SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVRNI RAD

Draen Ili

Zagreb, 2015.

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVRNI RAD

Mentor:
Prof.dr.sc. Zoran Kouh

Student:
Draen Ili

Zagreb, 2015.

Izjavljujem da sam ovaj rad izradio samostalno koristei steena znanja tijekom studiranja i
navedenu literaturu.
Zahvaljujem profesoru dr.sc. Zoranu Kouhu na mentorstvu i docentu dr.sc. Ivici Garaiu na
pomoi i korisnoj literaturi.
Posebno se zahvaljujem dr. sc. Tanji Tomi koja me je vodila kroz zavrni rad i svojim
znanjem i iskustvom uvelike doprinjela uspjenoj izradi ovog zavrnog rada.

Draen Ili

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Zavrni rad

Draen Ili

Zavrni rad

SADRAJ
SADRAJ ................................................................................................................................... I
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... III
POPIS TABLICA ...................................................................................................................... V
POPIS JEDINICA .................................................................................................................... VI
POPIS KRATICA .................................................................................................................... VI
SAETAK ...............................................................................................................................VII
1

Uvod ................................................................................................................................... 1

Pregled zavarivanja ............................................................................................................ 2

2.1

Razvoj zavarivanja u svijetu ...................................................................................... 2

2.2

Razvoj zavarivanja u Hrvatskoj ................................................................................. 3

2.3

Zastupljenost postupaka zavarivanja u svijetu ........................................................... 3

2.4

Povijest aluminotermijskog zavarivanja .................................................................... 5

Tranice .............................................................................................................................. 6
3.1

Povijesni razvoj tranica ............................................................................................ 6

3.2

Openito o tranicama ................................................................................................ 6

3.3

Proizvodnja tranica ................................................................................................... 8

3.4

Podjela tranica prema obliku .................................................................................. 10

3.4.1

Vignol tranica ................................................................................................... 10

3.4.2

ljebasta tranica................................................................................................ 11

3.4.3

Specijalne tranice LR55 ................................................................................... 11

3.5

elici za izradu tranica ........................................................................................... 12

3.5.1

Perlitni elici ...................................................................................................... 12

3.5.2

Bainitni elici ..................................................................................................... 14

3.6

Zavarivanje tranica ................................................................................................. 15

3.6.1

Elektrootporno zavarivanje tranica ................................................................... 17

3.6.2

FCAW (Zavarivanje samozatinom prakom punjenom icom) ....................... 18

Aluminotermijski postupak zavarivanja........................................................................... 20

4.1

Openito o postupku................................................................................................. 20

4.2

Oprema za zavarivanje ............................................................................................. 23

4.2.1

Tigl (Lonac)........................................................................................................ 23

4.2.2

Kalup .................................................................................................................. 24

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili
4.2.3

Predgrijavanje..................................................................................................... 25

4.2.4

Ostala oprema ..................................................................................................... 25

4.3

Primjena aluminotermijskog zavarivanja ................................................................. 26

4.3.1

Zavarivanje tranica ........................................................................................... 26

4.3.2

Reparaturno zavarivanje ..................................................................................... 26

4.3.3

Zavarivanje ipki ................................................................................................ 27

4.3.4

Povezivanje elektrinih dijelova ........................................................................ 27

Aluminotermijsko zavarivanje tranica ........................................................................... 29

5.1

Zavrni rad

Procedura zavarivanja tranica................................................................................. 29

5.1.1

Pripremni radovi ................................................................................................. 29

5.1.2

Radovi tijekom zavarivanja ................................................................................ 32

5.1.3

Radovi nakon zavarivanja .................................................................................. 33

5.2

Prednosti i nedostaci aluminotermijskog zavarivanja .............................................. 33

5.3

Greke kod aluminotermijskog zavarivanja ............................................................. 34

5.3.1

Crne rupe ............................................................................................................ 34

5.3.2

Ukljuci troske ................................................................................................... 35

5.3.3

Skupljanje zavara ............................................................................................... 36

5.3.4

Opekline od pijeska ............................................................................................ 37

5.3.5

Nedovoljno staljivanje........................................................................................ 37

5.3.6

Pomicanje kalupa ............................................................................................... 38

5.3.7

Treperenje zavara ............................................................................................... 39

5.3.8

Pore..................................................................................................................... 39

Eksperimentalni dio.......................................................................................................... 41
6.1

Opis eksperimenta .................................................................................................... 41

6.2

Priprema makroizbruska .......................................................................................... 41

6.3

Mjerenje tvrdoe makroizbrusaka ............................................................................ 44

Zakljuak .......................................................................................................................... 50

Literatura .................................................................................................................................. 51

Fakultet strojarstva i brodogradnje

II

Draen Ili

Zavrni rad

POPIS SLIKA
Slika 1 Podjela postupaka zavarivanja taljenjem [2] ................................................................. 4
Slika 2 Podjela postupaka zavarivanja pritiskom [2] ................................................................. 5
Slika 3 Dijelovi tranice [4] ....................................................................................................... 7
Slika 4 Ureaji za valjanje tranica [6] ...................................................................................... 9
Slika 5 Vignolove tranice [8].................................................................................................. 10
Slika 6 ljebasta tranica [7] .................................................................................................... 11
Slika 7 LR55 tranice [7] ......................................................................................................... 11
Slika 8 Lamelarna struktura perlita [8] .................................................................................... 12
Slika 9 Usporedba mehanikih svojstava i mikrostrukture perlitnog i bainitnig elika [4] ..... 14
Slika 10 Usporedba ilavosti po Charpiju novih bainitnih i standardnih prelitnih elika [4] .. 15
Slika 11 TTT dijagram za kontinuirano hlaenje [8] ............................................................... 16
Slika 12 Elektrootporno zavarivanje tranica [9] ..................................................................... 17
Slika 13 Radnje prije FACW zavarivanja [11] ........................................................................ 18
Slika 14 Shema aluzminotermijske reakcije ............................................................................ 20
Slika 15 Princip aluminotermijskog zavarivanja [14] .............................................................. 22
Slika 16 Tigl za jednokratnu upotrebu [15] ............................................................................. 23
Slika 17 Tigl za viekratnu upotrebu [16] ................................................................................ 24
Slika 18 Kalup [16] .................................................................................................................. 25
Slika 19 Predgrijavanje plinskim plamenom [16] .................................................................... 25
Slika 20 Hidrauliki ureaj [15] ............................................................................................... 26
Slika 21 Oprema za postavljanje tiglova [15] .......................................................................... 26
Slika 22 Reparaturno zavarivanje [16] ..................................................................................... 27
Slika 23 Aluminotermijski zavarene armaturne ipke za beton [13] ....................................... 27
Slika 24 Zavarivanje bakrenih vodia [17] .............................................................................. 28
Slika 25 Priprema spojai poloaj tranica prije zavarivanja [16] ............................................. 30
Slika 26 Postavljanje kalupa na mjesto spoja........................................................................... 30
Slika 27 Prskalica i termitna masa u tigli [16] ......................................................................... 31
Slika 28 Tigl s termitnom smjesom.......................................................................................... 31
Slika 29 Predgrijavanje kalupa i krajeva tranica prije zavarivanja [16] ................................. 32
Slika 30 Aluminotremijska reakcija u tiglu [16] ...................................................................... 32
Slika 31 Izvlaenje rigle i teenje rastaljenog elika u kalup [16] ........................................... 32
Slika 32 Hidrauliko uklanjanje kalupa i vika materijala [3] ................................................. 33
Slika 33 Zavrno bruenje tranica [3] ..................................................................................... 33
Slika 34 Crna rupa [18] ............................................................................................................ 35
Slika 35 Skupljanje zavara [18] ............................................................................................... 36
Slika 36 Opekline od pijeska na povini glave tranice [18] ................................................... 37
Slika 37 Nedovoljno staljivanje u noici tranice [18] ............................................................ 38
Slika 38 Nedovoljno taljenje u noici tranice uzrokovano pomicanjem kalupa [18]............. 38
Slika 39 Treperenje zavara na krajevima noice tranice [18] ................................................ 39
Slika 40 Porozitet u zavaru [18] ............................................................................................... 39
Slika 41 Tranica prije rezanja ................................................................................................. 41

Fakultet strojarstva i brodogradnje

III

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 42 Plinsko rezanje tranice ............................................................................................. 42

Slika 43 Rezanje uzorka tranom pilom .................................................................................. 42
Slika 44 Brunje uzorka brusilicom ......................................................................................... 43
Slika 45 Runo poliranje uzorka brusnim papirom .................................................................. 43
Slika 46 Makroizbrusak zavara ................................................................................................ 44
Slika 47 Makroizbrusak glave tranice s lokacijama mjerenja ................................................ 45
Slika 48 Dijagram maksimalnih izmjerenih tvrdoa makroizbrusaka ..................................... 49

Fakultet strojarstva i brodogradnje

IV

Draen Ili

Zavrni rad

POPIS TABLICA
Tablica 1 Simboli postupka proizvodnje tranica [7] ................................................................ 8
Tablica 2 Oznake elika za vignol tranice prema EN 13674 [10] .......................................... 13
Tablica 3 Oznake elika za tranice sa lijebom prema EN 14811 [10].................................. 14
Tablica 4 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u prvoj liniji ................................................. 46
Tablica 5 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u drugoj liniji ............................................... 47
Tablica 6 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u treoj liniji ................................................ 48

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

POPIS JEDINICA
Oznaka

Znaenje

Mjerna jedinica

Cekv

ekvivalent ugljika

udaljenost, pomak

m, cm, mm

brzina

km/h

m/l

naprezanje

N/mm2

optereenje tranice

kg/m

temperatura

KV

udarni rad loma

vrijeme

POPIS KRATICA
FCAW zavarivanje prakom punjenom icom
AT aluminotermijsko zavarivanje
EPP elektroluno zavarivanje pod prakom
TIG - zavarivanje netaljivom elektrodom volframa u zatiti inertnog plina
MIG zavarivanje taljivom elektrodom u zatitnoj atmosferi inertnog plina
MAG zavarivanje taljivom elektrodom u zatitnoh atmosferi aktivnog plina
REL runo elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama
EO elektrootporno zavarivanje
UIC meunarodna organizacija za tranice
HB tvrdoa mjerena Brinellovom metodom
ZUT zona utjecaja topline
HV10 mjerenje tvrdoe Vickersovom metodom
MZ metal zavara
OM osnovni materijal

Fakultet strojarstva i brodogradnje

VI

Draen Ili

Zavrni rad

SAETAK

U radu je opisana problematika aluminotermijskog zavarivanja tranica. U uvodnom,

teorijskom dijelu dane su osnovne informacije o povijesti i razvoju zavarivanja i tranica. U
teoretskom dijelu je opisana uloga tranica, nainu njihove proizvodnje, vrstama koje postoje.
Opisana je kratka povijest aluminotermijskog zavarivanja te sam proces, s prednostima i
nedostacima. Aluminotermijski postupak zavarivanja je doivio pravi procvat u eljeznikom
prometu zbog svoje jednostavnosti, prenosive opreme za zavarivanja, ali i zbog niske cijene.
Dan je takoer opis i ostalih postupaka za zavarivanje tranica, elektrootporno i FCAW (Fluc
Cored Arc Welding) zavarivanje. Prikazana je procedura aluminotermijskog zavarivanja te
podruja primjene. Na kraju uvodnog dijela su opisane greke koje se javljaju kod
aluminotermijskog zavarivanja tranica.
U eksperimentalnom dijelu rada izrezan je uzorak iz aluminotermijski zavarene tranice.
Prikazan je postupak pripreme makroizbruska. Na uzorku je izmjerenja tvrdoa Vickersovom
metodom.
Kljune rijei: Tranice, zavarivanje, aluminotermijski postupak zavarivanja, tvrdoa HV10,
mikrostruktura.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

VII

Draen Ili

Zavrni rad

Uvod

Zavarivanje je spajanje ili prevlaenje dva ili vie osnovna materijala primjenom topline i/ili
pritiska s dodatnim materijalom ili bez njega [1]. Na taj se nain dobiva kontinuirani
nerastavljivi spoj ujednaenih svojstava. Tijekom procesa zavarivanja zona spoja je dovedena
u tekue ili plastino stanje. Zavarivanjem se mogu spajati metalni (elici, aluminij, bakar,
nikal i njihove legure) i nemetalni materijali. Zavarivanje je danas najzastupljenija i
najprimjenivanija tehnika spajanja metalnih dijelova i konstrukcija. Ovakav nain spajanja
metalnih dijelova rezultira visokom kvalitetom i uinkovitosti. Spoj dobiven postupkom
zavarivanja je nerastavljiv [1].
Spajanje materijala i metala zavarivanjem je tehnologija koja se koristi u svim granama
industrije. Danas je poznat veliki broj postupaka zavarivanja u svakodnevnoj primjeni.
Poseban sluaj zavarivanja metala je aluminotermijski postupak zavarivanja koji se temelji na
egzotermnoj reakciji pri kojoj se oslobaa velika koliina topline potrebna za zavarivanje.
Aluminotermijski postupak zavarivanja se moe nazvati i ljevako zavarivanje jer se postupak
zavarivanja provodi slino kao lijevanje u kalup. Ovdje se kalup postavlja na mjesto spoja i
rastaljeni metal dobiven egzotermnom reakcijom popunjava upljine kalupa. Rastaljeni metal
koji popunjava upljine kalupa ima visoku temperaturu koja omoguuje taljenje osnovnog
materijala i staljivanje osnovnog i dodatnog materijala ijim hlaenjem nastaje zavar.
Aluminotermijsko zavarivanje se najvie primjenjuje kod zavarivanja tranica. Postupak je
vrlo jednostavan i brz, ne zahtjeva puno opreme. Razvijeni su i drugi postupci zavarivanja
tranica. Prve tranice pojavile su se u 17. stoljeu i one su bile izraene od drveta. Uvidjelo
se da se na taj nain vrlo lako prevozi teki teret kojeg su onda vukli konji. Ve u poetku
primjene drvenih tranica pojavili su se prvi problemi, a to je veliki intenzitet troenja. U
poetku se je taj problem rijeio oblaganjem drvenih tranica eljeznim limovima da bi se
kasnije poele izraivati tranice od elika u cijelosti. Dananji oblik tranica nije se
promijenio u odnosu na tranice koje su se koristile u povijesti. Materijal od kojih se danas
izrauju tranice je elik koji se poboljava s razliitim legirnim elementima i postupcima
toplinske obrade kako bi se zadovoljili sve vei zahtjevi koji su postavljeni na suvremene
tranice.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Pregled zavarivanja

2.1 Razvoj zavarivanja u svijetu

Veina postupaka zavarivanja razvijeno je u prolom stoljeu. Spajanje metala se razvijalo
usporedno s razvojem spoznaja o metalima. Povijest spajanja metala je zapoela u bronanom
i eljeznom dobu, na podruju dananje Europe i Bliskog istoka. Razvilo se kao sastavni dio
vjetina kovaa, zlatara i ljevaa pri izradi orua za rad, oruja, posuda, nakita i graevina. U
srednjem vijeku primjenivalo se kovako zavarivanje, gdje su se dva dijela koja su se spajala
zagrijala do bijelog usijanja i posipala prahom ili pijeskom u svrhu ienja. Nakon toga su se
na mjestu spoja ekienjem istisnuli rastaljeni oksidi i troska, a izmeu istih metalnih
povrina poinju djelovati meuatomarne sile i dolazi do vrstog spoja. Kovakim
zavarivanjem su se izraivali maevi gdje su se na ma od niskougljinog elika kovaki
zavarile otrice od visokougljinog elika (1,0 2,1 %C) ime se je poboljala kvaliteta,
trajnost, tvrdoa i vrstoa maa. Postoji iroka paleta oruja koje se koristilo u ratu, a
izraeni su kovakim zavarivanjem. Razvoj dananjih postupaka zavarivanja poinje 1802.
godine kada je Petrov poeo istraivati elektrini luk za opu namjenu. Daljnji razvoj
postupaka dan je slijedeim redom [2]:

1856. godine Joule prvi primjenjuje sueljeno elektrootporno zavarivanje ica

1882. godine N. N. Bernardos (Rusija) prvi koristi elektrini luk izmeu ugljene
elektrode i metala kao izvor energije za zavarivanje uz dodavanje ice u metalnu
kupku. Kao izvor istosmjerne struje koristio je bateriju galvanskih lanaka
(akumulatora). Do tada se elektrini luk izmu dvije ugljene elektrode koristio za
osvjetljenje.

1888. godine N. S. Slavjanov (Rusija) je predloio postupak elektrolunog zavarivanja

metalnom elektrodom. Elektrini luk je uspostavio izmeu metalne elektrode i
metalnih predmeta koji su spajani.

1894. godine Sottrand zavaruje prvi puta plinskim plamenom O2 + H2. Kasnije se
razvija plinsko zavarivanje s mjeavinom kisik - acetilen (O2 + C2H2), koje se od
1916. godine uspjeno i iroko primjenjuje u industriji.

1895. godine poinje se koristiti aluminotermijsko zavarivanje za zavarivanje tranica

i za popravljanje odljevaka.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

1907. godine Oscar Kjelberg (vedska) prvi patentira i primjenjuje obloenu

elektrodu. Obloena se elektroda proizvodila uranjanjem gole ice u otopinu minerala,
a od 1936. godine obloga se nanosi ekstrudiranjem. Bazine elektrode su se poele
proizvoditi 1940. godine.

1925. godine otkrie postupka zavarivanja u zatitnoj atmosferi vodika arcatom.

1930. godine poela je primjena automatskog zavarivanja pod prakom - EPP u

brodogradnji SAD-a.

1936. godine poela je primjena zavarivanja u zatitnoj atmosferi He - TIG postupak.

Prije drugog svijetskog rata, a posebno poslije, poinje razvoj i primjena zavarivanja zatitnim
plinovima TIG (arc - atom s vodikom, te argonarc s argonom ili helijem kao zatitnim
plinom). MIG zavarivanje se poinje primjenjivati 1948. kao Sigma postupak (Shielded Intert
Gas Metal Arc), a 1953. u bivem SSSR se prvi puta primjenjuje MAG postupak s CO2
zatitnim aktivnim plinom. Hladno zavarivanje pod pritiskom se primjenjuje od 1948. godine.
Iza 1950. godine se razvijaju mnogi novi postupci kao to su: zavarivanje pod troskom
(1951.), trenjem (1956.), snopom elektrona (1957.), ultrazvukom (1960), laserom (1960.),
plazmom u SAD-u (1961.) i drugi. Prvo zavarivanje i toplinsko rezanje u svemiru izvedeno je
16.10.1969. u sovjetskom svemirskom brodu "Sojuz 6". Zavarivanje se izvodi i pod vodom
(primjenjuju se razliite tehnike) [2].

2.2 Razvoj zavarivanja u Hrvatskoj

Znaajniji razvoj zavarivanja u Hrvatskoj postignut je uoi drugog svjetskog rata kada je
realizirano nekoliko veih objekata u zavarenoj izvedbi. Meu njima je i veliki zavareni
cestovni most preko rijeke Save. U periodu od 1950. do 1960. godine, brzo se naputaju
zakovane konstrukcije, a pored REL postupka postupno se uvode ostali postupci zavarivanja
koji se i danas koriste (poluautomatski i automatski postupci) [2].

2.3 Zastupljenost postupaka zavarivanja u svijetu

Danas je u svijetu razvijen veliki broj postupaka i varijanti zavarivanja. Glavni razlozi za to su
prednosti postupka zavarivanja (mogunost izrade lake konstrukcije, u odnosu na lijevane ili
zakivane), pojava novih izvora energije (elektronski mlaz i laser) koji su omoguili spajanje
materijala koji se do sada nisu mogli zavarivati. Iako je razvijen velik broj postupaka
zavarivanja, danas se u najveoj mjeri koriste sljedei postupci: REL (runo eleketroluno
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

zavarivanje taljivim elektrodama), MIG/MAG (zavarivanje taljivom elektrodom u zatitnoj

atmosferi plinova ili mjeavina plinova), TIG (zavarivanje netaljivom elektrodom volframa u
zatitnoj atmosferi argona ili helija), EPP (zavarivanje pod prakom) i EO (elektrootporno
zavarivanje). Ostali postupci zavarivanja se koriste u manjoj mjeri i za specifine uvjete
zavarivanja (materijal, poloaj zavarivanja...). Gore navedeni postupci se i dalje razvijaju
kako bi pridonjeli da zavar bude kvalitetniji, jeftniji, bre napravljen, sigurniji, pouzdaniji. Da
bi se postigle navedene zahtjevi za zavareni spoj, potrebno je [2]:

Primjeniti modernu opremu za zavarivanje (invertori, impulsne struje zavarivanja,

naprave, mehanizacija, automatizacija i robotizacija zavarivanja, ...);

Osigurati visoku ponovljivost zavarivanja;

Koristiti suvremene metode i opremu za kontrolu metodama sa i bez razaranja;

Primjeniti suvremene materijale za gradnju lakih, trajnijih, ekonominijih i

pouzdanijih zavarenih konstrukcija.

Postoje dvije osnovne grupe zavarivanja metala: zavarivanje taljenjem prikazano na slici 1 i
zavarivanje pritiskom prikazani slikom 2 [3].

Slika 1 Podjela postupaka zavarivanja taljenjem [3]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 2 Podjela postupaka zavarivanja pritiskom [3]

2.4 Povijest aluminotermijskog zavarivanja

Poeci aluminotermijskog zavarivanja povezuju se s eksperimentima ruskog znanstvenika
Nikolaya Beketova na Sveuilitu u Harkivu (Ukrajina) koji je dokazao da aluminij izdvaja
metal iz njegovog oksida. Reakcija je prvo koritena za redukciju metalnih oksida bez ugljika.
Reakcija je vrlo egzotermna, ali je potrebna visoka energija za prekidanje jakih veza izmeu
atoma u krutinama. Oksid se je zagrijavao u retorti u pei. 1837. godine Theodore
Goldschmidt je osnovao Goldschmidt kompaniju koja je opskrbljivala tekstilnu industriju
kemikalijama te je pokrenuto istraivanje i razvoj procesa za preradu metala i njegovih
oksida. 1893. godine Hans Goldschmidt je unaprijedio aluminotermijsku reakciju paljenjem
smjese finog metalnog oksida i aluminijevog praha bez grijanja smjese izvana. To je
rezultiralo da u oujku 1895. godine Hans Goldschmidt razvije aluminotermijsku reakciju na
ostale metale, ime poinje nagli razvoj aluminotermijskog procesa. Prvo se postupak koristio
za popravke velikih dijelova od lijevanog i kovanog elika, a kasnije je razvijeno zavarivanje
pritiskom koristei produkte reakcije i spojene su prve tranice [4].

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Tranice

3.1 Povijesni razvoj tranica

Prve metalne tranice koritene u Engleskoj u rudnicima i za tramvaje u 18. stoljeu su bile
izraene od lijevanog eljeza. Takav materijal je bio krhak i nije mogao apsorbirati
optereenja kao plastinu deformaciju, pa su lomovi tranica bili esti. Tako je pri javnoj
demonstraciji prvog parnog stroja, 1808. godine u Londonu, dolo do loma tranice, a time i
loma lokomotive, ime je neslavno zavrena prezentacija novog tehnolokog uda. Intenzivno
troenje je takoer bio problem, pa je u cilju njegovog smanjenja, brzina vonje na prvoj
njemakoj pruzi smanjena sa poetnih 40 km/h na 24 km/h. Problem troenja se uvijek
provlaio kroz stalne zahtjeve za poveanjem kvalitete i vrstou elika. Slijedei korak u
razvoju tranica su bile uzdune drvene grede obavijene eljeznim trakama koje su koritene
kao jeftina alternativa eljeznim prugama poetkom 19. stoljea, npr. u Njemakoj i u
Sjevernoj Americi. eljezne trake debljine oko 25 mm su se savijale pod utjecajem kontaktnih
napona. Ovaj kompozit se moe usvojiti kao prva primjena otvrdnjavanja glava, koja je sada u
upotrebi. elik je uao u praktinu upotrebu sredinom 19. stoljea. Tonije, prvi elik koji je
koriten za tranice je upotrebljen u Engleskoj 1857. godine. Mikrostruktura ovih tranica je u
sutini jednaka dananjim tranicama - perlitna struktura ugljino-manganskog sastava.
Karakteristike elika za tranice, posebno njegova vrstoa i ilavost, su mnogo bolje od
lijevanog eljeza i njegov razvoj je omoguio irenje mree eljeznica irom svijeta. Prvi
britanski standard za elike za tranice napisan je 1903. godine, i zahtjevao je minimalnu
vlanu vrstou od 618 N/mm2. Interesantno je primjetiti da su etiri od prvih jedanaest
britanskih standarda bili vezani za eljeznicu, to samo govori o vanosti ovog segmenta za
industrijski razvoj zemlje. Sadanji zahtjevi za vrstou su 710 N/mm2 za normalnu klasu i
880 N/mm2 za klasu otpornu na troenje [5].

3.2 Openito o tranicama

Tranica je osnovni konstruktivni dio prisilno voenih vozila. Ona preuzima sile noenja i
voenja vozila i prenosi ih na podlogu. Ta se optereenja prenose na gornji ustroj preko vrlo
male dodirne povrine (kotaa i tranice), pa je stoga potrebno osigurati da spajanje tranica
bude kvalitetno. Tranice su kontinuirani nosai, budui da lee na mnogo oslonaca, tj. na
drvenim, betonskim ili elinim pragovima. Zadatak ugraenih tranica u kolosijeku je [6] :

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Osiguravanje kotrljanja kotaa po povrini,

Prihvaanje sila koenja i pokretanja vozila,

Voenje kotaa u bonom pravcu,

Provoenje elektrine struje na elektrinim prugama,

Primanje normalne sile uslijed temperaturnih promjena,

Prenaanje primljenog optereenja preko podlonih ploa, pragova i zastora

ravnomjerno na zemljani trup pruge,

Pouzdano i sigurno voenje kotaa vozila.

Glavni dijelovi tranica: glava tranice, vrat tranice i noica tranice su prikazani slikom 3
[6].

Slika 3 Dijelovi tranice [6]

Glava tranice je dio koji zbog neposrednog dodira s kotaima vozila prima njegovo
optereenje i koji se tijekom vremena troi, te je i ojaana (vie nego je potrebno) [6].
Vrat tranice je okomiti dio i zaobljen je prema glavi i noici kako bi se omoguilo
postavljanje vezica i njihova priljubljenost uz vrat. Visina i irina vrata su bitne za prijenos
optereenja. Uobiajeno je da irina vrata iznosi jednu desetinu od visine tranice [6].
Noica tranice je vana zbog prijenosa optereenja na prag i na stabilnost tranice. Zbog toga
je i proirena, te prilagoena s gornje strane za oslanjanje vezica i za privrivanje
privrsnim ploicama (privrenjem za rebrastu plou osigurava tranicu od prevrtanja), a s
donje strane za oslanjanje na prag (ploicu) [6].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Tip tranice odreen je njenom masom u kilogramima po duljinskom metru. Prema UIC
(International Union of Railways) normama, tipovi tranice se dijele na lake i teke. Lakim
tipovima se smatraju tipovi tranica do 50 kg/m, a tekim preko 50 kg/m. U Hrvatskoj se
danas ugrauju uglavnom tranice tipa UIC-60 mase 60 kg/m, koje mogu podnijeti
optereenje po osovini od 350 kN i maksimalne brzine 300 km/h, i tranice tipa S-49 s
optereenjem do 225 kN i najveom brzinom do 160 km/h [6].
Kod tranica teeg profila ( > 50 kg/m ) dolazi do [6]:

manjeg zamora materijala,

vee sigurnosti prometa,

manjih deformacija prunog tijela,

smanjenih trokova odravanja.

3.3 Proizvodnja tranica

Postupak proizvodnje tranica je sloen i zahtjevan proces. Sve vrste tranica se proizvode iz
eljezne rude iz rudnika koja se transportira u eljezare i njenih visokih pei, gdje se zagrijava
do tekueg stanja uz dodatak staroga eljeza koji oplemenjuje proizvedeni elik. Kod samoga
taljenja u visokim peima, dolazi do oslobaanja tetnih primjesa (fosfor, sumpor) i vri se
dodavanje silicija, mangana i sl. za oplemenjivanje eline mase. Tranice se izrauju
valjanjem, a pri posljednjem prolasku kroz valjke, tranica dobiva oznaku s nazivom
proizvoaa, godinom proizvodnje, podrijetlom elika, kvalitetom materijala, smjeru valjanja.
Prema UIC ovom kodeksu od 01.01.1979. godine za izradu tranica koriste se elici
dobiveni slijedeim postupkom:
Tablica 1 Simboli postupka proizvodnje tranica [7]
POSTUPAK PROIZVODNJE ELIKA

SIMBOL ZA POSTUPAK PROIZVODNJE

Thomasov postupak
Siemens - Martinov postupak
Elektro postupak
Postupak propuhivanja kisikom

Pri proizvodnji tranica, potrebno je razlikovati slijedee pojmove:

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

ARA - zagrijana elina masa dobivena jednim od gore navedenih

postupaka,

KOKILE - posebni konini kalupi u koje se izlijeva zagrijana elina masa,

INGOT - djelomino ohlaena masa koja se vadi iz kalupa (3 do 3,5t),

BLOOM dobiva se postupkom kontinuiranog lijevanja.

Veliina kokile odreuje se prema buduoj namjeni ingota odnosno bloom-a, tj. ovisi o tome
koji e se tip tranice valjati. Npr. kokila za ingote iz kojih e se izvaljati tranica S 49 ima
dimenzije 6565 cm u tlocrtu, visine 220 cm i gornjeg presjeka oko 6060 cm. elik se lijeva
u kokile uglavnom na dva naina, lijevanjem odozgo i lijevanjem odozdo. Kod prvog naina
lijevanja prisutne su neistoe po itavom presjeku i koristi se kad se ide odmah na valjanje.
Kod drugog naina lijevanja, neistoa se zadri samo na gornjem dijelu ingota. Ingoti
odnosno bloomovi vade se iz kalupa i otpremaju u posebne pei gdje se izjednaava
temperatura cijeloga bloka na optimalnu temperaturu valjanja (1150 do 1250 C) nakon ega
slijedi postupak valjanja. Viekratnim prolazom uarenog elika izmeu dva ili tri valjka,
dobiva se konani oblik tranice. Ureaji za valjanje tranica prikazani su slikom 4 [7].

Slika 4 Ureaji za valjanje tranica [7]

Povrina proizvedenih tranica mora biti ista, bez kapljica, povrinskih upljina, pregorjelih,
prevaljanih i uvaljanih mjesta i bez greaka koje mogu utjecati na mehanika svojstva i
ispravno ponaanje tranice u kolosijeku. Manje povrinske greke dozvoljene su ukoliko se
ne nalaze na povrini glave ili na krajevima na povrinama u duini nalijeganja vezice. U
ekspoataciji tranice su izloene troenju u pravcu (okomito na glavu tranice) i u luku (bono
na voznu povrinu). Kako bi se smanjilo troenje ugrauje se podmazivanje tranica [6].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Draen Ili

Zavrni rad

Specifino troenje tranica jesu valovitost i naboranost. Interesantna je naboranost koja se

uglavnom javlja na unutarnjoj tranici u lukovima malenog polumjera. Naboranost i
valovitost uklanjaju se bruenjem vozne povrine specijalnim brusnim vlakovima.
Na veliinu troenja tranice utjeu [6]:

tvrdoa tranice,

odnos vlane vrstoe elika kotaa i tranica,

veliina proirenja kolosijeka u luku,

veliina kuta naleta,

razmak osovina,

brzina vonje,

uzduna razina pruge,

intenzitet prometnog optereenja pruge.

3.4 Podjela tranica prema obliku

Najee koriteni profili tranice se mogu podijeliti prema obliku na Vignolovu, ljebastu i
specijalne tranice.
3.4.1

Vignol tranica

Vignol tranica je najee koritena tranica na eljeznikim prugama, prikazana slikom 5

a). Na slici 5 b) je prikazana posebna varijanta Vignolove tranice, tkz. kranasta tranica. Ona
kontinuirano lei na podlozi i slui za voenje dizalica na gradilitima i u lukama [8, 9].

a) standardna Vignolova tranica

b) kranasta tranica

Slika 5 Vignolove tranice [8]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

10

Draen Ili
3.4.2

Zavrni rad

ljebasta tranica

Ovaj oblik tranice prikazan slikom 6 ima glavu u obliku lijeba, najee se koristi za
voenje tramvaja (na mjestima gdje su cestovni i tramvajski promet u istoj razini). Sastoji se
od glave, lijeba, vrata i noice tranice [8].

Slika 6 ljebasta tranica [8]

3.4.3

Specijalne tranice LR55

Ovaj oblik tranice prikazan je slikom 7. Karakteristika tih vrsta tranica je da se nalaze u
betonskom kanalu. Prostor izmeu betona i kanala ispunjen je poliuretanskom masom koja
omoguuje elsatinost tranice, smanjuje buku i pojavu lutajuih struja. Koristi se za izradu
tramvajskih pruga [8].

Slika 7 LR55 tranice [8]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

11

Draen Ili

Zavrni rad

3.5 elici za izradu tranica

Moderni eljezniki sustavi su izloeni intenzivnom prometu, velikim brzinama i
optereenjima, pa je vano da materijal od koga su izraene tranice odgovara postavljenim
zahtjevima. Najvaniji zahtjev koji se postavlja pred materijal je nepromjenjivost strukture,
koja se u eksploataciji naruava mehanizmima umora materijala, nedostatkom otpornosti
krhkom lomu i pretjeranom troenju.
Budui da elik ima veliki modul elastinosti, visoku vrstou, ilavost i otpornost na
troenje, relativno nisku cijenu, gotovo svi kotai i tranice su napravljene od elika. Zato je
razvoj materijala za tranice uglavnom iao prema poboljanju svojstava elika, a nije se
pojavio gotovo nijedan materijal koji bi zamjenio elik. Materijali od kojih se danas
proizvode tranice su perlitni elici i u novije vrijeme bainitni elici [5].
3.5.1

Perlitni elici

Standardni elici za tranice su perlitne mikrostrukture i sadre oko 0,7 % C. Perlit ima
lamelarnu strukturu sastavljnu od mekog ferita () i relativno tvrdog i krhkog cementita
(Fe3C). Lamele ferita su oko sedam puta deblje od lamela (listia) cementita. Perlit posjeduje
dobru otpornost na troenje zbog tvrdog cementita koji je u kombinaciji sa ilavijim feritom.
Prosjena vrijednost tvrdoe mjerene Brinellovom metodom prirodno hlaenih standardnih
tranica je oko 300 HB. Lamelarna mikrostruktura perlita prikazana je slikom 8 [5, 10].

Slika 8 Lamelarna struktura perlita [10]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

12

Draen Ili

Zavrni rad

Zbog sve veih zahtjeva u pogledu brzine i optereenja tranica, posljednjih nekoliko godina
se nastoji poveati vrstoa pa tako danas postoje premium tranice ija je vlana vrstoa od
1300 do 1400 N/mm2. To se postie smanjenjem razmaka izmeu lamela i kontrolom brzine
rasta perlita. Dodatkom legirajuih elemenata kao to su krom i nikal, mogu se poboljati
mehanika svojstva elika. Tranice se mogu i termiki obraditi, to takoer pridonosi
poboljanju svojstava. Mehanika svojstva se mogu poboljati poveanjem brzine hlaenja
ime se dobije fina perlitna struktura poveane tvrdoe. Maksimalne tvrdoe koje se mogu
postii kod takvih perlitnih elika su 350 390 HB [5].
elici za tranice podijeljeni su u odreene klase prema europskim normama EN 13674 za
vignol tranice i EN 14811 za tranice sa lijebom. U tablicama 2 i 3 moe se vidjeti kemijski
sastav razliitih vrsta elika. Oznaka elika prema navedenim normama na primjeru
R370CrHT pokazuje [10]:
R otpornost na troenje,
370 tvrdoa na kontaktnoj povrini tranice i vozila po Brinellu,
Cr legiran sa kromom,
HT toplinski obraeno.
Tablica 2 Oznake elika za vignol tranice prema EN 13674 [10]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

13

Draen Ili

Zavrni rad

Tablica 3 Oznake elika za tranice sa lijebom prema EN 14811 [10]

3.5.2

Bainitni elici

elici s bainitnom mikrostrukturom postiu tvrdou do 450 HB. Ova mikrostruktura je u

prolosti malo koritena zbog visokog udjela ugljika i loe otpornosti na troenje. Ovakvi
elici koriste se zbog izuzetne tvrdoe, vrstoe i otpornosti na troenje, a to se postie
mikrostrukturom kod koje cementit vie nije u obliku lamela, nego u obliku sitnih kuglastih
estica koje se izluuju na granicama ferita i dodatkom odgovarajuih legirnih elemenata
(Mo, B, Cr). Bainitni elici se lako liju i imaju dobru zavarljivost. Na slici 9 je prikazana
uspredba mehanikih svojstava i mikrostrukture perlitnog i bainitnog elika za tranice [5,
10].

Slika 9 Usporedba mehanikih svojstava i mikrostrukture perlitnog i bainitnig elika [5]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

14

Draen Ili

Zavrni rad

Razvijena je jo jedna vrsta bainitnih elika. To su bainitni elici bez karbida obogaeni
silicijem. Ti se elici legiraju s 1,5 %Si koji ima nisku rastvorljivost u cementitu i sprjeavaju
njegov rast. Ovakvi elici pokazuju dobra svojstva ilavosti i smanjenu brzinu troenja, uz
jednako dobru tvrdou. Omoguena je primjena na niskim temperaturama i vea dozvoljena
veliina greke. Slikom 10 prikazana je ilavost po Charpy-ju u ovisnosti s temperaturom
standardnih perlitnih elika i novih bainitnih elika [5].

Slika 10 Usporedba ilavosti po Charpiju novih bainitnih i standardnih prelitnih elika [5]

3.6 Zavarivanje tranica

Kada se govori o zavarljivosti tranica, jedan od glavnih kritetija koji se uzima kao relevantan
je ekvivalent ugljika (Cekv). Ekvivalent ugljika dobija se po slijedeoj formuli:
Cekv = % +

(1)

to je vea vrijednost Cekv, zavarljivost elika je loija. Zavarljivost elika za tranice ovisi o
kemijskom sastavu elika, a ne ovisi o tvrdoi. Tvrdoa utjee na izbor dodatnog materijala
koji se koristi tijekom procesa zavarivanja. Iskustveno se preporua da se elici koji imaju
ekvivalent ugljika vei od 0,4 prije zavarivanja predgriju. Openito se moe rei, to je vea
koliina legirnih elemenata u eliku, vea je mogunost pojave krhke martenzitne
mikrostrukture, to se moe dogoditi i nakon zavarivanja. Mjesto gdje prijeti najvea opasnost
od krhke mikrostrukture je u zoni utjecaja topline (ZUT). Kontroliranjem brzine hlaenja
prilikom proizvodnje tranica, a isto tako i uvoenjem predgrijavanja kod zavarivanja
Fakultet strojarstva i brodogradnje

15

Draen Ili

Zavrni rad

tranica, moe se dobiti odgovarajua perlitna mikrostruktura. Slika 11 prikazuje kakvim

intenzitetom moramo hladiti tranice da bi dobili perlitnu mikrostrukturu. [10]

A-austenit; P-perlit; B-bainit; Ms-martenzit; vkrit-kritina brzina hlaenja

Slika 11 TTT dijagram za kontinuirano hlaenje [10]
Potreba zavarivanja tranica se javlja iz slijedeih razloga. U radionicama je mogue spojiti
tranice na osnovnu duljinu (18 m; 22,5 m itd.) koje se onda nastoje na gradilitu zavariti u
trak to vee duljine. U kolosijeku se vri zavarivanje tranica u odsjeke dugih trakova ili se
vri zavrno zavarivanje. Prilikom oteenja ili puknua tranice, mogue je odrezati dio
tranice koji je oteen i zamijeniti ga novim dijelom tranice koji se onda zavaruje. Veliki
problemi javljaju se prilikom prijelaza izmeu dva tranika profila. Prijelaz stvara velike
potekoe u kolosijeku te je zato potrebno tranice u kolosijeku na prijelazu izmeu dva
razliita profila zavariti [6].
Najvaniji postupci zavarivanja tranica su:

Elektrootporno zavarivanje ( ET postupak ),

Aluminotermitsko zavarivanje ( AT postupak ),

FACW (Zavarivanje samozatinom prakom punjenom icom),

Fakultet strojarstva i brodogradnje

16

Draen Ili

Zavrni rad

Elektrino zavarivanje elektrodama,

Plinsko zavarivanje.

3.6.1

Elektrootporno zavarivanje tranica

Elektrootporno zavarivanje je danas najbri, najjeftiniji i najkvalitetniji postupaka zavarivanja

tranica. Primjenuje se u radionicama i valjaonicama za popravke tranica jer zahtjeva
masivnu i teku opremu za izvoenje zavara. U jednoj smjeni je mogue izvesti oko 100
kvalitetnih zavara jednim strojem. Prije poetka zavarivanja potrebno je krajeve tranica
dobro oistiti od neistoa, masnoa i hre kako bi se dobio to kvalitetniji zavar. Kod
elektrootpornog zavarivanja se krajevi tranica vrsto stegnu u stroju za zavarivanje.
Elektrode za dovod struje su meusobno udaljene 12 16 cm. Zavarivanje se provodi
izmjeninim stezanjem i otputanjem krajeva tranica kroz koje se proputa elektrina struja
jakosti 25000 A i napona 6-15 V. Pri prijelazu struje izmeu krajeva tranica nastaje varnica i
razvija se toplina. Stroj naizmjenino pomie tranice jednu ka drugoj i odmie ih, pri emu
sagorijevaju elini djelii i krajevi tranica se dovode na temperaturi taljenja. Sada se
pristupa sabijanju tranica pod pritiskom te dolazi do njihovog skruivanja i stvaranja srha na
mjestu zavara. On se isti sjekaem u jo toplom stanju najee strojno nakon ega slijedi
bruenje zavara, tako da se profili tranica savreno poklapaju. Vrijeme izvrenja jednog
zavara iznosi oko 3 minute. Postupak elektrootpornog zavarivanja prikazan je slikom 12 [10,
11].

Slika 12 Elektrootporno zavarivanje tranica [11]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

17

Draen Ili

Zavrni rad

3.6.1.1 Prednosti i mane

Zavarivanje elektrootpornim nainom daje jedan od najkvalitetnijih zavara, te se primjenjuje
gdje god je to mogue. Zbog kvalitete nije potrebno voditi brigu o poloaju zavara u
kolosijeku u odnosu na oslonce (pragove). Na mjestu elektrootpornog zavara ne postoje
nikakva zadebljanja, te ne predstavlja smetnje pri manipulaciji tranicom. Prilikom popravaka
tranica u radionicama aluminotermijski zavar se mora rezati, dok se elektrootporni ne mora,
te ima znatno manje otpada. Nedostatak je to se izvodi u radionicama, pa su tranice
ograniene duine (oko 200 m, bolje je to due) [6].
3.6.2

FCAW (Zavarivanje samozatinom prakom punjenom icom)

Zavarivanje samozatiujuom prakom punjenom icom naziva se jo i innershield postupak

zavarivanja. Innershield metoda izvodi se konstantnim kontaktom elektrode po mjestu zavara
tranica. Pritiskom na okida, zapoinje izlaenje ice. Dodirom ice i metala nastaje struja
kratkog spoja koja zagrijava i tali dodatni materijal, icu. Nakon to se ica i metal rastale,
zapoinje njihovo mijeanje. Talina u isto vrijeme poinje topiti praak u jezgri ice ime
nastaje zatitni plin koji titi zavar od utjecaja okoline. Elektrini luk i podruje zavara su tako
zatieni plinovima i troskom nastalom gorenjem i topljenjem praka zatvorenog u jezgri ice
[12]. Prije samog zavarivanja potrebno je kao i kod ostalih postupaka za spajanje tranica
obaviti ienje dodirnih ploha, pozicionirati glave tranica i njihove strane, te predgrijati
krajeve tranica na odreenu temperaturu. Prilikom zavarivanja potrebno je koristiti set
bakrenih podloaka koji se sastoji od oslonca ispod tranica i dva bona samostojea oslonca
razliitih oblika koji slijede bonu konturu tranica (Slika 13) [12].

Slika 13 Radnje prije FACW zavarivanja [13]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

18

Draen Ili

Zavrni rad

Nakon to su odraeni postupci pripreme, postavlja se podloni oslonac ispod noice, te se

noica zavaruje u dva sloja. Nakon zavarivanja noice postavljaju se boni oslonci i tada
zapoinje zavarivanje vrata tranice. Zavarivanje vrata tranice izvodi se prema gore i mora
se izvesti u vie prolaza. Prije zavarivanja glave tranice uklanja se nastala troska, a zatim
slijedi zavarivanje glave. Nakon svakog prolaska zavara glave uklanja se nastala troska
pneumatskim ekiem. Poslije zavarivanja potrebno je omoguiti sporo hlaenje zavarenog
spoja kako ne bi dolo do pojave neeljene mikrostrukture [13].

Fakultet strojarstva i brodogradnje

19

Draen Ili

Zavrni rad

Aluminotermijski postupak zavarivanja

4.1 Openito o postupku

Aluminotermijsko zavarivanje je postupak gdje se spajanje metala ostvaruje pomou
pregrijane taline koja nastaje kemijskom reakcijom izmeu metalnog oksida i aluminija, sa ili
bez primjene pritiska. Dodatni materijal se osigurava iz rastaljenog metala. Osnova
aluminotermijskog postupka zavarivanja je redukcija metalnog oksida u metal. Kao
redukcijsko sredatvo koristi se aluminij, koji zbog velikog afiniteta prema kisiku prelazi u
aluminijev oksid. Reakcija se odvija prema slici 14 [14]:

Slika 14 Shema aluminotermijske reakcije

Reakcija moe krenuti i zavriti samo ako je afinitet prema kisiku reducirajueg elementa
(aluminija) vei od afiniteta prema kisiku metalnog oksida. Toplina dobivena egzotermnom
reakcijom stvara tekui proizvod koji se sastoji od metala i aluminijevog oksida. Ako je
gustoa troske nia od gustoe metala, kao u sluaju elika i aluminijevog oksida, dolazi do
trenutnog odvajanja. Troska aluminijevog oksida pluta na povrini taline i titi rastaljeni elik
od okolne atmosfere, a rastaljeni elik se nalazi u loncu koji ima zatvara tkz. rigla. Kada
Fakultet strojarstva i brodogradnje

20

Draen Ili

Zavrni rad

je rastaljeni elik u potpunosti zagrijan, rigla se makne, a talina poinje tei kroz upljinu
izmeu dijelova koji se zavaruju, a koji su zatvoreni kalupom. Navedene su tipine
egzotermne reakcije i dobivena toplina [14]:
3 Fe3O4 + 8 Al 9 Fe + 4 Al2O3 ; Q = 3350 kJ

(2)

3 FeO + 2 Al 3 Fe + Al2O3 ; Q = 880 kJ

(3)

Fe2O3 + 2 Al 2 Fe + Al2O3 ; Q = 850 kJ

(4)

CuO + 2 Al 3 Cu + Al2O3 ; Q = 1210 kJ

(5)

3 Cu2O + 2 Al 6 Cu + Al2O3 ; Q = 1060 kJ

(6)

U gore navedenim reakcijama, aluminij je reducirajui faktor. Teorijski, elemeniti poput

magnezija, silicija i kalcija bi se takoer mogli koristiti u istu svrhu. Meutim, kalcij i
magnezij se ne koriste zbog problema dobivanja tih metala, a silicij se uglavnom koristi kod
toplinske obrade, vrlo rijetko kod zavarivanja. Reakcija (2) je najee koritena reakcija kod
aluminotermijskog zavarivanja. Omjeri takvih smjesa su najee tri masena udjela eljeznog
oksida i jedan maseni udio aluminija. Teoretska temperatura dobivena ovom reakcijom je oko
3100 oC. Gubici energije preko posude i zraenjem, smanjuju teoretsku temperaturu na oko
2480 oC. To je maksimalna temperatura zato to aluminij isparava na oko 2500 oC. Meutim,
maksimana temperatura nebi trebala biti puno nia budui da se aluminijev oksid (Al2O3) na
2040 oC skruuje. Gubici energije takoer ovise o koliini termitne mase koja reagira. to je
vea koliina termitne mase, manji su gubici energije. Legirni elementi se mogu dodati u
termitnu mjeavinu kako bi dolo do legiranja zavara prilikom zavarivanja. Ostali dodaci koji
se mogu dodati u termitnu mjeavinu se koriste kako bi poveali teenje i snizili temperaturu
skruivanja aluminijevog oksida. Princip aluminotermijskog zavarivanja prikazan je slikom
15.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

21

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 15 Princip aluminotermijskog zavarivanja [1]

Termitna reakcija nije eksplozivna i zahtjeva manje od jedne minute kako bi zavrila, a to
ovisi o koliini. Da bi reakcija krenula, potrebna je posebna ipka (nalik na prskalicu) za
paljenje ili poseban praak kako bi se mogla zapaliti termitna smjesa. Praak ili ipka za
paljenje e zapaliti termitnu masu kada se postigne temperatura zapaljenja praka ili ipke
koja iznosi oko 1200 oC. Dijelovi koji se zavaruju, moraju biti odgovarajue poravnani.
Povrine koje se spajaju, trebaju biti oiene od hre, prljavtine, masti i vlage. Mora biti
osiguran pravilan razmak izmeu povrina koje se spajaju, a veliina razmaka ovisi o irini
spoja. iri spojevi zahtjevaju vei razmak. Kalup se stavlja oko spoja koji se zavaruje. On se
mora sagraditi oko dijelova koje treba spojiti. Kako bi se izveo dobar spoj, spojne povrine se
moraju dovoljno zagrijati kako bi dolo do stapanja izmeu rastaljnje termitne mase i
osnovnog materijala. Iako se postupak naziva zavarivanje, postupak vie slii lijevanju
metala. Prilikom aluminotermijskog zavarivanja u odnosu na lijevanje, treba uzeti u obzir
slijedee injenice: tijekom ovrivanja dolazi do skupljanja materijala, potrebno je
eliminirati tipine greke koje se pojavljuju kod lijevanja, osigurati pravilno teenje
rastaljenog elika, izbjegavati komeanja prilikom ulijevanja metala u spoj [14].
Vrlo bitan faktor kod aluminotermijskog zavarivanja je proces hlaenja. Ako bi se hlaenje
provodilo brzo, dobila bi se vea tvrdoa elika, ali bi njegova mikrostruktura bila

Fakultet strojarstva i brodogradnje

22

Draen Ili

Zavrni rad

krupnozrnata. Takav materijal slabo je otporan na udarce, tj. ilavost takvih elika je vrlo
mala. Kako bi se postigla potrebna mehanika svojstva i zadovoljavajua tvrdoa, potrebno je
proces hlaenja voditi sporije. Mehanika svojstva i tvrdoa zavara mora biti barem jednaka
svojstvima i tvrdoi osnovnog materijala, a poeljno je da budu vei.

4.2 Oprema za zavarivanje

Oprema za aluminotermijsko zavarivanje je vrlo jednostavna i moe se izraditi u veini
poduzea. Najvanija oprema koja se koristi kod aluminotermijskog zavarivanja su tiglovi,
kalupi, predgrijai te ostala popratna oprema koja slui za postavljanje tiglova i kalupa.
4.2.1

Tigl (Lonac)

Tigl je komponenta u kojoj se odvija aluminitermijska reakcija, taljenje termitne mase i

odvajanje troske od dodatnog materijala. On mora biti otporan na visoke temperature. Postoje
dva tipa tiglova, za jednokratnu upotrebu, prikazan slikom 16, i viekratnu upotrebu, prikazan
slikom 17. Prednosti tigla za jednokratnu upotrebu je manja masa opreme, nije potrebno
predgrijavanje tigla i smanjuju se greke ukljuaka troske koje se pojavljuju kod tigla koji se
upotrebljava vie puta. Tiglovi za jednokratnu upotrebu su napravljeni od tankog lima
otpornog na sve vremenske uvjete i oteenja. Oni imaju ruku za lake rukovanje. Velika
prednost takvih tiglova je jednostavno odlaganje nakon zavarivanja. Slika prikazuje tigl za
jednokratnu upotrebu [15].

Slika 16 Tigl za jednokratnu upotrebu [15]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

23

Draen Ili

Zavrni rad

Tiglovi za viekratnu upotrebu sastoje se od eljeznog plata koji se oblae vatrootpornom

masom. Vatrootporna masa je smjesa 85 % magnezitnog praha i 15 % vatrootporne gline. Na
dnu lonca se nalazi rigla s otvorom, kroz koji se isputa rastaljeni elik. Otvor se zatvara
riglom koja se postavlja odozdo. Isputanje elika iz lonca se vri povlaenjem rigle ipkom
za izvlaenje. Tigl se postavlja na postolje iznad otvora kalupa tako da otvor tigla sjedne na
otvor kalupa.

Slika 17 Tigl za viekratnu upotrebu [16]

4.2.2

Kalup

Kalupi slue za dovoenje rastaljenog materijala na mjesto zavarivanja i formiranje zavara.

Kalupi takoer predstavljaju izolacijski materijal koji smanjuje gubitke topline i olakava
predgrijavanje dijelova do potrebne temperature. Kalupi se izrauju u elementima i sastoje se
od dva do tri dijela. Kalupi se najee izrauju od kreamike. Prije zavarivanja, kalupi se sue
na tempreaturi od 120 oC do 150 oC u vremenu od 6 do 8 sati. Prilikom postavljanja kalupa na
mjesto spoja koristi se glina kako bi kalup zatvorio mjesto spoja i zabrtvio ga. Za uvrivanje
kalupa primjenjuju se razliiti pritiskai, stezai i drugi najjednostavniji mehanizmi. Slikom
18 je prikazan postupak nanoenja gline na kalup.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

24

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 18 Kalup [16]

4.2.3

Predgrijavanje

Krajeve dijelova koji se zavaruju potrebno je prije zavarivanje predgrijati na temperature od

500 oC do 900 oC. Predgrijavanje se najee izvodi plinskim plamenom kako je prikazano
slikom 19.

Slika 19 Predgrijavanje plinskim plamenom [16]

4.2.4

Ostala oprema

Ostalu opremu ine specijalne drai ija je svrha dranje dijelova kojima se zavaruje,
hidrauliki ureaj za vrue uklanjanje srha i kalupa te brusilice za finu obradu glave tranice i
rubnih dijelova.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

25

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 20 Hidrauliki ureaj [15]

Slika 21 Oprema za postavljanje tiglova [15]

4.3 Primjena aluminotermijskog zavarivanja

4.3.1

Zavarivanje tranica

Najea primjena postupka je kod zavarivanja tranica u dugi trak. To je uinkovit nain
spajanja tranica ime se smanjuje broj vijanih spojeva. U rudnicima ugljena, tranice su
zavarene zato jer se tako smanjuju trokovi odravanja i reducira pretjerano prosipanje
ugljena uzrokovanog neravnim tranicama. Tranice krana su takoer zavarene s ciljem
smanjena trokova odravanja spoja i smanjenja vibracija na okolne zgrade koje proizvode
kotai kada prelaze preko spoja izvedenog nekim drugim nainom spajanja [14].
4.3.2

Reparaturno zavarivanje

Osim zavarivanja tranica, aluminotermijski postupak se koristi za reparaturno zavarivanje.

Reparaturno zavarivanje se koristi u brodogradnji za popravak tekih sekcija od elika kao to
su slomljen okvir krme broda, dijelovi kormila, osovine i amortizacijski dijelovi. Slomljeni
zubi zupanika i letvi te zubi valjkastih dijelova se mogu zamijeniti novim dijelovima, ljevati
ili kovati na vee dimenzije nakon ega slijedi obrada odvajanjem. Takvi dijelovi se onda
aluminotermijski zavare na glavnu sekciju. Jako istroeni krajevi elinih valjaka mlina se

Fakultet strojarstva i brodogradnje

26

Draen Ili

Zavrni rad

takoer mogu popraviti nanoenjem dovoljne koliine tvrde termitne metalne mase, nakon
ega slijedi strojna obrada. Ovakav nain popravka se najee koristi tamo gdje je potrebna
velika koliina nataljenog materijala, gdje toplina taljenja dijelova ne moe postii na
odgovarajui ili uinkovit nain ili gdje su lom ili upljina toliko veliki da zahtjevaju veliku
koliinu nataljenog materijala. Aluminotermijsko zavarivanje se moe koristiti za popravak
ingota kalupa ime se znaajno poveavaju utede u odnosu na zamjenu novim kalupom. Dno
kalupa moe biti u potpunosti odrezano i obnovljeno rastaljenim metalom dobivenim
aluminotermijskom reakcijom. Za to je potrebna velika koliina rastaljenog metala. Lopatice
velikih rovokopaa mogu se zavariti aluminotermijski na sredinji prsten. U tom sluaju to je
vie proizvodnja alata nego popravak [14].

Slika 22 Reparaturno zavarivanje [17]

4.3.3

Zavarivanje ipki

Ojaane ipke za beton mogu se zavarivati aluminotermijski bez predgrijavanja. Tako

povezane ipke omoguuju da su dimenzije betonskih stupova i greda manje nego to bi to bio
sluaj da nisu meusbno zavarene. Zavarene armaturne ipke su prikazane slikom 23 [14].

Slika 23 Aluminotermijski zavarene armaturne ipke za beton [14]

4.3.4

Povezivanje elektrinih dijelova

Smjesta termita koji se sastoji od bakrovog oksida i aluminija koristi se za spajanje bakrenih
vodia postupkom aluminotermijskog zavarivanja. Reakcijom izmeu reaktanata dobiju se
produkti (rastaljeni bakar i troska aluminijevog oksida) visoke temperature u vremenu od 1 do
Fakultet strojarstva i brodogradnje

27

Draen Ili

Zavrni rad

5 sekundi. U termitnu smjesu se mogu dodati razliiti legirni elementi koji poboljavaju
svojstva zavara. Proces se primarno koristi za zavarivanje bakrenih ipki, kablova i ica
jednako dobro kao i zavarivanje bakrenih vodia za uzemljenje na tranicama. Na slici 24 je
prikazan aluminotermijski zavar bakrenih vodia. Kalup od grafita se postavlja na mjesto
spoja na tranici. Nakon to zavri reakcija, rastaljeni bakar se ulijeva u kalupnu upljinu.
Nakon toga kree taljenje osnovnog materijala i bakrenog vodia, a zatim slijedi skruivanje
osnovnog materijala i bakrenog vodia. Zatim se uklanja kalup. Kalup se moe vie puta
koristiti [14].

Slika 24 Zavarivanje bakrenih vodia [18]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

28

Draen Ili

Zavrni rad

Aluminotermijsko zavarivanje tranica

5.1 Procedura zavarivanja tranica

Postupak aluminotermijskog (AT) zavarivanja primjenjiv je za zavarivanje svih tranikih
profila, za tranice normalne kvalitete. Pri povezivanju tranica u dugi trak (DT) primjenjuju
se dva osnovna naina zavarivanja:

elektrootporno ( EO zavarivanje ) u pogonu, radionici;

aluminotermitsko na pruzi.

Kod aluminotermijskog zavarivanja mogu se koristiti dva postupka: sporozavarni postupak

(vrijeme predgrijavanja je oko 30 minuta) te brzozavarni postupak (vrijeme predgrijavanja
traje 5 do 8 minuta). Danas se u pravilu primjenjuje brzozavarni postupak koji se moe
podijeliti prema obliku zavara te prema nainu predgrijavanja. Prema obliku zavara
razlikujemo: zavar bez ojaanja, zavar s ojaanjem te zavar s plosnatim ojaanjem (kod nas u
primjeni). Prema nainu predgrijavanja razlikuje se: zavarivanje bez predgrijavanja,
zavarivanje s kratkim predgrijavanjem te zavarivanje s predgrijavanjem (kod nas u primjeni).
Radovi kod izvoenja aluminotermijskog zavarivanja su: pripremni radovi, radovi pri
zavarivanju te radovi poslije zavarivanja [9].
Aluminotermijsko zavarivanje je produktivan i visoko mobilan nain spajanja masivnih
elinih konstrukcija kao to su tranice. Unos visoke koliine topline i metalurka svojstva
ine postupak idealnim za zavarivanje modernih tranica od elika visoke vrstoe i tvrdoe.
Proces aluminotermiskog zavarivanja ne smije biti izvoen od nekoga tko nema certifikat i
rutinu u obavljanju posla. Radovi kod aluminotermijskog zavarivanja se mogu podijeliti na
pripremne radove, radove tijekom zavarivanja i zavrne radove [9].
5.1.1

Pripremni radovi

Prvi korak prilikom zavarivanja tranica je rezanje tranice i poravnavanje. Ukoliko se

izrauje potpuno nova pruga, tranice su ve odrezane u pogonu. Tranice se mogu rezati s
pilom ili plinski u struji istog kisika. Ako se radi rekonstrukcija zavara na ve postavljenim
tranicama, potrebno je oznaiti na glavi tranice gdje e se izvesti rezanje. Nakon rezanja je
potrebno ukloniti ljaku, hru i oistiti rubove od rezanja. Rezanje se mora izvesti tako da rez
bude okomit na uzdunu os tranice kako bi se mogao dobiti ujednaen dilatacijski razmak
izmeu dijelova tranice koje se spajaju. Razmak izmeu dvije tranice koje se zavaruju mora
biti paljivo odreen na temelju tipa tranice i postupka zavarivanja. Razmak se kree u
Fakultet strojarstva i brodogradnje

29

Draen Ili

Zavrni rad

rasponu od 20 do 30 mm. Nakon to se izvri priprema tranica rezanjem, slijedi postavljanje

tranica na pragove (ne radi se u sluaju rekonstrukcije). Kako bi se dobio pravilan zavar
potrebno je izvesti poravnavanje krajeva tranica. Krajevi tranice se podese po voznom rubu
i voznoj povrini, ali pazei da se osi poklapaju tako da nema vitoperenja krajeva tranice.
Prije poravnavanja potrebno je provjeriti ravnou tranice i ukloniti potencijalne greke
ravnosti koje bi kasnije uzrokovale lo zavar. Slika 25 prikazuje pravilan poloaj tranica
prije zavarivanja [9].

Slika 25 Priprema spoja i poloaj tranica prije zavarivanja [16]

Nakon poravnavanja tranica, sastavlja se kalup za lijevanje koji se postavlja oko mjesta
zavara. Ako se radi o sporozavarnom postupku, onda se kalup izrauje na licu mjesta.
Ukoliko se radi o brzozavarnom postupku, kalup se izrauje od silikatnog pijeska u
specijalnim radionicama i nakon toga doprema na gradilite. Nakon privrenja kalupa,
glinom se popune zranosti izmeu kalupa i profila tranice kako nebi dolo do istjecanja
taline, prema slici 26.

Slika 26 Postavljanje kalupa na mjesto spoja

Fakultet strojarstva i brodogradnje

30

Draen Ili

Zavrni rad

Na tranice se privruje ostala oprema koja se koristi kod zavarivanja. To su razne ipke,
stezai, nosai tigla. Na nosa tigla se postavi tigl s termitnom masom u koju se stavi
prskalica koja slui za paljenje termitne mase, kako je prikazano slikom 27.

Slika 27 Prskalica i termitna masa u tigli [16]

Tigl se predgrijava na temperaturu oko 100 oC kako bi se kemijska reakcija pravilno odvijala.
Termitna masa proizvedena je tako da je kompatibilna sa osnovnim materijalom. Slikom 28 je
prikazan tigl s termitnom masom.

Slika 28 Tigl s termitnom smjesom

Prije poetka zavarivanja potrebno je izvriti predgrijavanje kalupa i krajeva tranica. To se
najee izvodi s plinskim plamenom, prema slici 29. Temperatura predgrijavanja ovisi o tipu

Fakultet strojarstva i brodogradnje

31

Draen Ili

Zavrni rad

tranice, materijalu, vrsti tigla, vrsti plina, tlaku plina.

Slika 29 Predgrijavanje kalupa i krajeva tranica prije zavarivanja [16]

5.1.2

Radovi tijekom zavarivanja

Nakon zavretka predgrijavanja, lonac s termitnom masom se postavlja iznad kalupa, zapali
se termitna masa i kree egzotermna reakcija. Na dnu spremnika nalazi se rigla koja se
povue posebnom ipkom i poinje teenje rastaljenog elika temperature oko 2500 oC u
upljine kalupa. Rastaljeni elik u dodiru s osnovnim materijalom (tranicama) poinje taliti
osnovni materijal te na taj nain zapoinje proces zavarivanja. Nakon toga dolazi do
sjedinjenja elika od dodatnog i osnovnog materijala, te poinje proces skruivanja.

Slika 30 Aluminotremijska reakcija u tiglu

[16]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Slika 31 Izvlaenje rigle i teenje rastaljenog

elika u kalup [16]

32

Draen Ili
5.1.3

Zavrni rad

Radovi nakon zavarivanja

Zavar se ostavi da se ohladi odreeno vrijeme (3 5 min) i zatim se viak elika i kalup
uklanjaju s mjesta zavara pomou hidraulinog ureaja za vrue uklanjanje prikazan slikom
32.

Slika 32 Hidrauliko uklanjanje kalupa i vika materijala [4]

Nakon to se zavar u potpunosti ohladi, obrauje se brusilicom po voznoj povrini i rubovima
uz kontrolu zavara ravnalom. Slikom 33 je prikazana brusilica za bruenje tranica.

Slika 33 Zavrno bruenje tranica [4]

5.2 Prednosti i nedostaci aluminotermijskog zavarivanja

Aluminotermijski postupak zavarivanja je vrlo jednostavan postupak zavarivanja jer zahtjeva
relativno malo opreme i to lagane. Vrijeme potrebno za zavarivanje je vrlo kratko (moe
trajati oko 20 min). Ako se u obzir uzme i vrijeme potrebno za hlaenje zavara, ukupno
Fakultet strojarstva i brodogradnje

33

Draen Ili

Zavrni rad

vrijeme prije nego to se moe normalno odvijati promet je oko 70 minuta. Najvei
nedostatak aluminotermijskog zavara je to se on izvodi lijevanjem, dok se tranica proizvodi
valjanjem. Iako je mogue postii potpuno jednaka mehanika svojstva aluminotermijskog
zavara i tranica, ponaanje zavara i osnovnog materijala u eksploataciji nije jednako. Zavar
je takvog oblika da ne moe doi na bilo koje mjesto u kolosijeku. Propisano je da on mora
biti barem 50 mm udaljen od ruba podlone ploice. Potrebno je voditi brigu o poloaju
zavara i rasporedu pragova u okolini zavara. Zadebljanja na vratu i noici tranice kasnije
oteavaju njezine popravke. Tada se ti dijelovi izrezuju zbog ega nastaje odreeni gubitak
materijala u tranicama [9].

5.3 Greke kod aluminotermijskog zavarivanja

Greke kod aluminotermijskog izvedenog zavara se pojavljuju svakodnevno. Iako se postupak
aluminotermijskog zavarivanja koristi ve vie od 100 godina, jo uvijek se dogaaju greke u
zavarenom spoju. Vea brzina i optereenje karakteristike su koje se postavljaju na dananje
tranice, a samim time isti ti zahtjevi se postavljaju na zavare. Kako bi se postigao kvalitetan
zavar potrebno je posvetiti panju na svaki detalj prilikom zavarivanja. Podruja na koje treba
obratiti posebnu panju su:

Priprema krajeva tranica prije zavarivanja,

Postavljanje i poravnavanje kalupa na mjesto spoja,

Oblaganje,

Postavljanje aparature za predgrijavanje,

Predgrijavanje,

ienje i predgrijavanje lonca za zavarivanje.

Najee greke koje se javljaju kod aluminotermijskog zavarivanja su: crne rupe, ukljuci
troske, skupljanje zavara, opekotina od pijeska, nedovoljno taljenje, pomak kalupa, treperenja
zavara, porozitet [19].
5.3.1

Crne rupe

Crna rupa je izolirana plinska pora u gornjem dijelu zavara tranice. Ime je dobila po
karakteristinom izgledu koji je prikazan slikom 34. Crne rupe su bile glavni razlog
odbacivanja zavara. Postoji vrlo malo zabiljeenih sluajeva otkazivanja zavara zbog crnih
rupa. Oteenje je uzrokovano prolaskom plina kroz zavar prilikom skruivanja. Izvor plina je
Fakultet strojarstva i brodogradnje

34

Draen Ili

Zavrni rad

para izolacijskog materijala koji se nalazi ispod noice tranice. Ukoliko se koriste tranice
koje su ue od normalnih irina, mogunost pojave crnih rupa se poveava [19].

Slika 34 Crna rupa [19]

Kako bi se smanjila pojava crnih rupa, potrebno je [19]:

Koristit razmak izmeu glava tranice vei od 24 mm, podeavajui razmak izmeu
zavara ako je potrebno,

Osigurati da obloga kalupa nije previe vlaana,

Nadzirati sve provjere i procedure za kontrolu poroziteta,

Provesti predgrijavanja ispravno.

5.3.2

Ukljuci troske

Ukljuci troske su uzrokovani:

Neodgovarajuim ienjem ili nije primjenjeno ienje lonca u sluaju kada se

koriste vienamjenski lonci,

Loe izrezanim dijelovima s pogrenim parametrima rezanja koji uzrokuju

lijebove ili neadekvatno uklanjane troske i oksida moe uzrokovati ukljuke
troske na zavaru,

Neodgovarajuim predgrijavanjem se moe inicirati formiranje ukljuaka troske

koji su zarobljeni u zavaru,

Pogreno odabranim razmakom izmeu dijelova koji se zavaruju moe se utjecati

Fakultet strojarstva i brodogradnje

35

Draen Ili

Zavrni rad

na teenje materijala u kalup i mogu se pojaviti ukljuci troske,

Hladnim lijevanjem ili preranim lijevanjem dijelova moe uzrokovati nastajanje

ukljuaka troske [19].

5.3.3

Skupljanje zavara

Skupljanje zavara se najee pojavljuje u noici tranice zavara. Dogaa se u zavrnoj fazi
skruivanja zavara. Greka skupljanja zavara prikazana je slikom 35.

Slika 35 Skupljanje zavara [19]

Uzroci nastanka ove greke su [19]:

Nedovoljno predgrijavanje prije zavarivanja,

Nekoritenje tenzora ili loe postavljanje eljusti,

Ostali radovi na pruzi koji uzrokuju naprezanja na zavaru koji se hladi,

Promjene temperature moe uzrokovati naprezanja u skruenom zavaru,

Otputanje kalupa sa zavara prije nego je zavreno skruivanje,

Odvijanje prometa po zavaru koji je jo vru.

Zavar je potrebno ostaviti da se ohladi na temperaturu ispod 350 oC da bi se postigla dovoljna

vrstoa zavara prije nego na njega ponu djelovati bilo kakva optereenja. Vlana ispitivanja
u toplom stanju su pokazala da se oko 80 % vrstoe razvije pri temperaturi od 350 oC.
Mjeranja su pokazala da je potrebno oko 24 minute da se zavar ohladi na temperaturu ispod
350 oC [19].
Fakultet strojarstva i brodogradnje

36

Draen Ili
5.3.4

Zavrni rad

Opekline od pijeska

Pojavljuju se na povrini tranice gdje je oblaganjem pijesak doao u kontakt s plamenom za

predgrijavanje ili lijevanim elikom, prema slici 36. Prilikom toga dolazi do zagrijavanja
pijeska na temperaturu kod koje dolazi do postakljivanja obloenog materijala i nastaju
tragovi opeklina na povrini tranice. Ovakve greke se najee uklanjaju prilikom postupka
bruenja. U nekim sluajevima su mogui popravci zavarivanjem [19].

Slika 36 Opekline od pijeska na povini glave tranice [19]

5.3.5

Nedovoljno staljivanje

Dogaa se kada taljevina ne uspije doi do jedne strane ili jednog dijela tranice kao to je
prikazano slikom 37. Ovakvu vrstu oteenja je vrlo teko otkriti nerazornim metodama
ispitivanja. Greka nedovoljnog staljivanja uzrokovana je jednim ili kombinacijom slijedeih
imbenika [19]:

Pomicanje kalupa,

Lijevanje u hladnom stanju ili prekasno lijevanje,

Neodgovarajue predgrijavanje spoja,

Loe poravnavanje plamenika uzrokuje neujednaeno predgrijavanje oba kraja

tranica,

Neodgovarajui tlak plina za predgrijavanje,

Pogrean razmak izmeu dijelova prije zavarivanja,

Pogrena veliina dijela za veliinu tranice,

Pogrena veliina kalupa koja se koristi za zavarivanje.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

37

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 37 Nedovoljno staljivanje u noici tranice [19]

5.3.6

Pomicanje kalupa

Moe uzrokovati da se zavar ne spoji na jednom ili vie podruja tranice, a na slici 38 je
prikazano podruje gdje noica tranice nije spojena zavarom. Do pomicanja kalupa dolazi
zbog loeg postavljanja, loe odabranog mjesta za postavljanje ili nedovoljno privrenog
kalupa na mjestu spoja. Od velike je vanosti da je kalup poravnat okomito i centriran prema
sredinjoj liniji zavara [19].

Slika 38 Nedovoljno taljenje u noici tranice uzrokovano pomicanjem kalupa [19]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

38

Draen Ili
5.3.7

Zavrni rad

Treperenje zavara

Treperenje zavara je mjesto u aluminotermijskom zavaru gdje rastaljeni metal tee izmeu
kalupa i tranica i formira tragove prikazane slikom 39. Iako se esto ne smatra ozbiljnom
pogrekom u zavaru, novija iskustva su pokazala da upravo ova vrsta oteenja uzrokuje
kvarove na tranicama za teke terete s velikim osovinskim optereenjima [19].

Slika 39 Treperenje zavara na krajevima noice tranice [19]

5.3.8

Pore

Pore su uglavnom smjetene unutar zavara i esto nisu vidljive na vanjskoj povrini zavara.
Ako je prisutan veliki broj pora u zavaru, vrstoa zavara se znaajno smanjuje. Slikom 40 je
prikazana greka poroznost [19].

Slika 40 Porozitet u zavaru [19]

Fakultet strojarstva i brodogradnje

39

Draen Ili

Zavrni rad

Poroznost je kod aluminitermijskih zavara uzrokovana sa slijedeim faktorima [19]:

Nekoritenje predgrijavanja ili neadekvatno predgrijavanje lonca koji se koristi vie

puta,

Vlaan obloeni materijal,

Nedovoljno predgrijavanje spoja,

Pogrena veliina dijela za odgovarajuu veliinu tranice,

Vlani ili oneieni kalupi,

Zavarivanje po kii.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

40

Draen Ili

Zavrni rad

Eksperimentalni dio

6.1 Opis eksperimenta

Eksperimentalni dio rada proveden je u Laboratoriju za zavarivanje na Fakultetu strojarstva i
brodogradnje u Zagrebu. Za eksperimentalni dio rada izrezan je jedan uzorak iz vrata
aluminotermijski zavarene tranice Vignol koja se nalazi u Laboratoriju za zavarivanje. Cilj
eksperimenta je ispitati tvrdou zavara u vratu tranice u zoni utjecaja topline, osnovnom
materijalu i metalu zavara, te donijeti zakljuke o kvaliteti izvedenog alumonitermijskog
zavara.

6.2 Priprema makroizbruska

Slikom 41 je prikazana tranica iz kojeg je uzet uzorak za ispitivanje tvrdoe. Iz vrata
zavarene tranice je plinskim rezanjem izvaen uzorak veih dimenzija radi lakeg rukovanja
komadom, prikazano slikom 42. Rezanje se izvelo s mjeavinom kisik acetilen.

Slika 41 Tranica prije rezanja

Fakultet strojarstva i brodogradnje

41

Draen Ili

Zavrni rad

Slika 42 Plinsko rezanje tranice

Nakon to je plinskim rezanjem dobiven uzorak manjih dimenzija, slijedilo je rezanje uzorka
na tranoj pili na dimenzije 80 x 20 mm. Slika 43 prikazuje proces rezanja uzorka.

Slika 43 Rezanje uzorka tranom pilom

Fakultet strojarstva i brodogradnje

42

Draen Ili

Zavrni rad

Dobiveni uzorak je zatim iao na bruenje (Slika 44), runo poliranje (Slika 45) i strojno
poliranje da bi se dobio metalni sjaj.

Slika 44 Brunje uzorka brusilicom

Slika 45 Runo poliranje uzorka brusnim papirom

Fakultet strojarstva i brodogradnje

43

Draen Ili

Zavrni rad

Nakon poliranja slijedilo je nagrizanje uzorka u otopini nitalu kako bi mogli vidjeti osnovni,
dodatni materijal i zonu utjecaja topline na uzorku. Makroizbrusak zavara prikazan je slikom
46.

Slika 46 Makroizbrusak zavara

6.3 Mjerenje tvrdoe makroizbrusaka

Mjerenje tvrdoe provedeno je Vickersovom metodom. Mjerenje je provedeno u Laboratoriju
za zavarivanje, metodom HV10. Vickers metoda za mjerenje tvrdoe provodi se tako da se u
materijal utiskuje pravilna etverostrana dijamantna piramida, s kutom od 136 izmeu
nasuprotnih stranica. Utiskivanje traje 10 sekundi, a sila koje se koristi za utiskivanje
dijamantne piramide za metodu HV10 iznosi 98,04 N. Ureaj koji se koristio je tvrdomjer
REICHTER proizveden u Njemakoj 1977. godine. Mjerenje je provedeno u osnovnom
materijalu, zoni utjecaja topline i u metalu zavara. U svakoj od prije navedenih zona
provedena su 3 mjerenja u 3 linije, to iznosi 45 mjerenja po uzorku. Svaka lokacija mjerenja

Fakultet strojarstva i brodogradnje

44

Draen Ili

Zavrni rad

oznaena je tokom i rednim brojem mjerenja. Na slici 47 prikazan je makroizbrusak vrata

tranice sa oznaenim lokacijama na kojima su provedena mjerenja.

Slika 47 Makroizbrusak glave tranice s lokacijama mjerenja

U tablicama 4, 5 i 6 prikazani su rezultati mjerenja tvrdoa na makroizbrusku vrata tranice.

Dane oznake oznauju zone na zavarenom spoju:

MZ metal zavara,

ZUT D zona utjecaja topline desno,

OM D osnovni materijal desno,

OM L osnovni materijal lijevo,

ZUT L zona utjecaja topline lijevo.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

45

Draen Ili

Zavrni rad

Tablica 4 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u prvoj liniji

Mjerenje provedeno u prvoj liniji

Makroizbrusak vrata tranice

Zona mjerenja

HV10

OM-D1

312

OM-D2

327

OM-D3

306

ZUT-D1

306

ZUT-D2

322

ZUT-D3

327

MZ1

209

MZ2

201

MZ3

199

ZUT-L1

245

ZUT-L2

299

ZUT-L3

289

OM-L1

322

OM-L2

322

OM-L3

333

Fakultet strojarstva i brodogradnje

MAX. HV10

Prosjena
vrijednost HV10

327

315

327

318

209

203

299

278

333

326

46

Draen Ili

Zavrni rad

Tablica 5 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u drugoj liniji

Mjerenje provedeno u drugoj liniji

Makroizbrusak vrata tranice

Zona mjerenja

HV10

OM-D1

294

OM-D2

306

OM-D3

297

ZUT-D1

297

ZUT-D2

299

ZUT-D3

249

MZ1

196

MZ2

205

MZ3

189

ZUT-L1

314

ZUT-L2

360

ZUT-L3

309

OM-L1

319

OM-L2

314

OM-L3

314

Fakultet strojarstva i brodogradnje

MAX. HV10

Prosjena
vrijednost HV10

306

299

299

282

205

197

360

328

319

316

47

Draen Ili

Zavrni rad

Tablica 6 Vrijednosti izmjerenih tvrdoa HV10 u treoj liniji

Mjerenje provedeno u treoj liniji

Makroizbrusak vrata tranice

Zona mjerenja

HV10

OM-D1

317

OM-D2

327

OM-D3

309

ZUT-D1

314

ZUT-D2

357

ZUT-D3

299

MZ1

199

MZ2

185

MZ3

197

ZUT-L1

247

ZUT-L2

319

ZUT-L3

312

OM-L1

309

OM-L2

325

OM-L3

314

Fakultet strojarstva i brodogradnje

MAX.
HV10

Prosjena
vrijednost
HV10

327

318

357

323

199

194

319

293

325

316

48

Draen Ili

Zavrni rad

Iz izmjerenih vrijednosti moe se zakljuiti da se najvea tvrdoa zavara nalazi u zoni utjecaja
topline. Tvrdoa u ZUT-uu iznosi do 360 HV. Metal zavara mjerenjem se pokazao najmeki.
Prosjena vrijednost tvrdoe metala zavara iznosi 200 HV, dok je prosjena
prosjena tvrdoa osnovnog
materijala oko 300 HV. Prema normi HRN EN ISO 15614 1 maksimalna doputena tvrdoa
elika za tranice iznosi 380 HV, rezultati mjerenja ne prelaze tu granicu, ime je zadovoljen
uvjet sigurnosti zavarenog spoja.
Na slici 48 prikazani su profili izmjerenih
izmjeren vrijednosti tvrdoa.

Slika 48 Dijagram maksimalnih izmjerenih tvrdoa makroizbrusaka

Fakultet strojarstva i brodogradnje

49

Draen Ili

Zavrni rad

Zakljuak

eljeznice predstavljaju jedan od najjeftiniji, najbrih, najpouzdanijih i najsigurnijih nain

prijevoza masivne robe i ljudi.

Da bi se to osiguralo, potrebno je izgraditi kvalitetna

prijevozna sredstva i pruge. Budui da tranice ine dio eljeznikog prometa one takoer
moraju biti kvalitetno napravljenje i spojene. Zavarivanje i spajanje tranica vrlo je vana
radnja zbog

sigurnog odvijanja eljeznikog prometa. Dananji zahtjevi na tranice i

zavrivanje tranica uvelike su se promjenili u odnosu na poetke primjene tranica. Dananji

zahtjevi se uglavnom odnose na mogunost odvijanja eljeznikog prometa velikim brzinama
i velikog intenziteta prometa. Osim uz te zahtjeve, glavni zahtjev je primanje velikih
optereenja za prijevoz roba velike mase i velikog broja ljudi. Sigurnost dananjih modernih
eljeznica je na prvom mjestu.
Aluminotermijski postupak zavarivanja predstavlja pouzdan nain spajanja tranica u dugi
trak. Uz dobro provedenu proceduru zavarivanja i obueno osoblje, aluminotermijski
postupak zavarivanja donosi niz prednosti kod zavarivanja tranica. Glavna prednost
aluminotermijskog procesa zavarivanja je to to se gotovo bilo koje dvije tranice mogu
uspjeno spojiti. Inenjeri imaju neprocjenjivo oruje na raspolaganju kada su u pitanju
aluminotermijski zavari, jer ono omoguuje spajanje svih oblika, veliina i tvrdoa
eljeznikih tranica. Aluminotermijski zavar e stoga ostati vaan dio konstrukcije eljeznice
i prakse popravaka i u ovom stoljeu. Cijena i jednostavnost aluminotermijskog zavarivanja
e osigurati mjesto aluminotermijskom zavaru i u budunosti. Meutim, daljnji razvoj i
unapreenje aluminotermijskog zavrivanje se moe provesti kroz kontinuirano poduavanje
zavarivaa i osoblja, pridravanje preporuka proizvoaa opreme i materijala, istraivanja
greaka koje se pojavljuju, poboljanje kvalitete materijala za zavarivanje, usredotoiti se vie
na inovacije koje e unaprijediti aluminotermijsko zavarivanje.
Na temelju ispitivanja tvrdoe se moe zakljuiti da je problematina zona utjecaja topline
kod koje dolazi do porasta tvrdoe, ali i metal zavara gdje imamo dosta nisku tvrdou u
odnosu na osnovni materijal. U zoni utjecaja topline dolazi do otvrdnjavanja zavara to je
nepovoljno za dinamiki optereene tranice u eksploataciji. Nedovoljna ilavost zavara i
prevelika tvrdoa mogu uzrokovati pucanje tranica zbog dinamikog optereenja. Prema
normi HRN EN ISO 15614 1 maksimalna doputena tvrdoa za elike tranica iznosi 380
HV. Maksimalna izmjerena tvrdoa uzorka iznosi 360 HV, to je manje od maksimalne
doputene tvrdoe prema navedenoj normi, ime je zadovoljen uvjet sigurnosti spoja.
Fakultet strojarstva i brodogradnje

50

Draen Ili

Zavrni rad

Literatura
[1] Kralj.S, Andri.: Osnove zavarivakih i srodnih postupaka, Zagreb, 1992.
[2] .....: http://www.pondt.hr/zavarivanjeall.pdf.
[3] Goji M., Tehnike spajanja i razdvajanja, Metalurki fakultet Sisak, Sisak, 2008.
[4] Goldschmidt-Thermit-Group:http://www.thermit-welding.com/thermit_welding_process.php.
[5] Popovi O., Proki-Cvetkovi R., Jovii R.: Razvoj elika za izradu ina, IMK-14, 41, 2011, 25-32.
[6] Kosteli H.: eljeznice, Skripta za studente graevinskog fakluteta u Rijeci.
[7] Lakui S.: eljeznice, Predavanja za studente III. godine Graevinskog fakulteta, Zagreb.
[8] Eurostone-Hermeler GmbH: www.eurostone-gmbh.de/de/produkte-leistungen-schienen-zubehoerde.html.
[9] Marui D.: Gornji ustroj eljeznica, Predavanja za studente 1. godine diplomskog studija, Mostar, 2009.
[10] Voestalpine: Welding recommedation for Vignol and Grooved rails, 2012.
[11] Rai K.: Rekonstrukcija eljeznike pruge na dionici elebii-apljina (dravna granica), e-zbornik, br.
8, 2014,str.44-58.
[12] Lakui S., Ahac M., Haladin I.; Elektroluni postupci zavarivanja tramvajskih tranica, 2012..
[13] Sandor T, Ramsey J, Dumovic M, Wiseman R; Onsite Repair Welding Of Rails, 2011..
[14] O'Brien R. L.: WELDING Handbook, Eight edition, Volume 2, AWS, Miami, 1997.
[15] Goldschmidt-Thermit-Group:http://www.goldschmidt-thermit.com.
[16] Arhiva slika Katedre za zavarene konstrukcije, FSB, Zagreb.
[17] India termit Corporation LTD: http://www.indiathermit.com/repairwelding.htm#.
[18] Amiable impex: http://www.exothermic-welding.com/Exothermic-Weld-Catalogue-Amiable-Impex.pdf.
[19] Welding Technology Institute of Australia:
http://industrialultrasonic.com.br/wa_files/www_industrialultrasonic_com_br_site_img_ultrassom_
metro_ferroviario_TGN-R-04_20Aluminothermic_20wel.pdf, 2006.

Fakultet strojarstva i brodogradnje

51