Oskar Wilde: Slavuj i Rua

Rekla mi je da e plesati sa mnom ako joj donesem crvenih rua kliknuo je student ali u
svom mojem vrtu nema nijedne crvene rue. Iz svojega gnijezda na hrastu ljutiku uo ga
slavuj i izvirio izmeu lia i udio se. Nema crvene rue u cijelom mojem vrtu!
uzvikivao je i krasne mu se oi napunie suzama. Ah, do kakvih sitnica stoji srea! Proitao
sam sve to su napisali mudraci i znam filozofiji sve tajne, ali mi je ivot bijedan jer mi
nedostaje crvena rua. Evo napokon vjerna ljubavnika ree slavuj. No po no pjevao
sam o njemu, iako ga nisam znao: no po no priao sam njegovu zgodu zvijezdama, a sada
ga vidim. Kosa mu je tamna kao zumbulov cvijet, a usne mu rumene kao rua koju eli; ali
lice mu je od ljubavi poblijedjelo kao bjelokost i jad mu se ubiljeio na elu. Sutra uveer
prireuje vladar ples mrmljao je mladi student a moja e ljubav biti na plesu. Ako joj
donesem crvenu ruu, plesat e sa mnom sve do jutra. Ako joj donesem crvenu ruu, drat u
je u zagrljaju i ona e mi nasloniti glavu na rame, i stezat u ruku njezinu u svojoj. Ali nema
crvene rue u mojem vrtu, pa u sjediti sam a ona e proi mimo mene. Nee ni mariti za
mene i srce e mi pui. To je zaista pravi ljubavnik ree slavuj. O emu ja pjevam, to on
trpi: to je meni radost, njemu je jad. Ljubav je zaista divota. Vrednija je od smaragda i
skupocjenija od finih opala. Biser i mogranj ne mogu je kupiti niti se prodaje na tritu. Ne
stjeu je trgovci niti se moe zamijeniti na vagi za zlato. Glazbenici e sjediti na svojoj
galeriji ree mladi student i svirat e na svojim instrumentima, a moja e ljubav plesati uz
glas harfe i gusala. Plesat e tako lako da se nogama nee dodirivati poda, a dvorani e se u
arenim haljinama zgrtati oko nje. Ali sa mnom nee plesati jer nemam crvenu ruu da joj
dam i on se bacio u travu, pokrio lice rukama i zaplakao. Zato on plae? zapita mali
zeleni guter kad je protrao kraj njega, a rep napeo uvis. Zbilja, zato? ree leptir koji je
leprao za sunanom zrakom. Zbilja, zato? apne svojemu susjedu tratinica njenim,
tihim glasom. Plae zbog crvene rue ree slavuj. Zbog crvene rue! zaviu oni jako
je smijeno! A mali guteri, koji je bio cinik, nasmije se na sav glas. Ali slavuj je razumio
tajnu studentova jada te je utei sjedio na hrastu i promiljao o tajnoj ljubavi. Odjednom on
rairi smea krila za let i ustrijemi se u zrak. Proleti gajem kao sjena i kao sjena proleti vrtom.
Usred tratine stajala je krasna rua pa kad ju je slavuj spazio, poleti k njoj i spusti joj se na
granicu. Daj mi crvenu ruu dovikne joj a ja u ti otpjevati svoju najslau pjesmu. No
rua odmahne glavom. Moje su rue bijele odgovori ona bijele kao pjena morska i bjelje
nego snijeg na planini. Ali otii mojoj sestri koja se plete oko staroga sunanika i moda e ti
ona dati to ti eli. Odleti slavuj k rui to se plete oko staroga sunanika. Daj mi crvenu
ruu dovikne joj a ja u ti otpjevati svoju najslau pjesmu. Ali rua odmahne glavom.
Moje su rue ute odgovori ona ute kao kosa morske vile to sjedi na jantarovu
prijestolju i ue nego sunovrat to cvate na livadi dok je kosac ne pokosi. Ali otii mojoj
sestri koja raste pod studentovim prozorom i moda e ti ona dati to eli. Odleti slavuj k
rui to raste pod studentovim prozorom. Daj mi crvenu ruu dovikne joj a ja u ti
otpjevati svoju najslau pjesmu. Ali rua odmahne glavom. Moje su rue crvene odgovori
ona crvene kao golubove noge i crvenije nego silni koralj to se vije po oceanskoj spilji. Ali
zima je sledila moje ile, mraz je oprljio moje pupoljke, bura je slomila moje granice i ja
neu imati rua cijele ove godine. Samo jednu jedinu crvenu ruu elim ja uzvikne slavuj
jednu jedinu crvenu ruu! Zar nema nikakav nain kako bih je dobio? Ima nain
odgovori rua ali je tako strahovit te se ne usuujem da ti ga kaem. Reci mi ree slavuj
ja se ne plaim. Ako eli crvenu ruu ree rua mora je stvoriti pjesmom po
mjeseini i obojiti je krvlju iz svojega srca. Mora prsa nabosti na trn i pjevati mi. Cijele
cjelcate noi mora mi pjevati, a trn ti se mora zabadati u srce, tvoja iva krv mora tei u moje
ile da postane mojom. Smrt je velika cijena za crvenu ruu ree slavuj a ivot je
svakomu jako drag. Radost je sjediti u zelenoj umi, motriti Sunce u zlatnim kolima i gledati

Mjesec u bisernim kolima. Sladak je glogov miris, slatki su zvonii to se kriju u dolini i
crnica to cvate na brijegu. Ali ljubav je bolja nego ivot, a to je ptije srce prema ljudskome
srcu? Raskrilio on smea svoja krila za let i uzvio se u zrak. Preletio vrtom kao sjena i kao
sjena projurio gajem. Mladi je student jo leao u travi gdje ga je slavuj ostavio i jo mu se
nisu bile osuile suze u krasnim oima. Veseli se dovikne mu slavuj veseli se, dobit e
svoju crvenu ruu. Stvorit u je pjesmom na mjeseini i obojit u je krvlju iz srca svojega. Za
uzvrat traim jedino da bude vjeran ljubavnik jer ljubav je mudrija od filozofije, koliko god
bila filozofija mudra, i monija od vlasti, koliko god vlast bila mona. Krilima joj je boja kao
plamen, a plamene je boje tijelo njeno. Usne su joj slatke kao med, a dah joj je kao tamjan.
Student pogleda iz trave i oslune, ali nije razumio to mu slavuj veli jer je znao jedino ono
to pie u knjigama. No hrast je razumio i rastuio se jer je jako volio maloga slavuja koji je
sagradio gnijezdo u njegovim granama. Otpjevaj mi posljednju pjesmu apne mu ostat
u sam samcat kad tebe ne bude. Tako je slavuj otpjevao hrastu pjesmu i glas mu je bio kao
voda to klokoe iz srebrna vra. Kad je on otpjevao pjesmu svoju, ustane student i izvadi iz
depa biljenicu i olovku. On ima formu govorio je sam sebi, odlazei gajem to mu se
ne moe porei, ali ima li uvstva? ini mi se da nema. Zaista je poput veine umjetnika;
sasvim je stil, a nema nikakve iskrenosti. Ne bi se rtvovao za druge. Misli jedino na glazbu, a
svak zna da su umjetnosti sebine. Ali mora se priznati da ima u glasu nekih krasnih zvukova.
alost je to ti zvuci ne kazuju nita i nisu od nikakve praktine koristi. I ode u svoju sobu,
legne na svoj slamnati krevetac i stane misliti o ljubavi; a nakon aska zaspi. A kad je Mjesec
zasjao na nebu, odleti slavuj k rui i nabode prsa na trn. Cijele cjelcate noi pjevao je grudi
nabodenih na trn, a hladni kristalni Mjesec nagnuo se i sluao. Cijele je noi pjevao slavuj, a
trn mu se zabadao sve dublje i dublje u grudi i iva mu je krv istjecala. Pjevao je najprije kako
se ljubav rodi u srcu mladia i djevojke. A navrh rue procvjetala je divna rua, latica za
laticom redala se kao to se pjesma redala za pjesmom. Bila je isprva blijeda kao magla nad
rijekom, blijeda kao prvo jutro i srebrna poput krila zorinih. Kao sjena nizina u srebrnu zrcalu,
kao sjena ruina u ribnjaku, takva je bila rua to je procvala na najvioj granici. Ali ruino
stablo dovikne slavuju neka se jae pritisne uz trn. Pritisni jae, mali slavuju doviknulo
mu ruino stablo jer e svanuti dan dok jo nije dokonana rua. Slavuj pritisne jae uz trn,
a sve glasnije i glasnije orila mu je pjesma jer je pjevao kako se raa strast u dui mukarevoj
i djevojinoj. A njena rumen sunula u ruine latice, kao rumen na mladoenjinu licu kad
nevjesti poljubi usta. Ali trn se jo nije bio zabo u srce i ruino je srce bilo jo bijelo jer jedino
krv iz slavujeva srca moe zacrveniti ruino srce. A stablo dovikne slavuju neka pritisne jae
na trn. Pritisni jae, mali slavuju doviknulo mu stablo jer e svanuti dan prije no to je
dokonana rua. Pritisnuo slavuj jae na trn i trn mu dopro do srca i ljuta ga bol probola.
Gorka je, gorka bila bol, a sve uznositija i uznositija bila je njegova pjesma jer je pjevao o
ljubavi to se usavruje u srcu, to ne umire u grobu. A divna se rua zarumenila kao rumen na
istonom nebu. Crvenio se rub laticama, a kao rubin crvenjelo se srce. Ali slavuju je sve
slabio glas i krilaca mu leprala, a oi se zamaglile. Pjesma mu je slabila te slabila i on je
osjeao da mu neto gui grlo. A zatim ispjeva posljednji pjev. Bijeli ga je Mjesec uo te
zaboravio na svanue i zastao na nebu. Crvena ga je rua ula, sva zadrhtala od zanosa i
rastvorila latice hladnomu jutarnjemu vjetriu. Jeka ga je odnijela u svoju purpurnu spilju u
brdima i probudila ovare iz sna. Preletio je preko trske kraj rijeke i ona je javila moru glas.
Gledaj, gledaj! uzvikne ruino stablo rua je sada savrena ali slavuj mu nije odgovorio
jer je leao mrtav u visokoj travi, s trnom u srcu. A o podne otvorio student prozor i pogledao
Divna li sluaja! uzviknuo evo crvene rue! Otkad ivim, nikad nisam vidio ovakvu
ruu. Tako je krasna da zacijelo ima dugako latinsko ime i on se nagnuo i otrgnuo je.
Nataknuo zatim eir i pohrlio k profesorovoj kui s ruom u ruci. Profesorova je ki sjedila
na vratima i motala na vitao modru svilu, a pseto joj lealo do nogu. Rekli ste da ete plesati
sa mnom ako vam donesem crvenu ruu ree student. Evo najcrvenije rue na svijetu.

Veeras ete je nositi kraj srca, a kad budemo plesali, priat e vam ona kako vas ljubim. Ali
djevojka se namrti. Bojim se da mi nee pristajati uz haljinu odgovori ona osim toga,
kancelarov mi je neak poslao pravih dragulja, a svatko zna da su dragulji vredniji nego
cvijee. Kunem se doista, vi ste jako nezahvalni ree student zlovoljan i baci ruu na cestu
gdje je pala u jarak i kola je pregazila kotaem. Nezahvalna! ree djevojka. Rei u vam
neto, vi ste jako surovi; a napokon, tko ste vi? Samo student. Mislim da vi nemate ni srebrne
kope na cipelama kao to ih ima kancelarov neak i ona ustade i ode u kuu. Kako je
ljubav glupa ree student odlazei. Nije ni napola toliko korisna kao logika jer ne
dokazuje nita i uvijek kazuje ono to se ne zbiva i navodi te da vjeruje to nije istina. Zaista
je sasvim nepraktina, a kako je u nae doba glavno biti praktian, vratit u se ja k filozofiji i
uit u metafiziku. Vratio se dakle u svoju sobu, izvadio veliku pranu knjiurinu i uzeo itati.