Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet u Sarajevu

Odsjek za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo

Esej iz predmeta: Knjievne teorije II

Tema: Vanost Estetike recepcije kao knjievne teorije

Studentica: Mirnesa Kadri

broj indexa: 45563/2013

Sarajevo, juli 2015.

Vanost Estetike recepcije kao knjievne teorije

Knjievni tekstovi su se razumijevali i tumaili na razne naine, jer oni ne slue samo da
budu napisani i da stoje u jednoj mrtvoj taki, nego da se prezentuju, itaju i objanjavaju.
Jedni teoretiari su prednost davali samom tekstu i u njemu su vidjeli sva znaenja, drugi su
pisca vidjeli kao taku u kojoj se saima historija i preko kojeg treba tumaiti napisano, a
opet pak s druge strane neki su poricali biografizam i historicizam. Od ezdesetih godina 20.
stoljea nastala je teorija koja svoj interes usmjerava prema recepciji, odnosno nainima na
koje knjievni tekst biva prihvaen od strane pojedinanog itatelja i odreene socijalne
zajednice. Hns Robert Juss je jedn od znjnijih teoretiara koji uveo teoriju recepcije.
Historinost knjievnosti, pisao je Hans Robert Jaus, zasniva se na dijalokom odnosu
izmeu djela i itaoca. Knjievni dogaaj djeluje samo ako ga potomci recipiraju. itaoc je
istinski subjekt u komunikacijskoj relaciji pisac- knjievni tekst- italac. 1 Dakle, pisci svojim
rijeima upotpunjuju umjetnike slike koje doivljava italac, takoer itajui ostvaruje se
jedan vid komunikacije, jer se cjelokupna knjievna djela mogu shvatiti kao komunikacijski
in, pa se uvijek nekome obraaju bilo to direktno ili indirektno.
italac je jedini stvarni inioc knjievne komunikacije u ijoj svijesti se formira jedan
kolektivni horizont oekivanja, kao skup kolektivnih opih italakih navika.

Taj pojam

horizont oekivanja jeste i najvea novost Jaussove teorije. Prema tome, tekst za itatelja
predstavlja jedan horizont prema kojem on reproducira svoja oekivanja i opaa to djela
unutar svog ivotnog iskustva. Tako da se itatelj ukljuuje na razne naine i tekst ne slui
samo da se popuni praznina na papiru. Nego utie i na drutveno ponaanje i na razvoj mate
i intelekta, jer tekst komunicira s nama. Perspektiva estetike recepcije ne posreduje samo
izmeu pasivnog primanja i aktivnog razumijevanja, nego i nove proizvodnje. Odnos izmeu
knjievnosti i itatelja ima kako estetike tako i historijske implikacije. Estetika implikacija
je primarno itateljevo primanje djela, a historijsko pokazuje da se razumijevanje moe
nastaviti obogaivati u lancu recepcija, od generacije do generacije. 3
Posao itaoca je mnogo sloeniji nego to se ini na prvi pogled. italac je svakako jedan
bitan segmet u oivljavanju samog djela, bez itaoca knjievno djelo je samo jedan nijemi
1 Lei, Zdenko. Nova itanja : poststrukturalistika itanka. Sarajevo : Buybook, 2003. Str. 112.
2 Ibid. Str. 120.
3 Beker, Miroslav. Suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Str. 254.

govor koji treba recipienta da bi se oivilo. U interakciji itaoca i djela ono dobija pravo
znaenje. Po Jaussu, kriza literarne historije nastaje upravo radi toga jer je potcijenila
recepciju i efikasnost djela na itatelja.

Takoer i teorije Umberta Eka su uticale na

nastanak ove teorije, model itatelja koji neminovno uestvuje u interpretaciji teksta. I
Umberto Eco naglaava da je knjievna tvorevina otvoreno djelo i potie vanost njegovog
tumaenja koja je neograniena i u interpretatoru proizvodi djela svjesne slobode. 5 Tako je i
u Jaussovoj recepciji shvatanje itaoevog doivaljaja

dobilo jedno veliko znaenje u

kreativnoj ulozi zbog uestvovanja ovjekove imaginacije, volje i svakako uma. Na koji e
se nain odvijati to aktiviranje ovisi o samom recipijentu. Knjievni tekst producenta nikada
nije identian sa tekstom recipijenta. Djelo se mijenja kroz vrijeme u odnosu na itaoca i
njegova oekivanja.

Svaki italac ima svoje line osobine, stavove, i drutveni kontekst u

prostoru i vremenu koji odreuju kako e itati knjievni tekst. Svaki e recipijent unijeti
neto novo u razumijevanje teksta i time se tekst nanovo stvara.
Mnogo je smjerova na koje se tumai knjievnost. Uprkos mnogim potekoama na koje su
nailazili, mnogi teoretiari su osnivali kole i pravce s ciljem analize knjievnosti kroz
korpus knjievnih djela. Od ruskih formalista, strukturalista, poststrukturalista i novijih
smjerova, koncentrirali su se na razliite ideje, nerijetko iskljuujui jedni druge ili pak
potpuno ovisei jedni o drugima. Ova teorija meu prvima toliku panju posveuje itatelju
kao jednom malom pojedincu, a koji s druge strane putem odreenog djela donosi velika
promiljanja, raa se njegovo razumijevanje, to se meni lino ini i najzanimljivijom
teorijom. Vanost Estetike recepcije je u novom poimanju teorija knjievnosti koje poinje
upravo sa Jausom i njegovom Estetikom recepcije. Prethodne kole nisu toliko obraale
panju na recipijente knjievnih dijela. Formalisti su svoje analize zasnivali na knjievnim
injenicama, a marksisti su to inili su to sa sociolokog stanovita. Jaus, pak, itaoca stavlja
na kljuno mjesto u tumaenju knjievnih tekstova. Pitanje odnosa itaoca i pisca, knjievnog
djela i recepcije napisanog, kljuno je pitanje koje preispituje ulogu koju knjievnost ima u
savremenom svijetu. Upravo ono ime se bavi upravo ova teorija, teorija recepcije.Tekst

4 Jauss, Hans Robert. Estetika recepcije. Beograd: Nolit, 1978.

5 Eco, Umberto. Otvoreno djelo. Sarajevo: Veselin Maslea, 1965.
6 Lei, Zdenko. Nova itanja : poststrukturalistika itanka. Sarajevo : Buybook, 2003. Str. 120.

treba na neki nain da utie na itaoca, bilo pozitivno ili negativno, ali kljuno je da
proizvede znaenje.

LITERATURA

Beker, Miroslav. Suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 1999.

Eco, Umberto. Otvoreno djelo. Sarajevo: Veselin Maslea, 1965.

Jauss, Hans Robert. Estetika recepcije. Beograd: Nolit, 1978.
Lei, Zdenko. Nova itanja : poststrukturalistika itanka. Sarajevo : Buybook, 2003.