Komparativna Politika Poglavlje 21

21.
Poglavlje
Socijalna drava
Kees van Kersbergen i Philip Manow
Sadraj poglavlja
Vodi za itatelje
Uvod
390
to je socijalna drava?
390
Nastanak socijalne drave
392
irenje socijalne drave
394
Razlike meu razvijenim socijalnim dravama 397

Uinci socijalne drave
399
Izazovi i dinamika suvremenih socijalnih drava 402

Zakljuak
406
Socijalna drava vana je za nae razumijevanje demokratske

politike u modernim drutvima, kao to su i spoznaje o modernoj politici kljune za razumijevanje uzroka, izvora razlika
i posljedica socijalnih intervencija drave na trita i u obitelji.
Ovo se poglavlje usredotouje na kljuna pitanja nastanka, irenja, razlika i transformacije socijalne drave. U njemu se objanjava da prouavanje socijalne drave nuno znai uputanje u
rasprave o nekima najtemeljnijima i najdugotrajnijim pitanjima
komparativne politike znanosti i politike ekonomije.
390
Uvod
Zato je socijalna drava zanimljiva komparativnoj po
litikoj znanosti? Zato to predstavlja najvaniju tran
sformaciju razvijenih kapitalistikih demokracija nakon
Drugoga svjetskog rata. Razumijevanje socijalne drave
kljuno je za razumijevanje moderne politike, kao to je
razumijevanje moderne politike kljuno za shvaanje
uzroka stvaranja i rasta socijalne drave te njezinih raz
liitih drutvenih i ekonomskih uinaka. tovie, pro
uavanje socijalne drave suoava nas s nekim od naj
temeljnijih i najdugotrajnijih pitanja politike znanosti.
Iz razliitih normativnih perspektiva, klasina poli
tika ekonomija (John Stuart Mill, kao i Karl Marx) bila
je uvjerena da su kapitalizam i demokracija nekompati
bilni. No socijalne drave Zapada dokazuju da kapita
lizam i demokracija doista mogu ii zajedno ak i s
korisnim posljedicama za oboje. Visoki socijalni rashodi
ne moraju tetno utjecati na ekonomsku konkurentnost,
kako to pokazuje kombinacija izdane socijalne drave i
konkurentne trine privrede u zemlji kakva je vedska.
"Demokratska klasna borba" (v. Lipset, 1960:220; Korpi,
1983) omoguuje koristan klasni kompromis, a ini se
da ga najistaknutije utjelovljuje socijalna drava.
Komparativna politika prouava podrijetlo, rast i kri
ze socijalne drave, provjeravajui razliite teorije po
litike mobilizacije i razvoja. O emu je i o kome ovisio
taj proces: o drutvenim klasama, radnikom pokretu,
povijesnom naslijeu dravnih struktura, ratovima, pri
vrednom razvoju, demografskim pritiscima, interesima
poslodavaca? Jesu li razliite politike strukture, akteri
i borbe odgovorni za razlike u veliini, tipu i kvaliteti
socijalnih drava? Komparativni politiki znanstvenici
razmatraju i utjecaj socijalne drave (njezinu uin
kovitost) kako bi vidjeli u kojoj je mjeri politika vana
za drutvo i privredu. Je li politika (primjerice, snaga
politikih pokreta i stranaka ili sastav vlade) vana za
tip socijalnih i ekonomskih politika (outputa) koje se
vode u nekoj zemlji? I utjeu li te politike na drutvene
i ekonomske varijable (ishod), kao to su privredni rast,
nezaposlenost, nejednakost i siromatvo? (V. pogl. 22).
Postoji, napokon, i praktian interes za prouavanje
socijalne drave. Mnogim je ljudima stalo do toga ive li
u drutvu u kojemu je omjer izmeu najviega i najnieg
dohotka oko 5,7 (SAD) ili oko 2,5 (Njemaka) (Smeeding
i Gottschalk, 1999). Mnogim je ljudima stalo i do toga
ive li u drutvu u kojemu oporezivanje i socijalni tran
sferi smanjuju siromatvo za 13 posto (SAD) ili za 82
posto (vedska; v. Iversen, 2006. i komparativne tablice
5. i 6. na kraju knjige). Prouavanjem socijalne drave
razmatraju se temeljna pitanja drutvene pravednosti
i temeljne predodbe o dobrom drutvu i stupnjevima
nejednakosti i drutvene iskljuenosti koji se ne mogu
tolerirati. Ono ima i tehniku stranu: s obzirom na
odreene politike ciljeve (kao to je puna zaposlenost),

eljeli bismo znati kako najbolje moemo ostvariti taj
cilj. Obuhvatne komparativne studije o funkcioniranju
programa socijalne zatite obeavaju da e nam ponudi
ti vrstu praktinog znanja o tome "kako".
KLJUNE TOKE
Socijalna
drava proizvod je meuigre politike jednakosti

(demokracije) i ekonomske nejednakosti (kapitalizma).
Socijalna
drava predstavlja temeljitu preobrazbu razvijenih kapitalistikih demokracija nakon 1945.
Komparativna
politika pokuava objasniti nastanak, rast i

posljedice socijalnih drava, ali i razmotriti temeljna pitanja
drutvene pravednosti i dobrog drutva.
to je socijalna drava?
Na to mislimo kada govorimo o socijalnoj dravi? Ha
rold L. Wilensky (1975:1) opisao je "bit socijalne drave"
kao "dravno zatiene minimalne standarde dohotka,
prehrane, zdravlja, stanovanja i obrazovanja, koji su osi
gurani svakom graaninu kao politiko pravo, a ne kao
milostinja". Socijalna drava ponajprije je demokratska
drava koja osim graanskih i politikih prava (v.
Marshall, 1950. i okvir 21.1) jami socijalnu zatitu
kao pravo koje je povezano s graanstvom. Veina poli
tikih znanstvenika obino razmilja na etatocentrian
nain koji je zagovarao Wilensky i suglasni su o tome da
se socijalna politika mora smatrati "pravcima dravnog
djelovanja za smanjenje dohodovne nesigurnosti i pru
anje minimalnih standarda dohotka i usluga, ime se
smanjuju nejednakosti" (Amenta, 2003:92). Nacionalne
drave koje usmjeravaju "veinu svojih fiskalnih i biro
kratskih napora u tim pravcima smatrale su se i smatra
ju se 'socijalnim dravama'" (Amenta, 2003:92).
Prednost etatocentrikih definicija u tome je to su
jasne i nude jednostavne operacionalizacije za empirij
ska istraivanja: socijalna drava, njezin rast i irenje
mjere se pomou javnih socijalnih rashoda koji su izra
eni kao udio u ukupnim dravnim rashodima ili bruto
drutvenom proizvodu (BDP-u). No taj pristup ima i
mnoge slabe strane. Iskljuiva usredotoenost na soci
jalnu politiku obino previa injenicu da je drava va
na, ali ne i jedina institucija koja prua socijalnu skrb.
tovie, nije lako povui jasnu crtu izmeu socijalnih
politika i drugih vrsta javnih politika koje promiu so
cijalnu skrb. Napokon, ne promiu sve socijalne politike
zapravo socijalnu skrb, premda mogu imati tu namjeru
(Hill, 2006, pogl. 1).
Esping-Andersen (1990) kritizirao je iskljuivu usre
dotoenost na dravu i javne socijalne rashode, tvrdei
da se socijalna drava "ne moe razumjeti samo pomo
u prava koja daje" i koliine novca koju troi. Teko
21. poglavlje Socijalna drava
Okvir 21.1. Marshallova tri elementa

graanstva
Predlaem podjelu graanstva na tri dijela. Nazvat u ih
trima dijelovima ili elementima graanskim, politikim i
socijalnim.
Graanski element ine prava koja su nuna za individualnu slobodu sloboda osobe, sloboda govora, miljenja i
vjerovanja, pravo posjedovanja vlasnitva i sklapanja valjanih ugovora te pravo na pravnu zatitu...
Pod politikim elementom mislim na pravo na participiranje u obavljanju politike vlasti, kao lan tijela kojemu je
dodijeljena politika vlast ili kao bira koji je birao lanove
tog tijela...
Pod socijalnim elementom mislim na cijeli raspon od
prava na neto malo ekonomskog blagostanja i sigurnosti
do prava na potpunu podjelu drutvenog naslijea i prava
na ivot civiliziranog bia prema standardima koji prevladavaju u nekom drutvu...
Mogue je, a da se mnogo ne nateti povijesnoj tonosti, utvrditi formativno razdoblje u ivotu svakog od tih
elemenata u razliitom stoljeu graanskih prava u 18.
stoljeu, politikih prava u 19. stoljeu, a socijalnih prava
u 20. stoljeu.
(Marshall, 1965:78 i 81).
je zamislivo da bi se "itko borio za rashode kao takve".

Umjesto toga moramo znati za kakve se svrhe troi no
vac. tovie, moramo izbjegavati prouavanje aktivnosti
socijalne drave izolirano, zato to "moramo uzeti u ob
zir i to kako su dravne aktivnosti meusobno povezane
s ulogama trita i obitelji u pruanju socijalnih usluga"
(Esping-Andersen, 1990:21). Upravo karakteristina
institucionalna kombinacija trita, drave i obitelji
obiljeava nain na koji neka zemlja osigurava posao i
socijalnu skrb svojim graanima, a razliite zemlje to
ine na vrlo razliite naine. Pitanje koliko neka drava
troi (socijalno nastojanje) mnogo je nevanije od pita
nja (1) na to troi javne resurse, (2) kako to utjee na
raspodjelu resursa i ivotnih ansi na druge naine osim
rashodima (primjerice, poreznim rashodima, "skri
venom socijalnom" dravom Howard, 1993; Hacker,
2002) i (3) koje druge drutvene institucije imaju ulogu u
pruanju socijalnih usluga.
Sve socijalne drave, kako tvrde Scharpf i Schmidt
(2000:7),
"pruaju besplatno osnovno i srednje obrazova
nje i sve daju socijalnu pomo kako bi se izbjeglo
ekstremno siromatvo. Osim toga, modeli 'zlatnog
doba' u temeljima se meusobno razlikuju prema
dvjema dimenzijama: prema stupnju ostvarivanja
socijalnih ciljeva reguliranjem trita rada i radnih
odnosa ili transferima i uslugama koji se javno fi
nanciraju posredstvom 'formalne socijalne drave',

te prema stupnju oekivanja da e se usluge 'skrbi'
pruati neformalno u obitelji ili posredstvom profe
sionalnih usluga".
Trite, drava i obitelj mogu biti glavni davatelji socijal
ne skrbi (Esping-Andersen, 1990, 1999, 2002). Specifina
interakcija meu tim institucijama u osiguravanju posla
i socijalne skrbi naziva se reimom socijalne skrbi. To je
sloen sustav upravljanja socijalnim rizicima, pri emu
svaka institucija to ini na radikalno drukiji nain:
"Pretpostavlja se da je u obitelji prevladavajua metoda
raspodjele recipronost... Tritima upravlja raspodjela
posredstvom odnosa novanih transakcija, a prevlada
vajue naelo raspodjele u dravi ima oblik autoritativne
preraspodjele" (Esping-Andersen, 1999:35-36). Ono to
ini jedna institucija, utjee na ono to mogu initi, to
e initi i to moraju initi druge. Esping-Andersen daje
jezgrovit primjer:
"Tradicionalna obitelj u kojoj je glavni skrbnik mu
karac manje e potraivati privatne ili javne soci
jalne usluge od kuanstava u kojima rade i ena i
mukarac. No i kad obitelji same osiguravaju usluge,
trite je izravno pogoeno zato to e biti manja
ponuda rada i manje izvora usluga (podatke o tri
tima rada v. u komparativnoj tablici 13. na kraju
knjige). Nasuprot tome, ako drava osigurava jeftinu
dnevnu skrb, promijenit e se i obitelji i trite: bit
e manje kuanica, vie participacije radne snage i
novih multiplikatora potranje uzrokovanih veom
sklonou kuanstava u kojima zarauju oba su
prunika da kupuju usluge" (1999:36).
Odreeni ivotni rizici potencijalno postaju socijalni
rizici i predmet politikih borbi (1) zato to su zajedni
ki mnogim ljudima i stoga utjeu na blagostanje cijelog
drutva (recimo, gubitak dohotka zbog invalidnosti i/ili
starije dobi), (2) zato to se interpretiraju kao prijetnja
odreenim slojevima drutva (recimo, siromatvo koje
uzrokuje prosvjede i pobune protiv vladajue elite) i (3)
zato to su ti rizici izvan kontrole bilo kojeg pojedinca
(recimo, masovna nezaposlenost u trinom drutvu).
To su konkretni uvjeti u kojima rizici postaju socijalni
rizici. Zato se i kako to dogaa, tema je nekoliko deset
ljea istraivanja.
KLJUNE TOKE
Socijalne
drave pruaju graanima besplatno obrazovanje i tite ih od ekstremnog siromatva. Osim te minimalne socijalne zatite, socijalne se drave razlikuju prema
izdanosti i rasponu socijalne zatite od rizika bolesti, invalidnosti, nezaposlenosti i starake dobi.
Drava
nije jedina institucija koja prua socijalnu skrb.
391
392
Trite,
drava i obitelj utjeu jedni na druge prema tome

koliko od zadatka pruanja posla i socijalne skrbi preuzimaju na sebe. Oni ine reim socijalne skrbi kao kompleksan
sustav upravljanja socijalnim rizicima.
Nastanak socijalne drave

to potie nastanak i razvoj socijalne drave? Mogu se
utvrditi tri teorijska stajalita: (1) funkcionalistiki pri
stup, (2) objanjenje utemeljeno na klasnoj mobilizaciji i
(3) literatura koja naglaava utjecaj dravnih institucija i
relativnu samostalnost birokratskih elita.
Funkcionalistiki pristup
"Socijalna drava je odgovor na probleme koje stvara
kapitalistika industrijalizacija": funkcionalistike te
orije smatraju socijalnu dravu odgovorom drave na
sve vee potrebe njezinih graana. Te potrebe nastaju
s nestankom tradicionalnih sredstava preivljavanja i
tradicionalnih spona uzajamne pomoi (u obiteljima,
posredstvom cehova ili dobrotvornih organizacija) i
irenjem rizika modernoga industrijskog drutva: indu
strijskih nesrea, ciklike nezaposlenosti, nemogunosti
da se zaradi za ivot zbog bolesti ili starake dobi.
U drutvu koje se brzo modernizira sve su jai zahtjevi
za zatitu od tih modernih rizika. Kako bi se zadovoljili
ti zahtjevi, enormno se poveao opseg dravne interven
cije i transformirala se priroda drave. Flora i Heidenhe
imer (1981:23) tvrde: "Sa strukturnom transformacijom
drave mijenjaju se temelj njezine legitimnosti i njezine
funkcije. Ciljevi izvanjske snage ili sigurnosti, unutarnje
ekonomske slobode i jednakosti pred zakonom sve vie
zamjenjuje novi raison d'tre: pruanje sigurnih socijal
nih usluga i transfer plaanja na standardan i rutinski
nain koji nije ogranien na pomo u nudi". Poveana
potranja za socijalno-ekonomskom sigurnou dola
je iz sustava industrijskog kapitalizma koji je izmjestio
mase ljudi i uinio ih ovisnima o hirovima trita rada,
ime je unitio tradicionalne oblike socijalne zatite.
Okvir 21.2. Nastanak socijalne drave

Moderna socijalna drava europski je izum, jednako kao
i nacionalna drava, masovna demokracija i industrijski
kapitalizam. Roena je kao odgovor na probleme koje je
stvarala kapitalistika industrijalizacija; potaknuta je demokratskom klasnom borbom i pratila je u stopu nacionalnu
dravu.
(Flora, 1986:xii).

Industrijalizacija je ukljuivala brzu promjenu uvjeta
rada, pojavu slobodnih ugovora o radu i gubitak doho
dovne sigurnosti. Razvoj socijalne drave bio je povezan
s problemom drutvenog nereda i dezintegracije koje
je uzrokovao kapitalistiki industrijski razvoj (Flora i
Alber, 1981:38). Smatralo se da modernizacija uzrokuje
drutvenu dezintegraciju. Socijalna se drava pojavljuje
kako bi rijeila probleme drutvene integracije.
Ta je teorija oekivala konvergenciju javnih politika:
razliite zemlje usvajaju sline socijalne i ekonomske
politike. Ako su se socijalne drave razlikovale prema
rasponu usluga koje su pruale i potpora koje su davale,
pretpostavljalo se da su uzroci razlike "kronoloki", na
ime da ih objanjava razliito vrijeme industrijalizacije
i modernizacije u razliitim zemljama. Te e razlike du
gorono nestati.
Klasna mobilizacija
"Rast socijalne drave potaknula je demokratska klasna
borba": teorije klasne mobilizacije i interesnih skupi
na isticale su da kolektivni politiki akteri, kao to su
radniki pokreti, posebne interesne skupine i politike
stranke, zahtijevaju socijalne politike koje su u interesu
njihove klijentele i bore se za njih. Socijalna se drava,
dakle, shvaa kao ishod borbe drutvenih klasa i njiho
vih politikih organizacija, od kojih svaka ima vlastitu
osnovicu moi.
U trinoj privredi u kojoj dohodak potjee od pro
daje vlastite radne snage, sve to rad spreava da bude
"utriv" pretvara se u egzistencijalnu prijetnju radniku:
nezaposlenost, bolest, invalidnost zbog nesrea ili sta
raka dob itd. Trite se nije moglo izravno nositi s tim
novim tipom socijalnih rizika (primjerice, privatnim
osiguranjem) ni pruati kolektivna dobra potrebna da
se taj problem rijei. Ako su mnogi od tih novih rizika
proistekli iz shvaanja rada kao robe, inilo se da je
glavni zadatak socijalne drave dekomodificiranje rada,
to jest privremeno oslobaanje radne snage od pritiska
da se prodaje na tritu rada. Dekomodifikacijski ui
nak intervencije socijalne drave temelji se na interesu
radnika, te se ini nedvojbenim da je radniki pokret
bio glavna politika pogonska sila u stvaranju i rastu
socijalne drave.
Ti pristupi nisu naglaavali konvergenciju nego varija
ciju meu socijalnim dravama: to su radnici bili mo
niji, socijalna je drava obino bila razgranatija. Uzroci
varijacije su "sinkronijski", to jest oekuje se da potraju
na dulji rok ili makar sve dok postoje razlike u moi.
Dravne institucije i birokracija

"Socijalna drava u stopu je pratila nacionalnu dravu":
institucionalistike teorije, napokon, upuuju na pravila

i propise (demokratskog) stvaranja javnih politika i dr
avnih struktura koje djeluju razmjerno samostalno od
drutvenih i politikih pritisaka kao glavnih odrednica
nastanka i rasta socijalne drave.
Taj je pristup naglaavao aspekt "izgradnje drave"
u socijalnim dravama (Skocpol, 1985, 1992; Skocpol
i Orloff, 1986). Kad su se zemlje prvi put suoile sa
socijalnim problemima koje je stvorilo moderno indus
trijsko drutvo, bilo je vano je li njihova birokratska
elita razmjerno samostalna, kao u Japanu (Garon, 1987)
odnosno u vedskoj (Heclo, 1975), ili je nedostatak
samostalnosti birokracije uzrokovao "politizaciju" u
prvim godinama stvaranja socijalne drave i klijenteli
zam u sustavu socijalne skrbi. Primjerice, otra kritika
koju je progresivni pokret u SAD-u uputio politikom
klijentelizmu u dodjeli mirovina amerikim ratnim
veteranima dugo je delegitimirala i odgaala socijalnu
zatitu u SAD-u (Skocpol, 1992). To je primjer vanosti
povijesnog slijeda. to je bilo prvo: stvaranje veberi
janske birokracije ili masovne demokracije? (Kamens,
1986). Usredotoimo li se na to kako je drava preuzela
socijalnu odgovornost za svoje graane, lake je uvidjeti
da rani programi socijalne drave nisu bili uvijek isklju
ivo usmjereni na radnike nego esto i na druge dru
tvene kategorije iji se rizici nisu poklapali s klasom,
poput vojnika ili majki (Skocpol, 1992; v. i Pedersen,
1990, 1993).
Prethodna su istraivanja u literaturi prozivana i zato
to su esto zanemarivala injenicu da se neto najprije
mora komodificirati kako bi potom bilo dekomodificira
no (Pedersen, 1990; Lewis, 1992; Orloff, 1993; Sainsbury,
1994, 1996; O'Connor i dr., 1999; Morgan, 2002, 2003,
2006). Kao analitiki pojam, dekomodifikacija je zane
marivala injenicu da su mnoge ene ostale iskljuene s
trita rada. Unato tvrdnji da se pruanje socijalne skr
bi mora analizirati u sklopu trijade drava-trite-obi
telj (Esping-Andersen, 1990), u kasnijim je analizama
obitelj zapravo imala malu ulogu. Feministika kritika
literature o klasnoj mobilizaciji uvela je pojmove poput
"defamilijalizacije" koji raspravlja o tome kako i koliko
dravno pruanje socijalne skrbi moe nadomjestiti so
cijalne usluge koje su se tradicionalno pruale u obitelji
(Esping-Andersen, 1999).
Uvidi institucionalistike kole zgodno su se poklo
pili s ranijim opaanjima u literaturi o modernizaciji
da su esto najmanje demokratske zemlje, u kojima
birako pravo jo nije bilo proireno, zapravo bile pred
vodnice u izgradnji moderne socijalne drave. Privred
no najrazvijenije zemlje nisu uvijek bile predvodnice ni
u uvoenju dravnih programa socijalne zatite. Rana
preventivna strategija dravnih elita koje su sposobne
anticipirati radnike nemire zapravo objanjava pionir
ske uloge koje su imale zemlje koje nisu bile potpuno
demokratski i ekonomski razvijene, poput Njemake
i Austrije potkraj 19. stoljea. U njima socijalna prava
nisu davana zbog proirenih prava radnika na politiku

participaciju, nego kao odreena vrsta kompenzacije
za nedostatak tih participacijskih prava (Flora i Alber,
1981; Alber, 1982).
Pristup resursa moi i institucionalistika literatura
reagirali su na injenicu da uzrona veza izmeu in
dustrijalizacije (ili, openitije, modernizacije) i razvoja
socijalne drave nije bila uvijek dobro teorijski razrae
na i esto nije bila empirijski potvrena (v. Wilensky i
Lebeaux, 1965; Kerr i dr., 1973; Cutrgight, 1965; Pryor,
1968; Rimlinger, 1971; Jackman, 1975; Wilensky, 1975).
Kako bi se pokazala velika raznolikost meu zapadnim
socijalnim dravama, na slici 21.1. zemlje su smjetene
na dvije dimenzije: prvo, prema kronolokoj toki u
vremenu u kojoj su uvele prvi veliki program socijalnog
osiguranja i, drugo, prema ekonomskoj toki u vremenu,
to jest prema stupnju privredne razvijenosti i prosperi
teta na kojemu su uvele taj program.
Kako pokazuje slika 21.1, nema jasne povezanosti
izmeu stupnja modernosti, industrijalizacije ili BDP-a
per capita i razmjerno ranoga ili kasnog stvaranja
socijalne drave. Anglosaksonske zemlje (Ujedinjeno
Kraljevstvo, SAD, Kanada) uvele su programe socijalne
zatite razmjerno kasno i na razmjerno visokom stupnju
privredne razvijenosti. Njima se pridruuju protestant
sko-liberalne zemlje poput Nizozemske ili vicarske,
koje se takoer oznaavaju kao kasne pridolice (Manow,
2004). Zemlje poput Njemake ili Austrije bile su pioniri
u izgradnji socijalne drave u kronolokom smislu, ali
je nekoliko zemalja uvelo prve programe socijalnog osi
guranja na mnogo niem stupnju privredne razvijenosti
od tih dviju zemalja (primjerice, Japan, Portugal, Finska,
Italija). No objanjavaju li politike i drutvene sile, koje
se mogu smatrati odgovornima za ranu ili kasnu izgrad
nju socijalne drave, i razliite pravce razvoja socijalne
drave? To je pitanje za sljedei odjeljak.
KLJUNE TOKE
Socijalna
drava shvaa se kao (funkcionalni) odgovor na

socijalne probleme koje stvara modernizacija, kao rezultat
politikih sukoba kapitala i rada u modernim kapitalistikim drutvima i kao sredinji element izgradnje moderne
nacionalne drave.
Nema
oite povezanosti izmeu stupnja privredne razvijenosti ili demokratizacije nekog drutva i razvoja socijalne
drave.
Razliiti
pristupi imaju razliite eksplanatorne ciljeve ili

probleme: funkcionalistiki pristup pokuava objasniti
konvergenciju modernih socijalnih drava; pristup resursa
moi i institucionalistiki pristup pokuavaju objasniti kontinuiranu varijaciju meu socijalnim dravama.
393
394

godina uvoenja
1930
$ 2.860
I.
II.
USA
CAN
1920
POR
1910
GRE
SWZ
JAP
AUS
NTL
1900
FIN
1890
1880
SPA
ITA
NOR
SWE
FRA
NZL
1902
UK
BEL
DEN
AUT
GER
IV.
1.000
III.
2.000
3.000
4.000
5.000
6.000
7.000
BDP per capita (u meunarodnim dolarima)
Slika 21.1. Stupanj privredne razvijenosti u vrijeme uvoenja prvoga velikog programa socijalne zatite
Izvori: Schmidt (1998:180) i Maddison (1995:194-201); usp. i Wagschal (2000:49).
irenje socijalne drave

Utjecaj socijaldemokracije
Osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljea jedan
je novi pristup kritizirao logiku teze o industrijalizmu
i gledite o medijanskom birau prema kojima demo
kratska politika kao takva moe objasniti irenje soci
jalne drave (Jackman, 1975, 1986). Teorijski cilj bio je
pokazati kako je politika vana za razliite putove soci
jalne drave kojima su se zemlje kretale u poslijeratnom
razdoblju, usredotoujui se osobito na to kako razlike u
sastavu vlada koje ine razliite politike stranke obja
njavaju razlike u irenju socijalne drave. Hewitt (1977),
primjerice, tvrdi da je socijaldemokratska vladavina bila
nuan uvjet irenja i egalitarnih ishoda. Eksplanatornu
vanost stranake politike potvrdio je i prognostiki
neuspjeh ekonomskih modela utemeljenih na pouku o
medijanskom birau. Meltzer i Richard (1981) uveli su
model koji je predviao da e se preraspodjela u soci
jalnoj dravi poveavati s porastom dohodovne nejed
nakosti. S tipinom raspodjelom dohotka nagnutom
udesno, dohodak medijanskog biraa manji je od pro
sjenog dohotka, tako da bi on morao razviti interes za
preraspodjelu interes koji bi trebao postati snaniji sa
sve veom dohodovnom nejednakou. No ne preraspo
djeljuju najvie vrlo nejednaka drutva. Naprotiv, zem
lje poput vedske ili Norveke ve imaju vrlo kompri
miranu strukturu plaa i dohotka te izdanu socijalnu
dravu, a zemlje poput SAD-a kombiniraju nejednaku
raspodjelu dohotka prije oporezivanja s prilino rezidu
alnom socijalnom dravom.
Velik broj studija potkrijepio je uzroni uinak soci

jaldemokratske vlasti na uinkovitost socijalne drave
i otkrio uvjete u kojima su ti pokreti zapravo sposobni
prelomiti funkcioniranje trita pomou programa
socijalne zatite. Otkrilo se da je dekomodifikacija naj
snanija kad je ljevica snana (Stephens, 1979), a desnica
podijeljena (Castles, 1978). tovie, socijaldemokratski
pokuaji irenja socijalne drave bili su najuinkovitiji
kad je stranku podupirao snaan, koherentan sindikalni
pokret (Stephens, 1979; Higgins i Apple, 1981).
Kvantitativne studije vie zemalja opirno su testirale
tezu da je politiki organizirano radnitvo (socijalde
mokracija) ponajprije odgovorno za socijalnu transfor
maciju kapitalizma (Hewitt, 1977; Korpi, 1983, 1989;
Stephens, 1979; Hicks i Swank, 1984; Esping-Andersen,
1985; Alvarez i dr., 1991; Griffin i dr., 1989; Hicks, 1999;
vidjeti Huber i Stephens, 2001). Glavno otkrie te litera
ture glasi: to su se mase stanovnitva vie organizirale
prema uzoru na radnike skupine unutar socijaldemo
kratskog pokreta, to su obino bili kvalitetniji (univerza
lizam, solidarnost, preraspodjela) aranmani socijalne
skrbi i, posljedino, bio je vii stupanj jednakosti. Razvi
jena socijalna drava interpretirala se, dakle, kao dokaz
odlunog zaokreta u ravnotei moi u korist radnike
klase i socijaldemokracije (v. Shalev, 1983).
Nakon rane Hewittove studije (1977) pojavili su se broj
ni dokazi koji potvruju djelovanje socijaldemokracije na
raspodjelu dohotka (Bjrn, 1979; Stephen, 1979; Hicks i
Swank, 1984; Swank i Hicks, 1985; Muller, 1989; Hage i
dr., 1989). Ipak, raspodjela dohotka bila je problematina
varijabla zbog nekoliko razloga. U tehnikom smislu,

agregatni podaci koji su bili dostupni do pojave Luksem
burke studije dohotka (Smeeding i dr., 1990; Mitchell,
1990) nisu bili istinski usporedivi. U teorijskom pogledu,
raspodjela dohotka bila je problematina u toj mjeri da su
one vrste univerzalistikih i izdanih programa socijalne
skrbi koji su bili povezani s uspjenom socijaldemokrat
skom politikom obino gubili redistributivni uinak
zato to su bili sve skloniji srednjim slojevima (LeGrand,
1982; Goodin i LeGrand, 1987; Esping-Andersen, 1990;
Korpi i Palme, 1998).
Bilo je nekih dokaza koji su upuivali na to da je
uinak socijaldemokracije oitiji kad se mjeri prema
institucionalnim obiljejima socijalnih drava (Myles,
1989; Korpi, 1989; Kangas, 1991; Palme; Esping-Ander
sen, 1990). Ipak, kako su se istraivanja kretala u pravcu
prouavanja institucionalnih i kvalitativnih svojstava
socijalnih drava, tako su se udaljavala od jedne vrste
linearne "vie ili manje" ili "to vee, to bolje" kon
cepcije socijalne demokratizacije. Stoga Kangasova
(1991:52) studija socijalnih rashoda i socijalnih prava
zakljuuje da "najvea nisu nuno i najbolja, ali da su
najbolja rijetko kada najmanja".
Neokorporativizam i meunarodna
ekonomija
Drugi su tvrdili da je politika djelotvornost lijevih
stranaka u dekomodificiranju rada i promicanju irenja
socijalne drave strukturno ovisila i o razvoju centra
liziranih neokorporativistikih sustava industrijskih
odnosa (Cameron, 1978, 1984; Schmidt, 1983; Scharpf,
1984, 1987; Hicks i dr., 1989).
Cameron (1978, 1984) je ustvrdio da je povezanost
izmeu snane socijaldemokracije i socijalnih drava
vezana za poloaj zemlje u meunarodnoj ekonomiji.
Ranjivost s kojom su se suoavale male otvorene pri
vrede pogodovala je irenju javne ekonomije kako bi
se pomou socijalnih jamstava, pune zaposlenosti i
aktivnijega dravnog upravljanja privredom smanjila
nesigurnost. Katzenstein (1985) je tvrdio kako se ini da
je stvarna uzronost u tome to su male otvorene zemlje
razvile demokratske korporativistike strukture kao na
in da poveaju domai konsenzus, olakaju ekonomske
prilagodbe i odre meunarodnu konkurentnost. Dok je
demokratski korporativizam promicala prisutnost sna
nih socijaldemokratskih radnikih pokreta, Katzenstein
je upuivao na vicarsku i Nizozemsku kako bi ukazao
da one nisu ispunjavale taj nuan uvjet (v. Keman, 1990;
Garrett, 1998).
Socijaldemokracija je u veini sluajeva promicala
irenje socijalne drave ako su njezinoj parlamentarnoj
snazi odgovarali snani mehanizmi izgradnje konsenzu
sa u politikoj zajednici i u ekonomiji (Schmidt, 1983;
Keman, 1988; Hicks i dr., 1989). Neokorporativistiko
posredovanje preuzelo je vanu ulogu u odranju po

litika socijalne skrbi u razdobljima ekonomskih kriza:
distributivnih borbi koje izbijaju kad smanjenjem rasta
bolje upravljaju "sveoubuhvatne" interesne organizacije.
Hicks i Swank (1984) i Muller (1989) su tvrdili da je
snaga lijevih stranaka (i ekonomska otvorenost) izravno
utjecala na raspodjelu dohotka, dok su sindikalizacija
i centralizacija naina pregovaranja o plaama imali
odlune neizravne uinke tako to su socijaldemokraciji
osiguravale izbornu osnovicu.
Do kraja osamdesetih godina literatura se usuglasila
o tome da su same stranke ili sindikati imali malo utje
caja i da je uspjena socijalna demokratizacija zahtije
vala konfiguraciju snanih lijevih stranaka u vladi koju
je podupirao sveobuhvatan i centraliziran sindikalni
pokret (Alvarez i dr., 1991; Garrett, 1998). Samo se u
"koherentnima" liberalnim politikim ekonomijama, u
kojima se slab radniki pokret suoavao s politikom
prevlau konzervativnih stranaka, ili u koherentnim
socijaldemokratskim politikim ekonomijama, u kojima
je snaan radniki pokret iao ruku pod ruku s lijevim
vladama, oekivalo da makroekonomske politike,
pregovaranje o plaama i socijalni rashodi dobro funk
cioniraju zato to se meusobno nadopunjavaju. Od
"nekoherentnih politikih ekonomija", s druge strane,
oekivalo se da budu manje uspjene onda kada su se
desne vlade koje su provodile neoliberalne ekonomske
politike suoavale sa snanim sindikalnim otporom,
to je uzrokovalo industrijske sukobe, ili onda kada su
pokuaj makroekonomskog upravljanja lijevih vlada
osujeivali fragmentirani i partikularistiki sindikati
koji su se pokazali nesposobnima da se upuste u dogovo
reno ograniavanje plaa. Dananja rasprava o utjecaju
globalizacije na odrivost izdanih programa socijalne
drave viestruko odraava tu raniju korporativistiku
raspravu o ekonomskoj ranjivosti otvorenih ekonomija
i istodobnoj potrebi za kompenzacijom u obliku socijal
nih davanja (v. tekst u nastavku i pogl. 24).
Preraspodjela rizika
U jednome od temeljnijih izazova literaturi Baldwin
(1990) je potpuno odbacio uzronu vezu izmeu socijal
demokracije i solidaristikih socijalnih politika. Prem
da je porast jednakosti moda karakteristina znaajka
modernih socijalnih drava, Baldwin je pokazao da to
nije njihov cilj. Bit socijalne drave vie je u preraspodje
li rizika nego u preraspodjeli bogatstva. Jednakost se od
nosi na preraspodjelu rizika. Teorija rizika i raspodjele
omoguila je odbacivanje onoga to je Baldwin nazvao
laburistikim (to jest, klasno-mobilizacijskim) tuma
enjem zbog njegove uske usredotoenosti na radniku
klasu kao jedinu rizinu kategoriju. Presudan je bio uvid
da se klasa moe poklapati s rizinom kategorijom, ali
395
396

da se to rijetko dogaa. Laburistiko gledite pogreno
je pretpostavilo da se socijalne politike mogu objasniti
kao pobjeda radnike klase nad buroazijom.
Solidarnost socijalne politike povijesno nije odredila
snaga radnike klase nego, naprotiv, injenica da su
"inae povlatene skupine otkrile kako im je zajedniki
interes da preraspodijele rizik s uskraenima" (Baldwin,
1990:292). Slino tome, Heclo i Madsen (1986) i Ther
born (1989) tvrde da su naela solidarnosti i jednakosti
koja obiljeavaju vedsku socijaldemokraciju bila manje
povezana sa socijalizmom nego sa vedskom povije
snom tradicijom. To je impliciralo da je vedski model
neprimjenjiv u drugim sluajevima (Milner, 1989).
Kranska demokracija i katolika

socijalna doktrina
Jedan od glavnih problema socijaldemokratskog modela
bilo to to je nekoliko zemalja (primjerice, Nizozemska
ili Francuska) nastojalo ostvariti jednakost i glomaznu
socijalnu dravu bez zagovarakih aktivnosti snanoga
socijaldemokratskog radnikog pokreta (Castles, 1978,
1985; Stephens, 1979; Wilensky, 1981; Skocpol i Amen
ta, 1986). Kako se nisu mogle objasniti rane reforme ka
pitalizma koje su provodile liberalne i konzervativne dr
avne elite, kao i zbog injenice da su se i druge politike
stranke ponaale kao akteri koji su podupirali socijalnu
dravu, bilo je jasno da se politiki proces izgradnje i
irenja socijalne drave mora ponovno razmotriti. Jedan
su odgovor dali oni koji su pokazali da je u irenju so
cijalne drave kranska demokracija (ili politiko ka
tolianstvo) inila funkcionalan ekvivalent ili alternati
vu socijaldemokraciji (Wilensky, 1981; Schmidt, 1982).
Stephens (1979: 100) je tvrdio da se "ini moguim da
protukapitalistiki aspekti katolike ideologije kao to
su predodbe o potenoj nadnici ili zabrani lihvarstva
kao i openito pozitivan stav Katolike crkve prema
socijalnoj skrbi za siromane mogu potaknuti drav
na davanja za socijalne programe". Posljedino, snaga
radnitva nije se mogla izjednaiti sa snagom socijalde
mokracije. Kransko-demokratske stranke koje su dje
lovale u centru politikog natjecanja uivale su znatnu
potporu radnike klase i obino su ih podupirali snani
katoliki sindikati (v. Van Kersbergen, 1995). Ta je poli
tika konstelacija bila vrlo povoljna za razvoj socijalne
drave.
Sekularni trendovi
Naglaavanje politikog djelovanja nasuprot funkciona
listikim pristupima nosi u sebi opasnost da se ode u
drugu krajnost i zanemari injenica koliko su na rast so
cijalne drave utjecali sekularni procesi koje nisu kon
trolirali pojedini politiki akteri. Oni ukljuuju:

1. Demografsko starenje: dulji oekivani ivotni vijek
i nie stope fertiliteta uzrokuju demografsko stare
nje i poveavaju potranju za socijalnim davanjima
za zdravstvo, mirovine i skrb. Napredak medicine je
skup i sve vie pritiska rashode za zdravstvenu skrb.
2. Baumolova bolest: produktivnost se sporije poveava
u uslugama nego u proizvodnji, to znai da e se po
veavati vanost (socijalnih) usluga. Istodobno, pri
vrede s velikim uslunim sektorom rast e sporijim
tempom (Pierson, 2001).
3. Deindustrijalizacija: gubici radnih mjesta u poljo
privredi i industriji poveavaju potranju za kom
penzacijama socijalne drave (zatitu radnih mjesta,
prekvalificiranje, aktivne politike trita rada) (Iver
sen i Cusack, 2000).
4. Wagnerov zakon, nazvan prema njemakom ekono
mistu Adolphu Wagneru (1835-1917), predvia sve
vei udio javnih rashoda u razvijenim industrijskim
privredama, to uzrokuje sekularni trend prema vi
im javnim rashodima u svim razvijenim privredama.
5. "Politika za profit" (v., primjerice, Buchanan, 1977):
politiari tee irenju javnih rashoda kako bi maksi
malno poveali svoj "politiki dohodak" i svoje izgle
de da budu ponovno izabrani.
6. Zrelost programa, "pozitivan feedback" i ireverzibilni
uinci pogoravanja: svaki socijalni program hrani
vlastite podupiratelje. Kad se jednom uvede, neki je
socijalni program kasnije gotovo nemogue napustiti
(Pierson, 1994, 1998; Huber i Stephens, 2001).
Premda se sve razvijene socijalne drave moraju nositi
s tim sekularnim izazovima, njihova ranjivost i mogu
nosti da izau na kraj s njima razlikuju se prema njihovu
institucionalnom ureenju.
KLJUNE TOKE
Politiki
utjecaj lijevih stranaka na socijalnu dravu ovisio je

o razvoju centraliziranoga neokorporativistikog sustava
industrijskih odnosa koji je pridonio poveanju domaeg
konsenzusa, olakanju ekonomskih prilagodbi i odranju
meunarodne konkurentnosti.
Vane
kritike socijaldemokratskoga ili laburistikog modela: (1) bit socijalne drave jest preraspodjela socijalnih
rizika, a radnika klasa samo je jedna rizina kategorija; (2)
postoje zemlje koje su nastojale ostvariti jednakost i razvijenu socijalnu dravu, a nisu imale snaan socijaldemokratski radniki pokret.
Postoje
i drugi akteri koji su za socijalnu dravu (primjerice, kranska demokracija) i vani nepolitiki procesi
(primjerice, demografsko starenje) koji promiu irenje i
razvoj socijalne drave.
Razlike meu razvijenim

socijalnim dravama
Svaka je socijalna drava "jedinstvena" kombinacija
pravila i institucija. No u komparativnoj politici ne za
nima nas jedinstvenost nego usporedivost i sustavna
varijacija. Kako bismo komparirali socijalne drave,
razlikujemo neke jednostavne dimenzije razliitosti.
ine ih pitanja: (1) financira li se socijalna drava po
rezima ili doprinosima? (2) Je li svaki graanin zati
en ili je li osiguran svaki radnik (i oni koje on izdra
va)? (3) Jesu li potpore pravo koje se stjee prethodnim
doprinosima programima socijalnog osiguranja, ili
pridruivanjem statusu graanstva, ili potpore ovise
o potrebi da budu dokazane, to jest jesu li uvjetova
ne imovinskim cenzusom? (4) Jesu li potpore jednake
(paualne) ili izraavaju prethodni dohodak, to jest
jesu li mirovine i naknade nezaposlenima privremeni
nadomjesci za plae ili im je cilj da osiguraju "minima
lan" ivotni standard?
Ograniena razlika meu socijalnim dravama dje
lomice se moe objasniti injenicom da odabir jedne
dimenzije nekoga institucionalnog rjeenja istodobno
suava skup moguih odabira drugih dimenzija. Raz
vijene socijalne drave predstavljaju pakete ili snopove
institucionalnih i regulacijskih odgovora na socijalne
probleme modernog drutva. Mali je broj moguih op
cija za zatitu od socijalnih rizika te se razliite zatitne
mjere ne mogu slobodno kombinirati.
Uzmite primjer financiranja socijalne drave: ako se
socijalna drava financira porezima, pravo na socijalnu
skrb trebalo bi biti povezano s graanskim statusom
(s imovinskim cenzusom ili bez njega), a ne s radnim
odnosom. No to bi znailo kako je malo vjerojatno da e
potpore izraavati prethodni dohodak i da e prije biti
izraz neke drutvene predodbe o drutveno pravedno
me i prihvaenom (minimalnom) ivotnom standardu.
Nasuprot tome, u socijalnoj dravi koja se financira do
prinosima razmjerni odbici od plae opravdavaju razli
ite potpore koje su izraz duljine prethodnog razdoblja
u kojemu su se uplaivali doprinosi i njihove visine. Ako
je socijalna zatita prvenstveno povezana s radnim od
nosom, ini se "prirodnim" rjeenjem osigurati one koji
nisu ovisni o zaposlenju (primjerice, suprunika, djecu)
preko lana obitelji koji ovisi o zaposlenju.
Socijalne drave kao snopovi institucionalnih ili
regulacijskih rjeenja socijalnih problema mogu se
analizirati kao modeli ili reimi. Richard M. Titmuss
(1958) ve je potkraj pedesetih godina predloio da se
razlikuju:
Model
rezidualne socijalne skrbi u kojemu socijalna

zatita "stupa na djelo samo nakon raspada privatnog
trita i obitelji kao 'prirodnih' kanala za zadovolja
vanje socijalnih potreba" (Flora, 1986:xxi).
Model
industrijskih postignua i uinkovitosti u ko

jemu su socijalna prava i potpore povezani s radnim
odnosom i izraz su "zasluga, radne uinkovitosti i
produktivnosti" (Flora, 1986:xxi).
Model
institucionalne preraspodjele u kojemu su in

stitucije socijalne skrbi sastavni dio drutva i pruaju
"univerzalne usluge izvan trita i prema naelu po
trebe" (Flora, 1986:xxi).
Oito se znatno preklapaju Titmussova tipologija soci

jalne drave i Three Worlds of Welfare Capitalism (1990)
Gste Esping-Andersena. U toj knjizi Esping-Andersen
razlikuje tri reima.
Anglosaksonski liberalni reim

U liberalnom reimu potpore su obino niske i ne va
riraju s obzirom na status. Temelje se na imovinskom
cenzusu ili su usmjerene na jasno odreene skupine u
drutvu. Socijalna drava predominantno se financi
ra porezima. Obuhvatniju socijalnu zatitu pojedinac
mora kupiti na tritu (primjerice, ivotno osiguranje ili
privatni mirovinsko osiguranje) zato to socijalna dra
va titi samo malu skupinu najpotrebitijih. Javni rashodi
za socijalnu zatitu komparativno su niski. Taj reim
socijalne skrbi postoji ondje gdje su esto na vlasti kon
zervativne stranke, u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu,
te u odreenoj mjeri u Australiji i na Novom Zelandu
(v. nastavak).
Skandinavski socijaldemokratski
reim
I socijaldemokratski reim predominantno se financira
porezima ali, nasuprot liberalnom modelu, potpore se
dodjeljuju bez utvrivanja imovinskog cenzusa. One su
graansko pravo i obino su izdanije: to je "socijalna
drava koja promie jednakost prema najviim standar
dima" (Esping-Andersen, 1990:28). Posljedino, razine
javnih rashoda obino su mnogo vie. Socijaldemo
kratski reimi pruaju i mnoge socijalne usluge u skrbi,
zdravstvu i obrazovanju, dok sama socijalna drava po
staje veliki poslodavac koji stvara mnogo radnih mjesta
za ene (Huber i Stephens, 2000). Taj reim uglavnom
postoji u skandinavskim zemljama u kojima su snane
socijaldemokratske stranke koje esto sudjeluju u vlasti,
gdje su razine sindikalnog udruivanja visoke i gdje je
politika desnica podijeljena.
Kontinentalni konzervativni reim

Naposljetku, konzervativni kontinentalni reim najblii
je Titmussovu modelu "uinkovitosti i postignua".
397
398

Socijalna prava ne temelje se na graanskom statusu
nego na radnom odnosu. Socijalna drava financira se
doprinosima, a ne porezima. Oni koji nisu zaposleni
pokriveni su preko svoga zaposlenog suprunika ili
srodnika. Socijalne potpore diferenciraju se prema do
hotku i prema prethodnim doprinosima fondu socijal
nog osiguranja. Konzervativna socijalna drava obiluje
transferima, ali ima slabe usluge. Ovisno o naelima
zanimanja, konzervativne socijalne drave pokazuju
visok stupanj programske fragmentacije. Glavne skupi
ne zanimanja (bijeli ovratnici i plavi ovratnici, dravni
slubenici, slobodne profesije, samozaposleni itd.) imaju
vlastite programe socijalnog osiguranja (v. tablicu 21.1).
Esping-Andersenova tipologija socijalnih drava po
stala je vrlo utjecajna i uspjeno usmjerava istraivanja
sve do danas. Bez obzira na to istrauje li se rast zapo
slenosti u uslunoj ekonomiji (Scharpf, 1997b), razliiti
politiki izbori izmeu pune zaposlenosti, uravnotee
nih prorauna i dohodovne jednakosti (Iversen i Wren,
1996) ili obrasci dohodovne nejednakosti meu zemlja
ma OECD-a (Korpi i Palme, 1998), stalno se potvruje
heuristika "tri svijeta".
No u opsenoj literaturi o Esping-Andersenovoj
tipologiji socijalnih drava (v. Arts i Gelissen, 2002)
raspravlja se o tome bi li trebalo dodati jo neke tipove
reima. Neki dodaju poseban junoeuropski reim soci
jalne drave (Italija, panjolska, Portugal, Grka), a neki
tretiraju dvije antipodske socijalne drave (Australiju
i Novi Zeland) kao posebne sluajeve (Castles, 1989;
Castles i Mitchell, 1992; Ferrera, 1996, 1997).

visokom udjelu rashoda za mirovine u ukupnim soci
jalnim rashodima;
vrlo
segmentiranom tritu rada s najviim stan

dardima zatite za ono "malo sretnika" u dravnom
Okvir 21.3. Esping-Andersenova tri

reima socijalne drave
Junoeuropski reim socijalne drave razlikuje se od

ostalih kontinentalno-konzervativnih socijalnih drava
prema:
U liberalnoj socijalnoj dravi prevladavaju pomo utemeljena na imovinskom cenzusu, umjereni univerzalni
transferi ili umjereni programi socijalnog osiguranja. Potporama se skrbi uglavnom za klijentelu s niskim dohotkom, obino radniku klasu i one koji su ovisni o dravi...
Zauzvrat, drava potie trite, bilo pasivno jamei
samo minimum, bilo aktivno subvencionirajui privatne
programe socijalne skrbi... U... konzervativnima i izrazito
"korporativist ikim" socijalnim dravama liberalna opsjednutost uinkovitou trita i komodifikacijom nikad nije
zauzimala istaknuto mjesto i, kao takvo, davanje socijalnih
prava rijetko je kada bilo sporno pitanje. Prevladavalo je
ouvanje statusnih razlika; prava su stoga bila povezana
s klasom i statusom. Budui da je bio ukljuen u dravnu strukturu, korporativizam je bio savreno spreman da
ukloni trite kao pruatelja socijalne skrbi; stoga privatno
osiguranje i povlastice odreenih zanimanja imaju doista
marginalnu ulogu... Trei... klaster reima ine one zemlje
u kojima su naela univerzalizma i dekomodifikacije proirena i na nove srednje slojeve. Moemo ga nazvati "socijaldemokratskim" tipom reima zato to je u tim zemljama
socijaldemokracija oito bila dominantna snaga koja je stajala iza drutvenih reformi... Socijaldemokrati su nastojali
ostvariti socijalnu dravu koja bi promicala jednakost najviih standarda... Taj model istiskuje trite i posljedino
gradi temeljnu univerzalnu solidarnost u korist socijalne
drave. Svi imaju korist i, svi su ovisni i svi e, prema pretpostavci, biti obvezni plaati.
dugotrajnoj
(Esping-Andersen, 1990:26-28).
Juna Europa
odsutnosti uniformnoga nacionalnog

programa socijalne pomoi;
Tablica 21.1. Esping-Andersenova tri svijeta socijalnog kapitalizma

Esping-Andersenovi reimi
socijalne skrbi (Titmussovi
modeli socijalne skrbi)
"Liberalni"
(rezidualni model)
"Konzervativni"
(model postignua i
uinkovitosti)
"Socijaldemokratski"
(model institucionalne
preraspodjele)
Najvaniji primjer
SAD, Ujedinjeno
Kraljevstvo
Njemaka
vedska
Dekomodifikacija
Niska
Srednja
Visoka
Socijalna prava
Utemeljena na
potrebama
Povezana s radnim
odnosom
Univerzalna
Pruanje socijalne skrbi
Mjeovite usluge
Socijalni transferi
Javne usluge
Potpore
Paualne potpore
Povezane s
doprinosima
Redistributivne
Izvor: Ebbinghaus i Manow (2001:9).

sektoru i dravnim poduzeima u kombinaciji s
velikim segmentima niske zatite u privatnom sek
toru i s nereguliranom zaposlenou u velikoj sivoj
ekonomiji;
napokon,
prema nacionalnim zdravstvenim susta

vima koji su prilino netipini za konzervativne rei
me socijalne drave na europskom kontinentu.
Australija i Novi Zeland

Socijalne drave Novog Zelanda i Australije predstavlja
ju ("radikalan") tip za sebe (Castles, 1989, 1996; Castles
i Mitchell, 1992). Premda istaknutu ulogu imaju ciljane
potpore, pravila o pravu na potpore nisu osobito re
striktivna. tovie, socijalna zatita drave u obje zemlje
esto funkcionira "posredstvom trita", osobito posre
dovanjem drave u industrijskim sukobima, osigura
vanjem visoke zatite radnih mjesta i komprimiranih
plaa, zbog ega su esto nepotrebne post hoc socijalna
intervencija i preraspodjela.
Esping-Andersenova tipologija temelji se na njegovu
indeksu dekomodifikacije i koristi podatke za 1980.
U novije su vrijeme Scruggs i Allan (2006a) ponovno
otvorili raspravu, testirajui Esping-Andersenovu
izvornu studiju pomou novih podataka (v. internetske
poveznice u nastavku i tablicu 21.2). Otkrili su da je
nekoliko zemalja, ini se, stavljeno na pogreno mjesto
i da je koherentnost meu klasterima zemalja slabija no
to je pretpostavljao Esping-Andersen. No idu predale
ko kada zakljuuju da je klasifikacija reima empirijski
potvrena samo ogranieno. Tomu je tako zato to u
mnogo sluajeva njihovo ponovljeno istraivanje ne
potvruje izvornu analizu i zato to kako spremno
priznaju do tada nisu ukljuili stratifikaciju, to jest
drugu vanu dimenziju na kojoj se temelji tipologija
reima Esping-Andersena. Ipak, to je vrlo dobrodoao
kritiki doprinos koji e znatno unaprijediti kvalitetu
rasprave.
KLJUNE TOKE
Razvijene
socijalne drave predstavljaju pakete ili snopove

institucionalnih i regulacijskih odgovora na socijalne prob
leme i rizike modernog drutva, kao to su nezaposlenost,
bolest, nesposobnost za rad zbog starake dobi ili invalidnosti.
literaturi se razlikuje od tri do pet razliitih tipova socijalne drave: (1) anglosaksonski liberalni reim, (2) socijaldemokratski reim koji se moe nai u Skandinaviji,
(3) konzervativni model koji je tipian za kontinentalnu
Europu, (4) junoeuropski reim i (5) "radikalan" tip koji se
moe nai u Australiji i na Novom Zelandu.
Uinci socijalne drave

Dok su (politiki) ekonomisti ponajprije zainteresirani
za to kako drava (javni sektor openito) utjee na eko
nomsko ponaanje (privredni rast, sudjelovanje na tri
tu rada, ulaganja itd.), komparativna politika znanost
usredotoena je na socijalnu skrb i obino ima iri pri
stup kada prouava uinke socijalnih politika. Teorijski
je nadahnjuje T. H. Marshall (1950; v. okvir 21.1). Njegov
pojam socijalnog graanstva ne samo da naglaava soci
jalna prava, nego i to kako dodjeljivanje tih prava struk
turira i restrukturira stratifikaciju i statusne odnose u
drutvu. Glavna su pitanja: (1) modificira li socijalna
drava socijalnu nejednakost, (2) ublaava li siroma
tvo; (3) smanjuje li socijalne rizike i (4) imaju li razliite
socijalne drave razliite posljedice na socijalnu strati
fikaciju.
(Ne)jednakost i preraspodjela
Kad govorimo o nejednakosti i siromatvu, govorimo o
socijalnim podjelama i stratifikaciji koje uzrokuju raz
liitu raspodjelu socijalnih rizika. Relevantna socijalna
stratifikacija u naim drutvima tie se statusa ili pro
fesionalnih skupina, drutvenih klasa, roda i etniciteta.
Na socijalne politike, njihov dizajn i sadraj vjerojatno e
utjecati prevladavajua diferencijacija u drutvu, dok one
same mogu, ali i ne moraju, utjecati na socijalnu strati
fikaciju i nejednakost. Istraivanja se bave pitanjem da li
socijalne politike strukturiraju, uzrokuju, reproduciraju,
pojaavaju ili ublaavaju drutvenu nejednakost.
Klasa, rod i etnika pripadnost kao pojmovi trebali
bi sustavno pokazivati je li drutvo strukturirano tako
da su odreene skupine ljudi oito povlatene ili uskra
ene glede svoga profesionalnog poloaja, dohotka,
bogatstva, statusa, vjetina, obrazovanja i, iznad svega,
moi. Od tih se strukturnih obiljeja oekuje da uvelike
odreuju ivotne anse pojedinaca u tim skupinama i
povezana su s mnogim drugim stvarima, meu kojima
su zdravlje, srea, stope smrtnosti, ivotni stil, kultura,
politike preferencije itd.
to se tie klase, rasprava se tie toga moe li se i u
kojoj mjeri "pobjei" iz vlastite klase. Koliko je snana
klasna zatvorenost? Je li mobilnost, kako unutar jednog
narataja tako i meu razliitim naratajima, rijetka?
Jesu li socijalne politike sposobne uklanjati zapreke
mobilnosti i smanjivati zatvorenost? Openitije, jesu li
ljudi zakljuani u neki drutveni poloaj i prenose li se
povlastice ili nedostaci tih poloaja s jednoga narataja
na drugi? Podupiru li intervencije socijalne drave dru
tvenu mobilnost i slamaju zatvorenost? Ili, ako te inter
vencije nemaju mnogo utjecaja, postoji li moda utjecaj
na ivotne anse povezane s klasom, rodom ili etnikim
poloajem? Smanjuju li socijalne politike drutvene
nejednakosti ili zapravo reproduciraju razlike i ak ih
399
400
Tablica 21.2. Ocjene dekomodifikacije u studiji Three Worlds of Welfare Capitalism

Nezapos
lenost
Bolest
Rezultati indeksa izdanosti potpora

Miro
vine
Ukupno
Nezapos
lenost
dekom.
Bolest
Miro
vine
Ukupno
dekom.
Australija
4,0
4,0
5,0
13,0
SAD
7,4
11,3
18,7
SAD
7,2
7,0
13,8
Japan
4,5
6,2
9,4
20,0
Novi Zeland
4,0
9,1
17,1
Australija
5,0
5,0
10,1
20,1
Kanada
6,3
7,7
22,0
Italija
3,2
7,3
10,0
20,5
Irska
8,3
8,3
6,7
23,3
Irska
6,9
6,2
8,3
21,4
Ujedinjeno
Kraljevstvo
7,2
7,7
8,5
23,4
Ujedinjeno
Kraljevstvo
7,2
7,2
8,5
22,9
Italija
5,1
9,4
9,6
24,1
Novi Zeland
5,0
5,0
13,3
23,3
Japan
5,0
6,8
10,5
27,3
Kanada
7,2
6,4
11,4
25,0
Francuska
6,3
9,2
12,0
27,5
Austrija
6,9
9,7
11,2
27,8
Njemaka
7,9
11,3
8,5
27,7
Francuska
6,3
9,5
12,0
27,8
Finska
5,2
10,0
14,0
29,2
Finska
4,9
10,0
13,0
27,9
vicarska
8,8
12,0
9,0
29,8
Njemaka
7,5
12,6
8,7
28,8
Austrija
6,7
12,5
11,9
31,1
Nizozemska
10,6
9,7
11,5
31,8
Belgija
8,6
8,8
15,0
32,4
vicarska
9,2
11,0
12,0
32,2
11,1
10,5
10,8
32,4
Belgija
10,2
8,6
14,0
32,9
Danska
8,1
15,0
15,0
38,1
Danska
8,6
12,6
11,8
32,9
Norveka
9,4
14,0
14,9
38,3
Norveka
8,5
13,0
11,9
33,4
vedska
7,1
15,0
17,0
39,1
vedska
9,4
14,0
15,0
38,4
Prosjek
7,1
9,2
10,7
27,2
7,1
8,6
11,3
27,0
Standardna
devijacija
1,9
4,0
3,4
7,7
2,1
3,5
1,9
5,8
Koeficijent
varijacije
0,27
0,44
0,32
0,28
0,29
0,41
0,17
0,21
0,87
0,95
0,70
0,87
Nizozemska
Korelacija
s izvornim
ocjenama
Korelacija izmeu programa
Nezaposlenost-bolest r=0,44
Nezaposlenost-mirovine r=0,23
Bolest-mirovine r=0,72
Cronbachova = 0,72
Korelacija izmeu programa

Nezaposlenost-bolest r=0,45
Nezaposlenost-mirovine r=0,36
Bolest-mirovine r=0,30
Cronbachova = 0,59
Ocjena "ukupne dekomodifikacije" jest vrijednost preuzeta iz tablice 2.2 koja se nalazi u Esping-Andersenovoj knjizi (1990), a ne
zbroj programskih ocjena.
Izvor: prilagoeno iz: Scruggs i Allan (2006a:68).
pojaavaju? (Re)strukturiraju li razliiti reimi socijalne

skrbi drutvene podjele na razliit nain?
Univerzalne nasuprot ciljanim

potporama
Mnogi ljudi prirodno povezuju socijalne politike i soci
jalnu dravu s preraspodjelom i jednakou. No vano
je uvidjeti da preraspodjela ne znai uvijek vie jedna

kosti. Primjerice, tednja novca u razdoblju razmjernog
prosperiteta (primjerice, kad ste zaposleni) za razdoblja
potrebe (primjerice, kad ste stari ili umirovljeni) jedan
je oblik preraspodjele, ali on ne dovodi do vee jedna
kosti. Ne preraspodjeljuje se nuno od bogatih siroma
nima. to se tie jednakosti, vanije je pitanje djeluju li
socijalne politike koje su usmjerene na pojedine skupine

(primjerice, na radniku klasu, ene, migrante) na sma
njenje nejednakosti ili univerzalnost socijalne politike,
to znai "pruanje razmjerno jednake usluge ili potpore
svim graanima bez obzira na dohodak ili klasu" (Hill,
2006:192).
Razliiti reimi socijalne skrbi razlikuju se upravo
u tom pogledu, pri emu je socijaldemokratski model
univerzalan sustav, dok se liberalni reimi najsnanije
orijentiraju na ciljane potpore. tovie, u svim reimi
ma, a osobito u konzervativnom reimu, drutvene ne
jednakosti i statusne razlike hotimice se reproduciraju
u sustavu socijalne skrbi pomou program socijalnog
osiguranja koji su povezani sa zanimanjem i zaradama.
Nejednakosti se reproduciraju ali u manjoj mjeri i u
univerzalistikim programima, zato to su dobrostojei i
obrazovaniji ljudi s boljim vjetinama i kompetencijama
sposobniji iskoristiti univerzalne usluge (zdravstvenu
skrb, obrazovanje) od siromanijih i slabije obrazovanih
ljudi.
Izvana se ini da su ciljane potpore u konanici bolje
za siromane i one slabijega imovinskog stanja, ponaj
prije zato to su socijalne politike osmiljene iskljuivo
za one kojima su najpotrebnije. tovie, preraspodjela
pomou ciljanih potpora pravedna je i uinkovita zato
to ne troi resurse transferirajui novac ljudima kojima
nije potrebna pomo. No ciljane potpore odreena su
vrsta "strategije Robina Hooda" ("ukrasti" od bogatih i
dati siromanima) koja antagonizira bogate i izaziva ih
da izdaju sustav. Korpi i Palme (1998:672) objanjavaju
da "diskriminacijom u korist siromanih ciljani model
stvara interesni sukob nultog zbroja izmeu siromanih
radnika, s jedne strane, i radnika kojima je bolje i sred
njih slojeva koji moraju plaati za potpore siromanih,
a da sami ne primaju nikakve potpore, s druge strane".
Alternativa je jednostavan egalitarni sustav s fiksno
zadanim potporama za sve, pri emu se daje razmjerno
vie siromanima nego onima s viim primanjima. No i
taj sustav (poznat kao Beveridgeov sustav) potie sred
nje slojeve da se iskljue i potrae privatno osiguranje.
Napokon, postoji i evangelika Matejeva strategija
"Jer svakome tko ima, jo e se dati i imat e obilje, a
onome tko nema, oduzet e se i ono to ima" pruanja
potpora koje su vezane za zarade i koje daju razmjerno
vie bogatima nego siromanima. Matejev je uinak
najizraeniji u uslugama, primjerice u (visokom) obra
zovanju od kojega bogati profitiraju mnogo vie nego
siromani, i to ne samo zato to dobivaju uslugu, nego
i zato to obrazovanje uvelike unapreuje sposobnost
zaraivanja.
Kad se empirijski kompariraju razliiti reimi socijal
ne drave, nailazimo na paradoks raspodjele:
"to vie usmjeravamo potpore samo na siromane
i to smo zaokupljeniji stvaranjem jednakosti jedna
kim javnim transferima svima, manje je vjerojatno
da emo smanjiti siromatvo i nejednakost" (Korpi

i Palme, 1998:681-682). Sveobuhvatni modeli koji
kombiniraju jednostavan egalitaran sustav s Mate
jevom strategijom najredistributivniji su sustavi koji
ujedno imaju i najvii stupanj politike potpore i le
gitimnosti. Kako se to moe objasniti? Korpi i Palme
nude odgovor: "Dajui osnovnu sigurnost svakome i
nudei potpore koje su jasno povezane sa zaradama
svim ekonomski aktivnim pojedincima..., sveobu
hvatni model dovodi skupine s niskim dohotkom i
graane kojima je bolje u iste institucionalne struk
ture. Zbog potpora vezanih za zarade, vjerojatno
e se smanjiti potranja za privatnim osiguranjem.
Stoga se od sveobuhvatnog modela oekuju najpo
voljniji rezultati u smislu stvaranja meuklasnih
koalicija koje obuhvaaju fizike radnike i srednje
slojeve. Dajui dovoljno visoke potpore skupinama s
visokim dohotkom tako da ih se ne prisiljava na izla
zak, u sveobuhvatnim institucijama glas graana
kojima je bolje ne pomae samo njima nego i skupi
nama s niskim dohotkom" (Korpi i Palme: 1998:672).
Slino tome, Smeeding (2005) pokazuje da su razine
siromatva i nejednakosti najvie u reimima socijalne
drave s ciljanim potporama, osobito u SAD-u. I Sme
eding tvrdi da se bogati povlae i brinu samo za sebe
onda kada razlika izmeu bogatih i siromanijih posta
ne prevelika: oni uzimaju privatno osiguranje, dobivaju
najbolju zdravstvenu skrb i brinu se da njihova djeca do
biju najbolje dostupno obrazovanje. Time se reproduci
raju, pa ak i produbljuju, drutvene podjele. Smeeding
(2005: 980) kae: "Vea dohodovna nejednakost stvara
nie razine javnih zajednikih dobara koje potiu veu
jednakost ansi i veu mobilnost prema vrhu: osiguranje
dohotka, jednake obrazovne mogunosti i ravnopravniji
pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi".
Novija empirijska istraivanja (Kenworthy, 1999; Kor
pi i Palme, 2003; Brady, 2005; Scruggs i Allen, 2006a)
istiu razliit utjecaj razliitih reima socijalne drave
na jednakost i siromatvo. Premda neki (primjerice,
Brady, 2005:1354) otkrivaju da socijalna drava bez
obzira na razdoblje ili tip koji se istrauje jako sma
njuje siromatvo, ini se da postoji konsenzus o tome da
osobito univerzalnost proizvodi najizraenije posljedice.
Mnogostruki su mehanizmi na kojima se to temelji (v.
Hill, 2006:192-194). Primjerice, dobre potpore i usluge
(osobito obrazovanje i zdravstvena skrb) koje odgova
raju standardima onih kojima je bolje dobre su za siro
mane i poveavaju drutvenu mobilnost. Jednako tako,
fragmentirani, ciljani ili partikularistiki sustavi (to jest,
posebni sustavi za posebne skupine) zapravo pojaavaju
nejednakost i mogu implicirati da su drava ili politika
povezane s promicanjem nejednakosti, to uzrokuje
teke legitimacijske probleme. Osim toga, univerzalno
pruanje usluga titi i siromane i one kojima je bolje
401
402

od iznenadnih udara na njihove proraune (primjerice,
zdravstvene skrbi), tako da siromani dobivaju uslugu
od koje bi inae bili prisiljeni odustati, dok je dohodak
imunijih zatien tako da oni ne postaju siromaniji.
Napokon, neki univerzalni transferi, kao to su djeji
doplaci ili obiteljske naknade, slue drutvu u cjelini,
ak i onim ljudima koji nemaju djece, zato to e djeca
drugih ljudi davati doprinose za njihovu mirovinu.
Pitanje nejednakosti najee se izraava kroz doho
dak i poloaj na tritu, a osobito se tie klasnog pita
nja. Feministike kritike upozorile su na opu slabost
klasne analize, naime na to da ona ima velike tekoe u
razmatranju klasnog poloaja ena, posebice kuanica
koje nisu aktivne na tritu rada. Kako bi se razumjelo
funkcioniranje razliitih reima u pogledu na trite,
dravu i obitelj, potrebno je razviti i teorijska sredstva
koja mogu dati smisao rodnoj dimenziji socijalne stra
tifikacije i tome kako socijalne politike pretpostavljaju i
utjeu na odnose izmeu mukaraca i ena (v. i Busse
maker i Van Kersbergen, 1994).
Socijalne politike esto uzimaju podjelu rada izmeu
mukaraca i ena zdravo za gotovo i obino je pojaa
vaju. Za poloaj ena presudno je imaju li one pravo na
potpore kao pojedinci ili su prava vezana za obitelji u
kojima mukarci obino jedini zarauju dohodak. Osim
toga, ene imaju drukije tipove rizika i potreba (razmis
lite, primjerice, o samohranim majkama). Posljedino,
rezultati intervencija socijalne drave glede jednakosti i
siromatva te ponaanja trita rada izrazito su razliiti
za mukarce i ene. Primjerice, u Europskoj uniji (osim
u Finskoj i vedskoj) rizik od siromatva ena znatno je
vei od rizika mukaraca, premda socijalna drava sma
njuje rizik od siromatva posvuda (European Commis
sion, 2004:188).
U zlatno doba socijalne drave ezdesetih i sedamde
setih godina smatralo se da sigurnost dohotka i preras
podjela nisu samo pitanje drutvene pravednosti nego
i makroekonomske uinkovitosti. Rashodi socijalne
drave smatrali su se dijelom kejnzijanskog upravljanja
potranjom koje je pridonijelo maksimalizaciji ekonom
ske uinkovitosti, osobito privrednog rasta i spreavanja
masovne nezaposlenosti. tovie, brojni programi soci
jalne drave pridonose ponudi rada. Poslovi i programi
socijalne drave (kao to su skrb o djeci, rodiljni dopust,
naknade za bolovanje) imaju kljunu ulogu u poveanju
ponude rada za ene. Ili, da se drukije izrazimo, soci
jalna drava pomae enama da uu na trite rada u
onim razmjerima koji bi bez nje bili nemogui. Socijalna
drava olakala je ekonomsku obnovu i prilagodbu nu
dei "lake" putove izlaska suvinim radnicima u nekon
kurentnim industrijama pomou programa invalidnosti
i prijevremenog umirovljenja.
KLJUNE TOKE
Sama
socijalna drava jest sustav socijalne stratifikacije:

ona moe suzbijati, reproducirati ili pojaavati drutvene
(klasne, rodne, etnike) nejednakosti.
Utjecaj
socijalnih politika na siromatvo i nejednakost

enormno varira ovisno o tipu reima, pri emu je univerzalistiki socijaldemokratski reim najredistributivniji, a
liberalni ciljani reim najneredistributivniji.
Paradoksalno,
to su potpore usmjerenije iskljuivo na siromane i to su javne politike osmiljenije tako da stvaraju

jednakost jednakim transferima svima, manje je vjerojatno
da e se smanjiti siromatvo i nejednakost.
Mukarci
profitiraju vie od ena od intervencija socijalne

drave za smanjenje nejednakosti i siromatva te za poveanje ansi na tritu rada.
Izazovi i dinamika suvremenih

socijalnih drava
Danas je socijalna drava pod pritiskom s mnogih stra
na: starenja stanovnitva, sporoga privrednog rasta, ma
sovne nezaposlenosti, promjena obiteljskih struktura,
transformacije obrazaca ivotnog ciklusa, postindustrij
skih trita rada, erozije sustava posredovanja interesa i
kolektivnog pregovaranja, pojave novih rizika i potreba
te meunarodnih pritisaka (globalizacije) (v. Schwartz,
2001). Literatura o globalizaciji pola je od pretpostavke
da e sve internacionaliziranije trite prisiliti izdane
socijalne drave zapadnog svijeta na zajedniko silazno
kretanje (v. pogl. 24).
Globalizacija: uinkovitost nasuprot

kompenzacije
ini se pak da su razvijene privrede OECD-a zadrale
iznenaujuu razinu sposobnosti "oporezivanja i po
tronje". S gledita ranih pesimistinih predvianja, naj
neobinije je to to je socijalna drava u osnovi preivje
la (Kuhnle, 2000) umjesto da se pokazalo kako je samu
sebe nadivjela. To je dovelo do zasad nerijeene raspra
ve meu istraivaima koji misle da je globalizacija do
ista velik izazov koji potencijalno potkopava ekonomske
temelje socijalnih politika te, u najmanju ruku, spreava
rjeenje suprotnosti izmeu uinkovitosti i jednakosti
koje je jo uvijek mogue u kejnzijansko doba, s jedne
strane, i znanstvenika koji tvrde da su izazovi i prijet
nje socijalnoj dravi, kao to je starenje stanovnitva, u
osnovi endogeni i da imaju malo veze s globalizacijom,
s druge strane.

Dananja rasprava o utjecaju globalizacije viestru
ko odraava stariju korporativistiku raspravu: jedna
strana smatra da su zbog internacionaliziranog trita
i intenzivirane ekonomske konkurencije na njemu
socijalni rashodi postali neodrivi (hipoteza o uinko
vitosti); drugi tvrde da su kompenzacije socijalne drave
onima koji su na gubitku zbog ekonomske otvorenosti
povijesno bile drutveni i politiki preduvjeti liberalno
ga poslijeratnog trgovinskog reima (hipoteza o kom
penzaciji) (Rodrik, 1996; Rieger i Leibfried, 1998, 2001;
Glatzer i Rueschemeyer, 2005).
Pristae hipoteze o kompenzaciji tvrde da su se eko
nomska otvorenost i liberalni trgovinski reim temeljili
na domaemu politikom obeanju da e socijalna dra
va dati kompenzacije gubitnicima ekonomske integra
cije. Internacionalizirana ekonomija prijeti izdanima
redistributivnim reimima tako to nosi rizik potkopa
vanja drutvene i politike legitimnosti same ekonom
ske otvorenosti. S pritiscima prema dolje na razvijene
socijalne drave, ekonomska otvorenost ugroava same
drutvene i politike preduvjete na kojima se temelji.
Zasad nemamo jasnih empirijskih dokaza uinaka "utr
ke prema dnu" koji se obino pripisuju globalizaciji. Jo
uvijek nije uvjerljivo utvrena ni uzrona veza izmeu
ekonomske otvorenosti i domae socijalne zatite (Iver
sen i Cusack, 2000).
tovie, jo se uvijek ini da je mogue implementi
rati socijalne i ekonomske politike koje preraspodjeljuju
bogatstvo i rizik tako da potencijalne rtve globalnog
trita budu zatiene. Te politike mogu biti korisne za
privredni rast zato to dovode do stvaranja kolektivnih
dobara koja trite ne moe proizvesti. Ona se posebice
tiu ulaganja u ljudski kapital i infrastrukturu. Literatu
ra o "inaicama kapitalizma" osobito je isticala taj vaan
doprinos socijalne drave proizvodnim reimima koji
se posebno oslanjaju na vjetine (Hall i Soskice, 2001a;
Iversen i Soskice, 2001). Radnici ulau u one posebne
vjetine o kojima ovise takvi proizvodni reimi u koor
diniranim trinim privredama samo kad imaju jam
stvo da e im se ulaganja dugorono isplatiti. Izdane
naknade nezaposlenima koje uzimaju u obzir prethodnu
razinu plaa i koje se mogu primati razmjerno dugo, kao
i velikoduna pravila o prijevremenom umirovljenju,
jame da ulaganja u posebne vjetine nee propasti ak
ni u sluaju nezaposlenosti. Istodobno, obuhvatne insti
tucije trita rada kljune su za spreavanje zaposlenika
da iskoritavaju politiku socijalne zatite i ulaganja
napuhujui zahtjeve za veim plaama. Pokazuje se i
da je privredna, politika i drutvena stabilnost neke
zemlje sve vanija za odluke o ulaganjima, osobito onim
ulagaima koji su prisiljeni donositi odluke u uvjetima
neizvjesnosti i visokog rizika (Garrett, 1998:130). Izvje
snost i predvidivost vrlo su cijenjene u sve neizvjesnijoj
i nepostojanijoj globalnoj ekonomiji (v. i Huber i Step
hens, 2001; Stephens, 2005:63).
Nakon vie od deset godina rasprave o uincima

globalizacije na izdane socijalne drave Zapada mogu
se razluiti dvije konkurentne hipoteze (Glatzer i Rue
schemeyer, 2005):
1. Hipoteza o kompenzaciji tvrdi da trita nastoje po
remetiti tradicionalne oblike socijalne sigurnosti te
da stvaraju potrebu za novim kompenzacijskim po
litikama koje (demokratske) vlasti mogu osigurati.
tovie, socijalne politike mogu biti i proizvodna vri
jednost zato to potiu obrazovaniju, osposobljeniju i
zdraviju radnu snagu i pridonose razvoju ravnoprav
nijega i nekonfliktnijeg drutva.
2. Hipoteza o uinkovitosti kae da globalizacija spre

ava socijalnu politiku. Meunarodna konkuren
cija prisiljava nacionalne vlasti da smanje trokove
smanjivanjem poreza i socijalnih politika. Budui da
je vaan samo udio trokova plaa po jedinici pro
izvodnje, konkurencija na svjetskom tritu zahtijeva
stalna poboljanja produktivnosti. Vee posljedice za
socijalnu politiku ima to to globalizacija poveava
mo kapitala nad radom i nacionalnim vlastima zbog
uvjerljive prijetnje da e povui ulaganja.
Garrett i Nickerson (2005) provjeravaju te hipoteze
kvantitativnom komparativnom analizom. Promatra
ju povezanost dravnih rashoda, meunarodne trine
integracije i demokratizacije u zemljama sa srednjim
dohotkom. Otkrivaju pozitivnu povezanost izmeu
izloenosti svjetskom tritu i "glomazne" drave, ali
otkrivaju i da rano i brzo uklanjanje kapitalnih kontrola
koi irenje javne ekonomije. No najvanije je otkrie da
je u tom procesu silno vana politika, zato to su javni
rashodi rasli samo u zemljama koje su se demokratizi
rale. Dakle, "posljedica demokratizacije i globalizacije,
dviju dalekosenih promjena u zemljama sa srednjim
dohotkom od osamdesetih godina, bilo je ubrzavanje,
a ne usporavanje rasta javnih rashoda u tim zemljama"
(Garrett i Nickerson, 2005:48).
Do slinog zakljuka da je "politika vana" doli su
Huber i Stephens (2001) te Stephens (2005) u studiji o
socijalnoj dravi u sjeverozapadnoj Europi. Trgovinska
otvorenost uzrokuje irenje socijalne drave samo pod
vodstvom socijaldemokrata ili demokrana, ali ne i
kada su na vlasti sekularne desne stranke. Socijaldemo
kratske i kransko-demokratske socijalne drave ne
samo da su kompatibilne s konkurencijom na svjetskom
tritu, nego "u onoj mjeri u kojoj omoguuju ograni
avanje plaa i pruaju kolektivna dobra koja cijene po
slodavci, kao to je izobrazba radnika, izdane socijalne
politike zapravo pridonose konkurentnosti" (Stephens,
2005:70). Smanjenje javnih rashoda uzrokuju poveana
nezaposlenost i proraunski deficiti. Ograniavanje
socijalne drave uzrokovano je globalizacijom samo
u onoj mjeri u kojoj je rastua nezaposlenost uinak
403
404

globalizacije. No te uinke posreduje politika. Ako inter
nacionalizirana ekonomija potkopava izdane socijalne
drave, tim procesom potkopava i vlastitu drutvenu i
politiku legitimnost.
Najnovije studije upuuju na to da domaa politika i
institucije imaju velike posljedice na to kako se pritisci
globalizacije osjeaju u socijalnoj politici i socijalnoj
dravi. Globalizacija ne potkopava uvijek socijalnu
dravu. U povoljnim politikim uvjetima, sve vea otvo
renost moe implicirati razvoj socijalne drave, ali ako
nema tih uvjeta, hipoteza o kompenzacijama prestaje
biti uvjerljiva. Zbog toga su rezultati socijalne politike
ovisniji o surovim politikim borbama. Ishodi socijalne
drave predominantno su rezultat sloene meuigre
meunarodnih ekonomskih snaga i domae politike i
institucija.
"Stvarni putovi razvoja socijalne politike ponajprije
e se oslanjati na uvjete unutar pojedinih zemalja.
Socijalne drave ponajprije oblikuju bogatstvo na
cija, odnosi drave i drutva, drave i ekonomije te
odnosi moi u pojedinim zemljama. Ako meuna
rodna otvorenost ekonomije temeljito promijeni te
imbenike, trebamo oekivati i temeljite promjene
politike socijalne skrbi" (Glatzer i Rueschemeyer,
2005:215).
ak i u svjetlu meunarodnih pritisaka, domae insti
tucije i politika ostaju kljuni za razumijevanje razvoja
socijalne politike.
Obrana socijalne drave: politika

ograniavanja rashoda
Kritiari argumenta o globalizaciji naglaavaju da su so
cijalne drave neobino otporne na promjene, bez obzira
na sve vee izazove s kojima se suoavaju. Premda su iza
zovi strahoviti, a tednja i reforma stvarne i vane, jed
nostavno ne uoavamo korjenito preoblikovanje ili slom
socijalne drave koje su oekivale neke spekulativnije te
orije globalizacije. Stoga je formulirana nova zanimljiva
zagonetka: kako je mogue da glavne institucije socijalne
drave uporno opstaju u sklopu svog toga pritiska da se
promijene? (V. Green-Pedersen i Haverland, 2002).
Paul Pierson (1996:178), koji analizira politike ogra
niavanja rashoda na razini pojedinih programa, tvrdi
da "frontalni napadi na socijalnu dravu nose goleme
izborne rizike" i da tednju ne bi trebala pogreno shva
titi kao zrcalnu sliku rasta socijalne drave. Ekspanzija
socijalne skrbi obino je dovodila do popularne prakse
prisvajanje zasluga za irenje socijalnih prava i povea
nje potpora sve veem broju graana, dok politike ted
nje prkose biraima i mreama organiziranih interesa.
Drugim rijeima, reforma socijalne drave obino iza
ziva politiki hod po rubu i to se uzima kao objanjenje
oite inercije socijalnih programa.

Socijalna je drava nakon 1945. stvorila i posve nov
institucionalni kontekst. im su socijalni programi, po
put socijalne stanogradnje i zdravstvene skrbi, solidno
uspostavljeni, stvorili su vlastite, programski specifine
birake baze klijenata i profesionalnih interesa. Poslje
dino, "zbog pojave monih skupina koje okruuju so
cijalne programe, socijalna drava moe postati manje
ovisna o politikim strankama, drutvenim pokretima i
radnikim organizacijama koji su isprva irili socijalne
programe" (Pierson, 1996:147). Oni potencijalno postaju
igrai veta u igri ograniavanja rashoda. Specijalizirani
socijalni programi na policy podrujima socijalne sta
nogradnje, zdravstvene skrbi, obrazovanja, javne po
moi, socijalnog osiguranja i upravljanja tritem rada
doista su se razvili u institucionalno odvojene i funk
cionalno diferencirane policy sfere. Stoga se openito
slabljenje socijaldemokratskih i kransko-demokrat
skih stranaka i sindikalnog pokreta glavnih politikih
podupiratelja irenja socijalne drave ne mora prevesti
u sumjerljivo slabljenje socijalne politike. Stara politika
socijalne drave zamijenjena je novom politikom obrane
socijalne drave. Programski specifine birake baze
klijenata i profesionalnih interesa razvili su se u snane
branitelje statusa quo socijalne drave i glavne izvore
politikih sporova o reformama.
Poduprte snanom privrenou javnosti pojedinim
javnim politikama, profesionalne policy mree sposob
ne su akumulirati znatnu mo veta usmjerenu protiv
reformskih nastojanja. tovie, s obzirom na politiku
vanost i popularnost socijalne politike, nije lako pre
tvoriti politiku preferenciju "demontiranja socijalne
drave" u izborno privlaan prijedlog. Promjena ciljeva
od irenja do ograniavanja rashoda namee "opipljive
gubitke koncentriranim skupinama biraa u zamjenu
za difuzne i nesigurne dobitke" (Pierson, 1996:145). U
prosjeku, "zagovornici ograniavanja rashoda stoga se
suoavaju sa sukobom izmeu svojih policy preferen
cija i svojih izbornih ambicija" (Pierson, 1996:146). U
kasnijem radu Pierson (2001:428) naglaava da razliiti
reimi socijalne drave ine razliito okruenje za
"novu politiku" reforme socijalne drave te uvia da je,
posljedino, moda potcijenio trajnu politiku vanost
politika socijalne drave kako ih zastupa organizirani
radniki pokret u nekim reimima.
Tradicionalna klasa i politika mogu biti sve manje
vane za tednju i ograniavanje rashoda zato to
institucionalna, a ne politika logika upravlja prila
godbom socijalnih drava. Ako je tako, ima se smisla
vratiti prvoj, "predpolitikoj" generaciji istraivanja kao
izvoru nadahnua za razumijevanje aktualnih razvoja u
prestrukturiranju socijalne drave. Pristup "logike in
dustrijalizma", primjerice, upuuje na to da je starenje
stanovnitva, jedan od korelata industrijalizacije, oito
vaan imbenik koji upravlja novijim ograniavanjem
i prestrukturiranjem socijalne drave. U tom je smislu

stara teorija vana i u aktualnoj analizi. No sadanje
promjene jednako su toliko ekonomske i drutvene
koliko i demografske, ako nita drugo onda zbog po
stojeih golemih institucionalnih mirovinskih obveza
(Myles i Quadango, 2002:51). Postindustrijski razvoj
takoer ima cijeli skup novih "korelata", a najvaniji
meu njima jesu sve vea participacija ena na tritu
rada, promjena obiteljskih struktura i opadanje stopa
fertiliteta.
Postoji jo jedan nain na koji moemo uiti od pri
stupa "logike industrijalizma". Brz privredni rast nije
samo stvorio potrebu za intervencijom socijalne drave
nego i resurse da to ini. Scarbrough (2000) je nagla
sio da su trendovi povezani s industrijskim razvojem
(urbanizacija, individualizacija, promjene obiteljskih
struktura, sve vee oslanjanje na nadniarski rad) jo
uvijek glavni te da stoga trajno uvruju potrebe ili
stvaraju nove zahtjeve. Istodobno, bogatstvo, stalan
(premda sporiji) privredni rast i jo uvijek znatan ad
ministrativni kapacitet drave daju resurse i sredstva
socijalnoj dravi.
Scarbrough smatra da su socijalne drave jo uvijek
prikladne strategije elita za drutvenu i politiku inkor
poraciju, unato razvoju, kakav je internacionalizacija,
koja uvruje prijetnju drutvene iskljuenosti. Postoje
"dobri temelji za pretpostavku da dravna intervencija
koja osigurava odreeni stupanj sigurnosti i praved
nosti svojim graanima ostaje od sredinje vanosti za
socijetalnu koheziju i politiki poredak" (Scarbrough,
2000:240). Sredinja uloga socijalne drave u drutve
noj integraciji i izgradnji nacije istaknuta je u nekoliko
novijih studija (npr. Ferrera, 2005; McEwen i Moreno,
2005).
U Esping-Andersenovim (1999) analizama postindu
strijalizam uzrokuje ozbiljne ustupke, osobito izmeu
zatite onih koji se nalaze na tritu rada i stvaranja an
si za one koji se nalaze izvan njega te, openitije, izmeu
zaposlenosti i jednakosti. Iversen i Wren (1998) ak utvr
uju postindustrijsku trilemu izmeu (1) ograniavanja
prorauna, (2) jednakosti plaa i (3) rasta zaposlenosti,
pri emu se samo dva od tih triju ciljeva javnih politika
mogu nastojati uspjeno istodobno ostvariti:
"Budui da ograniavanje prorauna unaprijed is
kljuuje svako brzo irenje zaposlenosti u javnom
sektoru, vlade povezane s takvom disciplinom mo
raju prihvatiti manju jednakost zarada kako bi po
taknule rast zaposlenosti u privatnim uslugama ili
se suoiti s niskim rastom ukupne zaposlenosti.
Alternativno, vlade mogu nastojati ostvariti jedna
kost zarada i visoku zaposlenost, ali to mogu uiniti
samo tako da odustanu od ograniavanja prorau
na" (Iversen i Wren, 1998:513).
Promjena socijalne drave

Kako je najbolje konceptualizirati i operacionalizirati
promjenu, reformu i ograniavanje socijalne drave?
Taj "problem ovisne varijable" (v. Green-Pedersen, 2004;
Khner, 2007) mora se objasniti prije no to moemo
odgovoriti na pitanje koliko su se zapravo socijalne dr
ave promijenile od osamdesetih godina. Neki su (pri
mjerice, Pierson, 1996) na osnovi agregatnih podataka o
rashodima, osobito o socijalnim transferima, zakljuili
da nije bilo radikalne razgradnje aranmana socijalne
drave. No, gledajui organizaciju javnog sektora, a oso
bito pruanje socijalnih usluga i razvoj zaposlenosti u
javnom sektoru, Clayton i Pontusson (1998) opazili su
da su sadanje reforme (ograniavanje rashoda) obino
usmjerene protiv usluga, a to nije uoeno kada su izu
avali socijalne transfere.
Pierson (2001) je tvrdio da se promjena socijalne
drave ne moe mjeriti na jednoj ljestvici. Time bi se
problem ograniavanja socijalne drave i njezine refor
me sveo na dihotomiju izmeu "manje" nasuprot "vie" i
"netaknuta" nasuprot "razgraenoj", to je neopravdano
teorijsko pojednostavnjenje. Pierson je predloio da se
gledaju tri dimenzije promjene socijalne drave:
Rekomodifikacija: pokuaj "ograniavanja alternativa
participaciji na tritu rada, bilo smanjivanjem prava

bilo smanjivanjem potpora" (Pierson, 2001:422), to
znai jaanjem bia trita rada.
Obuzdavanje
trokova: pokuaj da se odre urav

noteeni prorauni politikama tednje, ukljuujui
smanjenje deficita i ublaavanje poreza.
Rekalibracija: "reforme koje nastoje da suvremene so
cijalne drave postanu konzistentnije sa suvremenim

ciljevima i zahtjevima za socijalnom skrbi" (Pierson,
2001:425).
Pierson (2001) potom utvruje da svaki reim (socijal

demokratski, liberalni ili konzervativni) obiljeava vlas
tita specifina "nova politika" reforme socijalne drave.
U liberalnom reimu najmanje je vjerojatno da su birai
privreni socijalnoj dravi. U njima je rekomodifikacija
najvanije obiljeje reforme socijalne drave. U socijal
demokratskom reimu socijalne drave birai su vrlo
privreni socijalnoj dravi i ovisni su o njoj. Rekomo
difikacija nije toliko na politikome dnevnom redu re
forme, ali obuzdavanje trokova jest, makar zbog puke
veliine javnog sektora. Konzervativni reim najloije je
prilagoen model triju svjetova socijalnog kapitalizma,
to rezultira time da su rekalibracija i obuzdavanje tro
kova dvije prevladavajue dimenzije reforme. Tu su pi
tanja kako potaknuti porast broja radnih mjesta u slabo
razvijenome uslunom sektoru i kako obuzdati eksplo
ziju trokova mirovina, invalidnosti i zdravstva.
405
406
KLJUNE TOKE
Svi
reimi socijalne drave suoavaju se s razliitim unutarnjim i izvanjskim izazovima i prijetnjama, ali i pokazuju
izuzetnu sposobnost preivljavanja.
ini
se uvjerljivim argument da globalizacija iznuuje redukciju socijalne drave, ali empirijski podaci ne omoguuju konaan zakljuak.
Domaa
politika i institucije jo su vani u nainima na koje

se pritisci na socijalnu dravu prevode i prelamaju; nezaposlenost je glavna prijetnja, dok starenje stanovnitva vri
najvei pritisak na financijsku odrivost.
Reforma
socijalne drave ini se specifinom u pojedinim

reimima: liberalni reim daje prioritet rekomodifikaciji, konzervativni se reim usredotouje na rekalibraciju,
a socijaldemokratski je reim zaokupljen obuzdavanjem
trokova.
Zakljuak
Institucionalne i izborne analize prole su dug put kako
bi objasnile zato su se socijalne drave sposobne odu
prijeti (radikalnoj) promjeni ili reformi. No mnogo je
1. Zato je socijalna drava vana tema komparativne politike znanosti?

2. Zato iskljuiva usredotoenost na socijalnu dravu vodi
na pogrean put ako se nastoji razumjeti kako neka zem
lja osigurava poslove i socijalnu skrb?
3. Zato je neki rizik socijalni rizik?
4. Jesu li lijeve stranke koje su promicale irenje socijalne
drave ujedno i glavni branitelji socijalne drave?
5. Koji su nepolitiki procesi poticali rast socijalne drave?
Baldwin, P. (1990). The Politics of Social Solidarity: Class Bases

of the European Welfare State 1875-1975. Cambridge:
Cambridge University Press. Predivno napisana povijesna
analiza o tome kako se solidarnost stvarala "na stranja
vrata" i glavni osporavatelj socijaldemokratskog modela
razvoja socijalne drave.
Esping-Andersen, G. (1990). The Three Worlds of Welfare
Capitalism , Oxford: Polity Press. Klasino djelo koje je

empirijskih primjera znatnih promjena koje se ine
znaajnima u svjetlu konvencionalne institucionalne
teorije. Dakle, kako je i u kojim uvjetima mogue neu
tralizirati mehanizme skleroze i otpornosti? Neki nude
odgovore opisujui posebne institucionalne mehanizme
ili politike uvjete u kojima je mogua supstancijalna re
forma (Kitschelt i dr., 1999; Levy, 1999; Ross, 2000; Bo
noli, 2000, 2001; Green-Pedersen, 2001; Kitschelt, 2001;
Swank, 2001; Vis i Van Kersbergen, 2007), a drugi misle
da idejni imbenici, diskurs (primjerice, uokviravanje) i
policy uenje mogu prevladati nad izbornim i instituci
onalnim otporom velikoj reformi socijalne politike (Cox,
2001; Schmidt, 2002; v. i Green-Pedersen i Haverland,
2002; Van Kersbergen, 2002; Starke, 2006). U sljedeih
desetak godina istraivai e empirijski dokumentirati
kako se mijenjaju razliite dimenzije socijalne drave, to
su uzroci, a to uinci ili posljedice tih promjena.
Socijalna drava ostat e zanimljiva komparativnoj
politikoj znanosti zato to e i ubudue temeljito utje
cati na kvalitetu ivota graana. Reforma socijalne dra
ve politiki je proces u kojemu su kljune borbe za mo,
ne samo za razumijevanje zato se i kako zbiva reforma,
nego i za spoznaju to je uope bit politike: tko dobiva
to, kada i kako. U tom e nam smislu prouavanje soci
jalne drave i ubudue postavljati bitna i vjena pitanja
komparativne politike znanosti i politike ekonomije.
6. Zato je manje vjerojatno da emo smanjiti siromatvo i

nejednakost ako potpore to vie usmjeravamo samo na
siromane i to smo zaokupljeniji stvaranjem jednakosti
pomou jednakih javnih transfera svima?
7. Smanjuje li socijalna drava siromatvo i nejednakost?
8. Zato globalizacija nuno ne dovodi do smanjenja socijalne drave?
9. Zato su socijalne drave tako otporne?
10. Koja su tri svijeta socijalnog kapitalizma?
uvelo tipologiju reima socijalne skrbi i sredinje referentno

djelo.
Flora, P. i Heidenheimer, A. J. (ur.) (1981). The Development
of Welfare States in Europe and America. New Brunswick
i London: Transaction Books. Rano, ali jo uvijek vrlo
relevantno, djelo u tradiciji teorije modernizacije koje
obiluje povijesnim podacima.

Hacker, J. S. (2002). The Divided Welfare State: The Battle
over Public and Private Social Benefits in the United States.
New York: Cambridge University Press. Vrlo informativna
analiza socijalne politike u SAD-u.
Huber, E. i Stephens, J. D. (2001). Development and Crisis
of the Welfare State: Parties and Politics in Global Markets.
Chicago i London: University of Chicago Press. Obuhvatna
knjiga koja kombinira kvantitativne komparacije i podrobne
analize sluajeva te daje najbolji pregled razvoja socijalne
drave koji je trenutano dostupan.
Korpi, W. (1983). The Democratic Class Struggle. London:
Routledge and Kegan Paul. Studija koja je vrsto utemeljila
socijaldemokratski pristup/pristup resursa moi razvoju
socijalne drave.
O'Connor, J., Orloff, A., Shaver, S. (1999). States, Markets,
and Families: Gender, Liberalism and Social Policy in
Australia, Canada, Great Britain and the United States, New
York: Cambridge University Press. Analiza liberalnog

reima iz rodne perspektive.
Pierson, P. (1994). Dismantling the Welfare State? Reagan,
Thatcher, and the Politics of Retrenchment. Cambridge:
Cambridge University Press. Zato je bilo nemogue,
ak i onima koji su stvarno pokuali, demontirati socijalnu
dravu? Klasian prikaz nove politike socijalne drave.
Rimlinger, G. V. (1971). Welfare Policy and Industrialization in
Europe, America and Russia. New York: John Wiley & Sons.
Jo uvijek relevantna povijesna studija o tome kako je
industrijalizacija povezana s nastankom socijalne drave.
Scharpf, F. W., Schmidt, V. A. (ur.) (2000). Welfare and Work
in the Open Economy, i. From Vulnerability to Competitiveness,
ii. Diverse Responses to Common Challenges, Oxford:
Oxford University Press. Dojmljiva knjiga u kojoj su sabrani
teorijski sofisticirani eseji i vrijedne studije zemalja o
tome kako se socijalne drave prilagoavaju promjenjivoj
ekonomskoj i drutvenoj okolini.
www.sp.uconn.edu/~scruggs/wp.htm
Scruggsov skup podataka o socijalnim dravama.
www.ilo.org/
Meunarodna organizacija rada.
www.lisproject.org/
Luksemburka studija dohotka.
www.oecd.org
Internetska stranica OECD-a.
www.ssa.gov/international/links.html
Socijalna sigurnost u drugim zemljama, socijalna sigurnost na
internetu.
www.bertelsmann-stiftung.de
Berterlsmannstiftung o reformi socijalne politike.
Traite li dodatno gradivo i izvore, molimo vas da posjetite Centar internetskih resursa na adresi:
www.oxfordtextbooks.co.uk/orc/caramani2e
407

Komparativna Politika Poglavlje 21

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Komparativna Politika Poglavlje 21

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

21.

Nastanak socijalne drave

irenje socijalne drave

Razlike meu razvijenim socijalnim dravama 397

Izazovi i dinamika suvremenih socijalnih drava 402

Socijalna drava vana je za nae razumijevanje demokratske

Kees van Kersbergen i Philip Manow

drava proizvod je meuigre politike jednakosti

drava predstavlja temeljitu preobrazbu razvijenih kapitalistikih demokracija nakon 1945.

politika pokuava objasniti nastanak, rast i

21. poglavlje Socijalna drava

Okvir 21.1. Marshallova tri elementa

je zamislivo da bi se "itko borio za rashode kao takve".

nanciraju posredstvom 'formalne socijalne drave',

nije jedina institucija koja prua socijalnu skrb.

Kees van Kersbergen i Philip Manow

drava i obitelj utjeu jedni na druge prema tome

Nastanak socijalne drave

Okvir 21.2. Nastanak socijalne drave

Dravne institucije i birokracija

21. poglavlje Socijalna drava

nisu davana zbog proirenih prava radnika na politiku

drava shvaa se kao (funkcionalni) odgovor na

pristupi imaju razliite eksplanatorne ciljeve ili

Kees van Kersbergen i Philip Manow

BDP per capita (u meunarodnim dolarima)

irenje socijalne drave

Velik broj studija potkrijepio je uzroni uinak soci

21. poglavlje Socijalna drava

posredovanje preuzelo je vanu ulogu u odranju po

Kees van Kersbergen i Philip Manow

Kranska demokracija i katolika

utjecaj lijevih stranaka na socijalnu dravu ovisio je

21. poglavlje Socijalna drava

Razlike meu razvijenim

rezidualne socijalne skrbi u kojemu socijalna

industrijskih postignua i uinkovitosti u ko

institucionalne preraspodjele u kojemu su in

Oito se znatno preklapaju Titmussova tipologija soci

Anglosaksonski liberalni reim

Kontinentalni konzervativni reim

Kees van Kersbergen i Philip Manow

segmentiranom tritu rada s najviim stan

Okvir 21.3. Esping-Andersenova tri

Junoeuropski reim socijalne drave razlikuje se od

odsutnosti uniformnoga nacionalnog

Tablica 21.1. Esping-Andersenova tri svijeta socijalnog kapitalizma

Pruanje socijalne skrbi

Izvor: Ebbinghaus i Manow (2001:9).

prema nacionalnim zdravstvenim susta

Australija i Novi Zeland

socijalne drave predstavljaju pakete ili snopove

21. poglavlje Socijalna drava

Uinci socijalne drave

Kees van Kersbergen i Philip Manow

Tablica 21.2. Ocjene dekomodifikacije u studiji Three Worlds of Welfare Capitalism

Rezultati indeksa izdanosti potpora

Korelacija izmeu programa

pojaavaju? (Re)strukturiraju li razliiti reimi socijalne

Univerzalne nasuprot ciljanim

je uvidjeti da preraspodjela ne znai uvijek vie jedna

21. poglavlje Socijalna drava

da emo smanjiti siromatvo i nejednakost" (Korpi

Kees van Kersbergen i Philip Manow