Joseph Needhaxn

Kineska
znanost
i Zapad
Velika titracija

Prevela

Branka odan

'f

Zagreb,. 1984.

Sadraj
Joseph N eedham kao historiar znanosti i sinolog (r Dra
go G r d e n i ) ..............................................................................
Tekst na drugoj strani om ota engleskog izdanja .

12

N apom ena o transkripciji i izgovoru kineskih rijei (Mario

R e b a c ) ........................................................................................ 13
U v o d .................................................................................................. 17

1. Bijeda i uspjeh kineske znanstvene tradicije

. . .

20

Znanost i tehnologija u drevnoj K i n i .......................... 22

Suprotnosti Kine i Z a p a d a ................................................26
Drutveni poloaj znanstvenika i inenjera u
drevnoj K i n i ............................................................................ 28
Feudalno inovniko d r u t v o ...............................................35
I/u m i i radna s n a g a .................................................................... 37
Filozofski i teoloki f a k t o r i...................................................... 38
Lingvistiki f a k t o r .................................................................... 41
Uloga tr g o v c a ...................................................................................42
Staro porijeklo nove z n a n o s t i............................................... 44
2. Znanost 1 kineski utjecaj na s v i j e t ....................................56
3. O znanosti 1 drutvenim p r o m je n a m a ................................ 116
4. Znanost 1 drutvo u drevnoj K i n i ........................................142
5. Razm iljanja o drutvenim odnosim a u Kini.

162

6. Znanost 1 drutvo na Istoku i Z a p a d u .................................174

7. Istonjaci i v r i j e m e .................................................................... 197
Vrijem e u kineskoj filozofiji i filozofiji prirode .
Vrijeme, kronologija i kineska historiografija . . .
Mehaniko i hidrom ehaniko m jerenje vrem ena .

.
.
.

.
.

198
210
219

Bioloke promjene u vremenu .

D aT onT iV lSr3 d<JVOludia 111Evolucija

Znanost i znanje kao zdrueni pothvat '
kum ulativan u vremenu
Vrijem e i povijest u Kini i na Zapadu
8. Ljudski zakoni i prirodni zakoni .
K ronoloki podaci
Kazalo im ena .

'

Uvod
Kineska civilizacija je uz indijsku
i evropslko-semitsku jedna od triju najveih civilizacija na
svijetu, iako se njen doprinos znanosti d tehnologiji poeo
ispitivati tak posljednjih godina. Kinezi nisu poznavali tam u
srednjeg vijeka, i izuzmemo ili veliike ideje i sistem e starih
Guka, moemo rei da su, openito, bili znatno ispred Ev
ropljana u razdoblju izmeu I do XV stoljea. Tek nakon
znanstvene revolucije, u kasnoj renesansi, Evropa je naglo
stekla prednost. Prije toga, otkria i izumi koji su pristizali
iz Kime i istone Azije snano su utjecali na Zapad, ne samo
na njegov tehniki razvitak, ve i na isame drutvene struk
ture i prom jene. Nisu samo tisak, b arut i m agnetski kom
pas, tri izuma koje je spomenuo lord Bacon, imala ponekad
i izuzetni utjecaj na drutveno nestabilnu Evropu; bilo je
tu stotinu drugih: m ehaniki isat, lijevanje eljeza, stremeni
i uspjena konjska orm a, kardanisiko ovjeenje i Pascalov
trokut, m ost od isegmentnih lukova, m ostovi i ustave na ka
nalima, korm ilo na krmenoj, statvi, jedrenje uzdunim jed
rima, kvantitativna kartografija . . .
Zato se onda m odem a znanost (sa svim to podrazum i
jeva u pogledu politike moi), za razliku od antike i sred
njovjekovne znanosti, razvila samo u zapadnom svijetu? Od
govor na ovo pitanje d a t e moda samo paljiva analiza,
istinska titracija kultura Istoka i Zapada. Nema sum nje da su
na to utjecali mnogi faktori intelektualne i filozofske priro
de, ali postojali isu svakako i drugi vani socijalni i ekonom
ski irazlozi koje valja istraiti.
Danas, kad svi ue osnove kemije u koli, moemo slo
bodno govoriti o titraiaijii. Veina ljudi drala je u ruci bire- ]
2 K in e sk a z n a n o st i Z ap ad

17

tu i vidjela kako se nakon zavretka reakcije m ijenja boja.

Iako leksikografi niiisu ba uspjeno definirali ovaj term in u
rjenicim a kojima se svakodnevno koristim o, iipalk moemo
rei da titracijom odreujemo koliinu danog kemijskog
spoja u otopini tako da prom atram o koliko je otopine ne
kog drugog ispoja, poznate koncentracije, potrebno da se prvi
spoj pretvori u neki tred spoj, a zavretak reakcije oituje
se prom jenom boje ili na neki drugi nain. To je ono to
nazivamo volum etrijskom analizom, i novijeg je datum a ne
go to se najee misli. Dananjem postupku prethodio je
postupak Guytona de Morveaua 1782, ali m etodu je potpuno
sistem atizirao John Dalton i opisao je u izvjetaju 1819. Na
ziv, meutim, jo uvijek nije postojao i tek je 1864. zabilje
en term in titracija izveden bez sumnje od francuskog ter
mina titre, koji se upotrebljavao mnogo ranije za oznaava
nje stupnja istoe zlata u legurama.
U iradu isa svojim suradnicim a na povijesti otkria i izu
ma u kineskoj i drugim kulturam a uvijek smo nastojali u t
vrditi datum prva ustava na kanalu u Kini 984. g., prvi
kanal za natapanje u Asiriji 690, g. pr. n. e., prvi kanal za
transport u Kini 219. g. pr. n. e., prvi monokli ili naoale u
Italiji 1286. g. i takc dalje. Na taj nain mogu se velike ci
vilizacije titrirati jedna s dragom da bi se ustanovila zasluga
i odailo priznanje onome tko ga zasluuje, a isto je tako, ini
se, potrebno analizirati drutvene ili intelektualne kom po
nente velikih civilizaaija da bi se ustanovilo zato je jedna
kom binacija bila tako odluujua u srednjem vlijeku, dok se
ona druga, koja je stvorila m odernu znanost, razvila tek kas
nije.
Otud i naslov ovoj knjizi koja sadri izvjetaje, preda
vanja i eseje napisane u raznim prilikam a i koja svojim sadr
ajem odgovara knjizi Science and. Civilisation in China
(Znanost i civilizacija u Kini), a da se ni jednim dijelom ne
ponavlja.1 Sakupljeni ovdje n a nagovor moje prijateljice
Ruth Nanda AnsJhen, ovi napisi e, nadam se, privremeno
osvijetliti ovu veliku osebujnu tem u s podruja kom parativ
ne sociologije znanja.
Preostaje m i jo da se zahvalim svojim suradnicim a iz
Cathayja i Manzia* n a stalnoj pomoi u toku tridesetogodi
1 J. Neediham u s u ra d n ji s W ang Liingom (W ang ChingnNiingom), Lu Gwei-D jenom , Ho Piiing-Yom, K e n n e th a m iRob.lnsomom, T sh ao T h ien-C hhinom i d r u
gim a, Science and C ivilisation in C h in a ((sedam sv ezak a u d v a n a e s t diijeilova),
CaniifcurMge, 1954; u d a ljn je m te k s tu s k ra e n o SCC.
* K ataj i M an d i su isjevarna i ju n a Kima. Pod tim i>h liimenom. p rv i sp o
m in je Mairco P olo. Naz'ifV K a taj ili K ita j p o tje e od im ena m o n g o lsk o g n a ro d a

18

njeg marljivog istraivanja Wang Ching-Ningu, Lu Gwei-Djenu, Tshao Thien-Chhiinu, Ho Piinig-Yu bez ikojih ne
bism o mogli probiti barijeru izmeu civilizacije s lieografskim i civilizacije s abecednim pismoim**. I na kraju hvala
mojoj siupruzi, koja je paljivim itanjem pridonijela jas
noi svega to je napisano.
J. N.

K idan ili Kitaij (ffcilneskl: Qildan) :kqji ie osn o v ao z a p a d n u dina&tijiu L iao. Naaiiv
M andii dolazi *3d ikimeskog -nazdiva Iza ju n e , bar'bars.ke n a ro d e Main. \(op. iuir.)
** Iraiena N ead h am o v ih siuiradoka: W ang Liinga i(Wan,g IChilng^Milng), Lu
Gwei-Djema, H o Piing-Ya, T s h a o Thien-Ghhiina, iu p in y in u pSu se: W ang O n g
(W ang JimigrMing), iLu G irizhen, H e Biiingyu Si1 Calo Tianqfiin. (,qp. itir.)

19

Bijeda i uspjeh
kineske znanstvene
tradicije*
Pokuat u opisati neke osnovne pred
nosti i nedostatke u rastu i razvitku kineske tradicije na po
lju znanosti i izuma i usporediti ih s evropskom tradicijom.
Naslov je, naravno, inspiriran poznatim izrekama faneuskih
pisaca prolog stoljea. Pri tome mislim na Robovanje i ve
liinu vojnikog ivota Alfreda de Vignyja, a zatim i na Sjaj
i bijedu kurtizana, Honorea de Balzaca. I Istok i Zapad ima
ju jake i slabe strane koje ise danas jasno ocrtavaju gledamo
unatrag na razliite putove kojima je kroio ovjek u raz
liitim dijelovima Staroga svijeta da toi upoznao prirodu i ov
ladao njome. Namjeravam opisati neke izrazite suprotnosti
izmeu kineske i evropske tradicije na podruju istih i
primijenjenih prirodnih znanosti, a zatim elim neto rei o
poloaju znanstvenika i inenjera u kineskom drutvu, pa na
posljetku razmotriti neke vidove znanosti u odnosu prema
filozofiji, religiji, pravu, jeziku i stvarnim uvjetima proiz
vodnje i razmjene dobara.
Vrlo je vano najprije odrediti razliku izmeu znanosti
starog d srednjeg vijeka, s jedne strane, i moderne znanosti,
s druge strane. Mislim da izmeu njih postoji znaajna razli
ka. Kad kaemo da se moderna znanost razvila samo u za
padnoj Evropi za vrijem e Galileija, u kasnoj renesaosii, sigur
no pri tome mislimo da su se tamo i tada razvile osnovne
*
Prvi purt ob javljen o tu asopisu S cien tific Change ((Izvjetaj sa Sim po
zija o povijesti znanosti, O xford, I91), izdava A. C. Crom oie, London, 1963v

20

strukture prirodnih znanosti kakve danas poznajemo, tj.

primjena matematikih hipoteza na priirodu, potpuno razu
mijevanje i upotreba eksperimentalne metode, razlika izme
u pri,marnih i sekundarnih isvoj stava, geometriizacija pro
stora i prihvaanje mehanikog modela stvarnosti. Hipoteze
primitivnog ili srednjovjekovnog tipa jasno se razlikuju od
hipoteza modernog tipa. Budui da su u osnovi ibiile nejasne
i zamrene, nije ih se moglo nd dokazati ni oboriti i lako su
se uklapale u fantastine sisteme spoznajnih korelacija. Kada
je rije o brojevima unutar hipoteza, oni isu se upotrebljavali
u formi numerologije ili mistike brojeva stvorene a priori,
a ne kao materijal kvantitativnog mjerenja koji se uspore
uje a posteriori. Poznate su nam primitivne i srednjovje
kovne znanstvene teorije Zapada; etiri Aristotelova elemen
ta, etiri galenska temperamenta, uenje o fiziologiji i pato
logiji pneiume, o sklonosti i nesklonosti u aleksandrijskoj pr
votnoj kemiji, kao i tria prima alkemiara i kabalistika filo
zofija prirode. Slabije poznajemo odgovarajue teorije dru
gih civilizacija, na primjer, kinesku teoriju o dvjema osnov
nim silama yinu i yangu, ili teoriju o pet elemenata, ili is
tanan sistem simbolinih korelacija. Na Zapadu je sjajni i
inventivni um, Leonardo da Vinci, jo uvijek ivio u starom
svijetu; Galilei je preao njegove granice. Zbog toga se kae
da su kineska znanost i tehnologija jo donedavno bile u
osnovi leonardovs'ke i da su se galilejevske ideje iiirile samo
na Zapadu. To je naa prva polazna toka.
Prirodna znanost nije mogla biti zajedniko dobro ovje
anstva dok je nije spajanje s matematikom uinilo univer
zalnom. Znanosti srednjeg vdjeka bile su esto povezane s
etnikom okolinom iz koje su iznikle, pa je ljudima razlii
tih kultura veoma teko, moda i nemogue, nai neki za
jedniki jezik. To ne znai da se izumi velikoga drutvenog
znaaja nisu mogli slobodno prenositi iz jedne civilizacije
u drugu, zapravo najee s Istoka na Zapad. Ali ufcajamno
nerazumijevanje pojmovnih sistema vezanih za razna etnika
podruja, otro su ograniili mogunost dodira i prenoenja
znanstvenih ideja. Zbog toga su se elementi tehnologije pro
irili starim svijetom, dok elementi znanosti uglavnom nisu
uspjeli u tome.
Unato tome, velike su civilizacije imale vrlo znaajnu
znanstvenu razmjenu. Danas je jasno da u povijesti znanosti
i tehnologije Stari svijet valja smatrati jednom cjelinom.
ak bi i Afrika mogla biti njegov dio. Ali nakon openitog

21

promatranja, jaivlja se paradoks. Zato se modema znanost,

primjena matematike na hipoteze o prirodi, tako naglo raz
vila samo na Zapadu u doba Galileija? To je pitanje koje
se ismo namee; mnogi su ga postavili, ali je malo njih na
njega odgovorilo. Isto je tako vano pitanje kako to da je
izmeu I I st. pr. n. e. i X V I ;st. n. e. istonoazijska kultura
bila mnogo djelotvornija od evropskog Zapada u primjeni
znanja o pmrodi u korisne svirhe? Samo analizom drutvene
i ekonomske strukture istone ii zapadne kulture, ne zabora
vljajui pri tome odluujuu ulogu sistema ideja, moi e
mo naposljetku objasniti ta dva fenomena.

Znanost i tehnologija u drevnoj

Kini
Prije nego to se rijeka kineske zna
nosti ulila u more modeme znanosti kao i sve druge rijeke,
dola je do znaajnih dostignua na podruju matematike.
U zem lji ute irijeke otkrili su, iranije nego igdje drugdje,
vrijednost decimalnog mjesta, prazno mjesto za nulu i de
cimalnu metrologiju, koja je pratila ovo otkrie. Ve su u
I. st. pr. n. e. kineski zanatlije upotrebljavali pominu
mjerku koja je (imala decimalnu podjelu. Kineska matema
tika misao bila je uvijek izraizito algebarska, a ne geome
trijska, i za vrijeme dinastije Sonig (Sung) Yuan (od X II
do X IV st.) kineska ije kola Ibila prva u svijetu pri rjeava
nju jednadbi, tako da je trokut nazvan Pascalovim imenom
bio u Kini 1300. g. ve odavno poznat. esto nailazimo na
primjere ove vrste: sistem zglobno povezanih prstenova, koji
nam je poznat kao (kardansko ovjeenje, upotrebljavao se
tisuu godina prije Cardana. Kada je rije o astronomiji, va
lja rei da isu Kinezi bili najustrajniji i najpailjiviji proma
trai nebeskih pojava prije renesanse. Iako se geometrijska
planetarna teorija u Kini nije razvila, u toj se zemlji zaela
kozmologija, izraivale su se karte nebeskog svoda pomou
naih modernih koordinata, i vodile biljeke o pomrinama
Sunca i Mjeseoa, kometima, novama i meteorima, kojima
se jo i danas koriste radio-asitronomi. U Kini je zabiljeen
i znaajan razvitak astronomskih instrumenata, ukljuujui
i pronailazak ekvatorijalne montae :i satnog pogona; i taj
je razvitak bio izravno ovisan o sposobnostima kineskih

22

inenjera onog doba. Njihova vjetina utjecala je i na dinuge

znanosti, kao to je sei-zmologija; kineski znanstvenik Zhang
Heng nainio je prvi upotrebljev seizmograf oko 130. godine.
U staroj i srednjovjekovnoj Kini biile su naroito razvi
jene tri grane fizike optika, akustika i nauka o magnetizmiu. Oita je suprotnost u usporedbi sa Zapadam, gdje
je razvoj mehanike i dinamike relativno napredovao, ali je
magnetski fenomen bio gotovo nepoznat. Razlika izmeu K i
ne i Evrope moda se jo vie oitovala u velikoj raspravi za
ili protiv kontinuiteta ili diskontimuiteta, jer kao to se ki
neska matematika viie bavila algebrom nego geometrijom,
tako je kineska fizika bila odana prvotnoj valnoj teoriji, a
trajno nesklona atomistikoj. Takve suprotnosti u sklono
stima moemo uoiti i u strojarstvu; inenjer je u staroj
Kini postavio kota horizontalno kad god je to mogao, dok
su ga nai preci vie voljeli postaviti vertikalno. Tipini pri
mjeri za to siu vodenice i vjetrenjae.
Usporeujui kineska ii evropska dostignua, esto uoa
vamo istu pravilnost: iako se Kinezi iz razdoblja dinastije
Zhou, Qin i Han nisu uzdigli tako visoko kao njihovi suvremenidi stari Grci, u kasnijem stoljeima Kina nije poznavala
nita to bii odgovaralo znansitvenoj stagnaciji u srednjovje
kovnoj Evropi. To se naroito oituje u geografiji i kartogra
fiji. Iako su Kinezi poznavali krune kozmografske karte svtijeta, nikad se nisu na njih ograniili. Kvantitativna kartogra
fija poinje u iKinli sa Zhang Hengom i Pei Xiuom, otprilike u
vrijeme kad je Ptolemejev rad padao u zaborav, zapravo ne
to poslije njegove smrti, i ravnomjerno se razvija uz stalnu
upotrebu pravokutne mree sve do dolaska jezuita u X V II
st. Naprednim geodetskim metodama i izradom reljefnih
karata Kinezi su bili pioniri na tom podruju. U geologiji
i meteorologiji susreemo istu pravilnost.
Kineska je kultura postigla zavidne uspjehe na podruju
strojarstva i tehnike openito. Oba uspjena tipa konjske
orme problem povezivanja nastala su na podruju ki
neske kulture. U Kini je prvi, put upotrijebljena snaga vode
u industriji priblino u isto vrijeme kad i na Zapadu (I st.),
ali ne toliko za mljevenje iitairica koliko za pokretanje me
talurkih puhala. Razvitak tehnologije eljeza i elika u
Kini predstavlja pravu epopeju, jer su Kinezi ovladali teh
nikom lijevanja eljeza petnaest stoljea prije Evrope. Sup
rotno onome to se najee misli, mehaniki sat nije nas
tao u Evropi u rano renesansno doba, ve u Kini za vrijeme

23

Slika 1. Kineska slatka ivnseeg mosta^ Ia k o se takvi m ostovi o d kovanih eljeznih

lanaca javljanju snaijikasnije za dinastije Suii (V I st.), m nogo prlije evropsk?n na
crta (X V I st.) i prvih evropskih izvedbi (X V lI I I .st.), nji'hoive su slike u tra
dicionalnom stilu m alobrojne, Ova j e uzeta diz Meishan Tuzhi (Ilu s trira n i zapis
o p lanini Om ei u S ichuanu). M ost je malen u usporedbi s jaikim konstrukcija
ma uobiajenim iu zapadnim poikraomama. Z ove se M ost bez tuige (z a sv je
tovnim ivotom ), preko n jega prelazi tro je Ljudi hodoastei u budistiki hram u
u
planini.

24

dinastije Tang, iaiko je distoonoazijska civilizacija imala iz

razito zemljoradniki (karakter. Brojna znaajna dostignu
a postignuta su i u graevinarstvu, na primjer, eljezni lan
ani visei mostovi (si. 1) i prve strukture segmentnih luko
va, na primjer, velianstveni most to ga je izgradio Lii Chun
610. godine. U Kini je oduvijek bila razvijena hidrograidnja,
zbog kontrole vodenih putova, ouvanja nijenih tokova (ra
di obrane od poplava), natapanja i prijevoza ita prikuplje
nog za porez.
Kinezi su i u ratnoj tehnologiji pokazali veliku inventiv
nost. Barut se prvi put pojavio u Kini u IX st., d od 1000. g.
traje snaan razvitak vatrenog oruja oko tri stoljea pri
je nego to se ono javlja u Evropi. Izum koji je potaikao taj
razvitak bio je vjerojatno baca plamena poetkom X II. st.;
u bambusovu cijev stavljala se zapaljiva smjesa i ta je cijev
sluila kao oruje za borbu izbliza. Od tog su se oruja raz
vile sve kasnije vrite puaka ii topova.
Bile su razvijene i razne diruge tehnologije, naroito teh
nologija dobivanja svile, kojom su se Kinezi ve zarana isti
cali. ini se da je vjetina obrade veoma dugih tekstilnih
vlakana potakla razvitak vanih tehnikih naprava, kao to
su remenski prijenos i lanani prijenos. Takoer moemo do
kazati da je pojava standardne metode pretvaranja rotacio
nog gibanja u uzduno u vezi s kasnijim formama metalur
kih puhala to sam ih ve prije spomenuo, a da o nekim
drugim poznatim izumima, kao to su tehnologija papira, ne
ke metode tampanja (tampanje s ploa i tipografija) ili
udesna pria o porculanu, i ne govorim.
Kina nije zaostajala ni -na podruju biologije. Brojni su
drevni umi vezani za zemljoradnju. Postoje zapisi o ovom
podruju, kao uostalom i o drugim podrujima, koji se mo
gu usporediti sa zapisima Rimljana Varona i Kolumele iz
istog razdoblja. Mogli bi se navesti d primjeri o zatiti bilja,
meu ostalima i najranija primjena bioloke kontrole tet
nih insekata. Medicina je pobuivala interes Kineza u svim
razdobljima. Razvili su je genijalno, slijedei (tokove koj'i znat
no odudaraju cd evropskih, moda vie ba u ovom nego u
drugim podrujima. Ovdje valja napomenuti vanu injenicu.
Kinezi, naime, nisu imali onih predrasuda prema lijekovima
prireenih od minerala koje su bile tako snane na Zapadu;
njima nije bio potreban Paracelsus da ih probudi iz galenskog sna, jer u takav san nisu ni utonuli. Prije svih ostalih
razvili su tehniku cijepljenja.

25

Suprotnosti Kine i Zapada

Ispitajmo poblie ndke od pniije spo
menutih velikih suprotnosti. Pinije svega, potanko moemo
dokazati da je kineska philosophia perennis organski mate
rijalizam. To pokazuju izreke filozofa i znanstvenika svih
epoiha. Kineska misao naprosto nije razvila mehanicistiku
viziju svijeta, i meu kineskim misliocima je potpuno prev
ladalo organicistiko shvaanje prema kojem su sve pojave
vezane jedna za drugu hijerarhijskim redom. To, meutim,
nije sprijeilo pojavu velikih znanstvenih izuma kao to je
scizmograf, to smo ga ve prije spomenuli. U stanovitom
smislu tome je doprinijela filozofija prirode. injenica da
magnet pokazuje pol nije bila mi tako udna, ni neoekivana
ako je postojalo ope uvjerenje da u kozmosu vlada organ
ski red. A-ko su se, kao to je o>idje sluaj, Kinezi bavili mag
netskom deklinacijom prtije nego to su Evropljani znali za
polarnost, to je vjerojatno zato to ih nije uznemiravala po
misao da je za neki uinak potrebno da jedan zaseban pred
met djeluje na drugi; drugim rijeima, oni su priori bili
skloni teorijama polja i ta sklonost moe takoer objasniti
zato su tako rano objasnili uzrok plime i oseke. Ve u razdooiju San Guo* mogu se nai znaajne izjave o djelovanju
na daljiinu koje se odvijalo bez ikakvog fizikog kontakta na
golemim udaljenostima.
Ve smo rekli da su kineska matematika misao i prak
sa bile neprestano algebarske, a ne geometrijske. Kinezi nisu
poznavali Euiklidovu geometriju, to je bez sumnje zakoilo
njihovo napredovanje na podruj-u optike, ali ih u tome ni
je ometala prilino apsurdna ideja starih Grka da oko oda
ilje zrake. Euklidova je geometrija vjerojatno prenesena u
Kinu za vladavine mongolske dinastije Yuan, ali nije naila
na plodno tlo sve do dolaska jezuita. To ipak nije sprijeilo
uspjeno ostvarenje velikih tehnikih izuma od kojih smo
dva ve spomenuli. Najprije veoma korisnu metodu meu
sobnog pretvaranja rotacionog i pravocrtnog gibanja pomou
ekscentra, ojnice i sitapajice, a zatim uspjeno ostvarenje naj
starijeg 'tripa mehanikog isata. Ovo posljednje razumijevalo
je pronalazak jedne vrste zapinjaa, tj. mehanike naprave
kojom se usporavalo okretanje skupine zupanika tako da
ono bude usklaeno is prvim ljudskim satom, prividnim
dnevnim kretanjem neba. S tim u vezi zanimljivo je inapo* T r i kraljevstva.

26

menuti da kineska praksa nije bila sasvim empirika, kao

to bi se pomislilo na prvi pogled. Izgradnji Su Songovog
sata tornja u Kaifengu 1088. g. prethodila je vrlo detaljna te
orijska raisprava njegova pomonika Han Gongliana, u kojoj
su objanjeni zupasti prijenosi d opi mehanizmi od samih
poetaka. Neto slino uinjeno je ranije kad su Yixing i
Liang Lingzan u m ili prvi tip tog sata poetkom V III sit.,
est stoljea prije prvih evropskih mehanikih satova sa zapinjaima s krunastim zupanikom i prekom. Iako Kina nije
imala Euklida, Kinezi su razvili i dosljedno primjenjivali
astronomske koordinate, koje su kasnije potpuno prevladale
u modernoj astronomiji te se upotrebljavaju ii danas. Tako
er su izumili d ekvatorijalnu montau, iako jo nisiu imali
teleskopa, ve samo cijev za gledanje.
Na treem je mjestu antiteza val-estica. Prvotna valna
teorija koja je zaokupljala Kineze jo od vremena dinastija
Qin i Han, bila je vezana za vjenu izmjenu dvaju osnovnih
naela yanga i yina. Od II ist. atomistike isu teorije dopi
rale u Kinu naroito preko budistikih kontakata s Indijom,
ali u kineskoj kulturi nikad nisiu naile na plodno tlo. Nedos
tatak teorije o esticama nije, meutim, sprijeio Kineze da
dou do jednostavnih otkria, kao to su hefcsaigonski sustav
kristala snjenih pahuljica, mnogo stoljea prije nego na
Zapadu. To dh isto tako nije sprijeilo da pridonesu osno
vama. o poznavanju kemijskog afiniteta, o emu svjedoe
neke alkemijske rasprave iz razdoblja dinastije Tang, Song
i Yuan. NedOiStatak koirpuskularnog shvaanja nije vjerojatno
imao tako negativan uinak kao to je mogao riimati, jer su
cve teorije postale znaajne za razvitak moderne kemije u
Evropi tek nakon renesanse.
U stanovitoj mjeri sloio bih se s tvrdnjom da su K i
nezi biiili u osnovi praktian narod, nepovjerljiv prema teo
rijama, iako ne valja pretjerivati, jer je neokonfucijamzam u
X I, X II ii X III st. dao izvanrednu filozofsku sintezu, neobi
no slinu tadanjoj evropskoj skolastiikoj sintezi. Moglo bi
se rei da je nenaklonjenost Kineza prema teorijama, naroi
to prema geometrijskoj teoriji, imala i neke prednosti. Kine
ski astronomi, na primjer, nisu razmiljali o zvjezdanom nebu
kao Eudokso ili Ptolemej, ali su zato izbjegli teoriju o kris
talnim nebeskim sferama koja je prevladala u srednjovje
kovnoj Evropi. udnog li paradoksa: kad je Matteo Ricci
doao u Klinu potkraj X V I sit., u jednom od svojih pisama
spomenuo je stanovit broj budalastih kineskih ideja, a naro

27

ito je istakao injenicu da oni ne vjeruju u kristalne ne

beske sfere. Nije prolo mnogo vremena, pa su i Evropljani
prestali u njih vjerovati. Osim toga, taj smisao za praktinost
ne razumijeva ujedno ii um to ga je lako zadovoljiti. U sta
roj kineskoj kulturi eksperimenti su se izvodili vrlo paljivo.
Tako, na primjer, ne bi nikad dolo do otkria magnetske
deklinacije da geomanti nisu veoma paljivo pratili poloaj
svojih igala. Keramika industrija ne bi nikad postigla tak
ve uspjehe da nije bilo tonog mjerenja temperature i da se
uvjeti oksidacije ii redukcije nisu mogli u pei po elji po
noviti. 0 oviim tehnikim pojedinostima je vrlo malo pisanih
dokumenata jer isu drutveni faktori spreavali objavljiva
nje biljeaka to su ih veliki majstori sigurno vodili. Ipak,
ih je ostalo dovoljno bilo kao naslovi (kao Mu jing, Tesarski
prirunik), bilo kao rukopisi (prirunik brodograditelja iz
Fujiana), to dokazuje tvrdnju.

Drutveni poloaj znanstvenika

i inenjera u drevnoj Kini
A sada da neto kaemo o drutvenom
poloaju znanstvenika, inenjera i zanatlija u kineskom i
novnikom feudalnom drutvu.
U drevnoj Kini odmah se uoava relativno slubeni
karakter iste i primijenjene znanosti. Astronom nije bio,
kao to je s pravom primijeeno, graanin na rubu drutve
nih konvencija kao u grkim polisima, nego dravni inov
nik ikoji je ponekad bio 'smjeten u carskoj palai (i pripadao
jednom odjelu u dravnoj slubi. Zanatlije i inenjeri, na ni
em intelektualnom stupnju, takoer isu bili ukljueni u taj
inovniki sustav, dijelom zato jer su za vrijeme vladanja
gotovo svih dinastija postojale organizirane carske radionice
i arsenali, a dijelom zbog toga to su u nekim razdobljima
zanati, barem oni tehniki najnapredniji, bili nacionalizira
ni i, na primjer, za vrijeme starije dinastije Han, bili pod
Upravom za eljezo i sol. Zanatlije su oito teili da ise okupe
oko nekog istaknutog inovnika, koji ih je poticao i pruao
im podrku kao svojim osobnim pratiocima.
Meutim, neovisno o tome stoljeima je postojala velika
zanatska proizvodnja kojom su se bavili obini ljudi za pot
rebe naroda. Ali izgradnja novog (ili izuzetno sloenog stroja

28

(na primjer, -prvih vodenica i prvih mehanikih satova) ili

nekog izuzetno velikoga graevinskog projekta obavljala se
u carskim radionicama ili pod strogim nadzorom visokih i
novnika. Carske isiu radionice imale razliita imena naj
uobiajenije je biilo shangfang. limena nekih zanatlija iz tih
radionica sauvala su se i do naih dana. Na poklopcu orne
lakirane kutije iz 4. g. pr. n. e. ouvan je zanimljiv natpis ko
ji osim imena sedmorice zanatlija spominje imena ak pe
torice inovnika. Moemo zakljuiti da je neto poput Parkinsonova zakona ve dolo do izraaja u staroj Kini.
Carske radionice nalazile su se u prijestolnicama niza
dinasitija i u najvanijim gradovima provincija, k oji su bili
administrativna sredita. Kada je rije o relativno privatnom
sektoru, pojedini su krajevi stekli slavu zbog vjetina koje
su .se naroito razvijale pri izvorima pojedinih sirovina. Spo
minju se proizvoai laka iz Fuzhou, lonari iz Jingdezhena,
ili buai izvora (slane vode i prirodnog plina) iz Ziliujmga
u Sichuanu. Kineske zanatske vjetine prenosile su se na
daleko i nairoko: kineski metalurzi i buai izvora spomi
nju ise u II st. u Parti ii Fergani, dok su u Samarkandu u
V III st. bili poznati kineski tkalci i proizvoai papira. K i
neske zanatlije bilii su uvijek traeni. Kad su, na primjer,
1126. g. Tatami k oji su zasnovali dinastiju Jin opsjeli Kaifeng,
prijestolnicu dinastije Song, traili su sve vrste zanatlija
kao taoce, a ruska je diplomatska misija 1675. g. slubeno
zatraila da se kineski graditelji mostova poalju u Rusiju.
Teiko je odgovoriti na pitanje o njihovom drutvenom
statusu koji i dalje ostaje predmet istraivanja. Spomenuti
zanatlije bili su uglavnom slobodni puani (shuren ili liangren). Robovi ili polurdbovi spominju se samo u nekoliko slu
ajeva kao proizvoai dobara. Neki stari zapisi doslovce spo
minju slobodne radnike, na primjer, one ikoji su radili u
tvornicama soli za dinastije Han. Naravno, foez obzira na
opseg proizvodnje to ju je u pojedinim razdobljima orga
nizirala drava, ona ise mogla osloniti na neiscrpni izvor bes
platnog rada u farmi tlake ( ili gongyou). U razdoblju
dinastije Han, svaki mukarac puanin izmeu dvadesete i
pedeseteste godine morao je raditi mjesec dana godinje
za dravu. Zanatlije su izvravali- tu obavezu u carskim radi
onicama ili u nacionaliziranim tvornicama u kojima ro
bovi nikad nisu bili glavna radna snaga. Nakon nekog vre
mena ta je obaveza zamijenjena plaanjem poreza, to je
izazvalo velik broj stalno zaposlenih (changshang) zanat
lija. Meu robovima i polurobovima bilo je bez sumnje i za

29

natlija, ali malo je vjerojatno da je u bilo kojem razdoblju

kineske povijesti njihov broj bio vei od deset poisto. O dru
tvenom s t a t u s u ropstva i poluropstva u kineskoj civilizaciji
jo se uvije/k mnogo raspravlja. Veina zapadnih strunjaka
smatra da je ono bilo ponajprije domaeg karaktera i da se
robom postajalo putem krivinog postupka. Postati kanjenik znaiilo je biti dravni rob stanovit broj godina ili do
ivotno. Zatvorenik je poslan u kuu nekog visokog inovni
ka, ili u carsku radioniicu, ili u dravnu tvornicu.
Istraivanja to su sada u toku bolje e osvijetliti vrste
ropstva i poluropstva, slobodni rad i sistem tlake u tradici
onalnom kineskom, drutvu. Ma kakvi bili zakljuci do kojih
emo doi, ve sada moemo- primijetiti da radni uvjeti u
staroj srednjovjekovnoj Kini nisu spreavali niz izuma koji
ma je bio cilj smanjenje ljudskog rada i koji su se javili
mnogo ranije od onih u Evropi i u islamskom svijetu. Q to
me u kasnije rei neto vile.
Najprije bih elio dati letimian pregled nekih glavnih
kategorija kojima su pripadali ugledni znanstvenici i inenje
ri u starom i srednjovjekovnom kineskom drutvu. Oni se
mogu svrstati u pet skupina. Prvoj skupini pripadaju visoki
inovnici, ueni ljudi s uspjenom i plodnom karijerom, u
drugoj su skupini puani, fcreou skupinu ine poliurobovi dok
su u etvrtoj robovi. Petoj, vrlo znaajnoj skupini pripadaju
nii inovnici, tj. oni ueni ljudi koji nisu mogli napredova
ti u redove viih inovnika. Broj primjera koje smo nali
u itoku naeg rada osjetno se razlikuje od skupine do sku
pine.
Skupini visokih slubenika pripadao je ve spomenuti
Zhang Heng. On nije bio samo izumitelj prvog seizmografa,
ve je i prvi primijenio pogonsku snagu za okretanje astro
nomskih instrumenata. Bio je izuzetan matematiar svog vre
mena, otac modela armiilame sifere. Postao je predsjednik
Carskog ureda. Vana tehnika ostvarenja povjesniari essto pripisuju visokim provincijskim inovnicima. Tako se u
voenje hidraulikog metalurkog puhala pripisuje Du Shiu,
prefektu Nanyanga 31. godine. Ponekad su i eunusi imali
vanu ulogu u razvitku tehnike; najpoznatiji je sluaj Cai
Luna koji je poeo ikao carev povjerljivi tajnik, zatiim je 97.
g. imenovan direktorom carskih radionica, a 105. g objavio je
pronalazak papira.
O
doprinosu koji isu prinevi i daljnjii roaci carske ku
e dali znanosti mogla bi se napisati zanimljiva studija. iv

30

jeli su u dokolici, ialko uglavnom veoma obrazovani, nisu bi

li birani u dravnu -slubu za vrijeme vladanja veine dina
stija, a raspolagali su velikim imetkom. Veina njih nije ni
ta uinila za buidoe narataje, ali oni koji su svoj ivot i
imetak posvetili nauci uvijek e se spominjati. Liu An, knez
od Huai-nana (oko 130. g. pr. n. e.), okruen prirodoslovcima,
alkemiar na i astronomima, jedna je od najslavnijih li
nosti kineske povijesti. Potrebno- je spomenuti jo jednog
kneza iz dinastije Han, Liu Chonga (oko 173. g.), koji je izu
mio niansku reetku za samostrel i proslavio se kao strije
lac tim orujem. U razdoblju dinastije Tang susreemo ime
Li Gaoa, kneza od Caoa (oko 784. g.) koji se bavio akusti
kom i fizikom, ali ga ovdje spominjemo zbog tehnikog os
tvarenja ratnih brodova na kotae s lopaticama, koji su
se pokretali pritiskom stopala.
Zaudo, samo iu izuzetnim -sluajevima n-aiii em-o na in
enjera koji je zauzimao visok poloaj u Ministarstvu raa,
barem u razdoblju prije -dinastije Ming. To je vjerojatno
zato to su stvarni -po-sao obavljali nepismeni ili polupismeni
zanatlije i majstori koji nikad niisu mogli premostiti jaz to
ih je dijelio od pismenih s bijelim ovratnikom u slubi mi
nistarstva. Ipak je bilo i izuzetaka. Youwen Kai (oko 600.
g.) bio je glavni inenjer dinastije S-ui u toku trideset go
dina. Vrio je radove oko natapanja i zatite od poplava, nadgledavao izgradnju dijela Velikog kanala. Konstruirao je ve
lika kola na jedra ii s Geng Xunorn izumi-o klepsidru s ljest
vicom, tipinu za razdoblje dinastije Tang i Song. Potrebno
je dodati da su se tehniiiari openito okupljali Oko visokih
dravnih inovnika, svojih zatitnika, pa gotovo sigurno mo
emo tvrditi da su prve vodenice i metalurka puhala bili
djelo tehniara u slubi Du Shi-a. Izvanredan primjer navodi
Shen Gua (oko 1080. g.), jedan od najveih znanstvenih umo
va u kineskoj povijesti, ambasador i uvaeni dravnik. U za
nimljivom i obuhvatnom znanstvenom djelu Mengchi Bitan
(Eseji s bazena snova) on opisuje kako je Bi She-ng oko
1045. g izumio tipografiju. Izmeu ostalog kae kako je na
kon smrti t-og puanima postupak lijevanja slova preao u
ruke mojih ljudi, koji ga i -danas uvaju kao dragocjenu imo
vinu. Ovaj izvanredan primjer dokazuje raniju tvrdnju o
okupljanju tehniara oko njihovih zatitnika uglednih
dravnih inovnika.
Nema s-umnje da isu najveu skupinu izumitelja pred
stavljali puani, majstori i zanatlije koji nisu bili ak ni -oni
nii inovnici ni polurobovi. Osim spomenutog Bi Shenga,

31

tu je i veliki graditelj pagoda Yu Hao, kojii je poznato djelo

M tijing (Tesarski prirunik) bez sumnje diktirao nekom pi
saru. Yu Hao je ivio u X st. n. e., ali njemu slinih moemo
nai u vrijeme vladanja svake dinastije. U II. st. poznat je
Ding Huan, pionir u razvoju kardanskog ovjeenja. Doba Li
Chuna, konstruktora mostova od segmentnih lukova, kojeg
smo ve spomenuli, bilo je V II st. Dvanaesto stoljee bilo je
doba najveeg brodograevnog inenjera u kineskoj povijesti
Gao Xuana, koji se specijalizirao za gradnju ratnih brodova
na vie kotaa s lopaticama. Ponekad ne nalazimo ni prezime
izumitelja, to nas navodi na pomisao da je moda rije o
ljudima koji su gotovo pripadali polurobovima, koji obino
nisu imali prezime. Tu je, na primjer, stari zanatlija (laogong), koji je izraivao astronomske aparate u I st. pr. n. e.,
pa zanatlija iz Haizhou koji je 692. g. darovao carici neku
spravu, najvjerojatnije komplicirani anaforiki sat.* U ovu
kategoriju puana trebalo bi vjerojatno ubrojiti i nie vojne
oficire. elio bih spomenuti Qiwu Huaiwena, ikovaa mae
va, daoista**, koji je sluio u vojsci iGao Huana, stvaraoca
kraljeva, osnivaa sjeverne dinastije Qi i brinuo se za njego
ve arsenale (oko 545. g.) Qiwu Huaiiwen je bio jedan od
najranijih pobornika, ako ne ti izumitelj, dobivanja elika
pretaljivanjem. Taj je postupak prethodio postupku dobiva
nja elika u Siemens-Martmovirn peima. Bio je poznat i zbog
posebnog naina zavarivanja maeva.
A sada neto o izuzetnim sluajeviima, o onim ljudima
koje povijest pamti kao sjajne znanstvenike ili zanatlije, ali
koji su u ono vrijeme bili na zaista vrlo niskom drutvenom
poloaju. Prema podacima koje imamo, Xindu Fang (oko
525. g.) jedini je sigurno pripadao klasi polurobova. Kao
mlad stupio je u slubu kneza iz sjeverne dinastije Wei, Tuoba Yaniniinga, kao tienik ili pratilac. Knez je bio skupio
mnoge primjerke znanstvenih siprava armilairne sfere, ne
beske globuse, hidrostatske posude, seizmografe, klepsiidre,
vjetromjere i drugo, a naslijedio je i vrlo veliku bibliote
ku. Poloaj Xindu Fanga kao tienika ili najamnika, ija
je znanstvena sposobnost bila poznata, bio je u odnosu pre
ma Tuoba Yanmingu nalik na poloaj Thomasa Hariota pre
ma devetom grofu od Northumberlanda (oko 1610. g.). Cini
*
Anaforioki sat, prema opisu V itiu v ija , je klepsidra s postojanim proto
kom vode. iPlovak poivezam s pfrotuUtegam pomou 'bromanog lanca om ota
nog o k o osi tako da se ona u taku s-unamog asma jednom okrene .(prim. pra v. ).
** FdjmO'Vli' dao, daoteam i .a'otilst, ikako je prem a pinyinu, dosad su se
ee pisah tao, taoizam i taoist (. \)

32

se da je knez namjeravao napisati neka znanstvena djela uz

Xinduovu pomo, ali je zbog politikih i vojnih dogaaja bio
prisiljen da 528. g. pobjegne na jug, k caru iz dinastije Liang,
pa je Xindu Fang morao sam napisati knjige. Nakon toga
ivio je povueno, vjerojatno u bijedi, dok nije pozvan na
dvor drugog monika, Murong Baolea, guvernera Dongshana,
iji ga je mlai brat preporuio Gao Huanu (spomenutom
stvaraocu kraljeva). Bio je upravitelj njegovih imanja, pri
emu je doao do izraaja njegov talent za geodeziju i ar
hitekturu. Nije nikad bio vie od tienika u bilo kojoj od
velikih pohiarisitokrats'kih kua, ali je zauzeo ugledno mjes
to u kineskoj povijesti znanosti. Ovako genijalni ovjek polurobovskog porijekla mogao je tako u nemirnim vremenima
nai utoite, ako ne i slubeno priznanje i drutveni sta
tus, u domovima skromnijih plemia.
Malokad su itehnolozi bili zaista robovi. Ve smo spo
menuli Geng Xuna (oko 590. g.), koji je zapoeo kao tie
nik guvernera u Lmgnanu. Kad je guverner umro, Geng Xun
se, umjesto da ode kui, pridruio nekim pripadnicima ple
mena na jugu i poveo ih na ustanak. Nakon uguenja ustan
ka Geng Xun je uhvaen, ali je general Wang Shiji uoio nje
govu nadarenost za tehniku, spasio ga od smrti i uzeo za evog
porodinog roba. Njegov poloaj nije bio tako nizak, pa je
mogao primati poduku sitarog prijatelja Gao Zhibaoa, koji je
u meuvremenu poistao kraljevski astronom. Zahvaljujui
toj podui, Geng Xun je konstruirao armilamu sferu ili ne
beski globus koji se okretao na hidrauliki pogon. Car ga je
za to nagradio, uinio dravnim robom i dodijelio ga Uredu
za astronomiju i 'kalendar. Slijedea car ga je potpuno oslo
bodio, pa je napoisljetku stekao status pomonika naelnika
u Uredu za astronomiju. Njegov sluaj pokazuje da dugo
razdoblje ropstva nije bilo prepreka za stjecanje slubenog,
ako ne i vrlo visokog poloaja.
Najbrojnija skupina tehniara sastojala se od niih i
novnika. Iako niskog porijekla ti ljudi bili su obrazovani
dovoljno da uu u kmgove inovnitva, ali je njihova poposebna nadarenost ili izuzetna osobnost bila prepreka ne
koj blistavoj inovnikoj karijeri. U ovu skupinu mogli bi
smo svrstati Li Jiea (oko 1100. g.) fcojd je, oslanjajui se na
ranija djela Yu i drugih, napisao najsvedbuhvatnije
djelo ikad napisano o tisuugodinjoj tradiciji kineske ar
hitekture i graevinske tehnologije iYingzao Fashi. Li Jie
nikad nije napredovao vie od poloaja direktora za zgrade
i izgradnju. Svoju slubenu karijeru zavrio je kao sudac
3 Kineska znanost i Zapad

u provincijskom gradu. Yan Su (oko 1030. g.) bio je poput

Leonarda kolovan, sliilkar, tehnolog i inenjer. ivio je u
doba cara Song Renzonga iz dinastije Song. Konstruirao je
tip klepsidre s posudom za prelijevanje koja se upotreblja
vala jo dugo poslije njega. Izumio je posebne brave ii klju
eve i ostavio specifikaciju za hidrostatske posude, hodometre i kola s likom koji pokazuje jug.1
Njegova djela obuhvaaju rasprave o mjerenju vremena
i rasprave o plimi i oseki. Najvei dio svog ivo ta proveo
je kao inovnik u provincija. Tako je postao akademik u
slubi Paviljona Long Tu, nikad nije napredovao dalje od po
loaja slubenika glavnog naelnika u Ministarstvu obreda i
nije bio ni u kakvoj vezi s Ministarstvom -rada ili drugim
tehnikim ravnateljstvima. To isto moemo rei za dva ug
ledna ovjeka veoma znaajna za predevropsku povijest me
hanikog sata. Liang Lingzan, pomonik Y i Xinga, u V III st.
bio je nii inovnik u Ministarstvu rada. Han Gonglian, glav
ni suradnik Su Songa, 350 godina kasnije, bio je samo tajnik
u Ministarstvu za kadrove. Skupina niih inovnika kojoj
su oni pripadali ostavila je jedan od najznaajnijih zapisa
o ivotu tehnologa i znanstvenika u srednjovjekovnoj Kini
sauvanih do na'ih dana. Inenjer Ma Jun (oko 260. g.) bio
je izuzetno genijalan. Usavrio je tkalaki stan, konstruirao
je kazalite lutaka na hidrauliki pogon, izumio je lananu
pumpu s etvrtastim lopaticama, koja se zatim upotreblja
vala u cijeloj Kini. Projektirao je (kao kasnije Leonardo)
rotacioni samostrel i konstruirao ikola s likom koji pokazuje
jug, koristei se najvjerojatnije jednostavnim oblikom di
ferencijalnog zupanika. Njegov imu je prijatelj Fu Xuan u
znak sjeanja posvetio ve spomenuti izvanredan esej. Fu
Xuan opisuje kako je Ma Jun bio potpuno nesposoban da
raspravlja s uenim umovima kolovanim u duhu klasine
knjievne tradicije. Usprkos svim naporima njegovih poto
vatelja, nikad nije mogao stei neki vaniji poloaj u dr
avnoj slubi, niti se domoi sredstava i u praksi dokazati
vrijednost otkria do kojih je doao. Ni jedan zapis ne os
vjetljava bolje oid ovoga one faktore koji su negativno utje
cali na razvitak znanosti i tehnologije i koji su proizlazili iz
feudalno-inovniike tradicije kolovanih ljudi.

1
Ovaj izum potjee iz I I I st. a m oda je ii stanici. Lilk na ikoliiana pokazi
vao je ju g bez ob zira 'na sm jer kojim su se kola kretala. U zrok j j e tome bila
sigurno mehanika naprava, vjerojatno jednostavni obI;i<k diferencijalnog zupa
nika. Izuimiltdj je n a jvje ro ja tn ije b io Ma Jun.

34

Sliika 2. Pogled na terase uz Vellilki kainal kraj.) grada Lm qinga. (Graiviiira iz iz v je

taja ambasade 1793. goldime. Linqiing je b io sreidiite na m rei kanala, zavrenog
potkralj sit. & najstarijim poznaltilm podzem nim [kanalom. U Evropi Ibi takvoj
m rei 'kanala odgovarala nijeka od Londona do Atene.

Feudalno-inovniko drutvo
Maemo se zapitati koje su bile dugo
trajne posljedice feudalno-inovniikog sistema, tj. mandarinata. U starom kineskom drutvu neke su znanosti bile or
todoksne, a neke nisu. Vanost kalendara za drutvo, koje
je bilo kao prvo poljoprivredno, i u manjoj mjeri povjere
nje u dravnu astrologiju, uinili su astronomiju jednom
od ortodoksnih znanosti. Matematika i fizika u stanovitoj
mjeri smatrale su se pogodnim djelatnostima oenog ovje
ka, naroito zato to su omoguavale (izvoenje graevinar
skih radova tako svojstvenih centralnoj birokraciji.
Kineskom inovnikom drutvu bili su potrebni veliki
sustavi za natapanje i zatitu od poplava zbog prijevoza ita
za porez (si. 2). Zato su ueni ljudi, odani tradiciji, uvijek
odobravali vodogradnju, koja je pridonosila stabilizaciji i
odravanju drutva kojeg su oni bili bitni dio. Mnogi istrai
vai smatraju da je porijeklo i razvitak inovnikog drutva
u Kini barem djelomino ovisio o injenici da su se ve vir-

35

lo davno prilikom takvih vodograevnih pothvata presijecale

granice posjeda pojedinih feudalaca. Posljedica toga biila je
koncentracija moi u inuikama centralizirane 'birokratske car
ske drave. Nasuprot ovim oblicima primijenjene znanosti,
smatralo se da alkemija nije ortodoksna znanost, da je to
djelatnost karakteristina za nezainteresirane, daoiste i dru
ge samotnike. Medicina je u ovom pogledu bila negdje na
sredini. S jedne strane, zbog tradicije prema kojoj je ta
djelatnost prelazila s oca na sina, .ueni su je ljudi smatrali
djelatnou vrijednom potovanja, a s druge strane, zbog
nune veze s farmacijom bila je bliska aoistikim alkemia
rima i travarima.
Na kraju emo, vjerujem, ustanoviti da je takav tiip
feudalnofoiirakratskog i centraliziranog drutvenog poretka
bio u ranijim stadijima povoljan za razvitak primijenjene
znanosti, pa su se vrlo rano istovremeno pojavili i seizmograf, i pluviometar, i nivometar. Poticaj za takve izume vje
rojatno je dolazio iiz razumljive elje centralizirane birokra
cije da predvidi (budue dogaaje. Alko bi, na primjer, meko
podruje pogodio snaan potres, trebalo bi ,to doznati
to prije te poslati pomo i pojaanje lokalnoj upravi u slu
aju pobune puanstva. Isto siu tako pluviometri postavljeni
na rubu tibetskog masiva bili vrlo korisni za poduzima
nje zatitnih mjera vodoprivrednog sustava. Osim toga, ki
nesko je drutvo u srednjem vijeku moglo poslati mno
go vee ekspedicije i organizirati znanstveni rad na tere
nu bolje nego ijedno drugo srednjovjekovno drutvo. Kao
primjer moe posluiti mjerenje maridijanskog luka poet
kom V III st. pod pokroviteljstvom Y i Xinga i kraljevskog
astronoma Nangong Yuea. Ovo geodetsko mjerenje vrilo
se od Indokine do granica Mongolije na duini od 2 500 km.
Otprilike u isto vrijeme bila je poslana ekspedicija u Indiju
koja je promatrala sazvlijea sve do 20 prema Junom ne
beskom polu. Gotovo je nevjerojatno da se u to vrijeme
bilo koja drava mogla uspjeno uipustiti u takve djelatnosti.
Drava je ve vrlo rano pomagala kinesku astronomiju,
ali palutajanstvenost kojom je bila obavijena donekle joj
je tetila. Kineski su povjesniari to ponekad i sami shvaa
li. Odlomak iz vijesti dinastije Jin (2b5 420) glasi:
Astronomski su se instrumenti upotrebljavali od dav
nine; prenosili su se s dinastije na dinastiju i slubeni astro
nomi budno su ih uvali. Zato ih ueni ljudi nisu mogli ispi
tivati, pa su se neslubene teorije o svemiru mogle proiriti
i uzeti maha.

36

No u tome ipak ne valja pretjerivati. Uenje astrono

mije bilo je omogueno, ak uobiajeno u obiteljima uenih
ljudi povezanih s inovnitvom, u razdoblju dinastije Song.
Poznato je ida je Su Song, zahvaljujui malom modelu armilame sfere u svojoj kui, postupno shvatio astronomska
naela. Otprilike stoljee kasnije, veliki je filozof Zhu Xi (u
Hsi) takoer imao u kui armilarnu sferu i bezuspjeno se
trudio da rekonstruira Su Songov hidraulini pogon. Osim
toga, postojala su razdoblja, ma primjer u X I st., u kojima su
matematika i astronomija imale odluujuu ulogu na poz
natim slubenim ispitima za dravnu slubu.

Izumi i radna snaga

Vratimo se ranije zapoetoj temi o od
nosu izuma i iradne snage. Radni uvjeti u Kini nisu bili pre
preka nizu izuma kojima je bio cilj uteda ljudskog rada,
bilo da je rije o uspjenoj konjskoj ormi sa trangama
(IV st. pr. n. e.), bilo o pojavi jo savrenije orme s hamom
u V st. ili na jednostavne take u I I I st. koje su se u Evro
pi pojavile tek tisuu godina kasnije. Ponovno moemo za
kljuiti da se u Kini, usprkos neiscrpnoj radnoj snazi, vue
nje i teglenje uvijek izbjegavalo. Neobino je da u cijeloj ki
neskoj povijesti ne postoji nita slino mediteranskim rat
nim galijama na kojima su veslali robovi. Iako je veina ki
neskih voda bila okruena kopnom, jedro je bilo karakte
ristino za sva razdoblja. Pojava velikih dzunki u Zanzibaru
ili na Kamatki znaila je samo proirenje tehnike s rijeke
Yangzi* i jezera Dongting. U I st. poelo se upotrebljavati
vodeniko kolo za pokretanje metalurkih puhala, pa se u
zapisima o Du Shiu navodi kako je on spomenuti postupak
smatrao vanim dostignuem, jer je bilo humanije i jeftinije
od ljudske i ivotinjske radne snage. Ono to nas navodi na
razmiljanje jest injenica da se oko 1300. g., etiri stoljea
prije slinih pronalazaka u Evropi, vodena snaga iroko pri
mjenjivala pri izradi tekstila, naroito pri sukanju svile i
predenju konoplje.
Sve je ovo suprotno od stanja u Evropi gdje je odbija
nje inovacija zbog straha od nezaposlenosti, koju bi nova
*
U K in i je -i ei i sJubeni naziv za rijek u Yangzi (Jangce) i l i Yamgzi.jiang (Jangce ili Jangcekjang) Changjiang, u prijevodu Duiga rijek a (o p . u r.)

37

tehnologija mogla uzrokovati, bila poznata pojava. Pretpo

stavljam da je najpoznatiji primjer carskog Rima u kojem
je odbijena upotreba naprave za pomicanje stupova za hra
move po thi uz obrazloenje da bi time nosai ostali, bez po
sla. Drugi, isto tako poznat sluaj, odnosi se na stroj za
pletenje arapa u X V II st. ini se da kineski primjer poka
zuje kako nedostatak radne snage ne mora u svakoj kulturi
biti jedini poticaj za pronalaske iji je cilj uteda ljudskog
rada. To su vrlo sloeni problemi i zahtijevaju daljnja is
pitivanja.

Filozofski i teoloki faktori

Jasno je da na kraju moramo uspore
diti utjecaje to su ma znanost i tehnologiju imali konfucijevski i daoistiki svjetonazor s jedne strane, te kranstvo
i islam s diruge strane.
Konlfiucijsika kola, koja je u toku dvije tisue godiina
imala dominantan utjecaj na misao uenih ljudi, bila je kao
to znamo ponajprije okrenuta ovom svijetu. Propovijedala
je vrst drutvene etike koja je trebala pokazati put kojim
e ljudi doi do sree i meusobnog sklada unutar drutva.
Konfucijanisti su se bavili ljudskim drutvom i onim to
Zapad naziva prirodnim pravom, tj. onim oblikom ponaa
nja to je u skladu s pravom prirodom ovjeka i kojem on
mora teiti. U konfucijamzmu je etiko ponaanje imalo ne
to od svetosti, ali ono nije bilo boansko i ni u kakvoj vezi
s boanstvom, jer ideja o bogu stvaraocu tom sistemu nije
bila potrebna. Nasuprot tomu, daoisti nisu bili okrenuti dru
tvu. Njiihov dao bio je poredak u prirodi, a ne samo pore
dak u ljudskom ivotu. On se u svim oblicima svoga djelo
vanja oitovao kao izrazito oirganski. Iako su daoisti pokazi
vali izrazito zanimanje za prirodu, bili su, na alost, skloni
nepovjerenju prema umu i logici, pa su njihova razmatranja
bila pomalo nejasna. Tako je s jedne strane postojalo zani
manje samo za ljudske cdnose i drutveni poredak, dok
je s druge strane vladao iaraziti interes za prirodu, ali je
bio vie mistian i eksperimentalan nego racionalan i siste
matian.
Jedno od glavnih obiljeja ovdje je bez sumnje suprot
nost koja postoji u shvaanju prirodnih zakona u Kini i
na Zapadu. Zajedno sa svojim suradnicima vrlo isam podrob

38

no ispitao pojam prirodnih zakona u istonoazijskoj kultu

ri. Lako se moe dokazati da u zapadnoj civilizacija ideje o
prirodnom pravu (u pravom smislu) i prirodni zakoni (u
smislu prirodnih znanosti) imaju zajedniki korijen. Shva
anje da je 'Svevinji, nebeski, boanski zakonodavac domiio
niz zakona kojima se minerali, kristali, biljke, ivotinje i zvi
jezde na svojim putanjama moraju pokoravati, ba kao to
zemaljski carski zakonodavci donose pozitivne zakonike da
bi ih ljudi potovali, oito je jedna od najstarijih predodbi
zapadne civilizacije. Nema sumnje da je ova ideja bila vrs
to vezana razvojem moderne znanosti u doba renesanse na
Zapadu. Ako ona nije postojala nigdje drugdje, moe li to
biti jedan od razloga zato se moderna znanost razvila samo
u Evropi? Drugim rijeima, nisu li srednjovjekovni pojmovi
o prirodnim zakonima u -svojoj naivnoj formi bili potrebni
za postanak modeme znanosti?
Pojam nebeskog zakonodavca koji donosi zakone za ne
ljudske prirodne pojave susree se najprije kod Babilonaca.
Marduk, bog Sunca, naslikan je kako donosi zakone za zvi
jezde. Ovo shvaanje javlja se ponovno u Grkoj, ne toliko
kod predsokratika ili kod peripatetika koliko kod stoika, i
ja je koncepcija o svijetu imanentnom, univerzalnom zakonu
ukljuivala ne-ljwdsku prirodu isto ikao i ovjeka. U prvim
stoljeima kranstva, koncepcija o bogu zakonodavcu uizela
je veeg maha zbog hebrejskog utjecaja. U toku srednjeg
vijeka shvaanja o boanskom zakonodavcu, koji donosi
zakone za neljudsku prirodu bilo je manje-vie uobiajeno,
ali u renesansi se ova metafora poinje ozbiljno shvaati.
Prekretnica nastaje u doba izmeu Kopernika, koji nikad
nije upotrijebio izraz zakon, i Keplera kojii je to uinio,
iako ga nikad nije primijenio na svoja trti veliika zakona o
kretanju planeta. Zanimljivo je da se jedna od prvih prim
jena izraza zakon na prirodne fenomene ne susree u as
tronomiji ili u nekoj biolokoj znanosti ve u geoloko-mineralokom kontekstu jednog od Agricolinih djela.
Kinesko poimanje svijeta bilo je vezano za potpuno
drukiji nain razmiljanja. Skladna suradnja svih bia nije
nastala po naredbi nekog nadmonog autoriteta, izvan nj/ih
samih, nego iiz injenice da su ta bia dijelovi hijerarhije cijelina i tvore kozmiki i organski uzorak. Sva bia pokora
vaju se samo unutranjim zapovijedima vlastite prirode. Rinesiko poimanje zakona nije dovelo do ideje o zakonima
prirode iz nekoliko razliitih razloga. Kinezi su ve vrlo rano

39

osjeali odbojnost prema precizno formuliranim apstraktnim

kodificiranim zakonima, zbog jalove tiranije politiara, pri
padnika legalistike kole u razdoblju prijelaza iz feudaliz
ma u birokratizam. Kada je zatim birokratski sustav bio ko
nano uspostavljen, stara siu se poimanja prirodnog prava u
vidu ustaljenih obiaja i dobrih mores pokazala prihvatljivi
ja od sivih drugih za kinesko drutvo u njegovu tipinom ob
liku. Tako su zapravo elementi prirodnog prava bili relativno
vaniji u Kini nego u evropskom drutvu. Vei dio toga ni
kad nije dobio svoju pravnu formiu, a budui da se sadraj
zakona prije svega odnosi na ljude i na etika piltanja, nije
bilo lako proiriti sferu njegova utjecaja na bilo koji oblik
ne-ljudske prirode. Naposljetku, a to je vjerojatno najva
nije, postojee ideje o uzvienom biu, iako bez sumnje pri
sutne od najranijeg doba, w lo su rano bile depersonificirane.
Bile su bez predodbe o stvaranju, to je prijeilo nastanak
uenja o nebeskom zakonodavcu koji je na samom poetku
donio- zakone za neljudsku prirodu. Tako je izostao daljnji
zakljuak da druga, manje razumna bia mogu dokuiti i
ponovno formulirati zakone velikog razumnog superbia
ako upotrijebe metode opservacije, eksperimenta, hipoteze i
matematikog rasuivanja. To, naravno, nije sprijeilo sna
an razvitak znanosti i tehnologije u staroj i srednjovjekov
noj Kini (o nekim aspektima ve smo govorili), ali je bez
sumnje imalo snaan utjecaj u renesansno- doba.
U modernoj znanosti nema, ini mi se, nikakvog ostatka
ideje o zapovijedi i dunosti u prirodnim zakonima. O njima
se danas miiisli kao o statistikim pravilnostima koje vrijede
samo u danom vremenu i prostoru i u odreenim dimenzija
ma. Oni su opiisi, a ne propisi. Ne usuujemo se ovdje za
poeti veliku raspravu o subjektivnosti u formuliranju znan
stvenih zakona, no ipak se pitamo da li se do spoznaje o sta
tistikim pravilnostima i do njihovih matematikih izraza
moglo doi nekim drugim putem od onog koji je slijedila za
padna znanost. Moamo se, na primjer, upitati je li kulturi
koja je kasnije dala jednog Keplera bilo potrebno ono stanje
duha u kojem je pijetao koji je snijeo jaje mogao biti kri
vino gonjen.

40

Lingvistiki faktor
U daljnjem prouavanju drutvenih
odnosa izmeu znanoisti i tehnologije u Kimi valja svakako
uzeti u obzir i ulogu jezika. Ope je prihvaeno shvaanje
da je ideografski jezik bio snana prepreka razvitku moder
ne znanosti u Kini. Mislim da je utjecaj tog faktora grubo
precijenjen. U toku naeg rada uvidjeli smo da je mogue
sastaviti velike rjenike preciznih tehnikih termina za sve
vrste stvari i ideja s podruja znanosti i njezine primjene,
koji su se upotrebljavali u staroj i srednjovjekovnoj Kini.
Osim toga, kineski jezik ni danas ne predstavlja nikakvu
prepreku suvremenim znanstvenicima. Nacionalna akademija
(Academia Sinica) u Beijingu (Peking) objavljuje danas ve
lik broj znanstvenih asopisa iji sadraji obuhvaaju gotovo
sva podruja istraivanja. Jezik koji se upotrebljava rezul
tat je pedesetogodinjeg rada Nacionalnog instituta za kom
pilaciju i prijevod, k oji je definirao tehnike termine za mo
demu upotrebu. Skloni smo uvjerenju da bi jezik ve pri
je tri stotine godina bio prilagoen znanstvenoj upotrebi, da
su drutveni i ekonomski faktori u kineskom drutvu omo
guili ili olakali razvitak moderne znanosti, kao to je to
bio sluaj u Evrqpi.
Meutim, ne bi bilo pametno potcijeniti mogunosti sta
rog jezika. Ne sjeamo se ni jednog sluaja gdje smo (na
kon zrelog razmiljanja) bili u ozbiljnoj nedoumici to je
drevni liili srednjovjekovni kineski pisac htio rei kad je pi
sao o nekom znanstvenom ili tehnikom predmetu pod uv
jetom, naravno, da tekst nije bio iskrivljen i da je opis bio
dovoljno iscrpan. No ne smijemo porei postojanje ope na
klonosti prema lafkonskim opisima. esto isu nam nedostajali
detalji, jer su ueni ljudi u 'kasnijim razdobljima skraivali
zapise kad ih nisu interesirale znanstvene ili tehnoloke teme.
Slino je i s nedovoljno jasnim tehnikim ilustracijama, jer
konfucijevski umjetnici nisu imali strpljenja kad se od njih
trailo da nacrtaju takve neotmjene i neumjetnike predmete.
Ali tamo gdje ima dovoljno detalja, kao to je Su Songov opis
vlastitoga astronomskog sata toirnja 1090. g. u knjizi Xin
Y i Xiang Fayao (Novi opis armilarnog sata), moemo rekon
struirati do najmanjih detalja sve to je bilo uinjeno.
tovie, stari jezik je omoguavao izvanredno jasno epigramatsiko istraivanje koje je bilo prikladno i za najuzvtcniju filozofsku misao. Ovo u potkrijepiti primjerom iz dje-

41

la Zbu Xija. Kada je u X II st. pisao o svojoj teoriji o raz

vitku organskog svijeta (nekoj vrsti emergentnog evolucionima lili organskog materijalizma koji zastupa ideju o nizu sa
stavnih nivoa), Zhu Xi je rekao: Spoznaja ili poimanje je
bitni model postojanja duha, ali postoji neto u sviijetu to
to omoguava, neto to moemo nazvati duhovnost inherent
na materiji. Da sve to izrazi, trebalo mu je samo etrnaest
rijei: Suo jih zhe xin zhii li ; neng jih zhe, qi zhi ling ye.
Drugim rijeima, funkcija uma je potpuno prirodna, neto
to je materija u stanju proizvesti onog asa kad je ona
sama dostigla dovoljno visok stupanj sloenosti strukture i
organizacije. injenica da Ma Jun nije mogao na ovaj na
in govoriti i objasniti svoje ideje oholim skoilastiarima na
dvoru dinastije Jin, samo potvruje da nije bio ni filozof ni
govornik, to ne znai da nije mogao svojim zanatlijama to
no objasniti to eli uiniti sa zupanicima i lananicima.

Uloga trgovca
Posljednje o emu ovdje elimo govo
riti jest poloaj trgovca u starom kineskom drutvu. Vraam
se onome to sam ranije rekao o karakteru feudalnog biro
kratizma. Posljedica institucije mandariinata bilo je skuplja
nje najiboljiih mozgova nacije u dravnoj slubi u tofcu vie
od 2 000 godina. Trgovci su mogLi stei veliko bogatstvo, ali
nikad se nisu osjeali sigurnima; bili su obuhvaeni zakoni
ma koji ograniavaju rasko, a onii sami mogli su biti lieni
svog imetka pretjeranim porezima ili nekom drugom inter
vencijom drave. Osim toga, nikad nisu bili okrueni onom
vrstom mistike koja je okruivala druge zanate. U svakom
je razdoblju jedina ambicija trgovakih sinova, ak i onih
bogatih, bila da stupe u dravnu slubu. Utjecaj tog kolo
vanog stalea bio je takav da su svi putovi drutvenog uspo
na vodili tuda, i svaki je mladi, bez obziira na porijeklo,
elio takvu slubu. U toj situaciji trgovakoj klasi u Kinii
bilo je oito nemogue stei omu mo i utjecaj u dravi to
ga je trgovaka klasa u Evropi imala za vrijeme renesanse.
Drugim rijeima, bez okolianja, tko eli objasniti zato se
modema znanost nije razvila u kineskom drutvu, mora naj
prije objasniti zato se u kineskom drutvu nije razvio trgo
vaki, a zatim industrijski kapitalizam. Bez obzira na predira-

42

sude koje svaki povjesniar na zapadu moe imati, svi se oni

moraju sloiti s injenicom da se od X V st. nadalje u Evro
pi dogodio niiz promjena. Renesansa je nezamisliva bez reformacije, reformacija je nezamisliva bez razvitka moderne
znanosti, a jedno i drugo je nezamislivo bez razvoja kapita
lizma, kapitalistikog drutva te bez pada i nestanka feuda
lizma. Kao da je rije o oirgankoj cjelini, paketu promjena,
koji se tek analiziraju. Na kraju e se ustanoviti da sve
kole (bez obzira da li je rije o sljedbenicima Webera, (ili o
marksistima, ili o onima koji vjeruju samo u intelektualne
faktore) imaju neto da kau u ovoj raspravi.
injenica je da se u spontanom autohtonom razvitku ki
neskog drutva nije dogodila ni jedna drastina promjena
koja bii nalikovala renesansi i znanstvenoj revoluciji na
Zapadu. Ja najee prikazujem kinesku evoluciju krivuljom
koja se blago uspinje, ali koja je vidljivo iznad, a katkad i
znatno iznad krivulje evropske evolucije u razdoblju, npr.
od II do X V sit. Ali poto je galilejevskom revolucijom (za
koju bismo mogli rei da predstavlja otkrie osnovne teh
nike samog znanstvenog otkrivanja) zapoela znanstvena re
nesansa na Zapadu, krivulja, koja predstavlja znanost i teh
nologiju u Eviropi uspinje se na silovit, gotovo eksponencija
lan nain, nadilazi stupanj -razvitka azijskih zemalja i dovodi
do situacije iji smo svjedoci ve dvjesta ili trista godiina. O
vaj grnbi poremeaj ravnotee poinje se sada ispravljati.
U istinskom povijesnom zakljuivanju nema mjesta pretpos
tavkama ikoje isu tako bliske popularnom nainu razmilja
nja. Ipak bih rekao da su drutvene i ekonomske promjene
sline onima u Evropi bile mogue u Kini, tada bi se i tamo
razvila neka vrsta moderne znanosti. U tom sluaju oma bi
vjerojatno' na poetku imala organsku, a ne mehaniku for
mu i vjerojatno bi trebalo proi mnogo vremena dok bi Kina
upoznala grku znanost i matematiku. To bi, bez sumnje, po
taklo kinesku znanost i preobrazilo je u neto slino zna
nosti kakvu danas poznajemo. Oito je rije o pretpostavci
kao to je ona da Cezar nije preao Rubikon itd., i ja je
ovdje navodim u ovoj kategorinoj formi samo da bih bolje
predoio do kakvih sam openitih zakljuaka dolazio sa svo
jim suradnicima u toku istraivanja o doprinosu Kine na
podruju znanosti.

43

Staro porijeklo nove znanosti

elio bih se vratiti temi kojiu sam za
poeo ra/nije i irei neto vie o razlici izmeu modeme zna
nosti i drevne i srednjovjekovne znanosti. Zato u morati po
drobnije razmotriti neka pitanja koja sam ve spomenuo.
Kako se postupno kao rezultat istraivanja otkriva doprinos
azijskih civilizacija, tako jedna suprotna struja nastoji doka
zati evropsku originalnost, preuveliavajui ulogu starih Gr
ka i tvrdei da je od samog poetka, ne samo modema zna
nosti i drevne i srednjovjekovne znanosti. Zato u morati po
pi i samo Evropi. Za ove posljednje, objanjenje gibanja pla
neta u Ptolemejevu sustavu pomou Euklidove eduktivne
geometrije predstavljalo je ve isamu sr znanosti, koju je re
nesansa samo propovijedala. Ista iteza nastoji dalje dokazati
da je cijeli znanstveni razvitak u izvanevropskim civilizaci
jama bio zapravo samo tehnologija. Istaknuti medievalfet
je, na primjer, nedavno napisao:
Ma kako bila impresivna tehnoloka dostignua Babi
lona, Asirije i Egipta, drevne Kine i Indije, onako kako su
nam lih ljudi prikazali, njima nedostaju osnovni temelji
znanosti, opi pojmovi o znanstvenom objanjenju i mate
matikom dokazu. ini m:i se da su do dananjeg pojma pri
rodnih znanosti doli Grci krenuvi od pretpostavke o stal
nom, jednolinom i apstraktom redu i zakonima pomou
kojih moemo dedukcijom objasniti pravilne promjene, i jer
su, isto tako, imalii blistavu ideju o opoj upotrebi znanstve
ne teorije koja poiva na principima ne-kontradikcije i empirike provjere.
Ta bitna ideja starih Grka o znanstvenom objanjenju,
koja je po svojoj logikoj formi euklidska, pokazala je
glavne probleme znanstvene metode i filozofije znanosti ko
jima se bavi zapadna znanstvena tradicija.2
U zanimljivom pregledu koji je nedaivno objavljen pod
naslovom Science since Babylon (Znanost od doba Babilo
na) moemo proitati:
Koje je porijeklo znanstvene osnove svojstvene naoj
visokoj civilizaciji?... Od svih pojedinih zasebnih podruja
matematika astronomija je bila najrazvijenije, najizrazitije
moderno i neprekinuto podruje znanstvene spoznaje. To je
ona osnovna nit koja vodi kroz djela Galileija i Keplera.
kroz Newtonovu teoriju gravitacije do radova Einsteina i
svih bivih i sadanjih teorijskih fiziara. U usporedbi s njom
svi se drugi dijelovi moderne znanosti ine izvedeni ili se2
A. C. Cram bie, The Significance o f mdival discussions o j scientific
m ethod fo r the scientific rvolution, C ritical Prolblems -im the iHiiistory o f Science,
Mairshall Clagett4 Medison, Wiscansiin, 1959, 1979.

44

kunarni; ili su ih izravno inspirirali uspjesi matematikog

i logikog tumaenja na podruju astronomije, ili su se
razvili kasnije, u susjednim podrujima, vjerojatno kao re
zultat takve inspiracije... Naa civilizacija nije samo ste
kla intelektualnu vlast nad naukom; ona je dala i visoko
znanstvenu tehnologiju. Ovo se bitno razlikuje od one neprimjetljive male tehnologije koja je u svim civilizacijama
i drutvima postojala kao dio svakodnevnog ivota. Razliite
vjetine kemiara u primitivnoj industriji, ili metalurga, ili
lijenika, ili poljoprivrednika, mogle su se veoma razviti, a
da pri tome ne proreknu znanstvenu ili industrijsku revolu
ciju kakvu smo iskusili u toku tri ili etiri stoljea.3
ak i ugledni i upueni autor knjige Science in History
(Znanost u povijesti) pie u pismu:
Glavna slabost kineske znanosti krila se upravo u podru
ju koje je Kineze najvie zanimalo, tj. u astronomiji, zato
jer nikad nisu razvili grku geometriju ili, to je moda
jo vanije, grki geometrijski nain vienja, koji je rene
sansi pruio njezino glavno intelektualno oruje za proboj.
Umjesto toga Kinezi su imali izvanredno precizne rekurentne
metode koje potjeu iz babilonske astronomije i koje su
zbog svoje tonosti stvorile kod njih lani dojam da razu
miju svemirske pojave.4
I na kraju autor poznate knjige The Ege of Objectivity
(Na rubu objektivnosti) kae:
Albert Einstein je jednom primijetio da nije teko shva
titi zato znanost nije nastala u Kini ili Indiji. Pitanje je
prije zato je nastala u Evropi, jer je znanost naporan i
bezizgledan posao. Odgovor lei u Grkoj. Naposljetku, nau
ka proizlazi iz ostavtine grkih filozofa. Egipani su, istina,
razvili geodetske metode i osobito vjeto izvodili neke kirur
ke zahvate. Babilonci su, opet, posjedovali numerike spra
ve, vrlo domiljato nainjene, pomou kojih su mogli pro
ricati raspored planeta. Ali ni jedna istona civilizacija nije
napredovala dalje od jednostavnih tehnika, dalje od taumaturgije i uzdigla se do elje da spozna cjelokupnost stvari.
Od svih uspjeha to ih je ostvario spektulativan duh stare
Grke, najmeoekivamija i uistinu najnovija bila je upravo
racionama koncepcija svemira kao jedne ureene cjeline
koja djeluje prema zakonima koje misao moe dokuiti.. ,5
Spomenuta Einstainova izjava nalazi se u sada ve po
znatom pismu upuenom 1953. J. E. Switzenu, iiz San Matea u
Kaliifoirniji. U pismu kae:
3 D. J. de Solda iRrce, Science Since Babylon, N ew Haven, Oormectcul:. 1961.
4 J. D. .
5 C. C. GLllispie, The Edge o f O bjectivity; an Essay in the H istory o f Scientific Ideas, Princeton, N ew Jersey, 1960.

45

Dragi gospodine,
Razvoj zapadne znanosti temelji se na dva velika dostig
nua, na formalno-logikom sustavu (u euklidskoj geome
triji), djelu grkih filozofa, i na otkriu do kojeg se dolo u
renesansi, da se sistematskim eksperimentom mogu pronai
uzrone veze. Mislim da se ne treba uditi to kineski mud
raci nisu uinili ovaj korak. Zapanjujue je da je do tili ot
kria uope dolo.
Va odani
Albert Einstein
alosno je da se oviirri pismom, to svojom lakoom
podsjea na stil G. B. Shawa, koristi sada kako bi se omalovaila znanstvena dostignua izvanrednih civilizacija. Einstein
bi prvi priznao koliko malo zapravo zna o razvoju znanosti
u kineskoj sanskrtskoj i arapskoj kulturi, osim to zna da se
moderna znanost nije tamo razvila. U ovoj se raspravi nje
gova velika reputacija ne bi smjela pozivati kao svjedok.
Osobno se ne slaem s ovim ocjenama i ukratko u objasniti
zato.
Kao prvo, ove definicije matematike su preu-ske. Nemo
gue je, naravno, zanijekati da je jedan od naj osnovni jih
elemenata u Galileijevu razmiljanju bio geometrijski pris
tup kinematikim problemima. On uvijek nanovo hvali mo
geometrije nasuprot logici. I geometrija je ostala primarno
orue u prouavanju problema fizikog gibanja sve do po
etka X IX st. No unato velike vanosti deuktivne geomet
rije, ona nikad nije iscrpila mogunosti matematike. Iako
govorimo o hindusko-araipskim brojevima, Kinezi su zapra
vo bili prvi kojii su ve u X IV st. pr. n. e. mogli izraziti svaki
eljeni broj sa samo devet znakova, ma kako velik on bio.
Kineska matematika, koja je slijedila iraniju babilonsku
tradiciju, bila je uvijek, kao to je ve spomenuto, preteno
aritmetika i algebarska, i stvorila je takve pojmove i meto
de kao to su vrijednosti decimalnog mjesta, decimalni irazlomak i decimalna metrologija, negativni brojevi, analize ne
odreenih veliina, metoda konanih diferencija, kao i rje
enje numerikih jednadbi viega reda. Kinezi su ve rano
izraunali vrlo tone vrijednost broja t. Matematiari iz raz
doblja dinastije Han poznavali su Homerovu metodu za iz
raunavanje korijena viih potencija. Trokut binomnih koe
ficijenata, kao to smo vidjeli, smatran je u Siyuan Yujian iz
1303. neim ve davno poznatim. U X I I I i X IV st. prednjaili
su kineski algebiristi, kao to su arapski matematiari pred
njaili u toku prethodnih stoljea i kao to je pred tisuu
godina to bio sluaj s indijskim matematiarima kad su

46

izumiili trigonometriju. Kada se kae da su Victa i Newton

mogli sami izmisliti svaku algebru koja im je trebala, onda
to nije samo nekritiko oboavanje genija, to jc neto jo
gore; to je povijesno netono, jer je poznat utjecaj aziiskog
naina raunanja na evropske matematiare u 'kasnom sre
dnjem vijeku i u renesansi. I kad se poblie razmotre meu
sobni utjecaji, postaje oito da je Kina, izmeu 250. g. pr. n.
e. i 1250, g. n. e. usprkos izolaciji i zaprekama, na podruju
matematike dala vie nego to je primila.
Drugo. Primjena euklidske geometrije na astronomiju
u Ptoleinejevom sustavu nije ba znaila dobitak. Osim i
njenice (to neki O'd ovih pisaca iz neobjanjivih razloga za
boravljaju) da je sinteza koja je iiiz toga proizala bila zapra
vo objektivno pogrena, ona je zapadni sviiet srednjega vije
ka zatofla u tamnicu vrstih kristalnih nebeskih sfnra. Ova
kozmologija bila je neusporedivo naivnija i ogranienija od
beskonanih praznih prostora kineske huntian* kole ili bu
distikih filozofa ralativista. Vano je shvatiti da je kineska
misao u svom nazoru na svijet i povijest bi Ja uvijek mnogo
matovitija od evropske. Osnovna naela Huttonove geologi
je postavio je ve Shen Gua potkraj X I st., ali ito je bila
samo dopuna razmiljanjima o vulkanskim pojavama, koja
se javljaju od IV st., ona o sang tian ili planinama koje su
jednom bile na morskom dnu. Ideja o procesu evolucije koji
ukljuuje drutvenu kao i bioloku promjenu esto se su
sree kod kineskih filozofa i uenih ljudi1 sklonih znanosti,
iako je taj proces ponekad bio zamiljan kao niz obnova i
katastrofa. Pirema indijskoj filozofiji svijet se obnavlja na
kon katastrofa i raspada u mahakalpama koje se ponavljaju.
Odjek ove otvorenosti duha osjeamo i u proraunima Yi
Xinga (oko 724. g.) kojima je odredio datum posljednje oipe
konjukaije. Naao je da je to bilo 96 961 740 godina ramije,
to se bitno razlikuje od 4004. g. pr. n. e. u est sati uveer.
Tree. Definicije znanosti koje iz ovog proizlaze takoer
su vrlo uske. Mehanika je uistinu bila prva meu modernim
znanostima. Sve su znanosti nastojale oponaati mehaniki
primjer, pa je isticanje grke deduktivne geometrije kao
osnovne moderne znanosti bilo u stanovitom smislu oplavdano. Ali to nije isto to i rei da se cijela znanost sas
toji od geometrijske kinematike. Sama modema znanost
nije ostala unutar ovih kartezijanskih granica, jer su teorija
polja i pojam organa u biologiji znatno izmijenili raniju me
*
Hun se .moe prevesti
kaotino; tian je ne*bo (op . ur.)

kao:

raspl-iniuto, neodreeno,

m aglovito, nejasno,

47

hanicistiku viziju svijeta. Ovdje je poznavanje magnetskog

fenomena imalo golemu vanost, a upravo je to ono to je
Kina darovala Evropi. Iako ne znamo kojim je putem to
znainje stiglo u Evropu, znamo da se javilo u Kini vrlo ra
no. Onii koji bii eljeli vjerovati da je Evropa do tog otkria
dola samostalno morali bi to i dokazati, injenica je da zna
nost ima i druge vidove koiji ne proizlaze iz geometrijske teo
rije. Prije svega, besmisleno je tvrditi da su na ideju o stal
nom, jednakom, apstraktnom redu i zakonima kojima se
mogu objasniti promjene u svijetu, doli samo stari Grci. Za
drevne Kineze dao je bio red u prirodi, a chang dao je bdo
^nepromjenljiv put. Svaka prirodna pojava, kae knjiga
Ji Nizi iz IV st. pr. n. e., je proizvod yina i yanga i ima svoj
odreenii sastav i kretanje u odnosu prema drugoj stvari u
mrei odnosa u prirodi. Gledajte na stvari, pisao je Shao
Yong u X I st., sa stajalita stvari i vidjet ete njihovu pra
vu prirodu; gledajte na stvari sa svog stajalita, i vidjet e
te samo vlastite osjeaje; jer priroda je neutralna i jasna,
dok isu vai osjeaji puni predrasuda ii tame. Organski uzo
rak u prirodi je za srednjovjekovne Kineze bio li, i odraa
vao se u svakoj podreenoj cjelini ikao ovaj ili onaj wu li
pojedinih stvari ili procesa. Budui da je kineska misao bila
u svim razdobljima izrazito organicistika i depersonificirana, Kinezi nisu smatrali da zakoni potjeu od nekog nebe
skog zakonodavca. Uostalom, to nisu mislili ni istarii Grci.
Lako je mogue dokazati da je shvaanje o prirodnim zakoni
ma bilo konano priznato tek u renesansno doba.
Kinezi su, meutim, svrstali prirodne pojave i nainili
izuzetno precizne znanstvene instrumente za to doba, da bi
mogli promatrati ii biljeiti s ustrajnou kakva se malokad
susree. Ako i nisu upotrijebili hipolteze modernog tipa (to
nitko, pa ni Evropljani u srednjem vijeku nisu uinili) oni su
stoljeima eksperimentirali i dobivali rezultate koje su mogli
po volji ponoviti. Pogledamo li popis razliitih znanstvenih
djelatnosti, teko emo shvatiti da im je itko mogao uskrati
ti priznanje kao bitnim komponentama svjetske znanosti
biologije i kemije, astronomije i fizike osim ako to nije
bila neka instinktivna pristranost.
Stari kineski izraz za znanost, , koji se i danas upo
trebljava, znai znanje koje klasificira. Prvi katalozi zvijez
da, vjerojatno prije Hipairha, bili su poeai povijesti znanonosti u Kini. Ovo znaenje rijei zatim je potkrijepljeno ni
zom racionalnih farmakopeja to zapoinje djelom Shennong
Bencao iz II st. pr. n. e. To je pomoglo u stvaranju temelja

48

naeg znanja o kemijskom afinitetu preko teorije polamosti

(yi) i kategorija (lei) ikoje nalazimo u raspravama, kao to
je, na primjer, Cantong Chiwu Xianglei Biyao V st. Ako
je tisuu godina prije Scheinera ii' Sydenhama napravljena
klasifikacija pojave parhelija na nebu (Jin Shu) i klasifikacija
bolesti ljudi ii ivotinja na zemlji (Zhu Shi Bingyuan), to je
samo dokaz da su Kinezi dobro svladali ovaj osnovni oblilk
znanstvene djelatnosti. Moda se pogled na znanost to je
ovdje kritiziram oslanja suvie jednostrano na astronomiju,
a zanemaruje biologiju, mineralogiju ii kemiju.
A sada neto o spravama. Da su Grci u razdoblju halenizma mogli nainiti vrlo sloene znanstvene instrumente,
dokazuje rijedak, zapravo jedinstven prim jer naprave za ra
unanje naen pokraj grkog otoka Antilkithire. U toku pr
vih petnaest istoljea nae ere izrada instrumenata u Kini
bila je mnogo naprednija od onog to je Evropa mogla poka
zati. To dokazuje seizmograf i mehaniki sat. Izum satnog
mehanizma bio je zapravo izravno povezan s kineskim nai
nom razmiljanja za koji ne postoji planetarni model. Ni
iedno stvarno tijelo ne kree se po ekliptikiim koordinatama,
dok su deklinacijske krunice prave putanje kretanja, pa
je ekvatoirijalno-pOlami sistem bio izravan poziv na konstru
iranje planetarija to se okretao na mehaniki pogon. I
modama se poziciona astronomija koristi kineskim ekvato
rijalnim koordinatama, a ne ekliptikim koordinatama sta
rih Grka. Nemojmo se, meutim, ovdje ograniiti na astro
nomiju, jer se cijelo bogatstvo naprednih itehnika moe na
i u alkemijskim raspravama kojima obiluje Dao Zang.
I ovdje je, naravno, tono i neumorno promatranje, je
dan od kamena temeljaca znanosti. K oje biljeke iz antike
kulture danas ivo zanimaju iradio-astronome? Nita od onog
to dolazi iz Grke, ve samo popisi nova, kometa i meteora
kineskih astronoma inovnika. Oni su ustanovili (najkasnije
do V II st. stalnu pravilnost chang ze) da su repovi kometa
usmjereni suprotno od Sunca. Renesansni astronomi, koji su
se toliko prepirali oko prvenstva u prouavanju Sunevih
pjega, biili bi prilino iznenaeni podatkom da su ih kineski
astronomi ve od I st. pr. n. e. ne samo promatrali, ve i
unosili u zapise to su sauvani sve do naih dana. Kada je
Kepler napisao novogodinje pismo o heksagonalnom obliku
kristala snjenih pahuljica 1611. g., nije znao da njegov suvre
menik Xie Zailhang razmilja o istoj stvari, ali ne kao o ne
em novom, nego kao o injenici koja je ve poznata i o
4 Kineska znanost i Zapad

49

kojoj se ve raspravljalo od uljezima otkria, koje se pripisuje

Han Yingu u II st. pr. n. e. Traimo li porijeklo postupka za
razbijanje oblaka u slinosti kristala snjenih pahuljica i kri
stala razliitih soli i minerala, neemo ga nai u Wilckeovim
eksperimentima iz X V III st., ve u otroumnim promatra
njima Zhu Xia iz X II st. Oito je, dakle, da se osiim boga i
dao bavio geometrijom, a Evropljani nisu bili jedini koji siu
mogli slijediti njegove postupke u ivim i neivim oblicima.
I na kraju, ako je potrebno spomenuti primjer iz biologije,
sjetimo se sjajnog empinikog otkria avitamimoze lijenika
Hu Sihuia u X IV st.
Stupanj tonosti pri promatranju takoer je vaan. Ri
je je zapravo o bitnoj karakteristici kvantitativnog mjere
nja, to je jedna od osnovnih garancija prave znanosti. U
starim astronomskim popisima zabiljeeni su poloaji zvi
jezda u stupnjevima; inenjeri hidraulike paljivo u biljeili
koliine mulja u rijekama u I st. pr. n. e., a farmaceuti su
rano razvili sustav doziranja. Ali drugi, manje poznat prim
jer, jo vie zapanjuje. Bilo je to oitavanje podataka po
mou brojanika i kazaljke, ija je uloga u modernoj zna
nosti odluujua. Istraivanja su pokazala da su u srednjem
vijeku, izmeu V III i X IV st. to imali samo kineski instru
menti. Rije je o iglama magnetskih kompasa, koje su prvi
put upotrebljavali geometri, zatim pomorski kapetani bar
jedno stoljee prije Evrope. Vana je injenica da su Kine
zi razmiljali o uzroku magnetske deklinacije mnogo prije ne
go to su Evropljani uope znali za magnetsku usmjerenost.
Tako je konaan oblik geometrijskoga kompasa imao dva
dodatna kruga oznaka. U jednom vrijednosti kolebaju oko
7,5 istono, a u drugom oko 7,5 zapadno. Oni svjedoe o
nekadanjim opaanjima deklinaoije, najprije prema istoku,
oko 1000. g., a zatim prema zapadu. S razlogom vjerujemo
da ovo zbunjujue otkrie potjee iz IX ili X st. i do njega
ndkad ne bi bilo dolo da promatrai s izuzetnom tonou
i potenjem nisu oznaavali istinski put ligle. Oprav
dano moemo usporediti ovu principijelnost s otkriem iner
tnih ili plemenitih plinova, to su ih mnogo kasnije otkrili
Rayleigh i Ramsay (mjehurii to su ih drugi pripisivali po
greki' u eksperimentu ili ih jednostavno zanemarili). Pote
nje valja istaknuti zato to ono nije toliko dolo do izraaja
kad su Evropljani otkrili ovu pojedinost etiri ili pet stoljea
kasnije; mogli bisimo rei da su ovi posljednji imali veu to
leranciju grdke i da su ee zadovoljavali nepotpunim rezulta
tima (otprilike). Povijest magnetske deklinacije na Zapa-

50

du zasjenjuje injenica da su konstruktori kompasa usklai

vali instrument, postavljajui brojanik ukoso tako da bi oi
tovanje bilo tono, kao i injenica da o ovom predmetu nije
napisano nita ili vrlo malo do X V I st. Isto je tako Robert
Norman obiavao natimavati svoj kompas kako bi prisliio
iglu da stoji vodoravno, dok jednog dana nije izgubio strplje
nje i ispitao to toi zapravo nije u redu, i tako ponovno ot
krio magnetsku mklinaciju.
Potovaocima starih Grka k oji ele sauvati evropsku
superiornost valja napomenuti da Grci zapravo nisu bili eksperimentatori. Kontrolirani eksperiment je sigurno najvee
metodoloko otkrie znanstvene revolucije u renesansi i ni
kad se nije moglo uvjerljivo 'dokazati da iga je iitko prije u
Evropi potpuno shvatio. Ne namjeravam tvrditi da ova ast
pripada srednjovjekovnim Kinezima, koji su se, u teoret
skom smislu, veoma pribliili, a u praksi ak esto i pre
maili evropska ostvarenja. Kineski su Ikeramiairi posveivali
bez sumnje veliku panju temperatura' te reducirajuim i oksidirajuim svojstvima plinova u pei, ali o tome sada ne
bih govorio. Potovaocd starih Grka vjerojatno bi i nepro
lazno vrijedne proizvode lonara iz razdoblja dinastije Song
svrstali u one neprimjetne male tehnologije, jer je to bilo
sve to siu izvanevropske kulture po njihovu miljenju mogle
postii. Zato bih radije naveo druge primjere. Naziv kame
ne lastavice, to ga je Du Wan dao fosilima brachiopoda,
svjedoi da je htio pokazati Ikako su one, ako su ikada polet
jele, pale zbog procesa raspadanja. Zatim niz farmaceutskih
eksperimenata to su ih na ivotinjama izvodili alkemiari
od Ge Hionga do Chan Zhiixua. Tu su i mnogobrojna ispitiva
nja pojave rezonance zvona i ica to su ih objavili strunja
ci za akustiku. Zatim sustavno ispitivanje jaine materijala
koje se, prema dokazima, obavljalo prije izgradnje mostova
na dugim nosaima preko estuarija Fujiana. Moemo li vje
rovati da b i tako sloene sprave kao to su satovi sa zapinjaem povezanim s vodeninim kolom, ili velik dio tekstil
nih strojeva, bili konstruirani bez dugih stoljea eksperimen
tiranja u radionicama? iPisanih dokumenata o tome nije osta
lo, to je i razumljivo u jednoj srednjovjekovnoj knjikoj
kulturi. Ni jedan eksperiment nije izveden na izoliranim i
pojednostavljenim predmetima, kao to je kugla koja se
kotrlja kosinom, to je bilo karakteristino svuda za predrenesansno razdoblje.
Ne kaem da grka preparatio evangelica nije zauzimala
bitno mjesto u povijesti modeme znanosti. elim rei da su

51

moderne egzaktne i prirodne znanosti neto mnogo vee i

ire nego euklidska geometrija i ptolemej-ska matematika
astronomija; mnogo drugih rijeka slilo se u njihovo more.
Ovo to kaem moda nee zadovoljiti matematiara ili fi
ziara, uvjerenjem kairteizijanca. Po zanimanju sam biolog i
kemiiair, velik potovalac Bacona i ne smatram da samo
ona otrica kojom je izvren galilejevsiki prodor ini cijelu
znanost. Ono to je pomoglo da se iskristalizira primjena ma
tematike nia hipoteze proizale iz eksperimenta, kad su za
to drutveni uvjeti biili povoljni,, ne iscrpljuje samu bit zna
nosti. Ako je mehanika bila primarna znanost, bila je primus inter pares. Ako su nebeska i zemaljska fizika stekle
ratne poasti u renesansi, ne treba ih zamijeniti s ciijelom
armijom znanosti, koja osim njih obuhvaa mnoge hrabre
pukovnije.
Otrica, ali ne cijela znanost. Razmiljajui kaiko da na
to b olji nain prikazem situaciju, dosjetio sam se da bi mo
da trebalo jasnije razlikovati faktore koji su izravno utjecali
na povijesnu genezu moderne znanosti, od onih koji siu se
javili kasnije, nakon galilejevskog prodora. Jasnije valja raz
graniiti i znanost od tehnologije.
Nacrtajmo, dakle, kvadrat razdijeljen na
---------------- etiri jednaka pregratka: znanost okomito lije
vo, a tehnologija okomito desno; igornji pregratci predstavljaju izravnu povijesnu genezu dok
donji predstavljaju kasniju nadogradnju. Raz
motrimo sada lijevii gornji pregradak. Stari G.r---------- ----- ci su najvie pridonijeli, jer su euklidska edulktivna geometrija i ptolemej-ska astronomija,
sa svim to se ovdje razumijeva, bile svakako najvaniji fak
tor pri stvaranju nove ili eksperimentalne znanosti. Iako
iin je dosta toga prethodilo, ne smijemo potcijeniti njihovu
osnovnu originalnost. Osim Ptolemeja i Arhimeda, Zapad u
antiko doba, openito govorei, mje poznavao eksperimenti
ranje. Ovom pregratku pripada doprinos Azije svjetskoj zna
nosti. Ne samo da moramo ostaviti mjesto za algebru i osnov
ne numerike i raunske tehnike, ne smijemo zaboraviti va
nost magnetizma, a zasluga za poznavanje pojava s ovog pod
ruja pripada iskljuivo kineskoj kulturi, ikoja je preko Gilberta i Keplera tako snano utjecala na Zapad. Moramo se
takoer prisjetiti da je preuzeo kineske ekvatorijalne
koordinate. Dakle, u ovom su pregratku Grci nadmoniji.
U desnom gornjem pregratku situacija je potpuno druija. Kad je rije o tehnologiji, utjecaj Azije (naroito Kine

52

za) prije i u toku renesanse bio je golom. Dovo-ljno je da

spomenem ve spomenutu konjsku ormu, tehnoloigiju dobi
vanja eljeza i elika, otkrie baruta d papira, zapinja me
hanikog sata, osnovne strojarske naprave kao to su prije
nosni remeni, lanani prijenos i standardna metoda za pre
tvaranje rotacionog u pravocrtno gibanje, kao i neke naviga
cijske tehnike kao to je bona sjekira i kormilo na krmenoj
statvi. Udio u tome imala je i Aleksandrija.
Pogledajmo donje pregratke. U njih emo svrstati dosti
gnua azijskih kultuira koja, liako nisu genetski vezana za pr
ve korake moderne znanosti, nita manje ne zasluuju nau
pohvalu. Ona mogu, ali ne moraju biti izravno genetski po
vezana s dostignuima moderne znanosti poslije renesanse.
Primjer izravnog utjecaja je kineska doktrina o beskonanom
praznom prostoru umjesto vrstih kristalnih nebeskih sfera,
ali ona je dola do izraaja tek u razdoblju nakon Galileija.
Od primjera kasnijih utjecaja je vailna teorija u fizicii u
X V III ,st., koja je razradila ideje karakteristine za Kinu,
ali se nije izravno na njima temeljila. Tu su zatim zapisi iz
drevne i srednjovjekovne Kine kojima se danas koriste radio-astronomi. Na isti se nain, atomistika teorija, a ne ma
tematika, pokazala duom kemije, koja se pojavila mnogo
kasnije od fizike. Razradila je vrlo otroumne ideje Indijaca
i Arapa i nesvjesno ih upotrijebila za svoju osnovu. Prim
jer pomanjkanja svakog utjecaja bio je seizmograf kakav
se upotrebljavao u Kini od II do V II st. Iako je predstavljao
znaajno dostignue, gotovo je sasvim sigurno da nije bio
poznat evropskim uenjacima, konstruktorima seizmografa
poslije renesanse. Isti je sluaj s kineskim sustavima biolo
ke i patoloke klasifikacije, koji su Linneu i Sydenhamu os
tali potpuno nepoznati. Meutim, :i njih tako valja prouiti,
jer nakon zavrnog rauna znat emo ime je svaka ci
vilizacija pridonijela opam .ljudskom napretku. BiiLo ibi
nepravedno oekivati da je svaka znanstvena ili tehnoloka
djelatnost trebala biti doprinos evropskoj kulturi. Ono to se
dogodilo u drugim civilizacijama samo je po isebi vrijedno
prouavanja. Mora li povijest znanosti biti neprekinuta nit
povezanih utjecaja? Ne postoji li jedna idealna povijest ljud
ske misli ii znanja o prirodi u kojoj svako nastojanje moe
nai svoje mjesto, bez obzira na utjecaje koje prima ilii
prenosi? Na kraju e moderna svjetska znanost, povijest i
filozofija svjetske znanosti sve obuhvatiti.
Preostaje nam jo da trimo sadraj desnoga donjeg
pregratka. Rije je o tehnikim izumima koji siu, katkad kao

53

ponovno otkrie, postali samo sastavni dio moderne teh

nologije nakon renesanse. Kao primjer mogao bi posluiti
brod koji pokreu kotai s lopaticama. Ali podatak je nepou
zdan, jer ne znamo jesiu se evropska ostvarenja takvog bro
da osnivala na bizantskoj ideji, ikoja niilkad nije bila ostvare
na, ili na mnotvu praktinih dostignua ostvarenih u K i
ni u toku prolog milenija. Diferencijalni zupanik bio bi bo
lji primjer. Iako su ga u drevnoj Kini imala kola koja poka
zuju jug, gotovo je sigurno da ga je Evropa samostalno po
novno otkrila. To se moe rei i za kineske metode proiz
vodnje elika pretaljlivanjem i izravnom oksidacijom lije
vanog eljeza. Iako mnogo starije od evropske ome metalur
gije, one nisu mogle utjecati na nju. Ako je i dolo do utje
caja, eto je jo uvijek neizvjesno, to je bilo tek znatno posli
je renesanse. Na isti nain bilo bi nerazborito govoriti o
vrstoj vezi izmeu taljenja elika u loncima (Huntsmaoov
postupak) i starog indijskog postupka wootz.*
U ovom sam razmatranju pokuao dati opinio concilit rix
i prijatelj ski se obratiti onima ikojii su moda bili iznenaeni
mojim objektivnim stavom prema evropskim pretenzijama.
Ako razmislimo o svemu ovom, kao to predlaem, osjetit
emo potrebu da priznamo neke vrijednosti, a to je vrijed
nost onoga to je kasnije omoguilo1galilejevski prodor, vri
jednost onoga to je kasnije postalo sastavni dio moderne
znanosti1i posljednju, ali zato me. najmanju, vrijednost onog
to je preostalo i to druge civilizacije takoer ini vrijed
nim prouavanja i divljenja kao to iini evropsku.
Pogreno gledanje to ga ovdje kritiziram, dolazii do
izraaja u upotrebi posvojne zamjenice u mnoini. Neki za
padni povjesniari znanosti neprestano govore o naoj mo
dernoj kulturi i naoj visokoj civilizaciji (poitcrtao auitor).
The Edge of Objectivity (Na rubu objektivnosti) jo jasnije
otkriva raspoloenje s kojim neki pristupaju komparativnom
prouavanju ljudskh nastojanja da shvate prirodu i ovladaju
njome:
Iako je nae doba ispunjeno nemirom, ono to se danas
dogaa nije konani ispit mudrosti za dravnike i vrline za
narode. Teka kunja zapoet e kada orue moi, koje ic
stvorio Zapad, potpuno padne u ruke ljudi koji ne pripa
daju Zapadu, ve drugoj kulturi i drugoj vjeri, koje u njih
*
Itndiijsfci elii'k (pojavio se u srednjem viijeku u
Daniasika bio poanat kao damascemslki (u naoj narodnoj
meiskinja). Kasnije, u 17. st., taj se eLilk prodavao na tritu
iili w ooz (prdim. prev.).

54

zapadnoj Etvtrapi preko

ipjesmi salblja depod im enom wototz

nisu razvile zapadnjaki osjeaj odgovornosti prema povije

sti ovjeanstva. Svjetovna batina kranstva jo uvijek
donekle sputava svijet, koliko god je postaia moralizatorska,
s jedne strane, i svela se na ivotarenje, s druge strane.
Ljudi s drugim tradicijama mogu prihvatiti, kao to to i
ine, nau znanost i tehnologiju, ali ne i nau povijest i
vrijednosti. to e se dogoditi onog dana kad Kina bude
imala bombu? A Egipat? Hoe li se na Istoku pojaviti Aurora s ruiastim tracima ili Nemeza?
Ovo je zaista na rulbu razmiljanja i moglo ibi dovesti i
taoce u jadno ii nedostojno stanje duha, u kojem bi se strah
nadmetao s osjeajem vlasnitva. Bilo bi, naravno, bolje
priznati da su narodi azijskih kultura taikoer pomogli pri
postavljanju temelja matematike i svih znanosti u njihovu
srednjovjekovnom obliku d na taj nain stvorili uvjete za
gaililejevski iprodor, koji se dogodio u povoljnoj drutvenoj
i ekonomskoj (renesansnoj sredini. Bdtlo bi, naravno, bolje
posvetiti vie panje povijesti i vrijednostima izvanevrop
skih civilizacija Ikoje su, zapravo, isto toliko uzviene i za
nosne ikao i naa. Odbaciimo taj intelektualni ponos s koijim
se hvalimo da smo mi odabrani narod i da je mudrost ro
ena s nama. Budimo ponosni na povijesnu injenicu koju
nitko ne moe porei, da je moderna znanost nastala u Ev
ropi i samo u Evropi, ali ne traimo zbog toga stalne pov
lastice. Ono to je nastalo u Galileijevo doba bio je svjetski
paladij, spasonosno svjetlo prosvjetiteljstva za sve .ljude bez
obzira na rasu, vjeru ili domovinu, gdje su svi ljudi pozvani
da sudjeluju. Hoemo modemu svjetsku znanost, ne samo
zapadnu znanost.

55

Znanost i kineski
utjecaj na svijet*
i
U svim civilizacijama postoji istii obi
aj: oni 'koji se rastaju sa ivotom odreuju nasljednike svo
jih zemaljskih dobara koja ise, kad je taj in potvren zako
nom, zoivu ostavtina. Za ranija djela koja u naslovu sadre
taj pojam, dzraz je bio prikladan jer su civilizacija i jezik
stare Grke i carskog Riima u povijesnom sm islu ve o
davno mrtvi. Tekoe, naravno, nastaju !kada taj iziraz tre
ba upotrijebiti za civilizaciju koja jo uvijek ivi. Ako je
istina da je sanskrt mrtav jezik, indijska je kultura u cje
lini virio iva. Isto tako i kineska kultura. Kineska civilizacija
zapravo nije nikad bila ivlja nego to je danas.
Tko je, prema prvobitnoj zamisli, morao biti nasljed
nik ostavtine? N ije li se razumijevalo da je to modema
zapadna civilizacija koja se brzo ifri svijetom, predodree
na da istisne sve kulture koje se ne temelje na evropskom
kranstvu? Zato se iniiio besm islenim pisati evropsko nas
ljedstvo kad je jedino Evropa uvar besm rtne istine.1 Ma
lo je vjerojatno da ova neizravna pretpostavka danas ima i
kakvu vrijednost.
Prvi p u t objavljeno u T he Legacy o j China (K ineska ostavtina), Oxford,
'
Ovako je m iljenje o evropskom naslijeu esto kod uen jak a na Zapadu.
Costa Rrochao je, n a (, napisao: Ono to pokree snage koije danas
d jelu ju pro tiv na u Azji S Africi tisuljetna je m rn ja to je istonjaki diuh
Azije gaji prem a posljed n jim bakljam a zapaidne civilizacije, to jo .uvijek gore
u tim predjelim a. Ono to on ne podnosi jako je i izbavljujue svjetlo ijedne
k u ltu re ko ja alsftie graansku m oralnu slobodu ovjeka nasuprot tiranija k a
sta, koja se nalazi u osnovi svih istonjakih filozofija. To objanjava kako je
1964.

56

Moderna znanost stvorila je meunarodnu, svjetsku

kulturu, kulturu avijatiara, inenjera i biologa. Iako je
nastala u Evropi, ii samo u Evropi, ona je graena na tem elji
ma srednjovjekovne znanosti i tehnologije, ije je porijeklo
veim dijelom izvanevropsko. Zato moramo definirati nae
nazive. Opoimitelj je ovdje civilizacija s neprekinutom
ivom tradicijom, duom od iijedne druge (osim moda Izrae
la), 'kojoj ne prijeti opasnost od propasti. Nasljednik je
cijeli svijet, ii sve zemlje kao njegovi sastavni dijelovi, a ne
samo jedna Evropa koja bi se udo-stojila preuzeti nekoliko
egzotinih proizvoda od perifernih naroda. Svalki narod do
nosi modernom svijetu svoja razmiljanja, otkria i izu
me. Jedni su, moda, bogatiji od drugih, ali svi mogu d ele
sudjelovati u svjetskoj raspravi o primjenjcrnoj matemati
ci, svaik vjeran vlastitom jezinom i filozofskom nasljeu,
odakle drugi mogu mnogo toga nauiti. Metafora o nasljeu
zaista ne odgovara naoj svrsi, jer se ovdje proces nasljeiva
nja sastoji od niza uzajamnih meusobnih utjecaja ikoji tra
ju vie od dvadeset stoljea. Viie bi odgovarala neka druga
slika, slika na ikojoj se velike rijeke prole znanosti i tehno
logije ulijevaju u ocean moderne prirodne znanosti, tako da
su svi narodi bili oporuiteljii, a sada su svi nasljednici, svaki
na svoj nain.
Osim toga, povijest znanosti i tehnologije ne treba se og
raniiti na Evropu i na ono to je Evropa prihvatila. U
toku prvih etrnaest stoljea kranske ere, kao to emo
vidjeti u ovom izlaganju, Kina je dala Evropi pravo obilje ot
kria i iziuma.2 Zapad ih je prihvatio, a da vrlo esto nije
imao jasnu predodbu o tome gdje su ona nastala. Tehniki
izumi su, naravno, putovali bre i dalje od znanstvene misli.
Ali, usprkos svemu, ova su otkria i izomi na poetku mo
derne zinanostii u doba renesanse imala znatan utjecaj, koji

bilo mogue ida udesnu tehnologiju zapadne civilizacije potpuno usvoje n aro d i
od granica Ajzije d o dalekog Japana, a da p ri tom e ne prom ijene stvora filozof
ska i vjerska shvaanja o ivotu. ini ise da su se Kina, R usija, In d ija i Ja
pan, da nabrojim sam o vee zem lje, (koristile je d in o eiksperimentaindm znano
sti/ma nae oitviliizaoije d a se n aoruaju d oprem e 'kalko foi naposljetku razorile
sve to je n jo j, plem enito d bdftmo, njepin duh i njezin moral. i{Henri le Navi
gateur, Lisabon, 1960, str. 34.) !Ne |treba m isliti da je ovaj ovdmtzam svojstven
samo Portugalcim a drugim Evropljanim a. Slinu izjavu moemo naa kod
C. C. GdlLispie, The Edge of Objectivity: an Essay in thc History of Scientific
Ieas, Princeton, I960, s-tr. 8.
2
Nemogue je navesti tono poglavlje i odlomak za svaku tv rd n ju u ovom
poglavlju. iMmostvo referenci ja o (kineskim i zapadnliim djelim a, ujedno i1 n a ki
neskom pism u, moe se nai1 u djelu J. iNeedhamiai i suradnika: Wang Linga
(Wang Cbing-Niimg), Lu Gwed-Djenai, H o Ping-Ya, Keninetha R obinsona, Tshao
Thion-Chhma i d ru g ih , Science and Civilisation in China <7 svezaka u 12 drijelova, Cambridge, 1954). Drago m i je da ovom prilikom m ogu zahvalijti m ojim
kineskim p rijateljim a d suradnicim a bez Ikojih ovo dijelo ne b ih m ogao ostvariti.

57

(
se jako osjeao sive do u XVIII stoljee. Stigli smo do po
etka modernog razdoblja kada znanost postaje oipe svjet
ski .pothvat u kojem Kina sudjeluje zajedno is ostalim kul
turama. Ako je potrebno rastumaiti izraz ositavtina u
njegovom prvobitnom sm islu, moramo nau panju usm je
riti na one faktore kojii .su izravno utjecali na povijesnu gene
zu moderne znanosti, a iskljuiti one faktore koji su se
javili nakon galillejevskog prodora u ranom XVII st. Upo
trijebimo li ovaj izraz u njegovu irem smislu, kao to smo
ve ranije uinili, moemo govoriti o doprinosu Kine svije
tu u svim razdobljima. Da bismo objasnili to ovo znai,
moramo razlikovati ne samo ono to je iiz Kine preneseno
u doba prije i poslije renesanse ve maramo 'razlikovati i
znanost O'd tehnologije.
Nema sumnje da su stari Grci najvie pridonijeli u po
etnim stadijima moderne znanosti, kada su mehanika, di
namika, nebeska fizika i geofizika stekle moderan oblik.3
Eukhdslka deduktivna geom etrija ii Ptolemejeva planetarna
astronomija, sa svim onim to se tu razumijeva, brille su
glavni faktori pri nastanku nove ili eksperimentalne zna
nosti. Iako joj je mnogo toga prethodilo, ne sm ijem o potcijenitii njenu bitnu originalnost. Unato Ptolemeju i Arhimedu, u starom vijeku nije se mnogo eksperimentiralo, ali
je azijski utjecaj svakako bio prisutan u doba odluujueg
piro'dora. Osam algebre, numerikih i raunskih tehnika (na
primjer, indijski brojevi, indokineska nula, kineska vrijed
nost decimalnog m jesta, u srvom najdrevnijem obliku), Kina
je dala osnove magnetizma. Ovo podruje prouavanja, o
kojem emo kasnije neto viie rei, bitno se razlikovalo od
onih podruja kojima se bavila grka fizika. Utjecaj koji
su dostignua s ovog podruja imala na poetku stadija
moderne znanosti, preko Gilberta i Keplera, b io je od vital
ne vanosti. Znaajan je bio i utjecaj Kine na praktinu as
tronomiju. Tycho Brahe usvojio je kineske nebeske koordina
te.
Kineski utjecaj na podruju tehnologije prije i za vri
jeme renesanse takoer se snano osjea. Izmeu ostalih
dostignua spomenut em o uspjenu konjsku ormu, tehno
logiju dobivanja eljeza i elika, izum baruta i papira, meha
niki sat, i osnovne strojarske naprave kao to su ramenski prijenos i lanani prijenos, zatim standardna metoda
3 O tam e je viie reeno u purvom poglavlju.

58

pretvaranja krunog u pravocrtno gibanje, m ost od segmentnih lulkova i dostignua na poiju nautike, kao kormilo na
krmenoj statvi. Svijet duguje mnogo vie relativno tihim
zanatlijama drevne ii srednjovjekovne Kine, nego alkemijskim
mehaniarima, iako isu (bili izraziti teoretiari.
Isto tako valja spom enuti dostignua azij-ske i kineske
znanosti Ikoija nisu bila izravno povezana s poecim a moder
ne znanosti, ali zasluuju nau panju. Oni mogu, ali ne
moraju biti (izravno povezani s razvitkom odgovarajuih
podruja m odem e znanosti u doba nakon renesanse. Moda
je najvanije kinesko otkrie iz ove skupine biio prvi uspje
ni postupak iimunizacije, iako se njegov utjecaj na Zapadu
osjetio relativno ikasno (potkraj XVIII i poetkom XIX sto
ljea). Cijepljenje protiv boginja, koje je prethodilo Jenneirovom cijepljenju, primjenjivalo se u Kini sasvim sigurno od
poetka XVI et. ili, ako je vjerovati predaji, od XI stoljea.
Cjepivo se sastojalo od vrlo male koliine iscjet'ka iiz gnoj
nih mjehuria boginje u nozdirvu osobe koj-u je trebalo imunizirati. Kineski su lijenici postupno pronali metode da
oslabe virus i tako postignu veu sigurnost tog postupka.
Porijeklo cjelokupne imunologije poiva na praksi srednjo
vjekovne kineske medicine.
Spomenimo jo jedan primjer izravnog teoretskog utje
caja koji je vezan za kozmologiju. To je stara kineska dok
trina o beskonanom praznom prostoru, nasuprot uenju
srednjovjekovne Evrope o vrstim kristalnim nebeskim sfe
rama. Utjecaj ove doktrine osjetio se, meutim, tek nakon
Galileijeva doba. Dostignue koje je kasnije postalo sastavni
dio m odem e znanosti bila bi valna teorija u ifizii XVIII sto
ljea, koja je uvelike razradila karakteristino kineske ide
je, a da o njima nita nije znala. Zatim su tu drevne sred
njovjekovne biljeke o novama i supernovama ikojima se ko
riste moderni radio-astronomi. Dobar primjer dostignua,
koje vjerojatno nije izvrilo nikakav utjecaj, bio bi seizmograf kakav se upotrebljavao u Kini od II do VII st. Iako je
to znaajno dostignue i predstavlja trajno nasljee u po
vijesti geologije, gotovo je sasvim sigurno da je bi!lo nepoz
nato evropskim znanstvenicima Ikoji su imali seizmograf u
Evropi nakon renesanse. Kineski sistem i bioloke i patolo
ke klasifikacije zauzimaju isto m jesto. Bili su potpuno ne
poznati1 Linnu i Sydemhamu, to ne umanjuje njihovu vri
jednost pri prouavanju. Tek kad nam je sve poznato, mo
emo utvrditi to je svaika civilizacija pridonijela ljudskom
napretku. Danas postaje jasno da je kineska srednjovjekov59

na anatomija bila mnogo naprednija nego to se najee

misli. Zapadni su anatomii stvorili o njoj zakljuale na os
novi nekoliko ilustracija tiskanih s ploa, jer saimi nisu
mogli proitati zapise i slijediti sloenu i detaljnu nomen
klaturu. Ali kineska anatomija nije utjecala na preporod i
razvitak anatomije u renesansnoj Evropi. To listo moemo
rei i za izuzetnu ilustratorsku tradiciju pm izradi farma
ceutskih prirunika, kao to je Ben Lao, ikoja je bila nkoliko stoljea ispred Zapada. Ove detaljne botanike ilustracije
bile su m nogo ibolje od evropskih i tek su u naie doba stekle
zaslueno priznanje.
I
naposljetku potrebno je spomenuti tehnike izume
koji su postali dio m odem e tehnologije nakon renesanse i
za koje ne moemo pouzdano rei da li su bili usvojeni ili
ponovno izumljeni. Takav bi primjer mogao biiti brod na ko
tae s lopaticama. Niije poznato jesu li se prvi evropski pri
mjerci osnivali na bizantskoj idejii, koja nikad nije bila
ostvarena, ili moda na brojnim kineskim dostignuima u
toku proteklog tisuljea, ili ni na jednom ni na drugom.
eljezni lanani visei m ostovi predstavljaju jo jasniji pri
mjer. Prvi opisi tih m ostova pojavili su se u Evropi potkraj
XVI st., a prva ostvarenja tek u XVIII st. kada se ve zna
lo za kineske m ostove koji isu, kao 'to nam je danas pozna
to, tada ve imali tisuljetnu tradiciju. Diferencijalni zupa
nik je bez sumnje otkriven sasvim nezavisno. U drevnoj
Kini on se nalazio ina kolima s likom ikoji pokazuje jug. Tek
su moderna povijesna istraivanja razjasnila konstrukciju
tih kola i malo ije vjerojatno da je ona nadahnula mehani
are kojii su na Zapadu ponovno izumili spomenuti oblilk
povezivanja zupanika. Kineski postupci dobivanja elika
pretaljivanjem i izravnom oksidacijom lijevanog eljeza,
premda mnogo stariji od evropske siderurgije, nisu na nju
imali nikakav utjecaj. Ako i jesu, to 'je jo uvijek neiz
vjesno, b ilo je to tek m nogo poslije renesanse. U kona
nim izjavama o nepostojanju utjecaja valja, meutim, bi
ti oprezan. U ljudskom komuniciranju postoje brojni si
uni i neprimjetni kanali. Naroito kad govorimo o ra
nijim razdobljima, nikad ne sm ijem o doi u iskuenje da
dogmatino odbijamo mogunost prenoenja. Ponekad se
pi-tamo je li ovjeanstvo ikad ita zaboravilo. Kola na jedra,
koja susreemo u Evropi u XVII st., bila su svjesno nainje
na prema tobonjem kineskom prototipu koji se, zapravo
od (tih kola znatno razlikovao, i moda su bila izvedena pre
ma modelu amca s rairenim jedrima to su, poduprti na
60

niskim drvenim ikolima, prenosili kovege drevnih egipatskih

bogova ili kraljeva kroz pustinju do njihovih grobnica. Is
kustvo nam pokazuje da je mogunost nezavisnih izuma ma
nje vjerojatna to dublje idemo u povijest. To ne moemo
zakljuiti na osnovi uvjeta u dananjoj znanosti, gdje se to
esito dogaa.
Zato, kada razmiljamo o ostavtini Kine, moramo ima
ti na umu tri razliite vrijednosti. Vrijednost onoga to je
izravno utjecalo na galilejevs'ki prodor, vrijednost onoga to
je kasnije postalo sastavni dio m odem e znanosti i vrijednost
onoga to nije imalo vidljiva utjecaja, ali to nije manje
vrijedno i ne umanjuje vrijednost kineske znanosti i tehno
logije. Sve tri spomenute vrijednosti zasluuju jednaku pa
nju ,i divljenje kao i evropska znanost i tehnologija. Sve ovi
si o definiciji nasljednika. Da ii je to samo Evropa, ili m o
d em a svjetska znanost, ili cijelo ovjeanstvo? Naglasio bih
da je neispravno oekivati ikato je svaka znanstvena ili teh
noloka aktivnost trebala pridonijeti napretku evropske kul
ture, a da uope nije potrebno dokazivati da je priredila
grau za modernu svjetsku znanost. Povijest znanosti ne
predstavlja samo neprekinutu nit povezanih utjecaja. Zar
ne postojii ekonomska povijest ljudske m isli i znanja o pri
rodi u kojoj svako nastojanje moe nai svoje mijesto, bez
obzira na utjecaj ikojem je bilo izloeno ili kojeg je vrilo?
Nisu li povijest i filozofija svjetske znanosti jedini istinski
nasljednici svih ljudskih nastojanja?
II
Toliiko o dugovanju Evrope Kini i njegovim iraznim zna
enjima. Nesporazumi su racieni, ali se nije pojavilo nita
bitno novo. Ipak bih elio istaknuti neto to smatram va
nim i paradoksalnim, i to, koliko znam, jo nigdje drugdje
nije bilo istaknuto. Ispravan naslov ovog poglavlja morao bi
biti Deset (ili dvadeset ili trideset) otkria (ili izuma) koji
su potresli svijet.
Da su kineski izumi i otkria postojali, ve je odavna
poznato, a da isu najvjerojatnije bili prenijeti jedan za drugim
u Evropu, moemo dokazati ili pokazati. Ali evo to je para
doksalno: dok su mnoga otkria, ak veina njih, potresla
zapadno drutvo poput potresa, kinesko je drutvo pokaza
lo udnu sposobnost da ih prihvati i da ostane relativno m ir
no. 0 tome u ponovno govoriti u zakljuku, poto neto vi
e kaem o utjecaju kineskih izuma na kinesko drutvo i
61

pokuam dati vjerodostojno objanjenje ovog zapanjujueg

kontrasta. Ovi<m sam rijeima samo elio upokoriti na osnov
nu ideju ovog poglavlja.
Openito rasprostranjena zabluda, koju je poeljno to
prije ispraviti, jest tvrdnja da su kineska dostignua bila bez
razlike tehnike, a ne manstvene prirode. Istina je, kao to
sam ve prije rekao, da je drevna d srednjovjekovna kineska
znanost bila zatvorena unutar granica ideografskoig jezika i
malo je toga prodrlo izivan tih granica. Ali, budui da su
praktini izumi bili jedino to je indijska, arapska i zapad
na kultura mogla preuzeti s podruja kineske kulture, ne
znai da su sami Kinezi uvijek bili sam o ogranieni empiiriari. Naprotiv, u drevnoj i srednjovjekovnoj Kimi postojao
je zbiir teorija o prirodi, eksperimenti su se sistem atski bi
ljeili, a m jerenja su bila esto iznenaujue tona. Istina
je da su kineske teorije tipino srednjovjekovne do kraja
njihova autohtonog razdoblja, jer renesanse, dakle i prim
jene matematike na hipoteze, u Kini niije bilo.
Ovo bism o mogli ilustrirati citatom:
Korisno je promatrati (rekao je barun Verulamski)
snagu, vrline i posljedice otkria. Nigdje se to tako dobro
ne vidi kao na primjeru onih triju otkria koja su bila ne
poznata starom vijeku ii, premda isu novijeg datuma, njihovo
porijeklo je mrano i neslavno. To su tisak, barat i magnet.
Ova tri izuma potpuno su izm ijenila lice svijeta i postojeu
situaciju: prvi u knjievnosti, drugi u ratu, a trei u more
plovstvu; otuda su proizale tolike nebrojne promijene, da,
ini se, ni jedno carstvo, ni jedna isekta, ni jedna zvijezda
nisu snanije utjecali na ljudsko drutvo od tih izuma s
podruja mehanike.4
Kasnile su neki strunjaci, od kojih foi se oekivalo bolje
poznavanje ovog predmeta, bili, sasvim zadovoljni injeni
com da je porijeklo ovih otkria mrano i neslavno. Tako
J. B. Bury, opisujui nesuglasice u renesansi izmeu po
bornika starih i novih, kae da su ove posljednje ope
nito smatrali pobjednicima zahvaljujui upravo trima veli
kim otkriima koja opisuje F. Bacon. Ali nigdje u knjizi,
ak ni u biljeci na dnu stranice, Bury ne navodi da ni je
dan od ova tri izuma mije evropskog porijekla.5 U daljnjem
tekstu pokazat em o n e sam o porijeklo ve i staru znanstve
nu teoriju koja je prethodila njihovom nastanku.
4 Francis Bacan, N ovum Organum (Novi organan), knjiga I , aforizam 129.
5 The Idea of Progress, London, .1920, s tr . 40, 45, 54, 2, 78, :138.

62

Buryjeva knjiga je napisana prije gotovo ezdeset godi

na, ali isto takvo m iljenje puno nesavladivog neznanja o
doprinosu izvanevropskih zemalja danas je jae nego ikad.
Susreemo ga i u novijoj knjizi The Inspiration of Science
(Nadahnue znanosti) Sir Georgea Thomsona.6 Poto je na
glasio dvostruki uspjeh Grka u geometriji i planetarnoj as
tronomiji, on kae:
Sa stvarima na Zemlji imali su manje uspjeha. Znali su
da jantar kad se protrlja privlai slamu, i da kamen iz Magnesije u Maloj Aziji privlai eljezo. Primijetili su da tap
koji viri iz vode izgleda slomljen, a'ii nisu napredovali u od
govarajuim znanostima. Neki smatraju da je uzrok tom
neuspjehu nesklonost prema eksperimentiranju. To je, bez
sumnje, donekle tono, ali mislim da postoji jo neto. Grci
nisu shvatili znaenje ovih naoko nevanih pojava. Nebo ili
se neobino dojmilo, moda kao obitavalite bogova ili ak
neeg jo jaeg od bogova. Komadii slame ili eljeza bili
su zabavni, ali ni izdaleka tako vani. Takvo je ponaanje
sasvim prirodno.
Najvee otkrie znanosti ui nas da nam ono to je nao
ko beznaajno, to izaziva tek neznatno uenje, m oe po
moi kako bi shvatili najdublja naeua prirode. Ne m oem o
kriviti Grke to to nisu znali. ak poslije Newtona, Swift se
alio na raun Kraljevskog drutva u svom prikazu izumi
telja iz Lapute koji prouavaju krastavce kao izvor sune
va svjetla. A Swift, iako neugodna osoba, nije bio budala.
Nejasno je kako se otkrila vanost pojedinosti. To je 0110
to ini nae doba razliitim od drugih i vjerojatno je posto
jalo vie nezavisnih uzroka. Meu njima je svakako potreb
no istaknuti vanost magnetizma za moreplovstvo i optike
za naoale. Moda je vatreno oruje poneto pridonijelo da
Galileijeva mehanika zvui vjerojatnije. Ali vaniji je uzrok
bilo ushienje zbog otkria puta za Indiju, oko A frike, d za
tim za Novi svijet. U doba kada su najuui planovi o geo
grafskim otkriima urodili uspjehom, bilo je prirodno po
kuati s novim otkriima druge vrste, osloboditi se predra
suda i postaviti vie pronicavih pitanja o stvarima koje nas
okruuju. Prvo otkrie mora uvijek biti saznanje da postoje
stvari koje je vrijedno otkriti. Tako su naizgled beznaajne
stvari, kao kamen iz Magnesije ili jantar, mogle postati va
ne. Od doba Maxwella postalo je jasno da su ideje koje se
kriju iza ovih pojava isto tako vane kao i bilo koje druge,
ukljuujui itu i one o materiji.
Mnogo je toga ovdje dobro reeno i trebalo je da se to
kae. Ali jedan dio je sigurno primjer onoga to je Claude
Roy nazvao eljeznom zavjesom lanih zagonetki. Ne sa
mo da se utke prelazi preko kineskog porijekla znanosti o
magnetiznni i porijekla kemije eksploziva, nego se ,i velom
6 Oxford, 1962.

63

tajne obavija poetak interesa za naOko beznaajne prirod

ne pojave. Moda je Grcima to nedostajalo.7 U toim sluaju
bili su ve zaraeni onim lanim smislom za vrijednosti koji
je naveo Tomu Akviniskog da kae kako je malo znanja o
najuzviieniijim stvarima bolje nego najire znanje o prostim
i malim stvarima.8 Ako su tajne kamena iz Magnesije naj
prije otkrivene u Kimi, tome je moda uzrok ne sam o or
ganski materijalizam kineske kozm ologije nego i injenica
da iza cijele kineske filozofske tradicije stoji kritika budizima
koju je Cheng Mingdao izrekao u XI st.: Kada nastoje shva
titi sam o uzvieno, ne prouavajui obino, kako njihovo
shvaanje uzvienog m oe biti ispravno?9
III
Vratimo se izumima koje je nabrojio F. Bacon. Budui
da ne imoemoi o svem u raspravljati, ostavim o povijest tiska10
i obratimo panju na otkrie snage kemijskih eksploziva i
magnetske polairnosti. Teko je rei ito je vanije. Oba su
otkria nastala iz daoistike (prvotno amanske) magije i u
la su u upotrebu putem teorija kineske filozofije o prirodi
koja je proimala alkemiju i geometriju. Razvitak vatrenog
oruja bio je, bez sumnje, jedno od najveih dostignua sred
njovjekovne Kine.11 Njegove poetke nalazimo potkraj raz
doblja dinastije Tang u IX st. n. e., kad se prvi put sporni7 Iznenadilo bi kad u H ipdkratavu Corpusu ili ikad Gaana n e bii bila
mogue pronai iajave o velikoj vanosti vrlo m alih patolokiih sim ptom a ili
anatom skih stru k tu ra.
8 S u m m a Theologiae, I a i 5 ad 1.
9 H enan Chengshi ishu, gl. 13, str. lib. Navedene izreke su iz K ung Fiuziova (Konf.uciije) djela A nalekti XIV 37, igdje se kae d a prouavanje onog -to
je rnslko razjanjava ono to ije uzjvletnD (xia , er shang da). iSuta suprot
nost id eji o suspiciendo despicio!
10 Da bi ovo predavanje M o potpuno, potrebno je istaknuti da_ se itisak
u Evropi uvijek sm atrao nunom prethodnicom renesanse, refonm acije ii razvitka
kapitalizm a, ner jje pred stavljao demokratuzacdijiu obrazovanja, dok je .u Kini
njegov uinak bio m nogo m anji. Od razdoblja d in astije Song p a dal[je broj
uenih IJiuidii znatno se poveao
zibog rasprostranjenosjti tiska. M andarinat se
popunjavao ljudim a iiz m nogo -veeg b ro ja obiteljd, ali osnovna jstruiktura j na
elo nenasijednosti idraivne slube ostali su u osnovi n eprom ijenjeni. Kineski
drutveni organizam tada j e (ve stoljeim a ibio demokratskli ( u tom smislu da
je talentiranim a k a rije ra b ila dostupna) i mogao je (usvojiti (takav novi faktor
koji je u aristrOkratsikam d ru tv u Z apada elksplozilvno odjeiknuo. Kada_ je ri^je
o p u tu .koofitm je oivaj izum prenesen, dovoljna m i je i iinijenica _d a je Guteniberig znao za kineski nain tisk an ja jpomou ploa, barem iiz prianja. The Inven
tion of (Paper and) Printing in Cnina and their Spread w estw ards, naslov je
izvrsnog d|jela to ga j e n apisao T. F. C arter (2. lizdanje L. C. Goodrich, New
York, 1955).
11 Ni ijedna stu d ija o tom e n a nekom zapadnom jezi)ku jo ne obuhvaa
sva nova sazinanja ikoja su nedavno iznijeli n a vidjelo ikineskii znanstvenici, a
naroito Fenig Jj&shang. Raspraiva, Wang Linga, The Invention and Use of Gunpowder and Firearms in China, Isis, '1947, 37, 60, jo je uvijek, openito igovorei, isp rav n a u svojim navodim a. K ada je riije o irem kom parativnom p re
gledu, tu je znaajno djelo J. R . (Partingtona, A H isiory o f Greek Fire and Gunpuivder, Cambridge, 1961.

64

tt m

&

at 4 x-T- if
K
JQ I
K %
*
< 1 4- te 4
(?j .il
-i
*b
JJv jL
* -f
;'ib
/

i
t

*
& flR.
fb
A
a . + A
"

a*.
1 $9
? * * *
O
>
- JSl
*rl - i

4
PQ

& .1'

*
*>

K
*
}X. f*. >]
m
* $- fK

t -

-=

rfj
4"
-& +
J8j f r 4g.
3: j t
4

i1
*.

*
+ 7
>r $
*)

&

S t ' * 41
' ! * . , KLt'l' *
a ; S , - -ti . - &

7 ^ 7

* ' *
A
, .
i i*}
J

^ i4

rn

Slilka 3. Dviiije strainiive iz Wm Zongyao dz 1044. g. poikazuju majstairiijiu iuptutni

za pravljenje banu! ta Sto je pozna civnilazajaiija, iPoetaik je u estom stupcu zdesna.

nje mijeanje drvenog ugljena, salitre (kalij-nitrat) i sum

pora. Ovaj ipodatak nalazimo u daoistikoj knjizi koja [pre
poruuje alkemiarima da ne m ijeaju ove tvari, naroito ne
s dodatkom arsena, jer je onima koji su to uinili mjeavina
naglo izgorjela, osm uila iim brade, a ikuu u ikojoj su radili
unitio je plamen.
Nakon toiga sve se odvijalo virio brzo. Vatrena kemi
kalija (huoyao), karakteristini naziv za barutne mjeavine,
javlja se kao upalja bacaa plamena 919. g. (si. 5), a do
kraja X st. barut se ve upotrebljavao za bombe i rune gra
nate. Prvi recepti za smjesu pojavljuju se 1044. g. (si. 3),
mnogo iranije od prvih recepata u Evropi koji potjeu iz
1327. g. ili, u najboljem sluaju iiz 1285. godine. Ove bombe i
granate poetkom XI st. nisu, naravno, sadravale talko ra
zarajui eksploziv kao to je b io onaj nainjen u tolku slije
dea dva stoljea, kada je povean udio nitrata. Eksploziv
je bio vie nalik sm jesam a za rakete ikoje eksplodiraju uz
karakteristian zvuk (sssssss), a ne izazivaju razarajuu eks
ploziju. Poetkom IX st., nainjena je nova virst zapaljive
strijele (huojian), zapravo raketa. Primjeujemo koliko je
5 Kineska znanost i Zapad

65

znaajna bila injenica da su

na raspolaganju imali cijev to
ju je oblikovala priroda
bambusova stabljika. Trebalo
je samo bambusovu cijev na
puniti sm jesom nitrata i pri
vrstiti je za strijelu da bi se
postigao uinak rakete. Danas
nije potrebno nadugo rasprav
ljati o tome to je slijedilo po
to su Kinezi ispalili prvu ra
ketu (si. 4, 5).
Otad se vrsita vatrenog oru
ja na cijev usavrila. Takvo
se oruje pojavilo poetkom
XII st. oko 1120. g, ikada se u
doba 'dinastije Song vodio ve
lik obrambeni irat protiv Tata
ra Jin. U izvanrednoj knjizi
Shou Cheng Lu, Chen Gui go
Slika 4. iStreliea-raketa ii lansirna kiutiija za sedam deset pet projektila
(Wu Beizhi, 1621, Rasprava o tehno
logiji izrade oruja). Duina _rakete
je 12,70 cm, a iuina strelice 68,
58 cm. Ove naprave potjeu s poe
tk a XI stoljea.

SI ilVa 5. B aterija lansirnih

ku/ti|ja za rak ete na takam a ( IVu Beizhi, 1621).

vori o obrani nekog grada

sjeverno od Hankoua te opi
suje izum d prvu upotrebu
bacaa plamena (huoqiang)
cijev napunjena smjesom
za rakete koja se nije ispu
tala ve se stavljala na vrh
koplja. Dovoljan broj ovih
bacaa plamena, podeenih
na pet minuta, iao je od
66

*- A.
0

=j'llL___=

> --------------- #
Slika 6. Baca plam ena n a p rin cip u igrke v atre (menghuoyou) sa spremi&tem za
petrolej i dvaradnom (pumpam s a d v a klipa za stailud ra d f( W u Jing Zongyao, 1044).
Rdkomstrulkiclija' m ehanizm a d a n a lje u SCC, sv. IV, 2. dio, str. 147.

ruke do ruke i obeshrabrio neprijatelja koji je odustao od

juria na gradske zidine. Oko 1230. g. poinju se nalaziti opi
si zaista razoimih eksplozija u kasnijim borbama izmeu di
nastije Song i m ongolske dinastije Yuan. Okio 1280. g. negdje
se u Stanom isvij e tu pojavilo vatreno oruje s metalnom cije
vi. Ne znamo tono gdje se ono pojavilo prvi put: kod Ara
pa s njihovom m afaa, ili kod Kineza (to je najvjerojatnije,
sudei pirema povijesti koja je tome prethodila), ili moda na
Zapadu. Razdoblje izmeu 1280. d 1320. je kljuno za pojavu
topa s m etalnom cijevi. Siguran sam da on potjee od bam
busove cijevi kineskog bacaa plamena.
Piui o kineskom razvoju prvog kemijskog eksploziva
to ga je ovjek upoznao vano je napomenuti dvije stvari.
Prije svega, to ne treba smatrati iskljuivo tehnikim dos
tignuem. Bainut nisu izumili zanatlije, seljaci ili zidari. On
je nastao kao rezultat sistematskih, iako tajnih istraivanja
alkemiara daoista. Kaem sistem atskih zato jer alkemiari
u VI i VIII st. nisu radili bez ikakvih teorija, iako nisu imali
teorije modernog tipa. Naprotiv, pokazalo se da je razraena
doktrina o kategorijama afiniteta ve postojala u razdoblju
dinastije Tan-g. Ona umnogome podsjea na uenje o sklo
nosti i nesklonosti aleksandnijskih m istinih zlatotvoraca,
samo to je razvijenija i mnogo manje animistika.12 Upotri
jebio sam ovdje izraz mistini zlatotvarci zato jer prvi
alkemiari helenistikog doba, iako vrlo zainteresirani za
krivotvorenje zlata i za sve vrste kemijskih i metalurkih
12 Vadi: Ho- Pmg-Y and J. Needham, Theories o f Catgories in Early Mediaeval Chinese Alchemy, Jouim, W arburg and C ourtauld In stitu te s, 1959, 22, 173.

67

transformacija, jo uvi
jek mi'su tragali za ka
menom mudraca ko
jim bi stakli besmrtnost
ili eliksir ivota. S
razlogom moemo vj erovati da su osnovne i
deje kineslke alkemije,
koja se od poetka ba
vila problemom dugo
vjenosti, prodrle na
Zapad preko arapskog
svijeta. 0 al'kemij i u
pravom sm islu te rijei
zaista ne moemo govo
riti prije prodora arap
skog utjecaja. Ali pret
postavlja se takoer da
su same rijei, kao i
Slika 7. Posuda u obliku duge (gong teng)
drugi alkemijski naizivi,
iz i o/doblja dinastije Han ( 1 st. . n. e . ili
I st. . e.) koja je vjerojatno sluila za su
izvedene
iz izvornih ki
blimaciju.
neskih naziva. Preostao
je velik broj kemijskih
aparata iz razdoblja dinastije Han. To su, na primjer, brona
ne posude to su vjerojatno sluile za sublimaciju meilkuro-klorida (pravljenje kalomela). Pare iz tih posuda dizale su se
kroz dva kraka i kondenzirale se u sreditu (si. 7). Neke vrste
sprava za destilacijiu su takoer tipino kineske jer se potpu
no razlikuju od onih na Zapadu. Destilat, kondenziran po
mou posude s hladnom vodom stavljenom iznad pare, kap
lje u sredinji recipijent i tee kroz pobonu cijev. To je
pretea sprave koja se upotrebljava u modernoj kemiiji.13
Ukratko, prva eksplozivna sm jesa nastala je u tdku sistem at
skih istraivanja kem ijskih ii ljekovitih farmaceutskih svoj
stava mnogih razliitih tvari !koje su alkemiari obavljali na
dajui se da e postii dugovjenost ili materijalnu besmrt
nost.
Nasuprot tomu, povijest baruta jo jednom potvruje
ono to smo ve naglasili: revolucionarno otkrie u Evropi
moglo je b iti u Kini relativno m irno prihvaeno. Ve deseoima godina, zapravo stoljeima, od Shakespeareova doba do
13 Vidi: Ho Pikig-Y and J. Needham, The Laboratory Equipment oj the
Early Mediaeval Chinese Alchemists, Aan/bix, 1959, 7, 58.

68

danas, evropski povjesniari prepoznavanu u prvim plotuni

ma topova XIV st. posmrtno zvono koje zvoni dvorcima, a
time i voj no-aristokratskom feudalizmu Zapaida. Bilo bii za
morno ovdje o tom e raspravljati. U jednoj jedinoj godini
(1449) artiljerijska pratnja francuskog kralja, idui od dvor
ca do dvorca to su ih u Normandiji jo uvijek drali Engle
zi, obarala je jednog za drugim, prosjeno pet na mjesec.
Uinak baruta nije se osjetio samo na kopnu. Snano se
osjetio i na moru te zadao smrtni udarac mediteranskim ga1 jama na kojima su veslali robovi. Na njima se nisu mogla
postaviti postolja za topove koja bi bila dovoljno stabilna da
izdre topovsku paljbu a nisu mogle podnijeti ni teinu niza
topova. Iako malo poznata, ova injenica zasluuje ipak nau
panju. U toku stoljea to je prethodilo pojavi baruta u
Evropi (XIII st.), druga je naprava ne tako trajna, nagovije
stila vanost baruta u opsadi gradova. Bio je to baca kame
na s protuutegom, takoer vrlo opasan i za najtvre zidine
zamka. Ta je naprava bila usavrena arapska varijanta ba
caa (pao), inae karakteristinog za kinesko vojno umijee.
Nije radila ni pomou torzionog napinjanja, ni pomou pera,
kao aleksandrijski ili bizantski katapulti, nego pomou jed
nostavne poluge koja je na kraju duljeg kraka imala praku,
a stavljala se u pogon pomou konopaca privrenih za
kraj kraeg kraka.
Ovdje je kontrast s Kimom osobito vrijedan panje. Os
novna struktura inovnikog feudalizma, nakon otprilike pet
stoljea upotrebe vatrenog oruja, ostala je u Kini gotovo
ista kao i prije tog otkria. Upotreba kemikalija u iratne svr
he poela je u razdoblju dinastije Tang, ali nije imala iro
ku primjenu do dinastije Song. Provjera njihove vrijednosti
bili su iratovii od IX do XIII sit. izmeu carstva Song, Tatara
Jin i Mongola. Vatrenim orujem koristili su se ii pobunjeni
seljaci. Ono se upotrebljavalo na moru kao i na kopnu, pri
opsadama gradova, kao i na bojnim poljima. Budui da iu Ki
ni nije bilo teke konjice, ni seniorskih ili vazalskih feudal
nih dvoraca, novo oruje saimo se pridruilo onom koje se do
tada upotrebljavalo. Niije ostavilo nikakav vidljiv uinak ni
na vojni, ni na inovniki aparat, a svaki strani osvaja mo
gao ga je preuzeti i upotrijebiti u svoju korist.

69

IV
Osvrnimo se aida na tree veliko otkrie ikoje je spome
nuo F. Bacon. Ako je Ptolamejeva astronomija bila poznata
samo Grcima, za prouavanja magnetizma zasluni su samo
Kinezi, to je izuzetno vano. Ako danas odemo negdje gdje
su prirodne pojave pod strogom kontrolom ili se paljivo
promatraju, na prim jer u atomsku centralu, strojarnicu pre
kooceanskog broda, ili u bilo koji znanstveni laboratorij, vid
jet em o zidove prekrivene ibrojanicima i kazaljkama i ljude
koji s njih oitavaju. Prva sprava s brojanikoim i kazalj
kom, tako uobiajena u znanosti, bio je magnetski kompas,
u ijem razvitku Evropa nije imala nikakva udjela.
Jednu vrstu pirvih kompasa nalazimo u razdoblju dinas
tije Song: komadi magnetita umetnut u tijelo drvene ribe iz
koje stri m ala igla. Plutajui po vodi ova je sprava oznaa
vala jug.14 Isto je uinjeno pomou ovjeemja, bez vode. Od
rezani i zaidjeni komadi tapia za jelo drao je magnetit
u maloj dirvenoj kornjai. Igla je i ovdje strila zbog pove
anja zakretnog momenta. Takve su sprave nainjene otprili
ke u 1130. g., ali postoje jo stariji kompasi iz 1044. g. koje
je Zeng Gongliang opisao u knjizi
Wu Jing Zongyao (Pregled vanih
vojnih tehnika). To je ista ona plutajua iriba koju kasnije esto spo
minju arapski pisci: riba od magne

tiziranog eljeza u oblilku posudice

(
1'!i! -V 5: - - i l koja pluta na vodi. Zanimljivo je
\ |_
'
-.
- J ! da taj kompas u obliku ribe nije
Vv bio magnetiziran trljanjem o mag
'
netit, ve postavljen u smjeru sjever
jug, grijan do usijanja, i tako
'fic
magnetiziran Zemljinim magnet
skim poljem . Prilino je iznenaenje
A *
naii na remanentni magnetizam po
etkom XI st. Magnetizirana igla ob
Slilka 8. P lutajui eljezni
jeena o nit sirove svile, potkraj
kom pas k o ji se koristtti remanentnim m agnetizmom (W u
tog stoljea bila je neto sasvim uo
Jing Zongyao, 1044, re&ottibiajeno.
stjniirao Wang Zhentuio).
14 Mii sm o, naravno, navikli -da ti'gla pokazuje sjever, ali iu Kiini se uvijek
sm atralo d a poikaaufle jug. U ikinesikoj kozmikoj ^simbolici je predstavljao
zvijezdu Sjevem jau, p a je tako folio prijestoljem o krenut prem a jogu. T eoret
ski nita n e (radei, savreno je upravljao svim stvarnima.

70

Slika 9. Prvi oblik magnetskog kompa

sa: ploa za proricanje (shi) tz razdo
blja Han (I st. p. n. e. ila I st. n. e.)
s magnetskom licom (shao) (Waag
Zhentuo).

Vratimo li se na sam poetak, moramo spomenuti sprave

za proricanje zvane shi. Upotrebljavali su ih vraevi u vrije
me dinastije Han. Sastojale su se od etvrtaste ploe koja je
predstavljala Zemlju, i okrugle ploe koja je predstavljala
nebeski svod. Na gornjoj povrini oiknugle ploe bio je ure
zan Veliki Medvjed zajedno sa ciklikim oznakama, stranama
svijeta, mjeseevim kuama, imenima sazvijea i dr. Wang
Chong u svom djelu Lun Heng (Rasprave vagane na vagi)
to ga je napisao 83. g. kae ako licu koja pokazuje jug
(Sinan zhi shao) bacite na zemlju, ona e uvijek pokazivati
jug. Smatra se da izraz baciti na zemlju nema doslovno
znaenje, ve znai da je licu trebalo staviti na plou ko
ja je predstavljala Zemlju. Sama lica bila je zapravo komad
magnetita u oblilku Sjeverne lice (Veliki Medvjed), to jest
kao kineska lica. Eksperimentom je ustanovljeno da se to
moe uiniti ako je bronana ploa vrlo glatka, pa e sila
obrtanja rotirati licu tako da se ona okrene prema jugu.
Prvotno je lica bila samo jedan od maginih modela nebes
kih tijela to su se upotrebljavali u raznim tehnikama poga
anja vezanih za igre na ploi (si. 9).
Istina je da je ova sprava rekonstruirana prema tekstu i
da ni jedna magnetska lica nije do sada pronaena ni u jed
nom grobu. Ali u slijedeem tisugoinjem razdoblju ona
se neprestano spominje u zapisima kao pokazatelj juga,
to znai da je takvo neto zaista postojalo. Kina je sigur
no bila dva ili tri stoljea ispred Evrope, gdje se prvi put
spominje magnetska polam ost 1180. godine. Isto tako mo
emo tvrditi da su Kinezi razmiljali o magnetskoj deklinacijii15 prije nego to su Evrqpljam uope znali za polarnost.
Vana je injenica da su promjene daklinacije u prolosti
15 To jest o v arijabilnom otklonu m agnetske i'gh od astronom skog sjevera.

71

ostale sauvane na kineskim geomantskim kompasima. Takav

kompas im ao je tri kruga: jedan za astronomski sjever i jug,
drugi za sve toke do 7,5 istono i trei krug za sve toke
do 7,5 zapadno. Na taj nain je geomantski kompas sau
vao podatke o otklonima koji su nekad bili istono od as
tronomskog sm jera sjever-jug, a zatim zapadno od njega.
Prednost to .su je Kinezi stekli otkriem poilamosti, in
dukcije remanentnog magnetizma, deklinacije itd., oituje
se i u moreplovstvu gdje se spomenuta otkria primjenjuju
ve poetkom X st. Postoje karte s poetka XV st. na kojima
su dijagramima oznaeni planovi puta s oznakama kursa plo
vidbe kao danas za prekooceanske brodove. (Toliko brodskih
straa kod tog i tog kursa, a zatim promijeniti sm jer i dr
ati pravac odreeno vrijeme itd.) Kaiko je to umijee stiglo
na Zapad i dalje ostaje tajna. Moda e je otkriti neki arap
ski ili indijski tekst, a moda je stiglo kopnenim putem
kroz tatarsko carstvo, a ne preko mora.
Znanost o imagnetizmu zaista je bitan sastavni dio m o
d em e znanosti. Sva istraivanja Pierrea de Maricourta, naj
veeg srednjovjekovnog poznavaoca kompasa, i kasnija istra
ivanja Gilberta i Keplera o kozmikoj ulozi magnetizma,
poivala su na kineskim temeljima. Gilbert je smatrao da
je uzrok kretanja nebeskih tijela njihova magnetska sila. Te
nja tijela da padnu na Zemilju objanjavala se teorijom da
je Zemlja nalik golem om magnetu koji privlai sve stvari.
Usporeivanje gravitacije is imagnetizmom imalo je veliku va
nost, jer je djelomice utrlo put kasnijim idejama Isaaca
Newtona. Moglo bi se rei da je u Newtonovoj sintezi gra
vitacija bila aksiomatska i irila se prostorom upravo kao
to magnetska sila djeluje kroz prostor bez ikakvog vidlji
vog posredovanja. Tako su stare kineske ideje o djelovanju
na daljinu16 imale vrlo vanu uiogu u pripremanju tla za
Nevvtonove ideje preko Gilberta i Keplera. Istog je porijek
la fizika polja koja se javila kasnije, i koju je utemeljilo .T.
Clerk Maxwell svojim poznatim jednadbama. Ona je blia
organicistikom razmiljanju Kineza nego atomistikoim ma
terijalizmu Grka. Zato je zakljuak na kraju odlomka G.
Thomsona navedenog ranije, sasvim opravdan.
M utatis m utandis, ono isto to smo rekli o barutu moe
mo rei i o magnetskom kompasu. On nije bio samo empi16
Hesse napisala je v rijed n u povijest ove koncepcije <u odnosu p re
m a shvaanjim a o stolnom djelovanju doiiram <(iako sam o u okviru zajpane
m isli): Forces and Fields: the Concept of Action at a Distance in the H istory of
Physics, London, 1961.

72

riko ili tehnoloko dostignue. Daoistiki geo-manti imali

su svoje teorije o kompasu u toku dugog razdoblja njegova
razvitka, to saznajemo iz mnogih sauvanih zapisa. Iaiko
spomenute teorije nisu bile moderne, ne sm ijem o ih zanema
riti. Cijelo otkrie je poteklo iz proricanja ili kozmike ma
gije, ali ono to je potaklo daljnja istraivanja bila je na
klonost Kineza prema doktrini djelovanja na daljinu, ili val
nog gibanja kroz continuum, a ne ideja o izravnim mehani
kim impulsima estica. Budui da im je atomizam bio stran,
nije im bila neobina injenica da kamen, ili komad eljeza
io ga je taj kamen dotakao, ima svojstvo pokazivanja pre
ma polu.
Drugo, magnetski kompais ili poznavanje magnetske polarnosti, kao i m agnetske privlanosti, uveliko je, kao i ba
rut, utjecalo na zapadno drutvo. Dovoljno bi bilo spomenuti
njegovu ulogu u prvim stadijima razvitka moderne znanosti,
ali to ni izdaleka nije sve. U rulkama evropskih pomorskih
kapetana XV st. kompas je bio kruna cijelog razdoblja zna
nosti o navigaciji, nastaloj u XIII ist. Omoguio je ne samo
plovidbu oko Afrike, nego i otkrie amerikog kontinenta.
Sve je to duboko utjecalo na ivot Evrope. Nepotrebno je
naglaavati priljev velikih koliina srebra, veliilk broj novih
proizvoda na tritu, postanak kolonija i plantaa. Ali i ov
dje postoji druga strana medalje. Otkrie magnetskog fe
nomena nije potreslo kinesko drutvo. Geomanti su i dalje
savjetovali obiteljim a gdje da podignu kuu ili iskopaju grob,
sve viie oplem enjujui svoje umijee, koje je bilo bez pra
vih osnova,17 a pomorski kapetani i dalje su putovali u In
diju ili Perzijski zaljev i bavili se trgovinom, koja je imala
sporednu ulogu u privrednom ivotu Kine.18

17 Kaem bez osnova ^j e r se ideja da poloaj _kue ii i groba izaziva sre

u ali aiesreu, moe sv rstati u prim itivnu znanost, ili kao to b i neki rek li, u
praznovjerje. Ne sm ijem o, m eutim , zaboraviti da u srednjovjdkovnOQ ki'meskoj
geom antiji postaji1 vrlo [jak esftetsikii elem ent o em u jo i aainas svjedoi _profi
njeni razmjetali seoslkih k ua, putova, gradova, pagoda i svih drugih obata/valita. koji se u k lap aju u krajo lik.
18 aik ni razdoblje 'veldlke pom orske ekspanzije (u drugoj polov.ioi XV sto
ljea,) k ad su flote m ornarice dinastije Ming, pod zapavjedmitvom adm irala
Zheug Hea, nekoliko pu ta plovile do M adagaskara, Medine, iMuskata, a da i n e
govorimo o MoLuk im otocima m irodija i sjevernim obalama krzna, n ije
dmalo veeg utjecaja na_ k ineski privredni ivot u cjeldoi, bez ikakve opasinostji
da b i mogao k ren u ti nekim novim putem .

73

V
Ostavimo izume o kojima govori F. Bacon i razmotrimo
neka druga znanstvena i tehnoloka otkria koja je Kina
darovala svijetu. Znanstveni materijal koji sam odabrao mo
e se podijeliti na tri dijela: a) kemija eksploziva ili prvotna
kemija; b) znanost o magnetizimu i brodski kompas; c) as
tronom ske koordinate i instrumenti, mehaniki sat i otvore
na kozmologija. Budui da smo o prvim dvjema tokama,
ve govorili, obratimo panju na treu. Kasnije emo govo
riti ' etiri tehnoloka dostignua: a) koritenju ivotinj
ske ;snage i izumu stremena, konjske orme i taki; b) korite
nju vodene snage i izumima Ikao' to 'su remensiki prijenos,
lanani prijenos, koljenasta ruica i ustrojstvo parnog stroja;
c) tehnologija dobivanja eljeza i elika, izgradnji mostova
i dubinskom busenju; d) izumima s podruja pomorstva,
kao to su kormilo na krmcnoj .statvi, jedrenje uzdunim
jedrima, broidovi ikoje pokreu kotai ;s lopaticama i vodonepropusne komotre.
Valja naglasiti da je to samo izboir iz brojnih razliitih
izuma i da je podruje biologije ovdje vrlo slabo, zastupljeno.ia Vrijedno je takoer obratiti panju na kronoloki red
kojim su ta otkria bila prenijeta u Evropu. Pojavljivala su
se u skupinama u nekim razdobljima, a ne jedno za drugim
u toku dugog niza godina. Ponovno u se vratiti ve spome
nutom paradoksu da je Evropa bila drutveno nestabilna za
razliku od drutveno, stabilne Kine, i povezat u ga s jo jed
nom paradoksalnom cm jenioom da je Azija prva uspjela
prilagoditi znanstvena otkria ljudskim .potrebama, a da je
Evropa tek zatim otkrila m etodu znanstvenog otkiica i za
poela modernu znanost i tehnologiju, kao neto to se bit
no razlikuje od dotadanje srednjovjekovne znanosti i tehno
logije.
Za m jerenje poloaja zvijezde na nebu postoje tri na
ina. M odema astronomija ne upotrebljava ni eklipitdke
koordinate starih Grka, ni visinsko-azimutski sustav Arapa,
ve kineski ekvatorijalni sustav (si. 10). Mjerenje poloaja
na plohi nebeske sfere (prividni nebeski svod) vrile su sve
19
Zbog pom anjkanja p ro sto ra ine moem o ouita -rei o fizikalnoj m eteoro
logiji i m ineralogiji, m eu anorganskim . znanostim a, ili m oda o sfiigmioigrafiiji,
znanosti o iishrani, entom ologiji, zatiti .bilja iitd., m eu biolokim znanostim a.
Potpuno je dizvje&no' da je prouavanje jpulsa i ernipirioko _otkrie avitam inoze u
Kioi, utjecalo na opu znanstveinoi m isao o d XVII do k raja XIX stoljea. Kada
je rije o tehnologiji, nem am o dovoljno p ro sto ra d a ita kaem o o keram ikoj
in d u striji -ili o porculanu to su ga E vropljani u X V III st. toliko .nastojali opo
naati, ni o prvoj plastici', laku, riu/dnicima iiii ri'bairstvu.

74

Slika 10. Tri .sustava nebeskih (koordinata:

a) eikvatcnrijakii fknesfci i m odem i sustav; b)
arapski visiinsiko-azimutski sustav; c) griki
elkliilptiki sustav (dijagram autora).

civilizacije konstruiranjem graduiranih krugova to' su inili

armilarnu sferu. Takvim je instrum entom raspolagao naj
vei helenistiki astronom Ptolemej (II st.). On se zadrao
u mehanizmu za upravljanje m odernog teleskopa, jer je to
samo cijev za gledanje velikih dimenzija i jaine. Cijev za
gledanje i grauirani pirstenovi bili su dva osnovna elemen
ta za odreivanje nebeskih koordinata.20
Armilarna sfera javlja se gotovo istodobno u Kini i u
Grkoj iako moda u Kini prije. Ona je ve priznati instru
ment u doba Zhang Hemga, velikog uenjaka i (istraivaa iz
razdoblja mlae dinastije Han, koji je djelovao od 100. do
130, neto prije Ptolemeja. Vrlo je vjerojatno da je ovaj in
strument (s gotovo svim pojedinostim a, to jest u goitovo 'ko
nanom obliku, postojao ve u doiba Luoxia Honga koji je
uskladio kalendar oko 100. ig. pr. n. e. u razdoblju starije
dinastije Han. Shi Shen ii Gan De vjerojatno su upotrebljavali
neku vrst prstenova oko 350. g. pr. n. e. i, ako je vjerovati
predaji, oni su prvi zabiljeili poloaj zvijezda u stupnjevi
ma. Ve u to davno doba mjerenja su bila uvijek ekvatori
jalna. Jedan od najsavtrenijiih kineskih instrumenata bila je
Su Songova armilarna sfera, postavljena 1088. g. u Kaifengu,
20
Kitnezi n isu upotrebi^avali jeisitviicu od 360. Njihova je ljestviica limala
365,25, a osnivala se n a brojiu Idana u godini. Iako to, ina prvii pogled, izgleda
nesipretno, taij je nain stupnjevanja im ao odreene prednosti.

75

prijestolnici sjeverne dinastije Song. To je bio prvi instru

m ent za opaanje u povijesti astronomije sa satnim pogo
nom. Najsavreniji kineski instrum ent je bez sumnje, bron
ana armilarna sfera Guo Shoujinga, poznatog astronoma iz
razdoblja mongolske dinastije Yuan, koji je ponovno opre
mio opservatorij u Beijimgu 1275. godine. Taj je instrument
danas u Nanjimgu (Nanking), vlasnitvo Opservatorija Gri
mizna planina.
Alko se cijev za gledanje morala poveati i ako je stupnje
vane krugove trebalo smanjiti, napredak se sastojao u pod
jeli koncentrinog kaveza armilarne sfere. Ekvatorijalna
montaa modernog teleskopa 'izumljena je u Kini tri i pol
stoljea prije teleskopa. Ako se svi koncentrini krugovi raz
dvoje i montiraju nekoncentriino u njihovim ispravnim rav
ninama te spoje na odgovarajui nain, dobije se instrument
koji je kasnije nazvan turskim, to jest torquetum . Njegov
prvi izumitelj, panjolski musliman Jabir ibn Aflah, konstru
irao ga je u XII sit. uglavnom kao neku vrst isprave za rau
nanje, za prenoenje iz jednog koordinatnog sustava u drugi.
Kad je, za vrijeme znanstvene m isije Jamal al-Dina 1267. g
donesen u Kimu, potaknuo je Guo Shoujinga na konstrukci
ju sprave zvanu jian y i ili pojednostavljeni instrument. To
je zapravo bio> torquetum bez dkliptikih elemenata i kao
takav pretea ekvatorijalne montae svih modernih telesko
pa {si. 11).
Neobina je injenica za povijest znanosti da su Kine
zi mogli tako daleko napredovati, biti znatno ispred Zapada
(osim u sluaju kompliciranog astrolaba), a da nisu pozna
vali geometriju u njezinom eduktivnom euklidskom obliku.
Otac moderne opaaike astronom ije Birahe uveo je
u XVI st. u modernu znanost oba kineska izuma, ekvatori
jalnu montau i ekvatorijalne koordinate, kojima se moder
na znanost i danas koristi. Kao razlog tom e naveo je veu
tonost instrumenata, ali poznato je da je posjedovao arap
ske knjige o astronomiji, a Arapi su dobro poznavali kineska
dostignua.
Armilarna sfera u Kaifengu iz 1088. g. imala je kao to
je ve reeno, satni pogon. To je bilo moigue jeir je m eha
niki sat nastao u Kini, a ne u Evropi, sto je tek nedavno
objanjeno.21 Upravo su kineski mehaniki satovi, pravljeni
21
O ovome opiimo govore J. iNeedham, L. Wang, and D. J. d e S. Brice, u:
Heavenly Clockwork, Cam bridge, 1960 (Aritiquarian
Horological 'Society Monograyph, no. 1). Saefii p rik az daje J. iNeedham, The M issing L ink in Horological
isto ry; a Chinese C ontribution, Proc. Roy. Soc. A., 1959, 250, 147 (W iikms
L ecture).

76

Sliika .11. Ekvalto*

ri jaln
torqueturn
Guo
Sh'Ofiiii.niga
( pojednostavljeni
in stru m e n t
jian
yi) ii'z 1276. sx.
Dr va ekvatori
jalna m ontaa da
mnais vlasnitvo Ops erv ato r iia
Gtrimi-z-na plainma nokraij
N anim sa

f.NamkJTnff)

nain a

(ortoi-

fotmrafiija,
1958).

Sliika 12. Zvjezdana ik arta-iz iSu Song ovog Xin Yi Xiang Fayao (novi opis armilaimog sa/ta, 1094. g.) pokazjuje etrnaest od dvadeset osam xiu (mjese
evih Ikua) s mnogim 'kineskim saizvijeiima. Bkvaitor je oznaen sredinjom
vodoravnom crtom , a hilk ekliptiLke je iznad njega. Legenda na desnoj strasni
glasi: Karta zvijea sjeverno i juno od ekvatora ina1 jugozapadnom iijelu n eba
kako se vide na naem nebeskom globusu; 615 zvezda .u 147 sacavdjea. Xiu,
zdesna n a lijevo jesu: Kiti, Lou, wei, Mao, Bi, Cui, Shen (O rion), Jing, Gui,
i J u , Xing, Zhang, Y i i Zhen. Jasno se wi!de nejednake ekvatorijalne ekstenziije.

77

izmeu 700. ii 1300. g., bili ona karika koja je nedostajala iz

meu virio starih babilonskih i egipatskih vodenih saitova s
istjecanjem ,i utjecanjem (klepsidra) i sasvim mehanikih
satova novijeg doba. Jo od vremena Zhang Henga Kinezi
su pokazivali zanimanje za izradu uranografskih modela (ne
beski globusi itd.) na hidrauliki pogon. Na tu ideju ih je,
nema stumnje, navelo upravo njihovo opredjeljenje za ekvato
rijalne koordinate.
Najstariji obliik evropskog mehanikog sata (od 1300. g.
nadalje) ima zapinja s krunastim zupanikom i prekom,
tj. mehanizam koji cjepka tok vremena: dvije lopatice na
osovinici naizmjence zaustavljaju okretanje fcrunastog zup
anika to ga pokree teina utega. Tako se javio onaj dobro
poznati ;tik-tak, a cijeli sistem bio je usporen primjereno br
zini prividnog okretanja nebeskog svoda, prvoga ovjekova
sata. No, est stotina godina prije ovog sata postojala je dru
ga vrsta mehanikog sata, ali samo na podruju kineske
civilizacije.
Kao primjer moe nam posluiti instrum ent opiisan u
knjizi Xin Y i Xiang Fayao ikoju je napisao Su Song 1092. go
dine. Rije je o satu tornju, koji je bio izgraen u Kailfengu
nekoliko godina ranije. Rekonstruirani sat moemo opisati
ovako: mainerija se nalaizii na desnoj strani zgrade, a aparat
koji pokazuje vrijeme na lijevoj. To su lutke u pagodama ko
je izlaze da oznae sat, zvone o zvona i udaraju o gongove.
Iznad ovog sistema, vidio se globus koji je automatski roti
rao. Na krovu je bla armilarna sfera koja je takoer auto
matski rotirala. Sve je pokretalo vodenino kolo, a ne teina
utega. Iza vodeninog kola mogu se vidjeti kotai za ponovni
dovod vode u sprem ite gore. Glavni dio satnog mehanizma
bio ije zapinja potpuno drukiji od zapinjaa s krunastim
zupanikom i prekom. Iz 'spremita sa stalnom razinom,
voda je neprestano tekla u izdubljene lopatice vodenikog
kola, a svaka se m ogla pomaknuti nadalje tek poto je bila
napunjena. Lopatica bi pri pomaku nadolje zapela o par po
luga ili m osnih vaga koje bi lananom vezom podigle jednu
ustavu na vrhu kola i om oguile m u da se pomakne za jed
nu lopaticu. Mogli bism o rei da je ovaj mehanizam bio po
deen itako da dijeli vrijeme na jednake intervale tonim,
brzim i uzastopnim vaganjem malih koliina tekuine.22 Glav
ni pogonski kota okretao je pogonsku osovinu koja je po22
U lovam sluaju to je bili a voda. U mekim drugim srednjovjelkovmm ki
neskim satovim a bila je iva, koja se sm rzava na mnogo nioj tem peraturi.

78

Sliika !l3. Veliikii astronom ski s a t to su ga izgradili Su Song, Han Goaigllarn i

njihovi sauratimoi carskoj palaa' u Kaifengu iu pokrajini Henan izmeu 1088.
i 1092. .g. pirema reikonstiruikciji Jo b n a C hristiansena. Vodeniiinio kolo okrejtalo je
nebeski globus i airmilannu sferu, kao i sloeni '.sustav figura 'koje su oznaavale
viri-jame toez i'kaikvag brojamiika. Budui da se sfera fupotrdbdj avala za prom a
tram ja, ito je bik> iprvii o satnih pogona rkalfcvi ise iupoitretbljavaju zia [moderne
teleskope. apiinija za h,iidromeh i sat iEumili su YLxmg ((budistiki m o n ah )
i Liang Li/ngzam 725. g., eist stoljea priije pojave !prvo(g m ehanikog sata ma
Zapadu. Sprem ita za voin p unila su se pom ou kotaa s iposiuidama, to su
se pokretali runo. (Prem a Needhamu, Wangu i Prie eu.)

kretala kotae >s lutkama, nebeski globus i arm ilam u sferu.

U nekiim kasnijim konstrukcijama, vertikalna je osovina za
mijenjena lananim prijenosom, to je svakako najstariji me
hanizam ove vrite u povijesti. Modeli takvih satova sa zapinjaem povezanim s voeninim kolom pokazivali su vrlo
tono vrijeme.23
Kineski hi-dromehaniki sat predstavlja tako kariku u
lancu izmeu klepsidre i sata s utegom lili oprugom. On nije
#
23 N a soradniiik Jo hn Comibiliige, n a p rim jer, nainio je m odel takive s p ra
ve .i pokazao kako rad i, n a jp rije na Simpoziju o povijesti znanosti u W orcester
CoHegau u Oxfordiu, a zatim u L ondonu p rim a n ja (u plametarj ju u ast
znansttveine delegacije Kimesike aikademije, ljeti i u jesen 1961.

79

bio potpuno ovisan o stalnom dotoku tekuine kao to je

to bi'a klepsidra, jer je m jerenje vremena moglo biti podee
no m ijenjanjem protuutega na m osnim vagama. Prvi oblik
ovog sata susreemo ve oko 725. godine. Konstruirao ga je
budistiki sveenik, tantrist Yixing i inenjer Liang Lmgzan
za dvcir dinastije Tang u koli svih mudraca (jedna od cairsJkdh ustanova za visoko obrazovanje).24 Ovaj tip sata bio je
i u razdoblju dinastije Ming, a jo uvijek nije bio sasvim
nestao u vrijeme jezuitske m isije u XVII st., tisuu godina
kasnije, kada ga je nadom jestio manji i praktiniji renesan
sni mehanizam (s.1. 13).
to je sve to znailo za Evropu? Dostignua na podruju
astronomije nisu, naravno, imala nikakvih izravnih dru
tvenih posljedica. Postala -su dio moderne astronomije sa
svim onim promjenama u svjetonazoru koje su se dogaa
le od XVII st. Tako je utjecaj Kine neizravno pridonio odba
civanju naivne kozmologije srednjovjekovnog kranstva, ko
ju nalazimo kod Dantea. Vidjet emo Ikako je Kina izravno
utjecala. Satni mehanizam imao je vidljiv i neposredan ui
nak. Iako su pojedinosti prijenosa jo uvijek nejasne, posto
ji qpravdano uvjerenje da se kineski tip 'sata sa zapinjaem
povezanim lancem s vodeninim kolom, upotrebljavao u
Evropi u XIII st. Evropljani su znali da je problem m jere
nja vremena nskiim mehanizmom u osnovi rijeen. Pojavom
satova u Evropi javlja se i inovi zanat koji je uz izradu m li
nova imao izuzetnu vanost za razvitak mehanike i indus
trijske proizvodnje u razdoblju nakon renesanse. Osam to
ga, Evropljani su bili ushieni mehanikim satom, jer je po
sjedovao svojstvo kozmikih m odela od kojih je nastao. U
svojoj nedavno objavljenoj izvrsnoj knjizi o povijesti teh
nologije, Lynn White kae:
Iznenada, sredinom XIV st. mehaniki sat zagolicao je
matu naih predaka. Onaj dio graanske tatine koji je na
lazio oduka u gradnji katedrala sada je poeo konstruirati
astronomske satove izuzetne sloenosti i finoe izrade. Sva
ka je zajednica u Evropi osjeala da ne moe ii uzdignute
glave ako u svojoj sredini ne vidi planete kako se vrte u
ciklusima i epiciklusima, dok aneli trube, pijetli kukuriu,
apostoli, kraljevi i proroci idu amo-tamo, dok otkucavaju
satii.25
24 Ova se procjena te/meljri n a filolokim osnovam a, to jest n a slinosti teh
nikih mzraza. ALi iziuim m oe b iti i melkoli'ko isitoljea starfflii ako se tenimnoloigiija hitno prom ijenila. iPostoje, naim e, fbrojni opisi nebeskih globusa igdje se
kae .da siu se tono okretali pom ou vodene snage, ali se n e spom inju .detalji
mehanizma.
25 Mediaeval Technology and Social Change, Oxford, 1962, st,r. 124.

80

Tako su se mehaniki planetariji, koji su dugo krasili

dvorove kineskih careva i prineva, nali u slubi onih gra
dova drava koji e se uskoro osloboditi stega feudalizma.
Istodobno su uranografski modeli istisnuli Ptolemejevu pla
netarnu ostavtinu, to je bio daljnji poticaj za izradu me
hanikog modela. I tako su mehaniki modeli uskoro postali
simboli preutnih tenji znanstvene renesanse. Objanjavanje
prirode na temelju analogije s mehanizmom bilo je jedno od
osnovnih shvaanja koje je modernu znanost dovelo do us
pjeha. Ono je nadom jestilo stare analogije na osnovi organ
skog rasta, sklonosti i nesklonosti ili ljudske djelatnosti.26
Lynn White naglaava da se u vrijeme kada je u Evropi prvi
put rijeen problem mehanikog mjerenja vremena, mogla
javiti nova teorija impulsa. Ona predstavlja prijelaz izmeu
Aristotelova uenja i Newtonove teorij o inerciji gibanja.
Sada su:
. .. pravilnost, odnosi koji se mogu matematiki formu
lirati i injenice koje se mogu kvantitativno izraziti, dobili
vee znaenje u ovjekovoj predodbi o svemiru. I veliki sat
upotpunjavao je tu predodbu, djelomice zato to je njego
va nesmiljenost bila tako zgodno prikrita, a njegov mehani
zam humaniziran svojim hirovitostima. Nicole Oresme, pozna
ti sveenik i matematiar koji je umro 1382. g. kao biskup
Lisieuxa, prvi je u svojim djelima usporedio svemir s veli
kim mehanikim satom to ga je bog stvorio i pokrenuo,
tako da se 'svi kotai kreu to je skladnije mogue. Ovo
je shvaanje imalo svoju budunost: na kraju je ova meta
fora postala metafizika.27
Ako ovome jo dodamo injenicu da mjerenje vremena
predstavlja jedan od prijeko potrebnih instrumenata moder
ne znanosti, onda je oito da isu Yixing i Su Song pridonijeli
njezinom nastanku.
Preostaje jo da poblie objasnim izjavu da je Kina iz
ravno pridonijela stvaranju moderne predodbe o svemiru.
Neto o ovome ve sam spomenuo. Ukratko, kineska srednjo
vjekovna kozmologija (ukljuujui i budistika shvaanja)
bila je mnogo otvorenija od kozmologije srednjovjekovne
Evrope. U Kini su postojale tri klasine astronomske kozmo
logije: ona prastara o nebeskom svodu gaitian (gdje se jo
osjea utjecaj starijih babilonskih shvaanja), uobiajeno
uenje o nebeskoj kugli (huntian), koje se bavilo geom etrij
skim odnosima fenomena, a ne i njihovom prirodom, i trea,
26 Ovo je p itan je nedavno na izvanredan nain razmojtrila Mary He&se,
cit. d jelo, s tr. 30.
27 Lynn W hite, c it. djelo, str. 125.

6 Kineska znanost i Zapad

81

teorija prema kojoj su zvijezde i planeti svjetla to

potjeu od neke nepoznate tvari koja lebdi u beskonanom
praznom prostoru. Posljednje shvaanje bilo je najee
meu kineskim astronomima u toku povijesti, i ono je bilo
u skladu s budistikom teorijom o beskonano velikom i be
skonano malom vremenu i prostoru. Trebalo je neizrecivo
mnogo vremena da predmet baen iz jednog budistikog ne
ba stigne do drugog ili da padne na zemlju. Prema prorau
nima iz VIII st. (razdoblje dinastije Tang) astronomske po
jave u dalekoj prolosti dogodile su se prije stotinu m iliju
na godina, to se znatno razlikuje od prorauna nekog ev
ropskog biskupa iz XVIII st. prema kojem je svijet stvoren
22. listopada 4004. g. n. e. u 6 sati poslije podne.
Kineska je astronomija uvijek bila ekvatorijalna i dnev
na, a ne ekliptika i godinja. Kinezi su se malo bavili onom
planetarnom astronomijom za koju je Grcima bio potreban
Euklid. To je, s druge strane, imalo svojih prednosti: nikad
ih nije oaravao krug kao najsavreniji geom etrijski lik, i
zato nikad nisu postali zatvorenici koncentrinih kristalnih
nebeskih sfera pomou kojih je Zapad objanjavao kretanje
planeta i prividnu rotaciju zvijezda stajaica. Stoga je njihov
utjecaj bio znaajan kad isu se Evropljani poeli oslobaati
tog zatvora. Ne znamo da li je neto od tog utjecaja doprlo
do Giordana Bruna ili Williama Gilberta, koji su osporili
Ptolemejeve i Aristotelove nebeske sfere prije kraja XVI st.
Ali sigurno je d a je evropske m islioce, koji su pedeset godina
kasnije prihvatili Kopernikovo uenje i odbacili nebeske
sfere, ohrabrilo saznanje da ih mudri kineski astronomi ni
kad nisu ni imali. Tada se tek poelo javljati zanimanje za
Kinu.
VI
Vrijeme je da se spustim o s nebeskih visina i obratimo
panju na dostignua iz svakodnevnog ivota to ih je ma
toviti kineski duh dao svijetu. Rije je o stremenu, konj
skoj ormi i obinim takama. O porijeklu stremena za sto
palo mnogo se raspravljalo. Na temelju dokaza koji su se i
nili vjerodostojnim, izum je bio najprije pripisan Skitima,
Litvancima i, naroito, Avarima, ali novija kritika analiza
odluila se u korist Kineza.28 To potvruju grobne figure iz
28
Vidi sjajn u i virio dobro dokuimen t i.ran u .studiju Lymn White, cit. dijelo,
str. 2, 14, 28. Ne mogu, m eutim , prihvatiti njegovo olako odbacivanje /dokaza
to ga (pnuaju Wu Lianki grobovi-rtvenici iz 1'47. [godime. Sinolozi ne ospora
vaju ovaj daftium i sve avli&i o vjerodostojnosti oti'ska to siu ga braa Fen g
uzela 1821. g., je r je od toga doiba vrtiljeime izazivalo -daljnja oteenja. U sva
kom sluaju ovo p itan je n e uitjee na raspravu u ejeliini.

82

razdoblja dinastije Jin (265420) (si.

14), a nakon prvih opisa u tekstovi
ma (oko 477. g.) prikazi su sve broj
niji. Poticaj za ovaj izum Kinezima
su bez sumnje dali Indijci, a ne no
madi, i to putem budistikih kontakata, jer se stremen za palac (kori
stan jedino bosonogim jahaima to
plog podneblja) javlja na skulptu
rama u Sanjiju i drugdje u II st. pr.
n. e. Stremeni za stopala pojavili su
se na Zapadu (ili u Bizantu) tek po
etkom VIII st.,29 a njihov drutveni
znaaj bio je velik. Malo je tako
jednostavnih izuma kao to je stre
men, kae Lynn White, ali malo
njih je imalo takav katalitiki utje
caj na povijest.30 Ovaj izum omogu
io je upotrebu konja u borbi izbli
za. Konjanik i konj inili su cjelinu,
to nije bio sluaj s azijskim stri
jelcima na konjima. Jaha je morao
samo usmjeravati svoje udarce, a ne
da ih jo i zadaje. Konjanici koji su

Slika 14. Grobne fig u re iiiz

doba dinastije Jm (ciko 300.
g.) prv i su pouzdani dokazi
o upotrebi strem ena za s t o
palo.

Slika il5. T ri tnlpa Ikomjske orm e: a) orm a s rem enom oikio v rata ii trb u h a , k a
rak teristin a za antiko dioba ina Zapadu; b ) efikasna orm a s prsinim rem enom
iz drevne Kline i c ) otnma ham om Ikoija se p rv i p u t javlja u Kini1 poetkom
srednjega vijeka (originalan crte).

se borili na ovaj nov nain s karolinkim kopljima s krilci

ma, sve vie zatieni metalnim oklopom, inili su feudalnu
konjicu u toku deset stoljea evropskoga srednjeg vijeka.
29 Kao i u m nogim drugim sluajevima, natiin prenoeno a izum a o staje
nepoznat. U svim ovakvim sLuajelviima zadatak dokazivanja ije na onim a (koji
bi eljeli (ustvrditi d a je rije o nezavisnom izumu. Alli', to je razdoblje dameu
dviju [pojava istog due, m anja je vjerojatnost da je izum nezavisan.
30 Cit. d{jelo, str. 38.

83

Zato moemo rei da je kineski barut pomagao pri ruenju

evropskog feudalizma na kraju njegova stoljea, kao to je
kineski stremen pomagao pri njegovom stvaranju.
Mnogo je tee objasniti zato se nita slino nije dogo
dilo u Kini. Jo jednom nas iznenauje stabilnost te civili
zacije. Njezin je ethos bio tako izrazito graanski da je ideja
o plemikom vitetvu bila moda nezamisliva. Da je moda
do ovog izuma dolo u feudalnom razdoblju Zaraenih dra
va prije nego to je inovnitvo uzelo sve u svoje ruke, povi
jest bi moda bila drukija. Moda je tradicionalni strijelac
na konju koji je postojao u Kini ve od IV st. pr. n. e. pred
stavljao duboko ukorjenjenu tradiciju s kojom se nije mo
glo raskinuti. A moda je ipak ta vojna tradicija bila u os
novi nadmonija, jer kad se naposljetku mongolska konjica
sukobila prsa o prsa s oklopijenim vitezovima srednjovje
kovne Evrope u XIII st., vitezovi su u svakoj bici izvukli
krai kraj. Mongoli su se povukli sa Zapada zbog unutranjih
politikih dogaaja, a ne zbog otpora na koji su naili na
Zapadu.
Osim to je izumila stremen za stopalo. Kina je bila je
dina stara civilizacija koja je rijeila problem povezivanja
konjske orme.31 I ovdje su posljedice bile dalekosene. Up
regnuti govedo relativno je jednostavno, jer je anatomski
oblik vola prikladan za to. Njegovi vratni kraljenici uzdiu
se u neku vrstu grbe na koju se moe osloniti jaram. Konji,
magarci, mazge ili sline ivotinje ove vrate nemaju tu izboinu, pa se jaram ne moe osloniti ni na to. Stoljeim a
su postojale samo tri osnovne vrste orme: orma s remenom
oko vrata i trbuha karakteristina za antiko doba Staroga
svijeta, koja se u Evropi upotrebljavala do V ili VI st. Na
drugom kraju ovog niza je moderna orma s hamom, s jed
nim tvrdim i jednim mekanim dijelom, i koja je konstrui
rana tako da vua optereuje predio prsne kosti konja. Na
suprot tome, kod starih ormi s remenom oko vrata i trbuha,
vua optereuje lea, a remen oko vrata gui konja, koji
zato vue samo s treinom ili etvrtinom snage. Imajui or
mu s hamom konj moe vui vrlo dobro bilo da je rije o
zaprezi s rukunicama ili sa tranjgama. Ali postoji jo jedan
nain d'a se ovo postigne, a to je upotreba orme s prsnim
^ 31 Kad god govorim o ovim problem im a, odajem (priznanje Lefefovreu es
Notitestu, tom izvanrednom ovj Ocqji je u svojoj sjajnoj iknjizi L 'Attelage
et le cheval de selle travers les ges, Paris, 1931, prvii p ut postavio p ita n je o
povijesti orm e i njezinim drutvenim posljedicam a.

84

Slika 16.
Jedan
od prvih prikaza
orm e s
hamom:
sliika dvokolice n a
lazi se u desnom
donjem uglu fre
ske Povorka nam
jesnika od Dunhuanga u
podzem
nom
hram u
u
Duinhuangu '(spilja
156, 851. g., rep ro
ducirao He Yi).

remenom: tranjga, objeena o grebenski remen, obuhvaa

ivotinju pa vua opet optereuje prsnu kost.
Porijeklo ovih ormi vrlo je vano. Reljefi iz starog Egipta
i slike na grkim vazama uvijek prikazuju tipinu ormu s re
menom oko vrata i trbuha. Tu listu ormu nalazimo i kod sta
rih Rimljana.32 Prvi prikaz orme s prsnim remenom nalazimo
na irskom spomeniku iz VIII st. iako postoje lingvistiki do
kazi da su Slaveni i Germani upotrebljavali ovu ormu neko
liko stoljea ranije. U Kini je, meutim, nalazimo jo ranije.
U razdoblju izmeu dinastije Shang (oko 1500 1027. g. pr.
n. e.) i ujedinjenja pod dinastijom Qin (III st. pr. n. e.), vje
rojatno poetkom razdoblja Zaraenih drava, orma s pr
snim remenom bila je u opoj upotrebi i esto je nalazimo
prikazanu na rezbari jama i na oblikovanim ciglama iz raz
doblja dinastije Han (206. g. pr. n. e. 200. g. n. e.). Reljefi
na grobovima-rtvenicima iz 147. g. prikazuju ovu ormu u za
prezi s dvokolicama dvaju tajnika-povjesniara koji proma-
traju poznatu bitku na mostu. Orma s hamom javlja se
prvi put u Evropi u X st., to nam je poznato iz franakih
minijatura. Ali i ovdje je Kina bila prva. Na velianstvenoj
fresci iz 851. g., u Spiljama tisuu Buda, u trijumfalnoj po
vorci namjesnika od Dunhuanga, jasno se vidi orma na pe
tero konja upregnutih u niz dvokolica s rukunicama u prat
nji namjesnikove supruge (si. 16). Pri dobrom poveanju
moe se vidjeti mekano podstavljen ham na koji se oslanja
preka izmeu rukunica, koja slui um jesto jarma. Ham je
32
Crni se d a su Rim ljani helenistikog i jgadsikog d o b a pdkiuaLi lujpotrijjebfiti i druge oblike orm e, o d koljiih se 'veina nije zadrala. Oblici 'direvmih indij
skih ormii takoer su n ejasni. Ova /slloena p itan ja razm otrena su u SCC, sv.
IV, dio 2, odlom ak 27.

85

zapravo bio mekan jastuk to je nadomjetao vratnu izboinu kakvu imaju volovi i omoguavao da se prikladno obli
kovana preka osloni na nj. Najstarije slike konja i kola u
spiljama-hramoviima Qianfodonga potjeu otprilike iz raz
doblja od 485. do 520. godine. Iako se na njima ne vidi ham,
oito je rije o toj vrsti orme, jer bez takvog jastuka ja
ram ne bi uope mogao ostati u tom poloaju. Zato moemo
sigurno zakljuiti da je orma is hamom postojala. Ovdje nije
rije o ormi s remenom oko vrata i trbuha, jer su je Kinezi
ve bili napustili prije nekih osam stoljea. Osim toga, ona
se ni u jednoj civilizaciji nije javljala u zaprezi s rukunicama.33 To nije ni orma s prsnim remenom jer se takav remen
ne vid'i, dok je tvrdi dio hama vidljiv. Zato m islim da ove
slike potkraj V st. i poetkom VI st. pruaju nesumnjiv do
kaz o upotrebi orme s hamom. Od toga doba pa do sredine
IX st. nalazimo jo mnoge takvih fresaka u Qianfodongu.34
Zanimljivo je da se orma s hamom kakva se danas upotre
bljava u pokrajini Gansu i u cdjeloj sjevernoj Kini, sastoji
od dva dijela: od prstenastog jastuka (dianz'i) i neke vrste
drvenog okvira koji se o njega oslanja (jiabanzi) i predstav
lja savreniji oblik nekadanjeg jarma s prekom. Okvir je
privren konopcima za krajeve rukunica. Ormu s hamom
u dva dijela nalazimo i u drugim dijelovima svijeta, na prim
jer u panjolskoj, gdje je to vjerojatno oblik orme preostale
od Arapa. Filoloki dokazi pokazuju da porijeklo prstenastog
jastuka potjee od samara baktrijskih deva.
Toliko o porijeklu konjske orme. Obratimo li sada pa
nju na uinak koji je primjena te orme imala na Zapadu,
nai emo se na podruju o kojem su zapadni povjesniari
ve mnogo govorili i koje veina njih smatra neobino va
nim za razvitak feudalnih (i, konano, kapitalistikih) insti
tucija. Pozovemo li se ponovio na nedavna i podrobna istra
ivanja zapadne srednjovjekovne tehnologije, moemo rei
da je ope prihvaanje tekog pluga u sjevernoj Evropi bio
samo prvi stupanj agrikultum e evolucije u ranom srednjem
vijeku. Slijedei stupanj bila bi upotreba takve orme koja
bi od konja uinila kapital u ekonomskom ii vojnom smislu.35
33 To jest. nikada kao norm alni oblik. Moda su je Rim ljami upotrijebili
piti pokuajim a Sto sm o iih spom enuli.
_ 34 Freske iiz Damhuanga p otpuno su prikazali i obradili J. Neeiham i Lu
GweiwDjan u: Efficient Equine Hamness; the Chmes e Inventions, Physis. I960. 2,

143

35_ Lynn Whiitte, cit. tdjelo, str. 57, 61 67. ;Na alost, iipak n e moigu prihva
titi najiraniije datum e to ih navodi za orm u s ham om u Evropi, ikao uri mijegovo
tum aneje fresaka dz D unhuanga, tapiserije niz Oseberga, vedsikih ham ova i
drugih stvari). iSvoje sam nazore izloio u Science and Civilisation in China.

86

Konjska vuna snaga nije nita vea od vune snage vola,

ali je prirodna brzina konja mnogo vea, pa konj ima pede
set posto veu energiju u sekundi od vola. Osim toga, konj
je izdrljiviji i moe raditi na dan sat ili dva dulje od vola.
Iako se kineska orma s prsnim remenom upotrebljavala od
VII st. (u istonoj Evropi od V st.), a kineska orma s hamom
od IX st., prolo je dosta vremena dok su konja poeli uprezati u plug. Oko 860. g. kralj Alfred se zaudio kad je od Ohthera doznao da se u Norvekoj ore s konjima. O tome ne
mam nikakvih dokaza u slikama sve do tapiserije iz
(oko 1080. g.), ali zato to potvruju brojni tekstovi. Konjska
orma bila je povezana s mnogim promjenama ukljuujui
plodored i poboljanje ishrane ovjeka i ivotinja.
Razmotrit emo samo dviije drutvene promjene koje je
ona uvjetovala. Jedna je bila smanjenje trokova prijevoza
zemljoradnikih proizvoda koji su se stoga mogli prevoziti
na vee udaljenosti nego ranije. Vrijedan je panje i tehniki
razvitak vozila, to jest teretnih kola i koija na etiri kotaa
s usavrenom pokretljivom prednjom osovinom, konicama,
pa ak ii s oprugama. Druga promjena bila je vie drutvene
prirode: rije je o poetku urbanizacije seoskih naselja. Bu
dui da se konj mogao kretati bre od vola, seljak vie nije
morao ivjeti u neposrednoj blizini polja. Tako isu sela rasla
nautrb zaseoka, a mali gradovi nautrb sela. ivot je, narav
no, bio privlaniji u veim mjestima: bilo ih je lake obra
niti, imala su bolje i vee crkve, kole i gostionice, a i uvjeti
za trgovinu bili su bolji. Kad bi postali vei, ovi su se gra
dii mogli nadati povelji slobodnog grada. To su bili pretee
onih gradskih cjelina koje e kasnije imati vodeu ulogu u
evropskoj kulturi. Tako su na paradoksalni nain izumi feudalno-inovnike civilizacije, kojoj je ideja o gradovima
dravama bila sasvim strana, pojaali unutranju tenju za
padnog feudalizma prema kulturi gradova drava, to e na
posljetku dovesti do potpuno novog oblika drutvenog po
retka.
Zato se nita od ovoga nije dogodilo u Kini? Prije sve
ga, tamo nije postojala tradicija gradova drava i svaka aglo
meracija dovela bi samo do stvaranja novog administrativ
nog sredita kojim bi u ime cara upravljala civilna ili vojna
vlast. Osim toga, u veem dijelu zemlje za plug se nisu uprezali konji li volovi, ve bivoli, koji su bili nezamjenljivi na
vlanom tlu gdje se uzgajala ria sve do danas, kad su ih za
mijenili moderni strojevi. Kineska poljoprivreda bitno se raz
87

likovala od evropske, pa konjska orma u Kini nije izazvala

one promjene koje je izazvala na Zapadu. Ona je donekle
Utjecala na prijevoz kopnenim putem, jer se u Kini barem
do razdoblja dinastije Han, prijevoz odvijao najee rije
kama i kanalima. U vojnom pogledu, rijeke i kanali za nata
panje onesposobili su zemlju za konjanike bitke, to su
mnogi nomadski poglavari, od naroda Tuoba do Mongola,
osjetili na vlastitu tetu. Konj je, dakle, Ibio u Kini u nepo
voljnom poloaju. Iako s njegovom ulogom valja raunati,
ona za kinesku civilizaciju nije znaila ono to je znaila za
evropsku.
U jednom odlom ku moemo rei sve o takama. Nikakav
likovni prikaz ili drugi dokaz ne postoji o njima u Evropi
prije X III st., kada su, bez sumnje, im ale vanu ulogu pri
gradnji velikih srednjovjekovnih katedrala. U Kini su, me
utim, take vezane za ime poznatog generala iz kraljevstva
Shu u razdoblju Triju kraljevstva, Zhuge Lianga (III st.),
koji ih je upotrebljavao za opskrbu svojih armija. Prema fi
lolokim dokazima take su nastale sredinom razdoblja dina
stije Han, tj. poetkom nae ere. Pomisao da se par ruica
na tragljama ili nosiljkam a moe nadom jestiti kotaem iz
gleda tako nevjerojatno jednostavna da bi u svim civilizaci
jama morala biti prisutna od najranijih vremena. To, meu
tim, nije tako. Predodba koju imamo o njihovom razvitku
takoer nije opravdana, jer kota na kineskim takama naj
ee nije bio na kraju, nego u sredini, to znai da je ovaj
izum bio vjerojatno prilagoen tovarnim ivotinjama. I ovdje
isusreemo onaj isti paradoks: take su izumljene upravo u
Kini gdje je radne snage
uvijek bilo u izobilju. U
Evropi se take mogu svr
stati u skromnije naprave
renesanse, iako su, bez sum
nje, pridonijele razvitku in
dustrije. U K ini ise, meu
tim, ne moe govoriti o ne
kom znaajnijem porastu
prijevoznih sredstava, kao
posljedice ovog . izuma. Osiim toga, Kinezi su opremi
li itaqke jarbolim a i jedrim a
i tako inspirirali Miltona
Slika 17. Kineska kola na jedra, prikaz
da napie poznate stihove:
Gerarda Mercatora 1613. godine.
88

 . . . the barren plaines

Of Sericana, where Chineses drive
With sails and wind their canie waggons light.*
Ovi su stihovi odraz pogrenog uvjerenja da je rije o
kolima sa etiri kotaa na jedra, zamisao koja je ukraavala
evropske atlase u XVI st. i izravno potaknula nizozemskog
fiziara i graditelja Simona Stevina na niz eksperimenata s
kolima na jedra po pjeanim plaama sjeverne Nizozemske.
One su prve pokazale Evropljanima da ljudi mogu putovati
40 milja na sat bez ikakvih posljedica. Iako take na jedra
iz Jiangxija (Kjangsi) s teretom porculana iz Jingdezhena
nisu ostavile nikakav naroit dojam u svojoj zemlji, one su
potakle matu zaetnika one moderne znanosti to je bila
predodreena da nedugo zatim konstruira avione koji lete
brzinom od etiri stotine milja na sat, ili rakete (takoer ki
neskog porijekla) koje lete etiri tisua milja na sat.
VII
Preimo sada na drugu grupu tehnolokih izuma koji za
sluuju nau panju. Porijeklo rotacionog mlina i koritenja
vodene snage za njegovo pokretanje obavijeni su velom taj
ne. Ova dva dostignua, vrlo vana u povijesti strojarstva,
pojavila su se u isto vrijeme u Kini i na Zapadu. Moemo
jedino ustvrditi da se rotacioni mlin pojavio u razdoblju od
IV st. do II st. pr. n. e., dok o vodenicama imamo neto to
nije podatke. Prva vodenica na Zapadu pripadala je Mitridatu, kralju Ponta, oko 65. g. pr. n. e. Prve kineske vodenice
pojavile su :se oko 30. g. pr. n. e. Vodenina kola najprije su
sluila za pokretanje batova za sitnjenje itarica, a kasnije,
oko 30. g., za pokretanje metalurkih puhala. Razlika je u
datumima premala, a da bismo mogli zakljuiti da se radi
o irenju u jednom pravcu. Ona izrazito govori u prilog pret
postavci o istovremenom irenju u dva pravca iz nekog za
jednikog izvora. Meutim, potpuno nam je nepoznata nje
gova priroda i porijeklo. Ne znamo jesu li najstarija
vodenina kola na Zapadu bila vertikalna (kao Vitruvijevo,
s pravokutnim zupastim prijenosom) ili horizontalna (nor
dijska), Ne znamo ni kakva su bila kineska vodenina kola.
* . . . nepione ravnice
Sericaine, gdje Kinezi jed re
u svojim lijepim laigamm kolima (prim . prev.).

89

Slika 18. G robna ffeura iz dofoa dinastije Han (I st. pr. in. e. lili I s t. n. e.) pred
stavlja irataoiom m o n , b a t za si-tajenje ita i rotaaionu vijaLicu za ito koja se
pokree pom ou koljenaste inuioe. To je n a jsta riji priiikaz kol|j ona ste ruice to
ga [ ciivi'liizacija.

Jedino moemo rei da je osovina sa svojim uleitenjima

vjerojatno bila horizontalna.
Jo je znaajniji bio izum koljenaste ruice ili ekscentra.
I ovdje se kineska ostavtina snano osjea. Osim prilino
sumnjivih tipova koljenastih ruica zapaenih kod drevnog
egipatskog alata za buenje, najstarije pouzdane primjere
nalazimo u razdoblju dinastije Han. Rije je o maketi selja
kog dvorita iz peene gline s vijalicama za ito koje su se
okretale koljenastim ruicama36 (si. 18). Koljenastu ruicu
susreemo u Evropi mnogo kasnije. To su ruke za okreta
nje bnusnih kamena iz Utreohtskog psaltira iz IX st.37 Ovaj
osnovni izum previe je jednostavan da bi ostavio brojne
tragove prvih primjena, ali je svakako jedan od najznaajni
jih kojim je Kina pridonijela tehnici Staroga svijeta. Od ko
ljenaste ruice u Evropi se razvilo u XV st. koljenasto vra
36 Kriltiika analiza d anas odbacuje lanane orptke Ikoje pokreu koljenaste
ruice, to su ih navodno, im ali brodoivi n a jezenu iNemi u iprvom stoljeu. .'Iako
neki odlom ci kod Onilbasija, {pa ak lii A rhim eda, d aju nas/kititi poznavanje d 'upo
treb u ovih crpki, fiiloLoilckn dokazim a jo uvijek nedostaju uvjerljivi detalji,
37 rvanj s uspravnom 'ruicom 'bio je, naravno, p rim k i van obldlk koljena
ste iruice, ali runi1 m linovi ove virste n e javljaju se u Evropi jprilje IV stoljea,
dok se iu Klimi sustrecu o d vrem ena dilnastii/je H an (206. g. pr. n. e. d o 220. n . e.).

90

tilo, koje u Kini nije izum

ljeno. U to su vrijeme Ki
nezi usavrili dijelove par
nog istroja, to zahtijeva po
blie objanjenje.
Osim koljenasite ruice, u
Kini se, u razdoblju dinasti
je Han, upotrebljavala jo
jedna sprava. Bio je to dvoradni irnijeh s klipom. Nema
sumnje da se uspjeh koji je
kineska tehnologija eljeza
i elika ve zarana postigla,
moe djelomice pripisati up
ravo ovoj spravi koja je da
vala snanu i stalnu zranu S lika 19. Riotaoiona. vijalica za ito
struju. Osim toga, ve za (yangshan) 'kako >je p-rikaizana u Nong
Shuu (1043. g .), p ro to tip obliilka koji ise
rana se upotrebljavalo ho
kasmiitje upotrebljavao u Evroipi.
rizontalno vodenino kolo.
Ova tri izuma predstavljala su osnovne dijelove od ikojih jebilo sastavljeno hidrauliko puhalo, jedno od najvanijih pre
tea parnog stroja. Preostalo je jo da se nijei problem kinematike stroja.
Najbolji nain da se rotaciono gibanje pretvori u pravo
crtno, jest upotreba koljenaste osovine ili ekscentra, ojnice
i stapajice. Ovo jednostavno geometrijsko rjeenje zahtijeva
samo jedan spoj prilagoen tako da odrava stapajicu u
pravocrtnom gibanju za vrijeme radnog i povratnog hoda, a
to je krina glava ili neto slino. Na Zapadu je tek Leonardo da Vinci upotrijebio ovaj sistem u projektu za pilanu
potkraj XV st. Prije toga on se ne moe nai u Evropi. Valja
ga traiti na drugom kraju Starog svijeta, u Kini, gdje se u
potpunom obliku javlja ve 1313, iu Wang Zhenovoj raspravi
o poljoprivrednim tehnikama. On opisuje metalurko puhalo
koje na taj nain pokree vodena snaga. Horizontalno vode
nino kolo pokree zamanjak koji se nalazi iznad njega na
istoj osovini, a ovaj opet, pomou prijenosnog remena, po
kree malu remenicu koja nosi ekscentrino uvrenu po
lugu. Ona opet pokree ojnicu i stapajicu koje spaja poluga
klackalica preko ruice (si. 20).
Tako je cijela struktura stapnog parnog stroja bila una
prijed zorno prikazana, ali u obrnutom smislu. Umjesto sta
pa, koji sa svojim pravocrtnim gibanjem predstavlja izvor
91

Slika 20. Puhalo na vodeni pogon ( shuipai, iiii slapni stroj .na -vodeni pogon) za
visoke pei i ognjita kako je prikazano iu Non g Snutt ^Rasprava o poljoprivredi)
1313. g. To je jedan od najstarijih primjera pretvaranja Jarunog iu tuauno
giibanije pomou ekscontra. oj,ni ce i stapaj ice, dakle, u obratnom simiislu pretea,
parnog stapnog stroja. Pokree se pomou vodoravnog vodaninog kola iznad
__ ___ ____________________kojeg je zamaniak.

Slika 21. Tekstilni stroj aia vodeni pogon (stroj za predenje, afangche) kako
je prikazan 'u Nong Shuu (1313. g.). Na desnoj slici je vertikalno vodenino kolo
koje pokree sjtroij.

92

energije i pokree kotae, u ovom sluaju je kota svojim

rotacionim gibanjem pokretao stap. Budui da se ovaj stroj
esto upotrebljavao kada je potkraj XIII st. Wang Zhen pi
sao o njemu, vrlo vjerojatno je postojao ve stoljee ranije.
Moemo sa sigurnou tvrditi da su koljenasta ruica, puhalo
sa stapom i vodenino kolo, u razdoblju sjeverne dinastije
Song, stvorili okosnicu parnog stroja. Vodena snaga se u to
doba mnogo upotrebljavala za pokretanje tekstilnih strojeva
(si. 21). Mislim da bi se iteko moglo nazvati sluajnou to
je jedan od Wang Zhenovih suvremenika bio Marko Polo.
On je boravio u Kini kada je Wang Zhen pisao ili bar razmi
ljao o svom djelu Nong Shu. Budui da nedugo zatim nala
zimo u gradovima kao sito je Lucca u Italiji, predionice svile
u kojima se upotrebljavaju strojevi vrlo slini onima u Kini,
moemo pretpostaviti da je neki od evropskih trgovaca, koji
su u to vrijeme putovali na Istok, donio nacrte u bisagama.
Upravo smo spomenuli svilu i prijenosni remen. Meu
njima postoji ne sam o povrna veza. Uzgajanje dudova isvilca
i razvitak industrije svile potjee najkasnije iz razdoblja di
nastije Shang u XIV st. pr. n. e., a to znai da su samo Ki
nezi imali vrlo dugako tekstilno vlakno. Prosjena duina
svilene niti iznosila je nekoliko stotina jardi*, za razliku od
kratkih biljnih vlakana lana i pamuka koja se mogu mjeriti
inima i koja je potrebno najprije izdvojiti i upresti da bi
se dobila prea. Svilene niti odmataju se sa ahura gotovo
u miljama, njihova vlana vrstoa iznosi oko 65 000 funti
po kvadratnom inu. Te su niti vre od bilo kojeg biljnog
vlakna, gotovo kao graevinski materijal. Poinjemo, dakle,
shvaati zato su se u Kini tako uspjeno konstruirali tek
stilni strojevi mnogo ranije nego u ostalim dijelovima svijeta.
Razmotrimo, na primjer, saoche ili stroj za namatanje
svile. Qin Guan opisuje ga veoma jasno u knjizi Can Shu
( i 090 g.) U vruoj vodenoj kupelji ahure omekavaju i svi
lene niti se s njih odmataju. Vlakna prolaze kroz male prste
naste vodilice i namataju se na vitlo. To se radi pomou
none papuice, koja na svojoj osovini nosi rememicu s pri
jenosnim remenom koji pdkree amo-itamo ekscentrinu pc
lugu druge remenice. Ona pokree kosu polugu koja omo
guuje da se vlakna ravnomjerno namataju na vitlo. Ovdje
se pojavljuje jedan od najjednostavnijih oblika peruke na
kolovratu. Ovaj je stroj veoma vaan, djelomice zato to
utjelovljuje pretvaranje rotacionog u pravocrtno gibanje
(iako bez stapajice), a djelomice zato to je to tako rani
* 1 jar = 0,9144 m

93

Slika 22. iStroj za nam a tanje svilenih (niti (saoche) opisan u Can S h u '(.Knjiga o
svilarstvu, ^ 1090. g.). Pritiiislkom ina inJomu papuicu, k o ja j e malilk papuicu
ivae m aine, pokree se, pom ou prijenosnog rem ena, osovine vntla d ekscen
trine poluge, pokree se p eru k a (vjerojatno n a jsta rija to lje znam o). Niti si
rove svile odm ataju s e sa ah u ra tu vruoj vodenoj kupelji (Hjjevo). Ova ilu stra
cija, maj stari jii crte spom enutog sltroja, nalazi se u prvom izdanju Tiangong
Kaiwu. (Iskoritavanje djela prirode, 1637. g.) autora Song Ymgxiiinga.

94

Slika 23. Jedan o d n a js ta rijih pri/kaza koLovirata i, prem a ifcqme, vaan dokaz iu
povijesti rem anog p rijenosa. Siiiiku Sin se oprata s m ajkom nasilikao je Vje
ro ja tn o Jia/n Xiuan oko >1270. godine.

primjer kombinacije istovremenog gibanja jednim izvorom

energije.38
Kolovrat je bolje poznait primjer remenog prijenosa.
Jo uvijek ne znamo potjee li iz Indije, domovine pamuka,
kaoi to se najee m isli, ili je nastao od kola za namaitanje
svilene niti na kalem u krajevima s kineskom kultiuirom. O
ovoj spravi govore zapisi jo iz dimaistije Han, a nalazi se i na
crteima iz 1210. godine. Druga je pretpostavka vie nego
mogua,39 jer najstariji prikaz kolovrata na svijetu nalazimo
na slici iz razdoblja dinastije Song 1270. g. neto prije (iako
ne mnogo) prvih evropskih podataka (si. 23). Kod mnogih
kineskih sprava prijenosni remen prelazi istodobno preko
'tri vretena, a kota se pokree papuicom s neobinom vr
stom univerzalnog spoja. Osim u zapisima u vezi s kolovra
tom oko 1300. g., prvii crtei prijenosnih remena u Evropi
javljaju se u njemakim rukopisima o vojnoj inenjeriji. U
38 Plnimier kojji se najee mayodii (/viidfi: Lynm White, oit. idijelo, s tr. ;119)
:je pilana V illarda d e Hoinneocmirta, oko 1235. g., gdje vodeni! no Ikollo n e p o k re
e sam o palu ve Joj p rim ie i\ drivo. iNaprava za maimaitanje svile barem, je dva
stoljea stamija, ali ine znam o da li su je pokretale ivotinje iii voda.
39 N e v alja m isliti (da je Ikoilowrat iiskljiuidvo nastao u vezi s biljkam a
kratk ih vlakana. Kmezii, k o ji n isu nikad n ita odbacivali, upotrebljavali s u ga
za p redenje svile iiz divljih ,iii razbijenih ahura. To su v/jeroijatno rad ili vrlo
davno.

95

Kini je, dakle, mnogo ranije postojao osnovni oblik prijenosa

snage i, kao obino, ne postoji valjan razlog da mislimo kako
je on kasnije neovisno izumljen u Evropi. Ako je, dakle, is
tina da su remeni prijenos pronali kineski zanatlije, ne bi
bilo nikakvo udo da su isto tako pronali i upotrijebili lan
ani prijenos. I zaista. Upravo to smo i pronali lanani
prijenos u monumentalnom Su Songovom satu potkraj XI
st. On vjerojatno ovdje nije bio novost, i javlja se bar sto
godina ranije u slinom satnom mehanizmu Zhang Sixuna.
Beskonani lanci bili su, naravno, dobro poznati aleksandrijskim mehaniarima iz I ist. pr. n. e., ali oni nikad nisu stalno
prenosili snagu i bili su vie nalik transportnim trakama.
Svi ovi izumi i strojarska rjeenja oito su utjecali na
evropsku tehnologiju poslije renesanse. italac e se zapita
ti zato ti izumi nisu izazvali slian val industrijalizacije u
Kini. Dio odgovora je u injenici da je Evropa imala buroasku revoluciju (ili bolje rei niz buroaskih revolucija), a Ki
na nije. Tehnike novosti same ne mogu uzrokovati bitne
promjene u sitrukturi drutva, kao to su to ne moe o i sama
trgovaka aktivnost ili sama drutvena kritika. Kini je ne
dostajalo jo neto, neki sklop vanijih uvjeta, o emu ovdje
ne moemo raspravljati, da bi izumi njezinih sjajnih tehni
ara postigli pun uinak unutar njezinih granica. Ovako su
se razasiuli cijelim svijetom kao dio njezine ostavtine.
VIII
Trea skupina tehnolokih dostignua odnosi se na vje
tinu proizvodnje eljeza i elika, ali je vezana i uz druga,
katkad neoekivana, podruja kao to je izgradnja mostova
i buenje izvora. Optimistiki nastrojeni ameriki pisci iiz
vremena Julesa Vernea nado su nazivali tadanji moderni
svijet eljeznim dobom, kada je eljezni konj golopirao
prerijom i oklopnjae poele brazditi mora. Iznenadili bi
se da isu saznali da ije ve postojalo eljezno doiba, ali ne u
Evropi, ve u srednjovjekovnoj Kini.40 Do kraja XIV st. ni
jedan Evropljanin nije vidio lijevano eljezo, dok su Kinezi
osamnaest stoljea ranije ve savladali vjetinu taljenja i li
jevanja metala. Od svih paradoksa, ovaj moda najvie zapanjuje: iako je napredna tehnologija dobivanja eljeza, svoj
stvena za razvoj kapitalistike industrije na Zapadu, posto40
italac se moe (posluiti mooografjom J. iNeedhajma The Developm ent
of Iron and Steel Technology in Ancient and Mediaeval China, Lomckm, 1958,
ponovno objavljeno: H effer, Cambridge, 11964 (Dickimsan L ecture).

96

Sli/ka. 24. IRad traid/icionaine vdisoke pei. V idi se puhalo s dvoradnim klipom
(koji. se ovdu'e pokree ru n o ), eljezo ikako tee (pei i lkalko se uz dodatak
silicija pretv ara iu ikotviko ieljezo ma platformi! za puilovanje. Tiangong Kaiwu,
1637. -g., tilliustraiciilia iz dolba diinasitje Qing.

jala stoljeima u sklopu kineskog inovnikog feudalnog

drutva, nije uzrokovala njegov raspad.41
Dok je saimo eljezo u Kiiniu prodrlo relativno kaisno, teik
negdje u VI st. pr. n. e. Hetiti su otkrili eljezo u zapadnoj
Maloj Aziji iu XII st. pr. n. e. Kinezi su ga m ogli ljevati im su
za njega eaznali. Za dva ili ttri stoljea kovko eljezo iz igma
ustupilo je m jesto lijevanom eljezu. Jedan od razloga ovalko
brzom napretku bilo je, bez isumnje, puhalo s dvoradnim
klipom i stalnom zranom strujom (kao to sm o ve spom e
nuli), a moda i prisutnost imda s visokim sadrajem fos
fora, to je omoguavalo taljenje eljeza na temperaturi od
oko 200C nioj od uobiajene. Osim toga, ne sm ijem o ni
kad zaboraviti da au Kinezi bili moda najvei ljevai bron
ce iu stanom vijeku. Njihova iskustva u vezi s peima, kao
41
th e

V o ld ii

C h m ese

D y m a s ity

Ira n

z a n iim liiiiiv u
a n d

(1960 l l ' 2 6 )

C o a l
f

ra s p ra v u

I n d u s tr ie s

o o v ilje g _ d a f t o m a ,
d u rin g

Journ, Asian Stuies,

7 Kineska znanosit i Zapad

th e

iR .

N o rth e rn

19 62 ,

21,

H a r t w e ll,
S u n g

l(u

R v o l u t iia n

pinyinu:

iS o t n jg )

153.

97

i iskustva njiiihaviih prethodnika lonara42 uz dobru vatro

stalnu glinu omoguila su im ve vrlo rano (ne kasnije
od IV st.) redukciju eljezne rude pom ou ugljena u lon
cima. Arheoloki nalazi, tj. -mnotvo orua od lijevanog e
ljeza, kao to su motike, rala, pijuci, sjekire, maevi i sli
no, od IV st. pr. n. e. nadalje, mogu se danas nai u m no
gim muzejim a u Kini. Izvanredni kalupi od lijevanog elje
za naeni su u grobovima iz vremena Zaraenih drava, ali
jo nije sigurno da li su sluili za lijevanje orua od elje
za ili od bronce. Jedan ili dva reljefa iz razdoblja dinastije
Han (izmeu 100. g. pr. n. e. i 100 g. n. e.) daju naslutiti da
su ise u ta davna vremena upotrebljavali primitivne visoke
pei i mjehovi. Najranija slika karakteristine male kineske
visoke pei iz 1334. g., nalazi se u Aopo Tuyongu43, a najpoz
natija slika iz 1637. g. nalazi se u Tiangong KaiwuuS4 Ovi
crtei prikazuju kako eljezo tee iiz visoke pei do platfor
m e za pudlovanje gdje se pretvara u kovano eljezo (si. 24).
Takve m ale visoke pei zadrale su se u mnogim poljopriv
rednim pokrajinama do XX istoljea, pa su kao i postupak
za dobivanje eljeza u posudama za taljenje ovjekovjeene
na fotografijama.
Mnogi predmeti u muzejima i izvan muzeja svjedoe o
velikoj upotrebi eljeza u staroj i srednjovjekovnoj Kini.
Ve dugo su nam poznati prekrasni kipovi i posude od lije
vanog eljeza iz vremena dinastije Han. Tu su zatim glaso
vite pogrebne kuhinjske pei iz razdoblja Triju kraljevstva
(III st.).* Materijal od kojeg su nainjene upozorio je arhe
ologe na dugu tradiciju proizvodnje lijevanog eljeza u Kini.
Tu su i m nogi budistiki kipovi izliveni izmeu IV st. i VIII
st., esto s datumom izrade, a svjedoe o velikoj vjetini i
umjetnikom ukusu zanatlija. Veliki lav iz Cangzhoua, tri
put viii od ovjeka, jedan od najveih predmeta od lijevanog
eljeza u svijetu, postavljen je 954. g. u ast pobjede to
42 Vidik N. B ernard, Bronze-Casting and B ronze Alloys in Ancient China,
Canberra and Tokyo, (1961 (M onum enta Serica, monograiph sris no. 14). Ber
n ard sum nja da je postojalo 'razdoblje ikada se za dobivanje kovanog elijeza,
pmije pojave lijevanog eljeza, upotrblja/valo gm o. listina je da je ovaj ramijji
staidi/j (za ikojeg se pretpostavljalo d a postojao p o uzoru n a sltadije razvitka
drugdje) ostavio mailo tragova, ald oni ipak postoje.
. . .

43 Ispariivanje mora je rasprava Chen Chuna o dobivanju soli. (Izmeu

soli d eljeza uvijek je p ostojala dvnstta rveza. Jednim dijelom zato to su se u
staro d o b a nezavisnih lokalnih zaijedimca ova dva proizvoda m ogla dobivati sa
mo n a odreenim m jestim a i trebalo ih je [prevoziti. Zbog (toga ije iu doba di
nastije Han dolo do njihove nacionalizacije. Dmugm dijelom zato to 'sn za
iiSparivanje koncentrirane slane vode bile potrebne iroke posude od lijevanog
eljeza.
44 I skori tavanj e djela prirode je openiti prikaz tehnologije i in d u strije
Sto ga je dao kinesiki iDiderot Song Yingxing.
*
Modeli ili p ak prave kuhinjske pei od lijevanog eljeza pohranjene u
grobovima velikaa (op. \).

98

ju je Guo Rang, jedan od careva sjeverne dinastije Zhou,

izvojevao nad tatarskim narodom Qidan (Kitani) Ikoji je zas
novao dinastiju Liao. U vrijeme dinastije Song izgraeno je
nekoliko pagoda od lijevanog eljeza, od kojih su najmanje
dvije ostale sauvane do naih dana (si. 25). U razdoblju di
nastije Ming, krovovi hramova na
svetoj planini Taishan bili au prek
riti arepovima od lijevanog eljeza
zbog jakih vjetrova. Sve je ovo bi
la upotreba u m irnodopske svrhe.
Ali eljezo i elik predstavljali su
osnovu uspjeha kineskog oruja
kroz vjekove, b ilo kad isu Kineizi
suzbijali Hune ili Japance ili kad su
osvajali Xwijiang (Srnkjang) ilii Ti
bet. Zatitni su se oklopi upotreblja
vali vie u brodovima i dosegli svoj
vrhunac u floti oklopljenih laa pod
zapovjednitvom korejskog admirala
Yi Sunsina <1585 1595). Iako to jo
uvijek nije dokazano, sada moemo
lake ocijeniti pretpostavku da je
prvi top sa eljeznom cijevi bio
kineski.
Proizvodnja elika nije n i u kom
pogledu zaostajala za proizvodnjom
eljeza. U davna vremena elik se u
Kini dobivao postupkom cementira
nja kao i u starom vijeku na Zapa
du: ikovko eljezo grijalo se drvenim
ugljenom da bi dobilo potreban ug
ljik. Ali im je lijevanog eljeza bilo
napretek, pdkazalo se da je povolj
nije proizvod paljivo oksidirati (na
Zapadu se to zvala rafinacija), a po
stupak prekinuti kad je postignut
srednji sadraj ugljika k oji odgovara
eliku. Zatim je u VI st. izumljen
postupak pretaljivanja (pretea da
nanjeg
Siemens-Martinovog po
stupka s otvorenim ognjitem ), vje
rojatno
zahvaljujui daoistilkom Slilka 25. Najstarija pagoda

,
v
k o v ia c u

m aeva

Q uw u

'

H u a iw e r x u .

Male ipke ikovkog eljeza i krhoti-

U itjetvam iqg

Yoquansiiu

yanga

eljeza { 10,61. g . )
pokraj
Dang-

(V hsS um .

Hube
99

ne Lijevanog eljeza zajedno su se grijale u posebnim peima.

Lijevano eljezo se talilo i oblijevalo gnjecavu masu kovkog
eljeza, tako da je dolaizilo do izmjene ugljiika i kovanjem
se dobivao dobar eutektiki elik. Neki od drevnih kineskih
postupaka zadrali su se tako dugo (ba zbog svoje uspje
nosti) pa sam u Siohuanu (Seuanu) 1958. vidiio uspjeno pri
mjenjivanje vrlo slinog postupka.
Vjetina dobivanja eljeza i eliika dovela je do nekoliko
vanih tehnikih ostvarenja u drevnoj i srednjovjekovnoj Ki
ni. Budui da su raspolagali izvanrednim lancima od kova
nog eljeza, Kinezi su doli na pom isao da takvim lancima
poboljaju visee m ostove od bambusove uadi, odavno na
pravljene preko m nogih rijenih kanjona u zapadnoj Kini.
Preko njih su prolazili glavni1prometni putovi. Zapisi i arhe
oloki nalazi pokazuju da su viseim m ostovim a od eljez
nih lanaca bile prvi put prem otene daljine od 200 ili 300
stopa* ve u vrijeme dinastije Sui (5896181. Meutim, ne
ma sumnje da su takvi m ostovi bili uobiajeni u razdoblju
dinastije Song, Yuan i Ming. Na takvu je zam isao u Evropi
prvi doao biskup i inenjer Faustus Verantius** oko 1595. g.
ali ni jedan m ost toga tipa nije bio izgraen sve do polovine
XVIII st. (1741). O kineskim mostovim a Verantius je naj
vjerojatnije uo od portugalskih moreplovaca, a Fischer von
Enlach, koji ih je opisao i preporuio 1725, sigurno je poz
navao kineska ostvarenja.
eljezo ise upotrebljavalo u mostovnim konstrukcijama
na jo jedan nain, i to opet, kao to tvrde dokaizi (s jo ve
om izvjesnou), u vrijem e dinastije Sui. Bilo je to u doba
sjajnog inenjera Li Chuna, koji je prvi preko rijenog ko
rita sagradio m ost od segm entnih lukova s potpornim luko
vima u ispandrilama. Ta savrena graevina, koja i danas
postoji u Zhaoxianu, a nedavno je bila tem eljito popravljena,
nalikuje sm jelim eljeznikim m ostovim a od kamena ili
armiranog betona koji su se poeli graditi sedamdesetih
godina prolog stoljea. Zajedno sa stanovitim brojem sli
nih graevina sjevernoj Kini, ona je sigurno utjecala na
* Jedinica m jere za duilmi, iu raznim zem ljam a ivairira od 0;25 d o 0,34 m.
** F au st Vrani se rodio u ibeniku *(155ll), a kolovao u Beu, Veneai[ji
i Rim u. Bio savjetnik n a dvoru ekog k ra lja u IPtragu, zaredio se -(1600) i po
stao anadskii biislkiu/p. N a povratku iz Rim a u M aarsku nenadano ije um ro u
Veneciji ( 7 ). U n a s je naijvriie poznat p o isvom R jeniku pet najuglednijih
evropskih j e z i k a to ga je objavio u Veneciji (1595), ponovno tiskanom u Za
grebu {d9f7,l). U povijesti tehnike poznat je ipo i&vom djelu M achinae Novae (Novi
strojevi) s opisom niza dzuma od kojih se istiu visei m o st i1 padobran. Njegov
stiric Anrtiim ( 1504.1573) bio je diplom at, pisac, povjesniar i m islilac blizak
protestantim a, zatim nadbiskup i kardinal fprim . pirev.).

100

Slika 25a. iNaijistarifji moisit od segmentndh lukova u povayesti civiifeaciije. Most

Anji tkcmstrufiirao lje Li Chim 610. g. u Zhaoxianu, u provmciiiji Hdbei (Mao
Yisheaig).

graditelje prvih m ostova od segmentnih lukova u Evropi,

kao to je Ponte Veoohio u Firenci (1345) i drugi. U svom
smjelom projektu Li Ghun je eljeznim isponama povezao
kameniovc u dvadeset i pet usporednih lukova od kojih je
bio sastavljen svod m osta (si. 25a).
Ve smo spomenuli vezu izmeu eljeza i soli. Za lisparavanje slane vode bile su potrebne velike plitke posude od
lijevanog eljeza. Ali postojala je jedna zanimljiva veza. Vrlo
je rano ustanovljeno da u pokrajini Sichuan, nekoliko tisu
a milja daleko od mora, postoje velike koliine prirodne
slane vode i prirodnog plina u upljinama duboko ispod slo
ja orljence. Iskoritavanje je zapoelo najkasnije poetkom
razdoblja dinastije Han (II ist. pr. n. e.), kao to nam je poz
nato iz zapisa i arheolokih nalaza (oblikovane cigle). Bue
nje 'dubokih buotina i do 2 000 stopa om oguilo je svrdlo
kao i drugi alat za buenje od dobrog elika. Postupak
buenja esto se opisivao. Gruipa ljudi skakala je na gredu i
s grede i tako je pokretala gore, dolje, dok bi istodobno dru
ga grupa zakretala cijev za buenje. Kada je buotina bila
gotova, a ponekad je trebalo i nekoliko godina, u buotinu
se sputala dugaka bambusova cijev s ventilom za dovod
slane vode.45 Prirodni plin dobiven iz drugih buotina sluio
45
Istaknim o jo jednom veiliiiku vanost p riro d n e cijevi bam busove iitaibJji'ke za :kii(nesku tehnologiju.

101

Slilka 26. Postupak za dub insko buetnje kojim se u poikrajilnl Siichuan .koristilo
od doiba inastiije H an za dobih/anje slane fvolde i prirodnog plina. Rratkrena
bam busova stabljika dflii dralk alata za buenje paljivo se spujta za vrijem e
izvoenja radova. ( Tiangong Kaiwu, 1637. g.; ilu stracija nz doba 'dinastije Qmg.)

je za isparivanje. Nema sumnje da su ovi postupci preneseni

izvan Kine i potakili buenja prvih artekih bunaira kraj Lilliersa 1126. godine. Prvi izvori nafte u jugozapadnim dra
vama Amerike takoer su bueni na stari kinesiki nain, ta
mo poznat pod imenom kicking her down.
Nakon razmatranja svih tih injenica, m oramo samo jo
dodati da je lijevano eljezo poelo tei iz prvih visokih
pei u Evropi oko 1380. veinom u Flandriji i na podruju
Rajne. Znamo takoer da je jedan od velikih poticaja za u s
vajanje ove nove tehnike bila elja da se nainii top od lije
vanog eljeza. S Obzirom na dugu povijest eljeza, naroito
lijevanog eljeza u Kini, ne vjerujem da je u Evropi do ovog
otkria d olo neovisno o (kineskom otkriu. O posrednicima
koji su prenijeli ovo znanje i iskustvo znamo virio malo ili
gotovo nita. To su mogli b iti Turci, ikoji eu poduavali neke
od prvih evropskih proizvoaa eljeza, kao i Perzijanci,
ali ne moemo nita odreeno rei. Drugo je vano pitanje
kako taj metal nije unio nemir u kinesku administraciju,
dok je na Evropu imao tako potresan uinak.
102

Moramo se podsjetiti da je proizvodnja eljeza u Kini

prethodila prvom ujedinjenju zemlje u jedno carstvo u III
st. pr. n. e.; dok je drava Qi eljezom (kao i solju) uveava
la bogatstvo, drava Qin, koja je osvojila sve druge drave,
vjerojatno je svoju metalurgiju usmjerila u vojne svrhe. Sta
ri povjesniari na Zapadu nazivali su eljezo demokratskim
metalom,46 jer su gradovi drave kao i seljaci barbari mogli
nabaviti veom a rasprostranjenu eljeznu rudu i koristiti se
njom e protiv starijih ujedinjenih kraljevstva. Vana je bila
injenica da je za izradu oruja eljezo b ilo mnogo vre
od bronce. U istonoj Aziji pojam gradova drava b io je ne
poznat, a ujedinjeno carstvo Qin isamo je preuzelo inovniki
ethos, nenaiklonjen aristokraciji i trgovcima, koji se ve raz
vio u takozvanim feudalnim dravama. Istodobno su barbar
ska plemena u carstvu i izvan carstva drana u .pokornosti
sve do IV sit. Nacionalizacija eljeza (kao i soli i alkoholnih
pia), o kojoj se ve raspravljalo u dravi Qi,47 ostvarena
je u sreenom razdoblju dinastije Han oko 120. g. pr. n. e.
kad se eljezo proizvodilo u etrdeset devet dravnih tvorni
ca ratrkanih carstvom.48 Iako je za vrijem e kasnijih dinas
tija proizvodnja eljeza bila slobodna, pa se neke manje
drave nastale podjelom carstva bez sum nje okoristile zali
hama eljeza i elika to ga druge nisu imale, pojedini proiz
voai eljeza, kao ni ostali trgovci poduzetnici nisu mogli
osporiti opu inovniku vlast stalea uenih ljudi. Situaci
ja se mije prom ijenila ni nakon izuma baruta. Ukratko, kao
poslovini noj, kineska kultura mogla je probaviti lijevano
eljezo i ostati nepromijenjena. Evropu je, meutim, ovaj
zalogaj doveo do preobraaja.

46 Vidii V. Gardcm Childe, W hat H appened in History, London, -2, am e

riko izdanje 1946, sir. .176.
47 ViiJdi: T han Po-Fu, Wn Kung-Wn, Hsiao Kung-Chan (fu pinyinu: Tan
Bofu, Wen Gangwen, Xliao G angjuan) and L. Maveriak, Economie Dialogues in
Ancient China; Slections fro m the Kuan Tzu Ou pinyinu: Guanzii) B ook, iNew
Haven,,1954.
48 Trebalo b i da svatko proiita Yan 'Tie Luin ;(Rasprave o soli ti elljezu)
Huan Kuaoia iz 80. godine. Ovo (je ljelo djelomice preveo E. M. Gale, Leaden,
3931. D odatna poglavlja preveli! s/u E. M. Gale, iP. A. B ooberg i1 T. C. Lm u
Jotirn. Roy, Asiat. Soc. (iNorth China Branch), 1934, 65, 73. Tu je, gotovo od ri
jei do rijei', rasp rav a o naciionaliizliranim industrijam a iizmeu uenih konfuoi[]evajca siblonih feudalizm u i fiumikcioinara inovnika. 'Neka pitani a to se tfU
javljaju im aju izrazito m o deran prizvulk, ikao to su pitanja standardiizaoiie re
zervnih dijelova. O pirnije tum aenje daje Chang Chun-Miing <(u pinyinu: Zhang
Zhunming) u: Chinese Social and Political Review, 1934, Ja, 1.

103

IX
Posljednja skiuipina tehnikih izuma ikoju valja razmotriti
u vezi je s morem. Kineze su nepravedno nazvali narodom
bez talenta za pomorstvo. Njihova je dom iljatost dola do
izraaja u moreplovstvu jednako kao i drugdje. Srednjovje
kovni i renesansni trgovci ii misionari sa Zapada ustanovili
su da Kinezi imaju upravo nevjerojatno m nogo laa na svo
jim unutranjim vodama, a njihova pomorska flota bila je
zasigurno najbrojnija na svijetu od 1100. do 1450. godine.
Sve je poelos bambusom. Obilje bambusa pokazalo se
uskoro korisnim i za gradnju laa. Bambusova splav s jed
rom, joi uvijek karakteristina za obale june Kine, Indoki
ne i Taiwana, vrlo je staroig porijekla. Ve gotovo tri m ile
nija njom e se koristi u ribarstvu i trgovini. Prema opepri
hvaenom m iljenju sva brodogradnja u zapadnom svijetu
potjee od izdubljenog una na koji su sa svalke strane dograeni slojevi oplate da bi se dobio drveni brod (glatke ili
preklopile grae) s kobilicom i s pramanomi i krmenom statvom. Tipian kineski brod (chuan, odalkle potjee i rije
dutnka) nema n i jednog od ovih dijelova. ini se da je po
primio, oblik etvrtaste kutije kojoj je osnova bila prvotna
splav bambusa. Taj oblik kutije s odrezanom krmom i pram
cem svojstven je dunki. Otud je nastala segmentna kon
strukcija, jer je sprem ite broda bilo podijeljeno poprenim
pregradama. Znamo da je evropskim brodograditeljima kad
su poetkom XIX st. prihvatili ove vodoneprqpusne pregrade,
bila dobro poznata njihova prethodna upotreba u Kini. e t
vrtasta krma bila je povod jo jednom izvanrednom dos
tignuu. Iako nije postojala krmena statva, posljednja ili
gotovo posljednja u nizu pregrada, budui da je bila okom i
ta, omoguila je postavljanje kormila i poisitala krmenom
statvom. Pirije nekoliko godina, m oji suradnici i ja dokazali
sm o i objasnili na tem elju pisanih izvora da je kormilo na
knmenoj statvi nastalo na podruju ikinesike kulture. Taj je
zakljuaik bio potvren otkriem modela brodova od peene
gline naenih u grobovima u Guangzhouu (Kanton) iz II
st. pr. n. e. ii I st. n. e. k oje sm o, na nae zadovoljstvo, vid
jeli pri posjeti tam onjem m uzeju 1958. g. (si. 27). Kormilo
na krmenoj statvi javlja se prvi put u Evropi oko 1180. g.
gotovo u isto vrijeme kad se u K ini javlja i prihvaa mag
netski kompas. O nesumnjivoj vanosti ovog posljednjeg za
otkrie puta oko Afrike i puta u Novi svijet, ve smo govo
rili u vezi s aforizmom Francisa Bacona. Povjesniari more104

Slika 27. Model

broda od peene
gJiime iz doba di
nastije Ham, na
en u robu u
Ginanjgzhouu ^Kan
tom),
najstariji
je poznati primjer
kormila na kame
noj statvi.

plovstva smatraju da kormilo na krmenoj istatvii nije bilo ni

ta manje znaajno.
Pogon Ibroda iisto je tako vaan kao i gradnja i upravlja
nje brodom o emu sm o do sada govorili. Valja naglasiti da
cijela kineska povijest ne pozna galije, poput onih mediteran
skih na kojima isu veslali robovi i koje susreemo u doba
renesanse kao i u grkoj pomorskoj povijesti. U svim su raz
dobljima brodove po velikim rijekama ili brzacima vukli
ljudi (i to slobodnjaci, ako se itko u feudalnom inovni
kom drutvu u kojem dominiraju klanovi i obitelji, moe
zvati slobodan), ali od jezera Dongting do Zanzibara brodovi
su plovili na jedra, tovie, osim sonih jedara, to ih je, ini
se, povremeno upotrebljavao helenistiki svijet, u kineskim
su se vodama prvi put pojavila uzduna jedra poznata
iz opisa u tekstovim a toga doba. Kinezi su bili veliki zago
vornici krinih jedara. Bambus je dobro posluio i za jar
bole, jer su krina jedra bila od pletera, pojaana bambuso
vim sirnicama. Bila su plosnata s uspjeno rijeenom aerodinamikom linijom. Modeli trgovakih brodova iz Shandonga (antung) s pet jarbola, izgraeni prije pedeset godina,
koje danas moemo vidjeti u Muzeju znanosti u South Kensiingtonu i u Nacionalnom pomorskom muzeju u Greenwichu,
predouju nam izgled brodova to su prevozili itisue i vie
ljudi za vrijeme pothvata velikog admirala Zheng Hea poet
kom XV st. (si. 29). To su bili dami kad je kineska mornari
ca plovila poisvud, od Kamatke do Madagaskara. Jedra
jo uvijek nisu fiziki i matematiki potpuno objanjena.
Moda to objanjenje nije potpuno kao objanjenje avion
skih krila, ali je sisurno da su srednjovjekovne dunke m o
gle jedriti prema vjetru, za razliku od hanzeatskih ili katalon
skih koga s etvrtastim jedrima koje to nisu mogle. Sustav
kineskih jedara od pletera, u neto izm ijenjenom obliku,
prihvaen je na mnogim modernim regatnim jahtama, kao
to je jahta Jesteir, poznata po tom e to je Hasler 1961. g.
s njom sam preao Atlantik. Kad ve spominjemo avionska
105

Slika 23. Dtmka za plovidbu m orem tr i jarbola. Crte ije iz XVXII st., Liuqiu
Guozhi Liie <((Prikaz o otocim a L iuqiu i(Ryu iKyiu), 1757).

Slika 29. Na crteu je rekonstruiram izgled jednog o brodova na dvadeseti: tri

kotaa s lopaticam a koije ipoikree priitisalk istopala. Gao Xuan i drugi radili su
ovafcve brodove u d ab a june d in astije Song, ako 1130. _godine. K uite je uklo
njeno s kotaa n a Ikrimi i sa/ est p red n jih (kotaa na lijevoj stran i broda. Brog
bacaa kam ena i druigog oruja samo je naznaen. Jedra su bila uglavnom za
sluaj nude, a -na jarbolim a su IbiUi koevi. Diiraanziije su v jerojatno bile: iduljima 30,5 m , iriina 4,56 m '(autorov ante).

106

ikrila, dobro foi bilo spomenuti ikaiko se smatra da je jedan ta

ko vaan izum kao to je pretkrilce potekao od probuenog
kormila kineske dunke. Kineski pomorski kapetani i za
povjednici rjenih dunki ve isu davno uoili ne sam o pred
nosti izbalansiranih kormila (s dijelom ispred statve) ve i
prednost kommila s izbuenim rupama.
Moramo spom enuti i posij ednjii izum brod na kotae
s lopaticama. (Otpisi brodova na kotae s lopaticama koji su
pokretani pritiskom stopala, poinju se javljati u kineskoj
knjievnosti u V i VI st. Nema sumnje takvi su se brodovi
gradili i upotrebljavali za borbe na jezerim a i rijekama u
VIII st. kada je Li Gao, princ iz dinastije Tang, dao izgradi
ti flotu takvih brodova -koja je bila pod njegovim zapovjed
nitvom. Ratni brod na kotae s lopaticama doiao je do
izraaja u XII sit. kada se kineska mornarica poela silno
razvijati, poto su Tatari, osnivai dinastije Jin, osvojili
Kaiifeng, a dinastija Song se povukla juno od rijeke Yangzi.49 Budui da im je bilo teko napraviti eljezne kotae,
i nisu raspolagali nikakvim jaim izvorom snage, poveali
su broj kotaa. Oko 1130. g., u pohodu na jednu od nepresta
nih seljakih pobuna (pod zapovjednitvom Yang Yaoa), bro
dograditelj Gao Xuan izgradio je ratne brodove sa ak -dva
deset tri kotaa jedanaest na svakoj strani i jedan na
krmi. Poto su ga nedugo zatim pobunjenici zarobili, poeo
je graditi brodove i za njih. Tako je pohod dugo trajao. Bi
lo je upotrijebljeno m nogo bomba s barutom i otrovnog di
ma, a zasluge za svretak pohoda nosi poznati i vladi odan
general Y o Fei, ikoji je namamio pobunjenike brodove u
ue rijeke gdje su se korov i grane, to tam o plutaju, zapleli o kotae brodova koji su zatim svladani ukrcavanjem na
juri. Ratni brodovi na kotae s lopaticama bili su, usprkos
svemu, ii dalje vrlo vani, uvali su Changjiang sto pedeset
godma tako dobro da su onemoguili Tatarima Jin prijelaz
rijeke i sprijeili njihovo daljnje prodiranje prema jugu.
Kada isu kasnije Mongoli osvojili cijelu zemlju, brod na
kotae s lopaticama izgubio je vanost. Mongole su vie za
nimale pomorske bitke (pokuali su osvojiti Javu i Japan),
u kojim a je brod na kotae s lopaticama bez pogonske ener
gije kao to je para, b io neprikladan. Ni ovdje nam nije poz
nato koliko je ova tradicija utjecala na prve pokuaje u Ev49
Vidri zamrolijitv lanak Lo Jiuing-jPanga (u pinyinu: iLe ORongbang) poid n a
slovom China's PaddHe-Wheel Boats: it'he M e c h a n i i s e d G r a f t in t ih e Opitim W ars,
and th eir Histonical Backgrofimd, Tsinghua Journ. Chinese Studies, i N . S . , I960,
2, 189.

107

rapi, tonije u Barceloni 1543. godine. Ona se, bez sumnje,

sauvala u Kini. Za vrijeme opijum skog rata (1839 1842)
prilian je broj irataih dunki na ikotae s lopaticama pokretanirma pritisikom stopala krenuo protiv britanskih bro
dova, i usprkos bezizlaznoj situaciji, dokazao svoju vrijed
nost. Uobiajenom samouvjerljivou Zapadnjaci su pretpo
stavljali da su u gradnji ovih brodova Kinezi oponaali nji
hove parne brodove na kotae, ali je prouavanje kineske
knjievnosti toga vremena opovrglo to miljenje. Cijela pri
a ima jo jedan zanim ljiv detalj. U IV st. predloeno je iu Bi
zantu da brod ma kotae s lopaticama pokreu vitla s upreg
nutim volovima. Nema dolkaza da je takav brod iikad bio iz
graen. Kako je rukopis otkriven tek u doba renesanse, on .ni
je mogao 'Uitjecati na kineske brodograditelje. Koliko je utje
cao na pokuaj u Barceloni, nije poznato. U njemakim teh
nikim rukopisima ve u XV st. nalazimo prijedloge za amce
na Ikotae s lopaticama, ali ih moem o smatrati ponovljenim
izuimom inspiriranim svuda prisutnim vodenicama s okomi
tim kolom. Ako je prvi prijedlog bio bizantski, prvo prakti
no ostvarenje bilo je kinesko.
X
Stigli sm o do kraja pregleda o kineskoj ostavtini.
Prije nego to se zadrimo na glavnim paradoksima koji se
ovdje pojavljuju, moramo obratiti panju na neobinu, a m o
da i vanu injenicu. Dolaske novosti iz Azije, uglavnom
iz Kine, bar na podruju tehnologije, moemo razlikovati
prema nekom naroitom rasporedu, ili kako sam to nazvao
u skupinama. Tako se na primjer, u razdoblju izmeu IV i VI
st. pojavljuju itikalaki stan i ikonjska orma s prsnim reme
nom. U razdoblju d o VIII st. stremen za stopalo ima izvan
redan uinak, a nedugo zatim javlja se kardanske ovjeenje.
Do poetka X t. pojavila se konjska orma s hamom zajedno
s jednostavnim bacaem kamena u artiljeriji. Jedanaesto
stoljee donosi irenje indijskih brojeva, decimalnog m jes
ta i znaka za nulu. Potkraj XII st. pojavljuju se magnetski
kompas, kormilo na krmenoj statvi, ideja o vjetrenjai, po
inje izrada papira, a odmah zatim take i baca kamena s
protutegom. Bilo je to doba toledskih tablica. U novoj sku
pim potkraj XIII i poetkom XIV sit. javljaju se barut, stro
jevi za izradu svile, mehaniki sat i m ost od segmentnih lu
kova; to je bilo doba Alfonsovih astronomskih tablica. Kas108

nijiim postupkom, ali jo uvijek istoj skupini onih izuma

pripada visoka pe za lijevanje eljeza, zatim tisak s ploa i,
neto kasnije, itipoigrafija. U toku XV st. prihvaen je u Ev
ropi standardni nain pretvaranja rotacionog gibanja u pra
vocrtno gibanje i obratno. Pojavljuju ise i neka druga strojar
ska rjeenja iz istone Azije, kao kolo s lopaticama, glava
helikoptera, vjetrenjaa s vodoravnim mlinskim kolom, za
manjak is kuglama na lamicama i ustave na kanalima. es
naesto stoljee donosi pronalazak zmaja<' ma vjetar, ekva
torijalnu monitau i ekvatorijalne koordinate. Uenje o besko
nanom praznom prostom , visei imost od eljeznih la-naca,
kola na jedra i novi naglasak na vanost pulsa za dijagnozu
u m edicini, kao i jednaka temperatura u muzikoj akustici.
Na zaelju se, potkraj XVIII st., nalaze zatitno oijepljenje
protiv boginja (prethodilo je opem cijepljenju), tehnologija
porculana, rotaciona vijalica za ito, vodoncpropusni odjeljci
u brodogradnji, te jo neke novosti ikoje su ise javile kasnije
kao to je medicinska gimnastika i naposljetku sustav ispita
za dravnu slubu.
Iako vrlo nepotpun, pregled okolnosti u kojim a su te no
vosti prenesene istie donekle nevjericu s kojom je Evropa
u tokiu povijesti prihvaala otkria i izume iz istone Azije.
Iako je openito nemogue slijediti p ut mekog nacrta ili
ideje koja je dala poticaj ili ak samo uvjerenje da je prob
lem ve nekako rijeen, ope okolnosti koje isu omoguile
prijenos u nekom odreenom trenutku vrlo isu jasne: za
skujpinu izuma iz XII st. to su kriarski ratovi, Kara-Kitajsko kraljevstvo itd, za skupinu iz XIV st. Mongolica,
za XV st. tatarski ratovi u Evropi, za XVI ist. i dalje, portu
galski moreplovci ii jezuitska m isija i drugo. Starija razdob
lja prijenosa ostaju nejasnija, pa e za njihovo rasvjetljava
nje biti potrebna daljnja istraivanja, iako se opa slika ono
ga to svijet duguje istonoj Aziji, posebno Kini, poinje
jasno nazirati.
Jedan od prvih paradoksa, i tim e elim zakljuiti ovu
raspravu, jest ope uvjerenje da u Kini nije niikad postoja
la bilo kakva znanost ili tehnologija. iNakon svih spom enu
tih dostignua, moe nam se initi vrlo udnim da se u
takvo neto uope moglo vjerovati, ali kad sam zapoeo is
traivanja na ovom podruju, dojam starijih sinologa skri
ven, briljivo uvan, u ovom ili onom obliku, u mnogim poz
natim izjavama, bio je upravo takav. Tako su m islile i
generacije povrnih promatraa svakodnevnog ivota Kine,
109

koji nisu poznavali kinesku knjievnost. Naposljetku su i

Kinezi u to povjerovali. Poznati kineski filozof Feng Youlan*
u svom eseju, napisanom prije vie od etrdeset godina,
Zato Kina nema znanost50 ikae:
Usudio bih se zakljuiti da Kina nije imala znanost za
to to je prema njezinim mjerilima vrijednosti nije treba
l a . .. Kineskim filozofima nije bila potrebna znanstvena
izvjesnost jer su oni eljeli uipoznati sebe; na isti nain nije
im bila potrebna mo znanosti, jer su oni sebe eljeli pobije
diti. Za njih se mudrost nije sastojala od intelektualnog zna
nja i njezina svrha nije bila poveanje vanjskih dobara.
Tu ima neto istine, ali samo neito. Na ovakav je stav
moda utjecao osjeaij da ono to Kina nekim sluajem , ka
ko se ini, nije imala, nije bilo ni naroito vrijedno imati.51
Nasuprot mladenakom pesimizmu Feng Youlana stoji opti
mizam Amolda Toynbeeja, Ikoji je jednako neopravdan:52
Bez obzira koliko moemo ili ne moemo ui u trag na
oj zapadnoj sklonosti prema mehanici od poetka povijes
ti zapadnog svijeta, nema sumnje da je smisao za mehaniku
svojstven zapadnoj civilizaciji, kao to je estetski smisao
svojstven Grkoj, a smisao za vjeru svojstven indijskoj i
hinduskoj civilizaciji.53
Danas je potpuno jasno da ni jedan narod nema m o
nopol nad filozofskim misticizmom, znanstvenom misili ili
tehnolokom sposobnosti. Kinezi misu bili tako nezainteresi
rani za vanjsku prirodu kao to tvrdi Feng Youlan, nitii su
Evropljani bili tako dom iljati i inventivni kao to tvrdi
Toynbee. Do paradoksa je moda dolo zbog zabune oko
*
Budui ida je neko vrijem e iivi u SAD i objavfljivao n a engleskom ,
ime k meskog filozofa poznatije je iu Wadeovoj transkripciji prem a lko|joj se pie
Fung Yiu-Lan. U n as je objavljeno jedno njegovo idijelo pod naslovom : Fung Ju-Lan, Istopila kliineSke fiiilosofilje (Nol'ift, Beograd, 1971),
50
International Jouira. Ethi/cs, 1922, 32 (no. 3) ponovno objavljeno ( n a englesikam) u njegovim sabranim esejim a, Zhongguo Zhexue S hi Bu, Shanghai, 1936;
Da se u drevnim azijskim kulturam a oovj eku _ crnilo lakim p ri Lagodnoj
se priro d i nego prilagoditi piriirodu sebi, jedna lje v arijan ta ove tem e, koju ne
rije tk o ujem o. Oiitait je iiiz istjajne i villo otroum ne .knjige A lana W att sa, Nature,
and. Woman, London, li958, s'tr. 52. 'Dvadeset stoljea povijesti kineske iznanosti i tehnologije apovnglo je ovu fcvrdnijn.
52 A. J. Tovmbee, A S tu d y o f H istory (6 svezaka), London, 1935(1939, sv.
II, str. 386.
53 V arijanta ove iteme postala je d o b ro poznata postavka F. S. C. Nonthmp a (osobito u njegovoj k n jizi The M eeting of East and W est; an E nquiry concerning H um an Understanding, N ew Yorlk, 1946). On miisli d a su G rci razvili na
in spoznavanja pom ou racionalnih p o stu lata li matematilkih hijpoteza, dok su
Kinezi u tolku dijele sivoje povijesti spoznavali p riro d u samo izravnom prom a
tranjem , suosjeanjem d estetskom intuitiijom. Ova je postavka isto ^taiko neodr
iva kao i ostale, liste ideje, izraene n a gjmblijd ,i vie rasistiki nain, moemo
nai u zanimLjiivoj ali p o tp u n o nepouzdanoj knjizi L. Abegg, The M ind of East
Asia, London, 1952, str. 233 , 294.

110

znaenja rijei znanost. Ako se znanost definira samo kao

moderna znanost, onda je tono da je ona nastala samo u
Zapadnoj Evropi u XVI i XVII st., to jest u kasnoj rene
sansi i da je Galileo bio prekretnica. Ali to nije iisto kao i
znanost u cjelini, jer isu u svim dijelovima svijeta stari i
srednjovjekovni mairadi postavljali tem elje velikoj zgradi
koju je trebalo podignuti. Kada kaemo da s e m odem a zna
nost razvila iu Zapadnoj Evropi u doba Galileija, m islim da
smatramo, prije svega, kako se samo tamo razvio osnovni
princip prim jene matematike hipoteze na prirodu, upotreba
matematike pri postavljanju problema, jednom rijei, spoj
matematike s eksperimentom. Ali ako se slaem o da je u re
nesansi otkrivena sam a metoda otkrivanja, ne smijemo za
boraviti da su ovom prodoru prethodila stoljea uloenih na
pora. Zato se ito dogodilo samo u Evropi, na to treba da
odgovore socioloka istraivanja. Ne valja prerano suditi
to e takva istraivanja otkriti, ali ve je sada dovoljno
jasno da je samo Evropa pretrpjela preobraaj u renesansi,
prola kroz znanstvenu revoluciju, reforanacdiju i uspon kapi
talizma. To su bili najznaajniji fenom eni nestabilnog Zapa
da prije socijalistikog drutva i atomskog doba.
A sada neto o dragom paradoksu. Iz svega to je re
eno jasno proizlazi da je od V st. pr. n. e. kineski inovni
ki feudalizam bio m nogo djelotvorniji u korisnoj primje
ni znanja o prirodi od klasinih kultura k oje su se osnivale
na ropstvu i od vojnoga aristokratskog feudalnog sistem a u
Evropi koji se osnivao na kmetstvu. Kina je esto imala
vii ivotni standard. Dobro je poznato da je Marko Polo
smatrao Hangzhou rajem. Ako je u cjelini bilo manje teori
je, bilo je sigurno vie prakse. Ako je stale uenih ljudi
sustavno potiskivao povremene klice tiigovakog kapitala,
oito je kako im nije bilo u interesu da spreavaju novosti
koje b i se mogle prim ijeniti za poboljanje proizvodnje u
okm zim a ili pokrajinama pod njihovim nadzorom. Kina je
oito imala neograniene zalihe radne snage. injenica je,
meutim, da do sada nism o naili ni na jedan sluaj odbi
janja nekog izuma zbog izrazitog straha od nezaposlenosti
do koje bi dolo njegovom primjenom. Zapravo, ini se da je
inovniki ethos pom ogao primijenjenoj znanosti na mnogo
naina. Kao prim jer moe nam posluiti seizmograf iz raz
doblja dinastije Han. On je morao upozoriti na nesreu i
odrediti njezino m jesto prije nego to 'bi vijesti o njoj stigle
u glavni grad. Ili, postavljanje mree stanica s pluviometri111

ma i nivometrima u vrijeme dinastije Song. Zatim ekspedi

cija koja je u razdoblju dinastije Tang krenula da izmjeri
meridijalni luk od Indokine do Mongolije dug vie od 1 500
milja,*54 ili ona koja je trebala da izradi zvjezdanu kartu
od Jave do 20 prem a Junom nebeskom polu. Li je bio
utvrena mjerna jedinica za nebo i zemlju stotinu godina
prije kilometra. Nemojmo zato prezirati mandarine Nebes
kog carstva!
I
tako na kraju stiemo do paradoksa nad paradoksima
ustajala Kina dala je tolik broj otkria ii izuma to su na
drutvenu strukturu Zapada djelovali poput tempirane bom
be. Ta otrcana fraza o ustajalosti i nepokretnosti to ju je
Zapad izm islio u vlastitoj zabludi, nije uistinu nikad bila
prikladna. Kinu je u njezinom polaganom i odmjerenom na
pretku pretekla moderna znanost svojim eksponencijalnim
rastom nakon renesanse. Da su Kinezi kojim sluajem znali
za njezine preobraaje Evropa bi im se uinila civilizacijom u
stalnom pokretu.55 Kad isu Evropljani doli da upoznaju Ki
nu, uinilo im se kao* da je Kina uvijek bila iista. Primjer
otrcane besm islice meu stereotipnim predodbama Zapa
da je uvjerenje prema kojem su Kinezi, iako su izumili ba
rut, bili toliko budulasti ili mudri da su ga upotreblja
vali samo za vatromet i prepustili Zapadu da se koristi svom
njegovom snagom.56 N e bism o eljeli zanijekati Zapadu sta
novitu naklonost, za Biichsenm eisterei, ali iza ove esto po
navljane fraze krije s e ideja da se bez Zapada nita velikog
ni stvaralakog ne bi bilo uinilo s ovim lizumom. Kinezi su
paziili da njihovi grobovi budu okrenuti tono prema jugu,
ali Ameriku je otkrio Colombo. Kinezi su izm islili dijelove
za parni stroj, ali Watt je upotrijebio paru za pokretanje sta
pa. Kinezi su upotrebljavali ventilator samo za rashlaivanje
svojih palaa.57 Shvatili su to je selekcija, ali su je prim ije
nili samo na uzgoj ukrasnih zlatnih iriibica.58 Moemo dokazati
da su sve takve izmiljene suprotnosti povijesno netone. Izu
* .1 mil(ja JOnaufcika) = 1$5[2 m
54 Viiidi deftaljini priilkaiz u: A. Beer, L u Gwei-Djen, J. Needharn, E. PulleybJank and G. I. Thom pson, iAm Eilghit-Century M eridian Line . .
V is tas in Astronom y, lf961, 4, 3.
55 To n e znai d a Kima indjje (poznavala nem ire graanskih siuikoba, dina
stikih prom jena ii stran ih invazija, naprotiv, ali osnovni oblici njezinog imtvenog ivota ostali su relativno inep romiij enjeni.
56 Ovo se, naravno, 'nalazi -u ve spom enutoj ikrnjizi L. A'begga i sam o je
jed an p rim jerak u zbiiroi>silinih izjava (str. 235).
57 Osim toga, o tp rilik e osam isitoljea p rije B vroptjana, lUporeibljavaH _su
zatvorenai rotacionu vijaliou za ito Ikoja se poikrejtala pomoou kolijenaste iruice.
58 M eutim, mnogo siu vanija ibila n asto ja n ja oko polbolijanija o ro d a rie
i dr/ugih glatvnih k u ltu ra , to s,u se nastavljala stoljeim a u z (briljiv naizor i
podrim dvora.

112

mi i otkria u Kini bili su uglavnom uvelike primijenjeni u

praksi, ali, uvijek pod nadzorom drutva is relativno ustalje
nim kriterijima.
Nema sumnje da je kinesko dinutvo posjedovalo i sta
novitu spontanu homeoistazu i da je Evropa imala uroenu
naklonost prem a nestabilnosti. Kada je Tennyson napisao
poiznate stihove o zvonkim brazdama mijene, (kao ii o tome
da vie vrijedi pedeset evropskih godina nego kitajski cik
lus,59 bio je obuzet uvjerenjem kako je snana tehnika
inovacija uvijek korisna. Danas moda vie nismo u to ta
ko sigurni. On je vidio isamo uinak, a zanemario je uzroke.
Osim toga, u njegovo vrijeme fiziolozi jo nisu bili1 shvatili
stalnost unutranje sredine,60 a inenjeri nisu konstruirali
samoiregplirajue strojeve.61 Kitaj se sam regulirao kao i
vi organizam koji polagano m ijenja ravnoteu ili kao termostat. Zaista, pojm ovi iz kibernetilke m ogu se vrlo dobro
primijeniti ina civilizaciju koja je uvijek postojano drala
svoje putanje, ikao da ije vodi automatski pilot ili niz m eha
nizama s povratnom ispregom, koji uspostavljaju status quo
nakon svih nemira, ak i onih to su ih izazvala osnovna
otkria i izumi. Poput isikara koje neprestano vrcaju s brusnog Ikamena, oni bi zapalili vatru na Zapadu, ddk bi s e ka
men dalje Okretao' u svom leitu neuzdrman i nim alo troniji. Ovalko gledano, koliko sim bolike im a u injenici da
je pretea svih Ikibarnetsikih strojeva bk> kineski izum
kola s likom ikoji pokazuje jug.
Nije bilo neke posebne nadmoi u relativno postoja
nom stanju kineskog drutva, koje ije u mnogo emu nali
kovalo na stari Egipat, taj vjekovni continuum koji je zapanjivao mladenake i promjenljive Grke. Stalnost unutranje
sredine je jedna funkcija ivog organizma, prijeko potreb
59 Je . tmofgue d a je Teminyson znao ikako zaista postoji ,kineski aHdtis
od ezdeset .godina? V jerojatno J e mislilo ma Jtalpu li m ahakalpu. Ali ova p o
greka, alko j e zaista o n jo j i%e|, neobino osvjetljuje rteimii ove rasprave.
^
60 Znam o d a ivi organizm i odravaju sltalmost un/utranijih uvjeta, iukljiuoujjiu^ sastav svojih tjelesn ih tekuina, autom atsku regulaciju tem perature, tla
ka, (kiselost eera iu kirvi i drugo. N adalje iznamo da to ine tiim (uspjenije
to isu _vie n a evoLuciionoj ljestMiloi. U vijek postoji vMika opasnost u prim jeni
biolokih analogija ma d rutvene pojave, kao sito sam to esto ve ra n ije nagla
avao <v,idi: Tim e, the R efreshing River, London, 1943), sitr. ,114, 160, H istory is
on Our Side, Lotndoin, 11946, str. 192). I:pak, iini miii se d a tu ovom sliuajiu zam je
n a pogrenog i besm islenog po jm a stagnacije tonom d prikladnom idejom homeostaze :to ise sporo m ijenja, unosi m nogo vie jasnoe iu mae miisli o t r a
dicionalnoj kdmesikoj kulturni.
61
Ovo n ije sasvim tono s povlijesnog stajalita, je r su se (donji zsupanlilk
vjetrenjae i centrifugalni irqgulattor parnog stro ja iu Tennysonovo doba ve d/ugo
upotrebljavali. Ali njihova Mozoflsika vanost jedva je b ila pinimiijeena. Samoregulilraljiuoi (strojevi niiisu u tjecali n a nain razm iljanja sve do doba tehnologije
elektrinih kom unikacija, za razlifku od m ehanike tehnologije.

8 Kineska znanost i Zapad

113

na, ali ne tako sloena kao, na primjer, vie funkcija sre

dinjeg ivanog sustava. Preobraaj je takoer sasviim fi
zioloki proces. Kod ndkih ivih bia javlja se aik kao pot
puno rastvaranje i ponovno oblikovanje svih tkiva u tijelu.
Moda i civilizacije (kao (razliite vrste ivih bia) im aju raz
vojna doba razliitog trajanja, a njihov se preobraaj doga
a na razliitim stupnjevima.
U vezi s relativno postojnim istanjem kineskog dmutva nem a neke posebne tajne.62 Analiza drutva siguirno e
pokazati vanost zemljoradnje, potrebu za velikim voicLograevnim radovima, koja se javlja vrlo rano, centralizaciju
vlade, naelo nenasljeivanja diravne slube i drugo. Ono
se nesumnjivo bitno razlikovalo od zapadnih uzoraka.
to je uzrok evropskoj nestabilnosti? Neki su joj nali
uzrok u tenjama vjeno nezadovoljne faustovske due. Ja
bih to radije jezikom geografije nazvao jednim arhipelagom:
dugovjena tradicija nezavisnih gradova drava osnovanih
na pomorskoj trgovini i borbeno raspoloenoj vojnikoj ari
stokraciji tkoja je vladala malim podrujima, izuzetno siro
matvo Evrope s dragocjenim metalima, neprestana elja
ljudi na Zapadu za robom koju nisu m ogli isami proizvesti
(naroito za svilom, pamukom, mirodijama, ajem, porcu
lanom i lakom), rascjepkanost alfabetsikog pism a to je om o
guavalo razvoj brojnih ratnikih naroda koji su govorili
perifernim dijalektim a ili barbarskim jezicama. Nasuprot
tome, Kina je bila jedinstvena agrarna cjelina, ujedinjeno
carstvo od III st. pr. n. e. s administrativnom tradicijom
kakvoj nije bilo ravne do modernih vremena. Bogato obda
rena mineralima, biljem i ivotinjama, heranetizirana u cjeli
nu nesalomljivim sustavom ieografskog pism a zadivljujue
prilagoenog njezinom u osnovi jednoslonom jeziku. Eviropa,
sa svojom civilizacijom lutalica, uvijek ise u isvojim grani
cama nelagodno osjeala, nervozno odailjajui izviae da vi
de ta bi se jo moglo pribaviti: Aleksandra u Baktriju, Vi
kinge u Vinland, Portugalce do Indijskog oceana. Brojano
vee Stanovnitvo Kine bilo je samo sebi dovoljno, izvana im
je trebalo vrlo m alo ili nita sve do X IX st. (kad je zapoela
opijumska politika engleske Istonoindijiske kompanije), ug62
U ovoj sam raspravi m oda previe naglasio stalnost i ijediimfcvo kine
skog 'drutva. Biizantsko drutvo, Ikako ,ga je prikazao Gilbbon, imdo se isto (tako
mcmolitino, ali su m o d em a istraivanja o tk rila .velike varijacije u njegovog
stru k tu ri u toku iraziliith razdoblja. Kima e talkoer pokazati prom jene manjim
pojedinosti u stnulkituri b u de se p ro m atrala veom m oi razluivanja, kako
se to kae u miikroslkopijii, ali izvjesno pojednostavljenje 'bilo lje ovdje neiz
bjeno.

114

lavnam su bili zadovoljni povrem enim istraivanjima i nisu

pokazivali vee znatielje za one daleke dijelove svijeta koji
nisu primili uenje Mudraca.63 Evropa je patila od shizofreni
je due, kolebajui uvijek nezadovoljna izmeu nebeskog
mnotva na jednoj istrani i atoma i praznog prostora na
drugoj. Kinezi, ija je mudrost bila lispred njihovog doba,
razradili su orgamoiisitlku teoriju o svem iru ikoja je uklju
ivala prirodu, ovjeka, crkvu, dravu i isve stvari, prole,
postojee i one koje tek itreba da dou.61 Moe biti da ovdje,
u toj stanovitoj napetosti leti neto od tajne specifinog ev
ropskog stvaralatva Ikoje se javilo kad su prilike dozrele.
U svakom sluaju, tek kada je bujica m oderne znanosti i
industrije, koje su ovako nastale, zbrisala njezine nasipe,
Kina je osjetila potrebu da ise pridrui svjetskoj ekumeni
to su je stvarale ove m one snage, il itaiko se njezina ostav
tina pridruila ostavtinam a svih drugih kultura u procesu
koji vidljivo vodi stvaranju svjetske zajednice naroda sprem
nih na suradnju.

63 To n e valja shvatiti previe doslovno. Prisjetimo se da [je Kina otkrila

Evropu, a ne obratno. Kada Zhain Q.ian (putovao Centralnom Azijom od ,138.
do 126. g. pr. n. e. doao lje do grke Balktriije. Ojsdm |toga, Kina pamti raizdoblja
velikih [putovanja, na primjer pomorske polthvate u doba dinastije Mimg pod za
povjednitvom Zheng Hea poetkom XV stoljea.
64 Stoga se kod njih nije razvilo prilino naiivno (shvaanje o zakonima pri
rode to je donio natprirodni zakonodavac. N o inema sumnje da je ova ideja
imala veliku heuristiku vrijednost u poetnim fazama moderne znanosti'.

115

0 znanosti i
d ru tv e n im p ro m jen am a*
1
Oni koji su oko 1944. g. poslovno bora
vili u Kini, bili su naroito izolirani. Uistinu, velik dio mo
ga rada sastojao se od pokuaja da razbijem blokadu to
odvaja kineske znanstvenike i tehnologe od ostalih njihovih
kolega ujedinjenih naroda.** tovie, u trenutku dok piem,
nalazim se u vakuumu vakuuma, odsjeen odronima zem
lje i stijena od vanjiskog svijeta, bez telegrafa i telefona, i
ekam da se raisti cesta. Takvi su uvjeti, meutim, povolj
ni da se napie koji odlomak prikladan za zbirku eseja o
drutvenoj organizaciji. I zaista. Da nije bilo tih nekoliko
nepredvienih dana prisilne dokolice, neodloni poslovi i du
nosti u to ratno doba sprijeili bi me da napiem ovaj pri
log.
U knjigama kao to su Time, the R efresh in g R iver (Vri
jeme, rijeka to osvjeava) i H istory is on Our Side (Povi
jest je na naoj strani) pokuao sam dati pregled znaajki
raznih nivoa integracije to ih nalazimo u svijetu oko nas
i pokuao sam neto rei o snanom utjecaju to ga pravil
no razumijevanje tih nivoa moe imati na neiji svjetonazor
i djelovanje u drutvu. Radei na tome ovjek se osjea pri
lino smeten, jer je koncepcija o nivoima tako upadljiva,
*
N apisano u Wayaou, u Yammamii, kad sam se zboig^ od ro n a zemlje naao
odsjeen n a cest'i za Burm u, su 1:944. 'Nam ijenjeno zajednikom idjelu u re
dakciji C. C. Oenaiua. Ptrvi puit obijan^1eno u Science and Society, 1946, 10, 225.
** Miisli se n a zem lje anflihitleravslke ifeoalilcSje (op. itir.)

ii6

a istodobno se ini da tako mnogo filozofija i svjetonazora

to ih pametni ljudi zastupaju, potpuno zanemaruje proli
i budui svjetski razvitak. Jedva da je i potrebno rei kako
te ideje nisu iskljuivo autorove. Nalazimo ih u dijalekti
kom materijalizmu ii Engelsa, u organskom mehaniciz
mu Wliiteheada, aksiomatskoj biologiji Woodgera, evolucij
skom naturalizmu Selllarsa, emergentnom evolucionizmu
Lloyda Morgana i Samuela Alexandera i Smutsovoj teoriji
cjelovitosti. Svaki od spomenutih filozofa naglaavao je raz
liite vidove, ali neki od njih zasluuju vee priznanje jer
su bili dovoljno hrabri da izvedu zakljuke koji se mogu
primijeniti na nae postupke u stvarnom svijetu u kojem i
vimo.
Da bismo objasnili to se nalazi iza stajalita ovog
eseja, potrebno je da jo jednom, uz opasnost od zamornog
ponavljanja, kaem ukratko to razumijevam pod nivoima
integracije. Nivoi se javljaju u obliku omotaa i nizova. Pro
storno, vei organizmi sadre manje. Fizike estice su u
atomima, atomi su u molekulama, molekule su u koloidnim
agregatima, ovi posljednji su u ivim stanicama unutar or
gana, koji su opet u ivim tijelima. I naposljetku, tijela su
unutar drutvenih skupina, od kojih nastaju skupine skupi
na, organizmi organizama, sve do najvieg to ga moemo
zamisliti. Sve vrste organizama nalaze svoje mjesto u ovak
voj shemi drutva insekata, ekoloke zajednice, skupine
stanica presaenih in vitro, odreeni i neodreeni transplantati, polimerne molekule, tekui kristali, bombardirani ato
mi i atomi u raspadanju, bombardirani gradovi koji jo uvi
jek funkcioniraju, promet u krvnim ilama i na autoputovi
ma, sjednice znanstvenih drutava, vizije budue svjetske
zajednice naroda koji surauju.
Prema besmrtnoj Wihiteheadovoj izreci, fizika je prou
avanje jednostavnih organizama, a biologija prouava slo
enije organizme. Ali ovaj nazor ima i vremenski aspekt. Po
stoji vremenski slijed ovih razliitih nivoa. Fizike estice
postojale su prije atoma. Jednostavni atomi postojali su pri
je veih nestabilnih atoma. Molekule prije ivih stanica i
proituplazme. ive estice ild stanice u izolaciji postojale su
prije metazoa i metafita, primitivne ivotinje i biljke prije
najsloenijih i pokretnih.
Jedina oita nit vodilja koja se protee kroz cijeli taj niz
stadija jednog reda je porast nivoa organizacije, usprkos
svakom nazadovanju. Kao biokemiar pokuao sam ga odre
diti naroito na podruju biologije. Moda se moe rei kao

117

u knjizi Tim e, the R efresh in g R iver,1 da uspinjujui se na

evolucijskoj ljestvici od virusa i protozoa do drutvenih pri
mata nailazimo na: 1. porast broja dijelova i omotaa orga
nizma i na porast sloenosti njihovih morfolokih oblika i
geometrijskih odnosa; 2. porast djelotvornosti kontrole nji
hovih funkcija od samog organizma kao cjeline; 3. porast
stupnja nezavisnosti organizma od njegove okoline, to zna
i veu raznolikost i vee podruje djelatnosti organizma;
4. porast djelotvornosti s kojom pojedini organizam osigu
rava svoj opstanak i reprodukciju, ukljuujui i mo obliko
vanja svoje okoline. U stanovitom smislu, naravno, ameba je
jednako organizirana kao i ovjek, jer obavlja sve funkcije
asimilacije, reprodukcije, metabolizma itd. Ali razlika je u ra
znolikosti uvjeta u kojima to moe initi i u ogranienosti na
ina ivota koji moe voditi. Sve vrste biljaka i ivoitinja koje
su uspjele opstati u toku evolucijskih promjena donekle su
jednako uspjene. Ali to nije jedini kriterij uspjeha. Sam op
stanak je bez sumnje sine qua non, ali moramo razmotriti
pod kojim je raznim promijenjenim okolnostima to ouva
nje vrste bilo mogue i to organizam ini svojom ustrajno
u. Vegetiranje zdjeliastog pua je svakako jednostavnije
od neumornog vrebanja lisice ili graenja Golden Gatea.
A. J. Lotka u svom lanku komentira jedan od eseja u
knjizi Time, the R efresh in g R iver i kae2 da je organska
evolucija tako usmjerena da postigne maksimalni protok
energije kroz sistem organske prirode. Ako sam dobro shva
tio, njegova je ideja bliska onoj o punijem ivotu koja je
poneto nejasno izraena u prethodnom odlomku. Ova
pretpostavka, kae on, osniva se na injenici da su prete
no anabolike biljke sklone da u svom rasprostiranju po
zemaljskoj kugli poveavaju energiju to je apsorbira or
ganska priroda na jedinicu vremena, dok sama pojava i raz
mnoavanje ivotinja, koje imaju izraeno kataboliko djelo
vanje, vodi poveanom rasipanju energije na jedinicu vre
mena. To je kao da rezervoar stavimo u nabujali potok, i pro
irimo otvore za ulaz i izlaz vode i tako poveamo protok.
Jednom takvom metodom kao to je ova moda bi se mogla
pronai kvantitativna formulacija porasta nivoa organizaci
je. Zakon organske evolucije mora se izraziti u takvom ob
liku da neka funkcija evoluirajueg sistema kao cjeline ide
prema maksimumu. Kada proitamo cijelu knjigu, u kojoj
je ovaj esej samo jedan od priloga, moi emo bolje pro
suditi vjerojatnost Lotkine pretpostavke.
1 Stranica 211.
2 Science and Society, '1944, 8, 368.

118

Ipak je vano napomenuti da je Lotkina formulacija da

na sa stajalita termodinamikog statistiara, dok je moja
dana sa gledita biokemiara. Nijedna ni druga ne uzimaju
u obzir one kozmike predbioloke stadije organizacije koji
ukljuuju fizike estice, atome i molekule, o kojima smo
ranije govorili kada smo opisivali omotae i nizove, i na ko
je je mislio L. J. Henderson u svojim djelima Fitness o f
E nvironm ent (Prikladnost okoline) i O rd er o f N ature (Pri
rodni poredak). Da bi se moglo pokriti cijelo podruje, ini
se da je potrebno neto, to je u osnovi vie geometrijsko,
topoloko ili morfoloko od Lotkine energine formulacije.
Moda je najvanija posljedica koncepcije o nivoima in
tegracije potpuni nestanak svih spornih pitanja vezanih za
uenje o vitalizmu i mehanicizmu. Beskorisno je raspravljati
da li se znanost koja se bavi jednim nivoom integracije mo
e svesti na onu koja se bavi drugim. Znanost se na svakom
nivou mora sluiti pojmovima, sredstvima d zakonima pri
kladnim za taj nivo. U genetici i embriologiji, na primjer,
poznate su nam neke pravilnosti na koje ne moe utjecati
nita to biokemija moe otkriti. Ali s druge strane, one
mogu dostii svoju punu vanost samo u svjetlu onog to e
otkriti biokemija. Isto itako moemo rei da je kemija neza
visna od fizike, ali svoje puno znaenje stie u svjetlu fizi
ke. Isto vrijedi za sociologiju u odnosu prema biologiji. Za
koni koji odgovaraju viim ili grubljim nivoima ne mogu se
protumaiti promatranjem niih ili finijih nivoa. Vii ili
grublji nivoi ne mogu se objasniti pomou niih ili finijih
nivoa, a kamoli v ice versa. Svijet ostaje zagonetan dok ne
uspijemo, to nam s vremena na vrijeme poe za rukom,
otkriti odnose izmeu razliitih ponaanja u dva susjedna
nivoa. Cijeli ovaj predmet je vrlo vaan i nemaran odnos
prema njemu doveo je do poznatih drutvenih zastranjenja
kao to je odluka nacifaista da na ljudsko drutvo primi
jene sasvim bioloke standarde, ili kao to je primjena fiziko-kemijskih pojmova za tako sloene organizme, to je
vezano uz ime Pareto.
Ovdje bih se elio osvrnuti na skrivene korelacije, a na
roito na suprotnosti ljudskom drutvu koje se razvija i pro
lazi kroz povijesne promjene. Iako se filozofima povijesti to
moda ne svia (Rickert, Windelband, Collingwood), priro
doslovac mora poeljeti da pokua rasvijetliti uzrone veze
u povijesti. Otuda velik odaziv na koji je naiao marksisti
ki doprinos. Posthegelovska ideja o suprotnostima, koje se
zapravo nalaze u samoj povijesti, i rjeavaju se u toku po
vijesti, kao da se jo ne nalazi ni na poetku svoga procvata.

119

Najprije obratimo panju na neke formulacije o sup

rotnostima iispod drutvenog nivoa. Jedna od najoitijih, u
bilo kojem danom stadiju, je suprotnost izmeu starih fak
tora koji propadaju i novih faktora koji se javljaju. Lukrecije je napisao:
. . . . omnia migrant
omnia commutt natura et ventere cogit
namque aliud putrescit et aevo debile languet
porro aliud clarescit et e contemptibus exit.*
Staljin (ili netko njemu blizak) je napisao da su unu
tranje suprotnosti inherentne svim prirodnim fenomeni
ma; borba izmeu starog i novog, izmeu onog to umire
i onog ito se raa predstavlja sadraj razvojnog procesa.
Kao to su istakli predsokratovci, openito, na svim prirod
nim nivoima postoje sile odbijanja ili rastavljanja i sile pri
vlaenja ili sastavljanja. Ove posljednje su obino novije,
nadvladaju one prve, ali njihove pobjede, iako odluujue,
nikad nisu potpune; stare sile odbijanja ostaju sastavni dio
nove strukture. U arhitekturi proteinske molekule, na pri
mjer, postoje sile koje dre atome razmaknutim kao i one
izrazitije veze i valencije koje veu strukturu. Isto tako u
strukturi embrija postoje snane siile odbijanja jednog itkiva od drugog (nespojivost tkiva) koje kao i sile prijanjanja
(afinitet tkiva) imaju svoju ulogu u stvaranju cjeline. Po
sljednjih godina Holtfreter je sjajno zapoeo njihovu anali
zu. Bilo koja nova sinteza na nekom viem nivou sadri ele
mente obiju zaraenih strana na niem nivou. Ovo je tajna
svih nivoa organizacije. Tako su, prema mitologiji, Furije
u Grkoj odvedene u svoju spilju pod Akropolom, a u Kini
su Zmajevi uli u dravnu slubu.
Prirodni procesi nisu, kao to je rekao Bernai u svom
djelu A sp ects o f D ialectical M aterialism (Aspekti dijalekti
kog materijalizma) nikad sito posto djelotvorni. Osim glav
nog procesa reakoije, postoje uvijek preostali procesi ili spo
redne reakcije, koje, ako su ciklike, ili koriste glavnoj re
akciji, nemaju veliku vanost. Ali one mogu biti antagoni
stike i komulativne, tako da e se nakon stanovitog vreme
* . . . ina pultu

Vjeno je isive, sve p riro d a jm ijenja i k - sili.

Naime, zlbog sta ro sti jed n o dok rvene i slabije biva,

Dotle drugouzraste i vrijednost dotrava svoju.

iTi't (Luikireoije Kair, O prirodi, V , istih 830'833j (preveo iM. Tepe, Zagireb,

1938 (pirim, prev.)-

120

na javiti nova situacija u kojoj e se antiteza suprotstaviti

'tezi. Tada u slijedeem nestabilnom stanju stvari jedno od
moguih rjeenja moe biti vii nivo organizacije. Bernai je
primijenio ove ideje na nastajanje planeta, pojavu hidrosfere i atmosfere itd. Sa slinog je stajalita polazila jo jedna
rasprava objavljena u ovom asopisu3 Haldaneova ras
prava o teoriji evolucije. Ako je nasljednost teza, a spon
tana mutacija antiteza, moglo bi se rei da je varijaci
ja siteza. S varijacijom kao tezom i selekcijom, prirodnom
ili spolnom, kao antitezom, moglo bi se rei da je sama evo
lucija sinteza. Isto se tako moe otkriti suprotnosit izmeu
spolne ili neke druge kompetitivne selekcije najsposobnijih
pojedinaca untutar vrste s jedne strane, i gubitka sposobno
sti, kao posljedice, u samoj vrsti s druge strane. Sinteza je
opstanak onih vrsta koje pokazuju vrlo malo kompetencije
unutar vrste.
Rano uvjerenje Engelsa i (izraeno, na primjer,
u djelima Anti-Dhring, D ijalektika p rirod e i Socijalizam
od u top ije do nauke) da se cijeli prirodna proces odvijao i
odvija na objektivno dijalektiki nain, bilo je sasvim isprav
no usmjereno protiv sitatikih koncepcija viktorijanskih
znanstvenika, koji nisu bili spremni na mnotvo paradoksa
ii suprotnosti s kojima se znanost trebala suoiti, u teoriji
relativnosti i kvantnoj teoriji, na primjer, i koji nisu uvia
li mogunost prevladavanja krajnjih sukoba pojavom viih
nivoa organizacije. Kod veine znanstvenika u doba T. H.
Huxleyja jo je uvijek prevladavao sistem formalne logike,
iako su ga ve u srednjem vijeku neke linosti, kao Nikola
Kuzanski, osporavale. Dobro poznata pravila o prelasku kvan
titeta u kvalitetu (kao poveanje duljine lanca alifatskih ug
ljikovodika ili nagomilavanja naboja statikog elektrioiteta
do proboja izolatora), o jedinstvu suprotnosti (kao u formu
laciji koncentracije vodikovih iona), i o negaciji negacije
(kao u pojavama metamorfoze), postala su isasvim uobiajeni
pojmovi u znanstvenoj misli. Haldane je ovo istakao u svom
djelu M arxism and the S ciences (Marksizam i znanost).
Marksisti ipak nisu dovoljno rasvijetlili nain na koji nasta
je svaki od novih velikih nivoa organizacije (dijalektikih
nivoa). Oparinovo P orijek lo ivota predstavlja poetak u
tom pravcu, koji je openito prihvaen u biokemijskim kru
govima.
3 Science and Society, 1927d938; 2, 473.

121

Primjer nedavnog znanstvenog napretka koji pokazuje

izrazite tragove dijalektikog naina razmiljanja moe se
nai u novom saznanju o kontrakciji miia. Odmah poslije
prvoga svjetskog rata, dok sam jo bio student, nae zna
nje o unutranjoj prirodi miine kontrakcije jedva da je
ita napredovalo od doba Borellijevog D e M otu Animdlium
(1684). Ali: 1930. godine Murait i Edsall otkrivaju da su esti
ce glavnog proteina u miiu (miozin, jedan od globulina)
ak i poslije izolacije, tapiastog ili vlaknastog oblika. Ka
snije, Astbury, Meyer i Mark, primjenom rendgenske anali
ze otkrivaju da je kontrakcija vlakna miozina, kao i kontrak
cija vlakna keratina (vune) ili celuloze (pamuka) zapravo mo
lekularna kontrakcija. Jedino je kontrakcija miozina bila
lako povratna (vjeta pruivost), dok kontrakcija
ovih
drugih vlakana nije bila takva (nevjeta pruivost). Uspo
redo s ovim otkriima sakupljen je velik broj podataka, kao
rezultat rada Meyerhofa, Embdena, Parnasa, D. M. Needhama i drugih, o ciklusima fosforilacije u kojima se energija
cijepanja ugljdkoh'idrata kao goriva prenosi od molekule na
molekulu, uvijek praena prijenosom fosfora, dok ne doe
do adenozintrifosfota, tvari koja energiju neposredno pre
daje miinom tkivu. Jo uvijek, meutim, nije postojalo
rjeenje odnosa izmeu kemijske strane, lanca reakcije fosforiliranja i prijenosa energije i fizikalne strane, kontrakci
je miinih vlakana. Traei u miiu enzim koji cijepa adenozintrifosfat i oslobaa njegovu energiju, Engelhard! ii Ljubimova su 1937. godine u Moskvi otkrili da taj encim nije
nita drugo nego sam miini protein miozin. Kad su to
otkrie potvrdili znanstvenici u drugim zemljama, ispitan je
uinak adenozintrifosfata na miozin in vitro, i ustanovljeno
je da ova tvar uzrokuje trenutno skraenje tapiastih esti
ca miozina, iza kojeg slijedi sporo izduivanje kako se fos
fat osloboa iz adenozintrifosfata djelovanjem enzima. O to
me su izvijestili: J. Needham, D. M. Needham, S. C. Shen, A.
Kleinzeller, M. Miall i M. Dainty. Tako se pribliavamo kon
cepciji o konitraktilnom encimu. Kad je supstrat jednom
prisutan, protein encima nema drugog izbora nego da djeluje
na njega, a time se njegova fizika konfiguracija u osnovi mi
jenja. Nestankom supstrata konfiguracija se vraa. Moda bi
se ova koncepcija mogla proiriti i na tumaenje mnogih po
java u embrionikoj diferencijaciji, ali ovdje bi promjena
konfiguracije trebala biti nepovratna, kao to je nepovratna
ili gotovo nepovratna kontrakcija tekstilnih vlakana. Ovaj skup
ideja podsjea na dijalektiko naelo izraeno u reenici:

122

ivot mijenja ovjeka, ali ne dovoljno brzo; i u vezi je s

uinkom to ga materijalne tehnike imaju na ljudsku misao
i ljudsko drutvo, kojemu se sada moramo okrenuti.
Do sada nije nita reeno o suprotnostima u drutve
nom razvitku, ali je njihovo obilje u povijesti itoliko da je te
ko odabrati neki primjer. Nemarksistiki povjesniari ih
potpuno priznaju, na primjer, H. Butterfield u djelu The
W hig In terprta tion o f H istory (Liberalno itumaenje povi
jesti) gdje se suprotstavlja moralizatorskom stavu prema po
vijesnim sukobima, pokazajui da svaka strana zastupa ne
ke elemente kojli postaju sastavni dio sinteze koja slijedi.
Engleski graanski rat u X V II stoljeu izvanredan je pri
mjer sukoba suprotnosti i rjeenja tog sukoba pojavom no
vog drutvenog stadija. Sve jaa trgovaka srednja klasa
u saveznitvu s niim plemstvom dolazi u sukob s feudal
nim sistemom to ga predstavlja kraljevski dvor, aristokra
cija i anglikanski episkopat. Tako je feudalni rojalizam na
ao svoju antitezu u radikalnom puritanskom republikanstvu Commonwealtha, naroito u vrlo naprednim idejama levelera (s potpukovnikom Johnom Liburneom na elu), i di
gra ili udruenih seljaka (s Gerrardom Wnstanleyem na e
lu), kojii su eljeli ono to bi danas nazvali socijalistikom
dravom. Njihov program jasno proizlazi iz Winstanleyevih
W orks (Djela) u redakciji Comwella, i liz tri sveska Tracts on
L iberty in the Puritan R volu tion (Traktati o slobodi u puri
tanskoj revoluciji). Ali vrijeme jo nije bilo zrelo za njihove
ideje. Cromwellova pobjeda nad desnom strujom (prezbiterijancima) i lijevom strujom (levelerima i digerima) osigurala
je londonskim trgovcima mo kontrole u Commonwealthu
sve dok bude postojao. Sama je restauracija bila sinteza
u kojoj je ustavna monarhija (ili ona koja e naposljetku
to postati) bila spojena s pobjednikim parlamentom pod
kontrolom srednje klase ije je interese zatitio graanski
rad. Protestantski dravni udar 1688. i Zakon o reformi 1832.
samo su zavriili proces.
Druge revolucije imale su slian razvitak. U francuskoj
revoluciji feudalnoj su se monarhiji suprotstavili revolucio
narni jakobinci i nakon njihove pobjede Babeufova grupa
predstavljala je krajnju ljevicu. Ali oni nisu mogli preuzeti
vodstvo toga pokreta, i konaan rezultat bila je vladavina
postnapoleon-ske buroazije. Isto su tako u amerikoj revo
luciji snage ljevice nale svoj izraz u ljudima kao to je Da
niel Shay, ali sinteza to je otuda proizala bila je vladavina
zemljoposjednika, koja je vodila kapitalizmu, to u izuzet

123

nim uvjetima prirodnih bogatstava sjevernoamerikog kon

tinenta, ne bez uspjeha, vlada Amerikom sve do dananjeg
dana. Dijalektiki proces je moda objanjenje karakteristi
ne crte svojstvene revolucijama. Naoko one uvijek uine
dva koraka naprijed, jedan natrag. ak ni ruska revolu
cija nije potpuno izuzetak od ovog pravila. Iako je prema
prijanjim uzorima rezultat trebao biti buroaska vlada Kerenskog, Lenjinova partija je mogla, zbog uznapredovalog
stadija svjetske povijesti, uiniti poznati revolucionarni
skok i preskoiti mnoge godine trgovake demokracije. Ali
u njezinim ranim danima pokualo se mnogim planovima,
kao to su obraunavanje bez novca, potpuno uklanjanje
nacionalnih osjeaja i brisanje mnogih uobiajenih drutve
nih snaga. Od ovih se nastojanja odustalo kada je sovjetsko
drutvo u svom razvoju nalo sebe i steklo golemu snagu,
potrebnu ne samo da opstane nego i da pobijedi u drugom
svjetskom ratu.
Drugi primjeri skrivenih korelacija i suprotnosti na dru
tvenom nivou lako se mogu nai u povijesnim i sociolokim
djelima, naroito onima koja su napisana s vie lili manje
materijalistikog stanovita i o njima ne treba ovdje govo
riti. Zato je porijeklo i usporedni razvitak nacionalizma i
kapitalizma iz internacionalnog, ili bolje reeno prednacionalnoga latinskog srednjeg vijeka samo po sebi suprotnost
najudnije vrste. Novo, konkurentsko atomsko drutvo tr
govakih cjelina pojavilo se zajedno s diferencijacijom mo
dernih evropskih jezika. Petrarca i Chaucer nisu nita manje
od Fuggera i Greshama oblikovali kapitalistiku Evropu. I
na kraju, u moderno doba, kada uz pomo mnogih sredstava
moderne reklame ekonomsko natjecanje potie nacionalizam
do bolesnog ara koji zavrava raitom, moderna nacionalna
drava mora naoruati svoje radnike u borbi protiv sitranog nacionalizma ili imperijalizma. Ali to znai naoruati
vlastite ruioce, kao to se jasno vidjelo u ruskoj revoluciji.
Puke i mitraljezi su poput Janusa, boga s dva lica, a caristi
ka uniforma moe se nositi i sa crvenom vrpcom. U ovak
vim neophodnostima, u ovakvim neizbjenim posljedicama,
zar zaista ne poinjemo uviati neke od uzronih mehaniza
ma povijesnih tokova?
Kolonijalni razvitak takoer sadri suprotnosti. Moe se
pretpostaviti da je tipian tok imperijalizma nastojanje da
zadri kolonijalne zemlje kao podruje eksploatacije. To
jest, da smatra njihovo stanovnitvo samo potroaima go
tovih roba proizvedenih u matinoj zemlji, a da od itamo

124

uzima svo rudno bogatstvo za preradu u matinoj zemlji ili

drugdje. Ali takva situacija ne moe potrajati. Nee proi
mnogo vremena dok neka skupina kapitalista u matinoj ze
mlji ne uvai injenicu da je u kolonijama radna snaga mno
go jeftinija, pa e podizati tvornice za proizvodnju potroa
kih dobara u tim zemljama i tako unititi industriju u ma
tinoj zemlji, kao to je bila unitena tekstilna industrija
u Lancashireu. Njima e se pridruiti tamonji kapitalisti,
vjerojatno potekli iz kompradorske sredine, bez kojdh bi pr
vobitno osvajanje kolonija bilo nemogue. Tada, s porastom
obrazovanja i ivotnog standarda, bit e potrebna sva sred
stva dravne moi da bi se zemlje odrale u kolonijalnom
stanju. To e dovesti do ustanka i naoruanja vlastite voj
ske. I tako e se zlosretni (ili, ako hoete, dobroiniteljski)
krug, opisan u prethodnom odlomku, ponovno nastaviti.
Moda je nacionalizam, o kojem smo ve govorili, oi
tovanje individualizma, pa otud njegova povijesna veza s
kapitalistikim cjelinama. Ali, im je rije o individualizmu,
javlja se i druga suprotnost. U poecima moderne znanosti
pojedini znanstvenici mogli su doi do znaajnih otkria. Ali,
kako se znanost razvijala, bio je potreban sve vei stupanj
suradnje i dogovaranja, koji u nae vrijeme dosie vrhunac
u nunosti stupanja pojedinanih napora u napor timova. Ali
to se iteko ostvaruje jer je u suprotnosti s etosom kapitali
stike takmiarske civilizacije. Otuda paradoks to ga moe
ukloniti jedino promjena oblika civilizacije.
Jedna od najveih suprotnosti u kapitalistikom stadiju
drutva bez sumnje je vezana za kolovanje. U engleskom
graanskom ratu, na primjer, nije bilo pravoga proletarijata.
Broj zaposlenih ljudi na obje strane bio je relativno malen i
malo ih je bilo dovoljno obrazovanih ili svjesnih da bi shvati
li pozive levelera i digera. U teoretskom smislu, kapitalisti
ki poduzetnik vie voli zalihu potpuno nekvalificirane i ne
svjesne radne snage kao to su prije sto godina bile ene i
djeca u engleskim rudnicima ugljena ili kao to su danas u
rudnicima kositra u Yunnanu. Ali bit je kapitalistikog raz
vitka da se znanost i tehnika razvija zajedno s njima. Dale
kovidni ji kapitalisti svim silama podupiru unapreenje tr
govine i privrede to je nekad bila parola Kraljevskog dru
tva. Otuda se javlja sve vea potreba za kolovanim prole
tarijatom. Nekvalificirani nisu dovoljni, osim ruku potreban
je i um i smisao za tehniku. Sir Thomas Gresham, ve spome
nuti engleski bankar iz X V II stoljea, svojim je dobroin
stvom utemeljio tri institucije. Royal Exchange u Londonu,

125

poznatu burzu, sastajalite trgovaca i prvih industrijalaca,

Gresham College u Londonu, gdje su profesori astronomije,
navigacije, matematike i svih korisnih vjetina poduava
li nadarene egrte i mlade otroumne i poduzetne trgovce
i Gresham School u Holtu u Norfolku, za isto takvo kolova
nje djece. I tako s vremenom nastaje brojna klasa tehniara
usporedo s nekvalificiranim radnicima i danas, usprkos te
kuoj vrpoi, automatu i drugim spravama, postoji opasnost
da nekvalificirana radna snaga potpuno nestane prepustivi
posao tehniarima. Ovi, meutim, ne mogu prihvatiti status
obinih robova za nadnicu na to bi ih teorijski kapitali
zam elio osuditi. Stoga je neizbjean prijelaz iz kapitalizma
na neko drugo ureenje nalik onom u Sovjetskom Savezu,
gdje je rad svakog ovjeka jednako astan.
Kapitalistiko drutvo protivi se, naravno, ovom preob
raaju. Ne moe se oekivati da nasljedna vlast i nasljedne
privilegije bez borbe predaju ono to posjeduju. Posljednje
pribjeite je nacifaistiika teorija koja itreba spasiti struk
turu to propada. Razum, barjak drutvenih klasa u uspo
nu, ona nadomjeta fantastinom iracionalnom mitologijom
i govori o takvim idejama kao to su mistina supstancija
u krvi germanske rase, mistino utjelovljenje volje poje
dinaca u nebom nadahnutom voi, boanska misija ger
manskog ili japanskog naroda da vlada nad svim drugim na
rodima i tako dalje. Ali nasuprot tomu, moderni kapitali
zam, ak i onda kada nacifaizam garantira profit i kad su
trajkovi ukinuti, ne moe napredovati bez stvarne kontrole
nad prirodom, bilo u okviru mirnodopskih ili ratnih mehani
zama, a to bezuvjetno zahtijeva znanstvenu racionalnost. Otu
da shizofrenija u nacifaistiko-intoistikoj drutvenoj stru
kturi. Faistiki radnik metalac, mjerei tono na tisuinku
milimetara, mora vjerovati da je njegov slavenski drug po
struci avao u ljudskom obliku, intofaistiki biokemiar,
pripremajui hranu iz proteina dudova svilca u sluaju nu
de mora biti uvjeren da je njegov car uistinu potomak sun
ca. Naoistiki radio-tehniar mora biti uvjeren u doslovnu
nadahnutost svake Hitlerove akcije. to su Hitlerovi porazi
brojniji, tim je tee sauvati uvjerenje. Samo racionalno
drutvo moe zahtijevati odanost svojih strunjaka. Pri to
me se suoavamo s pitanjem odnosa znanosti i demokracije.

126

II
Moda je uobiajena fraza rei da je znanost mogua sa
mo u demokratskoj sredini. Uobiajene fraze mogu ise po
kazati potpuno pogrene kad ih se poblie ispita. Ako se
spomenuta fraza pokae tonom, ne moemo rei da se u
vrstila bez ikakvih paljivijih razmatranja. Meutim, vjeru
jem da postoji osnovna veza izmeu znanosti i demokraci
je, jedna od onih skrivenih veza to se protive suprotnosti
ma o kojima smo ve raspravljali.
injenica je, prije svega, da uenjaci, bez obzira jesu li
marksisti ili nisu, ne osporavaju injenicu da su u povijesti
znanost i demokracija zajedno niknuli u zapadnoj civilizaci
ji. Ovdje, naravno, ne mislim na primitivnu znanosit, ni na
srednjovjekovnu empirijsku tehnologiju, nego na modernu
znanost s njezinom karakteristinom kombinacijom racio
nalnog i empirinog i s njezinom sistematizacijom hipoteza
o vanjskom svijetu, koje su predmet kontroliranog eksperi
menta. Ve smo spominjali graanski rat u Engleskoj i raz
doblje Commonwealtha. Alii to je samo dio velikog pokreta
koji je itrajao od prilike od X V do X V III stoljea, kada je
mjesto unitenog feudalizma zauzeo kapitalizam. Reformacija, knjievnost renesanse i razvitak moderne znanosti bili su
drugi oblici iste promjene.
Jo uviijek nije potpuno razjanjeno zato je zapravo
moderna znanost bila povezana s ovim promjenama. Moda
je dovoljno rei da su prve smione trgovce, veoma daleko
vidne ljude, kao i plemstvo koje ih je podravalo i na njima
temeljilo svoju mo, zanimala svojstva stvari. Samo se na
takvim svojstvima mogla razvijati trgovaka i kvantitativna
ekonomika. U povijesti su uvijek znanstvena istraivanja bi
la mogua tek uz novanu pomo. U davno doba je po
trebna pomo vladara. Babilonska astronomija bila je neka
vrst ministarstva. Grka fizika i matematika su se oslanjale
na pomo nezavisnih gradova drava, a aleksandrijska je
biologija ovisila o Ptolemejeviima. Poetkom kapitalizma,
trgovci i prvi industrijalci davali su, iako neizravno, pri
jeko potrebna sredstva za Boyleove i Lavoisierove ekspe
rimente. Na dvoru, nakon restauracije, poslije pobjede Co
mmonwealtha, znanstveni i tehniki eksperimenti obavljali
su se pod pokroviteljstvom kralja Charlesa II; buka meha
nikih instrumenata odzvanjala je i u samom Whitehallu.
Trgovina, a s njom i znanost, postale su zapravo dostojne
potovanja. Mladi aristokrati pourili su na nauk u napred

127

na trgovaka, rudarska i industrijska poduzea. Blijeda sje

na nekadanje feudalne zatvorenosti javlja se u zanimlji
voj prii o Johnu Graumtu, engleskom statistiaru i osniva
u znanstvene engleske statistike stanovnitva i prvom o
vjeku koji je primijenio matematike metode na liste umr
lih. Kraljevsko drutvo nije znalo da li da malog itrgovca iz
Cityja primi za svog lana i trailo je kraljevo miljenje.
Kralj je odgovorio da gospodina Graunta isvakako moraju
primiti, i nau li jo takvih trgovaca, treba da ih takoer
prime bez oklijevanja.
Ovaj stav mogli bismo nazvati priznavanjem demokrat
skog naela, to jest, nevanost roenja i porijekla kad je u
pitanju znanost i uenost. I uistinu. Trgovaka klasa, koja
se uspinjala, oito je poticala razvitak znanosti, i njezina
politika parola bila je demokracija u svim oblicima. Svat
ko, naravno, zna da demokracija, sen su stricto, potjee iz
stare Grke, ali tamo se uvijek zasnivala na helotima ili ro
bovima. Malo je vjerojatno da bi se ikad ovako razvijala da
nije bilo kranske iteologije, koja je isticala vanost poje
dinane due pred bogom. Oni koji su ozbiljno shvaali po
jedinane due morali su naposljetku, kao to su autoritar
ni mislioci uvijek uviali, ozbiljno shvatiti miljenja njiho
vih vlasnika, ne samo u duhovnim stvarima nego i u isvjetovnim. Edmund Waller, jedan od konzervativaca u parla
mentu, savreno je ocijenio situaciju 1641. godine.
Ja na instituciju episkopata gledam kao na vanjsko ut
vrenje ili rov; ako ga ljudi na juri zauzimu i time bude
otkrivena tajna da im nita ne moemo uskratiti kad ito za
htijevaju u gomili, moda emo nakon toga imati teak za
datak da branimo na imetak, kao to smo ga nedavno mora
li spaavati od kraljevskih povlastica. Ako, poveavajui broj
ruku i peticiju, postignu jednakost u crkvenim stvarima, islijedei bi zahtjev mogao biti za slinu jednakost u svjetov
nim stvarima. Uvjeren sam da e se pri svakom traenju
jednake podjele zemlje i dobara u Bibliji nai isto toliko
mjesta u prilog tome, koliko ih danas navode protiv prelata
ili veih crkvenih poasti. A kada je rije o zloupotrebama,
kad vam danas kau to je ovaj ili onaj jadnik pretrpio od
biskupa, moglo bi ise navesti tisuu primjera o jadnicima s
kojima zemljoposjednici loe postupaju.
Odlomak koji vrlo mnogo govori. Waller je predstavljao
srednju klasu koja je, zapravo, dobila graanski rat i polo
ila temelje osamnaestom i devetnaestom sitoljeu. Ona je
osigurala svoj imetak (bitna rije) od vlasti feudalne kra-

128

Ijevine, ali ga nije dala socijalistikoj dravi kakvu s u e

l j e ! leveleri i digeri.
Demokracija je bila prirodna parola buroaske revoluci
je. Ako ju je lijeva struja tumaila previe doslovce, to nije
bilo vano, jer je prava snaga bila uz centar. Ipak, naroito
u prvim fazama graanskog rata, ova parola je bila najva
niji poziv na okupljanje onih snaga koje su pomogle sred
njoj klasi da pobijedi i koje su zatim same bile privreme
no likvidirane. Oko 1648. g. propovjednik, pristaa desne
struje, jedne je veeri s propovjedaonice u Kristovoj crkvi
(Christchurch) u Oxfordu osudio slobodarsko propovijeda
nje vojnika u vojsci novoga itipa (New Model Army).* Kada
je siao s propovjedaonice, naao se pred uljudnim mladi
em odjevenim u crveni kaput pjeadijskog oficira koji mu
je otprilike rekao: Vi govorite protiv propovijedanja voj
nika, ali pomislite, ako ne mogu propovlijedaiti, tada se ne
e boriti, i to e tada biti sa svima nama i s tom armijom
kojoj je ovih posljednjih nekoliko mjeseci tako bog pomo
gao da je osvojila dvadeset pet gradova, dobila pet velikih
bitaka i ne znam to jo sve ne.
Nema sumnje da su se kapitalizam, demokracija i moder
na znanost razvili zajedno. Pitanje je da li ove dvije posljed
nje bitno ovise o kapitalizmu. Danas mnogi promatrai sma
traju da kapitalizam nije vie kolijevka demokracije i zna
nosti, kao to je bio nekad. Nemamo dovoljno prostora da
procjenjujemo argumente, alu prema svim pokazateljima i
ni se da znanost nije nita izgubila u Sovjetskoj Rusiji, u dr
avi, koja je napustila kapitalistiki d prihvatila socijalisti
ki sistem; sluaj je upravo suprotan. Za znanost se tamo
odvaja proporcionalno vei dio nacionalnog dohotka nego
u ijednoj drugoj zemlji, kako pokazuju brojke u Bemalovom
djelu Social F une t ton o f S cien ce (Drutvena funkcija znano
sti). Kada je rije o demokraciji, vjerojatno postoje drugi
naini da se ona izrazi, osim onih tradicionalnih to ih ve
emo uz parlamentarni predstavniki sistem. Takav je smi
sao Webbove studije S oviet Com m unism (Sovjetski komu
nizam).
Osvrnimo se sada na filozofske veze izmeu znanosti i
demokracije.
Prije svega, priroda ne potuje osobe. Ako netko eli go
voriti pred znanstvenicima o izvrenim promatranjima, eks*
U engleskim graanskim ratovima vojslka engleskog Pairlamenta koju je
reorganizirao Oromwell 1645. god. (op. .).

9 Kineska znanost i Zapad

129

perimentima, donesenim hipotezama ili zavrenim prorau

nima, njegov je status, s obzjirom na dob, spol, boju, vjeru
ili rasu potpuno nevaan. Vana je samo njegova profesio
nalna strunost kao promatraa, eksperimentatora ili mate
matiara. Zajednica promatraa i eksperimentatora koji su
rauju i na ijoj se djelatnosti osniva znanost, u osnovi je
demokratska. Ona bez sumnje predoava ono to smatramo
neizbjenim vrhuncem druvene evoluije svjetsku zajed
nicu naroda koji surauju. Primanje gospodina Graunta u
lanstvo Kraljevskog drutva simbolizira jednakost to po
stoji meu svim upuenim promatraima prirode. Upravo
kao to su patristiki teolozi naglaavali vanost due sva
kog pojedinca, tako su voe moderne znanosti u svim nje
nim stadijima priznavali vanost svakoga pojedinog proma
traa. Moda su u praksi, u bilo kojem razdoblju, pokaziva
li vie povjerenja prema onima ije su zasluge kao znanstve
nih radnika bile opepriznate. Povijest znanosti, meutim,
biljei tako mnogo sluajeva zanemarivanja ili proganja
nja pojedinaca koji su, kao to se kasnije pokazalo, imali pot
puno pravo (Galileo u astronomiji, Mendel u genetici, Semmelvveiss u patologiji, WiUard Gibbs i Wlollaston u fizikal
noj kemiji i mnogi drugi) tako da je danas malo vjerojat
no kako netko ne bi bio nepristrano sasluan. Upueni pro
matra je upueni promatra bez obzira na to ima li ruiastobijelu kou Evropljanina ili Amerikanca, zlatnosmeu boju Kineza, crnopilavu crnca, tamnosmeu Indijca ili je
ak bijel popuit albina. Grci i Arapi, idovi i preobraenici
svi pamte poznati odlomak: Ljudi iz Kapadokije i Pamfilije, i iz predjela Libije oko ; ujemo ih kako govo
re na naim jezicima o udesnim djelima bojim.
Ako je znanost demokratina u pogledu rasnih karak
teristika, isto je tako demokratina u pogledu starosne do
bi. U znanosti je veoma lako pogrijeiti pa ni jedan znan
stveni radnik, bez obzira na poodmaklu dob i velliko isku
stvo, ne moe sebi dopustiti da prezre doprinos nekog mla
eg ovjeka, ak ako je u usporedbi s njim i neiskusan. Ne
davno je Waddington vrlo dobro ustvrdio u The S cien tific
A ttitude (Znanstveni stav) da znanost na izvanredni nain
rjeava stari problem autoriteta i slobode. Autoritet je do
bro uvan, jer se struktura znanstvenog pogleda na svijet
vrsto zasniva na rezultatima zajednikog rada milijuna is
traivaa, i stoga je nije lako poljuljati. Ali istodobno je da
na sloboda svakom pojedinanom misliocu da ustraje na iz
mjenama te strukture, ako moe. U sluaju nekog poput

130

Einsteina, izmjene mogu biti temeljite. Da je ljudsko dru

tvo organizirano na slian racionalan nain, da nema vladajuih klasa i njihovih interesa, koje ele poto-poto ouvati,
moda bi se na slian nain mogao rijeiti problem na dru
tvenoj razini.
Budui da starosna dob nije vana kada je rije o zna
nosti, to e one civilizacije koje razvijaju pretjerano oboa
vanje svega to je staro i pretjerano tovanje uitelja, mo
rati ito izmijeniti, kako bi nale svoje mjesto u modernom
svijetu, upravo tako kao to je zapadna civilizacija odbacila
autoritet skolastikog aristotelizma.
Moemo takoer zapitati kakav sud da donesemo o o
vjeku nakon tri stoljea znanosti. To sigurno nee biti ona
kav sud kakav su stvorili totalitaristiki filozofi naega do
ba. Ljudi po svojoj prirodi nisu robovi koji se brinu o stro
jevima li koji su sposobni samo za izvravanje neospornih
naloga samozvanih voa u nekoj vrsti hijerarhije. Oni su u
osnovi racionalna bia, svaki s pravom na ivot, ljubav, rad
i sreu; svaki sa svojim razliitim doprinosom dobrobiti ov
jeanstva. Svatko od njih ima pravo na svoje miljenje o ob
liku zajednice, o njezinim zakonima i djelovanju, kao da i
to miljenje izrazi. Svatko ima dunost da uva imovinu za
jednice i da podrava njezine pravedne zakone. Kao to je
Jennings dobro rekao u djelu The B iological Basis o f H um an
N ature (Bioloka osnova ljudske prirode), bioloke injeni
ce vrlo jasno upozoravaju da je demokracija koja moe
dati strunjake najbolji tip ljudske zajednice. Nacistiko-intoistiko-faistiki rasizam, koj,i se navodno temelji na
biolokim osnovama, najvea je znanstvena prijevara kojom
je ikad bila nasamarena javnost, nedovoljno kritina da je
razotkrije.
No koje to strunjake Jennings spominje u svome dje
lu? To ni u kom sluaju nisu oni u foteljama, uredima, knji
nicama, neprestano s perom u rukama, knjiki crvi koji
ruju po miljenjima iz prolosti da nau neto korisno za
dananje potrebe. To su ljudi s praktinim iskustvom u la
boratoriju i za inenjerskim stolom, u bojadisaonicama, elianama i bolnikim odjelima. Ovdje nailazimo na jo jed
nu skrivenu vezu izmeu znanosti i demokracije: premoi
vanje jaza izmeu uenih ljudi d zanatlija.
Ova je suprotnost postojala u toku dijele povijesti1; nje
zine tragove nalazimo u najstarijim civilizacijama. Od sa
mog poetka su se filozofi, matematiari i primitivni znan
stvenici vezivali s onima koji su mogli ovladati umijeem

131

itanja :i pisanja, s pisarima i dravnim slubenicima, koji

su izvravali naloge kraljeva i plemia. Zanatlije koji su, na
primjer, razumjeli kemijske procese i procese taljenja u
drevnom Egiptu, ili bojadieani purpurom u kasnije rimsko
doba, ili rezai ada u Kini, ili azteki izraivai odjee od
perja svi su bili ostavljeni sa strane kao pripadnici nie,
mehanike klase s kojom se gospoda nisu htjela druiti.
Otuda tisuama godina takav jaz izmeu teoretske znanstve
ne misli i tehnike prakse. Aristotelovska i epikurejska raz
miljanja, kao to je atomska teorija, ila su svojim puitem,
a da nisu utjecala na postojee tehnike. Ueni Kinezi, vje
ti ideografskom pismu, ali daleko od vlastitih zanatlija,
neposredno su jo ii u kasnijim razdobljima ponavljali pri
mitivnu iteoriju o pet elemenata i teoriju o dva principa,
yangu i yinu. Razlika izmeu teorije i prakse u Grkoj,
gdje je prva, prikladna za gospodu, a druga nije, odgovara
razlici izmeu i shu u Kini. Samo su neke od najveih
linosti odbacile ova ogranienja, kao Aristotel kad je raz
govarao s ribarima i pastirima prije nego to je napisao
besmrtna djela D e G en eratione i H istoria Animalium, ili ffipokrat, vjet lijenik, ili Arhimed, iskusni vojni inenjer. U
Kini je to bio Shen Gua, koji je za dinastije Song napustio
konfucijevsku zatvorenost da bi paljivo zabiljeio sva uda
prirode, kao to je magnetski kompas, i izopeni ueni taoisti, ija je alkemija prodrla na Zapad i bila osnova cijele
moderne kemije.
Meutim, s pojavom kapitalizma sve se promijenilo.
Feudalna nesklonost prema prljanju ruku praktinim ma
nualnim radom zauvijek je prestala biti moderna. Ton su sa
da davali trgovci. Nije samo rije o rukovanju robom u skla
ditima, o ispitivanju svojstva ulja i voska, biljnih i ivotinj
skih proizvoda, minerala i metala. Dolo je vrijeme da se
dokraja ispitaju sve takve stvari koje se mogu ispitati, i s
ovim pothvatom probudilo se novo zanimanje za tradicional
na umijea i zanate, to su se od pradavnih vremena po
stupno razvijali kroz rad milijuna zanatlija, empiriara. Kao
rezultat itoga, pojavile su se na Istoku i na Zapadu prekra
sno ilustrirane knjige to opisuju zanate i poljodjelstvo.
Ovaj novi poticaj bio je duboko demokratski. Od toga
doba uenjak i zanatlija neprestano e se susretati, a zatim
druiti, da bi u nae doba postigli savreno jedinstvo u ve
likim eksperimemtatorima, kao to su Pavlov i Langmuir,
koji jednako rade mozgom i rukama. Poto je bio podrka
kralju, uen ovjek postaje drug zanatliji. Otuda moda ta

132

mala napetost to je ponekad uoavamo izmeu znanstveni

ka i pravnika. Pravnici esto nalikuju na uene ljude drevnih
vremena, one koji provode vrijeme podravajui postojei
poredak. Egglesiton, i sam pravnik, napisao je u svom djelu
Search fo r a Social Philosophy (Traganje za filozofijom dru
tva): to god da se kae protiv, ini mi se da je primarna
funkcija prava da koi pojavu neizbjene promjene, iako je
ona bez sumnje potrebna. Zato se ne mogu sloiti s onima
koji bi eljeli da pravo smatramo uzvienim naelom. Na
suprot tomu, znanstvenici su jedan od istaknutih faktora
drutvene promjene, iako je jo uvijek ne mogu kontrolira
ti. Oni sasvim sigurno nisu meu onim faktorima koji odr
avaju postojei poredak.
S psiholoke strane postoje takoer snane skrivene ve
ze izmeu znanstvenog uma S demokratskog mentaliteta. U
oba sluaja postoji osnovni skepticizam. Skepticizam eksperimentaitora odraava se u skepticizmu glasaa. Moto Kra
ljevskog drutva Nullius in V erba (nikome ne vjeruj; uvjeri
se sam) isto je tako i moto vlade za i u ime naroda. Iako
je ovo moda idealan savjet, on odreuje osnovni psiholo
ki ton. Donijeti vlastiti sud na itemelju raspoloivih dokaza,
odluiti sam kojem cilju treba teiti, odvagnuti podatke sku
pljene s razliitih strana, to su karakteristike znanstvenika
koji istrauju prirodu, kao i demokratinog graanina koji
sudjeluje u upravljanju dravom. Oni ne doputaju da dru
gi odlue o njihovim ciljevima. Oni ne ostavljaju drugima
da ocijene dokaze, slijepo vjerujui u uzvieno vodstvo odre
enih ljudi. Postoji stanovita kvaliteta otvorenosti prema
uvjerenjima, stav da treba dati i uzeti, ivjeti i dati drugi
ma da ive, koji karakterizira obojicu: znanstvenog radnika
meu drugima znanstvenim radnicima kao i demokratinog
graanina meu njegovim sugraanima. Ne ujedinjuje li
znanstvenog radnika i graanina isto tako i potivanje pra
vila kad nitko drugi nije prisutan? ak i u vrlo zamrenim
prouavanjima, gdje njegov rad vjerojatno nee provjerava
ti za ivota, moralna je obaveza znanstvenog radnika da ne
krivotvori vlastite rezultate. On ne moe znati to bi moglo
o njima ovisiti. Isto se tako (na to sam jednom pomislio
promatrajui vozaa kako vijuga prometnim obilaznicama
usred noi, kad na milje uokolo nije bilo ni jednog vozila)
demokratini graanin pridrava pravila i onda kad ga ni
ta na to ne prisiljava. On to ini jer duboko u sebi vjeru
je da su ti propisi dobri i razumni. Zakoni racionalnog dru
tva ispisani su u srcima njegovih graana i u njegovim za
konicima.

133

Tu je jo i pitanje objektivnosti. Autoritarna teorija

unosi u cijeli ivot mehaniki sistem vojne discipline. Ali pri
roda tome ne podlijee. Objektivne injenice su objektivne
injenice, bez obzira na volju voe. U nacistikoj Njemakoj
je, kao to smo vidjeli, znanstvena antropologija, na primjer,
mogla biti unitena, mogla je biti protjerana, ali se nije po
korila. Isto je tako i u demokratskoj misli. Subjektivno vred
novanje moe neko vrijeme uspijevati, ali uskoro e grube
injenice o vlastitom blagostanju ili o vlastitoj bijedi poka
zati graaninu s nesumnjivom jasnoom gdje su njegovi in
teresi. Subjektivnost i iracionalnost su protivnici demokra
cije. To su instrumenti tiranije.
Autoritarna, tiranska misao uvijek tei podijeli i raz
dvajanju, dok je osnovni poriv znanosti da stvori jedinstve
nu sliku svijeta u kojoj sve pojave imaju svoje pravo mje
sto. Ovu je vezu Thomson jasno prikazao u svom djelu
A esch ylus and A thens (Eshil i Atena) koje govori o antro
polokim izvorima grke kulture i predaje, i o razvoju dra
me i knjievnosti iz njih. Prouavanje jonske znanosti (naro
ito Anaksimandrova doprinosa) i orfike mistine teologi
je, pokazalo je da je aristokratska misao sklona dijeljenju
i razdvajanju, dok je popularna misao naklonjena ujedi
njenju. Ljubav je u orfizmu razumijevala sastavljanje onog
to je bilo rastavljeno. Podijeljenost je vjerojatno prirodno
uslijedila nakon nastojanja prvih aristokrata da posebna
zemljita ili tem en os, to su ih stekli lukavstvom ili juna
tvom, dre odvojena od opinskog zemljita. Podravanje
razlike, ak i onda kad su one bile samo prividne, bio je
u toku povijesti osnovni cilj svih tiranskih, aristokratskih
ili oligarhijskih drutvenih poredaka. Naprotiv, jedinstvo i
zajednitvo, datong kineske misli, jest cilj demokracije. Kao
to smo ve vidjeli, naelo jedinstva, privlaenja, okuplja
nja neprestano slavi pobjedu nad naelom razjedinjavanja,
odbijanja, razilaenja u ivom i u neivom svijetu u toku
cijelog evoludionog procesa. Jasno je, dakle, da demokrat
ska nastojanja na ljudskom drutvenom nivou imaju bu
dunost, dok su autoritarna nastojanja osuena na propast.
Demokracija bi se stoga mogla u stanovitom smislu na
zivati praksom, dok bi znanost bila njezina teorija.

134

III
Moemo, dakle, saeti skrivene veze izmeu znanosti i
demokracije. Moderna znanost i demokracija nisu sluajno
nastale zajedno za onih burnih stoljea kad se je raalo
moderno drutvo. Znanost je izrazito demokratina u svom
odnosu prema razlikama u rasi, spolu i starosnoj dobi. Ona
konano rijeava drevni problem autoriteta i slobode, tako
neugodan teolozima. Njezina slika drutvenog poretka je de
mokracija koja moe dati strunjake. A ti strunjaci konano
premouju 9toljetni jaz izmeu uenih ljudi i zanatlija, uje
dinjujui u pojedinim osobama najvie ljudske domete ruku
i uma. I naposljetku, psiholoko stajalite u znanosti i demo
kraciji vrlo je slino. Obje su na strani jedinstva, privlae
nja i okupljanja, to vode viim razinama organizacije.
Ako, dakle, postoji veza izmeu znanosti i demokracije,
tada mora doi do sukoba izmeu znanosti i svih moguih
oblika nerazumne samovoljne tiranije, autoritarnih totalitaristikih reima. U suprotnosti je da kapitalizam danas,
u svom kasnijem razvijenom monopolistikom obliku, treba
znanost vie nego ikad, jer bez nje se ne bi mogao odrati
tehniki visok ivotni standard, kakav jo nikad nije postig
nut. Ali budui da se kapitalizam sve manje moe obraati
ovjeanstvu, pozivajui se na razum, on sve vie pribjega
va iracionalnostima autoritarnog reima. I tako, iako su se
kapitalizam i demokracija razvili zajedno, pribliava se vri
jeme kad e jedno od njih morati otii. A budui da je zna
nost prijeko potrebna svakoj buduoj civilizaciji na pro
past je osuen kapitalizam, a ne demokracija.
Pretpostavimo li da su ove tvrdnje tone, moda emo
se moi uvjeriti u njihovu opravdanost u toku drugoga svjet
skog rata to ga tako muno proivljavamo. Sile Osovine za
poele su rat s golemom prednou, upotrijebivi znanost
u ratne svrhe. Naelo W eh rw issen sch aft, vrednovanje znano
sti jedino prema njezinoj primjeni u ratne svrhe, usvojili su
jednako nacisti, faisti i intofaisti. U prvim danima rata
svijet je zapanjila djelotvornost nacistikog ratnog stroja,
u kojem kao da je svaka sluajnost bila predviena. Ali, ka
ko su godine tekle, kako je prolazila na svakoj fronti? Rei
da se na svakoj fronti, na svakom ratnom popritu, na kop
nu, na moru i u zraku, tehnologija demokracije pokazala bo
ljom od tehnologije faistikih sila, nije pretjerano smjelo,
ve samo objektivno. U bici za Britaniju, o pobjedi nad na
cistikom avijacijom odluila je konstrukcija britanskih avi-

135

ona kao i hrabrost britanskih pilota. Demokratska tehnolo

gija je nadmaila tehnologiju Osovine u kasnijim operacija
ma na moru i kopnu, to su ih demokratske snage tako bri
ljivo prostudirale, i to su ih tako uspjeno izveli Ameri
kanci na Pacifiku, kao i saveznike ekspedicijske snage u sje
vernoj Africi i Francuskoj. Nacifaistike snage nisu protje
rane iz Afrike bez velikih napora na podruju tehnike, jer su
bile izvanredno briljivo pripremljene za pustinjske uvjete.
I tako, jedan uspjeh za drugim, uz mnotvo posebnih izuma,
kao to su radio-lokatori, svjetla za maglu, radio-farovi, tele
vizijski lokatori, strojevi za postavljanje mostova, meutenkovska komunikacija, jedrilice za prijenos terata, raketni
pogon, teorija eksplozije, plinske turbine, motori s prednabijanjem, nianska raunala i kalkulatori malo je slua
jeva gdje ise demokratske snage nisu pokazale nadmonijima
nad faistikim snagama. Razvile su se i nove grame znano
sti kao ona o zavrnoj balistici i o gljivinim antisepticima,
dok su druge kao aeronautika d primijenjena kemija protei
na uinile korak naprijed. U primjeni znanosti u ratne svr
he na strani demokracije, sovjetski znanstvenici i tehniari
imali su nesumnjivo velikog udjela, i kada se bude pisala
tehnoloka povijest rata, vanost njihovog doprinosa bit e
zabiljeena.
Ne smijemo zaboraviti i negativnu stranu svega ovoga.
Nova oruja i sprave su vane, ali neprijatelj takoer uvodi
nova oruja. Za njegova nova ofenzivna sredstva, valja nai
nov nain obrane. Katkad, kao u sluaju magnetske mine,
to se mora uiniti vrlo brzo. Ni u ovom sluaju demokrat
skim snagama nije uzmanjkalo znanstvenika, i kad doe vri
jeme, mnoga e junaka pria biti ispriana o onima, na pri
mjer, koji su istraivali tajne neeksplodiranih bombi, tem
piranih mina i slinih naprava. I na kraju, osim novog oru
ja i obrambenih sredstava protiv novog oruja, tu je i vr
lo uspjena upotreba onog to ve posjedujemo. I ovdje su
takoer mladi znanstvenici demokratskih snaga, djelujui
na ratitu kao civilni znanstveni oficir, izveli neophodne
eksperimente i dali objanjenja. Sve u svemu, ovaj rat e ja
sno pokazati nadmo znanosti demokracije.
Mogli bismo rei da su sile Osovine izvele velik drutve
ni eksperiment. Ispitale su da li znanost moe uspjeno po
sluiti autoritarnoj tiraniji. Ispit je pokazao da ne moe.

136

IV
Razmotrimo sada poseban sluaj kao to je vrlo sloeni
niz pojava na drutveno-povijesnoj razini, koji je pobudio
moje zanimanje za vrijeme slubovanja u Kini u ratno do
ba. Rije je o problemima porijekla moderne znanosti u evro-amerikoj civilizaciji s jedne strane, i izostanku razvitka
moderne znanosti u kineskoj civilizaciji s druge strane. Na
kon svega ovoga mogli bismo jednostavno rei: Ako su zna
nost i demokracija tako vrsto vezani, ne treba dalje trai
ti to je sprijeilo razvitak moderne znanosti u Kini. Iako u
ovome ima neto istine, to ipak iskrivljuje injenice, jer je
kineska civilizacija sadravala mnoge elemente demokracije
koji su se po obliku razlikovali od onih na Zapadu. Autor
namjerava da nakon rata iznese slijedee tvrdnje i temeljito
ih potkrijepi dokazima. Ovdje ih moemo samo naznaiti.
Nema sumnje da je problem vrijedan istraivanja. Uistinu,
ini se da je to jedan od najveih problema u povijesti civi
lizacije. Ni jedna se kultura, osim indijske, ne moe svojim
opsegom i zamrenosti toliko usporediti s evropskom kao
to ise to moe kineska kultura.
Mogli bismo zapoeti tako da poreknemo tonost naslo
va to ga je filozof Feng Youlan odabrao za svoj poznati
esej Zato Kina nema znanosti. Nije teko utvrditi i
njenicu kako je Kina imala izobilje drevne filozofije, sred
njovjekovne znanosti i tehnologije. Nedostajala je samo mo
derna znanost (do utjecja Zapada na obalno podruje). Re
kao bih da su Kinezi mogli u sklopu drevne filozofije isto
tako razmiljati o prirodi kao i stari Grci, kojima se najee
pripisuje sva slava za utemeljenje znanstvenog svjetonazora.
To se, naravno, ne odnosi na konfucijevsku kolu, koju je
zanimala samo drutvena pravda, nego na daoiste (Laocia,
Zhuangzia*, Guanzia), moiste (Mo Jing) i na Miing Jia ili ko
lu logiara (Gongsun Long), gdje nalazimo isto tako duboko
umne misli o prirodi kao i u grkim spekulacijama. Kad je
rije o praktinim stvarima, daoisti isu itakoer (to je sada ut
vreno) bili zaetnici alkemije, koju su vjerojatno Arapi pre
nijeli u Evropu. Moisti su, opet, pokazivali izrazito zanima
nje za fiziku i optiku. Sve ove djelatnosti odvijale su se u
toku prvih pet stoljea prije nae ere, usporedo s jonskom
i atikom znanosti u Grkoj. Filozofija znanosti nije nesta
la s poetkom nove ere. U doba mlade dinastije Han spo
minje se W|ang Chong, jedan od najveih skeptika svih ze* Lao Ce i u a n g C e (op. uir.).

137

malja, a za dinastije Song cijela kola takozvanih neokonfucijevaca sa Zhu Xijem na elu, koji je katkada nazivan predviktorijanskiim Herbertom Spencerom, i ija je filozofija pot
puno filozofija prirode. On je bio taj koji je prvi shvatio
pravu prirodu fosila, 400 godina prije Leonarda da Vincija
na Zapadu. U doba smjene dviju dinastija, Ming ii Qing, spo
minje se Chuanshan, kojega nazivaju marksistom prije Engelsa.
Sve ovo pokazuje da su Kinezi mogli bez problema raz
miljati o prirodi, izvoditi eksperimente na empiriki na
in, to pokazuje njihova srednjovjekovna tehnologija. Op
enito je poznato da su njihovi izumi promijenili tok svjet
ske povijesti. Kako bi bio mogu prijelaz iz feudalizma u ka
pitalizam na Zapadu bez papira, tiska, kompasa i baruta?
Papir u Kini potjee iz I sit. pr. n. e., a tisak iz VIII stoljea,
dok tisak s ploa potjee iz X I stoljea. Magnetizacija igle
pomou magneta bila je poznata pnije toga, ali o njezinom
svojstvu da pokazuje smjer (kao i o deklinaciji) prvi govo
ri Shen Gua u doba dinastije Song. Barut, vjerojatno proiz
vod daoisitike alkemije, javlja se prvi put u kasnije doba
dinastije Tang, a u ratne svrhe upotrijebljen je u razdoblju
Wiu Dai (X st)., etiri stoljea prije nego to je na slian
nain upotrijebljen, na Zapadu.
Osim ovih izuma i otkria, iji se utjecaj tako snano
osjetio izvan Kine, bilo je i drugih, nita manje zanimljivih.
Ovdje moemo spomenuti samo nekoliko: poznavanje avitaminoze i neke vrste vakcinacije u doba dinastije Yuan (XIV
st.); tehnologija porculana i svile koja se postupno usavra
vala vie od tisuu godina; posebna ratarska umijea kao to
je uzgoj narani i pravljenje prirodnih plastinih materija
la, kao to je lak, te posebnih proizvoda kao pelinji vosak.
Tu je i razvitak metalurkih postupaka i upotreba lanaca od
kovanog eljeza za visee mostove, zatim izum ustava na ka
nalima i stvaranje vlastite farmakopeje, gdje su zabiljeeni
lijekovi to predstavljaju vrijedan doprinos dananjem ljekarstvu u svijetu.
Slobodno moemo ustvrditi da je nakon stanovitoga vre
menskog razdoblja kineska tehnologija napredovala vrlo spo
ro, pa ju je zapadna tehnologija, nadahnuta pojavom moder
ne znanosti, nadmaila. Tona je poznata uzreica koja kae
da je kineski seljak orao eljeznim plugom, dok je evropski
seljak upotrebljavao drven plug, ali je kineski seljak i dalje
orao eljeznim plugom kad je evropski seljak poeo upotreb
ljavati elik. Kad je rije o anatomiji, na primjer, vjerojatno

138

100

105

110

.115

120

Slika 30. Reljefna karta Kine Oprema Le Garfuu) pcrfkazuje kontinentalni ka

rakter amfiteatra okrenutog prema Tihom oceanu ,na iStoku ii- T ifoetsk i masiv na
zapadu. Vide se nizine aite rijeke (Hoanghe) i Yangzia s bazenom Sichuana na
zapadu. Geografska irina i duina daljiu mjerilo, a viima je navedena u sto
pama (1 stopa = od 0,25 do 0,34 m).

je da je uveno djelo Fiinf Bilderserie (Pet serija slika) do

lo, zapravo, iz Kine. U doba dinastije Tang, kineska je
anatomija bila mnogo ispred evropske, ali ovakve su se ilu
stracije i dalje objavljivale, uglavnom u knjigama o sudskoj
medicini za suce u vrijeme vladanja dinastije Qin, poto je
evropska anatomija ve odavno nadmaila kinesku. Isti je
sluaj i s kemijskom industrijom. Svatko tko posjeti izvore
slane vode u Sichuanu mogao bi pomisliti da je zakoraio
u Agricolinu knjigu iz esnaestog stoljea D e re m etallica ili
u njezin kineski ekvivalent Tiangong Kaiwu, tako su metode
koje se tamo upotrebljavaju ostale vjerne tradiciji.
I opet se vraamo na osnovno pitanje: Zato se moder
na znanost nije razvila u Kini? Odgovor nam vjerojatno mo
gu dati etiri faktora geografski, hidroloki, drutveni i
ekonomski. Sva objanjenja, na primjer, koja kao razlog na
vode utjecaj konfucijevske filozofije, moemo odmah od
baciti, jer ona samo povlae za sobom pitanje: zato je kine
ska civilizacija bila takva da je konfucijevska filozofija ima
la takav utjecaj. Povjesniari ekonomike kao Wiu Dakun, Ji
Chaoding i Wittfogel kau da, iako su kineski i evropski fe-

139

udalizam bili slini, mjesto propalog feudalizma u Kini za

uzeo je drutveni i ekonomski sistem potpuno razliit od
onog to je poznavala Evropa. To nije bio trgovaki, a jo
manje industrijski kapitalizam, ve poseban oblik koji se
moe nazvati azijskim birokratizmom ili inovnikim feuda
lizmom. Kao to smo vidjeli, uspon trgovake klase na vlast
s njezinim demokratskim parolama bio je neizbjean pratilac
i sine qua non razvitka moderne znanosti na Zapadu. Ali u
Kini je stale uenih sa svojim inovnikim feudalnim sis
temom uvijek djelotvorno spreavao 'trgovaku klasu da oja
a i zavlada dravom, kao to se dogodilo drugdje u svijetu.
S geografske strane Kina je kontinentalna zemlja veza
na za zemljoradnju, a ne arhipelag pun pomorskih, trgova
kih gradova drava, kao to je uviijck bila Evropa. Kie su u
Kini izrazito sezonske, pa i njihova obilnost iz godine u go
dinu znaitno varira. To je uvjetovalo radove na natapanju
i zatiti od poplava, na reguliranju vodostaja, odvodnjavar
nju, kao i na kanalima za plovidbu radove koji su bili
mnogo obimniji od onih na Zapadu. Neki vide porijeklo azij
ske birokracije u potrebi nadziranja mnotva ljudi koji su
sudjelovali u izvo,enju tih velikih radova, ali je moda vje
rojatnije da je civilizacija koja se osnivala na kanalima za
natapanje dola u sukob s feudalizmom zato jer su veliki
graevinski zahvati prelazili granice posjeda pojedinih feu
dalaca. I tako je vlast iz njihovih ruku prela u ruke cara, a
nakon ujedinjenja zemlje pod prvim carem iz dinastije Qin,
potkraj III st. pr. n. e., feudalci su postupno propadali dok
nisu izgubili svaki utjecaj. Usporedo je rastao utjecaj car
skog inovnitva i dok je, s jedne strane, spreavalo svako
oivljavanje feudalizma, isto je <tako spreavalo jaanje tr
govaca i stvaranje kapitalizma.
Na osnovi takvog stanja moemo rei da u Kini nije bilo
moderne znanosti jer nije bilo demokracije. Postojala je ne
ka vrsta demokracije utoliko to je (za vrijeme mnogih di
nastija) mladi bilo kakvog porijekla mogao postati uen o
vjek (seljaci bi se udruili da mu plate uitelja) i zauzeti vi
soko mjesto u dravnom inovnitvu. Demokratino je bilo
i nepostojanje nasljednih plemikih poloaja a bio je i ostao
demokratian psiholoki stav naroda, prema kojem su se e
tiri klase (ueni ljudii, seljaci, zanatlije, itrgovci) izmjenji
vale. Iz jedne se prelazilo u drugu prilino lalko. To objanja
va potpuno pomanjkanje servilnosti, tako uoljivo kod dru
gih naroda istone hemisfere. Ali onu posebnu vrstu demokra
cije vezanu za uspon trgovaca na vlast, onu revolucionarnu

140

demokraciju vezanu za svijest o tehnolokoj promjeni, onu

kransku, individualistiku i predstavniku demokraciju sa
svom burnom djelatnou, koja je bila svojstvena vojsci no
vog tipa, armiji nadahnutoj Marseljezom, onim dobrovoljci
ma koji su za amerike revolucije bili spremni da se odazo
vu za jednu minutu (Minute Men), Plutajuoj republici (Floating Republic), Dorsetskim muenicima (Dorset Martyrs),
Komunarima, mornarima Invergordona i Krontata, i motociklistikim bataljonima koji su zauzeli Zimski dvorac
takvu demokraciju Klina nije poznala do dananjeg dana.
Ukratko, smatram da su u kineskoj civilizaciji postojali
faktori koji su spreavali razvitak moderne znanosti, dok
su u zapadnoj civilizaciji ti faktori bili povoljni. Moda nije
suvie smijelo rei: da su uvjeti to ih je pruala sredina u
Evropi ii Americi, s jedne strane, i u Kini, s druge strane,
bili obrnuti, sve drugo bi takoer bilo obratno. Sva velika
imena iz herojskog doba znanosti, Galiileo, Malpighi, Vesalius, Harvey, Boyle, bila bi kineska, a ne zapadna. I da pri
me nasljee znanosti, zapadnjaci bi (trebali uiti ideografsko
pismo, kao to danas Kinezi ue jezike s abecednim pismom
jer je najvei dio moderne znanstvene literature napisan
tim pismom.
V
I jo nekoliko rijei na kraju. Znanost je funkcija dru
tveno aktivnog ljudskog uma. Znanost nam otkriva nivoe or
ganizacije u svijetu. Ali i um ii znanost su sami proizvodi dru
tvenog nivoa i moe ih se prouavati kao bilo koju pojavu
na njima prikladnom nivou. Ovaj je esej pokrenuo
neka pitanja: pojam nivoa organizacije, problem dijalekti
kog prijelaza izmeu njih, pitanje korelacija i suprotnosti
na drutvenom nivou, pitanje odnosa znanosti .i demokra
cije kao pojava na druitvenom nivou i poseban sluaj nji
hovog javljanja na zapadnoj polutki prije negoli na istonoj.
Moj je cilj bio da pokuam prikazati neke od uzronih
elemenata u povijesti, skrivene suprotnosti to ine stanovi
ti povijesni razvitak neizbjenim. eliio sam pokuati odgo
voriti zato se znanost javlja na jednom mjestu i u jednom
vremenu, a ne u drugom, i zato prati jedan drutveni sis
tem, a ne drugi. Ako je ovaj zadatak bio suvie preuzetan za
biokemiara i embriologa, neka mi kao isprika poslui du
nost slobodnog graanina i iskustva, neoekivano prisna, o
jednoj drugoj civilizaciji na drugoj hemisferi, koja mi je isto
toliko draga kao i moja.

141

Z n a n o st i d ru tv o
u d rev n o j Kini*
Pokuat u ukratko dati neku vrstu
modela organizacije kineskog drutva, a neka pitanja koja
e izai na vidjelo bit e zanimljiva sluaocima zaokuplje
nim problemima racionalizma, etike i religije u drutvenom
ivotu. Moja razmiljanja o ovakvim predmetima uvijek su
usmjerena prouavanju problema, po mom miljenju jed
nog od najveih u povijesti kulture i civilizacije zato su
se moderna znanost i tehnologija razvile u Evropi, a ne u
Aziji, to vie znate o kineskoj filozofiji, to jasnije uoava
te njezin duboko racionalni karakter. to vie znate o kine
skoj tehnologiji u srednjovjekovnom razdoblju, sve vam je
jasnije da je u Kini dolo do tehnolokih otkria !i izuma, ne
samo onih dobro poznatih kao to su barut, papir, itisak i
magnetski kompas, nego i do mnogih drugih, koji su promi
jenili tok ne samo zapadne civilizacije, nego i civilizacije ci
jeloga svijeta. to vie znate o kineskoj civilizaciji, sve vam
se ini udnije da se modema znanost i tehnologija nisu
itamo razvile.
Ponajprije bih elio neto rei o porijeklu kineske civi
lizacije, to jest o porijeklu kineskog feudalizma, koji se po
eo razvijati oko 1500. g. pr. n. e. Ne smijemo zaboraviti da se
feudalizam u Kini uvijek znatno razlikovao od drugih veli
kih civilizacija. Znamo da su civilizacije Mezopotamije i
Egipta, nastale u rijenim dolinama, ve vrlo rano bile vrsto
povezane i da je isto tako stara civilizacija u dolini Inda
*
Predavanje /u spomen Coeiwayu, odrano u Ganway HaLlu u Londonu,
12. sviibnja 1947, revidirano za Mainstream, 1960, 13 <ibr. 7) 7.

142

imala veze s babilonskom civilizacijom. Jedina velika kul

tura, takoer u rijenoj dolini, koja nije sa spomenutim kul
turama imala bliske veze, bila je civilizacija ute rijeke Huanghe, koja je postala kolijevka kineskog naroda, naroito
u svom gornjem toku. Vidjet e se kasnije da je ova civiliza
cija bila povezana stanoviitim vezama s evropskim brona
nim dobom, iako moemo rei da je civilizacija ute rijeke
bila prije nezavisna nego povezana sa Zapadom.
Porijeklo prvog oblika kineskog drutva vrlo je vano.
Odatle potjee i kineska filozofija. Veliki uenjaci, kao to
je francuski sinolog Granet, pokazali su da je porijeklo gra
dova u Kini vjerojatno vezano za poetke izrade i obrade
bronce. Nema sumnje da su prvi metalurzi morali imati slo
ene ureaje koje je trebalo zatititi od raznih ivotnih slu
ajnosti i promjena u selima prvih plemenskih zajednica.
Granet je naao put kojim se primitivno predfeudalno dru
tvo pretvorilo u feudalno drutvo u gradovima u jeku raz
voja bronanog doba u Kini.
Znamo, na primjer, da su mnoge pjesme u poznatom
Shijingu, znamenitoj klasinoj knjizi poezije, drevne narod
ne pjesme. One nam danas daju naslutiti neto od pjesama
to su ih pleui pjevale grupe mladia li djevojaka na onim
drevnim proljetnim i jesenskim sveanostima gdje su se oda
birali parovi. Ljudi su dolazili iz svojih sela na ove proljetne
i jesenske sveanosti. Prvi feudalci prenijeli su svetost mje
sta na kojima se narod okupljao na sveti breuljak ili hram
feudalne drave, u grad koji je u to vrijeme nastajao. Za
vrijeme razvijenog feudalizma u Kini, od V III st. pr. n. e.
do III st. n. e., velikaima je pomagala i pruila savjete sku
pina ljudi koja je kasnije postala filozofska kola poznata
pod imenom konfucijska kola.
Konfucijevski filozofi su, dakle, nastali kao savjetnici
velikaa. Osnovna znaajka te kole (ne samo Kongfuzia
osobno, ve i njegovih slavnih uenika Mengzia i kasnije
Xunzia i mnogih drugih) bio je racionalistiki i etiki pri
stup koji u sebi utjelovljuje duboku skrb za drutvenu prav
du kako su je shvatili sljedbenici Kongfuzia. O Kongfuziu
ima mnogo pria. Jedna od njih glasi. Jednom, kad je Kongfuzi sa svojim uenicima putovao kolima, naili su na rijeku,
ali nisu mogli nai gaz da je prijeu. Stoga je poslao jed
noga od njih da priupita neke pustinjake u blizini i da sa
zna kako da prijeu rijeku. Pustinjaci su, meutim, podrug
ljivo odgovorili: Tvoj gospodar je tako mudar i pametan da
sve zna, pa sigurno zna gdje je gaz. Kad su Kongfuziu isa-

143

^sr/vA1 / ;

i f if ff >1 ?. ' - &&>

*.**,
H tt, ^ ', K '
- ..............
* * * * * * '

****-' Act* 4i

g i A=f

* /. M-l

* | - ,,- *6 < , P !< 7 4 ?. * 4 * t& * < H H I

. f ci . & <..'*;
P li*
'
- -* 4 *
f t 5?
* ft& * i &>*
'
* * * * * * * * * * 4
*^ & #

Slilka 31. Prtia o Mengziiiu i inljegotvoj anajail. Dvilje sltranice ilz Lien Zhitan (Bio
grafije teuzetniih ena), kngige koja vijarojatno ipotjee iz doba dinastije Han
<11 st. pr. m. e. I l st. in. e.). Izdanje iiz 1820. vljerna je ireprodiuikcd(ja iizdiataja
iiz XV s1!, za dinastije Ming, ali iikonogirafsika tradicija, stil crtea td. potjeu
iz 1063. g. Crte ipnilkazu/je ikolu f(lijeivo) i Mengziovu {desno). trcaj za
sukanje svile, 'iako loe nacrtan, tip je stroja ikoji ise upotrebljavao u doba di
nastije Han. Konstrukcija pod kutom od 45 ili svlinujta kosina odaje isitariijii tip.
Mengzi (374>259. g. pr. n. e.) bio je jedan od najveih ikonfucijevaca. (Njegovo [je
ime biilo poznato u cijeloj Kini. U pniijejvodu tekst glasi: Majka Mengzia u
Zuou se nazliiva jednostavno 'lMengova majka. .Stanovala je sa sinom n kiuioi
poikraj nekog groblja. Kad je Mengzi bio maM, volio je hodati naokolo, slijediti
posgrelbne povoirike i ,gledati .kako se grade grobovi-. 'Njegova je maitd pomislila:
Ovo nije dobro mjesto za stanovanje i preselila ise u kuu pdtorag tirniice. Ali
tamo je mali Mengzi provodio vrijeme igrajui se s (trgovcima i promatrao1 ih
kako se bave svojiim zanatom. 'I mati je ponovno pomislila: Ovo mije mjesto
gdje bi trebalo stanovati i preselila se u kuu iza nelke viiisdke kole. Mengzi
je sa zadovoljstvom promatrao olbrede, primanja i predavanja. Majka je rekla:
'Otvo je dobro mijesito izaj mqg slina.
Jedne veeri, Mengzi je tada bio jo mlad, vratio se .iz kole d naao
kako tika za razbojem,. Ona ireoe: Da ili ti je sada sve poznato? On odgovori:
a, vjerujem da sada znam sve to -'treba znati. Tada ona uze kare ii njima
prereza pilatno. Mengzi se uplai i u/pita zato je to (uinila. Maj!ka_ odgovori:
'Glupost ikoja te sipreava da shvati tkoliilko ti [jo preostaje da naui inaliik je
ovom rezanju platna koje sam tkala; prereizala _ sam _ga prije nego to sam ga
zavrila, 'Ljiudi postanju slavni zbog svoga znanja i inteligencije samo (kada se
svim silama trude i marljivo irade da bi Stekli znanje. Kad dim postavimo (pita
nje, shvatimo iirinu nijihova znanja, ive mimo iu svojim domovima^ i daleko
su iod svnih tetnih stvari. Alko sada ne shvati srvni iuzvilenost znanja, navui
e nesvoliju ina sebe. Ovo se ne srazliilkoje od rezanja tkanja pri(je inego Ili je do
vreno. Kako e ovo platno odjenuti ovjeka? iKaikoi da ti ne ponestane hrane
kad odraste? Lijena ena razbolit e se na putovanju, djeak ikojji ne ui mar
ljivo nee moi ikortisno upotrijebiti svoje sposobnosti. Zar da postane irazbojniifk ili lopov i na kraju zaitvoirenilk ili rob? Mengzi >se (uplaio i od tada ije uio
dan ii no bez odmora.
U kasnijoj (dobi pOstaoi ije uiteljem1 esit umijea i jedan od najslavnijih
uenih lijiuidii na svijetlu. Bio oe najiveei. ueniik Kongfiuzia i Sia. Neki su tgovorilii da je Mangziova matii bila mudrac jer je znala Ikako da utjee na sina.
U Knjizi oda* je napisano:
* Shijing (op. ur.)

144

opili ovaj odgovor, on se rastuio i rekao: Oni me ne vo

le jer elim reformirati drutvo. Ali, ako ne treba da ivimo
s naim blinjima, s kim da onda ivimo? Ne moemo iv
jeti sa ivotinjama. Da je drutvo kao to bi trebalo biti, ja
ga ne bih elio mijenjati.
Glavna znaajka konfucijevske filozofije bila je dakle
njena okrenutost drutvu. Feudalna etika, nema sumnje, ali
krajnje zaokupljena drutvom. Kongfuziovi sljedbenici su
uvjereni u nunost organiziranja ljudskog drutva na nain
da se dostigne maksimum pravde u okviru feudalnog obiaj
nog prava. Oni nisu sumnjali u takvu organizaciju drutva.
Razlikovali su se od drugih filozofskih kola koje nije zani
malo ljudsko drutvo ni organizacija tog drutva. Ovi pusti
njaci, koje sam spomenuo, lako su mogli biti prvi predstav
nici kole misli, koja je kasnije postala poznata pod ime
nom daoizam. Mislim da su dvije najvee struje u kineskoj
misli konfucijanizam i daoizam.
Daoisti su propovijedali da treba slijediti jedan dao,
to e rei Put, i nema sumnje da su time mislili na pri
rodni poredak. N jih je zanimala priroda, dok je Kongfuziove
sljedbenike zanimao ovjek. Moglo bi se rei da su daoisti na
neki nain osjeali da nee biti mogue organizirati ljudsko
drutvo kako treba dok ovjeanstvo ne sazna vie o priro
di. Daoisti isu nam ostavili stanovit broj vrlo vanih i dubo
koumnih zapisa, meu kojima i poznati Daoejing, Kanon
o vrlini daoa i zapise nekih filozofa, kao Zhuangzia, koji
se smatra na svoj nain ravnim Platonu. Ove zapise nalazi
mo u vie ili manje iskrivljenoj formi, kao to je to sluaj
sa svim starim zapisima, ali misao im je jo uvijek mogue
slijediti.
Daoisti pustinjaci, koji su se povukli iz ljudskog dru
tva da bi promatrali prirodu, nisu naravno imali nikakvu
naunu metodu za istraivanje prirode. Pokuali su je razu
rajesti intuicijom i promatranjem. Ako je njihovo zanima
nje za prirodu bilo takvo kakvo ja sugeriram, mogli bismo
rei da su, na ineki naini, bili povezani s prvim poeoima
znanosti. To je uistinu tako, jer su poedi kemije i astrono
mije u Kini vezani za daoiste. Danas je ve dobro poznato
da je alkemija koju moemo nazvati traganjem za kame
nom i za napitkom ili pilulom besmrtnosti postojala ve
Tako veliikog gospodina,
Kako emo hrainiti?
Taiko veliikom gospodinu,
to moemo ponuditi?

10 Kineska znanost i Zapad

145

SMlka 32. Ilustracija iz >jedmo)g izdanja Daodejing, ilz ranijeg doba dimastifje iMing.
Li Dan jai na zapad i susree pograninog slubenika >Cuan Y.ma. laiko >su obo
jica gotovo legendarne linosti, Daodejing se priptilsiuije prvome, Laoziiiu (Lao Ce),
dok_ se kasnija filozofska knjiga, Guan Yinzi, pnilpisiuje dinugoan. 0 ovoj zgodi
napisao je Berthol Brecht nezaboravnu pjesmu, id!i!o koje u. ,pniljevodu glasi:
Seamideist kad je Uitelju bilo
Zaelio se mira: ta biio je ve slab,
u zemlji zulum se i opet osilio,
A dobrota' isorpla se kap p o kap.
I on lUtze opanke i |tap.
4

Kad etvrtog dana nakon posljednjeg konai.Sta

Carinik se stvoni pred njim: ^Kamo ete, ti i vo?
Ima lii to za cairinit': para, zlata? ta.
Tad e djeak, koji ttijerae vola: On L
je nauavao.
Tako bje objanjeno i to.
5
No cairiniik htio je da tujje:
Izmudrao jesii togod? Reci nam!
Na to starac: Kaplja vode, luporno kad ruje,
Napokon e smirvit' i najtvri kam.
Shvaa li me? Krutost mora podle'. Znam.*

u najranije doba kineskog carstva, pa ak i ranije. Jedan od

prvih zapisa koji o tome svjedoi potjee iz vremena cara
Han Wudija, oko 130. g. pr. n. e. arobnjak LiShaojun obra
*
Legenda o postanku 'knjige Taote kisng na putu Lao tse-a u emigraciju,
B. Brecht, Pjesme, izbor j prijevod Ina Jon Broda, Lykos, Zagreb, 19611.

146

a se caru i ikae: Ako se rtvujete pei, pokazat u vam

kako da nainite posude od utog zlata. Iz njih moete piti
i stei besmrtnost. To je vjerojatno najraniji podatak o alkemiji u povijesti svijeta, a rtvovati se pei odgovara da
nanjem ako pomognete moja istraivanja, ja u . . . itd.
Najstarija knjiga o alkemiji koju pozna povijest znanosti je
djelo Wei Boyanga iz II st., itonije iz 140. godine, pod naslo
vom Sjedinjenje triju principa, Can Tong Qi, oko esto
godina prije alkemije u Evropi.
Odabrao sam Daodejing, nekoliko izvadaka iz zapisa
daoista, da vidite o iemu je rije. Jedna od udnovatih zna
ajki daoista je naglaavanje enskog, neto to nas podsje
a na Goetheov ew ig weiblich.es:
Duh doline ne umire nikad,
Ime mu je Tajnovito ensko
i vratnice Tajnovitog enskog
korijen su nebesa i zemlje.
On je tu, u nama, cijelo vrijeme
Koliko god ga crpi, nikad ne presahne.*
(Glatva 6, prema Waleyevu engleskom pirLjevaki)

Ovo naglaavanje enskog moe se smatrati simbolom

prihvaanja prirode tako svojstvenog daoistima. Feudalni
stav prema organizaciji drutva bio je izrazito mubi. Stav
daoista u istraivanju prirode bio je enski, u tom smislu
da istraiva ne moe pristupiti prirodi s unaprijed zasnova
nim predodbama. Mudrac je kao nebo i zemlja, on obu
hvaa sve stvari nepristrano. Nepristran pristup bez pred
rasuda, smjerno postavljanje pitanja, duh poniznosti pred
prirodom, to je ono na to su mislili daoisti kada su govori
li o dolini koja prima svu vodu to se u nju ulijeva. Vje
rujem kako su osjeali da znanstvenik mora pristupiti pri
rodi duhom ponizan i prilagodljiv, a ne s onom mukom odlunou kojom su sljedbenici Kongfuzia pristupali uree
nju drutva. U ovom zanimljivom odlomku kae se da je naj
vee dobro ivota poput vode:
Najvea dobrota je poput vode.
Ona koristi nebrojenim biima,
A nikad se nizato ne otima,
Ve je zadovoljna s poloajem to ga svi ljudi preziru.
I to ini vodu tako bliskom daou.
(Gla/va /8, prema Waleyeivu engleskom prijevoda!)

147

Onaj tko pozna Muko, a priklanja se enskom,

Postaje poput doline to prima sve stvari pod Nebom,
I kao takav klanac
Pozna cijelo vrijeme mo to je nikad ne doziva uza
lud . . .
Onaj tko pozna slavu, a priklanja se sramoti,
Postaje poput doline to prima sve stvari pod Nebom,
I kao takva dolina
Ima cijelo vrijeme mo to je dovoljna...
(Glaiva 28, prema Waleyeviu engleskom priji evodu)

Evo lijepe prie to je nalazimo kod Zhuangzia. Ona

pokazuje to su daoisti razumijevali pod putem ili priro
dnim poretkom. Njegovi uenici pokuali su otkriti to on
naziva dao i rekli su: U onim razbitim crepovima sigurno
nije? Uitelj je odgovorio: Da, u onim je razbitim crepovi
ma. Poto su postavili niz pitanja, uenici su na kraju re
kli: U onoj hrpi gnoja sigurno ne moe biti? Ali odgovor
je glasio: Da on je svugdje. Ovo moe imati religiozni i
mistini smisao d odnositi se na sveope djelovanje jedne
sttvaralake snage. Meutim, zbog povezanosti daoizma s po
ecima znanosti ini mi se da ovo treba tumaiti na naturalisitiki nain: prirodni poredak proima sve.
S ovim na umu valja obratiti panju na jo jednu pri
u Zhuangzia, onu dobro poznatu o mesaru i kralju kra
ljevstva Wei. Promatrajui mesara kako sijee vola za istol,
kralj je primijetio da on to obavlja s tri udarca sjekire, pa
ga je upitao kako je to mogue. Mesar je odgovorio: Zato
jer cijeli ivot prouavam dao vola. Ja, koji prouavam dao
ivotinja mogu to uiniti s tri udarca i moja sjekira ostaje
jednako otra. Drugi to ine s pedeset udaraca d istupe svo
je sjekire. Rije je o nagovjetaju primitivne anatomije,
o poetku razumijevanja naravi stvari.
U nastojanju da vam pokaem predznanstvene elemen
te to su postojali u daoistikoj filozofiji, spomenuo sam alkemiju i astronomiju i aludirao na anatomiju. To je dobro
poznato, ali ono to nije tako jasno uoeno, to je sama zna
ajka podjele izmeu daoista i sljedbenika Kongfuzia. elio
bih to istaknuti jer mislim da ima bitnu vanost za razumi
jevanje primitivnog drutva u Kini prije feudalizma i u fe
udalizmu.
U Daodejingu nai ete izvjestan broj odlomaka koji su,
kako se ini, protiv znanja.

148

Otjeraj mudrost, odbaci znanje,

I korist e ljudima biti mnogostruka.
Otjeraj dobrotu, odbaci moral,
I ljudi e biti pokorni i suosjeajni.
Protjeraj vjetinu, odbaci dobitak
I lopovi i razbojnici e nestati.
Kad ovo troje bude uinjeno
Uini li im se ivot obian, bez uresa,
Tada nek im bude slijedee:
Daj im jednostavnost da je gledaju,
Neklesan kamen da ga dre,
Daj im nesebinost
I malobrojnost elja.
(Glava '19, prema Waley&uu engleskom ipnitjevodiu)

Protjeraj mudrost, odbaci znanje zvui bez sumnje

udno, jer su daoisti bili jedni od prvih mislilaca.
Istu pojavu susreemo, meutim potkraj srednjeg vi
jeka u Evropi. W . Pagel, povjesniar znanosti, pokazao nam
je kako su u X V II st., u vrijeme Galileija, (teolozi u kran
skoj crkvi bili podijeljeni na dva tabora: s jedne strane racionalisti, a s druge teolozi mistici. Bili su jednako podije
ljeni u svom stavu prema novoj znanosti koja je izrastala
iz djelatnosti ljudi poput Galileija. Sjetit ete se da teolozi
racionalisti nisu htjeli gledati kroz Galileijev teleskop, govo
rei: Ako vidimo ono to je opisao Aristotel, nema smi
sla ni gledati kroz teleskop. Ako vidimo ono to on nije na
pisao- onda (to ne moe biti istina. Takav je bio i konfucijanski stav. Galileo je naprotiv bio blii daoistima, njihovom
poniznom stavu prema prirodi i njihovoj tenji da proma
traju bez prethodno stvorenih predodbi. Teolozi mistici
takoer su bili skloni znanosti jer su vjerovali da se neto
dogaa ako ljudi neto rade svojim rukama. Bili su nazad
ni samo u tom smislu to su vjerovali u magiju, ali su vjero
vali i u znanost, jer su magija i znanost u prvim stadijima
bili vrsto povezani.
Ako mislim da time to u votani kip predsjedavajueg
zabodem igle mogu njemu nanijeti zlo, onda to znai da
prihvaam vjerovanje koje je bez osnova, ah u svakom slu
aju vjerujem u uspjenost runoga rada i znanost je stoga
mogua. Teolozi racionalisti i sljedbenici Kongfuzia odbija
li su upotrebu ruku. Zapravo, uvijek je ostala vrsta veza
izmeu ovog racionalistikog amtiempirikog stava i vjeko
vima starog kompleksa vie vrijednosti od kojeg su patili
inovnici, ti ljudi vie klase koji sjede, itaju i piu, za raz

149

liku od zanatlija, pripadnika niih klasa, koji izrauju stva

ri rukama. Upravo zato to su vjerovali u magiju, teolozi
mistici su pridonijeli zaetku moderne znanosti u Evropi,
dok su racionalisti prijeili njezin tok.
Isto se dogaalo u staroj Kini. Kada D aodejing kae
otjeraj mudrost, to znai konfuijansku mudrost. Kada
kae odbaci znanje, to znai znanje o drutvu, skolastiko
konfucijansko znanje. Zhuangzi kae: Koje su sve 'te razli
ke izmeu kneeva i konjuara? Ne elim da moji uenici pri
daju vanost takvim apsurdnim razlikama. Ovdje dakle
nailazimo na politiki element. Ovu tvrdnju elim objasniti.
Otjeraj mudrost, odbaci znanje znai, u starom daoizmu, na
pad na konfucijanski etiki racionalizam, na znanje savjet
nika feudalnih kneeva, a ne znai da treba odbaciti znanje
o prirodi, jer su daoisti upravo ito eljeli stei. Oni, naravno,
nisu znali kako da to postignu, jer nisu razvili znanstvenu
eksperimentalnu metodu, ali su tome teili.
I tako dolazimo do vanog politikog faktora. Prije nego
o njemu neto vie kaem, elio b'ih naglasiti jo jednom
ono o emu sam govorio. To je vrlo zanimljivo, naroito za
one koji se bave povijeu etike i misticizma.
Ne moemo rei da je u toku povijesti racionalizam bio
glavna progresivna snaga drutva. U nekim razdobljima, bez
sumnje, on je to bio, dok se za druga razdoblja to ne moe
rei. U X V II st. u Evropi, na primjer, teolozi mistici pruili
su zpatnu pomo znanstvenicima. Uostalom, prirodnu zna
nost su tada nazivali prirodnom magijom. Isto tako je pot
puno jasno da je u staroj Kini konfucijanski etiki raciona
lizam bio protiv razvitka znanosti, dok joj je daoistiki empiriki misticizam bio naklonjen. Kada daoisti govore o
daou koji se dri jednog itd., rije je o stadiju u kojem
se religija jedva razlikuje od znanosti, jer to jedno moe
biti jedno u smislu religioznog misticizma, ili to moe biti
ono to u znanstvenom smislu razumijevamo pod univerzal
nim poretkom u prirodi. To vjerojatno oznaava oboje li tu
je njihov zajedniki poetak. Feng Youlan je vrlo dobro pri
mijetio: Daoistika filozofija je jedini sustav misticizma
to ga je svijet upoznao, a koji se u osnovi ne protivi znano
sti.
A sada da bolje razmotrimo politiki element. Vidjeli
smo da izreke kao Otjeraj mudrost, odbaci znanje... treba
tumaiti kao Ne elim da moji uenici prihvate te apsurdne
razlike izmeu prineva i konjuara, to jest klasne razlike.
Daoisti su bili protiv feudalnog drutva, ali nisu bili izrazi

150

to za neto novo. Bili su naklonjeni starom, i eljeli su se

vratiti primitivnom plemenskom drutvu prije feudalizma ili,
kako su sami rekli, prije nego se Veliki put raspao (gl. 18).
Prije nego se Veliki put raspao, prije nego je Velika la
poela, nisu postojale klasne razlike. Nije potrebno proita
ti cijelog Zhuangzia da bi se uvidjelo kako je iznenaujue
otvoren. On gotovo doslovce kae da se mali lopov kanjava,
dok veliki lopov postaje feudalni gospodar, a Kongfuziovi
uenici jate se brzo oko njegovih vrata u elji da mu posta
nu savjetnici! Nema sumnje da su daoisti bili neprijatelji
feudalnog drutva i, po mom miljenju, oni su eljeli povra
tak na primitivno plemensko drutvo prije klasnog raslojava
nja na ratnike, feudalce i narod.
U odlomku Otjeraj mudrost, odbaci znanje, na pri
mjer, stoji: Ako se ljudima ivot uini suvie obian, bez
uresa, neka pogledaju u Jednostavnost, neka dre neklesani
kamen. Ovo su udni izrazi. Sjetio sam se jednoga dana
dok sam o tome razmiljao da to moda ne znai ono Sto
evropski prevodioci obino misle, jedinstvo u smislu reli
gioznog misticizma, nego jedinstvenost primitivnog drutva
prije klasnog raslojavanja. Poslije ove pomisli slijede druge.
Pored neizrezbarene klade daoisti su esto upotrebljavali
druge simbole homogenosti: kolac, vrea, cjepanica,
mijeh (veoma vaan za taljenje bronce) i rije koja se pre
vodi kao kaos. U daoistikoj misli uvijek postoji taj osje
aj da se drutvo pokvarilo, da je zabrljano i da ga treba
vratiti primitivnoj jednostavnosti, kakva je bila u doba pri
je klasnog raslojavanja, prije prvih feudalnih gospodara.
Najbolji klesar treba najmanje udaraca dlijetom (gl. 28).
Ovdje nailazimo na neto vrlo zanimljivo. itamo li knji
ge koje sadre najstarije kineske legende, kao to su, Shan
Hai Jing, Shujing, Zuo Zhuan i Guo Y u, vidjet emo da se
mnogim legendarnim kraljevima, kao Yaou i Shunu, pripi
suju borbe s ljudima ili udovitima (nije sasvim jasno da
li su to bili ljudi ili ivotinje), ali ono to je ovdje neobino
to su imena tih bia protiv kojih su se borili i koja su ubili.
Ona zvue vrlo slino Huandou, prazna torba, Taowu, stup
ili kolac koji riije izrezbaren. To je zanimljiva podudarnost
jer sugerira da su bia protiv kojih su se prvi kraljevi bori
li bili zapravo voe tog primitivnog plemenskog druitva. Ve
liki pobunjenidi koji su pruali otpor prvom klasnom raslo
javanju i koje je trebalo potui. Nalazimo takoer imena kao
San Miao, Jiu Li ittd. (Tri M'ao i Devet Li) koja navode na
pomisao da su u tom primitivnom drutvu positojale bra
tovtine. Osim toga, legende pripisuju ovim prvim pobunje

151

nicima veliku vjetinu u obradi metala. ini se da su prvi

kraljevi ili feudalni knezovi prepoznali u obradi bronce
osnovu feudalne moi nad neolitskim seljatvom jer je
ova obrada omoguavala bolje oruje i stoga su prisvojili
tehniku obrade metala.
ini se da su se one prvobitne zajednice, koje su u doba
prije feudalizma razvile obradu metala, oduprle preobra
aju u klasno raslojeno drutvo. Moda ta legendarna imena
znae voe koji su se suprotstavili promjeni. Pored ovih ud
nih izraza treba spomenuti jo jedan vraanje korijenu.
Prevodili su ga u religioznom smislu, ali nisam potpuno si
guran da nema i politiko znaenje. U Shujingu (Klasika po
vijesti) nalazimo reenicu korijen je bio onemoguen i ni
je mogao tjerati mladice odmah kraj primjedbe o vojsci
Guna koja bjei. Gun je bio najistaknutiji meu tim drevnim
pobunjenicima.
elio bih neto rei o politikom znaenju daoistike fi
lozofije. U Kini su stoljeima postojale razliite tajne sekte,
adepti u seljakim udruenjima, tajnim, dakako. Pa ak i
danas u Kini jo postoje tajna drutva kojima se ne moe
odrei znaenje. Kroz cijelu kinesku povijest uvijek se u a
li kae: Konfucijanizam je doktrina uenih ljudi kad su u
slubi, daoizam je stav uenih ljudi kad su lizvan slube.
U dravnoj slubi, kakva je bila za mandarinata, ueni lju
di uvijek su bili ili u slubi ili izvan slube. I onda, kada je
u kasnijim stoljeima daoizam postao organizirana religija
s vrlo sloenim liturgijskim kultom, uvijek je bio povezan
s pokretima protiv vlade, i u svim je dinastijama Tang,
Song, Ming imao politiko znaenje. To elim posebno
naglasiti, jer mnogi strunjaci iz zapadne Evrope, koji pro
uavaju daoizam, ne uzimaju to dovoljno u obzir.
Knjiga kao D aodejing zbog lakonskog i lapidarnog stila
drevnog kineskog jezika dozvoljava razliita tumaenja. Za
padni poznavaoci, slijedei moda klasine komentatore kao
to je Wiang Bi, uvijek su se odluivali za mistinu interpre
taciju. Zanimljivo je vidjeti kako dananji kineski poznava
lac, svjestan politike vanosti, tumai jedan odlomak. Kao
primjer neka poslui glava 2 prevedena najprije u smislu mi
stine teorije, a zatim na osnovi politike teorije.
(a)
Trideset se bica sjedinjuje oko glavine:
Od njihova nepostojanja (u otvoru glavine)
Proizlazi korist od kotaa.

152

Oblikuj glinu u posudu;

Od njena nepostojanja (u upljini posude)
Proizlazi korist od posude.
Isijeci vrata d prozore u kui (njenu zidu);
Od njena nepostojanja (u tim otvorima)
Proizlazi korist od kue.
Stoga postojanjem stvari dobivamo,
A njihovo nam nepostojanje slui.
(Breveo V. Devid)v

(b)
Trideset bica i nastaje kota,
Kad nije bilo privatne imovine
Kola su raena za upotrebu.
Obllikuj glinu i nastaju posude,
Kad nije bilo privatne imovine,
Lonci su raeni za upotrebu.
Prozori i vrata i nastaju kue,
Kad nije bilo privatne imovine
Kue su raene za upotrebu.
Tako posjedovanje privatne imovine vodi dobiti,
A ne posjedovanje vodi upotrebi.
(Prema engleskom rpitijevofri Hou WanLua)

Sve je ovo u oitoj vezi sa zanimanjem prvih daoista za

prirodne znanosti. Mnogi znanstvenici poput Dielsa i Farringtona, prouavajui zapadnu Evropu staroga vijeka, Gr
ku, na primjer, pokazali su da postoji izrazita veza izmeu za
nimanja za prirodne znanosti i demokratskih stavova i odno
sa, posebno u pogledu moi trgovaca. Tako je kod Jonjana
postojala veza izmeu prirodne znanosti i trgovine u isto
nom dijelu Mediteranskog bazena. ini ise da zanimanje za
prirodne pojave, za prirodnu znanost ne cvate, ne nailazi na
odaziv pod despotizmom ili u nekim birokratskim ureenji
ma. O ovome e jo biti rijei na kraju predavanja.
O
drevnom feudalnom dobu u Kini, jo ise mnogo toga
moe rei. Ve je reeno da je postojala veza izmeu bronanog doba u Kini i bronanog doba u Evropi. Oruje i oru
e dma slian oblik u Kini i u kulturama Hallstatt i La Tne
u Evropi. Najee usporeujemo feudalnu Kinu i nae ev
ropsko srednjovjekovno razdoblje. Vrlo je zagonetno zato
*
Vladimir Dvid, Japanska haiku poezija,
Zagreb, 1976.

Sveuilina naiklada Liber,

153

se feudalizam poeo razvijati u Evropi, kao to se najee

kae, od III st. i prestao pojavom kapitalizma, renesanse i
reformacije u X V st. U Kini se feudalizam javlja mnogo ra
nije, od X IV st. pr. n. e. do II st. n. e. Usporedba kineskog
feudalizma i zapadnoevropskog feudalizma nije prikladna.
Kineski se feudalizam ne bi smio dovoditi u vezu s razvije
nim srednjovjekovnim feudalizmom, ve s evropskim dru
tvom iz predrimskog doba.
Mislim da je drevni kineski feudalizam analogan stanju
evropskog drutva u toku bronanog doba, ili na prijelazu
iz bronanog u eljezno doba, oko 300. g. pr. n. e., prije ne
go to su Rimljani osvojili Galiju. Ovo drutveno ureenje
arheolozi nazivaju kvazifeudalnim. Njihova glavna znaajka
je niz poglavara moda s vrhovnim vladarom, neto kao Conaehur u Irskoj. Zatim, niz poglavara razliitog ranga, neka
vrsta hijerarhije, pri emu je svaki imao naoruane ljude
koji su se obavezali da mu se pridrue u sluaju rata. Vojska
koju su okupili Gali da se odupru Rimljanima bila je skup
ljena upravo na ovaj kvazifeudalni nain regrutiranja. Rop
stvo u veoj mjeri nije postojalo. Moemo stoga rei da je
feudalizam u Evropi trajao od oko 1000. g. pr. n. e., kao i u
Kini, pa do X V st., ali ga je u toku dva do tri stoljea za
sjenio imperijalizam grada drave u obliku Rimskog Carstva.
Vrlo je znaajno da Kina nije poznavala ropstvo u veli
kim razmjerima. Unato nesuglasicama dokazi, ini se, go
vore u prilog vrlo vanoj injenici da ropstva kakvo nalazi
mo u mediteranskim civilizacijama Egiptu, Babiloniji, Ri
mu, Grkoj nije bilo. Kinesko drutvo nlije poivalo na
ropstvu, nego uvijek na slobodnim zemljoradnicima. To se
uvelike odrazilo u humanitarnom karakteru kineske filozo
fije, bilo konfucijanske ili daoistike. Na prvi pogled nije
jasan razlog tome, jer nita nije spreavalo stare Kineze da
imaju mnotvo robova iz redova ratnih zarobljenika, Mongo
la ili hunskih plemena sa sjevera, ili Tibetanaca ili Tanguta
sa zapada.
Rije je o vrlo vanom problemu, koji nas vraa pita
nju etike. Moe se, naravno, rei da ropstvo nije bilo u skla
du s konfucijanskom etikom. Ova vrst objanjenja ipak ne
zadovoljava sasvim. Potrebno je neto konkretnije objanje
nje. Filozofiju se, openito, ne moe prouavati odvojeno od
njezina istinskog konkretnog dru-tvenog zalea, ukljuujui
i mnoge tehnoloke faktore. Po uzoru na Creela, jednog od
najveih strunjaka za kinesko bronano doba, elio bih is
taknuti vanost odnosa izmeu stupnja vojne tehnologije

154

vlaajue klase i naroda. Uzmimo ekstremni sluaj srednjo

vjekovnog viteza iiz zapadne Evrope, u elinom oklopu od
glave do pete, s kopljem i maem, i na konju koji je takoer
oklopljen. On je mogao nasrnuti na gomilu seljaka i pokosi
ti ih jer se oni nisu mogli obraniti. Svakom je poznato, uili
smo to u koli, da je barut u Evropi (to je sluajno kineski
izum) okonao feudalnu mo, jer je klasa vitezova time iz
gubila svoju oruanu nadmo.
Kako je bilo u drevnoj Kini? Tamo je najmonije oru
je, samostrel, izumljen mnogo ranije. Feudalne isu vojske
u drevnoj Kini bile naoruane snanim lukovima. Istodob
no se zatitni oklop nije uvelike upotrebljavao. Izvanrednu
monografiju o kineskom oklopu napisao je arheolog Laufer.
Oklop se pojavio vrlo kasno i u poetku se sastojao samo od
zatitne odjee nainjene od bambusa i drva. U Zuo Zhuanu
nalazimo mnogobrojne prie o feudalnim gospodarima koji
su pali pogoeni strelicom. Ako su narodne mase posjedova
le mono ofenzivno oruje, a vladajua klasa nije posjedo
vala nadmonija sredstva obrane, tada je odnos snaga u dru
tvu bio drukiji nego, na primjer, u rano doba Rimskog
Carstva, gdje su disciplinirane legije bile prilino dobro ok
lopi jene u bronci i eljezu. Na taj nain mogle su se drati u
pokornosti mase robova jer nisu imali ni legionarsko oru
je ni oklop, a nisu se mogli domoi ni jakih lukova. Glav
no rimsko oruje uvijek je bilo koplje i kratak ma. Poznato
je kakve su bune robovi znali dignuti u nekoliko navrata ka
da su se domogli znatnijih zaliha oruja (na primjer Spartakova buna). U Kini je bilo drukije. Narod je ve vrlo rano
imao samostrele, a feudalci su imali slabi obrambeni oklop.
To znai da se Kineze moralo uvjeravati, a ne zastraivati

A.

Sliilka 33. Kiimesikii samostrel i strelice. Crte jje uzet iz Zeng Gcmgliangova djela
Wu Jing Zongyao i(Pregled vanih vojniih tehmika), 1044. .godine.

155

- -

Slika 34. Kineski saiTiostrel kao artiljerij

sko oruje; jo jedan
arte
,iz
Wu Jing
Zongyao <1044. g.). Na
okvtim se nalaze tri
opruge kaje se _ tnapinju .pomou vitla i
ruica.
Tri streMce
odapinju se istodob
no na udaljenost do
300 dvostrukih koraka
(oko 600 jardi,
(1
jard 0,9144 m)

>1

J t
4f +
A ,
-~ Jr
- T

@ =

snagom oruja i zbog toga su konfucijevci bili vani. U IV.

st. pr. n. e., u dravama kao to su Song, Wu ili Chu, narod
je mogao iznenada napustiti feudalca koji je o njemu ovisio
i prijei na protivnikovu stranu na samom bojnom polju.
Zato se moralo narod uvjeriti u ispravnost feudaleva pos
tupka. Da bi se 'to postiglo, bila je potrebna klasa sofista,
koji su kasnije postali konfucijevci, da hvale i slave djela
i vrline feudalnog gospodara i okupe narod oko njega.
Tako moemo bolje razumjeti ovjekoljubiv i demokrat
ski znaaj ko-nfucijevskih filozofa. Mengzi je bio jedan od
prvih mislilaca u povijesti koji je branio pravo naroda da
zbaci i ubije tiranina. Zaziranje od upotrebe sile posebna
osobina kineskog drutva moe se dovesti u vezu s ovim
injenicama.

156

Osim nekih vrsta domaeg ropstva, u Kini nije postoja

lo masovno ropstvo kao u mediteranskim civilizacijama: ma
se ljudi koji nose kamenje za egipatske i babilonske grae
vine, rade u panjolskim rudnicima, kako to opisuje Diodor
Sicilski, ili obrauju latifundije u kasnlijem razdoblju Rim
skog Carstva. Moda bi tu injenicu mogli dovesti u vezu
sa znaenjem to ga je na polju tehnologije imala Kina za
vanjski svijet?
Poznati njemaki arheolog Diels i mnogi drugi povjesni
ari znanosti pretpostavljaju da se primijenjena znanost ni
je razvila u mediteranskim civilizacijama upravo zbog po
stojanja ropstva. Problem radne snage nije postojao, pa ni
je bilo svrhe raditi na izumima za utedu radne snage. To je-,
uostalom, poznata stvar. Iako je situacija u Kini bila druki
ja, moda je posrijedi bila veza izmeu drutvene situacije
u zemlji u to doba i njezina tehnolokog napretka. Evroplja
ni su danas pod utjecajem ideja prolog stoljea i me shva
aju da je prije tristo ili etiristo godina bilo mnogo bolje
ivjeti u Kini nego u Evropi. U doba Marka Pola Hangzhou
je bio poput raja u usporedbi s Venecijom ili s kojim dru
gim prljavim evropskim gradom. O tome nam govore i put
nici toga doba, kao Jean de Monte Corvino. Kina je tada ima
la vii ivotni standard od Evrope.
Priznato je da su izumi kao barut, papir, tisak i mag
netski kompas prenijeti iz Kine u zapadnu Evropu. Osim
nabrojenih, ima mnogo drugih takvih izuma koji nisu toliko
poznati. Konjska orma je jedan od njih to se ubraja meu
najvanije.
Povijest konjske orme vrlo je vana i vezana je uz povi
jest drutvenih institucija. Tamo gdje postoji ropstvo ne po
stoji potreba za uspjenom ormom. Tamo gdje postoji efi
kasna ivotinjska orma, moe se biti bez ropstva. Da su Egip
ani imali dobru ormu, moda bi se koristili ivotinjama
za prenoenje golemih kamenih blokova za gradnju pirami
da? Velik broj rezbarija, to ih moemo vidjeti u Britanskom
muzeju, otkriva nam da su ljudi obavljali poslove za koje je
potrebna snaga miia.
Prisjetimo se nekih pojedinosti. etiri tisue godina
od 3000. g. pr. n. e, kako prikazuju najstarije sumerske slike,
do 1000. g. n. e. u Evropi jedina poznata orma bila je or
ma s remenom oko vrata i trbuha, pa je vua kola preko
spoja trbunog ii prsnog remena optereivala vrat ivotinje.
Ta je orma bila nedjelotvorna, jer upregnuta ivotinja nije
mogla vui vie od 500 kilograma. Razlog je oit. Budui da
je vua optereivala vrat, konj se guio (si. 15).

157

Slika 35. Crte iilz kasnijeg idoba dinastije Qiing ilustrira .poznatu reenim iz
Shujinga _( Faviijies/na klasliika), IX st. pr. in. e. Nebo wid ito li narod vidi, nebo
crnje to i nasrd ouije (poglavlje Gao Yaomo Shujing Tushuo). Jedni se svaa
ju, drugi vode zloinca; svi ovi drutveni problemi zahtijevahu vladarevu oliuikiu.
Ako vlada pravedno i kreposno, odObrarvainije neba oituje ise u narodu. iNe vlada
li tako, biiva svrgnut, a na njegovo mljesto olaaj vladar iz idiruige diinastije.

158

Moderna orma je, kao to znamo, sasvim drukija. To

je orma s hamom, pa ivotinja moe iskoristiti svu snagu,
jer joj ham optereuje plea. Teko je vjerovati da se sta
ra orma upotrebljavala u Evropi do 1000. g. n. e. Valja rei
kako su otkrivene te injenice.
Vrlo domiljati, umirovljeni francuski oficir Lefebvre
des Nottes, vjet postavljanju jednostavnih pitanja na ko
ja nitko nije mogao odgovoriti, zapitao je, bi li mu itko
znao rei kada je nastala moderna orma s hamom. Kako
nitko nije imao pojma o tome, poeo je prouavati sve rezbarije koje su prikazivale ivotinje u muzejima svih civiliza
cija i ilustrirane rukopise u knjinicama. Od vremena drev
ne sumerske i babilonske civilizacije, pa sve do 1000. g. n. e.
ranog srednjeg vijeka upotrebljavala se, kao to smo ve
rekli, nedjelotvorna orma s remenom oko vrata i trbuha, i
tek nakon tog doba poela se u Evropi upotrebljavati orma
s hamom. Ali postojao je izuzetak Kina. U Kini nalazimo
ormu koju bih nazvao orma s prsnim remenom. tranjge
s obje strane dre remeni li vua optereuje plea ivotinje.
Kineska kola nisu, poput grkih ili rimskih kola, imala rav
nu motku ili rudo, ve savijeno rudo koje je na sredini bilo
privreno za prsni remen. Ovaj tip orme mogli bi jo na
zvati i postiljonskom, jer se jo uvijek upotrebljava na
jugu Francuske i naziva se attelage de postillon (zaprega
s postiljonom). Vua optereuje pravo mjesto, ivotinja se
ne gui i moe vui teak teret. Na kineskim bareljefima iz
doba dinastije Han vidi se da su kineska kola bila tri ili e
tiri puta vea od evropskih. Na njima nisu stajala dva o
vjeka voza i gospodar ili jedan babilonski ili grki
ratnik, bio je to cijeli autobus; etvoro, petoro ili ak sedrnoro ljudi sjedilo je na kolima s velikim svrnutim krovom.
Dakle, neto sasvim razliito od evropskih kola. Oito je da
postoji vrsta veza izmeu orme s hamom i orme s prsnim
remenom, jer ako zamislite da je ham savitljiv, a ne krut,
pod optereenjem bi poprimio oblik orme s prsnim reme
nom ili postiljonske orme.
to je, meutim, s datumima? Orma s prsnim reme
nom nastala je barem 200 godina prije nae ere, u poetku
razdoblja dinastije Han, i nalazimo je tokom cijele kineske
povijesti. Osim toga, kada se orma s hamom prvi put poja
vila u Evropi, orma s prsnim remenom upotrebljavala se
ovdje tek dvije stotine godina. Isto tako vana injenica jesu
budistike slike i kipovi u spiljama sjeverozapadne Kine iz
V sit. koje prikazuju ormu s hamom, kao i ormu s prsnim
remenom, to jasno pokazuje da se efikasna orma pojavila u

159

Evropi izmeu 600. i 1000. godine. Oni koji misle da sve to

je dobro potjee iz Evrope, da je velika bijela rasa najdiv
nija na kugli zemaljskoj, i da je mudrost s njom roenai, mo
rali bi malo prouiti povijest da shvate kako mnoge stvari ko
jima se Evropa ponosi nisu porijeklom iz Evrope. Tako je
jedna od njih i djelotvorna konjska orma. Koji su drutve
ni uvjeti doveli do njezine pojave u Evropi, druga je stvar.
Moda je to bila izgradnja katedrale, kad se ponovno javila
potreba za prenoenjem tekih kamenih blokova. Staro me
diteransko ropstvo u to doba ve je nestalo i nastupilo je fe
udalno doba. Feudalno drutvo bilo je mnogo jae od deka
dentnog Rimskog Carstva s latifundijama (velikim posjedi
ma). Budui da u Evropi vie nije postojalo ropstvo, javila
se potreba za djelotvornom ivotinjskom ormom. Ona se
mogla nai u onom dijelu svijeta gdje nikad nije bilo rop
stva, to jest u Kini.
Nadam se da ovo predavanje nije bilo nezanimljivo sluaocima. Nisam namjeravao iznositi neke posebne teze. Po
kuao sam ukratko prikazati stanovit model drutva ki
neskog feudalnog drutva i spomenuti njegove odnose sa
zapadnoevropskim drutvom. Nadao sam se, vjerujem ne
uzalud, da u pobuditi zanimanje onih koji razmiljaju o
takvim pitanjima kao to su etika, racionalizam i kultura u
cjelini. Vidjeli smo da racionalizam nije uvijek najnapred
nija snaga u drutvu, da stanje vojne tehnologije moe du
boko utjecati na kristalizaciju drutvene filozofije, moralno
pitanje kao to je ropstvo moe biti vrsto povezano is tehni
kim faktorima. Filozofska i etika misao ne moe nikad bi
ti odvojena od njezine materijalne osnove.
Ako naposljetku moramo neto rei o daljnjim proble
mima, sveobuhvatnijim problemima razvitka moderne zna
nosti i tehnologije, iako se ne bih na ovom zadrao, rekao
bih da usprkos odlika stare kineske filozofije i vanosti teh
nolokih otkria to su ih Kinezi ostvarili u toku povijesti,
drutvo koje je nastalo u Kini nakon feudalnog razdoblja,
nije bilo pogodno za takav razvitak, i u osnovi je sprijeilo
tu civilizaciju da stvori modernu znanost i tehnologiju. Na
kon raspada evropskog feudalizma, oko X V I st. kapitalizam
je zauzeo njegovo mjesto. Trgovci su stekli vlast, pa je na
stupio najprije trgovaki, a zatim industrijski kapitalizam.
U Kini je, meutim, nakon feudalizma bronanog doba na
stupilo carsko doba i nije bilo govora o tome da bi feudali
zam privremeno nadomjestio jedan takav carski grad dravu
kao to je bio Rim. Dogodilo se neto sasvim drugo. Drevni
kineski feudalizam bio je zamijenjen posebnim oblikom

160

drutva kakvog na Zapadu nije bilo, a koji nazivamo azij

skim birokratizmom. U njemu su svi vlastelini bili iskljueni
osim jednoga Sina neba, cara koji je upravljao zemljom
i ubirao sve poreze pomou divovske birokracije. Ovu biro
kraciju, mandarinat, stvorili su konfucijevci, a u toku dvije
tisue godina daoisti su se borili za zajedniko vlasnitvo,
cilj koji je ostvaren tek u nae doba dolaskom socijalizma.
Sve ovo Zapadu nije bilo poznato i zahtijeva posebno i is
crpno prouavanje. U svakom sluaju posljedica nam je do
bro poznata: trgovakoj klasi je onemogueno da doe na
vlast. Pitati zato su se moderna znanost i tehnologija razvi
le u naem drutvu, a ne u Kini isto je kao i pitati zato se
kapitalizam nije razvio u Kini, zato tamo nije bilo ni re
nesanse, ni reformacije, ni jednog epohalnog dogaaja tog
velikog prijelaznog razdoblja od X V do X V III stoljea.
To sam ovdje nastojao objasniti. Na kraju bih elio
preporuiti svima da poklone vie panje velikim klasicima
kineske filozofije kao i istovremenom razvitku kineske teh
nologije. Tema je vrlo uzbudljiva, jer je kineska kultura za
pravo jedina velika misaona cjelina koja je po sloenosti
i dubini jednaka naoj (zacijelo je jednako sloena, a moda
je i sloenija), jer iako je indijska civilizacija zanimljiva, ona
je mnogo vie dio nas. Na jezik je indoevropski, izveden od
sanslcrta. Naa tehnologija utjelovljuje indijski asketizam:
Zeus Pater potjee od Dyaus Pithar. Indijska i evropska ci
vilizacija imaju mnogo toga zajednikog. Slinost postoji i
u fizikom izgledu ljudi. Kad bih etao ulicama Kalkute, e
sto sam pomislio da bi mnogi Indijci bili posve nalik naim
prijateljima i roacima u Engleskoj kad ne bi bili tamnopu
ti. Ali kineska civilizacija posjeduje neodoljivu ljepotu ne
ega to se sasvim razlikuje od evropske civilizacije, a samo
ono to je poitpuno drukije moe u nama izazvati najdublju
ljubav i silnu elju da to upoznamo.

11 Kineska znanost i Zapad

161

Razm iljanja
0 d ru tv en im
o dnosim a znanosti
1 tehnologije u Kini*
Izostanak spontanog razvitka moder
ne znanosti i tehnologije u dvjema azijskim civilizacijama.
Kini i Indiji, jedno je od najzanimljivijih pitanja kompara
tivne povijesti znanosti. Na alost, njihov doprinos drevnoj
i srednjovjekovnoj znanosti ne cijeni se dovoljno, a jedino
imajui to na umu moe se razumjeti jedinstvena pojava priL
mjene matematike na uenje o prirodi u Evropi. Do XV
st. Evropa nije davala, ve je gotovo sve primala od Azije,
naroito s podruja tehnologije. to da se kae o drutvenoj
sredini koja je postigla tako mnogo, a uinila takav propust?
ini se kako je gotovo sigurno da je u Kini u davno
doba postojao feudalizam. Moda bi se mogao opisati kao
protofeudalizam bronanog doba. Trajao je otprilike od
sredine drugog tisuljea prije nae ere do 220. g. pr. n. e.,
kada je dolo do prvog ujedinjenja carstva. Od 'te godine pa
dalje, rije feudalizam ini se sve manje prikladna jer, dok
u ranijim razdobljima postoji slinost s evropskim srednjo
vjekovnim feudalizmom, kasnija razdoblja se mnogo razliku
ju. Nastali drutveni sistem zove se azijski birokratizam ili,
kako ga neki kineski znanstvenici zovu inovniki feudali
zam. Drugim rijeima, nakon zavretka prvog feudalizma,
u Kini nije dolo do razvitka trgovakog i industrijskog ka* Prvi put objavljeno u Centaurusu, 1953, 3, 40.

162

Slfika 36. Crte iz kasnijeg razdoblja dinastije Qiing ilustrira reentou jz Shujinga
(Povijesna klasika), lIX st. pr. n. e. iU ijednom danu deset tisiuda pcye^diinoisdii, (klfiloe
buduih stvari Sto Itek (najsitajiu; l(dolbair vladar mora lim svima posvetiti panjiu).
Legendarni car Shun prikazan je kaiko savjesno pregledava spise to mu ih do
nose ma terasu marljivi tajmci i(poglavlje Gao \aomo dfe Shujing Tushuo)-

163
%

pitalizma, ve do razvitka-inovnikog sistema koji je znaio

nestanak aristokratskog i nasljednog naela iz kineskog dru
tva. Dogodilo se, mogli bismo rei, da su nestali pojedina
ni feudalci u sredini drutvene ljestvice, a preostao je samo
jedan krupni feudalac, to jest car, koji je vladao i ubirao
poreze putem divovskog inovnikog aparata.
Pripadnici ove birokracije nisu potpuno predstavljali
nasljednu grupu. To nije bila klasa u smislu uobiajenom za
evropska drutva. Bio je to stale koji nije bio zatvoren. Obi
telji bi postale njegov dio i opet prestale biti njegov dio. Bi
la je to uena elita. Kao to je poznato, u ovu slubu se u
kasnijim razdobljima moglo ui jedino putem dravnih ispi
ta. Sistem dravnih ispita javlja se u doba dinastije Han,
u I i II st. pr. n. e., dostie svoj vrhunac iu doba dinastije
Tang u VII st. i ostaje u upotrebi do uspostavljanja republike
1912. godine. Ispiti su se kao to je poznato potpuno za
snivali na temama iz knjievnosti i kulture i nisu ukljuivali
one predmete koji bi se u bilo kojem smislu mogli nazvati
znanstvenima.1 Ipak, bili su prilino teki, pa ak i vrlo te
ki, imajui na umu sloenost kineskog jezika i knjievnosti.
Ali u nekim razdobljima bilo je naina da se donekle izbjeg
nu i da se ue u hijerarhiju dravne slube bez poloenih
ispita. Postojala je privilegija yin, koja je inovnikim si
novima omoguavala laki ulaz, nego onima koji su dolazili
izvana. Ali u cjelini, kad je rije o pojedincima, stale nije
bio zatvoren. U toku stoljea pojedine su obitelji stupale u
dravnu slubu i odlazile iz nje. Poznato je i to da je u ne
kim razdobljima bilo omogueno i seljacima da uu u dra
vnu slubu. Bio je obiaj da seljaci zajedniki plate uitelja
nekom naroito darovitom mladiu kako bi mogao ui u car
sku slubu i tako korisno ulau za budue dobro svoga mje
sta.
Ako ispitamo porijeklo ovog inovnikog sistema, koji
je u kineskom drutvu ostavio tako dubok trag, vidjet emo
da su ga uvjetovali neki geografski, hidroloki i ekonomski
faktori. K. A. Wittfogel, jedan od prvih zapadnih povjesni
ara kineske ekonomike tvrdi da je postanak inovnitva bio
uvjetovan ranim i opsenim vodograevnim radovima u Kini.
Za vrijeme mog boravka u Kini ustanovio sam da su kineski
znanstvenici uvelike prihvatili ovo miljenje, ali su mu dali
drukiji naglasak. Vanost radova na natapanju i zatiti od
poplava u kineskoj povijesti je uistinu nedvojbena. Vjerojat1 Uz povremene izuzetke kao pod Wang Amhdom za imastije Song.

164

'Slii'ka 37. Crte kasnijeg razdoblja dimastaje Qiing ilustrira legendm o Yim Ve
likom,. ivodojgraevnom inenjeru i heroju kulture kiiineske davnine Ikofju donosi
Shujing (:Povi|jesna Iklaskda), IX st. ipir. u. e. Kad saim zapoeo, rad (ina ireguJiiraoijiu voda), oenio sam se u Tushanu |(ali 'kasnije sam tamo otiao isamo na
atiini dana i pourio natrag da preuzmem svoje dunosti). Njegova ena dri
njihova .sina Qija (poglavlje Yi Ji u Shujing Tushuo).

165

no ni jedna zemlja na svijetu nema toliko legendi o heroj

skim inenjerima, kao o legendarnom caru Yuu Velikom
koji je svladao vode prvi put u kineskoj povijesti. Kie su
u Kini sezonskog karaktera. To je monsunsko podruje
i obilnost kia razlikuje se iz godine u godinu. Kada pomisli
te kako je natapanje prijeko potrebno za uzgoj rie u ju
nom i sredinjem dijelu zemlje ii za obraivanje ilovae na
sjeveru, pa dodate li tome neprestanu opasnost od poplava,
to zahtijeva posebne zatitne mjere, vanost ovih radova
odmah nam je jasna. Poznato je da su Kinezi zapoeli ta
kve radove ve u feudalnom razdoblju (V st. pr. n. e.). Po
stoji i trei razlog zato je u Kini reguliranje vodenih toko
va bilo tako vano. To je prijevoz. Budui da su se poreci
ili zalihe za vojsku prikupljale u naturi, a ne u novcu, ria
i drugo ito prevozilo se u prijestolnicu kanalima. PonekaJd
su kao sredstva za prijevoz tekog tereta sluili lepovi. Da
kle, tri su potrebe natapanje, zatita od poplava i prijevoz
ita uvjetovale razvitak vodoprivrede. Dok znanstvenici
na Zapadu smatraju da lje mandarinat nastao zbog potrebe
nadziranja milijuna ljudi koji su izvodili te radove, mnogi
kineski znanstvenici, koje sam sluao i itao, navode dub
lji razlog ovakvog utjecaja dravne slube u drutvu, Jkao
stalnu tenju da nadzor bude u rukama centralne vlasti. To
znai da je izvravanje vodograevnih planova uglavnom
prelazilo granice posjeda pojedinih feudalaca. Ova se tvrd
nja nalazi u jednom od velikih kineskih djela Yan Tie Lun
(Rasprave o soli i eljezu) napisanom 81. g. pr. n. e.
Spomenuto djelo ita se kao izvjetaj sa sjednice neke
stranke, rekao bih sa sjednice Konzervativne stranke, i za
pravo je dramatizirani prikaz zaista odrane sjednice o na
cionalizaciji industrije soli i eljeza, koja je bila preporu
ena ve 400. g. pr. n. e., a provedena 119. g. pr. n. e. Jedan
od govora dravnog kancelara zapoinje rijeima kako su
mali lokalni vlastelini ili upravitelji odgovorni za mala pod
ruja, ali se razvitak rijeka, kanala i ustava mora prenlijeti na
centralnu vlast. Njegove rijei ostat e stalna karakteristi
na crta kineskog drutva. Jedan od najranijih poteza mandarinata bila je, zapravo, nacionalizacija soli i eljeza u doba
starije dinastije Han. To je bila najvanija, a moda i jedi
na, roba to je putovala od grada do grada. Sve drugo mo
glo se je nainiti na licu mjesta, bilo to tkanje ili priprema
hrane, bilo to na seoskom gospodarstvu ili u oblinjem gra
du. Sol i eljezo su se, meutim, prevozili liz prvotnih indu
strijskih sredita; sol s morskih obala ili s polja slane vode,

166

Sliika 38. Saonice (idioLkos) na Velikom kanaLu; gravira AHama i Wrighta

(1843. g.)- Ovaij i ikines'k i! igriki pos)tupaik, poznat od dajvnine, omoguava pri
jelaz naroito natovarenim1 laama iz jednoga dijela kanala u dragi s druki
jom razinom vioide, uz luipatrehu. golemih dizalica. iNa inae vrlo zanimljivoj igravitri kut nagiba je (pretjerano velik i >ikineski ugoaj je prenaglaen. Splavniiku ikomoriu .konstruirao je 948. g. Q.iao Weiyue.

a eljezo s onih mjesta gdje su bila nalazita rude, i zato

se ove dvije vrste roba moglo nadzirati i nacionalizirati.
Zanimljivo je u ovoj raspravi da su oba uena konfucijevca,
koji su kritizirali inovnike dinastije Han, kao i sami inov
nici, bili estoko protiv trgovaca. 0 razvoju trgovake zajed
nice u doba kada je prvi car dinastije Oin ujedinio zem
lju i osnovao prvu centralnu dinastiju (220. g. pr. n. e.) po
stoji prilino velik broj zanimljivih dokaza. U Shijiju2
postoji posebno poglavlje o trgovcima toga doba. Neki su bi
li vrlo bogati, bili su vlasnici italionice ili su se bavili trgo
vinom soli. Ve zarana, inovnici su se odmah okomili na
njihovu mo i brzo je skrili zakonima koji ograniavaju ras
ko i trgovcima nameu velike poreze.
Vjerojatno ne postoji ni jedna druga kultura na svijetu
gdje je shvaanje o dravnoj slubi tako duboko ukorijenje
no. Kad sam prvi put otiao u Kinu, nisam o tome imao poj-

2 Sima Qian, Povijesni zapisi (90. g. pr. n. e.).

167

ma, ali sam to svuda susretao ak i u narodnoj predaji. Um

jesto pria o junacima i junakinjama koji postaju kraljevi
ili princeze, kao u Evropi, u kineskim priama uvijek je ri
je o uspjenom polaganju ispita i o usponu u birokraciji,
ili o udaji za visokog funkcionara. To je, naravno, bio jedini
nain na kojii se moglo stei bogatstvo. Postoji uvena izreka
(jo donedavno u upotrebi) kako treba ui u dravnu slubu
i uspeti se na visok poloaj da bi se stekao imetak (Da guaii
fa cai). Nain na koji se inovnitvo bogatilo bio je osnova
pojave koju su zapadnjaci u Kini esto opisi val: kao neas
nu zaradu, pljaku i tako dalje, i na to su se tako mnogo
alili. Stav zapadnjaka bio je, meutim, prejudiciran, jer su
u Evropi vjera i estitost bili u toku povijesti vezani za sa
vjesno raunovodstvo i kapitalizam, a tako neto nije posto
jalo u Kini. Slubenici mandarinata inisu ni u jedno doba
kineske povijesti primali plau, to bi nama na Zapadu bilo
prirodno. Postojala su stalna nastojanja da se to uini, od
redbe su stalno izdavane, ali nikad realizirane. Razlog je
vjerojatno u tome to Kinezi nisu nikad imali potpuno nov
anu privredu.
Porezi su se plaali u naturi i prevozili se vodenim puto
vima, do centralne vlasti. Bilo je neizbjeno da se sam ovaj
danak oporezuje pri izvoru (sa stajalita cara), pa za takvu
situaciju postoje u Kini mnogi izrazi. Jedan od najboljih je
zhong bao (sredina je zadovoljna), a smisao je da seljaci ni
su bili zadovoljni, jer su morali platiti vie nego to su sma
trali potrebnim, niti je car bio zadovoljan, ali su inovnici
(u sredini) btili sasvim zadovoljni jer su uzimali komad
kolaa na svakom dijelu puta. Potrebna je posebna rije,
bez moralnih konotacija, koja bi oznaila ovu pojavu kao
karakteristinu crtu kineskog srednjovjekovnog drutva. Ka
da je inovnik, bio to sudac ili guverner provincije ili zhuangyuan* pod ijom je upravom bilo osam gradova, nagomi
lao imetak, osim to bi troio na rasko (to je bilo sasvim
prirodno u svakoj velikoj inovnikoj obitelji), bez razlike
bi uloio u zemlju. Kupovina zemlje bila je jedini nain
ulaganja, a posljedica je bila postupni porast seljaka zakup
nika. Prije zbacivanja Guomindanga, etrdeset ili pedeset po
sto seljaka bili su zakupci, a njihova su zemljita najee
bila neekonomino mala.
Htio bih neto rei i o drugom obliku inovnikog ut
jecaja to je uvijek bio usmjeren protiv trgovaca. Preziranje
* .iinovmiik koji je poloio najvii carski ispit i(op. tur.).

168

Slika 39. Drevne elije za pripremanje ispita u Namjiingu (fotografirao Williams,

Hutchinson, oko fl925. g.). Prema sustavu carskih lisipiita, kandidati ikopi _siu po
loili matura u svojim grad ovima okupilii bi se u pokrajinskim sreditima da
poloe diplomski ispit. Svaki kandidat provodio je dan ,u ijednoj od elija lto
su se nanizale u dugakim 'redovima kao kabine na iplaii .uz rijenu obalu. NadairaM su ;i!h pazitellji. Izvana su im donosili skromne obroke. Potkraj vladavine
dinastije Q.iog, kao i za dinastije Ming, teme su obuhvaale samo ^knjievnost
i tradicionalnu filozofiju, a zahtijevala se stanovita lUzvJenost stila. U ranijim
razdobljima spiit se sastojao uglavnom od konkretnih administrativnih zadataka,
upravnih ii ekonomskih problema. Za vrijeme drugih dinastija, ma primjer iza
dmastiije Tang i Song, teme su bile i s podruja tehnike, astronomije, gradnje
i medicine.

trgovaca bila je vrlo stara osobina kineske misli (i u znat

noj suprotnosti s arapskim idejama). Prema klasinoj dru
tvenoj ljestvici od etiri sloja, ueni ljudi su bili na prvo
me mjestu, za njima ratari, zatim zanatlije a etvrti su bili
trgovci. Trgovci su pripadali drutveno najniem sloju (shi,
nong, gong, shang).* U Kini nije, naravno, bilo nita to bi
nalikovalo kastinskom sistemu, ili ak klasnom sistemu u
strogom znaenju te rijei, ali ipak, kao drutveni sloj, tr
govce se smatralo najmanje dostojnim potovanja. Tono
je da su se trgovdi u Kini naposljetku udruili u gilde, koje
valja izbliza promotriti. 0 njima poneto znam jer sam od
sjedao u velikim kuama koje su pripadale trgovakim gildama. Sveuilite u Xiamenu () je, na primjer, za vri
jeme rata premijestilo svoju biblioteku u Changting, u veli
ku kuu s mnogo dvorita koja je pripadala gildi i koja je
ranije sluila trgovcima iz Jiangxija (Kjangsi) pri trgovanju
* Tj. vojnici, seljaail, radnici i itrgovci, svi pripadaju niem slojju (ap. ur.).

169

u Fujianu (Fukijen). Nema sumnje da su gilde postojale, ali

prema njihovom opisu u nekoliko korisnih knjiga, u mnogo
emu su se razlikovale od trgovakih gilda u Evropi. Bile
su vie nalik drutvima za uzajamnu pomo, osiguravaju
im organizacijama za naknadu u sluaju itete i gubitaka u
transportu i slino. Ali one nikad nisu imale velik utjecaj
ili mo u gradovima gdje su trgovci ivjeli i bavili se svojim
zanatom ili imali svoje male radionice.
Izmeu gilda u Kini i gilda na Zapadu postojala je bitna
razlika, kao to je postojala d razlika izmeu gradova u Kini
i gradova na Zapadu. Moda bismo mogli rei ukratko da je
koncepcija grada drave bila nepoznata kineskoj kulturi i ci
vilizaciji, kao i kulturama koje su od nje potekle.3 Evropskoj
koncepcijli grada drave valja suprotstaviti kinesku koncep
ciju grada s njegovim zidinama i mnogim selima uokolo,
odakle su ljudi dolazili zbog trgovine ili zanata, sa sjeditem
suca ili pokrajinskog guvernera kojeg je imenovao carski
dvor i koji je bio odgovoran samo sebi nadreenim funkcio
narima u inovnikoj hijerarhiji. Tu je jo najee bio
i vojni mandarin, a obojica bi imali svoje urede u gradu. U
stanovitom smislu bio je to utvren grad, opasan zidinama
to su ga u ime cara uvali odgovorni funkcionari. U ki
neskoj povijesti ne postoji nita nalik gradonaelniku, grad
skim oima, savjetnicima, majstorima i kalfama u cehovima. Ne postoji nitko od onih gradskih linosti, koje su
imale tako veliku ulogu u razvitku gradskih institucija na
Zapadu. Sve je to bilo potpuno nepoznato. Sjetio sam se
izreke vezane za gradove u Evropi: S tadtluft m acht fre i (ov
jek moe postati slobodan ulaskom u grad i dobivanjem do
zvole da tamo ivi i radi). To je u kineskom drutvu nezami
slivo. Druga bi njemaka izreka bila: biirgerliche R echtssicherh eit (graanska pravna sigurnost) evropski trgovci slo
bodno su se udrivali u svojim gradovima i dobivali povelje
i privilegije svake vrste od feudalnog drutva to ih je okru
ivalo. Sve je to strano kineskoj kulturi i misli. Sir John
Pratt je ispriao kako su trgovci u Shanghaju oko 1880. g.
podnijeli zahtjev kineskoj carskoj vladi za neku vrstu dr
avne povelje, kojom bi im bilo omogueno da izaberu gra
donaelnika, gradske oce i tako dalje, to jest da osnuju sve
institucije koje djeluju u gradovima na Zapadu. Moemo
zamisliti kakvu je zbunjenost izazvao taj zahtjev kad je sti
3
Koncepcija graa drave moda bi ipaik odgovarala nekim malim drava
ma u Centralnoj Aziji <W. berhard).

170

gao na carski dvor u Beijingu. Ovakvo pomanjkanje razumi

jevanja bilo je svojstveno objema stranama u to doba.
Ono to je sprijeilo razvitak moderne znanosti u kine
skom drutvu je (kao to vidimo) sigurno bilo i to to se tr
govaka klasa nije uzdigla na vlast. Jo nije, naravno, potpu
no rasvijetljeno koja je bila tona veza izmeu rane moder
ne znanosti i trgovaca. ini se da sve znanosti nisu u istoj iz
ravnoj vezi s trgovakom djelatnou. Astronomija je, na
primjer, bila na prilino visokom poloaju iu Kini. Bila je to
ortodoksna znanost, jer je podeavanje kalendara imalo
za vlastodrce veliku vanost. Prihvaanje kalendara to ga
je objavio car bilo je od drevnih vremena simbol pokorava
nja caru. Zbog vrlo razvijenog osjeaja za proroki vid pri
rodnih pojava, Kinezi su se bavili promatranjem onoga to
se na Zapadu uope nije prouavalo, na primjer, polarnog
svjetla. Vodili su zabiljeke o sunanim pjegama, koje su
vjerojatno promatrali kroz tanke ploice ada ili nekog sli
nog prozirnog materijala, mnogo prije nego to je Zapad
uope naslutio njihovo postojanje. Isto je bilo i s pomrina
ma, za koje se smatralo da povoljno ili nepovoljno utjeu
na dinastike dogaaje.
Tu su jo bile neortodoksne znanosti, na primjer alkemija i kemija, koje su se uvijek dovodile u vezu s daoizmom. Ali ni astronomija ni kemija u kineskom drutvu
nisu mogle dostii moderni stadij.
ini se da je na Zapadu postojala naroita veza izme
u trgovaca i fizike. Ova je znanost u Kini bila naroito za
ostala, osim sjajnog praktinog izuma magnetskog kom
pasa. Moda zbog potrebe trgovaca za tonim mjerenjem.
Teko bi se trgovac mogao baviti svojim zanatom bez tonog
mjerenja. Morala su ga zanimati stvarna svojstva stvari ko
jima se bavio. Morao je znati njihovu teinu, emu slue, du
inu i veliinu, vrstu spremita itd. U ovom se pravcu moe
traiti veza izmeu trgovake civilizacije i egzaktnih znano
sti. Ali osim robe, tu je bio i prijevoz. Sve to je bilo poveza
no s brodogradnjom i moreplovstvom, uvijek je bilo vano
trgovcima evropskih gradova drava.
Ako je to tako, onda je upravo u tom spreavanju trgo
vaca da steknu vlast u dravi potrebno traiti razloge za
to se moderna znanost i tehnologija nisu razvile u kineskoj
kulturi. Nasuprot tomu, tu je i staro pitanje antagonizma iz
meu manuelnog i intelektualnog rada koji postoji u svim
dobima i civilizacijama. Grka theoria i praxis odgovaraju
kineskom i shu. ini se da nitko ne moe potpuno pre

171

kinuti s ovom tradicijom. Nitko ne moe napredovati do

one toke u kojoj je uee ruku i mozga jednako, to je
apsolutno bitno u znanstvenom radu. Nitko ne uspijeva da
ih povee, osim trgovake klase kada uspije nametnuti svoj
mentalitet drutvu to je okruuje. To u Kini, jednostavno,
n ;ka n je bilo mogue. Bilo je i ograniavanja tehnologije
na njezin raniji stadij, to se, na primjer, oituje u upotre
bi drva umjesto metala za zupanike.

Ali ovdje nailazimo na jedan od najveih paradoksa u

povijesti. Malo ljudi shvaa kako mnogo Evropa duguje Ki
ni u toku prvih etrnaest stoljea nae ere na podruju (teh
nologije. Iako staro kinesko inovniko drutvo p tehni
kom stvaralatvu nije bilo doraslo evropskom u doba rene
sanse, eno je bilo mnogo uspjenije od evropskog feudalizma
ili helenistikoga robovlasnikog drutva koje mu je pretho
dilo. Iz Kine su dole stvari kao to je najsavrenija konjiska
orma, tkalaki stan, kormilo na krmenoj statvi, prva kibernetika naprava, prvi tip vakdinacije, pa ak i tako jedno
stavna naprava kao to su take. Sve su ove stvari dole s
Istoka na Zapad, a ne vice versa. Paradoksalno je da je up
ravo onaj narod koji je zapravo savladao (teko umijee li
jevanja eljeza trinaest stoljea prije Zapada, samom priro
dom svoga drutva, ako je moja dijagnoza tona, bio spri
jeen da ostvari, kao to je to uinila Evropa na poetku
renesanse i uspona kapitalizma, drutveno stanje u kojem bi
eljezo postalo osnova prve jedinstvene svjetske civilizaci
je. Znamo da je lijevano eljezo prije X IV stoljea u Evro
pi bilo neuobiajeno. Povremeno su ga znali proizvesti Rim
ljani, ali u Kiini se ono naveliko primjenjivalo ve u I st. pr.
n. e. U Kini je to zapravo bila drevna vjetina. Isto moemo
rei i za eljezno ralo, koje je takoer dolo s Istoka na Za
pad, kao i za odgrnjau na plugu. Kinezi su je prvi upotre
bljavali. Sve je nabrojeno poteklo iz drutva koje nije mo
glo dostii visok stupanj metalurgije kakav susreemo u kas
nijim evropskim drutvima.
Upitamo li tko je prvi shvatio ovu razliku izmeu azij
skog i zapadnog drutva, odgovor bi bio Franois Bernier,
francuski putnik i lijenik jednog od posljednjih mogulskih
careva Aurangzeba. Njegova je knjiga izuzetna. Imao sam
sreu da jedan primjerak te knjige pronaem u Kalkuti i
uvijek u se sjeati s kakvim sam je uzbuenjem itao. Na
pisana je 1670. g. i u njoj se postavlja pitanje da li je za
dravu prednost ili nedostatak ako kralj posjeduje svu ze
mlju i ne postoje m eum i tuum kao kod nas. Autor je zajk-

172

ljuio da ovakav tiip drutva koji nazivamo azijskim birokra

tizmom teti zemlji. Bernier govori o drutvenoj situaciji
koja bi odgovarala mandarinatu. Sistem u Indiji nije tono
odgovarao mandarinatu, ali to je ipak bio siistem dravne
slube s nenasljednim inovnitvom koje su imenovali mogulski carevi.
Mogli bismo rei da azijiski birokratizam nije svojstven
samo istonoj Aziji. Tu je jo i sloeno pitanje islamskog
drutva i znanosti. Kao to je dobro poznato, arapska je zna
nost bila etiri stotine godina znatno ispred evropske. ini
se da je ranije islamsko drutvo bilo zaista izrazito trgova
ko. Sam Muhamed upuuje mnogo pohvalnih rijei trgov
cima, a tek nekoliko ratarima, dok bi se arapski gradovi i
naselja na rubu pustinje mogli smatrati trgovakim, a pusti
nja bi bila umjesto mora. Nakon osvajakih pohoda, kada je
sjedite kalifata premjeteno u Bagdad, nastojao se potpuni
je organizirati dravni mehanizam i uvesti sloeniji inovni
ki aparat, slian onom to je ranije postojao u Perziji i bli
i kineskom sistemu. Tako je moda ono to je zapoelo u
islamskoj civilizaciji kao trgovaka kultura dobilo svoj inov
niki zavretak, pa je moda u tome razlog pada arapskog
drutva, naroito arapske znanosti i tehnologije. Ali to je ve
druga pria.

173

Znanost i drutvo
na Istoku i Zapadu*
Kad sam oko 1938. prvi put pomislio
da napiem sistematsku, objektivnu i mjerovnu raspravu o
povijesti znanosti, znanstvene misli i tehnologije na podru
ju kineske kulture, smatrao sam da je osnovni problem do
znati zato se moderna znanost nije razvila u kineskoj (ili
indijskoj) civilizaciji, nego samo u Evropi. Kako su godine
prolazile li kad sam poeo konano stjecati uvid u kinesku
znanost i drutvo, doao sam do zakljuka da postoji i dru
go, barem jednako vano pitanje: zato je kineska civiliza
cija u razdoblju od I st. pr. n. e. do X V st. . e. bila mnogo
djelotvornija od zapadne civilizacije u primjeni ljudskog
znanja o prirodi za praktine ljudske potrebe.
Sada vjerujem da se odgovor na sva ova pitanja nala
zi ponajprije u drutvenoj, intelektualnoj i ekonomskoj stru
kturi tih razliitih civilizacija. Usporedba izmeu Kine i Ev
rope posebno je pouna, mogli biismo rei kao eksperiment
za laboratorijskim stolom, jer sloeni faktor klimatskih uv
jeta ovdje ne postoji Openito govorei, kineska je klima vr
lo slina evropskoj. Nitko ne moe rei (kao to se to tvrdilo
za Indiju) da je njezina izuzetno vrua klima sprijeila raz
vitak moderne prirodne znanosti.1 Nisam sklon da vjeru
jem u valjanost ove tvrdnje o indijskoj kulturi, iako su pri
rodni, geografski i klimatski uvjeti, bez sumnje, imali ve
liku ulogu u razvitku posebnih znaajki raznih civilizacija.
*
Piivi put o b ja v lje n o u iSveslfou p osv een om B em a k i (L o n d o n , 1964), zatim
u S cien ce and S ociety, 1964 , 28, 385 6 u C entaurusu, 1964, 10, 1174.
1
ViMi d jela E. H im tm gtona, n a primujer, M ainsprings o f C ivilisation, N ew
Y o rk , 1945.

174

injenica je> meutim, da se to ni u kom sluaju ne moe

tvrditi za Kinu.
Ve od poetka sam sumnjao u vrijednost onih fiziko-antropolokih ili rasno-duhovnih faktora, koji su za
dovoljili mnoge povjesniare. Sve to sam iskusio u toku
prolih trideset godina od mog prvog usreta s kineskim pri
jateljima i kolegama, samo me je uvjerilo u opravdanost
moje sumnje. Moji sugovornici su pokazali da su potpuno
di nostra qua'lit, kako je to Andra Corsalis rekao u svom
pismu kui prije toliko stoljea. Vjerujem da se velike po
vijesne razlike meu narodima mogu objasniti sociolokom
studijom i da e to jednog dana biti uinjeno. to vie ula
zim u povijesne pojedinosti raznih dostignua kineske zna
nosti i tehnologije, prije nego to su se one, kao i druge ri
jeke etnikih kultura, ulile u more moderne znanosti, to sam
vie uvjeren da je prodor, koji se dogodio samo u Evropi,
bio vezan za posebne drutvene, intelektualne i ekonomske
uvjete koji su tamo vladali u doba renesanse. To to do nje
ga nije dolo na Istoku ne moe se nikako itumaiti manjkavo
stima kineskog uma ili kineske intelektualne i filozofske tra
dicije. Ona se na mnoge naine mnogo vie podudarala s mo
dernom znanosti nego to je to bilo sluaj is kranskim svje
tonazorom. Ovakvo stajalite moe, ali ne mora biti marksis
tiko. U mom sluaju ono se zasniva na iivotnom i naunom
osobnom iskustvu.
Sa stajalita povijesti znanosti moramo nastojati uoiti,
s jedne strane, bitne razlike izmeu aristokratskoga vojnog
feudalizma Evrope, odakle je proizaao trgovaki, a zatim
industrijski kapitalizam, zajedno s renesansom i reformacijom i, s druge strane, onih drugih vrsta feudalizma (ako je
zaista bila rije o feudalizmu) svojstvenih srednjovjekovnoj
Aziji. S istog stajalita moramo pronai neto to bi bilo
dovoljno razliito od onoga to je postojalo u Evropi da nam
pomogne pri rjeavanju naeg problema. Zbog toga nikad
nisam bio naklonjen onoj drugoj struji marksistike misli
koja trai krutu i jedinstvenu formulu za stadije drutvenog
razvitka kroz koje su morale proi sve civilizacije.*
Prvobitna zajednica, taj najraniji stadij, jest pojam koji
je izazvao mnoge rasprave. Iako je veina zapadnih antropo
loga i arheologa (uz neke istaknute izuzetke kao to je V. Gor
don Childe), openito odbacia takvu fazu, uvijek mi se inilo
nadasve razumno vjerovati u jedno stanje drutva prije klas
*
0 to m ipitounjiu v. n iz rasprava iu itematslkom b ro ju a so p isa M arksizam
u svetu, for. 7, ( Komuimtj Beoigrad, 1980. (oip. \).

175

nog raslojavanja. Prouavajui drevno kinesko drutvo, to

sam stanje esto i dovoljno jasno nazirao u magli prolosti.
Ni na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, nema veih teko
a u tumaenju, iako tu, naravno, nailazimo na obilje vrlo slo
enih pojedinosti, pa jo mnogo toga treba istraiti. Jo nam
uvijek izmiu tone veze izmeu drutveno-ekonomskih pro
mjena i razvitka moderne znanosti, koji se sastoji u primje
ni matematikih hipoteza i u sustavnim eksperimentalnim
istraivanjima prirodnih pojava. Svi povjesniari, bez obzi
ra na njihove predrasude i sklonosti prema pojedinim teori
jama, moraju se sloiti da je do razvitka moderne znanosti
dolo pari passu s renesansom, reformacijom i razvitkom
kapitalizma.2 Teko je odrediti koje su te uske veze izmeu
drutvenih i ekonomskih promjena s jedne strane i uspjeha
nove ili eksperimentalne znanosti s druge strane. Mnogo
toga moglo bi se o tome rei, na primjer, o 'izuzetno vanoj
ulozi vrhunskog zanata i o injenici da su ga prihvatili
ueni ljudi toga doba,3 ali za to nema mjesta u ovom eseju.
Za nas je bitna injenica da je do razvitka moderne znano
sti dolo samo u Evropi i nigdje drugdje.
Usporedimo li poloaj Evrope s poloajem Kine, najvei
i najtei problemi jesu: a) koliko se i na koji nain kineski
srednjovjekovni feudalizam (ako ga tako moemo nazvati)
razlikovao od evropskog feudalizma; b) je li u Kini (ili uo
stalom u Indiji) ikad postojalo robovlasniko drutvo slino
onom u staroj Grkoj ili Rimu? Pitanje se oito ne sastoji
samo u tome je li ropstvo kao institucija uope postojalo,
to je problem za sebe, ve je Ii se drutvo ikad na njemu
zasnivalo.
U mladosti, kad sam jo radio kao biokemiar, bio sam
pod jakim utjecajem knjige Wirtschaft und Gesellscfiaft Chi
nas (Privreda i drutvo Kine), Karla A. Wittfogela, koju je
2 P itan je piovdijeane uzronostd o v d je j e velik 'kamen sp otica n ja .za o n e k o ji
h istoriog ra fiji p rilaze u naimjjeiri d a isve Objasne unultrasmjmi razlazim a. (Slutei
ekon om sk i detetnminizam u svakoj fo rm u la ciji, o n i u p o rn o tvrde d a znanstvena
revolu cija , k a o p rije svega rev olu cija znanstvenih id eja , iniilje m ogla p-mizaii
iz nekoga drugog drutvenog p ok reta k a o to j e re fo ra ia cija ali u s p o n kap ita
lizm a. M oda b ism o se piruvremeno m ogli z ad ov oljiti s izra zom k a o maraskidilvo
vezana za . . . Interaalisiti k a o d a su u osn ovi m anibe-jci. O n i n e p rizn a ju :da
znanstvenici, ima'ju triljela, d& je d u ii pilju, i da ive drutvenim ivotom poput
ostalih lijudd Ite da se isusreu s lju d sk im p rob lem im a , niti su v o ljn i da im d o
puste p od sv jesn e mislii.
3 Ovaj je faktor n a ro ito naglaavao i razrad io E dgar Ziilsel. N jegovu va
nost n ed avn o j e p riz n a o melevaiKst A. C. C rom bie, k o je g n itk o n e m o e nazva
ti martksdlsitam, The R elev a n ce o f th e M id dle Ages in th e S cien tific M ov em en t u
Perspectives iin Mediiaeval Hiistory, . F. B rew F. S. Lear, C hicago, 1963, str.
35. Vili taikoer njegov u ra sp rav u Q u antification in M ediaeval P h ysics, u Q uan
tification, ed . H. W oolf, Indiianaipoilis, ,1961, str. 13.

176

napisao kao vie ili manje ortodoksan marksist u prethitlerovskoj Njemakoj.4 Wittfogel je nastojao razviti koncepci
ju o azijskom birokratizmu ili inovnikom feudalizmu,
kako ga nazivaju neki kineski povjesniari, to sam kasnije
otkrio. Ova koncepcija ima svoj poetak u djelima
i Engelsa, koji su je djelomice temeljili na opaanjima Fran
cuza Franoisa Berniera (XVII st.), lijenika mogulskog ca
ra Aurangzeba u Indiji.5 Marx i Engels su govorili o azij
skom nainu proizvodnje. Kako su definirali taj pojam u
raznim etapama svoga rada i kako ga moemo ili trebamo
definirati danas, ponovno je predmet ivih rasprava u goto
vo svakoj zemlji. Riije je o razvoju dravnog aparata, u os
novi birokratskog karaktera, kojim upravlja nenasljedna eli
ta i koji se temelji na velikom broju relativno autonomnih
seljakih zajednica. Ove zajednice zadrale su jo mnoge ple
menske znaajke, a podjela rada, kao to je podjela izmeu
zemljoradnje i industrije, tek je u zaetku lili uope ne po
stoji. Osnovni oblik eksploatacije u ovoj vrsti drutva sas
tojao se od ubiranja poreza za centraliziranu dravu, to jest,
za kraljevski ili carski dvor i mnotvo njegoviih inovnika.
Takav dravni aparat imao je, naravno, dvostruko opravda
nje: s jedne strane je organizirao obranu cijelog podruja
(bila to drevna feudalna drava ili kasnije, cijelo (kinesko
carstvo), a s druge je strane organfizirao izgradnju i odra
vanje javnih radova. Moemo bez oklijevanja rei da je u to
ku kineske povijesti ova posljednja uloga bila vanija od pr
ve. To je bilo ono to je Wiittfogel, izmeu ostalog, uoio.
Topografija zemlje, kao i potrebe poljoprivrede nametnule
su od poetka izvoenje niza vodograevnih radova radi a)
ouvanja rijenih korita i zatite od poplava; b) koritenja
vode za natapanje, naroito za uzgoj rie; c) razvitka veli
ke mree kanala kojima se ito za porez doprema u sabirne
itnice, a zatim dalje u prijestolnicu. Sve je to, osim plaa
nja poreza, zahtijevalo i organizaciju rada u obliku tlake.
Moglo bi se rei da su jedine dunosti, to su relativno auto
nomne seljake zajednice imale prema dravi, bile plaanje
poreza li davanje radne snage za javne radove kad se to tra4 Leipzig, 1931. T a k o er sam m n ogo nauno iz d ra g ocjen e k n jig e H elknuta
W ilhekna, sina velik og sin ologa iRilchanda W ilhelm a, G eselschaft und Staat in
China, Beiiping, 1944. teta da j e d o o v o g nemairksisttikog d je la ta k o te k o d o i
i d a nikad milje p rev ed en o n a engleski.
5 T he H istory o f th e L ate R volu tion o j th e E m p ire o j the Great M ogul,
prvi pult ojbjavljen o n a fra n cu sk om , Pariiz, 11671; i zatim m n og o jputa ob ja v ljiv a n o ,
v . na p rim jer, D ass, Calcutta, '1909. "Vidi p ozn a to M arxovo p ism o E ngelsu, 2.
lip n ja 1853.

12 K ineska znanost i Zapad

177

Slika 40. Kineska siilka ustave na kanalu (Hfjefvo d o lje ). laJko takve ustajve za
reguLiiranije n iv oa ivode /potjeu najikasniije 'iz d oba d inastije Han (1 s t .) , n jih o v e
slike ni tradifcdonalnom sitIlu v r lo isu m a lob rojn e, iNa o v a j slici vidii se ustaiva
na kanalu, tip gred n e hran e, p o re d Wiuta S ia '(H ram o d p et pajgoda), zapadno
o d Beijiinga. T o ije ikanail k oji je op sk rb ljiv a o ivodom gorn je, najisijevemje .dije
love V elikog kanala, C rte (je lUizet iiz d je la W anyan Lijnqinga, H on g X u e Yin
Yuan Tu Ji ( Ilustriran i p rika z stvari to siu m i se m ora le d o g o d iti tu iivotu),
1843. R ep rod ucirao B aylin.

ilo od njih.6 Osim toga, dravna birokracija preuzela je du

nost cjelokupne organizacije proizvodnje, to jest voenje
ope poljoprivredne politike. Zbog toga se dravni aparat
ovakvog tipa drutva danas zove visoka privredna uprava.
Samo u Kini moemo meu drevnim funkcionarima nai ta
kve kao to su sikong, situ i sinong (upravitelji radnih masa,
za graevinske radove i za poljoprivredu). Ne smijemo za
boraviti ni to da je nacionalizacija proizvodnje soli i elje
za (jedinih roba koje su se morale prevoziti jer se nisu mo
gle svuda proizvesti) bila prvi put predloena u V st. pr. n.
e., a potpuno provedena u praksi u II. st. n. e. U razdoblju
6
Danas ta dbaveza n e p oa tq ji, rad je p la e n p o ra d n om danu prem a
cijenam a uobiajenim , .u kom uni. Poisao obaivljajiu selja ci ikad nem a p o ljo p riv re d
nih radova. (A . L. S tron g, L etter fro m China, 1964, 'hr. 15), O v o n a e lo ra cio
nalnog i m aksim alnog koriten ja Ijn d ske radne snage pozmajto je u kineskoj ipovijesti1 v e viie o d d v ije tisu e goiiima. Jedna o d ifunikcija viisoike 'privredne
uprave bala je upravo p rim jen a o v o g naela.

178

dinastije Han postojala je takoer Dravna uprava za fer

mentirana pia. Nalazimo jo i mnoge sline primjere gdje
su razne grane proizvodnje bile pod inovnikom upravom
u toku niza dinastija.7
Pogledamo li ovu situaciju izbliza, doi e na vidjelo
razni drugi aspekti. Na primjer, seljaka proizvodnja nije bi
la pod privatnim nadzorom ili u privatnom vlasnitvu, nego
pod javnom kontrolom i teoretski je sva zemlja u cijelom car
stvu pripadala samo caru i nikomu drugom. U poetku je pos
tojalo neto slino zemljinom posjedu to su ga vrsto dra
le pojedine obitelji. Ta se institucija, meutim, u Kini nikad
nije razvila tako da bi se mogla usporediti s feudalnim lenskim posjedima Zapada, jer kinesko drutvo nije zadralo
pravo primogeniture. Stoga su svi zemljini posjedi morali
biti razdijeljeni svaki put nakon smrti glave obitelji. Gradovi
su namjerno stvarani kao vorita administrativne mree
iako su, bez sumnje, vrlo esto teili da izrastu u trgovaka
sredita. Svaki je grad bio utvren, a njime je, u ime prin
ca ili cara, upravljao civilni guverner i vojni zapovjednik.
Budui da je u kineskom drutvu privredna funkcija bila
mnogo vanija od vojne, ne zauuje to je guverner naje
e bio mnogo tovanija linost od zapovjednika garnizona.
I naposljetku robovi u Kini nisu bili koriteni u poljopriv
rednoj proizvodnji, a vrlo malo u industriji. Stoljeima je
ropstvo bilo domaeg karaktera ili, kako bi neki rekli, pa
trijarhalnog karaktera.8
U kasnijim, vrlo razvijenim oblicima, kakve u Kini na
lazimo u doba dinastije Tang ili Song azijski nain proiz
vodnje razvio se u drutveni sistem koji je, zapravo bio
birokratski, a ne vojno-aristokratski, iako je u osnovi bio
feudalan u uem smislu te rijei, jer se osnivao na poljo
privrednoj eksploataciji.9 Gotovo je nemogue dovoljno is
taknuti dubinu graanskog ethosa u kineskoj povijesti. Car
ska se volja nije izvravala preko hijerarhije vazala, nego pu
tem vrlo sloene dravne slube poznate Zapadu pod imenom
mandarinat. Nije se zasnivala na principu nasljea, nego se
sa svakom generacijom popunjavala inovim ljudima. U to
ku mog tridesetogodinjeg prouavanja kineske kulture ova
7
Vldi: H. F. Schturrnarm, The E con om ie S tru ctu re o f th e Yuan Dynasty,
Cam bridge, Maiss., 1956, s tr . 146.
'
'
_ a Vrdi: F. T kei, Die F orm eo der Chm esisehen patraarchalis'ohen Skilaverei iln d er Chiou-Zelit, m O puscuia E thn ologica M em oria e Lud ovici B ir Sacra,
B udapest, 1959, str. 291.
9
T o ne znai d a u sred n jem vjjjefku zanaitstvo i trgovima nisu bdiM. razvi
ja m . N aprotiv, n a roito za ju n e idmastije S o n g u X I I i X I I I st. on i siu d o
ivljavali taikav p rocv a t d a ije u p ra v o opstanak tipin ih biroikmatsMh b lik a o n o
to iznenauje.

179

mi je predodba pomogla da shvatim kinesko drutvo vie

nego bilo to drugo.
Mislim da u s vie pojedinosti moi pokazati zato je
azijski birokratski feudalizam u poetku bio sklon razvo
ju znanja o prirodi i njegovoj primjeni u tehnologiji za do
brobit ovjeanstva, dok je kasnije spreavao razvitak mo
dernog kapitalizma i moderne znanosti, za razliku od dru
gog oblika feudalizma u Evropi, koji ga je poticao istodob
no propadajui i stvarajui novi drutveni sloj trgovce.
Drutveno ureenje u kojem bi prevlast imali trgovci nije
nikad moglo nastati u kineskoj civilizaciji, jer je osnovna
koncepcija mandarinata bila suprotna ne samo principima
nasljednog aristokratskog feudalizma, nego i sustavu vri
jednosti bogatih trgovaca. U kineskom drutvu je, bez sum
nje, postojala akumulacija kapitala, ali njegovo stalno ulaga
nje u industrijsku proizvodnju neprestano su spreavali ue
ni birokrati, kao i svaku drugu drutvenu akciju koja bi mo
gla ugroziti njihovu nadmo. Zato trgovake gilde u Kini ni
kad nisu ni izdaleka dostigle onaj poloaj i mo to su je
imale trgovake gilde gradova drava evropske civilizacije.
Rekao bih da je drutveni i privredni sistem srednjo
vjekovne Kine bio u mnogo emu mnogo racionalniji od sis
tema srednjovjekovne Evrope. Sistem dravnih ispita za ula
zak u dravnu slubu (ve u II st. pr. n. e.) i vrlo stara prak
sa preporuivanja izuzetnog talenta, omoguili su mandarinatu da okupi najbolje mozgove nacije (a nacija se sa
stojala od cijelog potkontinenta) u toku dvije itisue godina.10
To je potpuno suprotno od onog to susreemo u Evropi
gdje nije bilo posebno vjerojatno da e se najbolji mozgo
vi pojaviti upravo u obiteljima feudalaca, a jo manje da
e se pojaviti unutar jo ue skupine tj. meu najstarijim
sinovima feudalaca. Neke birokratske osobine postojale su
u ranom razdoblju evropskog srednjovjekovnog drutva. Na
primjer, sluba grofova, institucija iz koje se kasnije raz
vila sluba lorda namjesnika, kao i vrlo est obiaj imeno
vanja biskupa i pripadnika klera za slubu u kraljevoj ad
ministraciji. Ali sve je to bilo daleko od sustavnog korite
nja za inovniku slubu, to j e u kineskom sistemu potpuno
dolazilo do izraaja.
Ne samo da je administrativni talent bio istican i nje
gova uloga priznata, nego su konfucijanski ethos i ideal bili
10
O ovom e govori zan im ljiv a rasprava: Lu GweD jen and J. N eedham ,
Chima and the O rigm o f (Qualfyimg) Exam m ations ie M ed icin e , P roc. R oy.
S oc. M ed. 4963 , 56, 63.
'

180

Slika 41. Crte iz kasnijeg ra z d ob lja d in a stije Qiing ilustrira reeniau

(P ovijesn a klasilka), IIX st. p r . . e .: A ko vladar [pozna lju d e, m udar
odabrati Oprave) lju d e za slu bu. (p ogla vlje G ao Y a oroo u Shujing
Legendarni ca r S hun p rika zan je sa s v o jo m o s m o rico m d obrohotnih
(k a i) i o s m o r ic o m asnih zam jenika milnistara (yu a n ).

u Shujing
j e i m o e
T u sh u o).
m in istara

181

toliko moni ida su predstavnici onih koji nisu pripadah sta

leu uenih ljudii bili svjesni svoga nieg poloaja u opem
poretku. Kad sam o tome nedavno odrao predavanje jed
nom sveuilinom drutvu, netko je postavio izvanredno pi
tanje: Kako to da je vojska pristala na podreenost gra
anskim slubenicima u toku cijele kineske povijesti? Uosta
lom, mo maa bila je presudna u drugim civilizacijama.
Tog trenutka palo mi je na pamet da je birokracija bila nosi
lac carske karizme,11 da je pisana rije imala karakter svetosti
(kad sam prvi put bio u Kini, u svakom hramu mogle su se
jo uvijek vidjeti pei za asnu kremaciju svakog komada
papira na kojem su bile napiisane rijei), te da meu Kine
zima vlada uvjerenje da ma moe stei, ali samo logos moe
zadrati. Poznata je pria o prvom caru dinastije Han koji
nije trpio zamrene obrede to su ih njegovi pratioci filozofi
propisali za dvor, dok mu jedan od njih nije rekao: Osvojili
ste carstvo na konju, ali na konju neete uspjeti njime up
ravljati. Nakon toga bilo je dozvoljeno da se rituali i obre
di odvijaju u svoj svojoj liturgijskoj velianstvenosti.12 U
staro doba kineski je voa esto bio vaan inovnik, a ujedno
i general, a za psihologiju vojnika, bilo je znaajno da su sa
mi jasno priznavali svoj podreeni poloaj u drutvu. Vrlo
su esto bili iz redova onih koji u graanskom ivotu nisu
uspjeli. Naravno, sila je bila pribjeite, bila je posljednja
sankcija, kao i u svim drutvima, pitanje je samo bilo ko
ja sila, moralna lili samo fizika? Kinezi su duboko vjerova
li da je samo moralna sila trajna i da jedino ona moe sau
vati ono to fizika sila moe stei.
Prvenstvo govorene i pisane rijei u kineskom drutvu
moe se moda objasniti tehnikim faktorima. Ve smo
pokazali da je u staro doba razvitak ofenzivnih oruja (kao
to je samostrel) uvelike nadmaio razvitak obrambenog ok
lopa. Poznati su nam brojni sluajevi da je puanin ili se
ljak naoruan samostrelom ubio feudalca situacija sas
vim drukija od one u srednjovjekovnoj Evropi gdje je te
ko naoruan vitez bio u povlatenom poloaju. Vjerojatno
su zbog toga konfucijevci nastojali na uvjeravanju. Kinezi
bijahu vigovoi, a vigovci ne primjenjuju silu ve obrazla
u.* Kineskog se seljaka nije moglo tjerati da se boni za ob
ranu granice svoje drave, prije ujedinjenja carstva, jer bi
on mogao najprije ubiti svog kneza. Ali, ako su ga uvjerili
* N eedham usp ore u je K in eze s b ritan skim liberalim a (o p . \ ).
11 Tireiba dodatii i> visok e m ora ln e vriije-inosti Ikonfucijaoiizma to isu u toku
stoljea uiveMke uitjecaile n a pirtijpadnilke mainarLnaita.
12 V idi: SCC, svezak I J str. 103.

182

SMlka 42. Izraivai saimoistrela u sivoj o j radioniai. Iihistraaija iz p rvog izdanja

Tiangong K aiw u,god in e. U prvom [platnu ne ispitiivainije sam ostrela (mi
traljeza. Ovaj ise izum poiasvio iu E vropi. U natpiisiu se kae ida magaizin
sadiri d eset strelica lcoje se od a ilju fcroz o tv o r na p red n jem diijekt, a sva)ka
automatski, d olazi u p oloa j (napinjanjem huka.

183

filozofi, bilo rodoljubi ili sofisti, da je potrebno boriti se za

tu dravu, ili, kasnije, za carstvo, tada bi marirao. To ob
janjava prisutnost onog to bismo mogli nazvati propagan
da (ne nuno u pogrdnom smislu) u kineskim klasinim i
povijesnim tekstovima neka vrsta predrasude koju pov
jesniar mora imati na umu. U tome Kina nije bila izuzetak.
Rije je, naravno, o opepoznatoj pojavi, koju je opazio Jo
sip od Gibbona, ali sinolog mora uvijek na to paziti, jer je to
bio dfaut de la qualit civiliziranog graanina.
S tim u veri spomenimo jo jednu zanimljivu injenicu:
Kinez je uvijek bio ponajprije ratar i nije se bavio ni uz
gojem ivotinja, ni moreplovstvom.13 Ova dva zanimanja po
tiu kako na pretjerano zapovijedanje, tako i na pokornost.
Govedar ili pastir goni svoje ivotinje; kapetan broda izdaje
svojoj posadi nareenja o kojima ovisi ivot svih ljudi na
brodu; ratar, kad je jednom uinio sve to je potrebno za
ljetinu, mora samo ekati. Poznata parabola u kineskoj filo
zofskoj knjievnosti ismijava ovjeka iz vremena dinastije
Song koji je bio nezadovoljan sporim rastom svojih biljaka i
poeo ih potezati da im pomogne rasti.14 Sila je, dakle, uvi
jek bila smatrana pogrenim nainom djelovanja. Ispravan
put bilo je uvijek graansko uvjeravanje, a ne vojna mo.
I sve to bi se moglo rei o poloaju vojnika nasuprot dr
avnom inovniku vrijedi mutatis mutandis i za trgovca.
Bogatstvo kao takvo nije bilo cijenjeno. Ono nije imalo du
hovnu snagu. Moglo je pruiti udobnost, ali ne i mudrost, a
u Kini je obilje donosilo razmjerno malo ugleda. elja sva
kog trgovakog sina bila je da postane ueni ovjek, da po
loi carski ispit i da se uspne u redove visokih inovnika. I
tako se sistem obnavljao u toku deset tisua generacija. ini
mi se da jo i danas ivi, iako, oito, na vioj razini: zar par
tijski funkcionar, iji poloaj nije ni u kakvoj vezi s njego
vim porijeklom, ne prezire jednako vrijednosti aristokraci
je i vrijednosti stjecanja? Jednom rijei, nije li moda soci
jalizam, kao duh pravde to se ne osniva na vlasti, ve bio
skriven u ljusci kineskog srednjovjekovnog birokrati
zma?15 Moda su osnovne kineske tradicije bolje prilagoene
suradnji u svjetskoj znanstvenoj zajednici od evropskih.
13 Mdlsldtm d a je ovu su p rotn ost p rvi /u oio A nd r Hauidnooairt.
V idi: SCC, svezak I I , str. 576.
15
Srednjovjekovna je m an d arin at, naravno, b io d io sistem a eksp loatacije,
kao to su feudalni' i kajpitailistiki isistem na Z ap ad u, ali Ikao nenasiljjedna elta
on se su p rotstavljao aristrokratslkom i trgovakom macinu ivota. V idi: C.
Bramdt, B. Schwarltz and J. K . Fainfoaink, A D ocw n en ta ry H istory o j C hinese
C om m unism , C am bridge, M a ss., 1952, i J. N eedham , The Past im C h m a s P r
sent, u W ithin th e F ou r Seas, L o o d o n , 1969.

184

Izmeu 1920. i 1932. godine u Sovjetskom Savezu se mno

go raspravljalo o tome to je Marx mislio pod azijskim na
inom proizvodnje. Zapad je o tome vrlo malo znao, jer
tekstovi nisu nikad bili prevedeni. Ako jo postoje izvjetaji
o tim raspravama, bilo bi ih poeljno prevesti i objaviti na
Zapadu. Premda nikad nismo mogli prouiti rezultate tih
rasprava, moemo pretpostaviti da su prevladali oni koji su
se protivili bilo kakvim izmjenama standardnog redoslijeda:
prvobitna zajednica, robovlasnitvo, feudalizam, kapitalizam,
socijalizam. Bez sumnje je klima dogmatizma, to je pre
vladala u drutvenim znanostima za vrijeme kulta linosti,
utjecala na situaciju.16
Danas mlai pisci upozoravaju na veliku nedoumicu u
kojoj se nalaze engleski marksisti, jer je termin feudalizam
izgubio svako znaenje.17 Oito je, kau oni, drutveno-ekonomski stadij koji istodobno odgovara dananjem Ruanda-Urundiju i Francuskoj iz 1788. godine, ili Kini iz 1900. go
dine i normanskoj Engleskoj, u opasnosti da izgubi svaku
karakteristinost kojom bi se koristila analiza... Podvrste
su prijeko potrebne. Zanimljivo je da ovi teoretiari kao da
ne znaju mnogo o originalnim pogledima i Engelsa.
Azijski nain, kae jedan od njih, utke je izaao iz upo
trebe ve odavno.18 Isti pisac, meutim, vrlo dobro posta
vlja pitanje o zaustavljenom razvitku nekih azijskih i afri
kih drutava. On predlae rehabilitaciju Marxova 'azijskog
naina, ili ak nekoliko naima da bi se omoguilo pravlje
nje razlike u nomenklaturi izmeu regionalnih varijacija.
Upotreba (termina protofeudalan (koji sam, mislim, sm
uveo) 'takoer je preporuljiva za osnovni stadij koji se za
tim razvio na razne naine.
Pri svakoj pojavi Wittfogelova imena u dananjim ra
dovima marksista, o njemu se uvijek govori s averzijom.
Wdttfogel je za vrijeme Hitlera emigrirao u Ameriku gdje jo
uvijek radi. Niz godina naveliko je vitlao tomahavkom u
hladnom ratu intelektualaca. Orii pisci koji njegovu nedavno
izalu knjigu Oriental Despotism (Istonjaki despotizam)19
16 U triku niduih desetljea ruskfi smolozl su napisali brojme dstalkimite iso^
cio Loske stuiijje o azijsk im !kulturam a, ali su ipak izbjegavali pojam azijski
nain proizvodn je.

17 J.\ S im on , M arxism Today, 1962, 6, (b r . 6 ), 183.

18 J. Sim on, cit. d je lo ,
19 N ew Havem, )1957, (kolji j e nizmeu ostalih, stvari d o n io i J. N eedham ,
S cien ce and S ociety, 1959, 23, 58. M eu m n ogim .kritikama WSttfogelovih id e ja
m oem o spom enu ti zaimmljiivu, Jiedavno ob ja v ljen u studiju Orlana Leea, napi
sanu s (pravnog sltajaiiita, ^Tradiitiionelle iReahtsgeibraiiche und d e r B egriff d.
OrientaMsoher D esp otismuis, Z eitsch r. J. vrgl. R ech tsw iss., 1964, 66, 157.

185

smatraju propagandom uperenom protiv Rusije i Kine (u

njihovoj prolosti i sadanjosti) imaju potpuno pravo. Svaku
zloupotrebu moi u totalitanistikim i drugim drutvima Wiittfogel zapravo eli pripisati samom principu birokratizma.
To to je on postao protivnik ideja to ih podravam ja i za
jedno sa mnom mnogi drugi, nita ne mijenja injenicu da
je on jednom zaista sjajno iznio te iste ideje. Zato cijenim
njegovu prvu knjigu, dok ovu posljednju ne odobravam.
Iako je Wittfogel u tome pretjerao, ne smatram njegovu
teoriju o hidraulikom drutvu u osnovi pogrenom. I ja
vjerujem da su javni radovi (kontrola rijeka, nata
panje i gradnja transportnih kanala) to su se protezali na
velike daljine, uvijek ponovo premoivali granice izmeu
podruja pojedinih feudalnih ili protofeudalnih gospodara.
To je uvjetovalo koncentraciju moi na vrhu, to jest u ruka
ma inovnikog aparata koji se nadvio nad mnotvom malih
zaselaka plemenskih klanova. Mislim da je ova injenica
imala vanu ulogu pri stvaranju kineskog inovnikog fe
udalizma. Predmet povjesniara znanosti i tehnologije narav
no nisu razlike izmeu kineskog i evropskog feudalizma, ali
proizlazi da su bile dovoljno velike (zaista vjerujem da jesu)
kad se njima moe objasniti izostanak kapitalizma i moder
ne znanosti u Kini, koji su se, meutim taiko uspjeno razvili
na Zapadu.
Kad. je rije o inovnitvu, besmisleno mu je pripisati
svako drutveno zlo. Naprotiv, ono je stoljeima bilo velian
stveni instrument drutvene organizacije. Osim toga, ono e
biti s nama, ako ovjeanstvo potraje, jo mnogo stoljea.
Na osnovni problem je humanizacija inovnitva. U socija
lizmu e se njegova organizacijska mo koristiti za dobro
bit svakog pojedinca i svatko e znati, osjeati i vidjeti da
je to tako. Moderno drutvo sve se vie osniva na znanosti
i tehnologiji. S daljnjim razvitkom bit e i vea potreba za
dobro organiziranim inovnitvom. Usporeivati takav sis
tem nakon uspona moderne znanosti s bilo kojim sistemom
koji je postojao prije toga bila bi zabluda. Moderna znanost
dala nam je veliko bogatstvo instrumenata, od telefona do
kompjutora, sredstva kojima se danas i samo danas moe
ostvariti nastojanje za humanizacijom inovnikog aparata.
To nastojanje moe poivati na onom to je u osnovi konfucijanizam, daoizam, revolucionarno kranstvo, kao i marksi
zam.
Termin istonjaki despotizam podsjea naravno na
razmiljanja fiziokrata u Francuskoj X V III stoljea, koji
186

su bili pod jakim utjecajem onoga to ise tada znalo o kine

skoj privredi i drutvenoj strukturi,20 Oni su u tome vidjeli
prosvijeeni despotizam, i divili mu se, a ne mrani i opaki
sistem Wittfogelovih kasnijih matanja. 'Wlittfogelovu kasniju
knjigu nisu dobro primiil-i sinolozi u svijetu,21 jer je autor za
svoje tvrdnje odabirao injenice. Nemogue je, na primjer,
rei, da u srednjovjekovnoj Kini nije postojalo intelektual
no javno mnijenje. Naprotiv, ueni ljudi i ueni inovnica
imali su velik ii utjecajni dio javnosti. Bilo je sluajeva kad
je car mogao zapovijedati, ali inovnitvo mu se nije pokora
valo.22 Teoretski, car je mogao biti apsolutni vladar, ali ono
to se dogaalo u praksi bilo je regulirano davno utvrenim
konvencijama i presudama, stoljetnom konfuoijanskom egzegezom povijesnih tekstova. Kina je uvijek bila jednopartij
ska drava, u njoj je vie od dvije tisue godina vladala
konfucijanska ideologija. Smatram da izraz istonjaki de
spotizam nije opravdan ni s Wittfogelova gledita, kao ni
sa stajaliita fiziokrata, i nikad ga ne upotrebljavam. Teko
prihvaam mnoge starije marksistike nazive, a i ne
ke koji se tek pooinju upotrebljavati. Tako je, na pri
mjer, u nekim tekstovima imaginarni dravni aparat
suprostavljen realnom supstratu nezavisnih seljakih
zaselaka. Ovo mi se ne ini opravdanim, jer je dr
avni aparat bio na svoj nain isto tako stvaran kao i rad
seljaka-zemljoradnika. Nerado upotrebljavam i naziv auto
nomni za seoske zajednice, jer mislim da je to tono samo
unutar vrlo odreenih granica. Potrebno je, dakle, hitno
stvoriti neke potpuno nove strune termine. Bavimo se dru
tvenim stanjima koja su vrlo daleko od onoga to je Zapad
ikad poznavao, pa bih predloio da pri stvaranju tih novfth
strunih izraza iskoristimo moda kineske izraze, radije ne
go da dalje nastojimo na upotrebi rijei grkog i latinskog
porijekla, jer riie je o drutvima koja su bila potpuno raz
liita od naih. Za inovnitvo bismo ovdje mogli upotrijebiti
izraz guanliao. Prikladnija terminologija pomogla bi nam u
razmatranju nekih drugih problema s ovim u vezi. Mislim na
vanu injenicu da je japansko drutvo slinije zapadnoevrop
skom druvu, i da se stoga moderni kapitalizam tamo ranije
razvio. Ovo su ve odavno potvrdili povjesniari, a noviji ra
20 O gav,ari L A. Maiveiric knjizi China a M od e f o r E u rop e, Sam
Antoaicti, Texas, 1946, ikoja u k lju u je p rije v o d dijela, F. Quesnay, L e D esp otism
d e la Chine, Painis, 1967.
21 Viidii, ona. p rim jer, pmlkaz E. G . fPuMeyhlamka >u B ulletin o f th e L ond on
S ch ool o f O riental ana A frican Studies, 1958, 21, 657,
22 V id i: Liiu Tzu-Chien, An Eatrly Song IRefarm er, Fam Ghung-Yen, u Chin ese Thought and In stitu tion s, ed. J. K. Faiiiribank, C hicago, 1957, istr. 105.

187

dovi utvrdili su vrlo tono nain na koji je japanski vojno-aristokratski feudalizam mogao stvoriti kapitalizam, dok ki
nesko inovniko drutvo 'to nije moglo.23
Sada bih rekao nekoliko rijei o robovlasnikom dru
tvu. Na osnovi vlastitog poznavanja kineske arheologije li
knjievnosti, koliko ono moe biti mjerodavno, ne vjerujem
da se kinesko drutvo iikad, ak sni za vrijeme dinastije
Shang, ni potkraj vladavine dinastije Zhou, osnivalo na
ropstvu na isti nain kao mediteranske kulture sa svojim ga
lijama na Sredozemlju i latifundijama po nizinama Italije.
Ovdje se moje miljenje ne podudara s miljenjem nekih
suvremenih kineskih znanstvenika, koji su pod snanim ut
jecajem teorije o tono odreenom nizu razvojnih stadija
drutva, to je marksistika misao istie posljednjih dva
deset ili trideset godina. Rasprava o ovom predmetu jo je
uvijek vrlo iva, a rezultat neizvjestan. U Cambridgeu je pri
je nekoliko godina odran simpozij o ropstvu u razliitim
civilizacijama; svi su sudionici morali prihvatiti tvrdnju da
su se stvarni oblici ropstva u Kini razlikovali od ornih koje
susreemo drugdje. Imajui na umu obaveze prema klanu
i obitelji, malo je vjerojatno da je itko u Kini mogao biti
slobodan u onom smislu koji ta rije ima na Zapadu; s
druge strane (suprotno onom to mnogi vjeruju) ropstvo u
antikom smislu bilo je izrazito malobrojno.24 injenica
je da jo nitko tono ne zna, ni zapadni sinolozi, pa ak ni
kineski znanstvenici, kakav je bio status mnogobrojnih ro
bovskih i polurobovskih skupina razliitih vrsta u razliitim
razdobljima kineske povijesti. Preostalo je jo dosta toga
da se istrai, ali mislim da je ve sada jasno kako u Kini
ropstvo nije bilo ni u ekonomskom ni u politikom smislu
nikad baza cijelog drutva, kao to je to u neko doba bilo
na Zapadu.
Iako je pitanje ropstva kao baze drutva prilino vano,
jer je ono utjecalo na poloaj znanosti i tehnologije kod sta
rih Grka i Rimljana, nije toliko povezano s predmetom mo
ga zanimanja, 'to jest s razvitkom moderne znanosti na Zapa
du u doba kasne renesanse. Ovo pitanje, meutim, moe biti
vrlo vano za uspjeh to ga je kinesko drutvo imalo u pri
23 Vidri, na p rim jer, nedavnu manografiijtu IN. Jaoobsa, The Origin o f M o
d e m Capitalisai and E a stcrn Asia, H on g k on g , 1958, k oja j e tak oer (vrijedna palnie
zb o g o d lin og ikazala. A utor j e vebeniljainsiki s o cio lo g . Ikoji ije n ev je ro ja tn o m (vjeti
nom izbjega o da spom ene im ena IMarxa ti: fin gel sa. O ito se O d s je k za p o w je s t
ekanomnje i O d sjek iza p ovijest zinanoisti u Hongjkongu nalaze u ddvoijenun ipagodatna od b jelok osti.
24 Vfidii: E. G. Pulleyiblaik, T he Oriigiins and Naituire o f Chatte!-Siavery ,icn
China, Journal o f E con om ie and Social H istory o f the O rient, 11958, / , 185,

188

mjeni znanosti o prirodi za dobrobit ovjeanstva u ranijem

razdoblju, u toku prvih etrnaest stoljea nae ere i etiri ili
pet stoljea prije toga. Zanimljivo je, a ujedno i vrlo zna
ajno, da u Kini nije postojalo nita to bli se moglo uspore
diti s koritenjem robovskog rada na mediteranskim galija
ma. Jedro, upotrebljavano na vrlo rafiniran nain, prevla
davalo je na kineskim brodovima ve od najranijih vremena.
Kina ne biljei nikakvu masovnu upotrebu ljudske radne
snage koja bi se mogla usporediti s nainom gradnje u sta
rom Egiptu. Potrebno je naglasiti da do sada jo nikad ni
smo u Kini naili na sluaj odbijanja vanog izuma zbog
straha od pojave nezaposlenosti. Ako je Kina imala radne
snage u izobilju, kao to veina ljudi misli, nije lako (objas
niti zato ponekad taj faktor nije doao do izraaja. U kine
skoj kulturi susreemo ve vrlo rano, mnogo ranije nego u
Evropi, brojne naprave za utedu radne snage. Kao primjer
mogu nam posluiti take, koje Zapad nije poznavao do X III
st., dok su u Kini bile uobiajene u III st., a vjerojatno su
postojale i dvije stotine godina ranije. Kao to inovnikim
aparatom moemo objasniti zato se moderna znanost nije
spontano razvila u kineskoj kulturi, odsutnost masovnog
ropstva mogla bi biti vaan faktor razvitka iste i primije
njene znanosti u Kini.
Ovoga asa, meu mlaim evropskim sociolozima posto
ji iv interes za ponovno razmatranje problema azijskog na
ina proizvodnje.25 On se djelomice javlja zbog vanosti ove
problematike za 'tumaenje afrikih drutava, koja sada iz
laze iiz nerazvijenosti. Nije sigurno da e se uobiajene ogra
niene kategorije mooi na njih primijeniti. Najvei poticaj bio
je moda objavljivanje Marxova teksta (napisanog 1857 1858)
u Moskvi 1939. g. pod naslovom Formen ie der kapitalistischen Produktion vorhergehen (Oblici koji prethode kapita
listikoj proizvodnji). Bila je to neka vrsta pripreme za Ka
pital i ini dio njegovih Grundrisse der Kritik der politischen Okonomie (Osnove kritike politike ekonomije), zbir
ke tekstova ponovno objavljenih u Njemakoj 1952. godine.28*
Velika je teta da Marxov tekst nisu poznavali sudionici ra
sprave u Rusiji u toku dvadesetih i tridesetih godina, jer on
jedini iscrpno i sistematski razlae Marxove ideje o azij
25 Vidi na roito: J. C hesneaux, La M od e d e Prouotioln A siatique: ume
nouvelle tape de la D iscu ssion , E iren e, 1964, k a o i mdkoliifko vniiednih nriloea
u P en se 1964, b r. 114.
26 Dietz, B erlin. engilesTco izdanje.
*
Usp, IK. M a rx F. Engels, Del, tom 19, Prosveta, Beagrad, 1979.
(o p . u r .).

189

skom nainu proizvodnje. Veliko je pitanje jesu li Marx i

Engels smatrali to neim kvalitativno razliitim ili samo
kvantitativno razliitim od klasinih tipova drutva u osta
lom dijelu svijeta. Jo nije jasno jesu li ga smatrah prije
laznim stadijem (iako bi u nekim sluajevima mogao trajati
stoljeima) ili su o birokratizmu razmiljali kao o etvrtom
osnovnom tipu drutva. Je li azijski nain proizvodnje bio
samo varijacija klasinog feudalizma? Neki kineski povjesni
ari su ga, bez sumnje, smatrali posebnim tipom feudalizma.
Ponekad se, meutim, ini da Marx i Engels o njemu govore
tako kao da ga smatraju neim kvalitativno razliitim od
robovlasnike ili feudalne proizvodnje. Pitanje je takoer
do koje se mjere koncepcija o birokratskom feudalizmu
moe primijeniti na pretkolumbijsku Ameriku ili druga dru
tva kao to je srednjovjekovni Cejlon (ri Lanka). To je ta
vrsta problema kojoj se Wlittfogel dosta posvetio u posljed
nje vrijeme, ali bez zadovoljavajuih rezultata (Cejlon nije
ni 'spomenut u njegovu kazalu), a mlai sociolozi sada se to
ga prihvaaju sa sasvim drugog stajalita.27
Ne sumnjam da e njihov rad u mnogo emu pridonije
ti mojim istraivanjima o tome kako to da su se kineska zna
nost i tehnologija ve zarana bile razvile, a kasnije su najed
nom zaostale. Ovim podrujem naroito su se bavili moji
francuski prijatelji i kolege, Jean Chesneaux i Andr Haudricourt, ii ono to slijedi osniva se na nekim idejama koje su
mi oni iznijeli. Oito je da se rana nadmo kineske znanosti
i 'tehnologije u toku mnogih stoljea mora dovesti u vezu
sa sloenim, racionaliziranim ii svjesnim mehanizmom dru
tva koje posjeduje osobine azijskog birokratizma. To je
bilo drutvo koje je u osnovi funkcioniralo na uen nain:
vlast je bila u rukama uenih ljudi, a ne vojnih zapovjedni
ka. Centralna vlast oslanjala se dobrim dijelom na automat
sko funkcioniranje seoskih zajednica i openito je nastojala
svoje mijeanje u njihov ivot svesti na najmanju moguu
mjeru. Ve sam govorio o osnovnoj razlici izmeu seljaka-zemljoradnika, s jedne strane i pastira i pomoraca, s druge
strane. Ovu razliku epigramatski izraavaju dva kineska iz
raza wei i wuwei. Wei znai primjenu snage, volje, rijeenosti da stvari, ivotinje, ak i drugi ljudi uine ono to im je
nareeno. Naprotiv, wuwei znai da stvari treba ostaviti na
miru, dopustiti prirodi da ide svojim tokom, nai korist sli27
O C ejlon u (ari Lamiki), g d je su vod ogra evni iradovi b ili zmaiajini
ali nisu dovelii d o stvaran ja mandarini a ta, gov ori E. R. Leatch, Hydraulic Sooi&ty im Ceyiom, Past and P resen t, 1959, b r. 16.

O 'h iim n i,:

190

jeei tok stvari, a ne suprotstavljati mu se, znati se ne mi

jeati. To je bilo geslo daoista u toku stoljea, nenauavana
doktrina, neizreeni proglas.28 Ono je saeto u nadahnutoj
reenici Bertranda Russella poslije injegova putovanja Ki
nom, proizvodnja bez posjedovanja, djelatnost bez afirmaci
je, razvitak bez dominacije.29 Wuwei, ne mijeanje, moe se
u stanovitoj mjeri vrlo dobro primijeniti na samopokretnost pojedinanih seljaka i njihovih seljakih zajednica.
ak i kada je staro azijsko drutvo ustupilo mjesto i
novnikom feudalizmu, ova su shvaanja i dalje ostala vrlo
iva. Kineska politika praksa i vladina uprava uvijek su se
zasnivale na tom nemijeanju, naslijeenom od drevnog azij
skog drutva, i na jednom paru suprotnosti selo-knez. Ta
ko je u toku cijele kineske povijesti najbolji sudac bio onaj
koji se najmanje mijeao u poslove drutva, a isto su tako
klanovi i obitelji uvijek eljeli rijeiti svoje probleme sami
meusobno i izbjei uplitanje suda.30 Vrlo je vjerojatno da
e takvo drutvo biti sklono razmiljanjima o svijetu priro
de. ovjek treba nastojati da to dublje pronikne u mehaniz
me svijeta prirode kako bii iskoristio njegove izvore snage
sa to manje izravnog uplitanja, koristei djelovanje na da
ljinu. Ovakvim inteligentnim razmiljanjima nastojao se po
stii uinak oskudnim sredstvima, to je, naravno, poticalo
na istraivanje prirode iz, u biti, bekonskih razloga. To obja
njava rane uspjehe kao to su seizmograf, lijevanje eljeza
i koritenje/vodene snage.
Zato bi se moglo rei da je takvo shvaanje o lj-udskoj
djelatnosti koja se osniva na nemijeanju bilo prije svega
korisno za razvitak prirodnih znanositi. Sklonost prema dje
lovanju na daljinu, na primjer, utjecala je vrlo rano na
stvaranje valne teorije, na tumaenje plime i oseke, na upo
znavanje odnosa izmeu minerala i biljaka u smislu geobotanike, a i na znanost o magnetizmu. esto se zaboravlja da
je jedna od osnovnih obiljeja velikog prodora moderne zna
nosti u doba Galileija bilo znanje o magnetskoj polarnosti,
deklinaciji itd. Za razliku od euklidske geometrije i ptolemejske astronomije, magnetska znanost je izvanevropskog
porijekla.31 U Evropi se nita o njoj nije znalo sve do kraja
28 V idi: SCC, svezaik I I , str. 564.
29 Vid'i: SCC, svezak I I , str. 164; iz The P rob lem o f China, L ondon , 1922,
stir. 194.
30 0 tamraJfrofi strani ov e p oja v e govora d jelom ice aiutobiog r af ski_ priilkaz. tmog
starog ipnijjatelija, Kiuo Yiu^Shoua, La L un e su r le F leu ve P erle, (Pariz, 1963.
31 V id i: J. N eedham , The Chimese C ontribution to th e D evelopm ent o f
the Matrliiner's Oomipass, S cientia, 1961, 55, I; Actas d e C on gresso Internacion al
d e H istria des D escob rim en tos (Li'sabcm, 1961), sv. I I , str. 311.

191

X II st. i nema sumnje da je prenesena iz Kine gdje je posto

jala mnogo ranije. Ako su Kinezi (pored Babilonaca) bili naj
vei promatrai od svih drevnih naroda, nije li ih na to poti
cao upravo princip nemijeanja utjelovljen u produhovlje
noj daoistikoj poeziji sa svojim simbolom vode i vje
nim enskim.32
Ipak, ako je nemijeanje, kao znaajka odnosa selo-knez, uvjetovalo predodbu o svijetu koja je bila pogodna
za napredak znanosti, ona je itakoer imala i svoja ogranie
nja. Bila je u suprotnosti sa zapadnjakim iotervencionizmom, svojstvenim narodu pastira i moreplovaca. I budui
da nije doputala trgovakom mentalitetu vodeu ulogu u
civilizaciji, nije mogla ni spojiti tehniku vrhunskog zanatstva
s metodama matematikog i logikog razmatranja to su
ga razvili ueni ljudi. Tako u razvitku moderne znanosti ni
je dolo do prijelaza iz da Vimcijeve faze u Galileijevu fazu.
To je vjerojatno bilo nemogue. U srednjovjekovnoj Kini su
stavno se eksperimentiralo mnogo vie nego to su Grci ili
srednjovjekovna Evropa to ikad pokuali. Ali tako dugo dok
je birokratski feudalizam ostajao nepromijenjen, matema
tika se nije mogla zdruiti s empirikim promatranjem pri
rode i eksperimentom te stvoriti neto u osnovi novo. Pret
postavlja se da je eksperiment zahtijevao aktivne interven
cije. Premda je u umjetnosti i zanatstvu to uvijek bilo prih
vaeno, ak vie nego u Evropi, moda mu je u Kini bilo tee
dati filozofsku vrijednost.
Kinesko je srednjovjekovno drutvo na jo jedan nain
veoma pogodovalo razvitku prirodnih znanosti na predrenesansnom stupnju. Tradicionalno kinesko drutvo bilo je po
sve organsko, doista homogeno. Drava je bila odgovorna za
dobro funkcioniranje cijelog drutva, lako je taj zadatak
obavljan uz minimum uplitanja. Prisjetimo se stare definici
je idealnog vladara koji mora samo sjedjati okrenut prema
jugu ii djelovati svojom vrlinom (de) u svlim smjerovima; sa
mim tim dobro e upravljati s deset tisua stvari. Ve smo
nekoliko puta pokazali da je drava pruala veliku pomo
znanstvenim istraivanjima.33 Astronomski opservatoriji, na
primjer, gdje su se biljeila tisuugodinja zapaanja, pripa
dali su dravnoj slubi. Velike enciklopedije, ne samo knji
evne, nego i medicinske i poljoprivredne, izdavale su se o
dravnom troku, a da ne spominjemo i1izvanredne uspjehe
koje su u to doba postigle znanstvene ekspedicije. (Rije je
32 V idi: SCC, svazak I I , str. 57.
V idi: SCC, svezak III, I I I , IV , V I.

192

0 geodetskom mjerenju meridijanskog luka od Indokine do

Mongolije i o ekspediciji koja je trebala nainiti zvjezdanu
kartu june hemisfere do 20-)34 Za razliku od toga, znanost
je u Evropi uvijek bila stvar privatne inicijative, pa je zato
stoljeima zaostajala. Ali ipak, dravna znanost d medicina
u Kini nisu mogle uiniti kvalitativni skok kada je za to
dolo vrijeme, skok to ga je uinila zapadna znanost u X V I
1 poetkom X V II stoljea.
Neki azijski znanstvenici pokazali su nepovjerenje pre
ma ideji o azijskom nainu proizvodnje ili birokratskom
feudalizmu, jer ga poistovjeuju sa stanovitom stagnaci
jom koju po njihovom miljenju vide u povijesti vlastitih
drutava. Tako osjeajui oni pristupaju prolosti i u ime
prava azijskih i afrikih naroda na napredak ele dokazati
da su njihovi preci proli potpuno isite faze razvoja kao i Za
pad, onaj Zapad koji je neko vrijeme njima vladao na tako
odvratan nain. Mislim da je vrlo vano raistiti taj nespo
razum, jer mi se ini da je bezrazlono pretpostaviti a priori
kako su Kina :i druge drevne civilizacije prole potpuno iste
drutvene stadije kao i evropski Zapad. Rije stagnacija se
zapravo nikad nije ni mogla primijeniti na Kinu: bila je to
samo zabluda Zapada. Opi i znanstveni razvitak tradicional
noga kineskog druitva tekao je bez prekida, ga je naglo
nadmaio silan uspon modeme znanosti u Evropi nakon re
nesanse. Kina je bila poput homeostata, mogli bismo rei
kibernetiki sustav, ali nikad nije stagnirala. Nizom primjera
moemo dokazati s apsolutnom vjerojatnou da su osnovna
kineska otkria i izumi bili preneseni u Evropu: znanost o
magnetizmu, ekvatorijalne koordinate, ekvatorijalno montiranje opservacijskih astronomskih instrumenata,35 kvantita
tivna kartografija, tehnologija lijevanja eljeza,36 osnovne
komponente parnog stapnog stroja, kao to je princip dvo
strukog djelovanja klipa i pretvaranje krunog gibanja u uz
duno gibanje i obratno,37 mehaniki sat,38 stremen i najuspje
nija konjska orma, a dane spominjemo barut i sve to je sli
34 Vdni: A. B ear, H o Ping-Yil, _ Lu GweiMDjen, J. iNeesham. E. G. Pitlleyhlank a n d G. I. Thomjpsotn, An Eight-Cen'tUiry IMeridiian l i n e ; -Hsiiing's C ham
o f G n om on s and -the P reh istory o f ithe Mefonic S ystem , V istas in A stron om y,
19611, 4, 3.
35 J. N eedham , The iPeking Q bservatory 1280 an d the D evelopm ent o f
the E quatorial Mounfting, V istas in A stron om y, 1955, 1, 67.
36 Vidii: J. N eedham , The D evelop m en t o f I r o n and S teel Technology in Chi
na, L on d on , 195%.
37 Viiidi m q je p red a va n je posveelno E arlu G reyu na Sveuilitu u _ N ew casteu, 1961, Classical C hm ese 'C ontributions t o Mechaimcal E ngineering, j
m o je p red a va n je u p ovod u istotgadiSnijce N ew com en , T h e iPireiNatal H ista ry o f
the Steam-Enigjme, Trans. N ew co m en S oc., .1962, 35, 3.
38 Vitdi: J. .Needham, W ang Ling and D. J. d e S. Prifce, H ea ven ly C lock w o rk , Camlbriidige, 1960.

13 Kineska znanost i Zapad

193

jedilo nakon toga.39 Ovi brojni izumi i otkria potresli su Ev

ropu, ali su drutveni poredak birokratskog feudalizma u Ki
ni vrlo malo uznemirili. Nestabilnost svojstvena evropskom
drutvu je, dakle, u suprotnosti is homeostatskom ravnote
om u Kini, to je, po mom uvjerenju, proizvod jednog u
osnovi racionalnijeg drutva. Preositaje jo analiza odnosa
drutvenih klasa u Kini i Evropi. Njihovi meusobni sukobi
na Zapadu dovoljno su se prouavali, ali u Kini je problem
bio mnogo tei jer inovnika sluba nije bila nasljedna. To
je, dakle, zadatak za budunost.
U posljednje vrijeme pojavilo se veliko zanimanje znan
stvenika, inenjera, filozofa i orijentalista za povijest zna
nosti i za tehnologije velikih izvanevropskih civilizacija, naro
ito Kine i Indije. Zato povijest kineske i indijske znanosti
ne zanima i povjesniare? Pomanjkanje jezinih i kulturnih
preduvjeta, potrebnih za prouavanje originalnih izvora, sva
kako je prepreka i, naravno, ako nekog ponajprije privlai
znanost X V III i X IX stoljea, tada e njegovu panju zao
kupiti evropska dostignua. Uvjeren sam, meutim, da postojii dublji razlog.
Prouavanje velikih civilizacija u kojima se moderna
znanost i tehnologija nisu spontano razvile, ini se da je ve
zano za drugi problem: kako 'to da je moderna znanost na
stala na evropskom dijelu staroga svijeta, i to na tako silo
vit nain. I zaista. Sto se sjajnijim ine dostignua starih
i srednjovjekovnih azijskih civilizacija, to ovaj problem vi
e uznemiruje. U toku posljednja tri desetljea zapadni po
vjesniari znanosti pokazuju sklonost prema odbacivanju
sociolokih teorija o porijeklu modeme znanosti koje su
prevladavale poetkom stoljea. Tada su te hipoteze, bez
sumnje, bile iznesene u dosta grubom obliku,40 ali sigurno
nije bilo razloga da ih se ne dotjera. Moda su same hipote
ze djelovale pomalo zbunjujue u doba kad se povijest zna
nosti tek morala afirmirati kao pozitivna akademska discipli
na. Veina je povjesniara spremna priznati da znanost ut
39 U svom d jelu M dival T ech n olog y and Social Change, O xford, 1962,
Lynn W hite [je ii'staknuo neke c d raznovrsnih u tjeca ja to su iih ikineski izum i
i lotknia imali ina p red ren esansni svijet.
40 Ovim se p rid jev om n a jee olpilsuje p ozn a to p red a va n je B. H essena On
the S ocial and E conom ie iRooits o f .N ewtons Principta, od r a n o na Internacio
nalnom kongresu o povriijestd znanosti u London u 1931 (p o n o v n o o b ja v lje n o u
S cience at the C ross-roads, L on d on , 1932). O n o je , 'bez sum nje, /bilo iu je d n o
stavnom , a'zravnom O ram w ellovom stilu. Ali v e .est g od in a (kasnije, R. K. M ertom je u s,vojoj m on ografiji S cience, T ech n ology and S o cie ty m Seveteenth-Century Englan, Osiris, 1938, 4, 360 632, p ok a za o m n o g o vie uglaenos't-i i d u
hovne p rofin jen osti. Taikoer m n ogo d u g u jem o ra d ovim a E. Ziilsela, o d ikojih
je nekoliiko ofcavlfjemo u Journal o f th e H isto ry o f Ideas, k o ji b i s e svi m orati
ob jed in iti u jed n o j k njizi.

194

jee na drutvo, ali ne i da drutvo utjee na znanost. Zado

voljavaju se time da razmiljaju o napretku znanosti isklju
ivo u okviru unutranjeg ili nezavisnog slijeda ideja, teorija,
mentalnih ili matematskih metoda i praktinih otkria koja
se poput baklji prenese od jednog velikog ovjeka do dru
gog. Oni su u biti internalisti ili autonomisti. Drugim ri
jeima postojao je ovjek poslan od boga, po imenu . . .
Kepler.41
Prouavanje ostalih civilizacija stavlja, dakle, tradicio
nalnu povijesnu misao pred ozbiljnu teorijsku tekou. Oito
je da ono svakako zahtijeva takvo objanjenje koje e rasvi
jetliti osnovne razlike izmeu rutveno-ekonomskih struk
tura i promjena u Evropi i u velikim azijskim civilizacija
ma. Ove razlike objasnit e ne samo jedinsitveni razvitak mo
derne znanosti u Evropi, ve i jedinstveni razvitak kapitaliz
ma u Evropi, zajedno s njegovim tipinim popratnim pojava
ma, protestantizmom, nacionalizmom itd., koje nemaju ek
vivalenta nigdje na svijetu. Ovakvo objanjenje moe mno
go toga razjasniti. Ono ne smije nikako zanemariti vanost
mnoitva faktora s podruja ideja jezik, logiku, religiju,
filozofiju, teologiju, glazbu, humanizam, stav prema vreme
nu i promjeni a najvie e se usredotoiti na analizu sa
mog drutva, njegove oblike, njegove tenje, potrebe i pre
obraaje. S internalistikog ili autonomistikog stajali
ta ova objanjenja nisu dobro dola. Zbog toga oni koji ih
dijele, instiktivno gaje odbojnost prema prouavanju ostalih
velikih civilizacija.
Ali, ako odbacite vrijednost ili ak relevantnost sociolo
kih objanjenja za znanstvenu revoluciju koja je u kas
noj renesansi zapoela modernu znanost, ako lih odbacite
kao revolucionarne za tu revoluciju, i ako istodobno elite
objasniti zato su Evropljani mogli uiniti ono to Kinezi i
Indijci nisu mogli, nai ete se pred neizbjenom dilemom.
Na jednom kraju je ono to nazivamo pukim sluajem, a na
drugom je manje ili vie prikriveni rasizam. Pripisati porije
klo moderne znanosti potpuno pukom sluaju, znai objaviti
43
Ia k o izvan koncepta u raznim p itanjim a, J. A gassi se n a Zaibavan maflra
bavi ovim p red m etom u svojoj m on ografiji Tow ards a H istoriograph y o f S cie n
ce u H istory and T h eory, 1963, dopunsiki svezak 2. Povjesniara1 znanosti in dulkitivisti, kae o n , uglavnom su zaokutplieni p itan jem koga ob oa vati & za$to*?
No on omita v i e n e voli ini kanvancionalirste. Ja me su d jelu jem u o v o j prepinoi, ali u di m e da Ajgassi nilje vdle isk o ristio d je lo W altara Pagdla, k o je b i
b ilo snana p od r k a n jegovim tvrdnjam a. Agaisisii se o p re d ije lio za >,
sm atrajui m arksizam jedmilm od n eu sp jeha induktivista li v je ru ju i ,da j e
prepirka d viju kola glavni fajktor u razvi tiku znanosti. B udui d a njegova m o
n ogra fija d olazi sa sveuilita u iHomgkangu, ini se d a se izvanredna u sp je n a
izolirao od svakog d o d ira s k in esk om kulturom b a rem d o sada.

195

propast povijesti kao oblika prosvjeivanja ljudskog duha.

Isticati geografiju i klimu kao faktore sluaja, ne spaava
stvar. To vas izravno stavlja pred nova pitanja o gradovima
dravama, o pomorskoj trgovini, o ratarstvu itd., dakle, pred
konkretne faktore s kojima se autonomisti ne ele baviti.
I tako su grko udo, kao i sama znanstvena revolucija
osueni da ostanu uda.
Ali to je alternativa? Jedino uenje da je posebna gru
pa ljudi, u ovom sluaju evropska rasa, posjedovala neku
uroenu nadmo nad svim drugim ljudskim grupama. Pri
govor se, naravno, ne odnosi na znanstveno prouavanje
ljudskih rasa, na fiziku antropologiju, komparativnu hema
tologiju i druga slina istraivanja, ali uenje o evropskoj
nadmoi je rasizam u politikom smislu i nema nita zajed
niko sa znanou. Za evropske autonomiste mi sm o na
rod i mudrost je roena s nama. Budui da rasizam (barem
u svom otvorenom obliku) ne uiva ugled u intelektualnom
smislu, niti je internacionalno prihvaen, autonomisti su u
neugodnom kripcu, koji e s vremenom postati jo neugodniji.42 Dakle, sa sigurnou predviam ponovno buenje in
teresa za probleme odnosa znanosti i drutva u Evropi u to
ku nekoliko odluujuih stoljea i oekujem jo dublje pro
uavanje drutvenih struktura svih civilizacija, to e nam
omoguiti da doznamo u emu su se one, sve jednako sjaj
ne, razlikovale.
Ukratko, vjerujem da e analiza razlika izmeu druitveno-ekonomskih struktura Kine i zapadne Evrope naposljet
ku objasniti, onoliko koliko je to mogue, prevlast kineske
znanosti i tehnologije u poetku, kao i kasniji razvitak mo
derne znanosti koja se razvila jedino u Evropi.

D. J. de S. Brice, na cijenjena siuradimlk, zna m n o g o o azijisikom d o p ri

nosu, ali u svom d je lu S cie n ce sin ce B a bylon , New Hajven, Gonn. 1961, sLijeldi
Eiinsteinov p red osjea j i s k lo n ije u v jeren ju da su slu a jn i s tje c a ji o k o ln o sti
potaikli grdku i renesansnu znanost, A . iR. Hali u M erton (Revdsited, H istory
o f S cien ce, 1963, 2 , 1 , napada p o n o v n o o n o to inaiziva ecstemalietiiiikioni 'histo
riog ra fijom zlnanosti, ali m u d ro uti o p rob lem im a a zijskih d op rin osa. N jegove
tvr.iitje o evropsikdj situadilji 'bile foi u v je r ljiv ije d a tje tom p red m etu & sa
irega kotm,parativnog gledita. A. C. Gromlbie, jedim od ove tr o jic e , (pokazuje
da ije uistin u svjestan polaganih drutvenih p rom jen a, ' su o m o g u ile (inte
lektualnim pofbretima p otk ra j srednjeg vijeka i p oetk om ren esanse d a stvore
m o d e m u znanost u evrapslkoj kultu ri. N o a k i on ob ra a m a n je panje na
njihove ekonom ske okolnosti.

196

Istonjaci i vrijeme*
U ovom predavanju nastojat u opisati
odnos prema vremenu koji prevladava u kineskoj civilizaci
ji.1 elim ispitati tvrdnje prema kojima je Evropa jedina kul
tura s pravim smislom za povijest, i istraiti, ako je to zai
sta tako, je li to moglo utjecati na razvitak moderne znano
sti i tehnologije u renesansi i u doba znanstvene revolucije.
Philosophia perennis kineske kulture je organski naturalizam, koji je uvijek priznavao stvarnost i vanost vremena.
S tim u vezi moramo napomenuti da, iako u kineskoj povi
jesti filozofije susreemo metafiziki idealizam (koji je ak
povremeno imao stanovit uspjeh, na primjer, kad je pre
vladavao budizam u razdobljima Liu Chao** i Tang, ili kod
sljedbenika Wang Yangminga, 1472 1529, on zapravo ni
kad nije zauzimao vie od sporednog mjesta u kineskoj mi
sli. To znai da subjektivne koncepcije vremena nisu nikad
bile svojstvene toj misli. Iako je ovdje, naravno, rije o sta
*
Predavanje p osv e e n o H enry M yersu, Royal A ithropological Institute
(1964).i O b ja v lje n o u : T h e V o ic es o f Tim e, ed. J. T. Fraisier, N ew Y o rk , 1966.
1
N aslov o v o g izleta u 'kom parativnu a n trop ologiju o d a b r a o sam u znak
neslaganja s ikmjigam to j e uzhudiila minage duhove u kneevinom svijetu divadesetoih godina Tim e and W es tern Man ,(Z a p a d n ja ci i vrijem e ) '. W yndham a
Lewisa. Kijje j e o p olem ici u sm jeren oj pirotiiv, p rem a m iljen ju piisca, p re tje
rane zaokujplijenosti u toiku vrem en a u veem d ije lu Ikmj'ietvmog stvaralatva dva
desetog stoljea (Piroust, J ov ce itd .). Ali knjiga sadri i filozofsk i d io u ikojem
a u tor p rigovara E m steinu, Spemgienu, A. N . Whiiteiheadu i S am uelu A lexandera,
a 'naroito napada Bargsana. Ovaj dio, iznesen vrlo op sen o, te k o da 'bi danas
ijedan filo z o f shvatio o z b iljn o , a k o ga !je u o p e itk o ika d shvatio ozbiljjno, ali
u o sam da je kn jievn a kritika W yndham a Lewisa jo u v ijek vrlo cijen jen a.
U svakom slu aju, zah valju jem miu na naslovu. N adam se da u u sp jeti )jofkazabi kako n isu siamo zap ad njaci (imali sm isao za linearno neprekritaiuito vrijem e
i da je bezvremensiki Is-toik ob in a besm islica.
** Razdoblij e est dinastija, izraz ikoji e s to u p otrebljavaju p ovjesn ia ri
knjiievnoist za june dinastije o d ,111 ida V I stoljea. est dinastija su: Wju
(je d n o od tzv. tri kraljevsrtva), Jin, (L iu) Song, Oi, Liang i Chen (o p - \).

197

roj i srednjovjekovnoj ili tradicionalnoj misli, a ne o izvi

toperenim modernim idejama, moemo takoer rei da se
neki jasni nagovjetaji relativizma javljaju kod starih daoistikih mislilaca. Ali, ma to se dogodilo u vremenu ili u vre
menima, bio to procvat ili propast, samo vrijeme ostalo je
uvijek neizbjeno stvarno kineskom duhu. Ovo je u oitoj
suprotnosti s onim to obino susreemo u indijskoj civiliza
ciji2 i svrstava Kinu zajedno sa zemljama onoga drugog po
druja umjerene klime u zapadnom dijelu Starog svijeta.

Vrijeme u kineskoj filozofiji i

filozofiji prirode
Vrijeme i njegov sadraj bili su esto
predmet rasprava i razmiljanja filozofskih kola u razdob
lju Zaraenih drava (IV st. pr. n. e.), u Aristotelovo3 doba.
to ih je, ukratko, zanimalo. Izraz to se danas upotreblja
va za svemir, yuzhou, u biti znai prostor-vrijeme. Tekst iz
120. g. pr. n. e. glasi:4
Sve vrijeme koje je prolo od davnina do sada zove se
zhou; sav prostor u svim smjerovima, iznad i ispod, zove
se . Dao (prirodni poredak) je u njima, ali nitko ne moe
rei gdje boravi.
Prvotno znaenje tih starih rijei bilo je krov kue,
kolica ili amca, tako da semantiki ono oznaava neto to
se protee nad nekim prostorom da bi ga prekrilo. Uostalom
i na engleskom kaemo da to i to izlaganje pokriva razdo
blje od deset ili petnaest stoljea. Rije za trajanje (jiu) ob
jasnili su leksikografi iz razdoblja Han kao izvedenicu od
ren, ovjek, ovjek koji protee noge i koraa jedan potez,
kao !to ise krov protee preko prostora, i vrijeme se protee
od jednog dogaaja do drugog.
2 Viidfi: H. Zkn m er, P h ilosoph ies o f India, N ew Y ork , 1953, str. 450.
3 K olik o m i j e poznato, sustavna rasprava o o v om predmetiu me m oe s e
nai ni n a kineskom na n ek om o d zapadnih jezika. Predm et z a h tje v a o p
irna istraivanja, ali rezultat b i b i o 'vrijedan truda. M arcel Granet sam o j e d o
ta/kao to ptanje <u knjiizi La P en se C hinoise, 'Paras, 1934, str. 99, (koristei se
veinom nefiilozafskim izvorim a. U (njegovo je d o b a p rou a v a n je drevne ikmesike
filo zo fije d alek o zaostajalo za danan jim . V eom a je tek o prevoditfa tvrd n je i
m iljen ja p isaca, a o s im togai, n jih o v i siu zaipjsi d op rli d o nas u rela tiv n o isk r iv
ljen om ob lik u , tako d a se alk i o v d je naveden i citati mogiu smatrajti sam o p r ib
linim tum aenjim a.
4 H uainanzi, 1)1. p ogla vlje.

198

Zanimljive definicije vremena i prostora sadre zapisi ko

je nam je ostavila moistika kola (Mo Jia), sljedbenici Mo*
z'a (oko 479 381. pr. n. e.). Bila je to skupina starih kineskih
mislilaca koje je najvie zanimala filozofija matematike i
znanosti. Knjiga Mozi (Knjiga uitelja Moa) pisana je u razli
itim razdobljima: sustavni prikaz uenja uitelja Moa,
ukljuujui i ono o univerzalnoj ljubavi (jean ai) ne moe
biti poslije 400. g. pr. n. e. Kanoni i njihova Tumaenja (ne
ka vrsta zbirke definicija popraena objanjenjima) nisu
napisani mnogo ranije od 300. g. pr. n. e., dok su poglavlja
o tehnologiji iz II st. pr. n. e., pedeset godina kasnije. Po
gledajmo neke od tih definicija.
Trajanje
(Kanon)

Trajanje (jiu) ukljuuje sva posebna (razliita)

vremena (shi).

(Tumaenje) Prijanja vremena, sadanje vrijeme, jutro i ve

er, zdrueni zajedno ine trajanje.5
Prostor
(Kanon)

Prostor () obuhvaa sva razliita mjesta (suo).

(Tumaenje) Istok, zapad, jug i sjever, svi su obuhvaeni

prostorom.6
Kretanje
(Kanon)

Kada se neki predmet kree u prostoru, ne mo

emo rei (u apsolutnom smislu) da li se pribli
ava ili udaljuje. Razlog je naveden kod prostiranja (fu) (to jest, odreivanja koordinata
koraanjem).

(Tumaenje) Govorei o prostoru, ne moe se imati na umu

samo neki poseban predjel (qu). Rije je samo
o tome da je prvi korak (hodaa) blie, a nje
govi kasniji koraci dalje (ideja o prostoru je
poput one o trajanju (jiu). (Netko moe odab
5 VLdi: SCC, svepaik I V , d io 1, str. 2. O vo p o d sjea ina a psolutistiku de
ImiiaijiU vrem ena Sitratona ifiz 'Lampsake i(dko 300. g. pr. n. e .), jedn oga o d A risto
telovih uenika ('Simiplioiije, Physica, 789 , 35), i nagovjetava su k o b iNewtoma i
___
Leilhniiza.
6 V idi: SCC, svezaik I I I , s ir . 93. O vo p od sjea n a apsohJtisitliiik'U defiinici'ju
p rostora iSbratona i!z Lampsaike {SirrupLicje, Physica, 618, 20) k oju slijedi Johannes PhiJoiponus (V I st. n. e . ) ( Physica, 567, 29.

199

rati stanovitu toku u vremenu ili prostoru kao

poetak, i raunati od nje unutar nekog razdob
lja ili podruja, tako da u tom smislu) on ima
granice, (ali vrijeme i prostor su jednako) bez
granica.7
*

Kretanje
(Kanon)

Kretanje u prostoru zahtijeva trajanje. Razlog

je naveden pod ranije i kasnije (xian hou).

(Tumaenje) U kretanju, micanje (promatraa) mora biti

prvo od onoga to je blie, a zatim k onome to
je dalje. Blizu i daleko ini prostor. Ranije i
kasnije ini trajanje. Osoba koja se kree u
prostoru zahtijeva trajanje.8
Tako je kretanje, kao to je rekao Forke9, dovelo do pre
dodbe o vremenu i prostoru. Udaljenosti koje ostaju iza ti
jela u pokretu, promatraa, ine prostor, a promjene polo
aja promatranog tijela u pokretu, kao to su Sunce ili Mje
sec, bude predodbu o vremenu. Naravno, ovjek poput svih
drugih ivotinja i biljaka, ima ugraene vlastite bioloke sa
tove, osjetljive na njemu svojstvene potrebe i ritmike cikluse
svjetla i mraka.
Filozofi su vodili velike rasprave o relativitetu i besko
nanosti. U IV st. pr. n. e., pod utjecajem Hui Shia, pripad
nika kole logiara (Ming Jia)* pretresane su mnoge udne
izreke, u mnogo emu nalik na elejske paradokse stare Grke.
Hui Shii je, na primjer, rekao: Sunce u podne je sunce na
zalazu, stvorenje roeno je stvorenje koje umire, i Krene
li u dravu Yue danas, stie tamo juer.10 Kratak trenutak
podneva ini se prividan. Promatrano s raznih mjesta ZemIjine povrine. Sunce je uvijek na zalazu. Starenje poinje od
trenutka zaea, i zapravo napreduje bre to je organizam
mlai. Krene li u Yue je vjerojatno saznanje o postojanju
razliitih vremenskih ljestvica u razliitim mjestima. Moisti
su smatrah da ne samo to vrijeme neprestano prolazi od
7 V idi: SCC, svezaik IV , d io I, str. 55.
8 V id i: SCC, svazaik IV , d io I, s)tr. 56.
5
G esch ich te . alten ch in esisch en P hilosoph ie, Hamtbuirg. 1927, str. 413. VUld
Aristotela: K retanje j e dbjektiivno sjedite a snijega i kasnijega ( Physica,
IV, M, 219 a S, 220 a I).. A/riistotefl j e b io relaciomtet u {pogledu vrem en a, je r
je sm atrao da vnijemie ipostojfr sam o na tem elju gilbanja titfela u p ok rtu . Monsti
to ne bi refkli.
* Poznatija Za o kola im en a (o(p. iur.),
10 V idi: SCC, sivezalk I I , istr. 190.

200

jednog trenutka do drugog, ve se i pojedina mjesta u pro

storu takoer neprestano mijenjaju. Moda su shvatili da se
Zemlja kree.
Prostor i vrijeme
(Kanon)

Granice prostora (prostornog svemira) nepre

stano se pomiu. Razlog je naveden pod ire
nje (chang).

(Tumaenje) Jug i sjever postoje ujutro i opet naveer. Pro

stor je, meutim, ve odavno promijenio svoje
mjesto.
*
Prostor i vrijeme
(Kanon)
(Tumaenje)

Prostorni poloaji su imena za ono Lo je ve

prolo. Razlog je naveden pod stvarnost (shi).
Iako znamo da ovo vie nije ovo, i da ovo
nije vie tu, jo uvijek ga nazivamo sjever i
jug. To jest, na ono to je ve prolo gleda se
kao da je jo uvijek ovdje. Zvali smo ga jug
onda, pa ga i sada nastavljamo zvati jug.11

Moda su mois ti predoili sebi neto to bi mi danas na

zvali svemirskim prostorno-vremenskim kontinuumom u ko
jem koegzistira beskonani broj parcijalnih prostornih vre
mena, i ocijenili da bi svemir razliitim promatraima izgle
dao razliito, ovisno o njihovim poloajima u prostoru.
Tu su jo i definicije beskonano dugoga trajanja, bes
konano kratkog, beskonano velikog i beskonano malog.
Drugi paradoksi Hui Shiove kole odnosi'lfi su se na atomi
zam, ba onako kao i Zenonovi. U knjizi Liezi (Knjiga ui
telja Liea)12 javlja se zanimljiv odlomak u obliku dijaloga
izmeu poluizmiljenih likova kao to je to esto bio sluaj.
Tang (visoki kralj) dinastije Shang zapita Xia Jija: Jesu
li u poetku postojale pojedine stvari? Xia Ji odgovori:
Ako tada nije bilo stvari, kako bi one mogle danas postojati?
11 V M i: SCC, svezak HI, str. 193. O v o d on ek le p o d sje a na shvaanje fio e Ihusa (oiko 50. g . jpr. n . e .) d a ije gibanju ii mirovamju zaljedniika .promjena* n e
zavisne variljaible vrem en a. N ije isp rav n o nazivati m irova n je u m jestu 'kao
m jesto, (S im p liciije, C ategoriae, 433 , 30). K a o t o j e irekao n je g o v p rethod nik
S traton, m irovanje j e g ib a n je p o osi vrem ena.
12 K n jiga j e d ovrena oiko 380. g. fi isadiri m n otvo podataka o raiZdobljima
Zaraene 'rajve te Qfn i IHan i(od I V st. p r. in. e . d a lje ). iPoglavlje 5, v id i: SCC
svezak III, sibr. '198; p r ije v o d lje ovdlje p op ra vljen n a tem elju Wiilnelmoiva i Graham ova tum aenja.

201

Ako bi kasniji narataji tvrdili da u nae vrijeme stvari nisu

postojale, da li bi oni bili u pravu? Tang ree: Zar stvari
onda nemaju ni svoje prije ni svoje poslije? Na to Xia Ji
odgovori: Nema granice odakle stvari poinju i gdje zavra
vaju. Poetak (jedne stvari) moe se smatrati krajem (druge);
kraj (jedne) moe se smatrati poetkom (slijedee). Tko
moe tono razlikovati ta dva ciklusa? Ne moemo znati to
jest poslije svih stvari ili prije svih dogaaja.
Zatim je Tang rekao: A to je s prostorom? Postoje li
granice prema gore i prema dolje i u osam smjerova? Xia Ji
odgovori da ne zna ali, kako je bio primoran, odgovori: Ako
ih nema, mora postojati jedno beskonano (veliko). Ako ih
ima, mora postojati jedno nedjeljivo (malo). Kako to moemo
znati? Ako bi izvan beskonanosti postojala ne-beskonanost,
ako bi beskonano djeljivom postojalo nedjeljivo, tada be
skonanost ne bi bila beskonanost, i beskonano djeljivo sa
dravalo bi nedjeljivo. Zato mogu razumjeti beskonano i
beskonano djeljivo, ali ne mogu razumjeti konano i nedje
ljivo . . .
Ovo pokazuje kakve su se rasprave vodile u to doba o
vremenu i prostoru. U istom poglavlju, neto dalje, Xia Ji
ak govori o golemim razlikama u trajanju ivota biljaka i
ivotinja, te izvodi pouku o relativnosti vremena, jer ono
mora izgledati takvo razliitim ivim stvorenjima. U knjizi
Zhuangzi (Knjiga uitelja Zhuanga) pie:13
ovjek zaista postoji, ali njegovo postojanje nema ni
kakve veze s mjestom u prostoru; on ima svoj stvarni vijek
trajanja, ali to trajanje nije ni u kakvoj vezi s poetkom ili
krajem u vremenu.
Utjecaj ili znanje ovjeka ne moe se ograniiti na fiziki
prostor koje njegovo tijelo sluajno zauzima, niti je ono og
ranieno vremenskim razdobljem izmeu trenutka njegova
zaetka i njegove smrti, ak i kad bi se oni potpuno izjedna
ili. Ali, iako je Xia Ji bio sklon beskonanom vremensko-prostornom kontinuumu, moisti su bili vie skloni atomizmu,
bar s obzirom na definiciju geometrijske toke i vremenskog
trenutka.
Trenuci vremena
(Kanon)

Poetak (shi) znai (Lrenutak) vremena.

13 Poglavlje 23 (p rev eo Legge, svezak 2, str. 85).

202

(Tumaenje) Vrijeme katkad ima trajanje (jiu) a katkad

nema, jer poetna toka vremena nema traja
nja.14
Usprkos ovome, atomizam u fiziko-kemijskom smislu
ipak, nikad nije imao vanu ulogu u tradicionalnoj kineskoj
znanstvenoj misli, koja je bila vrsto vezana uz ideje o kon
tinuumu i djelovanju na daljinu.15
Kako su napredne bile koncepcije moista i logiara,
uoit emo ako ih usporedimo .sa znanstvenom misli starih
Grka.16 Moisti su bili vrlo blizu funkcionalnoj ovisnosti u
odnosu kretanja i vremena. Iako su stoici, istiui prije be
skonani svemir, nego atomistiki, bili zaetnici multivalentne logike i shvatili jedan od elemenata pojma funkcije, kon
tinuiranu varijablu, mnogo dalje nisu mogli ii, jer nisu
mogli razmiljati o vremenu kao nezavisnoj varijabli s po
javama kao funkcijom tog vremena. Trebalo je priekati
doba renesanse i matematizatiju fizike da se pomou anali
tike geometrije opie gibanje kao promjena mjesta funkcio
nalno ovisna o vremenu. Za peripatetike, kao to emo ka
snije vidjeti, vrijeme je bilo prije cikliko nego linearno.
Oni nisu mogli razmiljati o vremenu kao o koordinati koja
se protee u beskonanost od jedne proizvoljne nule, poput
apstraktnih koordinata prostora, kao o jednoj geometrijskoj
veliini matematiki obraivanoj, to je uinio Galileo. Mo
isti nisu poznavali deduktivnu geometriju (iako su je mogli
razviti), jo manje galilejevsku fiziku, ali njihove izjave nam
se esto ine modernijim od izjava starih Grka. Na pitanje
zato se njihova kola nije razvijala u kasnijem kineskom
drutvu, moe odgovoriti samo sociologija znanosti.17 tovae,
za veinu peripatetika vrijeme je bilo pomalo nestvarno,18 i
veina neoplatonista ih je u tome slijedila. U Kini su budi
stike kole dijelile to uvjerenje kao dio svog opeg uenja o
svijetu kao prividu, za razliku od domaih kineskih filozofa
koji nikad nisu bili tog uvjerenja.
Moisti su takoer raspravljali o uzronosti. Neka nam
poslui kao primjer:

14 V'i(di: SCC, svezak IV , d io I, str. 3. S lin o .nalazimo k od 'Indijaca i Se

m ita, ali s p ovijesn og stajalita oni 'vjerojatno nisu (utjecali n a m olitve.
15 V id i: J. N eed ham iand K . Robiaison, Ondes et P articules dans la P en
se Scientllifiq-ue C h in oise, S cien ces, I960, 1 (n o . 4 ), 65; ili SCC, svezak IV , d io
I, str. 3, 9, 202.
16 Vidiii, ina p rim je r, S . Sam bursiky, T h e Physical W orld o f th e G reek s, L o n
d on, 1956, str. 11, 238; T h e P hysical W orld o f Late An tiquity, L on d on , 1962, str. 9.
17 V idi: SCC, s*vezak I I , str. 165, .1182, 201, 203.
18 Vidi Aristotel, Physica, 2171 b 33.

203

Uzrokovanje

(Kanon)

Uzrok () je ono prevladavanjem ega neto

postaje (nastaje, cheng).
(Tumaenje) Uzroci: manji uzrok je onaj s kojim neto ne
mora nuno biti tako, ali bez kojega to nikad
nee biti tako. Na primjer, toka u crti. Vei
uzrok je onaj s kojim e neto nuno biti tako
(bi ran) (i bez kojeg to nikad nee biti tako).
Kao u sluaju ina gledanja koji rezultira vie
njem.19
Tekst razlikuje nune uvjete od djelotvornih uzroka.
Prvo je nalik na sposobnost reakcije na podraaj u modernoj
biologiji. Neke od drugih .moistikih tvrdnji, koje sam ve
prije spomenuo, takoer razumijevaju jedno prosvijeeno
razumijevanje odnosa kauzalnosti i vremena. Ali u drevnoj
kineskoj misli to nije bilo uvijek tako. Upravo kao to su
Evropljani u starom i srednjem vijeku govorili o aristotelovskim finalnim uzrocima, tako doznajemo da u staroj Kini
taj i taj gospodar nije za ivota mogao postii hegemoniju
nad feudalnim dravama, jer su mu nakon smrti prinoene
ljudske rtve.20 Obje injenice su djelovale kao da pripadaju
jednoj cjelini, za koju se ne bi moglo rei da nije vezana za
vrijeme, ali gdje je vrijeme jedna od njezinih dimenzija, u
kojoj uzronost djeluje prema naprijed i prema natrag.
Inae, u okviru te prvotne kineske filozofije prirode, o kojoj
emo malo kasnije govoriti, bilo je mjesta za ideje o uzroko
vanju to su se izrazito razlikovale od indijske ili zapadne
atomistike slike, gdje je prethodni poticaj to ga daje jedna
stvar uzrok kretanja druge. Uzroni dogaaj nije morao vre
menski tono prethoditi svojem uinku, ve ga je mogao
prouzroiti prije nekom vrstom apsolutno simultane rezonan
cije.21 Iako je ova koncepcija bila potpuno u skladu s posve
,9 V iidi: SCC, svozaik II, st. 176.
20 ( S hiji, o p . dur.) p o g la v lje 5 ((preveo Chavam ies, svezak 2, str. 45), uz tu
m aenja M. G raneta u Danses et Lgend es de la Chine A ncienne, 'Paris, 2 sveska,
1926, srvezak I, s|tr. (104. Ka vrijem e d oga a ja navodi se 621. g. p r. m. e.
21 O oviiim neipoonatsim _ nazorim a na u zron ost u kin esk oj pri rodinoj f i l o
z o fiji, kao to vje na p rim jer m reasta uzronost i sin k ron im a u zron ost,
v id i: SCC, svezak TI, str. 288 i d je la iC. <5. J u nga: Wilhelim, R. and Jung, C . G.
The S ecret o f th e G olden F low er; a C hinese B ook of Life, uikljouljui i Tai Y i
Jin Hua Z on g Zhi, en gleski p rije v o d C. F. Baynes, L ondon , 1931, na roito sitir.
1\ Jung. C. G. artd TPauli, W ., N a tu rer ktarung und P sych , R ascher, Z rich ,
1952, Studien aus dera Jung Institut, no. 4, engleski p rije v o d R. F. C. H ul,
London, 1*935, ifcqjli1 sadri Synchroniibity, an causal C orm ectm g iPirmciple o d
Junga, ii The Influen ce o f A rch et yp al ildeais on the Scientlitfiic T heories o f K e
pler o d Pauldija; Jung, C. G., >*Uber Synchranizritt, E ranos Jahrbuch, 1952, 20,
271; Jung, C. G. Syn ch r an idiity; an Acausal Connectifng Pri-n cip le , u T h e S truc
tu re and D ynam ics o f th e P sych , L ondon , 1960, C oilected W orks, svezaik 8. Za
slin e id e je razm atrane sa sasvim d ru g og stajalita vida: N. R . H anson, Causal
C hains, M ind, 1955, 64, 289.

204

organicistikim usmjerenjem kineske znanosti i filozofije

openito, ona nikad nije bila temeljito ispitana. Stoga se mo
emo zapitati nije li ona imala kakvu vanu ulogu u sprea
vanju razvitka moderne znanosti i tehnologije u kineskoj ci
vilizaciji.
Drevnu konfucijsku kolu, zaokupljenu uvijek ljudskim
poslovima, nisu naravno zanimala sva ta razmiljanja, ak ih
nije ni odobravala. Vrijeme je ulazilo u njihova razmatranja
samo kao vrijeme prikladno za djelovanje mudraca u drutvu.
Sredina ili pravilo (zhong) bila je vodi za duevni pokret
i akciju i trebala je biti prilagodljiva da bi se mogla primije
niti u raznim sluajevima. Okolnosti su razliite, i ne mogu
se postaviti nikakva vrsta pravila o dunosti. Zbog toga se
u klasinom djelu Nauavanje o sredini (Zhongyong) govori
da treba slijediti pravodobnu sredinu (shizhong).22 U Knjizi
o mijenama (Yijing) ta koncepcija o pravodobnosti takoer
je vrlo istaknuta. Pristup neokonfucijske kole srednjega vi
jeka bio je, meutim, sasvim drukiji. Ti skolastiki mislioci
poznavali su ve u to vrijeme (XI XIII st.) ne samo sva moistika i daoistika razmiljanja, nego i brojne budistike fi
lozofije, te su eklektiki usvojili sve to je odgovaralo svrsi
njihove nove sinteze. Neemo ulaziti u pojedinosti njihovih
razliitih stavova prema vremenu, ali moemo rei da je ve
ina njih prihvatila vrijeme kao stvarno, objektivno i besko
nano. Kao primjer spomenimo samo Shao Yonga (1011
1077).23 Neki su opet, kao njegov sin Shao Bowen (1057
1137), gledali na vrijeme kao na neto subjektivno, jer za
vjeni dao ne moe postojati prolost, sadanjost i budu
nost.24 Veina je, kao to emo vidjeti, vjerovala u ciklike
povratke unutar vremena.25
U ovome se vidi utjecaj drevnog daoizma. Nita vie ne
zapanjuje od tog razumijevanja ciklikih promjena, te svije
sti o vanosti ciklusa, svojstvene daoistima. Vraanje je kre
tanje svojstveno za dao (prirodni red), kae D a o d e j i n g Ti
pina je vrlina vremena, pisao je Granet da kruno napre

Chung -Yung (Z h on g yon g ), , ii. V id i: Feng Yu-Lan, H isio ry o f C hinese

P hilosoph y, L ondon , 1M7. svezak ii, str. 371, 391. Ova id e ja je n eto p o p u t tdios
kairos (
ilSio xaipo ) ranih kransikih p isaca, pnilkladan. lili odiLuan tren u
tak za b o a n sk o ili ljiudsiko d jelov an je,
V id i: SCC, svezak I I , str. 455.
2* V iidi : A. For,ke, G esch ich te d. n eu eren ch in estsch en Philosoph ie, H am
burg, W 3 8 ^ s t r .^ . jrd a n
lUen ih ljudi ru d o b a d in a stije iMing, o d g o v o rio j e d a
se m oe rei kaik v r ije m e sirna 'poetak, a k o se gov ori o s a m o gednoin s v je t
skom ra z d ob lju (vmzra), ali t o islto se n e m oe .rei za t>eskofnacm roz. svih svjet
skih ra zd oblja. w d t : SCC, sjvezak UliT, s ir . 406.
V idi; SCC, p og la v lje 40; svezat , s tr . 7.

205

duje.27 Neki su mislili da vrijeme (shi) uistinu i nastaje zbog

ovog neprouzroenog spontanog (ziran) neprekidnog krue
nja ().28 Daoisti su smatrali da se cijela priroda moe tu
maiti po analogiji sa ivotnim ciklusima ivih organizama.
Vrijeme za raanje i vrijeme za umiranje, vrijeme za osni
vanje dinastije i vrijeme za njezino svrgnue. To je bilo zna
enje sudbine (ming), i otuda izraz shiyun i shiming. Mudrac
prihvaa: on zna, ne samo kako da istupi, ve i kako da se
povue.23 Ova zaokupljenost ciklusima imala je znatnog utje
caja kasnije, kada je kineska znanstvena misao shvatila va
nost postojanja prirodnih ciklusa, katkad prije drugih civili
zacija. Kao primjer navedimo meteoroloki ciklus vode,30 ili
cirkulaciju krvi i pneume u ljudskom i ivotinjskom tijelu.31
Ovo shvaanje prevladalo je gotovo u svim kolama, ne samo
kod neokonfucijevaca. Ovdje, kao i u drugim sluajevima,
moemo primijetiti vrstu vezu izmeu ciklikog pogleda na
svijet i one druge paradigme kineskog prouavanja prirode,
valne teorije, kao teorije suprotne atomizmu.32
Vano je pitanje u kojoj mjeri su za drevne ili srednjo
vjekovne kineske mislioce pojedini ciklusi, ili posebni dije
lovi ciklusa, bili svrstani u odjeljke, odvojeni jedan od dru
goga u posebne jedinice. U zanimljivoj knjizi Granet je za
kljuio da je vrijeme prema drevnoj kineskoj koncepciji bilo
uvijek podijeljeno na odvojene vremenske razmake, razdob
lja, blokove ili odjeljke, kao to se i prostor u organskom
smislu dijelio na odreena prostranstva i podruja.33 Shi (vri
jeme) kao da je uvijek obuhvaalo odreene okolnosti, odre
27 La P en se C hinoise, P aris, 1934, str. 90.
2S
Ovu sam fom m ilaojiu p re u z e o iiz rasprave Fukunage Mitsfuijija ti kom en
tara Tan Jiefua ma m odstioce d e fin icije najvedene na 200 strani. Slilcno nalazim o
kod iperipatetaika i neoplatom sta; vidii: Samhurs'ky, P hysical W orld o f Late Antiquity, str. 15.
29 V id i: SCC, svezaik I I , sltr. 283.
30 V id i: SCC, svezak I I , str. 467.
31 Ovaj predm et b it e potpuino ra spravljen iu SCC, svezak V I; u m eu
vrem enu v id i: P. Hiuiaird and Iluajig K uang-M ing <(M. W an g), La N otion de
C ercle e t la Science C hinoise, A rch iv es Interna t. d'H ist. d es S ciences, 1956, 9
III. Zanim ljive p o slje d ic e o v e zad ku p ljenosti .kruenjem (iznesene su n ed avn o u
Lu GvveinEVjanovu S N eedham ovu iradu M dival Prparations o f Uninary Steraid H o rm on es, N ature, 1963, 200, 1047. 'U ren esansnoj E vropi ( i m isti
cizam ikruiga i kru en ja im ale u v r lo vanu ulogu u ra zvojn im fazam a m o d e rn e
znanosti. O o v o m -utjecaju g o v o ri W. Pagel u m n ogim lancim a, o d k o jih e m o
o vd je spomemijti sam o Gi'ordano B ru n o; the PM losophy o f C ircles and th e
Ciiroular iMovament o f the iBloOd, Journ. H ist. Med. and A llied Sci., 1951, 6,

116.

'

32 Vidli: SCC, svezaik iIV, d io 1, str. 3, 9.

33 Granet, La P en se C h in oise; (Kinezi su vie v o lje li vid jeti u vrem enu
jednu cje lin u kojja se sa stoji Od era, g od in jih d ob a d ep oh a {s tr . 86); O vre
m enu i p rostoru nikad nisu ra zm ilja li o d v o je n o od k on k retn e d jelatnosti (s tr.
88); Kinezi su rastavdili v rijem e n a raizdolbllja kao to .su rasitaiviiiH p ro s to r na
p o d ru ja {s tr. 96); Kinezi se nikad nisu trudiUi da zjamisle vrdieme i p ro s to r
kao hom ogene ikalupe prulkladne da pnim e apstraktne p ojm ov e (str. ,113),

206

ene dunosti i mogunosti;34 to je zapravo bilo isprekidano

zapakirano vrijeme.39 Ovaj se zakljuak ne osniva na prou
avanju ve spomenute filozofske kole, nego (kao to je Granet obiavao) na mitologiji, narodnoj predaji i openitom po
gledu na svijet to ga izraavaju klasina djela i drugi drevni
zapisi, ukljuujui i knjievnost iz doba dinastija Qin i Han.
Ovaj svjetonazor sustavno je sredila jo jedna skupina misli
laca, prva znanstvena kola prirodnjaka (Yin-Yang Jia) sa
Zou Yanom na elu (oko 350 270. pr. n. e.) najstarijim aka
demikom u Akademiji Jixia.36* Prirodnjaci su razradili teoriju
o dvjema osnovnim prirodnim snagama yinu i yangu, teoriju
o pet elemenata d sustav simbolikih korelacija. I velik broj
predmeta i cjelina bio je klasificiran po pet u skladu s ele
mentima drvo, vatra, zemlja, metal i voda.37 Budui da su
godinja doba, kao i dvostruki sati dana i noi (jer su bili
oznaeni s dvanaest ciklikih znakova), u toj klasifikaciji za
uzimala istaknuto mjesto,38 vrijeme je na neki nain bilo za
tvoreno u kutiju. Budui da je ova razdioba vremena bila
dosljedno primijenjena na drave, dinastije, vladare i razdob
lja vladavine, moemo bolje razumjeti izuzetnu politiku mo
Zou Yana i njegovih sljedbenika u razdoblju kasnog feuda
lizma i poetkom carskog razdoblja. Smatralo se da uspjeh
ili neuspjeh u miru i ratu moe ovisiti o prianjanju uz odgo
varajui element i sve njegove odgovarajue cjeline u sustavu
simbolikih korelacija. Otuda i ugled prvih znanstvenika-proricatelja. Sve je ovo inilo najraniji kineski svjetonazor na
kojem se u toku stoljea osnivala kasnija tradicionalna pri
34 Gramet, La P en se C hinoise, str. 89.
35 Granet je o v o esto n azivao litu rgijsk im vrem en om zbog (njegove p o
vezano ti s obred im a cairsike religfijje tovanja ikazmosa, kao i z b o g p ovez am o# i
s ob red im a k oji su pratili d oga a je niz ivota pojedliinilh o b ite lji, V elik a vanost
pridavaJa -se praviJinam o d ije v a n ju cara i (njegovah p ratilaca u skladu s god in jim
d ob om p rilik om vren ja ob red a Mling Tanga K oz m ik og hram a. S*ve p o je d i
nosti fmoau se nai u W. E. S ooth ill, The Hall of Light, a Study in Chiry*se K inship, L ondon , 1951, str. 30. P oto b i ljeto slu ben o zaipoelo, n oen je
zelenih haljdma Ikoje od g ov a ra ju drvu, elem entu p ro lje a , znaj'lo jbii n a nijeti
nezam islive uvrede nelbu Z em lji; sva slubena o d je a , zasltave, i kultni pim imeti m ora li su bit crveni, je r ita b o ja od govara vatri, elem entu ljeta. Ovi nas
obiajii p o d sjea ju na Mtuirgiijske b o je ikoje susreem o u ob red im a zapadnih ka
tolika ia k o on e ne sim b olizira ju o*djeljke vrem ena, k a o to j e t o slu a j Ikod
drevnih Kineza, niti su u vezi s praznorvjetmam z ebn jom i strahom da e izgu
biti naklonost neba. Tu su jo i ilitualna vremensika irarzdoblija u dbiitelij skim
ob ia jim a, riltes d e passage u ivotu svakog p ojed in ca , privrem en e zabrane,
redovite sveanosti, duJnos.tli Ikoje se obavfljaju u od re en im vremensikim ra zm a
cim a. Vitdi: Granet, La P en se Chinoise, str. 97, i n jegov u poznatu studiju Le
D pt d e l Enfant sur le S o l, ob ja v ljen u n a jp rije u R evu e A rch ologiq u e, 1922,
(5e sr.) 14, 10, a zatim u E tu d es S ociolog iqu es su r la Chine, Paris, 1953, str. 159.
* Akademilju Jiiixia u glavinom rariu drave Q i osn ov a o {je 318. g. p r. n . e.
kralj Xuanwang, m od a na p otica j Z o n Yana. B ila j e p oznatije
oku p ljalite
m udrih uenih lju d i o n o g d o b a <op. u r .).
36 Viidi: SCC, svezak
I I , str. 232.
a? V idi: SCC, svezak , str. 242, 253 , 261, 273.
38
etiri godnnja d ob a bila su vezana za etiri elemenlta. Lpak, esti je
m jesec b io p o d dkr.iljem Z e m lje i talko je 'broj g od in jih d ob a d op u n jen d o
b ro ja p et, p ravog b roja .

207

rodna filozofija alkemiara i strunjaka za akustiku, geomanata i farmaceuta, kovaa, tkalaca ii majstora zanata. To sam
opisao ovako: Za drevne Kineze vrijeme nije bilo neki ap
straktni parametar, slijed homogenih trenutaka, nego je bilo
podijeljeno na konkretna odvojena godinja doba i njihove
podrazdjele.39 Ideja o slijedu kao takvom bila je podreena
ideji izmjene i meuovisnosti.40
Ovo je, bez sumnje bilo istinito, ali to nije bilo sve.41 Iako
su teorije filozofa prirode bile uglavnom ope prihvaene, ak
donekle razraene radi prvotnih znanosti, intenzitet njihova
utjecaja na razliite dijelove kineskog drutva bio je razliit.
Moiste i logiare one, naravno, nikad nisu zanimale, a njiho
va uloga u dugom razvoju astronomije i kozmologije bila je
relativno mala. Ove su teorije, openito, imale relativno malu
ulogu u dugom razvoju kineske astronomije i kozmologije.
Osim toga, kao to emo vidjeti, povjesniari s jedne strane
i masa narodai s druge straine, pri uputanju u duga sociolo
ka prouavanja i razmiljanja, nisu vidjeli nikakve koristi
od tog razdijeljenog vremena o kojem su govorili filozofi pri
rode. Drugo, iako je ideja o ciklikom ponavljanju imala is
taknuto mjesto u naturfilozofiji, to se odnosilo uglavnom
samo na cikluse godinjih doba, mjeseci, dana, sati itd., to
jest na one cikluse koji su se javljali u biolokim ili drutve
nim organizmima. Uloga dugih astronomskih razdoblja bila
je neznatna, a uloga koncepcije o Velikoj godini, sa isvojim
idejama o vremenskom ponavljanju, nikakva. Tree, moemo
primijetiti da se u politiku primjenu filozofije prirode sve
vie sumnjalo kako je vrijeme odmicalo. U razdoblju dina
stije Qin i Han voene su ive i ustre rasprave o pravoj
boji, muzikim notama i instrumentima, rtvovanjima itd.
prikladnim za pojedinu dinastiju ili cara. Takva pitanja jo
su uvijek mogla biti predmet raspravljanja u VI st. n. e.,42
39 V idi: SCC, svezak II, str. 288.
40 Granet. La P en se C hinoise, str. 329; v id i: SCC, svezaik , str. 289.
41 N esretna j e ok oln os t d a zapadni p isci k o ji govore o vrem en u sm atraju
kako o v e Melje p otp u n o zastupaju kinesku m isa o. T a k o G . J. W hitrow , N aural
P hilosoph y of Tim e, L on d on and Ediiriburgh, 1961, stir. 58, zak lju u je d a
je
isprekidam o vrijem e ipo o d je ljc im a jedimo vrijem e Ikoje 'Siu Kifinezi poznavaL
On Ijiihazmo isltie da m u j e SCC, svezaik I I , p om oga o, alli p rev id io ije n a p o
m en u k o ja -bi g a jtiypotiila
ijedan drugi vrtjet m oiste. G . J. Whiiitrow ije
uistinu posvetio Kitni sam o jd d m i n a p om en u . 'Teko d a b i e evrop sk e id eje
o vrem en u u toku stoljea {mogle saeti u jedinu je d in u na p om en u i siguran
sam da b i m alo kineskih p isa ca to potkualo u in iti. (Ravnodunost rZalpada p re
ma kineskoj m is li tje tatova d a W hitrow za svoj 'trud, zasluuje p ohvalu, ine o s u
du, ali u ov oj supratnoslti se m od a k rije i neka poduka.
42 O k o 543. g. velik i idaoilstikii kova m aeva i m eta lu rg Qiwu Huai.wen,
v je ro ja tn o nlzmniteij p ostupka p rta ijiivanga za d o b iv a n je e lik a , savjetovao
je
caru G ao Zuu iz isito&ne d in a stije W ei d a pramiiijam iboju 'zalstava svoje d ina
stije o d crvene na utu iu skladiu s te o rijo m o p et elem enata /kaiko b i p o b ije d io
zapadnu dinastiju Wei.

208

ali nakon toga ini se da je politiko znaenje simbolikih

korelacija postupno imalo sve manju ulogu u razmiljanjima
ljudi.43 Ukratko, u razmiljanjima Kineza postojalo je razdi
jeljeno vrijeme i neprekidno vrijeme.44 Oba su bila vana na
razne naine: prvo za neke znanosti i tehnologiju, a drugo
za povijest i sociologiju.45
Moda je ovo jedan od putova do odgovora na pitanje
zato se moderna znanost nije spontano razvila u Kini. Tako
dugo dok se tradicionalna filozofija prirode predavala razmi
ljanjima o vremenu u odvojenim odjeljcima, manje je vje
rojatna bila pojava jednog Galileia koji bi vrijeme uinio
jednolikim i sveo ga na apstraktnu geometrijsku koordinatu,
neprekidnu dimenziju pogodnu za matematike operacije. Ali
kineska astronomija ne istie ovu podjelu vremena na odje
ljke nikad, na primjer, ne nalazimo odreenu planetarnu
revoluciju dovedenu u vezu s jednim elementom ili bojom,
iako su planeti, naravno, bili nazvani prema elementima. U
povijesti izuma mehanikog sata ne postoji nita to bi poka
zivalo da su ideje o otrim granicama izmeu vremenskih raz
doblja predstavljale zapreku: o satovima se stalno brinulo i
oni su neprekidno kucali desetljee za desetljeem.
Uistinu, cikliko ne razumijeva nuno ponavljanje ili se
rijsku isprekidanost. Ciklus godinjih doba u pojedinoj go
dini (annus) bio je jedna karika (annulus) u beskonanom
lancu trajanja prolog, sadanjeg i budueg. Koristei se dva
ma meusobno povezanim nizovima ciklikih oznaka, prviim
od deset, a drugim od dvanaest znakova, i Kinezi su obiavali
mjeriti vrijeme razdobljima od ezdeset godina. Ove su se
oznake upotrebljavale za raunanje dana od X V st. pr. n. e.
nadalje i za raunanje godina od I st. pr. n. e., i tako tvorile
sustav nezavisan od nebeskih pojava, u kojem se tjedan ()
sastojao od deset dana. U prvenstveno ratarskoj civilizaciji
ljudi su morali tono znati to e raditi u odreeno vrijeme.
Tako se dogodilo da je proglaenje lunisolarnog kalendara (li)
u Kini bila sveta kozmika dunost cara (Sina neba, tianzi).
Prihvaanje kalendara bio je dokaz odanosti, poneto nalik
potovanju vladareva lika i natpisa na kovanom novcu u dru
43 O vo b i, a k o se p o tp u n o istrai, mogli o p red sta v lja ti (jo jedino (poglavlje
o p o v ije sti istocmtamojg irazvfitka znanstvene kritike u iKiniiL Racionali'Stijki skepti
ciza m ije u K in i luviijdk p o s t o ja o (vid i: SCC, svezak Jjl, str. 566), a p o s t o je rngi
p rim jeri razvitka k ritik e znanstvene m isli sasvtitm nezavisno o d (utjecaja evrofpske renesanse i(ividi: SCC, svezak IIV, d io I , str. 1189).
44 Indiislke iidejje o (ponavljanju dugih vrem en skih ra zd ob lja , k a o to esmo
viljeti, uvelike su [prihvaene u K ini, italko da ije ostm ovoga p o sto ja lo i ciikli^
oko' vrijem e.
45 K ao i za p rv otn u arheologiju, Sto em o u s k o ro viljeti.

A K ineska znanost i Zapad

209

gim civilizacijama.46 Budui da nebeske veliine nemaju za

jednike mjerne jedinice i da se sporo i stalno mijenjaju,
stoljeima je bio potreban neprekidan rad na kalendaru. U
kineskoj povijesti bilo je malo matematiara i astronoma koji
se nisu njime bavili. Izmeu 370. g. pr. n. e. i 1742. g. n. e.
izraeno je nita manje nego stotinu kalendara ili zbirki
astronomskih tablica, to su sadravale konstante sve vee
tonosti potrebne za odreivanje solsticija, duine dana, mje
seca i godine, kretanja Sunca i Mjeseca, kretanja planeta i
slino.47 Ciklusi poput Metonovog i Callippusovog, ili ciklus
poput sarosa, kao i pravilnost u pomrinama, bili su vrlo
rano priznati.48 Kalendar je zaista zauzimao sredinje mjesto
u povijesti kineske znanosti i kulture. A budui da je jedan
kalendarski sustav pokrivao razdoblje od mnogo godina ili
desetljea i sam se stopio s povijeu.

Vrijeme, kronologija i kineska

historiografija
Naziv visokoga kineskog funkcionara
taishi (ili taishigong, ili taishiling) pokazuje nam vrsitu vezu
izmeu kronologije i historiografije. Danas taj naziv, u svim
srednjovjekovnim i kasnijim tekstovima, prevodimo kao
kraljevski astronom, jer je oznaavao upravitelja Ureda za
astronomiju u dravnoj slubi, koji se s vremenom sve manje
bavio dravnom astrologijom. Meutim, poetkom razdoblja
dinastije Han ne bi bilo pogreno prevesti taj naziv kraljev
ski astrolog, iako bd i prijevod kraljevski historiograf odgo
varao smislu. Taj naslov je zapravo uveo prvi kineski veliki
povjesniar, Sima Qian, a prije njega njegov otac Sima Tan.
Netko je predloio izraz kraljevski kronolog kao moda
najbolji, jer je taj ured bio zaduen za zemlju i za nebo, to
__
46 G ranet, La P en se C hinoise, str. 97.
47 N eto o o v o m vanom 'p.redmeta m oe se naii u SCC, svezak I I I , str.
590. i ao m i je to m u n ism o poiklonili p rim jeren u p a n ju . iU Ito sm o vrijem e
smatrali! >da ije
'kalendar izanikniljirvvffle s a rh eolok og _ i i c L n u j e s n o g
stajalita n eg o isia znanstvenog, jear n is m o davofljmo uzeli u dbziir in je n icu da
je svaki kalendar b io csijeili isikiup astron om skih tab Ilica 'konstanto, raen
uvijek talko da p red sta v lja v elik o pofoolijamje u od n o s u p rem a p reth od n om .
T ekoa je '(ak i za on e
Ikoji zsnaiju Ikfflneslki jezilk), u tom e to_ je n a jv e i p o z
navalac povdijest k in esk ih efem erid a dir Y ab u u ch i KiyoSih o b ja v io opsSfoino _d je lo
gotovo u p otp u n osti na jap a n sk om . B ila b i u in jen a velika usluga znanosti (kad
bi se t o d je lo isvelo ma p ra k tin i p riru n ik n a kin eskom jezik u _ ili n a nekom
o d zapadnih jezika. U m euvrem enu, m on og ra fija Zhu Wenxiina Li Fa Ton g Zhi,
(Shanghai, 1934), o Ikiine.skom kalendarskom sistem u i dalije ostajje prijelom p o
trebna.
48 Viiidi: SCC, svezak I I I , str. 406.

210

jest za arhivu i uranografiju. Etimoloko istraivanje znaika

shi pokazat e da je to nekad bio piktogram to je prikazivao
ruku koja neto dri, moda znak za centralnost, to je mo
glo znaiti nepristranost, ili mjesto u prijestolnici. Moda je
to bila ara za brojanje bodova to ju je drao sudac, dakle,
slubenik nepristran i inteligentan, za vrijeme drevnih stre
ljakih natjecanja. Da li je primarna funkcija taishia bila
zemaljska ili nebeska, to jo nije zakljueno;49 sigurno je,
meutim, da su sredinom I st. n. e. Ured za astronomiju i
Ured za historiografiju bile dvije potpuno odvojene grane i
novnike organizacije. Ova posljednja imala je dunost da
uva zapise i arhivu tadanje dinastije i da pie povijest di
nastije koja joj je prethodila. Teoretski je bila zatiena od
manipulacije vladajtieg cara ili tadanjih funkcionara.50
Poznavajui kineski realistiki pristup vremenu, sasvim
je jasno da je Kina posjedovala moda najveu od svih drev
nih povijesnih tradicija.51 Moemo bez dvoumljena rei da
su od svih naroda staroga vijeka Kinezi imali najvie smisla
za povijest, to omoguuje da se relativno lako odredi vrije
me nekog dogaaja u njihovoj civilizaciji. Arheologija to po
tvruje danomice, jer su na predmetima i natpisima pomno
navedeni datumi. Ni jedna kultura nije nam dala toliko po
vijesnih zapisa koji se sastoje od dvadeset pet slubenih po
vijesti dinastija. Ovaj niz poinje djelom Shiji (Povijesni za
pisi) ve spomenutog Sima Qiana oko 90. g. i zavrava s Ming
Shi (Povijest dinastije Ming) 1736. godine. Uobiajen izraz
kineski anali to ga esto susreemo, pokazuje koliko su za49 M eu nedavnim zaninuljirvlm (raspravama o o v o m probflem u m oe m o sp o
m enuti: F. Jager, D er heutige tand Scfci-ki i(Shiji) Forschun g, lAsiia Maijor, 1933,
9, 25; B. Watisan, Ssum a Chhien (Sim a Q lan ), Grand H istorian o f China, New
Y.ortt, 1958, str. 70, 204, '220; F. Ai. Kierm an, Ssuma C hhiens H istoriographical
A ttitud e as R eflected in F our Late W arring States B iographies, Wdesbaden, 11962,
stta*. 4, 48. Postolje dioJkazti Ida j e s M b a taishi m agla b iti, a e s t o j e i b ila , naslijedna, jer j e S im a T an re k a o sivom samu d a n jih o v a o b itelj (potjee o d taishia
carsike kue Z-hou. Taiishi m o e ftaJkoer b iti p rezim e matalo d e riv a cijo m , k a o
T a M ii Jiao o d Qiija i(ok o 320270. p r . in. e ., rvafdl K ierm a n , iilsto, str. 39),
T a ish i iShiumfing <474546. n . e .) ueni d a oist 4! (pofbornilk mutaaiotnilzma.
50 AK1 uvelik e i u pirafksii. O vaj siilstem p rika zan [je u Yang (Liem-iShnig, T he
Organisation o f C hinese O fficia l H istoniograph y; P rm ciples and M ethods o f the
Standard H istoris fro m tJhe Thang throu gh th e IMimg Dyinasty, lanak u H isto rians o f China and Japan, ed . W., G . B easley and . G. Pulleyblank, ILondon,
1961, str. 44. Pniliog (A. F. H ulsew a iu lilstom svesku, str. 3il, N otes o n Jthe Hilsiton
riiiotgraipihy o f th e P eriod , p ok a zu je _k a k o s e on a razvijala o d vrem en a
taishia Ili astronoma-ljetopilsGa. U ra z d o b lju diinastije Tang on a j e ve (imala
s v o j konan i oblik .
51 O k in esk oj h istoriog ra fsk oj Ifcradikrijjii opoeniito, ivdldi uvod u v e stpomenu toj knjiiizi i(E. G . Pulleblank a n d IBeasley), a (naroiito m alu, alii za dananje
p o jm o v e razvuenu klasinu traspraivu C . S . G ardnora, C hinese Traditional H istoriography, C am brid ge, Maiss. 1938, p o n o v n o o b ja v lje n o 11*961. Han Yiu-Shan, E te
rnels o f C hinese H istoriogra p hy, H ollyw ood , Caiiif., 955, takoer j e koristan
p riru n ik iako s m n o g o neitoomh podataka. Omima k o ji se slue kin esk im p r e
p o ru u je se suvrem ena monograifiija Y u fua, Zhon gguo Shixue Shi {P o v ije s t
kineske hiistoriograKije), BevjLng, 11962. Rratalk pregled ikineslke hfetorlograjfiije dan
je u SCC, svezaik I , str. 74.

211

Sili/ka 43. Ilos.tracdJja te (kasnijeg ra zd ob lja d inastije Qing piliifeaizulje idogaaj o p i

san u S hujing i(IPo*vijesina k la sik a ), IiX st. p r. n. e. iNova d inastija Zh ou p re u z i
ma dirajvmu sliubu p ora en e 'dinastije Shamg. N atpis kaie: Zhauigong (v o jv o d a
od Zhoiua) izd a je sa op en je ftinkcionariim a ( svrgnute) dlinaisitiiije Shang. (P ogla v
lje D u o Shd' iu Shujing T u sh u o.)

212

padni pisci pogreno shvatili strukturu povijesti dinastije.

One, bez sumnje, sadre osnovne anale niza vladavina, ali i
velik broj rasprava o pojedinim predmetima kao to su as
tronomija, ekonomika, organizacija dravne slube, upravna
geografija, vodogradnja, oporezivanje i novac, pravosue,
dvorski ceremonijal itd., itd. Pravo bogatstvo pruaju biogra
fije pojedinaca, najvredniji materijal u povijestima dinastija.
Sreom, zapadni znanstvenici sve vie cijene kinesku povije
snu tradicij-u, djelo naroda koji je ozbiljno shvaao vrijeme.52
Meutim, pojavio se problem: nije li vrijeme kineskih
povjesniara vrijeme razdijeljeno na odjeljke, a ne nepre
kinuto vrijeme.53 Uistinu, ideja o raunanju vremena jednom
eroin, kao to je olimpijska era od 776. pr. n. e., ili seleukidsika era od 311. pr. n. e., ili naa kranska era koja je odre
ena poetkom VI st. n. e. nije se spontano javila u Kini.54
Godine su se raunale prema dinastijama i vladavinama i
(od 165 pr. n. e. nadalje) prema posebnim razdobljima (nianhao) unutar vladavina. Ali povjesniari su razradili jedinstve
nu jednosmjernu teoriju o dinastikoj legitimnosti i veli
kim naporima nastojali uskladiti kronologiju dogaaja u ma
lim paralelnim dinastijama toga doba, ija se vlast podudara
s vlau nad kraljevstvima i barbarskim narodima, sa stup
njevanjem na glavnoj vremenskoj ljestvici to su je usvojili.
Tako se jedan od velikih astronoma Liu Xisou (oko 1060. g.)
na polju kronologije pridruio Josephu Scaligeru55 i Isacu
Newtonu.56 U svom djelu Liushi Jili (Usklaeni kalendari go
spodina Liua) ispoljio je umijee usklaivanja podataka unu
tar dugog razdoblja (changshu) primjenom ezdesetgodiS2
Bar on i k o ji siu se potm dilii da se u p ozn a ju s 'kineskom historiogra
fijo m . alos*tan p rim jer pogren og prosuntv&nja n a vod i G. Pulleyblank (u W . G.
Beasley and E. G . Puilleyblank, cit. djeHo) -str. 135, i (bogiiim s e d a se o v o m m ara
dodati ii p red a va n je H. B utterfielda, H istory and M ans A ttitud e to th e Past;
th eir R le in th e S tory o f C ivilisation, Foundaltticm Day Lecture, London S ch o o l
o f Oriental Studias, 1961.
55 U lanlku O . van d e r Sprenkela, Chr.onology, iDynastc Legitim acy, and
Chinese Hisitoriograiphy ; ^pniilogu znanstvenoj raspravi na L ondon skoj kola za
orijen talistik e s tu d ije 1956, to je u t o vriljeme b io u op tica ju um noen p o m o
u miimeog>rafa, aili koiiii, na ailosit, Objavljen u H istortans o f China and.
Japan, ed. W. G. Beaisley an d El. G . PuLleyblank, 1961.
S4 N apom ena na str. 198.
ss Joseph J. Scaliiiger (1540 1609) u tem eljio je m o d e m u p ovijesn u k ro n o
lo g iju dijelom Opus N ovum d e E m endation e T em p oru m ( Thsaurus T em p oru m ),
Pariz, 15>83. V id i: J. W. Thom ipscn and B. J. H olm , A H istory o f H istorica l
W riting, 2 svesika, INew Y ork, 1942, svezalk I I , str. 5. Iaiko ov o dijelo n e p r o
c je n jiv u vrijed n ost za izaipadini1 svijet i autori su u in ili hvale vrijedan p ok u a j
da kau neto o arapskim , p erz ijskim li mongolsikiim p ovjesn ia rim a , . o v o g
p regleda [je n a m jern o .i utke isikljjuiena Klina { t o Pulleblanlk zam jera, k a o to
sm o m a lo p rije sp om en u li), ali se zato n ije olklijevajlo da se u uvodu u stvrd i
kaiko je kranska E vropa imala vie smirsla za p ovijest.
5is S ir Isaac N ew ton , The C hron oogy o f A n cien t K m gd om s A m en ded , to
w h ich is p refixed a S hort C hron icle fro m the F irst M em ory o f Things in E u ro p e
to the C onquest o f Persia b y A lexander the Great, L ondon , 1728. Vidii o to m e :
F, Manuel, lsaac N ew ton , H istorian, Camibridge, 1964.

213

njih ciklusa, identifikacijom umetnutih mjeseci, datuma

solsticija i dr.57 Potrebno je napomenuti da kineska historio
grafija nije nikad bila zatvorena u granice povijesti dinastija,
jer se s vremenom poela pisati neprekinuta povijest, to
jest djela koja su obraivala duga vremenska razdoblja, uk
ljuujui uspon i pad nekoliko dinastija. Sima Qian sluio je
kao uzor, jer njegovi Shiji obrauju razdoblje od najstarijih
vremena do oko 100 g. pr. n. e. u doba starije dinastije Han,
ali on se nije bavio razmiljanjima o zadatku povjesniara.
Filozofija povijesti je, meutim, dola do izraaja u doba di
nastije Tang u sjajnom djelu Liu Zhijia (661 721) pod na
zivom Shitong (Openitosti povijesti) zavrenom 710. godine.
To je prva rasprava na svijetu58 o historiografskoj metodi i
zasluuje da je se usporedi s djelima evropskih pionira, Bodina i de la Popelinirea osam i pol stoljea kasnije.59 U to
doba Kina e takoer imati svoga Giambattistu Vicoa, u
osobi Zhang Xuechenga (1738 1801).60 Liu Zhi (oko 732. g.),
sin Liu Zhijia i Du You (735 812), takoer uenjak iz doba
dinastije Tang, izmislili su novi oblik propisane enciklopedij
ske povijesti ustanova. Prvi svojim Zheng Dian (Lpravne us
tanove), drugi slavnim Tong Dianom (Ope ustanove; Zaliha
izvornog materijala za politiku i drutvenu povijest) iz 801.
godine. Ova vrst knjievnosti doivljava vrhunac tek u doba
dinastije Yuan, kada se 1322. g. pojavljuje djelo Ma Duanlina,
Wenxian Tongkao (Opsena studija povijesti civilizacije).1 Ta
njegova lucidna i izuzetna rasprava u 348 poglavlja je zapravo
opa povijest ustanova. Takva povijest, to obuhvaa i dru

57 O p en ito o situ a ciji u d ob a Liu X ls ou a v id i: Yabiuuchi Kdyoshi, The

Develoipmenft otf Ithe S cien ces im C hina fm m the 4 ,h to the en o f the il2th century A . D ., Journ. W orld H istory, 1958 , 4, !330. jMetjadu ch an gsh u p rv i j e trijeh io Diu Y ou u III st. ipfrililkam prouaivanja ra z d o b lja Chunqiu. D je lo L in
X isou a , k o je dhuhvaa ra z d o b lje o d p oetk a ra z d ob lja H an d o k ra ja ra z d o b lja
Wu Dai, p ro irio j e n jeg ov v elik i naslijadmk Qian D axin i( 1728*1804) na ra z d o
b lje dinastija Song, Yuan li M ing. D anas, nairavno, p o s je d u je m o v r lo d etaljn e
i tone k ron olok e tablice za kinesJku p o v ije st, kao: A. C. Moulle an d W . P.
Yetts, T h e R ulers o f China, 221 B. C. to A. D. 1949, L on d on , 1957.
58 O o v om e gov ori izvrsna stu dija E. G. Puilleyb'lank, Chinese Hiisitorical
Grditiaism; Liu Chiih-Chii1 and Ssiuma K uang, lanak u H istoria ns o j China and
Japan ed. W . G. B easley and E . G. Pulleyblaimk, str. 135. _
59 Jean B adin |('152<596), M ethodu s ad fa cilem H istoriarum C ognitionem ,
Pariz, 1566, i' L. V. de
'la JPojpeliinire <(1540 1608), H istoire
des H isto ires; P re
m ier Livre de l'Id e de l H istoire A ccom p lie, Pariz, 1599. T o siu b ile p rv e knjige
na zaipadu iu k o jim a se ra sp ra v lja lo o zakonim a (poviqesne uzroonosrtn. i raizv.itika
i k o je su (postavilie o s n o v e za p ovijesn u m etod u i kritiku; v id i: T h om p son and
H oim , ditt. dljelo, svezaik I, sitr. 561, 563, svezaik II, str. 5.
60 O njemiu u p o se b n o j stu d iji govori P. Denii'eviUle, Chang HisehChhng
and hiis ffisto rio g ra p h y , lanajk u H istorians o f China and Japan, ed. W . G.
Beasley and E . G . Pulleyblank, str. il67, n a roito str. 184. O Giamibaittisti' Viicoti
vidi: Thomipstan an d H o im , A H istory o f H istorica l W riting, svezaik I I , sltir. 92.
61 iO sp om en u tim velilkim pothvatim a, o s im lanka E. G. Fidleyiblamka o
Liiti ZMjiiju, widi i E. Baflazs, L'ffistoiire com m e G u id e de .la Pratique B u rea u
cratiqu e; le s M on ogra p h ies, les E n cy clop d ies, les R ecu eiles d e 'Sitatus, lanaik
u H istorians o f China and Japan, d . W. G. iBeasley and E. G. , slir.
78. T ako er Han Yu-Shan, ait. dyelo, sltr. 60.

214

tvene strukture i ekonomsku situaciju, inila se Ma Duanlinu

mnogo zanimljivijom od bilo kojega kronolokog popisa slu
ajnih dogaaja. Traenje uzronog slijeda u povijesti, vani
jeg od dinastikih i vojnih mutacija i permutacija, bilo je
izuzetno napredno za njegovo doba. Spomenuto djelo moe
mo usporediti s povijeu drutva to ju je zapoeo autorov
suvremenik veliki Ibn Khaldn62 i s povijeu ustanova to
e je kasnije napisati Pasquier, Giannone i de Montesquieu.'3
Wenxian Tongkao takoer je obuhvaala iscrpnu kritiku
analizu izvornih podataka u svakom pogledu i dokaz je iz
vanredne pronicavosti i otroumnog rasuivanja.
Prvi pokuaj da se napie cjelovita povijest javlja se po
etkom VI st. Car Wu iz dinastije Liang (Xiao Yan) nalae
Wu Junu da napie Tongshi (Opu povijest), to je ovaj i
uinio, ali se to djelo sa 620 poglavlja nije sauvalo do naih
dana.64 Sauvane su Tong Zhi (Povijesne zbirke) nastale oko
godine 1150. to ih je napisao Zheng Qiao (1104 1162).
Zheng Qiao je imao vie uspjeha svojom teorijom sinteze
ili unutranjih odnosa (hui tong zhi dao), nego kao povje
sniar. Liie, ili monografski dio njegovog djela, predmetno
sastavljena povijesna enciklopedija, jedini je dio to mu se
danas divimo i kojim se koristimo.85 Neto prije Zheng
Qiao pojavilo se Zi Zhi Tong Jian (Ope ogledalo (povijesti)
za pomo u upravljanju), najvanija kineska cjelovita povi
jest, to su je 1084. g. zavrili Sima Guang (1019 1086) i
grupa suradnika.66 Djelo je obuhvaalo cijelo razdoblje od

62 Danas j e d o b ro p ozn a to da j e rA!bd al4Raman ib n K haldun <1332<406)

razradio o p a teoriju p o v ije sn o g razvitka- ikaja ob u h v a a klim u, geogra fijjiu, ^mo
ralne i duhovne sna^ge zakone n acionalnog napretka i sla b ljen ja (povijest
drutva u knjiitzi K ita b al-Ib a r wa-Diwafl al-M ubtada' w a-l-K habar-fi Ayyaih al-'Arab wa--Ajam wa-l-B arbar (K n jiga p ou n ih prim(jera i p op is tema d jpralkaka
yz p ovijesti Arapa, Perzijanaca i B e rb e ra ).
j E. Paquer i(15l91615), Les R ech erch es d e la F ra n ce, iPariz, '1560, .161(1;
P ietro Giannone (1676 1748), S toria C ivile del R eg n o d e N apoli, N a p u lj, 1723;
L ous d e S econ d t, d e iMar^tesqmeu i(!I689 1755), L es p r it d es L ois, P a r a , '1748.
O ovom e v id i: T h om p son and H olm , A H istory o f H isiorica l W riting, N ew Y o r k ,
1942, svezaik I, tr. 6, srvezaik XI, s tir. 6(1, 90, 561. B utterfield j e iu .ranije nave*
demoni^, d jelu -(str, 13) p ita o j e ;li ijed n a izvanevropska civ iliz a cija razvila p o
vijest zakona i imsttucija.
64 H an Yu-Shan, tiiit. d je lo , str. 4-9.
63 Han, ciit. d je lo , str. 49, 61; Balazs, cit. d je lo , (s tr. 84, 90.
66
Balazs, ciit. dijelo, Y an g Lien-Shng, oiit. d je lo , ril IPuMeyfalank o it. d je lo .
P o slje d n ji lanalk daje ijvr p rika z m etod a S im a G uanga i n jegov ih suradlniika
Lin Biina, L iu Shua ii1 Fan Ziuyua. N ek e m etod e sred n jovjek ovn ih kin esk ih p o v je
sniara b ile su zaista m od ern e. Tako su ise, na p rim je r, iu U redu za h is to r io grafijiu za vrijem e d in a stije S on g u p otreb lja va le .raznobojne tin te ikaiko bi se
razlikovali razlinti, zapiiisi praksa ikoja se su sree v e Oko 500. g . t kada ije veliki
farm aceut li p riro d o s lo v a c Tao Honigjing na o v a j maiim dizdao sVoju farmaikopqjfu.
P ovjesniar Li1 D ao (lilil5ili84) p osta o j e p oznat z b o g isvoga siloenog -sistema
kairtoteke (re d o d esejt orm a ra s ipo dvadeset la d ic a ). S ve ibfillijeke i doku
m e n ti koj.i s u se od n osili n a od re en u -godilnu 'bili' su pohran jeni u -ladici i -slo
eni u fasciJkle kronolo/kiim tredom prem a mijeseciima d1 'danima. O vaj je sistem
u p o trije b io p ri stvaranju sv og d je la Zi Zhi T on g Jian Chang Bian {D o d a tn i

nastavak opeg ogledala povijesti, za tpomo u Upravljanju), ikoje obuhvaa -

215 -

403. g. pr. n. e. do 959. g. n. e., i u toku iduih stoljea ne

prestano se tumailo, kratilo, saimalo, oponaalo i proiri
valo. Lepezu dogaaja, na kojoj je prikazano trinaest sto
ljea, moemo usporediti s onim Edwarda Gibbona koje
obuhvaa etrnaest stoljea.67 Djelo je na neki nain dalo
poticaj za pisanje novog oblika povijesnih djela, jishi benmo
(prikazi vanijih nizova dogaaja od poetka do kraja). Yuan
Shu (oko 1165 1205), optereen brojnim materijalom u Op
em ogledalu, odabrao je 239 pojedinih tema i oko 1190. g.
svaku posebno obradio u svom Tong Jian Jishi Benmo. Time
je zapoet niz povijesnih djela objavljenih u toku sljedeih
stoljea. Tako su Kinezi prevladali dijeljenje vremena po
odjeljcima.
Ovdje treba posebno obratiti panju na naslov Sima
Guangovog remek-djela za pomo u upravljanju. I kineska
koncepcija povijesti sadri prividan paradoks. U Kini se dob
rom povijesti smatrala ona povijest koja je bila a) objektiv
na, b) slubena i c) normativna. Sam Kongfuzi u svom uenj u
o popravljanju imena (zheng ming) isticao je da stvari treba
nazivati njihovim pravim imenima i suprotstaviti se onima
koji su zainteresirani da se one nazovu drukije.69 Iako je
povjesniar bio ono to bismo mi nazvali dravnim slubeni
kom i jeo dravni kruh, dunost mu je bila da donese sud o
prolim dogaajima bez straha i nepristrano, za kaznu zlo
incima i za hvalu onima koji ine dobro.70 Vlada je u Kini
mogla dodijeliti, i zaista je tako postupala, naslove i poasti
mrtvima kao i ivima, to ponovno dokazuje da je stav pre
ma vremenu bio neto drukiji od naeg. Zato je bilo prirod
no da povijest bude tono i odreeno biljeenje prolosti.
Naposljetku, povijest je sluila jednoj u osnovi moralnoj
svrsi, za pomo u upravljanju, to jest da usmjerava po
d o b ije d o lilSO.
Kolika j e zasluga L i Daoa za ovay sii'stem .poznato, a li
se o n n a jv je ro ja tn ije ra zvija o v e o d vrem ena W u Jiuna (T a o Hongjiingovog
suvrem en ik a ). I Sma G uang i n jeg ov i suradnici sig u rn o siu, u p otreb lja va li n e to
s lin o. O iiSvoifeu ii ra d u Lli Daoa vidik ;Sock> Yoshiyuikii u K om azaw a Shigaku
1957, 6, I.
67 T hom pson and H olm , cit. d je lo , siv. I I , sitr. 74.
68 V idi: PulleybLank, cit. drjelo, str. '15'8.
69 V idi: Hsii Shah-lien, The Political P h ilosoph y o f Confucianism , L ondon ,
1932, str. 43; Yang Iien -S h n g , cit. d je lo , str. 52.
70 M n ogo se ra sp rav lja lo o ob jek tivn osti a p ou zd a n osti (kineskih
slubenih
p ovjesn ia ra (kogii kritiairuma p op u t 'B utterfiela o it o niism p o z n a ti), i sin olozi
su o p e n ito d o li d o p o v o ljn ih zak lju a k a M oem o spom enuti H. H. iDuibsa,
T he iReliabiHty o f C M nese H istoris, Far E a stern Q u aterly, 1946, 6, 23; H. R.
Hughesa, The Im portance - a n d iReiiabiiaty o f the I W n C h ih , M langes Chi
nois e t B oudd hiques, 1939, 6, !173; i ra'spravu u O riens E xtrem u s, H . H . Eranlkela,
O bjeotivitat umd Parteilichketit d . o ff. Chin. G eschichtsschreifaung, 1958 , 5,
133, s o d g o v o ro m H. H. u bsa , )1960, 7, 120. ilslkreno iraizomisjevanje ndeala k i
neskih povjesn iara p ok a zu je E . H aeoisch , Der Ethos
d. Chin. G eschiohtsschreiibung, Saeclum , 11950, 1, 111. P ouzdanost op irn ih a stron om skih zapisa
u slubenim kineskim poviijesitaima p o s e b n o ije p ita n je. V id i o tom e: SCC, sv.
H I , str. 417.

216

stupke upravne vlasti, da potie na vrlinu i spreava porok.

Takva je bila osnovna teorija o pohvali i kazni (bao bian)
kineske historiografije, teorija koja odraava uzvienu tenju
ljudskog duha, ma koliko se ona ne sviala konzervativnim
povjesniarima modernog Zapada.71 Sve to naoko djeluje
paradoksalno u ovakvom pogledu na stvari, lako se moe ra
zumjeti ako ee pozna duboko, iako preutno, uvjerenje kojim
su proeti svi narataji kineskih povjesniara. Prema tom
uvjerenju proces drutvenog razvitka i evolucije ima priro
enu logiku, unutranji dao, koji na kraju nagrauje ljud
sku velikodunost (shan xing, bu hu ren zhi xin, ce yn zhi
xin)12 dobrim posljedicama za drutvo, dok suprotno dranje
raa nepopravljivim zlom.73 Bili su uvjereni da iskustvo po
tvruje opravdanost ovog shvaanja. Povijest je, dakle, oi
tovanje daoa i nebeskog je porijekla.74 Kako je onda itko mo
gao pomisliti da je osjeaj za vrijeme kod Kineza razvijen
manje nego kod Evropljana? Gotovo da bi se moglo tvrditi
suprotno: jer inkarnacija daoa u povijesti je neprekinuti pro
ces, vjeno obnavljan.75
Bez oklijevanja moemo rei da je u kineskoj kulturi po
vijest bila kraljica znanosti. To nije bila ni teologija, ni
metafizika bilo koje vrste, a ni u kom sluaju fizika ili mate
matika. Povijest je tako ak pridonijela spreavanju razvitka
znanosti o prirodi, koje su bile ograniene na hipoteze sred
njovjekovnog tipa do kraja njihova samosvojnog razvitka i
nikad1nisu dosegle onaj stupanj primjene matematike koja
je u Evropi dovela do nastanka moderne znanosti. Neki, is
tina, idu tako daleko da tvrde da je pretjerano ieticanje po
vijesti gotovo samo po sebi dovoljno da objasni nemo kine
ske kulture da, nakon sjajnih poetaka moista i logiara, raz
71 M islim , naravno, n a p otica jn u iktnjizicu H. B utterfield a, T he Whig In te r
p rta tio n o f H istory, L on d on , 1951.
72 V M : M engzi (M e n c ije ), il (1 ), vd, 17 i V I i(l), ivi, A 7.
73 T o je biilo sasvim d ru k ije o d b u d istik e karm e, je r ikazna n ije n u n o
snalazila p o je d in c a bi'lso u o v o m , (bilo iu n e k o m d ru g om irvotu, a li se n a p osljetk u
sruila na n je g o v r a d il i o b it e lj, din a stiju drutvenu gim pu. Ova konfu djjevski obliik .kozm ikog recip rociteta b i o je iu osmovti d rutvenog karaktera ii ja
vlja se m n o g o s to lje a (prije d ola sk a budiizma i in d ijsk ih ideja o rein k a rn a ciji
u Klinu. 0 tom e m oem o n a i (jednu g o to v o epigram atsku izja vu u k n jizi H uainanzi '(p oglavlje 11(3, (Mloirganov p rijev od , str. ili60) napisanoj d k o iI20. g. p . n . e .
74 Prem a Kiongfuiziovoj izreci, esito navoenoj u d oba d in a stije Ham,
otoiije li' ja s n ije p o k a z u je s e dao u p ostu p cim a , u sam im in jen ica m a, n ego to
se izraava p ra zn im rijeim a {S h iji, potgl. 130). D ao je sadran u p riro d i i p o
vij esflii, ne m oe se tra iti jjzvam svijeta.
75 Niiltko t o n ije [jasimje izrazio oi velik og Zhamg X u echen ga i(vdd izlagan je
Demivililea, ciit. d je lo , str. 178). dCanomslka iklasiana djela^ rek a o je , bla su
zaista poviiijest n ije posrtiofjala razlika ilzmeu jin g i shi
a zbo|g toga j e ai(je!la
p o v ije st dimala kanonsku vrijed n ost. Zhang X u ech en g j e zapravo k anonizirao
povijesjt, i ,u tom e tje ibdo p reth od n ik svom e m la em suvrem eniku H egelu i u
s lje d e o j gen eraciji K arlu M arxu, iako j e on n jim a b io nepoznat.

217

vije sustavnu logiku poput aristotelovske ili skolastike.76

Kada je rije o moguem povoljnom utjecaju silogistike lo
gike na razvitak znanosti (to je i dalje sporno),77 injenica
da je u srednjovjekovnoj Kini nije ni bilo, moda je takoer
jedan od' faktora to su ograniavali razvitak znanosti. Tra
ei konkretne uzroke ovako velikoj razlici, Stange je suprot
stavio drutvene uvjete kineskih i grkih filozofa staroga vi
jeka, posebno istaknuvi prvotni inovniki feudalizam Kine
i demokraciju grada drave u Grkoj.78 Grci su imali relativ
no malo vlastite povijesti. Na mnoga stoljea Babilona i
Egipta gledali su vie sa znatieljom nego s potovanjem, a
njihovi obiaji nisu im odgovarali. Bilo im je veoma stalo
da dokau neku tvrdnju strogim logikim postupkom coram
publico u svojim skuptinama, gdje je svaki ovjek bio jedna
kopravni graanin i mogao je pobijati neku tvrdnju. Stoga je
sasvim prirodno da se formalna logika razvila kod filozofa
grkih demokracija. Nasuprot tomu, kineski filozofi nalazili
su se u drukijem poloaju. Oni su, istina, imali stanovit broj
vanih akademija i drutva gdje su mogli meusobno ras
pravljati,79 ali veinom su odlazili na dvorove vladajuih feu
dalnih knezova kao savjetnici ili ministri. Kineski filozof,
pie Stang, nije poput grkog, mogao raspravljati o politi
koj situaciji u skuptini to se sastojala od ljudi koji su mu
bili ravni pravima i poloajem; jedini nain da u praksi os
tvari svoje zamisli bio je da ga saslua knez. Logino dokazi
vanje na demokratski nain bilo je nemogue u raspravi s
apsolutnim vladarom. Samo je potpuno drukija metoda
citiranje primjera iz povijesti mogla ostaviti snaan dojam.
Tako je dokazivanje pomou povijesnih primjera ve vrlo
rano u kineskoj povijesti prevladalo nad dokazivanjem po
mou logine argumentacije. Gotovo je sasvim sigurno da
se veliko razmimoilaenje u kulturnom pogledu moe obja
sniti drutvenim razlikama demokracija robovlasnikih gra
dova drava staroga vijeka na Zapadu, s jedne strane, i feu
_ 76 Ovi su {m oda bili' i prevdSe sijajini, je r pokaraujiu m noge znaikove d ija
lektike logike, .kao suprotne form a ln oj. Oviii siklanost jo ije znatn o ipaveala
m diijska dijalektika logika ikoju je d o m o b u d iza m ('Viiidi: SCC, sv. , str. 77,
103, 180, 194, 199,^ 258, 423, 45S). T ek o da su priirodne znanosti m o g le imaitii k o
risti o d d ija lektike logike, a k o mrsu p ro le staidiij form a ln e logike.
77 Mi(je jasn o je 1 vie p om ogla ili od m ogia . U svaikom sluaiju, m od a
ie mii stino-ernjpiiiri'ki falktor u eu rop sk oj znanstvenoj revoluciji! lbi m n o^ o van 1ii o d lo g ik og (v id i: SCC, sv. II, str. 89, 200) i, insitiinu, isto ta k o vaan kao
i m atem atiki.
78 V idi zan im ljiv lana/k, H. O . H. Stangea, Chiinesiische u o d AbemHodiische P hilosophie; iinr U nterschied im d seine sreschichtlichen U rsachan, Saecuum, 1950. 1, m .
_
#
v _
79 K a o poznata Aikademiiija Jfxiia u dravi Q i, oslnovana o k o 325. g. T>r. n . e .,
gr-upa ueniiih 1-jiuldi i znanstvenika, k o je je o k u p io Lu R uwei izm eu 260. i 240.
PL*, n. e ., ii Liu A nova tgruipa iHozofa ipriirode, k a ja j e d je lo v a la izm eu il40. i 120.
pr. in. e . (vid i: SCC, sv, I. str. 95, ' , sv. I H , str. |195).

218

dalnih i prvotnih feudalno-inovnikih drava i carstava Kine

s druge strane.80 Kinesko shvaanje se zasnivalo na analogiji
kakvi uzroci, takve posljedice, kako je bilo tada, tako je
i sada, i tako e uvijek biti. Ta je vjera bila duboko ukorije
njena, i zato se takva vanost pridavala povijesti (i svim po
monim znanostima) u toku mnogih istoljea. Prema tome je
zaista neodriva tvrdnja da je evropska civilizacija jedina
imala smisao za povijest. Klio se barem isto tako ugodno
osjeala i u kineskoj odjei.

Mehaniko i hidromehaniko
mjerenje vremena
Ulozi Kine u razvitku kronometrije
tek se nedavno poklonilo dovoljno panje. to se tie kon
kretnog vremena u kineskoj kulturi, kako nebeskog, tako
zemaljskog, moda i nije tako iznenaujue da prva rjeenja
mehanikog mjerenja vremena dugujemo kineskim srednjo
vjekovnim zanatlijama i uenim ljudima. est stoljea kori
tenja mehanikog saita u Kini prethodilo je pojavi satova u
zapadnoj Evropi.81
Sunani satovi i klepsidre (vodeni satovi) razvili su se
u drevnoj Babiloniji i Egiptu, i proirili se u davno doba iz
plodnog Polumjeseca diljem Staroga svijeta. U Kini su sun
ani satovi bili uglavnom ekvatorijalni. Budui da tamo nije
postojala euklidska deduktivna geometrija, oni nikad nisu
dostigli sloenost arapskih ili zapadnih gnomona. Ipak su po
slije njih ostale brojne poslovice, sline naima palac
80 P rem a ov om e n e treb a zajfcljiuidifii d a u d revnom k in esk om rm-tmi misu
p o sto ja li elem enti idemdkracdije sluaj j e _ mjpravo suprotan i umaik_ j e b io
d alekosean, ali o mjernu ine m oem o o v d je ra sp ra v lja li. IStangeovo istica n je
u log e kaju je d em ok ra cija gradova drava im ala u ra zvoju form a ln e logike u
G r k o j, .podsjea ina slian p rije d lo g Vernamta d a s e ra zvoj deduiktivne g eom e
trije o b ja s n i tom isto m idmiifcvemom sredlinom. On smatra da j e _iizlaganlje g e o
m e trijsk ih teorem a iu u gori, k a o o b lik m atem atike logike, b i o iu liizraziiitom sk la
du sa skup tinom koga se sastojjaila o d nednaikopravnih sudionika. T o j e b(Wo
d e m o k ra tsk o rasipravlja n je Ikao to su i kasmiSji grk i zapisi b ili iu d em ok ra t
s k o m o b lik u iitzmjene m iljen ja . A ritm etika i- aligdbra vie stu o g o v a r a le ta jn i
cim a i movmiicilmai, ibafle tse manjje p riklad ne za ja v n o ,p rikazivanje ii1 vie n a lik
starim linearnim B ru kop isim a . Prem a tom e b i sklon ost za algebarske m e to d e ,
v r lo izraena u K M i (B ab ilon ci, odigovairala in o v n ik o m d rutvenom sistem u ,
tako (razliitom o d demokrafis)kO(g sifetema graidova d rava g d je j e 'p ostoja lo <roptvo, Viiidi: J. P. V em a n t iu S cien tific Change; H istorica l Studies in th e In tellectual, Social and T echnical C ondition s fo r S cien tific D iscovery and T echnical
In ven tion , fro m A n tiquity to th e P resen t, e d . A. C. Cramfbie, L on d on , 1963, str.
102; i L es O rigines d e la P en se G recq u e, Paris, 11964.
81 O o v o m -predmetu viie u fdjilu J. N eedham a, W ang Ling and D. J. de
S. Pnfce, H ea ven ly C lo ck w o rk , th e C r t A stron om ical C lock s o f M dival China,
C am bridge, 1960, ikao ai ai SCC, sv. IV ; d io 2, str. 435.

219

zlata ne kupuje palac vremena (doslovno, svjetla-tame) (curi

jin nan mai cun guang yin), stopa ada nije blago, treba se
boriti za palac sjene (chi bi fei bao, cun yin shi jing).32 Klepsidra je u Kini doivljela daljnji razvoj. Kinezi su usvojili
model s dotjecanjem vode a pritisak vode stabilizirali tako
da su poveali broj posuda koje su bile postavljene jedna
iznad druge i primijenili napravu za odravanje stalne razine
vode prelijevanjem. Recipijent je bio uravnoteen kantarom,
a kasnije i srednja posuda. To je vjerojatno poetak metode
postavljanja niza posuda na kolo koje se okree. Time je ui
njen veliki napredak u tonom mjerenju vremena.83
Izum mehanikog sata bio je jedan od najvanijih doga
aja ne samo u povijesti znanosti i tehnologije, ve u cijeloj
povijesti umjetnosti i kulture.84 Problem se sastojao u tome
da se pronae nain kako bi se usporilo okretanje skupine
zupanika, tako da bude u skladu s velikim nebeskim satom,
prividnim dnevnim okretanjem neba to su zvjezdoznanci i
novnici i astronomi prouavali od poetka civilizacije. Zapinja je bio prvi regulator. Mehaniki sat, danais dobro poznat
svima, predstavljao je u trenutku svoga nastanka istinsku
pobjedu ljudske genijalnosti. On je moda bio najmoniji
alat znanstvene revolucije sedamnaestog stoljea. Pripremio
je zanatlije, koji su bili potrebni za izradu aparata za moder
nu eksperimentalnu metodu, i dao je filozofski model za pre
dodbu o svijetu na osnovi analogije s mehanizmom. Ali
kad je zapravo nastao sat? Donedavno su knjige o povijesti
mjerenja vremena poinjale s nekoliko poglavlja o sunanim
satovima i klepsidrama, a zatim bi, naglim skokom prelazile
na izum zapinjaa s krunastim zupanikom i prekom evrop
skih mehanikih satova u poetku X IV st. Jedna je karika
oito nedostajala. I zaista. Danas znamo da je prvi zapinja
izumljen na Istoku 600 godina prije nego to se pojavio u
zapadnom dijelu Staroga svijeta. injenica da je rije o zapinjau hidromehanikog sata nepogreivo govori o kakvoj
kariki je ovdje rije.
Ovo je saznanje rezultat prouavanja knjige Su Songa
(1020 1101), jednog od najveih dravnika iz doba dinastije
Song, koji je takoer bio prirodoslovac i astronom. Godine
1090. uzeo je kist u ruke i napisao monografski opis sloenog
82 O sunanim satovima u Kini vsiidi SCC, sv. III, sitr. 302.
83 O 'kleips'ildrama >u Klimi vtidii SCC, siv. ili I, s-tr. 313, 'kao i Neeham, Wang
and Prie, cuit, djelo, str. 85.
84 J. L. Snjge, A Plea fo r Chronomelry, New SoientLst, :1>959, 5, 410, je
d obro re k a o da je od svtih m je re n ja u fizici m jeren je vrem ena majosmavmije.

220

astronomskog sata tornja koji je u toku dvije prethodne go

dine izgraen pod njegovim nadzorom i uz suradnju ine
njera Han Gongliana u prijestolnici Kaifeng. Knjiga nosi na
slov Xin Yi Xiang Fayao (Novi nacrt za armilarni sat). Prva
dva poglavlja obrauju sferu i globus, dok se u treem nalazi
detalj-ni opis satnog mehanizma. Budui da je mehanizam
pokretao instrument za promatranje na vrhu tornja, globus
na prvom katu, kao i sve figure koje su se pokazivale na sva
kom katu pagode i tako objavljivale vrijeme, bio je to prvi
astronomski sat na mehaniki pogon u povijesti. Instrument
je, naravno, sadravao i prvi zupanik za solarno-sideriko
pretvaranje. Pogonsku energiju nije davala teina utega, kao
kasnije u Evropi, nego vodeniko kolo s posudicama to se
okretalo kao mlinski kota ili Peltonova turbina. Zapinja
koji je zadravao okretanje kotaa bila je naprava sastavljena
od mosnih vaga i lananog mehanizma. Oni su bili nepomini
dok se punila pojedina posudica i zatim su trenutno djelovali
pomicanjem zapora i proputanjem kola za jednu bicu, tako
da je slijedea posudica dola pod mlaz vode konstantnog
toka. Tako je dijeljenjem kretanja mehanizma na intervale
jednaka trajanja ostvareno ravnomjerno pomicanje, ito je
genijalan izum.
Ali to nije izumio Su Song. Kad je jednom shvaena nje
gova tehnika terminologija, moglo se u jo starijim zapisima
ui u trag izgradnji takvih hidromehanikih satova. Presud
nu ulogu imala je 725. g. u doba dinastije Tang, kada isu Yixing, budistiki monah tantrist i vjerojatno najvei matemati
ar i astronom svoga doba, i Liang Lingzan, vojni inenjer,
izumili prvi itakav zapinja. Prisutnost zapinjaa s lancem u
njihovim satovima je izvan svake sumnje, kao ii injenica da
su njihovi satovi imali zapinja s lancem i planetarni lunisolarni zupasti prijenos. Jo uvijek postoji mogunost da je
zapinja jo starijeg porijekla jer od doba Zhang Henga (78
139) za dinastije Han i nadalje, mnogi zapisi govore o
automatskom okretanju nebeskog globusa u skladu s nebom.
Zapisi, na alost, nita jasno ne govore o mehanizmu prvih
satova. Nije teko razumjeti zato je do ovih dostignua do
lo u Kini mnogo ranije nego u Evropi. Odreivanje poloaja
zvijezda u ekvatorijalnim koordinatama (jednako modernoj
deklimaciji i pravoj visini) bilo je tamo uobiajenije od odre
ivanja ekliptikih koordinata starih Grka.85 Kretanje zvijez
da slijedi ekvatorijalne, a ne ekliptike koordinate. elja da
5 Vida si. 10 na str. 75.

221

se ovo kretanje prikae na modelu kao pomo pri rauna

nju bila je sasvim prirodna. Jo uvijek ne znamo da li se
kinesko rjeenje sata sa zapinjaem upotrebljavalo u Evropi
tokom stoljea, to je prethodilo pojavi krunastog zupanika
s prekom kod satova s utegom, ali postoje dokazi koji go
vore u prilog ovoj pretpostavci. Uostalom, saznanje da je
problem mehanikog mjerenja vremena uspjeno rijeen ne
gdje drugdje moglo je biti prilian poticaj prvim tvorcima
mehanikih satova u Evropi.86
Pisci na Zapadu mnogo su toga rekli o Istoku koji ne
pozna vrijeme. To se moda odnosilo na neke druge civiliza
cije, ali na Kinu sigurno ne. Nemogue je zamisliti da bii
tako velika i uena djela kineske knjievnosti, od kojih je
tek mali broj spomenut u ovom predavanju, ikad bila zavr
ena da njihovi autori i njihovi pomonici nisu pazili na
sat. U knjizi Xin Lun ("Nove rasprave) koja se pripisuje veli
kom knjievnom kritiaru Liu Xieu (umro oko 550. g.), po
stoji zanimljiv dio pod naslovom Xi Shi (Uteda vremena).87
Tu pie:
Poznati ljudi u prolosti, koji su eljeli proiriti dobro
tu i pravednost po svijetu, uvijek su se borili s vremenom.
Oni nisu nikakvu vrijednost pridavali komadima ada veli
ine jedne stope, ali je desetina palca sjene (na sunanom
satu) bila za njih dragocjena poput bisera. Tako se Yu Ve
liki88 utrkivao s vremenom da zavri svoje djelo i nije obra
ao panju na prouavanje Nan Ranga.89 Dao Zhong nije
prestao hodati, dok tabani njegovih stopala nisu postali tvrdi
kao eljezo. Kongfuzi je bio nezadovoljan svakim trenutkom
to ga nije proveo iitajui, a Mozi bi ve ustao i opet ra
dio prije negoli se njegov krevet ugrijao. Svi su oni upotrije
bili vlastitu krepost i nadarenost da ublae nevolje svoga
vremena, pa im je stotine generacija ime po dobru spomi
njalo.

86 Sldlka 3tl {(Str, 144) izmiljenena i(iuz prfetanalk i satvjet J . iR. Cammtllgea) ii preuzeta iz F, A. iB. W ard, H ow Trniekeeprag becaime A ccuuraite, Chartered M echanical E n gin eer, 1961, 8, 604, potkazuje ikko [je (kimeski zaptitnja s vo~
dom onim k a lom i lancem bdo m n og o toanijii o d p rv ih ev rop sk ih satova s krunasltim zapainikoan i p rek om . iNflje biio (nadmaen vje ro ja tn o sive d o p oja v e
njihala srediimom X V II st. i d a ljn jih p o b o lja n ja to su uslijed ila .
87 P on ov n o o b ja v lje n o u Tu shu Jicheng, iRen Shi Difcun, rpogl. 4.
Po/ulegenldaimi herajj aulltuire II vodagraevni lilnanljer. Vildi str. 101, si. 25a.
89 Lik iz knjige Zhuangzi.

222

Bioloke promjene u vremenu

Do sada smo govorili o filozofiji, povi
jesti, kronologiji i urarstvu. A sada da pogledamo to se do
gaalo u tom beskrajnom lancu vremena to su ga Kinezi
tako ozbiljno shvatili. Tu je, kao prvo, pitanje bioloke pro
mjene i evolucije. Razmotrimo li ideje to ih je tradicional
na kineska kultura imala o ivim stvarima, uvidjet emo da
Kinezi nikad nisu vjerovali u stalnost vrsta. To se moe ob
jasniti injenicom da kod njih nikad nije postojala zamisao
o nekom posebnom stvaranju. Ideja o stvaranju nihilo kao
inu nekog uzvienog boanstva bila je nezamisliva. Oni, da
kle, nisu imali razloga da vjeruju kako se razliite vrste ivih
stvari ne mogu lako pretvarati jedne u druge ako za to ima
dovoljno vremena. Paljivo promatranje trebalo bi pokazati
to se dogodilo, a to se nije dogodilo. Tako su Kinezi, s jed
ne strane, imali otvoreniji pogled' na ivot od srednjovjekov
ne Evrope, pa ak i od Evrope X V III st., ali zato ih je, s
druge strane, njihovo stoiko-epikurejsko shvaanje i nepri
hvaanje ideje o stvaranju, udaljilo od koncepcije to se na
Zapadu pokazala (barem u nekim razdobljima) povoljna za
razvoj prirodnih znanosti, to jest od one o prirodnim zako
nima to ih je donio vrhovni nebeski zakonodavac.90 Bez
stvaraoca, predoenog manje-vie u liku osobe, nije se mo
gao zamisliti boanski zakonodavac za ivotinje, biljke i mi
nerale, kao i za ljude. Postupci daoa bili su na neki nain
tajanatveniiji, iako su vjerni i sjajni promaitrai i eksperimentatori, kojih nije nedostajalo, nalazili i neke oite pravil
nosti (chang dao).
Zato je predaja o pretvorbama zauzimala vie mjesta u
kineskoj knjievnosti nego u knjievnosti Zapada.91 Mogli bi
smo navesti brojne tekstove koji pokazuju da je mogunost
sporih evolucijskih modifikacija i meusobnog pretvaranja
bila prihvaena.92
Uenja o scala naturae, nastalo je meu filozofima Zara
enih drava, suvremenicima Aristotela (IV st. pr. n. e.). Ne90 O p en ito o p rob lem u p orijek la i razvitka id e je o zak onim a p iir o d e u
raznim civilizacijam a Staroga sviljeta vid i: SCC, sv. I I , str. 518. Ovaj ise pr.ilkaz
m oe nai u n eto ipo|p enom oblnlkoi u lamku J. N eedham a. H.umajn Law
and the Law s d f N ature, ob ja v ljen om u Technology, S cien ce and A rt; C om m on
G round (H a tfield , 1961).
91 Jo uvijjek na k in esk om lili nk om zap a d n om jezk u n e p o sto ji d je lo
koje na p rim jeren nain o b ra u je tpoviifjesit b i o l o g e u k in esk oj ikultim, ali se
nadam o d a s m o d a li ob jek tiva n p regled ov og p o d ru ja iu SCC, sv. V I.
92 P ojedinosti o primjetnima navedenim u o v o m olomiku m ogu se n a i u
knjizi J. Neediham and D. Leslie, A ncient and M dival Cbitnese T hou ght o n
E volution, Buli. Nat. In stitu te o f S cien ces o f India, 1952, 7, ;(Sym|posiium o n
O rgam c E volu tion ), I.

223

zavisno je razraena teorija o ljestvici dua s razliitom i

manje animistikom terminologijom od nae. Knjiga Xunzi
(Knjiga uitelja Xuna) (III. st. pr. n. e.) moe nam posluiti
kao primjer. U toku prvoga tisuljea nae ere posveivalo
se mnogo panje srodnosti ovjeka s ivotinjskim (pa ak i
biljnim) svijetom, nastojei da se rijee sporna pitanja o
vjekove prirode to su veoma zaokupljala filozofe u razdoblju
mlae dinastije Zhou i Han, kao to su pitanja ivotinjskih
elemenata u ljudskoj prirodi. Tako su se Dai Zhiu oko 1260.
g. jae izraene drutvene sklonosti ovjeka inile neobinim,
dok su mu njegove antidrutvene sklonosti bile u skladu s
onim elementima njegove prirode koji su mu zajedniki s ni
im ivotinjama.93 To je kod neokunfucijevaca dovelo do po
jaanog zanimanja za komparativnu psihologiju ivotinja,
gdje bi moda mogli nazrijeti svijetli traak kreposti y i
dian).9i Izravnu izjavu o evolucij-skim promjenama moemo
nai u poznatom odlomku knjige Zhuangzi (IV st. pr. n. e.),
ali se neke vrste, to su tamo spomenute, danas ne mogu
identificirati. U toj knjizi nalazimo i uvid u bioloke promje
ne koje su nastale zbog prilagoavanja na odreenu okolinu,
kao i obris ideje o prirodnom odabiranju u odlomcima to
istiu da je prednost biti beskoristan.95 Opirne rasprave o
biologiji nalaze se u knjizi poznatog skeptika Wang Chonga, 1
pod naslovom Lun Heng (Rasprave vagane na vagi), koja je
napisana oko 83. godine. On tvrdi da je ovjek ivotinja po
put drugih ivotinja, iako najplemenitija. Odbacuje mitoloko
predanje o roenju, ali ne i spontani postanak ivota. Tvrdi
da su svi preobraaji, ma kako neobini, u osnovi prirodni,
i govori o izrodima, genetskom nasljeu, migracijama i
tropizmima ivotinja. Poto se budizam proirio u Kini, za
nimanje za filozofiju metempsihoze potaklo je na ponovno
prouavanje embriolokih i metamorfnih procesa u toku vre
mena. Poetkom X II st. Zheng Jingwang pokuao je analizi
rati neke transformacije za koje se vjerovalo da su prirodne,
povezujui ih s ljestvicom dua i tumaei ih u svjetlu budi
stikih migracija izmeu niih i viih nivoa postojanja. Do
bra djela dozvoljavala su nekim duhovima da se uzdignu na
ljestvici, dok je soterioloka vrlina (kao i zla djela) prisilja
vala druge da se spuste.96
Evolucioni naturalizam bio je sredinja preokupacija u
razmiljanjima velike neokonfucijske kole. To je bio pokret
Vii: SCC. sv. II, str. 21.
94 Vildii: SCC, svezak II, sifcr. 488.
95 To i est foeslkiai1iisita.il grabeljivim zvjerrima
9 Vitli : SCC, svezaik II, str. 421.

224

SCC, svezak II, str. 78.

za sistematizaciju, po datumu blizak pokretu skolastikih fi

lozofa Evrope, s kojim su esto usporeivali kineske misli
oce. Kao to su Evropljani htjeli uskladiti grku filozofiju s
uenjima kranske teologije, tako su neokonfuoijevci za
svoju sintezu preuzimali iz svih starijih filozofija, konfucijanizma, daoizma i budizma. Ali se njihov duh organskog
materijalizma toliko razlikovao od duha evropskih skolastiara da je Zhu X i (1131 1200), vodei lik neokonfucijevaca,
s jednakim zanosom nazivan kineskim Herbertom Spencerom ili kineskim Tomom Akvinskim. Da bi protumaili sve
mir, onako kako ga ovjek vidi, neokonfucijevci su se sluili
samo sa dva osnovna pojma: qi, to bismo danas nazvali ma
terija-energija, i li, princip organizacije i model u svim svo
jim oblicima. Neobino je da su mogli postii takvu tedlji
vost ,s principima, da su mogli doi do svjetonazora to je
toliko u skladu s modernom znanosti, i to u civilizaciji koja
ne samo da nije razvila modernu znanost, nego joj nije bilo
sueno da je spontano razvije. Za neokonfucijevce svemir
je bio u biti moralan, ne zato to je tamo izvan prostora i
vremena postojalo boanstvo u nekom obliju koje je nad
gledalo svoje ostvarenje, nego zato to je svemir imao mo
da stvori moralne vrijednosti i norme ponaanja kada je
dostigao onaj nivo organizacije na kojem su se one mogle
iskazati. Organizacija u ivotinjskom carstvu poinje se pri
bliavati ovom nivou, vrlo nepotpuno i jednostrano (odakle
traak kreposti), ali tek na nivou gregarnog drutvenog ov
jeka s potpuno razvijenim ivanim sustavom, svemir moe
oitovati moralne vrijednosti. Tako su kineski filozofi mnogo
prije Darvvinovog doba vrlo jasno izloili evolucijski naturalizam. Ali oni su u tome razmiljali vie kao o cijelom slijedu
filogenetskih razvitaka, nego kao o jednom jedinom evolucionom nizu.
Ova razmiljanja su, bez sumnje, dola iz Indije preko
budizma gdje je postojala koncepcija o slijedu vremenskih
razdoblja, konanih, ali silno dugih koji su ukljuivali kalpu
i mahkalpu,97 Svi neokonfucijevci prihvatili su ideju da je
svemir proao naizmjenine cikluse izgradnje i raspadanja.
ini se da je ovu ideju prvi sustavno uredio daoisit Shao Yong
(1011 1077), pretea neokonfucijanizma, koji je primijenio
nizove od dvanaest ciklikih oznaka na razliite faze sve_
7 V id i: H. Zim m er, P h ilosoph ies o f India, sftr. 224, 226, o jaiinistickim
ciklusim a; i n jegov e M yths and Sym bols in Jndian Art and Civilisation ed. J.
Cam pbell, N ew Y ork , 1946, str. 11, 1*6, 19. O v d je ra spravlja o kali-yuga, p o s lje d
njem ii n a jgorem o d eti/riju svjetskih razd oblja.

15 Kineska znanost i Zapad

225

mira.98 Zhu Xi je vjerojatno tako doao do potpuno isprav

noga vlastitog shvaanja o prirodi fosila, a drugi uenjaci iz
razdoblja Song, poput Shen Gua (1031 1095) do svojih otro
umnih spoznaja o stvaranju planina i o eroziji, te su tako
svojim razmiljanjima o svjetskim katastrofama i katakliz
mama to se ponavljaju, i u koje su oni vjerovali,39 nagovije
stili plutonizam i neptunizam ranog devetnaestog sto
ljea. Drugi su mislioci, kao Xu Luzhai (1209 1281), primlje
nih heksagrame iz Knjige o mijenama na faze evolucijskog
ciklusa, a Wu Linchuan (1249 1333) procijenio je njegovo
trajanje na 129 600 godina.100 Kao i raunanje astronomskih
razdoblja u milijunima godina101 za vrijeme dinastije Tang,
ovi svjetonazori bili su mnogo iri od evropskih u X V II st.
i X V III st., kada je stvaranje svijeta bilo datirano 22. listo
pada 4004. g. pr. n. e. u est sati poslije podne.102
Tako je bioloka i drutvena evolucija shvaena u Kini
kao cikliko zbivanje to se neprestano ponavlja, a svaki cik
lus je odvojen nekom vrstom Ragnaroka, sumraka bogova,
kad vlada nered i kaotino stanje nakog ega sve stvari po
novno polagano evoluiraju. Mogli bismo rei da je jedin
stvena radnja svjetske drame, kakvom je danas smatramo,
bila nadomjetena nizom ponovljenih predstava. Uspon ie
bio spor, pad je bio brz. Neokonfucijevci bi znali cijeniti ri
jei Williama Harveya o pojedinanim biima:
Potrebno je vie radnji sloenije prirode za grau i stva
ranje ivih bia, nego za njihovo unitenje i njihovu pro
past, jer one stvari koje lako i brzo propadaju, sporo se i
teko razvijaju do svoje potpunosti.

98 V idi: SCC, sveza/k II, str. 485, talkoer svezalk IV , d io 1, str. 11.
95 V id i: SCC, svezaJk I I I , str. 598, 603.
100 V id i: SCC, svezalk TI, str. 486, svezak 'III, str. 406.
101 VaSli': SCC, svezak ffil, str. 420, svezalk l i l i , str. '120, 408. Poznati astro
nom , m on a h Yixing, izraunao [je 724. g. 'k olik o j e godina pnoltekUo o d V elikog
poetka ( tai ji shang yu a n ) lillii otpoe <konkm!kaiije [planeta (i dobilo rezultate
96 961 740. godina. injenica da je op a k on ju n k cija nem ogua je nevana u uspo
redbti s veliinom vrem en sk og ra zd oblja s kojiim su se srenjovjelkovni kineski
astron om i hi-M sprem n i su oiti.
102 R ije jje o p oz n a tom ra u n u u en og Jaimesa U shera, nadbiskupa o d Airmagha. V idi n je g o v o d je lo C hron ologia Sacra, O x ford , 1660, str. 45 i Annals o j
the W orld, O xford, 1658, str. 1. Za h va lju jem (prof. H. T revor-R opeim to m i je
pom ogao pri sk up ljanju ovih podataka.

226

Vrijeme i drutvena devolucija

ili evolucija, Datong i Taiping
Govorili smo o drutvenoj evoluciji, ali
ona se u neokonfucijevskom svjetonazoru vie razumijevala,
nego to je bila jasno odreena. Miljenja kineskih mislilaca
o tome to se dogaalo s ljudskim drutvom u toku vremena
bila su podijeljena. Postojala su dva izrazito suprotna stava.
S jedne je strane postojala koncepcija o zlatnom dobu pri
mitivnog zajednitva, ili mudraca-kraljeva, nakon ega je
ovjeanstvo poelo ravnomjerno propadati,103 dok je, s dru
ge strane, postojala koncepcija o herojima kulture kao praocima neeg mnogo veeg od njih samih, s naglaskom na
razvitku i evoluciji iz stadija divljatva.104
Prvo od ovih shvaanja bilo je svojstveno drevnim daoistikim misliocima i bilo je u tijesnoj vezi s njihovim pro
tivljenjem protofeudalnom i feudalnom drutvu.105 Oni su se
uvijek vraali onom davnom rajskom dobu plemenske jedna
kosti, primitivnog zadrugarstva i spontanog zajednitva (Kad
je Adam kopao, a Eva prela, tko je tada bio gospodin?)
prije raslojavanja na gospodare, sveenike, ratnike i kmetove
u eolitiku. U ovom ih je ohrabrivala injenica da su prefeudalni odnosi jo uvijek postojali meu nekim narodima
plemenskog ureenja, koji su ivjeli na rubu kineskog dru
tva poput onih koje danas znamo pod imenom Miao, Qiang,
Luoluo i Jiarong, i koji su tek danas, nakon dvije tisue go
dina, postali sastavni dio kineskog drutva kao cjeline. I
zaista. Tragovi njihova otpora feudalnom i feudalno-inovnikom drutvu u IV st. pr. n. e. osjeali su se u shvaanjima
daoista u toku cijele kineske povijesti, kao i jo dugo poto
je ta kola poela propovijedati mistiki nihilizam za uene
ljude i stvorila crkvenu organizaciju za siromane seljake.
Dokaz tome je injenica da se prisutnost daoista osjeala u
svim seljakim pobunama za svih dinastija. Oni su bili u ne
prestanoj opoziciji i mogao ih je zadovoljiti samo egalitariT ako, n a p rim je r, velii'ko dijelo kla sin e m ed icin e iz lil st. p r. n .e . H uang
Di N ei Jing Su W en <pog}l. 14) d ijeli potvdjjest na -drevno (sh a n g g u ), sred n je
staro (zh on g gu) i n ed a vn o (ang jin) doiba i ifcvrdi d a ov je k o v a o tp o rn o s t na
bolesiti p o stu p n o q p ad a i kaJko vrijem e proflazi p otreb n iji su sve jai llijekotvi i
lijeen je.
u
104 U knjitzi H uainanzi ;(oiko 120. g. p r. n. e .) c ije lo ije p ogla vlje (posveeno
dokazim a o 'dirutvenoij p ro m je n i i napretku o d naljstaniljih vrem ena, nmopiim
p odacim a i o m aterijaln om napretku (p ogl. 13, M organov p rijev o d , str. 143).
H uainanzi lje u m n o g o em u v r lo daoistiika 'knjiga, ali on a odraava daiostitk
pogled n a svijet u d o b a diiinastiije H an, prtfje n eg o onalj iz vrem ena Zaraenih
drava.
105 V M i: SCC, svezak TI, <sitr. 86, 99, 104; 1115.

227

stiki socijalizam naega doba.106 U Evropi, naravno, nalazi

mo mnogo ideja slinih ovoj daoistikoj o nekadanjem
zlatnom dobu: kronije i saturnalije u starom Rimu u spo
men prohujalim stoljeima Krona i Saturna; stoiko i epikurejsko odbacivanje pretjerano civiliziranog ivota, kran
sko nauavanje o izgonu iz raja (to moda potjee od drev
nih sumerskih tualjki za izgubljenim sretnim drutvom u
kojem nije bilo gospodara), prie o otocima blaenih, i na
kraju divljenje plemenitom divljaku u X V III st. nakon
prvih susreta zapadnjaka sa stvarnim rajem tihooceanskih
otoka.107
Igrom sluaja, najpoznatije izreke daoistike teorije o
regresivnoj evoluciji nalazimo u knjigama drugih kola: u
knjizi Huainanzi iz II st. pr. n. e. i konfucijskoj Liji (Knjizi
o obredima) iz I st. pr. In. e. Slijedei je odlomak iz ove po
sljednje knjige, iz poglavlja pod naslovom Li Yun (Mijenja
nje drutvenih institucija).108
Kada je prevladao veliki dao, cijeli svijet bio je jedna
zajednica (tianxia weigong). Nadareni i vrli ljudi bili su
odabrani (da vode narod); njihove rijei bi'le su iskrene, oni
su gajili sklad. S roditeljima drugih postupali su kao s vla
stitima i pazili su na tuu djecu kao i svoju. Starci su bili (
zbrinuti do smrti, sposobni za rad imali su posla, mladima
je omogueno kolovanje. Ljubaznost i saaljenje ukazivani
su udovicama, siroadi, ljudima bez djece i nesposobnima
zbog bolesti, tako da se o svima brinulo. Svaki ovjek imao
je svoj odreeni posao i svaka ena svoj dom. Nisu voljeli
odbacivati vrijedne stvari, ali to ne znai da su ih spremali
u vlastita spremita. Voljeli su oitovati svoju snagu u ra
du, ali to ne znai da su radili za vlastitu korist. Tako su
sebini planovi bili potisnuti i nisu mogli doi do izraaja.
Lopovi, razbojnici i izdajnici nisu se pokazivali, tako da su
vanjska vrata na kuama ostajala otvorena i nikad se nisu
zatvarala. To je bilo razdoblje Velikog zajednitva (datong).uo
106 V id i: SCC, svezak I/I, str.
60.
107 V idi: SCC, svezak I I , star.
127.
los p oglavlje 9, p r ije v o d Legge, .svezaik 1, str. 364, o v d je n e to izm ije n je n ,
p reuzet iz SCC, svezak I I , str. 167. L e se m o e (prevesti kao m ijen ja n je
drutvenih mnstituoilja. Na-m (izraavanja u slin im od lom oiin a knjige M oziu,
p oglavlje lili, 12, 13, 14, 1S {ip rijevod M ei Yi-lPao, str. 55, 59, 71, 70, 82) potka
zuju da j e nastala u IV st. (pr. in. e ., a me (u I sit. n . e . A li o v i od lo m d i isu p o
svojem stavu, vie progresivni n eg o regresivni*, j e r .kritiziratiu drevna vre
m ena bezvlaa kao idolba Ikad je
vlad ao m ete. S tanje da ton g nastupit e u
bu
d un osti kada id e ja o s v eop p j
lju ba v i (jian ai) p osta n e stvaimost. Sam izra z
datong n ije u p otrijeb ljen u knijizi M oziu. Pnkatz sliian o v om e u L iji ju, ali m n o
go krai, ijavltia sie iu Iknjaizi Huainanzi (120. g. p r. n . e .), poigl. 2, gdije se ja v lja
izraiz dazhi (idealna vladavina) u m jesto datong; v id i M arganov pitiljevod, str. 35._
D oslovno, za o p u u p otreb u , t o je s t n ije b io vla sn itvo ni ca ra , ni
feudalca, ni p a tricijsk ih biltelji.
110
Ovaj izraz, k o ji m o e m o .isto ta!ko d o b r o p rev esti kao Velilka zajed n ica ,
u p o trije b ili su filo z o fi iz k a sn ijeg ra z d ob lja Zaraenih drava u d ru k ije m sm i
slu, t o je st d a oznae paralelu izm eu m iikrokozm osa (o v je k a ) d maikirokozmosa (svemiira). P rim jer je Liishi C hunqiu i(239. g. p r . n . e .) , p ogl. 62, l(prev. iR.

228

Aii sada je veliki dao zastario i ugasio se. Svijet (car

stvo) je postao obiteljsko nasljee. Ljudi vole samo svoje
roditelje i vlastitu djecu. Vrijednim stvarima i radom kori
ste se samo za vlastiti probitak. Moni ljudi zamiljaju da
je nasljeivanje posjeda uvijek bilo pravilo, utvruju grad
ske i seoske zidine i pojaavaju ih jarcima i opkopima.
'Obredi' i 'krepost' su konci o koje vjeaju odnose izmeu
vladara i ministra, oca i sina, starijeg i mlaeg brata, mua
i ene. U skladu s tim oni podeavaju potronju, rasporeuju
zemlju i nastambe, odgajaju ratnike i uene ljude a sve i
ne za vlastiti probitak, ii tako neprestano niu sebini pla
novi i pribjegava se oruju; tako je i est velikaa (Yu 'Ve
liki', Tang, Wen, Wu, Cheng i vojvoda od Zhoua) steklo po
asti . . . Ovo je razdoblje koje se naziva Manje spokojstvo
(xiaokang).
Moisti su bez sumnje donekle bili naklonjeni idealu zadrugarskog, ak socijalistikog drutva, koje je, kako se mi
slilo postojalo u davnoj prolositi, ali to sasvim sigurno nije
bilo dio konfucijevske ideologije. Ipak, usprkos silnom utje
caju koji je konfucijanizam imao kasnije na ivot Kine, ideja
0 drutvu datong kao da je bila besmrtna; jer ako je to dru
tvo zaista postojalo na Zemlji, moda bi ga se ponovno
moglo oivjeti.111 Zapravo je sam konfucijanizam, istiui
razvitak i drutvenu evoluciju, pridonio takvom svretku.
Iako su u bezbrojnim pobunama u toku kineske povijesti
seljaka razmiljanja rijetko ila dalje od postavljanja nove
1 bolje dinastije,112 istodobno su oni vizionarski elementi
meu njima bili esto skloni da obrnu dimenziju vremena iz
regresivne koncepcije i pretvore je u progresivnu. Devet
naest stoljea poslije dinastije Han, u nae doba, ove su dvije
male rijei mnogostruko dobile, ne izgubile, na svojoj svetoj,
emocionalnoj i revolucionarnoj snazi.113
Zaista je postojao paralelni (ili, bolje rei, obrnuti) konfucijevski uzlazni slijed. Prije nego to mu posvetimo vie
panje, osvrnut emo se na srodno shvaanje, ono o taipingu
(Velikom miru i jednakosti).114 Bi'a je to jo jedna snana

V ilhelm , istr. 160). Ali ova znaenija mis-u ta k o razliita, j e r su stari .Kinezi
sm atrali da je drutvena zajed n ica on o to trai p rirod a i da "klasno ra s lo ja
vanje i razdor pred sta vlja ju k ren je p rirod n og porejtka, -koje e porem etiti o d n o
se u p rirod i i( liizazvati^ velike p rirod n e n ep ogod e, ili harem n ep o v o ljn e vrem en
ske u v jete, eipidemiilje i slin o. Os:im toga, ton g u znaenju priisotaost m o e
se preves'tli i>k a o V elika slin ost.
m V idi koristan lanaik H ou W aihia, Sooiailnye Utoip'ui D revnego i S rednevekovoga K itaja, V o p r o sv F ilozof ii, 1959, 9, 75.
112 V idi: Shih Y u-Chung i('Shi Y ou z h a n g ), S om e Chinese R ebel Ieoloees,
Tongbao, 1956, 44, 150.
1,3
0 p ov ijesti pofjma datong u Kini postojii korisna ifcnjiga H au W ailua,
Zhang Kaizhia, Yang Zhaoa 'i Li , Zhongguo hitai Datong Li Xiang,
Beijimg, 1959.
114 R ije ping im a ob a znaenja.

229

izreka ali se tumaila vrlo razliito.115 Zlatno doba i utopija

to bi mogla postati stvarnost ovdje se ne razaznaju jasno.
U starim zapisima teko je nai odreene izjave o tome je li
rije samo o jednom dobu iz daleke prolosti to se nikad
nee vratiti ili je to samo neto to se prieljkivalo u budu
nosti. Nema sumnje da su mnoge carske vladavine to svjesno
nastojale postii. Termin se javlja prvi put 239. g. pr. n. e. u
Lshi Chunqiu (Anali proljea i jeseni uitelja La),* pozna
tom prikazu prirodne filozofije gdje se spominje stanje mira
i blagostanja to se moe dostii magijom pomou glazbe ti
skladu s ciklikim djelovanjem prirode.116 U toku slijedeih
stoljea katkad se isticao mir u drutvu koji proizlazi iz
skladne suradnje razliitih drutvenih klasa zadovoljnih
svojom sudbinom. Ponekad se opet isticao sklad prirodnih
pojava (to ga moda ovjek moe izazvati), to dovodi do
obilja dobrostivih zemaljskih plodova, a katkad ideja o jedna
kosti s priguenim aluzijama na ono primitivno besklasno
drutvo koje e jednom na kraju biti uspostavljeno. Neki su
mislili da je Veliki mir postojao za vrijeme mudraca-kraljeva
u davnoj prolosti, a drugi da se ovdje i sada moe postii
dobrom carskom upravom. Bilo je i onih koji su mislili da
e do njega doi jednom u budunosti. Zanimljivo je navesti ,
neke od ovih razliitih miljenja.
Tajanstvena drutvena magija uitelja La javlja se po
novno u poglavlju o obredima u Qian Han Shu (Povijest sta
rije dinastije Han) iz oko 100 g., gdje se kae da e tek pot
puna primjena obreda prijanjih kraljeva dovesti do stanja
taiping.1I7 To se naroito odnosi na sezonske obrede Ming
Tanga ili Kozmikog hrama, gdje su car i njegovi pomonici
obavljali liturgijske obrede pred Nebom u ime naroda. Bio
grafija ministra Dou Yinga (umro 131. g. pr. n. e.) govori o
tome kako je podravao obavljanje obreda Ming Tanga i dru
gih obreda, smatrajui da je to nain da se postigne Veliki
mir.118 Knjiga Huainanzi (120. g. pr. n. e.) posebno povezuje
ostvarenje Velikog mira s ritualnom istoom i jasnoom ob
reda u Kozmikom hramu.119 Nasuprot tomu, biografija Dongfang Shuoa (umro oko 80. g. pr. n. e.) govori o drutvenom
115
Danas ,je .sinolozi, p o v je sn ia ri i filozofi koj,i se b a v e drutvom dntenziivtno p rou av a ju . V ijerojatno najibolji pregled o v o g predm eta na zapadnom
jezik u d a je W. Efcchharn, ThadnPhng trnd Thali-Phmg R eligion , Mitt. d. Jnst.
/. O rientforschu ng, 1957, 5, 1113, i T. 'Pakora, On 'the Origiittis o f the iN otions o f
Thai-Phin-g and Ta-Thiuing in Chdtnese P h ilosop h y, Archiv. O rientaln i, 1961, 29, 448.
li P oglavlje 22, paresv. R . W ilhelm , star. 56.
*
Pniijevod k n jige iza a o je p o d na slov om P ro lje e i je s e n Ly B u W ea u
iz d a n ju G rafik og zavada 1H rvatske, Zagreb, 1982. (a p . u r .) .
117 P oglavlje 22, W. Etitihhorn, c it. d jelo, str. M6.
118 Qian Han Shu, p ogl. 52, W. Eiichhorn, eilt. d je lo , str. 123.
119 Pogjl'avljje 2, W . , cit. d jelo, str. 123.

230

skladu koji uzrokuje prirodne uvjete povoljne za ovjean

stvo,120 a poglavlje o gospodarstvu u Qian Han Shu (Povijest
stare dinastije Han) ak primjenjuje izraz taiping na godine
s rekordnom etvom.121 Jedan od dijelova knjige Zhuangzi,
to je vjerojatno umetnut u vrijeme dinastije Han, govori da
se najvii cilj, dobro upravljanje, taiping, ne moe postii
ljudskom vjetinom i planiranjem, ve samo ako se slijedi
dao Neba. Dao Neba je da se neprestano okree i da ne go
mila vrlinu ili stvari ni na jednom posebnom mjestu, pa tako
sve stvari dosiu savrenstvo (Tian dao er wu suo ji, gu
wan wu cheng).122 Ovdje se najednom spominje Velika jed
nakost pored Velikog mira i nalazimo je u svim daoistikim
zapisima. Jednakost stvari i miljenja bilo je nauavanje
akademika Peng Menga, Tian Piana, i Shen Daoa (svi oko
320 300. g. pr. n. e.)123 iz akademije Jixia, ali i naslov autenti
nog poglavlja knjige Zhuangzi (oko 290. g. pr. n. e.), koja sa
dri neka od Zhuang Zhouovih najjasnijih tumaenja daoistike epistemologije, znanstvenog svjetonazora i demokrat
ske drutvene misli.124 Velika cesta (daoa pravde i kreposti),
kae Daodejing, iroka je i ravna (da dao shen yi). Ovo je
jedna od onih dubokoumnih izreka to podsjea na hebrej
sko proroanstvo, Uini ravnim put gospodnji, i dodiruje
mistinu poeziju o cestogradnji svih vremena i kod svih na
roda, nizine e se uzvisiti, a planine e postati niske.125 U
njezino egalitaristiko znaenje ne moe se sumnjati, jer pje
sma dalje kori feudalne gospodare zbog gomilanja bogatstva
i tlaenja seljaka zemljoradnika; to su razuzdani putovi raz
bojstva, oni nisu velika cesta.126
Mnogi stari tekstovi ipak govore o taipingu samo kao o
zlatnom dobu mudraca-kraljeva u davnoj prolosti. Na prim
jer, Jia Yi u svojem djelu Xin Shu (oko 170. g. pr. n. e.),127 al
kemiar Wu Bei u razgovoru sa svojim zatitnikom knezom od
Huainana (oko 130. g. pr. n. e.),128 poglavlje o obredima u Shiji
120 Qian H an Shu, p o g l. 65.
121 Poglatvlie 24.
122 (Poglavlje 13 (Tian D a o), prev. Legge, sv. 1, str. 330, 337.
123 Fng Yu-Lam
{Ferng Youlian), A H istory o f C hinese Philosophy, s/v.
1, sitr. 153. Svi su on?i bili la n ov i AJkaldemilje
Jii'xia, k o ju je os n o v a o H uan, knez
o d Qija (oiko 325. g. p r. n. e .).
124 <PogIiatvl[je 2 (Ji Wtu L u n ), iprav. Leigge, sv. 1, st-r. 176.
125 Izaija, X L , 3, 4. P ostoja la ,je taikoer m istika top ogra fsk og izravnavanja
u hindu&koj j buidistikaj m isli, aluvijalna ravam ostaila iza svjetskih p op lava
ili katastrofa p o 'k ojoj B ude i Bodhiiisatve koraaju. O ovtim idejam a govori P.
Mus, La N dtion de Temips R versible dans la M ythologie B ou d d h iq u e, Annua
ire d e V E cole P ratique d es H autes E tud es (S ect. d es S cien ces R elig ieu ses), 1939,
str. 15, 33, 36.
126 Paglaivljie 53, -prev. W u, str. 75; >prev. C hu, str. 66; prev. Duyvendak
str. 117.
J

127 Poglavlje 52 (X iu Zheng Y u ), prev. E ich h o m , cit. d'jelo, str. 118.

128 Qian H an Shu, p ogl. 45.

231

(oko 100. g. pr. n. e.),129 knjiga Yin Wenzi-130 Drugi tvrde da

se u nekim uspjenim razdobljima smatralo da je Veliki mir
ve dostignut. Jasno je da mu je prvi car Qin Shihuangdi iz
ravno teio131 i ustvrdio da je Veliki mir nastupio s 210. g. pr.
n. e. Natpis koji je postavljen te godine glasi: Ljudi su zado
voljni s utvrenim pravilima i mjerama i estitaju jedni dru
gima to su sauvali Veliki mir.132 Lu Wenshu (oko 70. g. pr.
n. e.) takoer je smatrao da je vladavina Han Wendija (179
157. g. pr. n. e.) bila razdoblje taipinga,133 Sva ova razna mi
ljenja razmotrena su u djelu Lun Heng (Rasprave vagane na
vagi) (83. g. n. e.). U jednom ise poglavlju govori kako se taiping pripisuje razdoblju drevnih mudraca Yaoa i Shuna, u
drugom se kae da mnogi vjeruju kako ga prorie pojava fe
niksa i jednoroga, a u treem Wang Chong iznosi vlastito uv
jerenje o tome da je blagostanje taipinga nastupilo nekoliko
puta za 'vrijeme dviju dinastija Han.134
Pojam taiping nalazimo ii u drugom vremenskom slijedu
analognom onom o atongu. Do toga je dolo tumaenjem
Chunqiua (Anali proljea i jeseni) za vrijeme dinastije Han.
Ova je knjiga kronika feudalne drave Lu izmeu 722. i 481.
g. pr. n. e., a prema predaji napisao ju je Kongfuzi. Nae je
doba doekala popraena brojnim komentarima u okviru ;
triju predanja poznatim kao Zuo Zhuan, Guliang Zhuan i
Gongyang Zhuan.135 Proirenje kronike uitelja Zuoqiua obu
hvatilo je povijest do 453. g. pr. n. e. i bilo je sastavljeno od
starih zapisa i usmenih predaja nekoliko drava (a ne samo
drave Lu) izmeu 430. i 250. g. pr. n. e. Kasnije su ueni konfucijevci u doba dinastije Qin i Han unijeli mnoge izmjene
i dodatke. Komentari uitelja Gulianga i Gongyanga razliko
vali su se od ovoga. Oni nisu bili djelomino sastavljeni od
samostalnih drevnih povijesnih zapisa, ve su samo tumaili
129'P oglavlje 23; p rev . C havannes, sv. 3, str. 211.
130 'Poglavlje 2 (Da D a o), gdlje TUam Pian, drei p red a va n je o Shujingu (iPovnjesna k la sik a ), kae d a je u vrijem e (legenldam ag) cara Y a oa , vla d a o taiping.
131 Shiji, p og l. 6; p rev . Chavannes, sv. 2, str. 180.
132 Shiji, p ogl. 6; p re v . Chaivamnes, sv. 2, str. 189.
133 Qian Han Shu, p o g l. 511.
134 R ije je r e d o m o p og l. 26 (R u Z en g), p rev eo F orke, sv. 1, str. 494; p o g l.
50 (Jiang R ui), p rov eo F ork e, sv. '1, .str. 364; d p o g l. 57 ( H a n ), p re v e o
F orke, sv. 2, sJt.r. 192. W ang C h on g se tak oer suprotstavlja p retje ra n o m o b o a
vanju m udraca i v jerov a n ju u Z la tn o doiba, u p og la v lju 56 (Q i Shi d a su sve
gen era cije jeldnake), preveo, Forike, isv. 1, str. 471. Z a n im ljivo (je d a ise izraz
taiping -javlja k a o im e priliioog 'b roja m jesta, a p o slu io j e i1 k a o maizirv za a k
est razliitih ra z d o b lja vladavine, i to za ovih d inastija: San G u o (W u ) 256. g.,
Yan (sjevern a ) 409. g .f Wed (sjev ern a ) 440. g ., Lllang 556. .g., S on g 976. g. i Liiao
1021. g. Datong ije ta k o er po&luib kao naziv za d va ra zd ob lja vladavine, i to
za diinaisitije Liaing, o d 535. d o 546. i L iao, 947. g.
13s Dobar u v od n i prfkaz o v e k n jievnosti1 m oe se n a i u knjizii P. van
der Loona, The AnOieot Chiinese C hron icles and the G row th o f H&starical
Id eais, lanaik iu H istcria n s o f China and Japan, ed. W. G. Beasley and E. G.
iPulleyblank, L on d on , 1961, str. 24. D eta ljn ije o o v o m e gov ori m o n o g ra fija W u
Kan,ga.

w

232

tekst kronike, rije po rije.136 To je bilo vano, jer je vladalo

ve spomenuto uvjerenje da toan izraz koji je Kongfuzi upo
trijebio u svakoj danoj povijesnoj okolnosti ima veliku mo
ralnu vanost. U toku II i I st. pr. n. e., u doba dinastije Han,
postojale su skupine uenjaka koje su se specijalizirale za
prouavanje ove ili one od ovih predaja. Za njih su ustanov
ljene i odvojene katedre na carskom sveuilitu.137 Meu pro
uavateljima predaje uitelja Gongyanga bio je i istaknuti
filozof Dong Zhongshu (179 104. g. pr. n. e.) koji se istakao i
na mnoge druge naine. Dong je razvio teoriju o san shi ili o
trima dobima i grupirao je dogaaje u Chunqiuu prema toj
klasifikaciji; one kojima je sam Kongfuzi bio svjedok (541
480. g. pr .n. e.), one koje su mu usmeno prenijeli (626 542.
g. pr. n. e.) i one za koje je znao preko pisanih biljeaka
722 627. g. pr. n. e.).138 Za mlae dinastije Han bilo je to
pretvoreno u jedan uzlazni drutveni evolucioni niz, koji je
najprije primijenjen na konfucijevsku obradu, a zatim je
uslijedila sveopa primjena. Kljuno tumaenje dao je He
Xiu (129 182), ije je djelo postalo glavni komentar Gongyang Zhuana.im On kae:
Kongfuzi je vidio (i dokazao) da je u doba, o kojem je
doznao iz zapisa, vladao red to je proizlazio iz slabosti i ne
reda (shuai luan)lia i svoje misli je ponajprije usmjerio pre
ma opem (rasporedu stvari). Stoga je smatrao svoju dra
vu (Lu) sreditem, i odnosio se prema ostatku kineskog dru
tva kao prema neem izvan (njegova rasporeda). Detaljno
je razmotrio ono to je bilo nadohvat ruke, i tek onda je
obratio panju na ono to je dalje. . .
Uvidio je (i dokazao) da je u doba o kojem je uo pre
ko usmene predaje vladao red koji je proizlazio iz Bliskog
mira (shengping). Stoga je smatrao kinesko drutvo sredi
tem i odnosio se prema perifernim barbarskim plemenima
kao prema neem izvan (njegova rasporeda). Tako je zabilje136 S m atralo -se -da s e ssve tri zasnivaju na u sm en om p ou a v an ju sam og
Kongfuzlia.
137 K atedre _su osn ov a n e 124. g . p r . n. e. ia k o se slubeni inaslov b osh i (d o k t o r
p r o fe s o r ) ijav lja ive <u I I I . (sit. pr. n . e ., a ipriincip carskih. isp ita 465. g. p r. o . e.
K ada j e ca r 'Han Wuidi d a o staitan d ohodak uenicim a (d izi) ti p ro fe s o rim a , m o e
se re i da j e ca rs k o siveuilite b ilo osn ova n o. O n o j e ,10. ig. p r . n. im a lo 3 000
-studenata, ali svi, na ra vn o, n is u nmali sjttiipendiju. Nazilv tatxue, k o ji su kasniije
stoljeim a nosila isrvenioilhta, ja v lja se prva p u t u m o ib a m ci sam og D on g iZhangshiua 'k ojom zagovara n je g o v o osn iva n je. Caru su se, m e utim , z b o g to g a vie
sviali plan ovi Gomgsom H oog a .
138 Fng Yu-iLan (F m g Y ou lan ), H istory o f C hinese Philosoph y, sv. 2, str. .
139 Fnig Yu-Lan ( Feng Y o u la n ), cit. d je lo , v. 2, str. 83:. O dlom ak se ja v lja
na kralju p rv og pogla vlja G ongyang Zhuana. __
140 Ovaj izraz kao d a a lu d ira na_ t e o riju o Zlatnom d o b u , ijer shuai ^znafi
p rop a st ili ekaan sa Ikao i slalbost i iznem oglost. Ne zna se lje n a m jern o,
je r se umiieislto o v o g lilzraza u mnpgi'rn tekstovim a nalazi drugi izraz, ju luan; ju
znaci n asilno zau zim anje ili p osjed ov a n je, g r a b lje n je zem alja i d o b a ra , p o b u n u
itd ., to je st korelait sla b osti; drugim rijeim a , stanje drutva ka k o ga o p is u je
E vanelje p o Luikri, 11.21, ili zaJkon rib a u budizm u, neprestana b o rb a d o u n i
teni ja, p rirod a krvavih zu b i i ipandi. IHsiao iKimg-Chhiian ( X ia o Gangquam),
K hang Yiu-Wei (Kamig Y ou w ei) and C on fu eia m sm , M on um enta Serica, 1959.
18, 96, str. 142.

233

io ak i one skuptine izvan (njegove drave) koje nisu

uspjele postii sporazum, a spomenuo je ak visoke funkcio
nare malih drava .. .
Kad je doao do doba u kojem je osobno sudjelovao,
dokazao je da vlada red (koji proizlazi) iz Veuikog mira
(taiping). U to su vrijeme barbarska plemena postala dio
feudalne hijerarhije, i cijeli je (poznati) svijet, blizak i dalek,
velik i mali, bio kao jedno. Zato je svoje misli jo svesrdnije
usmjerio na biljeenje detaljnih podataka (o dogaajima toga
doba) ii radi toga je uzvisio (djela) ljubavi i kreposti...
Ovdje se, dakle, nalazi formalni simulakrum procesa dru
tvene evolucije u vremenu, spreman da ga ljudska misao
preuzme i primijeni na civilizaciju kao cjelinu.
Jo prije vremena He Xiua, religiozni daoizam to je kipio u narodu ve je bio usvojio ideju o taipinga.1*1 Sada se s
naroitom panjom prouava zbirka drevnih zapisa od kojih
je najvanija knjiga pod naslovom Taipingjing (Kanon o Ve
likom mini). Teko je bilo odrediti vrijeme, jer je vjerojatno
pisana u nekoliko navrata u razdoblju izmeu Zaraenih dr
ava (oko IV st. pr. n. e.) i kraja vladavine mlae dinastije
Han (220. g. n. e.).142 Iako se vei dio odnosi na vjerske obi
aje i praznovjerja, otkrivenja i proroanske opomene, po
stoje odlomci koji su u vezi s revolucionarnim daoizmom
velikih narodnih ustanaka, kao to je ustanak crvenih obrva
iz 24. g. n. e. s Fan Cbongom na elu ili ustanak utih turbana
(184 205 g.) pod vodstvom Zhang Juea.143 Mora nam biti ja
sno da su u kasnijim razdobljima daoiisti odani vladajuem
poretku uvelike proistili Taipingjing i njegove popratne tek
stove.144 Ali popularni vjerski daoizam iz razdoblja Han bio
je hilijastiki i apokaliptiki. Veliki mir bio je nesumnjivo
u budunosti kao i u davnoj prolosti. U Kanonu se spomi
nje seljaka drutvena solidarnost, grijesi poinjeni protiv
zajednice i njihov oprost, stav protiv tehnologije, nadvladavanje seoskih razmirica, a naroito visoko mjesto dodijeljeno
je enama. Takoer nalazimo teoriju o ciklusima to su po
svojoj prirodi bili suprotni ve spomenutim neokonfucijev14J Ako^ Polkora, ciilt. d je lo , im a p ra vo, ildaje H e X'iiua biiile sru liizraiviio izve
dene iz
puakih iieija o apakaMjps [koija se p o m i e ; m oda je to b i lo p o sre d
stvom Yu Jiija (o k o 1'20-200). Yu Ji je b io p riro d o s lo v a c, R jen ik i tatumaturg,
je d a n o cd aca daaistli&ke crk v e, i vje ro ja tn o autor je d n e ili vie k njoga >to su
poslu ile kao- graa za Taipingjing.
142 C ijelo >je dijelo ineaivno iizdaino ipod ^iaisilovom Taipingjing H e Jiao u redaikolji W ang Mitnga, kaj,i je n a stoja o irekonstnui ratfi p rv otn i teikst glavnoga
djela. P okora, ciit. d je lo , d a je .kratki opis knjige, i E ich h orn , ciit. d je lo , ra s
pravlja o sadraju nekih dokum enata kojii se nalaze u 'knjizi.
_ : 143 V ie o injemiu -u:W. Eilchhiam, Bemer'kuingen zum Aiuftand !des Chang
Chiio uind zum Staate des Chang iLu, M iti. d. In st. f. O rien tforsch u n g, >1955,
IM D jelo i'lpak sad ri rjeite odl.omlke sasviiim u stilu B ao Jingyana, t o g re
volucionarnom m islioca , kog i je (a k o n ije p lod knjievnike m ate Ge Homga)
d jelov ao u d ru g oj polovfibi ITI st.; v id i: SCC, sv. I I , str. 434.

234

skim, i koja rasvjetljava djelatnost jednog drugog daoistikog pobunjenikog voe Sun Ena (umro 402).145 Kada grijesi
zlih ljudskih narataja dosegnu vrhunac, svjetske kata-strofe,
poplave i kuga sve e zbrisati, ili gotovo sve, jer sveti osta
tak (ljudi za sjeme, zhong min), koje spaava njihov daoizam, pobjeuju da bi nali novo nebo i novu zemlju velikog
mira i jednakosti pod vodstvom princa mira (da taiping
chjun), koji je naravno Laozi. Zatim se sve opet postupno
pogorava dok ne postane potrebno novo spasenje. Tako za
razliku od ciklusa neokonfucijevaca, koji su se uspinjali vrlo
polako i padali u trenu, ciklusi vjerskog taoizma izlazili su
isti iz kaosa wie herrlich als am ersten Tag i zatim pola
gano padali do sudnjega dana. Ali bez obzira na miljenje da
je vrijeme zatvoreno u ciklika razdoblja, ideal taipinga bio
je zauvijek ispisan na stjegovima kineskog naroda iz jedne
pobune u drugu. To je, kao to nam je poznato, bio cilj Chen
Jianhue, revolucionara iz vremena dinastije Ming (oko 1425.
g.). Po njemu, je naravno, dobio ime veliki pokret Taiping
Tianguo, koji je izmeu 1851. i 1864. gotovo svrgnuo mandursku dinastiju (Qing), i koji se danas u Kini smatra naj
bliim preteom Narodne Republike.148
145 O mjernu vidi: W . Eiiohharn, D escription o f ithe (Rbellion o f S o n fin
and earlier Taoist Reibelliiloms , M itt. d. In st. f. O rien tforsch u n g, il954, 2, 235,
s d od a tk om iNaohtrasgliche Bemerfkiumgen zum Aiufstnde d es Sium n, sitr. 463.
146 S tandardno m o d e rn o dijelo o o v o j veliikoj, ailii sasvim p rom a en oj rev oluciiji je Taiping Tianguo G em in g Zhan Zneng Sh (P ov ijest revoIiuciofnamog rata
n eb om d a n og kraljevstva Veiikofg nuira i je d n a k o sti), L e Ergamga. 'B eijing 1949;
i od tada j e idatno os a m svezaika i'zvomOig maiterijajla u redaikcijS; Xiamg Daa
(dirugi'h p od naslovom Taiping Tianguo, Beojiiimg, 1957. D o sada milje iizaisla ni
je d n a k njiga o o v o m (predm etu n a za p a d n om jezilkiu, k o ja b i zaidovolijila, ali
m ogu se spom enuti /tri klasiina d jla novijega idatuma. P rv o lje majpisao tu m a
u brita n sk o] vladi, d ru g o miMomar, a tree vojnrik: plaentilk (koji se b o r io u a rm iji
Taipm ga. T . T. lMeaOw<s, T h e C hinese and th eir R eb ellion s, view ed in c o n n e
ctio n w ith th eir national P hilosoph y, E th ics, L gislation and Adm inistration, to
w h ich is added an E ssa y on C ivilisation and its P resen t State in th e E ast and
W est, Bomfbav i L on d on , 1856, S ta n ford _ Caiif,, todz d atu m a, (1953.) j e d j lo iu
k oje m j e ikoliiina n esre en og m aterijala iz p ozad in e zsbivanja (k o ji isam p o sefbi
n ije n ezanim ljiv) jednaka v rijed n im ojpilsdma iz p rv e ro k e . W. H. M ehu rst,
P am phlets issu ed b y. th e C h in ese Insu rgents at N anking (N a n jin g); to w h ich
is added a H istory o f th e K w a n g-se (G uangsi) R eb ellion , gathered fro m P ublic
D ocu m en ts; and a S k etch o f th e C on n ection b etw een Foreign M issionaries and
th e C hinese In su rrection ; con clu d in g w ith a critical view o f severa l o f th e a b o v e
Pam phlets, Shanghai, 1853, se p r iro d n o maijvii'e baVi tob o n jim (kranstvom r e
volu cion a ra HTalUpiaiga. Lim-tLe (O n g -L e. ito jest, A. F. B in d ley ), Ti-Ping T ien -K w oh ;
th e H istory o f th e Ti-Ping R volu tion , including a N arrative o f th e A u th o r s
P erson a l A d ven tures, Loimdon, 1866, igoVari vnie o puistoloviilnama negjo o p o v i
je sti, afflil 'bmdui d a j e Hiije o a u to m ikoji za irazliikiu o d drugih strainaca (W ard,
Burgevime ii' Gordom ) mije s u d jelov ao u v o jn o j in terven ciji n a ca rev oj strani,
n ie s o v o d je lo d a ie uvid u (karakter vo a Taiiimmga, 'koijii' n e foi .bio m o gu .
M eu neavniim iizidamjitma nallaizi s e kmjiiga Chng Ch-Hjsdja (J. C. Chmg), C hi
n e se S ou rces f o r th e Thai-Phing R ebellion, 1850 1864, ^Hongkong, 1963, a'Li toLilko
jo j nedosltaie k om en ta r i ob ja n je n je d a m oe poslu iti sam o k a o d odatak uz
d ruge prikaze. O vom nizu m oe' se d o d a ti i (koristan lanak Shilh Yu-Chtunsa
(V . Y . C. S h ih ), The Id eology o f the Thati-IPIimg IRdbeffion, Sinologica, 1951,
3, 1; ii' d je lo (n a ro ito :zamimljiivo u svjetlu o v o g to se iu ovom p o g la v lju g o v o ri
o idovsko{kranslkom stavu prem a v rem en u ), E. P. BOardmana, C hristian In
flu en ce o n th e Id eo lo g y o f th e Thai-Phing R eb ellion , M e ison , Wiife., .1952. (Napo
kon, vidii ii G. Tavllor, 'The Thai-IPMng Rebellikm, its E con om ie B adcgraun d and
Sacsial Theo,ry, C hinese S oc. and Polit. Sci. R ev., '1963, 16, 545.

235

Ali to nipoto nije bio kraj. U razdoblju intelektualne

napetosti, kada je Kina upijala i proivljavala nove ideje
nakon dodira s modernom znanstvenom civilizacijom Zapada,
jedan od najveih reformatora i predstavnika moderne kine
ske misli, Kang Youwei (1858 1927), bio je uvelike nadahnut
ovim stoljetnim snovima i teorijama o napretku. Prouava
nje klasika navelo ga je na takvo stajalite to ga moderna
povijesna filologija ne moe podrati,147 ali njegova misao

147 Ovo j e sloen o p ita n je 'i o v d je ga m oem o sam o d od irn u ti. R ije je
0 sporu o k o starog teksta i novog teksta, ikoji j e podlije!io u ene lju d e za
dinastije Han 'kao i on e -u ikasm jem ra zd oblju din a stije Q ing ikoja su p on ov n o
p reka p a li [po zapisim a .iz ra z d o b lja iHan. D o ove j e p o d je le d o lo u !ll st. ipr. o . e.
nakon o t k r i a _ niza varijanti :klasii)n!iih d jela .(Shujing ili P ovijesn a klasiika,
Shij.ing ffi K njiga od a , Zuo Zhuan i Zhou L i), ikoje su se .razldikovale o d 'ranije
prih vaen ih tekstova, $ k oje su bille napisane arhainim piism om iz d o b a starije
(zap ad ne) dilnastije Zhou. Pirema p re d a ji to se d og od ilo '135 g. pr. n. e ., za v r ije
me .ruenja 'kue (koja 'je n a vod n o pripadala K on gfuziu, kada je .knez G ong b d
Lua (L u G ongw ang), Liu Y u , proslrivao svogiu palau. iSpomiiimjalo se d a su
slin/i tekstovi1 ibili m edu onim a to ih ie saku p io (veliki bilbliiiofil Liu De (u m ro
130. |g. _. rn. e .), kinez o d H ejiana ( Hejiiainwaig). T erm in ologija p rilin o z b u
nju je, je r su stari /tekstovi! b ili oovoDtkniveni teikstovi za vrjjeme starije d i
nastije Han, doik su novi tekstovi -imali autoritet stalne u p otreb e. O n jim a
treba m isliti kao o tekstovim a piisandm starim p ism om i o tekstovim a pisa
nim n ovim p ism o m . U ene rasprave k oje su tra ja le stoljeim a zavrile su sa
zak lju k om d a j e p ria o_ jed in stven om ofikriu legenda, i da su bareim n ek e
od starih varijanti v je ro ja tn o krivotvorene, ia k o se stare varijante Shujinga
ne (podudaraju sa sadan jim pogjavljliima starog tek sta , a zna se da su sasta
vljena od_ fragm enata d revnih zap isa o k o 320. g. n . e. Sa stajalliita p o v ije sti znan\
stvene m isli, ovaj sp or je n a ro ito zanim ljiv. Pripadm oi kole n ov og teksta
(t o jest on i ikoji su p rihvatili tekstove stalno p ren oen e sliu/benom tra d icion al
nom p o d u k om , koji; su, kada g e >rije o tkstu, ibiili na v rem tlu , jarihvatillr su
sve praznovijeore p seu d o-zn an osti toga vrem ena, i s n jim a on u em piri'ku otvo
renost duha k o ja p og o d u je nicajnju eksperim entalne znanosti. P ripadnici -kole
starog teksta p ou zd a li su se u p og ren e ili ibarem sumnj'ive ddkum ente, no
pokazivali su sklon ost p rem a racionalizm u i b ih su u sta n ovitom sm islu p ro sv i
jeen i. Ipak, misu u v ijek b ili naikkm'ieni p ok u a jim a p rv otn e znanosti (p ri tom
m islim na alkem iju, fa rm aciju , p rou a v a n je m agnetizm a d d ru g o) 'kao o n i drugi.
Meu velika imena ikode starog teksta .ubrajaju se v e spom enu ta im en a Liu
(50. g . p r . n. e. 23. g. n. e .) i D ong Z h ongshu . lU m od ern o d o b a , n a ra v n i,
stavovi uenih ljudi p rolosti iprema znanosti niiisu vie b ili vani. U p itanju je
bila autentinost klasika. K o lik o danas m o e m o rei, razlike izm eu starih
1 novih va rijan ti ibile su b ro jn e , iako m an je vane. U XiIX stoljeu argum ent
je bio jda. za neke klasike u o p e vie ne p o sto je nove varijan te d o k su ^ta
re nainili ueni lju d i drz ra zd ob lja Han. Sam Kanig Y ou w ei p o v e o ije veliku
kam panju u korist k ole n ov og teksta. B io je uvjeren d a je sam Liu X m
krivotvarto c ije li p o sto je i Z u o Zhuan i Zhou Li :i d a G ongyang Zhuan i Li Ji
predstavljaju jedin i p ouzdani put d o istinskog K on gfuzia. T a k o er j e v je ro v a o
da je Komgfiuz'i b i o velik re fo rm a to r p r ije n e g o ikomzervativac. O tom e su i n je
gove _dviije knjige, X in X u e W ei Jing K a o (S tu d ija o kriv otv oren im d jelim a d i
nastije Xitn) iz 189(1. i Kangzi K a i Zhi K ao (K on gfu zi kao .reform ator) iz 1897.
Iako K angovo filo lo k o u v je r e n je danas vr'e n ije o d rivo, veza izm eu to g u v je
renja i v je re da j e 'ainizam b la g oslov io id e ju o drutvenom napretiku
i evo lu ciji bit e sada o ita . ;Je li n a jpin je razm iljao o filo lo k im zaikljuo^ma
ili o filo z o fiji drutva, n ije ja s n o .
O
nesuglasicam a z b o g starog ili n ovog teksta vid i u : T jan Som
(Z en g Z h usen ), Po T'ung, the C om p reh en sive D iscussions in the W hite Tiger
Hali, Leiden, 1949, sv. 1, str. 132; Furng Yu-Lm (F eug Y o u la n ), A H istory o f Chin cse P hilosoph y l(ipreveo D. iBddide, iP.rinceton, 1953), sv. 2, s(tr. 7, 133, 673; W oo
Kang (W u K ang), Les T rois T h ories P olitiq u es du T ch ou en T s'ieou (C hunqiu)
Pariz, 1932. str. il86; C. 'S. G ardn er, .cit. d je lo , str. 9, 56. O Kamg Y o u w e jo v o i
m isli d etaljn o v id i: H sia o Kuaing^Chhan (X ia o G u an gquan), Khang Yu-Wei
and Cnnf uc.iiantsm, M onum enta Serica , 1959, 18, 96.
KongfuziOva u loga je li u ojelin i hila napredna ili rea k cion a rn a i d a lje
ivo _ raspravljaju kineski znanstvenici i znanstvenici n a Zapadu. U p rilog
p rv oj tvrd n ji s o s je a je m p rilin om u v jerljiv o u gov ori H. G. Greel, C onfud u s , th e Man and th e M yth, N ew Y ork , 1949, L on d on , 1951.

236

bila je pod velikim utjecajem toboe moistikog Velikog za

jednitva (datong) i daoistikog Velikog mira i jednakosti
(taiping). Tumaei oboje u smislu evolucionog razvoja, oda
brao je prvo kao naslov svoje izvanredne utopije Datong
Shu (Knjiga o Velikom zajednitvu).148 Zamiljena je i u os
novnim crtama napisana 1884, djelomino tiskana 1913, a
potpuno tek 1935. U Beijingu je ponovno tiskana nedavno,
1956, a skraeni engleski prijevod pojavio se 1958.149 Sada su
itaocima na Zapadu dostupni velianstveni opisi budunosti,
moda vizionarski, ali i vrlo praktiki i znanstveni. Zbog
snage i opsega to djelo s pravom moemo nazvati velsovskim.
To je vizija to je ueni Kinez ne bi mogao stvoriti da je ki
neska misao zarsta bila statika i da zaista nije poznavala
vrijeme, kao to se inajee misli. Kang Youwei prorekao je
suradnju svih naroda u jednoj zajednici, ije bi ustanove bile
irom svijeta, ija bi seksualna i rasna politika bila prosvije
ena, gdje bi sredstva za proizvodnju bila ,u rukama naroda,
gdje bi vladao izuzetni znanstveni i tehnoloki napredak, uk
ljuujui i upotrebu atomske energije. U ovo nae doba,
drevne karizmatske fraze postale su opapoznate parole poli
tikih stranaka; Tianxia weigong (Neka cijeli svijet bude
jedna zajednica) za Guomindang i Tianxia datong (Svijet e
biti Veliko zajednitvo) za Gongchandang.*
Sigurno je dovoljno reeno da se uvjerljivo dokae kako
je kineska kultura pokazivala vrlo istanan smisao za vrije
me. Kinezi nisu ivjeli u nekom snu izvan vremena, zaokup
ljeni meditacijima o duhovnom svijetu. Naprotiv, povijest je
za njih bila moda stvarnija i ivotnija nego za bilo koji
drugi drevni narod. Bez obzira na to da li su zamiljali da
vrijeme nosi propast drevnom savrenstvu, ili da se kree u
ciklusima izmeu veliajnosti i katastrofe, ili je svjedok pola
gane ali neizbjene evolucije i napretka, za njih je vrijeme
znailo stvarnu i bitnu promjenu. Oni ni izdaleka nisu bili
ljudi koji ne obraaju panju na vrijeme, a u kojoj mjeri
je ono bilo povezano s idejom o napretku, vidjet emo u dalj
njem tekstu.

148 Gbratiite p a n ju raa in jen icu da ije naslov (preuzet Siz Li Ji (K n jig a o
o b re d im a ), a razvoj sadraja 'tradicionalnog izlagan ja Gongyang Zhuana i iz
Mozia.
"
'

"
"
149 iL. G . T h om p son , Ta Thung Shu: th e O n e-W orld P hilosoph y o f K hang
Y u 'W ei, L on d on , 195$.
* Gongchandang K om un istika partiirja (q p . u r .).

237

Deifikacija pronalazaa i
priznavanje etapa u razvitku
drevne tehnologije
Ni jedna klasina knjievnost bilo koje
civilizacije nije s toliko panje opisivala i slavila drevne
izumitelje i inovatore kao kineska, i moda ni jedna kultura
nije ila tako daleko da ih zaista svrsta u red bogova, i to
u kasnijima povijesnim razdobljima.150 Zapisi to bi ih mo
gli nazvati tehniko-povijesnim rjenicima, ili biljeke o izu
mima i otkriima, ine posebnu knjievnu vrstu.151 Najstarije
djelo takve vrste Shi Ben (Knjiga o porijeklu) gdje se nalazi
veina imena i djela legendarnih ili polulcgcndarnih linosti
kineske kulture, izumitelja kojima je esto dodijeljen asni
naziv ministra utog cara. Spomenuto djelo predstavlja
zbirku povijesnih legendi, mnogo veu od zbirke tehnikih
boanstava drevnog Sredozemlja. Tako je Su Sha izumio do
bivanje soli, X i Zhong kolica i kola, Jiu Yao izumio je plug,
Gongshu Pan rotacioni mlinski kamen, a Li Shou raunanje.
Ova imena mogu se svrstati u pet ili est skupina: zatitnici
ltlanova i preci, drevni bogovi svedeni na rang heroja, boan
stva zatitnici zanata, mitski junaci pretvoreni u izumitelje
u skladu s teorijom o euhemerizmu, zatim neka izmiljena
imena ije porijeklo
oito (kao navedeni primjer) i napo
sljetku izumitelji, koji su bez sumnje bili povijesne linosti
(kao to je etvrti s navedenog popisa). Povijest teksta, to
ga danas imamo u osam verzija, je zamrena. Nema sumnje
da se Sima Qian koristio jednom verzijom, i da tekst nije
imao nikakve veze s Uiteljem Zuoqiuom, povjesniarom,
kojeg su ueni ljudi iz III st. smatrali autorom. Najvjerojat
nija je pretpostavka da ga je prvi put sastavio netko iz dr
ave Zhao izmeu 234. i 228. g. pr. n. e., neto kasnije od Lilshi Chiinqiu. Nakon vladavine dinastije Han moemo nai
vie od dvanaest knjiga to pripadaju ovoj kategoriji. Pisci
se jo uvijek nisu umorili od ove knjievne vrste ni za vri
jeme dinastije Ming, kada je Le Qi negdje u toku X V stoljea
napisao Wu Yuan (O porijeklu stvari).
Znanje drevnih izumitelja bilo je tako visoko cijenjeno
da je spisak njihovih imena uvrten u knjigu Yijing (Knjiga
o mijenama) to predstavlja jednu od najveih misterija ki
150 K n jiga Huainanzi ^ u p ozora va na m ora ln o inaelo, gov orei d a izuzetne
zasluge za b ro b it ovrjeamstva in e h erdje kulture d o sto jn im a iboainsifcih p o
asti (pogil. 13, p re v e o Morgam, str. 178).
151 V id i: SCC, m . I, str. 5.1.

238

neske filozofije prirode. To je vrlo neobino klasino djelo.

Nastalo je vjerojatno iz zbirke zapisa o seljakim znamenji
ma s mnotvom podataka o drevnoj praksi proricanja da bi
kasnije preraslo u zamreni sustav simbola popraenih tu
maenjima od ezdeset etiri skupine dugih i kratkih crta u
svim moguim permutacijama i kombinacijama. Budui da
je svakoj od njih bila pripisana neka apstraktna ideja, cijeli
je sustav imao ulogu nekog spremita pojmova za razvoj ki
neske znanosti. Trebalo je da simboli predstavljaju ljestvicu
sila to djeluju u vanjskom svijetu. Stalni dodaci, to su ih
mudri umovi stoljeima dodavali knjizi kao dopune i komen
tare, pretvorili su je u jedno od najizuzetnijih djela svjetske
knjievnosti. U tradicionalnom kineskom drutvu knjiga je
uivala golemi ugled, tako da je i danas filozofi sinolozi pro
uavaju s velikim zanimanjem.13-4 Prije nekoliko godina jedan
je od njih pisao o pojmu vremena u Yijingu pokazujui kako
je taj pojam neizbjeno povezan is temom ovog djela Pro
mjena je jedina stvar u svemiru koja ostaje nepromijenje
na.153 Ipak, nekima se ini da je Yijing u cjelini spreavala
razvitak prirodnih znanosti u Kini jer je navodila ljude da se
zadovolje shematskim objanjenjima, koja i nisu bila obja
njenja. To je zapravo bila velika kartoteka za sve novo u
prirodi to je pruala mnoga duevna zadovoljstva, a malo
poticaja za daljnje promatranje i eksperiment.154
Odrediti vrijeme nastajanja Yijinga vrlo je zamren pro
blem. No neemo mnogo pogrijeiti ako nastanak kanonskog
teksta (zbirke znamenja) datiramo uglavnom u VIII st. pr.
n. e., iiako je dovren tek u III st. pr. n. e. Glavni dodatni
zapisi (Deset krila) vjerojatno potjeu iz vremena dinastije
Qin i Han, ali su konani oblik dobili tek u II st. n. e. Jedan
od ovih dodataka uspostavlja zanimljiv odnos izmeu velikih
izuma stanovitog broja simbola.155 Tvrdi se da su upravo ovii
simboli inspirirali linosti kineske kulture. Drugim rijeima,
ueni ljudi iz doba dinastija Qin i Han smatrali su potrebnim
da razloge za ove izume nau meu simbolima u kartoteci
pojmova. Izrada mrea i tkanina, gradnja amaca i kua,
vjetina strijelaca, mlinara i knjigovoa, sve je to s darovitou bilo izvedeno iz Prijanjanja, Rasprenja, Masivnosti, Cije
152 V id i: H . Wilhelm, D ie VJandlung; acht V ortra ge zum I-G ing (Y ijin g )
(Beiipitnig, 1944), engl. preveo C . F. Ba.yines, Change; E ight L ectu res o n th e 1
Ching, Loindon, 1961.
153 h , WilheLm, D er Z eitb erg riff im B uch d er W andlungen, Eiranias Jahirbuich, 1951, 20, 321.
154 Viidii: SCC, svezak M , sitr. 336.
153 PireveM R . Wiilheljm i C. F . Bayines, sv.

1,

str. 353. Tafbelami pnilkaz u

SCC, svezak I I , str. 327.

239


panja, Manje neuravnoteenosti, Prodora i slinog. Ono
to ovdje uoavamo je ast to su je ukazivali tovanim mu
dracima tehnike, ukljuujui ih na ovaj nain u uzvieni si
stem svijeta Knjige o mijenama.
Postojalo je i konkretnije liturgijsko oboavanje. Sva
koga tko provede neko vrijeme u Kini i proputuje razliitim
pokrajinama, duboko se doimlju mnogi prekrasni zavjetni
hramovi to nisu posveeni ni daoistikim bogovima, ni Budi,
ni Bodhisatvi, nego obinim ljudima koji su svojim dobro
instvima zaduili narataje. Neki uvaju sjeanje na velike
pjesnike, kao Du Fu Caotang u Chengduu, drugi na velike za
povjednike, kao Guangong Ling juno od Luouyanga. Ali teh
niari zauzimaju najistaknutije mjesto. Dvaput u svom
ivotu imao sam ast da palim tamjan (doslovno ili metaforiki) u Guanxianu, u hramu Li Binga (oko 309 240. pr.
n. e.), velikog inenjera hidraulike i guvernera pokrajine Sichuan. Ovaj drevni hram nalazi se pokraj usjeka u planinskoj
kosi, ijim je probijanjem i rukovodio. Tim je zahvatom ri
jeka Min podijeljena na dva dijela, pa je i danas omogueno
natapanje od 50 kvadratnih milja zemlje koja hrani oko pet
milijuna ljudi, koji mogu obraivati zemlju bez straha od
sua i poplava. U ovim hramovima, posveenim stvarateljima
i izumiteljima, koji su opom aklamacijom svrstani u red
bogova zastupljene su sve grane znanosti i tehnike. Takav je
hram podignut velikom fiziaru i alkemiaru iz doba dina
stije Sui i Tang, Sun Simou (oko 601 682). Spomenuti se
obiaj zadrao jo u vrijeme dinastije Ming, kada je Song
Liju (umro 1422), inenjeru koji je projektirao najvie nivoe
Velikog kanala, posmrtno podignut zavjetni hram pokraj sa
mog kanala.156 Nije se tamjan palio samo mukarcima. Huang
Daopo (oko 1296), poznata kao strunjak za tekstilnu tehno
logiju, zalagala se za uzgoj pamuka, predenje i tkanje, vje
tine i znanja to ih je iz Hainana prenijela u dolinu Yangzia.
Vrlo su je tovali, i poslije njezine smrti podignuti su njoj
u ast mnogi zavjetni hramovi u gradovima i selima na pod
rujima gdje se uzgaja pamuk.157 Besmisleno je, dakle, tvrditi

156 V eliki _k a nal iizravno spa ja H angzhou n a jugu s Beiijlngom n a sjev eru
p re k o p red g orja plan ina S handonga. T o j e prvi u s p je n o izved eni brdsiki kanal
u bdio k o jo j civ ilizaciji. Za p rv ota n zam isao zasluan ije astron om i inenjer
G uo Shofuijing, a ovaj d io gradili su m ongolski v ojn i in en jer O q m q a i (Ao-iLu-Qi) s kineskim kolegom Zhizhenoim 1287. godine. K analom s e imje m o glo
koristiti1 c ije le god in e, sve d o k S on g Li n ije il411. g. (kaptirao v o d e neikilh nms'kih riijeka branam a i (pom onim kanallima i tak o osig u ra o od gov a ra ju u
razinu vo d e u visinsikim d ijelov im a kanala u tok u cije le god in e. D d ta ljm je o
o v o m e u SCC, svezak IIV, sitr. 3.
137 D etaljnije u SCC, svezak V.

240

da kineski narod nije nikad priznavao tehniki napredak.

Kinezi su moda i dalje ivjeli bez urbe, drukije nego to
smo mi navikli da ivimo od razvitka moderne znanosti, ali
princip je sasvim jasan.
On dolazi do izraaja na jo jedan, sasvim neoekivani
nain. Koncepcija o trima glavnima tehnolokim stadijima
ljudske kulture kamenom dobu, bronanom dobu i eljez
nom dobu, to niu u jednom sveobuhvatnom slijedu
naziva se kamenom temeljcem moderne arheologije i prethi
storije.158 Ovo je shvaanje dobilo moderan oblik 1836.
zaslugom danskog arheologa C. J. Thomsena,159 direktora na
cionalnog muzeja koji ga je primijenio da bi unio red u go
lemu zbirku tog muzeja u Kopenhagenu.160 Sretnom je okol
nou u toku idueg desetljea ovo shvaanje prvi put
postavljeno na znanstvenu osnovu kada je njegov sunarod
njak J. J. A. Worsaae zapoeo, takoer u Danskoj stratigrafska iskopavanja.161 Iako ise ova koncepcija posljednjih godina
katkad kritizira, ona ostaje osnovom klasifikacije davnih raz
doblja prolosti i trajni dio ljudskog znanja. Postojalo je ne
koliko faktora to su spreavali njezino ope prihvaanje.
Tako je najprije trebalo priznati da je kameno orue zaista
nainio ovjek (a to se sporo poelo prihvaati tek poslije
renesanse, nakon susreta s nekim primitivnim narodima).162
Bilo je takoer potrebno shvatiti vezu izmeu vremena i ra
sporeda geolokih slojeva, i osloboditi se tradicionalne biblij
ske kronologije, kako bi se priznali arheoloki dokazi o ovje
kovoj istinskoj prolosti.163 Osim toga, bilo je potrebno
povezati arheoloke nalaze sa znanjem o rasprostranjenosti
158 G. Daniel, The T h ree Ages (C am bridge, 1943), sur. 9, citira s o d b ra vanjem R. A. S. Macaliister, T ex tb o o k o f E uropean A rch eology, L ondon , 1921.
159 v id i n jeg ov L ed era d til N ord iske Oldkindighed, K open hagen 1836, n je
m aki p rijev od , L eitfad en zur nord isch en Altherskunde, Kopenhagen, 1837, en g le
ski
p rijev od , A G uide to N orth ern A n tiquities,
L on d on , 1848.
160 Viiidii z a rfm ijiv lanaik R. F. Heiizera The Baickgroim d
o f T h om sen 's
Three-Age-iSysitem, T echnol. and Cuit. 11962, 3, 259.
161 vd'i n jegov e Prim aeval A n tiquities o f D enm ark, s danskog
p rev eo W .
J. Thom s, Londion, 1849.
162 U Evnopii je_ s taira id eja da su n eolitski p red m eti od kam enih p lo ica
i glaanog kam ena bdUfi m eteoriti. Qbuda j e v jeroja tn o dola u Kiiniu d o VIIJ sit.,
je r farm aceut i p rirod oslov a c Chen Cangqi i(ako 713733) prvii gotvori o sjek ira
ma grom a (pili fu ), nazivu k o ji j e kasmlje p osta o u ob ia jen iu kmeslkojj znan
stvenog [literaturi. Vidi!: SCC, sivezak III, str. 434, 482 i B . Laiufer, Jade, F ield
Mtuseum, C hicago, 19112, p o n o v lje n o Perkm s, Pasadena, 1946, str. 63. K inezi su
od u v ijek poznavali ikamene (Ikremene) ljike
sitrijela (sh i nu) jpovezivald su
ih s narod om p o im en u iSmshen s dalekog sjev eroistok a .
Prema staroj p r i i
Kongfiuizi ije d a o o v o o b ja n je n je kada j e ikobac p tia r s taJkvim iljkom u tiijeliu
p a o mrtafv u palai ikmeza o d Chena. On j e Itakoer re k a o ida e se, otvora1 l i
se riznica, drevini p rim jerci' n a i itamo sauvami, i on i s u zailsta ii na en i (S h iji,
,pogl. 47, p rev eo Chavannes, sv. 5, str. 340. Vidii: L aufer,
cit. d je lo , str. 55).
Sushen je m od a n a jsta rija kineska fcransikritpoija r ije i Jurchen i(Durdd), to
znai tatarski ili tunguskd n a rod , s.rodan M andurcim a, k o ji j e ka sn ije o sn o v a o
dinastiju lim (llil5 1234).
163 Vidi: SCC, svezak I I , str. 173.

16 K ineska znanost i Zapad

241

metalnih ruda i sa rekonstrukcijom najprimitivnijih tehnika

za dobivanje bakra, bronce i eljeza. Thomsen je zapravo
samo kristalizirao ideju to je bila u zraku od sredine XV I
st., u doba kada su znatieljni istraivai fosilija kao i hu
manisti bili dobro upoznati s grkim i latinskim tekstovima.
Oni su isigurno znali za odlomak u kojem Lukrecije razlikuje
tri doba:
arma antiqua manus ungues dentesque fuerunt
et lapides et item silvarum fragmina rami,
et flamma atque igns, postquam sunt cognita primum.
posterius ferri vis est aerisque reperta.
et prior aeris erat quam ferri cognitus usus
quo facilis magis est natura et copia major.164
Prvotno oruje bijehu im ii nokti pa zubi,
Kamenje zatim i granje, to svaki ga otre sebi,
Konano plamen i vatra, otkad bi poznata ova.
Kasnije eljeza vrijednost i bakra spoznata bjee.
Bakra poraba prije upoznata bjee no gvoa
Zato, jer narav mu mnogo je meka, i ima ga vie.
(P re v e o M, T e p e )'

Za ovo se reklo da je samo opa shema razvitka civili

zacije i da se potpuno osniva na apstraktnim razmiljanji
ma.165 Nisam siguran da Lukrecije nije nikad naiao na vrak
strelice. U svakom sluaju njegovi suvremenici u Kini govo
rili su isto, s jednakim potovanjem prema povijesnom raz
vitku ovjeka od razdoblja divljatva i moda su za tu svoju
tvrdnju imali vre i pouzdanije razloge.
Lukrecije je ove stihove napisao oko 60. g. pr. n. e. Djelo
Yue Shu (Izgubljeni zapisi o dravi Yue) feudalnoj
kneevini koju je pripojila drava Chu 334. g. pr. n. e. pri
pisuje se Yuan Kangu, uenjaku iz vremena mlae dinastije
Han. Djelo je, bez sumnje, zasnovano na starim zapisima i
usmenoj predaji, a zavreno 52. godine. Slijedei odlomak

164 De reru m natura (O p r ir o d i), V istih 12S34288.

Daniel, cit. '41, str. 13. Ove niijei bodlje h i od gova ra le H eziod ov om
prLkaziu pet d oba (zlatnom , srbrm om, bronam om , herojsfkom i eljezn om ) iu
Poslovim a i danima i(VIiI)I st. p r. in. e .) 1(1, lllO, to zap ravo ine m o e biiiti stvaran
p rika z tehnolokih razdoblija, su n eki nastojali da g a k a o taikvog prihvate.
Vd'di: J. G. Griffiths', A rch aeology and
Hesiotds Pve Ages u Journ. H isto ry
o f Ideas, 1956, 17, 109, s k om entarom H. C. B aldryja, str. 5'53; F. J. Teiggart,
The Argument o f H esiod s W orks amd
D ays, Journ. H isto ry o f Id ea s, 1947,
8, 45.

242

je iz poglavlja o radu kovaa maeva.186 Knez iz obitelji Ghu

(Chuwang) razgovara sa savjetnikom Feng Huziom.
Knez Chu zapita: 'Kako to da eljezni maevi mogu ima
ti udesnu mo slavnih maeva iz davnine?'
Feng Huzi odgovori: 'Svako doba ima svoje posebne na
ine (izrade stvari). U doba Xianyuana, Shen Nonga i Ho
Xua oruje se izraivalo od kamena (i kamen se upotreblja
vao za sjeu drvea i gradnju kua i pokapao se s mrtvi
ma). Takve su bile upute mudraca. Kasnije, u doba Huangdija, oruje se izraivalo od ada, koji se upotrebljavao i za
kopanje zemlje i u druge svrhe; i jadeit se pokapao s
mrtvima, jer je sveta stvar. Takve su bile upute (kasnijih)
mudraca. Zatim, kada je Yu (Veliki) kopao (prokope da
ovlada vodama), oruje se izraivalo od bronce. (Oruem od
bronce) prokbpan je klanac Yique i probijena su vrata
Longmen; tokovi Yangzia i ute rijeke skrenuti su tako da
se ulijevaju u Istono more tako je svuda uspostavljen
promet d cijelo je carstvo bilo u miru. (Bronano orue) se
takoer upotrebljavalo za gradnju kua i palaa. Nije li i
sve ovo bilo isto tako mudro izvedeno? U nae doba za oru
je se upotrebljava eljezo, tako da se svaka od triju vojski
morala pokoriti, i zaista na cijelom svijetu nije postojao
nitko tko bi uskratio poslunost (Vrhovnom vladaru drave
Zhou). Kako je velika mo eljeznog oruja! Tako d vi, moj
knee, posjedujete vrlinu mudrosti.'
Knez Chu odgovori: Vidim, mora da je bilo tako.
Osim dodatka o dobu ada, koji moe znaiti kvalitetniji
kamen, ali i obraeni kamen za razliku od neobraenoga, sli
jed je ovdje jasan poput Lukrecijeva. A Yuan Kang je imao
dvostruku prednost pred Lukrecijem.
Prije svega, uklapao se u ve postojeu tradiciju.167 Ako
itamo knjige filozofa iz doba Zaraenih drava, neprestano
emo nailaziti na mjesta gdje se sa ivim razumijevanjem
govori o stadijima kroz koja je prolo ovjeanstvo da bi
dostiglo visoku civilizaciju kasnijeg razdoblja dinastije
166 poglavlje, 13. Na Zapadu j e p rvi ina o v o oihratlio p a n ju Fmiedriich Hiirth
1904. Chmesilsche Ainsichten ii. B roozetrom m eiln, u M itt. . Sem . f, Or. Spr., 7,
200 (str. 216). T o j e b i o sjajan pion irsk i rad na (podruju p o v ije sti m eta lu rg ije
i p rv o tn e arheologije. 'ffiirth ise vra tio n a pita n je teh n olok ih ra z d o b lja u : A n cien t
H istory o f China, to th e E nd o f th e C hou D ynasty, N ew Yotnk, 1908, ip a n o v ljm o
1923, str. 236- Izjava p otk ra j treeg p og la v lja o v e fcnljige o d re u je iiz ikojeg d o b a
p o tje e Y u e lu e Shu i mjeziin navodni isastavlja. Ona glasi d a je 52. g . in. e ., S67
godina p rotek lo o d sta n ov itog d oga a ja u povijesti' drave Y u e, tt! (time j e k a o
vrijem e tog d oga a ja od re en a 515. g. n. e. A li t o ije sam o jedina -dodatna r e e
n ica i on a n e m o e o d re d iti vrijem e nastamika cije le (knjige. IPrema (stilu o v o g
o d lom k a o k o je m govoniimo, ffir th j e ibio islklon d a g a ism jesti v e iu V st. |pr. in. e .,
pa iako je to g otov o n em ogu e dokazati, p ro cje n a niije sasvim neraizuma. T o
p rilin o odgovara on om to zn a m o o p ro iz v o d n ji eljeza tu t o d ob a. O d lom ak
iiz Y u e Jue Shu i d a lje zanim a arheologe; vdffi: C hang Kuang-Chilh (Zhatng Guamgzh), The A rch eolog y o f A n cien t China, N ew Haveai. 1963, str. 2.
167 Kinezi isiu, pliie H irth ( B ron zetrom m eln , str. 215) relativno ra n o p o
e li prouavati ra zvojn a ra zd oblja p reth istorije i s v o je su zak lju k e donosilli ina
osnoivi pronalazaka u grobovim a i ostalih osttataka kulture.

243

Zhou.158 Daoisti ,1 legalisti iznosili su od V st. pr. n. e. pa dalje

visokoznanstvene teorije o drevnoj povijesti i drutvenoj evo
luciji.169 Raspolagali su drevnim epovima o legendarnim kra
ljevima Yaou i Shunu sauvanim u kronikama kao to je Zhushu Jinian (Bambusove knjige), tekst koji potjee iz drave
Wei, kao to Chunqiu potjee iz drave Lu. U njima su posto
jali propisi istaknutih kulturnih linosti i izumitelja, koji su
kasnije uneseni u Shi Ben kao i brojne usmene predaje. Na
osnovi ovih podataka oni su iznijeli svoj slijed kulturnih eta
pa, s posebnim osvrtom na obiaje primitivnih naroda oko
njih. Govorili su o ljudima koji ive u skrovitima na drveu
(moda u sojenicama), ili u rupama u zemljli (ukljuujui i
peinske nastambe), o dobu kad se skupljala hrana i o pori
jeklu vatre i kuhane hrane, prvoj izradi odjee, razvitku um
jetnosti i lonarstva (neolitske posude iz Yangshaoa i Longshana su i danas dobro poznate), kao i o prvom pismu na
kosti i kornjainom oklopu. Prema odlomku u knjizi Han
Feizi (oko 260. g. pr. n. e.), koji prenosi govor You Yua upu
en knezu od Qina navodi na zakljuak da je pisac vidio pri
mjerke neolitskog lonarstva crvene i crne boje, kao i izlive
ne bronane posude iz razdoblja dinaistije Shang s dubokim
reljefom.170 Drvo, kamen, ad (obraeni kamen), bronca i e
ljezo bili su redovito povezani, kao i u navedenom odlomku4
iz Yue Jue Shu, s jednim od mitolokih vladara.171 O drevnoj
prvotnoj arheologiji 172 mogla bi se napisati cijela knjiga.
Drugo, za razliku od Evrope, u Kini su se tri tehnoloka
doba nizala jedno za drugim mnogo bre i gotovo da su vie
bila dio povijesti nego prethistorije. Kameno se orue jo
uvijek upotrebljavalo u kraljevstvu Shang (XV X I st. pr.
168 Jodna je o d velikih zasluga m oga uiitelija Gustava H alouna da je o v o
:iiznio u lanku Die IRekonstmuktiicm d er chimesischen U rgesehichte diurch d ie
C hkiesen, Japanisch-D eutsche Z eitsch r. f. W iss. u Tech. 1925, 3, 243. Zahvaliju j'iii m o m ton g zhuangu, Laurencu Pidkenu, sh va tio sam pratvu vrije d n o st oviih
nastojanja.
169 V id i, na piniimjer, Zhuangzi, ipogl. 29, Guanzi, p ogl. 84, M oziu, p ogl. 25,
Shang Jun Shu, p ogl. 7, Han Feizi, p o g l. 10. Lshi C hunqiu, ipogl. 147. Od d je la
kasn ijeg datuma vid Liji, 'pogl. 5, 9, Liezi, p ogl. 5, H e Guan Zi, pogl. 13, Huai
nanzi, p ogl. 13.
170 P ogla vlje 10, p rev eo W. . K a o , siv. 1, str. 85; Chang Kuang-Chh (cit.
d je lo ). O dlom ak slflam ovom e postop! u Shiji, pogl. 5, p re v e o Chavairunes, sv. 2.
str. 40. Ovaij dlofgaalj se inaivcno d o g o d io 625. g. p r n. e. iKnez o d Q:i(na, 'kojem
se Y ou Y u Obraa, j e onaij isti v o jv o d a M u k oji ije n e k o lik o god in a kasnije
u m ro i bilo sahranjen u z 'ljudske rtve, i sftoga nilkad nijje m og a o (postii hege
moniju! i
171 H irthov stav (A n cien t H istory, str. 13) da se legendarni kineski carevi
trebaiju smatrati siilmbaUma . . . faza kineslke oiiv*zacilje i predstavniicima u g o d
nih razd oblja kulture danas je sasvim prihvatililiv i kiriltika B. Laufera (Jade,
str. 70) b ila je prom aena. H aloun ( R ek on stru k tion ) ije v je ro v a o da su svi oni
n a jp r ije b ili kozm olok i bogov i iz raznih p o d ru ja svijeta i zatitnici klanova,
zatim siu p ostu p n o postali h eroji kulture i inaposljetlku vladari.
172 Za u u je to n it k o nijje sikupio i p ro u io sve od lom k e iz knjievnosti
u ra zd obljim a Z h ou, Qin i Han k o ji gov ore o dalek oj prodositii i k o ji b i o v o
m ogli rasvijetliti.

244

n\ e.) sve do sredine vladanja dinastije Zhou, vjerojatno do

upotrebe eljeza, jer se ini da se bronca vrlo malo upotreb
ljavala za poljoprivredno orue u bilo koje doba. Znaajno
je da su lijenici neprestano podravali predaju kako su u
drevno doba igle za akupunkturu bili otro zailjeni komadi
kamena (vjerojatno opsidijana).173 Pouzdano se zna da neo
litske kulture prije razdoblja Shang, poznate pod zajednikim
imenom razdoblje ili kraljevstvo Xia, nisu poznavale bron
cu. Metalurgija bakra, kositra i bronce brzo je dostigla visok
stupanj vjetine za razdoblja Shang i lijepi metal, kako
su ga zvali, neprestano se upotrebljavao za pravljenje prek
rasnih rtvenih posuda i ara do sredine razdoblja Zhou.174
Upotreba eljeza javlja se, dakle, u povijesno doba u pravom
smislu te rijei, neto prije Kongfuzia, prema sredini VI st.
pr. n. e.175 I danas moemo bez tekoa opisati mnoge duboke
ekonomske i drutvene promjene koje su se javile kao po
sljedice.176 Dakle, oni koji su pokuali da odbace Yuan Kangov slijed razvojnih etapa s istom lakoom kao i Lukrecijev,
imali su za to jo manje opravdanja. Ovdje nije rije o slu
aju jednog genija, napisao je netko, koji pomie znanost
dvije tisue godina unatrag; jedna iva inteligencija naprosto
se poigrava tom mogunou bez ikakve osnove ili pokuaja
da to provjeri.177
Zapravo ni jedna od ovih alternativa ne moe se primije
niti. Ueni ljudi iz razdoblja Zhou i Han nisu vrili stratigrafska iskapanja, ali su zato imali mnogo pouzdanije osnove za
svoje uvjerenje o trima tehnolokim stadijima nego to ovi
kritiari mogu zamisliti. Ritam razvitka njihove civilizacije
uinio ih je vie povjesniarima nego prelpovjesniarima.

173 N ajstarije d je lo k q je o v o sp om in je v je ro ja tn o je Shan Hai Jing (K n jig a

o planinam a i rijelkam a), iiz ra zd oblja Zhou, pogl- 4, p ro v e o de Riosny, str. 158.
174 Zapravo sve d o ra z d o b lja din a stije Oiin ii starije d in a stije Han, je r je
Qm Shihiuanigdii p ov u k a o iz op tica ja svu b ron cu kqju je m ogao kao m je ru ra z o
ruanja nakon u jed in jen ja carstva dao 'napraviti velianstvene b ron a n e kipove
(S h iji, pogl. 6).
175 V idi: J. N eedham , R em arks on the H tetory o f Iron amd Steel im Chi
na, francuski' p r ije v o d - u A ctes du C olloqu e Internation al L e F er travers les
Ades, u Annales d e l'E st, N a n cy, '1956, mo. 16, str. 83. 103; ii p otp u n ije u The
D evelopm ent o f Iron and Steel T ech nology in C hina, N ew com en Soc. L o n d o n ,
1958 (Dickinson M em orial L ectu re), p on o v lje n o H effer, C am bridge, 1964, s fran
cu sk im p rijev od om (n e p ro m ije n je n o uz nelke izm jen e u ilu stra cija m a ), R evu e
d 'H isto ire e Sidrurgie, 1961, 2, 187, 235, 1962, 3, 1, 62.
176 V idi: Chnig T-iKhun, A rchaelogy in China, sv . 3, C hou China (T o ro n to ,
1963), str 246; Chang Kuang-Chdh, oit. d je lo , str. 195.
Danas op ep ozn a ta i v r lo vana karaktei'sftilka kineske tehnologisje eljeza
je st u p otreba lijevan oga eljeza g otov o od m ah p oto j e eljeizo b ilo u o p e p ozn a
to. N asuprot tom u, Zapadu j e trebalo v i e o d sedam naest stoljea da o v o p o
stigne. Za o v o p o sto j i stanovit b ro j tehnikih razloga, ali veliika zasluga pripada
drevn/im k ineskim taMonlarima eljeza.
177 R. H. L ow fe, The H istory o f E thnological T h eory, L on d on , 1937, str. 13.

245

Znanost i znanje kao zdrueni

pothvat kumulativan u
.
vremenu
Koncepcija o progresivnom razvitku
znanja moe se slijediti i dalje, izvan dometa drevnih teh
nika. Pogreno bi bilo pomisliti da do ove koncepcije nije
dolo u kineskoj kulturi. U svakom razdoblju postoje zapisi
koji pokazuju da su kineski ueni ljudi i znanstvenici, us
prkos dubokom tovanju svojih mudraca, vjerovali u posto
janje napretka izvan znanja njihovih dalekih predaka.178
Uistinu, niz astronomskih tablica (kalendara) potkrepljuje
ovu tvrdnju, jer je svaki novi car elio imati novu, svakako
bolju i toniju od prijanjih.179 Ni jedan matematiar ili as
tronom bilo kojega doba ne hi ni pomislio da zanijee stalan
napredak ili poboljanje u znanosti kojom se bavi. Koliko
su imali pravo moemo procijeniti iz si. 43, koja pokazuje
postupni porast tonosti mehanikog mjerenja vremena.
Isto se moe rei za prirodoslovce-farmaceute iji su opisi
prirodnih carstava postajali sve opiiirniji. Na isl. 44. broj glav
nih stavaka u farmakopejama izmeu 200. g. n. e. i 1600. g.
n. e. pokazuje razvoj znanja kroz stoljea. Nagli porast na
kon 1100. g. n. e. vjerojatno odgovara sve veem poznavanju
stranih, naroito arapskih i perzijskih minerala, biljalka ii i
votinja. Ovaj je porast bio popraen gomilanjem sinonima
to je kasnije ispravljeno.180
178
Potreba d a se o v o istakne iproiizala j e iz d op isiva n ja s go sp o in o m
Ainthurom Cleggam .
379 E vo je d n og zanimljiiivog p rim jera . R ije j e o sekularnoj v a rija ciji diime
trop sk e god in e. U tokiu sto lje a ikiineskii su astron om i u oili da p o s to ji virilo
p ostu p n o sikraenjje (X ia o Z h a n g); t o je prvi p u t izra u n a n o 1:194. g., a djzuzetno
tona p rom a tra n ja p otvrd ila t o '1282. g. V rijed n ost d ob iven a z a t o wk> mak>
r a z d o b lje biila je zapravo prev elik a , v je ro ja tn o zato je r se e lje lo spasiti tri
p rom a tran ja (kolja su izvrena u taku p rv o g tisu ljea p r ije inae e re ( i k o ja siu
v je ro ja tn o b ila v r lo n e to n a ). Giljela p ria j e izvanredni p r im je r bumiuJativne
i p rog resiv n e (teruje prem a p ostu p n om poboljanljiu n a tem elju p o s to je ih v e
p rihvaan ih v rijed n os ti. Oma ta k o er p ok a zu je ikako se m o g lo d o i d o za k lju
aka k o ji u o s n o v i itoiili ispravni i m n o g o ireg i otv oren ijeg vid okru ga o d
o n ih k o jim a se E vrop lja n i toga d oba m ogu p o d iiti, ia k o su b ro ja n i p o d a ci
b ili p ogreni. Stvarno gib a n je prei stavlja [jo ijedan p rim je r (SCC, svezaik I I I ,
str. 270). O i s e M a m o j varijacriijii du in e tropsike god in e v id i: N akayam a iShiijgeru,
. Journ. H ist. Sci. 1963, 68, 12S i A b stra cts o f C om m un ications to th e X th
In tern a t. C ongress o f th e H istory o f S cien ce N. Y ., 1962, str. 90, i Jap. S tu ies
in th e Hist. o f Sci., 1963, 2, 101.
180
Ovi p od a ci p reu zeti su iz Yan Y u , iShiliu Shiijidi W ei D a Jiia Li
Sh'izhan (V eliki znamstjvenlilk iz XViI st. Li S h izh en ), lanaik u Z hon gguo
Jishu Fam ing he Jishu R en W u Lun Ji .(Kiinesiki znanstveni d tehnoloki
izum i i ljiudd k o ji isiu ih o s tv a r ili), e d . Li Guangbi i Qian Juinye, B e in g 1955,
str. 3ll4; v id i ta k o er C hng Chiih-lFan {Zherag Zh ifa n ), Li Shih-Chen (L i SM zhen)
and his M ateria M ed ica, China R econ stru cts, 1963, 12, (n o . 3 ), 29. U SCC, isvezak
V , dat e m o potpuna p rik a z kineske tra d icije u pov^esiti fa rm a cije i p riro d o p isa i m je s to (koje p rip a d a L i S hizhenu.

246

Situaciju u Kini vrijedi potanko usporediti sa situacijom

u Evropi. Ve davno je Bury u svom velikom djelu pokazao
da se u uenim knjigama Zapada prije Francisa Bacona,
mogu nai samo jedva primjetljivi zaeci koncepcije o nap
retku.181 Nastanak ove koncepcije povezan je s poznatim spo
rom izmeu pristaa Starih i Modernih u XVI i X V II st.,
jer su prouavanja humanista jasno pokazala da postoje
mnoge nove stvari kao to je barut, tisak i magnetski kom
pas, to zapadni svijet u starom vijeku nije poznavao. Dugo
vremena se utke prelazilo preko injenice da su ovi (i mno
gi drugi) izumi doli iz Kine ili drugih dijelova Azije. Povijest
znanosti i tehnologije, kakvu je poznajemo, nastala je upravo
u to doba uslijed zbunjenosti to ga je ovo otkrie izazvalo.182
Bury se bavio napretkom u odnosu prema povijesti kul
ture openito. Zilsel je proirio njegovu metodu i bavio se
napretkom u odnosu prema idealu znanosti.183 Ideal znan
stvenog progresa Obuhvaao je po njegovom miljenju o<ve
ideje: a) znanstveno je saznanje nalik na gradnju zgrade
pri kojoj su cigle doprinosi narataja istraivaa, b) zgrada
nikad nije zavrena, c) cilj je znanstvenika nekoristoljubiv
doprinos toj zgradi, abog nje same kao takve, ili zibog ope
dobrobiti, ali nikako zbog slave ili zbog vlastitog probitka.
Zilsel je virio jasno pokazao da je bilo zaista neobino prije
renesanse izraziti ovakvo uvjerenje rijeima ili djelom. A i
onda ono nije bilo popularno meu uenim ljudima koji su
jo uvijek nastojali da se osobno proslave. Takvo se uvje
renje pojavilo1 u viem zanatsvu gdje su radni uvjeti zahti
jevali suradnju. Budui da je drutvena situacija u doba raz
vitka kapitalizma pogodovala zanatlijama, njihov ideal prev
ladao je irom svijeta. Prema Zilselovim istraivanjima, ide
ja o stalnom napretku zanatstva i znanosti javlja se prvi
put kod Mathiasa Roriczera, ija se knjiga o arhitekturi ka
tedrala pojavila 1486. godine.184 Tako se znanost kae Zil
sel, u svom teoretskom i praktinom vidu, poela smatrati
plodom suradnje u nesebine svrhe, plodom suradnje u kojoj
sudjeluju znanstvenici prolosti, sadanjosti i budunosti.
Danas se, kae on, ova ideja ili ideal ini sam po sebi jas
nim ali ni jedan bramanski, budistiki, muslimanski ili
181 J. B . B ury, T he Id ea o f P rogres, L on d on , 1920.
182 V idi: SCC, svezak IV , diof 2, str. 6.
183 E. Zrlsel, The Ganesds o f the Gonceipt o f Sciemtfic P rogress, Journ.
H istory o f Idcas, 1945, 6, 325. V id 1! taJkoer S. Lilley, R obert R ecord e and the
Idea o f P rogress, a H vpothesis and a V rification , R en aissance and M od. Studies, 1959, 2, 1.
184 N aslov j e glasio V on d e r Fialen G erech tigk eit (K a k o isp rav n o gradita
kuipolice i tornj&e), ed. A. R echensperger, T rier, 1845.

247

0.000001

0,00001

g Q.01
B arom etrijska kom penzacija IR o b inson )

E
%

Kom penzacija temperature

t smanjenje trenja (H a rriso n )S

0.1

- U s a v r e n i zapinja

Zapinja povezan hidraulikim kolom

_________

(Su So n g)
( Y ix in g )

'

Zapinja n a k ru n asti zupanik s prekom

U i- 4 7G0

000

900

100G

1100

1 200

V rije m e

1 300

UOO

u g o d in a m a

1500

1600

1700

1800

1900

2000

<n,e.)

S lika 44. G rafikon p ok a zu je p ora st ton osti m ehanikog sata kroz sto lje a . '(.Pr
votni gsrafikon F. A. B. W arda p r o ir io je , uz jnjegofvo o d o b re n je , autor, inaikon
sav jetova o ja s J. H . C om brid geom i H. voin B erteleom ).

vrijeme u godinama (n.*.)

248

Sliika 45. jGrafikan

p o k a zu
je porast b r o
ja
stavaka u
kineskim
fa r
m ak opejam a
tokom
s to lje
a.
(A u torov
pritkaz
osniva
se n a p op isu
Y an Y u a .)

latinski sikolastiar, ni jedan ueni konfucijevac ili rene

sansni humanist, ni jedan filozof ili retorik klasine sta
rine, nije ga bio dostigao. Zifeel bi bolje uinio da je izosta
vio uene konfucijevce, dok Evropa nije mailo vie doznala
o nj-ima. Ideja o kumulativnom nesebinom zajednikom
pothvatu u sakupljanju znanstvenih podataka bila je mnogo
obinija u srednjovjekovnoj Kimi nego biilo gdje na Zapa
du prije renesanse.
Ovo moemo potkrijepiti citatima, ali pirije svega mora
mo se prisjetiti da vjekovno bavljenje astronomijom u Kini
nije bila stvar pojedinih osobenjaka koji su piljili u zvijez
de.185 Tu je djelatnost pomagala drava, a astronom uglav
nom nije bio samostalni istraiva nego jedan od carskih
inovnika iji se opservatorij nalazio u carskoj palai.186 Ko
liko je to bilo tetno, toliko je bilo i korisno, ali svakako je
kumulativni timski rad bio u kineskoj znanosti uobiajen ii
duboko ukorijenjen. Skupine ljudi vjetih raunanju i izra
di instrumenata okupljale su se oko velikih linosti kao to
je bio Yixing (682 727), Shen Gua (1031 1095) i Guo Shoujing (1231 1316). Kao astronomi radili su i prirodoslovci.
Mnoge farmakopeje sastavljene su na carski zahtjev. Tako
er je poznato da su velike skupine ljudi radile zajedno na
podruju farmekognozije i taksonomije. Spominje se, na
primjer, dvadesetogodinji ikompilatorski rad skupine sa
Su Jingom na elu, izmeu 620. i 660. godine U tome su sred
njovjekovni kineski znanstvenici, dograujui znanje svojih
pradjedova, bili virio nalik povjesniarima, koji su se taikoer okupljali i u skupinama stvarali opsena i izvanredna
djela to smo ih ve spomenuli.
Ndki glasovi iz prolositi mogli bi dopuniti nae znanje
o ovoj moda neoekivanoj osobini kineske kulture. Znanost
je kumulativna, jer sivaka generacija gradi na znanju o pri
rodi koje su stekle prethodne generacije. Znanost uvijek
prouava i itrai to bi se moglo nadodati putem empirikog promatranja i novog eksperimenta. Knjige i eksperi
menti, napisao je Edward Bernard 1671. godine, dobro idu
zajedno, ali im ih razdvojimo, izlazi na vidjelo nesavr
enost; nepismeni osjeaj da su ga prole generacije pratekle svojim djelima, a ovjek od pera je razoaran to nalazi
J85 O vo, nairatvno, n ije moij o p is igrkiih_ astron om a, ali n jih o v i suvrem enici
m ogli sin la k o o n jim a misliiti na oiva|j n a in . P risjetim o se anegdote o T alesu
kolju je za b ilje io P la ton i(T eetet, 174a), d a je p a o u b unar dok je p ro m a tra o
zvijezde. T u m od a iikna jo, n e t o (vdi: SCC, sv. I I I , str. 333), ala m i j e m o
e m o p rih v a tM 'kajo ftaikvu.
186 Vidi: SCC, svezalk I I I , str. 171, 186.

249

priu a ne natufcu.187 Ova tema o empirizmu bila je vrlo jaka

u kineskoj tradicija. Oni Ikoji mogu izgraditi birane i savlada
ti rijeke, kae Ikrtjiga Shenzi (vjerojatno III st.) jednaki
su u svim razdobljima; nije ih Yu Veliki nauio tom poslu,
vode su ih nauile. Oni koji su vjeti u baratanju lukom,
kae knjiga Guan Yinzi (VIII st.) nauili su to od luka, a
ne od strijelca Y i a. .. Oni koji mogu misliti, nauili su to
sami, a ne od mudraca.188 To je djelomice poruka sjajne
prie o Bianu, kolaru o kojem govori Zhuangzi. On je svom
feudalnom gospodaru, knezu od Qija, predbacivao to sjedi
i ita sitaire knjige umjesto da ui umjee vladanja proua
vajui sam ljudsku narav, kao to to ini zanatlija, <koji
vlastitim iskustvom stjee znanje o prirodi drva i meta
la.109 I tako je usporedo s konfucijevskiim tovanjem mud
raca i aoistikim alopojkama nad izgubljenim dobom pri
mitivne zajednice, cvjetalo ovo drugo uvjerenje da se istin
sko znanje razvilo i razvijat e se jo i vie, budu li ljudi
promatrali stvari i gradili dalje na onome to su drugi svo
jim promatranjem ve ustanovili. Ge wu zhi zhi stjecanje
znanja lei u istraivanju stvari vana je izreka u knji
zi Daxue (Veliko uenje), ka-snije jednoj od klasinih djela,
to ga je vjerojatno napisao Yozheng Ke, uenik Mengzia,
oko 260. g. pr. n. e. Ona je stoljeima bila geslo kineskih pri
rodoslovaca i znanstvenih mislilaca.190
Svako stoljee u kineskoj povijesti ostavilo je citate ko
jima moemo ilustrirati shvaanje o znanosti kao kumulativ
nom nesebinom zajednikom pothvatu. Kong Rong (umro
208. g.) ismatra u jednom kasnije stalno citiranom odlomku,
da su ideje inteligentnih ljudi bile esto mnogo bolje za to
doba, nego bilo koja izreka drevnih mudraca. Svoju tvrd
nju potkrijepio je primjerom vodeninog kola koje pokre
e batove za usitnjavanje itarica ii minerala.191 Ve oiko 20.
g. n. e. Huan Tan je otkrio razvojni slijed u koritenju ljud
ske snage, ivotinjske snage i vodene snage u proizvodnji, iko
ji je isto toliko znaajan kao i tiri tehnoloka doba o (kojima
smo ve govorili.193

187
Iz S. J. R igaud, C orresp on d a n ce o f S cien tific M en o f th e S even teen th
C entury, tO cford, 1841, sv 1, str. 58, ciitrano u A. F. Titley, (Science and
H istory, H istory, 1'938, 23, 108.
V idi: SCC, 9vezak I I , str. 73.
189 V/iidii: SCC, svezak III, str. 122.

190 Vfiidi: SCC, svezak 'I, str. .4*8

191
i
M organ,
i

250

Viidi: SCC, svezak IV , d io 2, str. 392. On o v d je sam o irazaauije i pri/m

uen je j e o d lu n o izn esen o u 'knjizi Huainanzi, p o g l. :13, prev eo
str. 143,
Vidi: SCC, cit. d jelo.

Kad je mije o astronomiji i geofizici, Liu Chuo (604. g.)

je traio odobrenje dvora za nova istraivanja mjerenja sun
eve sjene, predlaui geodetsko odreivanje meriidijanskog luka. Rekao je:
Tako nebo i zemlja nee moi sakriti svoj oblik, i ne
beska tijela bit e prisiljena da nam odaju svoje mjere. Nad
mait emo slavne mudrace prolosti i rijeiti nae preosta
le sumnje (o svemiru). Molimo Vae Velianstvo da ne vje
ruje u zastarjele teorije prolog doba i da se njima ne ko
risti.
elja mu nije bila ispunjena. Tek u iduem stoljeu, iz
meu 723. d 726. g., izvren je taj izvanredni pothvat mjeirenja meridijanskog luka u duini od 1 600 milja* pod nad
zorom Yixinga i kraljevskog astronoma Nangong Yuea. Ovo
mjerenje dalo je drukije rezultate od oranije prihvaenih
mjerenja, a njihov opis dokazuje prosvjeeno uvjerenje da
stoljetna vjerovanja o svemiru moraju nuno ustuknuti
pred naprednim znanstvenim promatranjima, ak i onda ako
to teti ugledu uenih ljudi prolih vremena (xian ru).m
Potkraj X I st. <kaa je novoimenovani prvi ministar htio
razruiti veliki Su Songov astronomski isat toranj, ideja o ku
mulativnom napretku 'suprotstavila se praznovjerju da svaka
nova dinastija ili razdoblje vladavine mora sve uiniti na
novo. Ovdje se, bez sumnje, radilo o nekim elementima
stranake politike, ali su ga dva uena funkcionara, Chao
Meishu i Lin Zizhong, koji su se divili satu i smatrali ga
napretkom u usporedbi sa svim to je prethodno bilo uinje
no na tom podruju, nastojali svim silama spasiti. U tome
su i uspjeli ;i veliki sat nastavio je ikucati do sudbonosne
1126. g. kada su Tatari Durdi, osnivai dinastije Jin zauzeli
prijestolnicu dinastije Song. Oni su ga prenijeli u svoju
prijestolnicu, pokraj dananjeg Beijinga, i tamo ga postavili.
Sat je iradio jo nekoliko desetljea.194 Kada je rije o ovim
astronomskim satovima, vrlo esto nailazimo na izreku ne
to ovako znaajno nikad prije nije bilo vieno. Ta se iz
reka, na primjer, javlja u opisu hidromehanikog sata sa slo
enim sustavom za pokretanje figura to je nainjen 1354.
* 1 m ilja = 1852 m (inautiifca m ilja )
. . .
. ,
193 C ijeli j e priikaz d a n u SCC, svezalk II'V, dlio 1, str. 44, 53; i jjo cje lo vitii'je u
A. B eer, H o Pimg-Y (H e Biiingyiu), Lu Gwei-Djein (Jju Guflizhen), J.
N eedham , E. G. Pu'lleyblamk and G. I. T h om p son , An E'iigfrt-Century M erM ian
Iiiine; I H sm gs (Y ix in g) C hain o f G nom ons and Ithe Prehustory o f th e iMetac
System ,
V istas in A stron om y, 1961, 4, 3.
194 V id i: SCC, siv. illV, d io 2. str. 496; J. N eedham , Wang L ing and D erek
J. Price, H eavenly C tock w ork, C am bridge, 11960, stir. 116.

251

g. pod nadzorom samog Shundija, posljednjeg cara dinastije

Yuan. Iako se moe smatrati uobiajenom iknjievnom Sra
zom, ona iipaik upozorava na injenicu da >su kineski ueni
ljudi bili doista svjesni znanstvenih i tehnikih dostignua,
koja ponekad nisu nimalo zaostajala za djelima drevnih
mudraca.195 Kad skupimo sve podatke, preostaje nam da vi
dimo je li predrenesanena Evropa bila isto toliko svjesna
progresivnog razvitka znanja i 'tehnike kao i Kina.
Sve to pokazuje da je uvjerenje o tradicionataoj kine
skoj kulturi kao statinoj i nepokretnoj, vrlo raireno na
Zapadu, samo zabluda. Bilo bi pravedno nazvati je homeostats'kom ili kibemetskom. Jer postojalo je uvijek neto
to je nastojalo vratiti kinesko drutvo na njegov prijanji
oblik (oblik inovnikog feudalizma) nakon svih nemira,
bez obzira da li su ih prouzroili graanski ratovi, strane
invazije ili izumi i otkria. Uistinu zapanjuije potresni ui
nak kineskih izuma na drutveni sistem Evrope, dok je ki
nesko drutvo ostalo relativno nepromijenjeno. Spomenuli
smo ve barut koji je na Zapadu uvelike pridonio propasti
vojno-aristokratskog feudalizma. U Kini je, naprotiv, manda
rinat ostao u osnovi nepromijenjen i pet stoljea nakon upo
trebe baruta. Poeci feudalizma na Zapadu vezani su za po
javu stremena. Meutim u Kini, njegovoj pradomovini, nije
dolo do takvih promjena u drutvenom poretku. Isto je ta
ko bilo i s lijevanjem eljeza, vjetinom to ju je Kina poz
navala trinaest stoljea prije Evrope. Lijevano eljezo u Kimi
upotrebljavalo se u mirnodopske i ratne svirhe. Top naprav
ljen od lijevanog eljeza na Zapadu razorio je zidine feudal
nih dvoraca, a strojevi su izazvali industrijsku revoluciju.
injenica je da je Kina znanstveno i tehnoloki napredovala
polako i ravnomjerno, ali ju, je Zapad pretekao u naglom raz
voju nakon postanka moderne znanosti u doba renesanse.
Vano je, meutim, shvatiti da iako je kineslko drutvo bilo
samoreguliirajue i stabilno, ideja o znanstvenom i drutve
nom napretku, o stvarnoj promjeni u vremenu bila je uvijek
prisutna. Stoga, bez obzira na jakost konzervativnih snaga,
nije postojala nikakva ideoloka prepreka ove vrste za razvi
tak modernih pr'odnih znanosti i tehnologija, kada je trenu
tak za to bio povoljan.

,5 Vidii: SCC, sv. IV , d io 2, str. 507; J. .Needham, W ang and Brice, cit.
d je lo , str. 133.

252

Vrijeme i povijest u Kini i na

Zapadu
Nalazimo se pred ovdje postavljenim
najveim pitanjem: postoji li neka veza izmeu razlika (ako
ih je bilo) u shvaaruju vremena i povijesti u Kini i na Za
padu i, ako postoji, je li u vezi s injenicom da su se moder
na znanost i tehnologija razvile samo na Zapadu? Obrazlo
enje mnogih filozofa sastoji se od dva gledita: prvo, tobo
nja oitost da je kranska kultura imala mnogo vie smis
la za vrijeme nego ijedna druga i, drugo, da je to u ideolo
kom smislu pogodovalo razvitku modernih prirodnih zna
nosti u renesansi i znanstvenoj revoluciji.196
Prvi je dio obrazloenja dugo bio polazna toka zapadnih
filozofa povijesti.197 Za razliku od drugih velikih religija, kr
anstvo je bilo neraskidivo vezano s vremenom, jer se inkar
nacija, koja je davala smisao i predstavljala model cijeloj
povijesti, dogodila u odreeno vrijeme.198 Osiim toga, kran
stvo se ukorijenilo u Izraelu, u kulturi s velikom prorokom
tradicijom za koju je vrijeme uistinu uvijek bilo stvarno, me
dij stvarne promjene. Hebreji su bili prvi zapadnjaci koji
su vremenu dali pravu vrijednost, koji su u biljeenje doga
aja u vremenu ukljuili 'teofaniju, epifaniju. Za kransku
misao cjelokupna je povijest bila sazdana oko sredita, olko
vremenske sredinje toke, povijesne vjero-ostojnoisti Kris
tova ivota, i protezala se od stvaranja preko beritha ili Ab-

196 R azgovor s rorn O. Temikinom u Bal tim oru 1950. p rid o n io je razjanijen ju o v o g p ita n ja , aalko saim ja e s to <o nijemu ra zm ilja o za vrije m e >svog b o
ravka u 'Kiimi >u vrijem e (drugoga svijetisikog rata. Zaniml'jlivo je , a m oda i vano,
u svjetlu oivog io sadre Mjjedee stranice, da ia k o sam s mnogjiun p rija te ljim a
u K in i razgovarao o falktorima kojii su sp rijeili razvdltak m oderne znanosti, o d
dra Guo Berudao u Chen-gdu/u d o d ra Liiang Bojlainiga u G uangdongu, niltiko o d
.ij ; ' ii rnje (pretpostavio d a bd smiisao za p o v ije sn o vriljeme ili nedostatak tog
sm isla 'im ao s tim ikakve veze.
197 V id i: n a ro ito O. C ullm an, C hristus und die Z eit (Z u rich , 1945), emgl.
p rije v o d C hrist and T im e: The P rim itive Christian C on cep tion o j T im e and H i
sto ry o d F. V. Rilsan, Latidom, 1951; P. T ilich , The In terp rta tion o f H istory,
prretv. N. A. iRasetziki ae E. L, Talm ey (N e w Yortk and L ondon , 1936); T he P ro
testant Era, iprev. J. Luther A dam s (C hicago, 1948, L on d on 1*951); R. iN.iebuihr,
Faith and H istory; a C om parison o f Christian and M o d em V iew s o f H istory,
Loin d on , 1949; The S elf and th e Dram as o f H istory, L o n d o n , 1956; H. Chiriis^oipher
D aw son, The D ynam ics o f W orld H istory, ed. J. J. M u rlo, L on d on , 1957; P rog r ess and R eligion; an H istorica l E nquiry, L on d on , 1929; T. F. Driver, The S en se
o f H istory in G reek and S hakespearean b ra m a , N ew Y o rk , 1960. Vddi: H . Butterfield, oit. d jelo.
198 iPoznato je tda j e o b i a j b rq ja n ja godina u n aoj eni za p o e o n a pmje d lo g Drioniiziija kisiilguinisa, 525. ,g. n . e . M anje je , m eutim , ipoznato da se inz
godina p rije nae ere, k o ji
se
p rotee unatrag od ro e n ja K ristova, ipoeeo ra
nati tek u XV|II ist. m. e. i da je Bosisuet <1681. n. e. b i o vje ro ja tn o p r v i k o ji j e
to prim iijenio. Ovaj si/stem j e danas g o to v o _univerzalan; K inezi gov ore: gon g
yuan '(javn a lili m eunarodn a e r a ), qian ili h ou (pniije ili p o slije ), to je
m oda dokaz pirodoim og u tjeca ja m od ern e zapadne teh n olog ije p itje n e g o Li
u tjeca j kranske civ ilizacije.

253

rahamova zavjeta do parousije .(itapouna; ili drugoga Kris

tova javljanja), mesijanskog tisuljea i kraja svijeta. Primi
tivno kranstvo nije poznavalo boga izvan vremena; vjeno
jest, bjee i bit e109 iwvwv twv aitovcov, u vijeke vjekova
(prema zvunim rijeima ortodoksne liturgije); ovo se oituje
kao stalni, linearni, vremenski proces iskupljenja (oikonomia, oixovop^a)- U takvom svjetonazoru sadanjost je uvijek
bila jedinstvena, neponovljiva, odluujua, s otvorenom bu
dunou ispred sebe, na koju pojedinac moe i treba utje
cati svojim djelovanjem i tako moda pomoi ili zaprijeiti
neopozivu smislenu usmjerenost cjeline. Moralna svrha u
povijesti, deifikacija ovjeka, tako je potvrena, znaenje
i vrijednost su u njoj utjelovljeni, upravo kao to je sam
bog poprimio ljudsku narav i umro kao simbol svih rtava.200
Tok svijeta je, ukratko, iboanska drama igrana na jednoj
jedinoj pozornici i nikad se ne ponavlja.
Ovaj se nazor obino dovodio u otru suprotnost s nazo
rom grkog ili rimskog svijeta, posebno s prvim,201 gdje je
prevladavala ciklika koncepcija.202 Spomenuli smo Heaiodov
opis niza razvojnih doba. Uenje o njihoviu ponavljanju jed
no je od nekoliko uenja za koje se pouzdano zna da ih je
nauavao Pitagoira.203 Helenizam pamti i naucavanja stoika
o etiri razdoblja svijeta204 ,i fatalistiko pobonjatvo Marka
Aurelija.203 Eudem, Aristotelov uenik, zamiljao je potpuni
povrat vremena, tako da e jo jednom ili jo mnogo puta
ponovo sjediti i razgovarati sa svojim uenicima. Sam Aristo
tel,206 a i Platon,207 iznosili su pretpostavke o tome da se sva
ka umjetnost i znanost mnogo puta potpuno razvila i zatim
nestala, ili da e se vrijeme ponovno vratiti na svoj poetak,
a sve stvari vratit e se u svoje prvobitno stanje. Ovakve
ideje bile su vrlo esto povezane s injenicom da su u as
199 O tkriven je, 1, 4.
200 Viiilr: Irenaeruis, C ontra H a eresios, IV , 37, 7.
201 R im ska miisao 'se p r ili n o r azlii/kovala, o em u s v je d o i lineaimi -ep
Vargiliija, krooilke u stihovim a k o je su m u preth od ile, i teoniija o urbs a etern a ;
viidd: EMae (slijed ea n a p om en a ) str. 201; ii C. S. Lewiis, H istoricism , Mointh,
1950 {N S ) 4, 230.
202 o o v o j cik lik o j k o n c e p c iji p o se b n o vidi M . Eldade, Le M yth d e VE te r
nel R eto u r; A rch typ es et R p tition , Galliimaird, Pariz, 1949, na (engleski p rev eo
W. R. Tasik, The M yth o f th e E tern a l R etu rn (L on d on , 1955). lEM&de za p o in je
svoij iprilkaiz s izvanrednom stu d ijom o b re d a drevnih i p rim itivn ih n a ro d a , obre^
da kojii isu vezani uz ^odinija didba ii k o ji im , p rem a n je g o v o m m ilje n ju ,
m au da nadvlaidaijiu p sih olok i sitrah o d p rola zn osti vrem ena i oais lotd sveiga
sto je zaiisjta n ov o i n ep ov ra tn o (s tr. 80. 128, 184. i 217). Gva p on a vljan ja zidm ena s raucnanijdrna d u g oron ih cik lu sa u astron om iji diovela siu tdo indongrkog
svijeta s cilkliMm vrem enom .
203 Poirfiriije, Pitagorin ivot, 19.
204 H rizip, fragm enti 623627; Z en on , fragm enti 98; E udem , fragm enti 51.
205 iRazgovori sa sam im so b o m X I , 1.
206 fizik a , IV , 14, 223 b 21. Problem ata, XVIII, 3.
207 Politika, 269 c ; R ep ublika , VIiII, 546.

254

tronomiji promatranjem i raunom otkrivene pojave to se

ponavljaju nakon dugih vremenskih razdoblja. Otuda pojam
velike godine koji je vjerojatno babilonskog porijekla. Da
kle, cikliko ponavljanje iskljuivalo je -svaku stvarnu novost,
jer je budunost bila u biti zatvorena i odreena, sadanjost
nije bila jedina i sve vrijeme bilo je u biti prolo vrijeme.
to je bilo, to e biti, to se inilo, to e se initi, i nema
nita novo pod suncem.208 Zato se o spasenju moglo misli
ti samo 'kao o bijegu iz svijeta vremena i neki pretpostavljaju
da je to bio razlog to isu Grci bili oarani ibezvremenskim
modelima deduflctivne geometrije i formulacijom teorije o
platonskim idejama,209 kao i mistinim religijama.
Osloboenje od beskonanog okretanja kola postojanja
podsjea na budistiki i hinduistiki svjetonazor. Uistinu se
ini da je u tom pogledu nekranska grka misao veoma na
lik na indijsku.210 Tisuu mahyuga (4 000 milijuna godina
ljudskog postojanja) inilo je jedan Brahman dan, jednu kalpu ikoja je zapoinjala ponovnim stvaranjem i evolucijom,
zavravala otapanjem i upijanjem sfera svijeta sa svim nje
zinim stvorenjima u apsolutno.211 Nastanalk i propast svake
kalpe bio je uvijek praen ponavljanim mitolokim dogaa
jima,212 naizmjeninim pobjedama bogova i titana, inkar
Knjiga propovjednikova, 1, 9.
V id i: Driver, c it. d je lo , s tr . 38. Jako su povjesniari znanosti uvijek
sprem ni d a slave zasluge euiklidske (geometrije za zapadni svijet, ivo se sjeam
razgovora s d r iPaiulom iLoranzenom iz Bonna (1949. g., kada je izraz-io m iljen je
da j e Evropa im ala vie geom etrije nego ilo je to za nju b ilo d o b ro. G eom e
trija je, naravno, bila osn ovn i tem elj irioderne znanosti, ali j e njezin uinak
b io utoliko lo to j e olako mavadila n a vjerovanje u apstraktne, bezvrem enske,
alksi'omatlsike sudove svih v rsta, k o ji su toboe jasn i sami. p o sebi, i ito 'je Inavodila na .spremimo prihvaanje ikrutii'h logikih i -teolokih form ulacija. K ad su
se one zaad|jenule autoritativnom sigurnou t o ju je .rimokatoliko sveenstvo
naslijedilo o d rim skih yiurisikanzulta, ek splozija reform acije bila je neizbjena
kada j e trgovaka klasa ojaala. U ostalom , Zapad jo uvijek trpi od parola itoga
doba. K in a je , m e u tim , b ila sklona algebri poput B abilonaca, a ine geometrijipo p u t Giika, i ta slklnosit oiltovala se u ten ji za praktinim t ptiiblinim, a.
ne za teorijskim i apsolutnim , li ljudi' ise nisu. osjeali obaveznim a ,da donose
takve bezvrem enske alksiomatske sudove. O datle emipirika, povijesna stati
stika etika, s v rlo m a lo ideolokog fanatizm a ii b e z ikakvih -vjerskih p r o g n a .
210 V id i; Eliade, ciit. d jelo, str . 1167. V jero van je d a se propast i ponovnostvaranje stvemira pon avljaju u odreenim vrem enskim razm acim a potjee iz
X s t . pr. in. e. Atharvaveda, X , 8 , 39, 40.
.
.
.
zu Vlildi: IH. Ziinmc.r, Myths and Symbols, str . 11, 116, 119; Eliade, ci:t. d je lo ,
str . 169.
.
2i2
M islim d a je ov'dje vano- govoriti o ponavljanju u ivremenu, a n e o
reverzibilitetu vrem ena iu iteorijama o ciklikom , svijetu (ia k o p isci ko ji o tom e
govore esto up otrebljavaju taj izraz), j e r u (budistikoj m itologiji postoji',
nakt m a n je tpoznaito, i uenje o reverzibilitejtu. ,n jem u raspravlja P. M us u
svom ve spom enutom zan im ljivom lanlku La N otio n de T em ps R versible
dans la M ythologie B ouddhique. K a o u v je t z a oslobaanje o d samsare, tijeka
positajanja, inemaniinviremana, Mhkale, to ga vi'dfono n a freskam a u Dunhuangu
kako prodire sve stvari, Badihilsatva je , teei uzvienom cilju , m orao okrenuti
to k vremejna unatrag ii vratiiti. s e na vlastita prethodna postojanja obrn u tim
red om (pratilomam). Ta'ko j e nalkon posljednjega ponovn og roenja m ogao sabe
prozvati prvoroenim. o d vrem ena i po bjedon osn o Ikoraati d o vrha kozm ik e
planine p rije nego nestane u nirvani. T o j e b ilo ,poput film a projiciranog u n a
trag, k ao to j a to s a (zaniimljjivdm u in kom , u in io Jean Cocteau, u nekim
sv o jim filmovima'.

255

nacijama Vishne, mukanjom Mlijenog oceana kako bi se

dobio napitak besmrtnosti i epskim djelima Rmyane i Mahbhrate. Otuda bezbrojne inkarnacije Gospodara Bude o
kojima se govori u priama o njegovim prijanjim roe
njima, zvanim Jataka.213 Veliina povijesnog jedinstva nije za
pravo postojala u indijskoj milsiM, tako da je, prema opem
miljenju, Indija imala najmanje smisla za povijest od svih
velikih civilizacija.124 U grkom i helenistikom svijetu, bez
izraelskog utjecaja, samo nekolicina velikih uimova, kao to
su bili Henodot i Tuikidid, prevladala je vladajue uenje o
ponavljanju, i to samo djelomino. Naravno, beznadnost o
vakvog pogleda na svijet u Indiji ublaavala je mudrost (vi
e hinduska nego budiisitika) vezana za dunosti gospodara
kue i mua u svakoj generaciji, zapravo neka vrsta indij
skog stoieizma koji je davao obinom drutvenom ivotu
asno mjesto barem u ivotnom ciklusu svakog pojedinca.
Paul Tillioh grupirao je osobine ovih dvaju pogleda na
svijet u gotovo epigramatsikom tekstu.215 Za Indijce i Grke
prostor prevladava nad vremenom, jer je vrijeme cikliko i
vjeno, pa je vremenski svijet manje stvaran od svijeta bezvremens'kih oblika. U svakom sluaju on nema nikakvu kraj
nju vrijednost.216 Bitak se moira itraiti kroz tjelesnu zavje
su postojanja; spasenje se moe dobiti samo pojedinano,
ne u zajednici, i spasenje samoga sebe prateyeka buddha
je prvi primjer. Razdoblja svijeta tonu u propasit jedno za
drugim, pa je najprikladnija religija politeizam (deifikacija
pojedinih prostora) ili panteizam (deifikacija cijelog pros
tora). Moda se ini da ije ovakav nazor ovosvjetski i da je
hedonistiki usmjeren na prolaznu sadanjost. On se, za
pravo1, ne usuuje pogledati u budunost i traiti tirajnu vri
jednost samo u bezvremenskom. Rije je dakle o jednom
pesimistickom pogledu na svijet. Za idove i ikrane, s dru
ge strane, vrijeme prevladava nad prostorom, jer je njego
vo kretanje usmjereno, puno znaenja i vjekovna borbe iz
meu boga ii zlih sila (ovdje se drevna Perzija pridruuje Iz
raelu i kranstvu)217 i jer e pobijediti dobro, vremenski svi2i3
Bldaide, cit. d jelo, 172. Ptoijfr prijevod avdh p ria iz K an oma Pali, The
Jataka o r S tories o f th e B udd ha s F orm er B irlhs, transated b y various hands,
ad. E. B . Qowell l(C am brid ge), 6 svezaka, s dodatnim .kazalom, 1895>1913.

2.4 D etaljna rasprava o o v o m e nalazi se iu: K . Quecfce, D er Iiudische Geist

un d d/fe G eschicbte, Saecuum , 1950, 1, 362.
2.5 P rotesta n t E ra, star. 23, 30. Vida: N iebuhr, F ait h and H isto ry , str. 15.
216 U istinu, vrijem e j e g o to v o apsarhiirano <u p ra sta ru , je r alko se svaki
dogaaj betsikonaono pufta iponaviija, n estaja n je j e samio priivdno d nem a n ep o
vratne p rom jen e svaki trenutak j e k a o ulom ak fikna k o ji m o e m o u v ije k
p on ov n o p rojicira ti (E lia d e, str. ) .
217 V idi: E liae, cit. d je lo , str. 185, 191.

256

jet je u ontolokom smislu dobar. Istinski bitak sadran je

u postajanju, a spasenje za zajednicu je u povijesti i kroz
povijest. Svjetska era vezana je za sredinju toku, to daje
smisao cijelom procesu, nadvladava sve isamoruilake ten
dencije i stvara neto novo to ni jedan vremenski ciklus ne
moe sprijeiti. Stoga je najprikladnija religija monoteizam,
gdje je bog nadglednik vremena i svega to ise u njemu doga
a. ini se da ovaj nazor pripada onom svijetu, da prezire
stvari ovoga svijeta, ali om je svojom vjerom vezan za bu
dunost kao i za prolost, jer sam svijet nije iluzoran i moe
se iskupiti, a kraljevstvo boje e ga htjeti. Rije je, dak
le, o nazoru kojii je u osnovi optimistiki.
Moemo, dakle, sa sigurnou prihvatiti, kao povijesnu
injenicu, da kranstvo posjeduje izrazitu svijest o vreme
nu. Drugi dio obrazloenja, ono na to su filozofi povijesti
aludirali, ali nisu razradili, govori da je ta svijest izravno
pridonijela razvitku moderne znanosti i tehnologije u rene
sansi, pa se zato moe smattrati jednim od faktora to obja
njavaju ovu pojavu.218 Ako on pridonosi razrjeenju zbivanja
u Evropi, moda e nepostojanje (ili prividno nepostojanje)
te svijesti objasniti izostanak znanstvene revolucije u dru
gim kulturama.
Nema sumnje da je vrijeme osnovni parametar znanstve
ne misli, u stvari, polovica prirodnog svijeta, a etvrtina svih
dimenzija to ih zdrav razum dokuuje, obiaj da se zane
maruje, nije mogao pogodovati prirodnim znanostima. Ne
smije ga se, dakle, smatrati nestvarnim niti ga omalovaava
218
V idi n a roito zan im ljiv u raspravu n ov ijeg datum a: F . d 'A rca is, A . Buzzati-T raverso, A. C. Jem olo, E. de M art ino, Rev. iR. Panifckar an d U. Spiirilto,
P rogresse S cien tifico e C ontesta Gulturale, C ivil dlie M acchine, 1*963, 11,
(n o . 3), 19. Zanim ljiva ali n esre ena iknjiga L. D. del Corralla, E l R apto d e E u
ropa; una In terp reta cin H istrica di N u estro T iem p o, M adrid, 1954, na engleski
p rev eo H. V . L iverm ore, The R a p e o f E u rop e, L on d on , N ew Y ork, 1*959, tak oer
d o d iru je o v o pita n je. Isto ta k o i (djelo K. Jaspersa, V om U rsprung und Z iel .
G esch ich te (Z rich , 1949), n a engleslki p rev eo M . B u llock , The O n gin and Goal
o f H istory (L on d on , 1953),_ k o ji sm atra d a j e razvaftalk m od ern e (znanosti i 'tehno
lo g ije b itn o novi i jediini izvor m oi zapadne civ ilizacije, ali n jeg ov o o b ja n je n je
j e p u n o ok lijev a n ja za ta k o istaiknuta m islioca . Za ra zlik u o d drugih prilkaa
zapadne filo z o fije p ovijesti kioje sm o spom enu li, ov d je nilje r ije o 'knjizi ko(ja
j e u sred otoena n a kranstvo, ona oibrauje ra z d o b lje velikih vjerskih, genija
svih ciiviHizaoiia staroga svijeta Oko 500. g. p r. n . e. [Spom enuo biih i lanak P . F.
D ouglas sa, Christian Faith and Poli'tical P hilosoph y, R eligion in L ife, '1941, 10,
261, k o ji daje p regled m n ogih fakltora k oji b i m ogli povezivati krsanslke eemenite u evnopsikioj kulturi s razvitkom m od ern e znanosti u E vrop i. iS o vim
p ro b le m o m u p ozn a o m e j e pokojimi p r o f. Roeni ck Soott 1944. g. u Changjdiiinglu
u Fujiam i, g d je 'je p red a va o na C hristian Univetrsity, evalkuiranom iz jFoizhoua.
P rof. S co tt j e m n o g o ra zm ilja o o tom e ikako kineski izum i nisu m ogli p rom il
jen iti 'drutvo u K ini, ali u je d a n za drugim m ijen ja li Jpovijest E v ro p e . M n ogo
kasnije ra sprav lja o sam o o v om pitainjiu u m om p rilogu za L egacy o f China
(K in esk a osta vtin a ), O x ford , 1964, ah nisam m og a o prihvatiti stav Sco(trta i Douglassa da je k ranstvo b ilo glavni razlog o v o j razlici. T a irasprava in i d rugo
p oglavlje ove knjige.

17 Kineska znanost i Zapad

257

ti -u usporedbi s transcendentnim i vjenim. Ono se nalazi u

osnovi cjelokupnog znanja o prirodi, bilo da se ono zasniva
na promatranjima vrenim u razliitim vremenima (ime
se razumijeva jednolikost prirode) ili na eksperimentima, jer
se time nuno razumijeva vremensko razdoblje, koje je mo
da potrebno mjeriti to je mogue tonije.219 Prihvaanje na
ela uzroinosti, tako bitne za znanost, mora da je bilo po
taknuto vjerovanjem u stvarnost vremena. U prvi mah ipak
nije jasno zato bi rdovsko-kransko linearno vrijeme tome
vie pogodovalo od indijsko-grkog ciklikog vremena. Jer,
ako isu ciklusi bili dovoljno dugi, iteko da bi ih eksperimentator uope bio svjestan.220 Moda su teorije o ponavljanju
podrovale onu psihologiju vezanu za stalno kumulativno i
nikad potpuno znanje o prirodi, onaj ideal koji je nikao iz
vieg zanatstva i doivio svoj procvat meu znanstvenicima
Kraljevskog drutva. Jer ako su sva ljudska znanstvena na
stojanja unaprijed osuena na neizbjenu propast, da bi po
novno bila stvorena iradom (kojem nema ikraja, onda je
bolje potraiti konani spas u vjerskoj meditaciji ili u stoi
koj pasivnosti, nego se iznuriti kao polip koji zajedno s
drugim polipima slijepo gradi koralj ni greben na rubu i
vog vulkana. Psiholoka snaga sasvim sigurno nije uvijek
bivala oslabljena na ovaj nain, inae Aristotel ne bi nikad
radio na svojoj zoolokoj studiji Historia Animalium, rcEpi
^ojojv iaropioc, iji je i sam naslov vaan za nae razmat
ranje jer pokazuje prvotno, jo neizdiferencinrano znaenje
rijei povijest, sve znanje steeno istraivanjem
odakle potjee izraz koji se i danas upotrebljava, natural
history, povijest prirode.221 Ipak, budui da znanstvena re
volucija razumijeva suradnju velikog broja ljudi (za razliku
od individualizma grke znanosti), moemo s razlogom vje
rovati da bi isa sociolokog stajalita cikliko vrijeme ovdje
bilo prepreka, i oito je rije o linearnom vremenu.
U sociolokom smislu, ono je moglo utjecati i na drugi
nain; moglo je uvrstiti odlunost onih koji su radili na te
219 M oe li se o v o dovesti u .veau s injenicom d a su Girci taiko Tnaio ekspe
rimentirali _u u sp ored b i s b ro je m njihovih znanstvenih teorija?
220 Osim toga, iu k o n c e p c iji o cik lik o m vremenu p o s t o ja lo j e u e n je o
karm i, o autom atskoj nagradi za d o b ra Mi loa. d je la ipo n a elu m ilo iza drago,
to se odltovalo u nekoliiiko uzaistopnih re inkarnacija je d n e o s o b e . T o nje im alo
(d io uvijek im a) osn ovn u vanost z a (budifste, bez oibziira Ikojoj filo zo fsk o j
koli prdjpadatju u pogledlu stvairnosi tvremena. K a o to j e v e b ilo listtaknuito
(SCC, sv. I I , s tr . 4 M ), zak on karm e ipa>k n ije im ao nikakav uinak n a id e ju
o kauzalnosli tu znanosti, lili n a zak one p rirod e, v je r o ja tn o zato j e r j e budiste
o vd je mi stikiu zan im ao isamo m ora ln i vid , 'dok znanstvena karuzalnost treba bilti
etiki neutra'kia.
221 Tu vrstu znanja (posjedovali su tak oer i kron iari, rerum gestarum
scrip tores.

258

meljitoj reformaciji crkve i dnave i tako omoguiti nasta

nak ne samo nove ili eksperimentalne znanosti nego i no
voga kapitalistikog poretka. Niisu li prvi reformatori, kao i
trgovci, morali vjerovati iu mogunost revolucionarnog, od
lunog i nepovratnog preobraaja drutva? Naravno, linear
no vrijeme, oito, nije moglo biti jedan od osnovnih ekonom
skih uvjeta ovog procesa, ali je moglo biti jedan od psiho
lokih faktora koji su miu pridonijeli. Sama promjena bila
je u znaku boanske moi. Novi zavjet nadomjestio je Stari,
proroanstva su se ispunila i s previranjem reformacije, uz
podrku cijele tradicije kranskih revolucionara od Donatisita do Husita, ljudi su opet sanjali o apokalipsi i stvaranju
bojeg kraljevstva na zemlji. Cikliko vrijeme nije omogua
valo apokalipsu. Iako je znanstvena revolucija bila trezvena i
iako je uivala podrku knezova, imala je mnogo toga zajed
nikog s ovim vizijama. Ne cijenim osobito tu obeshrabrujuu maksimu, nil ictum quod non dictum prius, napi-sao
je Joseph Glanvill 1661. godine. Ne mogu vezati svoju vje
ru za rije Solomonovu; ovih zadnjih nekoliko stoljea nam
je pokazalo to drevno doba niikad nije vidjelo, ak ni sa
njalo.222 Savrenstvo se vie nije nalazilo u prolosti, knjige i
stari pisci stavljeni su na stranu i umjesito da predu pauine
logikog mudrovanja, ljudi su se okrenuli prirodi is novom
metodom primjenom matematike na hipoteze. Bila je ot
krivena metoda otkria. Kako su stoljea prolazila, linearno
je vrijeme sve dulblje utjecalo na modernu prirodnu znanost.
Otkriveno je da i sam svijet zvijezda ima povijest, a kozmi
ka se evolucija istraivala kao pozadina bioloke i drutve
ne evolucije.223 Zatim je pod utjecajem prosvjetiteljstva idovsko-kranska koncepcija o vremenu postala svjetovna
u interesu vjere u napredak, u koji jo uvijek vjerujemo, ta
ko da iako danas humanisti ili marksisti nose u sporu s
teolozima odjeu drugih boja, ona je (bar kada je rije o in
dijskom promatrau) zapravo isita, samo preokrenuta.
Ovo nas navodi da razmotrimo poloaj kineske civiliza
cije. Gdje je bilo njezino mjesto izmeu linearnog nepovrat
nog vremena i mita o vjenom ponavljanju? Ona je, nema
222 Scepsis Scientifica; or Confest Ignorance the Way to Science, in an
Essay on the Vanity o f Dogmatising and Confident Opinion, L on d on , 1661, 1665.

P onovno o b ja v io i u r e d io J. Owetn, L on d on , 1885.

223 Z a n im ljiv ituvid u 'drvijje faize o v o g p roces a m oe ise n a i (u: W . Barom and
B. Stidkar, Ansatze z. hiiistoriischen Dankweiise lim d. Naturfonschimig an Ider
W ende voim 18 zum 19 Jahrhim ert; I , I>ie Ainschauuingen Johann Firiedrfich
Bluimenbachs lber idie GescbiichtlibhJkeit ,der 'Natiur; iDie lKonzeip|t!iOn ter 'Eotwickl(ung von S tern en u n 8 tem es y s temen idurch W ilhelm iHerschel, A rchiv. f.
Geschichte d. Medizin u. d. Naturwissenschaften, 11963, 47, 19.

259

sumnje, posjedovala elemente obiju koncepcija, ali openito

govorei, i usprkos svemu to je prije reeno, linearnost je
po mom miljenju prevladavala. I evropska je kultuira, na
ravno, bila jedan amalgam, jer iako je iovsko-fcranska
koncepcija prevladavala, indijsko-grka nije nikad potpuno
nestala. O tome u nae doba svjedoi penglerovski nazor
na povijest,224 a tako je bilo uvijek. Dok je Auirelije Augustin
(sv. Augustin, 354 430) razradio kranski sustav jedno
smjernog vremena i povijesti u svojem djelu Boji grad,225
Klement Aleksandrijski (oko 150 220), Mimucije Feliks (olko
175. g.) i Arnobije preferirali su zvjezdane cikluse kao to
je annus magnus Velika godina. Slino je bilo u X II i u
XIII stoljeu. Dok je Joachim od Florisa (1145 1202) izlagao
svoju evolucionistiku i apokaliptiku teoriju o trima dobi
ma, koja su bila redom nadahnuta trima osobama svetoga
trojstva, u svom djelu Liber Introductorius ad Evangelium
A e t e r n u m Bartholomaeus Anglicus (oko 1230. g.), Siger od
Brabanta (1277) i Pietro dAbano (umro 1316. g.) bili su
spremni da mirno, ako ve ne s potpunim odobravanjem, raz
matraju teoriju prema kojoj e se nakon 36 000 solarnih go
dina povijest ponoviti do najmanje pojedinosti, jer e pla
neti i sazvijeda ponovno doi na svoja prvotna mjesta.227
Neto slino nailazimo u Kini. Cikliko vrijeme je sasvim
sigurno prevladavalo kod prvih daoistiekih spekulativnih filo
zofa, zatim u kasnijoj daoistikoj religiji gdje se sudnji dan
ponavlja, kao i u neokonfucijanizmu gdje se kozmika, bio
loka i drutvena evolucija uvijek obnavlja nakon periodi
nih noi kaosa. Na kasniju daoistiku religiju i neokonfucijanizam bez sumnje je utjecao indijski budizam, kojii je
u Kinu donio predaju o mahyugama, kalpama, mahkalpama itd. Budizam, meutim, nije mogao utjecati na razmi
ljanja prvih daoreta kod kojih ne susreemo ni jednu tak
vu razvijenu doktrinu, ve prije neki pjesniki duevni mir

224 T u su takoer rasprave to ;i'h v o d e ine sam o ratio-aistranomi nego i

drugi, i to u zb u u ju duh ove u Cam brddgou i d ru g d je, u vezi s teorijom o
p ostojan om sitanj.u svem ira n a su p rot teorija o eksp an ziji i k o n tra k ciji sve
m ira, dz ega proizlazi zak lju a k o na sta jan ju i p on ov n om ra a n ju . K o n ce p cija
o V elikoj god in i ni u kom slu a ju n ije m rtva , ia k o j u j e m od a tek o p re p o z n a
ti u n je zin om znanstvenom ruhu.
Isp ovijesti, X I.
226 M oda je Joachim ov najvei uenik b i o W illiam B lake, 600 godina 'kasni
je , k oji je p rim io mliistiniu, apokaliptiniu antiinomistiku. p re d a ju o d anabaptista, Brae slob od n og d u h a, amtimomista i drugih pohom ilka rev olu cion a rn og
kranstva. V id i zan im ljivu stu d iju A. L. M ortona, The E verlasting G o sp el; a
S tudy in the S ou rces o f William B lake, L on d on , 1958.
227 L. Thomdiilce, A H istory of M agic and E xp rim en tal S cien ce during the
F irst Th irteen C entu ries o f o u r E ra, N ew Y o rk , 1947, sv. 2, Str. 203 , 370, 418,
589, 710, 745, 895.

225

260

koji se osniva na prihvaanju ciklikog karaktera godinjih

doba i ivotnog vijeka svih ivih stvorova.228
Ali sve nam ovo nita ne govori o kineskim narodnim
masama u toku stoljea, ni o uenim konfucijevcima i
inovnikih redova, koji su pomagali caru u drevnim obre
dima posveenim kozmosu ili prirodi i radili u Uredu za
astronomiju i historiografiju.229 Ve viie od jednog stoljea
sinolozima je poznata ova svijest o linearnom vremenu u ki
neskoj kulturi, ali trebat e barem jo toliko vremena da ono
to oni znaju postane zajednika svojina zapadnih intelek
tualaca.230 Bodde je u jednom zanimljivom lanku napisao:231
Kineski osjeaj za vrijeme u vezi je s njihovom silnom za
okupljenou ljudskim poslovima to je osjeaj da se
sv,i ljudski poslovi moraju smjestiti u vremenski okvir. Ta
ko je nastala golema, neprekinuta cjelina kineske povijesne
knjievnosti, to obuhvaa vie od tri tisue godina. Ova je
povijest sluila izrazito moralnoj svrsi, jer se prouavanjem
prolosti moglo nauiti kako se valja ponaati u sadanjosti
i budunosti.. . Taj smisao za vrijeme predstavlja jo jed
nu izrazitu razliku izmeu njih i Hindusa. 0 velikoj povijes
noj tradiciji Kine ve smo govorili. Prema toj tradiciji ljubav
(ten) i 'krijepost (yi) bili su utjelovljeni u ljudskoj povijesti
i bilo je potrebno sauvati zapise o njihovom oitovanju u
ljudskim poslovima. Sklonost ove tradicije da pohvali i o
sudi (bao bian) za pomo u upravljanju, iako je katkad
ograniavala i bila u opasnosti da se pretvori u mrtvu kon
venciju, nije imala nita zajednikog s budistikom karmom.
Ona je tvrdila da e loa drutvena djelatnost imati loe po
sljedice za drutvo. Loeg vladara ona moe odvesti u pro
past, a posljedice moe osjetiti takoer, ili pak samo njegova
kua ili dinastija. U svakom sluaju posljedice su neizbje
ne.
m P rim jer p ostoja n og preputan ja cik lik om kolu su d bin e, p rocvatu i
propasfti (sh en g shuai) p red sta v lja razgovor izm e u cara Daoguanga (vla d a o o d
1821 1850) i jed n og o d njegov ih visokih fun kcionara Bi G ueja, a kako ga p rev od i
i donosa M eadows, cit. d jelo, str. 123, 130, 134. Avaj! U svim poslov im a nakon
p rocvata slijedi poropast, p on a vljao j e neprestano car.
229 U pozoravajui _ nia su p rotn ost izm eu o v e d v ije discip lin e, Liu Z h iji je
ia o tako daleko da j e p red lio/,io isk lju en je astron om ske m on ogra fije iiz ok v ira
d inastike p ovijesti, ^ vjerojatno z b o g toga to se suvie bavila bezvrem en sk im ,
nep ovijesnim cilkliiikim p on a vljan jem . A ip ak je b io sklon priirodopisu; vid i:
Pulleyblanik, cit. d je lo , str. 145. N eobian slu a j, sMan ov o m e , nalazi se u
SCC, sv. III, sitr. 634.
( 230 S am o n etko .posve neupuen u kinesiku tra d iciju m ogao je napisati kao
sto je napisao C. Daivvson, da je uskraivanje svakoar znaenja p ovijesti pra vilo
n-.ije n e g o izuzetak m eu filozofim a vjersikiim uiteljim a svih ra zd oblja od
nidije d o Grke i od Kine d o sjeverne E vrope (D ynam ics of W orld H istory,
str. 271).
231
D. B odde, D om inant Ideas (in Chine se C u ltu re), lanak u China, e.
H . F. M oN air, B erkeley ii Los A ngeles, 1946, str. 18, 23.

261

Ovoj je tradiciji bio nepoznat sistem nagrada i kazni za

loe postupke, ikojii se oitovao u nizu reinkarnacija odree
nog pojedinca, jer siu se povjesniari konfucijevci vie bavili
zajednicom nego pojedincem. Teko je zamisliti da bi radi
li s itakvim osjeajem za povijest i takvom pelinjom marljivou da inisu zamiljali kako je vrijeme lineaimo. Osim toga,
vidjeli smo da u kineskoj kulturi ne nedostaju teorije o dru
tvenoj evoluciji, o tehnolokim stadijima to poinju izumi
ma heroja kultuire, ni shvaanja o kumulativnom razvitku
iste i primijenjene znanosti.
I
naposljetku, u ovoj usporedbi ne treba precijeniti
povezanost idovsko-kranskog vremenskog toka s odree
nom tokom u vremenu i prostoru ikada se zbio dogaaj
svjetske vanositi. Prvo ujedinjenje carstva pod Qin Shihuangdijem 221. g. pr. n. e. bila je nezaboravna arina toka u ki
neskoj povijesnoj misli, to vanija zbog jedinstva svjetov
nog i svetog to ga shizofrenija ni jednog pape, ni cara nije
mogla razbiti. Ako traimo neto jo svetije, to je ivot Mud
raca, Uitelja deset tisua narataja, Kongfuzia (Kong Qiu,
552 497. g. pr. n. e.), vrhovnog etikog tvorca kineske civili
zacije, neokrunjenog cara iji je utjecaj i danas iv u kua
ma Sinigapura kao i u komunama Shanonga (antung) te
predstavlja neizbjenu karakteristiku tradicionalnog, teh
nikog ili marksistikog kineskog duha. Njegov je ivot ba
rem isto toliko povijestan kao i Isusov. Teza da je konfucijevski svjetonazor bio u osnovi nazadan je neodriva, raz
motre li se pomnije dokazi 'izneseni u ovom eseju. Mudraev
dao nije proveden u djelo u njegovo doba, ali on je bio uvje
ren da ljudi i ene mogu i moraju ivjeti u miru i' skladu
uvijek i: svagdje gdje ga se slijedi. Kad se to vjerovanje, koje
se manje od kranstva bavi onim svijetom (jer tian dao, Ne
beski put, nije bio ba natprirodan), zdruilo s revolucionar
nim idejama to se kriju u daoistikom shvaanju o primitiv
nom drutvu, poeo se osjeati snaan utjecaj 'krajnje apokaliptikih snova o datongu i taipingu snova za koje su
se ljudi mogli i htjeli boriti. Tillich je napisao: Sadanjost
je posljedica prolosti, ali ni u kom sluaju predvianje bu
dunosti. U kineskoj knjievnosti postoje sjajni zapisi o pro
losti, ali nikakvo oekivanje budunosti.232 Bilo bi bolje da
Evropljani nisu donosili zakljuke o kineskoj kulturi kad
su tako malo znali o njoj. Elementi apokaliptikog, gotovo
mesijanskog, esto evolucionog i (na svoj nain) progresiiv232 P rotestan t E ra, str. 19.

262

nog, i .svakako element vremenske linearnosti, uvijek su bili

prisutni i razvijali su ise spontano i nezavisno jo od vremena
kraljevstva Shang. I usprkos svemu to su Kinezi otkrili ili
zamiljali o nebeskim ili zemaljskim ciklusima, ovo su bili
oni elementi koji su prevladavali u razmiljanjima konfucijevskih uenjaka i daoistikih seljaka zemljoradnika. Iako
je to moda udno onima koji jo uvijek imaju predodbu
o bezvremenskom Istoku, Kina je u cjelini bila blia iransko-idovsko-kiranskoj kulturi nego indohelenskoj.
Zakljuak se sam namee. Ako se modema prirodna zna
nost nije spontano razvila u kineskoj civilizaciji, kao to je to
bio shiaj u zapadnoj Evropi (koja je znatno zaostajala za
Kinom u toku petnaest istoljea prije renesanse), to nije bilo
ni u kakvoj vezi s kineskim shvaanjem vremena. Osim kon
kretnih geografskih, drutvenih i ekonomskih uvjeta i struk
tura, koji bi moda mogli pruiti objanjenje, preostaje jo
ispitivanje ostalih ideolokih faktora.

263

Ljudski zakoni
i prirodni zakoni*
Id eja o nebeskom i uzvienom, razum
nom boanskom stvaraocu, koji je donio niz zakona za mine
rale, kristale, biljke, ivotinje i zvijezde na njihovim puta
njama, ba kao to carski zakonodavci donose zakone pozitiv
nog prava kojim a se ljudi m oraju pokoravati, bez sumnje je
jedna od najstarijih ideja zapadne civilizacije. Ona je, kao
to nam je poznato, usko povezana s razvitkom moderne zna
nosti na Zapadu u doba renesanse. Budui da ova ideja nije
postojala nigdje drugdje, moda bi to mogao biti jedan od
razloga zato se moderna znanost razvila samo u Evropi.
Drugim rijeima, je li shvaanje o zakonima prirode bilo
nuno?
Ako u povijesnim knjigam a i m onografijam a potraim o
odgovor na jednostavno pitanje, kada je u evroipsikoj ili is
lamskoj povijesti prvi put upotrijebljen izraz prirodni za
koni u modernom smislu, neemo ga lako nai. U X V I I I st.
ovaj izraz je ve bio u opoj upotrebi. Mnogim Evropljanim a
poznati su ovi stihovi iz 1796. napisani u duhu Newtona:
Slavite Gospoda, je r je rekao,
Monom glasu pokorie se svjetovi;
Za njih zakone je donio,
to nikad nee biti kreni.
*
Predavanje odrano u aat L. T. H abh ou sea, B e d fo r College, London,
1931; p r v i put objavljen o u J o u rn . H is t o r y o f Id ea s , 1951, 12, 3, 194; p o p rav lja n o
za H a t fie l C o lle g e o f T e c h n o lo g y L e c tu r e s , 1961, ponovljen o u: m u k e r ji P r e s e n ta tio n V o lu m e , DeLhi, 3967.

264

To uistinu nije mogao napisati ueni Kinez, klasiar,

kolovan u duhu ikmeske autohtone tradicije. Zato?
U zbornicima pisanih zakona, volja zakonodavca mogla
je biti izraena ne samo zakonima k o ji su ee tem eljili na
drevnim narodnim obiajima, ve i na zakonima to ih je
zakonodavac smatrao korisnim za dobrobit drave (ili za
jaanje vladaijue klase) i k o ji se moda nisu zasnivali na
obiajim a ili etici. Ovo pozitivn o pravo bilo je donekle na
lik na zapovijed zem aljskog vladara, pokoravanje je bilo oba
veza i nakon svakog prekraja slijedila je tono odreena
kazna. U kineskoj misli ovo je, nedvojbeno, oznaeno izra
zom fa, dok su drutveni obiaji, k o ji se osnivaju na etici (na
prim jer, da je normalno da ljudi ne ubijaju i ne smiju ubi
ti svoje roditelje), ili na drevnim zabranama (kao incest),
oznaeni izraizom li. Osim toga ovaj se izraz odnosi i na sve
vrste obrednih i rtvenih obiaja.
Poznato je da su se u rimskom pravu razlikovala dva di
jela: graansko kodificirano pravo odreenog naroda ili
drave (pozitivno pravo), kasnije zvano lex legale, i norme
koje se mogu nai kod svih naroda (ius gentium ), koje su
maoje-vie jednake prirodnom pravu (ius naturale). Smatralo
se da ius gentium treba slijediti ius naturale, ako tome niita
ne proturjei. N jih ova istovjetnost se razumijevala u rim
skom pravu, iako ne bez stanovitih tekoa, je r a) n ije bi
lo oito da nelki obiaji postoje iz prirodnih razloga, i b) po
stojale su norme k oje je cijelo ovjeanstvo trebalo prizna
vati, ali ipak nije (na prim jer, nepoeljnost ropstva). Nasta
nak prirodnog prava bio je vezan za prisutnost sve veeg
b roja trgovaca i drugih stranaca u Rimu. Oni niisu bili rimski
graani, pa zato nisu podlijegali rim skim zakonima i eljeli
su da im se siudi prema njihovim zakonima. N ajb olje to su
rim ski pravnici m ogli uiniti b ilo je pronai naijnii zajed
niki nazivnik Obiajnog prava svih poznatih naroda i poku
ati kodificirati ono to se najveem broju ljudi inilo naj
blie pravdli. Tako je nastala zamisao o prirodnom pravu.
Prirodno pravo je bilo, dakle, prosjek onoga to svi ljudi
svuda smatraju pravednim, i dolo je vrijem e, !kao to ka
e Maine, ikada se i;z neuglednog dodatka graanskog prava
(ius civile), razvio ius gentium i bio smatran sjajnim, iako
jo pomalo nesavrenim uzorom, kojem se ci jek) pravo tre
balo prilagoditi to je vie mogue. Ova se ra-zlika moe nai
i kod Aristotela, ikojii govori o pozitivnom pravu kao Sucaiov
vopaxv i o prirodnom pravu kao Sixoaov cpucrixv. Aristotel ka
e:

265

O d onoga to je graanski pravedno jedno je naravno,

drugo je zakonsko; naravno je ono to svugdje ima istiu mo,
a ne da se nekomu ini ovako a drugomu onaiko; zakonsko je
ono p ri k o jem u poetku n ije bilo vano je Ii ovako ili ona
ko, ali kad je jednom postavljeno, onda je vano, kao: ihoe
li se ratni zarobljenik otkupljivati za jednu miinu, i hoe li
se kao rtva prinositi jedna koza a ne dvije o v c e ... Nekima
se iiini kako su sve odredbe takve, ijer ono to je po naravi
neprom jenljivo je i svugdje ima istu mo, kao to oganj jed
nako gori i ovdje i u Perzija, dok vide kako su prom jenljive
stvari ikoje su pravedne. To u tome smislu nije tako, ali u
stanovitome i je s te ... pa ipdk neto je po naravi, a neto ni
je po naravi. A jasno je k o ja je po naravi od stvari, Ito mogu
biti drukije, ii koja opet nije, nego je zakonska i dogovorna,
iako su ob je jednako prom jen ljive.*
Odlomak je vrlo zanim ljiv, je r govori da se pitanja koli
ine, koja su s etikog stajalita nevana mogu rijeiiiti samo
zakonima pozitivnog prava. Zanim ljiv je i zato, je r samo to
nije spomenuo zakone prirode u znanstvenom smislu.
to se tie Kine u ovom kontekstu, teko da b i se tamo
m oglo nai ius gentium , je r zbog izoliranosti kineske civi
lizacije tamo nije bilo drugih naroda iz ije prakse b i se
m oglo izvesti stvarno univerzalno pravo naroda, ali prirod
no pravo je svakako postojalo, to jest onaj skup obiaja to
su ih kraljevi mudraci i narod odavno prihvaali, ono to su
konfucijevci nazivali li3-1
V rlo je vjerojatno da se shvaanje o nebeskom zakono
davcu kojii donosi zakone za ne-ljudske prirodne pojave
najprije p ojavilo kod Balbilonaca. Jastrow daje p rijevod plo
ice bir. 7. iz kasnije baibilonske Pjesm e o stvaranju, gdje je
bog Sunca Manduk (koji je im ao vrloi vano m jesto u doba
ujedinjenja i centralizacije pod Hamm urabijem oko 2000. g.
pr. n. e.) prikazan kako donosi zakone za zvijezde. On je
taj k o ji donosi zakone za zvjezdana boanstva Anu, E lil (i
Ea) i k o ji odreuje njihove granice. On je taj k o ji svojim
zapovijedim a i dekretim a d ri zvijezde na njihovim sta
zama.
Predsoikratici u Grkoj mnogo govore o nunosti (vyxT))
ali ne i o zakonu ( vojjio) u prirodi. A li Sunce, kae Heraklit
*
Aniisitotel, Nlilkamahma etika, V , V II, preveo T. Ladan, O ber, Zagreb, 1982.
1 Tni kineska itzraza u ovoan ipoglavlgiu su homofom i: stotga iih mzliikuijemo
oznakama a, b ii c. To :
Iia dobri Obiaji, potovanje obreda, etino ponaanje,
lib oirgansik uzotrak na svim (nivoima ui kozmosu,
lic kalendarska znanost ikoja se zasniva na opservacijskoj astronomiji.

266

(oko 500. g. pr. n. e.), nee prijei svoje granice, je r bi ga

Eirinije, slubenice Dkine i(boica pravde) uhvatile na djelu.
Pravilnost je ovdje prihvaena kao oita em pirika injenica,
ali ideja o zakonu je takoer prisutna, je r se spominje kaz
na. Anaksimandar (oko 560. g pr. n. e.), takoer govori o si
lama prirode k o je jedna drugoj plaaju globe i kazne. Ali
stariji grki pjesnici prikazuju Zeusa Nomothetesa kako na
m ee zakone bogovim a i ljudim a, ali ne ii pnirodnim procesi
ma, je r on sam, zapravo, n ije bio stvaralac. Demosten, opet
(384 322. g. pr. n. e.), dakle u doba izmeu M o D ijeve (Mozi'eve i Mengaziove generacije) upotrebljava rije zakon u
njezinom najirem smislu1kada kae: A ko m oem o vjerovati
onom to vidim o, ini se da cijelim svijetom , boanskim stva
rim a i onim to nazivamo godinjim dobima, upravlja je
dan zalkon i poredak.
Aristotel nikada n ije u potrijebio ovu m etaforu o zakonu
iako, kao to sm o prim ijetili, ponekad, teik to to n ije luinio.
Platon je upotrebljava samo jednom, u Tim eju, i ikae d a kad
je o vjek bolestan, k rv uzima sastojke hrane protivne zako
nima prirode {-napa to -rrj cpvffEco v^ou). A li ini se da
shvaanje o zakonima k o ji upravljaju dijelim svijetom naro
ito pripada istoicima. Veina je m islilaca ove kole smatra
la da je Zeus ((imanentan .svijetu) samo xoivo v j j i o opi
zakon. Tako su, na prim jer, m islili Zenon (oko 320. ig. pr. n.
e.), Kleant ,(oko 240. g. pr. n. e.), H rizip (um ro 206. g. pir. n.
e.), Diogen (umro 150. g. pr. n. e.). in i se vie nego vjerojat
nim da je ova nova i odreenija koncepcija nastala pod ba
bilonskim utjecajem , je r znamo da su se oko 300. g. p,r. n. e.
astrolozi i zvjezdoznanci liz M ezopotam ije poeli p ojavljivati
j na Sredozemlju. Jedan od najpoznatijih meu njim a bio je
Beros, Kalejac k o ji se nastanio na grkom otoiku Kosu 280.
g. pr. n. e. Zilsel, uvtijek sprem an.da uoi istodobnost drutvenih pojava, primjeuje" da, kao to je izvorna babilonska
koncepcija o zakonim a prirode nastala u sasvim centralizira
noj istonjakoj m onarhiji, tako je u doba stoika, u doba
jaanja m onarhija, bilo prirodno da se na .svemir gleda kao
na veliko carstvo ikojim upravlja 'boanski loigos.
. Budui da je, Ikao to nam je poznato, utjecaj stoika ina
Rim ibio velik, b ilo je neizbjenom da se ove openite koncep
c ije odraze na razvitak ideje o prirodnom pravu zajednikom
svim ljudim a 'bez obzira na njihove kulture i. lokalne obiaje.
Ciceron (106 43. g. pr. n. e.), naravno, odraava ovu idejiu .ka
da ikae: Naturatem legen divinom esse conset (Zenon), eam vim obtinere recta imperantem prohbentem que contra

lto

ria, i Svem ir se pokorava bogu, more i zem lja pokoravaju

se svemiru, a ljudsiki ivot podlijee odlukama uzvienog za
kona.
Zaudo, upravo kod Ovidija (45. g. pr. n. e. 43. g. n.
e.) nalaaimo najjasnije izjave o postojanju zakona u ne-ljudskom svijetu. On ne oklijeva da upotrijebi rije lex za astro
nomska gibanja. Govorei o Pitagorinom uenju, on (kae:
In medium discenda dabat, ooetusque silentum
dictaque mirantum magni prim ordia mundi
et rerum causas, et quid natura docebat,
quid deus, unde nives, quae fulminis esset origo,
Juppiter an venti discussa nulbe tonairent,
quid quateret terras, qua sidera lege meairent,
et quodcumque la te t.. .*
Mnogi prevodioci nisu znali cijeniti ovu izvanrednu izjavu.
Dryden to prevodi ovako:
W hat shook the steadfast earth, and whence begun
The Dance o f Planets round the radiant S u n ...
dok je King jednostavno izostavio tu reenicu. U nekom
drugom odlomku, gdje se ali na nevjem ost prijatelja, Ovidije kae da je udovino tjerati sunce da ide natrake i rije
ke da teku uzbrdo, ikao to je udovian i svalki postupak
koji je protivan zakonima prirode (naturae praepostera legibus ib u n t).
Jo jedan, mnogo pouzdaniji prilog u ovom nizu misli,
potjee od H ebreja (bilo izravno, bilo preko Babilonaca). Id e
ja o zbirci zakona koje je odredio tiranscendemtnii bog i kojii
se odnose na postupke ljudi i ostalog dijela prirode, esto se
susree, kao to su to istakli Singer i mnogi drugi. Uistinu
je boanski zakonodavac bio jedan od sredinjih pojm ova u
hebrejskoj vjeri. Ne m oem o dovoljno istaknuti utjecaj to
su ga na zapadnu misao u kranskoj eri imale ove ideje u
hebrejskim svetim knjigam a B og je naredio m ora da
vode ne smiju prekriti njegovu zapovijed. Osim toga, ido
vi su razvili neku vrstu prirodnog prava, k o je vrijed i za sve
* T o jc predavao Ijud'm a za nauk, te utljivom kolu,
to mu se d w ilo, r'jem a razlago je sv iela postanje
Svega i uzroke stvari, i to li je pdtroda, (to bog,
O tkle matale snijeg i oitkle raa se
Jupiter, da l:i LP vjetiri i z

razdtrtiJi oblaika grm e,

to li potresa zem ljom , po kojem se zakonu z v jezde.

Miu, i druge je tajne razlago . . .
Metam orfoze, knjiga 15, stih 6672, preveo T. M areti,
1907, priim. prev.

268

Matica hrvatska,

ljuide kao takve, neto slino ius gentium u rimskom pravu, u

Sedam zapovijedi potomcima N oe.
Kranski su teolozi i filozofi, naravno, nastavili hebrej
ske koncepcije o boanskom zakonodavcu. U prvim stoljei
ma fcranstva nije teko nai izjave koje razum ijevaju po
stojanje zakona za ne-ljodsku prirodu. Tako, na prim jer, go
vornik ii apologet A m o b ije (oko 300. g.), tvrdei da kranstvo
nije nikakva strahota, kae da nije bilo nikakvih prom jena u
ranije utvrenim zakonima otkad se ono pojavilo: (aristotelovski) elementi nisu prom ijenili vlastita svojstva, struk
tura svemirskog mehanizma (vjerojatno astronomski sistem)
nije se raspala; oikretanje nebeskog svoda, izlazak i zalaza!,
zvijezda nisu se prom ijenili. Sunce se nije ohladilo, niz du
gih i kratkih dana n ije zaustavljen, niti poremeen.
Jo se uvijek nalazimo u doba prije otrog odvajanja
(ljudskog) prirodnog prava i zakona (ne-Ijudske) prirode. U
prvim stoljeim a kranske ere nalazimo dvije naroito za
nim ljive izjave koje pokazuju ove dvije ideje u njiiihovu jo
uvijek nerazgranienom obliku. U K o n s titu ciji Teodozija,
Arkadiija i Honorija, liiz 395. g., nalazi se odlom ak koji svako
m e zabranjuje da se bavi proricanjem pod prijetnjom kazne
za veleizdaju: S u fficit ad crim inis m olem naturae ipsius leges velle rescindere, inlicita perscrutari, occulta recludere,
interdicta temptare bezbono je dirati u naela koja drze
tajne zakone prirode daleko od ljudskih oiju. Ovo je zapa
njujue nalik zabrani prorokih knjiga Chan-Wei u Kim,
ali ovdje je zanim ljivo da ova zabrana spominje zakone p ri
rode u vezi s ljudskim poslovima, ali ne i s moralom. Pobu
uje zanimanje i sluaj velikoga kineskog mislioca Dong
Zhongshua, koji je 135. g. pr. n. e. potajno analizirao zna
enje dviju nepovoljnih vatri. Za to je bio osuen na smrt,
ali je poslije osloboen.
Druga vrlo poznata izjava pripada Ulpijanu, istaknutom
rim skom pravniku (umro 228. g.), autoru velikog dijela Justinijanova Corpus iuris civilis iz 534. g.
Ius naturale (kae on u prvom odlomku Digesta) est quod
natura omnia animalia d o c u it...
Prirodni zakon je ono to priroda ui sve ivotinje; taj
zakon nije samo svojstven ljudskim vrstama, on je zajed
niki svim ivotinjama koje su stvorene na kopnu Hi u mo
ru, kao i pticama u zraku. Od njega potjee zajednica mu
karca i ene koju mi nazivamo brakom, a s tim i raanje
i odgoj djece; primjeujemo da openito ivotinje, pa ak
i vrio divlje zvijeri, pokazuju da im je poznat ovaj zakon. .
(Prem a

Monroovu

engleskom

prijevod u )

269

Povjesniari iprava su na mukama k ako da objasne da

ovo nije im alo nikakvog utjecaja na kasniju pravnu misao.
Moda je ito zaiista tako, ali srednjovjekovni pisci i komenta
tori su prihvatili i jasno izrazili ovu ideju o ivotinjam a kaogotovo pravnim osobama, koje se pokoravaju zbirci zako
na to ih je donio bog. O vdje smo vrlo blizu ideji o prirod
nim zakonima kao plodu boanskog zakonodavstva, kojim a
se pokorava m aterija (ukljuujui ivotinje).
Kako se kranstvo razvijalo, postalo je neizbjeno da se
prirodno pravo izjednai s kranskim moralom. Sveti Pavle
je to jasno izrazio. Sveti Hrisostom (rano V st.) vidio je u
hebrejskih deset zapovijedi kodifikaciju prirodnog prava, a
s D ekretom Firanciscusa Graitianusa (1148. g.) bilo je ovo iz
jednaenje, koje ortodoksni kanoniisiti nikad nisu napustili,
zavreno. U srednjem vijeku, kao to kae PoUock, vladalo je
ak ope uvjerenje da zapovijedi kneeva koje su suprotne
prirodnom pravu ne obavezuju njihove podanike, i m oglo im
se, dakle, opravdano suprotstaviti. Uenje saeto u reenici
Positiva lex est infra principantem sicut lex naturalis est
supra, urodilo je plodom u doba jaanja protestantizma, a i
pravo na pobunu protiv nekranskih kneeva im alo je ne
ba malu ulogu u samim poecima m odem e evropske demo
kracije (Gooch). Zanim ljivo je da ovo tono odgovara konfucijevskom uenju, to ga iznosi Mengzi. Pravo je podanika
da svrgnu vladara k o ji ne postupa u skladu s . Ova isliinost sigurno nije promakla evropskim m isliocima k oji su se
bavili drutvenim pitanjim a i k oji su nakon 1600. g. m ogli
itati jezuitske prijevode kineskih klasika na latinski.
AH to' je sa znanstvenicima i njihovim prirodnim zako
nima? iNalazimo se u X V I I st. i s Boyleom i Newtonom , po
jam o prirodnim zakonima kojim a se pokoravaju kemijske
supstance i planeti je u punom razvitku. N o malo se istrai
valo u kojim se tono pojedinostim a on razlikovao od shva
anja srednjovjekovnih skolastika. Leksikografi kau da se
ovaj izraz u znanstvenom smislu prvi puit ja vlja u prvom sve
sku Philosophical Transactions (Filozofski radovi) K raljev
skog drutva (1665). Trideset godina kasnije Dryden ga ne
potrebno umee u svoj prijevod Flix qui poituit cognoscere causas V ergilijevih Georgika postao je dakle uo
biajeni izraz. U svojoj izvanrednoj knjizi' Civilisation and
the Grow th o f Law (Civilizacija i razvitak prava), Robson ga
smatra izrazitom idejom sedamnaestog stoljea, prisutnom u
filozofijam a Spinoze, Descartesa kao ii u novoj ili eksperi
mentalnoj filozofi j i prirodoslovaca. Zilselu dugujemo pr-iz-

nanje za vrlo jasno razgraniene stadije ikojima je ova ide

ja (dola do svog zavrnog oblika. Pravnici, kao to je Humtington Cairns, takoer potvruju razvitak svjetovnoga pri
rodnog prava koje se tem elji na ljudskom razumu i paralel
nom razvitku izraavanja empirikih zakona prirode matema
tikim putem.
Nem a sumnje da do prekretnice dolazi u razdoblju iz
meu K opem ika (1473 1543) i Keplera (1571 1630). Prvi
govori o simetrijama, harmonijama, gibanjima, ali nigdije
ne spom inje zakone. Gilbert u djelu De Magnete (1600) tako
er ne spominje zakone iako (govori o nekim openitostima u
magnet'izmu kojim a bi ovaj izraiz najbolje odgovarao. Gle
dite Erandea Bacona je sloeno. U djelu Advancement o f Leam ing (Napredak znanosti, 1605), on govori oi saetom za
konu prirode kao najviem moguem znanju, ali sumnja da
ga ovjek m oe dostii; u djelu N ovu m Organum <1620) upo
trebljava izraz zakon ikao sinonim za Aristotelovu obliko
vanu tvar. Tako zapravo nije napredovao dalije od skolastJiara. Galileo, poput Kopernika, nikad ne upotrebljava izraz
prirodni zakoni, bilo u svom mladenakom radu o meha
nizmu iz 1598, bilo u Razgovorim a i m atem atikim dokazi
ma o dvjema novim naukama u vezi s mehanikom (1638),
djelu ikoje je predstavljalo poetak m oderne mehanike i ma
tematike fizike. Ono to bi kasnije bilo nazvano zakonima,
tu se javlja kao p roporcije, odnosi, naela itd. Isto
se imoe rei za Sirnona Stevina (iji radovi potjeu iz 1585. i
1608), i za Pascala (1663): oni ne upotrebljavaju metaforu o
zakonu.
Izrazitog li paradoksa! Kepler, koji je otkrio tri empirika zakona o planetarnim orbitama, to je jedan od prvih
prim jera izraavanja zakona prirode matematikim putem,
nikad nije o njim a govorio kao o zakonima, iako je ovaj iz
raz uDoitrijebio u neikiim drugim kontekstima. K epler para
frazira prvi i drugi zakon u dugim izlaganjima u djelu Astronom ia Nova, 1609. Trei zakon, objavljen u H arm om ces
M undi (1619), nazvan je teorem . On lipak spom inje zakon
kada govori o principim a poluge i openito upotrebljava ovu
rije kao sinonim za m jeru ili proporciju.
Budui da su prirodni zakoni imali tako vanu ulogu
u astronomskoj znanosti, bilo je prirodno potraiti kada ih
astronomi, naroito oni u doba renesanse, prvi put spominju.
Prirodni zakoni vrlo se rano spominju u vezi s drugim pod
rujima znanosti, geologijom , m etalurgijom i kem ijom . Ras-

271

pravljajui o Aristotelovoj teoriji o ueu elementa vode u

sastavu metala, Georg Agricola je napisao 1546. u svom dje
lu De O rtu et Causis Subterraneorum :
Koji je omjer zemlje u svakoj tekuini od koje je metal
nainjen, to ni jedan smrtnik ne moe otkriti, a jo manje
objasniti, ali bog, koji je dao pouzdane i vrste zakone pri
rodi da mijea i spaja stvari jedne s drugima jedini to zna.
Potrebno je napomenuti da se ovo shvaanje pojavilo
bar isto tako rano u metalurkoj kem iji kao i u astronomiji.
Ono se u isto doba ja vlja u djelim a Giordana Bruna (1548
1600), k o ji kae da boga treba traiti in inviolabili intemerabilique naturae lege (De Im m enso). Ali Bruno je po nainu
razm iljanja bio v ilo slian Kinezima, i pokazao je da ciijeni
organski karakter prirodnih pojava m nogo vie nego veina
njegovih evropskih suvremenika.
Vaan korak prem a razjanjenju tog pojm a uinio je u
meuvremenu panjolski teolog Suarez, kojii je u djelu Tractatus de Legibus (1612) jasno razgraniio svijet m orala od
svijeta ne-ljudsike prirode, tvrdei da se id eja o zakonu odno
si samo na ovaj prvi. Suprotstavio se sintezi Tom e Akvinskoga, Ikoja n ije poznavala tu razliku. Stvari, kojim a nedostaje
razum, kae on, zapravo nisu sposobne ni za zakon ni za
pokornost. O vdje se djelotvornost boanske m oi i prirodna
nunost... naizivaju zakonima samo m etaforiki. Misao je
vrlo jasna i podsjea nas kako je teko bilo Kinezima pro
iriti! pojm ove lia i fa na ne-iljudski svijet. Iz istih je raz
loga, nalkon jezuitske m isije, ideja o prirodnim zakonima na
ila u Kini na slab odaziv. U zanim ljivom odlomku napisa
nom 1737, dArgens je prim ijetio:
Prema rijeima jednog misionara, kineski ateisti nisu
nita povodljiviji kad je u pitanju providnost, nego kad je
u pitanju stvaranje. Kad ih uimo da bog, koji je stvorio
svijet iz niega, upravlja njime opim zakonima, dostojnim
njegove beskrajne mudrosti, kojima se sva bia pokoravaju
s divnom pravilnou, oni kau da su to zvune rijei uz ko
je ne mogu vezati ni jednu ideju, i koje uope ne prosvjeuju njihova shvaanja. Pod onim to mi nazivamo zakoni
ma, odgovaraju oni, mi razumijevamo poredak to ga je
uspostavio zakonodavac koji dma mo da nametne te zako
ne stvorenjima sposobnim da ih izvravaju, dakle sposobnim
da ih znaju i razumiju. Ako je bog, kako kaete, donio za
kone da bi im se pokoravala bia sposobna da ih spoznaju,
proizlazi da ivotinje, biljke d openito sva tijela koja se
podvrgavaju tim sveopim zakonima znaju za njih, i prema
tome su, dakle, obdarena razumijevanjem, to je apsurdno.

272

K od Deseartesa je ideja o prirodnim zakonima vrlo razvi

jena kao i kasnije kod Boylea i Newtona. Discours e la
M thode (Rasprava o metodi) iz 1637. govori o zakonima
koje je bog stavio u prirodu. Principia Philosophiae (1644)
zavrava e rijeim a da se ovdje raspravljalo o onom to mo
ra slijediti iz uzajamnog siudara tijela prem a zakonima me
hanike, koji su potvreni pouzdanim i svakodnevnim ekspe
rim entim a. Isto tako i Spinoza (Tractatus Theologico-Politicus, 1670) razlikuje zakone k oji ovise o prirodnoj nunosti
i zakone koji u rezultat ljudskih odlulka. tovie, Spinoza se
slae sa Suarezom da se upotreba izraza zakon za fizike
stvari osniva na metafori, ali iz drugih razloga; budui da
je Spinoza bio panteiist, nije m ogao vjerovati u naivnu pre
dodbu o nebeskom zakonodavcu.
Zilsel vidi u em pirikim tehnologijama esnaestog sto
ljea, jednu od osnovnih komponenata razvitka koncepcije
o zakonima prirode u sedamnaestom stoljeu. On istie da
su vrhunski zanatlije toga vremena, um jetnici i vojn i ine
njeri (meu kojim a je Leonardo da Vinci najbolji prim jer),
obiavali ne samo eksperimentirati, nego i izraavati vlastite
rezultate pomou em pirikih pravila kao i kvantitativnim pu
tem. Kao p rim jer Zilsel navodi knjiicu Tartagliae Quesiti ed
In ven tion i (1546), u k o jo j su dana posve tona kvantitativna
pravila za elevaciju topovskih cijevi prema naelima balisti
ke. Ova kvantitativna pravila zanatlija ranog kapitalizma
pretee su m odernih zakona, iako ih nikad tako ne nazivamo.
S Galileom oni su prerasli u znanost.
Osnovni je problem : zato je ideja o prirodnim zakonima
poto je toliko stoljea postojala u obliku uobiajene teolo
ke fraze, zauzela tako vano m jesto u X V I i X V I I stoljeu.
To je, naravno, samo dio problema razvitka moderne zna
nosti u to doba. Kalco to, pita Zilsel, da se u m odem om
razdoblju pod idejom o b ojoj vladavini nad svijetom razu
m ijevaju neprom jenljiva pravila, dok su se nekad razum ije
vali izuzeci u prirodi (kometi i udovita k o ji su uznemiravali srednjovjekovnu ravnodunost)? N jeg ov odgovor, koji
je sigurno u naelu ispravan, glasi: Budui da je ideja o
vladavini nad svijetom nastala prenoenjem ljudskih pre
dodbi o zem aljskim vladarima i njihovim vladavinama na
kraljevstvo boje, m oram o razmotniiti pratei drutveni raz
vitak, da bi shvatili prom jenu do koje je sada dolo. I zai
sta. Sa slabljenjem i nestankom feudalizma i razvitkom ka
pitalistike drave slabi mo vlastelina i jaa centralna kra
ljevska vlast. Ovaj proces poznat nam je u Engleskoj u do18 Kineska znanost i Zapad

273

ba Tudora i u Francuskoj u X V I I I stoljeu. I dok je Descar'tes pisao, engleski je Commonwealth uinio jo jedan ikorak
prem a centraliziranoj vlasti koja vie nije bila kraljevska.
Ako m oem o povezati razvoj stoike doktrine o sveopem za
konu, s jaanjem velikih monarhija nakon Aleksandra V eli
kog, isto tako m oem o dovesti u vezu razvoj shvaanja o p ri
rodnim zakonima u renesansi pojavom kraljevskog apsolu
tizma potkraj feudalizma i poetkom kapitalizma. N ije sa
m o puki sluaj, kae Zilsal, da se karteznjamska ideja o bo
gu kao zakonodavcu svijeta razvila samo etrdeset godina
poslije teorije o suvremenosti Jeana Bodina. Tako je ideja,
k oja je nastala u uvjetim a istonjakog despotizma, osta
la sauvana u svom rudimentarnom obliku tokom d vije ti
sue godina, da bi zapoela novi ivot u doba ranog kapita
listikog apsolutizma.
Zilselovo tumaenje prilino u vjerljivo osvjetljava inje
nica (koju je nedavno otk rio Crombie), da je Roger Bacon
(1214 1292) nedvojbeno upotrijebio izraz prirodni zako
ni, ali da on u X I I I st. n ije bio prihvaen. Bacon je napi
sao: Da su zakoni refleksije i refrakcije zajedniki sviim
prirodnim djelatnostima, pokazao sam u raspravi o geomet
r iji (que vero sint leges reflexionum et refractionum com
munes omnibus actionibus naturalibus, ostendi in tractatu
geom etrie). Pogled (na stvar koju se gleda) m ora b iti takav
da ne prekri zakone koje priroda uva u tijelim a svijeta (ut
non excedat leges quas Natura servat in corporibus m u n d i).
Ali ipak je vjerovao da dua moe prijei preko tih zakona,
je r je dodao da u vijugavim ilama ona navodi vrste da na
puste zajednike prirodne zakone i ponaaju se na nain ka
ko odgovara njenoj svrsi (unde virtus anime facit speciem
relinquere leges com m unes Nature, et incendere secundum
quod expedit operationibus e ju s ). Ovo bi se m oglo protu
m aiti kao vrlo dubokoumna ideja, ako je Roger Bacon zai
sta pokuavao rei da se procesi u ivim organizm im a po
koravaju viiim zakonima od onih koji su dovoljni anorgan
skom svijetu. A li bez Obzira na to to je tim e htio rei, ide
ja o zakonima m aterije i svjetla jednostavno n ije naila na
opi prijem u njegovo doba, i taj je pojam leao zaboravljen
sve do renesanse, kada ga je novi politiki apsolutizam i
nastanak eksperimentalne znanosti ponovno doveo u sre
dite rasprave.
U okviru naeg izlaganja dovoljno je rei da su se u doba
izmeu Galena, Ulpijana i Teodozijeve K o n stitu cije s jedne

274

strane, i Keplera i Boylea, s druge, potpuno raagraniila

shvaanja o prirodnom pravu zajednikom svim ljudim a d
zbirci prirodnih zalkoina zajednikih svim ne4judskim stvari
ma. Poto smo ovo utvrdili, m oem o razm otriti na k o ji se
nain razvoj kineske misli o prirodnom pravu i prirodnom
zakonima razlikovao od evropskog.
Drevni daoistiki m islioci (Dao Jia*, IV I I I st. pr. n.
e.), usprkos urnu i nadahnuu, nisu, m oda zbog svog sna
nog nepovjerenja u m o razuma i logike, razvili nita nalik
id eji o prirodnim zakonima. Prihvaajui relativizam, ta j
novitost i beskonanost svemira, oni su tapkali1prema ajntajnovskoj viziji svijeta, a da nisu postavili tem elje za onu
njutruovsku. Taj put nije vodio prem a razvitku znanosti. To
nije bilo zlbog toga to dao, kozm iki poredak u svim stvari
ma, n ije djelovao iu skladu s m jerilim a i pravilima, ve zato
to su daoiisti smatrali da ga um ne m oe dokuiti teoret
skim putem. Moda n ije pretjerano rei da je upravo ito raz
log to se kineska znanost, koja im je bila povjerena stoljei
ma, razvila uiglavnom na em pirijskom nivou. Osim toga, va
no je napomenuti da su daoistiki drutveni ideali im ali ma
lo zajednikog s pojm om pozitivnog zakona, u svakom slu
aju, m anje od b ilo k o je druge kole. Teili su povratku pri
m itivnoj plemenskoj zajednici, gdje nita n ije bilo form uli
rano i zapisano, ali se sve odvijalo skladno zahvaljujui op
oj suradnji, pa ih zato i nije m ogao zanimati apstraktni za
kon bilo kojeg zakonodavca.
Nasuprot tomu, m oisti (M o Jia), sljedbenici M o Dija,
nastojali su, zajedno logiarim a (Mirng Jia), usavriti logi
ke procese i zapoeli su ih prim jen jivati na zooloku klasifi
kaciju i na elemente mehanike i optike. N ije poznato zato
taj znanstveni pokret n ije uspio. Moda zato to je zanimanje
moista za prirodu b ilo prestrogo vezano za njihove prakti
ne ciljeve u vojn oj 'tehnologiji. Ove su kole prestale posto
ja ti u nemirim a koji su pratili prvo ujedinjenje carstva (230.
g. pr. n. e.). Oito se nisu pribliile id eji o prirodnim zakoni
ma vie od daoista. Je li njihov tehniki izraz fa (istovjetan
sa zakonom legalista) naao svoj odgovarajui p iije v o d u
logici M o Jinga (Mohrstiki kanon), m oe >se raspravljati. Ali
prema onome to znamo, moemo zakljuiti da su ovaj izraz
m ohisti u potrijebili u smislu ikoji je vrlo blizak Aristotelovim
uzrocima.
* Dao Jia, aai'stika filozofsk a kola . u r.).

275

Ono sto iskljuivo zanima legaliste (Fa Jia) i konfucijevce je drutvo i ni jedna od tili bola ne pokazuje zanimanje
za vanjsku prirodu koja okruuje ovjeka. Legalisti istiu
pozitivno pravo (fa), koje potpuno izraava volju zakonodav
ca bez obzira na openito prihvaeni moral, i koje ak mo
e biti u suprotnosti s njim , ako to zahtijeva dobrobit drave.
Zakon, kalko su ga shvaali legalisti, bio je tono i apstrak
tno formuliran. Za razliku od njih, konfuoijevci (Ru Jia) su
slijedili drevne obiaje, postupke i obrede, koji s,u obuhva
ali sve one oblike ponaanja, kao potovanje sina prema
ocu, to su ih bezbrojne generacije Kineza instinktivno smat
rale ispravnima to je bio lia i moemo -ga izjednaiti is pri
rodnim pravom. Ovo ispravno ponaanje trebali su podua
vati, na roditeljski nain, suci, ali ga ne i nametati. Kongfuzi je rekao da e ljudi nastojati izbjei kazne i nee imati
nikakva osjeaja srama ako im se daju zakoni i ako im se
prijeti kaznama. Ali, ako ih vodi vrlina, oni e spontano
nastojati da izbjegnu svae i zloine. L iji (K n jiga o obredi
ma) govori na (Simbolian nain izrazima preuzetim iz vodo
gradnje, da su dobri obiaji kao gatovi ili nasipi lako je
znati to se ve dogodilo, teko je znati to e se dogoditi.
Stoga dobri obiaji, k o ji su elastiniji od formuliranih zako
na, spreavaju izgrede p rije nego do njih doe, dok zakoni
mogu djelovati samo kad je ve dolo do izgreda. Sada m o
emo razumjeti stajalite koje je prevladalo u kineskoj mi
sli nakon pobjede konfucijevaca nad legalistima. Budui da
ispravno ponaanje u skladu s li uvijek ovisi o okolnostima,
kao to je status razliitih grupa u drutvenim odnosima, bi
lo bi potpuno apsurdno unaprijed Objaviti zakone koji ne
mogu dovoljno uzeti u obzir sloenost konkretnih okolnosti.
Stoga su se kodificirani zakoni odnosili iskljuivo na krivi
ne sluajeve.
Ve smo govorili o 'razlici izmeu lia fa. N i jedna od
ovih rije i nije se m ogla lako prim ijeniti na ne-ljudsku pri
rodu. postojala je drevna kineska rije koja, ini se, pove
zu je podruje ne-ljudske prirode i ljudskog zakona. Ta rije
j e lii. U kineskim zakonicima ona oznaava .statute ii p ro
pise. U ovom znaenju ona je vrlo stara, o emu svjedoi
i reenica u Guanziu: Zakoni islue da bi se pomou n jih
razlikovao udio i m jesto svakog pojedinca i da se prekinu
svae. Ovdje je rije o id eji k o ja je vrlo bliska id e ji o
[ i drugim grkim entitetima o ikojima raspravlja Cornford. A li rije je takoer imala i potpuno drukije znaenje:
niz standardriih bambusovih svirala koje su se upotreblja

276

vale u drevnoj glazbi i akustici i dvanaest polutonova to su

ih one predstavljale. Kaikva je m ogla biti veza izmeu zvuka
i ljudskog zakona?
R ije iima kao fonetski element s desne strane znak
k oji je sigurno vrlo davno predstavljao desnu ruku kako dri
pribor za pisanje, doik je korijen rije chi, koja je znaila
korak lijevom nogom (za razliku od ehu korak desnom
nogom ).* T o navodi na pomisao o prvotnoj vezi s biljeenjem
obrednog plesa. Kasnije, kada su ti polutonovi odgovarali
mjesecima u godini, rije je dobila znaenje datuma u kalen
daru, i tako je nalazimo uz irije lic u naslovima poglavlja
o kalendarskoj znanosti, kao to su L ii L i Z h i (Rasprava o
akustici i kalendaru) u Qian Han Shu (Povijest starije di
nastije Han). Pitanje je, meutim, kako je koncepcija o za
konima, statutima ili propisim a mogla biti izvedena ili ak
povezana s rijei koja oznaava standardne glazbene tonove.
Moda ova etimoloka razmatranja ikoja smo spomenuli
uvaju odgovor. N ije tako veliki korak izmeu uputa za glaz
bu i obredni ples to ih daje vra ili sveenik-arobnjak (za
pravo amanski wu) i uputa za ostale oblike ponaanja, naro
ito ponaanja organizirane vojske, to ih odreuje svjetovni
vladar. Postojala je logina analogija izmeu uainka plesa na
duhove i uiinka vojne vjebe i obuke na neprijatelje. N e
ke vrste plesova su, bez sumnje, ukljuivale noenje i maha
nje orujem (Granet). Smatra se da je u poetku bilo pet
mjesta oiko prostora za ples, koji su s vremenom dali svoja
imena odreenoj kvaliteti zvuka, ve prema instrumentu ko
ji je bio smjeten na pojedinom mjestu, a kasnije razlici u
visini zvuka.
Openita veza izmeu muzikih nota, s jedne strane, i
uputa za obredni ples i za vojnu djelatnost, s druge strane,
je oita. A li ovdje ne postoji nita to bi navodilo na pom i
sao da su Kinezi ikada pom iljali da intervali polutonova
potjeu od bilo kakvog zakona ili ine neki zakon u ne-ljudskom pojavnom svijetu. injenica je da se ono to danas
smatramo jednom granom fizike nekad nalazilo u korijenu
rijei koja je dobila znaenje ljudskih zakonskih propisa, i
za to postoji nekoliko vjerojatnih objanjenja. Ali lo ne zna
i, ukratko reeno, da su u kineskoj misli postojali elementi
koncepcije o prirodnim zakonima.

*
M eu kineskim znakovim a n ajvie je onih u kojim a jedan dio, zvan
komjen, ukazuje na njegovo znaenje, a drugii, fonetski dlio znaka, na izgovor
(o p . u r .).

277

Ako u ovom stadiju italac kojim sluajem prelrsta pog

lavlje o astronom iji u S h iji (Povijesni zapisi) iz 90. g. pr. n.
e., m oe se dogoditi da naie na ovaj odlomak:
to se mene tie (Sima Qian govori o sebi), prouavao
sam zapise povjesniara i ispitivao kretanja (nebeskih tije
la). U toku prolih stotinu godina nikad se nije dogodilo da
se pet planeta pojavi, a da se (s vremena na vrijeme) ne po
maknu unatrag, a kada se pomaknu unatrag oni su puni i
mijenjaju boju. A osim toga, postoji odreeno vrijeme kad
su Sunce i Mjesec zasjenjeni ili u pomrini, i kada se kre
u prema sjeveru i jugu. To su opi zakoni.
(P re m a Chavamtnesavni engleskom prijjevodu)

N akon svega to je reeno u ovom poglavlju italac e

slijediti kineski tekst sasvim uvjeren da, bez obzira to je
Sim a Qian zaista rekao, on nije govorio o opim zakonima
u smislu znanstvenih prirodnih zakona. Izraz k o ji je on
zapravo upotrijebio je du; c i gi da du , i ta rije privlai
nau panju.
P rv o znaenje izraza du je stupanj m jeren ja i da je
u ovom znaenju ta rije najea, svjedoe ne samo leksi
kografi, nego i indeksi lili konkordancije nainjeni za mnoge
najvanije drevne (kineske knjige. Etim ologija, prema ono
m e to se m oe zakljuiti iz prorokih natpisa na kostima*,
ne objanjava kako je stekla ovo znaenje. Znaenje ipaik
moe biti zakon, naroito kada se nalazi u kombinaciji kao
to je zhi du, (vlad in d u ) ili fa du (zakonski d u ). Couvre
ur navodi p rim jere ovih upotreba u knjizi Y ijin g (K n jiga o
promjenama), gdje se ja vlja prva kombinacija, i u knjiiizi
S hujing (Povijesna klasika), g d je se du ja v lja sam, u smislu
da su stanoviti ljudi prekoraili granicu ili prestupili. Po
stoji, naravno, vrsta semantika veza izmeu zakona i
m jere, je r svaki zaikom ima stanovit kvantitativni vid: U
k o joj m jeri, kaemo mi, takva i takva djelatnost potpada
pod taj i taj lan zakona? Ili, M oraju se poduzeti m jere
putem odredaba da se itakva i takva praksa, koja je sve ea
zabrani. Ali ovaj' kvantitativni vid ostaje m etafora dok zako
nodavci ne donesu pozitivan zakon, neovisan o moralu, kao na
prim jer, kad je prvi1 car Qin Shihuangdi poeo1 odreivati
razmak kotaa na dvoikolici. Ipak, u zapisima filozofa iz raz
doblja Zaraenih drava mogu se nai brojne analogije izm e
u zakona u ljudskom drutvu i stolareva kutnika, estara
i viska.
* Najstarijli, obin o pimrokii zapisi naeni su na 'kostima (o p . \ ).

278

Jo je vanija injenica, koju je istaknuo Couvreur, da se

du m oe smatrati odreenim strunim izrazom za kretanje
nebeskih tijela. Ova je rije oznaavala u toku cijele kines
ke povijesti 365,25 stupnjeva na k o je je bila podijeljena ne
beska sfera, kao i mnoge razdiobe, kao 100 dijelova dana ili
noi, to pokazuju klepsidre. Dosta otkriva i reenica koju
upotrebljava Dong Zhongshu u svom Chungiu Fanlu (N izovi
bisera na analima proljea i jeseni), iz istog doba ikad i Sima
Qian, gdje se kae tian dao you du; dao neba ima svoja pra
vilna odmjerena gibanja. Openiti zakljuak do kojeg m o
ramo doi jest da, prem a strogim m jerilim a filo zo fije zna
nosti, Chavannes n ije imao piravo kad je preveo du kao od
vojenu rije s opi zakoni. B olje b i b ilo rei: Sve ove
pojave imaju svoja pravilna odm jerena (ili m jerljiva) gibanja
koja se ponavljaju.
teta to ne moemo zapitati Sima Oiana: K ad ste upo
trijeb ili rije du, izm jereni stupnjevi, jeste li htjeli1 da se
pod tim razumijeva zakon ? Ako je taiko, iji zakon? Upra
vo b i b ilo nevjerojatno da bi odgovor glasio: Zakoni Shangdija (vladara iznad), i gotovo je izvjesno da bi rekao da je
to ziran du, prirodno odm jereno gibanje, ili tian dao du,
gibanja daoa neba.
Jo uvijek u sklopu drevne kineske astronom ije i kozmoloke misli, u ranom djelu nejasna porijekla, od kojeg
se samo dio sauvao do inaih dana, moemo nai raspravu
to vrlo dobro odgovara naoj praksi. To je knjiga Ji N izi
(K n jiga uitelja Ji N ija ) koja je sada dio poznate zbirke frag
menata to ju je sastavio Ma Guohan. ak ne znamo je li
uitelj N i Ji bio stvarna osoba ili samo linost koju je iz
m islio netko tko je napisao poglavlja Ji Ran ili knjigu koja
se pripisuje Fan Liju. Sam Fam Li je bio povijesna linost,
dravnik june drave Yue u V st. pr. n. e. A li prema poda
cima to ih daje sama knjiga, razgovor izmeu uitelja Ji
N ija (Ji Yan) i Gou Jiana, kralja drave Yue, najvjerojatnije
nije napisan prije doba Zou Yan (kraj IV st. pr. n. e.). Mogu
e je, naravno, da je bar dio ovih poglavlja dodan u doba
dinastije Han, ali m ora se priznati da ona sadre prilino ar
haini m aterijal, kao to su imena duhova ili legendarnih
pomonika pet elemenata. Kada je rije o njihovu porijeklu,
moda b i ih se m oglo sm jestiti potkraj IV ili, na poetak I I I
st. pr. n. e. i imati na umu da se odlikuju zanimanjem za pri
rodu to na jugu im a svoju jaku tradiciju. Zanim ljivi popisi
biljaka i minerala, to ih sadre ova poglavlja, svrstavaju
ih u najstarije kineske znanstvene dokumente koji su se

279

sauvali do naih dana. U svakom isluaju, njihov toan da

tum i p orijek lo ne utjeu na nau sadanju raspravu.
U djelu N e ijin g ikoji je takoer sauvan u Yue Jue Shu
(Izgubljeni zapisi drave Yue) nalazi se ovaj odlomak:
Kralj Yuea ree: Budui da raspravljate tako sjajno o
stvarima koje se tiu ljudi i zagovarate paljivo razmatra
nje prije djelovanja, moda mi moete rei imaju li prirod
ne pojave povoljno ili nepovoljno znaenje (u odnosu pre
ma ovjeku)?
Ji N i odgovori: One svakako imaju. Ym i yang, prisut
ni u bezbroj stvari, daju im sav njihov jigang (tj. njihov
odreeni sastav i gibanje u odnosu prema drugim stvarima
u spletu prirodnih odnosa). Srea i nesrea ovise o cikli
kom gibanju Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta, o stalnim
smjenama propasti i nastanka to se ponavljaju (u godi
njim dobima). Jer (qi elemenata) metal, drvo, voda, vatra
i Zemlja naizmjence dominiraju (u svom dugoronom okre
tanju), i (utjecaj) Mjeseca kad raste i kad se smanjuje na
roito je jak (u doba koja se pravilno ponavljaju). Ali sve
ove promjene samo su (fluktuacije) u osnovnoj ciklikoj
pravilnosti (yina i yanga u velikom daou), koji nema uite
lja (ili vladara, kojemu bi se, na primjer, moglo moliti).
Ako ga slijedite, eka vas blagostanje, ako idete protiv nje
ga, zadesit e vas nevolja. Tako mudrac (vladar) moe jasno
predvidjeti (dolazak) propasti i pripremiti sve da dovede
stanje u ravnoteu, jer iskoristivi prednost bogate etve,
on moe izbjei udarce nesree. Sve se stvari moraju obav
ljati u skladu s (gibanjem) yina i yanga, ve prema tome
kako se ono oituje u toku etiri godinja doba. Ako se ova
naela briljivo ne slijede, poslovi e loe krenuti. ivot ie
ljudi suvie vaan da bismo mogii dozvoliti da nas vode
zamisli koje odstupaju od mudrog djelovanja. Ako elite
pokuati promijeniti pravilnost (Velikog daoa) i brojeve (od
kojih je sazdan svijet), samo ete povoljno utjecati na pro
tuprirodna djela, osiromaiti i skratiti sebi ivot. Stoga mu
drac (vladar) odolijeva iskuenjima, pred kojima mali lju
di pokleknu, i mirno djeluje kao to mu prilii, nadajui se
da e utjecati na neprosvijeene. Ali mnotvo ljudi tei za
bogatstvom i poastima i nita ne zna o ravnotei (yina i
yanga, koji e odrediti njihovu sudbinu).
Vrlo dobro, ree kralj.
(P r e m a

autorovu

engleskom

p rije v o d u )

U ovom izvanrednom, m udrom odlomku, ono to je ne

normalno je lieno svake nadnaravne kvalitete i prikazano
kao dio normalnog u irem smislu. Takvo je shvaanje zaista
napredno za svoje doba, je r se krajnje statistike fluktua
cije smatraju potpuno prirodnim odstupanjem od uobiaje
nog, bez obzira kako strane bile, a ne bojim djelim a. Su
e i poplave, bolesti i najezde skakavaca, iako se javlja ju p ri

280

vidno neredovito i predstavljaju velike problem e za ljude i

drutvo, ponavljaju se nakon dugih razdoblja i mogu se, u
pravilu, predvidjeti, tako da e m udri vladar unaprijed za
titi sebe i svoj narod koliko je to mogue.2 Netko neoprezan
mogao bi vrlo lako prevesti jigang kao prirodni zakoni. Forke je oprezno upotrijebio izraz bestim m te Wandhmgen, od
reene 'promjene. Leksikografi u stanovitom smislu doputa
ju za ovaj izraz znaenje ljudski zakoni.
K ad je rije o porijeklu tog izraza, oito je da se m ora
mo pozabaviti analogijom vezanom za tekstil. K o rjen obiju
rijei je svila. Prva, ji, je kombinacija znaenja svila i
sebe i potjee s jednog nepouzdanog natpisa na kosti, a
znai: razmrsiiiti svilene niti jednu od druge, staviti u red,
pravilo, zakon, norma, pravilan niz, ciklus godina, konjunkcija Sunca i Mjeseca, zapisani anali. Znamo da se od svih tak
vih ciklusa godina najvie istie Jupiterov ciklus, i znaajno
je da Ji N izi govori o tome u jednom od fragmenata, pripisu
ju i imu trajanje od dvanaest godina. Gang je kombinacija
znaenja svila i m rea, i fonetski element drevnoga gra
fikog znaka je m rea i ovjek. Od njegova prvobitnog znae
nja konopca kojim zavrava mrea nastalo je znaenje
vladati, upravljati, raspolagati, staviti u red, usm jeriti, na
roito kad se upotrebljava sa ji. Analogna rije wang, iako
vie ograniena na znaenje m rea, poela je ukljuivati i
kanjavanje, a zatim zakon, moda zbog analogne upotre
be u Daodejingu (Kanon o vrlini daoa). Svi spomenuti ele
menti utjecali su na ovakav prijevod izraza jigang u nave
denom citatu.
Zanim ljivo je da prilian broj tumaenja ovih dviju ri
jei razum ijeva aktivne glagole: razmrsiti, staviti u red, vla
dati, stvarati(P) zakone. Ona su izvedena iiz najstarije zabilje
ene upotrebe ovog izraza, u jednoj od oda (vjerojatno V I I I
st. pr. n. e.) u d jelu S hijing (K n jiga oda), gdje se kae da
kralj daje gangji za etiri kraja kraljevstva, tj. da odreuje
ustav i obiaje. O ovom e ipak ne treba m isliti strogo u okvi
ru pozitivnog prava, je r rjenik Shuo W en iz 121. g. n. e. e
sto spom inje tri gang ti est j i , i cijek> jedno poglavlje u
Baihutong De Lun (Opsene rasprave u nastambi bijeloga
tigra) iz 80. g. n. e. objanjava ovo kao nerasfcidive niti i
1 Na Zaipaidu u slina razm iljanja vezana za teoriju o perturbaciji ama.
Za Aristotela su abnorm alnosti u razvitku kod ivotinja b ile prirodne, a li ne
u skladu
prirod om . Posredstvom koimertitatora, Simplknja i Piloponai, id e ja
o djelom inoj aibnormalnosfci, koju uzrokuju vamjslki fa k tori i koja je obuhva
ena u op oj inormalnostlr, iprela je u klasinu mehaniku.

281

vlakna odnosa u ljudskom drutvu, kao to su odnosi izmeu

kneza ii ministra, oca i sina, mua i ene itd. Jo jednom se,
dakle, susreemo s kineskim prirodnim pravom, i gangji se,
uistinu, esto ja vlja u zapisima 'iz doba dinastije Han kao
pravni izraz s ovim znaenjem. Ako su kraljevi u davno do
ba donosili ove zakone, oni su samo priznavali m o neeg
m nogo veeg od njih saimih, samog daoa ljudskog drutva,
a nisu nametali svoje proizvoljne odluke na etiiri kraja svo
ga kraljevstva. Ako razm otrim o svijet ne-ljuidske prirode, si
tuacija je sasvim ista. Ji N iz i (K njiga uitelja Ji N ija), jasno
porie ideju o natprirodnom razmrsivaiu ili nadljudskom
zakonodavcu. Ona govorni da su velike fluktuacije prirode,
bez obzira kako katastrofalne, ako su ljudi nespremni, samo
dio normalnog gibanja yina i yanga u daou svih stvari. Sve
se kree, ali pokreta n ije bio potreban. Ovaj dao je zapravo
spontan d nitko ga n ije stvorio mi jedan nebeski kralj ne
vlada njim e da bi ga m ogle ganuti m olitve i zaklinjanja. Bri
nite se za vae nasipe, reeno je kralju, spremajte zrno u
hambare za om e dane, ne rasipajte sredstva potrebna narodu
za ivot i nastojte da proniknete to je vie mogue u putove
i djela prirode kako b i p redvid jeli ono to m oe doi. Tako
se ovjek u drutvu moe osloboditi okova svoje okoline.
Kada se definicija i objanjenja izraza gangji ili jigang
odnose na ne-ljudsku prirodu, m oem o ih nai u drevnoj
kineskoj medicinskoj literaturi, a kojom je knjiga Ji N izi
neobino usko povezana (to do sada nije bilo prim ijeeno).
Medicinski zapisi s opirnim objanjenjim a potvruju i p ro
iruju tumaenje do kojeg su nas dovela naa etimoloka raz
matranja. Autor knjige Ji Nizi, nekoliko stranica prije nave
dene epizode, poto je opisao kalko je legendarni car Huangdi dodijelio zadatke duhovima pet strana (sjevera, juga,
istoka, zapada i sredita), fcojii su zatitnici i pomonici, da
lje kae: Tako svih pet sm jerova zajedno (sa svojim odgova
rajuim gi, elementima i planetima) ine gangji. Ovo niije
nita manje nego dinamini uzorak svemira. Uistinu, predod
ba o m rei je oitoi vrlo bliska predodbi o velikom uzorku.
Mrea odnosa rasprostire se cijelim svemirom i njezini vo
rovi su stvari i dogaaji. N itk o je nije ispleo, ali d im ete li u
njezino pletivo, inite to- izlaui se opasnosti. D aljnji tekst
omoguit e nam uvid u kasniji razvoj ovog tkanja koje
ni jedan tkalac n ije izatkao, ovog sveopeg uzorka, i tako e
mo doi do neega to je kod Kineza b ilo vrlo nalik razvije
noj filo zo fiji organizma.

282

Ovakva shvaanja su, naravno, proim ala i djela klasine

medicine. Tako Huangi N e ijin g Suwen (Prirunik tjelesne
medicine utog cara; teoretska pitanja i odgovori) kae:
Y in i yang ine dao neba i Zem lje d gangji bezbrojnih stva
ri; oni tsu otac i m ati prom jene i preobraaja, poetak i kraj
ivota i smrti i iizvor tajanstvenog gibanja svjetla ii mraka.
N a drugom m jestu nalazimo: T ak o je gibanje neba i m iro
vanje Zem lje (tj. dolaenje ii odlaenje yina i yanga) gangji
tajne svem ira. Kom entatori z doba dinastije Tang i Ming
daju svoja daljnja objanjenja kojim a ne nedostaje raznoli
kost. Tako Ma Shi kae: yin i yang, u svim stvarima k o je
se sazdaju i nastaju, je gang, yin i yang u svim stvarima
koje se raspravaju (i umiru) je j i. Zhang Jiebin govori ova
ko: Y in i yang ine dao neba i Zem lje; n/jihov zbroj zove se
gang, ciklus u kojem se javlijaj-u zove se j i. N i ovdje se dak
le ne govori o zakonima nekog zakonodavca, nego o odree
nim sastavima i gibanjim a pojedine stvari u odnosu pre
ma drugoj stvari u satkanom uzorku prirodnih odnosa.
D o sada u kineskoj misili nismo naili ni na jedan ja
san dokaz o prisutnosti ideje o zakonu u znaenju k o je fena
u prirodnim znanostima. Ostajui jo uvijek u okviru kola
k o je su sebe smatrale konfucijskim, obratit emo panju na
naokonfucijevce iz razdoblja dinastije Song (X I I st.). Zhu X i
i ostali m islioci ove kole nastojali isu cijelu prirodu i ovje
ka obuhvatiti jednim filozofskim sustavom. Osnovni pojm ovi
kojim a su se sluili bili su lib i qi. Ovaj posljednji odgovarao
je tvari ili b olje reeno tvari i energiji, -dok p rvi n ije bio da
leko od daoiistike koncepcije o daou kao prirodnom poret
ku, iako su neokonfuoijevci takoer upotrebljavali izraz dao
u poneto drugaijem, tehnikom smislu. L ib b i se mogao
opisati ikao naelo reda i organizacije u kozmosu. Ovu su ri
je Bruce, Henke, Warren, a nedavno i Bodde, prevodili kao
zakon, ali m islim da takav prijevod nije opravdan i valja
ga napustiti abog velike zbrke koju bi .mogao izazvati.
N ajstarije znaenje rije i lib bilo je: uzorak u stvarima,
are u adu, vlakna u miiima; kao glagol ova rije je znai
la -rezati stvari prem a njihovoj prirodnoj grai ili razdiobi.
Otuda je dobila uobiajeno naelo koje nalazimo u rjeni
cima. Ona je bez sumnje i dalje razumijevala uzorak, to
Zhu X i sam potvruje:
Lib je poput vlaknaste pree ili poput ove bambusove
koare. Pokazujui na redove bambusa, filozof je rekao:
Jedan prut ide ovim putem, i pokazujui na drugu traku,
'drugi prut ide onim putem. I L ib je poput grae bambusa.

283

koja je uzduno jedne vrste, a popreno drugo vrste Isto

tako i duh posjeduje brojna naela
-

(P re m a

Bruceovu

engleskom

p rije v o d u )

L ib je dakle prije (poredak i uzorak u prirodi nego fo r

mulirani zakon. Ali taj uzorak nije zamiljen kao neto m rt
vo, kao -uzorak nekog mozaika; to je dinamiki uzorak, u tje
lovljen u svim ivim stvarima, d u ljodskim odnosima, i u
najviim ljudskim vrijednostima. Talkav dinamiki uzorak
moe se jedino izraziti rijeju organizam i neokonfuoij-ska
kola se zapravo isticala nainom m iljenja k o ji je teio da
bude filo zo fija organizma.
U drugoj polovici dvanaestog stoljea nailazimo na stav
vrlo slian onom to ga je u Evropi izrazio Ulpijan gotovo
tisuljee ranije i koji je obuhvaen u Jusfcinijanovim Digestima. Ali velika razlika je u tome to Ulpijan jasno govori
o zakonu, dok se Zhu X i uglavnom oslanja na struni izraz
kojemu je prvo znaenje uzorak. Za Ulpijana (kao i za stoike)
sve stvari su bile graani i pokoravale su se sveobuhvat
nom zakonu. Za Zhu X ija sve su stvari bile elementi sveobu
hvatnog uzorka. Izgleda da u neokonfuaijsikoj koli iz raz
doblja dinastije Song, najveoj od svih (kineskih filozofskih
kola, moemo nai samo tragove shvaanja o zakonima pri
rode. Spomenuta je kola isticala neto drugo, to se na
posljetku pokazalo jednako vano za prirodne znanosti.
Jo jedna irije koja je prevodioce esto dovodila u isku
enje da je prevedu kao prirodni zakoni jest ze. U zvaninoj biografiji velikog astronoma Zhang Henga (78 139)
pie: Stepenice neba (tj. biroj stupnjeva kroz koje su pro
li planeti i konstelacije u odreenom -vremenu, njihovi iz
lasci i zalasci itd.) slijede neprom jenljiva pravila (chang za).
Ali isto tako nalazimo prim jere gdje se sumnja da je mogu
e da ovjek shvati ze, koji djeluje u svim stvarima u prirodi.
Prvi p rim jer k oji navodim je iz onog dijela Chuci Ce (Elegije o Chuu), to sadri poetska djela Jia Y ia i stoga potjee
otprilike iz 170. g. pr. n. e.
Nebo i Zemlja su poput talionike pei, sile prirodne
promjene su radnici, yin i yang su gorivo, a bezbroj stvari
su metal. as sve tee zajedno, as se raspruje, ponekad se
kree, a ponekad miruje. Ovi se procesi odvijaju prirodno
i lako, ali imaju li oni zaista odreena pravila (an yoit chang
ze)? U tisuu promjena i bezbroj preobraaja nikad nema
konanog kraja ni apsolutnog poetka.
(Prem a Forkeovu engleskom prijevodu uz autorove 'izmjene)

284

Slijedei, prim jer je iz Wang B ijevog tumaenja Y ijinga

(K n jige o prom jenam a), pa je vjerojatno nastao negdje oko
240. godine. Objanjavajui dvadeseti heksagram, guan, to
znai pogled ili vizija , on kae:
Dao openito znai da ne treba vladati pomou
kazni i zakonskih mjera, ve gledajui unaprijed treba utje
cati (primjerom) da bi se promijenile sve stvari. Duhovna
v'iadavina je bez oblika i nevidljiva (Shen ze wu xing zhe ).
Ne vidimo da nebo zapovijeda etirima godinjim dobima,
ali ona ipak ne mijenjaju svoj tok. Isto tako ne vidimo ni
mudraca da nareuje ljudima, ali oni ga ipak sluaju i spon
tano mu slue.
(Prem a autorovu angleskom pniijevodu)

Ovaj odlomak ito m oda najjasnije izraava. R ije je o

oitom poricanju koncepcije o nekom nebeskom zakonodav
cu koji izdao naloge etirim a godinjim dobima (a prema
tome odredio i putanje zvijezda i planeta). Ova je misao ti
pino kineska. Opi sklad ne nastaje nebeskom odlukom
nekog kralja nad kraljevima, ve spontanom suradnjom svih
bia univerzuma, koja slijede unutranje potrebe vlatdtih p ri
roda. Ze je zapravo unutranje pravdlo postojanja u tjelovlje
no u svakoj pojedinoj stvari. Zahvaljujui njemu, ona se
prilagoava svom poloaju i djeluje unutar cjeline, iji je
dio. Poinjem o shvaati kako je duboko bila ukorijenjena
neokonfucijevska filo zo fija organizma u drevnim kineskim
idejama. Reeno jezikom Whiteheada, atom i se ne kreu na
sumce kao to je pretpostavljao mehaniki materijalizam,
niti neki boanski utjecaj vodi svako bie svojim putem, kao
to su pretpostavljale spiritualistike filozofije. Sva se bia
na svim nivoima ponaaju u skladu s nj-ihoviim poloajem
unutar veih -uzoraka (organizama) iji su dijelovi. Zato ze
nilkad nije znaio nita slino zakonima prirode u njutnovskom smislu, i takvo tumaenje ne b i m oglo prikladno ob
jasniti neokonfueijevsku misao o lih.
Tvrdnja kako nebo ne nareuje prirodnim procesima da
slijede svoje pravilne tokove vezana je za osnovnu ideju ki
neske misli, wuwei, ne djelovanje ili nenasilno djelovanje.
Zakonodavstvo nebeskog zakonadavca bilo bi wei, pniei'lja
van je stvari ,na pokornost, to ukljuuje nametanje sankcija.
U prirodi postoji neprekinutost i pravilnost, ali to nije re
zultat niije naredbe. Dao neba je chang dao, prirodni pore
dak je neprom jenljiv poredak, kao to Xun Qing kae (oko
240. g pr. n. e.), ali to nije isto to i tvrdnja da je netko
naredio da tako bude.

285

Tako u L iji (Zapisi o obredima) postoji apokrifan razgo

vor izmeu Kongfuziia i vojvode Aja (Ai) iz drave Lu.
Vojvoda je zapitao: Sto je ono najvanije to treba
znati o putovima neba.
Uitelj odgovori: Najvanije stvar je njegova neprekid
nost. Sunce i Mjesec slijede jedan drugog od istoka do za
pada bez prekida; takav je dao neba. Vrijeme tee bez pre
stanka; takav je dao neba. Bez iijeg utjecaja sve stvari do
laze do svog ispunjenja; takav je dao neba.
i(-Prema Forkecrou engleskom p rije v o d u )

Ovdje je ponovno, iako na neizravan nain, izraeno poricanje svakog stvaralatva i zakonodavstva. Usput valja
napomenuti da je pojam wuwei, usprkos naroitom naglaa
vanju daoista, b io dio zajednikih osnova svih drevnih k i
neskih filozofskih siiisitema, ukljuujui i konfucijevski.
Ovu umnu ideju potrebno je malo poblie razmotriti. N i
je teko nai odlomlke k o ji potvruju shvaanje da nebo d je
luje u skladu s wuwei. Ono je prisutno u cijelom Daodejingu,
gdje nalazimo znaajnu izjavu da dao iako proizvodi, hrani,
i odijeva bezbroj stvari, ne namee svoju vlaist i nita od njih
ne trai. Ova je ideja zapravo uobiajena kod daoista i javlja
se u knjigama kao to je Wenzi (K n jiga uitelja W n) i u
mnogim kasnijim djelima. Kn jiga Liishi Chunqiu (Anali pro
ljea i jeseni Uitelja Liia, oko 240. g. pr. n. e.) govori nam
neto vie o nainu djelovanja daoa neba. Taimo pie:
Postupci neba su doista zagonetni. Ono ima libele za niveliranje, ali ih ne upotrebljava; ono ima viske za postav
ljanje stvari uspravno, ali ih ne upotrebljava. Ono djeluje
s dubokim mirom ...
Zato se kae da nebo nema oblika, a ipak je bezbroj
stvari dovedeno do savrenstva. Ono je kao najnebpipljivija,
bezlina sutina, a ipak je uzrok bezbrojnih promjena. Isto
tako ni mudrac nije niim zaposlen, a ipak je tisuu drav
nih slubenika djelotvorno u najveoj mjeri.
Ovo se moe nazvati uenjem koje se ne poduava i
naredbom koja se ne iskazuje.
(Prem a

autorovu engleskom

(pniijevodu)

Takvo shvaanje zaista pobuuje potovanje, ali je sa

svim nespojivo sa shvaanjem o nebeskom zakonodavcu. Gi
banje nebeskih tijela od vijalo se u skladu s uenjima koja
nitko nije nauavao i u skladu s naredbama k oje nitko nije
izdao ili izrazio rijeim a. A li Kepler, Descartes, Boyle i N ew
ton vjerovali su da ljudskom umu otkrivaju (sama rije
otkrivaju simptomatina je za osnovne nazore zapadne

286

mi'sl'i) prirodne zakone, to jest naredbe to ih je izdalo ne

k o nadljudsko i nadraizumsiko bie. injenica da je kasnije
ovo openito bilo prihvaeno kao m etafora, ne znai da nije
imalo veliku heuristiku vrijednost na poetku m odem e
znanosti u Evropi.
Zakljuujem stoga da je neotkonfucijevska kola izraz
zakon shvaala u jednom organicisti-kom smislu, slinom
onom to ga susreemo kod Whiiiteheada. N e m oem o rei
da Zhu Xii i neokonfuci jevci nisu uope imali na umu za
kon u njutnovskom smislu u svojoj d efin iciji pojm a lib, ali
njegova uloga je bila relativno mala (m oda ak neznatna).
Prevladalo je shvaanje o uzorku, i to o ozoirku koji je iv
i dinamian u najveoj m jeri, dakle shvaanje o organiz
m u. Ova filo zo fija organizma obuhvaa sve na svijetu: nebo,
Zem lja i ovjek imaju isti lib.
Moemo rei da je prirodno pravo u Evropi zbog svoje
sveobuhvatnosti pom oglo razvitku prirodne znanosti. Ali u
Kini, gdje se o prirodnom pravu nikad n ije 'mislilo kao o
pravu i -gdje je im alo posebno im e lia, bilo ga je teko na
bilo koji nain prim ijen iti izvan ljudskog drutva, iako je
bilo relativno vanije nego prirodno pravo u Evropi. Pore
dak, sistem i -uzorak, k oji djelu je u cijeloj prirodi, nisu za
miljeni kao lia, ve ikao dao daoista ili kao li neokonfucijeva-ca, koji su oboje nedokuivi i ni jedan nema pravni sadr
aj.
Isto tako- m oem o rei da je pozitivno pravo u Evropi
pomoglo razvitku prirodne znanosti zbog svojih preciznih
formulacija, i zato to je predstavljalo oslonac ideji da ze
maljskom zaikonodavcu na Zem lji odgovara nebeski zakono
davac na nebu ije naredbe dopiru svuda gdje dima m aterijal
nih stvari. Da bi m ogao vjerovati kako se priroda moe shva
titi -razumom, zapadni- je um m orao pretpostaviti (ili je smat
rao pogodnim da pretpostavi) da postoji uzvieno razumno
bie koje je tu shvaitljivost unijelo u prirodu.
Ovo nas ponovno vodi do daoista. Daoiste je duboko
zamiimaila priroda, ali oni nisu vjerovali u razum i logiku. M o
is ti i logiari su nasuprot tomu, im ali puno povjerenje u ra
zum i logiku, ali priroda ih je zanimala samo iz praktinih
razloga. Legaliste i konfucijevce priroda uope n ije zanimala.
Ovakav -rasikorak izmeu ampd-rjkih promatraa prirode i
mislilaca racionailista, nije ni priblino postojao u evropskoj
povijesti, i1kao to Whitehead smatra, to je moda zato to
je u evropskoj m isli prevladavala ideja o vrhovnom stvarao
cu, ija je razumnost bila garancija da se ooo to je stvorio

287

moe dokuiti razumom. Bez obzira na dananje potrebe

ovjeanstva, takav vrhovni bog morao je neizbjeno biti
osoba. Toga nema u kineskoj misli. ak i dananji kineski
prijevod pojm a prirodni zakon jest ziran fa, tj. spontani
zakon, to nedvojbeno odraava drevni daoistiki stav i po
rie jednoga personalnog boga.
O vdje ne m oem o razmatrati drevne kineske koncepcije
o bogu. O tome <se m nogo pisalo, je r su posljednjih nekoli
ko stoljea kranski misionari vodili velike rasprave oko
ispraivnog prijevoda evropskih izraza. Vei dio toga danas
je bezvrijedan, je r je to bilo vrijem e poetaka sinolokih
prouavanja. Znamo da su najstariji kineski izrazi za boga
bili tian (nebo) ili shangdi (vladar odozgo) iako susreemo i
druge izraze kao zai (upravitelj) u Zhuangziu. Tian je, be-z
sumnje, antropom orfni znak (vjerojatno boanstva) u najsta
rijem obilku, a i, iako nije sasvim jasan, je takoer, antropomorfan. Mislim da je to i zai, koji je povezan sa znakom
k o ji znai dem on. Danas se mnogo istrauje koliko su u
drevnoj K in i ove koncepcije bile personificirane, i teko je sa
eti zakljuke do kojih se dolo. Postoji mnogo teorija: Creel,
na prim jer, m isli da je shangdi bila funkcija cara (ili vrhov
nog kralja u bronano doba) prenesena izvan granica ljud
skog iskustva. Granet smatra da je rije o personifikaciji ka
lendarskog poretka godinjih doba. Prema Fitzgeraldovu m i
ljenju, shangdi i tian su simboli Prvobitnog pretka. Greel
smatra, to je danas prihvaeno m iljenje, da je shangdi
stariji izraz, je r ga nalazimo povezanog s dinastijom Shang,
dok se tian javlja kasnije za dinastije Zhou. Dai Guanyi v je
ruje da su ime shangdi Kinezi preuzeli od naroda Miao. Tri
su stvari jasne: a) najvie duhovno bie poznato i oboavano
u drevnoj Kini n ije bio stvoritelj u hebrejskom ili grkom
smislu; b) ideja o jednom vrhovnom bogu kao osobi, bez ob
zira kako daleko ila, nije obuhvaala i shvaanje o boan
skom, nebeskom zakonodavcu, koji izdaje naredbe neljud
skoj prirodi; c) pojam vrhovnog boanstva postao je vrlo ra
no impersonalan. T o ne znai da za Kineze n ije postojao po
redak u prirodi, ve da to nije 'bio poredak to ga je odre
dilo razumno bie. Stoga nije postojala garancija da e dru
ga razumna personalna bia moi izrei svojim zemaljskim
jezikom njegov boanski zakonik. Kinezi nieu m islili da se
zbirka prirodnih zakona m oe oitkriti i proitati, je r nisu
vjerovali da je boansko bie, ak razumnije od nas samih,
ikad nainilo takav zakonik k o ji bi se mogao proitati. Uisti
nu, ovjek ima osjeaj da bi daoisti, na prim jer, prezreli tak-

288

vu ideju kao suvie naivnu da bi odgovarala suptilnosti i

sloenosti svijeta, kako su ga oni intuitivno doivljavali.
Ukratko bih rekao da se shvaanje o prirodnim zakoni
ma n ije razvilo iz kineskih koncepcija o zakonu zbog ovih
razloga. Prvo, Kinezi su osjeali veliku odbojnost prema to
no formuliranim, apstraktnim, kodificiranim zakonima nakon
njihova loeg iskustva s legalistikom kolom u prijelaznom
razdoblju iz feudalizma u birokratizam. Drugo, kada je i
novniki sistem bio potpuno uspostavljen, isitara shvaanja o
lia pokazala su se pogodnijim , od bilo kojih drugih, za kines
ko drutvo u njegovoj tipinoj form i, i zato je element p ri
rodnog prava bio relativno mnogo vaniji u kineskom nego u
evropskom drutvu. A li budui da veliki dio toga prava nije
dobio form alni zakonski oblik, i da je ono po svom sadraju
b ilo vezano iskljuivo za ovjeka i etiku, nije bilo mogue
proiriti njegovo podruje utjecaja na bilo k o ji oblik ne-ljudske prirode. Tree, postojee id e je o uzvienom biu, iako
bez sumnje prisutne od najranijeg doba, bile su depersonalizirane tako rano i toliko im je nedostajala ideja o stvara
nju, da su onemoguile razvitak koncepcije o tono form uli
ranim apstraktnim zakonima to ih je na samom poetku do
nio nebeski zakonodavac za ne-ijudsku prirodu, i to ih mogu,
je r on je razumno bie, druga m anje razumna bia odgonet
nuti ili ponovno form ulirati koristei se metodama prom at
ranja, eksperimenta, hipoteze i m atem atikog razmatranja.
Kineski je svjetonazor ovisio o potpuno razliitom na
inu m iljenja. Skladna suradnja svih bia nije bila poslje
dica nairedbi uzvienog autoriteta izvan njih samih. Ona je
proizlazila iz injenice da su sva bia dijelovi u hijerarhiji
cjelina to ini kozm iki uzorak i da se pokoravaju unutra
njim naredbama vlastitih priroda. M odem a znanost i filozo
fija organizma, sa svojim nivoim a integracije, vratili -su se
ovom m udrom shvaanju ohrabreni novim saznanjima koja
smo stekli o kozm ikoj, biolokoj i drutvenoj evoluciji; ali
ipak, tko moe rei da njutnovska faza nije bila bitna? I na
posljetku, u vijek u pozadini, tu su stvarne snage drutvenog
i ekonomskog ivota kineskog drutva, k o je su dovele do
prelaska iz feudalizma u birokratizam i koje su na svakom
koraku uvjetovale razvitak kineske znanosti i filozofije. Da
su, u osnovi, ti tuvjeti bili p o voljn iji za razvitak znanosti, oni
faktori, k o ji su predstavljali prepreku i o kojim a smo ve
govorili, b ili bi moda nadvladani. Ali sve to moemo rei o
prirodnoj znanosti k o ja bi se u tom sluaju razvila, jest, da
bi bila duboko organska, a ne mehanika.

19 K ineska znanost i Zap ad

289

Parije nego to zakljuimo ovo .izlaganje, osvrnim o se na

neke prim jere kojii izvanredno ilustriraju razliku izmeu
K in e i Evrope u nazorima na prirodu i pravo. Openito je
poznato da je u toku srednjeg vijeka u Evropi bilo dosta
sluajeva kad su pred sud izvedene ivotinje. P rotiv njih je
pokrenut krivini postupak, nakon kojeg je esto slijedila
smrtna kazna na doilian nain. Uenjaci su uspjeli skupiti
prilian broj podataka o tim sluajevima. K rivu lja koja p ri
kazuje njihovu uestalost dosie svoj vrhunac u X V I stolje
u; sa tri sluaja u I X stoljeu uspinje se na ezdeset u X V I
stoljeu i zatim se opet spulta na devet u X I X stoljeu. M o
da su ovi podaci, kao to to smatra Evans, rezultat neposto
janja odgovarajuih zapisa za ranija razdoblja? Vrh krivulje
vremenski odgovara m aniji progona vjetica (Withington).
Pravni postupci dijele se na itri kategorije: a) suenje i pogub
ljen je domaih ivotinja zbog napada na ljudska bia (na
prim jer smaknue svinje zbog prodiranja male djece); b)
izopenje ili b o lje reeno bacanje prokletstva na ikugu ili
na poasti to su ih prouzroile ptice ili insekti; c) osuivanje lusus naturae, na p rim jer pijetla koji snese jaje. Nas za
nimaju naroito ova posljednja dva. U Baselu je 1474. g. pi
jetao bio osuen da bude iiv spaljen zlbog toga to je sneo
jaje, to jest poinio odvratan zloin protiv prirode. Slini
sluaj krivinog postupka nalazimo u vicarskoj ak 1730. g.
Jedan od razloga ovakve uzbune b ilo je bez sumnje vjerova
nje da je oeuf coquatri (pijetlovo ja je) sastojak vjetiinih po
masti i da se iz njega lee baziilisk, zamiljena otrovna ivo
tinja, sloena od abe, zm ije i pijetla. Ovo je zanim ljivo zbog
toga to su takva suenja u K in i bila potpuno nezamisliva.
Kinezi nisu bili tako preuzetni da b i pretpostavljali kako
znaju dovoljno dobro zakone koje je bog donio za ne-ljudsku
prirodu, da bi m ogli tuiti sudu ivotinju tvrdei da ih je
prekrila. Oni bi, naprotiv, reagirali drukije i bez sumnje
bi o ovim zastraujuim pojavam a m islili kao o gian gao
(ukoru s neba), a ugroen bi bio poloaj cara ili upravitelja
provincije, a ne pijetao. Moemo navesti poglavlje i stih. U
dugakoj raspravi Wu X in g Z h i (Rasprava o pet elemenata)
u Qian Han Shuu (Povijest starije dinastije Han) nekoliko se
puta spominje prom jena spola peradi i ovjeka.
T i su sluajevi b ili svrstani pod naslov nebeske nedae
(qin g xiang) i sm atralo se da su povezani s djelovanjem ele
menta drvo. N agovijestili su ozbiljne nevolje vladarima onih
podruja gdje su se pojavili.

290

to se tie druge kategorije od itri kategorije krivinih

postupaka k o je smo spomenuli, zanim ljivo je p rim ijetiti da
srednjovjekovna Evropa n ije uvijek zauzimala isti stav. K at
kad se smatralo da poljski mievi i skakavci kre boje za
kone i trebalo ih je optuiti i proglasiti krivim, dok bi opet
drugi put prevladalo m iljenje da su oni poslani zbog opom e
ne ljudim a da se pokaju i poboljaju.
V rlo je zanim ljivo da se m odam a znanost u onoj m je
ri u ikojoj je od doba Laplacea bilo mogue ili ak poelj-no
odbaciti hipotezu o bogu kao osnovi prirodnih zakona vra
tila, u stanovitom smislu, daoistikom pogledu na 'svijet. To
objanjava onaj neobino m odem i prizvuk u mnogim zapi
sima ove velike ikole. A li s povijesnog stajalita ostaje i da
lje pitanje bi li prirodna znanost ikad dostigla svoj sadanji
stupanj razvitka, da n ije prola kroz teoloki stadij.
U svjetonazoru m oderne znanosti nema, naravno, ni tra
ga pojm ovim a o zapovijedi ii dunosti u prirodnim zakoni
m a. 0 njim a se danas m isli kao o statikim pravilnostima
to vrijede samo u datim vremenima d m jestima, kao o opi
sima ove velike kole. A li s povijesnog stajalita ostaje i da
O etuipnju objektivnosti pri form ulaciji znanstvenih zakona
ivo se raspravljalo u razdoblju od Macha do Eddingtona,
to ovd je ne m om o razmatrati. Pitanje je da se do prihva
anja ovakvih statistikih pravilnosti i njihovih matemati
kih lizraza m ogl doi nekim drugim putem od onog kojim je
ila zapadna znanost Da li je u kulturi, koja je kasnije dala
jednog Keplara, bilo potrebno ono stanje duha prema kojem
je pijetao koji snese ja je mogao b iti krivino gonjen?

291

Kronoloki podaci*
nove ere
K raljevstvo X ia (legen darno?)

Dinastija
Zhou
( Feudalno
doba)
P rvo
ujedmjenje

oko 2000ok o 1500.

K raljevstvo Shang (Y i n )

oko 1500 oko 1030.

R ano razdoblje Zhou

oko 1030 722.

R azd oblje Chutnqiu

(P ro lje e i jesen )

722 480.

RazddbLje Zaraenih drava

(Zhatnguo)

480 221.

D in astija Qm

221 207.

D inastija Ham
Zapadn a dinastija H an

N ova e ra
202. g. pr. n. e.
9. g. n. e.
9 23.
25 220.

M euvlada X in dinastije
Istona diifla.stija H an
R azd oblje T riju kraijevstava
(S a n G uo )
Prva
podjela

Shu (n a zap adu )

221 264.

W ei (n a sjeveru)

220 265.

Wfu (n a ju goistoku )

222 277.

Dinastija Jiin
D rugo
ujedin jen je

Zapadn a

265 317.

Istona

317 420.

Starija din astija S o n g (i li L iu )

420 479.

Sjeverna dinastilja W ei
(T u o b a Tatajrii)
kasnije p o d ije ljen a n a istonu
i zapadnu

386 534.

*
Suvremeni kineski autori n a k ron olog iju primienjiuiliu neto d ru gaije kri
terije pa se i podacd o tra ja n ju vladavina m ogu k atk ad razilaziti za nekoMko
desetljea (o p . u r.).

292

D ruga
podjela

Sjeverne i june dinastije

(N a n Bei Chao)
Q (ju n a din astija)
Liaaig
Chen

Tree
u jedin jen je

479-502.
502 557.

Qi (sjevern a din astija)

557-581.
550-581.

Zhooi (sje v ern a din astija)

557 581.

Dinajstija Sud
D inastija Tang

581 618.

R azd oblje pet dinastija

( Wiu D ai)
T rea
podjela

479 581.

618 906.
907 960.

M laa Liang
M laa Tang

907 923.

M laa
M laa H an

936 946.

M laa Zhou
Dinastija Liao
(M on golsk i Kitam Q idan )

923 936.
947 950.
951 960.

Drava Xi Xiia

907-1125.
990 1227.

etvrto
u jedin jen je

Sjeverna dinastija Song

960 1126.

etvrta
podjela

Juna din astija Song

D inastija Jin

Peto
u jedin jen je

1127 1279.

(D urdi odn. Ru-zhen T a ta ri)

1115 1234.

Dimastija Y u an (M o n go li)
Mrinastija M ing

1260 1368.
1368 1644.

D in astija Q m g (M am durci)
Republitka

1912.

1644 1911.
'

293