Da je Metodijevo jurisdikcijsko podruje bilo u Panoniji i Meziji potvruje Popis bugarskih nadbiskupa.

Jurisdikcija ohridskih nadbiskupa protezala se na dijelove Mezije. Ubrajanje Metodija meu "nadbiskupe
Bugarske" ukljuuje da je Metodije vladao nad podrujem koje je kasnije potpalo pod crkvenu jurisdikciju
Ohrida. Ohrid je bio pod bugarskom upravom kad su Metodijevi uenici bili istjerani iz Sirmiuma/Morave..
Ohrid su osvojili Bizantinci 1018. U to doba bugarski patrij arhat Ohrida bio je pretvoren u nadbiskupiju za
Bugare te crkvene provincije. Tako je dolo do navoenja Metodija kao jednoga od "bugarskih biskupa".
Geografski nazivi "Moesia", "Mesia" "Mesii" u srednjem vijeku odnosili su se narode koji su nastanjivali
Meziju, na Bugare, Srbe i Bonjake. U Marulievu latinskom prijevodu, nainjenu na temelju primjerka
hrvatske verzije djela "Sclavorum regnum", itamo izraz "Bosna gornja" ima odgovarajui latinski prijevod
"Mysia superior", dok je u 19. poglavlju naziv za narod "Mysi" preveden izrazom "Bosnenses": Tako pojava
izraza " Moesia /Mesii" u vezi s Konstantinovim djelovanjem moe imati izravnu vanost za kranstvo u
Bosni. Prisutnost Konstantina meu Junim Slavenima posvjedoena je u Vita Naumi II. Sveti Naum, jedan
od uenika Konstantina i Metodija, bio je iz Mezije. Pridruio se dvojici brae za vrijeme njihova
zadravanja i uenja meu ljudima Mezije i Dalmacije, te ih je pratio u "stari Rim" . Budui da je prema
Popu Dukljaninu Konstantin putovao iz Morave na Savi u Rim preko "Sclavorum regnum", Mezija
spomenuta u Vita Naumi morala je biti dio Mezije koju Pop Dukljanin povezuje s Bosnom. Pop D ukljanin
izvjeuje da je Konstantin putovao i propovijedao u "Sclavorum regnum". U to doba Konstantin je
priznavao vlast pape nad podrujem koje je bilo povezano s Moravom i tako neizravno sa "Sclavorum
regnum". Plod Konstantinova djelovanja na "Sclavorum regnum" je odluka Svetopeleka/Budimira da bi na
njegovu podruju trebalo uspostaviti nekoliko biskupija. Jedna od tih biskupija bila je "Bosonium", koji je
oito bio u rbano naselje u "provincia Bosna", jer Pop Dukljanin u istom poglavlju upotrebljava dva izraza "Bosonium" i "provincia Bosna" . U izvorima postoji malo podataka o Metodijevim sufraganima i njihovim
sjeditima. Zapravo h istoriografija zna za samo jednog sufragana: Vikinga. Spomenut je u pismu pape I
vana VIII 880. godine. Bio je nakon Metodija drugi biskup u sirmijskoj crkvenoj pokrajini. Papa Ivan traio
je od Svetopolka da predloi jo jednog kandidata za biskupsku slubu. Ako je Metodijeva crkvena
pokrajina obuhvaala podruje Panonije i Mezije, onda je novoimenovani biskup morao biti rasporeen u
Pannonia Sirmiensis izmeu Save, Drave i Dunava ili u Moesia Secunda juno od Save i Dunava. B
iskupsko sjedite "Nytraba" spomenuto je meu biskupijama koje su neko potpadale pod jurisdikciju
nadbiskupa u LauriacumPassau. Biskupsko sjediste Nitrava spominje biskup Pilgrim iz Passaua u
dokumentaciji kojom je dokazivao svoje pravo jurisdikcije nad Panonijom i Mezijom. Nytraba u Meziji jo
nije identificirana. Moemo samo pretpostavljati da je bila sredite podruja kojim je vladao Montemer.
Montemer je traio od pape Ivana VIII 873. da njegovu kneevinu stavi pod Metodijevu brigu. Drugog
biskupa sufragana unutar crkvene pokrajine pod jurisdikcijom svetog Metodija valja traiti u Bosni. Pop
Dukljanin spominje Bosnu kao jednu od biskupija osnovanih za Svetopelekovu kneevinu za vrijeme sabora
na polju Dalma oko godine 879. ili 880 . Ovaj podatak potvruju dva ljetopisa, sastavljena u Dubrovniku.
Chronica Ragusina Junii Restii biljei da je Radogost, biskup Bosne, bio posveen od dubrovakog
nadbiskupa Bernarda. Radogost nije znao latinski. Zakleo se na vjernost na slavenskom te tvrdio da je
upotrebu slavenskog dopustio papa Ivan VIII . Ovaj podatak Restiusa potvruje Nicola de Ragnina, koji u
svojim Annales Ragusini opisuje pohod nadbiskupa Bernarda banu Kulinu u Bosni te Radogostovo
putovanje preko Dubrovnika na putu iz Bosne u Rim. Ova dva ljetopisa prikazuju dogaaje koji su se
odvijali u Dubrovniku. Utjecaj eke irilo-metodske tradicije na dubrovake kroniare valja odbaciti kao
plod fantazije. Nicola de agnina ne spominju Konstantina ili Metodija, niti su ita znali o Moraviji sjeverno
od Dunava. Kako nema dokaza o irilo-metodskoj tradiciji sjeverno od Dunava prije pojave hrvatskih
"glagoljaa" u 14. stoljeu, dubrovake kronike valja prihvaati kao izvore koji potvruju uporabu
slavenskog jezika kod bogosluja u Bosni barem poslije godine 880. Valja uoiti da je "povlastica" koju je
dao papa Ivan V III godine 880. zapravo potvrda doputenja koje je dao papa Hadrian II godine 869 !
Doputenje pape Hadriana iz 869. bilo je dano Kocelu, Rastislavu i Svetopolku nakon dolaska Konstantina i
Metodija iz "Sclavorum regnum" u Rim 868. Valja prihvaati za injenicu da uporaba slavenskog u Crkvi
bosanskoj, koja je kasnije poznata kao "Ecclesia Slavonica" , potjee od povlastice koju je dao papa H
adrijan II 869 te potvrdio papa Ivan V III godine 880. Godine 868. bosanska biskupija je zapravo ponovno
uspostavljena, a ne nanovo osnovana.

IZDVAJANJE BOSNE IZ SIRiMiSKE PROVINCijE

Biskupija Bosna bila je neko dio crkvene provincije Slavonije koja se sastojala od dijelova Panonije i
Mezije. Administrativno jedinstvo ove crkvene pokrajine raskinuto je 885. Godine 885. Metodije je bio
optuen za odstupanje od slubene nauke Rimske crkve te ga je papa osudio i izopio. Vijest o izopenju
dola je nakon smrti Metodija. Prije smrti oznaio je za svoga nasljednika svoga uenika. U sluaju Gorazda
je dezignacija nevaljana, jer je Metodije bio izopen. Takoer je bila potrebna papinska potvrda ove
procedure. Biskupska nadlenost .Odluka donesena u Rimu upravljena je samo na Metodija, a ne na njegove
uenike ili na vjernike. Gorazd je bio pozvan u Rim da protumai zato je preuzeo Metodijevu biskupsku
stolicu. Oito da ni Gorazd ni drugi Metodijevi uenici nisu prihvatili papinsku odluku. Sventopolk, koji je
sam imao dugi spor s Metodijem, istjerao je Gorazda i neke uenike, dok su drugi bili prodani u ropstvo u
Veneciju. Zbog Svetopolkova izmirenja s Francima i Bavarskom crkvom biskupska stolica u Sirmiumu
ostala je prazna, te ju je kasnije preuzeo biskup Passaua, na kratko razdoblje. Nakon toga prava nasljedstva
na stolici Sirmiuma/Morave polagali su biskupi Splita, Passaua, Ohrida i Kaloe. I Kaloa je mogla
prisvajati pravo jurisdikcije jer su biskupije Sirmium i Ba, koje su izgubile stalni niz biskupa, leale na
podruju crkvene pokrajine Kaloa od oko godine 1 005. Spor izmeu pape i Metodija pogodio samo
Metodija osobno te njegove uenike. Spor izmeu pape i Metodija godine 885. nije pogodio uporabu
slavenskog jezika u liturgiji, kako ju je odobrio papa Ivan VIII godine 880. Tako promjene u biskupiji
Sirmium/Morava nisu imale posljedica za druge biskupije te crkvene pokrajine, a meu njih je spadala i
biskupija bosanska. Biskupi su ostali na svojim stolicama, iako se Viking vratio u Bavarsku. Smru
Svetopolka godine 894, sukobima meu njegovim sinovima i dolaskom Maara godine 895 raspalo se
"Sclavorum regnum". 1 089. dogodilo se preobl ikovanje teritorijalne crkvene organizacije - u skladu s
rimskim kanonskim propisima - da bi se izalo u susret potrebama kralja Konstantina Bodina. Nova crkvena
pokrajina obuhvatila je nekoliko biskupija, meu njima i "Bosnensis". Popis biskupa sufragana barskog
metropolite iz godine 1 199. jo uvijek spominje Bosnu. Biskupija Bosna pripadala je Splitu izmeu godine
1 192. i 1 247 . a poslije toga Kaloi.
OD PODLONOSTI RIMU DO SLAVENSKE AUTOKEFALNOSTI. SLUAJ BOSNE
Podsjetimo da su se pape protivile obrazovanju djece na slavenskom. Naobrazba je u ranom srednjem
vijeku sluila potrebama Crkve te su je organizirali jedino biskupi. Postojao je takoer sistem kolovanja u
samostanima za djeake koji su se spremali na samostanski ivot. Tko je elio postati monah, morao je znati
itati Pismo. Papino suprotstavljanje pouavanju na slavenskom jeziku ne spominje specifino pouavanje
kandidata za sveenike, nego jednostavno pouavanje. Vjerojatno je pouavanje bilo u "slavenskim"
samostanima. "Bosanska crkva" nije imala obrazovanih sveenika i biskupa nego "goste", koji su bili
svjetovnjaci sposobni itati Pismo. Monaki red je organizacija svjetovnjaka povezanih eljom da ive u
kranskom "societas perfecta" . Postepenim potiskivanjem slavenskog jezika "monasi" su preuzeli
funkciju "crnog klera". Posljedica toga je da je "Bosanska crkva", "Ecclesia slavonica" , bila
rimskopravoslavna po duhu, ali po hijerarhiji " irsko-monaka". Oito da se prelaz iz rimskog hijerarh
ijskog sistema na monaki sistem odigrao bez prekida u kontinuitetu. Takav prelaz izgleda mogu u svjetlu
nekih propisa kanonskog prava o biskupima i biskupskim sjeditima. "Bosanska" biskupija sa sjeditem u
Poegi i akovu ima titulu Scardonije, nekadanjeg glavnog grada Liburnije.