapila; jedna njezina obrva bila mu je spremna povjerovati, no
to je bilo sve. "Ti si - to? J edan od onih tovatelja kristala koji nas dolaze spasiti od 'zla
to obitava u ovome gradu'? Vjeruj mi, ak i sada, kada su novinarski fotoaparati
napokon otili, tu i tamo moram rastjerivati takve luake. Dakle da ujemo."
"J a sam potanski slubenik u gradu u kojemu su djevojke umrle", napokon je
priznao N iall i udahnuo ne bi li smirio ruke koje su poele drhtati. "O dmah nakon to se
to dogodilo, dnevnik jedne od njih, Fione, stigao je do pote. Zavrio je u mom kou za
neuruive poiljke. Proitao sam ga. Sadri vie pitanja nego odgovora. I zato sam ovdje."
Roditelji su se, vani, poeli okupljati. J edan otac, s hurleyjem u rukama, osvrnuo se
prema N iallu i pogledao ga gotovo lisije krvoedno. S izrazom nalik teneem, Mary
Catherine mu je prila i pokazala prema automobilu. Tatice, pogledaj na to me je
zloesti ovjek natjerao. Ta mala vjetica! pomislio je Niall. Samo to nisu krenuli.
N a njegovo iznenaenje, Bronagh je upalila automobil i mahnula vidljivo
razoaranoj gomili za linovanje. Lice joj je bilo ravnoduno, kao u ljudi u koje - po
suoenju s vijestima o kakvu tekom gubitku - jo nisu nahrupili osjeaji. Posljednje to
je N iall vidio kada je automobil ubrzao nizbrdo bilo je strpljivo lice Mary Catherine. Kao
da mu je govorilo: u ovako malom gradu ne moe pobjei; ti i moj otac ve ete se
ponovo sresti.
"Razgovor koji emo sada obaviti", rekla je Bronagh glasom kojega je krasilo manje
pretjeranog samopouzdanja od onoga u glasu televizijskoga newyorkog murjaka kojega
je glumatala. "Prisegnut u na majino ime da se nikada nije dogodio. I neemo ga
obaviti u postaji."

Trava boje tamnog maslaca prekrivala je planine Caha poput stotina rijetkih vlasulja,
vjeito ibanih vjetrom. Ovce su ih promatrale s blagom nezainteresiranou.
N iall je sjedio na suvozakom sjedalu patrolnog vozila. eludac mu se od nelagode
vezivao u vorove dok je sluao kako Bronagh telefonom razgovara s jedinom osobom
koja je mogla potvrditi njegovu priu. ak i sa susjednog sjedala, glas prepun
promiljenog razoaranja u neiskusnog novaka zvuao mu je nepodnoljivo.
Bronagh se nacerila i okrenula glavu prema njemu. "Kae da nije oekivao da e se
predstavljati kao potanski slubenik, s obzirom na to da si otputen."
"Nisam ni tvrdio drugaije."
Uutkala ga je podignutim prstom, sluajui kako joj stari, nadalje, navodi osnove
kda asti Bengalskih kopljanika. "S ada kae da si se ogluio na njegovo upozorenje",
dodala je Bronagh. "I da je siguran da si opet opsjednut slikama. I ma li pojma o emu
govori?"
"D a", priznao je N iall i ukrstio pogled s ovcom koja je vani vakala travu. O pet je
pomislio na vuka, samo to se vuji lik u njegovoj glavi ovoga puta pomijeao s J imovim,
u nekakvu polu-ljudsku spodobu. "Naalost, znam."
"Puno vam hvala, gospodine Raichoudhury", rekla je Bronagh i prekinula vezu.
I zdahnula je i potjerala ivotinje, a onda se zagledala u more. "I znevjerila sam je, zna.
S vojedobno mi je bila najbolja prijateljica, Fiona, i dola je k meni traiti pomo. I Rosn
je. A ja im nisam pomogla. Sada je prekasno."
"Moda i nije." N iall je zavukao ruku ispod stranjeg dijela jakne. Bronagh je
odskoila, spremna da ga poprica suzavcem.
"ekaj! elim ti neto pokazati!" povikao je N iall, sekundu prije no to se nagutao

suzavca. Polako je izvukao sada jo pohabaniji dnevnik i predao joj ga. "Evo ga. Vidi?
N isam ga mogao ne proitati kad se ve naao tamo, obiljeen imenom mrtve ene, zar
ne? Zao mi je, ali ve sam otiao predaleko da bih se brinuo za to hoete li me uhititi
zbog krade javnog vlasnitva, arda Zastao je, vidjevi kako se Bronaghine oi pune
suzama dok je paljivo otvarala biljenicu, dodirujui stranice kao da e je opei bude li u
njih predugo gledala. "Bila je vaa prijateljica, znam", nastavio je malo obzirnije. "A li i ja
sam je upoznao, na svoj nain."
uli su se samo vjetar koji je njihao automobil i ovce koje su s njega pokuavale
grickati boju. D olje, u zaljevu, dvije su se koarice propinjale na vjetru to im je udarao u
pramce i do kraja povijao antene.
"Hvala ti to si mi ovo pokazao, stvarno", rekla je Bronagh povrativi dio prisebnosti.
"Ali jo mi nisi rekao zato si doao. I to si radio u koli. Roditelji e me zvati. Ubrzo."
"Recite im da sam Fionin egzotini deko iz dublinskog geta", rekao je N iall,
frustriran rupama u vlastitu znanju. "Htio sam doznati vie o tome to se dogodilo, i u
onoj kui i ovdje. O Aoife. I o Jimu."
Bronaghin pogled - najednom hladan - Nialla je prestraio vie od njezine srdbe.
"Tog ovjeka ovdje danas rijetko spominjemo", rekla je. "A i ti bi trebao."
"Ma, zbilja? A J ulie A nn Holland iz D rimoleaguea? O na je poginula poskliznuvi se
na koru banane, ha?"
Bronagh je ponovo stisnula boicu sa sprejem. "N ema jebenog pojma o emu
govori..."
"N egdje u gradu postoji i drugi dnevnik", rekao je N iall tako glasno da se jedna ovca
na zvuk njegova glasa trgnula i pobjegla. "I Rosn je pisala dnevnik, vjeruje li onome to
kae tvoja prijateljica Fiona! N emam pojma kako je ijedan uspio izii iz one kue, ali
Rosnin je odaslan pateru Malloyu, osim ako ..."
Bronagh ga je zgrabila za zatiljak i stisnula. "Policijska je brutalnost samo rije,
N ialle, sve dok ti ne polomim obje ruke i ostavim te ovdje." U njegovu pogledu nije
vidjela strah, pa ga je nakon dugog uzdaha pustila, ak mu i poravnala ovratnik.
"Zaboravih", rekao je N iall dok mu je srce lupalo iz sve snage. "O duvijek si htjela biti
ameriki televizijski murjak."
Krupna garda preturala je po upravljakoj ploi traei cigaretu i - ne pronaavi ni
jednu - ljutito otpuhnula kroz nos. "Zaepi. Tjednima sam rastjerivala darkerice, novinare
i uobiajene bolesnike, skupljae suvenira. Pater Malloy bio im je prva postaja budui da
su dublinske novine nau crkvu bile ljubazne spomenuti imenom." Lupkala je po
prozoru kako bi otjerala upornije ovce. "Problem je u tome to je dobri pater preminuo
prije vie od mjesec dana, Bog neka mu da mira. A ko mu je netko neto i poslao, ja bih to
pronala. J a i nekolicina Fioninih uenika pospremali smo njegov ured. A li ljudi poput
tebe i dalje dolaze. Tragajui za 'pravom istinom', je li?"
"S amo za istinom o tomu to su Fiona i njezine sestre uinile J imu", rekao je N iall ne
krzmajui. "I o tome je li ubio jo nekoga osim svog starog prijatelja Toma." O sjeao je da
mu lice oblijeva rumenilo, ba kao i onda kada je pomislio da e ga onaj barmen zgaziti.
S to li mu to, doavola, preuuje? N ije li joj dokazao da su mu nakane dobre? "A li otkud
bi ti to znala? Za S arah McD onnell? I za jo jednu curu, u Kenmareu, ako je vjerovati
Rosninu glasu s radija. Zvui poznato? S to se dogodilo s A oife? J e li skonala kao i one?
Trebam li je potraiti na groblju Glebe ili to?"
Bronagh je upalila motor. Brada joj je opet vrsto poivala na urednoj jakni odore.
Kada je progovorila, iz glasa joj je nestao i posljednji trag ljubaznosti. D odala mu je
dnevnik kao da sadri misli kojima se moe zaraziti dodirom. "Bila bih otila na Rosnin
i Fionin sprovod da za njega nisam ula kada je ve bio proao. Tjednima sam nastojala
pronai onog potara koji ih je naao. N ema pojma kako nam je ovdje bilo nakon toga.

ivjeti u gradu koji je izrodio 'Moirinu kuu za ubijanje'."

"D esmond", rekao je N iall, prisjeajui se pogrbljena lika kojega je osjeaj krivnje
preobrazio u malahidskoga rtvenog jarca. "Nakon toga nitko vie nije uo za njega."
"Sjeti se toga kada sljedei put bude akao po priama koje ljudi ele zaboraviti."
N iall je pokuao zanemariti prijetnju. Vjetar je promijenio smjer i sada je puhao uz
obalu, zapraujui polja nom maglicom slane kie. "Mrtav je, zar ne? J im? Reci mi
barem toliko."
Bronagh je ispruila ruku i otvorila vrata na suvozakoj strani. Licem joj je proletjela
- i odmah ponovo iezla - nekakva uasna uspomena. "N ije vano", rekla je i izgurala ga
iz automobila. "Sjeanja ovdje umiru puno tee od ljudi."
Tama mu je, u visokoj travi, dopuzala do nonih lanaka. O vce su se ratrkale kao da
je odjeknuo hitac iz kakve neujne puke. N iall je zavukao ruku u dep da se uvjeri kako
jo stigne uhvatiti vlak do kue i zaboraviti cijelu priu. O scaru bi bilo svejedno. N iall je
pogledao na zapad, prema zalazeem suncu, i krenuo natrag, putem kojim je i doao,
znajui da ne moe odustati. Pouri li, jo uvijek stigne pronai nekakav trag, naznaku
gdje bi mogao pronai Rosnin dnevnik, unato Bronaghinu upozorenju.
Negdje gdje ga pater Malloy moe zatrpati cvijeem, nije li Fiona tako napisala?
Bilo je vrijeme za potragu za blagom na mjesnom groblju. Podigao je ranac i krenuo.

6.
Neto nije bilo u redu sa svjetlima.
N iall je izabrao novu rutu prema Castletownbereu, za sluaj da ga Bronagh eka
negdje usput. Kia je napokon popustila, pa je u predgrae uspio stii hodajui valovitim
breuljcima, pratei posljednji odsjaj veernjeg sunca. I skrenuo je gleanj jer u mraku
nije opaao kamenje to je iz zemlje provirivalo poput smrznutih sivih aka.
Zato se i iznenadio kada je, stupivi na pomonu cestu, ugledao kako iz praznine
pred njim izranja neto, na prvi pogled nalik tisuama svijea na divovskoj roendanskoj
torti. inilo se da cijela padina gori, no svjetla se nisu ni pojaavala niti su slabjela.
S vjetlucala su i svjetlucala, postojano, osvjetljavajui obrise neega to nije uspijevao
razaznati, ak ni kada im se pribliio. U blizini mjesta na kojemu se nalazio nije bilo
niega to je Fiona opisala u dnevniku; bio je sjeverno od grada, na krivudavoj cesti to je
vodila prema Eyeriesu.
Kada je zaobiao beskonanu ivicu, N iall se napokon naao ispred drevnoga
kamenog zida, glatkog od kie i nagrizenog zubom vremena. O na svjetla, tamnocrvena i
poudna, osvjetljavala su vlaan zrak i stvarala oblak koji je, inilo se, disao sam od sebe.
N iallovi prsti napipali su zahralu kapiju i povukli je. Bila je zakljuana. O teturao je
malo dalje i zastao.
Evo ih. S lova. Uklesana u vapnenac. Bila su izlizana, ali jo uvijek itljiva. Kratko je
petljao po mobitelu i proizveo dovoljno slabane plave svjetlosti da proita da se radi o
groblju S vetog Finiana, to god to bilo. Pogledao je lijevo-desno i preskoio zid, pazei na
ve nateenu i bolnu nogu.
S kotrljao se sa zida i pao, osjetivi kako mu se akom razlijeva neto toplo i mokro.
Zapucketalo je razbijeno staklo. N iall je primaknuo prste k licu i namirisao vosak. S vuda
uokolo, dokle god mu je dopirao pogled, netko je popalio tisue i tisue zavjetnih svijea
u crvenim staklenim lampaima. Vidio je da je mnotvo grobova zaraslo u korov, dok su
drugi bili odravani brino poput ratnih spomenika. S ve to meutim kao da je inilo tek

vanjski krug iz kojega je izbijala najjaa svjetlost. Crveni odsjaj, najintenzivniji na

najniem dijelu terasastoga groblja, osvjetljavao je i najudaljenija stabla, poput
plutajueg ugljevlja.
"Tko je tamo?"
Bio je to glas mlade ene, istodobno odluan i prestraen. N iall se priuljao ivici iza
koje su se nazirali nejasni obrisi ene koja je kleala na grobu. N ije joj odgovorio.
Spodoba je ustala, nestrpljivo zamahnula dugom kosom i poela proeljavati tlo.
"J esi li to ti, S eamuse, opet doao krasti nae svete darove? O vaj put neu te samo
upozoriti, asna rije." Koliko bi joj moglo biti godina? pomislio je N iall zavlaei se
izmeu dvaju potonulih nadgrobnih spomenika. esnaestak - pretpostavljao je. U
njezinu glasu bilo je jasnoe i odlunosti kakva se nalazi samo u istinskih vjernika. O stao
je skriven. Poteno ju je pogledao tek kada se vratio na prvotno mjesto i (ovoga puta) sjeo
u poloaj lotosa.
Uskoro se iz ne grimizne magle uzdigao zvuk, isprva nalik pjevanju. N iall je
ispuzao izmeu dvaju grobova i priao blie. Kada je bio ve toliko blizu da osjeti
pjevaiin parfem s paulijem, jasno je razaznao rijei od kojih su ga proli srsi.
Djevojka je svojom pjesmom u zvijezde kovala osobu na ijem je grobu sjedila.
"...najljepi, blagoslovljene ti oi. Ti si najmiliji, blagoslovljeno ti srce. Ti si
najvelikoduniji, blagoslovljena ti djela. Ti si naj..."
"...vei luak i ubojica u Zapadnom Corku koji e ikada zavriti u paklu?"
N a zvuk N iallova glasa djevojka je odskoila gotovo metar i okrenula se prema
dugokosom uljezu to je izronio pred nju kao Lazar iz groba. "Tko... ti nema pravo biti
ovdje!"
"Imam, koliko i svi ostali, rekao bih."
"Ti si turist? I doao si ime dobra ovjeka spominjati uzalud?"
Usta su joj bila skrivena u polutami, no iz njih je dopirao zvuk disanja kroz stisnute
zube, glasan i uznemirujui.
Kada se sasvim pribliio djevojci, Niall je ugledao nadgrobni spomenik.
ovdje poiva jim quick
ena ga rodila
ena ga ubila
poivao u miru
N i spomena Bojem ili kakvom drugom blagoslovu. N iall je pretpostavljao da je
zbog ideje da se kopilana koliko-toliko pristojno sahrani u upi gotovo izbila revolucija.
Zemlju ispred nadgrobnog spomenika prekrivala je hrpetina svijea, krunica, tibetanskih
molitvenih brojanica, a bila je tu i jedna ljudska lubanja sa srcem urezanim u elo.
D arove su nadopunjavali istrunulo voe, dopola prazne boce viskija i stotine - ne, tisue rukom ispisanih poruka. D jevojka je milovala hladni kamen. ak i mrtav, pomislio je
Niall, Jim ih je znao namamiti.
"Mislim da se neke ene koje je usput sreo ne bi sloile", rekao je N iall, trudei se da
mu djevojine ruke ostanu na oku; drala ih je nisko i izvan pogleda. S jetivi se prizora
koji je, u vlaku, vidio u glavi - prizora vuka okruenog furijama s noevima - odmaknuo
se od nje.
"A one to su ga ubile valjda smatra junakinjama? " ispljunula je djevojka. "D aleko
od grada, da ih nitko ne vidi? I ostavile ga da iskrvari kao pas?" N jezina haljina do

lanaka zatreperila je kada joj je srdba pojurila tijelom poput svjeeg otrova.
"Dakle ipak su uspjele? Sestre Walsh?"
Djevojka je prekriila ruke i na trenutak se zagledala u Nialla.
N ekoliko je svijea zacvralo i ugasilo se. inilo se da djevojka u tami, neto
zainteresiranije, mirka u njega. "Ti si dakle taj momak koji je danas provalio u Presveto
S rce, ha? N aravno." Zakoraila je u krug svjetlosti u blizini skupine svijea na kamenu, i
N iall je vidio da nije ni dana starija od etrnaest godina. N jezine oi, ravnomjerno
poloene na gotovo mukom licu - oi koje su mu do maloprije eljele samo preuranjenu
smrt - sada su tragale za odgovorima. "To znai da je prvi dnevnik kod tebe. Mogu li ga
vidjeti? Je li to istina? Molim te."
N iall se povukao nekoliko koraka unatrag, do ruba najvie terase. Pod njom nije bilo
niega do guste tame. Bilo mu je teko procijeniti koliko bi padao i koliko bi tvrdo
prizemljio. "Znai li to da si ti vidjela Rosnin dnevnik?" rekao je. "Postoji li, uope?"
D ijete-zvijezda ispruilo je ruku kao da e se, dodirujui ga, uvjeriti u to da je ovjek od
krvi i mesa, a ne kakav prorok iz njezinih snova-elja koji e se svakoga asa vratiti u eter.
"J a ga nikad nisam vidjela", rekla je djevojka, koja je, sada je vidio N iall, oko tankog vrata
nosila ogrlicu od osuenih irisa. I z nekog razloga to ga je prepalo vie od svega. "A li stara
gospoda Kane kae da ga je pater Malloy doista primio prije smrti. N itko ne zna gdje je
sada. N estao je." O i su joj zasvjetlucale, a glas se slomio dok je ponavljala: "N estao. S vi
su nestali."
"Znaju li tvoji - ovaj, roditelji, da si ovdje, posve sama?" rekao je N iall i krajikom oka
opazio kako se od vrhova kronji u blizini odbija neto nalik bljeskanju farova. "Mogli bi
se zabrinuti za tebe."
S tvorenje mu nije odgovorilo; zagledalo se u neto iza N iallovih leda. Usko joj je lice
djelovalo zbunjeno, kao da je konjica stigla prerano. I li kao da je, moda, uope nije
pozvala.
"Ni oni ovdje nisu dobrodoli!" rekla je namjetajui sitnu eljust za borbu.
N iall se okrenuo i ugledao nekoliko zraka svjetlosti na cesti, tik iza kamenog zida.
Vrtjela su se poput vatrenog kola, kao da ih dri mnotvo ruku. Tiho brujanje mukih
glasova ubrzalo mu je pulsiranje u vratnoj ili. O dstupnica mu je bila presjeena. N iall je
zurio u tamu iza sebe i znao da nema izbora, osobito ako su medu mukarcima i Mary
Catherinein otac i polovina kolskog odbora.
"Pazi na sebe, mala", rekao je i projurio pokraj naputenog djeteta.
Odbacio se to je mogao dalje u crnu daljinu i ekao bol.
Ba-da-tump! sletio je N iall, nekoliko terasa nie, na meko tlo. lanak ga je bolio, ali
mogao ga je micati. N amirisao je svjee blato i zahvalio Bogu na pljuskovima. Ponad
njega, pleate prilike stigle su do ruba izboine i pokuavale ga osvijetliti runim
svjetiljkama. U crvenom odsjaju svijea njihove siluete djelovale su poput boanskog
utjelovljenja vizija one sirote cure.
"Eno ga!" povikao je jedan. "Tamo!"
N iall se poskliznuo u bari, no brzo je povratio korak, a onda i potrao. Unato boli,
trao je bre i vie nego ikada u ivotu. lanak ga je bolio kao da mu je netko, kroz petu,
sve do koljena ugurao komad stakla, ali nije zastajao. Posljednje to je uo prije nego to
je nestao iza brijega i iz vidokruga izgubio crveni odsjaj, bio je moleiv, histerian
djevojin glas. Prenosio se poljima poput glasa izgubljenog pastira.
"Vrati se!" vikala je. "elim taj dnevnik! Vraatii see!"
I prije nego se probudio, N iall je osjetio afektiran, uporan apat. D jeji glas probijao
se kroz magloviti san o hipi-djevojkama to pjesmom oivljuju mrtve.

"Probudite se, gospodine potaru."

Trgnuo se iz sna i sjeo. J o uvijek je bio mrak, i sve to je pred sobom vidio bile su
njegove mokre izme. N ije se ni sjeao kada je zadrijemao. Koliko je dugo spavao u svom
skrovitu medu gomilama stijena obraslih mahovinom to su strile iz zemlje? Ponovo ga
je obuzela panika i pogledom je sijevao uokolo mislei da e ugledati linersku rulju s
druidskim lanternama i konopom za vjeanje u rukama. ulo se meutim tek ukanje
nonih ivotinja. N ialla je nerviralo koliko je gospodin Raichoudhury bio u pravu, ak i
izdaleka. I pitao se koliko je dugo, prije nego to je umro, onaj stari uitelj sjedio na
pranjavoj trnici pokuavajui kopirati uzvienost savrene slike.
"Tu sam!"
N iall se, gotovo iskoivi iz koe, nespretno osovio na noge. N ije sanjao! O teeni
lanak podsjetio je bjegunca da je i on tu i bacio ga ravno na tur. Glas je sliio glasovima
njegovih progonitelja koji...
"O pustite se", ponovo je progovorilo dijete kikoui. "Trenutano pretrauju obalnu
cestu. Ali brzo e biti ovdje."
"Tko je...?"
I za drveta se pojavila djevojica odjevena u crnu kinu kabanicu, u gumenim
izmama, barem dva broja prevelikim, vjerojatno majinim. I ako je kapuljau vrsto
stegnula oko okruglog lica, nije mogao pogrijeiti: to je lice pripadalo najambicioznijem
ueniku estog razreda kojega je Fiona Walsh ikad pouavala.
Mary Catherine Cremin kleknula je pokraj Nialla i nasmijeila se.
"Dola si domamiti lovce do plijena, ha?" upitao je.
"I mate neto to elim. Trampit emo se. I ne glumite da nemate pojma o emu
govorim." I z depa je izvukla veliku staromodnu ilijebljenu runu svjetiljku i stisnula
gumb za paljenje. "J er, moj otac i ostali na ovo reagiraju bre nego da ih nazovem
telefonom. S vi su vani, trae neznanca koji je s jedinom keri gospodina Cremina dugo,
dugo bio nasamo. Zamislite to."
N iall se osvrnuo oko sebe. S ada je ve mogao vidjeti grozd plaviastih zraka
svjetlosti dolje, na glavnom putu. N isu znale kamo bi. Trebao je samo jedan sitan bljesak
pa da sve krenu uzbrdo.
Mary Catherine izvadila je jo neto iz svoje kolske torbe, uredno prebaene preko
prsa. Bilo je, jo uvijek, umotano u obinu smeu kuvertu i izgledalo kao da je godinama
bilo pod vodom.
"Potena trampa, zar ne?" rekla je. S tranice u biljenici bile su iskrivljene,
presavijene i izobliene od vlage. "Cijelu stvar ve sam kopirala, i vie mi ne treba. A li
treba mi prvi dio prie. Dnevnik gospoice Walsh. Stoga mi ga pokaite."
N agnula se k njemu, tako blizu da joj je N iall vidio krupne plave oi. U njima nije
bilo ni milosti ni oklijevanja. Posegnuo je u podstavu hlaa, izvukao komad plastike koji
je titio Fionine posljednje misli i drei ga ispred sebe upitao: "Tko je bila ona djevojka?
Tamo, na groblju?"
D ijete je slegnulo ramenima. "N eprestano dolaze, i uvar groblja ih stalno rastjeruje.
N eke pue toliko skunka da smrdi na kilometre." Prepredeno se nasmijeila. "A li ne
govori mi otac da se uvam hipi-djevojaka, ve udnih mukaraca poput vas."
"Sto tvoj otac misli da sam uinio u onoj uionici?"
"Posluite se matom. Poslije Jima, uplaiti roditelje prava je igrarija."
"Ti, vjetice mala."
O dmahnula je slobodnom rukom. "Budite sretni to vam uope dajem Rosnin
dnevnik. Mogla sam ga prodati novinarima koji su dolazili ovamo."

"Kako si ti dola do njega?"

Mary Catherine se nasmijeila. N iallu slijeva, skupina svjetala dolje na cesti
djelovala je manje zbunjeno. Marirala je, u tiini, natrag uz brdo. Prema njemu. "Kada je
pater Malloy umro, pomagala sam pospremati upni ured", rekla je. "Kuverta je bila
tamo, nedirnuta. N jegova domaica, gospoda Kane, nije ni vidjela kad sam je uzela. N eke
su stranice unitene. Bit e da je leao u nekoj vlanoj rupi." Pogledala je u mrak i prva
zraka svjetlosti prela joj je preko ela. "Vrijeme je isteklo. Jesmo li se nagodili?"
Niall joj je predao Fionin dnevnik. Djeli sekunde potom, ona je njemu predala svoj.
"N e zadravajte se predugo", rekla je Mary Catherine kao da se iskreno brine za
njegovu sigurnost. Pokazala je prema sjeveru, iza tamnih brda, u smjeru Eyeriesa. "Drite
se podalje od cesta. Hodajte jo kojih pola sata i pronai ete jednu naputenu kuu.
Tamo neu poslati nikoga. Obeavam."
I ako mu je noni lanak pulsirao, strah je N iallu ubrizgao jo jednu, posljednju dozu
adrenalina. Preao je palcem po Rosninom dnevniku. N a dodir je bio ba poput
sestrina, samo jo ote-eniji. Cijela prva polovina bila je neitljiva gnjecava masa. "Zato
mi ovo daje?"
D jevojica se namrtila kao da je upravo ula najgluplje pitanje u ivotu, "Zato to je
gospoica Walsh uvijek govorila da valja biti ljubazan prema strancima." A onda je
nestala u tami, i Niall je ostao sam s kiom i sa svojim novim blagom.

N akon to je vie od sat vremena hodao otvorenim poljima, N iall se zabio pravo u
kameni zid.
Bilo je nemogue rei to lei iza njega jer su brda bila prekrivena oblacima to su
poput debelih sivih zmija vijugali meu njihovim vrhovima. N iall je oteturao do
nekakvih vrata. Lagano ih je odgurnuo; nevoljko su zacviljela, i bio je unutra. N apipao je
sklopku, ali svjetlo nije radilo. J o jednom je lagano zateturao i naao se pored neega
mekanog. Kau? Fotelja? Polako se spustio u nju; inila se suhom. N egdje na katu ulo se
ritmino bubnjanje vode to je kapala kroz krov. N oni lanak mu je gorio, no N iallova je
radoznalost nadjaala nelagodu.
Ukljuio je mobitel i usmjerio maleni led-ekran prema biljenici u krilu. Hoe li
njegovi progonitelji opaziti slabaan plavi odsjaj? O krenuo je mobitel prema dolje,
pomicao ga duinom poda i na njemu ugledao takorski izmet i razbacane papire. O vdje
dugo nije bilo nikoga. S akrio je mobitel i buljio traei mjesto na kojemu je mogao biti
prozor. N igdje uokolo nije vidio nikakva svjetla. J e li Mary Catherine svoga oca na kraju
ipak poslala uzbrdo? N iall je ponovo upalio svoju mizernu svjetiljku i odluio riskirati.
Na bateriji mobitela preostale su jo tri crtice. A i zora bi morala brzo svanuti.
"Ispriaj mi tajnu, Rosn", rekao je i okrenuo prvi list.

Dio trei
ROSNIN DNEVNIK
7.
Glasove oslukujem od svoje este godine.
Eh, znam to sada misli. S irota djevojka, usamljena, zatvorena, otrgnuta od
djetinjstva. N esumnjivo ju je takvo asocijalno ponaanje i odvelo u alkoholizam i,
umjesto elje za toplim ljudskim kontaktom, potaknulo neutaiv apetit za
radioureajima. Morala je zavriti u crnom jeansu i u zagrljaju nekog kurvia. Tono? E,
pa, moe si uzeti tu politiki korektnu samilost i etiketu prilijepiti nekom drugom. J er,
vidi, ja sam ivjela ivotom iz snova. S urfala sam vieslojnim oblakom tuih glasnica to
je k meni lutao od samog poetka - od jeftinih runih tranzistora. Mogla sam sklopiti oi i
etati pustinjom Kalahari ili ploviti preko sedam mora, i sve to ne izlazei iz kue. S oba
koju sam kao djevojica dijelila sa sestrama bila je siuna, shvaa? A oife i ja spavale
sitio u istom krevetu sve do incidenta u kojemu smo ostale siroad. I svih onih godina to
sam ih provela u prenoitu tetke Moire, zbog tih nevidljivih radijskih valova turobne
nedjelje inile su mi se podnoljivima, a dosadna svakodnevica fantastinom.
Tim sam glasovima, sve od tada, ostala vjerna. Oni me naime nikada nisu napustili.
Prostorija u kojoj ti ispisujem ove rijei toliko je mala da je jedva mogu nazvati
sobom. To je upljina u zidu u kui moje tetke Moire, u D ublinu, iz koje - po rijeima
moje sestre Fione - neemo izii ive. Moda i ima pravo, ne znam vie. S ada sam, gotovo
stalno, previe umorna da analiziram bilo to osim osjeaja malaksalosti u grudima. A li
Fiona melje k'o navijena, je li? O duvijek je takva. Volim je do ludila, ali ponekad - da bi
shvatio to ti zapravo pokuava rei - mora oduzeti polovinu od onoga to u srdbi
izgovori. Onaj njen prokleti faraonski feti da i ne spominjem.
Znam da sam ovoga asa slaba koliko i ona, i da izgledam grozno, ali jedno u joj
priznati: i ja osjeam da me neto izjeda iznutra, isto ono o emu ona stenje u snu. Kao
da mi je tkivo eluca izgrebeno pandama. N eto je u hrani, veli ona. Ma nemoj. D aj mi
to jo jednom nazovi hranom, zatui u te neim tvrdim... kada bih samo imala snage
ustati i potraiti onu lopatu koju je Fiona upravo pronala.
Spas.
S anjam o njemu, ak i budna, dok treptanjem pokuavam odagnati - sada ve stalnu
- neobinu zamuenost iz oiju. S klopim oi i razmiljam o beskrajnim obzorjima.
Ponekad sanjam o planinarima koje s olujnih vrhunaca, u posljednji as, upaju
helikopteri. Ponekad i o podmorniarima to lupanjem po elinoj oplati alju signale
roniocima, prije nego im nestane kisika.
Upravo sada primjerice u mislima vidim enu-mornara, negdje na beskrajnom
oceanu. Ukrcala se u amac za spaavanje kada se njezin brod nasukao i potonuo.
Tjednima pokuava privui pozornost zrakoplova koji je nadlijeu, no oni je ne opaaju.
O vako dugo preivjela je lovei ptice i prodirui sve osim perja. D anima nije kiilo, i
jezik joj je nateen i tvrd poput bube. A onda, ve dezorijentirana od ei i beznaa, uje
zvuk propelera i podie pogled. Eno ga! To je hidroplan, bijel i velik i prekrasan. Zakree
vrhovima krila i ponire tako duboko da na olupanom srebrnom trupu vidi mrlje od
goriva. Zavaljuje se i pokuava sjetiti vlastita imena. Vie od mjesec dana nije progovorila

ni rijei.
N isam ni ja, kad smo ve kod toga. O sim hvalu i volim te upuenih sestri, ali to se ne
rauna.
Takve ive snove sanjam i na javi, ak i danju. Vizije slobode, prizore bijega. Bivanja
na otvorenom, mirisanja trave. Pazim na Fionu dok spava, ili to barem pokuava.
O slukujem kako naa demonska tetka cijele noi trkara po prizemlju, poput ohara ili
poput beskunika to su nam kod kue preturali po kantama za smee. I z nekog razloga
to u meni budi nostalgiju za domom.
Veinom pak, iza sputenih kapaka, razmiljam o Jimu.
I sanjam o ubojstvu.
U jednoj od posljednjih prigoda u kojima sam ga vidjela ivog, pomagao je dvjema
djevojkama da, s namirnicama u rukama, prijeu glavnu ulicu.
Leeran do mile volje, njeno im je dodirivao lakte i uljudno kimao vozaima u
prolazu. Bio je odjeven u staru Haroldovu havajsku koulju; zeleni ananasi na crvenoj
svili leprali su na suncu. Nevoljko priznajem, ali dobro mu je pristajala.
Biciklom sam se sputala niz brijeg, u kupovinu namirnica za A oife, koja je jo
uvijek odbijala izii iz kue. Prolo je gotovo tjedan dana otkako nas je ta propalica i
kopilan pokuao uutkati. A onda sam gotovo naletjela na njega i one dvije djevojke; u
posljednji sam as nagazila stranju konicu. J im je pleui zaobiao prednju gumu i
malice odskoio, na to su se djevojke nasmijale. Zgrabio je upravlja bicikla i zaigrano
ga protresao. S estrin no jo mi je bio na dnu torbe, tek nekoliko centimetara dalje.
Kunem se Kristom, mogla sam ga zatui na licu mjesta.
A onda se nasmijeio. N i preiroko, ni previe zavodniki, tek toliko da naznai to
se skriva ispod te zgodne preplanule koe.
Ako sam prije toga i imala kakvih dvojbi o tomu da li bih je doista eljela pretvoriti u
trajno sivu, nestale su kada je J im produio prema parkiralitu pokraj luke. eljela sam
ga mrtvog, mrtvi-jeg od J ude I skariota. A li uinila sam ono to bih uinila svakom
napaljenom seronji u ovome gradu kada bih eljela da se osjea kao veliki mukarac, da
se osjea sigurno: nakrivila sam glavu, kao da me je armirao ili impresionirao, i
zabljesnula ga osmijehom. D ok sam silazila s bicikla i ulazila u S uperValu, osjeala sam
njegov pogled na stranjici. Bilo je gotovo deprimirajue koliko je s mukarcima bilo
lako, ak i s primjercima prepredenim poput naeg gostujueg pripovjedaa. Moda se
pita, dragi itatelju, zato S am to uinila. Vjeruj mi, tada sam ve smiljala nain da mu,
u najskorije vrijeme, u leda zabijem A oifein no za odreske. U meuvremenu, morala
sam ga odrati u uvjerenju da se te male plaljive darkerice ne treba bojati.
Kada sam, nakon deset minuta, i sama izila iz duana s vreicama u rukama, nije ga
bilo na vidiku. Cure kojima je pomagao sjedile su u starom renaultu, puile i smijale se
neemu to nisam mogla uti. D izelska isparenja koarica izmijeala su se s mirisom piva
to ga je vjetar donio s druge strane ceste i ja sam pomislila na oca. Upravo nam je tamo
znao kupiti sladoled u kornetu, od vanilije i jagode, i pijuckati i polako uivati u tamnom
pivu. Toga dana, pune ruke posla imao je tand s palainkama. Mladii su se naguravali
ne bi li privukli pozornost posluitelja. D rugima je dan bio dovoljno lijep da se brdom,
do trga, spuste pjeice.
Za mene je pak mogla biti i sredina zime. D ok sam vozei uzbrdo okretala pedale,
nisam osjeala nita osim hladnoe oko srca.
Aoife je i dalje odbijala jesti bilo to osim mrkve.

N utkala sam je lososom, kruhom, krikama slanine i unke te kojekakvim povrem,

ali uzalud. Tamnu okoladu koju mi je uvijek krala iz hladnjaka nije htjela ni dotaknuti.
Moja blizanka danima je sjedila u krevetu vaui tek oguljene mrkvice iz vreice s likom
nasmijeenog zeca. Glupo sam oekivala da e, kao i ja, biti ubilaki nabrijana, da e
svako malo provjeravati okida na oevoj puki i okretati je prema prozoru. N o, kad god
bismo joj Fiona i ja rekle da je vrijeme da se obrati gardaima ili barem dopusti da
pozovemo lijenika, A oife bi samo nijemo odmahnula glavom. I zlazila bi iz kue
bosonoga i ukoeno stajala na umskoj istini u blizini kue, putajui da joj vjetar iz
kroanja pograbi suknju i obavije je oko slabina. Tamo bi stajala satima, a po povratku bi
nam samo kimnula, vratila se pod pokriva i navalila na novu vreicu zeje hrane.
Fiona i ja nou smo na smjenu straarile vani.
N ikada prije nisam provela toliko vremena - u komadu - na otvorenom, na svjeemu
zraku. Prvih dana znalo mi se zavrtjeti u glavi. Pogledala bih dolje, prema gradu, i
pokuavala se sjetiti kakav je bio prije no to je seanchai, sve odreda, opinio do te mjere
da zaborave misliti svojom glavom. Turistika sezona bila je na poetku; glasovi mladia
koji su nakon posljednjeg piva tumarali glavnom ulicom prenosili su se uzbrdo.
Podsjeali su na graktanje vrana to se tuku za ostatke.
Fiona je donijela svoje knjige i udobno se smjestila na kauu.
Ja sam donijela svoj radio.
Upalila sam ga jedne posebno lijepe noi, dok su se na pozadini planina S lieve
Miskish zvijezde kotrljale poput staklenih pekula pobacanih na svjetlo. Fiona je ve
spavala na kauu; neka monograja o A menhotepu stajala joj je na prsima poput malog
atora za tence. S udei po zvucima koji su dopirali iz njezine sobe, A oife je gledala neko
od onih usranih televizijskih natjecanja za najjadnijeg plesaa nacije.
S pustila sam ruku na najvei gumb i krenula u potragu za novim glasom. Ewie je
bila u posjetu roditeljima, u njihovoj ruskoj vikendici, i nee dolaziti najmanje mjesec
dana. Mrzila sam mjesto po imenu S oi, odakle mi je povremeno slala sms-poruke,
budui da nisam mogla otii s njom. Bila sam usamljena i ljuta. Trebalo mi je da, za
promjenu, porazgovaram s nekim osim svojih sestara. A te noi glasovi su nahrupili kao
da sam u zrak postavila mreu u koju su se odreda hvatali.
Bilo je tu ribara koji su bili vani, na I rskome moru, koji su u svoje koe po odlasku
lovili losose, a po povratku lake ene. Pozdravila sam ih i pomjerila skalu, ostavljajui ih
u cvreoj elektronskoj brazdi vlastita nevidljivog broda. Bio je tu, potom, jedan politian
glas; djelovao je staro i rezignirano. Pripadao je eni koja se predstavljala kao
S ocialConscience (S ocial Conscience - drutvena savjest (op. prev.) i pozivala na
dokidanje svakog javnog vlasnitva, za dobrobit zemlje. Kao i deki s koarice, i ona je
nestala iza krme. S ignali su se stiali. I ba kada sam pomislila da u i tu no protratiti na
tinejdere koji e me ispitivati to nosim na sebi i kada sam po stoti put stisnula tipku na
mikrofonu i pronala tek ljude kojima na ulici ne bih ni klimnula, kroz buku se probio
jedan glas.
"O vdje N ightwing. Letim iznad vaih krovova, drvea i vlasulja", obeshrabreno sam
ponovila u veliku prazninu. "Neka mi se netko javi, kraj."
Zaulo se pucketanje, kao da je netko, negdje daleko, stisnuo kakav prekida. A onda
sam ga ula.
"Ba mi je drago ponovo razgovarati s vama", odgovorio je muki glas. Zvuao je tako
meko, kao da miluje radiovalove to su mi ga donijeli. "N edostajali ste mi, vi i vaa
prijateljica. Moete li mi rei kako ste?"
O sjeala sam kako mi srce tue, u grlu i u obrazima, jer odmah sam znala tko je.
Ipak, morala sam pitati, biti sigurna.
"Moete li se identificirati prije nego to nastavimo, kraj?"

Zurila sam u zelenu skalu i iglu to je poivala pokraj 3101,3 MHz, a onda zaula glas
koji mi je govorio ono to sam ve znala. J er, proroci i luaci u ljudska srca ulaze na ista
vrata, zar ne? Uvijek se uhvate za vau nadu, zgrabe je i okreu ruicu sve dok ne popusti,
eljeli vi to ili ne.
"Mislim da me je vaa prijateljica posljednji put krstila imenom S traar", rekao je i
ugodno zakikotao, ba kako je to inio moj otac. "Priali smo o pripovjedaima. Koliko se
sjeam, niste mi povjerovale." D uboko je udahnuo i, izdiui, ispustio jo vie zraka.
Meni je to zvualo kao frustracija, ak i tuga. "Reci mi neto, draga N ightwing. S jeti se
svega to se u proteklih nekoliko mjeseci zbivalo u Zapadnom Corku. A onda mi reci da
si mi sada spremna povjerovati."
N isam mu odmah odgovorila. O krenula sam glavu prema dnevnoj sobi, no Fiona je
hrkala, a iz A oifeine sobe dopirali su jebeni valceri. S ve to uvjerilo me je da ih ne treba
buditi; ovo u uiniti sama.
"Otkud ga tako dobro poznaje? Naeg pripovjedaa?"
N eto je veselo zapucketalo; zvualo je kao da gori papir. S traar je zapalio pljugu i
duboko povukao iz nje. "Zato to mi alje stvari, zna. Ve godinama."
"O kakvim... stvarima govori?" upitala sam, nastojei da i dalje zvuim mirno i
nezainteresirano, premda sam bila gotovo nasmrt prestraena.
"S uvenire", rekao je S traar razvlaei rije kao da je previe blaga za ono to pod
njom uistinu podrazumijeva. "S a svojih putovanja. S tiu u kuvertama ili u kutijama,
ovisno o tome to bih, po njegovu miljenju, trebao imati u kui." O tpuhnuo je malo
dima u mikrofon i uzdahnuvi dodao. "Potar je ovaj tjedan dvaput dolazio."
Postavljajui mu sljedee pitanje, morala sam skrenuti pogled s radija i pogledati
onkraj zamraenih valova: "Sto je bilo u njima?"
"Poklon koji ne bi poeljela vidjeti", rekao je S traar s iskrenom tugom u glasu. I z
njega se iscijedila ona oinska boja; ostalo je samo kajanje. "Niti o njemu razmiljati."
"N e znam govorimo li o istom pripovjedau, S traaru", rekla sam osjeajui kako
topao povjetarac iz zaljeva postaje leden i vlaan. "A li na je jebeni silovatelj i ubojica, to
ti jamim."
"Jo vozi onog crvenog Vincenta Cometa, zar ne?" htio je znati Straar.
Kako je tu stvar itko mogao zaboraviti? J im je angairao najmanje troje djece iz
Presvetog S rca da neprestano straare kako ga neki nespretni turist ili neki gradski
pijanac ne bi ogrebli. D ekima je plaao u keu; duan s prenim krumpiriima nikada
nije bolje poslovao.
"Jedino to voli vie od loega sebe", rekla sam.
"A li ubojstva su prestala? J esam li u pravu? O nih mladih ena, u gradovima koje
posjeuje? Odnedavno vie nema novinskih naslova. Za to postoji nekakav razlog."
Znala sam zato. Vidjela sam J ima kako paradira po McS or-lcy'su i plaa pivo
svakome tko ima dovoljno zuba da mu se nasmijei. S vakoga petka kartao je poker s
dekima u Gardinu duanu. D a ne spominjem kako je pateru Malloyu zavrtio glavom
pjevajui u zboru, dvaput, u nedjelju. No ja sam htjela da mi to Straar kae.
"Kakav razlog?"
"Zna ti vrlo dobro", rekao je glas, ponovno oinski i optuujui. "Raskomotio se u
tvom gradu. Poput kukavice, preuzima gnijezdo i iz njega izbacuje druge ptice. N ikada
nee otii. Pogaam da je ve isplanirao neto trajno. Jesam li u pravu?"
Pomislila sam na dijamantni prsten koji je kupio naoj tetki Moiri, i dolo mi je da
im provalim u spavau sobu i kopilanu namah probodem takozvano srce. N eto trajno,
ba. "Tko si ti?" upitala sam, poeljevi rasturiti metalnu kutiju i iz nje izvui strujnu
icu. "Zato ne doe ovamo i sredi stvar, ako ste ti i tvoja staklena kugla ve toliko

pametni?"
"Jer ga se plaim. A i ti bi trebala."
"Koje su mu slabosti? Kako da ga zaustavim?"
I opet sam znala odgovor. Pretpostavljam da mi je trebalo samo da mi neiji
prijateljski glas potvrdi da u svom razmiljanju nisam usamljena.
"Vidjela si kako gleda ene, zar ne?" rekao je S traar gasei cigaretu u neemu to je
zvualo kao pepeljara veliine kratera. "Eto ti slabosti, N ightwing. Tu je, naga i svima
vidljiva."
"J esi li ga ikada pokuao zaustaviti?" upitala sam. A li nije se ulo vie nita osim
oceana megaherca. N jegovi valovi podizali su se i ruili bez obzira na to tko me s druge
strane slua.
Zaula sam neko ukanje iza leda i okrenula se.
A oife se pojavila na ulaznim vratima, blijedoga lica uokvirenog izlazeim suncem.
N a sebi je nosila moju motociklistiku jaknu, da se zatiti od jutarnje hladnoe, i gumene
izme na cvjetie. Moja je blizanka izila na trijem i objema mi rukama raupala kosu.
Bila sam toliko sretna to je vidim na nogama da mi je dolo da zaplaem. Fiona se
dogegala na trijem i pridruila nam se. U ustima je drala tri cigarete, ve upaljene, i
podijelila nam ih poput sveanih darova. Promatrala sam svoju obitelj i osjeala onu
vrstu ponosa koju, pretpostavljam, majke osjeaju kada im djeca padnu, a onda se
ponovo osove na noge.
Pogledala sam ih i objema se nasmijeila. I zgledale su naprosto velianstveno, moja
sestra sfinga i moja plavokosa dvojnica. I znala sam to nam je sljedee initi.
"Upravo sam dola na briljantnu ideju", rekla sam.
Majina vjenanica, svilena sablast iz mog djetinjstva, svjetlucala je na suncu.
I sprva sam pomislila da se radi o privienju, zakopanom u dnu krojanice u glavnoj
ulici kojom sam prolazila. Penjala sam se cestom s jo namirnica za A oife, koja je, Bogu
hvala, dijetu proirila na jabuke i kruh. O dvukla sam svoj olupani bicikl na pjeaku
stazu i pritisnula nos na staklo. U izvjesnom smislu, u pogledu svoje vizije i bila sam, i
nisam bila u pravu. S tara obiteljska fotograja uistinu je oivjela, samo lice osobe koja je
nosila vjenanicu vie nije bilo lice moje majke.
Bila je to tetka Moira. Blistajui poput mladenke-iparice, pokazivala mi je da uem.
"J o malice s lijeve strane", apnula je krojaki, tihoj pjegavoj djevojci ijeg se imena
ni jedna od nas nije uspijevala sjetiti. Tetka Moira je ekala da joj dugu nabranu tkaninu
jo vie stegne oko bokova odnedavno nalik onima u supermodela. Tada se okrenula
meni, blistavih obraza i pogleda koji vidi budunost koju mi se gadilo zamiljati. emu
se ona to nada? upitala sam se. S retnom, zdravom domu u kojemu e odzvanjati
"tutnjava stopala krupne djece i smijeh veselih djeva", po receptu koji je, svojedobno,
svima nama propisivao Eamon de Valera? Pitala sam se je li stari D ev ikada i pomislio da
bi obitelj mogla zasnovati i stvorenja poput Jima.
"I zgleda prekrasno, teta Moira", rekla sam osjeajui kako bih toj haljini najradije
prislonila ibicu.
"Hvala ti, draga", odgovorila je, ali u njezinu pogledu bilo je opreza koji je pokazivao
da osjea neiskrenost u mom glasu. "Ostani malo. Trebamo porazgovarati."
"N aravno", rekla sam i odluila se nasaditi na crveni pliani stolac dok se ona cura,
ije sam ime zaboravila, ne izgubi u dnu duana. Buduu mladenku pogledala je onako
kako bi najprostiji podanik gledao kraljicu uoi krunidbe. N itko u Castletownbereu nije
bio na boljem putu da postane prava zvijezda. Uzvratila je osmijeh djevojci i, u stilu

filmskih zvijezda iz 1940-ih, zabacila glavu unatrag.

Kada je pak bila sigurna da smo ostale nasamo, filmska je sirena iezla.
"Ti i tvoje sestre niste se prologa petka pojavile na veeri."
"Tako je. Pa?" odgovorila sam. A to je oekivala nakon onoga to je J im uinio? D a
emo svi zajedno zapjevati uz rozbif? Zabaviti se kartanjem nakon deserta?
Moira se nagnula, jer je mala sluavka N jezina Uzvienog Velianstva vjerojatno
prislukivala. Prokletstvo, nosila je i majine ne biserne naunice, one to joj ih je otac
jednoga ljeta poklonio za godinjicu braka. Upamtila sam ih jer smo iste veeri ili u kino
i majka je stalno dodirivala usne resice da se uvjeri kako Tom Cruise nije ispruio ruku s
filmskog platna i, prije pauze, s njima zbrisao.
"A ujem i glasine", rekla je tetka Moira i preko mog ramena zagledala se u neto na
ulici. "Priaju strane stvari o mom J imu, zna. O duvijek ire takve glasine, veli on. A li ja
nisam slijepa, to god vi, cure, mislile." I spruila je ruku i dotaknula mi nadlanicu. "Bio je
divlji, bez ikakve sumnje. Moda se uokolo ludirao i cugao. A li tomu je sada kraj. O beao
mi je. A ono to apu da je uinio A oife - pa, ja jednostavno ne mogu..." Zautjela je. J o
me nije gledala u oi.
"Ja mogu", rekla sam i povukla ruku, nenapadno koliko sam mogla.
N eto se iza tih oiju Be e D avis pomjerilo i rumena je mladenka prognana-u
tamnicu u kojoj je ivjela dok je valjalo obavljati prljave poslove. D ruga, okrutnija tetka
Moira sada se nagnula i dugo kimala kao da joj je neto upravo sinulo. Kada me je
ponovo pogledala, gledala me je kao da sam joj rekla da je onaj njen plastini I sus sam
neastivi. Da je imala kakvu iglu, izbola bi me, u to nema sumnje.
"Shvaam", rekla je i napuila usnice. "A ti si vidjela da je to uinio?"
"N e", odgovorila sam i vidjela kako odana krojaka, na zvuk podignutih glasova,
proviruje iza zastora. "Nisam."
Moira je odmahnula glavom i naunice su zazveckale. "Kako, onda, moe biti
sigurna? Zar itko od vas zna dovoljno da ga optui za neto tako monstruozno?" Lice joj
se osulo crvenim mrljama, a grudi se nadimale. Poela je akati po savreno
manikiranom noktu, i crvene su mrvice popadale na pod poput svjee boje.
O no monstruozno zapoelo je puno prije no to je i taknuo moju sestru, pomislila
sam, sjetivi se lica S arah McD onnell kojega vie nije bilo. Pitala sam se hoe li i tetka
Moira za koji tjedan ostati bez svojega.
"N e znam ja nita, teta Moira", rekla sam to sam neutralnije i poslunije mogla. "I ,
ao mi je, ali sada stvarno moram ii. Sestre me ekaju kod kue."
Tetka Moira se na to nasmijeila; neka sjeanja ne daju se zakopati u mutan oblak
bilo kakva ljubavnog vudua koji je J im prakticirao. Moda nas je vidjela kao djecu, u
slajdu iz doba dok njezina seanchaija jo nije bilo. A moda me je poeljela vidjeti dva
metra pod zemljom, samo je to dobro skrivala. To nikada neu pouzdano znati. Potom su
joj se oi ponovo suzile. Paljivo je obrisala ru za usne u kutovima usana.
"Vjenanje je u subotu", rekla je glasom opijenim fantazijom. "U Presvetom S rcu, u
etrnaest sati. Torta je naruena. S ljubiastim bombonima i svjeim jagodama." S ada se
smijeila sve do kutnjaka; oekivanje tog trenutka nadjaalo je ljutnju koju je osjeala
prema svakome tko je o njezinom ljubljenom Jimu mislio loe.
Ili sam ja barem tako mislila. Otprilike dvije sekunde.
"Bit emo sretni zajedno", rekla je, jo uvijek sa smijekom dobre vile iz narodnih
pria to ih J im nikada nee ispriati. "I planira li bilo koja od vas omesti obred ili do tada
po gradu bude blatila mog J ima..." Pogledala me je poput stranca, zagladujui odmetnuti
nabor na haljini, "...nee vas spasiti ni pater Malloy, ni sm dragi Bog."

I steturavi iz krojanice, naletjela sam pravo na enu s najsjajnijim gumbima na

odori u gradu. I enu koja je mene i moje sestre uinila nevidljivima. Pod tim mislim da
smo, vie od tjedan dana, Fiona i ja prolazile glavnom ulicom, a da nam nitko ne bi ni
kimnuo. Ljudi su zapali u krizu lojalnosti, znale smo to. Kome su trebali vjerovati,
gradskoj maskoti ili ludim Walshicama? I zgledi da nam povjeruju bili su jednaki
izgledima da povjeruju njegovim jantarnim oima. O d svoje nekadanje najbolje
prijateljice ipak smo oekivale vie.
"Kako ide, Bronagh?" rekla sam i dohvatila bicikl. Nije me bilo briga kako joj ide.
"Ulazi u auto", rekla je, brade sputene do besprijekorne koulje. Boe, kako je
voljela taj usrani ford mondeo. Komad prljavog sapuna na kotaima. "O h, sada smo na
ulazi u auto, ha? N ajprije sa mnom nisi htjela progovoriti ni rijei, a sada mi dolazi s tim
blesavim glumatanjem detektiva iz Bronxa? to, uhiuje me zbog ignoriranja?"
"Molim te", rekla je Bronagh, privlaei poglede dvojice djeaka iz Presvetog Srca koji
su sklopljenim akama skrivali zabranjene cigarete.
"Imam posla."
"Znam. Vidjela sam da kupuje za" - trepnula je - "za Aoife."
"Ma, vidi ti to. Jo joj znade izgovoriti ime."
S ada sam ve hodala plonikom gurajui bicikl. Bronagh je blokirala promet vozei
uz mene dva kilometra na sat. Prolaznici su aputali. Mogla sam ih uti i s druge strane
ulice. J edna djevojica pokazala je na bijelo patrolno vozilo i pokrila usta. I ja sam znala
da, makar i nakratko, hrabra narednica Bronagh D altry gubi u ispitivanjima javnog
mnijenja.
"Ulazi u auto, Rosie. Za ime Isusovo."
"Samo ako bicikl stavi otraga. I prestane se ponaati kao na televiziji."
N ije mi odgovorila, ali izila je iz automobila i zgrabila upravlja bicikla dok joj je
lice polako postajalo sve bijede. Kada sam ula u automobil i poela se igrati njenim
radioureajem, ula sam kako moj stari Bessie dobiva batine jer je nespretno zapeo za
branik. Potajno sam se veselila Bronaghinim problemima. Kada je ula i upalila motor,
usne su joj bile stisnute poput patenta na vrei za mrtvace.
"Zadovoljna?" upitala je i kiselo se nasmijeila dvojici djeaka. Pokazali su nam
srednji prst.
"Malo", odgovorila sam. I z radija sam ula tek rutinske dojave o zastojima u
prometu.
Ugasila ga je i preturala po odjeljku za rukavice gdje je, znala sam, drala slatkie, ali
nije ih bilo. "Kako bi bilo da porazgovaramo o mukarcu zvanom Jim?" rekla je.
"A kako bi bilo da ga uhiti umjesto to o tome stalno laje?"
"O h, to bi bilo sasvim u redu", rekla je Bronagh, toliko ljuta i na mene i na sebe da je
jedva kontrolirala glas. O dvezla je automobil do kraja pristanita gdje smo se kao djeca
igrale. Koarice su pristizale, sa stotinama galebova za krmom, a mukarci u vunenim
demperima u tiini su stajali na kamenom doku ekajui ulov.
Bronagh je neto drala u krilu. A ja sam pomislila, neka sam prokleta ako u je
upitati to je to.
"Misli da nisam pokuala? elim te njegove smee oi iza reetaka zatvora u
Rathmore Roadu prije subote u etrnaest-nula-nula, i to je injenica."
"D rago mi je to uti", rekla sam i nevoljko osjetila da je alim. N ekako sam znala da
sitnu narednicu D altry ne pozivaju na partije pokera petkom s buduim enikom. "Pa
zato onda sjedimo ovdje i seremo o tome?"

Kutovi Bronaghinih usana su se objesili. S vladavala je uzdah koji se, ne bude li

pazila, mogao pretvoriti u jecaj. U tom zvuku registrirala sam vie od tuge zbog silovanja
moje sestre i vlastite nemoi to ju je, i kao gradski erif, osjeala. U njemu sam ula i
mjesece frustracije zbog svih govana to ih je trpjela od starog narednika Murphyja i
kumulativni uinak nepotovanja to ga je doivljavala ak i od balavih kolaraca. "Zato
to sam ti htjela rei da sam prevrnula svaki kamen ne bih li uhitila tvog ovjeka. S epala
ga zbog bilo ega. Nitko ne moe biti toliko dobar. Svi to znaju."
"A li ipak dolazi na vjenanje?" upitala sam, pronaavi u depu zguvanu pljugu i
pokuavajui je izravnati dovoljno da je pripalim. "J esam li u pravu, porunice
Columbo?"
"Pozivnica je stigla danas. N e znam kako bih..." Moleivo me je pogledala. "J este li je
i vas tri dobile?"
"Ja sam svoju, posebnu, dobila maloprije, od Gospode osobno."
Bronagh je otvorila dosje to ga je drala u rukama.
"Zvala se Laura Hilliard, odnekud iz S toke-on-Trenta, u Engleskoj. O na cura ubijena
prijeko u Kenmaru, prije mjesec dana." Bronagh je gledala dvojicu mukaraca u
gumenim ribarskim izmama kako glavinjaju po skliskoj palubi i po cijelom doku
istresaju srebrni sag ribe koja se jo uvijek praakala. "Ubojica nije ostavio tragove D N K.
I sto vrijedi i za S arah McD onnell i onu enu sa ceste za D rimoleague, ako se sluajno
pita. Razumije li? N ema uzoraka koe, nema sperme, ni jedne jedine jebene kapljice
krvi. D akle, ili na sebi sve vrijeme nosi rukavice i kondom, ili mu nitko ne prua poseban
otpor."
Gledala sam kako jedan bakalar na samrti skakue oko automobila i sjetila se
pogleda u oima onih djevojaka od juer, dok im je J im pomagao prijei ulicu. I stinsko
oboavanje. D a ste im, pored uiju, ispalili topovsku salvu, one bi je nazvale udaljenom
grmljavinom. "Vidi li da mu itko u gradu prua otpor?"
Izvukla je list papira.
"S ve do danas. N eija slina pronaena je na alici u Hollandiinoj kui. Promakla
nam je prvi put. N e poklapa se ni sa kim koga poznajemo, ali denitivno je muka.
Forenziari kau da joj je glava smrskana nakon sigurnog seksa. Nije bilo ni sperme."
"Zvui zabavno."
"N agovori A oife da slubeno podnese tubu. Uhitit u seronju, pa emo barem
dobiti zakonit uzorak DNK i usporediti ga -"
"Zna da ona to nee. I ne govorim joj nita drugo nego da ode k tebi. A li ona radije
izlazi i slua drvee."
"Moda bismo, kada bismo dobili uzorke njezina -"
"Bojim se da je od tada prolo nekoliko tuiranja, narednice Dal try."
Bronagh je papir vratila u fascikl i strpala ga ispod sjedala. S jedile smo tako, bez
rijei, i sluale kako riblji repovi udaraju po vruem asfaltu. S jetila sam se kako smo
zajedno popuile prvu pljugu, samo nekoliko koraka od mjesta na kojemu smo sada
sjedile. Kada sam podigla pogled, Bronagh je plakala.
"Hej, polako, Bronagh", rekla sam. O sjeala sam se kao prava kuka, ali nisam znala
to bih joj rekla da prestane plakati. "Sve e biti dobro."
O trla je nos u savreno ist plavi rukav i pogledala me. I z njezina pogleda bilo je
jasno da zna o emu, vie od svega, sanjam. "Zna da nee."
"Mogu li, molim, dobiti jo jedan Murphy's, Jonno?"
Po vibracijama u grlu koje su popratile rijei, znala sam da glas pripada meni. N o

nije mi pripadalo nita drugo, ak ni kostim. Vidi, glumila sam tajanstvenu gradsku
bludnicu, mit koji su gotovo svi, ispod glasa, toliko voljeli prepriavati. Posebice onaj
njegov dio po kojemu se nikada nisam podala ni jednom mukarcu. Pa ako se tog imida
ve nisam mogla rijeiti, bila sam prokleto odluna iskoristiti ga. O tila sam kui (kada je
Bronagh napokon prestala cmizdriti), izabrala najkrau crnu suknju koju sam uspjela
pronai, a onda sam je, trgajui porub, skratila jo nekoliko centimetara. Vrat sam
popricala neim francuskim i skupim to je Ewie ostavila za sobom, pitajui se koliko
daleko trebam ii s tim imidom seksipilne vjetice da se na njezinu udicu upeca izvjesni
J im Q uick. Potom sam se biciklom spustila s brda, duboko udahnula i otvorila vrata
puba.
Vidi, upravo srijedom naveer cijeli je grad ostavljao zdrav razum u McS orley'su,
gdje bi mu J im udovoljio kakvom pjesmom ili priicom. Meni je to bila i posljednja
prilika da, prije vjenanja, dobijem ono to mi pripada.
J onno je radio u McS orley'su i prije mog roenja, Bog mu blagoslovio plastine zube.
O nim svojim koarsko-kaubojskim korakom preao je prostoriju i stavio pivo pred mene.
D ragi J onno. Pogledao je moje prenaminkano lice, zaustio da pita zato se tako
ponaam, a onda se predomislio. D obacio mi je jedan od onih svojih blistavih
hollywoodskih osmijeha i vratio se na svoju straarnicu. D o dana dananjeg nisam mu
oprostila. Mogao je uprskati cijelu stvar. J er, iako vukovi moda i nisu navikli da plijen
lovi njih, mogli su osjetiti da neto nije kako treba i uzmaknuti.
I pak, ostala sam sjediti u separeu na koji smo sestre i ja gotovo izvjesile svoja imena
i polako pijuckala svoje pivo. Vie od sat vremena dosaivala sam se kao kuanica, a onda
mi se koa najeila, najavljujui dolazak jedine osobe iji sam pogled eljela privui.
Pripalila sam jo jedan marlboro, a onda otkinula ltar da mi ide bre. N iim nisam
odavala da primjeujem nazonost omiljenog castletownbereskog sina sve dok mi,
malne, nije sjeo u krilo.
"Piti sm kvari raspoloenje, govorio je moj otac."
"Je li?" odgovorila sam, zurei u ute tapete. "Pametan ovjek."
"Govorio je i..."
"D a nisam ja na ovaj separe izvjesila natpis 'Molim sve prljave namjernike i lutalice
da svrate i proavrljaju?" upitala sam okreui glavu, ali pazei da ne pretjeram. J im je
loega glumca mogao namirisati na kilometar i pol budui da je i sam bio lo glumac. U
rukavu sam imala jednog jedinog asa. S mukarcima sam se tako ponaala cijeloga
ivota, i svi su se vraali po jo.
"Valjda nisi." Nacerio se i kimnuo kao da je shvatio neto dubokoumno.
"Onda se razumijemo", rekla sam okreui glavu od njega.
Prostorija je brujala od avrljanja i grebanja izama. A li znala sam da svi samo
ekaju to e seanchai sljedee izustiti. O d njegova dolaska u grad nisu me vidjeli da
briem pod nekim tko mi eli zaviriti u gae. Uz to, polovinu sam ih ve bila otpremila;
istodobno su me mrzili iz dna due i, u krevetu sa svojim enama, fantazirali o meni.
"Znam da si ljuta", poeo je, glasom toliko ueerenim da se skrutnuo. ak sam se i
ja morala suzdravati da ne odlomim komad i ponem ga lizati.
Pretvarala sam se da gledam po prostoriji. "D oao si sam? to je, mamica te sada
puta samoga? Mislila sam da te oekuje na veeri."
ak je i drveni harpun na zidu zadrao dah. D ok sam zloesto povlaila dim i
otpuhivala ga prema svojim zeleno obojenim noktima, nije se ulo nita osim zveckanja
aa. Ovaj put morat e se boriti. A ovo je bila samo prva runda.
"Ljuti se na pogrenoga", rekao je, onim glasom O bija-Wan Kenobija koji mu je,
oito, bio omiljeno oruje. "Znam to tvoja sestra vjerojatno pria, ali ja nisam imao
nikakve veze -"

"Zato mi se jo uvijek obraa?" upitala sam, gledajui ga pravo izmeu jantarnih

magneta. Nisam se morala pretvarati da mu iz tog zgodnog tijela elim iupati plua.
"A oife i ja, spavali smo, jesmo", rekao je podiui ruke kao da e, svakoga asa,
upasti policija. "I ne ponosim se time. J ednostavno... dogodilo se. A li kada sam od nje
odlazio - zgromio me Bog ako laem - bila je dobro. Kunem ti se, Rosn, mahala mi je
dok sam odlazio."
Pomislila sam na A oifeine modrice, na njezin prazan pogled, i gotovo razbila au i
zabila mu je u lice. Ali samo sam uzdahnula i hinila da sam iznenaena, okirana.
"J a... sluaj, moja sestra spava s nekoliko ljudi", rekla sam, "od kojih su neki
smrdljivci ba kao i ti, stoga me se ne tie ako -"
A onda me je dotaknuo.
S veci na nebesima, spustio mi je one svoje duge prste na koljeno i lagano ga stisnuo,
kao da sam jedan od njegovih nedoraslih enskih trofeja - samo to to jo ne znam. Zar je
stvar toliko jednostavna? pitala sam se gledajui ga kako nakratko zadrava ruku, a onda
je povlai, njeno, ba kao to je i izgledalo. Zar nitko ne shvaa koliko je namjeten,
posve nestvaran? Zato nitko osim mene ne vidi zrcalo iza kojega se skriva i - dok ga
promatraju - baca im zeleni dim u oi? S inulo mi je da nitko osim S traara ne zna to to
uope znai.
"I mam dovoljno nevolja s tvojom tetkom jer zna to sam uinio", rekao je i pokunjio
se poput kolarca kojega su uhvatili da krade iz krabice kako bi kupio okoladu. "Za to
se iskupljujem. Ali vie me brinu glasine. Hoe li, molim te, rei sestri da mi je ao?"
"ega ti je ao ako nisi uinio nita loe?" rekla sam, prestavi glumiti.
"S luaj, moda je tu priu izmislila jer se pokajala zbog onoga to se dogodilo. A zna
da ete joj ti i Fiona bre-bolje pojuriti u zatitu."
"Tu si u pravu." Ruka mi je bila u torbi, na drku onog noa. U mislima sam ve
vidjela njegovo mlohavo truplo prevaljeno preko stola.
O brve su mu se spiele, a one prekrasne usnice iskrivile, toboe u pravoj mentalnoj
agoniji. "Pa sam mislio, moda... moda bismo se ti i ja mogli nai prije vjenanja,
nasamo", rekao je. "Moda bi mogla djelovati kao posrednik izmeu mene i A oife. S ada,
kada postajemo obitelj i sve to. Ne elim da se itko osjea povrijeen."
Umalo sam mu se grohotom nasmijala u lice; svladala sam se u posljednji as. O h, ti,
prepredeno, lukavo kopile, mislila sam i glumila da se mrtim i razmiljam kao prava
brina sestra blizanka. Primijetila sam i da mu se pogled zadrao na mojim grudima,
malice predugo, prije no to je opet otpoinuo na mom licu. S amo nas dvoje. N asamo.
To je znailo ili skidanje gaa, ili eki u glavu. Ili, najvjerojatnije, oboje.
Pogledala sam ga i slegnula ramenima, spustila ruke medu noge i skupila ramena,
pazei da pritom stisnem grudi. Bingo. S amo je u njih gledao dok sam ja - toboe
postupno, sluajno i sporo - shvaala svoju ulogu posrednika izmeu sestre i njezina
silovatelja.
"I to bi ti sad?" upitala sam ga. D a sam se odmah predala, postao bi sumnjiav. "I
zato ja?" Vidjela sam da me J onno gleda kao da mi eli rei Pokua li bilo to, samo nam
namigni. Mogli su tog arlatana u gradu voljeti koliko hoe; J onno bi ga ubio za mene,
iva istina. No ja sam ga eljela samo za sebe.
"N eko vrijeme bio sam i s Fionom, to sigurno zna", rekao je, ponovo se smijeei,
toboe posramljen to je spavao sa svim enama u obitelji Walsh osim jedne. "J o uvijek
ne razgovara sa mnom. Bojim se da sam je iznevjerio. A li ti i ja, meu nama nema zle
krvi. Moemo li se sastati? Moda sutra poslijepodne? S iguran sam da mi moe
predloiti neko mjesto na kojemu jo nisam bio. Donijet u i malo vina. Dobro?"
D o dana dananjeg ne znam bih li to nazvala hrabrou, odvanou ili

najgenijalnijim opsjenarskim trikom koji sam ikada vidjela. S estru svoje najnovije rtve,
ene koju je silovao, pokuavao je uvjeriti u svoju nevinost pozivajui je na spoj vjerojatno je u pitanju bilo sve troje, sa lagom. N a njegovo pitanje postojao je samo
jedan odgovor. Kada sam, na odlasku, zgrabila torbu i ustala, dopustila sam si ak i
naznaku osmijeha.
"Zna onu plau, dolje, kod Eyeriesa?" upitala sam. ula sam da je prologa tjedna
tamo odveo gomilu djeaka iz Presvetog S rca i organizirao im natjecanje u ribiiji. D eki
su se kui vratili s novim junakom i s glavama dupke punima pria. "Lijevo, prije samog
ulaza u grad, zna?"
"Mislim da u je nai, naravno." I izgledao je kao da mu je laknulo to sam pristala.
Boe, morala sam se diviti njegovoj tehnici. S vaka kuevna S usie nasjela bi deset puta
zaredom.
"Pola jedan, kod staroga kamenog doka", rekla sam, zgrabila pivo i ispila ga u
jednom gutljaju. S pustila sam au nadajui se da ne primjeuje kako mi ruka drhti;
dodue, tat kakav je bio, to je mogao protumaiti i kao nestrpljenje. "J a pijem bijeli
souvignon. Hladan."
I zila sam iz McS orley'sa ne zastajui da ujem njegovu zavrnu rije, no nisam ni
morala. Bit e on tamo, s rashlaenom bocom u rukama i parom rukavica u stranjem
depu, za poslije, kad igra postane gruba. Bit e tamo, sigurno, kao to je i na A oifeinu
stegnu sigurno modrica veliine jabuke.
A bit u i ja.
udno, kada sada razmiljam o tome, nikada poslije nisam popila ni kap alkohola.
Vie mi nije prijao.
D ok sam - izbjegavajui turiste koji su vozili pogrenom stranom ceste - vozila
uzbrdo prema sestrama, gotovo sam povratila od adrenalinskog oka. Zvuk valova to su
se razbijali o stijene tutnjao mi je u glavi kada sam u plaviastoj tami pred sobom
ugledala tople zrake svjetlosti.
"Jo malo", rekla sam samoj sebi i jae nagazila pedale.
Zato ti oklijevam ispriati ostatak prie, pitam se? N e zato to spram onoga to smo
uinile osjeam sram ili gaenje. N e, iskreno govorei, mislim da je to ponajprije zbog
osjeaja razoaranja. J er, sve sam tako dobro isplanirala. Cijele noi ostala sam budna i
razmiljala o tome, opet i opet. Leala sam kraj sestre blizanke, drala je za ruku, osjeala
njezino bilo i u mati vidjela Jima kako se smijei, posljednji put.
Samo, stvari ba i nisu ile po planu, zar ne?
Toga sam, sljedeeg dana, uranila, barem dvadeset minuta. A prvo to sam ugledala,
svladavajui posljednji zeznuti zavoj ceste koja je vodila na plau, bio je onaj blistavi
crveni stroj, parkiran na doku. O psovala sam ispod glasa manevrirajui A oifeinim
mercedesom po vlanome pijesku. O sjeala sam se kao idiot; morala sam predvidjeti da
e me pretei. Sada e biti nemogue postaviti pravu zasjedu.
S eronje nije bilo na vidiku. Tu je bio samo njegov motocikl, na udaru vjetra, okruen
kretavim apljama, kao da je seanchat i muitelj moje sestre ve mrtav ili ieznuo u
praiskonskoj umi iz vlastitih bajki. S kupina drvea to se nadvijalo nad vodom ukala
je na vjetru. A ko me je pokuavalo upozoriti, nije bilo dovoljno glasno. eljela sam J ima
mrtvog i pod zemljom, tako silno da sam gotovo povjerovala da se Bog napokon
priklonio pravednosti.
"Bojim se da je chablis. N isam mogao pronai ono drugo", zauo se njegov glas, iz
blizine.
Za ovu prigodu J im je odabrao jedan od Haroldovih bijelih lanenih kaputia i

koulju dubokog izreza, kao da smo dvoje beznadnih ljubavnika iz nekog loega
aristokratskog ljubica. S jedio je prekrienih nogu, skriven iza busena visoke trave. Pravi
Buddha unitenja. N amirisala sam piletinu s mangom i prije nego to sam izila iz
automobila, i mrzila sam ga i zato to je tako dobro kuhao. Ponio je ne samo koaru za
piknik - i rairio kariranu deku koju sam prepoznala kao maminu - nego i ne kristalne
ae koje tetka Moira nije rabila jer su lako pucale. U nim prstima drao je rashlaenu
flautu bijelog vina za mene.
"Koliko si dugo traio?" rekla sam polako mu prilazei, odluivi se za neutralan
izraz lica sa sitnom natruhom poruge. Siunom naznakom spremnosti na budui oprost.
Haljina mi je bila kraa od sinonje, a i vjetar je lijepo odradio svoje. Kada sam sjela, nije
me gledao u lice.
"Ah, uj", rekao je odmahujui glavom i stao pijuckati. "Popusti malo."
Posegnula sam u pletenu koaru i izvukla pilee krilce. Zurila sam u sprenu koicu,
znajui da nema anse da sjedim i glumim da uivam u mesu. "A oife", rekla sam
grickajui krilce. "to si u vezi s njom pametno smislio? Vie od tjedan dana nije izila iz
kue."
"Mogu li s njom razgovarati?"
"O , to je genijalno, blesane. Moda bi i njoj mogao odnijeti malo bijelog vina, kad si
ve tamo." Usta su mi bila suha, ali, mislila sam, neka sam prokleta ako emo piti iz iste
ae. "Moda bih mogla srediti neto s ocem Malloyem. U crkvi."
J imovo se lice ozarilo kao da sam mu rekla da otkopa lic i navali. "Zbilja misli da
bi mogla -"
"Polako, Billy S hakespeare. Rekoh moda. Misli li da sam u stanju izvoditi uda
prije nego to mi voljenu tetu odvede pred oltar? S amo ti sanjaj. To je za dva dana."
O svrnula sam se uokolo i vidjela da nas ne promatra nitko osim vjeverica. A njih nije bilo
briga.
Nasmijeio se, na nain koji me nimalo nije dirao. "Ne voli je ba, ha? Moiru?"
"Moira je obitelj."
"I Mansonovi su obitelj. Reci mi istinu."
S taklo ae prikrilo je sve osim njegovih oiju, koje su zurile u moje, toboe tamne i
tajanstvene. O h, smrdljivac je bio toliko kvaran da je ve tada zasluio da ga sredim. N o
plan je bio drugaiji. "Moje sestre i ja oduvijek smo se brinule jedna za drugu. Dobro?"
"Zna, neto u vezi s tobom oduvijek me je muilo", rekao je J im, ali - za razliku od
maloprije - manje se sluei onim svojim arobnjakim glasom. "J o od one prve veeri u
McS orley'su kada sam vas sve tri upoznao. I jo mi se uvijek kotrlja glavom, poput
kamenia koji ne uspijevam izvaditi."
"Mislim da za to ima sasvim dovoljno mjesta." Glas mi je ostao miran, ali jedva.
Pogledala sam prema meki, glumei da s lica miem kosu. N egdje daleko, iza drvea,
zauo se zvuk drugog automobila, u praznome hodu. I z nekog razloga nisam htjela da
ode, no on je ubrzo ipak otiao. Kada sam ponovo pogledala J ima, i morske su ptice
nestale.
"Pametnija si od sestara", rekao je odmahujui glavom. "Puno pametnija. N ije li
tako? N ikada se ne dovodi u situaciju da bude ranjiva, ak ni nakon deset piva."
D ovrio je vino i mljacnuo. "A ipak, eto te ovdje, lezbijska ljubavi mog ivota, paradira
preda mnom poput loe porno-glumice. S toga te elim pitati: Zato si tako dugo ekala?
Zato mi jednostavno nisi u grudi zabila onaj no za letiranje koji si sino imala u
torbi?"
N isam se mogla pomaknuti. Bilo je vrijeme za akciju, vrijeme da se sruim na njega,
a ja sam samo zurila u ake to su mi nepokretno leale u krilu, poput kakve drogirane

bakice. "Hoe li je ubiti ili voljeti?" rekla sam, ali tako tiho da se zvuk valova razbio o
rijei.
"to si rekla?" upitao je nalijevajui drugu au vina, kao da je seoski vlastelin u
drutvu omiljene mu djevojke.
"To ja elim pitati tebe: hoe li je ubiti ili voljeti? N ije li to izbor pred kojim se
naao kraljevi Euan? N ije li to odluka koju ti donosi kad god ubere cvijetak koji ti se
svia? to je falilo J ulie A nn Holland? O cvala je pomalo prebrzo za tvoj ukus? I li je ispod
te tvoje minke vidjela pravo lice, lice vuka?"
Jim je spustio au i zapljeskao. Lice mu je bilo maska istog ushita.
"Zna, trebali smo se sresti davnih dana. Bez pol' muke mogla si zauzeti Tomovo
mjesto MC-ja i mogli smo poistiti dvaput vie kua. Cure meni, deki tebi, a plijen
dijelimo napola. A h, to e." Ustao je i otresao travu s hlaa. "D akle, da mi to obavimo
prije nego to moja mladenka pomisli da se vucaram s nekom droljom, je li?"
"Nisam dola sama." Priao mi je, ali ja sam i dalje samo sjedila.
J im je okrenuo glavu prema zelenoj meki i - najveselijim glasom koji sam ikada ula
- povikao: "Oj, Fiona! Sada moe izii iz auta. Bit e bre, zna."
U A oifeinu automobilu isprva se nita nije pomaknulo. A onda je poklopac
prtljanika lagano zakripao i Fiona se izvukla iz njega, s neim tekim u rukama.
N apredovala je prema nama poput vojnika na slikama s fotografskih ploa, znajui da e
poginuti, uzdignute glave, gledajui ravno pred sebe. "O dmakni se od nje", rekla je. "Mii
se!"
"Zato svi u ovome gradu govore kao ona umiljena murjakinja Bronagh? S pusti to,
ili u vas obje zaklati sporije nego to moram."
Vidi, to je bio cijeli moj plan; to je bilo sve.
Genijalno, je 1' da? J a zagrizem mamac, a onda Fiona uleti i razbije mu glavu dok se
mi, kao, seksamo. S hvaa li sada zato nita od toga nisam eljela podijeliti s tobom?
Kriste, ve i to to sam izgledala kao jedna od J imovih oboavateljica bilo je dovoljno
neugodno. S premati se umrijeti kao jedna od njih bilo je jo gore. J im je ponovo
posegnuo u pletenu koaru, i ja sam znala da vie nee nuditi piletinu.
O no to se potom dogodilo bilo je ili djelo arobnog praha iz neke J imove prie, ili
najvri, meni poznati dokaz da ljubav nadjaava strah.
Buuum!
Sve troje trgnuli smo se i okrenuli u smjeru zvuka.
Moja blizanka, velianstvena u onoj svojoj vojnikoj jakni iscrtanoj ovjeuljcima i
leptirima, uperila je oevu puku u J imovu glavu. D ok mu je prilazila s lea, brzo je
izbacila potroenu patronu i ubacila novu. U tom trenutku oi su joj bile ive kako ih do
tada nikada nisam vidjela, a obrazi crveni poput ueerenih jabuka. Kao da je vozila na
isti kisik. Ruke joj nisu drhtale, ak ni kada je zastala na tri koraka od njega.
"Bilo bi dosta piknika za jedan dan", rekla je Aoife. "Ionako je previe hladno."
J im je izgledao kao da ga je netko udario mesarskom sjekirom; kroz njegov vjeiti
arm probijao se ok pri pogledu na djevojku koju je onomad ostavio kao krvavu,
cmizdravu masu na podu. J er, to je bilo nemogue. N i Fiona i ja nismo mogle prikriti
iznenaenje. Vidi, A oife nije bila dio mog genijalnog plana. A bila je tu; konjica to
spaava dvije indijanske squaw koje su zabrljale i samo to nisu poginule. Pria je,
bogami, bila bolja od J imovih. N agli obrat, u posljednji as. J unaci se smiju, a nasilnici
plau. Samo to naem nasilniku plakanje nije bilo ni na kraj pameti.
"Genijalna si, Aoife!" rekla sam osjeajui knedlu u grlu.
S eanchai se brzo oporavio i svoju sljedeu prijetnju zalio medom. "Ljudi su uli

pucanj", rekao je J im, hladnokrvniji od pogrebnika. "S ve i da nisu, znat e tko me je ubio.
O tebi sam po gradu proirio pria dovoljno za tri talijanske opere."
"Pucaj!" prosiktala je Fiona, plaui od srama to samo stoji na mjestu i nita ne ini.
Ili, moda, mrzei sebe to ga je, ne tako davno, pomalo voljela.
"ekaj, da vidimo to je dobroga jo ponio", rekla sam osjeajui kako mi ruke
oivljavaju i nagnula se nad J imovu koaru. U njoj je bio eki sa svijenim krajem za
vaenje avala, omotan ljepljivom trakom. Posljednja stvar koju je Tomo vidio za ivota,
pomislila sam. On i nekoliko djevojaka koje bih mogla spomenuti.
Mahala sam njime po zraku. "Nestalo ti piletine, ha?" upitala sam ga.
"Ureenje doma trebalo bi obavljati doma", rekla je A oife pokazujui J imu da krene
prema umi. "Bilo bi ti bolje da si ponio srebrni betek."
"J esi li ikada ikoga ubila?" upitao je J im pokazujui glavom na cijev puke. "Prljavo
je."
"Trati mi vrijeme; hodaj", odgovorila je.
J im je stigao do ruba ume, a onda zastao i naslonio se na drvo. N i jedan faun ne bi
izgledao ni upola dobro kao to je on izgledao na mrljama zelene suneve svjetlosti to je
dopirala kroz lie. I on je to znao. "Priznaj", rekao je, "da si barem malo znatieljna. D a
eli znati zato su sve one ene umrle. I nee me spremiti pod zemlju dok to ne uje
od mene. Nije li tako?"
"Nije", rekla je Aoife.
utjela sam. D o tada, propuzavi kroz rupu u srcu za koju sam mislila da sam je
unaprijed popunila obiljem mrnje, mozgom su mi proletjele sumnje.
"A li onda Rosn nee dobiti odgovor na svoje pitanje", rekao je J im otkidajui
komad kore s drveta. "Zar ne, Ruice (hrvatska inaica imena Rosn i Rosie (op. prev.)?"
"Zaepi vie", rekla sam i krenula prema njemu s isukanim noem.
"O emu on to pria, Rosie?" A oife je zaboravila oruje u svojim rukama. Pogledala
me je sa siunom naznakom sumnje.
"N i o emu", rekla sam dok mi je sram palio obraze, mlatarajui sjeivom. "Povuci
okida i zavrimo s tim. Ili u ja -"
"ekaj", rekla je Fiona, bez daha, iako je samo stajala na mjestu ne pomaknuvi ni
mii. Kada ju je podigla k ustima, ruka joj je drhtala.
A J im se smijeio, nije li? Cerio se, od tamo pa sve do donegalske obale. N apokon, u
tome je bio prvak svijeta, u izokretanju posve sigurne egzekucije u partiju mentalnog
flipera, pri emu upravo on, prije nagradne runde, tilta mainu.
"Kako to misli ekaj?" upitala je A oife, premjetajui se s noge na nogu u onim
ludim ruiastim komandoskim izmama. Zdrava boja njezine puti pretvorila se u sivu.
Ponovo je podigla puku i uperila je u Jimovu finu frizuru. "Hoe li mi netko rei -"
"S amo sam ga najprije htjela neto pitati", objasnila je Fiona gledajui u nas kao
netko koga su u SuperValuu uhvatili da krade hranu za svoju djecu.
"Ma, briga tebe za S arah", rekao je J im Fioni, oslanjajui se leima o drvo i ugodno se
zavaljujui. "N ije li tako? I li za Lauru Hilliard, ili J ulie A nn Holland, ili bilo koju drugu
duicu kose boje lana koja mi je stala na put. D oista eli znati to im se dogodilo? S amo
reci, slobodno." Fiona je, tek na sekundu, odvratila pogled i on je - kao vrelim skalpelom meu nas nastavio zabijati nevidljiv klin. "N e, nije to. Tebe zanimamo ti i ja. eli znati
zato sam otiao. Zato sam, umjesto tebe, izabrao malu Kelly i tvoju tetu? Tono?"
K-lik! zapjevala su oba kokota na pouzdanoj oevoj staroj puci kada je A oife
odluila prekinuti stanku i vratiti se glavnom dogaaju. "Svi previe govore."
"D akle?" zaula sam samu sebe kako pitam mukarca kojega sam, jo sino, obeala

ubiti vlastitim rukama. "Hoe li je voljeti ili ubiti? Ili to i nije vano?"
ak je i A oife zastala i zatreptala; kaiprst joj se ukoio na okidau. "O h, ovu e
ubiti", rekla je. "To ti jamim."
J im je sklopio ruke kako to ine amani i nagnuo glavu kao da mu je netko u uho
upravo doapnuo nekakvu mudrost. D aleko iza njega, na rubu plae, netko je etao dva
njemaka ovara i polako hodao prema nama. O ito nije uo pucanj. J edan crni pas
skoio je u valove i donio tap. Tik-tak, pomislila sam. Gubimo vrijeme.
"D eset minuta", rekao je zurei u cijevi puke. "Znam da u danas umrijeti. Moda i
zaslueno. A li pustite me da poivim jo deset minuta, upravo ovdje, pod ovim drvetom.
Rei u vam kako pria zavrava. I moja, i ona kraljevia Euana."
Pasji lave dopirao je do nas na mahove. D ok se A oife predomiljala, umislila sam
da osjeam zov vuje krvi. Fiona joj je kimnula.
"Pet minuta", rekla je Aoife ne sputajui puku. "A onda je vrijeme isteklo."
"Zahtjevna publika", rekao je seancha i rukom pokazao prazno polje to se iz smjera
grada sputalo prema nama. "A li poteno od vas. D akle pretvarajmo se da tamo, na
onome mjestu, stoji Vuja utvrda, da njezine zastave vijore na vjetru. Veer je blizu, pa
moete vidjeti to se zbiva u njezinoj najvioj kuli." Glas mu je zapao u maglovitu
jednolinost iz nekog drugog vremena. "A onda zamislite da vidite vuka kako stoji ispred
prekrasne ene koja se nema ime obraniti. To je kraljevi Euan; odluuje se izmeu
ivota progonjene zvijeri i ivota ljudskog bia koje nikada i nije bilo posve ljudsko.
Kleao je ispred kraljevne, no sada je ustao. I ona u njegovim oima vidi odraz svoje
sudbine."
"O sjea li, roae?" rekla je A isling gledajui kako se mukarac pred njom, poput
prosjaka, s mukom podie na noge.
D a, na noge, jer njegovo vuje tijelo mijenjalo se, iako se i dalje oslanjao na stranje
noge, osjeao ih kako se isteu i svijaju unatrag. Kada se odvaio da je - prvi put - poljubi
u usta, kraljevi Euan osjetio je nezamislivo intenzivnu bol. S ivo krzno, jo uvijek gusto i
matirano od hrane koju je jeo u zimskim mjesecima, otpadalo je s miia to su se
mijenjali sami od sebe, upajui i posljednju dlaku iz njegova tijela. Bog ga je konano
kanjavao za pokvarenost; znao je da je konani sud blizu. Potpuno sjeanje na sebe kao
ubojicu i pretendenta na prijestolje pojurilo mu je natrag u glavu i zamaglilo mu vid.
N ema nikakve sumnje da ga na drugoj strani ekaju brat N ed i njihov siroti otac, eljni
osvete. Plaio se ivjeti. Uasavao se umrijeti. I nije mogao obrnuti proces koji mu je
pred oima mijenjao tijelo. N amirisao je njezin parfem: prsni miii zgrili su mu se i
upola smanjili, a zubi veliine noeva na koje je sviknuo povukli su se u zubno meso uz
zvuk usisavanja.
Uspuzao je na svoju roaku, uhvatio se za okvir kreveta i uao u nju. inilo mu se da
mu u uima odzvanjaju krici svih ljudi koje je ubio. S vi ubojiti nagoni koje je osjeao u
tom su se trenutku sudarili i iz njega zauvijek istisnuli i posljednji ivotinjski refleks.
"To... ja umirem", rekao je oslukujui kako mu srce posljednji put odbija u ritmu.
Kraljevna A isling samo se nasmijeila i dotaknula mu glatki obraz. "N e, umire tek
jedan od vas", rekla je ljubei ga u vrh sada ve ponovo aristokratskog nosa. "Zvijer u tebi
mora umrijeti kako bi ovjek mogao ivjeti. To su mi prorekle moje vraare. A li mora
ekati do zore. O stani sa mnom dok sunce ne izie, i tvoje e osloboenje biti konano. I
vladat emo ovim kraljevstvom kao mu i ena."
Euan ju je najprije jahao kao mukarac koji nikada nije bio sa enom. N espretno i
nasrtijivo, osjeajui se kao djeak. Vuje sjeanje, pospremljeno negdje duboko ispod
koe, pozivalo ga je da joj brzim trzajem raskine arterije, no svladao ga je ugodan osjeaj
njezine nazonosti, osjeaj da je A isling svud oko njega, ali i u njegovoj glavi. Kako je no

odmicala, taj ga je osjeaj nosio na purpurni ocean mirnih mora i vodio ka sigurnoj luci.
Taj osjeaj nije se mogao mjeriti ni sa ime to je u ivotu ikada osjetio.
Ljudska bia nazvala bi ga zadovoljenjem, povjerenjem, ak i ljubavlju.
Euanu - bivem vladaru oeve mone tvrave, ubojici vukova to se i sam pretvorio u
umsko stvorenje - inilo se da se radi tek o varci njegova uma. S klopio je oi i shvatio da
je to i prije inio, s mnogim enama, ali da taj nepoznati osjeaj pripadanja nikada nije
iskusio. To je ublailo njegovu nervozu. A islingini pokreti, pod njim, dobivali su na
snazi, sve dok mu nije stisnula nove, vitke podlaktice, a onda ostala leati, posve mirna.
Vlastito olakanje Euan je pronaao ba kada je druga strana ume poela ispijati
prve blijede duhove jutra. D rao ju je u naruju i pokuao se sjetiti vujega lika, apa
gotovo neujnih na tlu, tek nekoliko centimetara od odabranog plijena. N o, kada je
zatreperio kapcima pred sve jaim suncem, njegova je vizija izblijedjela. S jetio se kako se
kao djeak igrao s ocem. Bilo je truba. I slatkia.
J edino ega se sjeao iz svog nedavnoga ivotinjskog postojanja bile su oi vuka koji
ga je ukleo. "To samo Bog i Fortuna znaju", obeao je, zaprijetivi mu vjenim
prokletstvom. N o nije li on dokazao koliko je to netono, i potpuno besmisleno? Bio je u
istilitu kao divlja zvijer, ali uspio se vratiti u sigurnost, hvala Gospodinu. I dok je padao
u san, dok mu je suneva svjetlost milovala novo lice, poljubio je kraljevnu Aisling u vrat.
Euan je spavao do prvog zvona za jutarnju molitvu.
A onda se probudio, kao da se trgnuo iz none more. I mao je osjeaj da mu tijelo
mui groznica kakvu je viao u luaka. Krv u njegovim uima tutnjala je poput ratnih
bubnjeva to su ga pratili kada je, onomad, na bojinici, dosegnuo muevnost. Liptala je
nekim dubljim, nagonskim kanalom neujnim, posve nezamjetljivim ljudskim osjetilima.
I nije bilo sumnje to od njega trai, usprkos glatkom ruiastom kostimu koji je, toboe,
zaodijevao ovjeka. Znao je kakvo se stvorenje pod njim skriva, nazivali ga ovjekom ili
zvijeri.
Euan je pogledao kraljevnu A isling; sklupala se oko njegove nadlaktice kao oko
sidrita. Crvena razbaruena kosa krvarila joj je posvuda po jastucima. Zurio je kroz
otvoren prozor, prema umi u kojoj su se tisue mirisa svjee procvjetalih rua mijeala
sa sirovim, slatkastim mirisom to ga je jelen ostavljao po drveu u sezoni parenja.
Golubica je proleprala. S vijet se proirio. S rce mu je zatutnjalo; da, vjerovao je kako samo od sebe - pokuava dostii veliinu primjerenu ivotinji koja se toliko kree.
Mlada se ena promekoljila, poeala po nosu i poela otvarati oi.
"Dobro jutro, roae", rekla je izvijajui vrat da ga Euan poljubi.
D avno sam odluio, pomislio je Euan, znajui da mu stari vuk nije rekao sve.
N jegova prava muka sastojala se u ovom trenutku. S vrstao sam se, ak i prije nego to
sam ubio brata i prije no to sam osjetio estoko uzbuenje terorizirajui ene ne bih li
im ukrao posljednji dah. ak i u ljudskom obliju, zauvijek u ostati ono to sam
oduvijek bio.
Grabeljivac.
Gonjen strahom od plijena kojega proganjam, nalazei jedini uitak u ubijanju.
"Roae?" upitala je Aisling osjeajui da se u tijelu pokraj njezina neto premjeta.
Kraljevi Euan imao je osjeaj da e mu se glava rasprsnuti. Lubanja mu se suzila i
istegnula prema dolje, a otri uti zubi izbijali su iz nepca sve dok bol nije postala
nepodnoljiva. O tvorio je eljust i vidio kako mu - bre od pobjegle misli - na
nadlanicama izbija sivo krzno. N akratko je, puteno, oklijevao oduzeti mladi ivot pokraj
sebe.
A onda je zagrizao Aislingin vrat i protresao ga, sve dok nije zauo tiho krckanje.
D nevna straa na bedemima mogla se zakleti da je vidjela vuka kako skae s kule,

doskae na tlo u njezinu podnoju i nestaje medu drveem.

J im je istio nokte i pjevuio. Gledao je kako stojimo i nastavljamo sluati priu koja
je odavno zavrila. N acerio se i potapao po depu koulje traei cigaretu. N o pogled
mu se, ee nego ostalima, vraao meni. No u mojoj ruci bio je klizav od znoja.
Dolje, na moru, onaj je ovjek sa psima otiao. Mogla sam uti disanje svojih sestara.
"Zaboravio si nam ispriati kako zavrava tvoja pria", rekla je A oife bezbojnim
glasom. Spremnik s patronama strio je iz puke poput komada vrtlarskog alata.
"Zar sam dobio jo minutu?" htio je znati pripovjeda.
Fiona je jae stegnula runi i teki predmet to ga je drala u ruci. O pazila sam da je
sa tla podigla J imov eki. "Mora mi neto objasniti", rekla je tmurnim tonom. N o
pogled joj je vrludao od Aoife do mene i natrag, prebrzo da ikoga prestrai.
J im je zakikotao. J o uvijek ga ujem. Kao omraeni ujak koji ti na zabavi tvojih
roditelja na uho apue nekakvu prljavu tajnu. Ta vrsta kikotanja. Zna?
"to si, zapravo, rekao onom veaninu?" Fionin glas zvuao je kao da joj je netko
grlo stisnuo u kripac.
J im je odmahnuo glavom. "Poslui se matom. to bi mukarca dvaput veeg od
mene pretvorilo u prestraenog mladca? N ikakva bajka, to ti jamim." Zurio je u nebo
kao da, poslije, namjerava putati zmaja. "Rekoh mu da u mu ubiti curu i da u ga
pustiti da gleda. Zar si stvarno toliko naivna?"
"A li one ene", ustrajala je Fiona, teko diui, kako se ne bi rasplakala dok mu
postavlja pitanje. "Zato si ih pobio? Nisu ti bile nikakva prijetnja. Sarah, ona..."
"N ala mi se na putu, nita drugo", rekao je J im. Zvuao je kao da se dosauje. "ula
je Toma i mene kako raspravljamo o svojoj metodi. S irota J ulie A nn Holland? O na je
morala otii jer je za vrijeme pljake ula Toma u prizemlju. A Kelly, znam da je se sjea
- pa, ona je preivjela jer nije primjeivala nita osim mene. S tvar sree, doista. Trai li
kakav tajanstven odgovor iz mog nesretnog djetinjstva, gubi vrijeme."
Fiona kao da se zagledala u samu sebe i vidjela neto to joj se - vidjela sam - nije
dopalo. Kada se ponovo zagledala u seanchaija, njezin pogled razotkrio joj je nutrinu vie
no to je to eljela. Pravo pitanje napokon joj se otelo iz grla. "Zato, onda, nisi ubio i
mene?" upitala je, nastojei ne pitati i zato je, zapravo, i nije volio.
Jimov osmijeh nije bio ni grub, ni pokajniki. "Tebe nije trebalo ubiti", odgovorio je.
"D akle vuk si nije mogao pomoi, ba kao ni ti, je li?" upitala je A oife jo jae steui
kundak puke. "Rob biologije, ha? S tvoren za brzinu i ubijanje, ak i kada mu je ljubav
dobre ene nadohvat ruke? Kriste, ba si jadan. To nije ak ni dobar zavretak prie. To je
jeftina muka seksualna fantazija."
J im je slegnuo ramenima, ispraznio kutiju cigareta i bacio je. eerni preljev njegova
glasa skrutnuo se i otpao. Ostao je samo hrdav elik.
"Kraj sam sauvao za vas tri", rekao je. "Zasluile ste. N ikada nisam imao publiku
toliko voljnu" - opet se nacerio - "sudjelovati. D oi e jutro, ja u biti iv, siguran i ugodno
zavaljen u krevetu vae tete. A vi ete se, sve tri, pitati zato ste izgubile hrabrost."
Pokazao je na A oife. "Ma da?" D a si to doista eljela, odavno bi me ustrijelila. I sto vrijedi
i za tvoje osvetoljubive sestre."
Moj se pogled susreo s Fioninim. S vaka je ekala da ona druga uini neto. Bilo to.
Nikada u ivotu nisam se toliko sramila. I nita se nije dogodilo.
"A li Euana su na kraju ipak uhvatili, zar ne?" upitala sam, steui no toliko da je i
drak prokrvario. "Lovci? A onda su njegovo prljavo krzno objesili na najblie drvo?"
J im me pogledao s odobravanjem. Gledatelj koji izmilja vlastiti zavretak prie. Tko

bi to rekao? "Bojim se da nisu, ljubavi", rekao je. "Euana nikada nisu pronali. Putnici
namjernici znali su vidjeti tek njegovu sivu sjenu, dok ih je promatrao i raunao kako e
im najlake ui u trag. N akon A islingine smrti, Vuja utvrda brzo je pala pred osvajaima
iza kojih nije ostalo ni kamena na kamenu. Poraenim vojnicima dopustili su tek da od
drva s crnih vrata kraljevni izrade lijes."
Pogledao je A oife s najneobinijim izrazom lica. N e znam mogu li ga se danas tono
sjetiti, ali bilo je to neto nalik umoru ili rezignaciji. I zraz ivotinje koja zna da je sustie
strijela.
"A to se mene tie?" duboko je uzdahnuo i rekao mojoj bli-zanki. "Ti zna zato sam
odabrao tebe, zar ne? A ne jednu od njih? N e samo zato to sam znao da si ve spavala s
pola grada i da nita nee posumnjati. N e, bilo je to zato to sam znao da ete to boljeti
puno vie od njih, naroito poslije. Fiona, ona ti je jaa nego to misli, a sestrica ti vie
voli djevojke. Ali zvuk koji si ispustila kada sam te okrenuo i uurghhh!...'"
Zarila sam mu no u grudi, do drka, prije no to sam na to i pomislila. I zvukla sam
ga i ponovo zabila. Krv mi je prsnula u oko, i ja sam je obrisala kao ljepljivu kiu. N ita
nisam osjeala. N ita nisam shvaala. U uima mi je bubnjalo; govorile su mi neto to bi
vuk moda razumio, neto to ja nisam eljela uti.
N etko mi je iz ruke uzeo no, mislim da je to bila Fiona jer sam je vidjela kako se
naginje nad J ima i podie i sputa ruku. Prestala je tek kad joj je A oife spustila ruku na
rame.
S unce se odbilo od neega crvenog i metalnog, i ja sam se okrenula u tom smjeru.
S aplela sam se i pala prije no to sam stigla do Vincent Cometa iz 1950., parkiranog na
rubu doka. N a rezervoaru nije bilo ni trunice muhina dreka. Kada sam ga zatresla
naprijed-natrag, u njemu je zapljuskalo. Ruke su me svrbjele. Krv na njima ve se poela
zgunjavati. Pogledala sam natrag, prema sestrama. A oife i Fiona mahale su rukama po
zraku i izmeu jecaja mi pokuavale neto rei. Vruina nas je stisnula, preobraavajui
ak i nebo u boju papira. mirkala sam prisjeajui se kako je S arah McD onnell, kada su
je pronali, nedostajala jedna cipela.
S lomila sam klju u bravi motora i polovicu spremila u torbu. Kao trofej, valjda, ne
bih ti znala rei. Uzela sam ga, i toka. Potom sam motocikl odgurnula u vodu. Kada je
potonuo, ispod povrine se nije nazirao ni odbljesak crvenog. N a djeli sekunde
pomislila sam da nam se J im Q uick, moda, nikada i nije dogodio. Gotovo sam to mogla i
zamisliti. Kada sam krenula natrag k sestrama, pritisak u grudima djelomice je oslabio.
J imove oi bile su napola otvorene. Bijeli leptir sletio mu je navrat privuen
grimiznom bojom svjee rane na vratu. S utnula sam ga, i on se prevalio na stranu. Ve je
izgledao kao vrea trulih jabuka. N ije se pomaknuo ni kada sam ga stopalom jo
jedanput udarila u leda i osjetila kako se neto unutra lomi.
N egdje u blizini ponovo je zalajao pas. A oife je, bez rijei, objesila puku o rame i
obje nas zgrabila za ruke. Tijelo mi je bilo otupjelo. Ruku sam ponovo postala svjesna
kada sam sjela na suvozako sjedalo i poela ih brisati o onu glupu haljinu. Boljele su,
kao da sam ga nasmrt pretukla. N ikad nisam shvatila zato. D a li ruke koje ubijaju upiju
dio oaja koji izazivaju? Moda. Od tada me nisu prestale boljeti.
Pogledala sam kroz stranje staklo A oifeina taksija i ugledala J ima: jo uvijek je
sjedio pod onim drvetom, kao mladac koji samo spava. Bio je prekrasan, ak i kao truplo.
S jeam se kako sam poeljela da smo ga objesile naglavce, za pete. I li ga upitale poznaje
li onog tipa s radija koji je, nekako, znao sve o njemu. A oife je nagazila na gas i krenule
smo. Zvuk struganja pijeska po gumama nadjaavao je sve druge zvukove koje sam
mogla uti.
Potom smo stale, tako naglo da sam glavom gotovo udarila u upravljaku plou.
A oife je meku ostavila u praznom hodu, izletjela iz automobila i otrala natrag do
drveta. Fiona i ja buljile smo za njom, uutkane krvlju na svojim licima i inom koji smo

sada ravnopravno dijelile. O naj prokleti pas nije prestajao lajati; lave kao da se uo
blie. A oife se vratila, do poda nagazila papuicu gasa i mi smo odjurile dok su vrata
automobila, jo uvijek otvorena, lamatala poput vrata saluna u vesternima. Boe, u tom
trenutku izgledala je poput neke od Fioninih sngi. Gledala je ravno pred sebe; ni jedan
dio lica nije joj se pomicao. S ve do kue, jurila je toliko da nisam uspijevala proitati
putokaze.
"Po to si... se vratila?" napokon sam je upitala, otkrivajui vlastiti dah u pluima
tudinca.
"Po no", rekla je, zvuei kao da nas dijeli nekoliko stoljea. "O stavila si ga u
njegovim grudima."
eli li uti kako smo se - zbog onoga to smo uinile - valjale n mentalnom oaju,
razoarat u te. U danima nakon onoga to se ne moe nazvati drugaije doli
smaknuem, nije bilo mahnite jurnjave za krunicama. N i jedna od nas, koliko znam, nije
zatraila oprost za nae grijehe. A pokazalo se i da je ona Lady Macbeth pogrijeila.
Jimova krv sasvim se lijepo oprala obinom vodom i sapunom.
I dopusti da te odmah prekinem: znam da e sada pomisliti da smo u onome to
smo uinile uivale, zar ne? D a smo vikale i poskakivale po A oifeinoj sobi kao lude
indijanske squaw nakon to su skinule skalp S edmoj konjikoj? I , kao pokvarene balavice
bez ikakva osjeaja za ozbiljnost situacije, danima se nalijevale vatrenom vodom? J esam
li te dobro ula? Ali nije bilo tako, uope.
Zanima li te uope istina, znale smo da vie nee biti napola golih mladih ena po
jarcima. D a, priznajem da je to bila i osveta za A oife, no bilo je tu jo neega. S estre i ja
poele smo se udaljavati i prije J ima; on je stvar samo pogorao. A oife i Fiona gotovo su
se potukle oko tog kopilana, i boljelo me je gledati ih. D a ne spominjemo nedavne
prijetnje nae drage tete. I ako ti otvoreno kaem da smo seanchaijevim ubojstvom moje
sestre i ja ponovo postale obitelj, ti slobodno zakolutaj oima. S loimo se - i ostanimo na
tome - da smo u sekundi kada je Jim prestao disati postale bliskije.
Kada smo se dokopale A oifeine kue, danima nismo naputale njezinu osamu.
Znam da ti to izgleda glupo - napokon, bile smo logine sumnjivice - no naa potreba za
meusobnim drutvom nadjaala je potrebu za planiranjem dobre obrane za Gardinu
preliminarnu istragu. D a budem iskrena, posljednje o emu smo razmiljale bila je
nekakva ugodna budunost. N akratko smo, samoinicijativno, ivjele pod staklenim
zvonom. I kada bismo sklopile oi, imale smo osjeaj da smo ponovo na katu iznad
duana, da su majka i otac jo uvijek u prizemlju i da emo uskoro zajedno veerati.
Prvu no provele smo zbijajui glave na kup, ali nije ilo. N a kraju smo, u zoru,
pozaspale jedna preko druge, tijela otealih od posla. Cijeli sljedei dan - koliko ga se
uope sjeam - provele smo preturajui po kuhinji u potrazi za neim to bismo mogle
pojesti (osim okoladnih prutia). Pronala sam smrznutu pastirsku pitu i podijelila je na
tri dijela. I mala je ogavan okus. Promatrale smo kako se no ponovo raspada u sivo,
potom u crno, dok su nam eluci krulili.
S utradan kao da smo se sve tri malo razbudile. Moda se, pomislila sam, zapravo i
nije dogodilo nita to ne bismo mogle izbiti iz glave dosaujui se nasmrt. Garda jo
nije dolazila. S toga sam dosadu odluila prekratiti unitavanjem dokaza. itala sam o
tome u nekoj knjizi. To je trebalo uiniti, zar ne?
D ok je Fiona pokuavala napraviti neto jestivo od pageta i keapa, ja sam
benzinom polila nau odjeu i zapalila je. ak i A oifeinu omiljenu jaknu - onu na kojoj
su uti leptiri za dlaku izmicali ovjeuljcima to su ih lovili mreama - a i onu moju
demonsku kurvinsku suknju. N o je bilo tee ukloniti. S jeivo sam klijetima odvojila od
drka koji sam istopila u crnu gvalju. Tada sam uzela lopatu i odglavinjala duboko u

A oifeinu tajanstvenu umu, gdje sam je esto viala kako stoji u tiini i oslukuje.
Zadrhtala sam kada su mi se mahovinom pokrivena stabla poela pribliavati (barem se
tako inilo), ali pronala sam pravo mjesto. ula sam da nailazi plima i shvatila da sam
od kue odlutala toliko daleko da sam stigla blizu mjesta na kojemu smo ostavile kosti
ljubljenog J ima. I skopala sam priblino metar duboku jamu, bacila sjeivo u nju, a onda
je zatrpala zemljom i sve skupa prekrila otpalim granama. Kada sam krenula natrag,
neto mi je sinulo, neto to u cijeloj guvi nisam uspjela prije shvatiti.
J im je reirao vlastitu smrt, do posljednjeg detalja, zar ne? N ije bilo drugog
objanjenja za nain na koji nam je svoj uitak u A oifeinu muenju onako ispljunuo u
lice. S am je u sebe zabio moju otricu, ba kao da ju je stezao vlastitim prstima. S jeam
se da me je ta pomisao razljutila. O sjeala sam se prevarenom. Znala sam zato je to
uinio. Prije ili poslije, neki srekovi iz Garde uhvatit e ga u pogreci i staviti mu
lisiine, moda ve na dan vjenanja. A zatvor nije dolazio u obzir. Moda je, razmiljala
sam, znao i to da se legenda bre iri nakon spektakularne smrti.
Zadrhtala sam; jedva sam ekala da iziem iz ume. Plaila me je vie od mljackavog
zvuka koji se zauo kada sam iz J imovih grudi izvukla no. J e li to bila mo prie, pitala
sam se, zaostali uinak J imovih bajki? I li tek nevidljiva narav onoga to ubijanje ini
ljudskome umu? Reci ti meni.
Potpirivala sam vatru, gledala kako se i posljednji djelii tkanine pretvaraju u pepeo
i zurila dolje, prema gradu. Kada bi se s ruba ljunanoga kolnog prilaza zagledao u grad,
vidio bi kuhinjske prozore, svijetle poput nejasnih zvijezda. Moirina kua, iza sljedeeg
grebena, nije se vidjela odande. N o ja sam je zamiljala kako hoda gore-dolje po
hodniku, dok je s boka tite oni gipsani sveci, i svake sekunde pogledava na sat. J er, J im
jo nije stigao kui. I kunem ti se, gotovo sam je alila. I z kuhinje sam osjetila miris
spaljene rajice i vratila se u kuu. Moje su sestre, nesumnjivo, ve uspjele unititi
veeru.
I dok sam zatvarala vrata za sobom, zapitala sam se kada e se naa tetka pojaviti
pred njima i zahtijevati vie od odgovora.
Kasnije iste noi sanjala sam Ewie. O dmotavala je jedra na kuni izraenoj od
rabljenih egipatskih sarkofaga. J edrile smo barunastim morem, ispod neba bez mjeseca.
D rala sam je za ruku i primijetila kako mijenja boju iz snijeno bijele u crnu boju
obsidijana. Kada sam joj pogledala lice, plaei se to u vidjeti, odnekud iza mirnoga
obzorja odjeknula je eksplozija, u stvarnome svijetu, i ruke su nam se naglo razdvojile.
N aglo sam se probudila u A oifeinu krevetu i sjela, pitajui se gdje sam. Prozori su
zaklepetali i sve stvari s polica popadale su na pod. I spred kue je mnotvo plamenih
prstiju leprajui ispisivalo svjetlucav naranasti biljeg vatre.
Budei se, Fiona, koja je spavala sklupana uza me, dobro me je zviznula akom u
stomak. S udarile smo se glavama traei kune ogrtae i oteturale van. A oife nije bilo u
kui. Pronale smo ulazna vrata i otvorile ih. S jeam se da sam pomislila kako nam je
tetka Moira dola priutiti Apokalipsu vatrenim bombama.
Meka je gorjela. Iz razbijenih su prozora plamenovi izbijali tako brzo da sam vidjela
kako se krov poinje savijati od vruine, i prije no to su se gume na kotaima ispuhale.
Zelena boja limete kovrala se u sve irim kraterima. I z olupine je odjeknulo jo jedno
potmulo voomp i Fiona i ja nale smo se na stranjicama. A onda smo u odsjaju poara
ugledale moju blizanku; stajala je mirno i puila, s pukom u rukama.
"Sto se dogodilo?" povikala sam nadjaavajui buku.
A oife je slegnula ramenima i dala mi da povuem dim. "D ogodilo se ovo: sve tri
vidjele smo kako skupina nepoznatih mukaraca bjei preko one ivice tamo. Vidi ih?"
Bum-buum!

Nismo se ni snale, a moja blizanka podigla je oruje i ispraznila obje cijevi u zrak.
"Kog vra..." zaustila je Fiona, no A oife jo nije zavrila. O braala nam se kao da ita
lmski scenarij koji je upravo napisala za ovu prigodu i oekuje da obratimo pozornost
na to kako valja odigrati koju ulogu. Pokazala je prema gradu.
"Pobjegli su onuda, vidite, jer su mi upravo zapalili automobil. J e li tako?" upitala je
tamno nebo, ne nas. "I ni jedna od vas nije im dobro vidjela lica jer ste spavale, ali nema
veze. Bronagh i ne treba znati nita drugo osim da ljudi ve tjednima misle kako emo
dragog J ima Q uicka ubiti, prije ili poslije. D eki su upravo uli glasine o seanchajevoj
smrti i eljeli su ga osvetiti. I tko bi rekao? O tili su i zapalili ba ovaj auto, koji smo
uprljale krvlju. S ada od toga, valjda, vie nema nita. Gardai e biti sretni ako nakon
ovoga pronau i serijski broj na bloku motora. Ne mislite li tako?"
Morala sam joj se diviti. Mislim, ni jedna od nas nije ni pomislila sakriti najoitiji
dokaz, kao u televizijskim serijama koje je Bronagh toliko voljela. N o svatko je, samo
jedanput pogledavi A oife, mogao znati da se moja sestra u samo nekoliko tjedana
promijenila. N jezin posljednji hipijevski djeli, ona djevojka koja oslukuje drvee,
ieznuo je u bavi od nafte u kojoj sam spalila nau odjeu. Fiona me je zgrabila za ruku
kao da je pogled na mlade sestre koje se spremaju zanijekati ubojstvo - pa bilo ono i iz
dobrih pobuda - neizrecivo plai. Masnjikav otar smrad nafte lebdio je oko nas poput
kakva ludog demona i izazivao mi glavobolju.
D ok je bosom petom zabijala opuak u zemlju, A oife se smijeila kako je nikada
dotada nisam vidjela. N ije to bio ni spokojan, ni osvetoljubiv osmijeh. U njezinu pogledu
nije bilo mrnje. Pretpostavljam da joj je naprosto laknulo to napokon moe djelovati
sukladno onome to osjea u sebi, a ne samo sjediti i trpjeti. N isam je pitala kako se
osjeala kada smo Fiona i ja zabile onaj no prije nego je uspjela zapucati. Moda je
upravo zato zapalila automobil. Znam da bih ja, na njezinu mjestu, poeljela neto
dignuti u zrak. Bilo to. S asvim sluajno, ubojica sam postala ja, a ne ona. I jo uvijek
nisam osjeala nita, apsolutno nita. Moji osjeaji i dalje su jedrili purpurnim morem
snova; drala sam Ewie za ruku i pitala se hou li joj ikada ponovo vidjeti lice.
Bronagh i ostalim odorama nije trebalo dugo.
"S to si to uinila?" upitala je naa neustraiva narednica nemono zurei u
plamenove koji su prodirali svaku vezu s mrtvim mukarcem kojega je, sudei po
prijekoru u glasu, upravo pronala.
"Kako to misli, to sam ja uinila?" rekla je A oife glumei bijes za kamere, da ih je
bilo. "Krdo usranih seljaina spalilo mi je taksi i pobjeglo. N osili su fantomke, svi do
jednoga, kao da je ovdje audicija za spot o ira- ili togod gore. Zar ih niste vidjeli kako
preskau ivicu? Pobjegli su prema vama".
Bronagh je podigla biljenicu kao da podie Magnum.357, to bi joj, nesumnjivo,
vie odgovaralo. D rugi gardisti radiovezom su pozivali vatrogasnu brigadu i dangubili,
sve kao veoma zabrinuti i aktivni, to brzo naue.
"Zgodno, rekla bih", rekla je Bronagh, gledajui u mene i Fionu.
"Zgodno za koga?" ula sam samu sebe kako viem. "N ekakvi kromanjonci odlue do
temelja spaliti sestrino sredstvo za ivot, a ti tu stoji i govori nam da je zdjela da se to
dogodi? Pa to je tebi?"
"Jeste li uspjele vidjeti te... mukarce?" upitala je Bronagh
Fionu, koja je odsutno zurila u daljinu. D rugi su murjaci pronali crijevo za
polijevanje vrta i krenuli u slabaan pokuaj gaenja plamenih jezika, koji su jo imali
obilje plastike koju je valjalo progutati.
"S pavala sam", rekla je Fiona i zijevnula. "S ve smo spavale. Vidjela sam samo njihove

stranjice, a to i nije bio neki impresivan prizor, mogu ti rei. Nee li ih krenuti loviti?"
Bronagh sam rijetko vidala uhvaenu u kande rastueg bijesa. Moda samo jednom,
kada joj je Martin Clarke ukrao omiljenu lutku i bacio je u zaljev. Bilo nam je est godina.
Ali sada je kuhala. Vratila je biljenicu u dep, prila Aoife i unijela joj se u lice.
"Upravo smo ga pronali", prosiktala je, ne znajui bi li plakala ili prijetila. "J o
uvijek sjedi pod onim drvetom, daleko od radoznalih oiju, kao da je upravo nazvao
hitnu pomo. A li ti si to znala, zar ne? N isam uspjela izbrojiti rupe na njemu. Reci mi,
jeste li ga sve tri izbole? J er, toliko je iskrvario da je blijed poput boinog duha. I nemoj
mi rei O kome pria? jer zasluujem vie od toga."
"J im je mrtav", rekla je A oife, glasom toliko neutralnim i nezainteresiranim kao da
joj govori koliko je sati. "O tome se radi? Pa, pretpostavljam da ti nee nedostajati
sumnjivaca. A ko si ovamo dola po suosjeanje, na pogrena si vrata dola, to ti mogu
otvoreno rei."
"elim uti da ni jedna od vas nije imala nita s tim. Hajde."
Aoife joj je udovoljila. "Nismo imale nita s tim."
"Reci mi bilo to", rekla je Bronagh, toliko tiho da sam jedva ula to govori. "D a se
radilo o osveti za ono to ti je uinio. O samoobrani ak. J e li te napao kakvim orujem?
Tebe ili neku od sestara?" Vidjevi da A oife ne trepui zuri u nju, nastavila je, ali najvie
za samu sebe. "Vjerojatno neete odsjediti ni dana u zatvoru ako mi sada sve ispriate.
Svi e razumjeti."
"A Sarah McDonnell?" upitala sam. "Hoe li i ona razumjeti?"
A oife me je presjekla pogledom koji se mogao prevesti samo kao Zaepi, dovraga,
idiotkinjo.
"D akle jesi li ga ti ubila?" upitala me je Bronagh. Lice joj se prometnulo u masku
oprosta. S amo da izgovorim rijei, da priznam. Vatra je pucketala i siktala dok je ostajala
bez hrane.
"N e", rekla sam glumei srdbu. "A li ovo kako nas svi razumiju - to mi je jako dobro.
Reci mi neto. J esu li razumjeli da je taj tvoj tip ispod drveta, ili gdje ve, silovao moju
blizanku? O h, shvaam. Razumjeli su toliko dobro da su nas nakon toga izolirali, zar ne?
Kao gubavce. ak i ti, narednice."
"Budem li morala otii odavde i vratiti se s velikim dekima iz Zapovjednitva u Cork
Cityju ili Macroomu, dogovor otpada." Uarenim pogledom pretraivala nam je oi i
provjeravala hoe li koja pristati. Sve tri utei smo zurile u nju.
"Zato ne okrene konja, erife, i pohvata tetoine koje su nam upravo spalile
potansku koiju?" rekla je Fiona i, usprkos sebi, nasmijeila se. "N isu mogli daleko
odmai. Ono tamo je V
indijanska zemlja, niste li uli? Cisti Fort A pache, gdje su ak i squaw oajne."
Morala sam pokriti usta da ne prasnem u smijeh. Toliko sam se trudila da mi eludac ne
zakruli da se vjerojatno svezao u vor. I na zglobovima prstiju osjetila sam suze. Ubila
sam nekoga, doapnuo je - prvi put - moj mozak mojemu elucu, dakle da vidimo malo
vodoskoka, da dokae da shvaa to to znali.
"Uvijek sam ti vjerovala", rekla je Bronagh Aoife, ovaj put i sa sramom u oima.
"Kako da ne", rekla je moja blizanka, glasom muklim poput vjetra u upljem stablu.
Bronagh je pogledala na drugu stranu, prema mranoj cesti koja je poprimala sve
jau neonski plavu boju to se vatrogasno vozilo vie pribliavalo vrhu brijega. S va
borbenost iscijedila se iz nje. D omahmila je svojim ljudima da se vrate u vozilo i
namjestila kapu tako da joj vidimo oi.
"Reci mi samo jedno", upitala je A oife, ali tako da je sve tri moemo uti. "J esi li
spremna na sve ovo? Ba sve? Ispitivanja, moda i isljeivanje, izlazak pred sud..."

"Hvala ti to si dola, Bronagh", odgovorila je A oife i jednim pokretom sklopila

praznu puku. Klak!
Bronagh je prepoznala puku koju je vidala jo dok smo bile djevojice, ali nije
uspjela odoljeti jo jednom pucnju u prazno. "Ima li dozvolu za tu stvar?"
"Ti si je osobno ispisala", rekla je A oife nastojei ne zvuati sarkastino. "A li
pronae li koji komad metala u guzicama onih tipova, slobodno se vrati i uhiti me."
U mom kraju sprovodi su obino ozbiljni sveani dogaaji na kojima se ak i mrtvaci
dosauju. Poinju sklopljenim rukama u crkvi Presvetog S rca, gdje zjakamo da vidimo
koga su smjestili najblie lijesu i gdje za izvoenja pjesme I n Paradisium mnogi obore
pogled. Po zavretku sprovoda, svi odlaze k pateru Malloyu na kiselo vino i razgovor o
tome kako se ivot "promijenio, a ne zavrio". A onda, kada se pater nalije, nekolicina
ivih odlazi na pivo u McSorley's i traa pokojnika.
U J imovu sluaju meutim ta pravila promijenila su se prije no to se pokojnik i
ohladio.
D a e posljednje putovanje ubijene gradske maskote biti drugaije svi smo shvatili
kada su u grad poele pritjecati gomile oaloenih, jedno zaneseno lice za drugim. Bilo
je tu, dakako, i morbidnih radoznalaca i pokoji novinar koji su nauli glasine o tragu
seksa i nasilja koji je, prialo se, seanchai ostavio za sobom po cijelom okrugu Cork.
Reeno im je da su ga ubile tri sestre iz tog kraja. Vrua stvar. S provod e sigurno sjajno
izgledati pred kamerama. A ljudi imaju pravo na informaciju, je li? Valjda je zato trg
zaposjelo toliko reportanih kola sa satelitskim antenama da uskoro nisi mogao vidjeti
kri koji je stajao nasred trga. J onno je mlatio novce posluujui im preskupo pivo i
priajui lai o "koljau iz Castletownberea" koji bi samo zvukom svojega glasa
paralizirao djevojke. Tako mu je ime i osvanulo u novinama; lanak je uramio i objesio ga
iznad anka. Pretpostavljam da je jo uvijek tamo.
I pak, tipini hodoasnik koji se u pohabanim tenisicama vukao Glengarri Roadom
bila je najee mlada djevojka, beznadno odana mukarcu kojega je smatrala
"jednostavno neshvaenim". S tara gospoda Crimmins prva je zamijetila da se ne radi o
nasuminoj struji luakinja. Prije nedjeljne mise, dok je zalijevala svoje zelenkade,
vidjela je kako pokraj prenoita prolaze skupine od deset, moda i petnaest ena. Veina
je nosila rance i boce s vodom, a ni jedna nije imala dovoljno gotovine da odsjedne u
nekoj od njezinih soba, ak ni na jednu no. S ve su ga nazivale "dragi J im", puno prije no
to su mediji nauli za taj nadimak i pretvorili ga u zaraznu uzreicu koje se grad do
danas nije uspio rijeiti.
"N ekako udno razgovaraju", pokuala je objasniti J onnu, koji mi je to jednom
spomenuo. "N e ele te gledati u oi, kao da su ve negdje drugdje. N i jednoj od tih
musavih hipijevki ne bih dopustila da prespava u mojoj kui."
Ratrkane skupine lutalica uz cestu uskoro su prerasle u prave karavane. Kao da su
izgubljena plemena I zraelova zaobila Egipat i dola ravno u na grad. Bronagh je uhitila
dvije etrnaestogodinjakinje koje su se odbijale udaljiti i vezale se lancima za ulinu
svjetiljku ispred postaje Garde, utuvivi si u glavu da je J im jo uvijek u mrtvanici.
N imalo sluajno, J im je leao u ledenici u upi lukog kapetana, kako bi djevojke poslali
na pogrean trag dok ne doe vrijeme da ga odjenu za posljednje putovanje. Tri odrasle
ene kampirale su ispred upnog ureda patera Malloya kako bi prve vidjele oaloene
koji su pristizali. O , da. Pravi cirkus, nedostajali su samo klaunovi. A ko su ljudi mislili da
su sestre Walsh luakinje, jo nita nisu vidjeli.
N a posljednji J imov dan iznad zemlje, crkvu je okruila tolika svjetina da je Bronagh
morala pozvati pomo ak iz Kenmarea. Pet punih patrolnih vozila. Kamene stube, to su

od glavne ulice vodile do tekih hrastovih vrata Presvetog S rca, bile su pretrpane
djevojkama obraza oslikanih cvijeem, uplakanim bakicama i snimateljima koji su se
naguravali kako bi napravili to bolju snimku. Mary Catherine Cremin donijela je oev
najbolji fotoaparat i na njega stavila teleskopski objektiv dovoljno jak da uhvati muhu na
obrazu patera Malloya.
S estre i ja odluile smo ne prisustvovati sprovodu. Budui da smo vei dio tog tjedna
provele razdvojene - oi u oi s jo jednim gardistom koji nas je silio da priznamo nekako nam se inilo neumjesnim. N i jedna nije uzmaknula ni centimetra, premda je
Fiona za ispitivanja toliko plakala da su pomislili da je Jim napao nju.
Ali, kada je dola subota, nisam mogla odoljeti.
"N estalo nam je mlijeka", rekla sam sestrama, koje su ostale kod kue i spreavale
radoznalce da nam kroz prozore zaviruju u kuu. "O dmah se vraam", lagala sam. S tavila
sam na glavu bej-zbolsku kapu koju je netko od A oifeine amerike gospode ostavio za
nekog posjeta i biciklom se spustila prema buci koju je stvaralo tisuu nestrpljivih grla.
Zvualo je kao Kolosej u vrijeme hranjenja ivotinja. Zadrhtala sam, jo jae nego kada
bih pomislila kako J im izgleda u lijesu. S tariji par pokazao je u mom smjeru i
fotograrao me dok sam prolazila. N aas sam poeljela da je J im tamo, da im apne isto
to je doapnuo onom veaninu - i odmah sam samu sebe zamrzila zbog toga. I zato
mi Ewie ne odgovara na S MS -ove? Pitala sam se kako izgledaju djevojke u starom S oiju
i, ugledavi vrh crkvenog tornja, do Boga se nadala da su rune.
Tetku Moiru nisam odmah vidjela.
Tek kad sam se uuljala na stranja vrata, blizu mjesta na kojemu su sahranjivali
asne sestre, ugledala sam jo uvijek prazan oltar. Bijeli lijes, istiji i od J imova Vincenta,
odbijao je svjetlost to je prodirala kroz prozorske vitraje. Pater Malloy sagnut je tjeio
priliku koja je kleala pred njim ruku sklopljenih u molitvi.
"Molim vas, preklinjem vas", rekao je. "Moramo poeti. Poite sa mnom."
Moja tetka nosila je alobno ruho toliko crno da bi gavrani u naem dvoritu bili
ljubomorni. N isam joj vidjela lice jer je veo koji ga je prekrivao bio ivan gusto poput
maevalake maske.
Unato tomu, mugnula sam iza ugla kada je ustala i pogledala u mom smjeru.
Kada je pater Malloy u crkvu pustio sve ostale, zauo se zvuk kakav proizvodi i
stampedo slonova. N isam se usudila ostati u crkvi na misi. to bi se dogodilo da me koja
od J imovih odanih uenica tamo opazi, pitala sam se. S outhern S tar ve je objavio
nekoliko lanaka iji su naslovi vritali garda na tragu ubojicama, to je odjeknulo sve do
D ublina, gdje nas je I rish Mirror nazivao sestre stile o (S tile o - mali bode ili ilo, ali i
iljasta enska potpetica (op. prev.). N aravno, nije bilo dokaza da nas osude, ak ni
optue; za to se pobrinula A oife. A onaj ovjek to je toga dana etao pse u blizini mjesta
ubojstva nije vidio nita osim cvrkutavih ptica. Uz to, kada smo otile, toliko je kiilo da
nije ostalo nikakvih otisaka stopala ili tragova guma.
Fiona mi je opisala Kelly, onu djevojku iz kue na brdu, i mislim da sam je vidjela
prije no to sam se iskrala natrag do bicikla. Bila je prekrasna, u crnoj svilenoj haljini koja
joj je padala do lanaka. Suze su joj se slijevale niz obraze, kao u pravoj operi. Prije no to
je pater izgovorio blagoslov, Kelly je suosjeajno stisnula ruku tetki Moiri. D a sam joj ja
dopala aka, to bi bio kraj.
No prava ludost pokazala je lice tek nakon sprovoda.
J im je, vidi, poeo izazivati oprena miljenja za castletownbereskim stolovima,
posebice otkako je Bronagh, za promjenu, posao poela raditi kako treba. O naj Tomo
odleao je svoje po zatvorima u Corku i D ublinu i imao jedan od debljih kriminalnih
dosjea. Prialo se da je Jima upoznao u koli, u nekom gadnom slijepom crijevu dravnog
sustava rehabilitacije, no za to nije bilo potvrde. Veini ljudi prie o silovanim i

pobijenim djevojkama ionako nisu dobro sjele, ak ni onima koji su uli njegove bajke i
sluali njegov milozvuni glas. To je znailo da ukop na groblju Glebe ne dolazi u obzir, a
isto je vrijedilo i za sva mjesta unutar grada. D jelovalo bi kao da smo meki prema
masovnom ubojici, a to ne bi ilo, koliko god draestan bio glavni osumnjienik. S toga je
postignut kompromis.
Groblje S vetog Finniana bilo je neobino staro mjesto za ukop, nagurano uz cestu. S
te strane asfalta nije bilo crkve koja bi mu pravila drutvo. D jelovalo je prastaro jo dok
smo bile djeca, a s vremenom nije postajalo nita manje oronulo. Budui da nije
pronaen nitko od J imovih roaka, gradsko vijee odluilo je dopustiti njegovim
mnogobrojnim oboavateljima da mu tamo postave nadgrobni spomenik i smjeste ga
ispod njega. Ljudi su govorkali da e prokletu stvar i platiti nekakvi tajni donatori. J ebem
ti, pomislila sam, koliko je puta prodao prokletu priu o rasturainama onog vuka? I dok
su stotine ena, jecajui, zavojitom cestom pratile njegov bijeli lijes, izbjegavajui promet
cijelim putem, gradski oci brzo su poalili svoju odluku.
Televizijske kamere snimile su procesiju ena koje su, jecajui kao opsjednute,
strujale kroz usku eljeznu kapiju i dalje. I skrala sam se iz crkve prije svretka mise i
zavrila na travi u blizini A oifeine kue, odakle sam kroz stari oev dalekozor promatrala
spektakl. Pogled mi je zaklanjao oblak praine to se zakovitlao u zraku kada je vie od
dvadeset ljudi pojurilo da na lijes, dok su ga sputali u grob, baci zemlju. N jihovi krici
pronosili su se planinskim obroncima poput krikova leinara nad strvinom. Ubij je ili je
voli, J immy, deko, pomislila sam u sebi, odmahujui glavom. Te jadnice ba i nisu puno
marile to si od toga izabrao, zar ne? Guva se prorijedila tek kada je tama uspuzala
preko grebena i prekrila cestu finom kiicom.
N o vidjelo se jo nekoliko lica, ak i iz daljine. Vidjela sam dvije djevojke, kojima
nije moglo biti vie od dvanaest godina, kako poravnavaju zemlju ispred nadgrobnog
spomenika. N isam mogla ne pomisliti na Fionine faraone i ne zapitati se jesu li i njihovi
ispraaji bili ovako suludi. J edna ena polako je polagala svijee i palila ih. Haljina oko
njezina koatog tijela vihorila je na vjetru, no ona za to nije marila. Palila je i palila
ibice sve dok ih nije ponestalo.
Kada je i ona otila, na samome grobu ostala je jo jedna ena.
Bila mi je okrenuta leima i ponovo je kleala, zaklinjui Boga koji joj je - ne jednom
- uzeo sve to je imala. Podigla je veo i okrenula glavu kao da osjea da je kriomice
promatram. Maknula sam oi s dalekozora to sam bre mogla.
Ali tetka Moira me je vidjela. Znam da jest.
I od tada ispatam za to.
S mijena stvar, to vrijeme. N e lijei sve rane, kako kau. A li s vremenom svi
zaboravljaju detalje. Pretpostavljam da je to razborito milosre prirode same.
Ljudi se najprije ne mogu sjetiti obrisa nekog dogaaja, ak i kada su mu sami
svjedoili. J e li J im ubio tri ene ili samo dvije? J esu li mu oi bile boje ljenjaka kao to
je tvrdila veina, ili zelene? Takve stvari. Protekne li dovoljno vremena, ljudi e posve
zaboraviti stvaran dogaaj i zadovoljiti se mitom. Tako je bilo i s ubojitim Walshicama,
jer smo osloboene svih optubi. etiri tjedna murjaci su nas odvlaili u Glavnu ulicu da
zurimo u iste tapete ili nas odvozili u Cork City, gardama s jo vie zlata na epoletama, a
onda nas pustili na miru.
Bronagh je, Bog je blagoslovio, znala da smo to uinile, naravno. Kao i veina
stanovnika Castletownberea i okolice. Tako smo, uas, stekle status ivuih legendi,
oajnih ena s kojima nema ale. Moja prethodna reputacija seksualne vjetice nije se
uope mogla mjeriti s tom novom razinom ozloglaenosti. N i jedna od nas nije se mogla
osloboditi okova tog mita, pa bismo ljudima samo kimale i drale se postrani.

N a kraju su i televizijske kamere i slobodna njukala napustili nae prednje dvorite

gdje su mjesecima gacali po blatu. D jeaci iz Presvetog S rca aputali bi kad god bi neka
od nas prola, ali ne kao prije, kada su nam potajice zurili u stranjice. S ada nas se nisu
usuivali pogledati u oi. Fiona je ak rekla da su ljudi poeli misliti da smo ovladale
nekakvom crnom magijom. J a sam htjela samo malo tog vudua, ne bi li mi Ewie uzvratila
pozive.
Vrijeme nije uinilo nita da izbrie najbolnije dijelove Moirina sjeanja.
"S krenula je", tako je, ula sam, J onno pokuao opisati to joj se dogodilo. Kaljala je
punim pluima otkako je - sjedei, dulje od tjedan dana, na J imovu grobu - uhvatila
upalu plua. Uasavale smo se mogunosti da na nju naletimo negdje u gradu, no to se
nije dogodilo. J ednom ili dvaput kriom sam prola pokraj njezina prenoita i u prozoru
vidjela natpis na prodaju. N akon nekoliko tjedana natpis je nestao, a jedna graevinska
ekipa uurbano je popravljala dimnjak, za im je kua ve neko vrijeme vapila.
O nih dana kada bi Fiona predavala u koli (nisi, valjda, pomislio da e ravnateljica
otpustiti pravu pravcatu zvijezdu?), a A oife razvozila turiste po okolici u vauxhallu koji je
kupila od osigurnine za mercedes, ja sam pokuavala ui u trag naoj tetki. N azovi me
morbidnom ili bolesnom; govorili su mi i gore stvari, pa sam preivjela. eljela sam
odgovor na pitanje zato se nije pojavila na naem pragu, maui Biblijom i izvikujui
prijetnje iz S tarog zavjeta. uljala sam se s dalekozorom kao kakav poremeeni graniar
ne bih li je, barem na trenutak, vidjela.
Vie od svega plailo me je to to se vie ne vraa na groblje - koje je, uzgred reeno,
uvijek vrvjelo od ena. Mjesto je uvijek bilo prekriveno cvijeem, a Bronagh je morala
postaviti straara kako bi bila sigurna da nitko nee pobjei s J imovim nadgrobnim
spomenikom. N a kraju - kako jednoga dana ne bi morala nazvati zapovjednitvo u
Macroomu i priopiti im da je netko ukrao i truplo - lijes je odluila zaliti betonom i
zavriti priu. Kako bilo, pohlepni sljedbenici ve su iz mora izvadili J imova Vincenta
Cometa i veinu dijelova prodali za pravo bogatstvo na e-Bayu. Posljednja relikvija,
polovica kabla konice, bila je omotana oko lubanje na J imovu grobu, poput trnove
krune. Pojela sam mnotvo sendvia s dimljenom unkom zurei u nju, ekajui da se
tamo pojavi i udovica. Ali nikada se nije pojavila.
J ednog obinog utorka, dolje, na staroj plai blizu Eyeriesa, vidjela sam kako na
vjetru vijori zeleni al.
Bio je to poklon koji smo joj nas tri, ne tako davno, darovale za Boi. Tetka ga je
nosila svezanog oko lica, kao netko tko jo ivi u pedesetima. eprkala je po zemlji
pokraj drveta kraj kojega sam njezina dragog J ima nasmrt izbola. I sprva sam teko
disala, a onda sam se umirila. Tamo nije bilo niega. Moda se, racionalizirala sam,
nastanila u umi. J e li sve svoje budne sate provodila na mjestu na kojem joj je umro
zarunik? ak ni tetka Moira nije bila toliko sentimentalna. U njezinim ustima ni maslac
se ne bi rastopio, i prije no to je skrenula. S kakutala je uokolo poput vrapca, kao da ne
uspijeva pronai odgovarajue mjesto. Trai neto, pomislila sam i osjetila muninu.
Trai i nee odustati dok to "neto" ne pronae. N o na tom mjestu vie nije bilo tragova
koje bi mogla iskopati; policajci su ga proeljali, sa psima krvosljednicima i svim
ostalim.
O tpuzala sam sa svog mjesta i biciklom se odvezla kui to sam bre mogla. U
Moirinim pokretima bilo je neega to me je uznemirilo vie od pomisli da ona znade
neto to ja ne znam. Kretala se poput raka, ili neke druge beutne ivotinje, bockala sve
dok se ono za ime je tragala nije slomilo poput ljuske jajeta.
"J este li ule vijesti?" upitala je A oife nakon nekoliko dana, sputajui dvije vreice s
namirnicama na pult. "J onno kae da se tetka Moira odselila. Vidio ju je jutros na
autobusnoj postaji kako ukrcava kovege u autobus za Dublin. Oito je prodala kuu."
O sjetila sam kako mi se sa srca podie bljedilo beznaa i zagrlila je kao luakinja.

"Mogla bih te poljubiti", povikala sam i povela je u neto to je trebao biti valcer sve dok
obje nismo zavrile u fotelji. N ovo pokustvo si nismo mogle priutiti, ali za-sjekline na
so pokrile smo ljepljivom trakom. Kad god bih kraj nje prola, pomislila bih na J ima.
N e mogu ni zamisliti kako se osjeala A oife. Fiona je kimnula svojom starom mudrom
glavom i zapalila pljugu koju emo podijeliti.
Tek tjedan-dva poslije shvatila sam da su Aoifeine dnevne ture sve due.
"Vozi ih do N ew Yorka nekim podzemnim tunelom, to li?" ispitivala sam je, no
moja bi se blizanka samo nacerila i rekla neto o tome da mora raditi due kako bi
skrpala kraj s krajem. Kada je mislila da je ne gledam, mii izmeu njezinih obrva sav bi
se zakovrao i djelovao ozbiljno, ba kao i onaj izmeu mojih kada bih neto tajila. S toga
sam odluila ne navaljivati.
O dahnut e kada dozna da sam napokon dobila Ewie - koja je sve to vrijeme
provela u zagrljaju neke abhake arhitektice, navodno "taaako pametne i osjeajne".
Uslijedila je svaa zbog koje moje sestre nisu spavale tri noi zaredom.
Koliko se sjeam, A oife i ja posljednji put zajedno smo sjele za stol tjedan poslije,
kada smo pozvale J onna na veeru. I dok je Fiona pripremala odreske koje je donijela,
A oife i ja sjedile smo vani i upijale posljednju dnevnu svjetlost. Trebala sam primijetiti
da je nekako drugaija, nekako neuhvatljiva, neprirodna. N o otkako smo upoznale onoga
gada, ni jednoj od nas kompasi nisu radili kako treba, zar ne? N osila je moju omiljenu
konu jaknu, Vonu s portretom O seara Wildea rukom iscrtanim na leima. ula sam
kako se, onim svojim upljim medvjeim smijehom, J onno smije neemu to je Fiona
rekla. N isam htjela pokvariti ugoaj, ali neto sam morala znati. J er, kao to rekoh, znam
poneto o naravi vremena. I smeta me kada neto s tim vremenom ne klapa.
"Kada si se onoga dana vratila do J ima", poela sam ne gledajui je, "dugo si se
zadrala. Predugo da samo uzme no."
Vjetar se dokotrljao s mora i uguio njezin odgovor, pa sam morala ponoviti pitanje.
Ovoga puta Aoife se pokuala nasmijeiti, kao da je cijelu stvar preboljela.
"Zasukala sam mu rukav", rekla je pridravajui cigaretu objema rukama kao da joj
prua sigurno uporite. "Htjela sam poteno pogledati onu tetovau. Fiona mi ju je
spominjala. S vi su imali neku teoriju o tome kako izgleda. D ok je leao na meni, zabio mi
ju je u lice kao izviaku znaku za zasluge. A li tukao me je drugom rukom, pa je nisam
uspjela vidjeti." Udahnula je i meni je sinulo da o toj noi zapravo nikada i nismo
razgovarale, osim dok smo smiljale ubojstvo da je osvetimo. S tomak joj se napinjao
ispod haljine koju je zdipila Fioni.
"Sluaj", rekla sam, "ne mora -"
"D a, moram. Htjela sam se uvjeriti u to da je doista mrtav, shvaa? S toga sam ga i ja
ubola. N isam htjela da vas dvije nosite sav teret, za sluaj da staroj Bronagh izraste nov
mozak ili takvo to." I zdahnula je. "N ije bio vuk, ako se sluajno pita. Ta teto-vaa.
I sprva, dok nisam obrisala krv, nisam uspijevala razaznati to je. A onda sam skuila.
Blizanci. Dva djeaka, s rukom u ruci. U umi. Kao u onoj njegovoj prii, valjda."
Pomislila sam na drugo lice iz svog nedavnog sjeanja i ugledala odsjaj tamne koe i
brzih oiju koje nikoga nisu eljele ni blizu J imu. Vragov dreser. ovjek s lcanim
eirom koji se pretvarao da ga zadovoljava sitni koji su nakon dobre predstave dobivali
od djece i njihovih majki.
"Tomo", rekla sam. "Jimov ovjek za organizaciju."
"to s njim?"
"Tomo na japanskom znai pratilac, tono?" nastavila sam. "Bit e da je J im momka
volio dovoljno da se iara tintom. Kao da su blizanci ili takvo to."
"A ha", rekla je A oife gasei opuak i ne povukavi dim. "Prije no to mu je zdrobio
lice."

"Veera, deki!" viknula je Fiona otvarajui bocu vina i pokuavajui izmaknuti

Jonnu.
I dok sjedim ovdje i sve ovo piem, doe mi da se iamaram to nisam zbrojila dva i
dva prije nego to smo moja blizanka i ja ule u kuu. S amo sam trebala zastati i
razmisliti o onome to sam ve znala. N o takva me samokritika nikamo nee odvesti,
stalno govori Fiona. I moda je u pravu.
Aoife je nestala prije no to se prvo jesensko lie zautjelo.
Bio je etvrtak, morao je biti, jer sam obino tim danom odlazila po potu u
potanski ured u Ulici A min. Pronala sam klju, otvorila na potanski pretinac i izvukla
nekoliko usranih reklamnih letaka i jedno pismo. I ba kad sam ga namjeravala staviti u
torbu, pogledala sam ga jo jednom. S vi zvukovi oko mene utihnuli su do mrmljanja, ak
i vritanje djece koja su se otimala oko sladoleda.
Otvorila sam pismo. Zapoinjalo je veselim
Hej, djevojke.
Biciklom sam odjurila do kue, tako brzo da sam se osjeala kao da mi je netko u
plua ulio kiselinu za baterije. I sprva nita nisam rekla, samo sam zgrabila Fionu za
ovratnik i natjerala je da ga i ona pogleda. S klupala sam se na kauu i pokrila ui.
Morala sam zamiriti, jer sam pred sobom vidjela pogled koji sam one noi vidjela u
Aoifeinim oima i znala to mi pokuava rei. Bio je to dug oprotaj.
Fiona je proitala pismo, poravnala ga dlanom i pogledala me. N e znam koliko mi je
dugo trebalo da skupim hrabrosti, no na kraju sam joj prila i poela ga i sama itati.
Aoife je pisala:
Morala sam otii. N e brinite, posebno ti, Rosie, gunalo, nije zauvijek. A li u grad se
moda dugo neu vratiti. To nema nikakve veze s bilo kojom od vas, a nisam ni skrenula
zbog onoga to mije J im uinio. N adam se da ete mi obje oprostiti ono to namjeravam
uiniti.
Do tada, neka vas nai roditelji u raju paze i tite. Volim vas obje vie nego to znate.
Zauvijek vaa sestra,
Aoife
To pismo proitala sam, valjda, stotinu puta, i jo uvijek mi je djelovalo nelogino.
D ani su se pretvarali u tjedne, pa u mjesece, i svaki put kada bih dola do posljednjih
rijei, njezina bi mi poruka zvuala manje kao ljubavno pismo, a vie kao posljednji
pozdrav.
Nisam mogla znati da nam slijedi jo jedno pismo.
A u njemu nije bilo ni spomena ljubavi.

S jea se kako sam ti rekla da znam poneto o vremenu? Zaboravi. Pokazalo se da

sam potpuni idiot. Vrijeme radi to mu je drago, ne obazirui se na one koji tvrde da
poznaju njegove tajne ili ih nastoje spoznati. Tako bi ba i Heraklit i Einstein mogli lijepo
zaepiti.
Jer tri godine koje smo provele bez Aoife inile su se kao dvadeset.
Fiona i ja zatvorile smo njezinu kamenu kuu. To nam se inilo najpametnije.
Fotogra su i dalje eljali teren, posebno u turistikoj sezoni, kada nas je dolazilo
smetati svako dijete s mobitelom. I krov je sve jae prokinjavao, pa smo morale ustajati
u kojekakva doba noi i posvuda postavljati kante. Finbar, blagoslovljeno mu gramzivo
srdace, za nju nam je ak ponudio dobru cijenu, no Fiona mu je rekla da si je zabije u
dupe.
Tako sam se preselila u Fionin egipatski hram, gdje sam, kad god bih pospremala,
morala paziti na sve one njene drangulije. Za stanarinu je zaraivala kao i prije, to ti se
moe uiniti neumjesnim. Morbidnim, ak, da nakon cijele ludorije jedan k'o sam vrag
kriv ubojica paradira Presvetim Srcem i kvari povodljive mlade umove.
D odue, bilo je roditelja koji su je eljeli igosati kao desperatnog ubojicu. D onald
Cremin, Mary Catherinein otac, pokuao je. Bilo je i onih koji nisu stali na tome da
polugluhoj gospoi Gately apuu o seksualnoj izopaenosti, o vjetijem kovenu i
slinim besmislicama.
Jedino na to nisu raunali bila su njihova djeca.
Kad god bi neko od Fioninih mrkavih udovita, s nekim nejasnim obrazloenjem,
ispisali iz njezina razreda, neko drugo jedva bi doekalo da ga pouava castletownbereski
Jessie James.
ekali su je u redovima na hodniku. N eki su u udbenicima imali i njezin autogram.
N a kraju, prije no to su dogaaji ponovo naglo promijenili tijek, markiranti bi je na
povratku s posla pratili ulicom.
Kod kue sam je gledala kako prelistava bezbrojne broure i mape putovanja, kao da
bi ijedna od nas doista otila iz grada sve dok A oife nema. S mirivalo ju je, znam, da i
dalje gleda nakupine kamenja razasute po pustinjskom pijesku. N o nikada mi o tome
nita nije rekla. N ije ni morala. N jezine misli ula sam i s druge strane prostorije. O d nas
tri, ona je oduvijek najglasnije mislila.
J a sam, usuujem se rei, u meuvremenu postala pravi strunjak za brbljanje na
radiovalovima. I pak, nisam kao nekada razgovarala sa svakim seronjom, tek toliko da mi
proe vrijeme. Ubrzo je gomila mojih radijskih pijuna, od Clontarfa do Killale, traila
kratko oianu plavuu koja vozi olupani smei vauxhall royal. N a strai su bile ak i
revne velke kolarke iz A berystwytha, a vodila sam i duge, isprekidane razgovore s
lukim kapetanima u Liverpoolu i Cherbourgu, za sluaj da je krenula onamo. I usput se
ostavila pljuga, zamisli! Udebljala sam se, kao netko tko zbog bolesti ne izlazi iz kue.
Fiona mi je govorila da mi dobro stoji, za to sam joj mogla opaliti pljusku. S ada, kada
vie nije bilo Ewie, za koga sam, kvragu, trebala izgledati seksi? S voju rakunsku minku
podijelila sam curama iz Presvetog S rca, mravima k'o trava, koje su me u oduevljenju
umalo izljubile. I z kue sam izlazila samo u kupovinu namirnica, a onda se vraala
svojim skalama i svom mikrofonu, gdje sam se osjeala sigurno.
Samo, nita od toga nije pomagalo. Aoife je otila.
A dogodilo se jo neto, neto to sam opazila tek mjesecima poslije. Netko je nestao
iz mog nevidljivog svijeta megaherca.
S traar, onaj samozadovoljni glas to je sve o J imu doznao prije mene, zatvorio je
svoja vrata. Traila sam ga lijevo-desno po skali, mijenjala frekvencije, ak i zamolila
druge radioamatere da mi jave ako ga pronau na svojim skalama. A li nitko ga nije
pronaao. Poela sam se pitati nije li taj slatkorjeivi tip bio sam J im, nije li se i tako igrao

naim glavama, za sluaj da igra licem u lice nije bila dovoljna.

"N eki dan sam uo nekoga tko je zvuao slino", ustvrdio je jedan od mojih
najotkaenijih radijskih oboavatelja s druge strane mora, iz Brightona. "S amo je otvorio
kanal i trabunjao o zlu, prilino dugo. I bio je poprilino srdit. O nda je zasvirao na
klaviru. Trajalo je cijelu vjenost. Cola Portera, zvualo je kao 'S ve prolazi'. Vjerojatno i
prolazi. Nakon toga vie nije ni prozborio, pa sam se iskljuio."
Moda bih u neto od toga i povjerovala da je dolazilo iz pouzdanog izvora, a ne od
tipa koji je dahtao pri pomisli da mi zaviri u gae. O sim toga S traar mi nije zvuao kao
ljubitelj glazbe. Bio je previe opinjen vlastitim glasom da bi se gnjavio s drugim
instrumentima.
Bronagh se neko vrijeme drala podalje, ali na kraju je s nama ipak ponovo poela
razgovarati. S luaj protiv J ima i Toma, ispostavilo se, temeljio se na indicijama, ali
seksualni napadi i ubojstva su prestali. I ako dokaza za to nije bilo, svi su znali da su
upravo ti deki poinitelji. S vake godine J onno je na gradskome trgu organizirao
dobrotvorne priredbe za pomo obiteljima rtava. Fiona i ja nevoljko smo bile poasne
goe, ali smo mu izlazile ususret. Uvijek bi mi rekao da me u pubu u svako doba eka
pivo, ali nikada nisam ula onamo. Gospoda Crimmins, koja je preuzela sve goste koje je
tetka Moira rastjerala, izgradila je novo krilo na svom prenoitu i odnosila se prema
nama s potovanjem. "Ni meni se taj momak nije sviao", uvijek bi nam rekla.
S tvari su se vratile u normalu, koliko je to bilo mogue u gradiu poput naeg, i
ovjek bi oekivao da e na tome i zavriti, zar ne? D vije aave sestre koje po svijetu
trae treu, izgubljenu, nastojei zaboraviti tetku koja ih je jednom voljela. Ugasi
televizor i idi u krevet. Kakav bi to usrani film bio.
Vrijeme jest udna stvar. Zgrabi te i saplete, bilo bi predugo objanjavati kako. J er,
gotovo tri godine od dana kada sam podigla A oifeino pismo, u naem potanskom
sanduiu osvanulo je drugo. Kuverta je bila od debeloga pamunog papira i bila je
poslana s adrese:
Ulica Strand, Malahide, Okrug Dublin
Bilo je preusmjereno iz A oifeine stare kue, pa sam znala da nije njezino. Primatelji
nisu bili navedeni, tek potanska adresa. O voga puta sama sam rastrgala omotnicu, ne
osvrui se na radoznale poglede susjeda. Drage moje, pisalo je:
N adam se da vas je ovo pismo zateklo u dobrom zdravlju. O dmah u prijei na stvar
budui da mrzim pisati i nemam nikakvu elju tratiti vam vrijeme. I mam vrst dokaz da
ste sve tri ubile mog J ima. N e zanima me vae uhienje. N eto drugo mi je na pameti.
Zgrabio me je rak i nije mi ostalo puno vremena, kau lijenici. Mjesec dana, moda.
Evo dogovora: elim da sve tri doete u D ublin i brinete se o meni dok ne umrem.
N emam nikoga drugoga. Uinite mi tu posljednju uslugu, ili e gardai dobiti sve podatke
kojima raspolaem. Prilazem uzorak. A imam ih jo. Vi, cure, niste za sobom poistile
kako treba. A dresu ete pronai na poleini kuverte. D oite im ovo proitate. A ko ne,
posjeivat u vas u zatvoru Docha-s, zar ne, drage moje?
Velike puse svima
Vaa teta,
Moira
Uzorak? ega? N e razmiljajui sam uinila to je rekla; bio je to reeks iz

djetinjstva. Protresla sam kuvertu i neto mi je iz nje ispalo na dlan. N eto u to bih
pogledala svaki put kada bih svojim pluima obeala da se posljednji put gue.
Bio je to moj upalja, onaj s lubanjom i prekrienim kostima, koji sam svojedobno
osvojila na pokeru. Prokleta ena stavila ga je u plastinu vreicu. S itni komadii zemlje
jo su bili zalijepljeni za njega. N isam se sjeala da mi je igdje ispao, ponajmanje ispred
tipa kojega sam netom izbola noem. Kada sam ga posljednji put upotrijebila?
Pokuavala sam premotati traku tri godine unatrag i nisam uspjela. A li obino sam ga
nosila u torbi. A torbu sam toga dana imala sa sobom. to je jo imala Moira? pitala sam
se okreui pedale, na putu k sestri. Putem sam zastala da povraam. D ok su drvee i
radoznali pogledi prolijetali kraj mene, pokuavala sam zamisliti to bi se dogodilo da
pismo jednostavno poderem i ne spomenem ga Fioni. Bio je to obian blef, prijevara ene
koja je izgubila i posljednju trunicu razuma to joj ga je udijelio njezin plastini I sus.
Tono? A onda sam poela sumnjati u sebe.
J esmo li ostavile otiske prstiju na jo neemu? N a gumbima na J imovoj koulji,
moda? N e, murjaci bi to otkrili davnih dana. Kada sam otvorila vrata Fionina doma i
upala unutra, maui pismom kao luakinja, u glavi mi se vrtjelo kao da u njoj radi fen.
Samo, moja starija sestra nije bila sama.
O soba koja je sjedila na kauu, odjevena u neto nalik otrcanoj vatrogasnoj odori,
nije odmah ustala. Ba sam htjela upitati Fionu je li nam to lokalna dragovoljaka
vatrogasna brigada dola pomoi da obnovimo kamenu kuu. A onda sam prila
dovoljno blizu da vidim tko se skriva u tom kostimu. I spustila sam pismo na pod,
nainila jo jedan korak i u srcu osjetila istodobno ljubav meku poput karamele i usijanu
srdbu koju ti ne mogu ni pokuati opisati. Posjetitelj je podignuo glavu i stidljivo se
nasmijeio.
"A sad e mi rei da sam nadrapala, je li?" rekla je Aoife.

D ugo se nita nije dogodilo. N ije bilo radosnih usklika, ni srdite vike. S amo sam
podigla pismo i sjela to dalje od A oife. Rijei mi nisu dolazile. Vrata su zakripala pod
udarom vjetra koji je vani puhao. Fiona mi je, bez pitanja, ulila alicu aja, i ja sam je
zgrabila ne oklijevajui. Morala sam raditi neto dok ne doem k sebi.
"Puno toga moram objasniti, znam da moram", rekla je moja blizanka i kimnula u
svoju alicu s ajem.
"Pedeset i pet centa", napokon sam rekla, pokuavajui zvuati mirno.
"Rosn rekla je Fiona, zvuei poput nae majke.
"Toliko bi te kotalo", ustrajala sam. "J ebenih pedeset i pet centa, za potansku
marku za razglednicu kojom bi nam dala do znanja da ne lei potrbuke u nekoj grabi.
A li tebi je i to bilo previe, je li? Previe komplicirano, polizati marku? Pa mogla si
priekati vlano vrijeme i stajati vani dok ne bude dovoljno mokra da je prilijepi na
kuvertu? To bi bilo lijepo."
"Rosie", pokuala je A oife, i tek tada postala svjesna pisma koje sam drala u ruci.
"Mogu li samo "N e, ne moe", rekla sam zadravajui suze, ali jedva. "Ba nam je bilo
lijepo, meni i Fioni, dok nam je oko vrata, kao krepani albatros, visjela ona besmislica o
sestrama S tile o. A ti si bila - gdje? N a jugu Francuske s nekim svojim nogometaem? I li
s onim Belgijancem to nas je pokuavao nauiti zvidati?"
"Morala sam neto obaviti", bilo je sve to je rekla u smislu objanjenja, steui
kaputi vrsto oko tijela, kao novak koji se za inspekcije skriva od efa. Fiona mi je
spustila ruku na rame, ali ja sam je ignorirala. Moda i nemam pojma o vremenu, ali
nisam toliko glupa da ne osjetim kada ti, nakon to tri godine glumi da ti je dobro, ep
napokon izleti iz boce. N ekoliko puta presavila sam papir koji sam drala u ruci, gotovo
zaboravivi da se ne radi o pozivnici za veeru, nego o avoljem origamiju.

"Pa, samo se nadam da si posjetila tetku Moiru", rekla sam, "ako si to mislila rei
onom smijurijom 'oprostite mi zbog onoga to u uiniti'. O nda? J esi li joj ula u trag,
zapalila joj kuu ili takvo to?"
"S ada bi bilo dosta!" rekla je Fiona. Mislim da se, unato svemu, iskreno zgrozila
sluajui me kako elju izgovaram naglas.
I sama je pomiljala na to; zato je i zvuala kretavo i sablanjeno, kao kakva bakica.
"N e, nisam", rekla je A oife i posegnula za mojom rukom. N akon nekoliko trenutaka
zgrabila sam je, ali je jo nisam mogla pogledati u lice. N isam eljela da me itko vidi
kako plaem, ak ni moje sestre. Kad bi me Ewie uzrujala, dok je jo dolazila, uvijek bih
otila u kupaonicu i izlazila tek kada bi mi oi bile suhe. N e opravdavam se, naprosto je
bilo tako. Priznat u ti, nita na ovome svijetu nije se moglo mjeriti s ponovnim dodirom
Aoifeinih prstiju. Fiona je bila dovoljno pametna da ne otvori usta i uprska cijelu stvar.
"Pa to si onda radila?" upitala sam.
"D ajte mi malo vremena i sve u vam ispriati", rekla je A oife, i sama pomalo
mrcajui, na kraju. Primijetila sam da su joj ruke ogrubjele, kao u pralje. "N e znam
odakle bih poela. Ali ostat u neko vrijeme. Stoga ne moramo uriti."
to sam sporije mogla, razmotala sam pisanu prijetnju tetke Moire, gledajui kako se
lica mojih sestara napinju od iekivanja. Papirnata ptica to sam je pokuala sloiti od
pisma nae tete razmotala se u amac. "O , da, moramo", rekla sam, osjeajui kako se i
posljednji ostaci sigurnosti ili radosti to se kovitlala u meni stvrdnjavaju i pretvaraju u
kamen. "Jer idemo u Malahide."

Ni jedna od nas u vlaku nije puno govorila.

Vlak koji je u devet i trideset polazio iz Cork Cityja bio je dupke pun. O djea je na
svima bila mokra i prozori su se zamaglili kao u ruskoj kupelji. S estre i ja pronale smo
mjesto uz prozor, to je mogue dalje od vagon-restorana. J er, da je netko uo na
isprekidani razgovor, odmah bi povukao ruicu za sluaj nesree i pozvao najblieg
policajca.
Pokuaj nas razumjeti. N ismo bile nikakve okorjele kriminalke, tek tri djevojke koje
nisu imale izbora. A ko se okorjeli kriminalci i kriminalke upravo time ispriavaju pred
sucem... pa dobro. Zamisli sebe na mom mjestu, i matematika postaje razumljivija.
Voljeti ga ili ga ubiti? S jea li se tog starog pitanja za publiku? Problem je u tome to ti,
jednom kada ubije, to vie i ne izgleda strano. A gdje je tome kraj? Shvaa li me?
"N isam ponijela nikakvo oruje", rekla sam ostalima, tiho, smijeei se dvojici
starijih ljudi koji su na drugom kraju reda dijelili vreicu ipsa.
"Zaepi, idiotkinjo!" proaptala je Fiona. Za put nam je spremila sendvie i aj, ba
kao to je to inila kada bi nai roditelji izlazili i ostavili najstariju sestru da nam kuha.
A oife je utjela sve do posljednje postaje. Kou joj je, u tri godine, prekrio nekakav
tanak sloj tuge, ali bore na njemu nisu priale cijelu priu. utni me ako zvuim
sladunjavo, ali iz nje je zraio nekakav spokoj kakav ne bi osjetila ni nakon bezbroj sati s
paterom Malloyem. N ije poputala pod pritiskom, ak ni sada kad nam je nad glavom
visjela prijetnja tetke Moire. I ako je negdje imala neko fantastino skrovite, nije ni
razmiljala o tome da ne pode u D ublin sa mnom i s Fionom. "S vi za jednog..." rekla je
nakon to je nazvala eljezniku postaju i kupila nam karte. N eto se promijenilo u
njezinoj nutrini, u samoj sri, a to "neto" nije bilo ubojstvo. Bila je to neka blistava
svjetlost koju je zadravala za sebe.
"Moram vam neto pokazati", napokon je rekla netom prije dolaska u D ublin, kada
se - u New Bridgeu - ispraznio gotovo cijeli vagon.
Fiona i ja nagnule smo se prema njoj i vidjele predmet to ga je drala u ruci.

Bio je to muki novanik.

"Uzela sam ga iz J imova depa", rekla je i, prisjeajui se, ponovo ostala bez daha.
"Ne znam zato sam ga sauvala."
Predmet boje karamela sjajio se od izlizanosti. N isam mogla doekati da ga otvorim.
Tu sam ast ipak prepustila A oife. U njemu sam ugledala ono to sam i oekivala: raune
i nekoliko novanica. Moja blizanka potom je prstima, iz plastine navlake, izvukla
J imovu vozaku dozvolu. N a slici je doista bio on, s onim bljetavim zubima i sputenim
seksi obrvama. Ali ime je pripadalo neznancu, to me uope nije iznenadilo.
"Dakle, zove se Jim O'Driscoll?" rekla sam.
"Zvao se", ispravila me je vjeita uiteljica Fiona. "to jos ima?"
A oife je na dlan istresla sve smee iz novanika, jednu staru voznu kartu i potroenu
telefonsku karticu. Primijetila sam da se novanik nije stanjio. Zavukla sam prste iza
vozake dozvole i osjetila neto to se od znoja zalijepilo za kou novanika.
Presavijeni list papira, poutio i upljikav od starosti, ponovo je ugledao svjetlost
dana.
"to je to?" upitala je A oife i spustila glas ugledavi konduktera koji je krenuo u
posljednji obilazak prije svretka smjene.
Paljivo sam razmotala unutarnji ivot i matu jedinog mukarca (osim mog oca) o
kojemu sam ikada ita eljela doznati. Papir se teko odmotavao, opirui se indiskreciji,
no na kraju je ipak otkrio o emu je stari dobri Jim sanjao izmeu dvaju ubojstava.
Rukom iscrtan, staromodni zemljovid s blagom nalik djejem irio se na sve etiri
strane svijeta. N a sjeveru, neprohodni ledeni stupovi stajali su na putu sitnome liku sa
tapom u ruci. U dnu zemljovida, blizu oceana prepunog stranih hobotnica, na stazi uz
plau, leala je enska figura slomljenog vrata.
"Kriste, izgleda kao S arah", rekla sam, i kondukter je okrenuo glavu prema meni. D a
se izvuem, poela sam se smijati i kikotati kao curica kakva nikada nisam bila, i on je
produio, odmahujui glavom.
Blizu onoga to je trebao biti istok, zemljovid se pretvarao u umu kvrgavih
hrastova, sa arobnjacima u iljatim eirima iz ijih su prstiju izlazile zrake, u cik-cak
liniji. D jeve bajne bjeale su od vukova, koji su izgledali kao da ive u obilju iz kojega e,
prije zalaska sunca, odabrati plijen.
No mene je sledio jedan detalj, loe nacrtan i razmazan.
"To je dvorac", rekla sam podiui zemljovid na svjetlost. I bio je. J im je, Magic
Markerom, vrata dvorca obojio u crno. I zvan zidina dvorca jedan je lik sjedio i baratao
neim nalik radiouredaju. Mukarac, inilo se. I z glave su mu izvirali "elektrini valovi". I ,
dobro si me uo, sjedio je; postojao je savreno dobar razlog zbog kojega vie nikada
nee ustati.
N oge su mu bile slomljene. Gotovo kao da ga je netko namjerno pregazio i ostavio
da umre. Kraljevi, sjetila sam se J imove bajke, koji je posjedovao magine moi. Konj je
upravo pao na njega. N jegov brat Euan ubit e ga i ukrasti mu krunu. I me umirueg
kraljevia bilo je... kvragu, nisam se mogla sjetiti.
Pokraj vlaka proletjeli su prvi betonski stupovi, to je bio znak da sestre i ja uskoro
zalazimo u neprijateljski teritorij.
"S ljedea postaja, D ublin Heuston", odjeknuo je beivotni glas iz razglasa. "O vaj vlak
vozi u Dublin Heuston. Hvala vam to ste putovali Iarnrd Eireannom."
Komotno nam je mogao rei i da vlak juri ravno prema zidinama zatvora D ochas;
njegova crna vrata s treskom su se zalupila za nama.

Kada smo bile male, majka bi nam uvijek priala istu vrstu prie za laku no,
posebno kada bi neto lupnulo u mraku. Medu njima nije bilo puno razlike, ali bi se
malo produavale ako bismo pred kraj prie jo uvijek plakale ili bi nam trebao dodatni
traak nade koji bi otjerao babarogu ispod kreveta.
O bino bismo joj meutim dodijavale da nam pria priu u kojoj smo na kraju
ispadale junakinje, u stranim okolnostima. Zar bi inae bile zabavne? Majka bi najprije
pokuala s blaom inaicom, onom u kojoj se jednorozi igraju s vilenjacima i slina
sranja. A onda bi poputala i priala onu u kojoj je neto vrebalo iz mraka.
"ivjele jednom tri hrabre djevojice, ba poput vas", poela bi, uukavajui nas u
poplune sve do brade, gasei sva svjetla osim jednog. "D om im je bila drvena kua
duboko u zaaranoj umi. I vilenjaci i ivotinje voljeli su ih imati za susjede. S amo su
trolovi, koji su vie voljeli mrak i danju se skrivali ispod stijena, nou izlazili i vrebali tri
ljepotice. To je znailo da sestre, im sunce zae, moraju osvijetliti kuu."
I nastavila bi nam priati kako su djevojice svake noi skakale u nebo i mreama za
leptire hvatale zvijezde, dovoljno zvijezda da osvijetle spavau sobu dok se sunce ne
vrati. Upletale bi komete i sazvijea sve dok ne bi nainile sag, koji im je sluio kao
pokriva. N apokon, uplaeni neprestanim sjajem iz njihove kue, trolovi su prestali
dolaziti.
S ve je bilo dobro dok se najljubomornija od svih peinskih trolica nije odluila
ukrasti njihovo zvjezdano blago. N ije imala ime, no plaili su je se ak i vukovi; kada bi
osjetili njezinu prisutnost, odustajali bi od lova.
ekala je da djevojice zaspu, omotala se alom toliko gustim da se kroz njega nisu
mogle probiti nikakve zrake i popela se u kuu na drvetu. Ruke su je zapekle kada je
dodirnula bljetavi pokriva, i gotovo je kriknula. I pak, uspjela je ostati tiho sve dok
tisue zvijezda nije pospremila u najdublju, najmraniju rupu u zemlji.
Tri djevojice probudile su se jer su im na vrata sada lupali i pokuavali ui i svi
drugi trolovi. "Preostaje nam samo jedno", rekla je najhrabrija djevojica. "Moramo se
uputiti pod zemlju i svladati sve opasnosti koje lee pred nama. J er mi smo sestre koje
spavaju pod zvijezdama."
N ajhrabrija. Kako ti se to svia? Majka je oduvijek imala smisla za melodramu.
N akon bezglave odiseje s A oife, Fionom i sa mnom u glavnim ulogama, borbe s
vjeticama, demonima i crnim vitezovima, sestre bi napokon vratile kozmiki pokriva i
ivjele sretno do kraja ivota. Majka bi nam, uz to, none svjetiljke ostavljala upaljene do
jutra, to ju je poprilino kotalo.
Rekoh ti da nas je voljela, zar ne?
Na postaji Heuston nije nas ekalo nita arobno.
Ukrcale smo se na lokalni dart-vlak za Malahide i ponovo zapale u tmurnu tiinu dok
su pospane kue na lukobranu prolazile pokraj nas. I <ada smo tamo stigle, valjalo nam je
proi tek nekoliko uskih ulica u kojima su sve kue izgledale kao da su napravljene od
raskvaenih medenjaka.
J a sam bila najhrabrija, pretpostavljam. S toga sam i pozvonila na vrata kue broj
jedan u Ulici S trand, prije no to je to njima dvjema uope palo na pamet. S jetila sam se
dana kada me je tetka prvi put odvela da mi kupi slatkie i osjetila se veoma starom.
I z kue su se zauli disciplinirani, odrjeiti koraci, a onda i otro kljocanje brave na
vratima. Tu sam kombinaciju zvukova, petkom uveer, nauila mrziti kod kue u
Castletownbereu. A onda su se vrata otvorila.
N ikada je nisam vidjela tako lijepu. Kosa joj se prosipala po ramenima, preplanulim
koliko i lice. Zubi su joj bljetali jae od J onnovih umjetnih, a haljina joj je pristajala kao
da je na tijelo nanesena sprejem. U toj je kui prokleti vremeplov, pomislila sam. Vratila
je sat unatrag. J im se nikada nije dogodio. Ponovo smo bile djeca. I nai roditelji samo

to nisu stigli.
Je, ba... znam. Prokleto dobro vrijeme da zabije glavu u pijesak.
Kakav god rak navodno imala, ustuknuo je pred sunanjem. N a nosu su joj izbile
pjegice. N ajprije nas je pogledala, a onda se nasmijeila, s takvom iskrenom radou da
sam odmah znala da je jedna od nas trebala ponijeti barem no.
"S tigle ste, ljepotice moje", rekla je, i ja sam se zapitala gdje krije zvjezdani sag.
"Taman na vrijeme za aj."
Evo, opet me hvata onaj udni osjeaj da ti ne elim dalje priati.
J er, ti ve pogaa, zar ne? N ajudnija stvar u vezi s vremenom koje smo provele u
toj kui bila je injenica da nam je, u poetku, sve djelovalo veoma civilizirano, gotovo
ugodno. Tetka Moira je, naravno, bila uvrijeena, i nije mogla prikriti srdbu dok nas je
posjedala za onaj stol od mahagonija koji smo prepoznale iz starih dana. Gotovo se
ispriala to nas je uope natjerala da doemo. A onda, kada su se kocke eera istopile u
aju, prela je na stvar.
"Rak kostiju", rekla je tetka Moira i kimnula nam kao da se predstavlja tim imenom.
"To znai da u izblijedjeti kao stari ubrus. I ne brinite. Kada me vie ne bude, moete
uzeti svoje... stvari... iz one komode, tamo." Pokazala je komodu od hrastovine na
drugom kraju sobe. J edini ukras u sobi bio je fotografski portret Eamona de Valere.
Gipsani sveci oito nisu preivjeli putovanje do Malahidea. O statak kue mirisao je na
ustajalu prainu i kajanje. U njoj nitko, zapravo, i nije ivio; svi su u njoj samo boravili.
Plastini I sus visio je iznad vrata, a tapete su bile one prugaste, kakve ste mogli oekivati
u kui pokojne bake prije pedeset godina. O sim nekoliko fotelja koje su izgledale kao da
se na njima previe sjedilo, drugog pokustva nije bilo.
"Kakve stvari?" upitala je Fiona silno se trudei da ne zvui kao da bi joj najradije
zavrnula ijom. "Ima upalja, dobro, ali ..."
"to, zar se ne sjeate?" zadirkivala nas je naa naizgled posve zdrava tetka i, da nam
udovolji, otila otkljuati ladicu komode i vratila se s neim nalik vreici trave. Tada sam
prvi put opazila njezinu ogrlicu. I zgledala je kao da je izraena od eljeza, ili od
potamnjelog srebra. A li privjesci na njoj nisu bili drago kamenje, nego kljuevi. Pred
nosom nam je protresla vreicu punu zemlje i rekla: "Gardisti ovo nikada nisu pronali.
Upalo je u uplje deblo, kao u bajkama. A li ja jesam. I trebalo mi je dugo. O tila sam
tamo i traila, im mi je Brianna iz S uperValua rekla da je J im naiao po bocu chablisa i
krenuo prema plai." Zurila je u mene i ja sam joj uzvraala pogled sve dok mi nije
postao nepodnoljiv. "Problem je u tome to on nije pio chablis. Meni je to zvualo kao
nevolja, nije li? I mala sam taj osjeaj praznine i prije no to sam doznala da je..." Zastala
je prije no to je usnama uobliila rije mrtav. "D obro. U svakom sluaju, nakratko sam
morala nestati kada su Bronagh i njezini pajdai stigli sa psima. A li vratila sam se.
Pronala sam prave dragocjenosti. I potraila sam ih jo, ak i kada su one glupe ene
mjesto pretvorile u svetite. Prava kolekcija, zar ne?"
U vreici je stajala zguvana kutija cigareta koju je J im bio bacio, a druga je
sadravala neto nalik gumbu s A oifeine haljine. Bilo je tu jo predmeta, no ja sam
prestala gledati. S amo na temelju toga, u to sam bila sigurna, osudili bi nas za ubojstvo.
Tetka Moira je ponovo zakljuala svoje dokaze i gurnula nam preko stola nekakav papir,
da ga proitamo.
"I sada, kada smo sve ovdje, dogovorimo kuna pravila", rekla jeKao da smo ponovo
bile u koli, sa asnim sestrama. Ustati u est, pripremiti joj doruak i lijekove. N akon
toga, pospremati do podneva, pripremiti joj ruak, jo analgetika, i tek smo tada smjele i
same jesti. Prije pripremanja veere za nju, poslijepodneva je valjalo provoditi u nabavci
namirnica, s jednom neobinom stavkom.

"I z kue smijete izlaziti samo po jedna", rekla je tetka Moira. S ada je izgledala manje
blistavo.
"Zato?" upitala sam.
"Zato to ja tako kaem." Pokazala je dugi be kaput to je visio na vjealici pokraj
vrata. "I , kada izlazi, svaka e odjenuti onaj kaput i al. Kupovat ete samo u duanu na
uglu ulice i nikada neete kupiti nita to nije na popisu. Jesam li bila jasna?"
Pogledala sam je u oi i sjetila se kako mi je Fiona opisala kako je izgledala pri
prvom susretu sa J imom. O pinjena, mislim da je rekla. I zvan sebe. N e izvuemo li se
uskoro odavde, mrtve smo k'o zeevi usred sezone lova, pomislila sam. I , gledajui traak
njezina osmijeha, ve sam razmiljala o najboljem nainu bijega.
Prvih nekoliko tjedana nita se nije dogodilo. Fiona je kupovala, ja sam istila, A oife
je kuhala, ba kao u nekoj matariji staroga D eva o tomu kako estite irske djevojke
trebaju provoditi vrijeme.
A tetka Moira?
Pa, bila je sretna, dakako. N isam ni sanjala da moe biti toliko sretna. S gutom je
isticala nae pogreke - kada bih zaboravila oprati cijelu povrinu toaletne koljke ili
kada bi A oife presolila juhu, recimo. N o samoj sebi govorila sam da e to potrajati tek
nekoliko tjedana. Molim te, nemoj misliti da sam bila toliko naivna ili glupa. D a si vidio
tu enu, da si vidio kako blista iznutra, i ti bi bio uvjeren u to da se radi tek o poboljanju
prije no to se nad terminalnim bolesnikom spusti zastor.
U kuu nisu dolazili nikakvi gosti. Zapravo, sve to vrijeme vidala sam tek malenog
potara, koji bi zastao pred vratima kao da eka da ga pozovu na aj. S ada znam da sam
mu davnih dana trebala neto doviknuti, ali kako sam mogla predvidjeti to nam se
sprema? N a prednjim stubama ionako se nije predugo zadravao. Mislim da ga je Moira
otjerala.
A oife je nou odlazila spavati u podrum, gdje je tetka Moira uredila jo jednu
gostinsku sobu, dok smo Fiona i ja ostajale zajedno, u sobi na katu. Pronala sam paket
praznih biljenica koji je netko tamo ostavio, pranjavih, s brojkom 1941 utisnutom na
hrptu. Upravo ita iz jedne od njih, to si, sigurna sam, ve pogodio. ak sam poela
crtati kalendar kako bih mogla izbrojiti koliko nam dana preostaje do odlaska, bila naa
draga teta dotada pod zemljom ili ne bila. Fiona se alila na glavobolje, no ja se na to
isprva nisam obazirala. Vidjela sam da iz kuhinje krade pljuge, a znala sam da ne
podnosi cigaretni dim.
Ne, na spoznaju da stvari nisu onakve kakvima se ine potaknulo me je neto drugo.
Jednoga jutra, ne tako davno, probudio me je zvuk kljua u bravi.
"Halo?" rekla sam i sjela trljajui oi. Sanjala sam vjetice.
"N astavi spavati", proaptala je tetka Moira s druge strane vrata, no znala sam to
sam ula. O krenula sam kvaku, ali nisam mogla otvoriti vrata. Vie se nije pretvarala da
nas ne dri zatoene. O slunula sam i jo nekoliko puta zaula zvuk elinog kljua u
bravi. Taj mi je zvuk govorio da sam, onoga dana kada smo stigle, trebala preskoiti stol
od mahagonija i zakrenuti joj mravim vratom. A ko je moja tetka bolovala od raka, ja
sam bila jebena madam Curie. Bila je to osveta, ista i nepatvorena. I mi iz kue neemo
izii ive.
O d toga dana vie nismo smjele izlaziti iz svojih soba. ak ni kada sam poela pikiti
krv. Nisam imala blagoga pojma zato se u sebi osjeam tako slomljeno.
"Vama se ne moe vjerovati", rekla je naa uzniarka i iskoristila priliku da nas, dok
smo spavale, stavi u lisiine, kao u nekom loem lmu. "Ubojice valja drati pod kljuem,
zar ne?" Vrata bi otkljuavala samo triput tjedno, kad bi nam donosila nekakve splaine

koje je nazivala hranom. I mi bismo ih pojele, naravno. to smo drugo mogle? S koiti s
kreveta i ubiti je? Vjeruj mi, pokuala sam. D vaput. I oba puta tako me je prebila da jo
uvijek osjeam kako mi se prednji zubi klimaju dok vaem.
Poela sam gubiti na teini, naravno. N o nije to bila obina dijeta, nakon koje ti
traperice vise na stranjici. Mogla sam vidjeti vlastitu prsnu kost.
"Neto je u hrani", rekla je Fiona, prekrivena ranama koje nije uspijevala oistiti.
Ja sam mogla misliti samo na Aoife.
N isam je vidjela tjednima, i pitala sam se nije li je naa tetka ve ubila, iz iste zloe.
Moira nas je upozorila da se ne javljamo nikome izvan kue, inae e moja blizanka
nadrapati. U to nisam sumnjala.
Pred neku no ula sam tiho zveanje metala. N etko je lupkao po cijevi koja je kroz
nau kupaonicu vodila do podruma. I sprva nisam uspjela razaznati o emu se radi jer mi
se i sluh izobliio, a onda sam shvatila. Bio je to Morseov kd, i ve mi je promaknuo dio
reenice:
...T...I...D...O...B...R...O...?
J esam li dobro? O i su mi se napunile suzama i poela sam drhtati. Kada smo bile
male, A oife je, Bog je blagoslovio, sjedila u naoj sobi i trpjela moje poduke iz Morseova
koda. "D obro e ti doi, vidjet e", uvijek bih inzistirala, gledajui je vrlo ozbiljno. "A li
zato?" upitala bi ona. "S to ako iznenada u cijelome svijetu nestane struje? Eto zato",
odgovarala bih joj, po mom miljenju, savreno logino.
Probudila sam Fionu i dohvatila odvija koji je pronala pod krevetom da A oife
poaljem odgovor.
K...A...K...O...D...A...S...E...I...Z...V...U......E...M...O...?
S ekundu potom uslijedio je A oifein odgovor, jasan kao telegram to ga s vrhovnog
suda alju ravno na gubilite.
P...R...V...O.. .J...E...U...B...I...T...I

"Kakva je to buka?" zaurlala je tetka Moira iz prizemlja. ula sam kako joj potpetice
ve lupkaju na stubitu. "Sto radite?"
"To je voda, teta Moira", rekla je Fiona. "Klokoe po cijevima."
"Neto se domunavate", rekla je tetka i oteturala niz stube.
A onda se zauo zvuk kao da pretura po svojim tajnim ladicama. "A li neete se
izvui. Jim mi je svjedok, sve u vas nadivjeti."
To je bilo neto novo. Znam da bi se stari J im na to nasmijeio. U njezinu
grozniavom umu, najvei strunjak za seks i smrt u Zapadnom Corku zasjenio je i
samoga Boga.
ekala sam nekoliko sati, sve dok vika u prizemlju nije utihnula. A onda smo A oife i
ja, preko cijevi, porazgovarale o bijegu, o ubojstvu i o dnevnicima koje smo sve tri poele
pisati. D ogovorile smo se da emo pokuati pobjei sljedee srijede ujutro, kud puklo da
puklo. Usput reeno, to je danas, ako se pita. Mjesec se sprema zaroniti u gomilu cigle
ispred mog prozora. N ajvie smo, ipak, razgovarale o tome koliko se, bez obzira na sve,

meusobno volimo. N apokon mi je rekla i zato je morala otii, zato je nije bilo tako
dugo, i ja sam joj rekla da shvaam. Kako je ne bih shvaala?
Evo ga.
S unce upravo izlazi i Fiona posljednji put otri onaj prokleti odvija. Tetka Moira
nam neto sprema, znam da sprema, jer dolje razgovara sama sa sobom i vue neto
teko, neto iji mi se zvuk ne svia. Kada luaci raspravljaju sami sa sobom, vrijeme je
da prekine tulum, ak i ako ti za to nije preostalo snage. Fiona mi je ba i mogla
spomenuti onih tristo S partanaca pred perzijskom vojskom, no za to vie nema vremena.
D ogovorile smo se da tetku Moiru napadnemo im ude s hranom. O beale smo jedna
drugoj da e ona koja se uspije izvui potom odaslati nae dnevnike. to je? Zar si mislio
da smo toliko glupe da ne znamo da sve tri ovo ne moemo preivjeti? Zar me uope nisi
sluao? Ja vie ne mogu ni ustati, jebote, a kamoli hodati.
A li jo uvijek mogu pisati. A ovaj dnevnik neu zavriti tjerajui te da mi bilo to
obea, da kae mom sveeniku da sam bila dobra cura, bla, bla, bla... J er mi se ne
poznajemo, a sigurna sam da ima i pametnijeg posla. S ve to elim jest da o meni ne
sude prestrogo, i to je otprilike sve. I , da, da pokua pronai Ewie i kae joj to mi se
dogodilo. Vidi, jo je ne mogu izbiti iz glave. Volim tu smrdljivicu iako je sada s nekom
drugom, iva istina.
Preziva se Vasiljeva i ivi u S oiju. D obro? N i tamo ih ne moe biti previe s tim
prezimenom, zar ne?
Evo je, dolazi, moja draga tetka, vue svoje bijedno dupe uz stube. Sada? Stvarno?
Mora biti, jer Aoife mi kucka signal za napad kao da sam gluha, to li?
S...A...D...!
Uvijek slusam svoju blizanku, i stoga sada moram ii. uvaj se, tko god bio. I uini
uslugu samome sebi: Voli samo one koji te zasluuju. Vjeruj mi, znam to govorim.

Dio etvrti
BEZNOGI KRALJEVI
8.
N iall je krzmajui zatvorio biljenicu. Glasovi u njoj djelovali su tako ivo, kao da
odzvanjaju posvuda oko njega, u svijetu ivih. Zadrao je dah i osluhnuo; uinilo mu se
da uje neije mrmljanje. N emogue. Vjetar je zavijao. Znao je da mu se priinjava, no
glava mu je jo uvijek bila u posljednjim trenucima Rosnina ivota.
ekaj malo.
N egdje u blizini ponovo je zauo tiho mrmljanje. D opiralo je kroz rupu na stropu i
sipilo po njemu poput vilinskog praha.
"Ovo je besmisleno", rekao je enski glas, ljut na sebe.
N ajprije je pomislio da se radi o plodu njegove mate. Ve danima je glasove koje je
uo u glavi pripisivao trima enama, uhvaenima u zamku - poput takora - u posljednjoj
sobi koju su u ivotu vidjele. O sjeao je kako mora spoznati njihove osobitosti, upoznati
ih ne samo u svojstvu darkerske radijske takorice, njezine neuhvatljive blizanke i
njihove zatitniki raspoloene starije sestre, koja je prva zamahnula onom lopatom. To
su bile tek skice, povrni klieji. N iall je znao da se vjerojatno zavarava, no njihove
pojedinane osobnosti vidio je jasno ba kao to je jasno vidio i onog J imova vuka kako
juri u drevnu umu. O sim, moda, A oifeinu. N ju jo uvijek nije uspijevao shvatiti; ona je
uvijek izmicala bre od ostalih.
Zato se gotovo odazvao enskome glasu koji je ponovo odjeknuo, odnekud iz
blizine. Zvuala je uplaenije no to je eljela pokazati. N iallu nije bilo jasno zato. A ko
je linerska rulja s groblja bila u blizini, nije bila sama.
"Kia mu je ve isprala tragove." Glas je zvuao majinski, zabrinuto. ena nije bila
mlada. A li odakle je dopirao taj glas? N iall se skutrio u kut i sjeo, pokuavajui zauzeti
to manje mjesta. N ije se imao kamo sakriti; mogao je samo udariti u neku stvar u kui i
odati se. U plavetnilu praskozorja - u kojemu je sada mogao nazrijeti vlastitu aku desno od sebe opazio je (vjerojatno) prozor. izme su zastrugale po ljunku. N iall je
umalo poskoio. D akle ovdje e skonati, pomislio je, zamiljajui kako visi na vjealima
dok ga razbjenjela gradska rulja mlati do smrti. I ba kada se poeo pitati je li tajna
sestara Walsh vrijedna takve smrti, zauo je jo nekoga.
", Kriste, Vivian", prosiktao je neki mukarac zadihano. "S to nam ne ispali raketu
iznad glave?!" uo se i nekakav metalni zvuk. Puka. I li lanac. I li neto drugo to moe
ozlijediti.
Taj je glas N iall ve bio uo. Pripadao je krupnom mukarcu kojega je posljednji put
vidio ispred osnovne kole Presvetog S rca. I zgledao je kao da bi mu bilo najdrae da
Bronagh ode na dugu stanku za kavu i gleda u suprotnom smjeru dok on ubija mukarca
koji mu je - u to je bio siguran - zlostavljao ker jedinicu. O h, A oife, kako bi mi sada
dobro dola ona tvoja stara puka, pomislio je N iall. O i su mu se navikavale na
promjenjivo svjetlo to se probijalo kroz oblake i uokvirivalo ih poput okvira razglednice.
Plastini I suse, zaslijepi ih svojom elektrinom moi i blaenim licem. Gospodin
Raichoudhury itat e moju osmrtnicu i rei Lijepo sam ti rekao, glupi mladiu. A li to
sam drugo mogao uiniti, gospodine? upitao bih svog zahtjevnog biveg nadzornika.

J ednostavno zaboraviti Roisin, A oife i Fionu? O prostite, gospodine vii potanski

slubenice, ali vi se jamano alite?
ena je postajala nervozna. Brzo je udahnula; zrak nije preao cijeli put od grla do
plua.
"Ne bismo smjeli biti ni blizu ovog mjesta, gospodine Cremine. Ovo ..."
"Misli da ja to ne znam?" gotovo je povikao, zaboravljajui vlastito upozorenje. "A li
trag zavrava upravo tu dolje, u polju. Nema puno mjesta za skrivanje."
"Znate kakva je kazna za to. Znate pravila."
"Pretvorit e me u abu i slina sranja, znam. Nitko je nije vidio od ..."
"Pravila su jasna."
"A ja sam otac svoje keri, dobro? Tu je. Znam da jest. Dosta je tih vjetijih sranja."
"O nda to uini sam, D onalde Cremine." I spuhala je nos i - barem se N iallu tako
inilo - donijela odluku. "D eki?" J o nekoliko stopala zaljapkalo je po mokroj travi.
D esetorica, moda i dvadesetorica? pitao se N iall. Kroz razbijen prozor ugledao je hrpu
nepromoivih kaputa iji su se vlasnici ve rasprili poljem, u smjeru iz kojega su i doli.
Ruiasti odsjaj sunca na njihovim gumenim izmama bio bi prekrasan da nije bilo jedne
injenice.
Otac Mary Catherine Cremin jo uvijek je njuio plijen. I ostao je.
N iall je zadrao dah i zamiljao to bi u ovoj situaciji uinila Rosn. N ajvjerojatnije
bi zgrabila nogu od stola i tresnula mukarca posred lica. I li bi se posluila nekom
jezivom arolijom, kakve se ena koja je upravo otila toliko bojala. O dluio je priekati
da mukarac ude u kuu, a onda ga udariti, nisko i estoko, Vi sruiti kao u ragbiju. S to
e nakon toga, nije imao pojma.
izme ispred kue neodluno su se premjetale. A onda je Niall shvatio zato.
I gospodin Cremin se plaio, samo to nije htio priznati pred ostalima. O n, veliki
snani temer. I zvana se zaulo neko prodorno cviljenje; nije se usuivao ni zakoraiti u
kuu, kao da je pod u njoj otrovan. Napokon je pljunuo na prag i udaljio se.
"Vjetice", promrmljao je prije no to je vjetar ostatak reenice razmazao po
planinama Slieve Miskish. I nestao.
N iall je odahnuo poput osuenika kojemu su upravo prerezali konop za vjeanje.
N aslonio se na zid i pustio da mu se noge opuste, a onda se osvrnuo po sobi. I im se
osvrnuo, i im je sunce po unitenom pokustvu razmazalo svijetlo utu boju, znao je,
bez imalo dvojbe, gdje se nalazi.
Bio je u Aoifeinoj naputenoj kamenoj kui.
O no na podu nije bio takorski ili imiji izmet. Bili su to uperci pamunog
materijala iz kaua kojemu je J im noem izvadio utrobu, prije no to je silovao sestru
koju je elio najvie povrijediti. Rupa u stropu u meuvremenu se samo poveala, i sada
je sliila naopako okrenutom krateru. Tek jedan polukruni djeli zida nije istrunuo do
temelja. N a stolu su, uredno poslagane, stajale alice za aj i tanjuri, vjerojatno otkako su
djevojke na brzinu otile k tetki Moiri u D ublin. U neemu nalik boci viskija jo je bilo
neto tekuine.
D ok je pod naletom iznenadne hladnoe zakopavao kaput, N iall je bio siguran u jo
neto to ga je muilo otkako je krenuo na ovu nesretnu odiseju.
N eznana goa u tetkinu podrumu koja je - sve dok nije uspjela pobjei - u tiini
patila zajedno sa svojim sestrama, bila je A oife. N ije to bila nikakva nemuta operacija
koju su izveli Bronagh ili Finbar. Kvragu, nije li proitao izvjee s obdukcije koje je
procurilo u I rish S tar? N ije mu trebalo puno mate da zamisli geometriju posljednjeg
uporita u sobi na katu. Fiona se potukla s ljubomornom trolicom. S tara nije stigla ni

blizu Rosn, nije ju ni dotakla. A li sve tri ipak su umrle. S Morseovim kodom ili bez
njega, Aoife nije mogla spasiti sestre.
S klopio je oi i pokuao zamisliti to je polo po zlu. Zato A oife na kat nije stigla na
vrijeme? J esu li je usporila zakljuana vrata? N iall je pretpostavljao da je uspjela stii do
kata, samo prekasno da spasi Fionu i Rosn, i da je tek tada pobjegla s dnevnicima, prije
nego murjaci srede i nju. "J esi li im sklopila oi, A oife?" upitao je N iall zavjese s kojih je
kapalo. Vjerojatno je, izdaleka, promatrala i ukop. Bilo je nezamislivo da nije. Umotala ih
je u njihov zvjezdani sag.
Prvi put N iall je osjetio da mu je doputeno da, ma i na djeli sekunde, zaviri u um
najtajanstvenije sestre u obitelji Walsh. Bila je tako blizu. Plan da jednom i zauvijek
uutkaju svoju tetku sigurno im je izgledao savreno. Bio je siguran i u to da je netko,
nedavno, bio u kui. Zidovi su bili iskieni svenjevima pera mladih svraka i posve
sasuenim leinama sitnih umskih ivotinja. Ritualne bedastoe kojima se podgrijavao
strah od "preivjele sestre", zar ne? Pa zato je, onda, bio tako uznemiren? S asuena
lisica, objeena za noge, njihala se poput lampe u podzemnoj pilji nekog trola. D a je
imao papir i olovku, nacrtao bi fantastian umski krajolik usred kojega je ena uvijek
bila tek korak ispred vuka. Jer, Aoife je iezla. Opet. U tome je bila dobra.
"Kamo e sad?" promrmljao je, onako za sebe, i iznenada se prepao da e zidovi uti
njegove misli. "I zato si, uope, naputala sestre?" O pet je pomislio da sve prepusti
gardatjima - Bronagh, neumornom borcu protiv zloina, i njenim malim pomonicima. I ,
opet, nije mogao. Gdje god bio, gospodin Raichoudhury zacijelo je odmahivao mudrom
glavom i savreno manikiranim noktima lupkao po kopi djedova remena. N e, htio mu je
rei N iall u svoju obranu, ne obazirem se na va savjet. I ne, gospodine, jo se ne mogu
rijeiti slika u glavi. S toga moram dovriti ovo putovanje, kamo god vodilo. To mi je
posao. Moda ete me, za koju godinu, hodajui trnicom opaziti kako sjedim ispred
neke slike i posljednjim dahom pokuavam je oivjeti. Pa, vidjet emo, gospodine, zar
ne?
Vjetar je zavukao prste pod perplou na krovu i zaigrano je protresao. N iall se
osvrnuo oko sebe; znao je da mora otii odatle, no pri povratku nije htio naletjeti na
revolverae gospodina Cremina. J o ih je vidio, bijele toke kose u moru zelenila, kako u
potrazi za njim eljaju brijeg ispod kue. Cesta koja je vodila u grad bila je blokirana.
To je znailo da mora na zapad, prema Eyeriesu. Jo bolje.
Jer, ispod jednog obezglavljenog drveta, Rosn je zakopala neto otro.
Gubi li skriveno blago svoju tajnovitost u asu kada ga iskopaju? I da li predmet,
kada ga dotakne onaj tko je iskopao rupu u koju ga je zakopao, zadrava aroliju koja ne
blijedi?
U J imovu sluaju, da ste zakopali i obian omot od karamele, i njega bi po
iskopavanju pretvorili u svetinju.
Pomislivi na otricu koja je probila J imova plua i srce, N iall je zakljuio da njezina
vrijednost ne lei u samome oruju, ve u mitu koji ga je poeo obavijati. Kada je stigao
do mjesta na kojemu je seanchai izdahnuo, znao je da je u pravu. D rvo na koje se njihov
junak naslanjao dok je ivot - kapajui na travu - istjecao iz njega, pobjenjeli
oboavatelji odavno su preobrazili u hram fantazija o seksu i smrti.
Elvis i j. f. k. nisu mu bili ni do koljena... Kora je bila otrgnuta do polovine stabla, a
sve grane tanje od ruke bile su odlomljene, za uspomenu. N a granici koja je preivjela
visio je grudnjak, a uz njega laminirana razglednica na kojoj je pisalo: ljubav je vjena.
nikada te neu zaboraviti, ljubljeni jime. poljupci od holly, omaha, N ebraska. N eke
djevojke ostavljale su i svoje fotograje, stvarajui beskrajni kolski godinjak. N ajmlae
lice pripadalo je jednoj (uvrh glave) desetogodinjakinji zejih zuba, s pjegicama i

snovima o opasnoj romansi. Trava se pretvorila u blato. Limenke od piva i opuci

prekrivali su tlo poput svjee napadalog, prljavog snijega. N iall je shvatio da mjesto ne
vrvi od svjetine samo zato to kia lije kao iz kabla.
Gledao je uokolo pokuavajui pronai neto barem nalik dr-vetu bez kronje.
Pod platem tmine kojim je kia zaogrnula raslinje u podnoju drvea, sva su stabla
izgledala isto. Trebalo mu je sat vremena da pronae mjesto koje je Rosn opisala.
Bezglavi hrast u meuvremenu je posve usahnuo; iz njega je, poput stariina lakta, strila
jedna jedina grana. N iallov je ozlijeeni noni lanak pulsirao, odailjui ubode akutne
boli uz kraljenicu. Kada je na polovini brijega ugledao povijeni hrast, morao je
primijetiti koliko to mjesto nalikuje onom trenutku u Jimovoj bajci kada stari vuk napada
kraljevia Euana i izgovara prokletstvo. N iall se osvrnuo oko sebe, no vidio je tek kako
mokre grane na vjetru udaraju jedna o drugu. Gotovo se zapitao da li bi mu to drvee poslua li ga doista paljivo - moglo rei neto to bi vrijedilo uti, a onda zakljuio da je
to pitanje dobar znak da je doista predugo u Zapadnom Corku. Kleknuo je izmeu dva
korijena to su provirivali poput savijenih osunanih zglobova prstiju, i poeo kopati
rukama. Mokro, blatnjavo tlo poputalo je uz zvuk sisanja, kao da pita: J esi li siguran da
to eli uiniti? Zato se ne vrati, prije nego te zateknu ovdje, do koljena u neijem
prljavom poslu?
N ije tu bilo niega, naravno. S to je mislio? Cijelo mjesto prometnulo se u posveeno
tlo slomljenih srdaca iz cijeloga svijeta, od Frankfurta do O sake, i po njemu se godinama
eprkalo. Sav se umazao blatom, i dolo mu je da odustane. Da sve to zna priopi Gardi i
riskira. Ustao je, oslukujui kako kia udara po liu. Osjeao se kao potpuni idiot.
A onda se posljednji put zagledao u tlo i zapitao to u rupi radi ubrus.
Bio je to gotovo posve istrunuo etverokut od pamunog damasta. S auvano je tek
dva i pol centimetra tkanine, no to je bilo dovoljno da zamisli ostatak. N a rubovima se
jo vidio cvjetni uzorak koji je pristajao svakom stolu za blagovanje.
Ili finom porculanu za veere petkom kod tetke Moire.
N iall se sagnuo, njeno povukao ubrus, i on se poderao s umornim zijevom. Rosn
ne bi zakopala golu otricu, shvatio je N iall, osjeajui kako ga noni lanak jo jae
probada. Potrudila bi se da ga zamota, jer je, unato imidu demonskog djeteta, bila
dobro odgojena djevojka. Zgulio je prljavo smee platno i ugledao predmet koji je
okonao Jimov ivot.
Bila je to nazubljena otrica ve pomalo zahrala vrha. Krv to se svojedobno skorila
na metalu odavno je nestala, to bi razoaralo svakog pravog lovca na J imove suvenire.
N iall ga je strpao u dep i, unato boli, to je bre mogao iziao iz ume. J er, s nebesa se
upravo sruila nova ljetna kia zamagljujui sve, pa i ono to mu je moglo prilaziti
izmeu drvea. N e bi ga iznenadilo ni da se, krei gusti, s lovakim psima na elu, pred
njim pojave Padraic i njegovi lovci na vukove. D rvee, sve i da je znalo aputati
upozorenja, ostalo bi nijemo dok bi psi bivega potara pretvarali u obrok. J er ak je i
drvee znalo kada valja zaepiti gubicu ne eli li riskirati stranjicu, razmiljao je Niall.
I premda je volio dobru bajku, znao je da je ta pria okonana.
Bronagh ga je ekala na kraju staze, naslonjena na ogradu. N iall je pomislio kako joj
- da bi izgledala kao pravi erif s D ivljeg zapada koji promatra kradljivca stoke prije nego
to ga ubije - nedostaje tek rukom smotana cigareta u ustima.
"Pogrean dan za piknik", rekla je odmahujui glavom. Boe, i reenice je krala iz
loih lmova. N iall se morao suzdrati od smijeka. "Znam", rekao je slijeui ramenima.
"Previe je mokro da zapali potenu vatru. Zato sam i otiao ranije."
Bronagh je pogledala sasueno blato koje se na cjelokupnoj N iallovoj odjei zapeklo
u mlijeno smeu koru. "N ikamo ti nisi otiao, ni ranije ni kasnije, otkako si ovamo

stigao." O tvorila je notes; obrve su joj poskoile uvis dok je recitirala, kao da govori
retardiranoj osobi. "Ilegalno uao u kolu, lano se predstavljao kao nastavnik -"
"N ikada se nisam predstavio kao -" ".. .pokazivao se pred djetetom -" "D obro, sad me
zbilja ljuti!"
"...preturao po groblju, neovlateno stupio na tui posjed, sino, a sada" - pogledala
je N iallove prljave ruke - "i nagrdivanje javne povrine. Kao da ve nisi imao dovoljno
problema. Upravo sam se, dolazei ovamo, mimoila s D onaldom Creminom. Trai
mukarca koji mu je pipkao ker." S mijeak televizijskog policajca. "I moram ti rei, stari
D onald ne tumara uokolo s bejzbolskom palicom u pola sedam ujutro samo da se osjeti
bliim prirodi."
"Znam to radi", rekao je N iall promatrajui kako se Bronaghini prsti igraju
patentom na odori.
"Uhiujem te? O - misli zbog onoga?" O svrnula se preko ramena. "Lijepo sam te
upozorila."
"N e", odgovorio je N iall, sjeajui se kako je namjeteno, smiljeno zastraujue
izgledala A oifeina kua. I onih sasvim novih pera. I neprirodnog straha njegovih
progonitelja koji mu je tada djelovao besmisleno. "Govorim o mitu o ukletoj obitelji
Walsh, o tome da ga ti pothranjuje. N ije li tako? Malo vudua? Ma, daj, pri pomisli da
ue u tu kuu ak je i Mary Catherinein otac napunio gae. A mogao je namirisati da se
tamo skrivam! to si im rekla? D a e zbog prokletstva 'sestara S tile o' svaki uljez zavriti
dva metra pod zemljom?"
Bronagh je sada bre treptala i nije ga gledala u oi. "uti. N ema ti pojma kako smo
-"
S iune poluge i tonjci u N iallovoj glavi sjeli su na svoje mjesto. "D ola je k tebi, zar
ne? A oife? O dmah nakon J imove smrti, pretpostavljam. Pomogla si joj da nestane i
ostane skrivena, tono?
I njezinu si staru kuu okitila perjem i mrtvim ivotinjama kako bi bila sigurna da je
vie nitko nee traiti?"
"E, sad je dosta, uhien si zbog -"
"A onda ti je, prije mjesec dana, ponovo pokucala na vrata. Pobjegla je iz one kue u
D ublinu, zar ne? Za dlaku, pretpostavljam. I ti si joj sve vrijeme pomagala, osjeajui se
krivom to si, onomad, sjedila na svojoj policijskoj guzici i pustila da je J im, miljenik
cijeloga grada, siluje. I nita nisi poduzela. Ba kao to nisi istraila ni to imaju li J im i
ono njegovo stvorenje veze s ubojstvom S arah McD onnell i svih ostalih, prije no to je
bilo prekasno. S jea li se toga? Gdje je? J e li sada u tvom podrumu? U neijoj kui,
negdje u vrajoj strini, gdje je ni turisti ne mogu pronai?" I spruio je ruke pokazujui da
se predaje i progovorio groznom imitacijom J ohna Waynea. "S tavi mi lisiine, erife. I
odvedi me svojoj ekipi za vjeanje. I spriat u S outhern S taru i Kerrymanu sve to znam.
Mislim da mi ne gine naslovnica. izgubljena tajanstvena sestra pronaena. I li ti, moda,
vie odgovara garda prikrivala ubojstvo? Sjajan materijal, u svakom sluaju."
Bronagh je samo stajala, kao oinuta gromom. N ogavice su joj leprale na vjetru oko
nonih lanaka. N ije ga zaustavila kada se progurao pokraj nje i krenuo niz cestu prema
gradu.
"ekaj!"
N iall je uo njezin glas ba kada je ugledao skupinu mukaraca koja je, zaklonjena
drveem, stajala na zavoju ceste. Bili su predaleko da bilo koga prepozna, no jedan je u
rukama nosio neto teko. I zgledao je kao D onald Cremin. S unce ih je prekrilo magliastom bjelinom, koronom, poput anela smrti. N ije imao kamo pobjei. O krenuo se i
vidio da mu Bronagh pokazuje da se vrati. Ve je sjela u svoje patrolno vozilo.
"Dakle nita od vjeanja?" upitao je.

"S amo ulazi", odgovorila je Bronagh, gledajui kako se mukarci u polju ve kreu u
smjeru njezina glasa.
Kada su proli zavoj na kojemu se drvee spajalo s asfaltom, D onald Cremin bio je
dovoljno blizu da Niall vidi koliko snano prstima stee palicu.
"Zato si se predomislila?" upitao je N iall, gledajui Bronagh kako grozniavo
pretura po odjeljku za rukavice i konano pronalazi komadi napola pojedene okoladice.
"Mogla si me samo predati njima i poslije se vratiti i napisati izvjee. N itko ih ne bi
mogao povezati s tobom."
"J esi li ikada imao najboljeg prijatelja?" rekla je Bronagh i kroz prozor ispljunula
okoladu jer se pokvarila. "N ekoga koga poznaje tako dobro da uspijeva pomisliti to i
on, sekundu prije?" Ponovo je podigla prozor i vrsto stisnula eljust kako joj se ovaj
blatnjavi upavac ne bi mogao zagledati u srce. "N ekoga tko ti dovrava reenice? I lae
za tebe tvojim roditeljima? Jesi li ikada znao nekoga takvog?"
N iall je pomislio na dom i na maloga D annyja Egana. I na onaj autobus. I na djeje
noge nalik nogama votane lutke koje su oivjele jer ih je nacrtao na papiru. N o samo je
kimnuo, pokazujui Bronagh da nastavi. Automobil je projurio pokraj starog potoka na
rubu Castletownberea i produio prema postaji O balne strae. J edini zvuk u automobilu
bio je zvuk Bronaghine krivnje, zvuk plua koja nastoje uhvatiti dovoljno zraka za
priznanje.
"Kada mi je bilo sedam godina", nastavila je, "najvie na svijetu eljela sam par crnih
cipela. Bile su sjajne, s po jednim gumbom sa strane. O pake. N ajljepa stvar koju sam
ikada vidjela. S toga sam otila u duan s cipelama, ovdje, u glavnoj ulici, i ekala da
prodavaica ode na ik-pauzu. I maznula sam ih. S trpala ih u torbu za knjige i odetala
do kue, to sam sporije mogla." Bronagh je usnama pribliila cijeli dlan, kao da rijeima
pokuava pokazati kojim putem trebaju izii. "Bile su prevelike. Morala sam u njih
natrpati papira da bih ih mogla nositi. A li bile su prekrasne. O tila sam u Rosieinu kuu,
gdje smo, na smjenu, u njima paradirale pred zrcalom u hodniku. A onda je zazvonilo
zvono na vratima. Prodavaica je dovela gardaije. " S ada je mrcala, ne samo zbog
sjeanja. "Rosn nije ni ekala da izbrbljam neko usrano objanjenje. Pogledala ih je
ravno u oi i rekla da je cipele ukrala ona. O tac ju je tako namlatio da do kraja tjedna nije
mogla hodati. I nikada nije traila nita zauzvrat. Ni jednom."
A sfalt se svijao u serpentine, s obje strane omeene borovima. N iall je prepoznao
cestu kojom je prije dva dana tumarao kao polumrtvi hodoasnik.
"Ali za Aoife si neto mogla uiniti?"
"Gledaj to ovako", rekla je Bronagh, pokuavajui se otresti tuge. "S amo je ona ostala.
to bi ti uinio?"
"Gdje je, Bronagh?"
Umjesto odgovora, Bronagh je napuila usnice i zaustavila automobil uz rub ceste.
Otkljuala je suvozaka vrata, posegnula na stranje sjedalo i bacila mu neto u krilo.
Bila je to plastina vreica, sa starom odjeom i crtaim papirom koje je ostavio u
prenoitu.
"Gospoda Crimmins rekla je da ne eli da joj itko poput tebe ikada vie zakorai u
kuu", rekla je Bronagh pokazujui mu da izie. "Puno drugih ljudi misli jednako, nakon
onoga to si uinio u Presvetom Srcu."
"Nita nisam uinio. I ti to zna."
Bronagh mu se nasmijeila osmijehom gorkim poput oraha. U glasu joj nije bilo
radosti dok mu je izlagala uvjete dogovora koji ih je oboje trebao spasiti. "Ba kao to ti
zna da ja nemam pojma gdje je A oife i to joj se dogodilo. J a sam samo glupa garda.
Nije li tako?"

"Dobro."
"Nisi ti lo, Nialle", rekla je s uzdahom koji nije namjeravala ispustiti. "Samo si doao
njukati na pogrenim mjestima, to je sve."
N iall je otvorio vrata i iziao. D rvee je utalo na vjetru. N ije imao pojma pokuava
li mu neto rei ili stabla samo meusobno razgovaraju. "Bude li je ponovo vidjela",
rekao je Niall, "reci joj da se nadam da e pronai ono to trai."
A li Bronagh je ve okrenula automobil i krenula prema gradu. J er, neki odgovori
previe kotaju.

N iall je hodao satima, gledajui kako se sjene izduuju. Magla se kotrljala za njim
kao da je zanima kamo je krenuo. O nda je neto zauo. J o jedan izgubljeni djeli
njegove mate, pomislio je. Motor, kako mijenja brzine u zavojima.
Motocikl.
N aravno, pomislio je N iall histerino se smijui. S avreno. J imov stari Vincent
Comet, zar ne? D olazi me proganjati sve do prokletog Ballymuna? Zvuk se odbijao od
stijena, stiavao se i ponovo pojaavao. N iall se okrenuo i ugledao usamljeni far. Ukleti
bajker, pomislio je. S vake noi ustaje iz svog groba na vrhu onog breuljka i mui one
koji u njega ne vjeruju. Zavukao je ruku u dep, napipao otricu noa i sakrio je u aku.
Kada se motocikl pribliio, Niall je vidio da je crn, a ne crven.
Voza je usporio i zaustavio se pred njim. Podignuo je ruku i veselo klapnuo
vizirom. Prepoznao je lice.
"J esi li pronaao onoga koga si traio?" upitala je mlada ena koja ga je ve jednom
nasmrt isprepadala. N jezin osmijeh uivao je u tome to on na lice ne uspijeva izmamiti
ni jedan.
"Ne sve", konano je odgovorio Niall i, to je diskretnije mogao, vratio oruje u dep.
"Sjedaj otraga", rekla je. "Idem na istok. Ovo ti je sretan dan."
"Ne bih. Htio bih poivjeti do sutra. Ipak, hvala."
Vozaica je kimnula i spustila vizir. N iall je bio siguran u to da se i dalje smijei;
inilo se da plastika blista iznutra. "N e vraaj se ovamo", rekla je ravnoduno, odvrnula
gas i potjerala motocikl uz sljedee brdo u ciglih pet sekundi. Pogledao je natrag niz
cestu i vidio maglu koja je nad njom lebdjela, izazivajui ga da se oglui na taj savjet.
"Poivaj u miru, A oife", rekao je i krenuo dalje, ostavljajui Castletownbere za
sobom.

9.

Vlak je bio toliko prazan da se N iall, kad god bi se spiker oglasio, trgnuo. D rijemao
je, putajui da mu se vukovi uvuku u snove i vrljaju po njima. S ada se trgnuo iz sna i
udario glavom u prozor.
"S ljedea postaja je Thurles. O vaj vlak vozi do D ublin Heustona. Podsjeamo da
hranu ne sluimo do odredita. Hvala vam to putujete Iamrd Eireannom."
D akle tako izgleda potpun neuspjeh, pomislio je N iall gledajui kroz prozor. Kada je
stigao u Cork City, nedostajala su mu dva eura da kupi kartu do kue, za posljednji vlak
te veeri. Morao je prosjaiti na ulici, u blizini stajalita taksija. Taksistima se na kraju
toliko smuio da mu je jedan od njih ponudio novac obea li da se nee vraati. D ok je

izgovarao obeanje, sram ga je pekao u grlu. Tip mu je, smijui se, dobacio dva eura. J o
uvijek ga je boljelo.
Krajolik je zujao pored vlaka i u sumraku stapao drvee u veliki crni zastor. Vani se
nita nije micalo. N iall je poeo zamiljati kako J imov svijet iz bajke ipak postoji, tik
onkraj obzorja, ve previe tamnog da bi iza njega ita vidio. Zato ne? N ije li, unato
tornjevima za mobilnu telefoniju, autocestama i benzinskim crpkama, neto iz prolosti neto pametno skriveno - moglo preivjeti hod napretka? Vuji brlog, recimo. I li zlatna
dvorana dostojna kraljevne A isling. I li, ak, arobnjakova radionica, iz koje se arolije i
bajanje iz drevnoga svijeta i dalje prelijevaju u na.
A arobnjak?
N onom lanku i bolnim udovima unato, N iall je poskoio, posve budan. U glavi
mu je, tik iza oiju, sijevnuo jedan prizor i pokuao se povezati s dijelovima mozga koji
su odbijali zaspati. N ije li pri kraju dnevnika Roisin opisala neto slino? S jedila je u
vlaku, ba poput ovoga (N iall se ak pretvarao da su se ona i njezine sestre gurale upravo
na mjestu na kojemu on sada sjedi), kada je A oife priznala da je s J imova trupla uzela
novanik i pronala njegov tajni zemljovid.
D ruga misao stresla ga je jae no to bi to uinila palica D onalda Cremina. S to ako
J imov zemljovid nije bio posve izmiljen? I to ako one "elektrine munje" to su izbijale
iz arobnjakove glave i vrhova prstiju nisu bile arolija, nego nain da komunicira s
nekim koga ne moe vidjeti?
N emogue. N iall je posegnuo na mjesto gdje je spremio dnevnik i izvukao ga. Ruke
su mu drhtale dok je prevrtao stranice traei mjesto na kojemu je proitao taj opis.
"Muki lik", pisala je Roisin svojim nazubljenim rukopisom, koji je "baratao neim nalik
radiouredaju." I jo neto, ako se dobro sjeao. arobnjak je, zapravo, bio kraljevi, ije
su noge smrskane kada je na njih pao konj. I samo je ekao da njegov beutni brat Euan
dode i ubije ga.
Roisin se tada nije mogla sjetiti imena, ali N iall ga se sjeao. J er, J im ga je izgovorio
svima, ponavljao ga i ponavljao, u svojoj bajci o Euanovu vujem prokletstvu.
Beznogi kraljevi zvao se Ned.
Ba kada je namjeravao zatvoriti dnevnik, iz depa na stranjoj strani biljenice, koji
do tada nije bio primijetio, ispao je komad papira i odleprao na pod.
"elite li neto iz nae ponude, gospodine?" rekao je glas iznad njegove glave kada se
sagnuo da dohvati papir.
Podigao je glavu i susreo oi pospane mlade ene to je balansirala kolicima krcatim
vruom kavom i sendviima. Odora joj je bila umrljana grumenima senfa.
"O vaj, mislio sam da vie ne posluujete", rekao je i dlanovima pokrio svoje novo
blago.
"Ah, nikako da promijene tu traku", rekla je ena i namignula mu. "Malo aja?"
"N e, hvala, duo", rekao je halapljivo upijajui toplinu prvog osmijeha u posljednjih
nekoliko dana. Mahnula mu je rukom i produila. Priekao je da ode, a onda je razmotao
poutjeli komad papira.
Bio je to Jimov necenzurirani um, pretoen u tintu i izliven na papir.
S jedne strane bila je mrtva ena na stazi, s druge masivni ledeni zid koji nije mogao
probiti ni jedan putnik. A li N iall je prstom traio tono odreenu stvar. Tinta se
razmazala, ba kao to je rekla Rosn, ali jo je mogao razaznati to crte prikazuje.
Bio je to dvorac. N ed je sjedio u njemu, odailjui valove u eter, valove koje je mogao
uhvatiti bilo tko. A bio je tu i detalj koji Rosn ili nije vidjela ili nije stigla zapisati. U
J imovu papirnatu umu vodila je dvostruka linija. Bila je grubo nacrtana, no bilo je jasno
to je njome htio prikazati.

eljeznike tranice.
Zavravale su blizu planine. J im ju je cijelu iscrtao cvijeem, kao da ta krhka ljepota
raste iz same granitne stijene. arolija iz skrivenog doma kraljevia-arobnjaka. Gotovo
djevojaki impuls da ukrasi inae zastraujui krajolik. N iall je sklopio oi, upijao i
pokuavao se sjetiti svega to je proitao u dnevnicima. J im je Fioni spomenuo otkuda je,
zar ne? I li je nekome drugome spomenuo gdje ivi? N iall je preturao po rancu traei
Fioninu priu sve dok se nije sjetio da je dnevnik zamijenio s lukavom Mary Catherine.
ekaj malo. N ije li Rosnin nepoznati radijski prijatelj spominjao dvorac u dubini ume?
Nije se mogao sjetiti. Vlak se usporavajui trznuo. Za minutu e stii u Thurles.
Pogledao je I arnrd Eireannovu mapu gradova to mu je visjela iznad glave. S lijedio
je tranice do Thurlesa, preko Templemora i Ballybrophyja. Potom je plastinu mapu
usporedio sa zguvanim zemljovidom u svojoj ruci i vidio da J imove nemute tranice
zavravaju tono na mjestu gdje je ljubazni kartograf eljeznike kompanije ucrtao
sljedeu postaju.
arobnjak, pravi ili izmiljeni, ivio je blizu Portlaoisea.
U blizini su leale planine S lieve Bloom, u proljee posute grimiznim divljim
zumbulima. N iall se na njezinim padinama igrao kao djeak. O n i D anny tamo su se
jednom izgubili kada je pao mrak; put do kue pronali su samo zahvaljujui laticama od
kojih se mjeseina odbijala dovoljno dugo da vide trag.
D rhturei, to od uzbuenja, to od nestrpljenja, N iall se zavalio u sjedalo i na
sekundu zamirio. Uzbuenje potjere to ga je, prije samo dva sata, ugasila skupina
taksista, ponovo je oivjelo.
Postoji li, rekao je arobnjaku kojega jo uvijek nije vidio u mislima, pronai u te.
A na mene je ve baeno vie uroka negoli ih ti skriva u rukavu. Stoga, samo navali.
Mjesec je gotovo zaao, no bljedunjava e svjetlost potrajati jo najmanje sat
vremena, pomislio je N iall, izabravi stazu koja je vodila u dubinu ume. S postaje
Portlaoise bilo je jednostavno pronai najjuniji rub planina S lieve Bloom to su se
izdizale iz tla poput usnulog stvorenja koje eka izlazak sunca. O tkrio je stare djeake
reekse i pokuavao se orijentirati, ba kao nekada, prema moru svjetlucavih zumbula.
N o im su se za njim izgubila posljednja svjetla Portlaoisea, shvatio je svoju prvu
pogreku.
Mjesec svibanj bliio se kraju, i ono malo zumbula to ih je uspio opaziti pod svojim
izmama sparuilo se i uvenulo. S vuda oko njega stabljike su utjele i suile se. Pred
njim je bila bezlina tama kakvu su znala zamisliti samo djeca, u svojim nonim morama.
"Pobio si sve cvijee, arobnjae stari?" obratio se nevidljivu tragu, uvjeravajui
samoga sebe u to kako u blizini osjea arobnjakovu prisutnost. "Svejedno u te pronai."
N iall je, napola trei, preao nekoliko koraka uzbrdo, a onda su se oi poigrale s
njim. N ajprije je mislio da je pronaao ono to je u mati traio, a onda je zakljuio da je
ono to vidi ipak stvarno.
Kleknuo je i dodirnuo neto malo i krhko, neto to je otvorilo svih svojih pet latica
da mu poeli dobrodolicu u svoj tihi svijet.
S iuna anemona, tek iznikla, stajala je u stavu pozor, upijajui hladne mjeseeve
zrake.
N iall ju je jedva dotaknuo kaiprstom, osjeajui teksturu tanku poput papira,
rascijepljenu poput vretenevih krila. Potom je podigao glavu i znao da e imati putokaz i
do najtamnijih dijelova ume. J er, maleni cvijet nije bio sam. D okle god mu je dopirao
pogled, mjeseina se odbijala od tisua bijelih anemona to su osvjetljavale put pred
njim, svjetlije nego prije puno godina kada su on i D anny pokuavali stii kui prije no

to ih dograbe vlastiti strahovi.

"Zvjezdani sag, Roisin", rekao je osjeajui kako neto u njemu sjeda na svoje mjesto,
prua mu spokoj koji nije osjetio od kada je, prije milijun godina, podigao onaj udnovati
paket u kou za neuruive poiljke. Pratio je puteljak prema jedinom dijelu planina na
kojemu nikada nije bio, osjeajui kako arobnjakove nevidljive zrake ve reetaju
kronje u potrazi za uljezima.

Niall je dobro znao da arobnjaci ne sviraju klavir.

A , ipak, uo ga je: iskusne ruke svirale su neto to mu je zvualo kao "S ve prolazi"
Colea Portera. Tko god bio, odluio ju je svirati brzo, gotovo vratolomno. I N iallu se
uinilo, tek na sekundu, da uje pjevuckanje.
O d svih mitskih stvorenja za koje je ikada uo, samo su se sirene sluile pjesmom da
namame mornare u svoje smrtonosne zamke. Moni majstori mranih vjetina, mislio je,
prije bi arolijom natjerali umske ivotinje da napadaju oite neprijatelje ili paralizirali
uljeze poput njega. A li glazba to ju je uo, to se probijala ikarom pred njim, pripadala
je unutranjosti nekog saluna iz 1920-ih. I dok se uljao uz grmove divljih kozlaca uspravnih poput gromobrana s crvenim, vou nalik sjemenim vreicama raspuklim od
proljetnih sokova - mogao je zamisliti vodviljskog umjetnika kako zabavlja zeeve i srne
u mirnoj dubravi. O slobodio se kupinovih grana to su poderale hlae koje mu je dala
gospoda Crimmins i opsovao.
Neopazice kao to su se i pojavili, metalni su zvukovi klavira utihnuli.
Prokletstvo! N iallu je dolo da pljusne samoga sebe zbog gluposti. N ije mu bilo ba
pametno tumarati ovuda bez zemljovida. A ko uistinu postoje, pomislio je, arobnjaci
posjeduju tisugodinje iskustvo u oslukivanju trapavih amaterskih detektiva koji im
zalaze na teritorij. O dmaknuo je granje brezova drvea koje je poelo upijati blijedo
svjetlucanje zore. Cijela se uma, osim tamnog mjesta u prirodnoj udolini tik iza strme,
pedeset metara udaljene nizbrdice, budila. N iall se osvrnuo traei sljedeu rutu i
shvatio neto na to se do tada nije obazirao.
N i jednom nita nije uo, ni mia kako proiava grlo. N i jedna ojka nije zalepetala
krilima, ni jedan jazavac nije pokuao probiti obranu njezina gnijezda. Kao da sva
stvorenja u umi promatraju i ekaju da pronae ono to tako oigledno trai. I li da to
neto pronae mene, pomislio je N iall probijajui se dalje. A nemone, kojih je do tada
bilo u izobilju, prorijedile su se na tlu i vrlo brzo iezle. S trah je bioloka, ne
intelektualna stvar, pretpostavljao je. A nemone, prisjeat e se poslije, kao da su osjeale
to lei u dolini pod njima, tik izvan dosega. D ovele smo te dovde, kao da su govorile, no
ak ti se ni mi ne usuujemo dalje osvjetljavati pute. Polako je otpuzao do ruba izboja,
sve dok mu natopljene izme nisu ostale striti u zraku. I spod njega, dva jednaka snopa
plavoga dima natjecala su se koji e prije stii do niskih oblaka. N iall pod sobom nije
vidio dimnjak, ak ni krov, ali previe je kiilo da bi se radilo o sluajnim kamperima.
Tamo negdje bila je kua; bio je siguran u to. S klopio je oi i omirisao zrak da utvrdi to
gori: javor, moda, i malo jasena. I treset, svakako, puno treseta. N etko si je ugaao.
Netko tko je tu ivio.
Ba kada je namjeravao sii, N iall je postao svjestan nekog zvuka tik iza svojih lea.
Cvileeg, mehanikog zvuka. Podsjetio ga je na automobile na daljinsko upravljanje koje
mu je Danny posuivao jer ih Niallov otac nije mogao kupiti.
"Dobro jutro", rekao je netko, zvuei zadovoljno to se tako neprimjetno priuljao.
"Tko je... Oh, sranje!"
S tare izme koje je dobio od gospode Crimmins skliznule su po glatkome blatu, i on
je propao u bezdan. J ednom rukom, posve nagonski, epao je nekakvu granu. D ok se
vukao natrag u sigurnost, obraza rumenih od srdbe zbog doivljene sramote, okrenuo

se i pogledao ovjeka.
Lik koji je sjedio tik iza njega nosio je staromodni barunasti smoking nadopunjen
vojnikim izmama i crnom vojnikom kapom. Brkovi su mu bili rijetki i uredno
podrezani. O i boje ljenjaka iznad njih blistale su, ni neprijateljski, ni gostoljubivo.
Noge mu je prekrivala zelena vunena deka. Lovaka dvocijevka leala mu je u krilu poput
fosilizirane zmije ljubimice, i on ju je milovao, kao da e se uskoro vrlo buno probuditi.
Zato bi itko samo sjedio preda mnom, umjesto da ustane i izazove me? upitao je
Niallov mozak prije no to mu je odgovor postao bjelodan.
Tko god bio, mladi mukarac sjedio je u invalidskim kolicima.
N iall je osjetio hladnou u nonim zglobovima. N ije se uspijevao dosjetiti naina da
pobjegne, dovoljno brzo da izbjegne volej eline tanadi. arobnjak ga je pronaao im je
zakoraio u njegov zabran.
"Doao sam razgovarati s tobom", rekao je Niall, visokim kretavim glasom.
Beznogi je kraljevi kimnuo i mahnuo rukom. N a stazi iza njih, dvije siluete,
meusobno udaljene stotinjak metara, izronile su iz zelenila poput vukova u lovu. N a
kraljeviev signal "Sve je OK ovdje, dolje", dva su mukarca mahnula pukama i stopila se
s drveem tako neprimjetno da ne biste ni znali da su bili tu.
"J esi li?" upitao je arobnjak nezainteresirano. "D a vidimo, onda, zna li arobnu
rije." Pokrenuo je kolica niz stazu, pokazujui nezvanu gostu da ga slijedi u mrani tunel
iz kojega se, inilo se, nije probijalo nimalo svjetla.
"Voli li regtajm?" htio je znati. N iall je vidio kako mu grube ruke pleu po
univerzalnim gumama kao da oekuju da i one proizvedu nekakvu glazbu. "J er, ako ne
voli, bit e ovo dug dan za obojicu."
O sjeaj sigurnosti N iall si je dopustio kada je ugledao pse kako tre ususret ovjeku
u kolicima. D va pringer panijela, s karakteristinim ksirajuim pogledom plahe
inteligencije koji je i u V
njihovih vlasnika izazivao nelagodu. ena u ukrobljenoj bijeloj pregai ekala je
pored ulaza u klasinu georgijansku vilu iz 18. stoljea, zidova obraslih neodravanom
mahovinom. J o e me ponuditi ajem i kolaima od limuna, mislio je N iall, sve dok na
ramenu nije osjetio neiju ruku i zagledao se u strpljivo lice jednoga od dvojice
mukaraca iz ume. Lice mu je bilo nepomino poput drvea samog.
Beznogi kraljevi nestrpljivim je trzajem okrenuo svoju terensku napravu. Ba kada
je neto zaustio, N iall je jo jednom pogledao vrata iza kojih se sluavka mudro povukla
sa psima. Bile su to vratnice, zapravo, crne poput rudarskih plua. D akle u zoru slijedi
vjeanje ispred Vuje utvrde, pomislio je i spremio se odskoiti unatrag, ulijevo, kako bi
laktom tipa udario u jaja.
"D oao si na ist seoski zrak?" upitao je obogaljeni plemi, vjetom kretnjom na krilu
rastvorio puku i, preturajui po depovima, traio nove patrone.
"Ma, ekajte malo, molim vas. Pogreno ste -"
"N emoj mi rei da te je, kao arolijom, ovamo privukla glazba", nastavio je
pogrbljeni lik i - ne pronaavi streljivo koje je traio - napravio grimasu. "J er tada u se
stvarno naljutiti na tebe. D akle reci tko si. J esi li se samo izgubio? I li si doao s nekom
nakanom koju vrijedi uti?"
"N isam vam doao uiniti naao", rekao je N iall osjeajui kako mu ramena drhture
pod velikodunim stiskom drugog pomagaa.
"I skreno, ne znam kako bi i mogao", rekao je gospodar imanja, odmahujui gotovo
mrtvakom glavom i pobjedonosno, izmeu palca i kaiprsta, stisnuo patronu za lovaku

puku. "Preao si cijeli taj put, preko brda, preko dola, do moje skromne kolibe, jedini
nepozvani gost u devet godina, otkako je neki francuski turist natrapao ovamo. Pogreno
je skrenuo; traio je eljezniku postaju dolje, u Portlaoiseu. I nema manira ni da se
ispria?"
"N e elim vam naruavati privatnost", ustrajao je N iall, zirkajui u usta dvocijevke.
"Ali moram razgovarati s vama. Vano je-"
N ed se vie nije pretvarao da uiva u poigravanju s plijenom. O dmahnuo je glavom,
ve ugnjavljen cijelim spektaklom. "Vano komu? Taj mali Francuz, promatra ptica, od
prije dvije godine, zvao se..." Pogledao je u snagatora N iallu slijeva. "Marcel. J e li tako
bilo, Theo?"
"Nisam siguran, gospodine O'Driscolle. Mislim da jest."
"A kada si ga odvukao drei ga za ovratnik, koju je ono rije ponavljao, kao da
zaziva svoju maman?"
"Zvualo je kao 'milost', gospodine, tono se sjeam."
arobnjak je N ialla poastio djeakim osmijehom; oi su mu se rairile kao lee
objektiva u potrazi za fokusom. "A h, tono. Piti. To bi bilo milost. J esmo li je pokazali,
usput reeno?"
Umjesto odgovora, tjelesni uvar na tu se uspomenu samo nasmijeio.
"Govori li francuski?" upitao je N ed naginjui glavu prema mladom uljezu iji je
glas zvuao prigueno zbog ruke to ga je vrsto stiskala oko vrata.
"Ne", zagraktao je Niall, borei se da udahne.
"teta", rekao je arobnjak, kimajui svojim krvnicima.
"Hoete da ga sada odvedemo, gospodine O 'D riscolle?" upitao je glupan koji je
Niallu stiskao kljunu kost.
N iallovo je lice poplavjelo. "Reci svom trolu da s mene skine te jebene ruetine ili u
-"
"Ili nee nita, drkadijo", rekao je Theo, grabei drugom rukom Niallovo zapee.
N eda je ozario iskren osmijeh. N iall je tek tada vidio koliko J imov blizanac nalikuje
bratu, po svemu osim po uroenom ubojitom armu. U njegovu bratu nije bilo ni traka
senzualnosti i u osvajanjima vjerojatno nije odmaknuo dalje od oeva pornografskog
asopisa. A li obojica su, da bi dobili to ele, ovjeku bili spremni izokrenuti utrobu
poput ljetnog kaputa.
Ma, pogledaj ti to, Theo. Zaponimo jutro kako treba, isperimo prljava usta
zalutalom putniku." O tkrio je svoje prekrasne zube smijeei se N iallu i snizio
temperaturu pogleda, ba kao to je to inio J im, pred oima ena koje samo to nisu
posljednji put udahnule. "N isi se potrudio ni toliko da smisli neki originalni izgovor
zato si tu. Zna samo psovati. Pa, to je verboten u mojoj umi, ne usteem ti se rei."
O krenuo je kolica i upalio motor ije je zujanje N iall prije uo. I mahnuo u neodreenom
smjeru, drugom tjelesnom uvaru. "Polomi mu noge, O o. I pobrini se da ga ovaj put
ostavi uz cestu, da ga pronau motoristi. Ono proli put bilo je pravi svinjac."
"Na zapovijed, gospodine O."
"Znam to je ubilo tvog brata", gotovo je vrisnuo Niall. "I imam to ovdje, u depu."
Kolica su se zaustavila. N ed se okrenuo, polako, taman dovoljno da Theo jo jednom
dobro stisne Nialla. "Iznenadi me. A onda idi i, kao pravi dobri deko, progutaj lijek."
"Prvo reci ovoj spodobi da me pusti."
Ned je pogledao uvara, napravio grimasu dosade, i krupni se mukarac odmaknuo.
N iall je po rancu prekopao rukom koju faist nije uspio ozlijediti (Hvala Bogu, ne

ruku kojom je crtao, pomislio je, unato svemu) i izvadio ubrus za piknik koji je Rosn
upotrijebila kao primjeren mrtvaki pokrov za oruje ubojstva. Pruio ga je N edu, koji je
kolica potjerao naprijed, prenapreui maleni motor.
"Proboden je ovim", rekao je N iall. "A eli li drugu stvar za koju samo ja znam,
pustit e me."
N ed je ve gladio prljavi predmet i odmotavao ga kao pravu relikviju. Kada je
prstima dotaknuo zahralu otricu, oi su mu zablistale kao da dri koplje sudbine koje
je probolo Kristov bok, a ne ikea-in no za povre koji je izbuio jednog silovatelja i
ubojicu. "Zapanjujue", promrmljao si je u bradu, a onda se nasmijeio kao roeni cinik.
"Kako znam da ga nisi sam napravio, da platno nisi krivotvorio svojim bijelim ruicama?
I ako, krivotvorina ti je dobra, moram ti rei. N a trenutak sam ti gotovo povjerovao." Bacio
ju je na zemlju. "Onda, pa-pa. Idi, nestani."
Theo i O o pograbili su svaki po jednu N iallovu nogu i poeli ga odvlaiti uz stazu,
natrag u umu.
"Ti si S traar", povikao je N iall brzinom strojnice, grebui po vlanom du ne nalazei
uporita. "Godinama si komunicirao preko amaterskog radija, dok je tvoj dragi brat
silovao i ubijao u pet okruga. Rekao si da su mu ene kobna slabost. ak si upozorio
Roisin i Fionu, cure koje su ga izbole tim noem. J esi li uope znao da razgovara s
njima! S bratovim ubojicama? Kladim se da ne zna ni da su i same mrtve. Proitao sam
njihove usrane dnevnike?" D vojica mukaraca prestala su ga navlaiti, kao da reagiraju
ne nekakav signal koji N iall nije uoio. "A naao sam te samo zato to je tvoj brat nacrtao
mapu. A ko se jako ne varam, i ti ima tetovau, dvojicu djeaka koji se dre za ruke. J er ti
i J im ste blizanci, nije li tako? O dgovori mi, jebeni bogalju! Ti si bratov uvar, zar ne,
kopile seljako?"
Theo i O o pomogli su N iallu da se osovi na noge i s njega otresli to su mogli vie
blata i lia. Potom su ga gotovo odnijeli do kue, gdje je sluavka ponovo otvorila crna
vrata. Miris kave probio se ak i do njegovih zaepljenih nosnica.
N ed je podignuo glavu i promatrao N ialla s mjeavinom radoznalosti i potovanja.
Ponovo je podigao otricu i ovaj put je zadrao, s pobonou kakvu je nemogue
glumiti.
"Ma, vidi ti to, deko moj", rekao je prebacujui kolica u drugu brzinu. "I pak si znao
arobnu rije."
Kava je bila jaka i omamila je N ialla. D ruga sluavka, u bijeloj laboratorijskoj kuti,
stajala je iza njega i na nagnjeenu mu kou, ispod raskopane koulje, pritiskala topao
oblog.
N jegov domain sjeo je za klavir, izgrebeni koncertni Bsendorfer s podignutim
poklopcem veliine blagovaonikog stola.
Ponovno su odjeknule skladbe Colea Portera; svirao ih je najprije fortissimo, pa
furioso, jednu za drugom, sve dok nisu zvuale isto. N iallu se inilo da beivotne noge
to vise sa stolca svu svoju snagu i bijes preputaju N edovim rukama. arobnjak je
zavrio i zastao, a onda podigao glavu i kimnuo sluavki koja se odmah povukla i za
sobom zatvorila francuska vrata.
"Zna, zapravo je vrlo ugodno imati drutvo", rekao je N ed, skliznuvi u kolica poput
plavog raka, i - prije no to mu je Niall uspio odgovoriti - odvezao se dvije sobe dalje.
N iall je krenuo za njim, opaajui obiteljske fotograje u srebrnim okvirima,
fotograje N eda i J ima kao djeaka: zdravih, ivahnih, nadmeno tromih poput sve djece
svjesne roditeljskog bogatstva. Ulubljene palice za kriket i hurling visjele su iznad
kamina. U sljedeoj odaji, kao da se skrivaju od svjetla, stajali su uljani portreti. I neke
renesansne ocakljene vaze.

N iall je meutim zastao tek ispred pranjave fotograje napola skrivene iza dvaju
golferskih trofeja.
Prikazivala je mladu plavokosu enu, u sendviu izmeu blizanaca, na ljuljaki.
S nimljena je davno; na sva tri lica blistali su znojni ljetni osmijesi. Bilo je nemogue rei
je li joj oko struka (s uoljivom posesivnou) svijena J imova ili N edova ruka. Koa joj je
bila toliko bijela da su joj se oi, u slabom kontrastu crno-bijele fotograje, pretvorile u
crne one duplje. N iall se mogao sjetiti samo jedne osobe toliko bijele i istodobno
seksepilne, a i ona je bila izmiljena.
Zvala se Aisling, kraljevna Aisling. I vuk ju je najprije volio, a onda ubio.
"O vamo", pozvao ga je N ed, i N iall je krenuo za njim. Bila je to najmanja prostorija i
oito ona u kojoj je jedini stanar kue provodio najvie vremena. Pod staklenim zvonima
stajale su preparirane sove, zauvijek uhvaene usred treptaja. Mogue i nekoliko gavrana
i sokolova, N iall nije bio siguran. J er svime su dominirali vukovi u trku, na fotograjama
i u glini. Bila je tu i jedna prava vuja glava, objeena iznad vrata, eljusti otvorenih
koliko god je to bilo mogue, a da se donja eljust pritom ne odvoji od ostatka lubanje.
S tvorenje kao da je jo uvijek osjealo bol, kao da se s urlikom pokuava izvui na
sigurno, kako je to pokuao kraljevi Euan. N o neto ga je preteklo. J edini zvuk u sobi
bio je nekakav elektroniki signal koji N iall nije uspijevao locirati. J edan jedini bip,
svakih desetak sekunda, poput sporog metronoma.
"Kada ti je brat ovo postavio?" upitao je N iall, odabirui fotelju najudaljeniju od
domaina. Pitao se ima li snage suprotstaviti se neobuzdanu pijanistu odlui li ga ovaj
dokrajiti prije sljedee solistike toke.
"To sam bio ja", rekao je N ed, naginjui se unatrag i zurei u glavu sivoga vuka kao
da je prvi put vidi. Pripalio je cigaretu i odmahnuo rukom. "J a sam pouavao J ima o
ivotinjama. Konjima, sokolima, zeevima i jelenima. O tome kako ih jahati ili ih ubijati.
D a, i o vukovima. Morali smo otii sve do Kirgistana da pronaemo ovog naeg prijatelja.
Zovemo ga Freddie." Mahnuo je prepariranoj glavi. "Reci 'zdravo' ovome dobrom ovjeku,
Freddie!"
Niallu je dolo da povrati. Opet se oglasio onaj bip, ovaj put blie.
"D ok nam je otac bio iv, roditelji uope nisu boravili u ovoj kui", rekao je N ed
namjetajui zlatom uramljeni uljani portret starijeg mukarca i jelena kojega je - oito upravo bio ulovio. "A li kada je otac umro, majci se dublinski zrak uinio previe
zaguljiv, pa smo se svi preselili ovamo." Beznogi kraljevi zvuao je gotovo eznutljivo,
zaboravljajui naas svoje ograde. "Pokuala nam je stvoriti pravi dom - poduka iz
jahanja i veernja molitva uz stol za blagovanje. D akako, svi smo se uasno dosaivali. A
na svijetu nema novca neobuzdanijeg od naslijeenog."
"I ma prekrasan dom", rekao je N iall neobavezno, ponovno osjeajui tjeskobu.
J elen na slici leao je s krvavom njukom okrenutom prema slikaru; iskrivljeni rogovi
strili su u tamno nebo poput antena.
"Rekao si da mi ima jo neto pokazati", rekao je njegov domain, s nestrpljenjem
ovjeka roenog da mrtvim trofejima daje imena koja bi bolje pristajala djeci.
"Evo", rekao je N iall vadei J imovu mapu kao da bi se - prije nego to je preda mogla zdrobiti i pretvoriti u prainu. "Tvoj je brat vodio slikovni dnevnik prie koju je
pripovijedao po okrugu, onako kako mu se odmotavala u glavi. Pogledaj, vidi li ovo
ovdje? To si ti, mislim. Zrake ti -"
"I zlaze iz prstiju, da", rekao je nestrpljivi arobnjak, odjednom sjedei nogu uz nogu
sa svojim gostom. Prouavali su taj jadni prikaz poput dvojice djeaka to prouavaju
rijetku potansku marku koja im ne pripada. Polako je smotao mapu i stisnuo gumb na
rukohvatu kolica. Zaulo se lupkanje peta i sluga, kojega N iall do tada nije vidio,
diskretno je provirio u sobu.

"Gospodine O.?"
"S ame, moemo li ovo staviti u neki lijep okvir i objesiti? N ita previe upadljivo,
vana je slika. Budi dobar."
"Odmah, gospodine." Sluga je preuzeo sveti predmet i uas nestao. Biip!
N iall je pogledao iza N edovih uvenulih nogu i ugledao obrise neega masivnog,
prekrivenog zelenim lcom. N ajprije je pomislio na ormar, pa na bono okrenut
pijanino. S ada je znao otkuda zvuk dopire. I nije morao zavirivati ispod platna da se u to
uvjeri.
"Pametan momak", rekao je preivjeli blizanac slijedei N iallov pogled. "eli li
vidjeti staru S parky? Bojim se da je u posljednje vrijeme nisam esto palio. N e otkako..."
Pustio je da neizreene rijei skliznu na pod i uvenu.
"A li nekada si putem radija ljudima slao upozorenja", rekao je N iall osjetivi se malo
odvanije. Tko je taj umiljeni seronja koji pria kao da mu je glava u kraljiinoj guzici?
"D ok je J im jo ubijao. Zato, umjesto toga, jednostavno nisi pozvao Gardu, dok je jo
bilo vremena? Da ga zaustavi? Ili ti je i to nakon nekog vremena dosadilo?"
"Zato si uope dolazio ovamo?" ispljunuo je Ned grabei palicu na rukohvatu kolica.
"Da zajedno uivamo u oitom?"
"D oao sam dovriti posao koji sam obeao obaviti", rekao je N iall, i svidjelo mu se
kako to zvui. Prvi put je to izgovorio naglas i poelio da su Fiona, Rosn i A oife tu da ga
uju. "Da sklopim posljednje djelie, u ime prijateljica koje su bile sprijeene same doi."
N edov pogled postao je rastresen i dalek. Bio je u prolosti, sa svojim bratom i s jo
nekim. Lice mu nije pokazivalo s kime. "A one me ionako nisu sluale, zar ne? S ve te
ene? Htjele su voljeti opasnog tipa, to je sve. J a volim J ima. O pazit e da ne rabim
prolo vrijeme, jer klipan mi je i dalje brat. im je otiao odavde - prije... oh, trinaest,
moda i petnaest godina - znao sam to namjerava uiniti. A li nisam ga, valjda, trebao
cinkati Gardi? To ne bi bilo poteno od mene."
"A onda si", rekao je N iall slijedei logiku nekoga tko je dane mogao ispunjavati jo
jedino predmetima, "shvatio da se neto promijenilo, zar ne? N eto se dogodilo.
D ospjelo u novine. Vuk je prvi put napao. I naviknuo se na onu prokletu glazbu u
uima."
N ed je izgledao kao da e, hendikepu unato, skoiti i zadaviti ga. Potom se skutrio i,
prisjeajui se, kimnuo. "N ajprije mi je poslao jedan poklon. Uspomenu. A onda su
nastavili stizati. eli li ih vidjeti?" N e ekajui odgovor, beznogi kraljevi odvezao se do
ormara i iz njega izvadio konu vreicu veliine male ispuhane nogometne lopte. O tvorio
ju je i pod je zaas bio prekriven svjetlucavim enskim naunicama svih oblika i veliina.
Ned je podignuo jednu i nasmijeio se.
"Prva je, ona doista prva, bila izraena od jeftinoga lanog srebra i mjedi", rekao je.
"ovjek odmah pomisli na konobaricu ili nekoga na socijalnoj pomoi. Kada je stigla, na
etvrtoj je jo uvijek bilo malo sasuene krvi. Tada sam i zakurblao staru S parkey, da
minimiziram tetu, recimo to tako. Radio je pripadao J imu, zna. Prekrasna ironija, zar
ne? Dakako, mama i tata otili su u grob mislei da smo obojica fantastini dentlmeni."
N eko vrijeme N iall nije govorio, ve je samo sluao biip! znajui koliko je glupo bilo
zaglaviti ovdje, s ovom mustrom.
"D akle i ti si pripovjeda", rekao je N ed zabavljeno.."Kao moj J immy? arobnjaci,
zmajevi i djeve bajne, ha?"
"Nisam seanchai!" priznao je Niall. "Priu svojih triju prijateljica pokuavam nacrtati.
U formi stripa. Bojim se da ba i nisam daleko odmakao."
arobnjak je pljesnuo svojim arobnim rukama i nasmijao se. " S tripa ? Za djecu?
O h, kako savreno fantastino! A li zato umjesto njihove ne ispria J imovu priu? Puno

je dramatinija."
N iall se zagledao u pozadinu jantarnog zlata to je okruivalo N edove arenice i u
njoj opazio J imovu nepredvidljivu narav. N o nije uzmaknuo. "Zato to on i nije radio
drugo nego priao svoju priu, uvijek iznova. A ene koje je ubio dobile su lani na
trideset petoj stranici lokalnih novina i sprovod sa zatvorenim lijesom."
N ed je ponovno stisnuo crveni gumb na rukohvatu kolica. Pogledao je gosta s neim
nalik aljenju, dovoljno da proe kao iskreno. "A znam i koju je priu priao", rekao je.
"O nu o kraljeviu koji ubija obogaljenog brata i pretvara se u vuka, zar ne? uo sam je na
radiju. S amo, ti si je iitao unatrag. S vi je itaju unatrag." Koraci vani, u hodniku. Moda
Theovi. A moda i O ovi. I li i jednoga i drugoga. "J a sam J ima poslao od kue, shvaa
li?" S tisnutim akama udarao je po svojim mrtvim nogama. "Roden sam s ovim trucama
kruha, nije me ostavio ispod konja. To je samo ljutita projekcija. J a sam mu rekao kako e
razgovarati sa enama, to e im raditi u krevetu, takve stvari. On je otiao malo pre-"
Zaulo se kucanje na vratima.
"S amo malo", doviknuo je i ponovo pogledao N ialla. N ed je, irom otvorenih oiju,
bacao ini. S mlohavim nogama ili bez njih, bio je to glavom i bradom J im. Mogao je
priati bilo to, do kraja vremena, N iall bi povjerovao svaku rije. "Zatekao sam ga u
krevetu s naom starijom sestrom, A isling. Koliko se sjeam, bio je kraj ljeta. I mogu ti
rei da nisu kartali. O tac ju je poslao u vicarsku kolu. S tara cura vie nikada nije bila
kako treba. Pobjegla je prije mature i uselila se nekom francuskom pankeru koji ju je
pouio emu slue igle. Zakopana je ovdje, otraga. eli li vidjeti nadgrobni spomenik?
S tvarno je lijep. Ba kao onaj koji sam pomogao podii J imu u onom nesretnom gradiu,
kako se ono zvae? Castledown... Castle-neto."
"Ne, hvala. I, ako nema nita protiv, sada bih morao poi."
"Morao bi?" upitao je N ed hinei nevjericu. "A li ti o mom bratu zna vie od bilo
kojeg drugog namjernika. Toliko mi toga jo mora rei. Zato bih te pustio da ode? Reci
mi jedan dobar razlog."
N iallova aka posegnula je za otricom, a onda se sjetio da je vie nema. Vuja glava
mu se cerila, sigurna u jo jedan, posljednji ulov nakon prepariranja. "Zato to nou lei
budan i pita se jesi li i gori od svog brata", rekao je ustajui i otvarajui vrata. Zurio je
ravno u O ove riblje oi. "I ako odavde odem neozlijeen, vaga e prevagnuti u tvoju
korist. Barem na jednu no."
Kao po dogovoru, iz radija se zauo jo jedan tihi cvrkut umirue baterije. N ed je
kimnuo O u i nasmijeio se. inilo se da mu je laknulo. "O o, budi tako dobar pa odvezi
naeg novog prijatelja kamo eli." O krenuo se N iallu i spustio glavu, kao da se klanja
dostojnom protivniku. Prije no to je ponovo zakopao rukav koulje, N iall je na N edovoj
lijevoj nadlaktici ugledao tetovau - dvojicu djeaka to se dre za ruke. "D obro bi se
uklopio u moj zatitarski tim", rekao je. "Kakve si kole zavrio?"
"Bio sam potar", rekao je Niall slijeui ramenima. "Ali sam dobio otkaz."
"S avreno. Umjetnik u tijelu dravnog slubenika. Uao si na blef, a izii e zbog
osjeaja krivnje. Bio bi dobar varalica. S iguran sam u to da bi se moj brat sloio sa
mnom." N agnuo se u stolcu, svom vjenom pokretnom zatvoru, i uputio N iallu pogled
po kojemu e ga pamtiti.
"N ismo mi loi ljudi, stoga taj snishodljivi osmijeh parkiraj negdje gdje ga ne mogu
vidjeti. I budi toliko priseban da mi vie ne dolazi u posjet."
Kada je pogledao kroz stranje staklo neujnog rolls-roycea to ga je vozio u njegov
stan veliine kutije za cipele u Ballymunu, N iall je vidio kako se arobnjakova crna vrata
zatvaraju za njim.

Kakve god druge obiteljske tajne bile zakopane u njemu, ostat e zauvijek skrivene.
umske anemone okrenule su latice od ceste i nisu se u nju usudile pogledati sve
dok se nisu uvjerile u to da je automobil otiao.

Post scriptum
VITEZOVA NAGRADA
10.

I stina je to kau o makama, pomislio je N iall preuzimajui O scara od studentica

biologije iz susjednog stana. Bili vi odsutni na trenutak ili na deset godina, zurit e u vas
kao da ste ih osobno uvrijedili.
N jegov stan izgledao je onako kako ga je i ostavio, osim to je sve bilo pokriveno
slojem praine. O scar ju je oduevljeno poeo podizati znajui da smeta N iallovim
sinusima. Pota se nagomilala u sanduiu u prizemlju, uglavnom opomene njegove
rezignirane banke, tnes-kluba i umjetnike kole kojoj je i dalje dugovao pravo
bogatstvo za poduku iz neega na emu jo nije zaradio ni novia. Vrhunac je bila
svijetlo naranasta naljepnica obavijest o iseljenju - 30 dana koju je pronaao na ulaznim
vratima. J ennifer s drugog kraja hodnika zaobila ga je dok ju je pokuavao ostrugati s
vrata, pravei se da je ne vidi.
N iall si je skuhao aj, ostavljajui nekoliko vreica O scaru da ih trga do mile volje.
S eronja mu je nedostajao. Kada se osvrnuo po skromnim ostacima svog ivota, nita nije
ukazivalo na to da se poput srednjovjekovnog viteza borio za djeve bajne, od kojih su
dvije bile mrtve i prije no to se u pothvat uputio. N a telefonskoj sekretarici treptalo je
svjetlo puna, a mobitel mu je odavno riknuo jer nije imao novca da plati raun.
J edini dokaz da se bilo to od svega dogodilo bio je iskrivljen, znojem umazan
dnevnik koji je uspio spasiti. N jegov trud nee biti nagraen nikakvom dragocjenou.
N ije bilo trijumfalnog povratka u dvorite dvorca, ni poljupca zahvalne kraljevne. D akle
natrag u monotoniju i zaborav.
Trebala si dnevnik poslati pravome vitezu, Roisin, pomislio je prelistavajui ga,
prisjeajui se trenutka kada je prvi put zakoraio u Castletownbere. Vas tri zasluile ste
boljeg zatitnika uspomene na vas. Pretpostavljao je da je Bronagh, otjeravi iz grada
"opasnog pervertita", vjerojatno izila na veeru i upitao se koliko je D onald Cremin vjet
u traenju imena u telefonskom imeniku. Utjeio se injenicom da e u svom betonskom
tornju, koji je zavolio kao kakvu dobroudnu bolest, uskoro postati povijest. arobnjak
e i dalje proganjati uljeze, pretpostavljao je N iall, i zauvijek negirati da je J im bio tek
prijemivi uenik svog starijeg brata.
O 'D riscoll. N ije li ga tim prezimenom - ondje, u umi - oslovio onaj bezvrati
tjelohranitelj? N iallu je prezime zvualo poznato; pokuavao se sjetiti neega to je J im
rekao o svojim mitolokim prinevima-blizancima. N ije li O 'D riscoll tek suvremena
inaica imena Ua Eitirsceoil? arobnjatvo. D im i zrcala. Zatvorio je biljenicu koja se
poela raspadati po avovima, znajui da je vie nee otvoriti.
N amjeravao se dobro naspavati. A sutra e otii u Malahide i zamoliti gospodina
Raichoudhuryja da ga vrati na posao. D obro, preklinjat e ga. N iall je iz ranca izvadio
obinu olovku i na trenutak zaustavio ruku. N ita se nije dogodilo; nije bilo ni naznake
trnaca koji bi slike iz njegova uma potjerale do olovnog vrka. Pria o ovjeku-vuku koji
mahnita i ubija ene po cijeloj pokrajini izblijedjela je u njemu poput starih novina.
Prelomio je olovku i bacio je u smee.
O sjeao se umorno i oi su ga boljele. Ponovo se zagledao u crnu biljenicu. Rosnin
dnevnik nikako nije elio zadrati, vie ne. Vukao ga je na dno, kao da mu - poput
mlinskog kamena - visi oko vrata. Murjaci? Posljednji put razmislio je i o tome, i shvatio

kako je cijeli proli tjedan pred njima bjeao po cijelom Zapadnom Corku. Bili bi
naprosto oduevljeni njegovim posjetom, im se uju s Bronagh. N e, morat e ga baciti
nekamo gdje ga nikada nitko nee pronai. N o najprije je u plua morao udahnuti malo
dublinskog zraka i otii po bicikl. Kakve sam sree, vjerojatno su ga ukrali, mozgao je, i
posljednji put pospremio dnevnik u ranac. N agonski je pokupio i nekoliko olovaka, jer
nikad se ne zna. O tvorio je ulazna vrata i osvrnuo se da pogleda naranastog maka koji
je upravo skoio na kuhinjski pult kako bi mu pokazao lakou s kojom se gumica za
brisanje dade potrgati u tisuu komada.
"S lobodno uniti to god eli, betijo stara", rekao je N iall i zatvorio vrata za sobom.
I za njegovih leda, O scar je samo trepnuo u njegovu smjeru, kao da kae: "Kao da mi za to
treba tvoje doputenje, skitnico."

I ako je kalendar govorio da je ljeto, dok je N iall pristanitem gurao bicikl, s druge
strane rijeke Liffey puhao je sibirski vjetar.
N itko nije ni taknuo bicikl koji je, naravno, opet zaboravio zakljuati. S itna nagrada
za odanost trima iezlim kraljevnama. Prepustio se arktikom povjetarcu koji gaje nosio
nizbrdo, prema sreditu grada. U zraku je bilo vie espressa nego piva; tako je bilo ve
neko vrijeme u blistavom gradu koji je prihvatio Novu Europu i zaboravio da je jo uvijek
u I rskoj. N iall je proao pokraj jednog kaa, zauo srktavi zvuk kuhanja capuccina i
produio niz stazu. N apokon je pronaao pravi pub, bez mudrijakog imena i pletenih
vrtnih stolaca. S avreno, pomislio je prebirui po svenju novanica koje je dobio
unovivi ek od otpremnine. "D obri ste, gospodine Raichoudhury", promrmljao je i
uao.
"Kako ste?" upitao je barmen, namjetajui glasnou televizora na ijem je ekranu
ena strogog izgleda priala o tome kako su dva djeaka, gore na S jeveru, poginula kada
se na njih sruio helikopter. "Pintu?"
"Guinnessa, molim", rekao je N iall, ponovo se osjeajui kao kod kue. Platio je pivo
i izabrao stol najudaljeniji od vrata. Pjena je bila toliko gusta da se od nje dao napraviti
mekan led. avrljanje studenata to su se hvalili sinonjim postignuima mijealo se s
televizijskim komentarom Britanske vojske o tome kako je njihov helikopter oborila "u
ovom trenutku nepoznata strana". I z du-boksa su se, odnekud, ula "Braa po oruju", i
N iall je zajedno s njim pjevuckao svaki ovjek mora umrijeti, drei u rukama Rosnin
dnevnik kao nadgrobni spomenik koji jedva eka posaditi, negdje daleko.
Opazio ju je tek kada je progovorila. "Piti sam donosi nesreu", rekla je.
N iall je podigao glavu i odmah prepoznao A oife. N ain na koji je zurila u njega,
izravno i neustraivo, nije ostavljao dvojbe.
"Ti si... to...?" rekao je, prolio pivo kao idiot, ali se uspio pri brati.
"Pusti da ja malo govorim, dobro?" rekla je sjedajui. "Mogu li?" Plava joj je kosa bila
odrezana toliko kratko da je gotovo i nije bilo. Uz crni ogrta nosila je posve nove
ruiaste vojnike izme i skrivala neto u krilu.
Niall je samo kimnuo i tek tada se sjetio zatvoriti usta.
"Mogao si otii gardistima kad god si htio i ispriati im sve to zna o nama", rekla je
A oife ispijajui N iallovo pivo. "A li nisi, ak ni kada ti je ivot bio na kocki. D ola sam ti
zahvaliti na tome. A li drala sam te na oku otkako si uetao u Castletownbere. I sada te
moram neto pitati."
"Naravno", rekao je Niall. Srce mu je tuklo u vrcima prstiju. "to god eli."
A oife se kroz prozor zagledala u neto to, s mjesta na kojemu je sjedio, N iall nije
mogao vidjeti. "Zato smo ti moje sestre i ja bile toliko vane", upitala je nervozno
akajui po noktima, "da si za nas bio spreman sve riskirati?"

"Zato to su ih sahranili, a da nitko nije znao to im se dogodilo", rekao je N iall. "I

zato to sam Fionin dnevnik pronaao ja, a ne murjaci. S ama si poslala oba dnevnika,
trebala bi to znati. Bili su mi..." - traio je pravu rije - "povjereni. Zar sam imao izbora?"
"S ve izbore ovoga svijeta", protestirala je, ali se, unato sebi, nasmijeila. "N itko nije
traio da bjei pred D onaldom Creminom i njegovom bandom seljaina. I li da te
Bronagh svakih pet minuta izriba."
"D obro joj ide, zar ne?" upitao je N iall. "Prikrivanje tvojih tragova? D ranje ljudi
podalje od tebe?"
"Nedovoljno dobro. Ti si me pronaao."
"Ne, nisam. Pronaao sam samo tvoje tragove."
"S vejedno, bio si preblizu", uzdahnula je A oife i pogledala prema baru. "S tekla sam i
neto novih prijatelja pokuavajui ostati skrivena. J edna djevojka, koju sam upoznala u
jednom duanu na sjeveru, imala je motocikl. Postala je kao etvrta sestra, doista.
Ponudila se da mi pomogne kad god to Bronagh nije mogla." O dmahnula je glavom.
"Prava desperadosica, ta mala. D eka koji ju je varao prebila je da je jedva ostao iv,
negdje u Tyroneu. Podsjea me na Rosie." Zautjela je i pogledala biljenicu u N iallovim
rukama. "Je li to...?"
"To je za tebe", rekao je i gurnuo biljenicu preko mramorne povrine stola. "Vie ga
ne elim." im su ga dotaknuli A oifeini prsti, crno platno kao da je zastenjalo. Ponovo je
pogledala kroz prozor, smijeei se neemu. "Morala sam ih ostaviti u kui tetke Moire,
kada sam shvatila da su mrtve", rekla je i jae stegnula dnevnik. "Shvaa li?"
"S ve to bih ti o tome mogao rei bila bi la", rekao je N iall, "jer, prije nego to ti
odgovorim, i ja za tebe imam jedno pitanje."
"Govorimo o istoj stvari, dakle", rekla je, hvatajui se za zapea i smijeei se onako
kako to ine ljudi koji trae oprost.
"Razlog zbog kojega si i napustila Castletownbere i svoje sestre, kada te je J im -"
zapoeo je Niall.
"ekaj", rekla je mrtei se. "Nisam sigurna da shva-"
"I to to se nisi vraala gotovo tri godine", ustrajao je, ne doputajui da ta posljednja
tajna ostane skrivena. Za nju je krvario, dobio batine, prijetnje, otkaz i to ve sve ne.
Crna vrata otvorila su se po posljednji put i propustila kraljevne na polja ispred dvorca,
ive i zdrave, prije nego ih se dokopaju vuk ili njegov arobnjak. "Za to postoji samo
jedno objanjenje. Kao i za injenicu da si tako brzo pobjegla nakon to si odjurila na kat
i tamo zatekla mrtve sestre, zar ne? Morala si neto zatititi, za-pisale su. O d radoznalih
oiju. Od osude."
A oife je isprva utjela. Potom je pokazala N iallu da ustane i pridrui joj se pokraj
prozora.
"Kamo...?" rekao je, ali je ipak posluao.
Ljudi su s posla polako odlazili kuama, a taksisti prije polaska gasili cigarete. Ba
kada je namjeravao upitati A oife to to gledaju - iako je ve pogaao - ugledao ga je: s
druge strane ceste parkiran je stajao smei vauxhall royale s klimavim kotaima.
Sa stranjeg sjedala automobila Aoife je mahala jedna djeja ruka.
N iall se bolje zagledao i ugledao malu djevojicu, lica zakrivenog slapom najcrnjih
kovra. Pretpostavljao je da joj ne moe biti vie od tri godine. O drasla osoba u crnoj
konoj jakni drala ju je uza se i cerila se N iallu, koji je samo stajao, zaprepaten.
Prepoznao ju je, ak i bez vizira na kacigi. Bila je to ona demonica brzine na crnom
motociklu. Prava desperadosica.
"Moja ki nikada nee doznati da ju je zaeo vuk", rekla je A oife. "I , kada odavde
odem, vie me nee vidjeti. Puf. Nema me. Ba kao u bajci. Shvaa li sada?"

"Da", rekao je Niall, uzdahnuo i nasmijeio se. "Da, shvaam."

Aoife je biljenicu strpala u dep i okrenula se da izae. Pokraj ulaznih vrata, dvojica
garaja, nagnuta iznad anka, kod barmena su se o neemu raspitivali. N iall nije mogao
uti o emu. Plavokosa vila pogledala je u njega. Hajde, deko, eto ti prilike, isijavalo joj
je iz pogleda. Postani junak. N eka ti ime osvane u novinama. Vidjevi da nije zagrizao,
okrenula se i vratila.
"Odakle si doao?" upitala ga je i ovaj se put jo jae nasmijeila.
"Iz dvorca u dubini ume", odgovorio je. "Gdje su svi vukovi odavno mrtvi."
"Zvui kao sjajno mjesto", rekla je A oife, kao da oklijeva. "N e govori nikome kako e
ga pronai." I za njezinih lea, Zakon i Red istabanjali su iz puba. I zvadila je neto iz
depa i predala to N iallu. Bilo je umotano u ubrus u kakav je bio umotan i no koji je
pronaao. Vidjevi da ga namjerava odmotati, zaustavila ga je...
"ekaj da odem." Glavom je pokazala na paket u svojim rukama. "N ekoliko puta
skoro sam ga bacila u rijeku. A li uvijek bih pomislila, ako to uinim, sestre i ja zauvijek
emo pasti u zaborav. Ti si jedini kome ga mogu povjeriti. Znam da e razumjeti. I , kada
bude dovoljno vidio, ispriaj nau priu. ujem da si crta stripova. N acrtaj neto
lijepo."
"Mi to zovemo 'grafiki umjetnik'", rekao je Niall osjeajui kako mu se grlo stee.
"S retno, N ialle Cleary", rekla je, poljubila ga u obraz i izila. Kada je podigla ruku da
mahne jedinoj obitelji koja joj je preostala, N iall je opazio da na ruci, na zapeu, jo
uvijek nosi okvir lisiine. S igurno joj je trebala cijela vjenost da prepili lanac, pogaao
je. Trenutak potom, vauxhall je klepeui iziao s mjesta na kojemu je stajao i krenuo niz
pristanite.
N iallovi prsti znali su to je u paketu koji mu je A oife ostavila. O dmotao je bijelo
platno i otkrio posljednju stvar, jedinu stvar koju je sanjao kao nagradu za svoju vjeru i
odanost. Bila je to obina crna biljenica.
S luao je skrivenu glazbu koja je pratila slike u njegovoj glavi sve dok se u njoj nije
pojavio odreeni prizor. I zranjao je polako, mijeajui se s glasom spikera i tutnjavom
stroja za videopoker. O tvorio je biljenicu i okrenuo prvi list. A oife je napisala: D nevnik
A oife J eanine Walsh, s puno ljubavi, N iallu, pravom vitezu u blistavom oklopu. N ikada
te neemo zaboraviti.

N e, nee biti kleanja pred gospodinom Raichoudhuryjem, hvala lijepa, pomislio je

N iall zatvarajui biljenicu i pospremajui je u ranac. Prsti su mu ponovo bridjeli,
nestrpljivi da stegnu olovku koja e, do detalja, prikazati to se dogodilo kada su tri ene
porazile vuka maskiranog u ovjeka. Umjetnika akademija jed nostavno e mu morati i
dalje slati podsjetnike na to koliko joj duguje. S av novac kojim je raspolagao dat e
stanodavcu, u nadi da e odgoditi iseljenje. J er njegova potraga jo nije okonana.
Najvaniji dio - prianje prie - tek je slijedio.
I mat e jako puno vremena da sve stavi na storyboard (S toryboard - crte ili serija
crtea, grubih skica koje prikazuju slijed prizora i glavnih promjena u zapletu. I zrauje
se i upotrebljava pri izradi stripova ili lma (op. prev.). N ajhitniji posao bila je raskona
naslovnica. N amjeravao je najprije izraditi nekoliko posebnih skica, portreta ena koje je
J im ubio, a onda se predomislio. Previe morbidno. I nedostojno sestara Walsh. O dustao
je i od crtanja panorame koja bi ih prikazivala kako ubijaju J ima, dolje na plai, dok im
galebovi vrite nad glavama.
Nadola mu je slika jaa od ostalih.
I sta ona koju je neuspjeno pokuavao nacrtati u potanskom uredu, one noi kada
je pronaao prvi dnevnik.

Bio je to vuk, nakon potpune preobrazbe iz krhkoga ljudskog bia u divljeg

grabeljivca. Uhvatit e mu izraz usred skoka, tono u trenutku kada je umalo dograbio
enu koja oajniki pokuava pobjei u umu. J er, cijela se pria i svodila upravo na to,
zar ne?
Hoe li je voljeti ili ubiti?
N iall jo nije znao. N o bio je previe nestrpljiv da to uini tek po povratku kui.
Pokraj prazne ae na stolu leao je papirnati ubrus. Vuk mu je gonio prste i tjerao ih da
nestrpljivo zabubnjaju po drvu.
Pronaao je olovku i poeo skicirati.
N a papiru se pojavila ena. Pomalo je nalikovala Roisin i bila je odjevena ba onako
kako je zamiljao kraljevnu Aisling kada ju je Euan prvi put ugledao.
N ije se mogla sakriti u gustiu koji je rastao iza nje jer je vuk u pozadini ve dobivao
oblik. Prvi ga je put N iall nacrtao ba kako treba. Krzno je bilo gusto i grubo. O ko mu je
izgledalo poput prozirnog stakla. Za koji trenutak, prevagnut e ili smrt, ili ljubav.
Vuk se zauvijek ostao predomiljati.

Pogovor i zahvale

Kao i N iallu, i meni je trebala tek jedna iskra da ponem zamiljati ovu priu.
Frcnula je kada sam, u ljeto 2000., proitao lanak u jednim irskim novinama.
Osamdesettrogodinja ena i njezine tri sredovjene neake pronaene su mrtve u jednoj
kui u okrugu Kildare. Prema lokalnim medijima, istragom je utvreno da su sve etiri
poinile samoubojstvo samonametnutim gladovanjem.
Pokuavao sam zaboraviti taj lani i otkrio da ne mogu. I zvadio sam ga i ponovo
proitao. I poeo razmiljati: to ako to nije bilo samoubojstvo? to ako se u kui dogodio
obraun i bilo je tek toliko vremena da se iz nje prokrijumare dva dnevnika? D a li bi
takvo, jezivo otkrie - ispriano s gledita svake od triju sestara - otvorilo vrata ka iroj
izmiljenoj drami o smrtonosnom armeru koji je - u doslovnom smislu te rijei - usmrtio
sve etiri ene u toj kui? Prosudite sami, budui da ste upravo proitali knjigu. N adam
se da ste uivali.
I straujui za potrebe D ragog J ima, u posljednjih nekoliko godina prehodao sam
cijeli D ublin, Malahide i okruge O aly i Laois, kao i vjetrovita brda Zapadnog Corka. I
kamo god iao, nailazio sam na dobrodunu gostoljubivost irskih ljudi. Zato su pojedini
toponimi izmijenjeni, iz potovanja prema institucijama i pojedincima koje bi inae
odmah prepoznali, ak i u kciji - a za priu to nije vano. Uz to, kako bih se inae mogao
ponovo pojaviti u Castletownbereu ili u Eyeriesu, na ai piva? Pravi J onnoi ovoga svijeta
nikada mi ne bi oprostili. A ko i nisam bio dovoljno diskretan, budite sigurni da to nije
bilo s loom namjerom. Svaka slinost sa stvarnim ljudima posve je sluajna.
Premda je normanska invazija na I rsku itekako stvarna, tragina pria o kralju
S tiofnu i njegovim sinovima blizancima iskljuivo je moja umotvorina, ba kao i
zlokobna Vuja utvrda.
S eanehaije se jo uvijek dade pronai po cijeloj I rskoj, dodue teko budui da je
pripovijedanje nomadsko zanimanje koje zahtijeva iznimnu vjetinu. I ni jedan od njih,
koliko znam, nikome i nikada nije skinuo ni dlaku s glave. Budete li te sree da naiete
na kojega, zauzmite mjesto i posluajte ga. I dajte mu dobru napojnicu. Isplati se.
S lijedi niz zahvala: Maire Moriarty, Kieranu Finnertyju, Eileen Moriarty, Miriam
McD onnell, Louise Cody, Elmi Cremin, S ue Booth-Forbes i Kathryn Brolly, za njihov
pomo i njihove savjete. S ve pogreke u tekstu iskljuivo su moje, ne njihove. Moram
zahvaliti i Neilu Jordanu, koji se pobrinuo da uope pronaem put do otoka Beara.
N a kraju, dunik sam Howardu Chaykinu, koji je svoj talent i svoj tobolac za olovke
ljubazno pristao posuditi N iallu. S iroti mali to inae nikada ne bi obavio kako treba.
Hvala, kompa.
Mork
Inches
Eyeries, okrug Cork
Rujan 2007.

Christian Mork roden je i odrastao u D anskoj te se preselio u Vermont u svojim

ranim dvadesetima. N akon diplome iz sociologije i povijesti na S veuilitu Marlboro te
magisterija iz novinarstva na S veuilitu Columbia, pisao je za Variety, radio za tvrtku
Warner Bros. Pictures i poslije pisao o lmu za The N ew York Times. D ragi J im njegov je
prvi roman objavljen u Americi.

ivi u Brooklynu.