VISOKA KOLA ZA SIGURNOST NA RADU

s pravom javnosti

ZATITA I SPAAVANJE

UGROENOST REPUBLIKE HRVATSKE OD

NEEKSPLODIRANIH MISNSKIH EKSPLOZIVNIH
SREDSTAVA
Seminarski rad

Mentor: Ivan Toth

Student: Stijepo Simovi

Zagreb, sijeanj 2013.

SADRAJ:
1. PREDGOVOR..........................................................................................2
2. UVOD.......................................................................................................3
3. EKSPLOZIVI............................................................................................4
3.1. Povijest eksploziva..........................................................................5
3.2. Eksplozivna sredstva.......................................................................6
3.3. Eksplzivne tvari...............................................................................6
4. OPASNOST OD MINA U HRVATSKOJ...............................................7
4.1.

Opasnost od mina za okoli i ovjeka............................................8

5. PROGRAM PROTUMINSKOG DJELOVANJA.................................11

5.1. Trenutno stanje minski sumnjivog prostora.................................11
6. ZAKLJUAK.........................................................................................14
7. LITERATURA........................................................................................15

1. PREDGOVOR

Iako je od zavretka rata proteklo ve 17 godina, procjenjuje se da je u Hrvatskoj jo uvijek

posijano oko 74.000 minsko-eksplozivnih sredstava. Minski je sumnjivo 684,5 etvornih
kilometara prostora koji se prostire u dvanaest upanija te stotinu gradova i opina. Prema
pisanju Vedrana Balena za lanak u Veernjem listu dosad je razminirano samo 440 etvornih
kilometara, odnosno tek neto vie od jedne treine minski sumnjivog prostora. Ove
poraavajue podatke dobili smo iz Hrvatskog centra za razminiranje iz kojeg istiu i da je od
1991. godine do danas u 1348 nesrea od mina stradalo 1965 ljudi, od ega 508 smrtno. Tee
je ozlijeeno 1113, a lake 313 osoba. (Balen, Veernji.hr)
Upravo zbog ovakvih statistika i trenutnog stanja s neeksplodiranim minskim eksplozivnim
sredstvima vano je suoiti se s njihovim problemom koji nije problem jedino u Republici
Hrvatskoj ve u svim ratom pogoenim zemljama. Ipak, za potrebe ovog seminara
usredotoiti e mo se na teritorij Republike Hrvatske.

2. UVOD

Republika Hrvatska se ve poetkom ratnih operacija na njezinom podruju suoila s

problemom mina kao jednim od najteih posljedica ratnih dogaanja voenih na ovim
prostorima, te se svrstala u red mnogobrojnih zemalja irom svijeta s zagaenosti ivotnog
prostora minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Zagaenost minama u Republici
Hrvatskoj uzrokuje cijeli niz gospodarskih, razvojnih, ekolokih i socijalnih poremeaja, te
poglavito sigurnosnih problema stanovnitvu na prostorima koji su bili u podrujima ratnih
djelovanja. Velike poljoprivredne povrine, umski kompleksi, granini pojasi i dijelovi obala
rijeka su i danas nedostupni zbog miniranosti ili sumnje u njihovu miniranost. Odlunost u
rjeavanju minskog problema Republika Hrvatska potvrdila je donoenjem Zakona o
razminiranju 1996. godine i osnivanjem Hrvatskog centra za razminiravanje 1998. godine,
provoenjem svih obveza preuzetih pristupanjem Ottawskoj konvenciji, kao i osiguranjem
stalnih i stabilnih izvora financiranja u dravnom proraunu, u zajmovima Svjetske banke te
od pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Prema nacionalnom programu protuminskog
djelovanja Republike Hrvatske krajnji rezultat ukupnih aktivnosti protuminskog djelovanja od
1991. godine do danas precizno je definiran i obiljeen minski sumnjiv prostor (nadalje
MSP), njegovo znaajno smanjenje te kontinuirano smanjenje minskih incidenata i broja
rtava mina. Preciznim definiranjem veliine i strukture minskog problema u Republici
Hrvatskoj uinjene su potrebne pretpostavke za utvrivanje realnih ciljeva protuminskog
djelovanja u periodu do 2019. godine kao i potrebnih preduvjeta za njihovo ostvarenje.

3. EKSPLOZIVI

Eksploziv (lat. explodere - raspasti se), kemijski spoj ili smjesa spojeva u kojima se
djelovanjem vanjskog impulsa u obliku topline, udara, trenja i sl. moe izazvati ekstremno
brza kemijska reakcija (eksplozija), praena oslobaanjem velike koliine topline i
nastajanjem zagrijanih plinovitih produkata pod tlakom mnogo veim od tlaka okoline.
(Wikipedia). Autor lanka na stranicama wikipedie smatra kako zbog razlike u tlaku plinovi
se brzo ire, pri emu se dio energije pretvara u rad, to rezultira ruenjem i razaranjem.
Uinci mogu biti golemi zbog trenutanosti reakcije. Kod gotovo svih eksploziva, eksplozija
je zapravo vrlo brza ili trenutana oksidacija, a samo manji broj eksploziva (bakreni acetilid,
azidi) raspadaju se izravno na sastavne dijelove. Neke vrste eksploziva, kao acetilidi, ne
razvijaju plinove, nego tlak prilikom eksplozije nastaje od finih, vrstih estica ugljika.
Eksplozivnost

kemijskih

spojeva

uzrokuju

nestabilne

atomske

skupine

njihovim molekulama, kao to su O-O u peroksidima i ozonidima, O-Cl u kloratima i

perkloratima, NO2 u duikovim spojevima i nitratima, NN u azidima i diazo-spojevima,
NC u fulminatima, CC u acetilenima i acetilidima. Za eksplozije koje nastaju trenutanom
oksidacijom, potreban kisik nalazi se u molekulama samog eksploziva. Tako sumpor i ugljen
u crnom barutu izgaraju zahvaljujui kisiku iz salitre (KNO 3), i to mnogo bre nego u zraku, a
prilikom eksplozije glicerol-trinitrata (nitroglicerina) potreban kisik daju atomske skupine
ONO2. (Wikipedia).
Eksplozivi se upotrebljavaju u razliite svrhe, npr. graevinarstvu, rudarstvu, a najvaniju i
najiru primjenu ima u ratnoj tehnici. Prema nainu djelovanja i namjeni, pojedine vrste
eksploziva svrstavaju se u tri glavne skupine:

barut,

inicijalni

brizantni eksplozivi.

izdvojenu skupinu ine pirotehnike smjese.

Postoje posebne kategorije eksploziva koje sagorjevaju u komorama, gorei eksplozivi, koji
se koriste za pogon raketa. Tu je eksplozivna smjesa bez inicijalnog upaljaa, ali ima drugi
upalja, pomou struje-plavom iskrom zapaljena smjesa na par mijesta u komori (motorukrutom). Eksplozivi se dijele prema raznim osobinama. Po agregatnom stanju eksplozivi

mogu biti vrsti, tekui i plinoviti. U praksi se gotovo iskljuivo koriste vrsti ekplozivi. Po
nainu djelovanja, a time i upotrebe, eksplozivi mogu biti:

brizantni (razarajui-kidajui)

inicijalni (podsticajni)

impulzivni (pogonski-potisni)

Brizantni (razarajui-kidajui) eksplozivi nazivaju se jo i pravi eksplozivi. Koriste se za

artiljerijska zrna, mine, bojeve glave raketa, torpeda, avionske bombe, za miniranje, ruenje i
sl.. Do detonacije se dovode eksplozivnim impulsom pomou detonatorske kapsule. Djeluju
detonacionim valom koji kida i lomi prepreke na koje naie. Brizantni eksplozivi se koriste
isti (trotil), flegmatizirani (pentrit i heksogen) ili u obliku smjese, kao to su plastini
eksplozivi. Plastini eksplozivi su trenutno najnovija vrsta ekploziva koja se je pokazala
najboljim i najuinkovitijim eksplozivnim tvarima. U irem smislu to su svi eksplozivi
plastine grae, kojima se oblik moe lako mijenjati rukama.
Kloratni eksplozivi se sastoje od natrijevog ili kalijevog klorata (Bertoletijeva sol) ili
amonijevog ili natrijevog perklorata, a flegmatizirani su i u izvjesnoj mjeri plastificirani
uljima i slinim tvarima. edit ima 90% kalijevog klorata, 7% parafina i 3% vazelina. Ne
upotrebljavaju se vie jer je kalijev klorat osjetljiv na trenje i higroskopan je, ali se pak on u
znatno velikim koliinama koristi u pirotehnici.

3.1. Povijest eksploziva

Izvori internetske stranice Wikipedie Kinu navode kao koljevku eksplozivnih sredstava.
Kini su se ve u 8. i 9. stoljeu upotrebljavale smjese sline crnomu barutu. Prvi povijesni
zapis o upotrebi baruta u Kini potjee iz 1232. godine, a u Europi tek u 14. stoljeu. Sve do
19. stoljea barut je bio jedini uope poznati eksploziv. Razvojem kemije zapoinje novo doba
u proizvodnji eksploziva; pojavljuju se mnogobrojne vrste eksploziva koje svojim svojstvima
nadmauju crni barut. Oko 1830. godine pripravljena je praskava iva, 1847. godine C. F.
Schonbein pripravio je celulozni nitrat, od kojega je 1869. godine poeo proizvoditi bezdimni
barut. A. Sobrero pripravio je 1846. godine glicerol-trinitrat (nitroglicerin), a 1863. godine

upotrijebio ga je Alfred Nobel za pripravu dinamita. Od glicerol-trinitrata i celuloznoga

nitrata (kolodijskoga pamuka) Nobel je proizveo praskavu elatinu, jo jai eksploziv od
dinamita. Slijedila su otkria eksploziva na bazi amonijevoga nitrata, pikrinska kiselina,
smjesa klorata i perklorata s raznim tvarima (edit, 1897.), trinitrotoluen (1902.), olovni azid
(1910.). U Drugom svjetskom ratu upotrebljavao se i heksanitrodifenilamin, zatim tetril ili
pironit, snaniji i osjetljiviji od trinitrotoluena. Potkraj Drugoga svjetskoga rata upotrebljivan
je prvi put i nuklearni eksploziv (nuklearno oruje). Nakon 1955. godine razvijene su smjese
amonijevoga nitrata i loivih ulja (tzv. ANFO-eksplozivi) i vodeni gelovi s amonijevim
nitratom kao osnovom (uz trinitrotoluen, elatinizirajue agense i boraks). Brizantni i
inicijalni eksplozivi pretvaraju se u plinovite produkte u prvom redu detonacijom. Plastini
eksploziv sadri sitne zrnate kristale brizantnog eksploziva (oktogen, heksogen, pentrit) u
smjesi s nekim polimernim materijalom, tako da je na obinoj temperaturi savitljiv i moe se
lako oblikovati. (Wikipedia: Eksplozivi)

3.2. Eksplozivna sredstva

Eksplozivna sredstva su tvari i naprave koje se pod nekim vanjskim utjecajem, tj. udarom,
trenjem, toplinom ili nekim drugim impulsom raspadaju i pri tome u veoj ili manjoj mjeri
razaraju i rue okolne materijale kao to su graevinski objekti, komunikacije, transportna
sredstva i slino, a ljude, ivotinje i druga iva bia ubijaju ili ranjavaju. Eksplozivna sredstva
obino se sastoje od eksplozivnih tvari i metalnih obloga ili kouljica od elika, nekog drugog
metala ili plastine mase. Obloga titi eksplozivnu tvar za vrijeme uvanja i transporta. Pri
djelovanju eksplozivnih sredstava obloga se kida u komade koji pospjeuju djelovanje
eksplozivne tvari.

3.3. Eksplozivne tvari

Eksplozivne tvari se pod vanjskim utjecajem raspadaju, dajui pri tome plinove na visokoj
temperaturi i pritisku koji potiskuju ili razaraju okolne materijale. Ovako se mogu ponaati i
neki plinovi (metan, butan, acetilen i dr.), pare (benzin, eter, alkohol i dr.) i praina
(ugljen, brano, eer i dr.) pomijeani sa zrakom u odreenim omjerima, pa se i oni smatraju

eksplozivnim tvarima. Meutim, eksplozivne tvari, koje u sebi sadre i kisik potreban za
sagorijevanje i raspadanje, nazivaju se samo eksplozivi. Posebnu grupu eksplozivnih tvari
predstavljaju nuklearni i termonuklearni eksplozivi.

4. OPASNOST OD MINA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska je zbog Domovinskog rata zemlja koja pripada skupini drava s
velikom povrinom za koju se sumnja da je pod minskoeksplozivnim sredstvima. Ta povrina
prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje iznosi oko 4500 km2 ili priblino 10%
dravnog teritorija (Baji, 2000). Pritom se prosuuje da je oko 500 km2 izravno zagaeno
minama, a oko 4000 km2 nalazilo se s jedne i druge strane bojinice te je takoer podruje na
kojem se nalaze mine i neeksplodirana ubojna sredstva. (Deli, V., Vuemilovi, A., 2001).
Upravo

zbog takve situacije Seli i Vuemilovi smatraju da je potrebno imati struno

osoblje i djelotvorne naine za otkrivanje mina te njihovo sigurno uklanjanje iz okolia. Takve
tehnike naravno moraju biti sigurne za ljude, jeftine i raspoloive tvrtkama za razminiranje.
Oneienost prostora minama uzrokuje brojne drutvene, gospodarske, razvojne i sigurnosne
probleme. Poljoprivredne povrine, dijelovi infrastrukturne mree, krovita podruja, obalni
pojas uz Peruko jezero i danas su nedostupni zbogminiranosti ili sumnje da su oneieni
eksplozivnim ostacima rata. Humanitarno razminiravanje je proces koji ukljuuje aktivnosti
od prikupljanja podataka nunih za procjenu minske situacije do ienja i predaje
razminiranoga podruja. "Osnovni cilj svih informacija za javnost jest odranje kontinuirane
razine spoznaje ominskoj opasnosti u razdoblju dokminirani prostori ne budu oieni od
mina i predani krajnjim korisnicima na sigurnu upotrebu" (erina, 2009., 37). ienjeminski
sumnjivih povrina podrazumijeva uklanjanje ili unitavanje svih opasnosti od mina i
neeksplodiranih ubojitih sredstava s odreenoga podruja. Uspostavljanjem komunikacije s
lokalnom zajednicom o svim aktivnostima protuminskoga djelovanja pridonosi se graanskoj
sigurnosti dok minirani prostori ne budu posve oieni od mina, to vie to su u pitanju
ljudska prava na ivot i rad pod jednakim uvjetima. Opasnost od stradanja bitno je smanjena u
zadnjih nekoliko godina zbog raznih aktivnosti protuminskoga djelovanja.Meutim, ima jo
onih koji ignoriraju opasnost, koji su bezobzirni i neodgovorni prema sebi i svojoj imovini, a
u "mnogim sluajevima razlog takova ponaanja je nedovoljna informiranost graana"
(erina i Zgrablji Rotar, 2009., 144). Globalna iskustva 265 o tome, prema Vodiu kroz

borbu protiv mina (GICHD, 2004.), upuuju na etiri kategorije: nesvjesni (osoba nije
upoznata s opasnostima od mina); neinformirani (osoba zna o minama, ali ne zna o sigurnom
ponaanju); bezobzirni (osoba zna o ponaanjima sigurnoga postupanja s minama, ali ih
ignorira) i namjerni (osoba nema puno mogunosti, ve namjerno prihvaa nesigurno
ponaanje). Upravo zbog ovakva ponaanja pojedinaca valja sustavno upozoravati na
opasnost odmina te ljude upuivati na primjerene oblike ponaanja u miniranom okruenju.
Jedino se uspostavljanjem i odravanjem stalne veze s lokalnom zajednicom moe smanjiti
rizik od stradanja i omoguiti siguran ivot i rad u blizini minski sumnjivih podruja.
Suradnja s lokalnom zajednicom u procesu obavjeivanja o stanju obiljeenosti minski
sumnjivih podruja vrlo je vana. Jedinice lokalne uprave i samouprave trae, po potrebi,
dopunu obiljeavanja i provjeru obiljeenosti na svojem podruju. Osim toga, Hrvatski centar
za razminiranje svake godine provodi provjeru stanja obiljeenosti svih pozicija oznaka
minske opasnosti, s posebnom panjom u proljee, kada se intenziviraju ruralne djelatnosti.

4.1. Opasnost od mina za okoli i ovjeka

U ratnim sukobima zaraene strane se slue miniranjem tla kako bi zatitile svoje poloaje na
crtama sukoba, kao i objekte ili podruja koja su im od strateke vanosti, pa bi u tom smislu
miniranje bilo dio ratne strategije. Meutim, postavljanje mina i eksplozivnih sredstava
predstavlja posebnu i dugoronu opasnost za stanovnitvo koje je ogranieno ili onemogueno
u kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti i poslova. Sa stanovita okolia, miniranje je
poseban vid njegove degradacije kojim ostaje nesiguran, neupotrebljiv, ekonomski
neiskoristiv i nedostupan i nakon zavretka ratnih sukoba. Kada je rije o ovom nainu
utjecaja rata na okoli za primjer se moe uzeti Hrvatska, koja spada meu deset minama
najugroenijih zemalja u svijetu.

to se tie stradavanja stanovnitva prema podacima

Landmine Monitora (2007.), na temelju izvjea Hrvatskog centra za razminiranje, ukupan

broj rtava od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava u razdoblju od 1991. do 2005. godine
u Hrvatskoj se procjenjuje na 1768, od ega je 425 smrtno stradalih, a ostatak su tee i lake
ranjeni. Za ratnih godina, od 1991. do 1995. godine, od mina su nastradale 242 osobe od ega
254 smrtno. Meutim, opasnost od ovih sredstava ostaje i nakon zavretka ratnih djelovanja,
pa je tako u mirnodopskom razdoblju od 1996. do 2006. godine ukupno bilo 522 rtve od
kojih 165 sa smrtnim ishodom. Izvjea o stradanjima od mina u razdoblju mira govore o
tome kako su najee rtve mukarci, za vrijeme obavljanja svakodnevnih aktivnosti i
poslova, primjerice, u obradi zemlje, prikupljanju drva, te lovu i ribolovu, a meu stradalima
ima i djece koja su naila na eksplozivno sredstvo ili je ono eksplodiralo dok su se njime
igrala. Od mina stradaju i oni kojima je razminiranje posao, pa je tako od 1998. do 2003.
godine smrtno stradalo 20 pirotehniara, dok ih je 24 tee, a 4 lake ranjeno (Landmine
Monitor, 2004.). Druga strana minske situacije u Hrvatskoj su minski sumnjiva podruja, kao
minama degradiran, opasan i nedostupan okoli. Prema podacima Landmine Monitora (2005.)
u travnju 2005. godine Hrvatska je procijenila miniranu i minski sumnjivu povrinu na 1174
etvornih kilometara to obuhvaa podruje od 121 grada i opine u 12 od 21 upanije. Na
minski sumnjivom podruju ivi milijun stanovnika, a procjenjuje se da se na tim terenima jo
nalaze 157 244 protupjeake mine, 89 043 protuoklopne mine i znaajne koliine
neeksplodiranih ubojitih sredstava. Najvei dio miniranih povrina otpada na ume (54 posto),
zatim poljoprivredne povrine (17 posto), makiju (11 posto), livade i panjake (9 posto), te
infrastrukturu i kue s okunicama (2 posto). Sadanje stanje, nakon revizija i razminiranja,
minski sumnjivih povrina procjenjuje se na 997 etvornih kilometara. Minama oneien
okoli nedostupan je stanovnitvu due od desetljea nakon zavretka rata, to ilustrira

podatak Hrvatskog centra za razminiranje (2008.), da je danas minski sumnjiv prostor u

Hrvatskoj obiljeen s 14 500 oznaka upozorenja na minsku opasnost. U kontekstu
nedostupnosti posebno treba istaknuti prirodnu batinu kao nacionalne parkove i parkove
prirode. Meu takvim miniranim podrujima u Hrvatskoj je nacionalni park Kopaki rit
unutar kojega je minski sumnjivo 37,5 etvornih kilometara, a trokovi razminiranja se
procjenjuju na 500 milijuna kuna. Iako mine nisu opasnost za posjetitelje jer se nalaze u
posebnom zoolokom rezervatu, onemoguena je opservacija terena i provoenje istraivanja,
a velik problem predstavlja zatita i ouvanje ove zatiene prirode. Teina situacije pokazala
se kada je u miniranom dijelu nacionalnog parka izbio poar koji je zahvatio i unitio velike
povrine zbog nemogunosti vatrogasaca da uu u poarite (Sajler-Garmaz, 2007.).
Na koncu treba spomenuti i nain vraanja miniranog okolia u upotrebu i na koritenje
stanovnitvu. Odstranjivanje mina je dugotrajan proces kojim okoli postupno i parcijalno
postaje dostupan. Osim to se radi o rizinom poslu, to potvruje navedeni podatak o broju
stradalih pirotehniara, razminiranje je izuzetno kompleksan, spor i skup proces. Prema
procjenama, za osloboenje zemljita od mina Hrvatskoj e trebati deset godina intenzivnog
rada i oko milijardu i 473 milijuna amerikih dolara (Mladineo i Knezi, 2003.). Za
ilustraciju, u Hrvatskoj je na razminiranje u 2004. godini potroeno 52 milijuna amerikig
dolara od ega je veinu sredstava osigurala Vlada (58 posto), a ostatak su bile domae i
strane donacije.

5. PROGRAM PROTUMINSKOG DJELOVANJA

Prema podatcima Nacionalnog

protuminskog programa Republike Hrvatske od samog

poetka sustavnog bavljenja problematikom razminiravanja osnovno pitanje je bilo pitanje

definiranja minski sumnjivog podruja. S obzirom na nepostojanje niti kadrovskih niti
tehnikih

mogunosti prvobitno definiranje minski sumnjivog podruja provodilo se

uglavnom matematikim metodama procjena, tako da su se prve ocjene UNMAC-a kretale u

okvirima od 13.000 km2 minski sumnjivog prostora, da bi se osnivanjem Hrvatskog centra za
razminiranje i prvobitnim

provoenjem opeg i tehnikog izvida, te povrine, odnosno

procjene tih povrina poele znatno smanjivati tako da se krajem 2002. godine minski
sumnjivo podruje

procjenjivalo na cca 1.700 km2, stoji u programu. Nadalje u

Nacionalnom programu protuminskog djelovanja stoji da je tijekom 2003. i 2004. godine

temeljem donesenih SOP-ova koji propisuju metode za utvrivanje MSP-a i rekonstrukciju
procijenjenog MSP-a do 2003. godine, izvreno je izvianje i obiljeavanje cjelokupnog
prostora Republike Hrvatske, te je definirano da je 1.174 km2 prostora Republike Hrvatske
minski sumnjivo. Krajem 2005. godine zapoela je revizija istog u cilju odravanja stalne
aurnosti podataka vezanih uz minski sumnjiv prostor, odnosno aurnost minski sumnjivog
prostora, koja je zavrena u listopadu 2008. godine Osnovni pokazatelji stanja minski
sumnjivog prostora Republike Hrvatske po izvrenju cjelokupne obrade podataka prikupljenih
tijekom navedene revizije su:
- minski sumnjiv prostor Republike Hrvatske se prostire u 111 gradova i opina, unutar 12
upanija i obiljeen je s 14.986 oznaka minske opasnosti,
- veliina ukupnog utvrenog minski sumnjivog prostora Republike Hrvatske dana 31.
prosinca 2008. godine iznosi 954,5 km2.

5.1.

Trenutno stanje minski sumnjivog prostora

U minsko informacijskom sustavu Hrvatskog centra za razminiravanje sada je evidentirano

103.419 mina, od kojih je 34.073 protuoklopnih mina i 69.346 protupjeakih mina. Najvei
broj mina evidentiran je u Osjeko-baranjskoj (30.008 mina), Vukovarsko- srijemskoj (21.444
mina), Liko senjskoj ( 16.103 mina ) te Sisako-moslavakoj upaniji ( 9.400 mina). Gotovo
50 % mina (51.452 mine) od ukupnog broja mina postavljeno je u Osjeko-baranjskoj i
Vukovarsko-srijemskoj upaniji. Minsku situaciju osim gore navedenih vrsta i koliina
postavljenih minsko eksplozivnih zapreka karakteriziraju i sljedee injenice:

Minsko-eksplozivne zapreke, nisu u svim sluajeva postavljane prema usvojenim

vojnim sustavima miniranja (standardi za obiljeavanje, odravanje i zapisivanje o
izvrenom miniranju );

Uestalo premjetanje minskih polja, kao i njihovo neevidentirano viestruko

dopunjavanje, izrada lanih minskih polja i sl.;

Postojanje odreenog broja minsko-eksplozivnih zapreka za koje ne postoje zapisnici

miniranja;

Obraslost i dugogodinja zaputenost povrina pod minama;

Razasutost neeksplodiranih ubojnih sredstava na irim prostorima bojinice i zone

razdvajanja snaga ije uklanjanje i unitavanje zahtijeva dodatne postupke i znatnija
financijska sredstva;

Razasutost neeksplodiranih ubojnih sredstava na velikom broju mikrolokacija kao

posljedica eksplozija vojnih skladita ili ostavljanja prilikom povlaenja i naputanja
poloaja;

Vreno vojno razminiravanje bez izrade djelovodnika razminiravanja.

Povrine za razminiravanje su veliinom i granicama definirani prostori za koje postoje

izvorni i drugi pouzdani podaci o miniranju. Povrinama za razminiravanje zahvaene su sve
evidentirane minskoeksplozivne zapreke u njihovim sigurnosnim granicama, mjesta minskih
incidenata i drugi pouzdani podaci o postojanju minsko-eksplozivnih zapreka. Povrine za
razminiravanje kao zasebne cjeline ine ukupnu kvadraturu od 268.1 km2 ili 28,1 % minski
sumnjivog prostora.

6. ZAKLJUAK
Kao to je u radu prikazano, eksplozivna sredstva mogu biti raznovrsna a najvee poslijedice
ostaju na ratom pogoenim podrujima gdje se eksplozivna sredstva postavljaju za obranu ili
slue kao svojevrstan napad. Ipak, nakon rata ostaje mnotvo neeksplodiranih eksplozivnih
sredstava koji postaju opasnost drutvu koje ivi na tom podruju. U ovom radu najvie smo
se bavili neeksplodiranim minskim eksplozivnim sredstvima ostalim nakon rata, koji osim to
ugroavaju prirodu odnosno biljni i ivotinjski svijet, velika su prijetnja ovjekovom ivotu te
ometaju nesmetanu obavljanje svakodnevnih ivotnih zadataka. Kako bi se to prije smanjio
rizik mina potrebno je educirati stanovnitvo, imati dobro razraen sustav i program
razminiranja te odrediti podruja koja su prioriteti za razminiranje. Povrh svega vano je da
pirotehniari budu struni i dobro educirani. Obuka pirotehniara traje est tjedana te osobe
prolaze i psihiki i fiziki test.

LITERATURA:

1.

Balen, V. (2013) Razminiranje e trajati jo 20 godina jer novca nema!,

http://www.vecernji.hr/vijesti/razminiranje-ce-trajati-jos-20-godina-jer-novca-nemaclanak-502822, (stranica posjeena: 28.1. 2013)

2. Crniki, J. i inkovec, B. (1993.), Nemetalne mineralne sirovine Hrvatske. Rudarskogeoloko-naftni zbornik, 5 (1): 21-37.
3. erina, J. (2009.), Doprinos medija sigurnosti graana na primjeru minske opasnosti.
Medijski dijalozi, 2 (2): 31-41.
4. erina, J. i Zgrablji Rotar, N. (2009.), Communication in Crises and Media: Press
Coverage on Landmine Accidents. Medijska istraivanja, 143-163.
5. Landmine Monitor. Croatia (2004) http://www.icbl.org/lm/2004/croatia, (stranica
posjeena: 28.1. 2013)
6. Landmine Monitor. Croatia. (2007.) http://www.icbl.org/lm/2007/croatia, (stranica
posjeena: 28.1. 2013)
7. Nacionalni program protuminskog djelovanja Republike Hrvatske,
http://www.hcr.hr/pdf/Strategija%20hrv.pdf, (stranica posjeena: 28.1. 2013)
8. upe, Tea (2010.) Ostaci borbe za domovinu, http://dalje.com/hr-hrvatska/kolika-jerealna-opasnost-od-mina-u-hrvatskoj/290359, (stranica posjeena: 28.1. 2013)
9. Wikipedija (2013.) Eksploziv, http://hr.wikipedia.org/wiki/Eksploziv, (stranica
posjeena: 28.1. 2013)
.