UVOD U LJUDSKA PRAVA

Urednici:
Enver uliman
Gunnar M. Karlsen

HUMANIST FORLAG

UVOD U LJUDSKA PRAVA

Urednici:
Enver uliman
Gunnar M. Karlsen

Izdava:
Helsinki komitet za ljudska prava Norveke
Helsinki komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine
Uredninci:
Enver uliman
Gunnar M. Karlsen
Layout: Valiant, Stavanger, Bosanska pota AS
Naslovna strana:
Slike: Enver uliman i Gunilla Sveen
Prevodi: Enver uliman i Slavica ugi
Lektori: Slavica ugi i Rusmira amo
tampa: Bemust
ISBN:
Nije dozvoljeno kopiranje knjige.
Knjiga je izdata uz pomo NORAD-a. (Norveka organizacija za saradnju u razvoju)
Obraanja u vezi sa knjigom se mogu uputiti na adresu: Enver uliman, The Norwegien
Helsinki Committee, Urteg. 50, 0187 Oslo. Norway.
E-mail djuliman@nhc.no

CIP kategorizacija
Narodna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

SADRAJ
Predgovor
Uvod
Zato uiti o ljudskim pravima?
Zato se ljudska prava tiu mene?
ta znai uiti?
Sadraj knjige
1. ta su ljudska prava?
Razliiti tipovi prava
Ljudska prava
Ko ima odgovornost?
Humanitarno pravo

3. Meunarodni nadzor nad

ljudskim pravima
Prava pojedinca - obaveze drave
Graanska i politika prava
Ekonomska, socijalna i kulturna prava
Pravo na samoodluivanje
Obaveze drave
Obaveza da se doprinese razvoju
Ratni zloini i zloini protiv
ovjeanstva
Meunarodni sud za ratne zloine
Komisije za istinu i pomirenje
Sistem Ujedinjenih nacija

2. Istorija ljudskih prava.

Historijski korijeni
Prirodno pravo
Renesansa i reformacija

Glavni organi Ujedinjenih nacija

Komisija za ljudska prava
Potkomisija
Organi konvencija
Visoki komesar za ljudska prava
Drugi organi Ujedinjenih nacija

Ljudska prava se razvijaju

Regionalni sistemi
Prava slobode i Francuska
revolucija
Reakcije na revoluciju
Pravo na socijalno staranje
Prava ena
Zabrana ropstva

Savjet Evrope
Organizacija za sigurnost i
saradnju u Evropi (OSCE)
Evropska unija (EU)
Meuameriki sistem
Afriki sistem

Razvoj u 20. stoljeu

Nedravni akteri
Nastanak Ujedinjenih nacija
Novi izazovi
Razliiti naini za objanjenje ljudskih prava

Civilno drutvo
Amnesty International
Meunarodna Helsinka federacija
Spasimo djecu (Safe the Children)

4. Ljudska prava u Bosni i

Hercegovini

Sloboda izraavanja
Granice slobode izraavanja

Koja prava vae u Bosni i Hercegovini?

Slobodan pristup informacijama

Opasnosti po slobodu izraavanja

Situacija ljudskih prava u naoj zemlji

Sloboda vjeroispovijesti
Zakonodavna vlast
Sudska vlast
Izvrna vlast
Pravo na ivot
Povratak izbjeglica i imovine
Prava ene
Prava djeteta
Sloboda vjeroispovijesti
Politika prava
Sloboda medija
Socijalna prava
Osobe sa posebnim potrebama
Zakljuak

Religija i drava u Bosni i Hercegovini

Religija i obrazovanje

Borba protiv terorizma

Ljudska prava pod pritiskom
Ljudska prava kao sredstvo djelovanja

Djeji rad
Pogled organizacije Spasimo djecu

ene i ljudska prava

Institucije za zatitu ljudskih prava
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Ministarstvo za ljudska prava,
izbjeglice i azil
Dom za ljudska prava
Institucija ombudsmana

Institucije meunarodne zajednice

u naoj zemlji
Ured visokog predstavnika u
Bosni i Hercegovini (OHR)
Misija Organizacije za sigurnost i
saradnju u Evropi za BiH (OSCE)
Visoki komesarijat Ujedinjenih
nacija za izbjeglice (UNHCR)
5. Prava u drutvenoj debati

Rasizam

Spori napredak
Trgovina enama
Konferencije ena
Novi izazovi

Trgovina i ljudska prava

Da li novac moe biti prljav?
Renome firmi
Kako privredni ivot moe
unaprijediti ljudska prava?

Smrtna kazna
6. Moderna kritika

Da li postoje univerzalna ljudska prava?

Kulturni relativizam
Pojedinac naspram grupe
Afrika perspektiva
Kineska perspektiva
Azijska Povelja o ljudskim pravima
Islamska perspektiva

Historijski razvoj
Rasizam u svijetu
Rasizam u Bosni i Hercegovini

Debate u Ujedinjenim nacijama

Debata Sjever-Jug
Dvostruki moral Zapada

Debata o pomoi

Opta deklaracija o ljudskim pravima

Organizacije koje se bave zatitom
i promocijom ljudskih prava
Internet adrese
Meunarodne organizacije
Nevladine organizacije

Uslovljena pomo
Alternative kaznenim mjerama

Zajedniko razumijevanje?

Najvaniji dokumenti o ljudskim

pravima
Prijedog literature za itanje

Slike

PREDGOVOR
Ova knjiga o meunarodnim ljudskim pravima rezultat je saradnje Helsinkog komiteta za
ljudska prava Bosne i Hercegovine i Helsinkog komiteta Norveke. Osim uvoda i tekstova
knjiga sadri pregled raznih dokumenata koji reguliu pitanje ljudskih prava i Optu
deklaraciju o ljudskim pravima. Knjiga dalje sadri pregled i adrese najvanijih organizacija
koje se bave ljudskim pravima, kao i prijedlog literature za dalje itanje.
Knjiga je pisana za srednje kole i za sve one koji se interesuju za ljudska prava.
Knjiga ima za cilj da ponudi znanja. italac e nakon njenog itanja znati vie o ljudskim
pravima i njihovoj zatiti, UN-u, OSCE-u, Sudu za ljudska prava i sudovima za ratne zloine.
Takoe e dobiti uvid u debatu o pitanjima i dilemama vezanim za ljudska prava. Meutim,
nije to ono to ovu knjigu ini drugaijom od ostalih. Ono to je drugaije je da se ona tie
tebe, koji je ita. Ona se tie tvojih osnovnih potreba, razmiljanja o svijetu, vrijednosti koje
smatra vanim, tvojih stavova i izbora koje svakodnevno ini.
elimo zahvaliti piscima za tekstove koji su izuzetno lijepo i struno napisani i koje smo
koristili u ovoj knjizi. Zahvaljujemo se takoe Branku Todoroviu i Sranu Dizdareviu za
savjete, koji su nam bili od neprocjenjive vrijednosti prilikom izrade knjige.
Ova knjiga ima za cilj da bude vodi kroz svijet ljudskih prava. Ona je tvoja karta. Meutim,
na tebi je da sam ili sama zapone ovo putovanje. Susrest e se izmeu ostalog i sa surovom
stvarnou ovdje, u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu - ne da bi zapao u oaj i apatiju, nego
da koristei se novim znanjima razvije sposobnost i volju da djeluje na zatiti ljudskih
prava.
Sreno putovanje!
Sarajevo, juni 2003.
Enver uliman
Gunnar M. Karlsen

UVOD
Zato uiti o ljudskim pravima?

Dvadeseto stoljee je bilo stoljee paradoksa. U njemu je snano zaivjela ideja ljudskih prava
kroz meunarodne povelje, paktove, konvencije i druge dokumente. Meutim, u isto vrijeme su
se deavala masovna krenja osnovnih prava ovjeka. Ova krenja se i danas deavaju, kako u
ratu tako i u miru
Kako bismo mogli ostvarivati naa prava, kako ne bismo krili prava drugih, bilo to u koli, na
radnom mjestu ili drugdje, kako bismo drugima omuguili ostvarivanje njihovih prava, kako
bismo se mogli boriti protiv krenja ljudskih prava, moramo imati osnovna znanja o njima.
Meutim, nije dovoljno samo proitati, na primjer, Optu deklaraciju o ljudskim pravima. Tek kad
vidimo kako se ona primjenjuju u konkretnim situacijama i kad uestvujemo u diskusijama o tome
kako bi ona trebalo da se primjenjuju, znanje o ljudskim pravima postaje pravo znanje.
Znanja o pravima pojedinaca, ali i o njihovoj odgovornosti, znanja o tome ta ona znae i na koji
nain se ona tite, odluujua su da bi se aktivno moglo uestvovati u demokratskom ivotu
zemlje. Vano je da steknemo znanja. Ali je isto tako vano da steknemo razumijevanje za ljudska
prava i odgovornost koju svi ljudi imaju jedni za druge. Demokratija, mir, sloboda i druge osnovne
vrijednosti drutva ne mogu funkcionisati bez solidarnosti i angamana za druge ljude, kako u
naoj zemlji, tako i u ostalim djelovima svijeta.
Namjera ove knjige je da prenese znanje o meunarodnim ljudskim pravima i da prui uvod u neke od
najvanijih debata o njima. Premda zaetak ljudskih prava lei u dalekoj prolosti, ipak su ona tek
nakon drugog svjetskog rata dobila univerzalni status. Zasluga za ovo pripada zalaganju Ujedinjenih
nacija i drugih meunarodnih organizacija koje su postavile ljudska prava na meunarodni dnevni red.
Pored toga, veliko znaenje su imale kampanje nevladinih organizacija i njihova glasna kritika.
Najpoznatije je zalaganje Amnesty Internationala, ali danas postoje hiljade slinih organizacija irom
svijeta. Ljudska prava su, takoe, postala i akademska disciplina, sa vlastitim studijem i istraivakim
centrima u mnogim zemljama.
Meunarodni pokret ljudskih prava upravo se i sastoji iz ove saradnje izmeu drava, nevladinih
organizacija koje predstavljaju civilno drutvo i doprinosa naunih institucija. To je pokret koji
odlikuje mnogo razliitih aktera, unutranjih razmimoilaenja i neostvarenih zadataka. Ali, on ipak
ini svjetsku snagu, tako jaku da nijedan dravnik ili dravnica ne ele svjesno da se postave potpuno
izvan njega.

esto se kae da svijet u kojem ivimo postaje sve manji i manji. Time se misli da nam treba
puno manje vremena da putujemo do udaljenih mjesta nego ranije. Istovremeno nam je
dostupno vie informacija iz svih dijelova svijeta, nego to je to bilo onima koji su ivjeli
prije nas. Za objanjenje ove pojave koristimo se rijeju globalizacija. Globalizacija znai da
se briu stare granice izmeu drutava. Ona obuhvata vie pojmova istovremeno, izmeu
ostalog i internacionalizaciju kapitala, meunarodnu trgovinu, razvoj jakih meunarodnih
institucija (izmeu ostalih UN, EU i Svjetsku trgovinsku organizaciju) i novu tehnologiju
komunikacija, koja vre povezuje svijet.
U ovom procesu ljudska prava igraju sve vaniju ulogu. Ona daju globalne linije pravca za to
kako e drave tretirati ljude, te utiu na stvaranje zajednikog jezika za kritikovanje nasilja.
Ljudska prava podvlae jednakost svih ljudi i bave se borbom protiv diskriminacije. ene,
djeca, manjine i prognanici, samo su neke od grupa kojima su borci za ljudska prava naroito
zaokupljeni. Neki od najaktuelnijih problema dananjice, gdje su ljudska prava takoe u

centru, jesu, na primjer, razlike izmeu siromanih i bogatih u svijetu, problemi zatite
okoline ili pitanje kako sprijeiti oruane konflikte.
anterfile
Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i
svijeu i treba da jedno prema drugom postupaju u duhu bratstva
lan 1 Opte deklaracije o ljudskim pravima
Zato se ljudska prava tiu mene?
Ljudska prava su osnov meunarodnog prava. Ona su okvir koji svim ljudima garantuje ista
prava, iste mogunosti da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe i isto pravo na zatitu.
Ljudska prava reguliu odnos izmeu pojedinca i drave i odreuju koje obaveze vlasti
imaju u odnosu na svoje graane. Dakle, ljudska prava se tiu naih vlastitih ivota. Ona su
moja i tvoja prava. Ona nam omoguuju ravnopravnije drutvo i prostor za samorealizaciju.
Ljudska prava oblikuju stvarnost u kojoj ivimo. Ona se tiu nae sigurnosti i svijesti na koji
nain da suraujemo i ivimo zajedno sa drugima, na korist svih. Ona se tiu mene i tebe
upravo zato to nas tretiraju kao pojedince a ne samo kao pripadnike odreene nacionalne,
etninke, religijske ili neke druge grupe. Ljudska prava obavezuju vlasti i one koji provode
vlast da me potuju i tite moje dostojanstvo.
Ti sigurno ima vie razliitih identiteta ili pripadnosti. Neke od njih kao to je spol,
pripadnost odreenoj familiji, nacionalna i religijska pripadnost ili seksualna orijentacija
dobio si ili dobila prilikom roenja. Neke su rezultat tvog vlastitog izbora. Tako moe biti
da si izabrao ili izabrala da bude muziar, poeta, sportista, politiar, policajac, vjerski
slubenik ili neto drugo. Neki identiteti su ti nametnuti. Na primjer, izbjeglica, povratnik,
manjina, osoba sa posebnim potrebama. Ljudska prava tite tvoje pravo da bude to to jesi,
ponekad i drugaiji od drugih.
Ja imam pravo da budem ono to elim. Meutim, to mi ne daje pravo da iskljuujem ili diskriminiram
one koji su drugaiji. Svi mi ivimo pod istim nebom, ali nemamo svi isti horizont. Ja moram
prihvatiti postojanje onih koji su drugaiji i ne smijem gasiti tuu svijeu da bi moja bolje sijala.
Ljudska prava me ue da nisu sve moje vrijednosti zajednike sa svima drugima i da oni koji
pripadaju nekoj drugoj naciji, kulturi ili religiji mogu imati drugaije prioritete. Izmeu ljudi postoje
razlike i one se moraju potivati, a ne boriti se protiv njih. Ljudska prava nas ue kako da put izmeu
nas i onih drugih, put izmeu naih razlika, bude krai.
Mi ljudi smo izuzetno zavisni jedni od drugih i na ovom svijetu smo jedni zbog drugih.
Samo je naa fikcija vjerovanje da smo mi neto drugo nego nae komije. Zbog toga
imamo odgovrnost da drugim ljudima omoguimo da dobiju jednake mogunosti da
zadovolje svoje osnovne potrebe. Ja drim jedan dio neijeg ivota u svojim rukama. U
tome lei mo, ali i odgovornost. Ja imam mo da unitim nekog drugog, i zbog toga i
odgovornost da to ne uinim. Ja imam mo da pomognem drugome, i zbog toga i
odgovornost da to uinim.
Ljudska prava znae slobodu. Biti slobodan znai ivjeti tako da potujemo i ohrabrujemo slobodu
drugih. Sloboda ima mnogo lica. Jedno od njih, moda i najvanije, je odgovornost. Ti e, kao i
mnogi drugi, biti u situaciji da provodi vlast u ime drave. esto e biti u prilici da izabere izmeu
onoga to je pravo ili krivo, zlo ili dobro, vano ili pravilno. Imae odgovornost da odluke koje
donosi pojedincima omogue ostvarivanje njihovih ljudskih prava, a ne da dovode do njihovog
krenja. Preuzeti odgovornost za svoje postupke, znai preuzeti prvi korak prema slobodi.
Ljudska prava me ine ovjekom i izdiu kao pojedinca, kao neponovljivu individuu sa svim pravima.
Meutim, individualnost ne znai samo to da ja imam mogunosti i prava, bez obaveza, kako to neko
danas shvata. To je egoizam. Ljudska prava nisu recept za egoizam. Ona povlae jasnu crtu izmeu

individualnosti i egoizma. Individualnost znai da smo svjesni nae posebnosti i odgovornosti - prvo
prema sebi, a onda i prema drugima. To znai poznavati sebe, iskoristiti svoje talente, ostvariti svoje
ideale. Individualizam izmeu ostalog znai imati snagu usprotiviti se kada se kre ljudska prava
drugih.
Mi danas imamo: slobodu, jednakost pred sudovima, pravo na izbore, kolovanje,
zdravstvenu zatitu, slobodu misli i vjeroispovijesti i slobodu kretanja. ovjeanstvo se od
svog postanka borilo i danas se bori za jednakost, pravdu i jednaka prava i jednake
mogunosti za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba za sve. Mnogi ljudi su se borili,
patili, bili zatvarani ili poloili ivot za prava koja mi danas imamo. Mnogi i danas to ine.
Zbog toga nikada ova prava ne smijemo shvatiti kao da su data jednom zauvijek. Moramo se
uvijek iznova boriti za njih. Inae, moemo ih izgubiti. I ne smijemo ih zloupotrebljavati, jer
e se onda ona okrenuti protiv nas. Protestvovati protiv gradnje jednog od vjerskih objekata
(crkva, damija, sinagoga) u svom gradu, opravdavajui to svojim pravom na slobodu
izraavanja, znai istovremeno protestvovati protiv gradnje jednog drugog vjerskog objekta
u nekom drugom
Stanje ljudskih prava u jednom drutvu mjeri se prema pravima onih koji imaju najmanju mo:
izbjeglica i prognanika, rtava rata, slabih i bolesnih, osoba sa posebnim potrebama, prostitutki,
homoseksualaca i lezbejki i drugih. Umrijet u to prije mogu, rekla je jedna stara ena o kojoj nema
ko da se brine. Ona ima pravo, ljudsko pravo, na zdravstvenu zatitu. To se tie mene, jer emo sutra i
moji roditelji ili ja biti u istoj situaciji. Ja ili neko iz moje familije, neko od mojih prijatelja moe sutra
pripadati nekoj od ovih grupa. Zato, radei za ljudska prava, radimo za sebe i svoje blinje.
Jer, ukoliko ljudska prava koriste samo pojedinci, onda to moramo nazvati pravim imenom
privilegijama.
Anterfile
Danas u svijetu:
U Africi, juno od Sahare, danas vie od 10 miliona djece, zbog posljedica side, ivi bez
roditelja. Ona se najee regrutuju u vojsku, koja tako postaje njihova nova familija.
Oko 1,1 milijarda ljudi u svijetu nema dovoljno hrane. Osamsto miliona je hronino
pothranjeno. Mnogi od njih ive u zemljama koje, inae, proizvode dovoljno hrane, ali
Mi znamo kako da sprijeimo umiranje od gladi, ali ipak to ne inimo.
Istovremeno, u Sjedinjenim Amerikim Dravama se godinje izvede oko 400. 000 operacija
usisavanja sala.
U Bosni i Hercegovini postoje hiljade djece koja nikada nisu imala mogunost da upoznaju
oca ili su ostala bez njega.
U Rio de aneiru (Brazil) 1991. godine eskadroni smrti su ubili 457 djece-beskunikai. Ova
ubistva je naruila i platila privreda, koja je smatrala da ova djeca kode turizmu. Jedno
od njih je bio i devetogodinji Patricio da Silva. Naen je mrtav, sa porukom objeenom o
vrat: Ubijam te zato to nisi iao u kolu i nisi imao nikakvu budunost.
U Briselu su 2. avgusta 1999, u zatitnicima za tokove koji se koriste prilikom slijetanja
aviona, pronaena dva mrtva djeaka iz Afrike. Leali su jedan kraj drugoga, urmli od
studeni na putu iz Gvineje za Evropu. U rukama jednog od djeaka pronaeno je pismo sa
sljedeim adresom Ekselencije, lanovi i odgovorni u Evropi. Molili su za pomo:

10

Pomozite nam. Mi patimo strano u Africi. Ratovi, bolest i glad su na svakodnevni ivot. Mi
djeca nemamo mogunosti da se obrazujemo.
U svijetu se milioni djece i ena nalaze u seksualnom ropstvu.
Oko 250 miliona djece u svijetu radi, umjesto da ide u kolu.
Ljudska prava imaju kratkoronu i dugoronu perspektivu. Kratkorona perspektiva je ono to se
deava sada. Dugorona - nain na koji tvoji dananji postupci i izbori utjeu na slobodu i ljudska
prava onih koji dolaze poslije tebe.
Ti si danas mlad ili mlada. U skoroj budonosti e biti graanin koji e se koristiti ljudskim pravima
kako bi gradio ili gradila bolje drutvo. Meutim, BUDUNOST POINJE DANAS
.Anterfille.
Nikad ne povjeruj u to da se ne vrijedi boriti. To e te dovesti do malodunosti. Malodunost i
ravnodunost su najzaraznije bolesti dananjice. Tvoj mali mirovni proces i tvoja borba moe se
odnositi na situaciju u sredini u kojoj ivi, ali se moe ticati i stvari koje su tema neke meunarodne
konferencije najveg ranga. Borba za ljudska prava poinje od tebe.
ta znai uiti?
Moemo rei da znanje o ljudskim pravima predstavlja novu kulturu. Ona predstavljaju dio
obrazovanja svake moderne ene i svakog modernog mukarca. Uskoro e i sam ili sama
dokuiti da znanje i obrazovanje nisu isto. Znanje je posjedovanje informacija. Obrazovanje
je neto vie od toga. Ono predstavlja mudrost, razumijevanje, uvid i mo rasuivanja. To je
neto to se ita i jo vie - ivi. U ivotu e sigurno sresti mnoge ljude kod kojih znanje,
kao jeftin nakit, visi oko ruku i vrata i zvoni pri svakom koraku. Oni su proli kroz mnoge
kole, ali kole nisu prole kroz njih. Oni su, jednostavno, stekli znanja koja nisu proivjeli
usporeujui ih sa stvarnou. Znanje je mnogo vrednije ukoliko ga socijaliziramo. ta
znai to to zna sve o Afganistanu ili Indiji, ukoliko tamo nema poznanika ili prijatelja sa
kojim moe razmjenjivati svoja znanja. Znanje je takvo da, kada ga podijeli sa drugima,
svi dobijaju vie.
Ali, kako da razumijemo ljudska prava? Prvo ih moramo voljeti, jer nita ne moemo
razumjeti bez ljubavi. Nakon toga ih moramo uiti. To znai - misliti. Misliti, znai da
fantazirajui pronalazimo razliite mogunosi i da ih uporeujemo. Uvijek misli sam ili
sama. Nikad se ne pravi da razumije neto to u stvari ne razumije. I ne pravi se nikad da
se slae sa neim sa ime se ne slae ili to ne razumije. Ti si odgovoran za sve to se
dogaa oko tebe. ak ni ovo to sada ita ne uzimaj zdravo za gotovo. Budi neposluan i
neposluna. ovjek ne ui nita novo samo tako to e biti posluan. Pitaj! Posebno one koji
imaju vlast ili koji imaju autoritet. Prisili ih da obrazloe svaku izgovorenu rije. Pitaj, bez
milosti. Jer veina ljudi danas ima miljenja koja nisu utemeljena na znanju, nego su
naslijeena ili preuzeta iz medija. I na kraju, budi pozitivno kritian ili kritina prema svemu
to uje.
Uei, treba sebi da postavljamo pitanja ne samo ko smo mi, nego i ko bi trebalo da
budemo; ne samo odakle dolazimo, nego i kuda idemo. Da bismo to ostvarili, moramo
eljeti vidjeti novo. Moramo uiti novo. Da bismo bili pravedni, moramo praktikovati
pravednost, da bismo bili tolerantni moramo vjebati toleranciju, da bismo potivali ljudska
prava moramo ih voljeti, razumjeti i koristiti.
Uiti o ljudskim pravima, znai uiti mozgom, srcem i stomakom.

11

Sadraj knjige
Ujedinjene nacije i ostale meunarodne
organizacije oblikovale su i prihvatile ljudska
prava, ali su prvenstveno drave te koje treba
da ih provedu u praksu. Politike vlasti,
policija, javno tuilatvo, dravne bolnice,
zatvori, ukratko reeno svi oni koji obnaaju
vlast u ime drave, pred stalnim su izazovom
da se ponaaju prema ljudima sa obzirom i da
potuju njihov integritet i dostojanstvo.
Ali, ta su u stvari prava? I ta ini ljudska
prava specifinim u odnosu na druga
prava? Strana
Prvo poglavlje, koje su napisali Gunnar M.
Karlsen i Enver uliman, bavi se poblie ovim
pitanjima i ima obiljeja filozofije.
Historijski pristup. Strana
Drugo poglavlje, koje su napisali Knut V.
Bergem i Gunnar M. Karlsen, ima historijski
pristup; ovdje emo usmjeriti pogled unazad,
da bismo otkrili korijene ljudskih prava. U
nacionalnim pravnim sistemima, politikim
manifestima i djelima uenih filozofa nalazimo
ideje o osnovnim pravima, u poetku samo za
privilegovane grupe u drutvu kasnije za sve
ljude. Ovakve ideje moemo nai jo u periodu
koji je 2000 godina iza nas.
Meunarodni sistem za nadziranje ljudskih
prava. Strana
Tree poglavlje napisali su Gunnar M. Karlsen
yvind W. Thiis i Enver uliman. U njemu
nalazimo pregled meunarodnog sistema za
nadziranje ljudskih prava. Bez Ujedinjenih
nacija ljudska prava ne bi imala ono mjesto
koje imaju danas. Komisija Ujedinjenih nacija
za ljudska prava predloila je najvanije
dokumente, a Generalna skuptina je ta koja ih
je usvojila. Poelo je sa Optom deklaracijom
o ljudskim pravima, 1948. godine. Kasnije je
usvojen niz razliitih politikih deklaracija i
pravno obavezujuih konvencija. Ovo
poglavlje, takoe, prua pregled metoda kojim
se UN i ostale meunarodne organizacije
koriste da bi natjerali drave da potuju i tite
ljudska prava.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

Strana
U etvrtom poglavlju Enver uliman pie o
ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini.
Bosanskohercegovake vlasti proklamiraju
potivanje ljudskih prava, ali su esto
kritikovane od nevladinih organizacija i
predstavnika meunarodne zajednice da
upravo one doprinose krenjima ljudskih prava
ili da ne ine dovoljno na njihovom
provoenju.
Znaaj ljudskih prava u svakodnevnom
ivotu. Strana
U petom poglavlju Njl Hstmlingen i Enver
uliman govore o znaenju ljudskih prava u
dnevnoaktuelnim pitanjima, kao to su
rasizam, sloboda izraavanja i razmiljanja,
sloboda vjeroispovijesti, o pravima djece i
drugo. Ovo poglavlje pokazuje kako su ljudska
prava povezana sa nizom drutvenih pitanja.
Razmiljanja i diskusija o ljudskim
pravima. Strana
esto poglavlje, koje su napisali Knut V.
Bergem i Beate Slydal, zamiljeno je tako da
navede na razmiljanje i diskusiju. Da li su
ljudska prava univerzalna? Da li meunarodna
zajednica ima pravo da se mijea u to kako
pojedine drave tretiraju pojedince? Da li je
ispravno to to zapadne drave zahtijevaju da
siromane zemlje potuju ljudska prava da bi
dobile ekonomsku pomo?
Namjera je bila da se prui balansirani i
razumljivi uvod u problematiku ljudskih prava.
Predstavili smo konkretne primjere i
interpretacije prava, da bismo pokazali ta ona
znae u praksi. U knjizi, takoe, postavljamo i
pitanja na koja italac sam mora da nae
odgovore. Knjiga je napisana tako da svako
poglavlje predstavlja cjelinu i moe se itati
samo za sebe.

Prva tri poglavlja u knjizi objanjavaju sadraj

ljudskih prava, njihovu historiju i meunarodni
sistem za nadziranje. Sljedea poglavlja bave
se aktuelnom problematikom.

12

TA SU LJUDSKA PRAVA?

Ljudska prava su pravila po kojima drava postupa u ophoenju prema

pojedincima i grupama. Uopteno bi se moglo rei da nam prava daju
prednost u odnosu na nekoga ko je na suprotnoj strani. Ljudska prava
stavljaju nas u povlatenu poziciju u odnosu na dravu i prava su koja
imamo samo zato to smo ljudska bia. Ova prava nije potrebno zasluiti.
Mi svi imamo ista ljudska prava.
GUNNAR M. KARLSEN I ENVER ULIMAN

13

POLAZNA TAKA ZA MEUNARODNA LJUDSKA PRAVA je Opta deklaracija o

ljudskim pravima, koju su Ujedinjene nacije usvojile 10. decembra 1948. godine. Poslije nje
prihvaen je niz deklaracija, paktova i konvencija (meunarodnih dokumenata), koji
produbljuju ljudska prava.Takoe su odrane i dvije svjetske konferencije, 1968. i 1993.
godine, gdje su se drave obavezale da nastave rad na poboljanju zatite ljudskih prava.
Postoji mnogo naina da se napravi podjela ljudskih prava. Najuobiajenija je podjela na
graanska, politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Osim toga, postoje i razliite
metode za unapreivanje ljudskih prava, izmeu ostalog zakonodavstvo, obrazovanje, javne
kampanje i debate.
anterfile
Ljudska prava su osnov za ljudsku egzistenciju
Ljudska prava su ono to nas ini ljudima
Kofi Annan, generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Razliiti tipovi prava

Izraz ljudska prava sastoji se od dvije rijei ljudi i prava. Svi znaju ta rije ljudi znai, ali
ta zapravo znai imati jedno pravo? Prijedlog za uoptenu definiciju rijei prava mogao bi
glasiti da su to pozicije prednosti dodijeljene pojedincima ili grupama pomou zakona, etikih
pravila ili drugih normi. Dalje u ovoj knjizi bie objanjeno koje nam prednosti mogu dati
ljudska prava.
Vrlo vana tema, kada se raspravlja o ljudskim pravima, je granica izmeu etikih i pravnih
normi. Ta granica se moe pratiti sve do rimskih sudova sa poetka nae ere. Dok su pravne
norme definisane zakonima ili sudskim odlukama, etike norme definisane su kao prirodna
prava koja su zajednika za sve ljude, bez obzira na to u kojem drutvu oni ive. Neslaganja o
tome da li ovakava prirodna prava treba da budu priznata, postojala su, i jo uvijek postoje.
Zar nisu sva moralna pravila nastala samo u jednoj odreenoj kulturi i zar nisu aktuelna samo
za tu kulturu?
Jedan od moguih odgovora moe da zvui ovako iako se ljudska prava odnose na sve, ona
su univerzalana. Ipak, nije neophodno posmatrati ih kao prirodna prava. Da bi se potvrdilo
njihovo univerzalno vaenje dovoljno je konstatovati da su ona prihvaena u internacionalnim
pregovorima.
Izrazom etika ljudskih prava koriste se i neki filozofi i teolozi. To je naprosto pokuaj da se
ljudska prava uine neim to e postati uobiajeno, time to e se rei da bi pojedinac trebalo
da ih uzme u obzir u svojim postupcima. Ljudska prava tako postaju pravilo i putokaz za to
kako bismo mi, kao pojedinci, trebalo da se ponaamo jedni prema drugima. U ovoj knjizi mi,
meutim, neemo opisivati pokuaje za uspostavljanje i razvoj ovakve etike. Ali vrijedno je
naglasiti da Opta deklaracija o ljudskim pravima takoe podvlai odgovornost svakog
pojedinca. U lanu 1 se navodi, na primjer, da bi ljudi trebalo da postupaju jedni prema
drugima u bratskom duhu.
U filozofskoj debati o pravima ona su esto podijeljena u podgrupe, tako da ih moemo
poblie prouavati. Ona se, na primjer, mogu podijeliti na negativna i pozitivna prava. Pravo
da se ne bude, na primjer, izloen torturi je takozvano negativno pravo. Ono nalae mojoj
suprotnoj strani obavezu da ja ne budem izloen torturi, to e rei da se uzdri od odreene
radnje. Pravo na rad je, nasuprot tome, pozitivno pravo. Ono nalae vlastima pozitivnu
obavezu da stvore uslove da ja dobijem posao, to jest one imaju obavezu da djeluju. Moemo,
takoe, napraviti podjelu izmeu aktivnih i pasivnih prava. Tvoje pravo da ti neko kome si ti

14

pozajmio novac, taj novac i vrati, je pasivno pravo (ti ne mora nita uiniti), dok je pravo na
odbranu aktivno pravo (ti mora sam neto uiniti).
Filozofi koji se bave pravima, takoe prave razliku izmeu posebnih i optih prava. Opta
prava, kao na primjer pravo na slobodu izraavanja, odnosi se na sve. Posebna prava odnose
se na odreene odnose, poput prava koja imaju mu i ena u braku. U nekim katolikim
zemljama osoba u braku ima pravo na izvrenje branih obaveza, to e rei da ima seks sa
svojim branim partnerom. Ako partner, meutim, ne eli da izvri ovu obavezu, to je
dovoljan razlog za razvod. Sa omekavanjem zakona o razvodu, ovaj argument postaje
nevaan, jer se razvod moe dobiti bez da se ima neki odreeni razlog za to.
Moe izgledati da prava uvijek podrazumijevaju da neko drugi ima odreene obaveze.
To bi se moglo ovako objasniti: Da bi ti mogao ili mogla rei da ima jedno pravo, mora
postojati suprotna strana koja ima obavezu da potuje, titi ili ispunjava ovo pravo. Kae se da
je Robinson Crusoe imao dovoljno obaveza, ali tek sa pojavom Petka dobio je svoja prava.
Ali ovo se, ipak, ne odnosi na sva prava. Takozvana prava zahtjeva podrazumijevaju,
naprotiv, uvijek izvjesnu obavezu kod suprotne strane. Pravo da se dobije nazad novac koji si
nekom pozajmio ili pozajmila podrazumijeva obavezu suprotne strane da ti novac vrati.
Da bi se razjasnio odnos izmeu onoga ko ima odreeno pravo i suprotne strane, koja treba
da potuje, titi ili ispunjava ovo pravo, moemo razlikovati eriri tipa prava: zahtjeva,
slobode, kompetencije i imuniteta. Pravo zahtjeva podrazumijeva obavezu suprotne strane da
izvede odreenu radnju. Pravo slobode podrazumijeva da ti nema nikakvu obavezu prema
suprotnoj strani da ne izvede odreenu radnju. Imati pravo kompetencije podrazumijeva da ti
moe promijeniti status suprotne strane, na primjer iz statusa slobodnog ovjeka u status
zatvorenika. Pravo imuniteta, naprotiv, pretpostavlja da suprotna strana ne moe promijeniti
tvoj status. Iako ti, na primjer, duguje jednoj osobi vie novca nego to si u stanju da vrati,
ta te osoba ne moe uiniti svojim dunikim robom.
Pomou ovakvih kategorija i upotrebom moderne logike, filozofi koji se bave pravom mogu
preciznije predstaviti sadraj i mogue interpretacije prava. Opta deklaracija o ljudskim
pravima, na primjer, analizirana je pomou ovakvih kategorija.
LJUDSKA PRAVA
ovjek uvijek ima neko pravo zbog odreenog statusa, ali ono to je specifino za ljudska
prava je da ih imamo samo zato to smo ljudi. U ranijim drutvenim sistemima su politika
prava, ono to mi danas nazivamo ljudskim pravima, bila rezervisana samo za ljude sa
imovinom. Neke grupe, kao to su ene, djeca, izbjeglice, osobe sa fizikim i psihikim
smetnjama i manjine, imaju i posebna prava. Razlog za ovo je ili taj da su to naroito
osjetljive grupe (djeca, osobe sa fizikim i psihikim smetnjama, izbjeglice) ili da su rtve
diskriminacije (ene, manjine).
Mnoga prava (koja nisu ljudska prava) mi zasluujemo na razliite naine. Pravo na dobijanje
penzije u odreenoj veliini, pravo da uestvujemo na dravnom prvenstvu u fudbalu ili da
budemo pozvani na premijeru novog filma, zavisi od naeg zalaganja, koliko su nam dobre
veze, ime se bavimo i tako dalje. Ljudska prava ovdje dolaze u pitanje samo ukoliko smo
diskriminisani na osnovu rase, boje koe, spola, jezika, religije, politikog ili drugog
uvjerenja. Vlasti su obavezne da onemogue ovakve forme diskriminacije, ali ne moraju da se
brinu da svi dobiju jednako od svega. ak i u drutvu koje potuje ljudska prava do najmanjeg
detalja, i dalje e postojati mnoga prava kojim e se koristiti samo jedna manja grupa u
drutvu.

15

Do sada smo posmatrali neke izraze iz diskusije o tome ta su prava. Ovdje nismo razmatrali
koja prava bismo trebali da imamo, nego ta uopte znai imati neko pravo. Takoe smo uli
da su ljudska prava ona prava koja svi ljudi imaju samo zato to su ljudi. Dok i dalje postoji
neslaganje o tome da li bismo trebali da usvojimo zakone o zatiti ivotinja, nijedan ozbiljniji
dravnik ili lider dananjice ne porie da ljudi imaju ljudska prava. Prema Optoj deklaraciji o
ljudskim pravima, sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Ona su obdarena razumom i svijeu i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu
bratstva.
Historijska pozadina odluke da Ujedinjene nacije usvoje Optu deklaraciju o ljudskim
pravima, bili su izvjetaji o nasiljima nad Jevrejima i drugim grupama koje su nacisti smatrali
drugorazrednim, dakle manje vrijednim ljudima, prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nakon Drugog svjetskog rata meunarodna zajednica bila je saglasna o tome da se usvoje
prava koja e se odnositi na sve pripadnike ljudskog roda i koja e initi osnovu za
slobodu, pravdu i mir u svijetu.
Prava iz Opte deklaracije nalazimo u mnogim ranijim deklaracijama. I one su, takoe,
nastajale kao odgovor na ranija obimna nasilja. To se odnosi i na Ameriku deklaraciju o
nezavisnosti iz 1776. godine i na Francusku izjavu o ljudskim i graanskim pravima iz 1789.
godine. Meutim, tek sa novom, Optom deklaracijom o ljudskim pravima konano je na
globalnom nivou utvreno da se ljudska prava odnose na sve, bez obzira na to gdje neko ivi.
Ljudska prava tite ljudski ivot, privatni ivot, tjelesni integritet i drutveni angaman.
Opta deklaracija opisuje ideal kako bi vlasti trebalo da tretiraju i podravaju svoje graane.
Ali svako od nas, takoe, ima odgovornost da unapreuje potivanje za tua prava i slobode.
Deklaracija nije recept za egoizam, nego za drutvo u kojem e graanima biti data
mogunost da razviju svoje sposobnosti, uestvuju u vanim drutvenim odlukama i
zadovolje svoje osnovne potrebe.
Ljudska prava izgraena su na principu jednakih prava i nediskriminacije.
Graanska prava tite ivot, integritet, slobodu, pravnu sigurnost, privatni i
porodini ivot, slobodu izraavanja, okupljanja i kretanja.
Politika prava tite pravo uestvovanja u upravljanju svojom zemljom (pravo glasa
i uestvovanja na izborima)
Ekonomska prava tite pravo na rad, na osnivanje i uestvovanje u radu strunih
sindikata, pravo na trajk i na zadovoljavajui ivotni standard.
Socijalna prava tite pravo individue na pomo prilikom nezaposlenosti, bolesti,
invalidnosti i ostalnih okolnosti koje su izvan naih moi.
Kulturna prava tite pravo na obrazovanje i na uestvovanje u kulturnom ivotu,
kao i na koritenje dostignua nauke i autorskih prava.
Predstavnici razliitih drava su dogovorom doli do formiranja i utvrivanja ljudskih prava u
obliku u kojem ih danas imamo. Istovremeno, sve vie nevladinih organizacija i nezavisnih
eksperata za ljudska prava djeluje na unapreenju ljudskih prava, i kada je rije o razvoju i
prihvatanju novih prava i o jaanju njihovog potivanja. Ljudska prava su dinamian pojam,
to e rei da se ona interpretiraju i ostvaruju u skladu sa promjenama u drutvu i novim
izazovima. Primjeri novih prava su pravo na mir, pravo na istu okolinu i pravo na razvoj.
Postoji niz razliitih vrsta meunarodnih dokumenata koji opisuju i definiu ljudska prava:
paktovi, konvencije, izjave, osnovni principi i tako dalje. Samo su paktovi i konvencije
pravno obavezujui za drave koje su ih ratifikovale, to e rei drave koje su posebnom
procedurom izjavile da e ih se pridravati. to se tie ratifikacije, drava moe zauzeti stav

16

rezerve, ukoliko ne eli da bude vezana pojedinim odlukama (rezervacija). U vanrednim

stanjima ili ratu dozvoljeno je previdjeti neka od ljudskih prava (derogacija). Konvencija, po
pravilu, zahtijeva odreeni najmanji broj ratifikacija da bi stupila na snagu. Dva pakta
Ujedinjenih nacija koja su usvojena 1966. godine, stupila su na snagu tek 1976, nakon to ih
je ratifikovalo 35 drava.
Najvaniji meunarodni dokumenti su:
Opta deklaracija o ljudskim pravima, usvojena 1948. godine
Meunarodni pakt Ujedinjenih nacija o graanskim i politikim pravima iz 1966.
godine
Meunarodni pakt Ujedinjenih nacija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima iz 1966. godine
Za Bosnu i Hercegovinu i ostale evropske drave takoe je vana Evropska konvencija o
ljudskim pravima, koja je usvojena u Savjetu Evrope 1950. godine, i Helsinka izjava, koju je
usvojila Konferencija za sigurnost i saradnju u Evropi (tadanji KSSE a danas OSCE) 1975.
godine.
Ujedinjene nacije usvojile su, takoe, vie specijalnih konvencija o, izmeu ostalog, zabrani
torture, genocida, diskriminacije na osnovu rase i pravima za ranjive grupe, kao to su djeca,
ene i starosjedioci (autohtoni narodi).
KO IMA ODGOVORNOST?
Prvenstveno su vlasti u dravi u kojoj ti ivi odgovorne za potivanje, zatitu i ispunjavanje
tvojih ljudskih prava. U mnogim zemljama deavaju se gruba krenja ljudskih prava, naroito
u vezi sa hapenjem i zatvaranjem. Pravni sistem je druga kljuna institucija koja treba da titi
od nasilja i da ga kanjava. Pravna sigurnost i jednakost pred zakonom podrazumijevaju
nezavisne i pravedne sudove.
Drave se obavezuju na potivanje ljudskih prava inom pristupa Ujedinjenim nacijama i
ostalim meunarodnim organizacijama ili tako to ukljuuju ljudska prava u vlastito
zakonodavstvo. Drave mogu na sebe preuzeti pravne obaveze time to e ratifikovati
konvencije o ljudskim pravima. U veini zemalja tada konvencije postaju dio vlastitog
zakonodavstva i stanovnici mogu ukazati direktno na njih u eventualnim pravnim procesima.
Takav je sluaj i sa naom zemljom. Ustavom Bosne i Hercegovine, lan 2, taka 2 odreeno
je da se; prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti
imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Dakle, graani se direktno mogu pozvati na
prava utvrena gore navedenim dokumentima ukoliko trae zatitu svojih prava. (Vie o
dokumentima koji vae u naoj zemlji u poglavlju o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini).
Jedna konvencija ili pakt moe postati dio nacionalnog zakonodavstva na vie naina. U
takozvanim monistikim pravnim sistemima, meunarodne konvencije koje je drava
ratifikovala imaju istu pravnu snagu kao nacionalni zakoni. U dualistikim sistemima to se
moe uraditi inkorporacijom, transformacijom ili konstatovanjem harmonije normi:
Inkorporacija podrazumijeva da parlament usvoji jedan zakon koji ukazuje na
jednu ili vie meunarodnih konvencija, i da im snagu zakona.
Transformacija podrazumijeva da se nacionalni zakoni promijene, tako da budu
u skladu sa meunarodnim konvencijama.

17

Konstatovanje harmonije normi pretpostavlja da vlasti izjave da ve postoji

jednakost izmeu nacionalnih zakona i meunarodnih konvencija.
Bosna i Hercegovina praktikuje sve navedene naine.
Ako drave iznevjere svoju obavezu potivanja i osiguravanja ljudskih prava, meunarodna
zajednica ima zakonsko pravo da ih kritikuje i eventualno preduzme druge mjere. Ovo je na
globalnom nivou utvreno na Drugoj svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beu 1993.
godine. Na njoj je uestvovala 171 od oko 200 drava, koliko ih danas ima u svijetu.
Predstavnici su usvojili odluku da su ljudska prava legitimna stvar koja se tie svih u
meunarodnoj zajednici.

RATIFIKACIJA
Ratifikacija je obavezujua izjava jedne drave o tome da se ona vezala odreenim
meudravnim dogovorom (konvencijom ili paktom). Prema tradicionalnoj praksi ratifikacija
se odvija u dvije faze:
- Nakon to su pregovori zavreni, ministar vanjskih poslova ili neki drugi delegat potpisuje
dogovor.
- Dogovor se ratifikuje na taj nain da se takozvana izjava o ratifikaciji preda suprotnim
stranama. Ovakve izjave obino se uvaju u Ujedinjenim nacijama. Ratifikacija se odvija u
dvije faze kako bi se stranama dalo izvjesno vrijeme za razmiljanje). Pored toga, esto se i
ustavom mnogih zemalja zahtijeva da parlament usvoji dogovor. Pravila za usvajanje
meudravnih dogovora utvrena su posebnom, Bekom konvencijom o meunarodnom
pravu iz 1969. godine.
Ujedinjene nacije, Savjet Evrope i neke druge meunarodne organizacije osnovali su
takozvane mehanizme ili procedure za kontrolisanje toga da li drave ispunjavaju svoje
obaveze. Drave, izmeu ostalog, moraju da predaju pismene izvjetaje o tome ta su
preduzele da poboljaju zatitu ljudskih prava. Stanovnici evropskih zemalja mogu se aliti
Evropskom sudu za ljudska prava ukoliko su iskoristili sve zakonske mogunosti svojih
nacionalnih sudova.
Takoe se diskutovalo o tome da li nevladine organizacije, gerila i pobunjeniki pokreti ili
privatne firme mogu kriti ljudska prava. U izvjetajima organizacija za zatitu ljudskih prava
esto se kritikuju i krenja ljudskih prava koje je poinila drava i nedravni akteri. Na
primjer, Amnesty International i Human Rights Watch (amerika organizacija za zatitu
ljudskih prava koja odgovara Helsinkoj federaciji za ljudska prava u Evropi), kritikuju i
turske vlasti i Kurdsku radniku partiju (PKK) za krenje ljudskih prava. Ali, i dalje je sigurno
mnogo onih koji smatraju da su ljudska prava odnos izmeu drave i pojedinca ili grupa i da
su samo drave te koje ih mogu kriti. Mi moda moemo rei da organizacije i industrijski
koncerni imaju moralnu odgovornost za ljudska prava, ali da samo drave imaju pravnu
odgovornost za njih. Na primjer, Evropski sud za ljudska prava do sada je kanjavao samo
drave za krenje ljudskih prava.
Norveki ekspert za ljudska prava Asbjrn Eide specificirao je odgovornost drave za ljudska
prava u tri take. Obaveza drave je da potuje, titi i ispunjava ljudska prava. Uzmimo kao
primjer lan 3 Opte deklaracije o ljudskim pravima. U pomenutom lanu se navodi: svako
ima pravo na ivot, slobodu i linu sigurnost. Obaveza drave u odnosu na ovaj lan, znai,
obuhvatala bi:

18

Potivanje prava pojedinca na ivot, tako da ga sama ne oduzima

Zatitu prava pojedinca na ivot, tako da ga titi od drugih koji mu prijete
ubistvom
Ispunjenje prava pojedinca na ivot, tako to e se pobrinuti da on ostane u
ivotu
Obaveza drave, drugim rijeima, mnogo je ira od toga da ona ne smije da ubije pojedinca.
U debatama u Ujedinjenim nacijama u vezi sa izradom Opte deklaracije o ljudskim pravima,
bilo je, meutim, podvueno da lan 3 ne garantuje da e neko imati dovoljno hrane, ogrjeva
ili ljekarske pomoi. Smrtna kazna i abortus smatrani su kao pravni izuzeci od prava na ivot.
Ali u svjetlu lana 25 Opte deklaracije o ljudskim pravima, koji utvruje da pravo na
zadovoljavajui ivotni standarad obuhvata hranu, odjeu, stan, ljekarsku pomo i socijalne
usluge, moemo slobodno rei da se drava obavezuje da nas odrava u ivotu, na taj nain da
nam prua razliite vrste pomoi.
NADMO:
Ova slika obila je svijet nakon studentskih demonstracija na Trgu nebeskog mira u Bejdingu 1989. godine.
Ona pokazuje snagu pojedinca, koja je, ipak, nemona u odnosu na vojnu silu.

U Paktu Ujedinjenih nacija o civilnim i politikim pravima, pravo na ivot utvreno je u

lanu 6. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava, iji je glavni zadatak da razmatra albe
u vezi sa krenjima ljudskih prava, izjavio je da drave imaju obavezu da uspostavljaju
pozitivne mjere da bi ispunile pravo na ivot, izmeu ostalog da spreavaju smrtnost
dojenadi, lou ishranu i epidemije. Pakt ne zabranjuje smrtnu kaznu, ali utvruje da se ona
moe primijeniti samo u sluajevima kada se radi o najozbiljnijim zloinima.
Ovaj primjer pokazuje da se ljudska prava moraju interpretirati zasebno, u svakom
pojedinanom sluaju i da moe biti neophodno ispitati koje su polazne take uzimane u obzir
prilikom njihovog usvajanja. Takoe moe biti neophodno posmatrati jedno pravo u svjetlu
drugih, da bi se dolo do harmonine interpretacije. Kada je rije o tome da li je smrtna kazna
u suprotnosti sa ljudskim pravima ili ne, do izraaja dolazi dinamiki karakter ovih prava.
Amnesty International je konsekventan u interpretaciji prava na ivot, u smislu da to znai
zabranu smrtne kazne. Usvojeni su i dokumenti o ljudskim pravima u kojima je ova vrsta
kazne zabranjena, ali su oni obavezujui samo za drave koje su ih ratifikovale.
SAD i neke druge drave i dalje tvrde da ne postoji zabrana smrtne kazne u meunarodnim
ljudskim pravima. Kada su SAD 1992. godine ratifikovale Pakt o civilnim i politikim
pravima, amerike vlasti rezervisale su pravo da primjenjuju smrtnu kaznu nad osobama
mlaim od 18 godina. Niz zemalja protestvovao je protiv ove rezervacije.
Da sumiramo ono to je do sada reeno:
Imati neko pravo znai ili imati pravo na neto, imati neku slobodu, imunitet ili neku
kompetenciju.
Ljudska prava su prava koja imaju svi ljudi, zato to su ljudi.
Prava koja su zatiena zakonima nazivaju se pravno institucionirana prava. Ako su ova
prava prekrena, prema teoriji, postoji mogunost albe politikim ili pravnim instancama.
U diskusiji u drutvu izraz ljudska prava koristi se na razne naine. Na primjer, nije mnogo
onih koji razlikuju podjelu izmeu pravno obavezujuih konvencija i politikih izjava. Da bi
se pravilno razumjela uloga ljudskih prava u meunarodnoj politici, ovakve podjele su vrlo

19

vane. Da bi se efektivno moglo zalagati za promjene na polju ljudskih prava u, na primjer,

bosanskohercegovakom drutvu, vano je znati koje je pravne obaveze Bosna i Hercegovina
preuzela na sebe.
HUMANITARNO PRAVO
U zvanino objavljenim vanrednim stanjima drave mogu ograniiti neka ljudska prava. Ali
neka prava su apsolutna i ne mogu se oduzeti ni u kom sluaju - poput prava na ivot,
zabrane torture i stavljanja u ropstvo, slobode misli, savjesti, i vjeroispovijesti. Pored toga
postoje meunarodna pravila o voenju rata i zatiti civila u njemu. Pravila o zatiti civila i
vojnika obino se nazivaju humanitarno pravo i, izmeu ostalog, definisana su enevskim
konvencijama iz 1949. godine i u dva dodatna protokola iz 1977.
Pravila za meunarodne konflikte, to e rei konflikte meu dravama, detaljnija su i
opirnija nego pravila za interne konflikte (graanske ratove). Zbog toga drave esto
pokuavaju da izbjegnu da situacija u kojoj se koriste vojnim sredstvima bude definisana kao
meunarodni konflikt. To im daje mogunost da izbjegnu primjenu odredbi enevskih
konvencija. Pobunjenici, na primjer, mogu biti tretirani kao kriminalni nasilnici ili teroristi, a
ne kao strana u internom sukobu. Kao primjer za to moe se uzeti borba turskih vlasti protiv
kurdskih pobunjenika u jugoistonoj Turskoj. Prema vlastima, ovdje je rije o borbi protiv
terorizma, pa se zato ne mogu primijeniti odredbe enevskih konvencija. Kurdska radnika
partija, sa svoje strane, tvrdi suprotno: Partija je izjavila da e se drati enevske konvencije i
na taj nain utvrdila svoju poziciju kao jedne od strana u internom konfliktu. Sjedinjene
Amerike Drave su u toku rata u Afganistanu zarobile nekoliko stotina ljudi koji su
internirani u njihovoj bazi Guatenamo. Meutim, SAD ih ne smatraju ratnim vojnim
zarobljenicima, nego teroristima. S obzirom na to da prema miljenju SAD oni nemaju vojni
status, ne mogu se ni pozivati na odredbe enevskih konvencija.
Humanitarno pravo, izmeu ostalog, zabranjuje ubistvo osoba koje ne uestvuju u konfliktu,
torturu, uzimanje talaca, pljakanje i silovanje. Upotreba odreenih tipova oruja takoe je
zabranjena, poput hemijskog i bakteriolokog. Za krenje humanitarnog prava predviena je
individualna kaznena odgovornost.
8 stara slika
RATNI ZLOIN:
Silovanje ena neprijatelja sistematski se koristi u ratu. Ovu bonjaku djevojku silovala je grupa vojnika za
vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. Zatrudnjela je i dobila pomo za izvrenje abortusa.

Nakon oba svjetska rata bilo je predloeno osnivanje meunarodnog kaznenog suda, ali se
hladni rat ispostavio kao efektivna konica ovakvm planovima. Tek poetkom 1990-ih godina
ubrzani su pregovori, koji su se vodili u reiji Ujedinjenih nacija, i 17. jula 1998. godine
napokon je odlueno da se osnuje jedan ovakav sud.
I pored otpora, koji prua i SAD, rad na pripremi za osnivanje Suda odvijao se bre nego to
se oekivalo. SAD se naroito boje toga da e Sud moi biti koriten za to da iznese politiki
motivirane optube protiv amerikih vojnika.
TA JE ZABRANJENO U RATU?
Humanitarno pravo ili ratno pravo sadri pisana i nepisana pravila, koja ograniavaju ratne
strahote. Postoji vie od 20 konvencija sa slinim pravilima.
Humanitarno pravo, izmeu ostalog, zabranjuje:

20

Nezakonite ciljeve:
civilno stanovnitvo
ranjenici
bolesnici
sanitetsko osoblje
brodolomnici
ratni zarobljenici
novinari
Nezakonite metode:
ubistvo s predumiljajem
tortura ili neljudsko tretiranje, kao i bioloki eksperimenti
namjerno prouzrokovanje velike patnje ili ozbiljna oteenja tijela ili zdravlja
svjesno oduzimanje jednoj zatienoj osobi prava na pravedni pravni postupak
uzimanje talaca
nezakonita deportacija
prisiljavanje zatiene osobe da slui u oruanim snagama neprijateljske strane
oteenje ili prisvajanje tue imovine u veoj mjeri, sa izuzetkom ako je to
apsolutno neophodno zbog vojnih razloga
pljaka
kraa
silovanje
Nezakonita sredstva:
otrovi
municija koja sadri fosfor ili eksplozivne materijale
odreene vrste mina

21

OBJANJENJE NEPOZNATIH RIJEI

1. POGLAVLJE

Derogacija - u sluaju vanrednog stanja ili rata dozvoljeno je previdjeti (ne ispuniti) neka od
ljudskih prava (lan 4 Pakta o civilnim i politikim pravima).
Inkorporirati ljudska prava u nacionalno zakonodavstvo - prihvatiti jedan novi zakon,
koji ini da jedna ili vie meunarodnih konvencija o ljudskim pravima postanu dio
nacionalnog zakonodavstva.
Konvencija - meunarodni dogovor koji je pravno obavezujui za drave koje su ga
ratifikovale ili uvele u praksu.
Humanitarno pravo - pravila o tome kako se vodi rat i humanitarna pravila o zatiti rtava
rata. Zabranjena je upotreba hemijskog oruja, mina i oruja iji je glavni efekat povreda
ljudskog tijela gelerima. Ne postoji direktna zabrana upotrebe atomskog oruja. Pravila o
zatiti rtava rata utvrena su enevskim konvencijama iz 1949. godine, sa dva dodatna
protokola iz 1977. godine.
Harmonija normi - konstatovanje harmonije normi znai da su vlasti izjavile da postoji
saglasnost izmeu nacionalnih zakona i meunarodnih konvencija koje su one ve
ratifikovale.
Autorsko pravo - pravo koje pisac, naunik ili umjetnik imaju nad djelima koja su sami
stvorili.
Ratifikacija, usvajanje - izjava koju daje drava da e provesti odluke u jednoj konvenciji ili
paktu. Provoenje se moe uraditi ili tako da konvencija postane dio nacionalnog
zakonodavstva ili da se nacionalni zakoni usklade sa konvencijom.
Rezervacija - u vezi sa ratifikacijom neke meunarodne konvencije, drava moe da se
ogradi da ne eli da bude vezana nekom od njenih odredbi.
Transformacija - znai da se nacionalni zakoni mijenjaju, tako da budu u skladu sa
meunarodnom konvencijom koju je drava ratifikovala.
Tribunal - prvotno sudska sjedita na kojima su sjedili tribuni; danas: sudski kolegij, sud,
sudite).
PITANJA
1. ta je pravo? ta je specifino za ljudska prava u odnosu na ostala prava?
2. Koji su najvaniji meunarodni dokumenti o ljudskim pravima?
3. U emu je razlika izmeu izjave i konvencije ili pakta?
4. Ko ima odgovornost da se ljudska prava potuju?
5. Kojim metodama se koriste bosanskohercegovake vlasti da bi osigurale da
meunarodne konvencije budu provedene u Bosni i Hercegovini?
6. Koja su ljudska prava u ratu?

22

HISTORIJA LJUDSKIH PRAVA 2

Ideja o tome da ljudi imaju izvjesna osnovna prava koja vlasti moraju
potivati, ima duboke korijene u evropskoj istoriji. I filozofi i pravnici i
dravnici bili su obuzeti ovom temom na razliite naine. Ljudska prava se
tiu morala i prava, jednako kao i politike. Pojednostavljeno bismo mogli
rei da se historija ljudskih prava sastoji od pokuaja da se moral, pravo i
politika spoje u jednu idealnu teoriju ili idealan zakon.
Knut V. Bergem, Gunnar M. Karlsen i Enver uliman

23

I DALJE POSTOJI VELIKO NESLAGANJE o tome da li svi ljudi zasluuju ista prava i
slobode. Zbog toga emo ovo poglavlje poeti tako to emo baciti pogled na poetak uenja
o univerzalnim moralnim pravilima, takozvanu ideju o prirodnom pravu. Poslije toga emo
poblie pogledati neke druge vane etape u nemirnoj historiji razvoja ljudskih prava.
Posljednji dio ovog poglavlja odnosi se na period poslije Drugog svjetskog rata, sa teitem
na Ujedinjenim nacijama, u okviru kojih su drave postepeno dole do toga ta ljudska prava
treba da sadre. Iako u prvom dijelu poglavlja posmatramo ljudska prava samo u svjetlu
evropske historije, to ne znai da vani doprinosi nisu doli iz drugih dijelova svijeta. Prve
pokuaje sistematskog oblikovanja, definisanja i obrazloenja ljudskih prava biljeimo u
Evropi i, kasnije, u Sjevernoj Americi.
anterfile
Salus populi suprema lex
Odluka naroda je najvii zakon
Cicero (106-43 p.n.e.), rimski dravnik
HISTORIJSKI KORIJENI
Prirodno pravo
Zaetke prirodnog prava nalazimo u filozofskom pravcu koji nazivamo stoicizam. On je
nastao u 3. vijeku prije Hrista. Filozofi koji su pripadali ovom nainu razmiljanja tvrdili su
da postoje moralne i pravne norme koje su zajednike svim ljudima, bez obzira na vrijeme,
mjesto ili lokalne tradicije. Njihovo miljenje je bilo da se iznad zakona koje su stvorili ljudi i
koji su vaei u jednom drutvu, nalaze idealni ili prirodni zakoni, koji nam pokazuju kako
drutvo treba da se organizuje. Ove univerzalne zakone stoici su zvali prirodni zakon ili
prirodno pravo.
Najvanije u stoikoj ideji prirodnog razmiljanja, kada je rije o razvoju ljudskih prava, bila
je radikalna ideja jednakosti za koju su se oni zalagali: Prirodni zakoni vae za sve ljude, zato
to svi ljudi imaju isti razum.
Stoici su tvrdili da postoji razum koji je zajedniki svim ljudima. Mi koristimo ovaj
zajedniki ljudski razum kada dolazimo do zakljuka da je neto prirodno. Prirodno pravo je
zato i pravo razuma. Takozvana ideja prirodnog prava od stoika pa naovamo bila je vaan dio
evropske filozofije sve do dananjih dana.
Marcus Tullius Cicero (106-43 p.n.e.), rimski filozof, poznat po svojim zapisima o ,
prirodnom pravu.

izmeu ostalog,

U Rimskom Carstvu ideja prirodnog prava imala je centralno mjesto u formiranju rimskog
prava. Ovaj pravni sistem bio je univerzalan u tom smislu da je obuhvatao sve stanovnike
rimske imperije. Rimski filozof Marcus Tullius Cicero (106-43 p.n.e.) bio je jedan od
najvanijih zagovornika stoikog uenja. On je dao precizan opis sadraja prirodnog prava:
Postoji samo jedan istiniti zakon, naime, isti razum zakon koji je u saglasnosti sa
prirodom, koji se odnosi na sve ljude, koji je nepromjenljiv i vjean. Ovaj zakon nee donijeti
jedno pravilo za danas, a drugo za sutra. To e biti jedan zakon, vjeni i nepromjenjivi, koji je
obavezujui za sva vremena i za sve ljude.
Prirodni zakoni za koje su se stoici zalagali, nisu uvijek bili u skladu sa onim to mi danas
podrazumijevamo pod ljudskim pravima. I u stoljeima prije i poslije nove ere i u srednjem

24

vijeku prirodno pravo je koriteno kao argument da se ropstvo proglasi prirodnim poretkom.
Ovo se objanjavalo tako da, iako su ljudi u principu jednaki, drutvo moe da funkcionie
samo zahvaljujui tome to ljudi u njemu imaju razliite funkcije. Osnovna slinost izmeu
ljudi druge je prirode, i nije je mogue realizirati u drutvu.
Sa promjenama u Evropi, koje su se poele deavati poetkom 13. stoljea, nailazimo na
nove ideje, koje su pomogle razvoju ljudskih prava. Vaan korak u tom pravcu bio je uinjen
u Engleskoj, gdje je dokument slobode Magna Carta, bio potpisan ve 1215. godine. U
njemu je kralj Johan garantovao odreena prava onima koji su se tada nazivali slobodnim
ljudima. U lanu 39 pie, izmeu ostalog, da nijedan slobodni ovjek ne moe biti uhapen
ili stavljen u zatvor ili poslat u progonstvo ili oteen na neki drugi nain bez da je
zakonski osuen od njemu ravnih ljudi ili prema dravnim zakonima. Magna Carta ini
osnov za mnoge zakone koji se i dalje praktikuju u Engleskoj. Dokument je ostao vaan
simbol u borbi protiv ugnjetavanja i za osnovna ljudska prava. Magna Carta je, takoe, jedan
od prvih primjera kako su prava vremenom poela da postaju dio evropskog zakonodavstva u
razliitim zemljama.
1. Dokument slobode iz 1215. imao je veliko znaenje za misao o tome da oni koji upravljaju imaju odreene
obaveze prema onima kojima upravljaju

Iz historijskog nasljea nae zemlje moemo spomenuti dva dokumenta. Jedan je Povelja
Kulina Bana iz 1189. godine. Drugi vaan dokument je Pismo prisege, koje je 1463. godine
potpisao fra Anelo Zvizdovi, kustoda zajednice bosanskih franjevaca, i sultana Mehmeda
el-Fatiha, poglavara Osmanskog Carstva, a kojom se pored ostalog regulie pitanje slobode
vjeroispovijesti i povratka izbjeglica.
Anterfile
Povelja Kulina Bana iz 1189. godine
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha
Ja, ban bosanski Kulin, priseem tebi, knee Krvau, i svim graanima Dubrovanima da u
vam biti pravi prijatelj od sada i dovijeka i da u s vama drati pravo prijateljstvo i pravu
vjeru dok sam iv.
Svi Dubrovani koji hodaju po mojoj dravi trgujui, bilo da netko hoe boraviti, bilo da
prolazi, pravom vjerom i pravim srcem da u ih primiti bez ikakve krivnje osim to mi tko
dadne svojom voljom poklon, i da im nee biti od mojih asnika sile i dok u mene budu da u
im dati savjet i pomo, koliko je mogue, bez ikakve zle primisli.
Tako mi Bog pomogao i ovo sveto Evanelje.
Ja, Radoje dijak banov, pisah ovaj list po zapovjedi banovoj od Kristova roenja tisuu sto
osamdeset devet godina, mjeseca augusta u dvadeset deveti dan, odsijecanje glave Ivana
Krstitelja.

25

RENESANSA I REFORMACIJA
Od kraja 14. stoljea poeo je procvat italijanskih gradova drava. Ovaj period kasnije je
dobio ime renesansa. Rije renesansa znai ponovno roenje i ukazivala je na ponovno
otkrivanje ideja i kulture antikog doba. Na renesansu se esto gleda kao na reakciju na
srednjovjekovno fokusiranje na religiozna pitanja, i zanemarivanje specifino ljudskih tema.
Zbog toga se ona esto naziva i epohom humanizma (humanitas znai ljudski).
Vano za razvoj ljudskih prava bilo je to da su mislioci renesanse stavljali pojedinca u centar
razmiljanja, literature i slikanja u mnogo veem stepenu nego to je to injeno u srednjem
vijeku. Iako renesansa nije bila jedinstven pravac, veina dananjih historiara sloila bi se u
tome da je gledanje mislilaca ovog perioda na vrijednost ovjeka kao pojedinca i njegovog
razuma, imalo veliki znaaj za razvoj modernog individualizma. Sve vie je do izraaja
dolazila vrijednost ovjeka kao pojedinca, u odnosu na zajednicu i crkvu. Ovaj individualizam
e vremenom postati potporni stub ljudskih prava.
Neto je tee uoiti znaaj reformacije za razvoj ljudskih prava. Katolika crkva izgubila je
mnogo od svoje politike moi u sjevernoj Evropi, kao rezultat reformacije. Znaenje
reformacije, kada je rije o slobodi religije, dvosmisleno je: u 16. stoljeu vidimo razvoj i
novih politikih institucija i apsolutistikih evropskih kraljevina. Nakon reformacije nije se
vie podrazumijevalo da je prvenstveni zadatak vlastodraca bio da straare nad moralnim ili
politikim ivotom svojih graana. Kraljevinama je, naprotiv, trebalo biti upravljano prema
zakonu i redu, a pitanje vjere u veem je stepenu trebalo biti preputeno pojedincu. Ovo je, u
svakom sluaju bila teorija o dva polja (zakonu i jevanelju), kako ih je nazivao Martin
Luther (1483 - 1546), najpoznatiji reformista.
U praksi se deavalo da je, na primjer, jedan apsolutistiki knez, naroito u 17. stoljeu,
pokazivo mnogo vee interesovanje za moralni i politiki ivot ljudi, nego to je to inila
Katolika crkva. Apsolutistiki vladari su, takoe, imali mnogo vie prilike i mogunosti da
kontroliu ime su se ljudi bavili.
Na kraju 16. stoljea se i u nekim katolikim zemljama razvila misao o relgioznoj slobodi. U
takozvanom Nantskom ediktu je Henrik IV dao protestantskim grupacijama (hugenotima)
slobodu vjeroispovijesti u Francuskoj. Meutim, Edikt je ukinut i Evropa je morala proi kroz
niz krvavih vjerskih ratova u 17. stoljeu. Zbog toga e proi mnogo vremena prije nego to
princip slobode vjeroispovijesti pone djelovati u Evropi.
RAZVIJA SE MISAO O INDIVIDUALNOSTI:
Za vrijeme renesanse poraslo je interesovanje za ovjeka kao individuu u umjetnosti, knjievnosti i filozofiji.
Leonardo da Vinci (1452 1519) bio je jedan od najmarkantnijih renesansnih humanista.

LJUDSKA PRAVA SE RAZVIJAJU

Vrlo je teko konkretno rei kada ili kako poinje moderna historija ljudskih prava. Meutim,
za jedno od uobiajenih poetnih mjesta uzima se Engleska u 17. stoljeu i engleski tekstovi
zakona Petition of Right (1628) i Bill of Rights (1689). Ovi dokumenti odnosili su se samo
na britanske graane, ali su i pored toga imali takve argumente koji su omoguili da su se
besmrtna prava Engleza lako mogla prihvatiti i od graana drugih zemalja. Pored ostalog,
mnoga od ovih prava pojavila su se u Amerikoj deklaraciji o nezavinosti iz 1776. godine,
Virdinijskoj deklaraciji o pravima iz iste godine i u Amerikom zakonu o pravima iz 1791.
godine. Da bismo zaista razumjeli ta ove deklaracije sadre, moramo znati neto vie o
okolnostima u kojima su se one pojavile.

26

anterfile,s.36

Nijedno drutvo ne moe cvjetati i biti sreno ukoliko je veina njegovih lanova siromana
Adam Smith (1723 1790), kotski socijalni ekonom
Paralelno sa razvojem kapitalizma u 16. i 17. stoljeu, rasla je i jedna nova drutvena klasa u
Evropi, kasnije nazvana graanska klasa. U poetku su samo trgovci i zanatlije pripadali ovoj
grupi. U ritmu sa industrijalizacijom, koja je poela sredinom 18. stoljea, graanska klasa
postala je sloenija, pa je obuhvatala, meu ostalim, vlasnike fabrika, ininjere, advokate i
ljekare. Ova nova klasa bila je najjaa pogonska sila u borbi za politiku jednakost. Ovi
napori bili su prouzrokovani uglavnom time to je najvia drutvena klasa, plemstvo i
aristokratija, dala sama sebi niz ekonomskih i politikih privilegija i tako si omoguila velike
prednosti u borbi oko najvanijih pozicija u drutvu. Oni, izmeu ostalog, nisu morali da
plaaju porez, kao svi ostali graani. Graanstvo je, s jedne strane, eljelo da uestvuje u istim
privilegijama koje je imalo plemstvo. S druge strane, smatralo je da princip jednakosti mora
znaiti da bi i plemstvo moralo da plaa porez, kao i svi ostali.
Pored zahtjeva za jednakou, graanstvo je iznijelo niz zahtjeva za veu slobodu u drutvu.
Sloboda miljenja i sloboda religije imali su centralno mjesto u ovoj diskusiji, ali je ipak
ekonomska sloboda bila najvanija stvar za koju se borilo. Graanstvo je eljelo da vodi svoje
poslove bez nepotrebnog mijeanja drave.
Od kraja 18. stoljea drutveno-ekonomsko djelo Adama Smitha (1723 1790) Bogatstvo
nacija (Wealth of Nations) (1776) bilo je koriteno kao nauni dokaz za to da drava ne smije
da se mijea u ekonomski ivot. Ekonomsko-trine snage imaju sposobnost da se
prilagoavaju u najboljem interesu svih strana. Uopteno uzevi, graanska klasa je borbom
za slobodu dala poticaj novoj ideologiji, liberalizmu, koji e imati veliki znaaj za razvoj
ljudskih prava.
Prava slobode i Francuska revolucija
Najpoznatiji zagovornik liberalizma bio je britanski filozof John Locke (1632 1704). I on je,
kao i graanstvo njegovog doba, smatrao da je alosno da drava, na elu sa plemstvom i
kraljem, ne potuje privatno vlasnitvo graana. Locke je zbog toga odluio da izradi pismeno
obrazloenje o tome zato graanstvo ima pravo da se oslobodi vlasti plemstva. Pravo
vlasnitva on je ovako obrazloio: Iako su Zemlja i sva nia bia zajednika za sve ljude,
svaki ovjek ima pravo vlasnitva nad svojom sopstvenom osobom. Samo on ima ovo pravo i
niko drugi. Napori njegovog tijela i djela njegovih ruku pripadaju samo njemu.
Prema Lockeu, svi ljudi su roeni slobodni i jednaki. Ovo su uroena prava, koja je stvorio
Bog. Lockeova politika teorija bila je u skladu sa stoikim univerzalnim prirodnim pravom stoici su tvrdili da svi ljudi imaju ista prava.
Locke je, takoe, i autor prve teorije o pravnoj dravi. Osnova ove torije je da su zakoni ti koji
treba da reguliu drutvo, a ne osobe koje u jednom momentu njime upravljaju. Zakoni,
naime, obavezuju i vladaoce. Locke je naroito bio obuzet privatnim vlasnitvom i
samoodluivanjem u pitanjima vjere i savjesti. Obaveza drave je da titi ova prava. Slijedi li
se ovaj princip, nijedna osoba nee moi dobiti neogranienu vlast nad drugima, bila je
njegova teza. Nakon to zatiti ljudska uroena prava, drava treba da se to manje mijea u
ivot pojedinca. Locke je tvrdio da je sloboda isto to i odsustvo prisile (negativna sloboda).
Francuski mislioci prosvjetiteljstva bili su ubijeeni da su ljudski razum i nauni pogled na stvari trebali da
odluuju o tome kako organizovati jedno drutvo. Zbog toga su napadali tradiciju i religiju, koji su, tvrdili su
oni, usporavali razvoj. Ova je slika iz 17 tomnog leksikona Denisa Diderotsa.

27

anterfile
Mo je obaveza sloboda je odgovornost
Marie von Ebner Schenbach (1839 1916), austrijski knjievnik
Prema Lockeu, ovjek ima prirodno pravo da se buni protiv drave. Njegova ideja je bila,
naime, da postoji jedan oblik dobrovoljnog dogovora ili drutvenog pakta izmeu individua i
drutva. Ovaj fiktivni (ili toretski ) drutveni ugovor obuhvata i one koji upravljaju i one
kojima se upravlja. Ukoliko oni koji upravljaju ne ispunjavaju svoje obaveze da zatite
graane u drutvu, onda graani imaju pravo ili da prekinu ugovor ili da ga preformuliu,
smatrao je Locke.
Ovaj argument kasnije su koristili graani dvije velike oslobodilake revolucije u Sjevernoj
Americi i Francuskoj, krajem 18. stoljea. U Amerikoj izjavi o nezavisnosti iz 1776. godine
pie: Da bi se osigurala prava, osniva se vlada, ije se pravo na upravljanje zasniva na
saglasnosti onih kojima se upravlja. Kada oblik vlasti postane takav da je ovo sprijeeno,
narod ima pravo da je promijeni ili smijeni. Narod tada moe postaviti novu vladu, koja je
izgraena i organizovana na nain koji se graanima ini najboljim za osiguravanje sigurnosti
i blagostanja.
Lockeove ideje imale su veliki uticaj na politiku debatu u Francuskoj u 18. stoljeu. Tada se
graanstvo zajedno sa seljacima borilo za svoja prava. Takozvani filozofi prosvjetiteljstva
poeli su ono to se razvilo u krstaki rat protiv privilegija, religijske prisile i starih tradicija.
Razum je proglaen vladaocem. Sama rije filozofija prosvjetiteljstva objanjavala je upravo
ovaj odnos. Svijet treba prosvijetiti i upoznati sa novim naunim pronalascima i novim
mislima o dravi i ljudskim pravima.
Za vrijeme Francuske revolucije, 1789. godine, graanstvo je bilo okupljeno pod parolom
sloboda, jednakost i bratstvo. U skladu sa Lockeovom filozofijom, postavljen je zahtjev o
slobodi miljenja i izraavanja, slobodi religije, pravnoj sigurnosti, zatiti prava na vlasnitvo
i pravu da se vodi privatna djelatnost. To to su ljudi roeni jednaki, sa svoje strane je
sadravalo potrebu da sposobnost pojedinca, a ne njegovo ime i prezime, odluuju o tome
kakve e anse imati ta osoba da napreduje u drutvu.
etvrtog avgusta 1789. godine, revolucionari su javnosti predstavili Izjavu o ljudskim i
graanskim pravima. Izjava je bila tampana u desetinama hiljada primjeraka i odigrala je
vanu ulogu u stvaranju jednog novog drutva u Francuskoj. U lanu 1 bio je utvren
najvaniji fundament revolucije: ovjek je roen slobodan i nastavlja da bude slobodan i
neprikosnoven u svojim pravima: Socijalne razlike mogu se zasnivati samo na interesima
zajednitva. Slijedei lanovi opisivali su koja prava moraju biti izuzeta: pravo na slobodu,
vlasnitvo, sigurnost i pravo pruanja otpora ugnjetavanju (lan 2). U lanu 6 utvruje se da
zakon mora biti isti za sve, bez obzira na to da li zatiuje ili kanjava. Poto su svi graani
isti pred zakonom, svi mogu biti izabrani na razliite visoke drutvene poloaje, u skladu sa
svojim sposobnostima, i bez drugih obzira osim njihovih vrlina i talenta.
anterfile
Mnoge revolucije u startu su samo htjele da odstrane staru pletenicu, ali sa pletenicom su
odstranile i cijelu glavu.
Edmund Bruke (1729 1797), britanski filozof

28

U principu (teko i u praksi) sada su svi graani mukog roda mogli uestvovati u politikom
ivotu. To je bio princip koji se, sa ostalim formulacijama o pravima iz Izjave, uskoro rairio
velikim dijelom Evrope.
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATSTVO:
Klasina slika Sloboda na barikadama Eugena Delacroixa. Radnici, graani i studenti sakupljeni pod
parolom sloboda, jednakost i bratstvo.

Borba graanstva protiv plemstva i crkve u 17. i 18. stoljeu, prije svega je bila borba za veu
individualnu slobodu. U to je bila ukljuena i elja graanstva da drava prestane da se mijea
u ekonomske odnose ili privatna pitanja vjere i savjesti. Zbog toga moemo rei da su prava
za koja su se oni tada izborili bila uglavnom negativna prava. Istovremeno, ova politika i
civilna prava bila su prva prava koja je graanstvo kao prirodni zahtjev postavilo dravi.
Zbog toga ih nazivamo i prva generacija prava.
Reakcija na revoluciju
Francuska izjava o ljudskim pravima vremenom je dobila veliko znaenje za dalji politiki
razvoj u Evropi. Sama revolucija dovela je, takoe, i do nekih pozitivnih promjena. Izmeu
ostalog, ukinula je ropstvo. Ali situacija u Francuskoj ila je od zla ka gorem u godinama koje
su slijedile. Hiljade ljudi ubijeno je u presudama bez suda i krvavim obraunima. Pokazalo se,
takoe, da objavljena ljudska prava nisu mogla obezbijediti ni hranu na stolu, niti osigurati
slobodu i sigurnost graanima.
U ostatku Evrope mnogi su sa uasom posmatrali dogaaje u Francuskoj. U Engleskoj je
filozof Edmund Burke (1729 1797), koga esto nazivaju ocem konzervatizma, bio
najvaniji kritiar Francuske revolucije i vjere u takozvana prirodna ljudska prava. Razlog
to je u Francuskoj sve krenulo naopako, tvrdio je on, bio je taj to su se revolucionari borili
za prazna prava, koja nisu imala korijene u svijetu stvarnosti. Upravo je upotreba prirodnih
prava bila ta koja je sve odvela u pogrenom pravcu.
Burke je tvrdio da je nemogue nai moralnu mjeru u nekom svijetu ideja ili u onome to se
nazivalo razumom. Polazina taka mora biti tradicija odreenog drutva, da bi se dolo do
pravilnih zakona. Ne moe se preko noi stvoriti jedno razumno drutvo. Burke se zbog toga
nije slagao sa Lockeovim pogledom na revoluciju. Reforme se moraju provoditi postepeno i
paljivo. Sam razum nikad ne moe biti smjernica za politiku. Razlog tome je taj to nijedan
ovjek nema tako sveobuhvatan razum da bi mogao unaprijed predvidjeti sve posljedice
svojih djela.
Pravo na socijalno staranje
U toku 19. i 20. stoljea bilo je izboreno jedno novo pravo. Sada je bilo rijei o pravima iji je
zadatak bio da osiguraju ljudske socijalne i ekonomske potrebe: pravo na hranu, stan, zdravlje
i slobodno vrijeme. Poto su ova prava, historijski gledano, dola nakon prava slobode,
nazivamo ih pravima druge generacije. Meunarodni radniki pokret bio je najvanija
pokretaka snaga koja je proirila ljudska prava u ovom smjeru.
Nakon to se graanstvo izborilo za vie ekonomske i politike moi u razliitim nacionalnim
dravama 19. stoljea, suprotnosti izmeu kapitalistikog graanstva i radnika sve su vie
dolazile do izraaja. Radnici su esto ivjeli pod veoma tekim uslovima. Plate su im bile
niske, radni dan dugaak i bilo im je zabranjeno organizovanje.

29

Liberalistiki drutveni pogled graanstva tako je dobio konkurenciju jedne nove ideoloke
struje, socijalizma. Socijalisti su optuivali graanstvo da je jednako neosjetljivo prema
radnicima, kao to je nekad plemstvo bilo prema njima. Obeanja o ljudskim pravima i
jednakosti jednostavno nisu odrana prema radnicima, tvrdili su oni. Liberalistike slobode
bile su samo iluzija, jer radnici nisu bili u mogunosti da obezbijede ostvarivanje svojih
osnovnih potreba. Socijalisti su zato teite prebacili na ideale Francuske revolucije o bratstvu
i jednakosti, umjesto na slobodu. A za razliku od graanstva, ideal jednakosti posmatrali su
mnogo vie bukvalno. U politikom ivotu bi jednakost trebalo da obuhvati sve, bez obzira na
prihod ili zalaganje. Istovremeno, ideal jednakosti trebalo bi da sadri i ekonomsku i socijalnu
jednakost.
Jedini nain da se realizira ova vizija jednakosti bio je da drava regulie ekonomske odnose u
drutvu. Drava je morala da uspostavi kontrolu nad ekonomijom i da se pobrine da drutvena
dobra budu raspodijeljena prema potrebi, a ne prema tome koliko pojedinac uspije sebi da
pribavi. Ljudi mogu realizirati svoje mogunosti samo u sluaju kada drava pravedno
raspodjeljuje drutvena dobra.
Karl Marx (1818 1883) bio je najvaniji ideolog socijalizma i njegov najjai zagovornik.
Marx nije samo kritikovao kapitalizam; on je takoe odbacio i liberalistiko jednosmjerno
stavljanje teita na prava slobode. Kada se napredovanje jednog drutva odreuje iz
persprktive prava pojedinca, umjesto zajednikog cilja, to obavezno vodi do prava najjaeg,
smatrao je Marx. Prirodna prava graanstva bila su izraz interesa grupe koja je posjedovala
vlasnitvo, znai interes kapitalista. Vana poenta za Marxa bila je zbog toga da pokae da
takozvana univerzalna ljudska prava u stvarnosti imaju vrlo ogranieno znaenje. Iako je
borba za prirodna prava u odreenom vremenskom periodu koritena za borbu protiv
privilegija plemstva, sada su ista ta prava koritena da zatite privatni kapital i vlasnitvo.
Teorija o prirodnim pravima zbog toga je bila dio ideologije graanstva, pisao je Marx.
Prava ena
Borba radnikog pokreta voena je paralelno sa borbom za prava drugih grupa. Ta borba
odigravala se u 18. i 19. stoljeu. Polazina taka, kada je bila rije o oslobaanju ena krajem
18. stoljea, bile su one iste slobode za koje se borilo i graanstvo. Problem je bio u tome to
reforme, koje su postepeno bile prihvaene, nisu obuhvatale ene. Teorije o demokratiji i
prirodnim pravima, koje su postojale posljednjih 2000 godina, jednostavno, nisu sadravale
prava ena. I dalje je, znai, polovina ovjeanstva drana izvan napretka koji se deavao u
drutvenom ivotu.
Mary Wollstonecraft (1759 1797) bila je jedna od prvih osoba koja je reagovala na ovu
nepravdu. Ona je 1792. godine napisala knjigu Opravdanost prava ena. (A vindication of the
Rights of Women). Osnovna poenta njene knjige bila je prilino jednostvana - i ene su ljudi.
Prema Wollstonecraft, ene posjeduju idenitne intelektualne i moralne kvalitete kao i
mukarci. Ekonomske i drutvene okolnosti, meutim, ine da ene ne dobijaju iste
mogunosti da bi bile jednako aktivni lanovi drutva kao mukarci.
Logina posljedica ovoga, prema njenom miljenju, mora da bude da se enama dodijele iste
mogunosti kao i mukarcima. Ovo znai da se enama mora osigurati isto pravo kao i
mukarcima da se obrazuju, kao i da im se moraju dati iste mogunosti da uestvuju u
politikom ivotu. Mary Wollstonecraft je, skupa sa ostalim pionirima za borbu za enska

30

prava, bila vaan inspirator u borbi za pravo glasa za ene i ostalih reformi koje su slijedile
iza toga.
Od kraja 19. stoljea ove zahtjeve za jednakou vodio je dalje radniki pokret. Jednakost
izmeu spolova bio je zahtjev ugraen u optu borbu izmeu klasa u drutvu. Osloboenje
ena zbog toga je posmatrano kao dio irih drutvenih promjena na primjer, izgradnje
socijalnog sistema, pravila o jednakom nagraivanju i boljim uslovima rada. Glavna misao
radnikog pokreta, kada je rije o pravima ena, bila je da diskusija o jednakosti spolova
takoe mora da se odrazi i na konkretne mjere, a ne samo na zakone.
Zabrana ropstva
Organizovani otpor protiv ropstva poeo je u hrianskim krugovima u Engleskoj i SAD u
prvoj polovini 18. stoljea. U poetku, cilj mu je bio da se prekine neljudska trgovina robljem,
ali se tokom 19. stoljea razvio u pokret za optu borbu protiv ropstva kao pojma.
Trgovina robljem zabranjena je britanskim zakonom iz 1807. godine, nakon dugih i
komplikovanih debata u Parlamentu. Opta zabrana ropstva u Britanskoj Imperiji, koja se
prostirala po cijelom svijetu, bila je usvojena 1833. godine.
SAD je bila jedna od posljednjih zemalja koja je zabranila ropstvo - 1865. godine. Danska Norveka ukinula je trgovinu robljem u svojim prekomorskim kolonijama ve 1792. godine.
Ropstvo je 1833. godine bilo zabranjeno i u britanskim kolonijama, dok je Francuska zakon
usvojila 1848. godine. Ovoj slici pripada i ukidanje kmetstva u Rusiji. Naime, 1861. godine
gotovo 47 miliona ruskih seljaka je osloboeno zavisnosti od svojih zemljoposjednika, odnosa
koji je liio na ropstvo.
Zakoni koji su zabranjivali ropstvo, u poetku su imali vrlo mali uticaj na to da se poboljaju
ivotni uslovi obojenih ljudi. Jedan od razloga za to bio je rast onoga to je kasnije nazvano
nauni rasizam. U isto vrijeme dok je sve vei i vei broj ljudi u Evropi postavljao znak
pitanja pred rije - ropstvo, niz istraivaa iznosio je teorije, iji je zadatak bio da dokau da
su crni ljudi podreeni bijelima. Jedan historiar ovo objanjava time da je bijelim ljudima
trebao mentalni prostor ili opravdanje, koje bi sprijeilo da ukidanje ropstva dovede do
ravnopravnosti bijelih i crnih ljudi. Borba protiv rasizma i dalje je vaan dio borbe za ljudska
prava.
RAZVOJ U 20. STOLJEU
I pored socijalnog i ekonomskog napretka u Evropi na kraju 19. i poetkom 20. stoljea,
postojalo je veoma mnogo nerijeenih pitanja i napetosti izmeu velikih sila - Rusije, AustroUgarske, Njemake, Francuske i Velike Britanije. Ta pitanja su se, izmeu ostalog, odnosila
na nerijeene granice, sukobljene ekonomske interese i borbu za kolonije. Dugo se uspijevalo
u tome da se rjeenja za neslaganja nau za pregovarakim stolom, ali je nakon obimnog
naoruavanja Prvi svjetski rat ipak izbio 1914. godine.
Nakon to je rat zavrio, 1918. godine, osnovana je Liga naroda. Ovaj savez bio je
meunarodna organizacija, iji je zadatak bio da otklanja konflikte i spreava ratove i na
mnogo naina bio je pretea dananjih Ujedinjenih nacija. U reiji Lige naroda, 1919. godine,
osnovana je Meunarodna radnika organizacija (ILO). Ova organizacija trebalo je, izmeu

31

ostalog, da se bavi rjeavanjem socijalnih pitanja, zatitom radnika i regulisanjem radnog

vremena.
Liga naroda postigla je znaajne razultate u mnogim od ovih oblasti, ali se pokazala
neuspjenom u svom osnovnom zadatku - ouvanju mira. Njemaka i Italija izale su iz lige
1930-ih godina, a kada je Njemaka napala Poljsku 1939. godine, Liga naroda nije reagovala.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Liga naroda je bila po strani, sve dok najzad nije
rasformirana i zamijenjena Ujedinjenim nacijama. I ILO i Organizacija za izbjeglice Lige
naroda nastavili su da djeluju u okviru Ujedinjenih nacija, ova posljednja pod imenom Visoki
komesarijat Ujedninjenih nacija za izbjeglice. (UNHCR)
Na ideolokom planu razdoblje izmeu dva rata bilo je obiljeeno totalitarnim i
nacionalistikim idejama. Nacizam u Njemakoj, faizam u Italiji i falangizam u paniji
stvorili su osnovu za proganjanje i diskriminaciju nacionalnih, etnikih i religijskih manjina.
Faisti su u Italiji doli na vlast 1922, nacisti u Njemakoj 1933, a falangisti u paniji 1939.
godine. Zajednika svim ovim pravcima bila je elja za stvaranjem jake drave i zahtjev da
pojedinci moraju biti apsolutno posluni prema vlastima. Demokratija i sloboda izraavanja
odbacivani su kao neto to se ne moe pomiriti sa jedinstvenim voenjem drave. Disciplina
je bila vanija nego sloboda, a sva vlast i sila trebalo je da se nalazi kod jedne osobe voe.
Nastanak Ujedinjenih nacija
Drugi svjetski rat uveo je novu fazu u historiju ljudskih prava, usko povezanu sa osnivanjem
Ujedinjenih nacija. Jo 1941. godine ameriki predsjednik Franklin D. Roosevelt je u svom
uvenom govoru o etiri slobode ukazao na odreene politike i socijalne ciljeve za sve ljude:
sloboda govora i izraavanja, sloboda religije, sloboda od bijede i sloboda od straha.
Roosevelt je igrao vrlo vanu ulogu kao inicijator osnivanja jedne meunarodne organizacije,
koja bi radila na tome da se ovi ciljevi postignu.
Ujedinjene nacije bile su planirane jo za vrijeme rata. Prvog januara 1942. godine 26 nacija
potpisalo je Izjavu o buduoj svjetskoj organizaciji, koja bi radila za mir, meudravnu
saradnju i razvoj. Izjava je, izmeu ostalog, sadravala rijei: Potpuna pobjeda nad
neprijateljem je neophodna da bi se odbranio ivot, sloboda, nezavisnost, sloboda religije i u
vlastitim i u drugim zemljama
U jesen 1944. godine velike sile su se srele u Dumbarton Oaksu u SAD da diskutuju o
principima nove organizacije, koja je formalno osnovana u San Francisku u junu 1945.
godine. Na konferenciji u San Francisku dominirali su pobjednici iz Drugog svjetskog rata.
Oni, u osnovi, nisu bili previe obuzeti ljudskim pravima, ali su zato tu bili predstavnici vie
nedravnih organizacija. Skupa sa izvjesnim brojem delegata iz nekih manjih zemalja, oni su
intenzivno radili na tome da ljudska prava dobiju centralno mjesto u radu Ujedinjenih nacija.
ile, Kuba, Meksiko i Panama bili su meu dravama koje su radile na tome da ljudska prava
dobiju centralno mjesto. Panama je ak htjela da se u Deklaraciju Ujedinjenih nacija integrie
jedna izjava o ljudskim pravima, to e rei traktat, koji bi utvrivao radne obaveze
Ujedinjenih nacija i njihovu izgradnju kao organizacije. Prijedlog Paname nije bio izglasan,
ali ipak u Deklaraciji Ujedinjenih nacija nalazimo vie uputnica na ljudska prava, kao na
centralni zadatak Organizacije. Pored zalaganja nevladinih organizacija i vie pojedinih
drava, naroito je jedna stvar doprinijela da su drave odluile da ukljue ljudska prava u
centralne zadatke UN-a. To su bili izvjetaji o tome ta se deavalo u njemakim
koncentracionim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

32

Nasilja koja su se deavala u nacistikoj Njemakoj otvorila su oi svjetskoj zajednici da

uvidi potrebu postojanja neke vrste meunarodne zatite ljudskih prava. Ova zatita morala je
da ima uporite u jednoj meudravnoj organizaciji, koja bi mogla da zaustavi nasilje i koja bi
se mogla pobrinuti da drave prihvate zakone za zatitu i promociju ljudskih prava.
Drugi svjetski rat, u poreenju sa ranijim ratovima, odlikuje sljedee:
On je bio mnogo vei po obimu, i geografski i po broju osoba kojih se dotaknuo.
Doveo je do mnogo veih razaranja, i materijalnih i ljudskih.
Bio je baziran na ideologiji koja je uzdrmala temelje evropske kulture
(humanizam i hrianstvo), naime, na nacizmu sa svojom idejom o natovjeku.
Drugi svjetski rat doveo je do toga da se shvati da je neophodno imati sveobuhvatnu zatitu
ljudskih prava.
Opta deklaracija o ljudskim pravima usvojena je na Generalnoj skuptini Ujedinjenih nacija
10. decembra 1948. godine. Dvije godine rada uloeno je da bi se postigla saglasnost o
njenom sadraju. Predstavnici 56 zemalja, meu njima i bive Jugoslavije, koje su 1948.
godine bile lanovi Ujedinjenih nacija, izrazili su, svi do jednoga, koliko je Deklaracija vana,
ali su podvukli da postoje neke odredbe u njoj kojima nisu bili zadovoljni. Deklaracija je bila
kompromis, sa idejama iz Francuske i Amerike revolucije, ali i iz oslobodilakih borbi u
Latinskoj Americi i Aziji, kao i idejama iji su najvatreniji zagovornici bili predstavnici iz
Istone Evrope. Za je glasalo 48 predstavnika a osam (8) je bilo uzdrano.
U Sporazumu o osnivanju Ujedinjenih nacija na vie mjesta pie da e UN raditi na
unapreivanju ljudskih prava, da bi se osigurao mir i saradnju meu dravama. Ali Sporazum
nigdje ne precizira o kojim pravima je rije. Tek u Optoj deklaraciji o ljudskim pravima
moemo nai kompletnu listu onoga to se u kontekstu Ujedinjenih nacija moe smatrati
ljudskim pravima. Zbog toga je jo od samog osnivanja UN bilo jasno da je postojala potreba
za ovakvom deklaracijom. Bez nje bi sve uputnice o ljudskim pravima iz Sporazuma o
osnivanju UN bile bez utemeljenja i ostale visei u zraku.
Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava, koju je osnovao Ekonomski i socijalni savjet
UN 1946. godine, dobila je zadatak da izradi Prijedlog opte deklaracije o ljudskim pravima.
U Komisiji je bilo 18 vladinih predstavnika iz Australije, Belgije, Bjelorusije, ilea, Egipta,
Filipina, Francuske, Indije, Irana, Jugoslavije, Kine, Libana, Paname, SAD, Sovjetskog
Saveza, Ukrajine, Urugvaja i Velike Britanije. Svi svjetski kontinenti bili su predstavljeni, i
svi su imali mogunost da utiu na stvaranje Deklaracije.
Vani pojedinci u ovom procesu formiranja Deklaracije bili su prva dama Sjedinjenih
Amerikih Drava Eleanor Roosevelt, koja je bila izabrana za prvog predsjednika Komisije
za ljudska prava. Kineski delegat P.C. Chang bio je zamjenik, dok je Charles Malik iz Libana
bio zapisniar. Francuz Rene Cassin i Harnan Santa Cruz iz ilea takoe su imali vane
uloge, skupa sa Kanaaninom Johnom Humphreyem, koji je imao odgovornu poziciju u
Sekretarijatu Ujednijenih nacija. Vie zemalja i pojedinaca predalo je svoje vlastite prijedloge
o tome kako bi Deklaracija trebalo da izgleda, ali je ovo u stvarnosti ipak bio kolektivini
proces. Nijedan pojedinac nije imao mogunost da samostalno odluuje o Deklaraciji.
Meutim, rad na izradi Deklaracije nije bio nimalo lak. Predstavnici raznih zemalja dugo i
temeljito su diskutovali o sadaju i formi svakog lana. Ameriki predstavnik je, na primjer,
predloio da prvi lan glasi: All men are created equal (Svi ljudi su stvoreni isti). Na ovaj

33

prijedlog negativno je reagovala predstavnica Indije. Ukoliko bude stajalo svi ljudi su
stvoreni isti, ta je sa enema? Predstavnik Sovjetskog Saveza je sa svoje strane reagovao na
rije created (stvoreni). Izraz se mogao tumaiti kao da su svi stvoreni od jednog stvoritelja,
neto sa ime se tadanja sovjetska ateistika, komunistika drava nije mogla pomiriti. Kao
rezultat ovih prigovora danas imamo lan 1 u kojem stoji: All human beings are born free
and equal in dignity and rights (...) (Sva ljudska bia se raaju slobodna i jednaka u
dostojanstvu i pravima).
U Ujedinjenim nacijama Komisija za ljudska prava ima glavnu odgovornost za rad na
unapreivanju ljudskih prava. Njen zadatak se sastoji u tome da ona:
Precizira sadraj ljudskih prava i pobrine se da ih drave priznaju
Razvije sistem za nadziranje i kontrolu provoenja ovih prava u pojedinim
dravama.
Prva faza rada bila je oblikovanje Opte deklaracije i dva pakta iz 1966. godine. Glavni dio
posla bio je uraen krajem 40-ih i poetkom 50-ih godina prolog stoljea, ali su paktovi bili
usvojeni tek 1966. godine.
Ovo je bio uvod za drugu fazu, koju moemo nazvati faza reklamiranja na tritu. Trebalo
je da proe punih 10 godina prije nego to je 35 drava (to je bio najmanji neophodni broj),
1976. godine ratifikovalo paktove, tako da su oni mogli da stupe na snagu.
U treoj fazi se razvio meunarodni sistem kontrole. Vremenom je, takoe, osnovan veliki
broj nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima. Najpoznatija od njih je Amnesty
International, koja je osnovana 1961. godine. Ove nevladine organizacije igraju sve veu
ulogu, time to vre pritisak na drave da potuju ono to na to su se potpisom obavezale.
anterfile
Ako ne poznajemo prolost, ne razumijemo sadanjost, pa ne momo oblikovati ni
budunost
Simone Weil (1909 1943), francuski knjievnik
Ljudska prava su se 1970-ih i 80-ih godina poela vezivati za diskusiju o novom svjetskom
ekonomskom poretku. Generalna skuptina Ujedinjenih nacija usvojila je 1986. godine Izjavu
o pravu na razvoj. Ovdje je rije o stvaranju tree generacije prava, koja stavlja teite na
solidarnost i jedinstvo, bez obzira na granice. Bogate drave moraju se obavezati da e
doprinositi razvoju i napretku u siromanim zemljama. Pravo na mir i pravo na istu okolinu
primjeri su tree generacije ljudskih prava.

34

Novi izazovi
Sa zavretkom hladnog rata, krajem 1980-ih godina, bilo je mnogo optimista, koji su mislili
da e se sada ubrzati napredak u radu sa ljudskim pravima.
Nakon ratova u bivoj Jugoslaviji i Kavkazu, genocida u Ruandi i niza ostalih oruanih
konflikata, ovaj optimizam zamijenjen je ponovo jednim uzdranijim stavom. Nerijeena
manjinska pitanja i neslaganja oko granica iz vremena hladnog rata, otvorili su prostor za
nove napore u traenju mirnih rjeenja i unapreenje i jaanje zatite ljudskih prava. Svjetska
konferencija o ljudskim pravima, odrana u Beu 1993. godine, oglasila je pojaanu ulogu
Ujedinjenih nacija, izmeu ostalog osnivanjem institucije Visokog komesara UN za ljudska
prava. Ostale mjere za spreavanje nasilja, do kojih su ovi novi konflikti doveli, jesu, izmeu
ostalog: meunarodni krivini sudovi za bivu Jugoslaviju i Ruandu, napori da se osnuje
jedan stalni meunarodni krivini sud i osnivanje samostalnih institucija za ljudska prava u
Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi (OSSE), to e rei Kancelarija za demokratske
institucije i ljudska prava, visoki komesar za nacionalne manjine i predstavnik nezavisnih
medija. Pojaani zahtjevi da meunarodna zajednica mora djelovati kada se dese gruba
krenja ljudskih prava, a takoe i osnivanje stalne vojske Ujedinjenih nacija, teme su o kojima
se diskutovalo, kao odgovor na ozbiljna nasilja kojima smo bili svjedoci tokom 1990-ih
godina.
RAZLIITI NAINI ZA OBJANJENJE LJUDSKIH PRAVA
Drutveni ugovor: Postojala su razmiljanja o tome da se ljudska prava mogu objasniti na
nain da se zamisli da se potpie jedna vrsta fiktivnog ugovora u fazi osnivanja jednog
drutva. Stanovnici bi trebalo da se sloe da se uzdre od sile i predaju mo vlastima, dok bi
istovremeno vlasti trebalo da prihvate prava stanovnika. Drutvo bi tako bilo osnovano na
temelju jednog drutvenog ugovora, i na osnovu njegove vanosti stanovnici bi imali svoja
prava.
Zadovoljavanje osnovnih potreba: Jedan drugi nain razmiljanja je da svi ljudi imaju neke
osnovne materijalne i duhovne potrebe. Ljudska prava su neophodna da bi ove potrebe bile
zadovoljene. Potreba za hranom i mjestom za ivljenje zadovoljava se pravom na hranu i
mjestom za ivljenje. Potreba da se razvije samostalno miljenje zadovoljava se slobodom
misli i religije, i tako dalje.
Prirodno pravo: Stara je misao da pored drutvenih zakona postoje i etiki prirodni zakoni.
Ljudima je mogue da otkriju ove zakone ako se koriste svojim razumom ili savjeu. Ove
zakone nisu stvorili ljudi, i oni stoje iznad svih zakona koje su oni stvorili. Prava takoe mogu
biti dio ovih etikih prirodnih zakona.
Religiozno prirodno pravo: Ova misao moe imati religiozno utemeljenje na taj nain da se
moe smatrati da je prirodno pravo stvorio Bog. Ali misao o Bogu takoe se direktno moe
povezati sa pogledom na ovjeka: Na ovjeka se moe gledati kao na nekoga stvorenog po
uzoru na Boga, i zato je njegova ljudska vrijednost neprikosnovena. To je ta vrijednost koju
mi pokuavamo da zatitimo usvajanjem ljudskih prava.
Meunarodni pregovori: Ali, ipak nije neophodno obrazlagati ljudska prava samo religijom
ili prirodom. Mnogi tvrde da je dovoljno uzeti kao polazite to da su ljudska prava prihvaena
u meunarodnim pregovorima. S obzirom na to da su ljudska prava prihvaena u gotovo svim

35

svjetskim dravama i civilizacijama, tvrdi se dalje, ona predstavljaju neku vrstu globalne
saglasnosti. Dakle, ljudska prava imaju svoje uporite u meunarodnim dokumentima.
Neophodnost zatite pojedinca u modernom drutvu: Pojedini teoretiari stavljaju teite na
to da se ljudska prava moraju posmatrati sa aspekta funkcionisanja modernog drutva.
Pojedinci su u veoj mjeri preputeni sami sebi danas, nego to je to bio sluaj u
tradicionalnim drutvima, i vlasti imaju ire mogunosti da ih kontroliu i manipuliu njima
pomou razvijenog aparata sile i moderne tehnologije. Trina ekonomija i razvoj
multinacionalnih firmi ine neophodnim da se pojedinci zatite od nasilja koje mogu da
poine nosioci ekonomske moi.
Nakon obimnih nasilja na Kosovu, i nakon mnogobrojnih pokuaja da se nae diplomatsko
rjeenje, NATO je 24. marta 1999. godine poeo vazduni napad na niz ciljeva u tadanjoj
Saveznoj Republici Jugoslaviji. Srpske snage odgovorile su intenziviranjem napada na civile,
Albance sa Kosova. Vie od milion Albanaca bilo je natjerano na bijeg ka graninim
podrujima prema Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori. Devetog juna 1999. godine potpisan je
ugovor o povlaenju srpskih snaga sa Kosova, a Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojio
je rezoluciju koja je ozakonila mirovne snage na Kosovu, predvoene NATO-m (snage
KFOR-a).
Intervencija je izazvala intnezivnu debatu o tome kakvo pravo NATO i meunarodna
zajednica imaju da se mijeaju u konflikt. Nije postojao jasan mandat Savjeta sigurnosti UN-a
za vojno mijeanje, a intervencija je kritikovana argumentom da ne samo da nije sprijeila
nasilja, ve ih je i eskalirala. Takoe se pokazalo da snage KFOR-a imaju probleme da
efektivno zatite srpsku manjinu na Kosovu. Poklonici intervencije tvrdili su, izmeu ostalog,
da meunarodna zajednica nije mogla pasivno posmatrati tako obimna nasilja, i da su iskustva
iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i protiv nje poetkom 1990-ih godina, pokazala
da je neophodno vojno mijeanje da bi se zatitili civili.
To to su zapadne zemlje poele da koriste ljudska prava u politici pomoi siromanim
zemljama, jedna je druga vana odlika u procesu razvoja ovih prava u zadnjem desetljeu 20.
stoljea. Reimi koji ne potuju ljudska prava stavljaju se pod pritisak zemalja donatora, sa
prijetnjom oduzimanja pomoi.
U ovom poglavlju smo vidjeli da ljudska prava imaju duboke korijene u evropskoj historiji.
Najvaniji razvoj koji se desio pored toga to je lista prava proirena moda je to da se sve
oitije podvlai da svi ljudi imaju ista prava. Osnivanjem Ujedinjenih nacija dobili smo
svjetsku organizaciju koja radi na tome da ostvari ovu viziju.

36

OBJANJENJE NEPOZNATIH RIJEI

POGLAVLJE 2

Meunarodno pravo - zakoni koji su obavezujui u odnosima izmeu drava i meunarodnih

organizacija. Tradicionalno su samo drave bile pravni subjekti, to e rei da su samo one
imale prava i obaveze u meunarodnom pravu. Ljudska prava unose novinu, tako da i
pojedinci postaju pravni subjekti. Meunarodno pravo je tako dobilo jednu novu dimenziju.
Prirodno pravo - misao o tome da ovjek ima pojedine vjene i nepromjenljive slobode i
prava. Ovu misao moemo nai jasno formulisanu jo kod stoika u 2. i 3. stoljeu p.n.e. i ona
je igrala vanu ulogu u Amerikoj i Francuskoj izjavi o ljudskim pravima na kraju 18.
stoljea.
Pravna drava - drava koja provodi svoje obaveze na osnovu ozvanienih zakona. Pravna
drava zbog toga se jo zove i zakonska drava. Njena suprotnost je policijska drava ili
diktatura.
Prva, druga i trea generacija ljudskih prava - U prvoj generaciji, ljudska prava se mogu
definisati kao politika i civilna prava. Druga generacija ljudskih prava predstavlja
ekonomska, socijalna i kulturna prava. U treu generaciju ljudskih prava spadaju pravo na
mir, pravo na razvoj i na istu okolinu.

Pitanja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Kako stoici objanjavaju jednakost meu ljudima?

Objasni razliku izmeu ljudskih prava i shvatanja prava u Rimskom Carstvu.
Na koji nain je renesansa doprinijela razvoju misli o individualnim pravima?
Kako je filozof John Lock objanjavao ljudska prava? Zato se on zove otac
liberalizma?
U emu se sastojala kritika ljudskih prava Edmunda Burkesa?
Na koji je nain radniki pokret doprinio formiranju ljudskih prava?
U emu se sastojala borba za ravnopravnost meu spolovima, i na koji nain je
ona doprinijela ljudskim pravima?
Zato su ljudska prava dobila vano mjesto u mandatu Ujedinjenih nacija?
U emu se sastojao doprinos Ujedinjenih nacija ljudskim pravima?

37

3. MEUNARODNI NADZOR NAD

LJUDSKIM PRAVIMA
Postoji oko 100 meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima: paktovi,
konvencije, izjave, osnovni principi i smjernice. Postoji vie naina da se
osigura da se drave pridravaju svojih obaveza, meu njima su: izvjetaji
dotine zemlje, meunarodni izvjetaji, mogunost individualnih i
meudravnih albi i politika osuda. Nevladine organizacije i masovni
mediji igraju veliku ulogu u usmjeravanju panje na drave koje ne
potuju ljudska prava.
Gunnar M. Karlsen, yvind This i Enver uliman

38

PRAVA POJEDINCA OBAVEZE DRAVE

U VREMENU NAKON TO SU UJEDINJENE NACIJE usvojile Optu deklaraciju o
ljudskim pravima, 1948. godine, dolo je do definisanja novih prava. UN su, na primjer,
usvojile posebna prava za ranjive grupe, kao to su djeca, ene, izbjeglice i manjine.
Meutim, najvei dio zalaganja UN-a sastojao se u tome da se detaljno raiste pitanja - ta
prava obuhvataju, na koje situacije se odnose i kako da se osigura njihovo provoenje.
Graanska i politika prava
Graanska i politika prava definisana su u lanovima 3 do 21 u Optoj deklaraciji, a
produbljena u Paktu o graanskim i politikim pravima. lanovi u Paktu definiu sljedea
prava:
Pravo na ivot (lan 6)
Pravo da se ne bude izloen torturi ili uasnom, neljudskom ili poniavajuem
tretmanu ili kazni (lan 7)
Zabrana ropstva (lan 8)
Pravo da se ne bude izloen hapenju ili pritvoru bez presude (lan 9)
Sve osobe kojima se oduzima sloboda treba da imaju humani tretman (lan 10)
Sloboda kretanja i pravo da svako sam bira mjesto ivljenja (lan 12)
Jednakost pred sudovima i tribunalima i garancije za pravnu sigurnost (lan 14)
Zabrana da kazneni zakoni imaju djejstvo unazad (lan 15)
Pravo da se bude priznat kao osoba u pravnom postupku (lan 16)
Zabrana samovoljnog ili nezakonitog uplitanja u privatni ivot jedne osobe,
porodini ivot, dom ili prepisku (lan 17)
Pravo na slobodu misli, savjesti i religije (lan 18)
Sloboda misli i govora (lan 19)
Sloboda okupljanja, pa tako i pravo na lanstvo u strukovnom savezu (lan 22)
Pravo za svakoga da uestvuje u upravljanju svojom zemljom (lan 25)
Jednakost pred zakonom (lan 26)
Pored ovoga, postoji nekoliko posebnih odluka, kao to je zahtjev o zakonskoj zabrani ratne
propagande i podsticanju nacionalne, rasne ili vjerske mrnje, koje podstiu na
diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje (lan 20). lan 27 definie posebna sredstva za
zatitu etnikih, religijskih ili jezinih manjina. Pakt takoe specijalno pominje i prava djece
(lan 24).
U Paktu je opisan i nain na koji e Ujedinjene nacije kontrolisati da li drave potuju
obaveze. Pakt takoe ima i dva dodatka ili protokola. Prvi daje pravo pojedincu da se ali
Komitetu Ujedinjenih nacija za ljudska prava ukoliko smatra da je drava prekrila Pakt.
Drugi zabranjuje smrtnu kaznu.
Ekonomska, socijalna i kulturna prava
lanovi 22 do 27 Opte deklaracije o ljudskim pravima definiu ekonomska, socijalna i
kulturna prava. Ona su kasnije jo detaljnije obraena u vie dokumenata o ljudskim pravima.

39

Najvaniji od njih je Pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima, koji, izmeu

ostalog, definie pravo na:
Rad (lan 6)
Zadovoljavajuu radnu okolinu (lan 7)
Da se osnuje ili bude lan strukovnog sindikata po vlastitom izboru (lan 8)
Socijalnu sigurnost (lan 9)
Zatitu i pomo porodici (lan10)
Zadovoljavajui ivotni standard, i prema tome dovoljno hrane, odjee i
odgovarajue mjesto za ivljenje (lan 11)
Uivanje fizikog i mentalnog zdravlja, koliko je god to mogue (lan 12)
Obrazovanje, koje se prua sa ciljem da se omogui potpuni razvoj ljudske
linosti i integriteta i da se doprinese jaanju potivanja za ljudska prava (lan
13)
Pakt o graanskim i politikim pravima i Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
dva su meunarodna pakta koja su bila usvojena 1966, a stupila na snagu tek 1976. godine.
Vie od 140 drava ratifikovalo je oba pakta. Opta deklaracija o ljudskim pravima, skupa sa
ova dva pakta, opisuje se esto kao The International Bill of Human Right.
Apsolutna i relativna prava
Sva ljudska prava su jednako vana. Drave su obavezne da svojim graanima obezbijede
ostvarivanje svih njihovih prava. Meutim neka prava je lake obezbijediti i ona nisu direktno
povezana sa ekomskom situacijom u dotinoj zemlji. To su, na primjer, politika prava. Druga
prava, najee ekonomska, socijalna i kulturna prava, poput prava na rad, prava na odreeni
ivotni standard ili prava na obrazovanje, prava su koja iziskuju velike materijalne trokove
za dravu. Postoje drave koje zbog svog siromatva nisu u stanju obezbijediti ostvarivanje
ovih prava. Meutim, one imaju obavezu da rade na tome da se to prije i u to veoj mjeri
obezbijedi da graani ostvare i ova prava.
Na osnovu ovoga moemo napraviti podjelu prava na apsolutna i relativna. Apsolutna prava
su ona koja je drava duna obezbijediti i koja se ni u kom sluaju ne mogu ograniiti ili
oduzeti ili opravdati ekonomskom nemogunou njihovog ostvarivanja. To su, na primjer,
pravo na ivot, pravo na to da se ne bude izloen torturi i druga. Relativna prava su ona prava
koja obavezuju dravu da aktivno djeluje na njihovom ostvarivanju, kao to je, recimo, pravo
na rad. To znai da mi moemo od vlasti zahtijevati da bezuslovno zatiti na ivot, ili da nas
zatiti od torture. Meutim, ne moemo bezuslovno zahtijevati da nam vlasti obezbijede
posao. U ovom sluaju moemo na izborima dati podrku onima za koje vjerujemo da e biti
u stanju to uiniti.
Pravo na samoodluivanje
Jedno pravo koje je utvreno u ova dva pakta, ali koje se ne pominje u Optoj deklaraciji, je
pravo naroda na samoodluivanje. Ovo pravo obuhvata pravo naroda na slobodno koritenje
prirodnih bogatstava i resursa u podruju u kojem ivi. Kada je Opta deklaracija o ljudskim
pravima usvojena 1948. godine, mnoge zemlje u Africi, Aziji i Latinskoj Americi i dalje su
bile kolonije evropskih drava. Niz prava bio je ogranien za narode u kolonijama. Oni, na
primjer, nisu mogli da biraju svoj vlastiti parlament ili direktno uestvuju u stvaranju zakona
svoje zemlje. Princip o pravu naroda na samoodluivanje zbog toga je bio ugraen u oba

40

pakta iz 1966. godine (lan 1). Mnoge ranije kolonije dobile su formalnu nezavisnost, dok su
se druge i dalje borile za osloboenje od kolonijalnih sila.
Pravo na samoodluivanje u praksi je obuhvatalo samo tri kategorije naroda. Radilo se o
onima koji su bili pod:
Kolonijalnom vlau
Stranom vlau (okupacijom)
Rasno diskriminirajuom vlau
Princip o samoodluivanju rijetko je bio interpretiran kao pravo koj bi manjine mogle da
koriste za samoupravu. Meutim, posljednjih godina neke zapadne zemlje poele su da
tumae ovaj princip na taj nain. Razvoj u paniji, sa poveanom samoupravom za Baskiju, i
u Engleskoj za kotsku i Vels, primjeri su ove tendencije. U dravama kao to su biva
Savezna Republika Jugoslavija i Turska, princip nije prihvaen. Stepen samostalnosti Kosova
smanjen je tokom 1990-ih godina, dok vlasti u Turskoj ne prihvataju nikakvu formu
samouprave za kurdsku manjinu u jugoistonim dijelovima zemlje. I u bivoj Jugoslaviji i u
Turskoj ugnjetavanje od strane drave dovelo je do oruanog otpora i konflikta.
anterfile,s.62
Svi narodi imaju pravo na samoodluivanje. Na temelju tog prava oni slobodno odreuju
svoj politiki status i svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj
lan 1 Pakta Ujedinjenih nacija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
lan 1 Pakta Ujedinjenih nacija o graanskim i politikim pravima
Obaveze drave
Opte je prihvaeno da drave moraju djelovati u skladu sa meunarodnim pravom. One ne
mogu da se ispriavaju svojim ustavom ili drugim zakonima i pravilima kao razlogom to ne
ispunjavaju svoje obaveze iz meunarodnog prava. Kada jedna drava ratifikuje jednu
konvenciju, onda se ona mora pobrinuti da nacionalno zakonodavstvo nije u suprotnosti sa
tom konvencijom. U konkretnom razmatranju toga koja pravila e se primijeniti u jednoj
odreenoj situaciji, moraju se uzeti u obzir ustav te zemlje, ostalo zakonodavstvo i sve
konvencije koje je ta zemlja ratifikovala. Norveki ekspert meunarodnog prava Torkel
Opsahl to je ovako formulisao: Prva obaveza prilikom prihvatanja jedne konvencije ili pakta
jeste nacionalno provoenje, to je alfa i omega za ljudska prava. Meunarodna mainerija u
sutini ima podreeno znaenje.
Prije nego to jedna drava ratifikuje konvenciju ili prije nego to ona stupi na snagu,
normalno je da ta drava ispita koje obaveze ta konvencija nosi sa sobom i razmotri na koji ih
nain moe ispuniti. Moe se desiti da to znai da se nacionalno zakonodavstvo mora
promijeniti. U odreenim sluajevima vlasti trae miljenje strunih udruenja, udruenja
poslodavaca ili nekih drugih organizacija. Zemlja nema obavezu da provede sve mjere na
ispunjavanju konvencije prije ratifikacije ili njenog stupanja na snagu, ali se oekuje da ona
pone da postupa u skladu sa kovencijom u kratkom roku nakon toga.
Za razliku od civilnih i politikih prava, ekonomska, socijalna i kulturna prava provode se
postepeno. Ovo treba da se uradi kroz zakonodavstvo, ali i kroz ostale primjerene mjere. Pakt
o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima zahtijeva, izmeu ostalog, da meunarodna
pomo i saradnja treba da doprinesu da se ispune prava. Znai li to da bogati dio svijeta ima
obavezu da daje pomo zemljama u razvoju? Da li preduslov za pomo treba da bude da ona
doprinese unapreivanju ljudskih prava?

41

Obaveza da se doprinese razvoju?

Ujedinjene nacije su 1986. godine usvojile Izjavu o pravu na razvoj. Jo u Optoj deklaraciji o
ljudskim pravima, u lanu 28, reeno je da svako ima pravo na drutveni i meunarodni
poredak u kome prava i slobode izloene u Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.
Razlog za ovu novu izjavu bio je taj to su ranije kolonije, koje su postale lanovi Ujednjenih
nacija 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea, poele da se zalau za to da meunarodna saradnja
mora da postane vie obavezujua. One su tvrdile da su meunarodna ekonomija i odnos moi
meu dravama nepovoljni za zemlje u razvoju i ukazivale su na, izmeu ostalog, trgovinske
barijere bogatih zemalja i niske cijene proizvoda zemalja u razvoju. Zbog toga je ovim
zemljama bilo nemogue da ostvare prava svojih graana. Bez dovoljnih resursa nemogue je
ostvariti zahtjeve za zdravljem, hranom i socijalnom sigurnou. Na isti nain na koji je pravo
na samoodreenje jednog naroda bilo neophodno da bi pojedinci mogli da uivaju svoja
politika i civilna prava, pravo na razvoj bilo je neophodno da bi se mogla ostvariti socijalna i
ekonomska prava pojedinca. Ovi zahtjevi postavljeni su u duhu apela iz 70-ih godina prolog
stoljea o novom ekonomskom svjetskom poretku, koji je, pored ostalog, zemljama u
razvoju trebalo da prui bolje uslove trgovine sa industrijalizovanim zemljama.
Nakon dugotrajnih pregovora, Generalna skuptina Ujedinjenih nacija usvojila je 1986.
godine Izjavu o pravu na razvoj. U njoj se utvruje da je to pravo koje se odnosi na sve
pojedince i narode, pravo da se uestvuje u razvoju, da mu se doprinosi i da se uivaju
plodovi ekonomskog, socijalnog i politikog razvoja. Cilj je da se svim ljudima omogui
ostvarivanje njihovih osnovnih ljudskih potreba.
Na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beu 1993. godine, znaaj prava na razvoj
ponovno je podvuen. Takozvana Beka izjava i plan o trgovini, stavlja teite na demokratiju
i razvoj, kao sastavni dio ljudskih prava.
Ratni zloini i zloini protiv ovjeanstva
Osnova meunarodnog humanitarnog prava postavljena je dugo prije drugog svjetskog rata.
Na jednoj diplomatskoj konferenciji u enevi 1864. godine, usvojena je Prva enevska
konvencija za poboljanje postupanja prema ranjenicima. S promjenom karaktera ratova dolo
je do novih enevskih konvencija. Na enevskoj meunarodnoj konferenciji 1949. godine
usvojene su etiri (4) konvencije, koje se odnose na prava zaraenih strana, ratnih
zarobljenika i civila u oruanim konfliktima.
enevske konvencije iz 1949. samo su srce meunarodnog zakonodavstva na polju
humanitarnog prava. Meutim, nakon tog vremena pojavili su se novi oblici oruanih
konflikata, i to je uinilo neophodnim stvaranje novih zakonskih mjera. Zbog toga su 1977.
godine usvojena dva dodatna protokola konvencijma iz 1949. Prvi utvruje prava rtava
meunarodnih konflikata, dok drugi utvruje odgovarajua prava za rtve internih oruanih
konflikata (graanskih ratova). To, na primjer, mogu biti konflikti vladinih snaga i snaga koje
pripadaju opozicionim grupama, koje kontroliu dijelove teritorije odreene zemlje. Jedan
primjer za to moe biti borba izmeu oslobodilakih snaga Kosova i srpskih vladinih snaga
1998. i 1999. godine.
Zloini
Zloin protiv ovjeanstva obuhvata neljudsko postupanje vrlo ozbiljne vrste, kao to su
ubistvo sa predumiljajem, tortura ili silovanje, koji su poinjeni u sklopu irokog ili

42

sistematskog napada protiv civilnog stanovnitva zbog nacionalnih, politikih, etnikih, rasnih
ili religigijskih razloga. Slini zloini definisani su u vezi sa sudskim procesima njemakim
nacistima, nakon Drugog svjetskog rata u Nirnbergu. Isto se odnosi na zloin genocida, koji je
naroito ozbiljan oblik krenja ljudskih prava. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida, koju je usvojila Generalna skuptina UN 1948. godine, vaan je korak u pravcu
spreavanja i kanjavanja ovog zloina. Ona utvruje da je, prema meunarodnom pravu,
genocid zloin, bez obzira na to da li se deava u ratu ili u miru.
Konvencija Ujedinjenih nacija, koja je stupila na snagu 1951. godine, definie genocid kao
radnju koja je poinjena sa ciljem da se potpuno ili djelomino uniti jedna nacionalna,
etnika ili religijska grupa kao takva. Radnje mogu biti takve da, izmeu ostalog, imaju za
cilj da se ubije ili da se prouzrokuju ozbiljne tjelesne ili duevne ozljede nad lanovima grupe.
Prema Nirnberkom tribunalu, nakon obrauna iza Drugog svjetskog rata, zloine iz
meunarodnog prava ine pojedinci, a ne apstraktne cjeline, i samo kanjavanjem pojedinaca
koji su poinili ovakve zloine, mogu se provesti obaveze meunarodnog prava. To e rei
da su pojedinci ti koji moraju preuzeti odgovornost za ovakva nasilja, bez obzira na to to su
postupali po nareenju. Takoe su odgovorni i oni koji su imali zapovjednu odgovornost, a
propustili su da zaustave nasilja ili da ispitaju da li su se nasilja desila.
Jedna od posljedica obimnih krenja meunarodnog humanitarnog prava u konfliktima u
bivoj Jugoslaviji bila je ta da je Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija prihvatio vie rezolucija
koje potvruju princip line kaznene odgovornosti u sluajevima njegovog ozbiljnog krenja.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija osnovao je Meunarodni krivini sud za bivu
Jugoslaviju 1993. godine. On istrauje i sudi za:
Gruba krenja enevskih konvencija
Druge ratne zloine
Genocid
Zloine protiv ovjeanstva
Savjet sigurnosti osnovao je 1994. godine odgovarajui sud za Ruandu, koji istrauje i sudi
odgovornima za genocid koji se tamo desio.
Diplomatska konferencija u Rimu usvojila je 17. jula 1998. godine odluku da se osnuje jedan
stalni Meunarodni krivini sud. Sud e poeti djelovati 2003. godine i ima mandat da
istrauje ratne zloine, genocid i zloine protiv ovjeanstva. Sud ima 18 sudija i njegovo
sjedite je u Hagu. Prema Rimskim odlukama, kojima se utvruje djelovanje Suda, on moe
procesuirati samo one zloine koji su se desili na teritoriji zemlje koja je odluke potpisala ili
koje su poinili njeni dravljani. Izuzetak je kada Savjet sigurnosti Ujedinjnih nacija ukae na
pojedinani sluaj. Tada Sud moe djelovati mimo gore navedenog propisa.
Veoma je vano da veliki broj drava ratifikuje Rimske odluke i tako Sudu da jo vei znaaj.
Zbog toga je veliki izazov da Sjedinjene Amerike Drave, Kina i Indija, koje nisu potpisale
Rimske odluke, izmijene svoje kritiko dranje prema Sudu. Veina evropskih zemalja,
Kanada, mnoge zemlje Latinske Amerike, Afrike i neke azijske zemlje podravaju osnivanje
Suda. Naa zemlja je jedna od prvih zemalja koja je podrala njegovo osnivanje.
Drave esto ne ispunjavaju svoju obavezu da krivino istrauju gruba krenja ljudskih prava.
Zbog toga je osnivanje Krivinog meunarodnog suda za ratne zloine veoma vano. Glavna
odgovornost e i dalje leati na dravama. Internacionalni sud e imati i dopunsku funkciju.
Kada vlasti u jednoj dravi ne pokau volju ili nisu u mogunosti da provedu sudski postupak,
Meunarodni krivini sud moe se postarati da to bude uinjeno. To predstavlja pritisak na
vlasti jedne drave da svoju obavezu shvate ozbiljno.

43

Vaan napredak u pravcu procesuiranja ratnih zloina bilo je hapenje biveg ileanskog
diktatora Augusta Pinocheta. Nakon to su panske vlasti izdale nalog za njegovo hapenje,
pod optubom za zloine protiv ovjeanstva i torturu, on je uhapen 17. oktobra 1998.
godine u Londonu. Vrhovni sud u Engleskoj donio je 24. marta 1999. godine odluku da se
Pinochet moe optuiti, iako je bio ef drave kada su se nasilja dogodila. Naime, ranije su
efovi drava posjedovali imunitet od krivinog gonjenja. Danas to vie nije sluaj. Zbog toga
je presuda ograniila da se optuba moe odnositi samo na torturu poinjenu nakon 1988.
godine, iako je Pinochet preuzeo vlast ve 1973, u krvavom vojnom puu. Amnesty
International okarakterisao je razvoj u sluaju Pinochet kao pobjedu miljenja da se voe
drava moraju pozvati na odgovornost za grube i obimne zloine.
Meutim, smatra se da je isporuivanje Slobodana Miloevia, biveg predsjednika SR
Jugoslavije i Srbije, Meunarodnom krivinom sudu za ratne zloine poinjene u bivoj
Jugoslaviji, 2. juna 2001 godine, velika pobjeda ljudskih prava. On se, naime, smatra
odgovornim za najvee ratne zloine poinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. On je
prvi predsjednik jedne drave koji je ikada isporuen nekom meunarodnom sudu i kojem se
sudi za ratne zloine. Sudski postupak koji se jo uvijek vodi protiv Miloevia izuzetno je
vaan korak u obraunu sa krvavom prolou na Balkanu i veoma vaan doprinos jaanju
povjerenja prema meunarodnom pravu i pravdi uopte.
Komisije za istinu i pomirenje
Zemlje koje su izale iz rata ili unutranjeg konflikta i koje su na putu ka demokratiji, kao prvi
zadatak imaju obavezu da provedu postupak utvrivanja krivine odgovornosti onih koji su
grubo krili ljudska prava. Za to su, kao to smo vidjeli, nadleni sudovi. Sluajevi koji se
vode pred meunarodnim sudovima za ratne zloine i pred nacionalnim sudovima
zadovoljavaju samo pravnu stranu obrauna sa zloinima. Oni su esto odvojeni od lokalne
zajednice i esto se shvaaju kao nepravedni i nametnuti. Sudovi e procesuirati nekoliko
desetina ili stotina odgovornih. Meutim postoji mnogo vie krivaca. (U toku rata u Bosni i
Hercegovini i protiv nje ubijeno je vie stotina hiljada, a protjerano vie miliona ljudi. Iza
ovih zlodjela stoje desetine hiljada odgovornih).
Iskustva su pokazala da u procesu obnove nakon krvavih ratova komisije za istinu i
pomirenje mogu biti vani mehanizmi za utvrivanje i osvjetljavanje grubih krenja ljudskih
prava. Dok sudovi imaju zadatak da utvrde kaznenu odgovornost, mandat komisija za istinu i
pomirenje je da istrae socijalne, ekonomske, politike, historijske, i druge uslove koji su
vladali prije i za vrijeme konflikata. Na ovaj nain komisije dopunjavaju rad sudova. One u
svom mandatu, izmeu ostalog, imaju i utvrivanje moralne odgovornosti koju mnogi
pojedinci imaju u vezi sa nastankom, razvojem i posljedicama rata. Tako se spreava da oni
prou nekanjeno.
Rodbina rtava ima pravo da sazna to se desilo sa njenim najbliim. Same rtve imaju pravo
da saznaju istinu o poinjenim zloinima. Ovo pravo na istinu utvreno je meunarodnim
dokumentima o ljudskim pravima i svaka drava je duna da djeluje na njegovom
ostvarivanju.
rtve krenja ljudskih prava imaju potrebu i pravo da nepravdu koju su doivjeli uine
javnom i vaeom. Komisije mogu biti mjesto gdje e one imati mogunost da se oslobode
tekog tereta rtve. Ovakav rad komisija za istinu i pomirenje moe doprinijeti da ljudi
povrate svoju ljudsku vrijednost i samopotovanje.

44

Ljudi najee ine zloine protiv svoje volje, i zloinci esto same sebe doivljavaju kao
rtve - sistema, sluajnosti ili rtve za svoj narod. Komisija za istinu i pomirenje je arena u
kojoj e odgovorni ispriati svoje prie i dobiti priliku da iskau aljenje.
rtve zloina rijetko iskazuju rijei mrnje. esto smo svjedoci pria u kojima rtva govori o
onome dobrome - o ljudima koji su doprinijeli da se patnje smanje. Fokusiranje na pozitivne
stvari je takoe cilj u radu komisija za istinu i pomirenje. Rezultat moe biti to da ljudi u
manjoj mjeri kategoriziraju druge na osnovu njihove nacionalne ili vjerske pripadnosti i da na
njih u veoj mjeri gledaju kao na pojedince.
Najvii cilj rada komisija je doprinos ostvarivanju trajanog mira. Ovaj cilj je u opasnosti
ukoliko razliite i suprotstavljene istine o onome to se desilo nastave da postoje.
Jedan od najvanijih zadataka komisija za istinu i pomirenje je da doprinesu da se razliite
nacionalne grupe i raniji neprijatelji sloe o minimumu zajednikog shvatanja o onome to se
desilo i tako doprinesu da se ponovo uspostavi osnov za meusobno razumijevanje i
vrijednost pravde kao osnove pravne drave.
Nalazi komisija za istinu i pomirenje i odgovor drutva, odnosno nain na koji drutvo
preuzima odgovornost za obnovu povjerenja i pomirenje, postaju dio nacionalne historije i
zajedniko sjeanje bivih sukobljenih strana, bilo da se radi o etnikim, nacionalnim,
vjerskim ili drugim grupama.
Jedna od najpoznatijih komisija za istinu i pomirenje bila je osnovana u Junoafrikoj
Republici nakon pada reima aparthejda. Miljenje je mnogih da je najbolje to je
Junoafrika komisija za istinu i pomirenje dala upravo to to je omoguila snana
svjedoenja i rtava i napadaa i to su ova svjedoenja prenoena graanima javno i direktno
putem radija, televizije i pisanih medija. Na ovaj nain je i stanovnitvo bilo ukljueno u
proces osvjeivanja i on se deavao u cijelom drutvu, paralelno sa radom Komisije.
SISTEM UJEDINJENIH NACIJA
Glavni organi Ujedinjenih nacija
Generalna skuptina je najvii upravni organ UN-a. U njemu je svaka od 188 drava lanica
predstavljena jednim glasom. Generalna skuptina bira 10 promjenljivih lanova Savjeta
sigurnosti i 54 lana Ekonomskog i socijalnog savjeta. lan 10 Povelje Ujedinjenih nacija
omoguava da Generalna skuptina moe diskutovati o svim pitanjima ili sluajevima koji
potpadaju pod mandat UN-a, kao i da moe da usvaja prijedloge zemalja lanica Ujedinjenih
nacija. Ona moe pokretati istrage, usvajati prijedloge za unapreivanje ljudskih prava, kao i
prihvatati nova ljudska prava.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija sastoji se od pet (5) stalnih drava lanica i 10 drava
koje se biraju na period od dvije godine. Stalni lanovi su Velika Britanija, Francuska, Kina,
Rusija i SAD. Poveljom Ujedinjenih nacija utvren je mandat Savjeta sigurnosti, prema
kojem on ima glavnu ulogu u odravanju mira i sigurnosti u svijetu. On ima pravo da
razmatra i diskutuje o svakom neslaganju ili nesporazumima koji mogu dovesti do
meunarodnih konflikata. esto upravo masovna i dugotrajna krenja ljudskih prava dovode
do ovih konflikata. Savjet sigurnosti se uglavnom iz ove prespektive angauje u pitanjima
ljudskih prava.

45

U ekstremnim sluajevima Savjet sigurnosti moe utvrditi da jedna situacija predstavlja

prijetnju miru. Tada UN pokreu mjere i akcije koje imaju za cilj obezbjeenje i ouvanje
mira. Savjet sigurnosti je taj koji donosi odluke o tome koje mjere e se primijeniti, zavisno
od svakog konkretnog sluaja.
U konkretnim situacijama moe biti teko protumaiti izraz - prijetnja miru. Rezolucije
Savjeta sigurnosti tokom 90-ih godina prolog stoljea ukazuju na to da je on ustanovio iroko
tumaenje pojma prijetnja miru. To se, izmeu ostalog, vidi u rezolucijama o uestvovanju u
terorizmu, (Libija), krenju ljudskih prava i humanitarnim krizama (biva Jugoslavija,
Liberija, Somalija, Angola i Ruanda) i nastavku nelegalnog reima (Haiti).

GENERALNI SEKRETARI UJEDINJENIH NACIJA

U istoriji Ujedinjenih nacija bilo je ukupno sedam (7) generalnih sekretara:
34 stara slika
Kofi Annan iz Gane, generalni sekretar UN od 1997.
Trygve Li (Norveka), 1946-52.
Dag Hammarskjold (vedska), 1953-61.
U Thant (Burma), 1961-71.
Kurt Waldheim (Austrija), 1972-81.
Javier Perez de Cuellar (Peru), 1982-91.
Boutros Boutros-Gali (Egipat), 1992-96.
Kofi Annan (Gana), 1997Do sada nijedna ena nije bila generalni sekretar.

46

ORGANIZACIONA STRUKTURA UN
SAVJET
SIGURNOSTI

Generalni sekretar

GENERALNA SKUPTINA

SEKRETARIJAT

EKONOMSKI I
SOCIJALNI SAVJET

NADZORNI SAVJET

Ostali zamjenjivi
organi

MEUNARODNI SUD
Komisija za spreavanje
zloina i kriminaliteta
Sistem UN
Meunarodni tribunal
za ratne zloine
za bivu Jugoslaviju

Visoki komesar
za ljudska prava

Komisija za status ena

Organi konvencija
Komitet za
ekonomska,
socijalna i kulturna
prava
Komitet za ljudska
prava
Komitet protiv
torture
Komitet za ukidanje
rasne diskriminacije

Tehnika saradnja
Komitet za ukidanje
diskriminacije ena

Meunarodni tribunal
za ratne zloina
za Ruandu

Podrune kancelarije
za ljudska prava
Komisija za ljudska
prava

Komitet za prava
djece
Specijalni izvjetai
zemalja i tema
Radne grupe

Potkomisija za
unapreivanje
i zatitu ljudskih
prava

Studije specijalnih
izvjetaa
Radne grupe

Specijalni komitet za izraelsku praksu u okupiranim podrujima

47

Savjet sigurnosti sve ee donosi odluke koje snano utiu na razvoj ljudskih prava. Naroito
su inicijative za odravanje i ostvarivanje mira te koje sadre elemente koji doprinose razvoju
i zatiti ljudskih prava. Primjeri za ovo su operacije UN u Kambodi, Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Makedoniji, na Kosovu, u El Salvadoru, Haitiju i Zairu. Ovakve operacije
mogu, osim toga to osiguravaju da mirovni sporazumi budu odrani, takoe da nadgledaju i
izvjetavaju o krenjima ljudskih prava. Kao to smo vidjeli, Savjet sigurnnosti bio je taj koji
je donio odluku o osnivanju tribunala za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji i Ruandi.
Ostali glavni organi u Ujedinjenim nacijama su Nadzorni savjet, Ekonomski i socijalni savjet i
Meunarodni sud pravde. Nadzorni savjet ima zadatak da nadgleda teritorije koje su stavljene
pod nadzor UN-a. On je izgubio mnogo od svog znaenja nakon to je veina podruja koja
su bila pod nadzorom dobila samostalnost. Meunarodni sud pravde, ije je sjedite u Hagu,
vrhovni je pravosudni organ UN-a. Sud presuuje u neslaganjima meu dravama i moe,
ako to zatrae ostale institucije UN-a, da da svoje miljenje i savjet. Bosna i Hercegovina i
Hrvatska su pred ovim sudom pokrenule postupak protiv bive SR Jugoslavije, traei da se
ona proglasi krivom za genocid u ovim dvjema zemljama.
Ekonomski i socijalni savjet prvi je organ UN-a kada je rije o ekonomskim i socijalnim
pitanjima. On priprema sluajeve o kojima e raspravljati Generalna skuptina i iznosi svoje
preporuke. Najvii poloaj u Sekretarijatu UN-a ima generalni sekretar, kojeg bira Generalna
skuptina, nakon to ga je predloio Savjet sigurnosti. Generalni sekretar uestvuje u radu
Generalne skuptine, Savjeta sigurnosti, Ekonomskog i socijalnog savjetu i Nadzornog
savjeta. Pored toga to svake godine pravi izvjetaj o radu Ujedinjenih nacija i usmjerava
panju na situacije koje mogu ugroziti mir i sigurnost, generalni sekretar ima niz drugih
zadataka, izmeu ostalog da:
Bude zvanini predstavnik UN-a
Kontaktira sa dravama, lanicama UN-a
Koordinira sistem UN-a
Razrauje nove strategije za nain na koji UN mogu rjeavati svoje zadatke
Predvodi djelovanje UN na obezbjeenju mira
Radi na tome da se ljudska prava potuju
Komisija za ljudska prava
Komisija za ljudska prava je glavni organ Ujedinjenih nacija koji se bavi pitanjima ljudskih
prava. To je politiki organ, a ine ga predstavnici 53 zemlje lanice. Komisija se sastaje
svake godine u enevi u martu ili aprilu i radi oko est (6) sedmica. Osnov za njeno
djelovanje je Opta deklaracija o ljudskim pravima. Prvih 20 godina (1947-1966) Komisija za
ljudska prava koncentrisala je svoj rad na razraivanje pravila i instrumenata za djelotvorniju
zatitu ljudskih prava. Vrhunac tog rada bio je usvajanje dva pakta, jednog o civilnim i
politikim, i drugog o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966. godine.
Nakon to je primila desetine hiljada protestnih pisama pojedinaca i nevladinih organizacija u
godinama nakon Drugog svjetskog rata, Komisija za ljudska prava je 1947. godine izjavila da
nema ovlatenja da provodi mjere u vezi sa albama zbog krenja ljudskih prava. Tek 1967.
godine Komisija dobija ovlatenje da se bavi tvrdnjama o ozbiljnim krenjima ljudskih prava.
Od tog vremena Komisija je razvila vie naina da nadgleda kako pojedine drave potuju
ljudska prava. Jedan od najvanijih je proglaavanje specijalnih izvjetaa i radnih grupa.
Specijalni izvjeta je pojedinac koji prikuplja informacije o jednoj konkretnoj zemlji ili

48

problemu, dok se radne grupe sastoje od vie nezavisnih eksperata. I specijalni izvjetai i
radne grupe podnose izvjetaje Komisiji za ljudska prava o rezultatima svojih istraivanja.
Pojedine radne grupe i izvjetai bave se situacijom u jednom odreenom podruju ili zemlji,
dakle u jednom ogranienom geografskom podruju. Ve 1967. godine Komisija za ljudska
prava osnovala je radnu grupu za ispitivanje situacije u Junoj Africi, a 1973. osnovana je
radna grupa za ile. Posljednjih godina je niz zemalja bio pod lupom izvjetaa, pored ostalih
Afganistan, Burundi, Kuba, drave nastale nakon raspada bive SFR Jugoslavije, te Irak, Iran,
Myanamar (Burma), palestinske teritorije, Ruanda, Sudan i Narodna Republika Kongo.
Postoje i radne grupe ili izvjetai koje se bave samo odreenim temama, to e rei da oni
ispituju krenja koja se dotiu velikog broja ljudi, nezavisno o granicama. Komisija je 90-ih
godina 20. stoljea, izmeu ostalog, naimenovala izvjetae za sljedee sluajeve:
Netolerancija i diskriminacija na osnovu religije i vjere
Upotreba plaenih vojnika
Prostituisanje djece, prodaja djece, i distribucija djeije pornografije
Bacanje otrovnog otpada
Interne izbjeglice
Nezavisnost sudija, lanova porote, sudskih eksperata i advokata
Nasilje prema enama
Vanredno stanje
Moderne forme rasizma i netolerancije
Poto se rad u Komisiji za ljudska prava odvija na politikom planu, esto se deava da nisu
samo obziri prema ljudskim pravima ti koji odluuju o tome koje zemlje ili problemi e se
staviti pod lupu. Na primjer, nikad nije organizovana radna grupa ili poslati izvjetai da
ispitaju uslove u Kini ili Tibetu, iako nema sumnje da su problemi tamo veliki. Otpor Kine
prema ovome bio je suvie veliki. Slian je sluaj i sa masovnim krenjima ljudskih prava u
sukobu u eeniji, gdje Ruske vlasti ne dozvoljavaju bilo kakvo mijeanje izvana.
U svom radu specijalni izvjetai i radne grupe itaju izvjetaje pojedinaca i nedravnih
organizacija, obilaze zemlje da dokumentuju injenice, sreu se sa predstavnicima vlasti,
posjeuju logore za internaciju i tako dalje. Sve vie i vie zemalja biva posjeeno. Na
primjer, 1994. godine specijalni izvjeta je posjetio Kinu zbog vjerske netolerancije, dok je
specijalni izvjeta za rasizam posjetio SAD.
Komisija za ljudska prava je 90-ih godina prolog stoljea uvela nove metode rada sa
dravama. Da bi se ljudska prava mogla bolje zatititi, sada se panja vie usmjerava na
potrebu drave za strunom strunom i tehnikom pomoi. To moe, na primjer, biti pomo
eksperata prilikom ugraivanja ljudskih prava u nacionalno zakonodavstvo, ili kursevi iz
ljudskih prava za sudije, advokate, policiju i osoblje u zatvorima.
Takoe je osnovana i Komisija Ujedinjenih nacija za status ena, koja e nadgledati situaciju
sa ovog aspekta i unapreivati enska prava na razliitim poljima. lanovi Komisije, njih 45,
sreu se jednom godinje u Beu. Glavni cilj rada Komisije je da se osvijetle sva podruja na
kojima se ene ne tretiraju na isti nain kao mukarci.

49

Potkomisija
Potkomisija za unapreivanje i zatitu ljudskih prava osnovana je 1947. godine, sa zadatkom
da provede u djelo preporuke Komisije za ljudska prava. Potkomisija ima 26 lanova. Njih
bira Komisija za ljudska prava, na osnovu linih kvalifikacija.
Potkomisija je imenovala niz radnih grupa, izmeu ostalog za:
Manjine
Starosjedioce
Moderne forme ropstva
Pravni sistem i pitanja kompenzacije
Tradicije koje imaju uticaj na zdravlje ena i djece
Podjelu prihoda
Nadoknadu u sluajevima krenja ljudskih prava
Organi konvencija
Kada drave ratifikuju konvencije, one bi trebalo da alju redovne izvjetaje o tome koje su
mjere poduzele da bi se konvencije ispunile. Izvjetaji se alju posebnim komitetima, koji se
sastoje od nezavisnih eksperata.
Komitet za ukidanje rasne diskriminacije osnovan je 1965. godine. Nakon toga, osnovano je
pet drugih komiteta za nadgledanje razliitih konvencija:
Komitet za ljudska prava
Komitet za ukidanje diskriminacije ena
Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava
Komitet za prava djece
Komitet protiv torture
Naalost, komiteti nemaju dovoljno ljudi. Zbog toga je dokumentacija koja dolazi od
nedravnih organizacija veoma vana za rad komiteta.
Raporti drava o mjerama koje se provode da bi se ukinula nasilja i nedostaci na ovom polju,
sama su sutina meunarodnog nadgledanja ljudskih prava. Meutim, ozbiljan problem je to
to mnoge drave svoje izvjetaje predaju prekasno, to su oni esto nepotpuni ili to ih
uopte i ne alju.
Neki od komiteta mogu razmatrati albe pojedinaca ili drava. Ovo se odnosi na sluajeve
krenja:
Pakta o graanskim i politikim pravima
Konvencije protiv torture
Konvencije o ukidanju rasne diskriminacije

50

Visoki komesar za ljudska prava

Jo od 1982. godine je Centar za ljudska prava u enevi bio najvanija kancelarija
Ujedinjenih nacija, kada je rije o ovoj temi. etrdeset godina nakon to je ideja lansirana,
1993. godine, Generalna skuptina je usvojila prijedlog da imenuje vlastitog visokog
komesara za ljudska prava u Ujedinjenim nacijama. On koordinira djelatnost UN-a na polju
ljudskih prava i vodi Centar u enevi. Visoki komesar za ljudska prava je prvi vii funkcioner
UN-a koji ima pravo da provodi vlastite inicijative, nezavisno od Komisije za ljudska prava.
Jose Ayala-Lasso iz Ekvadora imenovan je za visokog komesara 1994. godine. Ranija
predsjednica Irske Mary Robinson, naslijedila ga je 1997. godine. Nju je 2002. godine
zamijenio Sergio Vieira de Mello.
Centar za ljudska prava dugo je imao vodeu ulogu kada je rije o provoenju studija o tome
kako se potuju ljudska prava. On prima hiljade izvjetaja o krenju ljudskih prava, koji se
svake godine alju raznim organima Ujedinjenih nacija, obrauje ih ili alje albe dalje
drugim organima. Pored toga, Centar prikuplja dokumentaciju, provodi ispitivanja i daje
savjete.
Visoki komesar za ljudska prava osnovao je niz takozvanih podrunih kancelarija, koje
nadgledaju situaciju na polju ljudskih prava, nude savjete i kurseve vlastima u dotinoj zemlji.
Ovakve kancelarije osnovane su, izmeu ostalog, u Bosni i Hercegovini, Junoj Africi,
Kolumbiji i Kambodi.
Sistem ljudskih prava Ujedinjenih nacija ima vie problema sa kojima se bori. Kao to je ve
ranije pomenuto, premalo je ljudi. Broj radnih mjesta u Centru za ljudska prava mali je u
odnosu na zadatke koje on ima. Jedan drugi problem u radu UN-a je napetost izmeu
politikog pragmatizma, sa jedne, i moralnih principa i ljudskih prava, sa druge strane. Ovo
nekad znai da Ujedinjene nacije, da bi zadrale dobar odnos sa vlastima u jednoj zemlji,
mogu da budu prinuene da ublae kritiku zbog krenja ljudskih prava.
Drugi organi UN-a
Takoe su i druge organizacije i institucije UN-a direktno ili indirektno angaovane na zatiti
ljudskih prava. Meunarodna radnika organizacija (ILO) i Organizacija UN za obrazovanje,
nauku i kulturu (UNESCO) uestvovali su u izgradnji novih standarda (pravila ljudskih
prava), svako u svom domenu. Neki od tih standarda imaju pravni status i mehanizme
(procedure) za nadgledanje. Djeiji fond UN-a (UNICEF), prema svom mandatu, treba da
nadgleda Konvenciju UN-a o pravu djeteta. Visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR),
izmeu ostalog, treba da radi na unapreivanju ljudskih prava izbjeglica.
I mnoge druge institucije u kontaktu su sa organima UN-a za ljudska prava i sarauju u radu
na njihovom unapreivanju. Jedan primjer su institucije koje rade na programima za razvoj,
kao to je UNDP, program UN-a za razvoj nerazvijenih zemalja. Ovakva pomo moe
doprinijeti jaanju sposobnosti zemlje da titi ljudska prava, tako to e razviti pravni sistem,
policiju, zatvorski sistem, zakone i institucije za provoenje slobodnih izbora, osiguravanje
slobodne tampe i zatitu nedravnih organizacija.

51

REGIONALNI SISTEMI
U Evropi su najpoznatije dvije organizacije koje rade za ljudska prava: Savjet Evrope i
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSSE). One imaju razliitu historijsku
pozadinu i koriste se razliitim metodama u svom radu. Savjet Evrope osnovan je 1949, dok
je OSSE od 1973. do 1994. godine bio serija konferencija sa uesnicima iz Evrope i Sjeverne
Amerike. Tek poetkom 90-ih godina 20. stoljea OSSE dobija svoje stalne institucije.
Dok se Savjet Evrope koristi pravom kao polazinom takom u svom radu na osiguravanju
toga da drave potuju ljudska prava, OSSE prati politiki trag. Pomou diplomatije,
pregovora i izgradnje institucija, ova organizacija pokuava da unaprijedi demokratiju i
ljudska prava. OSSE je, takoe, svojom ekspertizom doprinio provoenju i nadgledanju
izbora u zemljama koje su u poetnoj fazi prelaska na demokratiju. Za razliku od Savjeta
Evrope i UN-a, OSSE usvaja samo politike odluke, to e rei smjernice, koje nisu usvojene
kao zakoni. Odluke se usvajaju na osnovu saglasnosti (konsenzusa). OSSE ima vie lanica
nego Savjet Evrope, poto su uesnici i zemlje centralne Azije i Sjeverne Amerike.
Moemo rei da je Savjet Evrope stvoren na osnovu iskustava od prije i za vrijeme Drugog
svjetskog rata, dok je OSSE izvorno posljedica inicijative za smanjenje napetosti u Evropi za
vrijeme hladnog rata. Pojam hladni rat podrazumijeva zategnutu politiku situaciju izmeu
tada Zapadne alijanse i komunistikog bloka, koji su uglavnom inile istonoevropske zemlje
i Kina.
U odnosu prema UN-u, OSSE ima status regionalne organizacije, koja dopunjava doprinos
Ujedinjenih nacija u tom konkretnom podruju. Za razliku od NATO-a, OSSE nema nikakvih
vojnih sredstava.
Van Evrope postoje regionalni sistemi za ljudska prava u Americi i Africi, ali ne i u Aziji i
Okeaniji (podruje Tihog okeana).
Savjet Evrope
Predstavnici 10 evropskih zemalja su na jednom sastanku u Londonu, 5. maja 1949. godine
potpisali saglasnost da se osnuje Savjet Evrope. To su bile: Belgija, Danska, Francuska, Irska,
Italija, Luksemburg, Holandija, Norveka, Velika Britanija i vedska. Kasnije su im se
pridruile i druge evropske zemlje, a nakon zavretka hladnog rata sve zemlje postale su
lanice. Zbog brzog poveanja broja lanova, znaajno je porastao i broj albi na krenje
ljudskih prava koje stiu Savjetu Evrope. Da bi sistem bio efektniji, uvedene su vane
reforme.
Savjet Evrope ima dva glavna organa: Ministarsko vijee i Parlamentarnu skuptinu.
Ministarsko vijee je organ koji donosi odluke, dok Skuptina ima savjetodavnu funkciju.
Pored toga, osnovan je niz specijalizovanih komiteta i komisija. lanove Parlamentarne
skuptine biraju nacionalne skuptine u njihovim zemljama. Glavno sjedite Savjeta Evrope je
u Strazburu, gdje se i odrava veina sastanaka.
Osamnaest mjeseci nakon to je osnovan Savjet Evrope, prihvaena je Evropska konvencija o
ljudskim pravima, konvencija koja je trebalo da titi ljudska prava i osnovne slobode. Ona je
stupila na snagu 3. septembra 1953. godine.
Ova konvencija sadri odluke o osnovnim pravima i slobodama. Da bi se osiguralo
provoenje ovih odluka, osnovan je Evropski sud za ljudska prava. On ima po jednog sudiju

52

iz svake zemlje lanice i uobiajeno je da proe 5 do 6 godina od trenutka kada jedan sluaj
pone da se obrauje dok ne doe do presude.
Kada je Evropska konvencija o ljudskim pravima stupila na snagu, 1953. godine, ona je
predstavljala potpunu novost u meunarodnom pravu, time to je utvrdila individualno pravo
albe. Pojedinci iz zemalja lanica Savjeta Evrope imaju pravo da se ale na svoje drave.
Sud ima mo da odlui o albama i da te odluke budu obavezujue za drave. Naa zemlja je
2002. godine postala lanom Savjeta Evrope. Time su graani i udruenja graana dobili
mogunost da pred Evropskim sudom pokrenu postupak protiv svoje drave ukoliko smatraju
da je neki od njenih organa povrijedio neko od njihovih prava. Preduslov je da je prije toga
pred naim pravosudnim organima iscrpljena svaka mogunost albe.
Drave takoe mogu pred Sudom pokrenuti postupak protiv neke druge drave. Komisija je
do sada primila 20 ovakvih albi, ali je samo jedna od njih proslijeena Sudu za ljudska
prava. Norveka, vedska i Danska podigle su tri albe protiv drava, dvije protiv Grke i
jednu protiv Turske. alba protiv Turske, koja se, izmeu ostalog, odnosila na upotrebu
torture, podignuta je u saradnji izmeu ove tri skandinavske zemlje i Francuske i Nizozemske.
Sluaj je zavren kompromisom 1985. godine. Turska se obavezala da e raditi na ukidanju
upotrebe torture, ali to do sada nije dalo rezultate.
Savjet Evrope je, pored toga to je usvojio Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, usvojio i
jedan dokument o ekonomskim i socijalnim pravima Evropski socijalni pakt iz 1961.
godine. Godine 1955. usvojen je jedan protokol koji daje mogunost albe organizaciji
zaposlenih i odreenim drugim nedravnim organizacijama. Revidirano izdanje socijalnog
pakta, sa nekim novim pravima, usvojeno je 1996. godine.
Jedan od razloga to je ovaj dokument obnovljen jeste znaajna nezaposlenost i socijalni
problemi, kojima smo bili svjedoci u Evropi. Savjet Evrope elio je da intenzivira svoj rad na
ovom podruju, ali ak i poslije reformi proi e dosta vremena prije nego to rad na
unapreivanju ekonomskih i socijalnih prava doe na nivo na kojem se nalazi rad na
unapreivanju civilnih i politikih prava.
Savjet Evrope je 1987. godine usvojio vlastitu Konvenciju za spreavanje torture, a 1994.
Konvenciju za zatitu nacionalnih manjina. Pod prvom konvencijom osnovan je Komitet, koji
moe putovati u zemlju koja je ratifikovala Konvenciju, i na licu mjesta se uvjeriti da li se
deavaju sluajevi torture ili neljudskog ili poniavajueg tretiranja ljudi. Komitet je, izmeu
ostalog, poznat po svojoj otroj kritici Turske, ali je takoe i Norveka kritikovana zbog
upotrebe samica za vrijeme pritvora.
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE)
Pored toga to radi na razvoju demokratije i ljudskih prava, OSCE je takoe forum za
ekonomsku i sigurnosno-politiku saradnju. Osnova za djelatnost OSCE je Helsinka izjava,
koja je usvojena 1975. godine. Ona sadri odluke o potivanju ljudskih prava i osnovnih
sloboda slobode misli, savjesti, religije i vjeroispovijesti.
Do kraja 80-ih godina prolog stoljea, tadanji Sovjetski Savez i Istonu Evropu odlikovali
su politika nesloboda, sa velikim ogranienjima slobode misli i religije. Sa utemeljenjem u
Helsinkoj izjavi, stanovnitvo Istone Evrope moglo je, uz podrku zapadnih zemalja i
nedravnih organizacija, zahtijevati vie slobode. Nakon pada komunizma, krajem 80-ih
godina, rad OSCE-a uao je u novu fazu. Glavni izazov za ovu organizaciju nisu vie velika
ideoloka neslaganja izmeu Istoka i Zapada, nego novi nacionalistiki konflikti.

53

OSCE djeluje na tri podruja: vojnom, ekonomskom i ljudskom planu. Specifino za OSCE
je njegovo iroko poimanje toga ta sigurnost ukljuuje:
Vojno razoruanje
Ekonomski razvoj
Potivanje ljudskih prava
U Helsinkoj izjavi utvruje se da zemlje koje ne potuju osnovna ljudska prava predstavljaju
prijetnju meunarodnoj sigurnosti i stabilitetu. U OSCE-u se osnovno teite stavlja na razvoj
evropskog sigurnosnog pakta, koji e predstavljati okvir za mir i sigurnost u 21. stoljeu.
Radom OSCE-a upravlja po jedna zemlja u odreenom periodu. Zemlje se mijenjaju po redu,
a ova obaveza traje godinu dana. Zemlja koja je na elu sada, ona koja je imala vostvo u
prolom periodu i ona koja e biti na elu u sljedeem, ine takozvanu trojku. Sekretarijat
organizacije nalazi se u Beu, ali se pojedine kancelarije nalaze u Hagu, Pragu i Varavi.
Tokom 90-ih godina 20. stoljea OSCE se uglavnom morao baviti etnikim konfliktima. Ova
organizacija osnovala je zato kancelarije u nemirnim podrujima i igrala je naroito vanu
ulogu u jugoistonoj Evropi.
Evropska unija (EU)
U evropskom okviru Evropska unija igra vanu ulogu u razvoju pravne sigurnosti,
demokratije i potivanja ljudskih prava. Pred zemlje koje ele da uu u Evropsku uniju
postavljaju se strogi zahtjevi. Oni obuhvataju sve - od ekonomske politike, zakonodavstva i
pravnog sistema, pa do politike manjina i sigurnosne politike. Poto je elja istono i
srednjoevropskih zemalja da uu u EU vrlo jaka, vlasti u tim zemljama veoma se trude da
ispune ove zahtjeve. Evropska unija igra vanu ulogu i u odnosu na Tursku.
EU je vaan partner OSCE-u i Savjetu Evrope. Izmeu ostalog, EU ekonomski potpomae
reforme i modernizaciju u zemljama istone i srednje i jugoistone Evrope.
Meuameriki sistem
Meuameriki sistem osnovala je Organizacija amerikih drava (OAS), koja postoji od 1948.
godine. Negdje u isto vrijeme usvojena je Amerika deklaracija o ljudskim pravima i
obavezama. OAS je 1959. godine odluio da osnuje Meuameriku komisiju za ljudska prava.
Komisija u poetku nije mogla da obrauje individualne albe, nego samo izvjetaje i da prati
opti razvoj situacije u pojedinim zemljama. Da bi se jedna zemlja mogla kritikovati,
Komisija je morala biti apsolutno sigurna da su informacije na kojima se kritika zasniva
potpuno korektne. Zbog toga su lanovi Komisije putovali u zemlje o kojima je bila rije, da
bi otkrili eventualne prekraje. Od 1965. godine uvedena je mogunost individualnih albi, a
od 1970. Komisija je dobila status glavnog organa OAS.
Godinu dana ranije, 1969, usvojena je Amerika konvencija o ljudskim pravima. Kada je ona
stupila na snagu, 1978, Amerika je dobila sistem za albe na krenja ljudskih prava, koji
podsjea na sistem Savjeta Evrope. Vrhovni organ je Meuameriki sud za ljudska prava.

54

U poreenju sa sistemom ljudskih prava Savjeta Evrope, postoji jedan dio specifinosti u
meuamerikom sistemu. Amerika konvencija, takoe, sadri neka prava koja ne susreemo
u evropskoj, meu ostalim i pravo na:
Ime
Nacionalnost
Vlasnitvo
Traenje i dobijanje azila
Uestvovanje u upravljanju svojom zemljom
U nizu zemalja u Junoj i Srednjoj Americi desilo se mnogo grubih nasilja. Ova nasilja
obino su se deavala u konfliktima izmeu vlasti i opozicionih grupa, koje su se zalagale za
ravnopravniju raspodjelu dobara. Pored toga, mnoge od ovih zemalja imaju veoma mnogo
starosjedilaca (Indijanaca), koji su naroito bili izloeni nasilju. Nakon to je proces
demokratizacije uzeo maha u ovim zemljama tokom 1990-ih godina, one su poele da
pokazuju veu volju da ozbiljno uzimaju ljudska prava. Ali, izazovi su i dalje veliki.
Drugo vano pitanje je kakav odnos zauzeti prema nasiljima koja su se desila u prolosti. Da
li je neophodno napraviti pravni obraun sa onima koji su odgovorni za nasilja, ili bi,
naprotiv, trebalo pokuati zaboraviti prolost?
Afriki sistem
Organizacija afrikog jedinstva (OAU) usvojila je 1981. godine Charter (Povelju) o pravima
ljudi i naroda. Povelja je stupila na snagu 1986. godine i ona je kamen-temeljac za nadziranje
ljudskih prava u Africi. Najvaniji organ za nadziranje toga da li drave potuju Povelju je
Afrika komisija za ljudska prava. Kada je 1981. godine Povelja usvojena, bilo je to prvi put
da afrike drave samostalno organizuju zatitu ljudskih prava. Ranije su ovakve inicijative
uvijek dolazile od zapadnih drava.
Povelja sadri odluke o:
Pravima i obavezama pojedinaca
Pravima i obavezama naroda
U Povelji se utvruje da narodi koji su bili kolonizirani i ugnjetavani imaju pravo da se
oslobode. Narod mora sam da odluuje o svojim prirodnim i ostalim bogatstvima, a drave e
se zalagati za jaanje afrikog jedinstva i solidarnosti. Povelja, takoe, daje narodima pravo
na ekonomski, socijalni i kulturni razvoj, kao i na meunarodni mir i sigurnost. Pravo na
zdravu okolinu takoe je utvreno u Povelji.
Za razliku i od Evropske i od Amerike konvencije, Afrika povelja sadri individualne
obaveze, s tim to Amerika izjava o ljudskim pravima i obavezama ima isti pristup kao i
Afrika povelja. Prava i obaveze nerazdvojivi su u drutvu i trebalo bi da se definiu u
meusobnom odnosu. Obaveze obuhvataju da se ljudi ne smiju diskriminisati, da se roditelji
potuju i da se o njima brine i da se unapreuju tradicionalne afrike vrijednosti.
Afrika komisija za ljudska prava moe se baviti individualnim albama na nasilja, ali je
zatita prilino slaba, ako se uporeuje sa evropskim sistemom. Drave imaju iroka
ovlatenja da ogranie prava. Takoe se pokazalo i da dravni sistem esto zakae kada
odluke Komisije treba da se provedu u ivot.

55

NEVLADINE ORGANIZACIJE
Civilno drutvo
Civilno drutvo je pojam koji se esto povezuje sa demokratijom i ljudskim pravima. Poto
emo u nastavku govoriti o nevladinim organizacijama, neophodno je da se prvo upoznamo sa
pojmom civilno drutvo.
Potrebno je, prije svega, rei da se svako drutvo moe podijeliti na ovaj ili onaj nain.
Podjela zavisi od toga koje njegove strane elimo razmatrati. Jedna od takvih podjela je i
podjela na neprofitni i profitni sektor. Neprofitni sektor, kako sama rije govori, ne stvara
nikakvu novu materijalnu vrijednost. Njega ine vlasti, pod im podrazumijevamo
zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast, zdravstvene, socijalne, obrazovne i istraivake
ustanove, medije, vojsku itd. Ove institucije imaju politiku vlast ili je provode u jednoj
dravi.
Profitni sektor je onaj koji stvara materijalnu vrijednost, dakle kapital. Ovdje spadaju
vlasnici fabrika, bogati zemljoradnici i proizvoai hrane, turistike, putnike i transportne
organizacije, banke i burze i drugi. Oni uglavnom imaju ekonomsku vlast u jednom drutvu.
U drugoj polovici 20. stoljea posebno se razvio trei sektor, koji danas nazivamo civilno
drutvo. Civilno drutvo ine oni koji ele da utjeu na prva dva sektora. Cilj im je da zatite
neko od svojih prava koje se kri ili da ostvare prava koja imaju. To su organizacije za zatitu
ljudskih prava, humanitarne organizacije, organizacije sindikata, sportske organizacije,
organizacije omladine, ena, penzionera, izbjeglica, homoseksualaca, lezbejki, zdravstvenih
radnika, izviaa i drugi. Dakle, ovo su organizacije gdje se graani kao pojedinci udruuju
radi ostvarivanja vlastitih interesa. One se jo nazivaju nedravne ili nevladine organizacije,
zato to se pretpostavlja da njihov rad ne finasira dravna vlast. U suprotnom, bile bi pod
uticajem drave, koju, u stvari, treba da kritikuju.
One svoje interese ostvaruju uestvujui u donoenju zakona, prijedloga, projekata kojima se
ostvaruje neko od njihovih prava, kampanja, medija, protesta itd. Mada sve ove organizacije
pretenduju na ostvarivanje nekog prava, za nau temu su najvanije organizacije za zatitu
ljudskih prava.
Nevladini akteri
Pored dravnih i meudravnih, vanu ulogu na unapreivanju ljudskih prava igraju i
nevladine organizacije. Najpoznatije su Amnesty International, Helsinka federacija za
ljudska prava, Human Rights Watch (koji je, kao to smo ve ranije rekli, amerika
organizacija za ljudska prava i odgovara Helsinkoj federaciji u Evropi), Safe the Children i
drugi. Nevladine organizacije djeluju prema:
Vlastima
Meunarodnim organizacijama
Masovnim medijima
Naroito relevantnim profesijama (policija, sudije, novinari, nastavnici)
Ranjivim ili ugnjetavanim grupama (djeca, ene, izbjeglice, manjine)
Organizacije sakupljaju injenice o nasiljima i vre pritisak na vlasti da bi ih natjerale da
poboljaju svoju politiku. One, takoe, ele da unaprijede znanje o znaenju ljudskih prava i
pojaaju kod ljudi svijest o njima.

56

Za mnoge od njih su masovni mediji centralna arena na kojoj se diskutuje o aktuelnim

problemima sa ciljem da se utie na vlasti. Organizacije mogu uestvovati i u Ujedinjenim
nacijama i ostalim meunarodnim forumima, to im otvara mogunost za efektivniji rad na
ljudskim pravima na meunaodnom nivou. Neke od organizacija rade samo na problemima u
svojoj zemlji, a neke na internacionalnom planu. Strukovni savezi, crkvena drutva i
humanitarne organizacije esto u sferu svog interesovanja i rada ugrauju i segment ljudskih
prava, kao dio svojih interesovanja i polja rada.
U nekim zemljama su pojedinci i organizacije koje se bave ljudskim pravima izloeni
prijetnjama, nasilju, pa ak i ubistvima od strane vlasti. UN su usvojile rezoluciju koja
podvlai da nevladine organizacije predstavljaju vaan dio demokratije i da one imaju pravo
da se bave poslom kojim se bave. U decembru 1998. godine Generalna skuptina Ujedinjenih
nacija usvojila je posebnu izjavu o pravima osoba koje se bave radom na jaanju ljudskih
prava.
Amnesty International
Amnesty International je vjerovatno najpoznatija i najvea organizacija za zatitu ljudskih
prava na svijetu. Cilj Amnesty Internatonala je da doprinese potivanju ljudskih prava u
cijelom svijetu i spreava krenja graanskih i politikih prava iza kojih stoje vlade. Ova
organizacija se bori za:
Oslobaanje svih zatvorenika savjesti, dakle ljudi koji su uhapeni
zbog svog miljenja, vjere ili etnike pripadnosti, spola, boje koe,
nacionalnog ili socijalnog porijekla, ekonomskog statusa, roenja ili
nekog drugog statusa a koji se nisu koristili nasiljem
Brz i pravedan sudski postupak za sve politike zatvorenike
Opte ukidanje smrtne kazne, torture ili bilo kojeg drugog okrutnog
postupanja prema zatvorenicima
Spreavanje nesudskih pogubljenja i nestanaka graana
Amnesty International se takoe protivi napadima iza kojih stoje naoruane
opozicione grupe, uzimanju talaca, torturi i ubijanju zatvorenika od
strane ovih grupa.
Meunarodna Helsinka federacija
Ovo je organizacija iji su lanovi helsinki komiteti iz zemalja OSCE-a, Sjeverne Amerike i
Centralne Azije. Federacija ima 41 lana i njeno sjedite je u Beu. Helsinki komitet Bosne i
Hercegovine je takoe lan Federacije. Djelovanje Federacije zasniva se na Helsinkoj
povelji, koju je 1975. godine potpisalo 35 evropskih i sjevernoamerikih drava na
Konferenciji o sigurnosti i saradnji u Helsinkiju.
Helsinka federacija i njeni lanovi rade na tome da se ljudska prava potuju i provode u
djelo. Njena panja usmjerena je prema svim zemljama lanicama OSCE-a, Sjeverne Amerike
i Centralne Azije. Nacionalni helsinki komiteti su politiki nezavisni.

57

Kako djeluju Helsinki komiteti?

Posmatranje i izvjetavanje
Posmatranjem i podnoenjem izvjetaja o situaciji ljudskih prava u pojedinim
dravama, helsinki komiteti osvjetljavaju krenja ljudskih prava ili njihovo
neprovoenje. Posebna panja se posveuje ljudskim pravima, slobodi medija i
razvoju civilnog drutva.
Posmatranje izbora
Posmatranjem i izvjetavanjem o provoenju izbora, helsinki komiteti ele da
doprinesu jaanju demokratskih institucija.
Edukacija i informisanje
Edukacijim i informisanjem o ljudskim pravima, meunacionalnom razumijevanju
i mirnom rjeavanju konflikata, helsinki komiteti ele da doprinesu stvaranju
pozitivnih stavova prema ovim vrijednostima i izgradnji kulture ljudskih prava.
Lobiranje
Prilikom donoenja novih zakona, helsinki komiteti pokuavaju da svojim
doprinosom osiguraju da ti zakoni budu u skladu sa dokumentima o ljudskim pravima
i da ih unapreuju.
Uee u meunarodnim procesima
Ueem na meunarodnim sastancima i konferencijama, helsinki komiteti ele
promovisati prihvatanje i potivanje ljudskih prava.
Spasimo djecu (Safe the Children)
Djeca su naroito izloena i ranjiva grupa. Ona plaaju najveu cijenu za politiku
nerazumnost i ratove odraslih. Njihove glasove esto ne uje niko - ni u ratu, ni za vrijeme
mira. Ova organizacija prua djeci praktinu pomo i istovremeno promovie njihova prava.
Prvi nain djelovanja obogauje drugi; praktina pomo djeci daje znanje koje se koristi za
borbu za prava djece u zemlji, na primjer u odnosu na politiare i vane politike organe.
Cilj ove organizacije je da
U to veoj mjeri omogui pristup djece obrazovanju
Smanji broj djece koja se ekonomski iskoritavaju i zaustavi njihovo seksualno
iskoritavanje i zlostavljanje
Pomogne djeci u kriznim situacijma, naroito u prevazilaenju trauma, i ohrabri
ih da nastave ivjeti
Unaprijedi prava djece i upozna svijet sa Konvencijom o pravu djeteta
U ovom poglavlju vidjeli smo da je meunarodno nadgledanje ljudskih prava arolika mrea
nevladinih i meudravnih organizacija. One rade na razliite naine. Posljednjih godina
voena je debata i o tome kakva je odgovornost privatnih i dravnih firmi kada je rije o
ljudskim pravima. Ovo je razvoj koji odraava poveano interesovanje za ljudska prava meu
novim grupama u drutvu.

58

OBJANJENJE NEPOZNATIH RIJEI

3. POGLAVLJE

Charter - pismo slobode, povelja.

Ratni zloini - gruba krenja pravila ustanovljenih za voenje rata i za tretiranje civila. Ova
pravila su, izmeu ostalog, definisana u etiri enevske konvencije iz 1949. i dva dodatna
protokola iz 1977. godine.
Genocid - ubistvo i ostale radnje iji je cilj da se potpuno ili djelomino uniti neka
nacionalna, etnika, rasna ili religijska grupa. Ovaj izraz definisan je u Konvenciji UN o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida, iz 1948. godine.
Zloin protiv mira, agresija - planirati ili voditi rat koji je u suprotnosti sa meunarodnim
ugovorima ili odredbama.
Zloin protiv ovjeanstva - sistematska ili masovna ubistva, istrebljenje, deportacija, tortura
ili druga neljudska djelovanja poinjena protiv civilnog stanovnitva prije ili za vrijeme rata.
Izraz je definisan u dogovoru koji su saveznici, pobjednici u Drugom svjetskom ratu, potpisali
8. avgusta 1945. godine, i koji je bio osnova za osnivanje Nirnberkog suda, na kojem je
sueno njemakim ratnim zloincima.
Humanitarna intervencija - vojna intervencija koja treba da zaustavi genocid ili druga gruba
krenja ljudskih prava i koja treba da pomogne da civilno stanovnitvo dobije neophodnu
pomo.
Civilno drutvo ine ga nevladine i neprofitne organizacije, iji je cilj da putem uticaja na
vlasti i one koji imaju ekonomsku mo u drutvu obezbijede potivanje ljudskih prava.
Nevladine organizacije (NGO, non-governmental organisation) - organizacije koje su
nezavisne od drave, kao to su strukovni savezi, religijske grupe, potroake organizacije,
omladinski ili penzionerski savezi, organizacije za zatitu okoline, obrazovanja i ljudskih
prava. Nevladine organizacije za zatitu ljudskih prava rade na tome da meunarodno priznata
ljudska prava budu vie potovana i da ih drave bolje tite. One esto uestvuju u
meunarodnim pregovorima o novim konvencijama i izjavama.
Mogunost i pravo albe - postoji individualno pravo albe zbog krenja Pakta Ujedinjenih
nacija o graanskim i politikim pravima, Konvencije UN protiv torture, Konvencije UN o
ukidanju svih formi rasne diskriminacije i Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Meutim, izvjesni formalni zahtjevi moraju biti ispunjeni da bi alba mogla da se razmatra.
Drave, takoe, imaju mogunost da se ale na druge drave. Moe se aliti samo na one
drave koje su ratifikovale konvencije i priznale mogunost individualnih i meudravnih
albi.
Organ konvencije - organ, komitet, koji treba da nadzire da drave potuju svoje obaveze, na
nain kako je to utvreno u konvencijama koje su one potpisale.
Meudravne organizacije (IGO, inter-governmental organisation) - meunarodne ili
regionalne organizacije, iji su lanovi drave. Kao temelj organizacije obino se koristi neki
pakt, konvencija ili izjava, koji definie zadatke organizacije i obaveze drava lanica.

59

Dravni suverenitet - nijedna strana sila nema pravo da povrijedi granice ili vazduni prostor
druge drave, direktno se umijea u njene unutranje poslove ili prisili drugu dravu da
prihvati odreene meunarodne obaveze.
PITANJA
Koje se meunarodne organizacije bave ljudskim pravima?
Koje su najvanije metode koje one koriste?
Koji se organi u UN bave ljudskim pravima?
Kakvu ulogu igra generalni sekretar UN?
Koji su zadaci Evropskog savjeta i Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi
(OSCE)?
6. ta je specifino za ameriki i afriki sistem?
7. ta je civilno drutvo?
8. Koji se nedravni akteri bave ljudskim pravima?
9. Kakva je razlika u djelovanju Amnesty Internationala i helsinkih komiteta?
10. Koje su slabe take meunarodnog nadziranja?
1.
2.
3.
4.
5.

60

LJUDSKA PRAVA U BOSNI

HERCEGOVINI

4.

Kada govorimo o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini treba imati u

vidu da je naa zemlja nedavno izala iz etvorogodinjeg rata (1992-1995),
u kojem su se desila veoma obimna i vrlo okrutna krenja ljudskih prava.
Naa domovina se danas nalazi u procesu prelaska iz komunistikog na
demokratski nain upravljanja. Prava graana kao pojedinaca, kao to
emo vidjeti, i danas se u velikoj mjeri kre. esto su ova krenja ljudskih
prava motivisana nacionalnom, etnikom ili religijskom pripadnou
pojedinaca. U drugim sluajevima su pripadnici takozvanih ranjivih grupa,
kao to su ene, djeca, izbjeglice, povratnici, osobe sa posebnim potrebama
i drugi koji su izloeni krenjima svojih prava.
Nijedno od ovih krenja ljudskih prava nije prihvatljivo.
Enver uliman

61

Trenja, bosiljak i psea kuica

Bilo jednom...
Bila jedna zemlja. Bilo sree, igre, pjesme. Bilo lijepo i prelijepo u toj zemlji. Bilo drugarstva,
komiluka, jurnjave po sokacima i livadama, krae voa i polovljenja jedine jabuke
"kolaare" to se, u inat, odrala posljednja u vrhu ve gole kronje. Onda smo se pentrali,
pruali ruku i istezali se za itav centimetar da je barem noktom dohvatimo i uberemo. Bila
jabuka nae enje, sree koja se mjeri svakim grizom: jedan meni, jedan tebi... dok u ekanju
na red curi neka slatkasto-nakisela voda a oi mjere nestajanje sa svakim grizom. Nasko i ja.
Dvije kue - isto dvorite. Isto godite. Dvije radosti jedne havlije, govorila nena Mejra.
A tih est nedjelja to sam starija od njega komentarisala ovako: moj Ene se prvi put od tvog
dolaska na svijet otrijeznio pred Naskovo roenje. ejtan, sve govorio da slavi s Novom da ne
bude sam, da ima brata, da se spremaju za dernek kad e i on aa postati!
Tako govorila rahmetli Mejra i srui iz fildana te 92.pred Vaskrs, u smiraj kasne izveeri,
skrtenih nogu ispod sebe na tepihu, a baka Milica dolivala "mrkulju" nekako zabrinuto,
skrueno i suvie ozbiljno. Bila takva. Uvijek prvo uzdahne, pa kae. Pamtim, znala je da
volim da joj pripalim "cigaricu" pa me zovnula: de, Sokoluo, kresni baki! Kresnula sam, dim
se izvio iz punih usta, onda uzdah, ruka mi u njenoj ruci, i pouka: komija i brat - to ti je isto.
Nemoj ti da se zagleda u Naska, to bi bilo kao da na ve zasijano i izraslo iznova sije pa ni
ono to je ve izraslo ne napreduje, a ono zasijano nikad i ne ugleda. Nasko ti je tvoj brat,
kao to su bili pokojni Nedo i Nusret, kao to su aa ti i Ene, kao to smo sestre moja Mejra i
ja... onda me pljesnula po nozi i nasmijala se neni, ova kimnula glavom kao da udara peat na
izgovoreno, a ja istrala.
Nasko i ja smo imali trenju. Nasko i ja smo imali psa. I kuicu. Boljele me njegove vakcine.
Plakao je kad sam porezala prst na nozi pa me vozili u ariju da mi iju. Jeli smo palainak s
dvije strane, kidali vaku na dvoje, koristili isti sapun i kalodont, uili zajedno iz istih itanki,
sjedili u istoj klupi... brat i sestra. Kao ae nam, kao djedovi nam, kao bake i majke...
Bilo tako jednom u jednoj zemlji, u jednom selu iznad arije blizu neba, pa se susret sa
suncem dogaao ranije nego u dolini a mrak se odozdo penjao uz planinu i kasnio, dok smo
jurili sa psom po prostranom dvoritu istu - arenu macku...A kad prispije trenja, srei nigdje
kraja! Znali smo koliko je cvjetova na svakoj granici. Znali smo koliko dana treba da zarudi,
koliko e nam trajati kad uzrije, znali smo koliko vorci pojedu kad nas kui nema. A kad ne
rodi ili ne uzrije, da bi nas utjeili, nai su s pijace u ariji donosili one kupljene. Krupnije i
crvenije, ali ne kao nae...
Nasko me jednom prevario. Kupili nam trenje a ja nisam vidjela. On se uspentrao na nau
"nerotkinju" i one to su jo imale peteljku - zakaio na grane! Onda me dozvao i rekao: vidi,
Tina, vidi, rodila i naa trenja! Ja se, djetinjasto i enski naivna, uspentrala da "berem"...
smijali smo se. Kao i svakog dana, dok je bilo One Zemlje...
Bilo pred Vaskrs. Mi skupljali trave za aranje jaja. Sve mirisalo na praznik. Ali nekako
drugaije. Stariji su se domunavali, gledali televiziju, esto nas slali da se igramo i kad nam
nije bilo do igre. Onda me baka Milica odvela u svoju sobu. Znala sam - neto vano. Ona me
u sobu vodila uvijek kad je vano. Poklanjala mi kriom, mazila me. Tog popodneva sam
znala - naukovae. Sokoluo, miloto bakina. Ako neko zlo zagudi niz ove nae planine, ti
nemoj da se plai. Budu, tako, zla vremena, i strana. Ti nemoj da stra'uje. Upamti trenju

62

to si s Naskom brala, i sve milote iz Mejrine ruke. Svi su ljudi od Boga dobri. avo, budi
Bog s nama i ovom kuom, nikad ne spava. Samo se pritaji jer se boijeg u nama plai. A baki
se ini, sve je tie boije u nama...
I jo govorila.
A ja nisam ponijela u onom zaveljaju kada smo trei pred onim to je uskoro zagudilo niz
planinu i uz planinu ula oev glas: skloni djecu u pojilo, ono je samo i na istini... Dolo
neko drugo vrijeme. Stiao se Bog u nama, razigrao avo. Nasko i ja smo se i dalje igrali i
ekali da doe maj - i trenje. A ve smo znali ta je oko nas. Bilo vijesti, bilo prie meu
starijima. Nekako su i oni manje krili od nas. Ne zadugo...
Te noi kao da sam sanjala: neki glasovi, lupkanje vrata, zvuk automobila, pa opet tiina...
jutro je stiglo nestvarno i prazno: utnja koja odjekuje kao granate u daljini i moje pitanje:
bako, ta se dogodilo? Nikada krupniju suzu nisam vidjela u tom krupnom i garavom oku,
nikada toliko nemoi u jecaju da se izgovori rije. Uutala moja Milica, uutala ona koja
uvijek sa mnom i meni govori... samo me gleda i lagano, kao da e se prekrstiti, podie desnu
da skloni zaustavljenu suzu na naboranom obrazu. Bako, ko je...? Niko, Sokoluo, nije niko, a
kao da su svi...
Izjurila sam napolje. Dozivala i plakala. Pusto. Nena Mejra i njeni - otili. Otac im pomogao
da pokupe najnunije i odu. Do arije, i dalje. I Nasko otiao. I pas s njim. Ostala trenja...
zagrlila sam je i sjela pored nje. Moj rat se zavrio, mislila sam. Poraena i ostavljena, sjetila
sam se oca - gdje je on sada? Muko je, otac je, duan je da mi pomogne. Mukarci su u ratu
obavezni da brinu za nas, da nam vrate oteto...
Nedugo potom dola vijest: umrla nena Mejra. Samo sklopila oi. Umrla moja dobrota, moja
kocka eera da budem bijela, moj miloduh na urdevo da miriem momcima, moja baklava
da sam slatka k'o kolai, moji bureci, tek prokislo kozije mlijeko, sapun "jorgovan" za prvu
peticu... umro moj Mir...
Otac je ranjen i zarobljen... baka Milica kazala: ne plai, bie dobro, nije on nikoga kinjio,
ima Boga, ima ljudi. Preboljee i doi, a onda nee ratovati... ranjenici ne ratuju, ne plai...
Mama je uskoro saznala za razmjenu. Otila, i s kapije sva vesela viknula, gotovo bolno:
Novo e doi!
Otac doao u septembru. Bez noge do koljena, ali doao. Moja me Milica opet odvela u sobu:
samo da zna, Sokoluo, oca nikada ne bi vidjela da nije bilo Eneta. On sredio s onim
glaveinama, zaloio glavu, htjeli ga odmah... do bolnice...
ika Ene, tako sam ga zvala po obiaju i navikama, otiao sa svojima u Dansku. Stiglo pismo
preko Crvenog krsta... javio se. Otac se samo nasmijao i rekao: znao sam, rekao mi je, apnuo
- otii u, a i ti bjei kad uzmogne. Ostali smo. Do jeseni 95.. Iz dvorita koje pamtim morali
smo i mi. Kua do nas je bila itava. Sauvao je Bog i Novina noga, govorila moja Milica.
Nisam se ni okrenula. Niz planinu smo sili brzo. Gorjelo je i dogorijevalo svuda oko nas.
Pustoili ljudi sve to su stvarali godinama. Nisam vie bila toliko mala da mi objanjavaju.
Psovke, larma, svada... Mete iz koga su oticali glasovi i poneki rafal nemoi i besmislenog
prkosa, natovarene kolone, studen koja ugriza, snijeg u oi, no, mrak, put u nepoznato...
Baka je ponijela veliki buket suvog bosiljka. Ostatak je odnijela na potok i pustila niz vodu da neko ne zapali, ako zapali kuu... a ovo to sam ponijela... za ispraaj na vjeni put, grob
da mi prelijete i uz krst bosiljak veete... meni povratka nema... ti, Sokoluo, sjeme da

63

sauva i bosiljak u saksiji gaji. S njim se raamo, s njim od uroka branimo, s njim opojani
pred Boga idemo, a duom mirie...
Sanjala sam te noi trenju. Kao - rascvjetala, ogromna, ima kuu na vrh kronje, a iz kue mi
mae i zove me da se popnem gore moj Nasko. U rukama dri pseu kuicu iz koje viri mala
ljubiasta njuka... Nasko se smije...
Probudio me vjetar, ciktav, leden, nosei na krilima snijeg. I lelujavo uta svjetlost svijee
nad kojom se molila moja Bajkua i glasno izgovarala, kao uvijek, kao i jutros kad sam je
zatekla pred ikonom Krstitelja, ime nene Mejre...
Iz Danske su poeli stizati paketi ve prije polaska s planine. I milote. Slali nam. Da
preivimo... novac je bio zaista potreban. Nastavilo se u Novom Gradu. I, uvijek, u posebnom
zamotuljku neto za mene - od Naska. I poruke. Kad smo se prvi put uli ispriala sam mu za
san. utao je, a znala sam da je tamo, da dri slualicu. Uzdah je bio glasan a rijei odjednom
drugaije: psa sam nosio do arije, a onda su ga vojnici zgazili u jurnjavi niz cestu... ovdje
nikada ne jedem trenje. A sanjao sam i ja... Ravnica i ja se nismo slagale. Hodam, kau mi,
pognute glave, kao da neto traim.
Danas imam osam godina vie od dana kad me rahmetli Mejra darovala minuama. Danas
sam punoljetna. Od Naska sam dobila poklon, kao i svih godina prije. ika Ene je dolazio.
Planira da se vrati, zove i nas. Da obnovimo kue, da ivimo opet kao nekad... kae - on e
uloiti novac... ili on i otac u dvorite. Priali nam kasnije... naa kua sruena... Nasko e
doi poslije.
Moj brat Nasko...
Bice opet jedna zemlja... bako?
Ja, vaa, Mejrina i moja je tamo, Sokoluo...
Da, naa! Hoe li?
Ernestina Tanasi

64

KAO POSLJEDICA RASPADA BIVE SFR JUGOSLAVIJE, tokom posljednjeg desetljea

proteklog stoljea dolo je do rata u Bosni i Hercegovini i protiv nje. Gotovo svaka generacija
u naoj zemlji u posljednjih sto godina doivjela je rat i sukobe. Periodi izmeu ratova bili su
obiljeeni nestabilnou, krenjem ljudskih prava i konfliktima. Stanovnitvo je ilo iz jednog
konflikta u drugi, bez dugotrajnog perioda mira, koji bi omoguio predvidljivost, sigurnost i
razvoj ljudskih prava i stabilnih politikih relacija i politiko sazrijevanje.
Istovremeno, dok ljudi danas pokuavaju da prevaziu ratne traume i poprave ono to je ratom
uniteno, nalaze se u situaciji velikih procesa promjena u drutvu. Ekonomska situacija je
teka i praena siromatvom i nezaposlenou. U Bosni i Hercegovini je na djelu prelaz sa
komunistikog na demokratski nain upravljanja, a u toku su i velike promjene strukture
vlasnitva, sa dravne na privatnu svojinu. Drutvo se nalazi u procesu u kojem se mnogi
graani ue da preuzimaju odgovornost za promociju i potivanje ljudskih prava i
demokratskih procesa uopte.
Stvarnost oblikuju i ovakva historijska pozadina, koja ima osnov u ratu i sukobima, i dananja
teka situacija. Mladi, koji su u toku rata bili djeca, doivjeli su djetinjstvo obiljeeno
nasiljem, mrnjom i predrasudama prema pripadnicima drugih etnikih i nacionalnih grupa.
Mnogi su morali napustiti svoje domove, familije, prijatelje i kolu, i poeti ivot na nekom
nepoznatom mjestu. Mnogi, takoe, ive sa traumama nakon onoga to su doivjeli u ratu i
izbjeglitvu. Mnogi su izgubili vjeru u druge ljude, jednakost i budunost.
Proces obnove i izgradnje mira
Bosna i Hercegovina je poela obiman proces obnove, ukljuujui ponovnu izgradnju
moralnih standarda, koji su u velikoj mjeri narueni sistematskim krenjima ljudskih prava u
proteklom ratu. Neophodno je ponovo izgraditi vjeru u ljudsku vrijednost i stvoriti
predispozicije za potivanje ljudskih prava, kako bi se preduprijedila nova krenja i etnika
diskriminacija, i kako bi se izgradilo demokratsko drutvo, koje je sposobno da ivi u miru.
Pored ovoga, vano je uspostavljanje vrijednosti kao to su meunacionalno razumijevanje i
prihvatanje i potivanje razliitosti. Na ovaj nain se otvara put ka pomirenju, koje e biti
vaan element u procesu obnove: pomirenje izmeu ranijih neprijatelja, pomirenje sa novom
stvarnou, pomirenje sa samim sobom i svojom krivicom.
Dakle, naa zemlja se danas kree prema novom, demokratskom drutvu, trinoj ekonomiji,
vladavini prava, zatiti ljudskih prava i jednakosti spolova.
U perspektivi koja je okrenuta budunosti, ljudska prava mogu biti platforma za izgradnju
zajednikih pogleda na zajednike drutvene probleme i izazove i ponovnu izgradnju
povjerenja izmeu razliitih etnikih grupa i kultura. Zato su ljudska prava osnov koji se
ugrauje u temelje nae domovine, jer budui razvoj zavisi i od potivanja ljudskih prava i od
spremnosti ljudi da ive zajedno, uprkos razlikama. Ljudska prava doprinose razvoju boljih
odnosa meu ljudima, ravnopravnijih drutvenih odnosa i samorealizaciji ljudi kao
pojedinaca.
Koja prava vae u Bosni i Hercegovini?
Ljudska prava i osnovne slobode zauzimju vano mjesto u najvanijim dokumentima nae
zemlje. To su prije svega Opti ugovor o miru u Bosni i Hercegovini, Ustav Bosne i
Hercegovine i ustavi njenih entiteta. Ustav Bosne i Hercegovine i ustavi njenih entiteta
pozivaju se na meunarodno zakonodavstvo za ljudska prava i nabrajaju osnovna prava svake

65

osobe koja se nalazi na teritoriji drave, i navodi meunarodne ugovore sa zakonskom

snagom u Bosni i Hercegovini. Ustav Bosne i Hercegovine posveuje lan 2 ljudskim
pravima i osnovnim slobodama. U njemu se u taki 3 utvruje katalog ljudskih prava. Prema
njemu, sva lica na teritoriji nae zemlje uivaju ljudska prava i slobode, to ukljuuje:
a) Pravo na ivot
b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto muenju niti neovjenom ili
poniavajuem tretmanu ili kazni
c) Pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili potinjenosti, ili na prisilnom
ili obaveznom radu
d) Pravo na linu slobodu i sigurnost
e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga
prava u vezi sa krivinim postupkom
f) Pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku
g) Slobodu misli, savjesti i vjere
h) Slobodu izraavanja
i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja s drugima
j) Pravo na brak i zasnivanje porodice
k) Pravo na imovinu
l) Pravo na obrazovanje
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivalita
Ustavom se takoe utvruje da se prilikom izmjena ovog ustava ne mogu eliminisati ili
umanjiti bilo koja od prava i sloboda iz lana 2 ovog ustava.
Ustavi Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske takoe utvruju pojedina prava.
Tako je cijelo poglavlje II Ustava Federacije Bosne i Hercegovine posveeno ljudskim
pravima i temeljnim slobodama. U lanu 2 navodi se da se Federacija obavezuje da e
osigurati primjenu najvee razine meunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda, te se
navodi lista ovih prava. Isto to ini i Republika Srpska u poglavlju 2 svoga ustava.
Radi jo bolje i sigurnije zatite ljudskih prava Ustav Bosne i Hercegovine u lanu 2 taki 2
utvruje da se prava i slobode, predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda i u njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Ustavom se utvruje da ovi dokumenti imaju prednost nad svim ostalim zakonima. To znai
da se svaka osoba moe pred sudom ili nekom drugom institucijom direktno pozvati na
odredbe ove konvencije i njenih protokola.
Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima koji vae u naoj zemlji
Kao to smo ranije rekli, drave se mogu na vie naina obavezati na potivanje i osiguranje
ljudskih prava. Jedan od naina je da svoje zakonodavstvo usklade sa meunarodnim

66

dokumentima o ljudskim pravima. Parlament Bosne i Hercegovine i parlamenti njenih entiteta

imaju posebnu odgovornost da su postojei i novi zakoni u skladu sa ljudskim pravima.
Kako bi jo vie izrazile svoju privrenost ljudskim pravima i kako bi ih uinile jo
dostupnijim svojim graanima, neke drave cjelokupne dokumente ine sastavnim dijelom
svog zakonodavstva. Tako je uinila i Bosna i Hercegovina. U aneksu 1 Ustava nalazi se
Dodatni sporazum o ljudskim pravima, u kojem se navode meunarodni dokumenti koji e se
primjenjivati u Bosni i Hercegovini.
To su:
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948)
enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata, (1949) i Dopunski
protokoli I- II (1977)
Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957)
Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961)
Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije
(1965)
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i opcioni
protokoli (1966 i 1989)
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene
(1979)
Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih
tretmana ili kanjavanja (1987)
Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog ili
poniavajueg tretmana ili kanjavanja (1987)
Konvencija o pravima djeteta (1989)
Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i
lanova njihovih porodica (1990)
Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina (1992)
Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994)
Posebnu panju Ustav Bosne i Hercegovine poklanja nediskriminaciji. Tako se u lanu 2,
taki 4 navodi da je uivanje prava i sloboda, predvieno u samom ustavu i Aneksu 1 ovog
ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije po bilo kojem
osnovu, kao to su spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili
socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili neki drugi
status.
U istom lanu se osigurava da sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate
u svoje domove. Oni imaju pravo da im se, u skladu sa aneksom 7 Opteg okvirnog
sporazuma o miru, vrati imovina koje su bili lieni za vrijeme neprijateljstava od 1991. godine
i da dobiju kompenzaciju za svu imovinu koja im ne moe biti vraena. Sve obaveze ili izjave
u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom, nitavne su.
Zakonodavni, sudski i upravni organi u Bosni i Hercegovini imaju obavezu da djeluju tako da
se potuju ljudska prava predviena Ustavom Bosne i Hercegovine i njenih entiteta i vaeim
zakonima.

67

Situacija ljudskih prava u naoj zemlji

Prava i dokumenti o ljudskim pravima koje smo naprijed izloili predstavljaju zakonski okvir.
Ovaj okvir je neophodno ispuniti, dakle neophodno je da vlasti u naoj zemlji potuju obaveze
koje su preuzele prihvatanjem meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima. U nastavku
emo se osvrnuti na situaciju sa pojedinim ljudskm pravima u naoj zemlji.
Zakonodavna vlast
Zakoni koji su usaglaeni sa meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i meunarodni
dokumenti koji su direktno usvojeni, osnov su koji graanima obezbjeuje zatitu i
ostvarivanje ljudskih prava. Ukoliko domae zakonodavstvo nije u skladu sa ovim
dokumentima, ono moe postati izvorom krenja ljudskih prava. Dakle, ukoliko zakonodavna
vlast ne donosi zakone kojima se omoguava realizacija ljudskih prava, ili se spreava
njihovo krenje, tada ona umjesto da titi ljudska prava, postaje izvorom njihovog krenja.
U Bosni i Hercegovini jo uvijek postoje propisi koji nisu usklaeni sa meunarodnim
standardima zatite ljudskih prava. U nekim oblastima prava jo su na snazi propisi bive SFR
Jugoslavije. (Izvjetaj ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine 2002). Neki od ovih
zakona u suprotnosti su sa meunarodnim standardima. To se prije svega odnosi na zakon o
privatizaciji preduzea. Prema izvjetaju Institucije ombudsmana Federacije Bosne i
Hercegovine (2001), primjer takvog krenja osnovnih ljudskih prava predstavljaju odredbe
Zakona o zatiti osoba sa duevnim smetnjama, kojim je uvedena mogunost biomedicinskih
istraivanja nad osobama sa duevnim smetnjama. Prema istom izvjetaju, donoenje zakona
sa retroaktivnim djejstvom, to se jo uvijek deava, takoe je jedan od primjera krenja
ljudskih prava. Ono je posebno izraeno u sferi imovinskih prava i dovodi do pravne
nesigurnosti.
Sudska vlast
Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima istiu naelo jednakosti pred zakonom. Svi su
jednaki pred zakonom i pretpostavlja se da su svi nevini dok se ne dokae suprotno. Svi ljudi
imaju pravo na nezavisno suenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudovima. Ovi sudovi
moraju biti utemeljeni na zakonu. Sudovi su dio vlasti, a sudije su te koji u ime drave vre
ovu vlast. Iako je sudstvo nezavisno, upravo zbog toga to sudski organi obavljaju jedan
vaan dio vlasti neophodno je da i oni budu predmetom kontrole. Jedna od institucija koja
kontrolie rad sudova je Institucija ombudsmana. Ombudsman Federacije Bosne i
Hercegovine tako navodi da su opravdane albe graana u pogledu zakonskih rokova;
postupci pred sudovima traju godinama, roita se odlau bez valjanih razloga, odredbe o
zakonskim rokovima esto se ne potuju. Drugi primjer su odluke sudova koje su zasnovane
na zakonima koji su van snage.
Posebno vano pitanje za nau zemlju jeste kanjavanje poinilaca ratnih zloina. S obzirom
na to da Sud u Hagu zbog obima zloina nee moi sam provesti ovaj proces, neophodno je
da domai sudovi preuzmu ovaj posao na sebe. Sudovi su obavezni da dostave potrebnu
dokumentaciju Sudu u Hagu u sluajevima koji se vode pred ovim sudom. Takoe su
obavezni da provode i sudske postupke u Bosni i Hercegovini, o emu su takoe obavezni
dostaviti odgovarajuu dokumentaciju Sudu u Hagu. Ove obaveze domai sudovi esto
zanemaruju, a suenja osumnjienima za ratne zloine koja provode, najee su usmjerena
prema pripadnicma drugih nacionalnosti, gdje su i sami sudovi esto jednonacionalni. Ovo

68

navodi na zakljuak da su sudske vlasti esto u sprezi sa politikom vlau, to onemoguava

njihovu nezavisnost.
Izvrna vlast
Izvrna vlast ima veoma vanu funkciju u provoenju odluka zakonodavne i sudske vlasti.
Ove tri osnove dravne vlasti meusobno su ovisne jedna o drugoj i vano je djelovati
uporedo, kako bi se u njihovom radu ostvarila to vea strunost i nezavisnost.
Izvjetaji ombudsmana i nevladinih organizacija ukazuju na to da se zahtjevi graana u
pravilu ne rjeavaju u zakonskim rokovima. Takoe se neopravdano od graana trai da sami
pribave dokumente koje su izvrni organi duni pribaviti a prisutna je i tendencija koritenja
veza i poznanstava kako bi se ostvarila odreena prava, nerijteko i mimo zakona.
Pravo na ivot
Osnovno pravo, pravo na ivot, u Bosni i Hercegovini je bilo veoma ugroeno u posljednjih
deset godina. Sreom, situacija je danas mnogo bolja nego u ratu i neposredno nakon njega,
mada jo uvijek postoji velika nesigurnost.
Povratak izbjeglica i imovine
Povratak izbjeglica i raseljenih osoba na svoju imovinu prvi je korak u donoenju odluke da
se vrate u svoje predratne domove. Oni ovo pravo imaju u skladu sa aneksima 6 i 7. Okvirnog
sporazuma o miru. Od 1998. godine u Bosni i Hercegovini postoje zakoni koji utvruju
postupak za povratak izbjeglica. Ove postupke provode optinski organi vlasti.
Iako je postignut veliki napredak u povratu imovine, pa i u povratku, on je ipak otean
drugim, prikrivenim otporima, kojima se onemoguava trajni povratak. Organizacije za
ljudska prava tako ukazuju na problem socijalne, radne, obrazovne, vjerske i druge integracije
povratnika. Njima se ograniavaju mogunosti za realno uee u ivotu lokalne zajednice,
tako da je njihov povratak neodriv. Pored toga, povratnici su jo uvijek izloeni nasilju,
prijetnjama i napadima. Ovo dovodi do toga da oni nisu u mogunosti opstati u mjestu
povratka i zbog toga prodaju ili mijenjaju svoju imovinu. To dovodi do trajnog iseljavanja, to
se karakterie kao tihi nastavak etnikog ienja.
Ineteresantna je mjera koju je 2000. godine preduzela tada Privremena izborna komisija
Bosne i Hercegovine. Ovom mjerom, koja je uvedena u pripremi optinskih izbora 2000.
godine, zabranjuje se uee na izborima svima onima koji se na nezakonit nain koriste ili su
u posjedu tue imovine. Ovom mjerom se, dakle, ograniavaju politika prava (pravo da se
bude biran) svima onima koji se na nezakonit nain koriste tuom imovinom.
Prava ena
Ranije smo rekli da ene spadaju u posebno ranjivu grupu, kojoj je neophodno posvetiti
dodatnu panju. Bosna i Hercegovina je formalno i pravno prihvatila sve vane meunarodne
dokumente koji se odnose na jednakopravnost spolova i mnoge od njih ugradila u svoje
zakonodavstvo. Vlada je ak formirala Parlamentarnu komisiju za jednakopravnost na nivou
drave.
Od ukupno radno sposobnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini 60% su ene, a njihovo
uee u broju zaposlenih 2001. godine je u Federaciji bilo 33,3% a u Republici Srpskoj 41%.
Iz izvjetaja ombudsmana, nevladinih organizacija i drugih institucija, vidljivo je da ene u

69

praksi nisu ravnopravne sa mukarcima i da su izloene svakodnevnoj diskriminaciji. Tako

Helsinki komitet Bosne i Hercegovine navodi da ene imaju drugorazrednu poziciju na
tritu rada i na radnom mjestu. Trenutno Zakon o radnim odnosima u Republici Srpskoj ne
samo da ne sadri izriite odredbe o nediskriminaciji, nego daje odreenim kategorijama
stanovnitva prednost pri zapoljavanju u odnosu na druge, primarno u odnosu na uee u
vojsci.
Takoe se izvjetava o obimnom nasilju u porodici. Nevladina organizacija ene enama,
provodei ispitivanje o nasilju nad enama, na pitanje koliki je nivo tog nasilja, od 44%
ispitanika dobila je odgovor da je on alarmantno natprosjean. Zbog toga je na vie mjesta
uspostavljen SOS telefon i sklonita za ene.
Trgovina enama u Bosni i Hercegovini je takoe u porastu. Bosna i Hercegovina se za sada
smatra zemljom tranzita i prijema za trgovinu enama i prostitucije, ali postoje indicije da bi
mogla postati i zemljom porijekla.
Uee ena u javnom i politikom ivotu ne prati njihov udio u stanovnitvu i njihov pristup
i uticaj u javnom politikom ivotu nije zadovoljavajui.
Uoavajui ove probleme, mnoge nevladine organizacije i meunarodne institucije
preduzimaju niz aktivnosti na poboljanju poloaja ena.
Prava djeteta
Protekli rat je doveo do masovnih krenja prava djeteta. Meutim, prava djeteta se i danas u
velikoj mjeri kre. Jedan od uzroka je nerazvijeni dravni aparat, ali postoje i drugi uzroci,
koji u svojoj osnovi imaju ratni konflikt. Predstavnici meunarodne zajednice, mnoge
nevladine organizacije i pojedinci ukazuju na gruba krenja prava djeteta. Jedno od njih je i
pravo na obrazovanje.
lan 26, taka 1. Opte deklaracije o ljudskim pravima utvruje da svaka osoba ima pravo na
obrazovanje. Ovo pravo se u naoj zamlji uglavnom potuje. Meutim, u drugoj taki istog
lana utvruje se kakvu je vrstu obrazovanja drutvo duno pruiti djeci.
Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske linosti i na
uvrivanje potivanja ovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapreuje
razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo meu svim narodima, rasnim i vjerskim
skupinama, i treba da unapreuje djelatnost Ujedinjenih nacija na odravanju mira.
Jedan drugi vaan meunarodni dokument, koji govori o sadraju u edukaciji, je Konvencija o
pravu djeteta. U lanu 29, taka d, stoji:
Edukacija treba da ima za cilj pripremu djeteta za odgovoran ivot u slobodnom
drutvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti spolova i prijateljstva
meu svim narodima, etnikim, nacionalnim i vjerskim grupama i osobama
autohtonog porijekla.
Obrazovanje u naoj zemlji je specifino u odnosu na druge zemlje. Ono je rezultat podjele
vlasti u zemlji, prvo izmeu entiteta, a onda i u Federaciji Bosne i Hercegovine izmeu
kantona. Jedan kolski sistem postoji u Republici Srpskoj, dok u Federaciji Bosne i
Hercegovine postoje dva. Nevladine organizacije reaguju na postojanje tri prilino razliita, a
nerijetko i suprotstavljena kolska sistema. Prema njima, nacionalna struktura je postala
presudna. kolski programi su nacionalno obojeni i u njima se nerijetko ue historija,
geografija i knjievnost susjednih zemalja kao svojih. Udbenici promoviu nacionalne i
vjerske praznike, historijske dogaaje i linosti veine. U njima se esto nudi iskrivljena slika

70

stvarnosti. Slike na zidovima uionica i nacionalne i vjerske zastave esto su prisutne u

obrazovnim ustanovama. Pripadnici manjina su gotovo zanemareni i njima se nerijetko
pripisuju negativne osobine.
Nije rijetkost da se djeca razliitih nacionalnosti u kolama razdvajaju jedna od drugih.
Umjesto da eduakcija bude u duhu tolerancije, razumijevanja, mira i prijateljstva meu
narodima, nudi se stvaranje predrasuda i netrpeljivosti prema drugima. Ovim se kri osnovno
pravo djeteta da se obrazuje u duhu tolerancije, prijateljstva meu narodima i mira.
Ombudsmani u Bosni i Hercegovini su ustanovili da u matine knjige roenih, na primjer u
Federaciji Bosne i Hercegovine, nisu unesena imena najmanje est hiljada djece roene u
periodu od 1992. do 2001. godine. Ova djeca ne mogu ostvarivati svoja osnovna ljudska
prava i vrlo lako mogu biti predmetom trgovine ili zloupotreba.
Vlasti u naoj zemlji, zajedno sa nevladinim organizacijama, suoavaju se sa grubim
krenjima prava djeteta koja se, izmeu ostalog, ogledaju u trgovini djecom, maloljetnikoj
prostituciji, imigraciji iz drugih zemalja, trgovini narkoticima. Jedan broj maloljetnika,
posebno iz stranih zemalja, prisiljen je na prostituciju. S obzirom na to da su maloljetne, ove
osobe najee nemaju line dokumente, a ukoliko ih i imaju, oni se nalaze kod vlasnika
lokala u kojima ive. Tako su ove osobe u poloaju slinom ropskom. Pored toga, nisu u
mogunosti ostvarivati veinu ostalih prava, kao to su pravo na obrazovanje, slobodu
kretanja i druga.
Djeca sa posebnim potrebama imaju pravo da im se obezbijede jednake mogunosti na razvoj
i samorealizaciju kao i svoj drugoj djeci. Izvjetaji ombudsmana ukazuju na to da vlasti ne
ine dovoljno da ove osobe ostvare svoja prava. Kao razlozi se navode loa ekonomska
situacija, nepoznavanje prava ovakve djece i nerazvijenost dravnih institucija. Meutim, nisu
rijetki ni sluajevi da je nacionalna pripadnost djece razlog ograniavanja njihovih prava.
Sloboda vjeroispovijesti
Sloboda vjeroispovijesti doivjela je procvat u posljednjih deset godina u naoj zemlji. Ona
se, naalost, vrlo esto doivljavala kao sloboda samo za pripadnike veinske religozne grupe.
Tako, ne samo da su tokom rata bila ograniena prava na slobodu vjeroispovijesti onih koji su
pripadali nekoj drugoj religijskoj zajednici, nego su i sistematski ruene njihove bogomolje.
tavie, njihova religijska pripadnost bila je osnov etnikog proganjanja. Danas postoji
sloboda vjeroispovijesti za one koji predstavljaju veinu na odreenom podruju, dok su
prava manje religozne grupe esto zanemarena ili ograniena. Ovo je posebno primjetno u
obrazovanju. Sluajevi onemoguavanja ponovne izgradnje damija u Banjoj Luci, Trebinju i
Stocu takoe su primjeri ograniavanja slobode vjeroispovijesti. Vjeroispovijest je jo uvijek
osnov za diskriminaciju. Tako su vjernici religoznih grupa koje predstavljaju manjinu u
nekom podruju ogranieni ili onemogueni u ostvarivanju prava na rad, socijalnih prava,
prava na obrazovanje i drugih prava. Pripadnici vjerskih zajednica esto su u sprezi sa dijelom
politikog vodstva u naoj zemlji, to predstavlja zloupotrebu slobode vjeroispovijesti.
Politika prava
Najea krenja politikih prava graana odnose se na diskriminaciju manjina po
nacionalnom, vjerskom ili politikom osnovu. Poseban sluaj su takozvani konstitutivni
narodi. Kao konstitutivni narodi u naoj zemlji smatraju se Bonjaci, Srbi i Hrvati.
Formalnopravno, svi konstitutivni narodi imaju ista politika prava na teritoriji cijele Bosne i
Hercegovine. Meutim, faktika konstitutivnost jo nije ostvarena na podruju cijele zemlje.
Takozvani ostali, u koje spadaju Jevreji, Romi, esi, Maari i druge manjine, manjina su na

71

podruju cijele Bosne i Hercegovine i nemaju ista prava kao konstitutivni narodi. Na ovaj
nain graani koji pripadaju manjinama mogu doi u situaciju da im se ogranii pristup
zajednikim dobrima, te da izgube povjerenje u strukturu vlasti.
Na kraju se mora pomenuti da i danas postoji diskriminacija na osnovu razliitih politikih
uvjerenja.
Sloboda medija
Nevladine organizacije navode sluajeve da vlasti pokuavaju da utiu na medije u naoj
dravi. I meunarodne organizacije koje djeluju u Bosni i Hercegovini ukazuju na povean
broj zastraivanja, prijetnji i ucjena, posebno na lokalnom nivou, od radikalnih krugova
pojedinih politikih partija. Ni poslanici Parlamenata nisu otporni na akcije u kojima
pokuavaju uticati na medije. Nisu rijetke ni fizike prijetnje, pa ni nasrtaji na novinare. Tako
Institucija ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine u izvjetaju za 2001. navodi napade
na novinare sljedeih novinskih kua: Starta BiH, Osloboenja, Dnevnog avaza,
Glasa Amerike, Jutarnjih novina" i drugih.
Socijalna prava
Socijalna prava su zagarantovana Paktom o socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima. On
kao preduslov za ostvarivanje socijalnih prava zahtijeva zabranu diskriminacije po
nacionalnom, vjerskom, politikom ili nekom drugom osnovu. lan 11. ovog pakta obavezuje
dravu da svakom licu obezbijedi ivotni standard dovoljan za njega i njegovu porodicu, to,
prije svega, podrazumijeva hranu, odjeu i smjetaj. Obaveza nae drave je da svojim
zakonodavstvom, a posebno zakonima iz oblasti socijalne sfere, obezbijedi ova prava. Drava
mora, radi zatite osnovnog prava preivljavanja, ugroenim kategorijama stanovnitva
osigurati oslobaanje od poreza, taksa i vrlo skupih dadbina. Posebnu panju vlasti su dune
ukazati najugroenijim kategorijama stanovnitva, kao to su nezaposlene osobe, radnici na
ekanju, osobe koje imaju posebne potrebe, za rad nesposobne osobe, penzioneri, stare osobe
bez penzija, rtve rata i drugi. Prema relevantnim procjenama, danas u Bosni i Hercegovini
60% stanovnitva nema zaposlenje. Ove osobe ive na rubu egzistencije, a petina stanovnitva
nae zemlje ivi ispod granice siromatva. Pomo koju ovi graani dobijaju od socijalnih
ureda je minimalna, neredovna i vremenski ograniena. Veliki broj graana prisiljen je raditi
na crno. Osim to su za svoj rad minimalno plaeni, poslodavac im ne uplauje zakonom
predviena sredstva za zdravstveno, socijalno i penzijsko osiguranje. Time su njihove
mogunosti za ostvarivanje ovih prava veoma ograniene ili potpuno onemguene.
Penzioneri, osobe sa posebnim potrebama, rtve rata i druge ranjive grupe su u posebno tekoj
situaciji. Socijalna prava su, kao to smo ranije rekli, relativna ljudska prava. Dakle, iako
graani ne mogu, na primjer, bezuslovno zahtijevati od vlasti da im obezbijedi radna mjesta,
drava je obavezna da djeluje tako da se graanima u to veoj mjeri omogui ostvarivanje
njihovih socijalnih prava.
Zakljuak
Kao to smo ranije rekli, organi vlasti jedne drave obavezni su da svakom graaninu
obezbijede ostvarivanje njegovih osnovnih ljudskih prava. Obim potivanja ljudskih prava
ovisi o stepenu izgradnje demokratskih struktura vlasti i vladavine zakona. Iako se ljudska
prava danas mnogo koriste u javnom govoru, ona se esto zloupotrebljavaju radi

72

opravdavanja javnih ili privatnih ciljeva i akcija, te za stvaranje slike o naem drutvu kao
demokratskom.
Slabo potivanje ljudskh prava posljedica je i neinformisanosti graana o tome koja su
njihova ljudska prava i nepoznavanje mehanizama za njihovu zatitu.
Posljedice nepotivanja ljudskih prava i njihovi negativni dometi na cjelokupno drutvo esto
su nepoznati predstavnicima organa vlasti i onima koji provode vlast.
Nepotivanje ljudskih prava dovodi do:
Negacije ovjeka kao pojedinca i njegove vrijednosti
Nemogunosti zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba
Neslobode
Neravnopravnosti
Onemoguavanja samorealizacije pojedinca
Konflikata i sukoba
tete demokratskom razvoju drutva
Umanjivanja ugleda drave
Ipak se moe rei da odnos vlasti prema obavezama koje se odnose na zatitu ljudskih prava,
i dravnim institucijma i nevladinim organizacijama, koje se bore za njihovo potivanje,
postaje sve pozitivniji. Rad ovih institucija od izuzetne je vanosti za demokratski razvoj
Bosne i Hercegovine. Rijetko koja drava ima ovako snano razvijene institucije za razvoj i
zatitu ljudskih prava. Ovo je i rezultat realnih potreba, a i dogovora sa meunarodnom
zajednicom, iji je cilj da se naa domovina to bre razvije i dostigne standarde koji e joj
omoguiti ravnopravan poloaj u meunarodnoj zajednici.
Institucije za zatitu ljudskih prava
Ranije smo rekli da su prvenstveno vlasti odgovorne za razvoj i zatitu ljudskih prava. Sve
njene institucije su obavezne promovisati ljudska prava i spreavati da dolazi do njihove
povrede. Kako bi ostvarivanje ovih obaveza bilo to uspjenije, postoje posebne institucije
koje kontroliu djelovanje vlasti.
Trenutno est institucija u naoj zamlji ima obavezu da promovie, titi i kontrolie potivanje
ljudskih prava. To su:
Ustavni sud Bosne i Hercegovine i ustavni sudovi entiteta
Ministarstvo Bosne i Hercegovine za ljudska prava, izbjeglice i azil
Dom za ljudska prava
Ured ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine
Ured ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine
Ured ombudsmana Republike Srpske
Pored njh postoji niz domaih nevladinih i meunarodnih organizacija koje djeluju na
poboljanju situacije ljudskih prava u naoj zemlji.
U nastavku emo se osvrnuti na dravne institucije.

73

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Mandat Ustavnog suda je, prije svega, ocjenjivanje da li je neki zakon u skladu sa Ustavom
Bosne i Hercegovine. Ovaj sud takoe ocjenjuje da li je neki zakon u skladu sa
meunarodnim dokumetima na ije se potivanje obavezala naa zemlja. Pored toga, Ustavni
sud prima albe na odluke svih sudova, ukoliko se u njima navodi da je nekom njihovom
odlukom dolo do krenja ustavnosti i zakonitosti u Bosni i Hercegovini i odredbi o ljudskim
pravima. Sud radi na osnovu vlastite inicijative ili na osnovu inicijative nekog drugog
subjekta.
Ministarstvo za ljudska prava, i izbjeglice i azil
Ministarstvo za ljudska prava, izbjeglice i azil osnovano je 2000. godine i jedno je od
minstarstava Vijea ministara Bosne i Hercegovine. Ono je sredinje tijelo vlasti za zatitu
ljudskih prava i odgovorno je za jednako potivanje ljudskih prava na teritoriji cijele Bosne i
Hercegovine.
Ono titi ljudska prava i prava izbjeglica i bavi se emigracijom, imigracijom i azilom. Djeluje
u skladu sa
Ustavom Bosne i Hercegovine
Optim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini
Meunarodnim konvencijama i drugim aktima nadlenih institucija Bosne i
Hercegovine
Obaveze Ministarstva su da:
Zajedno sa meunarodnim organizacijama u naoj zemlji, lokalnim nevladinim
organizacijama i drugim institucijama uestvuje u izradi planova za aktivnosti
na polju ljudskih prava
Inicira donoenje pojedinih zakona i daje miljenja i preporuke o prijedlozima
zakona
Nadleno je za zakonodavnu reformu koja se odnosi na Zakon o jednakosti
spolova i Zakon o pravima nacionalnih manjina
Upuuje upite drugim dravnim organima u vezi sa ljudskim pravima
Djeluje na jaanju svijesti o meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i
o znaaju koji ljudska prava imaju
Koordinira djelovanje raznih aktera na polju ljudskih prava, posebno prava
izbjeglica
Prikuplja informacije o ljudskim pravima u naoj zemlji i omoguava razmjenu
informacija
Ministarstvo je nadleno za izradu izvjetaja koje je naa zemlja obavezna
podnositi raznim tijelima Ujedinjenih nacija i drugim meunarodnim
institucijama. Ovi izvjetaji odnose se, izmeu ostalog, na usklaivanje zakona sa

74

meunarodnim dokumentima koje je naa zemlja ratifikovala, stanje ljudskih

prava u zemlji i mjerama koje se preduzimaju na njihovom unapreenju
U budunosti e ovo ministarstvo imati sve veu i veu nadlenost. Izmeu ostalog,
predvieno je da ono bude glavno tijelo u naoj zemlji za definisanje politike i izradu
zakonodavstva kojim se reguliu pitanja imigracije i azila i borbe protiv trgovine ljudima.
Dom za ljudska prava
Dom za ljudska prava je specifina institucija u Bosni i Hercegovini i privremenog je
karaktera. On je osnovan aneksom 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dom za ljudska prava
ini 14 sudija - etiri iz Federacije Bosne i Hercegovine, dva iz Republike Srpske, dok ostale
postavlja Ministarsko vijee Savjeta Evrope. Mandat Doma za ljudska prava ogranien je na
razmatranje albi koje mu se podnesu zbog navodnih krenja Evropske konvencije o ljudskim
pravima. Dom prima albe o naruavanju ljudskih prava koje mu upuuje ombudsman ili
direktno pojedinci, koji mogu biti predstavnici vlasti, nevladinh organizacija, pojedinci ili
grupe pojedinaca, rtve nasilja ili srodnici umrlih ili nestalih osoba. Preliminarna prijava
moe se podnijeti pismenim ili usmenim putem. Da bi se mogao pokrenuti postupak pred
Domom za ljudska prava, neophodno je da su prije toga iscrpljena sva druga pravna sredstva i
da se postupak po albi u istom trenutku ne vodi pred nekim drugim dravnim organom. Dom
daje prvenstvo albama koje se tiu ozbiljnih i sistematskih krenja ljudskih prava.
Postupak pred Domom za ljudska prava zavrava tako to Dom donosi odluku kojom se
odreuje da li je dolo od krenje nekog od ljudskih prava i koje mjere je neophodno
preduzeti da se ovo krenje zaustavi, te da se otklone negativne poslijdice do kojih je ono
eventualno dovelo. Dravne institucije Bosne i Hercegovne su obavezne da izvravaju odluke
Doma za ljudska prava. Prema tome, on je sudska instanca, za razliku od Institucije
ombudsmana, o kojoj emo govoriti u nastavku.
Nakon to je naa zemlja postala lanicom Vijea Evrope, Dom za ljudska prava postepeno e
prestati da djeluje. Naime, lanstvom u Vijeu Evrope svi nai graani dobijaju pravo da
pokrenu postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Prije svog ukidanja,
Dom za ljudska prava e dio svojih funkcija prenijeti na Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Institucija ombudsmana
Institucija ombudsmana je nova u Bosni i Hercegovini. Ombudsman vodi porijeklo iz
vedske. U ovoj zemlji je 1809. godine uspostavljena prva institucija ombudsmana. Sline
institucije su i ranije postojale u nekim arapskim zemljama i Kini. Danas je institucija
ombudsmana sastavni dio demokratskog sistema u vie od stotinu zemalja.
Ombudsmani su duni tititi ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamene Ustavom i
meunarodnim sporazumima, koje je ratifikovala ili na drugi nain prihvatila Bosna i
Hercegovina i njeni entiteti.
Cilj djelovanja ombudsmana je da privole vlasti, ukljuujui tu i parlamente, da otklone
diskriminirajue propise ili praksu koji dovode do masovnog krenja ljudskih prava. Na ovaj
nain ombudsmani djeluju na ponaanje i odgovornost vlasti. Dakle, oni su korektiv vlasti.
Dok Vrhovni sud Bosne i Hercegovine i ustavni sudovi obavljaju sudsku vlast, Institucija
ombudsmana nema takav mandat. Meutim, ombudsmani mogu ispitivati djelatnost bilo koje
institucije kao i osobe za koje se sumnja da su krile ljudska prava. Ombudsmani mogu
istraivati sve slubene dokumente, ukljuujui i tajne, kao i sudske i pravne spise, i

75

prisustvovati sudskim i upravnim postupcima. Oni, takoe, imaju pravo pristupa svim
mjestima gdje se nalaze osobe liene slobode.
Mandat
Ombudsman djeluje po vlastitoj inicijativi. Meutim, on moe djelovati i na osnovu
inicijative ili albi graana. Nevladine organizacije i meunarodne organizacije takoe mogu
inicirati aktivnosti ombudsmana.
Zadaci ombudsmana su da:
titi osnovna i sva druga ljudska prava
Uestvuje u procesima bitnim za sigurnost i zatitu prava svih graana i uspostavi
vladavine prava, a posebno reformi pravosua, administracije, policije, i zatiti
slobode izraavanja
titi prava izbjeglih i raseljenih lica i otklanjanja posljedica etnikih progona
Potie na usklaivanje domaeg zakonodavstva sa evropskim konvencijama o
osnovnim ljudskim pravima
Poklanja posebnu panju zatiti prava manjina, izbjeglica, djece, ena, lica sa
posebnim potrebama, lica lienih slobode i drugih
Ukazuje na krenja i neophodnost ostvarivanja socijalnih prava graana
Analizira i ukazuje na uzroke nefunkcionisanja organa vlasti
Obuava graane i strukture vlasti o znaaju promocije, zatite i potivanja ljudskih
prava
Ombudsman obino podnosi godinji izvjetaj parlamentu i premijeru vlade podruja na
kojem djeluje. Svoje izvjetaje ombudsman dostavlja i Uredu visokog predstavnika u Bosni i
Hercegovini, OSCE, predstavnicima meunarodnih organizacija i drugima. Izvjetaji najee
sadre i preporuke o tome kako vlasti mogu djelovati na promociji i zatiti ljudskih prava, te
otklanjanju posljedica njihovog krenja. Za uspjean rad ombudsmana je izuzetno vaan
dobar odnos sa parlamentom, koji davanjem podrke ombudsmanima u njihovom miljenju i
njihovim preporukama istovremeno daje smjernice drugim organima vlasti za njihov rad.
Ombudsmani se ne zadravaju samo na istragama i izvjetavanju. Oni pokuavaju da ostvare
pozitivan uticaj na sva tri oblika vlasti - zakonodavnu, sudsku i izvrnu. Vano je napomenuti
da ombudsmani nemaju mogunost prisile, nego iskljuivo djeluju na osnovu preporuka.
Preporuke ombudsmana nisu pravno obavezujue. Meutim, u praksi ih vlasti sve vie
potuju.
Ombudsman Bosne i Hercegovne
Ombudsman Bosne i Hercegovine ima ovlatenje da istrauje navodna krenja ljudskih prava
i daje preporuke na koji nain se ona mogu sprijeiti ili otkloniti.
Ombudsman istrauje prijave o povredi ljudskih prava u oblasti:
Zapoljavanja i radnih odnosa
Mentalno oboljelih i lica sa posebnim potrebama
Izdavanja isprava
Odgaanja sudskih postupaka

76

Obrazovanja, ukljuujui upis i kolarine

Slobode vjeroispovijesti
Slobode izraavanja
Rada policije i postupanja prema osobama koje se nalaze u zatvorima
Postupaka drugih organa koji imaju upravnu vlast
Ukoliko vlasti ili institucije vlasti ne slijede preporuke ombudsmana Bosne i Hercegovine, on
moe sluaj proslijediti na rjeavanje Domu za ljudska prava. Ombudsman Bosne i
Hercegovine ima Glavni ured u Sarajevu, te kancelarije u Banjoj Luci i Brkom. Sadanji
ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine je stranac i zove se Frank Orton. Njega e
2004. godine naslijediti tri domaa strunjaka.
Pored Centralne institucije ombudsmana postoje i ombudsmani entiteta.
Ombudsman Federacije Bosne i Hercegovine
Ombudsman Federacije Bosne i Hercegovine osnovan je jo 1995. Ombudsman ima Centralni
ured u Sarajevu i lokalne urede u svakom kantonu. Postoje tri ombudsmana, koji predstavljaju
veinske narode u Federaciji BiH. Ombudsmani Federacije BiH mogu ispitivati rad bilo koje
institucije u Federaciji Bosne i Hercegovine, kantonu ili optini. Radi to bolje saradnje
Parlamenta Federacije BiH i Institucije ombudsmana, osnovano je Zajedniko povjerenstvo,
koje ine lanovi Doma naroda i Zastupnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine.
Ombudsmani su posebno aktivni u unapreenju to vee primjene ljudskih prava, rade na
otklanjanju teta nastalih njihovom povredom i pozitivno djeluju u procesu izgradnje
demokratskog drutva.
Ombudsman Republike Srpske
Ured ombudsmana Republike Srpske osnovan je 2000. godine i ine ga tri osobe.
Ombudsman ima Glavni ured u Banjoj Luci i etiri terenska ureda. Ovlaten je da titi ljudska
prava i interese fizikih i pravnih osoba, koja su zajamena Ustavom Bosne i Hercegovine,
Ustavom Republike Srpske i meunarodnim dokumentima koje je naa drava prihvatila.
Ipak, nadlenost ombudsmana Republike Srpske najvie je usmjerena na praenje rada organa
upravljanja i zakonitosti u njhovom radu. Ombudsman takoe ima pravo ispitivati djelovanje
svih sudskih organa i sluajeve loeg funkcionisanja sudskog sistema. Ombudsman se ne
moe mijeati u rad sudova.
Institucije meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
U naoj zemlji je prisutno vie meunarodnih organizacija, koje u ime meunarodne zajednice
pomau u ponovnoj izgradnji nae domovine. Upravni odbor Vijea za implementaciju mira u
Bosni i Hercegovini, kojim je utvrena podjela nadlenosti izmeu meunarodnih
organizacija, osnovan je 2002. godine. Kao etiri prioritetna zadatka meunarodne zajednice
u naoj zemlji utvreni su: vladavina prava, izgradnja institucija, razvoj ekonomije i povratak
izbjeglica. Dugoroni cilj meunarodne zajednice je, da uz pomo ovih organizacija,
uspostavi demokratsko drutvo koje e za svoj osnov imati ljudska prava. Ovdje emo
predstaviti organizaciju i mandat najvanijih od tih organizacija.

77

Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR)

Ured visokog predstavnika je najznaajnija institucija meunarodne zajednice u naoj zemlji.
Dejtonski mirovni sporazum dao je u nadlenost visokom predstavniku da u ime
meunarodne zajednice nadgleda provoenje ovog sporazuma. Visoki predstavnik koordinira
djelovanje svih drugih institucija meunarodne zajednice u naoj zemlji. Mandat visokog
predstavnika je utvren aneksom 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njime se on utvruje
kao najvia instanca meunarodne zajednice za provoenje civilnog dijela sporazuma. Visoki
predstavnik djeluje u skladu sa smjernicama koje dobija od Savjeta za implementaciju mira.
Savjet za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini predstavlja grupu od 55 zemalja i
meunarodnih organizacija koje podravaju mirovni proces. Upravni odbor Savjeta za
implementaciju mira u Bosni i Herecegovini imenuje visokog predstavnika. Sadanji visoki
predstavnik je Paddi Ashdown, porijeklom Englez.
U poetku je angaman visokog predstavnika bio prilino ogranien. Danas on obavlja vanu
funkciju osiguravanja uspjenog djelovanja institucija Bosne i Hercegovine. Kancelarija
visokog predstavnika zalae se posebno za efektivno funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao
moderne drave, posebno njenih dravnih institucija, ekonomske reforme i povratak
prognanika i izbjeglica. Druga vana pitanja kojima se visoki predstavnik bavi su pitanje
pravnih i zakonskih reformi, zatita ljudskih prava, reforma obrazovnog sistema, reforma
medija i integracija Bosne i Hercegovine u Evropu. Visoki predstavnik o svom radu
periodino izvjetava Ujedinjene nacije, Evropsku uniju i strane vlade, stranke i druge
organizacije.
Visoki predstavnik je na konferenciji u Bonu 1997. godine dobio jo vee nadlenosti. Na
ovoj konferenciji je Savjet za implementaciju mira dao ovlatenja i zatraio od visokog
predstavnika da ukloni sa javnih funkcija sve one koji ometaju proces uspostave mira, te da,
po potrebi, usvaja ili donosi zakone za koje smatra da su neophodni kako bi se obezbijedilo
to bolje funkcionisanje drave i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava. Ovu funkciju visoki
predstavnik koristi samo u sluaju da nadleni organi za donoenje zakona ne uspiju da
donesu zakon ili donesu zakon kojim se kre ljudska prava ili se oteava ili onemoguava
njihovo ostvarivanje.
Visoki predstavnik se u svom radu rukovodi principom odgovornosti. To je koncept koji od
javnih funkcionera a posebno od nas, graana Bosne i Hercegovine, trai da preuzmemo
odgovornost za mirovni proces i probleme sa kojima se suoava naa zemlja.
Sjedite visokog predstavnika je u Sarajevu. Pored visokog predstavnika i njegovih saradnika,
u sjeditu su locirani i odjeli za politika, ekonomska i pravna pitanja, Odjel za suzbijanje
korupcije, Odjel za povratak i izgradnju, Odjel za ljudska prava i vladavinu prava, Odjel za
medije, Vojni odjel, te Odjel za odnose s javnou.
Misija Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi za Bosnu i Hercegovinu (OSCE)
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi igra izuzetno vanu ulogu u ponovnoj izgradnji
Bosne i Hercegovine. Njen mandat je utvren Okvirnim sporazumom za mir u Bosni i
Hercegovini u Dejtonu. OSCE je uspostavila posebnu misiju za nau zemlju. U skladu sa gore
navedenom podjelom nadlenosti, utvreni su i njeni prioriteti. To su: jaanje pravnog
sistema, podrka u uspostavi demokratske kontrole nad vojnim snagama i koordinacija
aktivnosti na stvaraju modernog i nediskriminirajueg obrazovnog sistema.

78

Aktivnosti Misije obavlja sedam odjeljenja:

Odjel za demokratizaciju - Ovaj odjel ima za cilj da ohrabri razvoj demokratije kroz
izgradnju transparentne i profesionalne politike prakse. Istovremno daje podrku
razvoju demokratskih institucija.
Odjel za ljudska prava - Djeluje na poboljanju ljudskih prava u cijeloj Bosni i
Hercegovini i za sve njene graane. Slubenici ovog odjela istrauju i izvjetavaju o
navodnim krenjima ljudskih prava i interveniu u pojedinim sluajevima. Ovaj odjel
podrava povratak prognanika i izbjeglica i pomae im u ostvarivanju njihovih prava
na bezbjednost, obrazovanje i zapoljavanje, te ostvarivanje njihovih socijalnih i
drugih prava. Odjel posebnu panju poklanja spreavanju diskriminacije i krenja
ljudskih prava manjina.
Odjel za izbore - Prati da li osobe zaduene za organizaciju i provoenje izbora i
njihovih rezultata potuju Izborni zakon i prua pravnu, tehniku i politiku podrku
optinama u organizaciji izbora.
Odjel za obrazovanje - OSCE ima ulogu koordinatora za razvoj modernog sistema
obrazovanja u naoj zemlji. U ovome sarauje sa bosanskohercegovakim vlastima i
drugim predstavnicima meunarodne zajednice u naoj zemlji.
Odjel za sigurnost i saradnju - Odjel djeluje na ostvarivanju vee transparentnosti,
povjerenja i saradnje meu entitetskim vojskama, ograniavanju naoruanja i
uspostavljanju demokratske kontrole nad njima.
Misija se sastoji od Glavnog ureda u Sarajevu, etri regionalna centra u Sarajevu, Tuzli,
Mostaru i Banja Luci i dvadeset etri terenska ureda. Regionalni centri koordiniraju aktivnosti
na terenu, kako bi se osiguralo da se politika i programi Misije provode u cijeloj dravi.
Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR)
UNHCR je specijalna organizacija Ujedinjenih nacija koja se bavi pitanjima izbjeglica. On je
u vrijeme rata u bivoj Jugoslaviji pruio pomo oko 3,5 miliona izbjeglica. UNHCR je
posebno poznat po tome to je za vrijeme rata organizovao zrani most za snadbijevanje
hranom Sarajeva, dok je ono bilo pod etvorogodinjom opsadom.
UNHCR je prisutan u naoj zemlji od 1991. godine. Danas je UNHCR u Bosni i Hercegovini
vodea organizacija odgovorna za implementaciju Dejtonskog sporazuma o miru, u dijelu koji
se odnosi na povratak prognanika, izbjeglica i raseljenih lica. Ovo podrazumijeva povratak,
obezbjeenje odrivosti tog povratka i reintegraciju u lokalno drutvo.
Dejtonskim sporazumom UNHCR-u je dato u zadatak da:
Koordinira poslijeratnu humanitarnu pomo
Izrauje planove o povratku
U saradnji sa drugima provodi te planove
Po dolasku mira u nau zemlju, UNHCR je uspostavio razne mjere koje omoguavaju glavni
cilj - povratak to vie izbjeglica i obezbjeenje njihovih osnovnih ljudskih prava. Te mjere su
izmeu ostalog:
Uestvovanje u uspostavljanju pravnog okvira koji treba da omogui povratak
Nadgledanje uslova povratka na terenu i intervencije u sluaju potrebe

79

Izrada izvjetaja o postojeim potrebama osoba koje su se vratile ili se

namjeravaju vratiti u svoja ranija prebivalita
Saradnja sa drugim akterima na aktivnostima koje se tiu ljudskih prava
prognanika, raseljenih osoba i povratnika. To su, izmeu ostalog, povratak,
imovina, dravljanstvo, carina, identifikacijski dokumenti, administrativne
prepreke, penzije
Obezbjeenje materijalne pomoi, iji je cilj olakanje povratka
Pruanje besplatne pravne i psihike pomoi onima kojima je to potrebno
Materijalnu pomo UNHCR distribuira kroz vladina ministarstva i lokalne vlasti, te putem
drugih meunarodnih organizacija i lokalnih nevladinih organizacija. UNHCR najvie
sarauje sa Ministarstvom za ljudska prava, izbjeglice i azil, Ministarstvom za izbjeglice i
raseljena lica u Republici Srpskoj, ministarstvima za socijalne poslove, organizacijama
povratnika, Helsinkim komitetom za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i drugim.
Programi UNHCR-a se obezbjeuju putem aktivnog uea, posmatranja, i putem njegovih
kancelarija u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru i mnogih manjih terenskih kancelarija,
svugdje gdje je povratak aktuelan.
U godinama koje dolaze bie manja potreba za djelovanjem UNHCR-a, jer e se izbjeglice ili
vratiti u svoja predratna prebivalita ili nastaviti ivjeti u novim sredinama.
Pored ovih, postoje i mnoge druge institucije meunarodne zajednice u naoj zemlji.
Nevladine organizacije
Nevladine organzacije u naoj zemlji u osnovi predstavljaju aktivno i demokratsko
angaovanje graana na promociji, potivanju i spreavaju krenja ljudskih prava, te razvoju
demokratije. One predstavljaju bosasnkohercegovako civilno drutvo. Pregled najvanijih od
njih moe se nai na kraju knjige.

80

Objanjenje rijei
Zakon sa retroaktivnim djejstvom je zakon ije se vaenje protee na odreeni period
unazad. Donoenje ovakvih zakona nije preporuljivo, jer se njima stvara pravna
nesigurnost.
Transparentnost podrazumijeva da se odreeni procesi u jednom drutvu provode tako da
se omogui da javnost ima potpun uvid u nain njihovog provoenja.
Transparentnost je instrument kojim se ostvaruje kontrola vlasti.
Pitanja
Koja ljudska prava vae u Bosni i Hercegovini?
Koji su meunarodni dokumenti o ljudskim pravima vaei u naoj zemlji?
Koje probleme imamo na polju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini?
Koje su institucije u naoj zemlji odgovorne za unapreenje ljudskih prava i
kakav je njihov mandat?
5. Koje su najznaajnije meunarodne organizacije u naoj zemlji?
6. Navedi nekoliko primjera koji ukazuju na potrebu unapreenja ljudskih prava u
naoj zemlji.
1.
2.
3.
4.

81

PRAVA U DRUTVENOJ
DEBATI

5.

Kakvu ulogu ljudska prava igraju u rjeavanju problema vezanih za

okolinu, siromatvo, nasilje, rasizam i diskriminaciju? Koju bi ulogu
religija trebalo da igra u drutvu? Kako odrediti starosnu granicu za rad?
Na koje se kazne moe biti osuen? Koja odgovornost lei na privredi jedne
zemlje kada je rije o borbi protiv nasilja? Ljudska prava imaju centralno
mjesto i u ovim i u nizu drugih pitanja. Ona nam ne daju gotove odgovore,
ali nam daju smjernice za rjeavanje problema.
Njl Hstmlingen, Enver uliman i Gunnar M. Karlsen

82

RASIZAM
Socijalni ivot predstavlja dijalog i zajednitvo sa drugim ljudima. Grupisanje je uobiajen
proces, nezavisan od kulture ili drutva o kojem se radi. Odreenim grupama ljudi dodjeljuju
se razliite osobine. Ovu pojavu nazivamo socijalnom kategorizacijom. Ovakva kategorizacija
slui identifikaciji, kako grupe, tako i lanova grupe. Ali kategorizacija nije samo izraz
za zajedntvo, nego i za socijalne granice i linije razgranienja. Neko ulazi u odreenu kategoriju,
dok drugi ostaju vani. Dakle, isti proces vodi ka zajednitvu, ali i ka socijalnoj podijeljenosti i
uspostavljanju granica.
Stavljanje ljudi u kategorije i davanje tim kategorijama odreenih osobina preduslov je za to
da mi kao ljudi moemo, na predvidljiv nain, da se odnosimo prema sredini u kojoj ivimo.
Do ovakve kategorizacije najee dolazi automatski i bez razmiljanja, i niko od nas na nju
nije imun. Ukoliko nam neko kae da dolazi iz Irana, Moldove ili iz Rusije, mi ga najee
smjestimo u odreenu kategoriju ljudi, i ve znamo kakva je osoba. Iako je kategorizacija
ljudi neto to je teko izbjei, treba uvijek imati na umu da njome drugima oduzimamo
njihovu individualnost, pa tako odreenu osobu svodimo na pretpostavljene osobine grupe u
koju smo je svrstali.
Osnov za kategorizaciju mogu biti stvarne ili pretpostavljene razlike: socijalne, ekonomske, kulturne,
razlike u interesima itd. Ali osnov takoe moe biti i rasna, nacionalna, etnika, religijska ili neka druga
razliitost. Ekstreman oblik kategorizacije je uspostavljanje dvije grupe - mi i oni drugi. Mi se sastoji od
svih nas koji vjerujemo da pripadamo odreenom zajednitvu. Drugi su svi oni koji su van naeg
zajednitva. Drugi su oni koji nisu kao mi, koji nisu roeni od roditelja kao to su nai, koji moda nemaju
istu religiju kao mi, koji ne govore istim jezikom kao mi, koji su drugaiji.
Zloini u protekom ratu u naoj zemlji bili su omogueni time to su ljudske osobine onih
drugih bile reducirane. Prvo su pojedinci bili kategorizirani prema njihovoj nacionalnoj,
etnikoj ili religijskoj pripadnosti, a zatim su poistovjeivani sa etnicima, ustaama i
Turcima. etnici, ustae ili Turci nisu jednako vrijedni kao mi, njihova srca su drugaija, oni
su zloinici i fanatici. Zbog toga predstavljaju opasnost, zato ih je potrebno protjerati,
eliminisati ili istrijebiti. Tokom rata su mnogi Srbi, Hrvati i Bonjaci bili jedni drugima
drugi. Danas je neophodno vratiti ljudsko lice onim drugim, kao ljudima koji imaju iste
osnovne potrebe i ista ljudska prava kao i svi drugi.
Oni koje mi vidimo kao druge, takoe prave socijalnu kategorizaciju, ali ne neophodno kao to to mi
inimo. Nain na koji mi kategoriziramo druge ne mora odgovarati, i najee ne odgovara njihovom
vlastitiom vienju sebe samih. Gledajui na taj nain, naa kategorizacija vie govori o nama samim, a
manje o onim drugim.
Kategorizacija ljudi esto dovodi do stvaranja predrasuda i stereotipa. Kao to sama rije
kae, predrasude su unaprijed stvorena ubjeenja o odreenoj situaciji ili ljudima, iako nam
nedostaje objektivna osnova za to. Predrasude mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivna
predrasuda moe biti kada imamo predubjeenje da su svi Afrikanci muzikalni i da vole
plesati. Negativna predrasuda moe biti kada imamo predubjeenje da su svi oni lijeni.
Predrasude u pretjeranoj formi, koje su pridodate odreenoj kategoriji ili odreenom tipu ljudi
mogu se nazvati stereotipima.
Predrasude i stereotipi nisu neto to neko ima, a neko nema. Svi mi, u manjoj ili veoj mjeri,
imamo predrasude ili sterotipe o drugima. Pitanje je samo koliko smo toga svjesni i koliko
pokuavamo da ih relativiziramo.
Predrasude i stereotipi koji su stavljeni u sistem mogu dovesti do rasizma.

83

Rasizam je drutvena pojava koja uspostavlja podreenost neke grupe ljudi na osnovu neke od
njenih osobina. To je ponaanje ili dranje koje moe dovesti do diskriminacije ili
iskljuivanja jedne osobe ili grupe ljudi na osnovu rasne, nacionalne, etnike, religijske,
kulturne ili neke druge pripadnosti. Dakle, svako pravljenje razlike meu ljudima na osnovu
neke od njihovih pripadnosti, koje ima za cilj ograniavanje ili spreavanje odreene grupe
ljudi da se ravnopravno sa svim ostalima koristi svojim osnovnim ljudskim pravima, moemo
nazvati rasizmom. Rasizam moe, ali uvijek i ne mora, voditi do diskriminacije.
Historijski razvoj
Naune teorije o osobinama pojedinih rasa bile su rairene u Evropi i Sjevernoj Americi sve
do polovine 20. stoljea. Ovakve teorije esto su bile koritene da opravdaju diskriminaciju. U
ekstremnim sluajevima one su bile koritene da opravdaju ideje da se ljudi odbacuju iz
drutva ili ubijaju.
Ovakva opravdanja za rasizam gube svoju snagu kada se suoe sa injenicama. Ozbiljna
istraivanja su svaki put, bez izuzetka, mogla da pokau da ne postoje dokazi za to da je jedna
rasa nadreena nekoj drugoj, a ova istraivanja podrana su dogaajima u svijetu danas. Na
primjer, prelaz na novu vladu u Junoj Africi, sa Nelsonom Mandelom kao prvim
predsjednikom, pokazao se uspjenim. Jedan drugi primjer su ranije rasno podijeljene kole u
junim dravama u SAD. Tvrdilo se da Afroamerikanci nisu bili u stanju da ue isto gradivo
kao bijelci i da je zbog toga bilo neophodno imati rasno podijeljene kole. Novija istraivanja,
meutim, pokazuju da danas otprilike isti broj crnih i bijelih Amerikanaca zavrava
gimnaziju, dok je, u poreenju sa bijelim uenicima, zavrava otprilike dva puta vie uenika
porijeklom iz Azije.
Danas se, kada se ljude pokuava podijeliti u grupe, vie ne govori o razliitim rasama, nego o
etnicitetu, nacionalnosti, jeziku i religijskoj pripadnosti. U ovome lei dio razloga zato je
rasizam promijenio karakter. Umjesto da upuuje na biloke karakteristike, on se sada vie
usmjerava na kulturne specifinosti. I umjesto da otvoreno tvrdi da su neke kulture manje
vrijedne, on sada kae da osobe iz razliitih kultura ne mogu ivjeti u istom drutvu. Primjeri
konflikata u kojima su se razliite etnike grupe meusobno borile, koriste se da podre ovu
tvrdnju.
Rezultati ove vrste rasizma esto su isti kao i kod klasinog rasizma: segregacija,
diskriminacija i progon.
Ukratko, moemo rei da rasnu diskriminaciju predstavljaju odreene vrste neravnopravnog
tretiranja. lan 1 Konvencije UN iz 1965. godine o ukidanju svih vrsta rasne diskriminacije
glasi:
U ovoj konvenciji izraz rasna diskriminacija znai svako neravnopravno postupanje,
odbacivanje, smanjivanje prava ili povlaivanje na osnovu rase, boje koe, porijekla ili
nacionalnog ili etnikog korijena, iji je cilj ili djelovanje ukinuti ili ograniiti priznavanje,
uivanje ili ravnopravno provoenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na ekonomskom,
socijalnom, kulturnom ili bilo kojem drugom podruju drutvenog ivota.
Rasizam u svijetu
Tradicionalno utemeljenje za rasizam bilo je da su neke rase nadreene drugima: ljudi koji
im pripadaju su inteligentniji, vii, ljepi, osjeajniji ili bolji trgovci. Psiholoki uzrok rasizma
esto je potreba da se pripada jednoj cjelini, to daje veu sigurnost i mogunost da se na

84

nekoga prebaci krivica kada stvari loe krenu. Monici igraju na kartu ove potrebe, esto da bi
dobili na izborima, postigli jedinstvo nacije u odnosu na spoljnog neprijatelja ili da bi
odvratili panju sa podruja na kojima nisu uspjeli da postignu rezultate. Rasizam se esto
koristio u pripremi graana na odreene politike poteze, njime se opravdavalo ropstvo, on je
bio opravdanje za kolonijalizam, a u bivoj Jugoslaviji za pripremu i voenje ratova protiv
drugh naroda.
anterfile
UN protiv rasizma
UN su od poetka dale vaan prioritet borbi protiv rasizma, izmeu ostalog tako da su
usvojile izjave i pravne dokumente protiv rasizma i rasne diskriminacije. UN su organizovale
tri svjetske konferencije, iji su rezultat izjave i planovi za djelovanje na osnaivanju borbe
protiv rasizma. Prva svjetska konferencija odrana je 1978, druga 1983, a trea 2001.
godine. Ova posljednja konferencija odrana je u Durbanu u Junoj Africi, i bavila se najvie
praktinim mjerama za borbu protiv rasizma.
Vie informacija:
http://www.unhcr.ch/html/racism/index.htm
Velika tragedija nije brutalnost zlih ljudi, ve utnja dobrih
Martin Luther King (1929-1968), ameriki borac za graanska prava
Njemaki nacizam zasnivao se na mnogima od ovih ideja. Vlastodrci su, na primjer, tvrdili
da su Jevreji krivi za ekonomske probleme, Romi za kriminalitet, a Slaveni za prenaseljenost.
Tvrdili su i da je arijevska rasa rasa prirodnih vladalaca, kojima svi ostali moraju da se
podrede. Osnovni cilj nacista, prema tome, bio je da uspostave ovakav poredak u Njemakoj,
ali i u svijetu. Na ovaj su nain vlastodrci sebi osigurali podrku onog dijela njemakog
stanovnitva, koji nije bio obiljeen oznakom podreen, stranac, drugaiji ili
neprijatelj.
Ideje o razliitostima rasa nisu bile strane ni Amerikancima, Englezima, Francuzima,
Talijanima, Japancima, Rusima ili drugima koji su uestvovali u Drugom svjetskom ratu. Ove
ideje bile su praktikovane za vrijeme kolonizacije Afrike, Amerike i Azije, a provoene su i
na nacionalnom planu. Ono to je u prvom redu dijelilo nacistiki rasizam od ostalih, bila je
volja da se ove ideje potpuno i bezobzirno provedu: est miliona Jevreja pogubljeno je pod
ovim rasistikim motom, a veliki broj Roma, Tatara i Slavena dijelio je istu sudbinu.
Bili smo, naalost, svjedoci toga da su isti argumenti koriteni prilikom raspada bive
Jugoslavije 90-ih godina prolog soljea. Ratna djejstva, tortura, masovna silovanja,
koncentracioni logori, bespravna pogubljenja - opravdavana su kulturnom nadmonou, ili
time da ljudi razliitih kultura ne mogu ivjeti u istom drutvu. Motiv etnikog ienja, koje
je bilo provoeno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, bio je: ostvariti stanovnitvo
koje e imati istu nacionalnost i religiju.
Pogubljenja i etniko ienje nisu jedina gruba krenja ljudskih prava koja su proizala iz
rasizma. Ropstvo u SAD, koje je trajalo do graanskog rata (1861 1865), bilo je pravdano
time da su Afrikanci podreeni bijeloj rasi, a istim opravdanjem koristili su se i danski i
norveki pomorci koji su prevozili roblje od Afrike do Amerike. Robovi su bili potpuno
obespravljeni; vlasnik ih je mogao prodati, kazniti ili pogubiti, bez da se iko iz vlasti i osvrne
na to.

85

Ljudska prava utvruju da niko ne smije biti rtva medicinskih eksperimenata bez vlastitog
doputenja. Japanske okupacijske snage u Kini prekrile su ovo pravilo time to su vrile
opsena istraivanja nad kineskim zatvorenicima, koja su dovela do toga da su mnogi
zatvorenici umrli u stranim bolovima. I ovdje je opravdanje bilo slino kao i u drugim
sluajevima: kineski ivoti nisu imali nikakvu vrijednost, zato to je japanska rasa via.
Juna Afrika dugo je bila drava aparthejda, gdje su prava stanovnika zavisila od toga kojoj
su rasi pripadali. Natpis na kojem je stajalo Samo za bijelce, mogao se vidjeti, izmeu
ostalog, iznad autobuskih sjedita, na klupama, toaletima, bioskopima, parkiralitima,
restoranima Oni koji nisu bili bijelci, morali su ivjeti u specijalnim podrujima; najbolje
kole bile su rezervisane za bijelu djecu; najodgovorniji poslovi za bijele ljude, samo su
bijelci mogli da dobiju dozvolu da se bave trgovinom, a i svi lanovi vlade bili su bijeli. Vlasti
su opravdavale politiku aparthejda nadmonou bijele rase i tvrdile da bi demokratija i
ravnopravnost doveli do haosa i graanskog rata. Juna Afrika krila je ljudska prava svojom
politikom aparthejda i nakon izvjesnog vremena susrela se sa ekonomskim, politikim,
kulturnim i sportskim bojkotom veine zemalja u svijetu.
Rasizam u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina je vijekovima bila vienacionalna, multietnika, multikulturna, zemlja sa
mnogo razliitih religija, od kojih su najrairenije islam, pravoslavlje, katolianstvo i
judeizam. Ljudi su ivjeli u svojoj kulturi i vjeri, istovremeno potujui i ivei kulturu i vjeru
i onih drugih. To je bio nain ivljenja. Dok je, na primjer, Ustavom Norveke od 1814.
godine Jevrejima bio zabranjen ulaz u ovu zemlju, a njihovo naseljavanje potpuno iskljueno,
dotle su oni imali potpunu slobodu kretanja i naseljavanja u Bosni i Hercegovini. Dok su u
veem dijelu Evrope tokom Drugog svjetskog rata bili izloeni progonima i genocidu, dotle
su im njihovi susjedi u naoj zemlji pruali pomo i zatitu.
Danas je slika ovakve Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri poremeena. Sistematsko i
masovno etniko ienje stanovnitva, koje je bilo jedan od ciljeva rata u naoj zemlji i
protiv nje, opravdavano je nemogunou suivota izmeu pripadnika razliitih nacionalnih
grupa. Tvrdnje da ljudi razliitih nacionalnosti ne mogu ivjeti zajedno zbog razliitih kultura
kojima pripadaju, predstavlja novu formu rasizma, takozvani kulturni rasizam. Ovdje je
rasizam, ba kao to to rade mnoge opasne bolesti, samo promijenio masku. Meutim,
unutranja dinamika je ostala ista, segregacija ljudi na osnovu pripadnosti odreenoj
nacionalnoj grupi.
Nisu objektivne razlike meu narodima te koje oteavaju suivot, nego sistematski stvarana
slika stvarnosti u kojoj se te razlike istiu, gdje su one veoma vane i gdje onemoguavaju
komunikaciju. Ukazivanje na takve razlike, zajedno sa kategorizacijom pojedinaca prema
nekoj pripadnosti, u naem sluaju odreenoj nacionalnoj grupi vodi rasizmu i diskriminaciji
u naoj zemlji.
Meutim, nisu nacije te koje se sreu, nego pojedinci sa svojim ivotnim znanjima i
iskustvima. Pojedinci su ti koji se susreu na pijaci kulture, gdje dolaze sa svojim kulturnim
prtljagom i razmjenjuju dobra. Tu se deava takozvana kulturna razmjena i nije nikakva
iznimka da dvije osobe koje pripadaju razliitim kulturnim i nacionalnim grupama mogu
imati vie zajednikog nego dvije osobe iste nacionalnosti. Istina je da su vienacionalna
drutva graena na suprotnostima. Razlike su ponekad izvori nesporazuma. Meutim, tamo
gdje postoje razlike, tamo postoji i razmjena. Gdje postoji razmjena, postoji i napredak. Tamo

86

gdje ne postoje razlike, ne moe doi ni do razmjene. Tamo gdje nema razmjene, nema ni
napretka.
Rasizam danas
Iako je rat zavren, u naoj zemlji i dalje postoji diskriminacja na osnovu pripadnosti
odreenoj naciji ili manjini. Statistike pokazuju da pripadnici svih naroda, zavisno od toga u
kojem entitetu ive, ili u cijeloj zemlji:
tee dobijaju posao
tee ostvaruju svoja imovinska prava
tee ostvaruju socijalna prava
tee ostvaruju svoje pravo vjeroispovijesti
tee ostvaruju pravo na adekvatno obrazovanje
ee su izloeni nasilju
Bonjaci i Hrvati su izloeni rasistikim dranjima i diskriminaciji u Republici Srpskoj, dok
su Srbi u veoj ili manjoj mjeri izloeni istim pojavama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U jo gorem poloaju, i to u oba bh. entiteta, su stvarne nacionalne manjine, kao to su
Jevreji, Romi, esi, Maari i drugi.
Navest emo neke primjere koji ukazuju na rasizam, segregaciju i diskriminaciju, kao rezultat
pripadnosti odreenoj nacionalnoj grupi.
Oni koji su neopredljeljeni i deklariu se kao ostali ili su ateisti, esto su zbog svoje
nepripadnosti odreenoj kategoriji izloeni diskriminaciji. Ovo se posebno odnosi na osobe
koje potiu iz mjeovitih brakova.
esto je neophodno imati specijalne mjere za pojedine grupe u drutvu da one ne bi bile rtve
diskriminacije. Ovo nam je poznato u sluajevima kada imamo posebne kvote za fakultete ili
pojedina radna mjesta. U Bosni i Hercegovini bi sastav zaposlenih u zvaninim djelatnostima
trebalo da odgovara sastavu stanovnitva kojima su one namijenjene. Mnogi su kritini prema
ovakvoj praksi. Ovo se naziva pozitivnim diskriminacijom. Smatra se da je ovo obrnuta
diskriminacija i da moe da bude jednako tetna kao i obina. Konvencija UN protiv rasne
diskriminacije prihvata, pod odreenim uslovima, specijalne mjere koje stupaju na snagu
iskljuivo da bi osigurale zadovoljavajui napredak kod odreenih rasnih grupacija, etnikih
grupa ili pojedinaca, ali zahtijeva da mjere budu ukinute im se postigne dati cilj.
kolski sistem u naoj zemlji u toku rata je izrastao u tri odvojena sistema. Rezultat toga je
segregacija uenika. Umjesto zajednikog sistema kolstva, koji bi bio zasnovan na
globalnim vrijednostima i globalizaciji, podjele se produbljuju i legaliziraju. Ovi zakoni
acima daju mogunost da izaberu koji kolski sistem e pohaati: bosanski, hrvatski ili
srpski. U Travniku postoji jedna kola na dva sprata. Na prvi sprat idu djeca hrvatske
nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine, a kolski program je preuzet iz susjedne drave Republike Hrvatske. Na drugi sprat idu djeca bonjake nacionalnosti i prate program
napravljen u Sarajevu. Ovakvih kola, u kojima se uenici dijele prema svojoj nacionalnoj

87

pripadnosti, u naoj zemlji je mnogo i one su izvor segregacije meu ljudima, proistekle iz
rasistikih dranja.
Nevladine organizacje esto ukazuju na pojedince iz vlasti u naoj zemlji koji imaju dranja i
preduzimaju radnje sline rasistikim. Pojedinci koji rade u sudstvu, policiji, obrazovanju, na
tritu rada ili u medijima, u prilici su da donose odluke koje u svojoj osnovi mogu imati
diskriminaciju na osnovu pripadnosti odreenoj nacionalnoj grupi ili manjini.
Bosanskohercegovake vlasti nisu samo dune da izbjegavaju rasnu diskriminaciju u svom
radu, ve se moraju razliitim mjerama aktivno boriti protiv rasizma u naem drutvu. lan 2
Konvencije Ujedinjenih nacija protiv rasne diskriminacije zahtijeva da strane osude rasnu
diskriminaciju i smjesta se obaveu da e odmah i sa svim odgovarajuim sredstvima poeti
da vode politiku koja ukida diskriminaciju u svim njenim formama i koja unapreuje
razumijevanje meu svim rasama. Ovakve mjere mogu, na primjer, biti informativne
kampanje koje pokazuju da smo svi mi jednako vrijedni, ekonomska pomo vienacionalnim
organizacijama ili prilagoavanje veoj toleranciji kroz kolski sistem i slino. Pravna pomo
i pomo rtvama diskriminacije drugo su poznato sredstvo.
Naroito vano i teko pitanje jeste koliko daleko vlasti mogu ii sa mjerama za
ograniavanje rasistike propagande. Tim pitanjem prelazimo u debatu o slobodi izraavanja i
njenim granicama.
SLOBODA IZRAAVANJA
U dravama u kojima ne postoji sloboda izraavanja, gdje se stanovnicima ne doputa da
iskau svoje miljenje, gdje postoji cenzura za masovne medije i kulturu i gdje se gui svaka
kritika, rijetko se deava da je stanje sa ostalim ljudskim pravima na visokom nivou. Sloboda
izraavnja nije zbog toga samo uslov za demokratiju i uee u ivotu zajednice u kojoj
ivimo, nego se moe koristiti kao sredstvo za zatitu ljudskih prava.
Sloboda izraavanja varirala je u pojedinim zemljama tokom historije. Mnogi vladaoci
dozvoljavali su veu otvorenost, da bi mogli upravljati zemljom na najbolji mogui nain, dok
su drugi strahovali da bi, ako bi stanovnitvo bilo obavijeteno i imalo dovoljno informacija,
to moglo ugroziti njihovu mo.
lan 19 Pakta UN o graanskim i politikim pravima prati ovu liniju i utvruje da svako
mora imati pravo na slobodu izraavanja. S obzirom na to da pojam sloboda izraavanja u
sebi sadri vie mogunosti, ovim lanom se precizira i sadraj slobode izraavanja: Ovo
pravo obuhavata slobodu da se, bez da se uzimaju u obzir granice zemalja, trae, primaju i
saoptavaju informacije i misli svih vrsta, usmeno, pismeno ili u tampanoj formi, ili
umjetnikim ili drugim sredstvima izraavanja, prema svom vlastitom izboru i nahoenju.
Sve forme komunikacije obuhvaene su pojmom slobode izraavanja, kao na primjer izvoditi pozorinu predstavu, itati poeziju, pjevati pjesme, praviti filmove ak i reklamne
poruke, frizure i nain oblaenja mogu biti predstavljati slobodu izraavanja. Sloboda
izraavanja odnosi se na sve mogue aktere, kao to su privatne osobe, organizacije,
privrednici, vjerska drutva i multinacionalne firme. U osnovi je sav sadraj onoga to se
izraava zatien. Na primjer: kritika politike vlade, pornografske slike, opisi prirode,
prenoenje rezultata naunih ispitivanja ili iznoenje informacija o pojedincima. Ali, kao to
emo vidjeti u nastavku, postoje i odreena ogranienja.

88

Granice slobode izraavanja

lan 19 opisuje to na ovaj nain: Provoenje prava koja su utvrena u paragrafu 2 ovog
lana nosi sa sobom naroite obaveze i naroitu odgovornost. Zbog toga se ova prava mogu
do izvjesne mjere ograniiti, i u tom sluaju se ovo utvruje zakonom, to moe biti
neophodno s obzirom na: a) potovanje neijih prava ili reputacije i b) zatitu nacionalne
sigurnosti, uobiajenog drutvenog reda (ordre public), ili narodnog zdravlja ili morala.
anterfile
Ne odobravam to to kae, ali u se do smrti boriti da odbranim tvoje pravo da to kae
Voltaire (1694 1778), francuski pisac
lan 19 dozvoljava kritiku politike vlade. Jedno demokratsko drutvo mora tolerisati kritiku
vlasti.
U naoj zemlji postoje zakoni koji utruju ovu materiju, To su:
Zakoni o slobodnom pristupu informacijma (na dravnom i na entitetskim
nivoima)
Zakon o zatiti od uvrede i klevete
Pored ovih zakona, i udruenja novinara su donijela Kodeks za tampu, kojim se utvruju
pravila ponaanja novinara. Ovaj kodeks je moralno obavezujui za novinare, urednike,
vlasnike i izdavae novina. Oni se obavezuju na potovanje principa etike. U ovom kodeksu
se navodi da e se tampa pridravati drutvenih standarda pristojnosti i potivanja etnike,
kulturne i religijske raznolikosti Bosne i Hercegovine. tampa je duna dati sve od sebe kako
ne bi hukala ili podsticala mrnju ili nejednakost na osnovu etnike pripadnosti,
nacionalnosti, rase, religije, spola, seksualne orijentacije ili bilo koje fizike ili mentalne
bolesti. tampa e izbjegavati uplitanje u neiji privatni ivot, osim ako takva uplitanja nisu
potrebna u interesu javnosti. Novinari nee nikoga tretirati kao kriminalca prije nego to je
donesena sudska presuda kojom se to potvruje.
Posebna ogranienja se odnose na djecu. Tako novinari ne smiju fotografisati niti
intervjuisati djecu mlau od 15 godina o pitanjima koja se odnose na porodicu, ukoliko
roditelji djeteta nisu prisutni ili bez dozvole roditelja.
U naprijed navednim sluajevima svjesno se ograniava pravo informisanja i daje se prednost
nekim drugim pravima, kao to su pravo da se ne bude izloen diskriminaciji, pravo na
privatnost i posebna zatita djece. Sloboda izraavanja zakonom se ograniava, da bi se
zatitili drugi interesi.
Dakle odredbe kojima se utvruju ljudska prava mogu u praksi stajati jedna naspram druge.
Da li je pravo na privatni ivot vanije od slobode izraavanja, tako da mediji ne smiju da na
negativan nain predstavljaju privatne osobe? Da li je sloboda religije vanija od slobode
izraavanja, tako da se moraju zabraniti kritiki osvrti na vjerska pitanja. Da li je zabrana
rasistikih izjava vanija od prava na slobodu izraavanja, tako da se rasistike i
diskriminatorske izjave mogu osuditi?

89

Slobodan pristup informacijama

Sloboda izraavanja i pristup informacijama dvije su strane iste medalje. Ljudska prava tite
samo prvu stranu. Ukoliko bi neko imao potrebu za odreenim informacijama, na primjer za
prepiskom izmeu ministarstava ili za sadrajem vladinog plana dravnog budeta, ljudska
prava ne bi bila od velike pomoi. Meutim, u veini zemalja postoje zakoni koji imaju za cilj
da ogranie mogunost dranja stvari u tajnosti.
Zakon Bosne i Hercegovine o slobodnom pristupu informacijama ustanovljava da su
informacije pod kontrolom javnih organa javno dobro od vrijednosti i da javni pristup ovim
informacijama promovie veu transparentnost i odgovornost tih javnih organa. Kao javne
organe moemo navesti zakonodavne, izvrne i sudske organe.
Svako lice ima, u skladu sa javnim interesima, pravo pristupa ovim informacijama. Javni
organi imaju obavezu da objave informacije i omogue svakom fizikom licu da zatrai
izmjenu i da komentar na informacije koje se odnose na njega samog. Javni organi mogu
ograniiti pristup informacijama u sluajevima kada se vjeruje da to moe izazvati tetu za
nau zemlju.
Opasnosti po slobodu izraavanja
Ono to mora da se titi je sloboda izraavanja. To znai da vlasti ne smiju donositi zakone
kojima se ograniava pravo graana da iznose svoje miljenje. Smetnje bilo koje vrste nisu
dozvoljene, a posebno:
Prethodna cenzura, na primjer da neko iz vlasti ita sve novinske lanke prije
nego to se tampaju
Naknadne sankcije, na primjer da se novine u kojima su tampani lanci koji
kritikuju vlasti kanjavaju visokim novanim kaznama
Indirektna ogranienja, na primjer da vlasti zabranjuju prodaju novinskog
papira nelojalnim novinama
Nije uvijek sluaj da faktika sloboda izraavanja postoji, iako je formalno gledajui ona
zatiena. Ljudska prava nisu odnos izmeu pojedinaca. Pojedinci imaju prava, ali samo vlasti
imaju obaveze. Da bi se u dananjem drutvu moglo rei da zaista postoji sloboda izraavanja,
zahtijeva se da postoji pristup masovnim medijima (kao to su novine, radio, televizija,
internet, knjige). esto se deava da je jedan ili vie od ovih medija kontrolisan od nekoliko
osoba ili firmi. Bivi italijanski predsjednik vlade Silvio Berlusconi je u 1994. kontrolisao tri
talijanske televizijske stanice i niz lokalnih novina. On ih je koristio da izrazi svoje politike
stavove, dok je istovremeno kritiarima onemoguavan pristup. U Rusiji su veliki kapitalisti
kupovanjem akcija preuzeli kontrolu nad velikim dijelom medija. Oni na ovaj nain
osiguravaju pozitivan redakcijski pristup svojim vlastitim djelatnostima i produavaju
raniji, sovjetski sistem cenzure.
U naoj zemlji nevladine organizacije takoe izvjetavaju o tome da su neki mediji pod
kontrolom politikih partija, posebnih organizacija ili pojedinaca. Tako se kritiki gleda na
ulogu medija pred izbore koji su odrani krajem 2002. godine. U ovom kontekstu se, izmeu
ostalih, spominju Dnevni avaz, Slobodna Bosna i Dani.
Sloboda izraavanja je stub demokratije. Ona se moe ograniiti samo onda kada postoji
legitimni interes, a ni tada ne vie nego to je to neophodno. Takvo ogranienje moe imati za
cilj zatitu ugleda. Zatita ugleda u naoj zemlji je ustanovljena entitetskim zakonima o zatiti

90

od uvrede i klevete. Oni ne spreavaju izraavanje miljenja i iznoenje tanih izjava. Ovim
zakonima se ureuju prihvatljiva ogranienja slobode izraavanja u pogledu odgovornosti za
tetu nanesenu ugledu iznoenjem ili irenjem neistinitih injenica.
SLOBODA VJEROISPOVIJESTI

Religija je jedno od ivotnih podruja koje predstavlja jedan od najveih izazova ljudskim
pravima. Sam temelj ljudskih prava, da svaka individua ima prava koja vlast ne smije da
prekri, prema mnogima je u suprotnosti sa religioznim shvatanjem da je vlast odgovorna
samo pred Bogom. Sa druge strane, postoje pokuaji da se ljudska prava utemelje upravo u
religiji, dok drugi nalaze filozofske, moralne, pravne ili etike argumente. Religija, ili
zloupotreba religije, moe dovesti do konflikata.
Sloboda vjeroispovijesti istovremeno je jedno od osnovnih ljudskih prava. lan 18 Pakta UN
o graanskim i politikim pravima utvruje da svako ima pravo na slobodu misli, slobodu
savjesti i slobodu religije. Sloboda vjeroispovijesti obuhvata pravo da se ispovijeda ili
prihvati religija ili vjera prema slobodnom izboru, i sloboda da svako sam ili skupa sa
drugima, javno ili privatno upranjava svoju religiju ili vjeru kroz Boju slubu, posmatranje
religijskih rituala, molitvu i obrazovanje. Sloboda religije mora se posmatrati kao neodvojivi
dio slobode misli i slobode pogleda na ivot. Sloboda religije usmjerena je prema unutra,
prema onome to svako od nas eli da vjeruje, i prema vani, prema nainu na koji mi elimo
da izrazimo svoju vjeru. U ovom posljednjem sluaju ponekad moe doi do konflikata.
Da bi se sprijeilo nastajanje konflikata i da bi se stvorila osnova da se ogranie konflikti koji
ve postoje, sloboda vjeroispovijesti moe se djelimino ograniiti, navodi se u dokumentima
o ljudskim pravima. Ali ovakva ogranienja moraju biti utemeljena u zakonu i moraju biti
neohodna zbog zatite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda
drugih ljudi. Povodom proslave 1000 godina od kada je Norveka primila hrianastvo, bilo
je organizovano hodoae do crkve Nidarosdomen u Trondheimu. Ovo hodoae proteklo
je mirno i nije bilo nikakvog razloga da se njegovo provoenje ograniava. Situacija je,
meutim, potpuno drugaija u Sjevernoj Irskoj. Tamo se svake godine deavaju nemiri kao
posljedica mara protestantskog Narandastog reda kroz katolike dijelove grada. Poto se
sloboda religije moe ograniiti kada su javna sigurnost ili red ugroeni, ne bi se smatralo da
su ljudska prava prekrena ako bi vlasti zabranile ove mareve. Drugi primjer moemo nai u
Jeruzalemu. Mnoga mjesta koje Jevreji smatraju svetima, takoe su sveta i za muslimane.
Zabrana izgradnje religijskih mjesta za okupljanje, mogla bi se tamo objasniti obzirom za
temeljna prava i slobode drugih ljudi.
Indoktrinacija, odnosno prisiljavanje drugih da prihvate neku vjeru, nije dozvoljena.
Hriansko misionarstvo, koje se odigravalo skupa sa kolonizacijom, esto je bilo tako
brutalno, da je prouzrokovalo povrede ljudskih prava. Misionarstvo se i dalje moe
kritikovati, ali pokuaj da se u blagim formama vri vjerski uticaj na druge ipak je dozvoljen.
To se moe odvijati kroz informacione kampanje, susrete mladih, izgradnju kola, ili
davanjem druge vrste pomoi.
Drutvo je izgraeno tako da su religiozni i svjetovni odnosi usko isprepleteni. U mnogim
sluajevima vjerski zakoni nadreeni su ostalom zakonodavstvu, svetenstvo odluuje o
porodinim odnosima, a nastava u kolama bazirana je na vjerskim knjigama. Mnoge arapske
zemlje danas su organizovane na ovakav nain. I u mnogim hrianskim zemljama religija
igra vanu politiku ulogu.

91

Tokom historije, religija je najee bila povezana sa dravnom vlau i imala specijalan
status u odnosu na njih. To je znailo da su vjerske zajednice imale utjecaj pri donoenju
odluka. tavie, vjerske norme su se esto koristile kao podloga pri izradi zakona. Drutvo se
gradilo na vrijednostima koje je propovijedala dravna religija. Dravna religija je imala
specijalan status u odnosu na druge religije. U nekim zemljama religijska pravila su
promovisana u zakonodavstvo. U manjem broju zemalja gdje je islam vladajua religija jo je
u upotrebi takozvano erijatsko pravo. Razvojem demokratije kao naina upravljanja, dolo je
do odvajanja religije od drave. Jedna od rijetkih demokratskih zemalja u kojima to jo nije
uinjeno je Norveka, koja zbog toga trpi veoma snanu kritiku meunarodne zajednice.
Meu zemljama koje imaju veinu muslimanskog stanovnitva, Turska ima specijalni poloaj.
U njoj je dravni nereligiozni (sekularni) karakter utvren u Ustavu. Nije dozvoljeno mijeati
religiju u politiku i to je dovelo do toga da je najvea politika partija u zemlji - Partija
socijalne brige bila zabranjena 1998. godine. Partija je bila osuena zbog ugroavanja
sekularnog karaktera drave. Takoe je osnovan i posebni Direktorat za religiju, koji
kontrolie praktikovanje religije u cijeloj Turskoj. Mnoge organizacije za zatitu ljudskih
prava misle da turske vlasti idu tako daleko u svojoj kontroli da one kre ljudska prava. Ovo
se odnosi i na muslimansku veinu i na nemuslimanske grupe. Ispravnost odluke o zabrani
Partije socijalne brige utvruje se pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Religija i drava u Bosni i Hercegovini
U procesu okupljanja Bosne i Hercegovine u jednu dravu, prije oko 1000 godina, mali
kraljevi i vjera u stare bogove zamijenjeni su centralnom vlau i bogumilstvom,
katolianstvom i pravoslavljem, te islamom i judeizmom. Ove etri religije su igrale glavnu
ulogu u izgradnji bosanskohercegovake drave.
Kraljevi i vjere, a u periodu vladavine Otomanske Carevine u naoj zemlji i njeni
namjetenici, dijelili su vlast i upravljali tako to su koristili religiju kao sredstvo za
ostvarivanje kontrole. U naoj zemlji nije nikada, kao to se to desilo u veini evropskih
zamlja, preovladala jedna religija. Oni koji su tokom historije upravljali Bosnom i
Hercegovinom predstavljali su razliite religije. To je esto zavisilo od odnosa snaga u
odreenom trenutku. Meutim, ne moe se rei da su u naoj zemlji voeni vjerski ratovi
onakvoga tipa kao to su to bili krstaki ratovi u Evropi. Pripadnici razliitih religija su ivjeli
jedni sa drugima i jedni pored drugih u miru, meusobno se potujui. Jedan od primjera za
ovo je gradnja i opstanak vjerskih objekata razliitih religija jednih pored drugih kroz
vjekove.
Anterfile.
Godine 1463. dolazi do susreta fra Anela Zvizdovia, kustoda zajednice bosanskih
franjevaca, i sultana Mehmeda el-Fatiha, poglavara Osmanskog Carstva, u iji sastav te
godine biva ukljuena i Bosna. Rezultat tog susreta je Pismo prisege, u kojem pie i ovo:
Neka niko ne smeta i ne uznemiruje ni spomenute (krane) niti njihove crkve; neka
stanuju u mome rusagu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni; neka se
povrate i neka se bez straha u zemljama moga rusaga nastane u svojim samostanima.
Hazim abanovi: Turski dokumenti iz druge polovine
xv stoljea, Istorijsko-pravni zbornik, Sveska 2. str. 192.

92

Bosna i Hercegovina je prije posljednjeg rata bila sekularna drava. Religija je bila u
potpunosti odvojena od drave. Iako je postojala sloboda vjeroispovijesti, samo je mali dio
graana aktivno praktikovao vjeru. Vjerske zajednice su bile pasivizirane i marginalizirane.
Ustav nae zemlje u Poglavlju o osnovnim pravima utvruje da svi imaju pravo na slobodu
misli, savjesti i vjere. Zabranjuje se diskriminacija po osnovi vjerske pripadnosti. Ne postoje
druge odredbe koje bi ukazivale na, ili dozvoljavale postojanje dravne religije. Iz ovoga se
da zakljuiti da su u Bosni i Hercegovini drava i religija odvojeni jedna od druge, te da ne
postoji dravna religija.
Meutim, lan 28. Ustava Republike Srpske daje posebno mjesto pravoslavnoj vjeri. U njemu
stoji Jami se sloboda vjeroispovijesti. Vjerske zajednice su jednake pred zakonom,
slobodne u vrenju vjerskih poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati vjerske kole i izvoditi
vjersku nastavu u svim kolama svih stepena obrazovanja, baviti se privrednim i drugim
djelatnostima, primati poklone, stvarati zadubine i njima upravljati, u skladu sa zakonom.
Srpska pravoslavna crkva je crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere. Drava
materijalno pomae Pravoslavnu crkvu, sarauje sa njom u svim oblastima, a naroito na
uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalniih i drugih duhovnih vrijednosti.
Suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, Srpska pravoslavna crkva, ije je sjedite u susjednoj
Zajednici Srbije i Crne Gore, dakle Ustavom je uspostavljena kao dravna crkva s
monopolistikim poloajem. Time se diskriminiraju ostale vjerske zajednice i graani koji
nisu Srbi pravoslavci ili su ateisti. Ustavni Sud nae zemlje osporio je ovakav poloaj
Pravoslavne crkve. Za ovu odredbu Ustava Republike Srpske se moe rei da je
problematina sa aspekta ljudskih prava i da nije u saglasnosti sa Evropskom konvencijom o
ljudskim pravima.
Predstavnici vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini su neposredno upleteni u politika
zbivanja u zemlji podravajui prije svega tri najvee nacionalne stranke. Samim tim su ove
zajednice vie okrenute nacionalnim projektima. U Republici Srpskoj su himne i zakletve u
skuptinama, sudovima i kolama proete iskljuivo pravoslavnim sadrajem i porukama koje
se nameu pripadnicima drugih vjeroispovijesti ili ateistima. Takoe entitetske institucije
imaju za zatitnike iskljuivo pravoslavne svece. U ovom pogledu je slina situacija u
Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje Katolika crkva i Islamska vjerska zajednica na
prostorima gdje su povezani sa vlau takoe promoviu konfesionalne i religijske simbole.
Zajedno se pojavljuju nacionalne zastave, grbovi i vjerske zastave. Na ovaj nain se
poistovjeuju, drava, religija i nacija. U najekstremnijim sluajevima islam se definie ne
samo kao vjera, nego kao nain ivota. Kur`an je ne samo sveta knjiga nego i prirunik kako
organizovati drutvo.
U ratu su sistematski unitavani vjerski objekti svih konfesija. Danas se u velikoj mjeri
onemoguava njihova ponovna izgradnja. Dravne vlasti esto donose odluke koje
onemoguavaju restauraciju ili ponovnu izgradnju vjerskih objekata. Tako se grade novi
vjerski objekti na razvalinama objekata drugih religija ili se grade na zemljitu koje pripada
prognanicima. Groblja u kojima su sahranjeni pripadnici druge vjeroispovijesti esto se
oteuju i unitavaju.
Religija i obrazovanje
Pravoslavna religija kao obavezni predmet uveden je u osnovne kole Republike Srpske 1993.
godine. Ovaj predmet bili su obavezni da pohaaju samo pripadnici srpske nacionalnosti,
odnosno pravoslavci. Uenici hrvatske nacionalnosti - katolici i Bonjaci -muslimani nisu bili

93

obavezni da prisustvuju nastavi. U kolskim svjedoanstvima o zavrenom razredu uenicima

Srbima upisivana je ocjena iz predmeta pravoslavna religija. Uenici drugih nacionalnosti u
svjedoanstvima su imali jedan predmet manje.
Odlukom Ministarstva za prosvjetu Republike Srpske omogueno je da se od kolske
2001/02. godine u kolama mogu predavati i katolika i islamska religija. Organizacija
nastave iz ovih predmeta je preputena kolama i lokalnim vjerskim zajednicama.
Od poetka kolske 2002/03. godine predmet religija postaje obavezan za sve uenike. Sve
kole su obavezne da organizuju nastavu za pripadnike svih religija. Islamska religija uvedena
je u veinu kola. U istonom dijelu Republike Srpske ivi neznatan broj katolike djece, pa
ta vjeronauka nije uvedena u kole.
Od kada je vjeronauka postala obavezan predmet pojavio se problem ta e izuavati djeca iz
mjeovitih brakova i iz ateistikih porodica. Prema tumaenjima Ministarstva za prosvjetu
Republike Srpske, djeca treba da se opredijele za jednu od religija kojoj pripadaju njihovi
roditelji. Uenike ateiste kole svrstavaju prema karakteru imena u neku od ove tri religije
katoliku, pravoslavnu ili islamsku.
Od kolske 2003/04. godine treba da se omogui uenicima ateistima i onima koji to ele da
umjesto dosadanjeg predmeta pravoslavna, islamska ili katolika religija, izuavaju predmet
kultura religija.
Nastava iz religije u osnovnim kolama u Federaciji Bosne i Hercegovine odvija se u skladu
sa kantonalnim zakonima o obrazovanju, to je rezultiralo raznolikou. U pojedinim
kantonima sa bonjakom ili hrvatskom veinom obavezna je i nastava religije. U nekim
kantonima (npr. Sarajevski) uenici, odnosno roditelji sami odluuju da li e djeca pohaati ili
ne nastavu iz religije. U nekim kolama izuava se predmet kultura religija.
Prisustvo vjeronauke i vjerskih slubenika u kolama, na nain kako je to organizovano u
oba entiteta problematino je sa stajalita ljudskih prava.
Bosna i Hercegovina je potpisala meunarodne akte koji tite pravo djece na slobodu
miljenja, savjesti i vjeroispovijesti. To su Opta deklaracija o ljudskim pravima, l. 18,
Konvencija o pravima djeteta, l. 14, Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava, l. 9,
Deklaracija UN o otklanjanju svih oblika netrpeljivosti i diskriminacije na osnovu vjere i
ubjeenja, l. 5, i druge.
Moda se moglo doi do malo elastinijeg rjeenja da se koristio lan 29 Konvencije UN o
pravima djeteta, kao osnova za sve obrazovanje. U njemu se navodi da su:
strane saglasne da obrazovanje djece treba da ima za cilj da:
a)
b)
c)

d)

e)

Razvije djeiju linost, talente i mentalne i fizike sposobnosti koliko je god

to mogue;
Razvije potivanje za ljudska prava i osnovne slobode i principe koje titi
Povelja Ujedinjenih nacija;
Razvije potivanje za svoje roditelje, svoj vlastiti kulturni identitet, jezik i
vrijednosti, za nacionalne vrijednosti zemlje u kojoj dijete ivi, zemlje iz koje
je ono eventualno dolo i za kulture koje su razliite od njegovih ili njenih;
Pripremi dijete za odgovorni ivot u slobodnom drutvu u duhu
razumijevanja, mira, tolerancije, ravnopravnosti spolova i prijateljstva izmeu
svih naroda, etnikih, nacionalnih i religijskih grupa i osoba koje pripadaju
autohtonim narodima;
Unapreuje potivanje za prirodnu okolinu.

94

Iako je u posljednjih nekoliko godina postignut napredak u pogledu organizovanja nastave iz

vjeronauke u kolama, naa zemlja i dalje trpi kritiku domaih nevladinih organizacija i
predstavnika meunarodne zajednice i pod stalnim je pritiskom da se religija iskljui iz
obrazovnog sistema.
BORBA PROTIV TERORIZMA
Nakon teroristikog akta u Sjedinjenim Amerikim Dravama 11. septembra 2001. godine, u
kome je gotovo 3.000 ljudi bilo ubijeno, borba protiv meunarodnog terorizma postala je prva
taka dnevnog reda u mnogim dravama i meunarodnim organizacijama. Da bi koordinirale
ovu borbu, Sjedinjene Amerike Drave osnovale su koaliciju drava za borbu protiv
terorizma. Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojio je vie rezolucija koje nalau
dravama da sarauju kada je rije o spreavanju i kanjavanju teroristikih akata.
Najavanija je Rezolucija 1373, donesena 28. septembra 2001. godine, koja je dovela do toga
da su mnoge drave izmijenile svoje zakone, naroito na planu intenzivnijeg angaovanja
policije na spreavanju finansiranja i planiranja teroristikih akcija. Rezolucija takoe trai od
drava da ratifikuju mnogobrojne konvencije protiv terorizma.
Sredstva u borbi protiv terorizma obuhvataju, izmeu ostalog, vojnu intervenciju Sjedinjenih
Amerikih Drava i ostalih zemalja u alijansi, kao i podrku opozicionim snagama u
Afganistanu u jesen 2001. godine. Povod za ovu akciju je to to amerike vlasti smatraju da
imaju dokaze da iza teroristikog akta poinjenog 11. septembra stoji teroristika mrea Al
Qaida (ovi dokazi nikada nisu javno prezentirani). Al Qaida je imala elije (grupe treniranih
terorista) u mnogim zemljama, ali im je glavna baza bila u Afganistanu. SAD su zbog toga
zatraile od afganistanskih vlasti da, izmeu ostalih, izrue vou mree, Osamu bin Ladena.
Kada je talibanski raim u Afganistanu odbio da izae u susret zahtjevu, uslijedilo je
bombardovanje, koje je poelo 7. oktobra 2001. godine.
Ovo je dovelo do toga da je talibanski reim pao u decembru 2001. godine, a nova garnitura,
koju su podravale Ujedinjene nacije, preuzela vlast. Meutim, Bin Laden nije pronaen, a
mnogi vojnici Al Qaida-mree pobjegli su u susjedne zemlje.
Ostala sredstva borbe protiv terorizma su osnivanje zapadnih vojnih baza u Centralnoj Aziji i
pomo u formi vojnog treninga i savjeta zemljama sa slabim vojnim aparatom, za koje se zna
da predstavljaju bazu za teroristike grupe, uspostavljanje vre saradnje sa policijom u vezi
sa istragom, praenjem, hapenjem i izruivanjem osumnjienih, kao i zamrzavanje
ekonomskih sredstava koja bi se mogla koristiti za izvrenje teroristikih akata.
Ameriki predsjednik George W. Bush je u vrijeme poslije teroristikih akata odrao vie
govora u kojima je zatraio od drava da se opredijele: Ili ste sa nama, ili ste sa teroristima!
To je dovelo do toga da je nastala nova politika situacija u velikom dijelu svijeta, u kome je
mjerama protiv terorizma dat visok prioritet. Samo je nekoliko drava izabralo da se ne
prikljui borbi protiv terorizma, izmeu ostalih to su Irak, Iran i Sjeverna Koreja. Ameriki
predsjednik Bush je nekoliko puta upozorio ove drave. Upozorenje je sadravalo prijetnju da
e, ukoliko one ne promijene politiku, SAD upotrijebiti sve mjere, pa ako bude potrebno i
vojne.

95

Ljudska prava pod pritiskom

Ljudska prava nalau vlastima da osiguraju linu sigurnost i slobodu svakog pojedinca, i to ne
samo u odnosu na vlastite postupke, nego i u odnosu na treu stranu. Zbog toga su vlasti,
posmatrano sa aspekta ljudskih prava, obavezne da se bore protiv terorizma. Meutim, ova
borba se mora provesti na nain koji nee dovesti do toga da se druga ljudska prava gurnu
ustranu, na primjer pravna sigurnost, potivanje privatnog ivota, zabrana diskriminacije i
pravo slobode izraavanja.
ak i u drutvima sa dugom tradicijom demokratije postoji mogunost da mjere protiv
terorizma dovedu do ogranienja pravne sigurnosti, iji je zadatak da sprijei da neko ko je
nevin bude osuen. U Sjedinjenim Amerikim Dravama su vlasti usvojile zakone koji
omoguuju da se osobe bez zakonske osnove za boravak u zemlji mogu drati u pritvoru
neogranieno dugo, dok ekaju da budu poslati iz zemlje. SAD su takoe kritikovane zbog
osnivanja takozvanih vojnih komisija, iji je zadatak bio da provedu pravne postupke protiv
lica koja nisu ameriki dravljani, a koja su osumnjiena da su uestvovala u teroristikim
akcijama. Vojne komisije daju, naime, slabije garancije za pravnu sigurnost nego ameriki
sudovi.
U Velikoj Britaniji su vlasti derogirale dio lana 5(I) Evropske konvencije o ljudskim
pravima, koji daje pravo svakom pojedincu na linu slobodu i sigurnost. Prema Konvenciji,
moraju biti ispunjeni vrlo strogi uslovi da bi vlasti mogle da zadre nekoga u prisilnom
pritvoru. Mora postojati vrsta osnova za sumnju da je ta osoba poinila prekraj zakona ili
osnovan razlog da se vjeruje da je (oduzimanje slobode) neophodno da bi se ta osoba
sprijeila da poini zlodjelo ili da postoji opasnost od bijega nakon poinjenog zlodjela. Novi
zakoni u Velikoj Britaniji, meutim, dozvoljavaju da se stranci dre u pritvoru neogranieno
dugo, bez da je osoba optuena ili osuena za prekraj zakona.
Neposredno nakon teroristikih napada u SAD od 11. septembra, Bosna i Hercegovina se,
zajedno sa veinom zemalja, svrstala u antiteroristiku koaliciju. Nai graani su bili
potreseni slikama iz Njujorka i Vaingtona i osudili su svaki oblik terorizma i ispoljili
bezrezervnu solidarnost sa rtvama terorizma.
Ipak, aktivnosti koje su voene na razotkrivanju terorista i njihovih mrea i na spreavanju
eventualnih novih teroristikih napada, vodile su se uz oito ignorisanje odredaba Rezolucije
Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija, u kojoj, izmeu ostalog, pie da se borba protiv
terorizma treba voditi uz puno potovanje ljudskih prava i sloboda.
Neposredno nakon 11. septembra, poela su privoenja graana, posebno onih koji su
porijeklom iz islamskih zemalja. Dio aktivista koji se bave zatitom ljudskih prava u naoj
zemlji smatrao je da su pripadnici SFOR-a, meunarodnih mirovnih vojnih snaga,
protivzakonito privodili pojedince pod sumnjom da su povezani sa terorizmom.
Vlasti Bosne i Hercegovine su, po kratkom postupku i, prema miljenju ovih boraca za
ljudska prava, protivno zakonskim odredbama, oduzele bosanskohercegovako dravljanstvo
devedeset osmorici graana nae zemlje.
Kao najdrastiniji primjer navodi se ono to se desilo grupi od est graana alirskog
porijekla, koji su ekstradirani u bazu Gvantanamo na Kubi. Pri donoenju ove odluke na kojoj
su insistirale vlasti SAD, nisu ispotovane sudske odluke nadlenih domaih sudova prema
kojima su ovi graani trebali biti puteni na slobodu i ostati u Bosni i Hercegovini. Prekrene

96

su i odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer je ekstradicija izvrena u zemlju u

kojoj je na snazi smrtna kazna, a da prehodno nisu pribavljene garancije da isporuena lica
nee biti osuena na smrt.
U oktobru 2002. godine, Dom za ljudska prava kao najvia sudska instanca u domenu ljudskih
prava u naoj zemlji, donio je presudu kojom je oglasio krivim vlasti Bosne i Hercegovine i
vlasti Federacije BiH za krenja ljudskih prava takozvane Alirske grupe, dodijelivi im
finansijsku kompenzaciju za poinjene povrede ljudskih prava i obavezavi vlasti da uine sve
kako bi ova lica imala adekvatnu pravnu zatitu i kako bi se mogla vratiti u Bosnu i
Hercegovinu.
Opredjeljenje vlasti u Bosni i Hercegovini da se prikljue borbi protiv terorizma nije bilo
praeno i opredjeljenjem da se do kraja ispotuju prava svakog pojedinca.
Autoritarni reimi dugo su koristili borbu protiv terorizma kao ispriku za unitavanje i
kontrolisanje politike opozicije, religijskih grupa, masovnih medija i nedravnih
organizacija. Obim ovakve prakse povean je nakon 11. septembra, tvrdi se u vie izvjetaja.
U martu 2002. godine Ministarstvo spoljnih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava
publikovalo je godinji izvjetaj o situaciji ljudskih prava u pojedinim zemljama. U njemu
amerike vlasti ukazuju na to da se u zemljama kao to su Rusija i Kina borba protiv
terorizma koristi kao razlog za ozakonjenje ugnjetavanja minoritetnih grupa koje ele
poveanu samoupravu. Ovakvi napadi se praktikuju u vie drava koje su lanice
meunarodne koalicije za borbu protiv terorizma.
Vie nezavisnih organizacija za ljudska prava je dokumentovalo da su ljudska prava pod
pojaanim pritiskom, i da je to rezultat borbe protiv terorizma. Amnesty International u
godinjem izvjetaju za 2002. godinu tvrdi da je u vremenu nakon 11. septembra naiao talas
rasistikih napada na osobe arapskog porijekla u Sjevernoj Americi, Evropi i drugim regijma.
Na ove osobe je pucano, bile su napadane noevima ili pretuene. Damije su arane
rasistikim grafitima, napadane i spaljivane.
Human Rights Watch u godinjem izvjetaju opisuje na koji nain su novi fokus na mjere
protiv terora koristile politike voe i u Istonoj i u Zapadnoj Evropi: Nakon 11. septembra
su se vlasti od Skopja do Moskve naprosto utrkivale u tome da pokau da su njihovi vlastiti,
esto brutalni konflikti, u stvari dio meunarodne borbe protiv terorizma. Sa malim brojem
izuzetaka, ovakav oportunizam prolazio je bez suprotstavljanja. U isto vrijeme,
zapadnoevropski politiari uvrstili su svoju retoriku protiv useljavanja i uveli ogranienja u
prava useljenika, izbjeglica i trailaca azila, a sve ovo pravdalo se borbom protiv terorizma. A
kritika krenja ljudskih prava u drugim dravama naglo je utihnula, naroito kada je bila rije
o dravama koje su bile strateki vane za nastavak vojne intervencije u Afganistanu, koju su
predvodile SAD.
Ljudska prava kao sredstvo djelovanja
U vremenima sa naroito ozbiljnim problemima i prijetnjama lako se pribjegava drastinim
sredstvima djelovanja. Razvoj dogaaja nakon 11. septembra 2001. godine pokazuje koliko je
vano imati nezavisne institucije i organizacije, koje mogu sluiti kao korektiv u odnosu na
kratkorone mjere koje vlasti poduzimaju. Predstavnici meunarodnih organizacija su, skupa
sa nevladinim organizacijama i nezavisnim ekspertima, doli do neto umjerenijih izjava.

97

Vie ovih izjava ukazivalo je na to da postoji potreba za debatom o tome koja sredstva
djelovanja su najefikasnija u borbi protiv terorizma. Mnogi ukazuju na to da bi ljudska prava
trebalo da budu sastavni dio ove borbe. To e rei da se na ljudska prava ne treba gledati samo
kao na zatitu u smislu izbjegavanja da nevine osobe budu rtve borbe protiv terorizma. Na
ljudska prava mora se gledati kao na centralno stredstvo djelovanja da bi se sprijeilo
regrutovanje i podrka teroristikim organizacijama.
Pozadina ovog gledanja je da iroko krenje ljudskih prava i nerijeeni konflikti na Srednjem
istoku i u mnogim azijskim dravama mogu biti vaan uzrok ovakvom regrutovanju i podrci.
Oni koji organizuju teroristike grupe esto se pozivaju na religiju i borbu protiv zapadnog
imperijalizma kada regrutuju nove lanove. Ali, postoje i drugi faktori koji mogu objasniti to
da su ljudi voljni da se odreknu svojih, i ueem u teroristikom akcijama dovedu i tue
ivote u opasnost. Politika nesloboda, nedostatak demokratije, brutalno ugnjetavanje onih
koji kritikuju vlasti i rasprostranjeno siromatvo mogu pruiti osnovu za razvoj nasilnikih
pokreta. To to zapadne zemlje kao prioritet stavljaju svoje vlastite ekonomske i politike
interese i podravaju korumpirane reime, moe doprinijeti tome da se u siromanim
zemljama razvije mrnja prema Zapadu.
U dugoronoj strategiji borbe protiv razvoja terorizma trebalo bi, zbog toga, ojaati poziciju
meunarodnih institucije koje unapreuju potivanje ljudskih prava. Ove institucije mogu
uticati na nacionalne vlasti da promijene svoju ugnjetavaku politiku i ojaaju meunarodno
provoenje ljudskih prava. Prema ovom pogledu, takoe je vano da SAD i druge zapadne
zemlje vode konsekventnu politiku ljudskih prava u odnosu na druge zemlje. Oni ne smiju da
previaju napade u zemljama sa kojima oni sarauju, dok te iste napade kritikuju u drugim
zemljama.
DJEIJI RAD
U svim drutvima je uobiajeno da djeca, u veoj ili manjoj mjeri, pomau u svojim
familijama u svakodnevnim poslovima. U Bosni i Hercegovini to moe biti rad u polju,
spremanje hrane ili pomaganje roditeljima u privatnom obrtu, u Kanadi ianje trave ili pranje
kola, a u Danskoj uvanje djece ili ienje kue. Ovakvi zadaci prirodni su dio rasta i odgoja
i niko ne smatra da se time kre ljudska prava. Neto je, meutim, drugo ukoliko se dijete
prisiljava na teak i dugotrajan rad koji spreava njegov uobiajeni razvoj i obrazovanje. U
industriji tepiha u Pakistanu moe se nai mnogo djece radnika, kojima su radni dani veoma
dugi i koji rade pod loim uslovima. Tanki djeiji prstii vezuju vorove na tepisima ljepe
nego grubi prsti odraslih ljudi, a djeca se istovremeno manje ale na radne uslove. elja za
profitom ini da mnogi proizvoai cinino iskoritavaju djeiju radnu snagu. Istovremeno,
ovi proizvoai nemaju potekoa da nau kupce, koji, vie ili manje svjesno, previaju
patnje koje lee iza gotovog proizvoda. Drugi primjer moe biti koritenje djece u
graevinskim poslovima u Indiji. Postavljanje skela ili popravljanje krovova lake se radi sa
djecom, jer ona rjee imaju strah od visine, ne zahtijevaju visoke sigurnosne uslove, a
istovremeno dobijaju manju platu nego odrasli.
Ovi primjeri pokazuju da iako djeca rade, to ne znai da su sva ova djeca rtve djeijeg rada
na nain kako to poimaju ljudska prava. Pojam djeiji rad pojavljuje se tek onda kada je taj
rad u suprotnosti sa lanom 32 Konvencije UN o pravima djeteta. Ovdje se kae da djeca
imaju pravo na zatitu od ekonomskog iskoritavnja i od toga da rade bilo koji plaeni posao
koji moe biti opasan ili predstavlja smetnju za zdravlje ili fiziki, mentalni, duhovni, moralni
ili socijalni razvoj. Oprati auto jednom u sedmici, pomoi u pripremanju hrane ili u ienju

98

kue nije ni tetno, ni opasno, niti spreava obrazovanje. Taj rad se takoe ne moe smatrati
ekonomskim iskoritavanjem. Ovakav posao je zbog toga daleko od onoga to je ovaj lan
imao za cilj da zabrani.
Djeca koja rade u industriji tepiha ili graevinskim radovima, naprotiv, zatiena su
Konvencijom. Ova djeca redovno idu na posao, ona ne idu u kolu, ona su izloena
ekonomskom iskoritavanju, a posao je esto opasan ili lo po zdravlje. Od ovoga je jo gora
situacija sa djecom vojnicima, koja se obino regrutuju zato to ih je lake nauiti apsolutnoj
poslunosti, ili sa djeijom prostitucijom u kojoj djeca pasivno ispunjavaju elje pedofila.
Moderni nain eksploatacije djece je nasilje nad djecom koja se koriste za snimanje kratkih
pornografskih filmova koji se kasnije stavljaju na internet. Koristiti djecu kao vojnike, za
prostituciju ili ih fiziki zlostavljati radi pravljenja filmova, zabranjeno je prema ljudskim
pravima. U bogatim zapadnim zemljama ulau se velika materijalna sredstva da bi se
sprijeilo zlostavljanje djece za potrebe prostitucije ili snimanje pornografskih filmova koji se
sve ee nalaze, u segmentima ili u cijelosti, i na internet-stranicama.
Konvenciju o pravima djeteta ratifikovala je 191 zemlja, i upravo o toj konvenciji o ljudskim
pravima postojalo je najvee slaganje. Meutim, i pored jasne zabrane djeijeg rada u
Konvenciji, rauna se da danas u svijetu postoji 200 miliona djece radnika. Situacija nije
takva da su sva ova djeca izloena grubim i trajnim krenjima, ali broj je i pored toga toliko
velik da svjedoi o puno veem interesovanju da se Konvencija prihvati, nego da se djeiji rad
smanji.
Pogled organizacije Spasimo djecu
Za meunarodnu organizaciju Spasimo djecu, poznatiju kao Safe the Children, vano je da
mjere protiv djeijeg rada dovedu do pozitivnih promjena za djecu o kojoj je rije. Ove mjere
moraju uzeti u obzir situaciju u kojoj se nalazi dijete i njegova familija, kao i ulogu koju
dijete ima u ekonomskoj situaciji svoje porodice. U mnogim kulturama je tradicija da djeca
doprinose porodinom budetu. Djeca na taj nain ue od svoje familije, a tehnike i
sposobnosti se vjebaju, tako da djeca vremenom dobivaju korisna znanja za vrijeme kada e i
sama biti glavni hranioci.
Najvaniji uzrok djeijeg rada je siromatvo i to to familija ima mali ili nikakav politiki
utjecaj u drutvu. Djeija radna snaga vana je za ekonomsku situaciju u porodici i zabrana
takvog rada mogla bi dovesti do toga da djeca budu prinuena na rad na crno, gdje bi postala
rtve jo grubljeg ekonomskog iskoritavanja.
Vano je napraviti podjelu izmeu pojedinih formi djeijeg rada. Velika je razlika izmeu
jednog desetogodinjaka i jednog petnaestogodinjaka, iako su, prema definiciji UN, oboje
djeca. Manje od 10 % djece radi u djelatnostima namijenjenim izvozu, koje mogu biti
izloene bojkotu zapadnih zemalja. Ova djeca koja rade u industriji za izvoz imaju esto
najbolje uslove rada.
Za meunarodnu zajednicu najvanije je da podrava zemlje o kojima je rije i njihove
mjere za smanjenje obima djeijeg rada. Mjere ne smiju da se odraze negativno na djecu i
mlade, kojima bi trebalo da pomognu. Djeca koja su tako dobila otkaz iz jedne fabrike
konfekcije u Bangladeu 1994. godine, prola su nakon toga jo gore. Gotovo niko od njih
nije poeo da ide u kolu, nastavili su da rade i dobili jo gore poslove nego to su do tada
imali. Bojkot je zbog toga sredstvo koje ne pogaa uvijek u cilj. Ovakve akcije nee pomoi
djeci, kojoj je najtee.
Prema lanu 3 Konvencije UN o pravima djeteta, vlasti treba u svim situacijama da uzmu u
obzir ono to najvie koristi djetetu. Zbog toga se mora naroito obratiti panja na
konkretne rezultate do kojih dovode mjere protiv djeijeg rada. Pored toga, vano je da se

99

uzme u obzir miljenje djeteta o njegovojoj vlastitoj situaciji, kako to utvruje lan 12
Konvencije.
Teki izazov
Konvencija o pravima djeteta utvruje da drave treba da preduzmu zakonodavne,
administrativne, socijalne i obrazovne mjere kako bi osigurale provoenje ove konvencije.
Ove etiri razliite mjere mogu se koristiti zajedno ili se provoditi svaka za sebe. Zajedniko
za sve njih je da zahtijevaju razvijenu drutvenu strukturu. U zemljama gdje je dravna mo
slaba, moda zbog rata, lokalnih monika ili konkurencije religijskih grupa, teko je efektivno
provesti ove mjere, ak i ako vlasti to ele da urade. Takoe se mora uzeti u obzir nivo
razvijenosti drutva i sjetiti se da je i zapadna industrijska revolucija djelimino poivala na
koritenju djeijeg rada. Tamo gdje vlasti nemaju mogunost kontrole ili uticaja, deava se da
pojedine firme i potroai preuzimaju odgovornost. Neke multinacionalne firme shvatile su da
se isplati ne koristiti rad djece, i zahtijevaju od svojih isporuilaca da zauzmu isti stav.
Najvaniji argument je da bi negativni prilozi u medijima mogli biti tetni za ugled firme i
ukupno poslovanje.
Neke firme ne koriste rad djece jer se boje eventualnih sudskih procesa u kojima bi se moglo
traiti materijalno obeteenje. Postoje potroake organizacije koje daju garancije da
odreeni proizvodi nisu rezultat rada djece. Zatitni znak slona, koji oznaava pravednu
trgovinu na proizvodima Maxa Havelaarsa, jedan je od primjera ovakve garancije.
ENE I LJUDSKA PRAVA
I ene i mukarci imaju ista ljudska prava. I pored toga, ene su veinom u loijoj poziciji na
gotovo svim drutvenim podrujima. ene i ljudska prava su zbog toga tema sama za sebe:
Zato ljudska prava nisu vie doprinijela da se popravi situacija ena?
Neke injenice u vezi sa situacijom ena u poreenju sa mukarcima pokazuju obim
problema:
Analfabetizam je mnogo raireniji meu enama nego meu mukarcima. U junoj
Aziji je udio ena koje znaju da itaju samo 50 % u odnosu na mukarce. U Nepalu je
taj udio samo 35%, dok je u Sudanu 27%. ene sainjavaju dvije treine svjetskih
analfabeta.
Udio ena u viem obrazovanju daleko je nii nego mukaraca. U afrikim zemljama
juno od Sahare ene ine samo jednu treinu studenata na viem nivou. I u
industrijalizovanim zemljama prilino je mali broj ena na prirodnim i tehnikim
studijima.
U radnom odnosu ene imaju manji broj mogunosti nego mukarci. Uee ena u
radu u prosjeku je samo 50% u odnosu na uee mukaraca. U junoj Aziji je ono
samo 29%, dok je u arapskim zemljama 16%. I kad je rije o platnom sistemu ene su,
takoe, diskriminisane. U Japanu plata ene iznosi u prosjeku samo 51% plate
mukarca.
U prosjeku ene ive due nego mukarci. U nekim azijskim i afrikim zemljama,
meutim, obimno diskriminisanje ena na polju zdravlja i ishrane dovodi do toga da
one ive krae nego mukarci.
Doprinos ena esto je nevidljiv u zvaninim statistikama. Kad bi neplaeni rad ena u
kui bio ukljuen u nacionalne statistike siromanih zemalja, bruto nacionalni produkt
ovih zemalja porastao bi za 20 do 30 %.

100

anterfile
OBREZIVANJE ENA:
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) obrezano je oko 140 miliona ena
koje danas ive u svijetu, to e rei da su nad njima preuzete ritualne radnje na seksualnim
organima. Dva do tri miliona djevojaka obrezuje se svake godine. U najmanje 32 zemlje
Afrike i Srednjeg istoka na obrezivanje se gleda kao na prirodni dio odrastanja svake
djevojke. U zemljama kao to su Eritreja, Etiopija, Somalija i Sudan, obrezuje se 90%
djevojaka. Obrezivanje moe biti uraeno u veem ili manjem stepenu. Najuobiajenije je
odstranjivanje klitorisa. Jedna druga uobiajena forma je odstranjivanje unutranjih polnih
usana i zaivanje otvora. Ovakve intervencije poveavaju mogunost infekcije i dovode do
komplikacija za vrijeme poroaja. Seksualni ivot moe biti uniten. Obrezivanje djevojaka
zabranjeno je u mnogim zemljama, pored ostalih u Egiptu, Burkini Faso, Centralnoafrikoj
Republici, Dibutiju, Gani, Gvineji i Togou. Ali u mnogim zemljama se ovaj obiaj brani time
da je dio kulture i postoji veliki otpor prema enama i organizacijama za zatitu ljudskih
prava koje pokuavaju da provode kampanje da bi se ovaj obiaj ukinuo.
Spori napredak
Vie ja razloga to ljudska prava nisu u veoj mjeri doprinijela da se ojaa poloaj ena. Jo u
Povelji UN bilo je jasno utvreno da mukarci i ene moraju imati ista prava. Godine 1946.
osnovana je posebna Komisija UN za poloaj ena i za nadgledanje i unapreivanje prava
ena. Glavni cilj rada Komisije bio je da osvijetli podruja na kojima se ene ne tretiraju
ravnopravno sa mukarcima. Ujedinjene nacije su takoe usvojile dvije konvencije da bi
ojaale prava ena:
Konvencija o politikim pravima ena (1952)
Konvencija o ukidanju svih formi diskriminacije ena (Konvencija o enama,
1979)
Obje konvencije ratifikovalo je mnogo zemalja. Konvenciju o enama ratifikovalo je dvije
treine zemalja u svijetu. Na alost, mnoge od njih rezervisale su se od njih na tako vanim
mjestima, da Konvencija ne funkcionie kao polazina taka u radu na ukidanju
diskriminacije ena. Mnoge rezervacije slabe zabranu diskriminacije ena. Pored toga,
Komitet koji ima zadatak da nadgleda potivanje Konvencije nije precizirao koji su to faktiki
odnosi koji predstavljaju njeno krenje. Ovaj komitet, pored toga, moe da prima izvjetaje
samo od vlada, ne i od nevladinih organizacija, na nain kako to ima mogunost da ini niz
drugih komiteta UN. Sve ovo doprinijelo je da meunarodni rad na jaanju prava ena nije
bio dovoljno uspjean.
Diskriminacija ena i nasilje protiv njih esto imaju korijen u starim tradicijama i religioznim
obiajima. Obrezivanje djevojaka i zabrana izvjesnih zanimanja za ene, kao i njihovo
iskljuivanje iz politikog ivota, primjeri su takvih tradicija. U takozvanim patrijarhalnim
drutvima uloga ena je da se brinu o djeci i daju im hranu. Njihova uloga uglavnom je
vezana za kuu. Mukarac, naprotiv, ima mnogo ire podruje rada i ima neprikosnovenu
ulogu na podrujima ekonomije, politike i odbrane. Veina muslimanskih drutava je i dalje
patrijarhalna. Patrijarhalne osobine, meutim, u manjoj ili veoj mjeri nalazimo u svim veim
civilizacijama. Nalazimo ih i u zapadnim industrijalizovanim zemljama.

101

Konvencija o enama jedinstvena je u okviru ljudskih prava. Ona zahtijeva da se vlasti bore
protiv diskriminacije u privatnom ivotu i odnosima graana, a ne samo u javnom sektoru. U
lanu 5(a) Konvencije pie da drave treba da preduzmu mjere da promijene nain ponaanja
mukaraca i ena sa ciljem da ukinu predrasude i obiaje ili praksu koja se zasniva na
predstavi da je jedan spol manje ili vie vrijedan od drugoga ili na stereotipima o mukim i
enskim ulogama. To to se Konvencija mijea u odnos izmeu mukaraca i ena i na
privatnom planu, moda je jo jedan razlog to ona u praksi nailazi na otpor.
Konvencija ne sadri samo zabranu diskriminacije ena, nego i dozvoljava dravama da
koriste privremene specijalne mjere za unapreivanje faktike jednakosti. Ove mjere
prestaju da vae kada je jednakost u mogunostima i tretiranju postignuta (lan 4). Pored
toga to zabranjuju diskriminaciju i utvruju da mukarci i ene imaju ista prava, ljudska
prava sadre i podsticaj da se ukae na prepreke koje onemoguavaju da ene u jednakoj
mjeri kao i mukarci koriste svoja prava, i da se te prepreke ukinu. Uvoenje specijalnih
mjera, koje se esto nazivaju pozitivna diskriminacija, a koje daju prednost enama, meutim,
sporno je i esto nailazi na aktivni otpor.
Drugi razlog to ljudska prava nisu imala vie uspjeha kada je rije o jaanju prava ena,
moe biti taj da su ovim poljem vladali mukarci. Ako pogledamo na sastav najvanijih
meunarodnih organa koji rade na ljudskim pravima, vidjeemo da je muka dominacija
zaprepaujua. Kada je norveki ekspert za ljudska prava Gro Hillestad Thune postala lan
Komisije za ljudska prava Savjeta Evrope 1984. godine, ona je bila jedini enski lan. Tri
godine kasnije, 1987. godine, jo jedna ena bila je izabrana, pa su tako od tadanjih 27
lanova, dva bile ene. Ova neodgovarajua podjela spolova u miljeu ljudskih prava, moda
je doprinijela da pitanjima u vezi sa pravima ena nije davan prioritet.
Meunarodna trogovina enama
Pretpostavlja se da je danas u svijetu oko etiri miliona ena godinje predmetom trgovine,
bilo u vlastitoj zemlji ili van nje. Teko je utvrditi taan broj, ali profit koji se ostvaruje
trgovinom enama i djecom ukazuje na to da je zastraujue veliki.
Trgovina enama prijeti njihovom pravu na slobodu od ropstva, pravu na samoodluivanje o
vlastitom tijelu, pravu na slobodu od neljudskog i poniavajueg postupanja i, na kraju, pravu
na sam ivot. Ona saadri ozbiljnu formu seksualnog nasilja koje je u suprotnosti sa osnovnim
principom jednakosti izmeu spolova.
Siromatvo ini ene i djecu posebno interesantnima za kriminalce koji putem trgovine
ostvaruju veliki profit. Stalno se uspostavljaju novi putevi i praktikuju nove metode za
trgovinu. Tako se trite lanih dokumenata i tajnog transporta ena sve bolje i bolje
organizuje. Veina zemalja u svijetu je, na ovaj ili onaj nain, pogoena ovom trgovinom kao zemlja porijekla, tranizita ili zemlja-primalac. U mnogim zemljama predviene kazne
za trgovinu enama su nie nego, recimo, kazne za trgovinu orujem ili narkoticima.
Zapadna Evropa
Svake godine u Zapadnoj Evropi u seks-industriji zavri oko 500.000 ena iz Afrike (Gana,
Nigerija i Maroko), Azije (Filipini i Tajland) Latinske Amerike (Brazil, Venecuela i
Dominikanska Republika), i Centralne i Istone Evrope (ehoslovaka, Maarska, Moldova,
Poljska, Rumunija, Rusija i Ukrajina).

102

Bosna i Hercegovina je jedna od najprometnijih tranzit-zemalja prema zapadu. Naalost,

ona istovremeno poinje da biva i zemlja-primalac.
SAD
Vie od 50.000 ena se na osnovu lanih premisa svake godine transportuje u SAD.
Prostitucija se iz velikih gradova proirila i na seoska naselja, tako da se i tu mogu sresti, a
posebno djevojke iz Istone Evrope
.
JUNA AMERIKA
Brazil - Vie od 20.000 brazilskih ena bude godinje poslato u paniju.
Venecuela - ene Venecuele se regrutuju putem lanih konkursa o zapoljavanju, a onda im
se prilikom dolaska u zemlju odredita oduzimaju paso i drugi dokumenti. Nakon toga se
prisiljavaju na prostitiuciju.
Kolumbija - ene iz Kolumbije se krijumare u paniju, Englesku, Njemaku, Belgiju i SAD.
AFRIKA
Vie od 5.000 ena iz Nigerije bude godinje poslato u Italiju.
Juna Afrika ene koje su predmetom trgovine dolaze sa sela, iz drugih afrikih zemalja, te
iz June Azije, posebno Tajlanda, Tajvana i Kine i iz Istone Evrope i Rusije.
AZIJA
Banglade U pakistanskim javnim kuama je u poslijednjih nekoliko godina zavrilo vie od
200.000 ena iz Bangladea.
Nepal Svake godine se vie od 6.000 ena prokrijumari u Indiju i Hong-Kong.
Filipini Vie od 2.000 ena dnevno napusti Filipine, kako bi nalo posao u inostranstvu.
Veina njih zavri u prostituciji.
Tajland Procjenjuje se da se u Tajlandu prostititucijom bavi izmeu 300.000 i 2,8 miliona
ena, od ega njih treina ima manje od 18 godina. Desetine hiljada tajlandskih ena se
godinje alje u javne kue u Aziji, Australiji, SAD i Evropi.
Vijetnam ene, esto maloljetne, kidnapuju se i alju u javne kue u Kinu i Kambodu.
Nude im se poslovi u inostranstvu, razna turistika putovanja ili brakovi sa stranicima, koji ih
kasnije preprodaju.
Japan Zemlja izlazeeg sunca je najvee trite enama u Aziji. Vie od 150.000 ena iz
inostranstva se bavi prostitucijom, veina sa Tajlanda i Filipina, ali i iz istonoevropskih
zemalja. Industrija seksom ini 1% nacionalnog budeta i moe se mjeriti sa dravnim
budetom za odbranu.
ene i djevojke su posebno izloene trgovini zbog:
Faktora koji doprinose poveanoj potranji

103

na ene se gleda kao na posebno

pogodne za rad u uslovima
intenzivne proizvodnje
stalno rastui neformalni sektor
koji se karakterie niskim plaama,
radom na crno, rizinim radnim
odnosom i odsustvom bilo kakve
mogunosti za kolektivne
pregovore
poveana potranja strane radne
snage, posebno za rad u kui, i
njezi starih i bolesnih i nedostatku
odgovorajue regulative kojom bi
se regulisao ovakav rad
Rast seksualne industrije i
industrije zabave u vrijednostima
koje se procjenjuju na stotine
milijardi amerikih dolara, to se
tolerie kao korisno zlo dok se
prostiuisane ene kriminalizuju i
diskriminiu
Trgovina enama na jednoj strani
predstavlja nizak rizik, dok na
drugoj strani omoguava izuzetno
velike zarade
Ranjive ene je lake kontrolisati
i manipulisti sa njima
nedostajue sudske zatite i
odgovarajue nadoknade rtvama
trgovine, te nedostupnost pravnim
sredstvima i institucijama i,
generalno, nedostatak respekta
prema pravima ena
Faktori koji doprinose poveanoj potranji
siromatvo, potreba i uopte nizak
poloaj ene u drutvu

nedovoljna obrazovanost,
nedostupnost zaposlenja i
nedovoljna ravnopravnost sa
mukarcima
trgovina enama pretpostavlja
poslovanje sa niskim ulaganjima i
visokom zaradom
ekonomske razlike izmeu
pojedinih zemalja i regiona
globalizacija i liberalizacija, koje su
doprinjele slabijoj kontroli na
granicama to omoguuje lake
kretanje ljudi
unutranja i meunarodna migracija
ena koje su u potrazi za poslom
otvara nove kanale za trgovinu
ljudima
tradicija kao, na primjer, sklapanje
brakova meu djecom, poligamija,
davanje miraza i socijalno
stigmatiziranje neudatih ili
razvedenih ena i ena koje su bile
izloene seksualnom nasilju
povean meunarodni kriminal i
trgovina drogom
nedostatak politike volje;
nedostatak odgovarajueg
zakonodavstva ili nepraktikovanje
postojeih zakona; i izvoz radne
snage kao strateki odgovor vlada
mnogih azijskih zemalja na
ekonomsku krizu.
Izvor; CATW Coalition against
trafficking in women Koalicija protiiv
trgovine enama.
Kvinner sammen, 1, 2003.

Konferencije ena
Ujedinjene nacije nisu se samo zadovoljile time da donesu Konvencije protiv diskriminacije
ena, nego su pored toga organizovale etiri meunarodne konferencije ena u:
Meksiko Sitiju 1975.
Kopenhagenu 1980.
Najrobiju 1985.
Bejdingu 1995.

104

Konferencije su usvojile niz dokumenata koji obavezuju vlasti u svijetu da poboljaju uslove
za ene. Strategija iz Najrobija za napredak ena prema 2000. godini, iz 1985, moda je
najvaniji od ovih dokumenata. Zvanina tema konferencije bila je Jednakost, mir i razvoj.
Konferencija u Meksiku odlikovala se debatama o ueu ena u politikom ivotu i
problemima vezanim za siromatvo i nepravde u sistemu trgovine. Na Konferenciji u
Kopenhagenu u centru su bili tradicije i obiaji koji ugnjetavaju ene, kao to je obrezivanje.
Period od 1976. do 1985. godine Ujedinjene nacije proglasile su desetljeem ene.
Na Konferenciji u Najrobiju, kao to smo ve pomenuli, usvojena je Strategija za napredak
ena. Ona je zahtijevala vie djelovanja da bi se sruile prepreke na putu do enskih prava.
Ostale teme bile su: ene kao objekt prodaje, sterilizacija ena kao sredstvo u rjeavanju
problema prenaseljenosti i pogled Katolike crkve na abortus. Takoe se diskutovalo o ulozi
ene u ekonomiji i borbi za mir.
Konferencija ena u Bejdingu 1995. godine bila je najvea konferencija UN ikada odrana,
sa 17. 000 uesnika. Konferencija je zakljuila da su prava ena neodvojivi dio ljudskih prava,
to je podvukla i Svjetska konferencija o ljudskim pravima, 1993. godine. Plan za djelovanje
sa Konferencije u Bejdingu naroito ukazuje na izazove na polju obrazovanja i zdravlja,
borbe protiv nasilja i konflikata, ekonomije i zadovoljavajueg razvoja.
Novi izazovi
Teko je izmjeriti znaenje koje su ove konferencije ena imale. One su okupile ene iz raznih
krajeva svijeta i doprinijele da se vie diskutuje o tome kako se boriti protiv diskriminacije i
ugnjetavanja ena. Konferencije su takoe dovele do bolje saradnje izmeu razliitih
organizacija koje rade sa pravima ena.
Na nekim podrujima dolo je do napretka u ueu ena i njihovom pristupu uticaju i
resursima. Na nekim drugim podrujima dolo je do realnog nazatka tokom 90-ih godina 20.
stoljea. Sa vie strana uju se tvrdnje da je borba za enska prava stagnirala. Mobilisanje
ljudskih prava, kao potpora enama, do sada nije dovelo do naroitog uspjeha u borbi za
faktiku jednakost. Naprotiv, fundamentalistiki religijski krugovi su u nekim sluajevima
uspjeli da zadre i intenziviraju tradicije koje diskriminiu i ugnjetavaju ene. U mnogim
oruanim konfliktima bili smo svjedoci masovnih silovanja i ostalih poniavajuih djelovanja
protiv ena.
Veina ipak tvrdi da protuudarci i novi izazovi ne ine ljudska prava manje aktuelnom
temom, ve naprotiv, jo aktuelnijom za unapreenje situacije ena. Ljudska prava mogu biti
snano sredstvo u borbi protiv diskriminacije, ali upravo na ovom podruju ona nailaze na
naroito snaan otpor.
OSOBE SA POSEBNIM POTREBAMA
Osobe sa posebnim potrebama, bilo da su to djeca ili odrasli, osobe su koje imaju odreena
ogranienja koja mogu biti tjelesne ili mentalne prirode. Ovakva ogranienja mogu ivot
uiniti tekim. Ova grupacija stanovnitva se svrstava meu takozvane ranjive grupe, kojima
je neophodno pokloniti posebnu panju i pomo. Pretpostavlja se da u Bosni i Hercegovini
danas ivi oko 10% stanovnitva koje ima potrebu za posebnom pomoi.
Posebna panja se poklanja djeci sa ogranienjima. Ova djeca su esto izolovana od drutva,
to im onemoguava ostvarivanje zdravstvene i socijalne zatite. Tako ova djeca, koja inae
imaju potencijale za razvoj kao i sva druga djeca, gube mogunost za samorealizaciju. Iako se

105

situacija u ovoj sferi znatno popravila, posebno u zapadnom, bogatijem dijelu svijeta, veina
ovakve djece ni danas ne dobija potrebnu pomo. Najei razlog za ovo su predrasude i
siromatvo, posebno u nerazvijenom djelu svijeta.
Briga za djecu je obaveza roditelja. S obzirom na to da su djeca bogatstvo za svako drutvo,
ona su predmet specijalne zatite. Drave se posebno obavezuju da djeca koja imaju potrebu
za posebnom pomoi dobiju pomo i da im se otvore mogunosti da u potpunosti iskoriste
svoje potencijale. Ova obaveza proizilazi, izmeu ostalog, iz Meunarodne konvencije o
pravu djeteta, lan 23.
Danas sve drave priznaju da djeca sa posebnim potrebama treba da uivaju potpun i dostojan
ivot u uvjetima u kojima se osigurava njihovo dostojanstvo, podstie samostalnost i olakava
aktivno uestvovanje u zajednici. Zbog toga ova djeca imaju pravo na posebnu njegu i drave
su obavezne podsticati i osiguravati pomo djetetu kao i onima koji su odgovorni za brigu o
njemu. Ovakva pomo se prua besplatno, uvijek kad je to mogue. Djetetu se mora
obezbijediti obrazovanje, obuka, usluge zdravstvene zatite i rehabilitacije, priprema za
zapoljavanje i mogunost rekreacije. Ovo treba da doprinese ostvarivanju to potpunije
drutvene integracije i osobnog razvoja djeteta, ukljuujui i njegov kulturni i duhovni razvoj.
Drave koje su potpisale Konvenciju o pravima djeteta obavezne su da unapreuju razmjenu
odgovarajuih informacija u oblasti preventivne zatite zdravlja i medicinskog, psiholokog i
funkcionalnog lijeenja djece sa posebnim potrebama. To, izmeu ostalog, ukljuuje irenje i
dostupnost informacija u vezi sa metodama rehabilitacije i strunog osposobljavanja djeteta.
Drave su takoe obavezne da poboljaju svoje mogunosti i sposobnosti i proire iskustva u
tim oblastima. Radi toga se posebna panja posveuje potrebama zemalja u razvoju.
Osobe sa posebnim potrebama organizuju vlastite organizacije kako bi ostvarile svoja prava.
Ove organizacije, izmeu ostalog, imaju pravo da im drava osigura da uestvuju u procesu
donoenja zakona kojim se ureuju prava osoba sa posebnim potrebama.
TRGOVINA I LJUDSKA PRAVA
Kakve veze imaju trgovina i investicije sa ljudskim pravima? Mnogi ljudi koji se bave
privredom smatraju da se izmeu ovoga dvoga mora povui jasna linija podjele. Trgovina i
investiranje imaju samo jedan cilj - da vlasnicima donesu to vei profit. Ljudska prava su
neto potpuno drugo. Ona pojedince treba da sauvaju od nasilja koja bi vlast mogla da
poini. Dok privreda koristi rijei kao zarada, analiza rizika i raunovodstveni izvjetaji,
ljudska prava obuhvataju podruja kao to su sloboda od torture, pravo na slobodu izraavanja
i pravo na zdravstvenu zatitu. I dok privreda govori o ukidanju radnih mjesta, smanjenju
trokova, veem profitu i veem uestvovanju na tritu, borci za ljudska prava govore o
meunarodnim mehanizmima za njihovu zatitu, novim traktatnim obavezama i zatiti
ranjivih grupa.
Razlike izmeu privrede i dravne moi vide se takoe i u organizaciji, ovlatenjima i
podrujima odgovornosti. Firme obino vodi direktor ili administrator, koji je odgovoran
upravnom odboru, a ovaj odbor je opet odgovoran vlasnicima. Vlasnici imaju pravo na
posljednju rije. Ovlatenja u privrednom ivotu ne idu dalje od prava koja im daje samo
vlasnitvo i ogranienja koje im postavlja dravno zakonodavstvo.
Dravna vlast se dijeli na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast, sa svojim politiarima,
birokratama i sudstvom. Odnos izmeu ovih nosilaca dravne vlasti trebalo bi da bude to
vie u ravnotei i da one budu odvojene jedna od druge. U krajnjoj konsekvenci ove, sve tri

106

dravne vlasti odgovorne su graanima. Ovlatenja vlasti ograniena su ustavom i zakonima,

ali vlasti istovremeno imaju mogunost da same mijenjaju zakone.
Najprincipijelnija granica koja se moe povui odnosi se na podruja odgovornosti. Drava
je ta koja je pravno odgovorna za krenje ljudskih prava, a ne privatni akteri. Ukoliko, na
primjer, drava onemoguava svojim graanima slobodu izraavanja, to je krenje ljudskih
prava za koje e drava morati da odgovara u Savjetu Evrope i Ujedinjenim nacijama. Ako bi
jedna firma uinila isto, to je onda krenje nacionalnog zakonodavstva i neto o emu sudski
organi treba da zauzmu stav. I dok drava ima monopol na zakonodavnu, izvrnu i sudsku
vlast, ekonomski ivot nema apsolutno pravo na voenje privredne djelatnosti.
Da li novac moe biti prljav?
Neki ljudi koji se bave biznisom tvrde da nije vano na koji je nain ovjek zaradio svoje
bogatstvo. Oni se leerno naslone u fotelju, i pokazuju na podjelu rada, obaveze i odgovornost
i kau da novac nije prljav. Ali, da li je to tako? Nije dozvoljeno bogatiti se na podvoenju
prostitutki, iznuivanju novca ili prodaji droge, u svakom sluaju ne u Bosni i Hercegovini.
Iako je neto drugaiji odnos prema utaji poreza, sitnijim carinskim prekrajima i krenjima
saobraajnih propisa, ipak se moe rei da privredni ivot sam postavlja zahtjeve da se
potuju zakoni i pravila koje su vlasti postavile. Ukoliko se zakoni ne bi potovali, tada uslovi
za voenje poslova u jednom drutvu ne bi bili jednaki za sve.
Postoje i druge stvari koje ovu sliku ine komplikovanom, a granice toga ta je dozvoljeno, a
ta ne, fleksibilnijim. Ako se kao osnov uzme Opta deklaracija o ljudskim pravima, vidimo
da ona utvruje da nisu samo drave te koje imaju odgovornost da se ljudska prava potuju.
Takoe i pojedinci i organizacije imaju ovu odgovornost. Ali njihova odgovornost je vie
politika nego pravna i vjerovatno nije dovoljna da natjera privredni ivot da djeluje na
promociji i zatiti ljudskih prava na bolji nain.
Ugled firmi
Firme koje kre ljudska prava rijetko e biti poeljan objekt investiranja. O ovakvim firmama
esto se negativno govori u medijima. Ovo moe dovesti do slabije prodaje, organizovanog
bojkota od potroakih organizacija ili nedostatka podrke kod organa za davanje raznih
odobrenja. Vlasnici mogu da doive da vrijednost akcija opadne u taktu sa opadajuom
popularnou, a postoji i rizik da firma bude tuena i da mora da plati nadoknadu. Sve ovo
vodi do toga da firme pokuavaju da potuju ljudska prava.
Nekim firmama moe biti onemogueno da investiraju u druge zemlje ili firme ukoliko nisu
isto poslovale. Amerike firme Nike i Levi`s su iz ovih razloga razradile internu politiku
ljudskih prava, koja se, takoe, odnosi i na isporuioce. Ovo pokazuje da veza izmeu
trgovine, investiranja i ljudskih prava nije samo teoretska i da u privredi mnogi nisu pristalice
fraze da novac ne moe biti prljav.
Kako privredni ivot moe unaprijediti ljudska prava?
Bosanskohercegovaki privredni ivot moe unaprijediti ljudska prava na mnogo raznih
naina. On moe:
Da postavi uslove vlastima u zemlji prije nego to se u nju investira, na primjer
da se puste iz zatvora odreeni politiki zatvorenici ili da se dozvoli strukovno
organizovanje
Da ne ulae u odreene zemlje gdje se situacija smatra loom, a gdje dijalog ne
pomae (npr. Burma i Libija danas)

107

Da postavlja uslove svojim isporuiocima

Meutim, jo je vanije koristiti se pozitivnim sredstvaim djelovanja, kao na primjer da se:
Vlastitoj radnoj snazi prui dobra zdravstvena zatita, zatita okoline i sigurnost
na radu
Pomae u obrazovanju lanovima porodica zaposlenih
Uvede demokratija u rad firmi
Dopusti strukovno organizovanje
Privredni ivot moe, takoe, voditi rauna da njegove investicije ne doprinose teti, u smislu
da ne unitavaju ivotnu osnovu, ne razdvajaju familije, unitavaju naselja i slino.
Mnoge od ovih mjera jednostavne su za provoenje, naroito one koje se mogu nazvati
pozitivnim mjerama. Situacija je gora sa negativnim mjerama, specijalno onda kada se
postavljaju zahtjevi vlastima u nekoj zemlji. Na isti nain na koji privredni ivot pokuava da
napravi granicu izmeu privrede i politike, lokalni politiari obino tvrde da oni najbolje
znaju koja politika je odgovarajua za njihovu zemlju. Mijeanje izvana, sa zahtjevima da se
potuju ljudska prava ili oslobode zatvorenici, lako se doivljava kao neprihvatljivo. A
ovakva reakcija ne stvara dobru osnovu za plodnu saradnju u budunosti. Privrednici moraju
zbog toga dobro razmisliti koliko daleko ele ii sa kritikom, da im to ne bi onemoguilo
investiranje.
Civilno drutvo je steklo znaajna iskustva u djelovanju prema dijelu drutva koje ima
politiku mo, dakle prema vlastima. Sljedei korak je da civilno drutvo usmjeri panju
prema privrednom sektoru i od njega zahtijeva odgovornost za doprinos potivanju i
promociji ljudskih prava.
SMRTNA KAZNA
Smrtna kazna u Bosni i Hercegovini se, kao ni u ostalim evropskim dravama, ne koristi. U
veini ostalih dijelova svijeta smrtna kazna uobiajena je reakcija na najgrublja nasilja.
Obrazloenja za koritenje ove kazne variraju od zemlje do zemlje. SAD istiu potovanje
prema rtvi, dok na primjer Kina, najveu vanost daje preventivnom efektu koji smrtna
kazna ima na druge potencijalne poinioce. Neke zemlje koriste smrtnu kaznu da bi izbjegle
skupe mjere sigurnosti koje bi morale koristiti za najopasnije prekrioce zakona, dok je reimi
koji se bore protiv naoruanih pobunjenika koriste da bi izbjegli eventualne oslobodilake
akcije. U dravama u kojima vlada diktatura, smrtna kazna se koristi kao efektivan metod u
borbi protiv kritiara reima.
Ne postoji zabrana smrtne kazne, niti u Optoj deklaraciji, niti u konvencijama o ljudskim
pravima. Mnoge konvencije nastale su neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u svijetu u
kojem je pogubljenje bilo prihvaeno. ak i u Paktu o civilnim i politikim pravima,
dozvoljava se upotreba smrtne kazne. Tek u dodatnim protokolima ovom paktu i Konvenciji o
ljudskim pravima Savjeta Evrope, smrtna kazna se direktno zabranjuje (Dodatni protokol UN
iz 1989. godine i Dodatni protokol Savjeta Evrope iz 1983.). Nijedna od zemalja koje danas
praktikuju smrtnu kaznu nije se prikljuila ovim protokolima, i one zbog toga mogu da
nastave sa pogubljenjima bez da kre svoje pravne obaveze.
Iako smrtna kazna nije zabranjena, to ne znai da drave mogu proizvoljno izvravati
pogubljenja nad svojim graanima. Konvencije zahtijevaju da se smrtna kazna koristi samo za
najtee zloine, kao to su ubistvo, terorizam ili dravni udar. Neke zemlje idu i dalje i
dozvoljavaju smrtnu kaznu za, na primjer, blasfemiju. Ove zemlje trpe otru meunarodnu

108

kritiku, naroito kada ovakva smrtna kazna biva usmjerena protiv graanina druge zemlje
(kao to je bio sluaj sa religioznom smrtnom kaznom nad indijsko-britanskim piscem
Salmanom Rushdijem). Konvencija zabranjuje pogubljenje trudnih ena, ne iz obzira prema
majci, nego prema neroenom djetetu. Takoe je zabranjeno pogubljenje osoba koje su
kriminalne radnje poinile prije nego to su napunile 18 godina. Obrazloenje za ovo je isto
kao i za najniu dobnu granicu kriminaliteta. Mladi nisu uvijek u stanju da shvate posljedice
svojih djela na isti nain kao odrasli. Izmeu ostalih, i SAD odbija da potuje ovu odluku, to
je izazvalo otre reakcije mnogih organizacija, pa i Amnesty Internationala. Konvencije
takoe zahtijevaju da oni koji su osueni na smrtnu kaznu mogu da trae pomilovanje. Na
ovaj nain drava moe da pokae da vrlo ozbiljno gleda na odreeno kriminalno djelo i
istovremeno se kasnije pokae velikodunom kada prihvati apel za pomilovanje.
Smrtna kazna mora se posmatrati u kontekstu ostalih ljudskih prava. Pravni proces koji vodi
do smrtne kazne mora imati istu formu kao i drugi pravni procesi. Ljudska prava postavljaju
stroge zahtjeve za pravedan pravni proces, nepristrasne sudije, pravo na advokata, ravnoteu
izmeu tuioca i branioca, mogunost albe, zabranu zakona koji imaju povratno djelovanje i
jo mnogo toga. Samo pogubljenje mora se dogoditi na najhumaniji mogui nain, a ivot u
eliji, ne uzimajui u obzir pogubljenje, ne smije biti neljudski. Zabrana diskriminacije trebalo
bi da osigura da se smrtna kazna koristi na isti nain u istim sluajevima. Bilo bi, na primjer,
krenje ljudskih prava kada bi jedna drava odluila da se samo ene, a ne i mukarci mogu
pogubiti, ili da samo bijelci imaju pravo na pomilovanje.
Upravo se opasnost od diskriminacije istie kao argument protiv koritenja smrtne kazne.
Kriminalitet, koji se kanjava smru, esto je rezultat socijalnih faktora, kao to su uslovi
rasta i razvoja, kolovanja, nezaposlenosti i uslova stanovanja. Smrtna kazna zbog toga moe
da pogaa slojeve drutva sa najmanje mogunosti i da na taj nain pravi diskriminaciju
izmeu bogatih i siromanih. Zbog toga ne iznenauje da je muka afroamerika populacija u
SAD u veini, kada je rije o broju pogubljenja.
Postoje i mnogi drugi argumenti protiv upotrebe smrtne kazne. Ona doprinosi tome da
drutvo postaje grublje i surovije, tako da nasilja i ubistva bivaju lake prihvaena. Mnogi
principijelno reaguju protiv smrtne kazne. Niko, pa ak ni drava, ne moe imati pravo da
oduzme neiji ivot. Sociolozi usmjeravaju panju na drutvene podjele, koje smo ve
pomenuli, dok se psiholozi pitaju posjeduje li ovjek zaista slobodnu volju, tako da potpuno i
samostalno moe odluivati o vlastitom ivotu i, prema tome, odustati od kriminaliteta.
Pravnici ukazuju na to da se ve vie puta desilo da su mnoga priznanja neistinita ili
neosnovana, tako da se nikad ne moe biti potpuno siguran da li je osuena prava osoba.
Ukoliko je neko osuen na smrtnu kaznu, i ova se provede, greka se vie nikad ne moe
ispraviti, pokae li se kasnije da je osoba bila pogreno osuena. Za ovo postoji mnogo
primjera, ak i u SAD.
Pobornici smrtne kazne koriste se esto argumentima za koje se pokazuje da nemaju uporita
u stvarnosti. Kada je Engleska ukinula smrtnu kaznu, kritiari su smatrali da e grubi
kriminalitet drastino da poraste. Meutim, u stvarnosti se pokazalo potpuno suprotno. Grubi
kriminalitet je opao, moda ba zato to je ukidanje smrtne kazne povealo potovanje prema
ljudskom ivotu. Ali i mnogi drugi faktori, kao to je smanjena nezaposlenost, ekonomski
razvoj i bolje obrazovanje, mogli su odigrati svoju ulogu u ovom procesu.
Teko je uporeivati argumente za i protiv smrtne kazne. Prilikom referenduma esto se
deava da je veina za smrtnu kaznu. Kada je Latvija traila lanstvo u Savjetu Evrope, bio joj
je postavljen zahtjev da ukine smrtnu kaznu. Vie od 60% stanovnitva bilo je, meutim,
protiv ovog zahtjeva, a Vlada je jedva dobila veinu u parlamentu za njeno ukidanje. Na
slian je nain i u Norvekoj postojao jak otpor protiv ukidanja smrtne kazne za vrijeme rata.

109

Izuzetno je malo zemalja koje se odluuju na to da ukinu smrtnu kaznu i za vrijeme ratne
situacije.
Smrtna kazna je jedna od mnogih odluka koje se dotiu prava na ivot, prava koje je osnova
svih ostalih ljudskih prava. Druga strana ovog prava na ivot je abortus. Abortus, o kojem
odluku donosi ena o kojoj je rije u poetku trudnoe, nije zabranjen prama ljudskim
pravima. Do krenja ljudskih prava dolazi kada, na primjer, drava zahtijeva da se izvri
abortus u sluaju oteenja zametka (to je ranije bio sluaj u Rumuniji), ili ako je dozvoljeno
abortirati u svim periodima trudnoe, sve do poroaja. esto se deava da su pobornici smrtne
kazne protiv abortusa, dok su pobornici slobodnog abortusa protivnici smrtne kazne. Drutva
koja, inae, nemaju mnogo dodirnih taaka, kao to su SAD i Iran, na ovom polju stoje blie
nego na primjer Engleska i SAD.

110

Objanjnje nepoznatih rijei

Poglavlje 5

Rasizam - dranje ili politika koji su izgraeni na stavu o nadmonosti svoje vlastite rase.
Koristi se takoe i za diskriminaciju osoba ili grupa drugih nacionalnosti, bez obzira na to to
ne postoji razlika u boji koe ili drugim fizikim obiljejima. Savremeni rasizam odnosi se na
razlike u kulturi i nainu ivljenja, vie nego na bioloke razlike.
Civilni ombudsman - odabrani predstavnik, koji u ime parlamenta treba da osigura da
dravna administracija ne ini nepravdu pojedincima.
Pitanja
1. Na ta su se bosanaskohercegovake vlasti obavezale kada govorimo o borbi protiv
rasne diskriminacije?
2. Koja ogranienja postoje za slobodu izraavanja, prema definiciji o ljudskim
pravima?
3. Koje vrste izraavanja su zatiene slobodom izraavanja?
4. U emu se sastoji sloboda vjeroispovijesti?
5. Zbog ega sloboda vjeroispovijesti moe da bude problematino pravo?
6. Zato religija treba da bude odvojena od drutva?
7. Kako bi ti definisao, odnosno definisala djeiji rad? Kako se boriti protiv njega?
8. Koji su argumenti za to da bi ene trebalo da imaju posebna prava?
9. Koje obaveze ima drutvena zajednica u odnosu na osobe sa posebnim potrebama?
10. Koju bi odgovornost privreda trebalo da ima u odnosu na ljudska prava?
11. Navedi najvanije argumente za i protiv smrtne kazne.

111

MODERNA KRITIKA

Zajedniki imenilac u modernoj kritici ljudskih prava je tvrdnja da su ona

pronalazak zapadnih zemalja, koji istonim zemljama ni po emu ne
odgovara. Zapadne drave su takoe optuene za dvostruki moral, zato to
nemaju isti stav prema dravama sa kojima su u alijansi, kao prema onima
sa kojima nemaju dobre odnose. Da li je ispravno postavljati uslove
demokratizacije i razvoja i potivanja ljudskih prava da bi drave mogle
dobiti ekonomsku pomo za razvoj? Da li je mogue doi do saglasnosti o
tome ta univerzalna ljudska prava sadre u praksi? I kakav je odnos
izmeu suvereniteta drave i prava meunarodne zajednice da se mijea u
njene unutranje stvari u sluajevima obimnih krenja ljudskih prava?
Knut V. Bergem i Beate Slydal

112

DA LI POSTOJE UNIVERZALNA LJUDSKA PRAVA?

KRITIKA LJUDSKIH PRAVA bila je neprestani sadraj evropske historije koja se odnosila
na razvoj novih ideja i ideologija, sve od Francuske revolucije, 1789. godine, pa naovamo.
Kritika je dola prvo od konzervativnih mislilaca, kao to je Edmund Burke, poslije toga od
onih radikalnih, kao to je bio Karl Marks. Dok je Burke smatrao da su ljudska prava
apstraktna, to e rei odvojena i od drutva i od ovjeka, Marks je tvrdio da su ona bila
samo sredstvo koje je graanstvo koristilo da sauva svoje vlastite interese (vlasnitvo).
Misao o univerzalnim pravima (koja bi vaila za sve i za sva vremena), tako su se nala u
unakrsnoj vatri. Na jednoj strani optuivana su da su toliko univerzalna da su faktiki
besmislena, a na drugoj da su suvie malo univerzalna: ona su se, naime, odnosila samo na
interese jedne drutvene grupe (graanstva) a ne na cijelo drutvo.
Kulturni relativizam
Nakon to je Opta deklaracija o ljudskim pravima usvojena, 1948. godine, poeo je novi talas
kritike, ovog puta od zemalja izvan Evrope i SAD. Ljudska prava produkt su evropskog
naina miljenja i tradicija, tvrdilo se. Ona se, jednostavno, ne mogu prenijeti na zemlje
Afrike, Azije ili Latinske Amerike. Umjesto toga, ukazivalo se na to da se svijet sastoji od
razliitih kultura, sa razliitim normama i vrijednostima. Do sada su samo kolonijalne sile
Evrope i Sjeverne Amerike postavile standard za to ta je odlika jednog dobrog drutva.
Zapad je prvo okupirao zemlje u Africi i Aziji, da bi poslije toga odluivao o tome kako e se
njima upravljati. Takozvana univerzalna ljudska prava, sa individualnim slobodama i
privatnim vlasnitvom, zbog toga su bila gledana kao produena ruka ove dominacije. Sa
slinom kritikom sloili su se i antropolozi i sociolozi sa Zapada.
Kritika Opte deklaracije o ljudskim pravima rasla je zajedno sa procesom u kojem se sve
vie zemalja takozvanog treeg svijeta oslobaalo zapadnih kolonijalnih sila 50-ih i 60-ih
godina 20. stoljea. Antiimperijalizam, nacionalizam i usmjeravanje fokusa na lokalna
kulturna obiljeja nacionalnih grupa, postali su novi vjetar u jedrima kritike ljudskih prava.
Temeljna misao ove kritike bila je a i dalje je da norme i vrijednosti variraju od kulture
do kulture. Razliita drutva se, pored toga, moraju posmatrati iznutra da bi se moglo
odluivati o tome koje vrijednosti su vane za to drutvo. Nije sigurno da se evropska sloboda
i individualizam mogu prenijeti na, na primjer, kinesku stvarnost, gdje su interesi i potrebe
pojedinaca tradicionalno bili podreeni interesima drutva. Drugim rijeima, kako je to isticao
i Burke, mora se shvatiti da moral, na kraju krajeva, potie iz samog drutva, odnosno iz
kulturnih tradicija ili obiaja pojedinaca. Svi ovi argumenti skupa ine ono to je nazvano
kulturnim relativizmom.
anterfile
Ono to je istina u jednoj zemlji, la je u drugoj
Ludvig Holberg (1684 1754), norveko-danski pisac
U suprotnosti sa milju o univerzalnim ljudskim pravima, pobornici kulturnog relativizma
tvrde da ne postoji opti ili univerzalni moral koji je isti za sve kulture. Svijet se sastoji od
drutava od kojih svako ima svoje sisteme vrijednosti i religijske tradicije, i svako drutvo
treba samo za sebe da odlui o pravima i obavezama svojih graana.
ak i meu najzagrienijim pobornicima kulturnog relativizma, malo je onih koji tvrde da
uopte ne postoje zajednike ljudske norme. Problem je ovdje, meutim, nai zajednika
gledanja na ljudska prava, bez obzira na kulture. Ovaj problem nije tako jednostavno rijeiti,
kako to moda na prvi pogled izgleda. esto se deava da uspostavljanje odreenih

113

zajednikih normi u stvarnosti bude rezultat onoga to istraiva ili aktivista ljudskih prava, sa
svojim specifinim kulturnim nasljeem, smatra, eli ili doivljava kao zajedniko. U
stvarnosti se moe raditi o razliitim normama, koje se mogu razumjeti samo u svom
vlastitom kulturnnom kontekstu. Kada, na primjer, Kinezi govore o slobodi pojedinaca ili o
politikoj demokratiji, oni u ovim rijeima i pojmovima vide neto potpuno drugaije nego na
primjer ljudi u Bosni i Hercegovini. Dok je individualizam rije koja u Kini ima negativno
znaenje, a kolektivizam pozitivno, na Zapadu je suprotno. Na isti nain se zapadni snani
izraz liberalna demokratija izjednaava sa anarhijom i haosom u kineskom rjeniku. I tako
smo opet doli na polazinu taku na kojoj kulturni relativisti tvrde da ne postoji za sve ljude
zajedniko normativno polazite za dobar ivot. ak i rijei kojim se koristimo imaju razliito
znaenje u razliitim zemljama. Tako rije ast, porodica, brak ili vrijeme ne moraju imati isto
znaenje u Pakistanu i u vedskoj.
Individua naspram grupe
Postojala je saglasnost o tome da se Optoj deklaraciji o ljudskim pravima ne daje religijsko
utemeljenje, kako bi joj se mogao dati univerzalni karakter. Ona je samo na ovaj nain mogla
da obuhvati sve i da tako zaista i bude univerzalna. Istovremeno je jasno da je ona obiljeena
zapadnom kulturom. Kao to smo ve rekli, mnoga ljudska prava odslikavaju politiko
razmiljanje u Evropi i Sjevernoj Americi sa kraja 18. stoljea. Ovo, naravno, ne mora da
bude argument protiv ljudskih prava. To znai samo da je njihova formulacija mogla biti
drugaija da su historijske i geografske prilike bile drugaije.
U praksi se dananja kritika ljudskih prava odnosi na to na koji se nain razliita ljudska
prava mogu priorirati i koliko daleko jedno drutvo moe ii u njihovom ograniavanju. Kako
nai ravnoteu izmeu prava pojedinaca i prava grupe? Da li je, na primjer, vanije pravo
vlasnitva na zemlju bogatog vlasnika plantae ili pravo siromanog radnika da mu se prui
mogunost da zarauje za ivot? Koliko je vrijedna sloboda izraavanja ukoliko jedno
drutvo sa 80% analfabeta nema mogunosti da finansira kolovanje i kolski materijal? Nee
nas iznenaditi to to e ovi odgovori biti drugaiji u zavisnosti od toga kome se ova pitanja
postavljaju ili od toga gdje dotina osoba ivi.
Potreba da se pojedinac zatiti od zloupotrebe dravne vlasti postoji u veini zemalja. Ali,
isto tako moe biti neophodno da se mnogi siromani ljudi zatite od bogatstva pojedinaca, da
bi se osigurala ravnomjerna raspodjela drutvenih dobara. Zbog toga je mnogo tee doi do
saglasnosti o tome ta ljudska prava predstavljaju u praksi, nego to to na prvi pogled izgleda
ili se oekuje.
anterfile,s.154
Nisu nikada obini ljudi bili ti koji su se alili na univerzalnost ljudskih prava, niti su
ljudska prava smatrali Zapadnim i Sjevernim izumom. Njihove voe su esto bile te koje su to
inile
Kofi Annan, generalni sekratar UN
Afrika perspektiva
Tradicionalno gledanje na ljudska prava u Africi jeste da, ne samo pojedinci, nego i grupe i
narodi takoe imaju prava. To se ve u naslovu podvlai u Afrikoj povelji o ljudskim
pravima: Afrika povelja o pravima ljudi i naroda. Povelju su razradile i potpisale zemlje
Organizacije afrikog jedinstva (OAU) 1981. godine, i to je danas jedan od najvanijih
afrikih dokumenata o ljudskim pravima.

114

U skladu sa ovim principima, niz afrikih eksperata tvrdi da, ako moramo da biramo izmeu
davanja prvenstva interesima individua ili naroda u afrikim zemljama, onda je ovo posljednje
ono emu se mora dati prioritet. Ovo se opravdava time da je u afrikim drutvima harmonija
od davnina bila vrlo vaan nain funkcionisanja drutvene zajednice. Ova harmonija zavisna
je od toga da familije i klanovi, odnosno grupe, ive u miru i slozi. Zbog toga je prvenstveno
grupa ta koja mora imati prava.
Pojedinac, kao nosilac prava, relativno je nevidljiv u okviru tradicionalnog afrikog naina
razmiljanja. Umjesto toga da ima vlastita prava, on je od davnina morao da ispunjava
odreene funkcije u drutvu ili grupi. Drugim rijeima, pojedinac ima uroene obaveze prema
drutvu, prije nego to ima uroenu slobodu u odnosu na njega. Ovo se odslikava u Afrikoj
povelji, koja kae da pojedinac ima obavezu da:
Unapreuje harmonini razvoj u porodici (lan 29(I))
Radi na nacionalnoj solidarnosti i samostalnosti (lan 29(4-5))
Unapreuje afrike vrijednosti
Bori se za zajedniko, afriko jedinstvo (lan 29(7-8))
To to se teite stavlja na obaveze prema drutvu objanjava se afrikim shvatanjem da
drutvo treba da se organizuje na takav nain da osigura zadovoljavanje potreba pojedinca. I
ovdje vidimo suprotnost u odnosu na zapadni nain razmiljanja, u kojem drutvo u veoj
mjeri daje individui mogunost da se razvija po svojoj vlastitoj elji. Drava ili neka druga
drutvena grupa ne smiju se mijeati u prava i ivot pojedinca.
Rijei, kao to su brat, sestra, prijatelj, prognane su iz rjenika evropske graanske klase,
pisao je ideolog osloboenja Frantz Fanon 1961. godine, zato to je tamo jedini brat vlastiti
novanik, a jedini prijatelj privatni biznis koji je ovjek uspio da osnuje. Kritika ljudskih
prava zasniva se i na tome da afriko drutvo u mnogo veoj mjeri nego zapadni liberalni i
kapitalistiki sistem ima tradiciju pravedne podjele dobara. U praksi su, meutim, socijalne i
ekonomske razlike u drutvu mnogo vee u veini afrikih, nego i u jednoj evropskoj zemlji.
Afrika povelja utvruje da je pravo na razvoj odluujue da bi se ljudska prava mogla
realizirati. Tek kada se ispune ekonomska, socijalna i kulturna prava, mogu se ispuniti civilna
i politika prava.
Moda moemo zakljuiti da je tendencija afrike misli o ljudskim pravima da su kolektivna
prava najvanija. To su pravo nacije na samoodluivanje, jednakost postupanja prema
razliitim narodima i pravo ugnjetavanih nacija na ekonomski razvoj. Onda dolaze
ekonomska i socijalna prava, a tek na kraju civilna i politika. Na drugoj strani moemo rei
da tradicija ljudskih prava na Zapadu, utvruje potpuno suprotne prioritete.
Kineska prerspektiva
I u kineskoj tradiciji su drutvo i obaveze vaniji od pojedinca i prava. U konfuijanizmu, koji
je bio osnovni potporni stub kineskog razmiljanja o drutvu od 500. godine prije nove ere,
istie se da postoji pet glavnih taaka na kojima se jedno drutvo zasniva. To su odnos:
Izmeu vladalaca i naroda
Izmeu roditelja i djece
Izmeu mua i ene
Starijeg i mlaeg brata
I na kraju, izmeu prijatelja

115

Za sve ove odnose vai da su strane obostrano odgovorne jedne drugima. Dok vladaoci imaju
obavezu da se brinu za doborbit svojih podreenih, podreeni imaju obavezu da budu
posluni prema vladaocima. Isti odnos vai za sve pomenute relacije, osim moda za
posljednju. Kao to vidimo, teite je stavljeno na obaveze, a ne na individualna prava.
Odnosi izmeu ljudi su hijerarhijski zasnovani, to e rei da je neko podreen, a neko
nadreen, i definisani su obavezama jedne strane prema drugoj.
ak i kada su komunisti preuzeli vlast 1949. godine, konfuijanizam je ostao vaan osnov za
ureenje drutva. Misao o individualnim ljudskim pravima bila je kritikovana kao zapadna,
graanska i kapitalistika, i bez uporita u kineskoj tradiciji. Predstavi o ovjeku nedostaje
sadraj, izjavio je kineski voa Mao Zedong. Nedostaje joj specifikacija - mukarac ili
ena, odrasli ovjek ili dijete, Kinez ili stranac, revolucionar ili kontrarevolucionar. Jedino to
u ovoj predstavi ostaje, jeste nejasna razlika izmeu ovjeka i ivotinje. Mao, koji je bio
snano inspirisan marksizmom, drugim je rijeima pruio kritiku ljudskih prava koja ima
jasne paralele sa kritikom konzervativnog Edmunda Burkea.
Preuzimanje vlasti od strane komunista dovelo je do toga da je Kina - nakon vie od sto
godina strane vladavine ponovo postala samostalna drava. Kao to se i moglo oekivati u
takvoj situaciji, kineske partijske vlasti odluile su se nakon osloboenja da posmatraju
ljudska prava u svjetlu vee, meunarodne mobilizacije protiv imperijalizma, kolonijalizma i
rasizma. Umjesto da se usmjere na individualna prava, Kinezi su dali prioritet kolektivnim
pravima. Prema toj praksi, ljudska prava trebalo bi koristiti da se unaprijedi ravnopravnost
izmeu razliitih drava i nacija u svijetu, a ne da se graanima svake pojedine zemlje
osiguraju individualna prava, kao to su sloboda izraavanja, pravo da uestvuje na izborima i
bude kandidovan i slino. Prava naroda moraju biti vanija od prava pojedinaca.
Kineska komunistika partija danas ima pozitivnije dranje prema ljudskim pravima i radu
Ujedinjenih nacija na njihovom unapreivanju, nego to je to Mao u svoje vrijeme imao.
Meutim, partijske voe ipak su bile skeptine prema uestvovanju u radu Komisije UN za
ljudska prava i ratifikovanju dokumenata o ljudskim pravima. To to kineske vlasti ipak
uvaavaju ljudska prava ima svoje korijene u tome to postoji sve vea otvorenost ovog
drutva prema ostatku svijeta. Nakon to je bivi kineski voa Deng Xiaoping poeo sa
procesom ekonomskih reformi krajem 70-ih godina prolog stoljea, Kina se sve vie
integrisana u svjetsku zajednicu. U odreenom stepenu vlasti su, takoe, bile prinuene da se
pridravaju zahtjeva Zapada da potuju ljudska prava, da bi, na primjer, mogle pristupiti za
njih vanim ugovorima o trgovini. Kina je ratifikovala Pakt o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima i potpisala Pakt o civilnim i politikim pravima.
Meutim, i dalje postoji velika razlika izmeu dranja Kine i dranja Zapada kada je rije o
ljudskim pravima. Ova razlika oito se vidi u tome to Kina odbija svako mijeanje u ono za
ta njene partijske voe smatraju da su unutranje stvari. Ovakvo mijeanje kinesko dravno
vostvo i dalje posmatra kao jednu formu imperijalizma. Kineske voe stalno podvlae
potrebu za mirom i redom. Slobodni izbori i neograniena sloboda izraavanja mogu dovesti
do haosa i graanskog rata, jedan je od njihovih najuobiajnijih argumenata. Pogledajte
samo ta se desilo u bivem Sovjetskom Savezu kada su oni dopustili slobodne izbore, esta
je reakcija i obinih ljudi i politikih lidera u Kini.

116

Azijska povelja o ljudskim pravima

Azijsku povelju Nae zajedniko ovjeanstvo lansirale su nevladine organizacije u
Kvangjuu u Junoj Koreji, 17. maja 1998. godine. Povelja podvlai princip o tome da su
ljudska prava univerzalna. Tako ona nije u skladu sa napadima azijskih politiara, meu
kojima su, kao to smo naprijed pomenuli, i kineski, koji napadaju ovaj princip. Poveljom se
takoe utvruje da su ljudska prava nedjeljiva: ekonomska, socijalna, kulturna, civilna i
politika prava moraju se posmatrati kao cjelina i ne smiju se jedna drugima suprotstavljati.
Povelja podstie drave u Aziji da ratifikuju meunarodne konvencije o ljudskim pravima i
da ih provode u nacionalnom zakonodavstvu i u praksi. Ovo ukazuje na vanu ulogu pravnog
sistema i nacionalnih institucija u zatiti i unapreivanju ljudskih prava i zahtijeva takoe
jedan regionalni, azijski sistem ljudskih prava.
Jedna tako velika zemlja, kao to je Kina, zahtijeva jaku dravnu mo, koja je u stanju da je
odri na okupu. Tek kada se graanstvu osigura odreeni ivotni standarad i kada ono postane
zrelo za demokratiju, u zemlji e biti mogue provesti i politike reforme. Ne moe se,
meutim, iskljuiti ni mogunost da su politiki lideri u Kini uplaeni da e izgubiti vlast,
ukoliko se dopuste slobodni izbori, sloboda tampe i ostalo.
Skupa sa ostalim zemljama u Aziji, Kina je uestvovala u sastavljanju takozvane Izjave iz
Bangkoka, 1993. godine, u kojoj se podvlai da ljudska prava moraju proisticati iz tradicije i
kulture pojedine zemlje. Ovo gledite ima svoj osnov u kulturnom relativizmu. U izjavi je
takoe naglaeno da prava pojedinaca nikad ne mogu biti nadreena interesima drave ili ii
na njen raun.
Islamska perspektiva
Na isti nain kao to ne postoji jedan jednostavni ili zajedniki afriki ili kineski pogled na
ljudska prava, ne postoji ni jedinstveni islamski pogled. U islamskim zemljama postoji niz
razliitih miljenja, isto kao to ona variraju u Africi ili Kini (gdje takoe ive i muslimani), u
zavisnosti od toga ko se pita o ljudskim pravima. To to mi u ovoj knjizi ipak posmatramo
islamske zemlje kao cjelinu (a pod islamskim zemljama mislimo na zemlje koje imaju
islamske vlade), moemo objasniti time to emo pokuati da osvijetlimo neke zajednike crte
kritike ljudskih prava sa muslimanskog, odnosno religijskog stanovita.
Iste godine kada su afrike zemlje lansirale svoju Povelju o ljudskim pravima (1981), niz
islamskih zemalja usvojio je jednu zajedniku Izjavu o ljudskim pravima. Za razliku od Opte
deklaracije o ljudskim pravima, ova izjava bila je daleko od religiozno neutralne. Izjava
nedvojbeno utvruje da je islamski zakon, erijat, osnovno polazite za ljudska prava. Ovim
je odbijena misao da se ljudska prava mogu posmatrati neovisno od religije.
Pored Izjave iz 1981. godine, najvanijim islamskim dokumentom o ljudskim pravima smatra
se takozvana Izjava iz Kaira, iz 1990. godine. U njoj pie da su osnovna prava i univerzalne
slobode u islamu sastavni dio islamske religije i da se oni mogu nai u knjigama Boijeg
otkrovenja, poslatim preko posljednjeg od njegovih profeta. Ovo u praksi znai da erijat
ima vei autoritet nego Opta deklaracija o ljudskim pravima. Ovo se naroito odnosi na
sluajeve gdje islamski zakoni i ljuska prava imaju kontradiktorne pozicije.
Dok se u Kini naglaavaju obaveze pojedinca prema ljudima sa kojima se dolazi u kontakt,
islamski ugao gledanja u sebi sadri ideju da ovjek ima obaveze prema Bogu. Bog je, naime,

117

taj koji je, preko profeta Muhameda, dao ljudima zakone i pravila kojih oni moraju da se
pridravaju. I ovdje vidimo da misao o pravima mora da ustukne pred obavezama pojedinca.
Meutim, ukoliko su prava sloboda od vanjskog politikog i religijskog pritiska, ta je sa
islamskom slobodom? Mnogi muslimani bi odgovorili da ne znai da je sloboda isto to i
individualizam ili izbjegavanje obaveza i pritisaka koje drutvo postavlja. Istinska sloboda,
naprotiv, znai slijediti pravila koja su postavili Bog i vjerska zajednica, a ne oslabaenje
pojedinca od politikog i religioznog zajednitva. Pojam slobode ima drugi sadraj u, recimo,
Iranu nego na Zapadu kada je u pitanju sloboda izraavanja. Izjava iz Kaira priznaje slobodu
izraavanja, s tim da se ona mora praktikovati na nain koji je nee dovesti u konflikt sa
obavezama koje je erijat nametnuo muslimanskim graanima.
Fetva protiv pisca Salmana Rushdija moda je najjasniji primjer konflikta izmeu ljudskih
prava i vjerskih propisa. Nakon to je Rushdie napisao i izdao roman Satanski stihovi, iransko
vjersko vostvo osudilo je na smrtnu kaznu ovog britansko-indijskog pisca. Obrazloenje je
bilo da je roman blasfemian i da je povrijedio muslimane cijelog svijeta.
anterfile
ak i ako ovaj Salman Rushdie bude gmizao po praini, ak i ako postane najpoboniji
ovjek kojeg je svijet ikada vidio, obaveza je svakog muslimana da da svoj ivot i sve svoje
mogunosti da ga poalje u pakao.
Iz Khomeinijeve fetve protiv Salmana Rushdija
DEBATE U UJEDINJENIM NACIJAMA
Nakon to smo vidjeli na koji nain kineske, afrike i islamske vlasti gledaju na ljudska prava,
prouiemo kako se ovi razliiti pogledi odraavaju na debate u Ujedinjenim nacijama i
drugim meunarodnim forumima.
Debata Sjever Jug
Kada je pred kraj 80-ih godina 20. stoljea zavren hladni rat, u UN i drugim meunarodnim
forumima mogla se primijetiti rastua tendencija da zapadne drave Sjevera kritikuju drave
Juga zbog krenja ljudskih prava. Drave Juga brane se time da je kritika u suvie velikom
stepenu fokusirana na politika i civilna prava. Kritiari previaju iroku rasprostranjenost
siromatva, bolesti i korupcije u zemljama Juga, tvrde ove drave. Bogate zemlje Sjevera bi
trebalo da budu vie zainteresovane da same doprinesu da pravo na hranu, zdravlje i razvoj
bude zadovoljeno u cijelom, a ne samo u bogatom svijetu.
U ovoj debati koriste se naroito tri argumenta:
Ljudska prava su zapadni izum i ne odgovaraju zemljama Juga
Zemljama Juga ne mogu se postavljati tako strogi zahtjevi zato to su one
zaostale u razvoju, nakon to su ih zemlje Sjevera kolonizirale u prolosti
Kritika je mijeanje u unutranje stvari jedne zemlje, to e rei povreda
suvereniteta
Prvi argument odbrane bazira se na kulturnom relativizmu. Ovom argumentu se moe prii sa
vie strana. Kao prvo, moemo rei da, iako je ideja o univerzalnim ljudskim pravima nastala
u Evropi, to ne znai da ona ne moe da bude potpuno vaea i na drugim mjestima. Na

118

primjer, iako je matematika algebra pronaena u jednoj arapskoj kulturi, ona vai i u drugim
kulturama. Na isti nain etika i pravna pravila mogu imati optu vanost, bez obzira na to
gdje su prvi put bila oblikovana. Kao drugo, u svim velikim svjetskim religijama postoji
misao o nepovredivosti ovjeka i o vrijednostima koje se ne smiju izgubiti, a upravo je to
osnova za ljudska prava. Trei protivargument jeste da su u pregovorima o Optoj deklaraciji
o ljudskim pravima uestvovali predstavnici iz cijelog svijeta, a neki od najvanijih prijedloga
doli su iz ilea i Meksika. U Ujedinjenim nacijama i drugim meunarodnim organizacijama,
je, pored toga, nakon Drugog svjetskog rata dolo do izrade vie novih dokumenata o
ljudskim pravima. Drave Juga su, u velikoj mjeri, uestvovale u izradi ovih dokumenata.
anterfile,
Dananja krenja ljudskih prava su izvori buduih konflikata
Mary Robinson, bivi visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava
Drugi argument ne odbija, sam po sebi, da se ljudska prava odnose i na zemlje Juga, ali
njihovu primjenu uslovljava ekonomskom situacijom: Mi smo trenutno toliko siromani i
nae je drutvo toliko nerazvijeno, da zatita ljudskih prava mora da saeka. I ovaj argument
je doekan negodovanjem sa vie strana. ak i ako je jedna zemlja siromana, njene vlasti
nemaju pravo da nezakonito hapse ljude i osuuju ih bez presude, da provode torturu nad
njima ili kre ljudska prava na drugi nain. Predstavnici organizacija za ljudska prava i
advokatskih udruenja Juga snano protestvuju protiv ideje da se civilna i politika prava ne
odnose na siromane, kao da svi ljudi nemaju istu vrijednost. Oni tvrde da je zatita osnovnih
ljudskih prava odgovornost svih drava.
Trei argument upuuje na princip o suverenitetu drava. Ovaj princip ograniava pravo
vanjskog svijeta da se mijea u to kako jedna drava postupa prema svojim graanima.
Ukazuje se na Povelju Ujedinjenih nacija, koja u lanu 2(I) utvruje da su Ujedinjene nacije
osnovane na principu suverene jednakosti svih drava. U lanu 2(4) pie da sve drave treba
da se uzdravaju od prijetnje o upotrebi ili upotrebe oruane sile protiv teritorijalnog
integriteta ili politike nezavisnosti neke drave ili na neki drugi nain koji je u suprotnosti sa
svrhom Ujedinjenih nacija.
Protiv ovog argumenta moe se istai da su drave u Ujedinjenim nacijama vie puta jasno
utvrdile da su ljudska prava legitimna meunarodna tema. Ovo je, izmeu ostalog, utvreno
1993. godine na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima, na kojoj je uestvovala 171
drava. To znai da, bez obzira na to gdje se u svijetu dese krenja ljudskih prava, svjetska
zajednica ima pravo da djeluje kako bi ova krenja prestala.
anterfile
DRAVNI SUVERENITET
Pojam drave moe se definisati kao organizovanje drutva na jednoj ogranienoj teritoriji,
sa vostvom kojem su dati sredstva sile i vlast da titi to drutvo od unutranjih i vanjskih
neprijatelja. U modernim drutvima uobiajeno je da narodna skuptina usvaja dravne
zakone, dok vlada formira njenu politiku na polju, na primjer, odbrane, obrazovanja, zdravlja
i zapoljavanja. U demokratskim dravama narod bira narodnu skuptinu u direktnim
izborima. U parlamentarnim demokratijama vlada ima veinu u narodnoj skuptini.
Dravni suverenitet znai da nijedna strana sila nema pravo da povrijedi granice ili zrani
prostor jedne drave. Takoe nije dozvoljeno da se neka strana sila mijea u unutranje
poslove druge drave, to jest u njenu samoupravu. Jedna suverena drava moe samostalno

119

odluivati o tome koje meunarodne obaveze ona eli da preuzme na sebe, na primjer tako to
e ratifikovati konvencije o ljudskim pravima ili druge vrste meunarodnih dogovora.
Ovo neslaganje izmeu onih koji zastupaju miljenje o nepovredivosti dravnog suvereniteta i
onih koji smatraju da meunarodna zajednica ima pravo da se mijea u unutranje stvari jedne
zemlje, naroito je uoljivo u situacijama kada jedan narod bude izloen obimnim i grubim
napadima. Koje pravo imaju druge zemlje ili meunarodna zajednica da kanjavaju dotinu
zemlju i rade na obaranju njenih vlasti koje praktikuju ove napade? Povelja Ujedinjenih nacija
daje jasan odgovor samo za sluajeve u kojima su ugroeni meunarodni mir i sigurnost. U
tim sluajevima ona daje ovlatenje Savjetu sigurnosti UN da usvoji one mjere koje su
neophodne, takoe i oruane, da bi se ponovo vratili mir i sigurnost. Ali, da li postoje druge
situacije u kojima bi drave ili UN mogli imati zakonsko pravo da se umijeaju?
U Konvenciji UN o spreavanju i kanjavanju genocida, iz 1948. godine, pie da svaka
drava koja je ratifikovala Konvenciju, moe zatraiti od nadlenih organa UN da poduzmu
u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, mjere za koje dre da su pogodne za spreavanje i
kanjavanje genocida ili bilo kojeg drugog djela navedenog u lanu 8. Problem moe da bude
to to je teko dokazati da je rije o genocidu, jer mora postojati namjera da se potpuno ili
djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina kao takva (lan 2).
U oruanim konfliktima civilno stanovnitvo je esto izloeno napadima i stradanjima.
Meunarodne organizacije i vlade ele da pomognu pruanjem medicinske ili neke druge
pomoi. esto postoje pokuaji uspostavljanja primirja meu zaraenim stranama, kako bi se
omoguilo da stanovnitvo dobije pomo koja mu je neophodna. Ako je jedna od strana, ili su
obje protiv toga da se propusti slobodan dotok pomoi onoj drugoj strani, onda moe biti
aktuelna takozvana humanitarna intervencija. Mnogo se diskutovalo o tome koji kriteriji
moraju biti ispunjeni kako bi se meunarodna zajednica ili pojedine drave odluile da
upotrijebe vojnu silu da bi pomogle stanovnitvu koje je u krizi. Jedan takav primjer je kada je
NATO bombardovao vojne ciljeve u SR Jugoslaviji, od 24. marta do 10. juna 1999. godine.
Cilj ovog bombardovanja je bio da se natjeraju vlasti tadanje SR Jugoslavije da zaustave
nasilje nad civilnim stanovnitvom na Kosovu i dozvole da meunarodne snage preuzmu
kontrolu nad tim podrujem.
U svjetlu ovakvih i slinih situacija, mogu postojati razliita miljenja o tome ta je ispravno
ponaanje Ujedinjenih nacija i drugih drava. Mnogi eksperti meunarodne politike kritini su
prema tome da se dozvoli pojedinim dravama da se umijeaju kako bi rijeile humanitarnu
krizu, ukoliko o tome ne postoji odluka Savjeta sigurnosti UN. Postoji, naime, opasnost da
drave mogu da iskoriste kriznu situaciju da bi ostvarile svoje vlastite interese - a sa pokriem
da to ine da bi provele humanitarnu intervenciju. Intervenciji u tadanjoj SR Jugoslaviji
nedostajao je jasni mandat Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Amerike i britanske vazdune snage bombardovale su Irak u decembru 1998. godine, dok je
Savjet sigurnosti UN jo zasjedao i diskutovao o tome koje mjere e se preduzeti protiv te
zemlje. Kao razlog je navedeno to to su inspektori za kontrolu irakog naoruanja, koje su
poslale Ujedinjene nacije, bili sprijeeni u svom radu. U martu 2003. godine su SAD i Velika
Britanija, nakon to nisu uspjele dobiti podrku od Savjeta sigurnosti UN za novi rat protiv
Iraka, same stupile u rat. Rat je okonan u aprilu iste godine zbacivanjem reima Sadamma
Husseina. Niz drava protestvovao je protiv ove jednostrane akcije zato to su smatrale da su
se SAD i Velika Britanija stavile iznad Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija, ime se slabi
autoritet cijele organizacije i meunarodno pravo uopte. Koristei se tvrdnjom da Irak
posjeduje hemijsko oruje za masovno unitenje, ove dvije zemlje su povele preventivni rat.

120

Dokumenti Ujedinjenih nacija ne poznaju ovakvu vrstu ratova, pa time oni nisu ni utemeljeni
u meunarodnom zakonodavstvu. Postoji strah da e mnoge druge drave posegnuti za
ovakvim nainom rjeavanja konflikata, to moe dovesti do veoma negativnih poslijedica po
mir u svijetu.
Teko je dati jasan odgovor na to koja prava ili obaveze drave imaju da bi se umijeale u
situacije u kojima druge drave ine nasilja. Takoe nije lako odluiti ni koja se sredstva
djelovanja mogu upotrijebiti da bi se jedna drava natjerala da potuje ljudska prava. S
obzirom na to da je broj internih sukoba sa masovnim napadima na civilno stanovnitvo
znaajno porastao tokom 90-ih godina 20. stoljea, ova pitanja postaju sve vanija.
Dvostruki moral Zapada?
Politika zapadnih drava, kada je rije o ljudskim pravima, esto je optuivana da pati od
dvostrukog morala. Kritika se sastoji u tome da su zapadne drave specijalno budne kada se
radi o krenju ljudskih prava koje ine muslimanske drave, dok istovremeno zatvaraju oi
pred krenjima koja ine njihovi partneri iz alijanse. Ovdje emo razmotriti neke situacije
koje se koriste kao primjeri.
Irak, u kojem je veina stanovnitva muslimanska, 90-ih godina 20. stoljea je bio izloen
ekonomskim i vojnim kaznenim mjerama zapadnih reima, koje su predvodile SAD. Neke od
ovih mjera bile su usvojene u Savjetu sigurnosti UN. Stotine hiljada ljudi umrlo je zbog
posljedica sankcija, tvrdilo se, i sa irake, i sa strane nezavisnih eksperata. Kako se moe rei
da iste drave koje bacaju bombe i ekonomski kanjavaju jednu relativno siromanu zemlju,
tite ljudska prava, pitaju se mnogi muslimani. Nema sumnje da je iraki voa Saddam
Hussein poinio obimna nasilja i protiv vlastitog, irakog stanovnitva i protiv susjednih
zemalja, ali kaznene mjere pogaaju prvenstveno civilno stanovnitvo djecu, bolesnike i
stare a ne reim. Da li se politika Ujedinjenih nacija i zapadnih drava moe odbraniti, kada
je rezultat njihovih mjera na desetine hiljade mrtvih zbog nedostatka lijekova i hrane? Da li
UN imaju pravo zaustaviti nepredak jednog naroda?
Konflikt izmeu Izraela i Palestinaca na Srednjem istoku takoe je uinio svijet, naroito
arapski, sumnjiavim prema politici Zapada, kada je rije o ljudskim pravima. Zapad, na elu
sa SAD, podrava Izrael na raun Palestinaca, tvrdi se, iako je Izrael inio, pa i dalje ini
masovna nasilja protiv palestinskog civilnog stanovnitva na okupiranim teritorijama, kao to
je bombardovanje, tortura osumnjienih za terorizam i drugih koji protestvuju protiv
okupacije i likvidacija. Izrael, takoe, nije pokazao volju da napravi kompromise koji bi
doprinijeli mirnom suivotu i razvoju u ovom podruju. Posljednjih godina, meutim, postalo
je jasnije da dobra volja Zapada prema Izraelu nije tolika kao prije, i da zahtjevi Palestinaca
dobivaju sve vie podrke.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i protiv nje, evropske velike sile i SAD bile su
kritikovane to nisu zaustavile nasilje protiv civilnog stanovnitva. Kritiari su smatrali da je
nedostatak volje da se ovo uini rezultat toga to je strana koja je najvie bila izloena
napadima bila muslimanska, dok su napadai bili hriani. Zapadni politiari su dugo
smatrali da su rat vodile dvije ravnopravne strane, pa je bila uvedena zabrana prodaje oruja
svim stranama. Zabrana je, meutim, najvie pogodila vojsku bosanske vlade, jer je ona bila
najloije opremljena.
Primjeri pokazuju da muslimanske zemlje esto smatraju da je dranje Zapada prema
ljudskim pravima i njihova zatita, bazirano na politikim motivima. U mnogim sluajevima

121

moe se rei da i ekonomski i vojni interesi snano utiu na formiranje politike prema
brutalnim reimima. Biva amerika ministrica spoljnih poslova Madeleine Albright zvanino
je izjavila da su SAD poinile velike greke u svojoj politici prema diktaturama u Latinskoj
Americi 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea. SAD su, pored ostalog, podravale reim
generala Augusta Pinocheta u ileu, koji je preuzeo vlast 1973. godine u krvavom kupu i koji
je u godinama koje su slijedile ubio hiljade civila.
Na slian nain su kritikovane SAD i politika drugih zapadnih drava prema muslimanskin
zemljama tokom 80-ih i 90-ih godina 20. stoljea. Dok su oni podravali reime koji su
ugnjetavaki, ali sarauju sa SAD, kao to su Kuvajt i Saudijska Arabija, napadali su za
saradnju manje spremne reime u Iraku, Iranu i Libiji. Razlog za razliito postupanje je,
prema nekim tvrdnjama, taj to Irak svojom tvrdoglavom politikom prijeti interesima Zapada,
koji eli da ostvari kontrolu nad naftnim resursima u tom podruju. Dok god je Irak bio voljan
na saradnju i podrku u borbi protiv tada antizapadno raspoloenog Irana, tokom 80-ih
godina, Zapad mu je prodavao oruje i previao mnoga krenja ljudskih prava koja je inio
reim Saddama Husseina.
DEBATA O POMOI
Sada emo prei na jednu drugu vrstu kritike ljudskih prava, naime kritiku onoga to se u
Ujedinjenim nacijma zove princip uslovnosti. Ukratko reeno, to znai da primalac pomoi
mora da ispuni odreene uslove, naroito one vezane za ljudska prava i demokratizaciju, da bi
mogao da primi ovu pomo.
Uslovljena pomo
Siromatvo ili rat je uinilo da su mnoge zemlje zavisne od pomoi meunarodne zajednice.
Ova pomo se obino dijeli u dvije kategorije:
Bilateralna pomo
Multilateralna pomo
Bilateralna pomo je pomo koju jedna zemlja direktno daje drugoj, dok je multilateralna ona
koju daje vie zemalja putem meunarodnih organizacija, kao to su Program za razvoj UN,
Svjetski program hrane i Svjetska zdravstvena organizacija. Ove organizacije prave svoje
vlastite programe razvoja, ali su zavisne od bogatih zemalja lanica, koje e finansirati ove
projekte. Dvije najvanije institucije multilateralnog sistema su Svjetska banka i Meunarodni
monetarni fond. Oni, izmeu ostalog, nude povoljne kredite, koji se daju pod specijalnim
ekonomskim i politikim uslovima.
Ranije je pomo esto bila povezana sa misionarstvom. Misionari koji su putovali u Aziju ili
Afriku esto su bili sveenici, ljekari, medicinske sestre ili nastavnici. Oni su paralelno
pomagali bolesnima ili uili ljude da itaju i piu, dok su praktikovali svoju misionarsku
djelatnost. Ni ova rana vrsta pomoi, drugim rijeima, nije bila potpuno bezuslovna.
Kombinacija pruanja materijalne pomoi i pokuaja da se primalac nagovori da pone da
vjeruje u neku drugu religiju, u ovom sluaju hrianstvo, moe biti prikrivena forma prisile.
U prvoj fazi su misionarska drutva bila ta koja su finansirala ovu djelatnost, dok je kasnije
drava poela da daje pomo za rad zdravstvenih organizacija i kola. I danas smo svjedoci da
se mnoge religije koriste pomoi kao sredstvom za misionarstvo. Tako je i pomo koja je
putem vjerskih, humanitarnih i dravnih organizacija iz drugih zemalja pristizala u nau

122

zemlju za vrijeme i poslije rata esto bila praena i eljom za ostvarivanjem uticaja na polju
vjeroispovijesti.
Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka osnovani su 1945. godine. Oni su zemljama
primaocima postavljali naroito ekonomske uslove. I zemlje u razvoju i industrijske zemlje
mogle su traiti zajam za, na primjer, izgradnju vodovodnog sistema ili poljoprivrednih
projekata. Meuti, zajam se mogao dobiti samo ukoliko se primalac obavezao da e voditi
ekonomsku politiku za koju su Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond mislili da e
dovesti do ekonomskog rasta.
Razlog to su meunarodne institucije postavljale ovakve uslove, bila je tadanja ekonomska
kriza, naroito u afrikim zemljama, koja je bila razlog zbog koje one nisu bile u stanju da
vraaju dugove. Zbog toga je zahtijevano da one moraju da vode takvu ekonomsku politiku
koja e dovesti do stabilnog ekonomskog razvoja. Razultat ovih zahtjeva je, meutim, esto
bio tednja na javnim budetima tih zemalja, to je na kraju krajeva bilo izuzetno negativno za
stanovnitvo. Tako se, umjesto da je ova pomo dovela do ekonomskog stabiliteta, desilo da
je rezultat bio poveana nezaposlenost, smanjena kupovna mo i socijalni nemiri.
Jedan od razloga to pomo koja se davala tokom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea nije dovela
do razvoja u zemljama koje su je primale, bio je veoma rairena korupcija. Novac koji je bio
namijenjen javnim projektima, zavravao je u privatnim depovima. Ovo je dovelo do toga da
su Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond poeli da usmjeravaju panju na kvalitet
politikog vostva u zemlji. Uveden je, izmeu ostalog, zahtjev o demokratizaciji dotine
zemlje. Dva vana uslova bila su da su zemlje morale da provedu slobodne viepartijske
izbore i da dopuste slobodu masovnih medija. Obrazloenje je bilo da izabrani lider mora da
bude odgovoran prema svojim biraima i da moe da bude smijenjen ukoliko ne vodi zemlju
na nain koji je najbolji za njene stanovnike. Slobodni mediji osiguravaju da zloupotreba
vlasti moe da se objelodani i da javnost o tome bude obavijetena.
Krajem 80-ih i poetkom 90-ih godina demokratija i zatita ljudskih prava postajali su sve
vaniji. Sve vie zapadnih zemalja donatora i meunarodnih institucija poelo je da postavlja
uslove zemljama primaocima da moraju provesti izbore do odreenog roka, te da moraju
omoguiti slobodne medije i nezavisno sudstvo.
Ovakva praksa nastavljena je i prilikom pruanja pomoi naoj zemlji. Pomo je uslovljavana
postizanjem rezultata na polju razvoja demokratije i ljudskih prava, ali prije svega u procesu
provedbe mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.
Dileme
Mnoge drave Juga kritine su prema tome da moraju da ispunjavaju uslove koji se tiu
ljudskih prava, ekonomije ili politike da bi mogle da primaju pomo. One smatraju da je ovo
u suprotnosti sa principom dravne suverenosti i da se zbog toga moe smatrati mijeanjem u
unutranje poslove, na isti nain kao to je to ranije inio imperijalizam. Ovakvo dranje
snano dolazi do izraaja u Izjavi iz Bangkoka. U njoj azijske drave daju svoju podrku
Optoj deklaraciji o ljudskim pravima, ali podvlae da se ne slau sa bilo kojim pokuajem
da se ljudska prava postavljaju kao uslov za to da se i dalje prima pomo za razvoj. One
podvlae princip nacionalnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i vanosti nemijeanja u
unutranje stvari jedne zemlje. Zapadne zemlje moraju se uzdravati od toga da ljudska
prava koriste kao politiko sredstvo.

123

Ova kritika zemalja Juga dovela je do debate u zemljama davaocima pomoi o tome koje
strategije upotrebljavati da bi se uticalo na zemlje primaoce pomoi. Jedan od esto koritenih
uslova da bi se primila pomo bio je da se uvede praksa viepartijskih izbora. U vie zemalja
koje su primile pomo ovakvi izbori su provedeni. Ali politika opozicija nije dobila
mogunost da ugrozi aktuelne vladajue reime iz vie razloga, izmeu ostalog:
Partijama nije omogueno da se registruju
Mediji su bili kontrolisani od vladajuih reima, tako da izbori nisu bili pravedni
Glasovi su kupovani
Politiarima i biraima se prijetilo ili su bili maltretirani
Razultat je bio da su autoritarni lideri ostali na vlasti, dok su istovremeno mogli da pokau da
su viepartijski izbori bili provedeni. Zemlje donatori tako su dole u teku situaciju da budu
optuene da ne potuju volju naroda, ukoliko bi kritikovali nain na koji su izbori bili
provedeni.
Alternative kaznenim mjerama
Ako jedna zemlja prekri uslove koji su joj postavljeni da bi dobila pomo, zemlja davalac
moe da provede kaznene mjere, recimo - da na odreeno vrijeme smanji ili obustavi pomo.
Druga mogunost je da se pomo prui grupama u drutvu koje predstavljaju alternativu
politikom vostvu u toj zemlji.
Uzmimo za primjer Indiju i Pakistan, koji primaju inostranu pomo. Reakcija davalaca
pomoi na to to su zemlje 1998. godine provele atomske probe bila je da zaustave slanje
pomoi. I Indija i Pakistan ratifikovali su dogovor o neirenju atomskog oruja, koji
zabranjuje irenje atomskog oruja ili znanja o tome kako se ono proizvodi. Atomske probe
izazvale su snane meunarodne reakcije i bile osuene u Savjetu sigurnosti UN. Pored Kine,
Indija i Pakistan su jedine zemlje u razvoju koje posjeduju atomsko oruje.
I u Inidiji i u Pakstanu mnogi politiari smatraju da je zapadna osuda atomskih proba samo
jo jedan primjer duplog morala Zapada. Atomsko oruje bitan je element vlastite vojne
odbrane zapadnih zemalja, a istovremeno se tvrdi da zemlje kao to su Indija i Pakstan
nemaju pravo da atomsko oruje koriste u svom sistemu odbrane. Ovaj oblik dvostrukog
morala, smatraju ovi kritiari, primjer je za to kako Zapad pokuava da zadri svoju mo i
uticaj na zemlje u razvoju.
Jedna od alternativa za kanjavanje drava koje ne potuju uslove koji su im postavljeni da bi
primale pomo, jeste da se podravaju projekti koji dugorono doprinose veem potivanju
ljudskih prava. Ti projekti mogu biti ili u reiji vlasti dotine zemlje ili nevladinih
organizacija.
Druga metoda kojom su se koristili davaoci pomoi, izmeu ostalog u saradnji sa kineskim i
turskim vlastima, jeste da se oformi takozvani dijalog o ljudskim pravima. Ovakav dijalog u
praksi znai da se predstavnici dvije ili vie zemalja redovno sreu i diskutuju o demokratiji i
ljudskim pravima. Razgovori se mogu dopunjavati razmjenom studenata i istraivaa, koji e
odreeni studijski ili istraivaki period boraviti u drugoj zemlji i prouavati odnose u vezi sa
ljudskim pravima i demokratijom. Programi za obuavanje advokata, sudija, policije i
novinara takoe mogu biti dijelom te saradnje.
Do sada smo predstavili tri razliite metode kojim se drave mogu koristiti da bi unapreivale
demokratiju i ljudska prava u svojim bilateralnim odnosima sa drugim dravama:

124

Uslovljavanje pomoi razvojem demokratije i ljudskih prava

Davanje podrke projektima za razvoj demokratije i ljudskih prava
Uspostavljanje dijaloga o ljudskim pravima izmeu drava koje imaju razliita
shvatanja o njima
Dok je tradicionalna pomo zemljama u razvoju najvie imala za cilj prenos tehnologije i
borbu protiv gladi, bolesti i analfabetizma, moderna pomo vie je usmjerena na promjenu
politikih sistema koji su esto uzrok zaostalosti i siromatvu. Sve tri strategije koje smo
pomenuli esto su koritene. Iskustva su pokazala da postavljanje uslova (princip uslovnosti)
moe dovesti do konfrontacije sa zemljom primaocem, dok druge dvije metode sadre manje
rizika da se to desi. One se mogu okarakterisati kao protuodgovor zapadnih zemalja donatora,
na kritiku zemalja Juga o nedozvoljenom mijeanju u njihove unutranje poslove.
ZAJEDNIKO RAZUMIJEVANJE?
Mnogi kritiari iz siromanih zemalja gledaju na ljudska prava kao na pokuaj da zapadne
vrijednosti postanu vaee u cijelom svijetu. Tamo gdje se kre individualna ljudska prava,
esto se kao uzroci navode kultura i tradicija. Na kritiku sa Zapada odgovara se, takoe, i
ukazivanjem na primjere nejednakosti, ugnjetavanja i rasizma u bogatom dijelu svijeta.
U ovom poglavlju vidjeli smo kako je zahtjev za potivanjem ljudskih prava postao dijelom
debate o pomoi nerazvijenim zemljama. Iz ove debate proizilo je i jedno vrlo vano pitanje:
Da li je mogue doi do zajednikog razumijevanja o sadraju ljudskih prava u praksi - i u
Aziji, Africi, Evropi, Americi i u Oceaniji? Stoljea zapadne dominacije i ugnjetavanja
zemalja Juga, sama po sebi kau da bogati dio svijeta mora da slua i uje ta ove zemlje
misle o tom pitanju.
Jedan od naina da se pribliimo ovom pitanju je ono to smo u uvodu ove knjige nazvali
globalizacijom. Sistem satelita, koji je obuhvatio cijelu zemaljsku kuglu, doprinio je da se
informacije brzo prenose u cijelom svijetu. Sve manje i manje ljudi ivi u zatvorenim
drutvima. Nove mogunosti prenoenja informacija radikalno su promijenile i nain rada
organizacija za zatitu ljudskih prava. One mogu, takorei iz sata u sat, pratiti situaciju sa
ljudskim pravima u drugim zemljama. Zbog toga je rad na zatiti ljudskih prava postao bolje
koordinisan i efektivniji.
Ipak, kada govorimo o ljudskim pravima moramo rei da jo uvijek postoje najmanje etiri
razliita svijeta:
Zapad, koji daje prvenstvo civilnim i politikim pravima
Komunistika Kina, koja prvenstvo daje ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima
Siromane zemlje Afrike i Azije, koje prvenstvo daju solidarnosti grupa
Islamske zemlje, koje prvenstvo daju obavezama prema Bogu
Tvrdi se, dakle, da ne postoji jedno, zajedniko shvatanje sadraja i znaenja ljudskih prava.
Da li je naprijed izloena podjela pravilna? Zapadna Evropa je u cijelom poslijeratnom
periodu imala socijalno staranje kao jedan od najviih prioriteta, dok su razlike izmeu
siromanih i bogatih postale vee u zemljama Juga. Istovremeno smo bili svjedoci kako su
graani bivih komunistikih zemalja zahtijevali svoja civilna i politika prava. Neto od
ovoga odnosi se i na mnoge zemlje Juga. I u njima su graani traili politika i civilna prava,
kao odbranu od ugnjetavanja od strane vlasti.

125

Drugi vaan momenat je rastua saglasnost i prihvatanje dokumenata Ujedinjenih nacija o

ljudskim pravima. Konvencija UN o pravima djeteta postala je gotovo univerzalno prihvaena
(samo je SAD i Somalija nisu ratifikovali). Mnoge druge meunarodne dokumente je
ratifikovala veina zemalja.
Meutim, nije u svim debatama o ljudskim pravima vidljiva samo granica izmeu Sjevera i
Juga. U debati o zabrani vojnika-djece ova granica nije postojala. Ovdje su SAD dugo
spreavale saglasnost o stroijim pravilima protiv upotrebe djece u oruanim snagama.
Takoe su i u procesu osnivanja Stalnog meunarodnog kaznenog suda postojale alijanse koje
su presijecale uzdu i poprijeko podjelu na Sjever i Jug, kao i sve ostale tradicionalne podjele.
Drave Evrope, Latinske Amerike, Afrike, Oceanije i Azije su, skupa sa Kanadom, stajale na
zajednikom stanovitu da se osnuje sud koji e imati mandat da otvori istragu ratnih zloina i
drugih grubih nasilja. Nasuprot tome, SAD i neke druge drave su eljele sud koji e moi
pravno goniti ove sluajeve samo ukoliko drave o kojima je rije i Savjet sigurnosti UN
izriito daju dozvolu za to.
Univerzalnost ljudskih prava ne znai da se sva drutva moraju organizovati na isti nain.
Prava ine minimalni zahtjev za to kako e vlasti postupati prema pojedincima i grupama, ali
ne daju nikakav recept za to kako e se samo drutvo organizovati. Da bi se pribliili
zajednikom shvatanju kako da se ljudska prava pretoe u praksu, vano je utvrditi na kakvu
podrku ona nailaze u razliitim kulturama i religijama. Istovremeno je neophodno obratiti
panju na suprotnosti koje postoje u okviru jedne zemlje i kulture. Kada vlasti u Bosni i
Hercegovini, Norvekoj ili Kini tvrde da vode politiku koja je najbolja za sve graane u
zemlji, mnogo ih je koji e protestvovati. A koje pravo imaju politiki lideri da ukazuju na
kulturu i tradiciju kada kre ljudska prava? Ni kultura, ni tradicija nisu nepromjenljive
veliine, kao to ni svi stanovnici u jednoj zemlji ili jednoj kulturi nemaju iste interese.
Kritika ljudskih prava indirektno ukazuje na jednu konstantnu opasnost: ona se koriste za
postizanje politikih interesa. Tek kada ljudska prava dobiju mjesto koje e biti izvan i iznad
politikih sistema i ideologija, ona mogu ostvariti svoj cilj: da osiguraju jednakost i slobodu
svakog ovjeka.

126

Objanjenje nepoznatih rijei

Imperijalizam - oznaka za politiku velikih sila, koja se sastoji u tome da se obezbijede
kolonije i da se eksploatiu njihovi resursi. Ovaj izraz je prvi put upotrijebljen u Velikoj
Britaniji oko 1885. godine.
Princip uslovnosti, kondicionalizam - znai da zemlja donator postavlja uslove da bi dala
pomo zemlji primaocu. Uslovi se mogu odnositi na potivanje ljudskih prava i
demokratizaciju.
Kulturni relativizam - taka gledita prema kojoj se kulture mogu razumjeti samo ukoliko
se posmatraju iz sebe samih. Moral i norme potiu, na kraju krajeva, iz samog drutva,
odnosno iz tradicija i obiaja svakog pojedinca. Zbog toga su norme i vrijednosti relativne.
Kulturni relativizam je u suprotnosti sa univerzalnou, koja tvrdi da ljudska prava vae za
sva drutva.
Univerzalnost - kada se neto odnosi na sve. To da su ljudska prava univerzalna znai da ih
svi ljudi imaju, bez obzira na to gdje ive, koje pozicije imaju u drutvu i tako dalje.
Bilateralna pomo - kada jedna drava daje pomo drugoj.
Multilateralna pomo - kada vie drava daje pomo nekoj drugoj.
PITANJA
1. Koji pogledi na ljudska prava danas postoje?
2. Koja su historijska zbivanja doprinijela da zemlje Juga postanu kritine prema
ljudskim pravima?
3. ta znai izraz kulturni relativizam?
4. ta je obiljeje afrike, kineske i islamske perspektive, kada je rije o ljudskim
pravima?
5. U kojim situacijama meunarodna zajednica ima pravo da zaobie princip
suvereniteta?
6. Navedi argumente protiv upotrebe kulture, nivoa razvoja ili principa
suvereniteta kao razloga za nepotivanje ljudskih prava.

127

OPTA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Prilog Povelji UN
USVOJENA NA GENERALNOJ SKUPTINI UJEDINJENIH NACIJA 10. DECEMBRA
1948.
UVOD
Budui da su priznavanje uroenog dostojanstva i jednakih i neotuivih prava svih lanova
ljudske zajednice temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
budui da su nepotivanje i preziranje ljudskih prava imali za posljedicu akte, koji su grubo
vrijeali savjest ovjeanstva, i budui da je stvaranje svijeta u kome e ljudska bia uivati
slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestaice bilo proglaeno kao najvia tenja
obinih ljudi,
budui da je bitno da ljudska prava budu zatiena vladavinom prava, da ovjek ne bude
primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
budui da je bitno da se unapreuje razvoj prijateljskih odnosa meu narodima,
budui da su narodi Ujedinjenih nacija ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna
ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednosti ljudskog bia i u ravnopravnost mukaraca i ena i
poto su odluili da unapreuju drutveni progres i bolji ivotni standard u iroj slobodi,
budui da su se drave lanice obavezale da, u saradnji sa Ujedinjenim nacijama, postignu
unapreenje opteg potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i njihovo odravanje,
budui da je zajedniko razumijevanje tih prava i sloboda od najvee vanosti za puno
ostvarenje te obaveze,
GENERALNA SKUPTINA
PROGLAAVA
OVU OPTU DEKLARACIJU O LJUDSKIM PRAVIMA kao zajedniko mjerilo postizanja
za sve ljude i sve drave radi toga da bi svaki pojedinac i svaki organ drutva imali ovu
deklaraciju stalno na umu i da bi svaki pojedinac i svaki organ drutva, imajui Deklaraciju
stalno na umu, teili da uenjem i odgojem doprinesu potivanju ovih prava i sloboda i da bi
progresivnim nacionalnim i meunarodnim mjerama osigurali njihovo opte i djelotvorno
priznavanje i odravanje, kako meu narodima samih drava lanica, tako i meu narodima
onih podruja koja su pod njihovom jurisdikcijom.

128

lan 1
Sva ljudska bia se raaju slobodna i jednaka u
dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena
razumom i svijeu i treba da jedno prema
drugom postupaju u duhu bratstva.
lan 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode
navedene u ovoj Deklaraciji, bez razlike bilo
koje vrste, kao to su rasa, boja, spol, jezik,
vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno
ili drutveno porijeklo, imovina, roenje ili
neki drugi status. Nadalje, ne smije se initi
bilo kakva razlika na osnovi politikog,
pravnog ili meunarodnog poloaja zemlje ili
podruja kojima neka osoba pripada, bilo da je
ovo podruje nezavisno, pod starateljstvom,
nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod bilo
kojim drugim ogranienjima suverenosti.
lan 3
Svako ima pravo na ivot, slobodu i linu
sigurnost.
lan 4
Niko ne smije biti dran u ropstvu ili u
ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem
zabranjuju se u svim njihovim oblicima.
lan 5
Niko ne smije biti podvrgnut muenju ili
okrutnom, nehumanom ili poniavajuem
tretmanu ili kanjavanju.

Deklaracija i od svakog podsticanja na takvu

diskriminaciju.
lan 8
Svako ima pravo na djelotvorna pravna
sredstva putem nadlenih nacionalnih sudova
zbog djela kojima se kre osnovna prava koja
su mu dodijeljena ustavom ili zakonom.
lan 9
Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom
hapenju, zatvoru ili izgonu.
lan 10
Svako ima pravo da ga u punoj jednakosti
poteno i javno saslua nezavisan i nepristrasan
sud radi utvrivanja njegovih prava i obaveza i
bilo kakve krivine optube protiv njega.
lan 11
1. Svako ko je optuen za krivino djelo ima
pravo da se smatra nevinim dok se na temelju
zakona krivnja ne dokae na javnom pretresu
na kojem je imao sve garancije neophodne za
svoju odbranu.
2. Niko se ne smije smatrati krivim za krivino
djelo na temelju bilo kakvog ina ili propusta
koji nije predstavljao krivino djelo u smislu
nacionalnog ili meunarodnog prava u vrijeme
kada su oni bili poinjeni. Isto tako ne smije se
izricati tea kazna od one koja se mogla
primijeniti kada je krivino djelo poinjeno.
lan 12

Svako ima pravo da se svagdje pred zakonom

priznaje kao osoba.

Niko ne smije biti izvrgnut samovoljnom

mijeanju u svoj privatni ivot, porodicu, dom
ili prepisku, niti napadima na svoju ast i
ugled. Svako ima pravo na zatitu zakona od
ovakvih uznemiravanja ili napada.

lan 7

lan 13

Svi su jednaki pred zakonom i imaju pravo,

bez ikakve diskriminacije, na jednaku zatitu
zakona. Svi imaju pravo na jednaku zatitu od
bilo kakve diskriminacije kojom se kri ova

1. Svako ima pravo na slobodu kretanja i

stanovanja unutar granice svake drave.

lan 6

129

2. Svako ima pravo da napusti bilo koju

zemlju, ukljuujui svoju vlastitu, i da se vrati
u svoju zemlju.
lan 14
1. Svako ima pravo da trai i uiva u drugim
zemljama utoite pred progonima.

2. Na to pravo se ne moe pozivati u sluaju

progona koji su zaista izazvani nepolitikim
zloinima ili djelima suprotnim ciljevima i
naelima Ujedinjenih nacija.

lan 19
Svako ima pravo na slobodu miljenja i
izraavanja; ovo pravo ukljuuje slobodu
miljenja a isto tako i traenje, primanje i
saoptavanje obavjetenja i ideja bilo kojim
sredstvima i bez obzira na granice.
lan 20
1. Svako ima pravo na slobodu mirnog
sastajanja i udruivanja.
2. Niko ne moe biti primoran da pripada
nekom udruenju.

lan 15

1. Svako ima pravo na dravljanstvo.

lan 21

2. Niko ne smije samovoljno biti lien svog

1. Svako ima pravo da uestvuje u vladi svoje

drave, neposredno ili preko slobodno
izabranih predstavnika.

dravljanstva, niti mu se smije odrei pravo da

promijeni svoje dravljanstvo.
lan 16

1. Punoljetni mukarci i ene, bez ikakvih

ogranienja u pogledu rase, dravljanstva ili
vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju
porodicu. Oni su ravnopravni prilikom
sklapanja braka, za vrijeme njegovog trajanja i
prilikom njegovog razvoda.

2. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun

pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak.
3. Porodica je prirodna i osnovna drutvena
jedinica i ima pravo na zatitu drutva i drave.
lan 17
1. Svako ima pravo da sam posjeduje imovinu,
a isto tako i da je posjeduje u zajednici sa
drugima.
2. Niko ne smije samovoljno biti lien svoje
imovine.
lan 18
Svako ima pravo na slobodu miljenja, savjesti
i religije; ovo pravo ukljuuje slobodu da
promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu
da, bilo pojedinano ili u zajednici s drugima,
javno ili privatno, ispoljava svoju vjeru ili
vjerovanje uenjem, praktikovanjem, obredima
i obiljejima.

2. Svako ima pravo na jednak pristup javnim

slubama u svojoj zemlji.
3. Volja naroda treba da bude osnova dravne
vlasti; ta volja treba da se izraava u
povremenim i istinskim izborima, koji treba da
se provode optim i jednakim pravom glasa,
tajnim
glasanjem
ili
odgovarajuim
postupcima slobodnog glasanja.
lan 22
Svako, kao lan drutva, ima pravo na
socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje
ekonomska, socijalna i kulturna prava
neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj
svoje linosti putem dravne pomoi i
meunarodne saradnje, a u skladu sa
organizacijom i sredstvima svake drave.
lan 23

1. Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor

zaposlenja, na pravine i povoljne uslove rada i
zatitu od nezaposlenosti.

2. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku

platu za isti rad.

3. Svako ko radi ima pravo na pravinu i

povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj
porodici osigurava egzistenciju koja je vrijedna
ljudskog dostojanstva i koja se, po potrebi,
dopunjuje drugim sredstvima socijalne zatite.

130

4. Svako ima pravo da radi zatite svojih

interesa obrazuje sindikate i da stupa u njih.

2. Svako ima pravo na zatitu moralnih i

materijalnih interesa koji proistiu iz bilo kojeg
naunog, literarnog ili umjetnikog djela iji je
on autor.

lan 24
Svako ima pravo na odmor i razonodu,
ukljuujui razumno ogranienje radnih sati i
plaene periodine praznike.

lan 28
Svako ima pravo na drutveni i meunarodni
poredak u kome prava i slobode izloene u
ovoj Deklaraciji mogu biti poptuno ostvarene.

lan 25
1. Svako ima pravo na ivotni standard koji
odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i
njegove porodice, ukljuujui hranu, odjeu,
stan i lijeniku njegu i potrebne socijalne
usluge, kao i pravo na osiguranje za sluaj
nezaposlenosti,
bolesti,
nesposobnosti,
udovitva, starosti ili drugog pomanjkanja
sredstava za ivot u prilikama koje su izvan
njegove moi.

lan 29
1. Svako ima obaveze prema zajednici u kojoj
je mogue slobodno i puno razvijanje njegove
linosti.

2. Majka i dijete imaju pravo na naroitu brigu

i pomo. Sva djeca, bilo da su roena u braku
ili izvan njega, treba da uivaju istu socijalnu
zatitu.

2. U ostvarenju svojih prava i sloboda,

pojedinac treba da bude podvrgnut samo onim
ogranienjima koja su odreena zakonom
iskljuivo u cilju osiguranja dunog priznanja i
potivanja prava i sloboda drugih i u cilju
zadovoljenja pravinih zahtjeva morala, javnog
poretka i opteg blagostanja u demokratskom
drutvu.

lan 26

3. Ta prava i slobode ni u kojem sluaju ne

mogu se primijeniti protivno ciljevima i
naelima Ujedinjenih nacija.

1. Svako ima pravo na obrazovanje.

Obrazovanje treba da bude besplatno, bar u
osnovnim i niim stupnjevima. Osnovno
obrazovanje treba da bude obavezno. Tehniko
i struno obrazovanje treba da bude openito
pristupano, a vie obrazovanje takoer treba,
na osnovu sposobnosti, da bude pristupano
svima.
2. Obrazovanje treba da bude usmjereno na
puni razvitak ljudske linosti i na uvrivanje
potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ono treba da unapreuje razumijevanje,
toleranciju i prijateljstvo meu svim narodima,
rasnim i religijskim skupinama, i treba da
unapreuje aktivnost Ujedinjenih naroda na
odravanju mira.

lan 30
Nita se u ovoj Deklaraciji ne moe
protumaiti kao pravo ma koje drave, skupine
ili osobe da uestvuje u bilo kojoj djelatnosti ili
da vri bilo kakvu djelatnost usmjerenu na
unitenje bilo kojih ovdje izloenih prava i
sloboda.

3. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju

vrstu obrazovanja za svoju djecu.
lan 27
1. Svako ima pravo da slobodno uestvuje u
kulturnom ivotu zajednice, da uiva u
umjetnosti i da uestvuje u naunom napretku i
u njegovim koristima.

131

Oganizacije koje se bave promocijom i zatitom ljudskih prava u

Bosni i Hercegovini
Meunarodne organizacije u naoj zemlji
Kancelarija visokog predstavnika (OHR)
Tel.: 033 283 50
Fax: 033 283 501
Web: www.ohr.int
Emerika Bluma 1
71000 Sarajevo

Agencija UN za izbjeglice (UNHCR)

Tel.: 033 666 160
Fax: 033 470 171
E-mail: mailto:bsnsa@unhcr.ch
Web: www.unhcr.ba
Zgrada UNISA A
Fra Anela Zvizdovia 1
71000 Sarajevo

Organizacija za sigurnost
i saradnju u Evropi (OSCE)
Odjel za ljudska prava
Tel.: 033 752 230
Web: www.oscebih.org
Pehlivanua 3
71000 Sarajevo

Ured Savjeta Evrope

Tel.: 033 264 360
Fax: 033 264 360-102
E-mail: coe@bih.net.ba
Fra Grge Martia 2/3
71000 Sarajevo

Domae institucije
Ministarstvo za ljudska prava, izbjeglice i azil
Tel./fax: 033 206 655
Trg Bosne i Hercegovine 1
71000 Sarajevo

Dom za ljudska prava za Bosnu i Herc.

Tel.: 033 212 064
Fax. 033 312 059
E-mail: chamber@hrc.ba
Web www.hrc.ba
Musala 9
71000 Sarajevo

Institucija ombudsmana Bosne i Hercegovine

Tel.: 033 666 005
Fax: 033 666 004
E-mail: ombudsmen@ohro.ba
Web: www.ohro.ba
Marala Tita 7
71000 Sarajevo

Institucija ombudsmana
Federacije Bosne i Hercegovine
Tel.: 033 211 392
Fax: 033 653 461
E-mail: ombudfbh@bih.net.ba
Web: www.bihfedomb.org
Valtera Peria 15
71000 Sarajevo

Ombudsman u Republici Srpskoj

Tel.: 051 311 797
Fax: 051 313 558
E-mail: ombudsmenrs@blic.net
Ulica kralja Alfonsa XIII br. 21
78000 Banja Luka

Domae nevladine organizacije

Kua ljudskih prava
Tel./fax: 033 230 811
Ante Fijamenga 14b
71000 Sarajevo

Helsinki komitet za ljudska prava u

Bosni i Hercegovini
Tel./fax: 033 230 809; 230 811;
E-mail: info@bh-hchr.org

132

Web site:www.bh-hchr.org
Ante Fijamenga 14b,
71000 Sarajevo
Helsinki komitet za ljudska prava
u Bosni i Hercegovini
Ured u Mostaru
Tel./fax: 036 324 854
E-mail: helco_mo@bih.net.ba
Ulica Alekse antia 4
88000 Mostar

Institut za ljudska prava

Univerzitet u Sarajevu
Pravni fakultet
Tel.: 033 206 350
Obala 7
71000 Sarajevo

Helsinki odbor za ljudska prava

Luka
u Republici Srpskoj
Tel./fax: 055 210 851
E-mail: helodbor@teol.net
Ulica brae Gavria 6
76300 Bjeljina

Helsinki graanski parlament Banja

Centar za ljudska prava

Pravni fakultet
Tel./fax: 51 468 003
Stepe Stepanovia 77
78000 Banja Luka
Srpsko graansko vijee
Biro za ljudska prava
Tel./fax: 033 231 854
Ante Fijamenga 14b,
71000 Sarajevo

Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH

Tel./fax: 033 230 267
E-mail: nupnbih@bih.net.ba
Ante Fijamenga 14b
71000 Sarajevo
Udruenje graanki "Renesansa"
Tel.: 033 618 274
Ante Fijamenga 14b
71000 Sarajevo

Nansen Dijalog-centar Mostar

Tel.: 036 327 459
Fax: 033 327 458
E-mail: office@ndcmostar.org
Web: www.nansen-dijalog-net
Web: www.ndcmostar.org
Mile Budaka 123a
88000 Mostar

Tel./fax: 051 307 114

E-mail: hcabl@blic.net
Web: omladinskamrezabih.org
Jevrejska 52
78000 Banja Luka

International Lex
Tel.: 051 203 396
E-mail: bubic.g@blic.net
Branka Majstorovia 3
78000 Banja Luka
"ene enama"
Tel./fax: 033 / 645 234
E-mail: zene2000@bih.net.ba
Web: www.zenezenama.com.ba
Ante Fijamenga 14b,
71000 Sarajevo
Mladi protiv side
Tel./fax: 033 231 853
E-mail: mps@lsinter.net
Web: www.mps.ba
Ante Fijamenga 14b,
71000 Sarajevo
Nansen Dijalog- centar Sarajevo
Tel.: 033 268 091
Fax: 033 268 090
Web: www.nansen-dijalog-net
Web: www.ndcsarajevo.org
Ferhadija 14a
71000 Sarajevo
Nansen Dijalog-centar Banja Luka
Tel.: 051 220 430
Fax: 051 215 891
E-mail: office@ndcbanjaluka.org
Web: www.nansen-dijalog-net
Web: www.ndcbanjaluka.org
Skendera Kulenovia 16
78000 Banja Luka

133

Biro za ljudska prava Tuzla

Udruene ene

Tel.: 035 280 765

Fax: 035 250 504
E-mail: biroy@bih.net.ba
Fra Stjepana Matijevia 3.
75000 Tuzla

Tel./fax: 051 314 517

E-mail: natasap@inecc.net
Novice Cervia 28
78000 Banja Luka

Drutvo Crvenog kria/krsta Bosne i Hercegovine

Tel.: 033 200 147

Centar za graansku suradnju Livno

Tel,/faks: 034 20 27 70

Fax: 033 200 148

E-mail: rcsbihhg@bih.net.ba
Titova 7
71000 Sarajevo

E-mail: cgs-li@tel.net.ba
Gabrijela Jurkia 8a
80101 Livno

NVO Udruenje graana za zatitu ljudskih prava

Tel./fax: 036 580 201

Drina Srebrenica
Tel./fax: 035 283 276

Ulica Alekse antia 20

88000 Mostar

E-mail: drina@bih.net.ba
Ulica Bosne Srebrene 127
75000 Tuzla

Udruenje graana Majke Srebrenice i epe

Tel./fax: 033 214 794
E-mail: u.g.srebrenicaizepa@epn.ba
Antuna Hangija 1/23 Koevsko brdo
71000 Sarajevo

134

INTERNETADRESE;
1. Meunarodne organizacije
Savjet Evrope: http://www.coe.fr/index.asp
Evropska unija: http://www.europa.eu.int
UN: postoje dvije vane adrese - slubena strana UN-a i internet strana
visokog komesara za ljudska prava: http://www.un.org i http:www.unhcr.ch/
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE):http//www.osce.org/
Organizacija amerikih drava (OAS):http//www.oas.org/lowdefault.asp
Organizacija afrikog jedinstva (OAU):www.oau-oua.org
Druga adresa koja sadri veze sa drugim vanim internet-stranama u Africi, a koja
se tiu ljudskih prava, je African Human Rights Resource Center (Afriki centar za
ljudska prava):http//www1.umn.edu//humanrts/africa/

2. Nevladine organizacije
Amnesty International (AL) :http://www.amnesty.org
Anti-Slavery International - najstarija organizacija za zatitu ljudskih prava na
svijetu, osnovana 1839. E-mail: antislavey@antislavery.org
Article 19: Djeluje na zatiti slobode izraavanja. E-mail: article19@gn.apc.org
Association for the Prevention of Torture (APT) - djeluje na spreavanju upotrebe
torture :http:// www.apt.ch
Federation International des Ligues des Droits de I`Homme (FIDH) - udruenje od
oko 90 organizacija za ljudska prava. Veina materijala je na francuskom jeziku. Email: info@article19.org
Coalition for the establishment of an International Criminal Curt (CICC) - skup
niza organizacija koje djeluju na osnivanju stalnog meunarodnog krivinog suda
:http.//www.igc.org/icc/
Human Rights Watch - najvea organizacija za ljudska prava u Sjedinjenim
Amerikim Dravama. Prati situaciju sa ljudskim pravima u Africi, Americi, Aziji,
na Srednjem istoku i u Evropi :http://www.hrw-org
International Helsinki Federation for Human Rights (IHF) - skup od oko 40
nacionalnih helsinkih komiteta. Internet-strana sadri linkove za sve nacionalne
helsinke komitete :http://www.ihf-hr.org
Lawyers Committee for Human Rights (LCHR) - amerika organizacija koja djeluje
na unapreenju ljudskih prava, prava izbjeglica i pravne sigurnosti
:http://www.oau-oua.org
Minority Rights Group Internatioanl (MRG) - djeluje na jaanju poloaja manjina i
protiv diskriminacije i predrasuda :http://www.minorityrights.org

135

Najvaniji dokumenti o ljudskim pravima

Slijedi pregled nekih od najvanijih meunarodnih dokumenata o ljudskim
pravima. Datumi se odnose na vrijeme kada su dokumenti usvojeni.

1. Meunarodni dokumenti
25. IX 1926.

Konvencija o ropstvu, sa izmjenama

28. VI 1930.

Konvencija o prisilnom radu

9. VII 1948.

Konvencija o slobodi udruivanja i zatiti prava na

organizovanje

9. XII 1948.

Konvencija o spreavanju i zabrani zloina genocida

10. XII 1948.

Opta deklaracija o ljudskim pravima

1. VII 1949.

Konvencija o provoenju principa prava na

organizovanje i prava na voenje kolektivnih
pregovora

2. XII 1949.

Konvencija o trgovini ljudima i prostituciji sa

zavrnim protokolom

28. VII 1951.

Konvencija o pravnom statusu izbjeglica i dopunski

protokol o statusu izbjeglica

20. XII 1952.

Konvencija o politikim pravima ena

7. IX 1956.

Dodatna konvencija o ukidanju ropstva, trgovine

robljem i
odnosa i ponaanja slinim ropstvu

25. VI 1957.

Konvencija o zabrani prisilnog rada

25. VI 1958.

Konvencija o diskriminaciji pri zapoljavanju

14. XII 1960.

Konvencija protiv diskriminacije u edukaciji

7. XI 1962.

Konvencija o saglasnosti za brak, starosnoj granici

za brak i registraciji braka

21. XII 1965.

Meunarodna konvencija o zabrani svih oblika

diskriminacije

16. XII 1966.

Meunarodni Pakt o graanskim i politikim

pravima

16. XII 1966.

Meunarodni Pakt o ekonomskim, kulturnim i

socijalnim pravima

16. XII 1966.

Protokol Meunarodnom Paktu o graanskim i

politikim pravima (ustanovljava pravo albe)

31. I 1967.

Protokol o statusu izbjeglica

4. VI 1975.

Konvencija o sindikalnim organizacijama i ulozi

ovih organizacja u ekonomskom i socijalnom razvoju

18. XII 1979.

Konvencija o zabrani svih oblika diskriminacije ena

136

10. XII 1984.

Konvencija protiv torture i drugih surovih,

neljudskih ili poniavajuih kazni i postupaka

27. VI 1989.

Konvencija o autohtonom stanovnitvu i

plemenskim grupama u suverenim dravama

17. XI 1989.

Konvencija o pravima djeteta

15. XII 1989.

Drugi protokol na Meunarodni pakt o graanskim i

politikim pravima (o ukidanju smrtne kazne)

2. Dokumenti Savjeta Evrope

4. XI 1950.

Konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih

sloboda
Nakon nje je prihvaeno niz protokola
(dodaci Konvenciji). koji sadre nova prava ili nove
procedure u vezi sa podnoenjem albe na povredu
same Konvencije.

18. X 1961.

Evropska socijalna povelja

28. I 1981.

Konvencija o linoj zatiti u vezi sa kompjuterskom

obradom i postupanjem sa linim podacima

26. XI 1987.

Evropska konvencija o spreavanju torture i

nehumanih ili poniavajuih postupka ili
kanjavanja

3. Dokumenti koje je prihvatila Konferencija za sigurnost i saradnju

u Evropi (KSSE), kasnije preimenovana u Organizaciju za
sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE)
1. VIII 1975.

Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi.

Zavrni akt Helsinka povelja

6. IX 1983.

Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi.

Madridski dokument

10. I 1989.

Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi. Beki

dokument

29. VI 1990.

Konferencija o ljudskopravnoj dimenziji i

Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi.
Kopenhaki dokument

2. XI 1990.

Parika povelja za novu Evropu vrijeme za

demokratiju, mir i jedinstvo

3. X 1991.

Konferencija o ljudskopravnoj dimenziji i

Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi.
Moskovski dokument

6. XII 1994.

Budimpetanska povelja o saradnji u novom

vremenu

137

3. XII 1996.

Lisabonski dokument

4. Meunarodno humanitarno pravo

18. X 1907.

Haka konvencija IV o meudravnim sukobima i

obiajima ratovanja

12. VIII 1949.

enevske konvencije
1.

Za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u

oruanim snagama u ratu

2.

Za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i

brodolomnika oruanih snaga na moru

3.

O postupanju sa ratnim zarobljenicima

4.

O zatiti graanskih lica za vrijeme rata

14. V 1954.

Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara za vrijeme

oruanih sukoba

1977.

enevski dopunski protokoli

1.

O zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba.

2.

O zatiti rtava unutranjih sukoba

10. IV 1972.

Konvencija o zabrani razvijanja, usavravanja i

skladitenja bakteriolokog oruja i toksinih oruja

10. X 1980.

Konvencija o zabrani i ograniavanju upotrebe odreenih

konvencionalnih oruja koja mogu prouzrokovati
nepotrebne povrede ili koja djeluju nasumice

17. VII 1998.

Rimski dokument o uspostavljanju Meunarodnog

kaznenog suda

138

Prijedlog literature za itanje

Baki-Mufti Jasna i Liljana Mijovi: itanka ljudskih prava, Centar za ljudska
prava Univerzitet u Sarajevu, 2001, 562 strane
Dizdarevi, Delila: Rijenik pojmova iz oblasti ljudskih prava. (englesko-francuskobosanski-srpski-hrvatski), Sarajevo: Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i
Hercegovini,
1999, 109 strana
Donnely, Jack: Meunarodna ljudska prava, Sarajevo. Helsinki komitet za ljudska
prava u Bosni i Hercegovini, 1999.
uliman, Enver: Teko pomirenje, Sarajevo: Helsinki komitet za ljudska prava
Norveke i Norveka crkvena pomo, 2000, 361 strana
Herbert Pertzold, Sanela Paripovi, Nedim Osmanagi i Spomenka Beus: Izvod
iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava. 1 i 2, Savjet Evrope, 2001
Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini: Meunarodni
dokumenti iz oblasti ljudskih prava 1 i 2, Sarajevo, 1995, 284 i 311 strana.
Sevima Sali i Zlatan Terzi: Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima.
Instrumenti Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996.
Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice, Nezavisni biro za
humanitarna pitanja: Prava ena, Sarajevo, 1997.

139