Professional Documents
Culture Documents
Akmadza Polozaj Katolicke Crkve U Hercegovini PDF
Akmadza Polozaj Katolicke Crkve U Hercegovini PDF
929.735(497.6-3 Hercegovina)13/14
Miroslav Akmada
Pastirsko pismo katolikih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. (Pastirsko pismo
katolikih biskupa Jugoslavije, izdano s opih Biskupskih konferencija u Zagrebu,
dne 20. rujna 1945. Predragi u Kristu vjernici! Mi, katoliki biskupi, sakupljeni na
plenarnim konferencijama u Zagrebu) jedan primjerak na 9 ciklostilnih stranica,
kao i jedan tipkopisni primjerak na 12 stranica, uvaju se u Arhivu Hrvatske biskupske konferencije, spisi 1945., br. 114 BK/1945. Ciklostilni primjerak poslan je
upnim uredima, kao i dravnim tijelima, te ima vrijednost izvornika.
492
Pastirsko pismo dolo je za vlast u nezgodno vrijeme jer su se pripremali izbori za Ustavotvornu skuptinu, a i meunarodni poloaj Jugoslavije nije bio povoljan. Sveta je Stolica 18. listopada 1945. slubeno
prosvjedovala kod jugoslavenske vlade u pogledu vjerskih progona, istiui da na Balkanu u povijesti nije bilo toliko mrnje protiv Katolike
crkve.2 Ovim je prosvjedom Sveta Stolica dala do znanja jugoslavenskoj
vladi da podupire zakljuke Biskupske konferencije.
Predsjednik Privremene vlade Josip Broz Tito o pastirskom se pismu oitovao 25. listopada 1945. godine. On u kritici pisma kao glavno
pitanje postavlja to to biskupi nisu izdali takvo pismo u vrijeme ustake
vlasti te stali protiv ubijanja Srba u Hrvatskoj. Dalje istie da su biskupi
sada spremni na rtvu, a da su za vrijeme ustaa utjeli, ne zbog straha,
nego zato to su ih podravali. Na kraju je zanijekao da se Crkva u Jugoslaviji progoni te rekao da su kanjeni samo oni koji su bili krivi.3
Na zaotravanje crkveno-dravnih odnosa bitno je utjecalo i donoenje nekih zakona koji su se ticali ivota i djelatnosti Katolike crkve.
Neki su zakoni doneseni prije izglasavanja saveznog i republikih ustava te su potvreni stupanjem Ustava na snagu, dok su neki bili posljedica nekih ustavnih odredbi. Jedan od prvih zakona koji je utjecao na
crkveno-dravne odnose bio je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji
od 23. kolovoza 1945., kojim je Katolikoj crkvi oduzeto preko 82 posto
obradiva zemljita.4
Za presude protiv sveenika najee se koristio Zakon o krivinim
djelima protiv drave, donesen u kolovozu 1945., a prije njegova donoenja primjenjivala se ZAVNOH-ova Odluka o zatiti nacionalne asti
Hrvata i Srba u Hrvatskoj, donesena u travnju 1945. godine.
Katolika je crkva posebice otro reagirala na donoenje Zakona o
braku. Naime nova je vlast jo prije donoenja Ustava donijela dvije
zakonske odredbe o braku. Jedna od njih odreivala je da e ubudue dravne vlasti na itavom podruju Jugoslavije smatrati valjanim ne samo
onaj brak koji stranke sklope u crkvi, nego i onaj koji sklope samo pred
inovnikom gradskih ili mjesnih narodno-oslobodilakih odbora. Druga
2
3
4
493
Miroslav Akmada
494
10
11
495
Miroslav Akmada
13
496
KC
SPC
IVZ
Ostali
Ukupno
1945.
29
11
12
52
1946.
26
10
46
1947.
19
23
53
1948.
17
11
34
1949.
32
18
55
1950.
19
26
1951.
13
1952.
19
31
1953.
1954.
Ukupno
154
48
110
319
Radmila RADI, Drava i verske zajednice 19451970., knj. 2., Beograd 2002., 29.
497
Miroslav Akmada
vea sloboda nego kod nas u BH, premda bi ovjek obratno oekivao,
jer su matice u BH uvijek bile iskljuivo crkvena ustanova, dok su
u Hrvatskoj bile mjeovita karaktera t. j. ravnale su se ne samo po
crkvenim kanonskim propisima nego takodjer i po dravnim.Sa 9. maja 1946. imale su biti u cijeloj dravi zakljuene sve upske
matice. Prigodom zakljuenja u mnogim matinim knjigama ostalo
je puno neispisana prostora. U Hrvatskoj je dozvoljeno u taj prazni
prostor vriti nove upise, samo to ti upisi poslije 9. maja 1946.
nemaju vie dravno-pravne vrijednosti, dok je kod nas svako daljne
upisivanje u zakljuene upske matice zabranjeno, pa makar u matici
do 9. maja 1946. bila ispunjena samo jedna stranica, a sve ostalo bilo
jo prazno i ne samo da je svako daljne upisivanje u prazne matice
zabranjeno, nego se i upnici, koji su i u dobroj vjeri neto u matice
naknadno unijeli, za to visokim globama kanjavaju. Takav je bio sluaj
u apljini, gdje je upnik kanjen sa 3.000 dinara globe. upniku u
apljinu istom je u augustu 1946. srez preko dravnog matiara javio,
da ne smije vie nita naknadno u matice unositi i upnik je odmah
posluao i strogo se te naredbe drao, to je i na sudu konstatirao, ali
ga je ipak sud na globu osudio, jer je u medjuvremenu od 9. maja pa
do augusta, kad mu je dravni matiar odnosni nalog uruio, ipak
neto u najboljoj vjeri u matice unosio. Vie je nego evidentno, da kod
upnika nije postojao nikakav dolus. Ako ima u tom sluaju neije
krivnje, onda je kriv samo srez odnosno dravni matiar, to nije u
maju mjesto u augustu dostavio upniku odnosni nalog.- Ako bi dakle
dravna pomo sveenstvu imala tu svrhu, da sveenici njome plaaju
globe radi matica, onda je ta pomo bespredmetna!
5. Od januara pa do marta 1947. bili su iseljeni svi franjevci iz
samostana iroki Brijeg i preseljeni u Mostar. Za vrijeme njihove
odsutnosti spaljene su u irokobrijekom samostanu upske matice,
pa i privatne knjige pojedinih lanova samostana i uinjeno tete
najmanje pola milijuna dinara. Ordinarijatu nije poznato, da je
povodom ovoga sluaja vodjena isto onako rigorozna istraga kao to
se vodi proti upnicima, ako su sluajno, ne predvidjajui naknadnog
tumaenja dvojbenoga zakona, neto ubiljeili u matice poslije 9.
maja 1946., koje su NB vlasnitvo Crkve!
6. - Posebno poglavlje ine asne sestre. Prema njima pojedine lokalne
vlasti, sigurno bez znanja Visoke Vlade, postupaju kojekako. Tako u
Ljubukom, gdje je u zgradi sestara milosrdnica smjetena gimnazija
i djeaki internat, ove se godine dogodilo, da su djaci internata u
499
Miroslav Akmada
Ve sljedee godine biskup ule je zatvoren i osuen na 11 i pol godina zatvora pod optubom za kolaboraciju s neprijateljima i pomaganje
kriarima. U zatvoru je proveo 7 godina i 6 mjeseci te jo dvije godine
u zatoenitvu, najveim dijelom u franjevakom samostanu u Tolisi.
Umjesto njega biskupijom je kao biskupski delegat upravljao Andrija
Maji. Uz biskupa ulu optueni su i Mladen Barbari, fra Rufin ili,
don Mate Nui, fra Zlatko Sivri, Slavica Bonjak, Krescencija Novak,
15
16
Da su ake u njihovu djelovanju podupirale mjesne vlasti svjedoe dokumenti Sreskog komiteta KPJ u Ljubukom iz svibnja 1947.; vidi I. LUI, Komunistiki
progoni Katolike crkve u Bosni i Hercegovini (1945.1990.), 60.-61.
Nadbiskupski arhiv Split, gradivo splitsko-makarsko, br. 273/1947.
500
501
Miroslav Akmada
BAM, br. 12/1950., dopis je potpisala naelnica Odjela za srednje kole Milica Cesarevi.
502
vlasnitva, a u skladu s komunistikim programom. Taj je postupak posebno pogodio Katoliku crkvu, koja je bila jedan od veih posjednika,
a oduzimanje njezine imovine provodilo se vrlo korjenito. Provedena
je agrarna reforma, a provodila se i pljenidba (konfiskacija), izvlatenje
(eksproprijacija) i podrutvovljenje (nacionalizacija) imovine Katolike
crkve. Posebno je teko Katoliku crkvu pogodilo provoenje agrarne
reforme. Poljoprivredna zemljita bila su jedan od najvanijih izvora
prihoda od kojih je Katolika crkva ivjela. Korjenita provedba agrarne
reforme na crkvenim imanjima dovela je Katoliku crkvu u veoma teak
materijalni poloaj, a vjernike u stanje da teret djelovanja Crkve preuzmu na svoja plea u ionako tekim poratnim prilikama u kojima su ivjeli. Ono imovine to Katolikoj crkvi nije uzeto agrarnom reformom,
oduzimalo se u manjoj mjeri pljenidbom i podrutvovljenjem privatnih
privrednih poduzea te u veoj mjeri izvlatenjem. Osim to se imovina
Crkve zakonima definitivno oduzimala, nita manji problem nije bilo ni
privremeno zauzimanje crkvenih nekretnina raznim stambenim zakonima, odlukama narodnih odbora te nezakonitim upadima vojske, milicije
i sl. Katolika je crkva godinama vodila sporove za iseljenje nezakonitih
stanara iz svojih zgrada i stanova u koje su isti useljeni mimo njezine
volje.
Biskupskom ordinarijatu u Mostaru 1949. godine izvlaten je sav
zemljini posjed u Mostaru. Bez obzira na to rjeenjem Narodnoga odbora grada Mostara od 8. studenoga 1951. zatraena je od biskupije naplata poreza u iznosu od 17 040 Din. Na to je Biskupski ordinarijat reagirao predstavkom od 16. studenoga 1951. NO-u grada Mostara, u kojoj
istie da je biskupiji sve zemljite izvlateno te navedena svota nije u
razmjeru s prihodom biskupije. Zatraeno je da se porez odmjeri prema
stvarnom prihodu, tj. Dohodak od jedne krave i jedne svinje (teina
svinje 120 kg), dohodak u sijenu od 20-25 kvintala i dohodak u kiriji od
Din.- 7000-.20
Rjeenjem NO-a grada Mostara od 31. kolovoza 1950. oduzete su
sve prostorije u prizemlju, kao i podrum Biskupskoga ordinarijata u Mostaru.21
20
21
503
Miroslav Akmada
504
505
Miroslav Akmada
zapovijeda da svi redovnici moraju napustiti Udruenje te da moraju posluati sve zapovijedi apostolskoga nuncija i mjesnih biskupa. Vodstvo
Udruenja kao razloge za svoje djelovanje isticalo je da bi u suprotnom
zbog veoma malog broja sveenika koji jo djeluju u Bosni i Hercegovini mogao doi u pitanje opstanak katolikih sveenika u toj republici
uope.
Hercegovaki franjevaki provincijalat tvrdio je u pismu biskupskom delegatu Andriji Majiu od 20. srpnja 1953. da nije upoznat ni sa
kakvim aktom mjesnih biskupa u Bosni i Hercegovini kojim se Udruenje zabranjuje. Na to je Maji odgovorio pismom od 25. rujna 1953.
da je on osobno odmah nakon donoenja biskupske odluke Non licet
slubeno priopio provincijalu hercegovakih franjevaca i jo nekim
osobama iz franjevakoga starjeinstva da je odluka biskupa obvezatna
i za Mostarsko-duvanjsku biskupiju. To je posebno naglasio i u pismu
provincijalu od 2. srpnja 1953., u kojem je nedvojbeno istaknuo da je
Udruenje ilegalno i da svaki sveenik koji je njegov lan stoji u otrom
sukobu s crkvenom stegom.25
Crkvene vlasti, s obzirom na brojnost lanova Udruenja u Bosni i
Hercegovini i bez obzira na dosljednost u stavu prema udruivanju, odluile su ne poduzimati stegovne mjere prema udruiteljima znajui da
bi u tom sluaju vjernici u Bosni i Hercegovini ostali bez znatnog broja duobrinika. Tako je Udruenje nastavilo djelovati cijelo razdoblje
komunizma, ali je nakon potpisivanja protokola izmeu Svete Stolice i
Jugoslavije 1966. izgubilo znaaj i svrhu koju je do tada imalo.
25
506
Upon assuming power at the end of the Second World War in 1945,
the communist regime in Yugoslavia moved to suppress all things national and religious. The targets of this policy were anything Croatian and
Catholic, usually equated with Ustasha fascism. After banning all other
political parties, the communist regime saw the Catholic Church as its
greatest rival, for it was the only massive and well-organized institution that openly resisted communist policies. The communists initiated
a open confrontation with the Catholic Church, which they also saw as
the stronghold of Croatian national unity and the defender of national
interests, which it in fact was.
The Catholic Church confronted the communist policies of abolishing national identification and promotion of atheism in different parts
of Yugoslavia in different ways. The Catholic Church in Herzegovina
operated under particularly dire circumstances. Many priests and believers had been slain, while many others had emigrated to all parts of the
world. The end of the war did not bring freedom and an end to suffering. The communist regime lashed out at the Catholic Church and those
members of its congregation who persisted in the struggle for Croatian national interests. The leadership of the Partisan movement, i.e., the
Communist Party, ordered the execution of many priests and monks in
summary proceedings. The best known such incident was the murder of
the iroki Brijeg friars. The communist authorities deprived the Church
in Herzegovina of any leadership when it sentenced Bishop Petar ulo
to a long stay in prison. This was followed by prison sentences for many
priests, the prohibition or disruption of religious instruction in schools,
the seizure of Church assets, interference with or prohibition of religious
services, systematic anti-religious propaganda and various other curtailments of religious freedom. In an attempt to disrupt the Churchs unity,
507
Miroslav Akmada
508
Zbornik radova
Knjiga II.
Zagreb, 2011.