Professional Documents
Culture Documents
6 Goran Tepšić - Nacionalni Identitet I Zloupotreba Drugog"
6 Goran Tepšić - Nacionalni Identitet I Zloupotreba Drugog"
UDC 316.347:316.72(497.11)
371.671:93/.94
Goran Tepi
Univerzitet u Beogradu
Fakultet politikih nauka
Nacionalni identitet
i (zlo)upotreba drugog
Apstrakt
Autor analizira teorijske koncepte o grupnim identitetima i njihovoj ulozi
u drutvenim, politikim, i posebno meunacionalnim odnosima. U
mnotvu razliitih pristupa, eklektiki pokuava da odredi pojam nacionalnog identiteta, kao i ulogu drugog u njegovom formiranju. Tako
odreen teorijski okvir primenjuje na zvanine istoriografske narative u
Srbiji. Na kraju izvodi zakljuke o ulozi Turaka, Muslimana (Bonjaka) i
Albanaca u procesu formiranja srpskog nacionalnog identiteta (i nastojanju da se taj identitet uvrsti u okvire evropskog identiteta), pokuavajui time da doprinese boljem razumevanju uzroka sukoba na prostoru
bive Jugoslavije.
Kljune rei:
identitet, etnicitet, nacija, drugi, neprijatelj, Karl mit, nacionalna istorija
Email: goran.tepsic@fpn.bg.ac.rs
70
G OR A N T E PI
UVOD
Nacionalni identiteti poeli su se formirati kada i nacionalne drave, na teritoriji Zapadne Evrope. To je novovekovna i savremena pojava i nije joj bilo
mesta u etniki i verski heterogenim carstvima, niti u srednjovekovnim feudalnim dravama. Nacija je projekat elite politiara, pisaca, verskih voa,
itd. Ona je konstruisana, ali u osnovi poiva na odreenim istorijskim injenicama. Da bi se narod identifikovao s nacijom, bilo je potrebno stvoriti jedinstveni jezik i razviti sistem obrazovanja. kole (uz vojsku) su sve do
informaciono-komunikacione revolucije predstavljale osnovno sredstvo irenja nacionalnog sentimenta. Poseban znaaj imala je zvanina (dravna)
interpretacija istorije.
Cilj ovog rada je da ukaemo na znaaj (nacionalnog) identiteta i mesto
koje ovaj sloeni fenomen ima u savremenim drutvenim odnosima. Takoe,
pokazaemo kakva je uloga drugoga u procesu njegovog formiranja i kako
se konstruie neprijatelj. Koncept drugog ili neprijatelja je kljuan za razumevanje sukoba, posebno etnikih (preciznije etnifikovanih) ratova. Nae
teorijske postavke pokuaemo i empirijski da argumentujemo kroz analizu
udbenika istorije za osnovnu i srednju kolu u Srbiji.
Osnovna teza analitikog dela rada jeste da aktuelni udbenici istorije u
Srbiji doprinose konstrukciji srpskog nacionalnog identiteta, primarno, u odnosu na Turke (Osmanlije),3 Muslimane (Bonjake) i Albance, odreujui ih
kao legitimne neprijatelje. Druga teza jeste da ovakva interpretacija nacionalne istorije predstavlja posledicu tenje da se srpska nacija ustroji po uzoru
na (zapadno)evropske nacije.
U prvom delu rada emo pokuati da odredimo pojam identiteta i ukaemo na njegovu vieznanost i vieslojnost. Drugi deo rada bie posveen problemu odreenja drugog, a trei analizi udbenika istorije i njihovoj ulozi u
izgradnji srpskog nacionalnog identiteta.
IDENTIFIKACIJA IDENTITETA
Jedna od prvih definicija identiteta na engleskom govornom podruju nalazi
se u Oksfordovom reniku. Ovde je identitet definisan kao istovetnost
linosti ili stvari u svakom trenutku ili okolnosti; stanje ili injenica da su
linost ili stvar jednaki svome sopstvu, a ne neemu drugom; individualnost, linost; stanje ili injenica o opstanku iste linosti kroz razliite faze
Autori udbenika, gotovo po pravilu, ne prave razliku izmeu Osmanlija, pripadnika vladajueg stalea u Osmanskom carstvu, i pripadnika savremene turske nacije.
71
Prva definicija identiteta pripada Loku, a druga Hjumu. Philip Gleason, Identifying
Identity: A Semantic History, The Journal of American History, vol.69, no.4, p.911.
Ibidem.
Lini nivo identiteta moe obuhvatiti line karakteristike ukuse, interese, kvalitete, mane, uloge i vrednosti koje pojedinac pripisuje sebi. Ovo je posledica
psihike potrebe za samovrednovanjem. Najee pojedinac prilagoava svoje karakteristike kako bi se prikazao u to pozitivnijem svetlu. No, i ovaj nivo se
konstruie u odnosu s okruenjem i drugima.
72
G OR A N T E PI
10
Bernar Formozo, Rasprave o etnicitetu, u: Katrin Halpern i an-Klod RuanoBorbalan (urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, op. cit, str.298.
11
Ibidem, str.299.
12
Ibidem, str.309.
13
Celia Cook-Huffman, The Role of Identity in Conflict, u: Dennis J. D. Sandole, Sean Byrne, Ingrid Sandole-Staroste, Jessica Senehi (eds.), Handbook of Conflict
Analysis and Resolution, Routlege, 2009, p.19.
14
Auto Varni (Ashutosh Varshney) dodaje jo dva pristupa prouavanju etniciteta: institucionalizam i realizam. Prvi pristup polazi od pretpostavke da
73
politiko-institucionalni dizajn konsesualna ili veinska politika, proporcionalni ili veinski izborni sistem, federalna ili unitarna vlast, odreuju etnicitet i
meuetnike odnose. Drugi pristup je preuzet iz oblasti meunarodnih odnosa i
poiva na konceptu bezbednosne dileme. Videti: Ashutosh Varshney, Ethnicity
and Ethnic Conflict, u: Carles Boix, Susan C. Stokes (eds.), The Oxford Handbook of
Comparative Politics, Oxford Univesrity Press, 2007, pp.274294.
15
Varni navodi da etnika grupa moe da postoji bez svoje drave (ili dravnog projekta), ali nacija ne. Nacija implicira spajanje etniciteta i dravnosti. Stoga, nacionalizam poiva na principu podudarnosti politikog i nacionalnog. Videti: Ashutosh Varshney, Ethnicity and Ethnic Conflict, op. cit, p.277.
16
17
18
An-Mari Tijes, Kulturna proizvodnja evropskih nacija, u: Katrin Halpern i anKlod Ruano-Borbalan (urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, op. cit, str.332333.
19
Videti: An-Mari Tijes, Kulturna proizvodnja evropskih nacija, op. cit, str. 333.
Istoriari Don Lonsdejl (John Lonsdale) i Brus Berman (Bruce Berman) razlikuju
izgradnju od formiranja nacije. Pod izgradnjom podrazumevaju svesno stvaranje
aparata za politiku kontrolu od neke drutvene klase ili partije, a pod formiranjem konfliktan, nenameran i vrlo nesvestan proces. Silven Aleman, Imaginarno
u identitetskoj afirmaciji: razgovor sa an-Fransoa Bajarom, u: Katrin Halpern i
an-Klod Ruano-Borbalan (urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, op. cit, str.387.
74
G OR A N T E PI
Ne samo za nacionalnu, ve i za bilo koju drugu grupnu identifikaciju neophodno je postojanje medija (kolstvo, tampa, televizija, itd.) koji e preneti zajedniku ideologiju.20 Te ideologije esto sadre mitske prie, kultove, obrede i rituale, koji doprinose idealizaciji, ouvanju i irenju identiteta,
kao i homogenizaciji grupe.21 Na njima poivaju i identitetske strategije koje
su kljune za konstruisanje politikih identiteta.22 Pored ideologija i strategija, neizostavni inilac grupne identifikacije je i kategorija drugog.
20
21
Idealno MI je grupa ije delovanje prevazilazi pojedinane nemoi ujedinjenje predstavlja snagu udruivanjem energija, oduevljenja, sposobnosti, a
zahvaljujui solidarnosti lanova. Ali, kada grupa nije idealizovana ona izaziva
strah. Pojedinac se plai da e tu biti pod prisilom, da e se sa njim loe postupati,
da e biti nepriznat, uvuen i protiv svoje volje. Dominik Oberle, iveti zajedno.
Grupa u drutvenoj psihologiji, u: Katrin Halpern i an-Klod Ruano-Borbalan
(urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, op. cit, str.145146.
22
23
75
24
Dominik Oberle, iveti zajedno. Grupa u drutvenoj psihologiji, op. cit, str.147148.
25
26
27
Videti: Fredrik Barth, Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization od Social
Difference, Little, Brown and Company, Boston, 1969.
28
76
G OR A N T E PI
izmeu najjaih suprotnosti sopstva i drugog, dolazi do sinteze, tj. asimilacije. Ovom pristupu Nojman suprotstavlja etvrti pristup istono skretanje koje identitet tumai u dijalokom kontekstu. Pod ovom sintagmom
Nojman prvenstveno podrazumeva radove etvorice autora: Georga Zimela
(Georg Simmel), Fridriha Niea (Friedrich Nietzsche), Mihaila Bahtina
(Mikhail Bakhtin) i Karla mita (Carl Schmitt).
Razmatrajui problem kolektivnog sopstva, Zimel se koncentrie na ulogu stranca. Tako on navodi da je stranac element same grupe, unutranji
neprijatelj, tj. imanentno svojstvo ija ukljuenost podrazumeva i neto to
je spoljanje i suprotno. Stranciigraju vanu ulogu u obrazovanju kolektivnog identiteta utoliko to sama njihova prisutnost u prvi plan izbacuje pitanje
ko je sopstvo a ko drugo.29
Nie je smatrao da se odnos sopstvo drugo oblikuje kroz saznavanje i
da takvo znanje ne poiva ni na kakvim vrstim temeljima, injenicama, ve
na nizu razliitih perspektiva. Njegov pristup se moe nazvati perspektivistikim, jer je sopstvo, po njegovom miljenu, odreeno percepcijom.
Kritikujui celokupnu filozofiju 19. i 20. veka, Bahtin se posebno koncentrisao na epistemoloku svest, odnosno reifikaciju (postvarivanje) svesnog i suverenog sopstva, potpuno odseenog od svesti drugog.30 On je insistirao na tome da bez drugog subjekat ne moe spoznati ni sebe ni svet, jer
se znaenje stvara u diskursu kroz dijalog s drugim. Bahtin je, tako, poetkom druge decenije XX veka ve utvrdio da drugo ima status kako epistemoloke tako i ontoloke neophodnosti.31 Umesto dijalektike transcendencije, on predlae dijaloku harmoniju kao modalitet transformacije odnosa
sopstvo drugi.
Na kraju, posebno istiemo shvatanje Karla mita, iji koncept
politikog32 i neprijatelja ima posebnu analitiku primenljivost kada su u
pitanju istoriografski narativi.
29
Iver B. Nojman, Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, op. cit, str.31.
30
Ibidem, str.33.
31
Ibidem.
32
mit je razvio koncept politikog u svoja dva kljuna dela Politika teologija
(1922) i Koncept politikog (1932). U ovim delima, on pravi otru razliku izmeu partijske politikei politikog. Dok je politika refleksija antagonizama koji
postoje izmeu razliitih politikih partija unutar drave, politiko je proizvod
sukobljavanja sa drugim dravama. Politika i politiko su, za mita, u negativnoj korelaciji. to su unutranji antagonizmi intenzivniji, to je slabiji zajedniki
identitet u odnosu na drugu dravu. Filip Ejdus, Opasne veze teorija sekuritizacije i mitovsko naslee, Bezbednost Zapadnog Balkana, vol.4, br.13, april
jun 2009, str.11.
77
mit definie dravu kao entitet koji razlikuje javnog prijatelja od neprijatelja. Drava to ini jer je to osnov njenog autoriteta suverenosti. U suprotnom, njen autoritet moe biti osporen i preuzet od strane drugog entiteta. Tako odreen javni neprijatelj ne mora biti moralno zao ili estetski
ruan; on ne mora izgledati kao ekonomski takmac [ali] on je, bez obzira
na sve, drugi, stranac.33 Takva drugost egzistencijalno je razliita, tuinska i, u ekstremnom sluaju, sukobi s njom su mogui.
Mogunost da se, nezavisno od drugih protivrenosti (moralno nemoralno, lepo runo, itd.), razlikuje i spozna antiteza prijatelj neprijatelj,
predstavlja sutinu inherentno objektivne prirode i autonomije politikog
(identiteta). Pojmovi prijatelja i neprijatelja, navodi mit, moraju se shvatiti u konkretnom i egzistencijalnom smislu, a ne kao metafore ili simboli.
Neprijatelj, takoe, ne moe biti lini suparnik, prema kome postoji afektivni
odnos mrnje. On je iskljuivo javni neprijatelj i ima oblik ljudskog kolektiviteta (drutvene grupe).34 S druge strane, ako odreeni politiki entitet odustane od identifikacije neprijatelja, on gubi politiko svojstvo, svoj kolektivni
identitet i prestaje da postoji.
mit je u epistemolokom smislu pozitivista, ali ipak ostavlja mogunost
da prijatelji postanu neprijatelji, to sugerie fluidnost i promenljivost identiteta. Kako su kriterijumi na osnovu kojih kolektiviteti odreuju svoj identitet uslovljeni drutvenim okruenjem, oni su podloni i drutvenim promenama. tavie, za mita nosei kriterijum podele prijatelj-neprijatelj (sadraj
identiteta) nije vaan, politiki izbor prijatelja ili neprijatelja je potpuno arbitraran, ne opravdava se i ne bazira na razlozima.35
Na mitovoj teoriji poiva i jedna hipoteza koja istie da je posle pada
Berlinskog zida, na Zapadnom Balkanu jedan Karl zamenjen drugim Marks
mitom.36 Podele na prijatelje i neprijatelje meu jugoslovenskim narodima, koje su zamenile socijalistiki poredak bratstva i jedinstva i dovele do
veoma nasilnih sukoba, zaista su podsetile na mitov koncept politikog.
No, ta neprijateljstva nisu bila u potpunosti arbitrarna, ve su poivala na
odreenim protivrenostima.
33
34
Ibidem, p.37.
35
36
78
G OR A N T E PI
Socijalistika jugoslovenska zajednica formirala je svoj politiki identitet u odnosu na dva tipa neprijatelja: unutranjeg i spoljanjeg. Unutranje
neprijatelje su inili raznovrsni reakcionarni i retrogradni socijalni elementi pojedinci i grupe razliitih ideolokih ubeenja koji su se protivili
samoupravnom socijalistikom poretku, dok je spoljanji neprijatelj imao
dva lica: kapitalistiko i komunistiko (sovjetsko).
Jugoslovenski identitet je konstruisan kao nadnacionalan, ali je koegzistirao s nacionalnim identitetima naroda Jugoslavije. Klasna revolucija koja
je u Jugoslaviji poela tokom II svetskog rata je od poetka imala nacionalni karakter. Narodnooslobodilaki pokret se istovremeno borio za klasno i
nacionalno osloboenje, to je bila karakteristika veine istonoevropskih
komunistikih pokreta (tzv. nacional-komunizam). Ustavom iz 1974. godine i konfederalizacijom zemlje uspostavljeni su uslovi za potpuni razvoj
nacionalnih identiteta, jer je politiki autoritet (ako pratimo mitov koncept politikog) prenet na republike. Sada su one, tj. republika rukovodstva, mogle da odreuju ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Ovo uspostavljanje
(ili obnavljanje) nacionalnih identiteta kulminiralo je u drugoj polovini
osamdesetih godina i tokom poslednje decenije XX veka. Tada su nacionalne istorije postale osnova za stvaranje imaginarnih zajednica koje su uspostavile kontinuitet s nacionalnom prolou, mitovima i narativima.
Posebno vano bilo je naglaavanje razlika izmeu jugoslovenskih graana,
pripadnika razliitih nacija.37
Ako se valjano analizira istorija socijalistike Jugoslavije, dolazi se do
zakljuka da rat i nije bio iznenaenje. Pored mnotva razloga, u kontekstu
teme ovog rada, moemo dodati (a i mit bi se verovatno sloio) i da je rat
(nasilje) jedan od naina potvrivanja i priznanja politikog (nacionalnog)
identiteta.38
37
Videti: Ibidem; Beti Deni, Rasturanje multietinosti u Jugoslaviji: mediji i metamorfoza, u: Doel M. Halpern i Dejvid A. Kajdikejl (urs.), Susedi u ratu: jugoslovenski etnicitet, kultura i istorija iz ugla antropologa, Samizdat B92, 2002; Andrej Simi,
Nacionalizam kao folk-ideologija: sluaj bive Jugoslavije, u: Doel M. Halpern i
Dejvid A. Kajdikejl (urs.), Susedi u ratu: jugoslovenski etnicitet, kultura i istorija iz ugla
antropologa, op. cit.
38
79
39
40
41
Videti: Eric Ringmar, Identity, ineterst and action: A cultural explanation of Sweden's intervention in the Thirty Years War, op. cit, pp. 6691; Iver B. Nojman, Upotrebe drugog:
Istok u formiranju evropskog identiteta, op. cit, str.244246.
42
Eric Ringmar, Identity, ineterst and action: A cultural explanation of Sweden's intervention in the Thirty Years War, op. cit, p. 73, navedeno prema: Iver B. Nojman, Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, op. cit, str.244245.
80
G OR A N T E PI
43
44
45
Srbija nije specifian sluaj. Isto se moe tvrditi i za ostale jugoslovenske republike, ali i za mnoge druge drave.
46
47
Ibidem, str.215.
81
jo uvek vie lii na predvojniku obuku nego na disciplinu kritikog miljenja i to je obraun oko dominantne paradigme istorijskog miljenja ravan
ratu do unitenja protivnika.48
Ni aktuelni udbenici istorije za osnovne i srednje kole se po svojoj funkciji, a ni sadraju (sem u delu o II svetskom ratu), ne razlikuju mnogo od onih
koji su korieni devedesetih godina XX veka. I dalje je prisutna etnocentrinost, mitski narativi i vrlo izraena ideaciona formulacija neprijatelja. Naime,
glavni (apsolutni) neprijatelj jeste Osmansko carstvo, odnosno Turska i Turci,
a posredno i pripadnici nacija koje se predstavljaju kao zaostavtina Osmanlija
Bonjaci (Muslimani) i Albanci.49
Osmanlije (Turci) svakako imaju ulogu primarne drugosti i istorijskog neprijatelja u procesu konstrukcije srpskog nacionalnog identiteta.
Kao njihov prvi znaajniji kontakt sa srpskim srednjovekovnim zemljama
istie se Kosovska bitka, kojoj se daje presudan znaaj u daljem razvoju istorije srpske nacije. Bitka se odreuje kao sudbonosna: Turci su u vie navrata
upadali na teritorije srpskih oblasnih gospodara, da bi 15. juna 1389. godine
dolo do sudbonosne bitke na Kosovu.50; i kao velika tragedija: Posmatrano
sa nacionalnog stanovita balkanskih naroda, dve velike tragedije koje su zadesile Balkan su Kosovska bitka i pad Carigrada.51 Dodaje se i da je oko
ovog dogaaja formirana Kosovska legenda, ali i da to nije obina pria:
Kosovska legenda se razlikuje od obine prie. Ona je zasnovana na istinskom sukobu. Na ovoj legendi izgraivala se narodna istorijska svest. Njeno
jezgro je stvarni istorijski dogaaj.52
Osmanska najezda se predstavlja i kao prekid srpskog politikog identiteta, koji e biti obnovljen u XIX veku, opet ratom protiv Turaka (insistiranjem
48
Ibidem, str.216.
49
50
Smilja Marjanovi-Duani i Marko ujica, Istorija za drugi razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd,
str. 128. Bitka na Kosovu se odigrala 15. juna 1389. godine po julijanskom kalendaru. No, ni po gregorijanskom kalendaru to nije 28. jun, kada se obeleava
godinjica, ve 23.
51
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, Zavod
za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, str.308.
52
Rade Mihalji, Istorija za esti razred osnovne kole, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd, str.129.
82
G OR A N T E PI
53
54
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.81.
55
56
Rade Mihalji, Istorija za esti razred osnovne kole, op. cit, str.127.
57
58
mit navodi da negacija ljudskosti i proglaavanje neprijatelja otpadnikom ljudskog roda gotovo sigurno vodi nasilju visokog intenziteta i ekstremnoj nehumanosti. Videti: Carl Schmitt, The Concept of the Political, op. cit, p.54.
59
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.83.
83
udbenici prenose. Tako se Turci opisuju kao nasilni, opasni, moni, opaki,
osvetoljubivi, surovi, porobljivai, tlaitelj i oni koji sprovode teror. Iz svega
ovoga logino sledi da Srbima nije preostalo nita drugo nego da se silom
suprotstave neljudskim Turcima: Osetivi tu odlunost, Milo je izjavio
pred okupljenim narodom u Takovu da im drugog spasa nema nego da se
biju s Turcima dok ne pomru svi.60
Jedna od neposrednih posledica osmanske vladavine je i islamizacija
balkanskih naroda. Slovenski muslimani su ak vrednosno negativnije prikazani nego sami Turci. Oni imaju status izdajnika, onih koji su se
odrekli svog (srpskog) identiteta: Primivi islam i postavi privilegovan
deo drutva, ali zadravi srpski jezik, muslimani u Bosni Bonjaci, kako
sebe danas nazivaju, vremenom su postali deo islamske civilizacije, otuen od svoga naroda. [] Srpsko plemstvo koje je primilo islam, posebno u Bosni i Hercegovini, izgubilo je nacionalni oseaj i odreklo se nacionalnog identiteta.61 Istie se i da su se oni jo okrutnije ponaali prema
Srbima, nego Tuci (dalja gradacija nehumanosti): To stanje najbolje ilustruje narodna izreka: Nema Turina bez poturenjaka, ovo se moe rei i
za Bonjake prema Osmanlijama pravim Turcima! [] Memoaristi s poetka 19. veka belee da su ti muslimani, poturenjaci, bili gori i nesnosniji
raji od Osmanlija, pravih Turaka.62 Ti tlaitelji, otueni od srpske matice,
islamizovani i potureni, stvorili su i sopstveni identitet: Rezultat ovakve
kulturne i prosvetne politike trebalo je da bude i stvaranje novog bosanskog jezika i nacije.63 Autori udbenika ipak priznaju da su tome doprinele i srpske institucije, ali iz najboljih namera: Tome je mnogo doprinela
Srpska pravoslavna crkva, koja je, u najboljoj nameri, branei pravoslavlje
i trudei se da to manje Srba prihvati drugu veru, imala negativan odnos
prema preverenom delu svog naroda.64
Slino slovenskim muslimanima prikazani su i Albanci. Oni se predstavljaju kao glavni branitelji zaostalog osmanskog poretka: Veinom muslimani, Albanci su, zajedno sa bosanskim muslimanima, do Velike istone krize (18751878) bili stub odbrane osmanskog poretka na Balkanu.
60
61
Rado Ljui, Istorija za sedmi razred osnovne kole, Zavod za udbenika i nastavna
sredstva, Beograd, str.43. i 154.
62
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.75. i 231.
63
ore uri i Momilo Pavlovi, Istorija za osmi razred osnovne kole, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, str.40.
64
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.301.
84
G OR A N T E PI
65
Duan Batakovi, Istorija za sedmi razred osnovne kole, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, str.122123. i 172.
66
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.83.
67
Duan Batakovi, Istorija za sedmi razred osnovne kole, op. cit, str.174.
68
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.89.
69
Ibidem, str.75.
70
Uporediti sa stereotipima o Srbima u albanskim udbenicima istorije s Kosova i Metohije: nasilni, teroriu, tlaitelji, ovinisti, diskriminiu, surovi, militantni, zavojevai, genocidni, asimilatori. Moramo naglasiti i da albanski udbenici sadre pet
puta vie stereotipa o Srbima, nego srpski o Albancima. Videti: Etniki stereotipi i
nacionalni mitovi kao prepreka pomirenju: srpsko-albanski odnosi, op. cit.
71
Rado Ljui, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, op. cit,
str.311.
85
72
Iver B. Nojman, Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, op. cit,
str.245.
73
74
86
G OR A N T E PI
korien u pogrdnom smislu i svakako je evocirao istorijsko neprijateljstvo i legitimnu borbu koju srpski narod vekovima vodi protiv osvajaa
s Istoka. Takoe je ukazivao i na znaaj Srba u odbrani hrianstva od
agresivnog islama.75
U procesu izgradnje srpske nacije formirani su narativi koji su korene
srpskog evropskog identiteta smestili jo u srednji vek, prvenstveno kroz posveenost hrianstvu i ulogu branioca celokupne Evrope. Tako autori udbenika istorije navode da je Moravska Srbija predstavljalavrst bedem
osvajaima sa Istoka,76 da su se Srbi dugo suprotstavljali turskom prodoru u Evropu,77 ili da je Beograd kao znaajno vorite odbrambenog sistema Srbije i Ugarske, uva[o] prilaz srednjoj Evropi.78 Hrianska i evropska
Srbija nikako nije mogla uspostaviti svoj identitet ne konfrontirajui se s
Evropinim Istokom.
Ovde emo izneti jo jednu smelu zakljunu pretpostavku: iz evropske
perspektive, Srbija kulturno i identitetski pripada Istoku i svi njeni pokuaji da se to promeni su se zavrili prilino neuspeno. Osmanlije, kao
srpsko drugo, ine zapravo srpsko unutranje drugo (odraz u ogledalu), jer i Srbija, kao i BiH i Albanija, predstavlja zaostavtinu Osmanskog
75
76
Rade Mihalji, Istorija za esti razred osnovne kole, op. cit, str.118.
77
Rado Ljui, Istorija za sedmi razred osnovne kole, op. cit, str.46.
78
Rade Mihalji, Istorija za esti razred osnovne kole, op. cit, str.138.
87
79
Ovu situaciju moda najbolje opisuje Andrej Novikov (Andrey Novikov), koji
je, piui o Rusiji, zabeleio: Danas je pitanje vesternizacijemoderno. Kako
moemo da postanemo Evropa u periodu od samo tri petogodinja plana? Kako
moemo da preemo put koji je Zapad prelazio pet stotina godina? Odgovor se
sam namee nikako. Ako liberalna svest nije uspela da zaivi tokom XIX veka,
kako bi joj to polo za rukom danas? [] Ne, neemo mi podii zid, nego Zapad, zid slian onom koji su Amerikanci podigli du granice s Meksikom. Andrey Novikov, Ya rusofob, Vek XX i mir, vol.33, no.7, p.14, navedeno prema:
Iver B. Nojman, Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, op. cit,
str.186187.
80
81
82
88
G OR A N T E PI
LITERATURA
[1]
[2]
[3]
[4]
Barth, Fredrik, Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization od Social
Difference, Little, Brown and Company, Boston, 1969.
[5]
Batakovi, Duan, Istorija za sedmi razred osnovne kole, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
[6]
[7]
[8]
[9]
Dodik: Ja ovdje tvrdim da nije poinjen genocid! Nije bilo genocida!, Osloboenje,
Internet, http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/izbori-2012/dodik-ja-ovdje-tvrdimda-nije-pocinjen-genocid-nije-bilogenocida (pristupljeno 24.9.2012.)
[10]
[11]
uri, ore i Pavlovi, Momilo, Istorija za osmi razred osnovne kole, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
[12]
[13]
Etniki stereotipi i nacionalni mitovi kao prepreka pomirenju: srpsko-albasnki odnosi, Centar za studije mira Fakulteta politikih nauka i Begrhof fondacija (u
pripremi).
[14]
Formozo, Bernar, Rasprave o etnicitetu, u: Katrin Halpern i an-Klod RuanoBorbalan (urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, Clio, Beograd, 2009.
[15]
[16]
89
[17]
[18]
Ljui, Rado, Istorija za III razred gimnazije opteg i drutveno-jezikog smera, Zavod
za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
[19]
Ljui, Rado, Istorija za sedmi razred osnovne kole, Zavod za udbenika i nastvana
sredstva, Beograd.
[20]
[21]
[22]
Mihalji, Rade, Istorija za esti razred osnovne kole, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd.
[23]
[24]
[25]
[26]
Ricoeur, Paul, Narrative Identity, u: David Wood (ed.), On Paul Ricoeur: Narrative
and Interpretation, Routledge, London, 1991.
[27]
Ringmar, Eric, Identity, ineterst and action: A cultural explanation of Sweden's intervention in the Thirty Years War, Cambrdige University Press, 1996.
[28]
[29]
Schmitt, Carl, The Concept of the Political, The University of Chicago Press, Chicago,
2007.
[30]
[31]
[32]
[33]
Taylor, Charles, Sources of the Self: The Making of the Modern Identity, Harvard
University Press, Cambridge, Massachusetts, 1989.
90
G OR A N T E PI
[34]
[35]
Tijes, An-Mari, Kulturna proizvodnja evropskih nacija, u: Katrin Halpern i anKlod Ruano-Borbalan (urs.), Identitet(i): pojedinac, grupa, drutvo, Clio, Beograd, 2009.
[36]
[37]
Varshney, Ashutosh, Ethnicity and Ethnic Conflict, u: Carles Boix, Susan C. Stokes
(eds.), The Oxford Handbook of Comparative Politics, Oxford Univesrity Press, 2007.
Goran Tepi
NATIONAL IDENTITY AND (MIS)USE OF THE OTHER
Abstract
The author analyses theoretical concepts of group identities and their role in
social, political, and, particularly, inter-ethnic relations. Facing the variety of different approaches, he is searching for the appropriate eclectic
definition of the national identity, primarily concentrating on the role of
the Other. Subsequently he draws conclusions about the role of the Turks
(Ottomans), Muslims (Bosniaks) and Albanians in the formation of Serbian
national identity (and its incorporation in the framework of European identity), seeking thereby to contribute to a better understanding of the causes of
Yugoslav civil wars.
Key words:
identity, ethnicity, nation, the Other, the Enemy, Carl Schmitt, national history