JAMES JONES

ODSADA DO
VJENOSTI

OVA KNJIGA JE DJELO MATE. LICA SU IZMlLJENA* I SVAKA

SLINOST SA lVIM LJUDIMA JE SLUAJNA. MEUTIM, NEKI OD
PRIZORA U VOJNOM ZATVORU ZAISTA SU SE DOGODILI. NISU SE
DOGODILI U ZATVORU GARNIZONA SCHOFIELD, VE U NEKOM
GARNIZONU U SAMIM SJEDINJENIM DRAVAMA. U KOJEM JE 4
AUTOR SLUIO. TO SU ISTINITI PRIZORI, S KOJIM SE PISAC
NEPOSREDNO UPOZNAO NA OSNOVU OSOBNOG ISKUSTVA.
A
Robinson, Illinois 27. veljae 1950.

V O JS C I S J E D IN J EN IH D R A V A
Jeo sam va kruh i sol. Pio sam vau vodu i vino. Sa strane sam promatrao
smrt, a ivot to ste ga vodili, bio je
koja vas je kosila, i moj ivot.
RUDYARD KIPLING

Gospodo vojnici, na pijanci svi, prokleti odsada do vjenosti. Smilovao se bog

takvim ko to smo mi Ba! Yah! Bah!
RUDYARD KIPLING
(Iz Gentlemen - Rankers u -room Ballads)

PRVO POGLAVLJE
Kada je pospremio stvari, izaao je na trijem treega kata kasarne i
otresao prainu s ruku. Bio je veoma zgodan i vitak mladi u ljetnoj khaki
uniformi, urednoj i svjeoj kao i uvijek u rano jutro.
Naslonio je lakte na ogradu trijema i zagledao se kroz mreu protiv
komaraca na poznati prizor, to mu ga je pruao etverokut kasarne s
nizovima tamnih trijemova na proelju trokatnih betonskih zgrada,
okrenutih prema paetvorini. Osjetio je neku napol skrivenu plahu
sklonost prema torn mjestu, koje je njemu tako odgovaralo a sada ga je
naputao.
Branei se od ara havajskog sunca u veljai, dahtala je etvorina pod
njim kao kakav iscrpeni boksa. Kroz maglicu sparine i kroz tanku
prijepodnevnu mrenu crvene praine uzdizao se odozdo prigueni zvuk
glasova; tandrkanje elikom okovanih kola po kaldrmi, pljeskanje
nauljenog konatog remenja, lupkanje sprenih poplata na cipelama i
promuklo proklinjanje mrzovoljnih podoficira.
Na neki su nain, pomisli on, u toku vremena sve te stvari postale
dijelom tebe samoga. Ti raste i jaa u svakom zvuku to ga uje. Ne
moe ih zanijekati, a da istodobno ne zanijee i svrhu svoje egzistencije.
Pa ipak, ree sam sebi, sad ih se odrie odriui se i mjesta, koje su ti oni
dali.
Na zemljanoj etvorini usred dvoi'ita jedna je mitraljeska eta nevoljko
izvodila vjebe u punjenju.
Iza njega se u visokoj prostoriji spavaonice uo priguen agor glasova,
to su ga podizali ljudi, koji su se upravo probudili i poeli da hodaju po
sobi, oprezno se kreui po drvenom podu toga svijeta, to su ga prole noi
napustili. Oslu- kivao je taj agor i uo korake, koji su mu se pribliavali s
leda, i razmiljao pritom kako je zgodno, to kao pripadnik ove trukljake
jedinice moe svakoga jutra dugo spavati, a bude te zvuci. to ih podiu
borbene jedinice svrstane vani za vjebu.
Valjda nisi spremio bolje cipele? upita on korake, to su mu se
pribliavali. Ve sam ti to htio rei. One se vrlo lako mogu otetiti.
Na postelji su, oba para, odvrati glas iza njega. Zajedno sa istim
uniformama iz tvoga zidnog ormaria. Nisi htio da ti se zguvaju. Tvoju sam
kutiju, vjealice i poljske cipele spremio u posebnu vreu.
Drim, da je to onda sve ree mladi pa se uspravi i uzdahne. Nije to
bio uzdah od uzbudenja, ve stoga, to mu je napetost popustila.
Hajdemo jesti, -ee, imam jo sat vremena prije nego to se moram
prijaviti u etu G.1
Jo uvijek drim, da si teko pogrijeio, ree ovjek iza njega.

1 eta G - u vojsci Sjedinjenih Drava pojedine se ete

oznauju slovima. iz kojih se onda izvodi ime ete. U
konkretnom sluaju: eta George-.

Znam ve, rekao si mi. Ve mi dva tjedna danomice govoris isto. Samo
to ti to ne razumije, Red.
Moda ne razumijem, odvrati njegov subesjednik, ja nisam nikakav
genij za ocjenu osjeaja. Ali ja zato razumijem neto drugo. Dobar sam
trublja i svijestan sam toga, ali tebi ne dosiem ni do ramena. Ti si
nesumnjivo najbolji trublja u puku i nema boljega, a vjerojatno i najbolji u
svim schofieldskim kasarnama.
Mladi zamiljeno kimnu u znak saglasnosti. Tako je.
Dobro, a zato eli da te otpuste i premjeste?
Ja to ne elim, Red!
Ipak si zatraio premjetaj.
Ne; ja nisam. Zaboravio si. Mene su premjestili. To je posve druga
stvar.
uj me sad, ivo e Red.
uj ti mene. Red. Poimo Choyu na zajutrak, dok ne navali ovo jato i
ne pojede sve njegove zalihe. On okrenu glavu prema spavaonici voda, koji
se budio.
Postupao si poput djeteta, nastavi Red. Tebe isto tako nisu
premjestili, kao to nisu ni mene. Da nisi otiao i razjapio usta pred
Houstonom, do svega toga ne bi ni dolo.
Tono.
Moda je Houston zaista postavio svog mladog ljubavnika iznad tebe.
Pa to onda? To je samo formalnost. Ti e ipak dobiti ono to ti pripada.
Onaj e traljavac moi da svira samo na pogrebima i na oprotajnim
sveanostima za one koji su odsluili kratki rok slube.
Tako je.
Druga stvar bi bila, da te je Houston degradirao i onom djeaku dao
tvoj poloaj. Onda ti ne bih nita predbacivao. Ali ti e zadrati svoj in.
Ne u. Ne u, otkad je Houston zamolio Starog, da me premjesti.
Poe li Starom i rekne li mu ma i jednu rije, kako sam te uputio,
dobit e ga opet. Bez obzira na glavnog trubljaa Houstona.
Ima pravo. A Houstonov miljenik ostat e i dalje prvi trublja. Osim
toga su moji papiri ve otpremljeni. Potpisani su, igosani i otpremljeni.
Dodavola, mrzovoljno e Red, i potpisane papire moe upotrebiti
negdje, ve zna gdje, pa ma to sadravali. Ti spada k nama Prew, ili bi
bar mogao da spada.
Hoe li poi sa mnom na doruak ili ne e? upita mladi.
Posve sam , odgovori Red.
Jesam li zahtijevao, da ti plati? To je moja stvar. Ja sam onaj. koji
seli.
Bit e bolje da uva novae. Mogli bismo jesti u kuhinji.
Ne bih htio da jedem taj napoj, bar danas ne bih htio.
Jutros imaju prena jaja, ispravi ga Red. Mogli bismo dobiti vrua
jaja. Trebat e ti novaca tamo kamo odlazi.

U redu. zaboga, umorno e mladi. Pusti mi to veselje. Bag bih htio da

ga potroim. Ba zato to odlazim, htio bih ga potroiti. A sad: hoe li sa
mnom? Ili ne e?
Hou, s gnuanjem e Red.
Sioe niz stepenite i prooe ispred zgrade ete A, u kojoj su bili
smjeteni trubliai. Onda prijeoe preko ulice i krenue U7 zgradu glavnog
taba prema izlazu. im su izali iz trijema, sunce ih ovi i pritisnu svojom
vrelinom. i isto ih tako naglo ostavi. kad uoe u tunel, to je vodio kroz
zgradu glavnog taba, nazvan vratima za ispade u ast starih dana
tvrave. Tunel je bio vidno obojen bojama puka. U njemu su se, u
ulatenim kutijama, nalazile najvee sportske trofeje puka.
Zlo je, oklijevajui ree Red, to sam sebe iznosi na glas a
boljevika. Prew, ti si sam kriv svim neprilikama, koje e te snai.
Prew mu ne odgovori.
Restauracija je bila prazna. Mladi Choy i njegov otac, stari Choy, neto
su brbljali iza tezge. Onda se sijeda brada i crna kapica odjednom izgubie
u kuhinji, i pridolice doeka mladi Choy, mladi Sam Choy.
Hej, Plew, ree mladi Choy, ja uti da ti plijei na dluga stlana ulica.
Je li tako?
Jeste, odvrati Prew, danas.
Danas! Mladi se Choy naceri. Zaista? Danas se pleseliti?
Tako je, mrzovoljno potvrdi Prew. Danas!
Mladi Choy turobno zakima glavom, jo uvijek se cerei. Onda pogleda
Reda: Pasja njuka! Hoe potenu slubu, a ne kod tlubljaa!
uj, prekine ga Prew, kad e stii to vae prokleto jelo?
Odmah, naceri se mladi Choy, odmah ga donijeti.
On nestane iza pokretnih vrata, koja su na protivnom kraju sobe vodila
u kuhinju. Prew je gledao za njim. Prokleta luda, ree.
Ah, mladi Choy je estit momak, usprotivi se Red.
Jeste; i stari je na mjestu.
On ti je samo htio pomoi.
Jest, kao i svi ostali.
Red nesigurno slegnu ramenima. Obojica su nijemo sjedila u razmjerno
hladnoj i mranoj prostoriji oslukujui lijeno okretanje elektrinog
ventilatora, postavljenog visoko na zidu, sve dok mladi Choy nije donio
unku, jaja i kavu. Blagi je povjetarac donosio kroz prislonjena vrata s
mreom protiv komaraca obiajne trome zvonolike zvukove jednolinih i
otrih zahvata i pokreta na zatvaraima. To je eta D vrila jutarnje vjebe u
punjenju mitraljeza. Neko sablasno predosjeanje ohladi Prewovu radost,
to ju je osjeao pri pomisli, da on tu besposliari, dok se oko njega odvija
redovna jutarnja vjeba.
Ti momak od oka, ree mladi Choy, vrativi se. Nacerio se i zakimao
glavom izrazujui aljenje. Ti uzolan matelijal.

Prew se nasmije. Tako je, Sam. Ja sam tridesetgodinjak.2

Red je upravo otvarao jaje. to e rei tvoja wahina, kad ustanovi, da
e s premjetajem izgubiti in?
Prew strese glavom i poe vakati.
Svi su protiv tebe, promiljeno e Red. ak i tvoja wahina je protiv
tebe.
Volio bih da je protiv mene, da se ba sada estoko pritisne protiv
mene, nasmijei se Prew.
Ali Redu nije bilo do smijeha. Privatne makice ne rastu na drveu,
ree. Drolje su dobre za prvu godinu i za djeake, ali dobru vozaicu e
teko nai. Odvie teko, a da bi se mogao izvrgavati riziku, da je izgubi.
Kad bude vrio dunost u streljakoj eti, ne e moi svake noi skoknuti
u Haleiwu.
Prew je piljio u okruglu kost unke, a onda je podigne i isie sr iz kosti.
Mislim, da e ona sama morati o tojne da odlui, Red. To konano mora da
svatko sam svri. Ti znas, da se ta stvar ve dugo, dugo razvija. To nije ba
zbog toga, to je Houston postavio svog anelia kao prvog trubljaa iznad
mene.
Red ga je paljivo promatrao. Svi su znali o sklonosti glavnog trubljaa
Houstona prema mladiima, pa se Red udio i pitao, nije li se Houston
obratio i na Prewa. No to nije bilo mogue. Prewitt bi ga izmlatio na mrtvo
ime, pa bio on vojni kapelnik ili ne bio.
Lijepo si kazao, gorko e Red, da e morati sama odluiti. Ali gdje joj je
razbor? U glavi ili meu nogama?
Zavei tu prokletu gubicu! Otkad ima pravo da se mijea u moj
privatan ivot? Da zna, razbor joj se nalazi meu nogama, a upravo stoga
mi se ona svia! Jesi li uo? To lae, pomisli sam o sebi.
Dobro, dobro, odvrati Red. Nemoj se toliko napuhavati. to je meni do
tvog premjetaja? To za moj mladi ivot ne znai nita! On uze komad
kruha, pa prekinu sav taj razgovor pomazavi kruhom umanjak s tanjira.
Zatim ispi kavu otplahnuvi njome posljednji zalogaj.
Prew pripali cigaretu, to ju je sam savio. Zatim se okrene i stane
promatrati skupinu vojnih slubenika, koja je upravo ula. Sjedoe u
udaljeni kut da popiju kavu, premda bi u to vrijeme morali svi raditi u
personalnom odjelu. Bili su svi slini jedan drugome, visoki i tanki momci
slabunjavih lica, na kojima se, dakako, ocrtavao izraz nadmonosti zbog
uredskog posla, to su ga obavljali. Prew nau rijei Van Gogh i Gaugin.
Neki je visoki momak govorio jedno vrijeme, a ostali su ekali da uzmognu
prihvatiti rije. Kad je prvi zautio, da doe do daha, drugi visoki momak
preuze rije. Prvi se namrti, dok su ostali i nadalje nestrpljivo ekali. Prew
se nasmijei.
Cudno je, pomisli, kako ljude neto neprekidno goni da odluuju o
takvim stvarima. Kad si konano, uz mnogo muke, odluio jednu stvar,

2 Tridesetgodinjak, u origlnalu thirty year man, vojnik koji se obavezao da slui trideset godina.

pomislio bi, da e jedno vrijeme ostati namiru. Ali ve sutra moras

odluivati o neem drugom. Sve dotle, dok zna odrediti to je pravo, moras
nastaviti s odluivanjem. Svaki dan je tisuljee, pomisli on. Na drugoj se
pak strani nalazio Red i svi oni ostali momci. Oni su samo jednom donijeli
krivu odluku i sad ne moraju ni o emu vie odluivati. Red se okladio na
udobnosti, a protiv sigurnosti vezane uz prilagoivanje. Kao obino
pobijedila je udobnost. Red se mogao povui i uivati u svom dobitku. On
ne bi napustio tako udoban posao, kao to je bio trubljaki zbor, samo zbog
povrijedena ponosa. Prew bi kadto bio veoma smeten i ne bi se mogao 10
dosjetiti to je pravi razlog, ona nunost, iz koje se onda izrodio eitav
beskrajni lanac novih odluka.
Red pokua s logikom. Dobio si Pfc 3 i specijalista etvrtog razreda.4.
Vjeba dva sata na dan, a s ostalim vremenom slobodno raspolae. Ima
ugodan ivot.
Svi pukovi imaju bubnjarske i trubljake zborove. To je S. O. P.3
Upravo kao neki obrt izvan vojske. Mi obiremo vrhnje, jer raspolaemo i
specijalnom sposobnou.
Izvan vojske takvi obrti ne obiru vrhnje. Mogu biti sretni da uope
nau zaposlenje.
Ne radi se o tome. zlovoljno e Red. To je opa depresija a to
misli, zato se ja nalazim u toj prokletoj vojsci?
Ne znam. Zato?
Zato Red triumfalno zasta iz istog razloga kao i ti: jer u vojsci
mogu bolje ivjeti nego izvan nje. Nisam bio sporazuman s time da umrem
od gladi.
To je posve logino, nasmijei se Prew.
Prokleto tono. Ja imam smisla za logiku. To je stvar zdrave pameti.
Zato sam, misli. u trubljakom zboru?
Jer je i to logino, odvrati Prew. Ali to nije razlog zbog kojega se ja
nalazim u torn trubljakom zboru, to jest, to sam bio u njem.
Znam, ozlovolji se Red. Sad e odmah zapoeti ono sranje o
tridesetgodinjacima.
Dobro, ree Prew. Sto sam onda mogao da postanem? Kamo sam
mogao da podem? Ja? ovjek mora da ima neko mjesto, kamo spada.
U redu, sloi se Red. All kad si ve tridesetgodinjak i kad toliko voli
trublju, zato onda odlazi? Tako ne postupa tridesetgodinjak!
Tako je, odvrati Prew. Pogledajmo, medutim, malo tebe: poto je
privredna depresija prela, poto su zapoeli izraivati materijal da ga alju
u Englesku, poto ve u miru poinju da regrutiraju, ti se nalazi u toj kai
usprkos tvojoj zdravoj pameti; zatvoren si iza reetki. Tvoj stari posao eka

Pfc. kratica za Private First Class, obian vojnilc sa zavrenom vojnom obukom.
Fourth Class Specialist, vojni strunjak bez ina u etvrtom plaevnom razredu.
S. O. P. kratica za Standard Order Procedure, znai redovno vrenje slube ili vrenie redovne sJui->e.
ali istodobno i kratica za Saff Officer of Pensioners, tabni oficir umirovljenika.
3

na tebe, a ti se iz ovoga ne moe vise ni iskupiti sad, kad je zapoelo

regrutiranje.
ekam na pravo vrijeme, razjasni mu Red. Nisam gladovao dok je
privredni prosperitet stvarao te hrpe haubica, a moj e rok istei prije nego
to mi sami udemo u taj prokleti rat. Vratit u se kui na dobro i sigurno
zaposlenje: izradivat u periskope za tenkove, dok e vama
tridesetgodinjacima raznijeti stranjice.
Dok ga je Prew sluao, to se pokretno lice pred rijim promijeni u
lubanju, pocrnjelu u borbi kao da je preko nje preao mlaz bacaa
plamena, lako je poljubio i krenuo dalje. Lubanja nastavi da s njim
razgovara o svom zdravlju. Prew se odjednom sjeti razloga, zbog kojega se
tako urio da stvori pravu odluku. To je bila ista stvar kao i s djevicom; bila
je dovoljna jedna pogrena odluka da se ono izvede, ali poslije toga djevojka
nije vise nikad bila ono to je bila prije. ovjek koji previse jede. odeblja, i
jedini put da sprijei debljanje sastoji se u tome, da ne jede previe.
Bivim atletiarima nisu pomagali elastini steznici, ni patentirani aparati
za veslanje, ni sintetika dijeta. Sve to nije pomagalo, ako si previse jeo.
Upusti li se u borbu sa ivotom, moras se sluiti njegovim orujem, a ne
svojim.
Zapravo je on htio da bude trublja. Red je mogao da dobro svira u
trublju, jer Red nije bio pravi trublja. Trubljenje ie zaista bilo veoma
jednostavno, tako jednostavno da se on zaudio to to nije primijetio prije
no to je stigao ovamo. Morao je da ode iz trubljakog zbora ba zbog toga,
jer je bio pravi trublja. Red nije trebao da ode. Ali on je trebao da ode, jer je
vie od svega elio da ostane.
Prew ustane i pogleda na sat. Sad je devet i petnaest, ree. U devet i
trideset moram se prijaviti u eti G na raport.
On se naceri i iskrenu usta izgovarajui tu posljednju rije; da mu se
svo lice razvuklo, kao u loe posrebrenom ogledalu.
Sjedi jo asak, pozove ga Red. Nisam ti to htio prije da spomenem,
ali sad moram.
Prew ga pogleda i sjede, znajui to mu Red kani rei. Pouri se,
dobaci mu, treba da odem.
Zna li, Prew, tko je zapovjednik ete G?
Da, znam, odvrati Prew.
Red nije mogao da se prekine. Captain Dana E. Holmes, ree.
Dinamit Holmes. Trener pukovskih boksaa.
Tako je, dobaci Prew.
Poznato mi je, zato si prole godine premjeten ovamo, nastavi Red.
Znam sve o Dixie Wellsu. Nikada mi nisi pripo- vijedao o tome, Prew, ali ja
sve znam. Svi znadu.
U redu, odmahnu Prew, nije mi nimalo stalo do toga, tko to zna.
Nisam ni oekivao, da bi se to dalo sakriti.
Morao si otii iz dvadeset i sedme, nastavi Red. Kad si prekinuo s
boksanjem i kad si odbio da dalje nastupa, morao si prijei u drugu

jedinicu. Jer oni te nisu htjeli ostaviti na miru, nisu htjeli dopustiti da u
miru prekine s boksanjem. Posvuda su te slijedili i vrili pritisak na te. Sve
dok nisi morao zatraiti premjetaj.
Uinio sam ono, to sam htio da uinim, ree Prew.
Zaista? upita Red. Ne vidi li o emu se radi? Oni e te i dalje
progoniti. Ne e moi mirno nastaviti svoj put, bar ne u ovim prilikama.
Sve dok ne pristane da sudjeluje u igri.
Moda je nekada, u davno prolim vremenima, u doba pionira, Sovjek
mogao da radi to hoe i da ga ostali ostave na miru. Ali onda je bilo uma, 12
pa je ovjek mogao da ode u ume i da ivi sam. U umama je dobro mogao
ivjeti. A ako bi netko zbog bilo kojeg razloga poao za njim, on je mogao da
zade dublje u umu. ume su se prostirale u beskraj. Danas ovjek ne
moe vise tako postupiti. Mora da sudjeluje u igri. Mora da sve smanji
napola.
Nikada ti to nisam spomenuo, nastavi Red. Prole sam te godine vidio
u Bowlu, gdje se bori. Vidio sam te ja, vidjelo te je i nekoliko tisua drugih
momaka. I Holmes te je vidio. Uznojio sam se pri pomisli, da e on u svako
doba moi da izvri pritisak na te.
I ja, potvrdi Prew, samo to ja drim, da on nikada nije ustanovio da
sam ovdje.
Kad stupi u njegovu etu, on to mora vidjeti iz obrasca 2=0. Zatrait
e da stupi u njegovu boksaku ekipu.
U vojnim propisima ne postoji clan, koji bi prisiljavao vojnika da se
bavi nekim sportom, ako on to ne e.
Idi, idi, porugljivo e Red. Misli li da on mari za vojne propise?
Pogotovu kad Veliki Bijeli Otac zatrai da se zadri ampionat? Misli li da
e takvog borca kao to si ti pustiti, da u miru spava zimskim snom? I to jo
u svojoj eti? Da se ovaj ne bori za puk? Samo zbog toga, jer si ti neko
odluio, da se vie ne e boriti? Ni genij, kao to si ti, ne moe biti tako
naivan.
Ne znam, uzvrati Prew. U njegovoj je eti poglavica Choate, a
poglavica Choate je bio ampion Paname u tekoj ka- tegoriji.
Jeste, potvrdi Red. Ali poglavica Choate je miljenik Velikog Bijelog
Oca, jer je on najbolji igra basebala 5 na Havajima. Holmes ga ne moe ni
na to prisiliti. No ipak, poglavica Choate je ve etiri godine u eti G i jo
uvijek je samo desetar.
Dobro, ree Prew. Kad bi poglavica elio dobiti premje- taj, mogao bi
u svakoj drugoj eti postati staff.6 Bude li mi dolo do gustoga, drim da u
i ja uspjeti da dobijem premjetaj.
Zaista? upita Red. Misli li tako? A zna li, tko je gazda u eti G?
Dakako da znam. Warden, odvrati Prew.

5 U originalu first baseman, igra basebala koji stoji na prvoj bazi.

Staff, tab, ali i kratica za tabni podoficir, deurni podoficir u Stabu.

Tako je, ovjee, potvrdi Red. Mitlon Anthony Warden. On je bio

stariji vodnik u eti A. Najprljaviji kukin sin u i- tavoj scohfieldskoj
kasarni, a mrzi te iz dna due.
Smijeno, polako e Prew. Nikada nisam opazio da me Warden mrzi.
Ja njega ne mrzim.
Red se gorko osmjehnu. Nakon svih onih sukoba, to si ih imao s njim?
Ni ti ne moe biti tako glup.
Nije on tomu bio kriv, ree Prew. On je vrio samo svoju dunost.
Covjek i njegova dunost, to je jedno te isto, nastavi Red. On sad vise
nije vodnik. Dobio je dvije trake i zvjezdicu. Cuj me, Prew. Sve je protiv tebe.
Zaao si u igru, u kojoj se sve karte nalaze u protivnikim rukama.
Prew kimne glavom i ree: Znam to.
Odi i potrai Starog, zamoli ga Red. Ima jutros jo vremena. Ne
savjetujem ti loe. Sve to sam u ivotu zatraio, morao sam da zatraim na
lukav nain. Mogu da osjetim kamo je neka stvar krenula. Treba samo da
ode Starom, a on e poderati sve papire.
Prew ustane i tako stojei, pogleda u zabrinuto lice svoga prijatelja;
osjeao je svu onu snagu iskrenosti, to je izbijala iz Redovih oiju, osjeao
je, da ga upravo prelijeva poput koncentriranog mlaza vode iz vatrogasne
cijevi. Ali istodobno ga je i zapanjilo, da je ta iskrenost postojala i da je on
mogao opaziti, kako ga zaklinje.
Ne mogu to uiniti, Red, ree.
Kao da se tek u torn asu zaista odrekao svoga nastojanja, Red klonu
natrag u svoj stolac, a sav se taj usredotoeni mlaz osjeaja raspri i raspe
o zid to ga on nije mogao da razumije.
Mrsko mi je gledati gdje odlazi, ree Red.
Tu ne mogu ba nita pomoi, Red, odvrati Prew.
Dobro. Podi svojim putem, sinko. To je tvoj pogreb, dobaci Red.
Tako je, odvrati Prew.
Red polako i oklijevajui prijee jezikom preko zubi. to e uiniti s
gitarom?
Zadri je ti. I onako je napola tvoja. Ne u je trebati, odgovori Prew.
Red zakalje. Morao bih ti isplatiti bar tvoju polovicu, ali ba nemam ni
pare, naglo doda.
Prewitt se nasmjehnu. To je opet bio onaj Red, kojega je poznavao.
Poklanjam ti svoju polovicu, Red. Nema ica! to je? Ne e je?
Naravno. Ali?
Onda je zadri. Bude li te pekla savjest, moe rei, da ti je to plaa to
si mi pomagao u spremanju mojih stvari.
To ne bih htio, usprotivi se Red.
Onda zamisli, da u ja odvremena do vremena doi ovamo. Ta ne u
pobjei u inozemstvo! Kadto u doi ovamo i malo svirati na gitari.
Ne, ne e doi, ree Red. Obojica znamo da ne e doi. Tko ode, taj
ode zauvijek. Udaljenost ne igra nikakve uloge.

Prew je morao da obori glavu pred tom neoekivanom istinom. Red je

imao pravo. Prew je to znao, a Red je opet znao da to Prew zna. Premjetaj u
vojsci dao bi se u gradanskom ivotu usporediti sa selidbom iz jednog grada
u drugi. Ili prijatelji sele zajedno s tobom ili te izgube. Tako e se dogoditi i
u onom sluaju kad seli iz grada, kojeg voli, u posve strani grad. Film je
veoma precijenio mogunosti, to ih je takva selidba pruala ovjeku da
doivi pustolovine; obojica su to znala. Ali
Prewitt traio nikakve pustolovine. Redu je bilo jasno, da Prew u torn
pogledu ne gaji nikakve iluzije.
14
Najbolji trublja u puku, nemono e Red. Takav ne naputa
jednostavno slubu i ne vraa se na obine vojnike dunosti! Tako neto
ovjek ne radi.
Gitara je tvoja, ree Prew. Vratit u se i ipak kadto malo zasvirati na
njoj, slae, a onda se brzo okrenu, da se ne mora sresti s Redovim
pogledom. Sad moram ii.
Red ga je pogledom pratio do vrata. Iz saaljenja mu nije protuslovio.
Prew nije nikad umio uvjerljivo lagati.
Bilo ti sretno! doviknu Red. Gledao je za njim, dok nije izaao kroz
vrata za kojima se mladi Choy, sav zaposlen, znojio uz parom prekriveni
nikleni kotao s njegovim pipcima i staklenim cijevima. Red poali to nije
ve pet sati i to umjesto kave ne moe dobiti au piva.
Vani na ulazu u kasarnu stavi Prew na glavu svoj' poljski eir i pomno
ga namjesti, navukavi ga sprijeda duboko na elo, odostraga visoko i
malko nagnuto ustranu. Oko eira bio je priiven plavi gajtan sa irevima,
pjeadijskim znakom. eir je bio krut i vrsto je prijanjao uz glavu, svjee
izglaana kruna, ponosan znak Prewittova zvanja.
Na asak zasta i zagleda se u lakirani ormar s trofejima pa osjeti laki
povjetarac, koji se u sjenovitom ulazu u kasarnu skupljao kao kia u
lijebu. Medu ostalim pokalima i kipovima, to su se nalazili u ormaru,
stajala je na poasnom mjestu prelazna trofeja havajske divizije, to su je
Holmesovi momci odni- jeli prole godine: dva zlatna boksaa u ringu
okruenom zlatnim uetima.
Prewit slegne ramenima, okrene se i zastane, ugledavi prizor, koji ga je
uvijek uzbudivao: sliku u snanim, izrazitim tonovima, ija je boja
proteui se u daljinu nestajala u perspektivi. Cijelu su sliku uokvirivala
vrata kasarne. Blijedo zelenilo vjebalita preliveno crvenkastom prainom,
a na njem eta D, vjebajui, sve u maslinastom odsjevu. Iza njih se vidjela
bljetava bjelina kasarne drugog bataljona, a iza te kasarne polako su se
uzdizale crvene i zelene pruge, matematski pravilni redovi ananasa,
neokaljani kao lijepo uzgojene gredice rajica, iznad kojih se, radei,
nadvilo nekoliko likova koji se na toj udaljenosti nisu mogli pravo razabrati.
Zatim breuljci, to su so sve vise uspinjali, prekriveni soenim zelenilom,
koje nikad nije oskudijevalo na vodi. I na kraju, kao da ispunjuju to
stremljenje u visinu. erni vrhunci planinskog lanca Waianae zadirali su
visoko u nebo. Njihov je niz bio prekinut samo dubokim V prijevoja

Kolekole, slinog veernjoj haljini kakve drolje, koja kao da obeaje neto
to se skriva ispod haljine. Za Prewa je slika bila jo slinija veernjoj
haljini drolje, jer je on bio na Waianaeu i razocaran pogleda na drugu
stranu.
Du bokova breuljaka njegov pogled spazi tanak traak crte, koja se
gubila prema jugu. To je bila cesta za Honouliuli. Onamo su oficiri odlazili
sa svojim enskinjama na jahanje. Du cijeloga puta mogao si nai
bezbrojne prezervative i drvee s kojeg su besposleni konji ogulili koru.
Pjeaei, pogled bi ti neprestano napeto traio te znakove. Tog bi se
traenja morao zastidjeti, da se ono nije razabiralo na lieu svakog ovjeka,
kojega bi sreo.
Zar se ananas raduje svom ivotu? Ili, zar se moda razbolio, kad su ga
obrezali kao sedam tisua drugih ananasa? Hrani li se istim gnojivom kao
sedam tisua ostalih ananasa? Je li stajao ovdje, sve dok ga smrt nije
razdvojila od sedam tisua ostalih ananasa u istom redu? To nikada ne ete
znati. Ali nikad niste ni vidjeli, da bi se ananas pretvorio u grapefruit, zar
ne?
On side na plonik stupajui poput tnake na prednji dio tabana, kao
to to ine boksai, sagnuvi malo glavu, ist, besprijekoran, odluan,
prava slika vojnika.
DRUGO POGLAVLJE
Robert E. Lee Prewit nauio je svirati na gitari mnogo ranije nego to je
nauio trubiti ili boksati. Svirati na gitari nauio je kao djeak, a istodobno
je nauio i mnotvo turobnih i alosnih pjesama. U planinama Kentuckyja,
na granici Zapadne Virginije, ivot ga je ubrzo doveo do takvih pjesama.
Bilo je to mnogo ranije nego to je ozbiljno pomislio da postane
profesionalnim vojnikom.
U planinama Kentuckyja, du granice Zapadne Virginije nitko ne
smatra udaranje u gitaru neim posebnim, kao to se to drugdje smatra.
Svaki dobro odgojen djeak nauit e ugoditi gitaru, ma bio jo i tako
malen. da gitaru mora drati kao bas. Prewit je jo kao djeak volio pjesme,
jer su mu one davale neto posebno, prvi mig, da bol ne mora biti
besmislena, ako ie moe pretvoriti u neto drugo. Pjesma bi ostajala uza
nj, ali samo sviranje na gitari nije za nj nita znailo. Ostavljalo ga je
hladnim. Nije ga uope privlailo.
Ni boks ga nije privlaio. Ali bio je veoma brz i imao je nevjerojatno
snaan udarac. Taj je udarac razvio, silom prilika, kao skitnica, prije nego
to je postao vojnik. Ljudi uvijek uspijevaju pronai takva svojstva. Ona
ubrzo izbijaju na vidjelo, pogotovu u vojsci, gdje je sport sol ivota, i gdje
boksanje slovi kao sport najdostojniji mukarca. Pivo je u vojsci vino ivota.

Da kaemo istinu, nije ga privlaila ni vojska. Bar ne u ono vrijeme. Kao

nezadovoljan sin rudara iz Harlan Countyja po- sve je prirodnim putom
dospio u vojsku kao u jedino zvanje, kojega se mogao prihvatiti.
Zapravo ga nije mamilo nita, sve dok nije dobio u ruke trublju.
Stvar je zapoela kao ala prigodom nekog bataljonskog veernjeg
sastanka uz pivo. On je samo dohvatio trublju i dvaput puhnuo u nju, ali je
odmah osjetio, da je to neto posve drugo kao neto sveto kao da nou
sjedi negdje vani i gleda u zvijezde, a oi mu svijesno hvataju tu daljinu i
kao da se pita, ne sjedi li na elektronu, koji krui oko protona u nizu 16
beskrajnih svemira, a odjednom zapazi kako udno mora da izgleda
nekome drvo, koji nikada nije ivio na Zemlji.
Na asak se u njem porodie divlje vizije: da je neko na nekom
krunisanju kao herold svirao u trublju i da je negdje u staroj Palestini
pozivao zvukom trublje legije da podu na poinak uz logorske vatre, iz kojih
se uzdizao dim. U torn je asu nadoao na pomisao, da one tune i alobne
pjesme nisu bile bez smisla. Odjednom mu je postalo jasno, da e, bude li
nauio da svira u trublju, na nain kako on zamilja trubljenje, nai svoj
unutarnji smisao. Isto je tako, drei trublju u ruci, ak razumio i zato je
uope uao u vojsku, problem, koji ga je dotad zbunjivao. Bilo mu je jasno
koliko za nj znai ta trublja. Shvatio je, da je naao svoj poziv.
Jo kao djeak mnogo je sluao o vojsci. Kad bi dugo umorno i tmurno
vee poteklo niz usku dolinu, pokrivajui ulicu izmeu daara, sjedio bi
on medu mukarcima na trijemu bez ograde i sluao to govore. Njegov
ujak John Turner, visok, koat i mrav pobjegao je kao djeak od kue i u
elji za pustolovinama stupio u vojsku. Kao desetar sudjelovao je u guenju
filipinskog ustanka.
Prewittov otac i ostali mukarci nisu nikada bili s one strane planine.
injenica, da je ujak John Turner sluio u vojsci, davala
je ujaku u djeakovoj dui posebnu dra na ko-'u ne bi aitko drugi mogao
imati pravo. On se, uostalom, posve nagonski bunio protiv propagande
bregova troske, kao to se zametak neobuzdano buni protiv propagande
utrobe.
Njegov bi ujak, visok mukarac, uao na petama u malom dvoritu
ugljena prlj&vtina bila je posvuda na tlu odvie debela, a da bi mogao
sjesti i u uzaludnom nastojanju, da im promijeni smisao za ono, to je
enciklopedija nazivala crnim zlatom, pripovijedao im je pripovijesti, koje
su uvjerljivo dokazivale, da iza brda troske i iza drvea, ije je lie bilo
uvijek pokriveno ugljenom prainom, postoji neki drugi svijet.
Pripovijedao im je o juramentadosima plemena Moro, o tome kako su
njihovi muslimanski vrai pozvali pojedinanog dobrovoljca pred pleme,
pomazali ga i posvetili nebu, kojemu .ie bio spreman da slui, a onda mu
ovili muda i spolovilo sirovom koom prije nego to bi potrao u amok, tako
da bi ga bol uslijed stezanja koe koja se suila, natjerala u pravo bjesnilo.
Zbog toga je, govorio je ujak John, vojska prihvatila pitolje kalibra 45, jer
ni est hitaca kalibra 38 nisu mogli oboriti juramentada. Dakako da si ga u

takvom stanju morao ubiti, da ga zadri. Kalibar 45 je zajameno obarao

svakog ovjeka, posve ako si ga pogodio i samo u vrh malog prsta, ili su ti
vraali novae. Tako se vojska, pripovijedao je ujak John, u budue uvijek
uspjeno sluila tim kalibrom.
Mladi Prewitt sumnjao je u ono s malim prstom, ali pripovijest mu se
inae svidjela. Do j mil a ga se i osjeao je kao da vidi kako se stvarala
povijest. Jednako ga se dojmilo i pripovijest o mladom Hugh Drumu i
mladom Johnu Pershingu i o ekspediciji na Mindanao i pokretu oko obala
jezera Ladao.
Te su pripovijesti dokazivale, da su pripadnici plemena Moro bili hrabri
ljudi, dostojni protivnici njegova ujaka Johna. Kadto, kad bi ujak John
istrusi dovoljno bijele vatre, znao bi zapjevati pjesmu U Zamboangi
majmuni nemaju repova, pjesmu svoga puka. Onda bi zamijenio Filipine s
Meksikom i pripovijedao o nekom starijem, manje skromnom vojniku i o
mladom Sandy Patchu, koji jo nije bio dosta velik ovjek da bude
skroman.
Ujak John je, medutim, umio da uvijek razjasni, pogotovu djeaku,
zato se godine 16 vratio kui i ostao u harlanskim rudnicima ugljena,
dokle god je trajao rat. Ujak John je htio da postane farmer, pa ga je moda
ba to prijeilo, da poprimi onaj veliki americki historijski Duh Romantike.
Bilo bi zgodno zamisliti sebi takvog prljavog rudarskog sina zamazanih
ustiju, svog zadojenog snom o tome, da vidi svijet i da pomogne stvarati
povijest, putom vojske, pa nije htio da mu se pomrse rauni. Ali ujak John
nije bio ovjek, koji bi dopustio da mu neak sanja o pustolovnom ivotu u
vojsci i da to onda on ima na dui.
No, ono to se dogodilo, dogodilo se posve drukije.
Kad je mladi Prewwit bio u sedmom razredu, umrla mu je majka od
suice. Te je zime dolo do velikog trajka, a ona je umrla usred trajka. Da
je mogla birati, sigurno bi odabrala bolje vrijeme za smrt. Njezin mu, jedan
od trajkaa, leao je u opinskom zatvoru s dva uboda u prsima i s
razbijenom lubanjom. A njezin brat, ujak John, bio je mrtav. Ustrijelili su
ga policajci. Nekoliko godina kasnije ispjevana je o torn zlodjelu pjesma i
radnici su je pjevali. Pjesma je kazivala, da je toga dana kroz uline jarke u
Harlanu stvarno tekla krv kao kinica. Ljudi su pritom ujaku Johnu
Turneru pripisivali slavnu ulogu, no on bi to sigurno odluno otklonio.
Mladi Prewitt gledao je tu borbu, bar ju je gledao onoliko izbliza kako
uope moe netko da promatra bilo koju borbu. Jedino to je vidio i ega se
mogao sjetiti bio je njegov ujak John. Prewitt je s jo dva djeaka stajao u
nekakvom dvoritu i promatrao. Stajao je sve dotle, dok jednoga od te
dvojice djeaka nije pogodilo zalutalo tane. Onda potrae kui, pa kraj
borbe nisu vise vidjeli.
Ujak John imao je svoj revolver kalibra 45. Njime je ustrijelio tri
policajca, i to dvojicu u asu. kad je i sam pao. Morao je svega tri puta
opaliti. Mladi Prewitt bi volio da je mogao vidjeti dokaz o garantirano
probojnoj snazi kalibra 45, no kako su sva tri straara bila pogodena u

glavu, bili bi i onako pali. Nijednog od njih nije ujak John pogodio u vrh
malog prsta.
Kad mu je umrla majka, nije dakle bilo nikoga, tko bi ga zadrao, osim
njegova oca u zatvoru. No, budui da ga je otac bio izlemao i to upravo dva
dana prije bitke, nije mladi Prewitt uope drao, da njegov otac neto znai.
Stvorivi odluku, uzme ona dva dolara, koji su se nalazili u staklenki za
marmeladu, S^vorei sam sebi, da njegovoj majci vise ne treba novaca, a da
Je ocu posve pravo i da e to pridonijeti da izravnaju raune. Zatim ode.
Susjedi su organizirali sabirnu alcciju za pokop majke, ai; on nije htio da 18
bude prisutan.
Raspad neke obitelji, gdje obitelj jo neto znai, izazivlje u iVkome
tragediju. Utjenu sliku prua jedino preivjeli lan, koji je osloboden i
moe se povesti za svojim ivotnim ambicijama, neka vrsta Dick
Whittingtona7 sa arenim rupcem na tapu. ali bez make.
S njim nije meutim bilo tako, a u njemu vise nije ni gorjela enja, da
vidi svijet i da pomogne stvarati povijest. Nikad nije uo za gradskog
naelnika, a nije imao ni ambicije. Vojska i trublja doli su mnogo kasnije.
Kad mu je majka leala na smrtnoj postelji, morao joj je zadati rije.
Obeaj mi jedno, Robert, zastenja ona. Od svog si oca batinio ponos i
izdrljivost, a ja znam da e ih trebati. Ali jedan od vas dvojice sigurno bi
ubio drugoga, da mene nije bilo. Sada ipak vie ne u moi da stojim
izmedu vas.
Obeavam ti sve, to eli, majko sve to mi kae da ti obeam
sve to god hoe ..., kruto odgovori djeak. Gledao ju je kako umire pred
njim i usprkos maglici nevjerovanja traio znakove neumrlosti.
Obeanje na smrtnoj postelji je najsvetija stvar, koja uope postoji,
hroptala je ona iz plua, gotovo unitenih, no ipak ne jo posve. Htjela bih
da mi da na mojoj smrtnoj postelji to obeanje. Obeaj, da nikada ne e
nekog ozlijediti, ukoliko to ne bude neophodno potrebno, ako to upravo ba
ne mora da uini.
Obeajem ti, zavjeri se on, jo uvijek ekajui, da se pojave aneli.
Boji li se? upita je.
Daj mi tvoju ruku na to, mali moj. To je obeanje na smrtnoj postelji i ti
ga nikada ne e prekriti.
Da, majko, ree on i prui joj ruku, ali je brzo opet povue u strahu, da
ne dodirne smrt, koju je vidio u njoj. Nije bio spo- soban da u torn povratku
k bogu nae bilo to lijepo, uzvieno ili neto to bi mu uzdiglo duh. Jo je
neko vrijeme traio znakove besmrtnosti. No andeli nisu doli, nije bilo
potresa ni poplave, i tek kasnije, poto je dugo razmiljao o tom prvom
umiranju, u kojem je sudjelovao, otkrio je ono jedino to je u tome
uzvieno. To je bila injenica, da je njegova majka u toj svojoj posljednjoj
7 Dick Whittington, roen oko 1358. umro 1423. Naelnik Londona. O njem krui legenda iz
estnaestog stoljea koja se proirila itavom Evropom, sve do Rusije. Legenda ga spominje, kako je kao
siromaan dje- ak doao u London i poslao svoju maku u zemlju, u kojoj su prevladavali takori. Tim
pothvatom zaradio je golem imetak.
7 Odsada do vjenosti

velikoj periodi straha mislila na njegovu budunost. a ne na svoju. Kasnije

je esto sam sebe pitao, kako li e doi njegova smrt, kako e je osjetiti i
kako to mora da bude, kad ovjek zna, da mu je taj uzdisaj posljednji. Bilo
mu je teko da sebi predoi da e on, osovina toga njemu poznatog
univerzuma. prestati da postoji, no tome se nije dalo izbjei i on nije
pokuavao, da se tome izmakne. Samo se nadao da e moi susresti smrt
istom velianstvenom ra'vnodunou, kojom ju je srela njegova majka.
Uinilo mu se, da se upravo u tome skrivala besmrtnost, koju nije otkrio.
Njegova je majka bila ena iz nekog ranijeg vremena, baena u kasniji
svijet, a planine su je sprijeile da ga upozna. Da je mogla naslutiti, do ega
e dovesti obeanje, to ga je izvukla od svog sina, da je znala kako e ono
djelovati na njegov ivofc. ne bi ga zatraila. Takva obeanja spadaju u
starije, jednostavnije, manje komplicirano, naivnije, zaboravljeno doba.
Tri dana nakon svoga sedamnaestog rodendana primljen je u vojsku.
Poto je bio premlad, ve su ga nekoliko puta odbili u razliitim krajevima
zemlje. On bi uvijek ponovo poao u skitnju i pokuao bi u nekom drugom
gradu. Prihvatili su ga na istonoj obali i poslali ga u Fort Myer. To je bilo
godine 1936. U ono se vrijeme mnogo ljudi javljalo u vojsku.
U Fort Myeru je nauio da boksa, a to je bilo neto posve drugo od
tunjave. Zaista je bio veoma brz, ak i za skupinu bantam, pa ako se uzme
u obzir snaga njegova udarea, koja nije stajala ni u kakvom razmjeru s
njegovom veliinom, inilo se. da mu je u vojsci osigurana budunost. Ve
prve godine slube postao je vojnik prve klase, to je u godini 1936. za sve
vojnike koji su zapoeli drugi trogodinji period slube vailo kao grijeh koji
kvari karakter, ali je istodobno jasno pokazivalo, to umije.
U Myeru je i prvi put prihvatio trublju u ruke. To ga je odmah izmijenilo;
napustio je boks i kao vjebenik stupio u trubljaki zbor. Kad god bi neto
zaista smatrao pravilnim, nikad ne bi gubio vremena, a jer je onda jo bio
daleko od toga da bude prvorazredan boksa, njegovom se treneru nije
inilo vrijednim da ga pokua zadrati. Cijela ga je njegova skupina pustila
da ode ne osjeajui, da je to za nju neki gubitak. Svi su mislili. da nije
dovoljno ustrajan, da je taj sport za nj odvie surov i da nikad ne e postati
majstorom kao to je bio Lew Jenkins iz Port Blissa i kao to se svaki od
njih nadao, da e jednom postati. Tako ga izbrisae iz popisa boksaa.
U ono vrijeme bio je odvie zaposlen, a da bi se brinuo o onome, to oni
misle. U sebi je osjeao poziv, koji ga je podsticao na rad. Godinu i po dana
zaneseno je radio i stekao novo, posve drukije priznanje. Na kraju te
godine i po dana dostigao je prvi
i trei stepen i bio je dobar, tako dobar, da je na godinjicu primirja smio
da svira u Arlingtonu, u Meki svih vojnih trubljaa. To mu je zaista bio
pravi poziv.
Arlington je bio vrhunac i upravo silan doivljaj. Konano je naao svoje
pravo mjesto i bio je zadovoljan to se smjestio. U ono je vrijeme skoro bio
dovren njegov prvi rok slube; pa je nakanio da se ponovo obavee u
Myeru. Nakanio je da svih trideset godina provede u torn trubljakom

zboru. Mogao je da jasno i nedvoumno razabere smjer svoga ivota, da vidi

kako e mu ivot biti gladak i pun. No to je bilo prije nego to su drugi poeli
zadirati u njegov ivot.
Sve dotle mu je ivot bio samo njegov. Sve dotle je postojalo samo
privatno natjecanje izmedu ivota i njega samoga. Nitko se nije mnogo
mijeao. No kad su se umijeali ljudi, on je, dakako. postao drukiji. Sve se
promijenilo i on nije vie bio djevica sa pravom djevice, da trai samo
platonsku ljubav. Zivot s vremenom unitava svako djevianstvo, pa i
onda. ako ga jednostavno usahnjuje. On ne mari zato, eli li vlasnik da ga 20
zadri. Sve dotle bio je mladi idealist, ali na tome nije mogao da ostane. Nije
mogao da ostane, poto su drugi ljudi prodrli u njegov ivot.
Prolazei kraj Washingtona, svi su momci ostajali ondje, pa je i on tako
radio. Ondje je upoznao neku djevojku iz drutva. Pobrao ju je u nekom
baru ili je ona pobrala njega. To mu je bio prvi susret s velikim svijetom, t.
j. prvi susret izvan kinomatografa. Ona je bila lijepa pa je svakako
predstavljala visoku klasu. U Washingtonu je polazila college, da postane
urnalistkinja. Nije to bila neka velika ljubav ili neto slino. Napol je to
bilo, za njega i za nju, za oboje, samo injenica, da sin rudarskog radnika
veera u Ritzu, upravo kako se to moe vidjeti na filmskom platnu. Ona je
bila zgodna djevojka, ali silno ogorena, pa su njih dvoje zapoeli ljubavni
odnos, koji ih je zadovoljavao. Za nju nisu postojali nikakvi problemi
sirotih bogatih djevojaka, jer njega nipoto nije smetalo, to izdaje njezin
novae, a ni on ni ona nisu trli glavu milju o braku izmedu pripadnika
nejednakih drutvenih slojeva. est mjeseci su se veoma zabavljali, sve dok
nije od nje dobio triper.
Kad je izaao iz bolnice. izgubio je mjesto, a time i svoj vojniki in.
Vojska u ono vrijeme jo nije poznavala lijeenje sulfoamidima. Sve do rata
nije se mogla odluiti da uvede te sumnjive preparate, pa je lijeenje
pomou katetara i trcaljki bilo veoma dugotrajno i bolno. Jedan od
momaka, to ih je naao ovdje, bio je ve po etvrti put u bolnici.
Neslubeno se nitko i nije obazirao na triper. Za one, koji ga nikad nisu
imali ili su ga nedavno preboljeli, bila je to samo ala. Tvrdili su, da nije
nita gore od jake prehlade, Oito da samo onda nije bilo sale, kad bi
upravo bolovali. Umjesto da im poIjulja ugled, oni su se zapravo uspeli
stepenicu vie, kao da dobili vrpcu za dobivenu ranu. Govorilo se ak, da
su prije u Nicaragui davali odlikovanje grimizno srce.
Slubeno je, meutim, triper ipak kodio, jer bi vojnik automatski gubio
in. U njegovim bi papirima ostajala tamna mrlja. Kad je Prewitt opet htio
da ga prime u trubljaki zbor, ustanovio je, da su ondje odjednom, za
vrijeme njegove odsutnosti, sva mjesta bila posve popunjena. Morao je da
do kraja svojega roka vri obinu slubu.
Tako su se ve drugi ljudi poeli mijeati u njegov ivot. inilo se, da
svatlco moe tjerati kola, ali jedino ovjek, koji nikada' nije imao nezgode,
mogao je da vozi ne samo sam za sebe, ve i za drugoga vozaa.

Kad mu je isteklo vrijeme, pokuali su da ga ponovo obveu za istu

jedinicu u Myeru. On je, dodue, htio da dobije nagradu od stotinu pedeset
dolara, ali istodobno je elio da se to dalje odmakne od Myera. Zato je
odabrao Havaje.
Prije nego to je otiao, jo jednom je posjetio onu djevojku iz drutva.
uo je druge momke, kako se zaklinju, da e ubiti svaku enu, koja ih
zarazi, ili da e izai i svojim triperom zaraziti sve ene, koje uspiju
namamiti u postelju. Ili da e ih tako izlemati, da e poaliti to nisu umrle
od te bolesti. Njega nije medutim triper ogorio prema svim enama. To je
bio riziko. kojemu se ovjek izvrgavao kod svake ene, bila ona bijela, crna
ill uta. Jedino to ga je razoaralo i to nije razumio bilo je, da je zbog
tripera morao da izgubi trublju, premda je sad umio svirati na njoj kao i
prije, a razoaralo ga je takoder i to to ga je zarazila upravo djevojka iz
drutva. Razjarilo ga je, to ga ona nije upozorila, i to mu nije prepustila
da bira, jer u torn sluaju ne bi vise ona bila krivac. Za vrijeme tog
posljednjeg P.osjeta se pokazalo, da ona nije ni znala da ga ima. Kad je
vidjela, da je on ne e tui, brizne u pla. Bilo joj je veoma ao. Nju je zarazio
neki mladi iz drutva, kojeg je poznavala jo iz djetinjstva. I ona je bila
razoarana. Prokleto joj je teko bilo provoditi lijeenje, i to taj no, da
njezini roditelji nita ne opaze. Zaista joj je bilo veoma ao.
Stigavi u kasarnu Schofield, bio je jo uvijek veoma ogoren. ^to je
izgubio trublju. Zbog toga se i vratio boksu, pogotovu to je ovdje, u
Ananaskoj vojsci boksanje bilo unosnije nego u Myeru. To je bila
pogreka, ali on to jo u ono vrijeme nije mogao da zna. Ogorenost zbog
trublje, zajedno sa svim ostalim neprilikama njegova ivota, uinili su iz
njega neto posebno. Osim toga postao je tei i tijelo mu je bilo bolje
obloeno mii- ima, tako da je sad spadao u skupinu velter. Postao je
prvak 27. puka i zato postao desetarom. Zatim mu je, kad su poele borbe
u diviziji, uspjelo da prodre u vrhunsku skupinu i da u skupini velter
zauzme drugo mjesto. Zbog toga, a i s razloga, jer su njegovi pretpostavljeni
oekivali, da e naredne godine biti pobjednik, postao je vodnikom. Osim
toga inilo se, da ga njegovo ogorenje na neki poseban nain ini
omiljenijim, ma da on to nije mogao nikako pravo da razumije.
Sve bi se to vjerojatno i dalje nastavilo u nedogled, pogotovu, jer je sam
sebe uvjerio da mu trublja vie nita ne znai. da nije bilo onog obeanja,
to ga je dao majci na njezinoj smrtnoj postelji i da nije postojao Dixie
Wells. Stvar se odigrala tek kada je sezona boksanja protekla. Moda je sve
trebalo pripisati njegovu temperamentu, ali njemu se inilo, kao da je
ironija sudbine upravljena upravo protiv njega.
Dixie Wells je bio boksa srednje kategorije, koji je strastveno volio boks
i ivio samo za nj. Javio se u vojsku, jer su boksai za vrijeme privredne
depresije slabo prolazili i jer je trebao vremena, da izgradi svoj stil i da pusti
da mu taj sazrije, a da se pritom ne iscrpljuje u opskurnim borbama i da ne
mora ivjeti o samom grahu, ve da se moe najesti, dok radi i tako doekati
svoje vrijeme. Namjeravao je, kad izade iz vojske, da neposredno prijede u

vrhunsku skupinu. Ve su ga zapazili brojni prijatelji toga sporta izvan

vojske, pa je ve nastupio i u bok- sakim borbama u Graanskom
auditoriju u Honolulu.
Dixie je volio vjebati s Prewittom, jer je Prewitt bio brz, a Prewitt je opet
od Dixija mnogo toga nauio. esto su zajedno trenirali. Dixie je bio teki
boksa srednje kategorije, a s druge strane je i Prewitt bio teki boksa
velter kategorije. U takvim je stvarima vojska posve profesionalna. Tu se
cjepidlai sa svakom funtom teine, koja se uope dade istisnuti. Oni sebi
svakog ovjeka predouju za deset funti teim, nego to e teiti kad budu 22
ugovarali za nj borbu. Onda ga izmrave, a poto su ga odvagnuli. hrane ga
i biftekima i vodom.
Ovaj puta ga je ba Dixie zamolio da trenira s njime, jer je uskoro imao
da se bori u gradu. Isto tako je ba Dixie za- traio, da obuku rukavice od
est unca; titnik za glavu nisu uope nikada nosili.
Takve se stvari deavaju ee, no to bi ovjek pomislio. Prew je to znao
i nije bilo razloga, da se smatra krivim. U Myeru je poznavao nekog prvaka
lake kategorije, pred kojim je takoder leala velika budunost. Sve dok
jedne noi nije napol pijan zapao u neku gradsku gimnastiku dvoranu i
zatraio, da ondje boksa. Borci su upotrebljavali nove rukavice, a ovjek,
koji im je navukao rukavice, zaboravio je da im odree metalne vrhove na
vezicama. Vezice na rukavicama se esto odrijee. Bilo je to kao stara djeja
igra pucketanja biem. Pokret runog zgloba bacio je tu kovinu prvaku lake
kategorije u oko kao strijelu u metu. Oko mu je iscurilo niz obraz. Morao je
da kupi stakleno oko. Time je njegova karijera prvaka lake kategorije bila
za- vrena. Takve se stvari dogadaju od vremena do vremena.
Prew je vrsto stajao na nogama u trenu, kad je pogodio Dixija
direktnim udarcem. Taj nije bio jai od obinih Prewovih udaraca. Sluajno
je i Dixie u torn trenu vrsto stajao na nogama. Moda je Prew neto i uo.
Po nainu kako je Dixie pao, kao kamen, kao klada ili kao vrea ita, koja
se sruila sa sjenika. potresavi cio sjenik i popucavi u svim avovima,
odmah je znao to se dogodilo. Dixie je pao na lice i nije se izvrnuo. Boksai
ne padaju na lice, jednako kao to tako ne padaju ni diu-dicu borci. Prew
trgnu ruku natrag i ukoeno se zagleda u nju kao dijete, koje je dodirnulo
vruu pe. Zatim ode po lijenika.
Cio tjedan odleao je Dixie Wells u nesvijesti, ali konano se ipak
izvukao. Bio je slijep i to je bilo sve. Lijenik u bolnici rekao je neto o
potresu mozga i lomu lubanje, o pritisku na neki ivac ili o ozljedi ivca.
Prew je dva puta posjetio Dixija, ali nakon drugoga posjeta nije vie mogao
da ode onamo. Za vrijeme tog drugog posjeta poeli su razgovarati o
boksanju i Dixie je poeo plakati. Upravo te suze iz slijepih oiju bile su
razlog, koji Prewu nije doputao da se vrati.
Dixie ga nije mrzio i nije mu nita predbacivao, samo je bio nesretan.
Prilikom tog posljednjeg posjeta rekao je Prewu, da ga, im bude sposoban
za transport, poslati natrag u Sjedinjene Drave u neki dom za stare
vojnike ili, tobi bilo jo gore, u kakvu bolnicu za ratne invalide.

Prew je vidio ve dosta takvih sluajeva, Kad ovjek dovoljno dugo radi u
nekom zvanju, doznaje i ono, o emu upueni nikad javno ne govore.
Medutim, samo gledanje bilo je slino kao i ono s ranjenicima. Batrljice ruku
bez aka ne stoje u nikakvoj vezi s tobom. To je zadesilo nekog drugog, a
nikada tebe samoga.
Prew se osjeao upravo kao to mora da osjea ovjek, koji je izgubio
pamenje i probudio se u nekoj stranoj zemlji, u kojoj dotada nikad nije bio,
pa ondje uje jezik, koji ne moe da razumije, a kraj toga ima samo neku
neodreenu predodbu, kao neku moru, o tome, kako je uope stigao amo.
Kako si doao ovamo, pitao bi sama sebe, medu te strane i neobine ljude?
A pritom se upravo boji da uje odgovor, to mu ga daje njegovo vlastito ja.
Zaboga, pitao se on, zar sam ja neki abnormalan ovjek?
Na ono to se meni dogodilo, i to mene smeta, drugi se i ne osvru!
Zato i ja ne reagiram kao oni? No boksanje nije bio nikad njegov pravi
poziv. Njegov je poziv bilo sviranje u trublju. Zato se onda nalazi ovdje i
igra boksaa?
Vjerojatno bi se stvari nakon onog dogadaja s Dixie Wellsom razvile na
isti nain i u onom sluaju, da ga nije muilo obeanje to ga je zadao
majci. Ali stara, naivna baptistika prisega bila je najjai adut, jer ju je
neiskusni djeak odrao, ne onako kao to bi je odrao baptista, ve
doslovno.
Sutina boksa, razmiljao je on, sastoji se u tome, da drugoga na neki
nain ozlijedi i to namjerno i posve bez potrebe. Dva mukarca, koji nisu
jedan drugom neprijatelji, ulaze u ring i pokuavaju da jedan drugome
zadaju boli, samo da bi time drugim ljudima, manje hrabrima od njih
samih, pribavili ugodan osjeaj bojazni. Da bi dijete dobilo ime, nazivaju
takvu priredbu sportom i klad se. Prew jo nije nikada promatrao stvar u
takvom svijetlu, a ako je uope postojalo neto, to nije mogao da podnese,
onda je to bila svijest da je prevaren.
Kako je boksaka sezona bila ve zavrena, mogao bi poekati do
narednog prosinca, prije nego to im saopi svoju odluku. Mogao bi drati
jezik za zubima i odmarati se na teko steenim lovorikama, sve dok ne bi
dolo vrijeme da dokae kako ih je zavrijedio. On medutim nije bio dovoljno
poten, da neto takvo uini. Nije bio dovoljno poten, da ih prevari, iako
nije pristajao, da oni njega prevare. Nije imao onoga potenja, koje posve
prirodno vodi do uspjeha.
Kad im je razjasnio, zato se kani odrei boksa, oni mu u prvi as nisu
povjerovali. A onda, kasnije, videi, da misli ozbiljno, zakljuie da je samo
zbog koristi bio sporta i da ne voli boksanje onako, kao to ga oni vole. Cak
su ga i degradirali, obuzeti opravdanim gnjevom. Zatim, jo kasnije, kad
Prew ipak nije popustio, oni ga zaista vise nisu mogli da razumiju. Pokuali
su da ga izgrade, poeli ga opominjati, apelirati na njegovu svijest,
razgovarali s njime kao ravnopravni mukarci. govorili su mu da je vrlo
dobar, razjanjavali mu koliko smo nade polagali u vas i pa valjda nas ne
ete ostaviti na cjedilu. upozoravali su ga, to je duan svome puku i

predoavali mu, da bi se morao stidjeti. U ono su ga vrijeme zaista poeli

neprestano s time uznemirivati, a on je nato zatraio premjetaj.
Zatraio je premjetaj u taj drugi puk jer je on imao najbolji trubljaki
zbor u Lower Postu. Nije trebao da svladava nikakve potekoe. im je
neto odsvirao na trublji, oni su ga premjestili. Zaista su ozbiljno traili
dobroga trubljaa.
TREE POGLAVLJE
Istoga jutra oko osam sati, kad je Prewitt jo- ureivao svoju prtljagu,
izaao je etni starjeina Milton Anthony Warden iz pisarnice ete G.
Pisarnica se nalazila na lijepo uglaanom hodniku, koji je vodio iz trijema,
okrenutog prema dvoritu, do prostorije za dnevni boravak, koja je gledala
na ulicu. Warden zastane na ulazu i nasloni se na vratnice. Sa cigaretom u
ustima. zabivi ruke duboko u depove, promatrao je nastup ete, koja se,
opasana i s pukama, u svjee rano jutro svrstala za vjebu. Trenutak je
stajao na zrakama sunca, to su ga koso obasjale s istoka, no jo je uvijek
osjeao hladnou, koja je ve poela uzmicati pred vruim danom. Uskoro
e zapoeti proljetno doba kia, ali prije toga treba jo da prode vrua i
suha veljaa, jednako suha i vrua kao i prosinac. Kasnije, u kino doba,
bit e veoma vlano, nou hladno, pa e morati da izvadi sapun z sedla i
da se upusti u oajnu borbu protiv plijesni na konoj opremi. Upravo je
zavrio unose u bolesniku knjigu i svoj jutarnji izvjetaj, pa oboje odaslao.
Sad je lijeno puio cigaretu i promatrao kako se svrstava eta, radujui se
to nije morao u torn sudjelovati, prije nego to se vrati u skladite, da
ondje ponovo naporno radi, ovaj put posao, koji zapravo nije bio njegov.
On odbaci cigaretu u plosnatu eljeznu posudu olienu bo jama puka,
crvenom i crnom i poeka dok zaelje ete proe kroz teretni ulaz kasarne i
iezne s vida. Zatim side na glatki beton trijema i pode do otvorenih vrata
skladita.
Miltonu Antony Wardenu bile su trideset etiri godine. U toku tih osam
mjeseci, otkad je bio etni starjeina ete G., ovio je tu jedinicu oko pasa,
kao da je ona neki pojas i preko nje je navukao koulju. S vremena na
vrijeme ponovo bi se sjetio te injenice. Stvarno je bio neumoran radnik. I
toga se rado sjeao. On je dakle tu nemarnu hrpu ljudi izvukao iz blata
povrne administracije. Zaista, kad bi pomislio o tome, a to je esto inio.
on jo nikad nije susreo ovjeka, koji bi u svemu, to bi poduzeo bio tako
zaudo spretan, nikoga osim Miltona Anthony Wardena.
Redovnik u eliji, naali se on, ulazei kroz otvorenu stranu
dvostrukih vrata. Poslije jarkog sunanog sjaja morao je najprije da zastane
i da privikne oi skladinoj prostoriji bez prozora. a u kojoj su dvije
elektrine arulje visei na lancima sa stropa kao uarene suze, jo vie
naglaavale tamu. Ormari koji su dopirali do stropa, police i hrpe gajbi
nagomilale su se oko grubo izradenog stola. Za tim stolom sjedio je desetar

24

Leva, marljivo kuckajui s dva prsta, sav savijen i beskrvan, kao da mu je

vjena tama tog njegovog dvorca prodrla u ile. Tanki mu je nos bio samo
masna mrlja u svijetlom krugu svjetiljke na stolu.
U odjei od kostrijeti i s posudom punom pepela, ree Warden, kojega
je majka nazvala po svetom Antunu, sutra bi mogao da bude
kanoniziran, Niccolo.
Odi dodavola, odvrati Leva. Nije podigao pogled, niti je prestao tipkati
na stroju. Je li se onaj novi ve pokazao?
Sveti Niccolo od Wahiawe, nastavi Warden muenjem. Zar ti nikada
ne e dojaditi taj ivot? Kladim se, da su ti se zapljesnivila muda!
Je li doao ili nije? upita Leva. Priredio sam njegove papire.
Jo nije, Warden poloi laktove na tezgu, a to se mene tie, nadam
se, da ne e nikada ni doi.
A zato ne? nevino upita Leva. uo sam da je prokleto dobar vojnik.
Tvrdoglavac je, prijazno e Warden. Poznajem ga. Prokleti
tvrdoglavac. Nisi li u posljednje vrijeme bio prijeko u Wahiawi kod debele
Sue? Njezine e djevojke ve otrti tu plijesan s tebe. Imaju dobru mast za
kou, vlastiti proizvod
A kako bih mogao onamo? odvrati Leva. Zar s onim novcem, to mi ga
vi placate? Cuo sam, da je taj Prewitt prili- an boksa i da e fino pristati u
Dinamitovu menaeriju.
I da e biti jedna beskorisna usta vise to ih moram hraniti, dobaci
Warden. Jesi li i to uo? Pa zato ne? Ve sam na to navikao. teta samo
to je poekao do veljae, do kraja boksake
sezone. Sad e opet morati da do narednog prosinca na vodniki
in.
O, ti siromani, bijedni i nesretni ovjee, javi se Leva, svatko te
iskoritava. On se nagne natrag i pokaza rukom na hrpe opreme, koje su
bile posvuda nagomilane. Na torn je radio posljednja tri dana. Koliko se
samo radujem, to imam tako zgodan, lak i dobro plaen posao!
Prokleti tvrdooglavac, potui se Warden, nacerivi se, prava nitica iz
Kentuckyja, koja e za est tjedana postati desetar. pa ipak e i dalje ostati
samo prokleta tvrdoglava nitica.
Ali dobar je trublja, dobaci Leva. uo sam ga. Prokleto dobar
trublja. Najbolji trublja u naem garnizonu, doda nasmijeivi se.
Warden lupi akom o tezgu. Onda je trebao ostati u tru- bljakom
zboru, viknu, gurne vrata od ukoena drva i zade iza tezge gazei po hrpi
koulja, hlaa i ovijaa, to su leali na podu.
Leva ponovo sagne glavu nad stroj i poe tipkati itei tiho kroz svoj
dugaki tanki nos.
Jesi li konano svrio s torn prokletom inventurom vojne odjee?
grubo e Warden.
Dodavola, to misli, tko sam ja? upita Leva, koji se jo uvijek smijao u
sebi.

Ti si prokleti intendantski pisar i tvoja je dunost da dovri tu glupost

umjesto da cijelo vrijeme brblja o premjetajima. Jo prije dva dana trebao
si s time biti gotov!
Reci to intendantskom vodniku O'Hayeru, odvrati Leva. Ja sam ovdje
samo pisar.
Warden isto tako nenadano presta divljati, kao to je i zapoeo, pa
pogleda Levu, kao da ga lukavo kani ocijeniti, poee bradu i naceri se: Je
li tvoj slavni majstor, gospodin O'Hayer, ve jutros bio ovdje?
No, to misli ti? upita Leva. On izvue svoje isueno tijelo iza tezge i 26
pripali cigaretu.
No, odvrati Warden, bio bih sklon tome da kaem ne. Jednostavno
nagaam.
Da, ree Leva, imao bi pravo.
Warden mu se n'asmije. Uostalom, tek je osam sati. Ne moe od
ovjeka njegova poloaja i od ovjeka s njegovim brigama oekivati da e
ustati u osam sati, zajedno s pisarima kakav si ti.
Tebi je to ala, zlovoljno e Leva, ti se tome moe smijati. Ali meni to
nije ala.
Moda broji novac to ga je sino dobio na kartama u svojim
spremitima naceri se Warden. Okladio bih se, da bi i ti volio provoditi
tako lijep i lagan ivot.
Volio bih da imam samo deset postotaka onoga novca, to ga svaki
puta na dan isplate dobiva u tim spremitima, ree Leva mislei pri.tom na
velika spremita na drugoj strani ulice, nasuprot prostoriji za dnevni
boravak. Ondje se svakoga mjeseca, poto su iz spremita izgurani topovi
od 37 mm i kolica za mitraljeze i sve ostalo, skupio veliki dio novca, koji je
toga dana postojao u Lower Postu. Ondje je O'Hayer uvijek izvlaio najvee
dobitke.
<
A ja sam mislio, ree Warden, da on tebi daje bar toliko, to ovdje
obavlja njegov posao.
Leva ga pogleda ubilakim pogledom, a Warden zahihoe.
Takav si ti! ree Leva. Na kraju e jo od mene zatraiti udio ili e
me dati degradirati.
To je dobra zamisao, naceri se Warden. Hvala. Ja nikada ne bih sam
nadoao na nju.
Jednog dana ne u vise biti tako prokleto smijean, uzbudi se Leva.
Onog dana, kad se budem dao premjestiti odavle, pa ti ostavim cijelo
skladite, a ne bude nikoga, tko bi mogao da obavi posao osim O'Hayera,
koji ne umije razlikovati formular 32 od formulara 33.
Nikada ne e zatraiti premjetaj iz ove ete, naruga mu se Warden.
Da moras odavde izai prije zalaza sunca, bio bi slijep kao imi. Ovo ti je
skladite prelo u krv. Ne bi ga mogao napustiti ni da mora.
Ah, ree Leva. Tako je to dakle? Ve mi je dojadilo da obavljam itav
posao intendantskog vodnika, a O'Hayer uiva priznanje i nagradu samo

zbog toga, jer je Dinamitov najbolji boksa lake kategorije i jer puku plaa
ta spremita. Nije ak ni dobar boksac.
Ali je zato dobar karta, ravnoduno e Warden. A to broji!
Da, istina je, dobar je igra. Mamina maza. Htio bih samo da znam
koliko plaa svakog mjeseca Dinamitu, osim onoga, toplaa puku.
Niccolo, nasmije se Warden, pa^ti zna da neto takvo nije
doputeno. stoji u vojnim propisima.
Serem ti se na propise, odree Leva zacrvenjevi se. Kaem ti da e me
on jednog dana dovesti do bjesnila. Mogao bih dati, da me sutra premjeste
i dobiti sam skladite za sebe. Raspitao sam se. eta M trai momka za
skladite, Milt. On se odjednom prekinu razabravi, da je i protiv volje
odao tajnu, koju nije htio da otkrije i da ga je Warden na to naveo. Na lieu
mu se ukaza strah i zlovolja i on se utke opet okrene prema svome stolu.
Warden je uhvatio letimian izraz na Levinu lieu, pa se trgne uoivi tu
netom otkrivenu opasnost. Morao je pronai nain da joj se opre, ako je htio
da mu skladite i dalje bude u redu. Zato pristupi k Levi do stola i ree:
Ne brini, Niccolo, ne e to potrajati u beskonanost. I ja imam nekoliko
gvoa u vatri, doda znaajno. Ve si davno trebao biti unaprijeen. Ti
obavlja cio posao. Ja u se pobrinuti, da bude unaprijeen, nastavi,
pokuavajui ga umii'iti.
Ali to ti ne e uspjeti, nezadovoljno e Leva. Ne e, dok je Dinamit
komandir ete, dok se O'Hayer nalazi u njegovoj boksakoj momadi i dok
puku plaa najamninu. Zakvaio si se za tur i ne moe se osloboditi!
Znai, da mi ne vjeruje? ree Warden negodujui. Nisam li ti rekao
da imam jo nekoliko gvoa u vatri?
Ja vie nisam regrut, odbije Leva. Ne vjerujem nikome. Ve trinaest
godina sluim u vojsci.
Kako napreduje u ovome? upita Warden i pokaza na jednu- hrpu
formulara. Treba li pomo?
Doavola, odvrati Leva. Ne trebam pomo. On pokaza na hrpu
formulara visoku etiri prsta. Jedva imam dovoljno posla, da bih bio
potpuno zaposlen. Zato mi je i moral tako pao. Ti ve zna to vele momci iz
personalnog odjela: pomanjkanje posla i dokone ruke kode moralu.
Daj meni polovicu, ree Warden glumei umornost. Usprkos onome,
to sam ve propatio, moram sad da budem jo i pisar u skladitu! On
uzme formulare, to mu ih je Leva pru- io, naceri se i namigne iscijedenom
Talijanu. Dva vrijedna momka, kao to smo mi, moi e sve jo danas
svriti, dobaci Da nemam tebe u toj jedinici, Niccolo!
Nije mi povjerovao ni ono s gvoem u vatri, pomisli Warden, jednako
kao to ni sam ne vjerujem. Ovakvoga starog zeca, kao to je on, ne moe
umiriti obeanjima, ve moras uhvatiti s njime lini kontakt i zgrabiti ga za
njegovo prijateljstvo, za njegov ponos.
Svrit emo to, ree, a onda e imati mjesec ili dva mjeseca odmora.
Nisi nita bolji od momaka u kuhinji, Niccolo. I oni se uvijek prijete, da e
napustiti posao, jer je Preem kuhinjski vodnik. Ali to nikada ne uine.

Puka ih tjera u smrtni strah. On poloi hrpu formulara na tezgu i razdijeli

je u male hrpice, da bi mogao poeti da radi. Iz kuta donese visoki stolac
bez naslona, sjedne uz tezgu i izvue staro naliv-pero.
Ja im ne bih zamjerio da odu, dobaci Leva.
No oni ne e otii. Dovraga, volio bih da odu. Ni ti ne e otii, ali s istog
razloga. Ti ne moe otii, Niccolo, i ostaviti me na cjedilu. Ti si isto takva
velika luda kao i ja.
Misli li? Cuvaj me, Milt, samo me uvaj! No zvuk njegova glasa se
promijenio. Nije vie govorio ozbiljno ve porugljivo.
28
Warden zarei na nj: Na posao! Ili u te natjei'ati da se ponovo
obvee!
U svinjskoj guzici! prihvati Leva, nastavivi pjesmu.
O Miltone, pomisli Warden, kakav si ti kukin sin, kakav .lljivi
kukin sin! Ti bi svoju vlastitu majku prodao Lucky Lucianu 8, kad bi time
mogao osigurati red u svojoj jediaici. Samo zato, da bi svoje skladite
odrao u redu, ti e laima i laskama zavesti siromanog starog Niccoloa.
Toliko si ve nalagao, nastavi govorei sam sebi, da vise ne zna, to je
istina, a to nije. I sve to samo zbog toga, da bi tvoju etu oznaili kao
izvrsnu. Time misli, dakako, Holmesovu etu. Dinamit Holmes, boksaki
trener, jaha i ulizica broj jedan kod naeg Velikog Bijelog Oca, pukov- nika
Delberta. Njegova je to eta, a ne tvoja. Zato ne pusti njemu, da on tako
radi? Zato ne dopusti da on rtvuje svoju duu na oltaru uspjeha! Da,
razmiljao je, zato to ne uini? Zato ne ode odavde? Kad e otii, kada
e spasiti potovanje prema samome sebi? Nikada, odgovori on. Odvie je
to dugo potrajalo, pa se sada upravo boji ustanoviti, da li jo uope ima
nekog potovanja prema samome sebi, koje bi mogao spasiti. Ima li ga jo?
upita on sam sebe. Ne Miltone, ne ne vjerujem da ga jo ima. Zbog toga
i ne odlazi. Zakvaio si se za kako ree Leva.
On se posveti formularima i poe raditi onom divljom brzom energijom,
koja je stopostotno djelotvorna, ne doputa zabune i tako brzo i sigurno
zavrava posao, kao da ovjek uope nije uza nj, ve negje drugdje, a kad
se vrati ovamo, vidi da je
posao obavljen, ali kao da ga on sam nije obavio. Bila je to ona ista energija
kojom je i Leva iza njega radio.
Kad je sat kasnije uao O'Hayer, oni su jo uvijek radili. Na trenutak je
zastao na osvijetljenom ulazu, pleata sjena, ekajui da mu se oi
priviknu na tamu. inilo se da je s njime uao hladni povjetarac, koji je
ubio topli radni zanos ove dvojice.
O'Hayer pogleda s izrazom odvratnosti na papir i na predmete opreme,
koji su leali naokolo. Tu strano izgleda, Leva, javi se on, trebali bismo
urediti tu zbrku.
Poto je O'Hayer htio da zade iza tezge, morao je Warden pospremiti
papire i ustati da ga propusti. Promatrao je kako je taj visoki i dotjerani Irac
8 Lycky Luciano, zloglasni ameriki gangster iz vremena oko Drugog svjetskog rata, vlasnik javnih kua
u Chlcagu.

preao boksakom spretnou preko hrpe opreme i nagnuo se da zaviri

Levi preko ramena. O'Hayer je bio obuen u jednu od svojih uniformi,
radenih po mjeri, to ih je dao ivati u Honolulu. Na nju su bila naivena tri
irita rukcm ispletena, oznaka za vodnika. Warden poloi svoje papire
natrag na tezgu i nastavi radom.
Kako napreduje posao, Leva? upita O'Hayer.
Leva ga kiselo pogleda. Tako tako, vodniee, tako tako.
Dobro, kako zna, u zaostatku smo. O'Hayer se vedro smjekao, a
njegove tamne oi bile su nepromijenjene uspi'kos'toj ironiji. Leva ga naas
pogleda, a onda nastavi radom.
O'Hayer se proeta kroz uski slobodni prostor. Pregledavao je hrpe
opreme, tu i tamo bi neto okrenuo, a poneku hrpu bi ispravio. Te bi stvari
trebalo srediti po veliini, ree.
Ve su sreene, odvrati Warden ne podigavi pogled. Gdje si bio, kad
je pljutalo sranje?
Da? nemarno ree O'Hayer. Onda moramo nai mjesta za te stvari. Ne
moemo ih ostaviti, da lee ovdje. Tu su sva- kome na putu.
Moda su tebi na putu, ljubezno uzvrati Warden. Meni nisu. To je
bila teka situacija i on osjeti da se mora svladavati. Svaki put, kad govorim
s O'Hayerom, dolazi do napetosti, pomisli Warden. Napetost ga je uvijek
inila nervoznim. Kad su ve na svaki nain eljeli, da ga postave kao
intendantskog vodnika, zato ga nisu poslali na koju od onih prokletih
kola?
Makni te stvari s poda, ree O'Hayer Levi. Stari ne voli takav nered.
Tu je zatrpano.
Leva se nasloni natrag i uzdahne. O. k., vodnie ree. Da to odmah
uinim?
Svakako danas, odgovori O'Hayer. Zatim se ponovo okrene prema
skladitu i poe zavirivati u sve velike pretince.
Warden se tekom mukom ponovo udubljivao u posao. Osjeao je da bi
upravo sada trebalo rei to misli i ljutio se to to nije uinio. Trenutak
kasnije brzo ustane, da pregleda neku oznaku veliine i sudari se s
O'Hayerom. Spusti ruke kretnjom odvratnosti i nagne glavu ustranu.
Zaboga, dreknu, gledaj da nestane odavde! Gubi se nekamo
drugamo, bilo kamo! Sjedi u tvoj Duesenberg! Idi u spremite i prebroji
jueranji dobitak. Mi radimo tvoj posao. Nestani i ne brini za nj! Bila je to
preduga dreka za jedan dah, pa mu kod posljednjih rijei ponesta sape.
O'Hayer mu se blago nasmjehne. Ruke su mu visjele uz tijelo, nenapeto,
ali spremno za udarac. Svojim je hladnim kartakim oima, do kojih
nikada nije dopro njegov osmijeh, bu- ljio u Wardena.
Dobro, starjeino, odvrati, ti zna da se ja nikad ne prepirem s etnim
vodnikom.
Doavola i etni vodnik! odbije Warden. Piljio je u te uske oi,
radoznao, dokle bi morao nastaviti, da toga nasmijanog igraa dovede, da
pokae ma kakvo uzbudenje. ak i u meha- nizmu toga stroja za zbrajanje

morao se negdje nalaziti neki osjeaj. Bez naroite strasti razmiljao je, bi li
ga udarcem obo- rio na tlo, samo da vidi, to e O'Hayer poduzeti. Leva ih je
promatrao sa svoga stola. Nisam govorio kao etni vodnik. Govorio sam
kao Milt Warden. Opet ti kaem. odi dodavola i gubi se!
O'Hayer se ponovo nasmijei. O.k., starjeino. Bez obzfra u ije ime
govori, ti ipak ostaje etni starjeina. Dovidenjac, napadno dobaci Levi,
pa obide Wardena, nam j price mu okreui leda i izade iz skladita, ne
rekavi vie nita.
Jednog dana e me dovesti do bjesnila, ree Warden piljei u vrata. 30
Jednog dana ja bih njega htlo dc- dovedem do bjesnila. Pitam se, moe li se
on uope razgnjeviti.
Jesi li ga ve kad vidio kako boksa? upita Leva kao usput.
Da, vidio sam ga gdje boksa. Vidio sam kako je po bodo- vima pobijedio
Taylora. Mislio sam, da bih mogao bar neto do- biti za onaj posao, to ga
obavljam umjesto njega.
est puta je foulom udario Taylora, dobaci Leva. Ja sam brojao. Svaki
put je bio neki drugi foul, tako da ga je sudac uvijek mogao samo
opomenuti. Taylor je zbog toga pobjesnio. Ali kad je i Taylor udario foul,
O'Hayer nije pobjesnio. Spretan je to momak.
Htio bih da znam koliko je zapravo spretan, zamiljeno e Warden.
On zasluuje mnogo novaca, ree Leva. Volio bih da sam tako spretan
da mogu toliko zasluiti. Sa svojim dobicima iz spremita uspio je dovesti
ovamo cijelu svoju obitelj iz Sjedinjenih Drava, svom ocu kupiti
restauraciju na Wahiawa Midwayu, sestri kitniarski salon, koji posjeuju
bogatai, a osim toga sa gradio im je u Wahaiwi kuu od deset soba. To
znai da je ve prilino spretan ...
Kako ujem, sad se kree u finom drutvu u gradu. Ima prijateljicu iz
drutva.
Kad njegova Kineskinja ima periodu, zar ne? upita Warden.
Boe! viknu pun nade. Misli li da e se njome oeniti i da e se
povui?
Toliko sree nemamo, odvrati Leva.
Zadaje mi vie tekoa od Preema. Preem je samo pijanica.
Moda bismo sad mogli raditi, predloi Leva.
Nisu jo dugo radili, kad se izvana po putu, koji je vodio do etne
zgrade, dovezoe kola.
Dovraga, ta je to? mrko e Warden. Otkad je ovdje prokleti Royal
Hawayan hotel?
Tko je to sad? zlovoljno upita Leva.
Warden ugleda visoku vitku plavokosu enu kako izlazi iz automobila.
Za njom se izvue iz kola devetgodinji djeak i poe se vjeati o nisku
ogradu uz rub plonika. Zena je pola plonikom dalje, a vrhovi njezinih
dojki lako su se pomicali ispod grimiznog pulovera. Warden otro pogleda
onamo i zakljui, da ona ne nosi grudnjak. Grudi su joj se odvie pomicale
i bile su previse iljaste.

Tko je to? upita Leva.

Holmesova ena, prezirno e Warden.
Leva uspravi leda i pripali novu cigaretu. Odnio je davo, ree. Nju i
njezine pulovere. Kad nikoga nema u pisarnici, dolazi ona ovamo. A svaki
put, kad dode, stoji me to tri dolara kod gospode Kipfer u New Congressu, a
posebno jedan dolar za vozikanje taksijem u grad. Big Sueine djevojke nisu
dovoljno dobre da mi izbriu tu sliku.
Dobro izgleda, prizna Warden mrmljajui. Promatrao je usku suknju
ispod koje je, ravno iznad bokova, provirivala tanka izboina, rub njezinih
gaica, sve dok mu se nije izgubila iz vida. Ta je suknja podcrtavala njezinu
pohotnost, koju nijedna ena nikad ne bi priznala, pomisli on. Warden je
imao svoju posebnu teoriju o enama. U toku dugih godina upitao je sve
ene, koja bi ga zanimale, hoe li s njime spavati. Hoete li poi sa minom
u postelju? One bi sve bile povrijedene, pa ak i one pijane barske djevice.
Dakako da bi to uinile, ali tek kasnije, lcada bi on ispunio sve propise
korektnog pribliavanja. Nijedna ena nije nikad X'ekla: Dakako, naravno,
rado u s vama spavati. One to jednostavno nisu mogle da reknu. Narav im
nije doputala, da budu toko iskrene.
Dakako, ree Leva. Lijepa je. A ona zna kako se to dade iskoristiti.
Zaista? upita Warden. Pretpostavljam da si ve spavao s njome?
Ne, dovraga, ja nisam. Nemam dovoljno irita. Ali vidio sam je ovdje,
kako razgovara s O'Hayerom. Prologa tjedna odvezao ju je u Wahiawu, u
onom Chrysleru tamo vani. Poli su kupovati, isceri Leva lice.
Cini se kao da bih i ja morao kupiti kola, ree Warden, no u dui nije u
to vjerovao. Zene to uvijek nazivaju nekim drugim imenom. Nikad to ne
zovu onim pravim, jedinim istinitim imenom, osim ako su profesionalne
kurve.
Samo mi nemoj pripovijedati, da ti se ona nije pokuala pribliiti, ree
Leva.
Doavola, nije, odvrati Warden. Ja bih joj dao ono to trai.
No, onda si ti jedini, nastavi Leva. Kad bih imao in, to mi ga cijelo
vrijeme obeava, mogao bih da se i sam neega domognem. Ali, da se ona
upusti s toborn mora biti najmanje desetar. Na nas obine vojnike se i ne
obazire, rezignirano e on. Zatim podigne pet prsti uvis i odbroji na njima
imena: Vodnik O'Hayer, vodnik Henderson iz Dinamitove stare jedinice u
Blissu, koji se sad brine za Holmesove konje smjetene kod tovarnih konja
i tri put na tjedan odlazi s njome na jahanje. Desetar Kling Holmesov
autant. Sa svima se njima provozala. To zna svatko u eti. Mora da ima
neku perverznu sklonost prema podoficirima svoga mua, jer se on ne moze
za nju pobrinuti.
Odakle ti to? Jesi li studirao psihologiju?
Nekoliko su asaka utjeli, a onda zaue kako ona kuca na vrata
pisarnice. Kad joj nitko nije odgovorio, zaue gdje se vrata kripljui
otvaraju.

Da ovo razumijem, ne moram nimalo poznavati psihologiju, odvrati

Leva. Vjerojatno nisi vidio kako je poljubila Champa Wilsona, kad je prole
godine odnio ampionat lake kategorije?
Vidio sam, dakako. to je na tome? Wilson je Dinamitov boksaki
prvak i dobio je nagradu. To je posve naravno.
Ona je znala, da e tako misliti ti, a i svi ostali, usprotivi se Leva, no
na stvari je ipak bilo neto vise. Poljubila ga je ravno u usta, usprkos krvi,
kolodija i svega ostalog. Ogrlila ga je golim rukama i trla mu njima znoj po
ledima. Kad ga je ispustila, bila joj je haljina posve tamna od znoja, a lice 32
puno krvi. Sto mi to pripovijeda!
Ja tebi ne pripovijedam nita, odvrati Warden. To pripovijeda ti
meni.
Tebe samo zato nije jo pobrala jer si ovdje nov.
Ve sam osam mjeseci ovdje, spomenu Warden. To bi moglo biti
dovoljno.
Leva zakima glavom. Ona se ne smije izvri nikakvom riziku. Svi ostali,
osim O'Hayera, bili su s Holmesom u Blissu. Wilson, Kenderson i Kling. Po
prilici jedini od onih iz Blissa, kojega jo nije okuala, je stari Ike Galovich,
ali taj je zaista prestar. Ona ... uo je da se zatvaraju vrata pisarnice i
prekinuo se dovraga, odmah e biti ovdje, ree. To me stoji etiri
dolara. Svaki put kad ude ovamo. Ne bude li me dao brzo unaprijediti, da
i ja neto dobijem, morat 1 u se zaduiti u lihvara.
Doavola s njom, odvrati Warden, moramo raditi. No ipak je
oslukivao njezine korake u hodniku, zatim na verandi, a na kraju pred
vratima.
Gdje je etni starjeina? upita gospoda Holmes ulazei.
Ja sam etni starjeina, gospodo, grmnu Warden unijevi u svoj glas
svu onu neoekivanu silu, koja bi prestraila svakoga kao grom iz vedra
neba. Warden je promiljeno razvijao taj glas otkad je postao podoficir.
Oh, ree ena. Da, dakako. Dobar dan, vodnie.
to mogu uiniti za vas, gospoo Holmes? upita Warden ne ustajui
sa stolice.
Ah, vi znate tko sam ja?
Kako da ne znam, madame? Cesto sam vas vidio. On je polako stade
mjeriti odozgo dolje, razrogaivi plave oi ispod gustih obrva i erne kose.
Pogled mu je odavao tajno izazivanje, to ga nije smio da izrekne.
Traim svog mua, malo naglaeno ree gospoa Holmes. Malko mu se
osmjehnula i ostala ekajui.
Warden je piljio u nju ne uzvraajui joj osmijeh i takoder ekajui.
Znate li gdje je on? konano e ona.
Ne, gospodo, ne znam, odvrati Warden pa opet poeka.
Je li ve jutros bio ovdje? Sad mu je gospoda Holmes uzvraala pogled.
Gledala ga je najhladnijim oima, to ih je ikada vidio na eni.
Mislite li malo prije, madame? Warden nabere guste obrve. Prije pola
devet? Leva se naceri i dalje radei za svojom tezgom. Ovako, kako je

Warden izgovorio oslovljavanje, to ga je vojska strogo propisivala i koje je

imalo da bude puno respektat poprimalo je posve drugo znaenje.
Rekao je, da e doi ovamo, ree gospoda Holmes.
No, eto, madame, Warden sad promijeni taktiku, ustade i prijede na
ton krajnje uljudnosti. Obino dolazi ovamo prije ili kasnije. Kadto treba
da i ovdje obavi po koji posao. Vjerojatno e se u toku dananjega
prijepodneva ovdje pojaviti. Uzmognem li ga pronai, rei u mu, da ste ga
traili. Mogu mu ostaviti i pismenu poruku, ako elite.
Zatim se nasmijei, otvori pokrov tezge i neoekivano stupi pred nju u
sitan prostor ispred tezge. Gospoda Holmes i nehotice uzmakne na trijem.
Warden pode za njom ne obazirui se na Levu, koji se iza njega cerio.
Trebalo je da za me neto nabavi, ree gospoda Holmes.
Prvi puta je taj etni starjeina bio neto vise od mrtve kulise u ivotu
njezina mua. To ju je uznemirilo.
Mali je djeak jo uvijek pokuavao da se bradom nasloni na ogradu,
koja mu je jedva dopirala do pasa.
Junior! viknu gospoda Holmes. Prestani s time! Gledaj da se vrati u
kola. A ja sam mislila, rekne zatim Wardenu normalnim glasom, da je
motta. nabavio ono to sam ga molila i da je stvari ostavio kod vas.
Warden se iroko osmjehnu. Da nije na nju izveo nikakav dojam, ne bi
ona upotrebila tu rije nabavio. Vidio je kako su joj se oi malo
uznemirile, kada je razumjela njegov osmijeh. No, ona se ubrzo savlada i
pokua ga prisiliti da obori pogled. Wardenu postane jasno, da je ona
hrabra i otra ena.
U torn trenutku zamijeti Karen Holmes lukove obrva na irokom
Wardenovom lieu. Te su mu obrve podavale izraz maloga djeaka, kojemu
je uspjelo da izvede kakvu psinu. Opazila je njegove zasukane rukave, koji
su otkrivali svilenkaste erne dlake na snanim zapeima i na miiavim
podlakticama. U uskoj koulji razabirali su se okrugli jastuci miia na
njegovim ramenima, mlohavei i ovrujui, kad bi se pomaknuo. Ni to.
nije dosad na njem opazila.
No, madame, uljudno nastavi Warden, iako je uoio novi dojam, to ga
je izveo na nju. Osmijeh mu se proiri i stisne mu oi, to je njegovu lieu
dalo neki izraz prevejanosti. Moemo dakako zaviriti u pisarnicu i
pogledati, da li su vae stvari ondje. Moda je on doao u pisarnicu i opet
otiao, dok sam ja radio u skladitu.
Ona pode za njim u pisarnicu, iako je trenutak prije bila ondje.
Oho, zaueno e Warden, ovdje ih nema.
Htjela bih samo znati gdje bi mogao da bude, nervozno e gospoa
Holmes, napol govorei sama sebi. Kad je spomenula svoga mua, na elu
joj se ukazae dvije otre i neprijazne male bore iznad nosa, razdijelivi joj
elo u dvije polovine.
Warden je namjerice malo poekao, tono odmjerivi vrijeme. Onda e:
No, madame, koliko ja poznajem gospodina kapetana, on e s pukovnikom

Delbertom biti ve u klubu da popije nekoliko aica i da se porazgovori o

problemu sluinadi.
Gospoda Holmes polako okrenu k njemu svoj hladni pogled, kao da je
on neki objekt pod mikroskopom. Cinilo se, da njezin ispitljivi pogled ne
zna nita o banenjima u klubu ni o sklonosti pukovnika Delberta prema
urodenikim djevojkama.
No Wardenu, koji ju je promatrao, uini se, da u njezinim oima
x-azabire Iako svjetlucanje, gotovo tako, kao da se ona zabavlja.
Najljepa vam hvala na trudu, vodnie, ree ona hladno i s visoka. 34
Zatim se okrene i izade iz sobe.
Molim, molim, madame, srdano vikne on za njom. Uvijek sam
spreman da vam pomognem. Uvijek i u svakom pogleu.
On polako izade na trijem, da je vidi kako se uspinje u kola i odlazi.
Premda je poprimila mjere opreza, on ipak ugleda bli- jesak njezina bijelog
stegna i nasmije se.
Kad se Warden vratio u skladite, Leva je jo uvijek sjedio za svojom
tezgom. Jesi li u posljednje vrijeme bio kod gospode Kipfer, Milt? naceri se
on. Ne, nisam, odvrati Warden. Kako ivi ta draga stara dama?
Dobila je dvije nove djevojke iz Drava. Jednu crvenokosu i jednu
smedu. Zanima li te to?
Ne, odgovori Warden, ne zanima me.
Ne? nacex-i se Leva. A ja sam ve pomislio, da e veeras poi sa
mnom. Mislio sam, da bi to moda mogao ustrebati.
Odi dodavola, Niccolo. Kad jednom dospijem dotle, da za to moram
plaati, odx*ei u se svega.
Leva se piskutljivo nasmije. Zvualo je kao klokctanje u ispunici
Dieselova motora. No, ree, samo sam tako pomislio. Covjee, ta
Holmesova ena je zbilja onakva prava, to?
Kakva prava ?
Prava ena.
Vidio sam ve bolje, ravnoduno odvrati Warden.
Htio bih da znam, zato se mukarac treba ogledavati za kanakim
djevojkama, ako ima neto ovakvo kod kue i ako mu je postelja odmah pri
ruci.
Ona je hladna, odvrati Warden. Zato. Hladna je kao sjeverni pOl.
Zaista? podrugljivo e Leva. Drim da je to tono. Mogu zamisliti, da
je zbog toga svima dodijala. Pa ipak nisam vidio jo nijednu ensku
stranjicu, koja bi bila vrijedna dvadeset godina prisilnoga rada u
Leavenworthu.
Ni ja, kimnu Warden.
Svatko, tko se u to uputa, lud je, jer se izlae opasnosti da opee
prste. Oficirska ena!
Tono, potvrdi Warden. Da je netko uhvati s tobom, trebala bi samo
da vikne, ,silovanje!' i ve bi ti se smrklo pred oima. On pogleda kroz vrata
na dvorite kasarne, gdje se eta D muila vjebajui smetnje pri

punjenju. Kroz ulaz za teretna kola na jugoistonom kutu dvorita vidjela

se polovica procelja Holmesove kue s dva prozora na toj strani. Drugi
prozor bio je od spavae sobe. U njoj je jednom bio, kada je Holmes trebao
da potpie neke papire, a upravo je presvlaio uniformu. Jo dok je gledao
onamo. opazi kola kako se zaustavljaju pred kuom. Karen Holmes izade i
krene, dugonoga, glatka i ista ispod suknje, gore na verandu, a on se sjeti,
da je isto tako glatka i ista bila i ona druga postelja, ispod koje su leale
enske cipele.
Pusti to; latimo se posla, ukori on Levu. Onaj novajlija dolazi oko pola
deset. Osim toga moram prisustvovati raportu kod Holmesa i to s jednim od
onih prokletih kuhara, koji se uvijek zbog neega ale. Taj je raport bio
odreden za pola devet, ali kako Holmes dosada nije doao, poet e
vjerojatno u pola deset i potrajati do jedanaest sati. Tako ne u s
pridolicom za- vriti do dvanaest sati. Dakle, ako treba da ti pomognem,
prihvatimo se radije posla.
O. k., efe, naceri mu se Leva. Kako god elite, efe.
I zapamti, nastavi Warden, da je monsieur O'Hayer rekao, da jo
danas moras urediti ovaj nered. Fukam ja na to, odvrati Leva.
Fukaj ti svojoj majci, dobaci Milt, latimo se posla.

ETVRTO POGLAVLJE
Milt Warden uo je u pisarnici Prewitta kako se pribliuje po betonskom
trijemu u prizemlju. Razgovor s kuharom, koji ss alio, poeo je kasno i jo
uvijek je trajao, ali Warden je usprkos razgovoru uo korake pridolice i
razabrao ih posebnom sposob- nou svojih osjetila, koja nisu nikada
posve obuzeta onim to bi taj as radio. Kako bi to bilo, upita sam sebe,
sluajui Holmesov glas, kako bi to bilo, kad bi jednog dana, samo jedan
jedini puta, mogao izvesti neto, a da prije toga ne onjuka, ne nalazi li se
negdje kakva nova udica, kojom bi se mogao posluiti. Nije trebao na to da
odgovori. To bi bilo divno.
Raport, koji je zapoeo kuharevim albama, a onda se za uzvrat
nastavio albama kapetana Holmesa, zavrit e obiajnim govorom, koji
ima da podigne moral, ali jo dugo ne e svriti. Taj kuhar, po imenu
Willard, kojisealio najee od sviju i silno se trudio da dobije poloaj
kuhinjskog vodnika Preema, veoma se rafinirano tuio na Preemovo
pijanevanje i njegovu nesposobnost, a alio se i zbog toga, to on. Willard,
mora da obavlja posao kuhinjskog vodnika uz plau prvoga kuhara. Vrlo se
spretno alio, uspjelo mu je ak da nadmai sve svoje dosadanje albe, ali
i Holmes, za kojega je Preem jo uvijek bio jedan od onih, koji su s njime
sluili u Blissu, takoder je nadmaio sam sebe, vrlo dobro izmiui iz svega
toga, tako da je na kraju ak stekao prednost svojim vlastitim albama na
raun Willarda. Po Holmesovu miljenju ne bi Willard ni kao kuhinjski
vodnik zavrijedio plau prvoga kuhara.

Wardenu je bilo posve svejedno, kako e stvar zavriti. No jer je tu i

tamo imao prilike, da se potui na obojicu, naime na Preema, iju je
degradaciju prieljkivao, i na Willarda, kojega nije elio kao Preemova
nasljednika, ostao je do kraja paljiv. Pritom se neprekidno nadao da e
pronai mogunost da se umijea i da prekine raport, kako bi se mogao
pozabaviti s pridolicom, a onda se osloboditi da se vrati i da pomogne Levi,
koji je vjerojatno bio jedini valjani ovjek u cijeloj jedinici. Da uprava
ete izgubi Levu, bio bi to udarac, od kojega se nikad ne bi mogla oporaviti.
Monotono brujanje glasova doprlo je van na verandu do Prewitta. On 36
sjede na jedan od stolaca bez naslona i osloni se na zid, spreman da
prieka. Igrao se piskom trublje u depu. Pisak je bio njegov i uvijek ga je
nosio sa sobom. Svojedobno ga je kupio u Myeru za novae to ga je dobio na
kockama. Bio je to onaj pisak, kojim je u Arlingtonu odsvirao poveerje.
Izvadi ga i pogleda, a pred njim se, kao da je to staklena kugla nekog arobnjaka, ponovo pojavi onaj dan. Bio je prisutan i sam predsjednik, sa
svim svojim podanicima i straarima. Podupirao se o ruku jednoga od njih.
Neki crnaki trublja svirao je jeku njegovom poveerju. Crnae je bio bolji
trublja, ali budui da nije bio bijel, postavili su ga na breuljke, da svira
jeku. Zapravo bi on, Prewitt, trebao da svira jeku. Razmiljajui o torn,
stavi svoj dragulj natrag u dep i skrsti ruke na prsima, jo uvijek ekajui.
Iz skladita ete G uo se isprekidan zvuk pisaeg stroja. Pred
kuhinjskim vratima, zatienim mreom protiv muha, sjedio je na suncu
jedan od KP9 momaka, gulio krumpire i od asa do asa prekidao rad da
potjera muhe, koje su mu zujale oko glave. Prew ga je promatrao osjeajui
u sunanoj atmosferi punoj zujanja da je devet sati i trideset minuta
radnoga dana.
Divan dan, zar ne? upita ga kuhinjski momak, sitni Talijan kovrave
kose, uskih i koatih ramena, koja su mu virila iz donje koulje.
Namrtivi se bijesno nabode nov krumpir na no i trijumfalno ga podigne
uvis kao ribu uhvaenu u prljavoj vodi kotla broj 18.
Zaista, potvrdi Prew.
Lijep nain, da ovjek potrati vrijeme, nastavi kuhinjski momak,
okreui naboden krumpir, prije nego to ga je poeo guliti. To je dobro za
pamet. Jesi li ti taj novi doljo?
Jesam, potvrdi Prew, koji nikad nije volio Talijane.
Ha, nastavi kuhinjski momak, izabrao si finu jedinicu, prijatelju
moj. Nastavljajui da automatski guli dalje, poee Talijan svojom golom
bradom golo rame.
Nisam je ja sam izabrao.
Ukoliko sluajno nisi kakav sporta, nastavi kuhar, ne oba- zirui se
na Prewov odgovor. Bilo kakva vrst sportaa, uopesvaka vrst, ali najbolje
boksa. Ako si boksa, izabrao si pravo mjesto i za tjedan dana pozdravit u
te kao desetara.

KP, kratica za kitchen patrool, kuhinjska patrola, vojnici, koji deuraju u kuhinji.

Nisam sporta, odvrati Prew.

Onda te alim, prijatelju, sauesno e kuhinjski momak. To je sve.
Zalim te. Ja se zovem Maggio i kako vidi, nisam nikakav sporta. Ali zato
gulim krumpire. Prokleto sam istre- nirani gulitelj krumpira. Najbolji sam
gulitelj krumpira u cijeloj schofieldskoj kasarni. Dobio sam ak i
odlikovanje.
Iz kojeg dijela Brooklyna dolazi? nasmije se Prew.
Tamne otre oi ispod upavih obrva zaplamtjee, kao da je Prew u
kakvoj mranoj katedrali zapalio svijee. Atlantic avenija. Poznaje li
Brooklyn?
Ne, nikada nisam bio ondje. Ali u Meyeru sam imao druga koji je bio iz
Brooklyna.
Svijee se ugasie. Oh, ree Maggio, a onda oprezno, kao ovjek,
kojega nita vise ne moe razoarati, upita: Kako se zvao?
Smith, ree Prew. Jimmy Smith.
Isuse Kriste, dobaci Maggio i prekrsti se patentiranim noem za
guljenje krumpira. Upravo Smith! Ja u te u subotu u dvanaest sati u
podne u Macyjevom izlogu1 poljubiti u guzicu, ako sam ikada uo da u
Brooklynu postoji neki Smith.
Prew se nasmije. Tako se zvao.
Zaista? ree Maggio, namrteno promatrajui nov krumpir. To je
silno. Ja ipak poznajem nekog Zidova koji se zove Mu- dopyl. Mislio sam da
poznaje Brooklyn. Onda zauti pa pro- mrmlja: Jimmy Smith. Iz
Brooklyna. O moja kljenuta lea!
Prew se nakesi, pripali cigaretu i stade sluati kako je bru- janje iz
pisarnice odjednom poraslo za punu oktavu.
uje li to? upita Maggio, pa pokae noem prema prozoru. Eto, to i
tebe oekuje, prijatelju moj. Da si momak na mjestu, bilo bi bolje da se
odmah okrene i da ode odavde.
Ne mogu, odgovori Prew, premjeten sam na vlastitu elju.
Ah, mudro e Maggio. Opet neki vrtiguz. Jednako kao i ja. No,
prijatelju, saosjeam s tobom, nastavi on gorko, ali moj je poloaj odvie
daleko, a da bih te mogao dosei.
ta se tu unutra zbiva?
1 Macys Window, izlo*beni prozori najvee trgovake kue svijeta
Macy, koja diljem USA ima najrasprostranjeniju mreu duana.

Ah, nita naroito. Takve se stvari zbivaju danomice. Warden i Dinamit

upravo tjeraju Willarda da dere govno i to je sve. Nita neobino. Sluajno
je Willard danas na redu. Kad svre s njime, oni e se iskaliti na meni.
Willard je eprtlja i na drugom mjestu ne bi mogao postati ni sudoper.
Ovdje je prvi kuhar, jer oni ne mogu dobiti boljega, da ga premjeste ovamo,
a Preema nikad nema, stranjica mu je uvijek puna rakije.
Cini se da je to upravo divna jedinica za me, odvrati Prew.
Ah, namrti se Maggio, tako je. Zavoljet e je, prijatelju, zaista e je
zavoljeti. Osobito ako si sporta. Tek to sam proao est tjedana regrutske 38
obuke, ve sam poelio da se vratim u Gimbelov podrum 10 u eskpediciju.
On alosno zakima glavom. Da mi je to netko rekao prije est mjeseci,
odgovorio bih mu, da ide dodavola s takvim glupostima.
On zavue ruku u kabao, stane mutiti po njem i izvadi posljednji
krumpir. Nemoj se obazirati na me, prijatelju. Ja sam slabe volje. Trebalo
bi da podem do gospode Kipfer. Onda bih opet tjedan dana bio posve u
redu. On uzdahnu.
Karta li? odjednom upita. Voli li kockati? Poker? Crni- petar?
Podizati najviu kartu? Bilo to slino?
Govori kao mamae za O'Hayerovo spremite, nasmije se Prew. Da, ja
sve to volim.
To sam zaista i inio, ali radno je vrijeme odvie dugako, odgovori
Maggio. Ima li novaca?
Neto malo, odvrati Prew.
Onda u veeras doi k tebi, Maggio i oi mu sinue. Zaigrat
emo malu privatnu igricu. To jest ako pronadem onog klipana iz ete F,
koji mi jo duguje tri dolara.
Igraju li samo dvojica, nema dovoljno novaca u igri, dobaci Prew.
Oh da, ima ga, usprotivi se Maggio, ako je ovjek bez para i ako treba
enu.
On pogleda tamna mjesta na Prewovu rukavu, gdje su ranije bili
priiveni iriti. Poekaj, brate, dok ne pone primati dva- deset jedan
dolar na mjesec.
Zatim ustane, protegne se i stade esati smrenu grivu. Dopusti mi, da
ti neto savjetujem, prijatelju. Ovdje se vodi rat, a ja ti mogu rei, tko e
pobijediti. Ako si vjet, nauit e neki sport, nauit e ga brzo i pobrat e
skorup, ako eli da ima uspjeha kao vojnik. Da sam ja bio vjet, jo bih
kao djeak uao u kakvo sportsko drutvo i nauio kakav sport, umjesto da
se igram pekulama. Onda bih danas stajao na listi Dinamitovih ljubimaca
i ne bih sjedio u govnu. Da sam bar sluao svoju dragu svetu majku,
nastavi on. Zatim promrmlja da mora donijeti jo krumpira i nesta u
kuhinji, zakrljali razoarani gnom, kojega je sudbina prevarila za
Wallhallu.

10

Gimbel basement velika robna kua u New Yorku.

Prew odbaci cigaretu u lonac premazan crvenom i crnom bojom i ude u

zgradu. Pode hodnikom kraj pisarne u dvoranu za dnevni boravak. Neki je
deurni vojnik, pobjegavi od radne slube, sjedio na naslonjau,
izgrizenom od moljaca i s dosadom listao neku knjigu stripova drei ista
medu koljenima. Nije se potrudio ak ni da podigne pogled.
Prew odmah izade iz dvorane za dnevni boravak. Ovdje se osjeao
veoma stran. Nekoliko je asaka stajao gledajui u kuhinjski stol smjeten
u polutamnoj udubini u zidu. Jasno je osjeao, da su nove sile ve poele
na nj djelovati. Pomisli na maloga Maggia i na Gimbelov podrum, pa se
morade nasmijati. Onda zapali svijetlo, odabere biljarski tap, natare ga
kredom i izvede prvi udarac.
Otro kuckanje lopti u tekoj prijepodnevnoj tiini kad je eta izala,
dovelo je do vratiju hodnika nekog ovjeka. On proviri u izbu za biljarenje.
Kad je prepoznao Prewitta. zasue uski etinjasti brk, a njegove se sotonske
svinute obrve trgnue kao njuka psa, kad osjeti novi miris. Gipko se i tiho
na vrcima prstiju odulja do Prewitta, a onda njegov glas strasno zagrmi u
tiini, koju je dosad prekidalo samo kuckanje biljarskih kugli:
Doavola, to radi ovdje? ljutito dreknu. Zato nisi vani kod ete?
Kako se zove?
Prewitta nije prestrasila dreka. Polako okrenu glavu prignutu nad
biljarski tap. Prewitt. Premjeten sam iz ete A, ree. Vi me poznajete,
Warden.
Krupni ovjek zauti. Gnjev mu je isto tako nenadano i neprotumaivo
nestao, kako je i doao. On provue prstima kroz divlju smrenu kosu.
Oh, rekne lukavo se smijeei, ali mu osmijeh nesta od jedne sekunde
do druge. Da se javite efu.
Upravo tako, odvrati Prewitt, izvodei nov udarac.
Sjeam vas se, mrano e Warden. Mali trublja... Pozvat u vas.
Prije nego to je Prew mogao odgovoriti, Warden nesta.
Prew nastavi igru. Razmiljao je, da je upravo bilo tipiino za Wardena
to mu nije zapovjedio da prestane igrati, kao to bi to uinio svaki drugi
etni starjeina. No Warden je drukije postupao. Nastavio je da metodiki
ubacuje jednu kuglu za drugom i samo je jednom promaio. Kad je sve
kugle ubacio u rupe, on ih opet svrsta na podnoku i odloi tap osjeajui
kako je sve to plitko. Jednu je minutu stajao uz stol gledajui ga, a onda
ugasi svijetlo i izae na verandu.
U pisarnici je jo uvijek bilo ivo. Maggio je i dalje krajnjom pomnjom
gulio krumpire. Iz kuhinje dopiralo je muklo zveckanje lonaca i tava. U
skladitu je prestalo redovito kuckanje pisaeg stroja. Uini mu se kao da
lebdi u nekoj praznini bestjelesne aktivnostl, dok je prije podne ete G, u
kojem nije imao udjela, protjecalo posvuda oko njega teko i neumorno,
ravnoduno prema njegovu premjetaju, tako vanom za njegov ivot.
inilo mu se kao da stoji na nekom uzvienom mjestu, na kojem se sastaju
sve ceste i gdie stoje putokazi u sve smjerove, gdje raznobojne ploe s

automobilskim brojevima jure kraj njega i nitko ga ne vidi kako stoji ovdje i
nitko ne eli stati i povesti ga sa sobom.
Iz kuhinje izae kuhar u bijelom odijelu. Lice mu je bilo crveno. Zatim
se vrati u kuhinju i zalupi za sobom vratima, poto je prije toga rekao
Maggiu, neka se makne s puta s tim njegovim prokletim loncem s
krumpirima. Prew se opet buditi.
Sto sam ti rekao? upita Maggio i otpuhne dim gledajui kako je
zalebdio na suncu i kako je odjednom postao plastian i vidljiv u svim
svojim beskrajnim vijugama. Takva je bila eta G, pomisli on, varavo 40
jednostavna, no na svijetlu je bila puna skrivenih komplikacija bezbrojnih
znaenja, u koje je i on sad bio upleten.
Prije nego to je cigareta dodirnula tlo, prodere se Warden kroz prozor iz
sobe: Naprijed, Prewitt! Prewitt je protiv volje morao priznati, da je na fini
nain poraen. Kako je Warden mogao znati, da je on izaao iz prostorije za
dnevni boravak? Ova neshvatljiva sposobnost uivljavanja graniila je
upravo s neim nadnaravnim.
Prew uvue ruku u remeni eira i prebaci eir preko ramena da mu
ga nebi netko ukrao, dok se on nalazi u sobi. Zatim ode.
Vojnik Prewitt javlja se komandiru ete, kako je zapovjeeno, sir,
otpjeva on formulu. Sve ono to je u njemu jo odavalo ovjeka, ispade i ne
osta nita osim suhe ljuske bez mesa i soka.
Kapetan Dinamit Holmes, ljubimac svih sportskih navijaa na otoku,
okrene svoje dugako lice prema ovjeku, koji je stajao pred njim. Imao je
visoko elo i otre jagodine kosti, orlovski nos i kosu, koja je postrance bila
zaeljana preko poetka ele. Izraz mu je bio strog. On uze u ruku
zapovijed za premjetaj, ali ne pogleda papir.
Voljno, ree.
Stol mu je stajao nasuprot vratima, a u pravom kutu slijeva nalazio se
stol etnog starjeine. Za njim je sjedio Milt Warden, oslanjajui se na
laktove prekrtenih ruku. Prew isturi lijevu nogu, stavi ruke na leda i
postrance dobaci Wardenu letimian pogled. Warden mu uzvrati pogled,
napol prijazno, napol prijetei. inilo se kao da odmjeruje i da eka
prikladno vrijeme.
Kapetan Holmes pomaknu svoj pokretni stolac ustranu i na asak se
strogo zagleda kroz prozor. Okrenuo je Prewu profil ispupenih eljusti,
okrutnih usta i otrog zapovjednog nosa. Onda odjednom okrenu stolac
natrag. Ovaj zakripi, a Holmes poe govoriti.
Prewitt, poe strogo, ja se obiavam porazgovoriti sa svim svojim
novim ljudima. Ne znam kako je bilo u trubljakom zboru, ali kod mene se
sve odvija strogo po propisima. Tko pravi svinjarije, njega slomimo brzo i
otro. Za takve elemente postoji ratvor, sve dok ne naue da budu vojnici.
On zastane, strogo se zapilji u Prewitta i prebaci nogu preko noge. Noge
su mu bile obuvene u visoke izme za jahanje, pa zveckanje ostruga kao da
je podcrtavalo opomenu. Kapetan Holmes se sav zagrijao predmetom o
kojem je govorio. Ovdje, govorilo je dugako koato orlovsko lice Prewu, je

vojnik, koji se ne aca sa svojim ljudima govoriti njihovim jezikom, koji ne

vae rijei na vagi, i koji razumije svoje ljude.
Ja imam, govorio je on, prokleto finu jedinicu, u kojoj sve tee kao
namazano. Nikomu ne u dopustiti, da mi je zasvinji. Ali ako ovjek vri
svoju dunost, ako se dobro vlada i ini ono to ja kaem, on e
napredovati. Ovdje ima dovoljno prilike za unapredenje, jer tu ne vlada
reim protekcije. Tono pazim, da svaki dobije upravo ono to zasluuje. Ni
manje ni vie. Vi poinjete sa istom stranicom, Prewitt. Vaa je stvar, to
ete s time izvesti. Jeste li razumjeli?
Jesam, sir, odvrati Prew.
Dobro, ree Holmes i strogo kimne.
Milt Warden je pratio za svojim stolom tok toga razgovora, koji za nj nije
bio nita nova. Seri! viknu kralj, razmiljao je Warden, i dvadeset tisua
kraljevskih podanika unulo je i napelo se, jer u ono je vrijeme kraljeva
rije bila zakon! Ne pomaknuvi ni jednu crtu na lieu, on se Prewu nasmije
obrvama, a obijesni vraiak izviri u bezbonoj radosti iz njegova lica.
Da bi u mojoj eti mogao biti unaprijeen, strogo nastavi kapetan
Holmes, mora vojnik razumjeti svoj posao. Mora da bude vojnik. Mora mi
dokazati, da je ovjek na mjestu. On otro pogleda Prewitta.
Jeste li razumjeli?
Jesam, sir, odvrati Prew.
Dobro, ree kapetan Holmes. Razumjeli ste. Za oficira i za njegove
ljude je uvijek vano da se razumiju. Onda odgurne stolac i prijazno se
nasmjehne Prewittu. Drago mi je da ste na mom brodu, Prewitt, kako kau
nai drugovi iz mornarice. Dobrog ovjeka mogu uvijek da upotrebim u
svojoj eti, pa mi je milo da vas imam.
Hvala, sir, odgovori Prew.
Ne biste li privremeno htjeli biti moj etni trublja?
Holmes zastane da pripali cigaretu. Prole sam godine gledao u Bowlu
vau borbu protiv Connorsa od osmog pjeakog puka, nastavi. Bila je to
prokleto dobra borba. Prokleto dobra. S malo sree trebali ste pobijediti. Na
asak sam pomislio u drugom kolu, da ete ga tui k. o.
Hvala, sir, ponovo e Prew. Kapetan Holmes je sad gotovo veselo
govorio. Sad e doi, ree Prew samom sebi. Tako, mome, to si sam elio, a
sad pripazi to e uiniti. Samo pripazi, pomisli on. Jo bolje neka on
pripazi to e uiniti.
Da sam u prosincu, kad je zapoela sezona, znao, da ste vi u puku, bio
bih vas potraio. Holmes se nasmijei.
Prew ne ree nita. Slijeva je upravo mogao osjetiti, iako nije uo, kako
Warden pue, kao da mu se gadi. Poeo je da prouava hrpu papira jasno
pokazujui mene se cijela stvar nita ne tie, poput trijeznog ovjeka, iji
je prijatelj pijan.
Trebao bih dobroga trubljaa, Prewitt, osmjehne se Holmes. Moj
redovni etni trublja nema dovoljno iskustva. A njegov zamjenik je samo
zbog toga dobio taj posao, jer je takva neznalica da sam se na strelitu

bojao, da ne bi koga ustrijelio. On se nasmije Prewittu pozivajui i njega da

mu se pridrui.
Milt Warden, koji je Salvatora Clarka predloio kao trubljaa, jer taj
umalo nije sam sebe ubio na strai, nastavi prouavanjem svojih papira, ali
obrve mu se trznue.
S tim je poloajem povezan in desetara, ree Holmes Prewu. ^faredit
u vodniku Wardenu, da odmah sutra ujutro izvjesi zapovijed.
Holmes poeka, ali Prew ne ree nita. Promatrao je suho i ironiko
sunano svijetlo, to je dopiralo kroz otvoren prozor i pitao sam sebe, koliko 42
e potrajati, dok Holmes to ne nane. Nije mogao povjerovati, da oni to ve
nisu doznali. Osjetio je- kako je polako poeo da proznojava uniformu, koja
je u osam sati bila jo svjea.
Jasno mi je, popustljivo se osmjehne Holmes, da in desetara nije
bogzna to, ali kod nas nema slobodnog podoficirskog mjesta. Imamo,
medutim, dva podoficira s kratkim rokom slube, nastavi on. Oni e
otputovati narednog mjeseca. teta, da je sezona gotovo zavrila, jer biste
inae mogli da ve danas popodne zaponete treningom, ali cio se program
zavrava krajem veljae. No ipak, nasmijei se on, ako ove godine i ne
budete boksali u pukovskim borbama, ipak imate pravo da ujesen
sudjelujete u etnim natjecanjima. Jeste li ove godine vidjeli kojega od
naih momaka u Bowlu? upita on. Imamo nekoliko vrlo dobrih, pa sam
uvjeren, da emo zadrati trofeju. Volio bih da ujem vae miljenje o
nekolicini mojih ljudi.
Ove godine nisam vidio nijednu boksaku borbu, sir, odgovori Prew.
to? upita Holmes kao da ne vjeruje. Nijednu? Na trenutak se
radoznalo zagleda u Prewa, a onda znaajno pogleda Wardena. Zatim uze
sa stola netom zailjenu olovku i stade je promatrati. Kako se moglo
dogoditi, tiho upita kapetan Holmes, da ste cijelu godinu bili u puku,
Prewitt, a da za to nitko nije znao? Mislim, da ste me trebali potraiti, jer ja
vodim cio trening boksaa, a mi drimo ampionat divizije.
Prew premjesti teinu tijela s jedne noge na drugu i duboko udahne
zrak. Bojao sam se, da ete zatraiti od mene, da se borim za na odred,
sir, uzvrati on. Eto, sad sam izrekao, pomisli, sad si dobio. Neka on sad
ini to hoe. Prew osjeti olakanje/
Dakako, potvrdi Holmes. A zato ne? Svakako moemo trebati tako
dobroga ovjeka kao to ste vi. Pogotovu, jer ste u kategoriji velter. U toj
skupini slabo smo zastupljeni. Budemo li ove godine izgubili prvenstvo,
izgubit emo ga samo zato, jer smo izgubili borbe u velter kategoriji.
sam otiao iz 27. puka, jer sam napustio boks, sir, ree Prew.
Holmes opet znaajno pogleda Wardena, ovaj puta, kao da se eli
ispriati, kao da u to moe da povjeruje tek sada, kad je sve uo na vlastite
ui. Zatim nastavi: Vi ste, dakle, napustili boks. A zato?
Moda ste doznali, sir, to se dogodilo Dixie Wellsu, odgovori Prew.
uo je kako je Warden poloio svoje papire na stol i osjetio da se cereka.

Holmes se neduno zagleda u nj razrogaivi oi. Ne, nisam uo, ree.

to je bilo?
Prew mu ispripovjedi cijelu stvar, ispripovjedi je obojici. Stajao je pred
njim, noge su mu bile za stopu odmaknute jedna od druge, ruke skrtene
na ledima, a eijelo je to vrijeme osjeao, kako je njegovo pripovijedanje bilo
suvino, jer su obojica ve znala za tu stvar, a njega je Holmes prisiljavao,
da igra ulogu, koju mu je on dodijelio.
To je zlo, ree Holmes, poto je on svrio. Mogu vas razumjeti, zato
tako osjeate. Ali u torn se sportu takve stvari deavaju. Kad se ovjek bavi
boksanjem, mora unaprijed raunati i s tim mogunostima.
To je jedan od razloga, zbog kojih sam napustio boks, sir, ree Prew.
S druge strane, nadovee Holmes, sad ve mnogo manje srdano:
promotrimo stvar i na ovaj nain: kako bi bilo, kad bi tako postupali svi
boksai?
Oni tako ne postupaju, sir, odvrati Prew.
Znam, sloi se Holmes, sad jo mnogo manje srdano. to da inimo?
Zar da se odreknemo svoga boksakog programa, jer je jedan ovjek
ozlijeden?
Ne, sir, odvrati Prew, nisam rekao...
Isto biste tako mogli izjaviti, nastavi Holmes, da prestanemo voditi
rat, jer je jedan ovjek ubijen. Naa boksaka sezona najbolja je moralna
potpora, to je imamo ovdje vani, daleko od domovine.
Ja ne bih htio, da je raspustimo, sir, ree Prew, a onda osjeti u kakav
ga je apsurdan poloaj ugurao njegov sube- sjednik. Ali isto tako ne mogu
da uvidim, tvrdoglavo nastavi on, zato bi netko morao da boksa, ako ne
eli da boksa.
Holmes ga je promatrao oima, koje su postale nekako udno plosnate i
postajale sve plosnatije. I zbog toga ste izali iz dvadesetsedmog puka?
Da, sir. Jer su me htjeli prisiliti, da i dalje boksam.
Razumijem. Cinilo se kao da je kapetana Holmesa odjednom posve
prestao zanimati taj razgovor. On pogleda na sat i odjednom se dosjeti, da
je u dvanaest sati i trideset nakanio izjahati s gospodom majora
Thompsona. On ustane i dohvati eir iz iane koare, odreene za potu,
to je leala na stolu.
Bio je to fin eir, skupi i meki Stetson s obodom uzdignutim sprijeda i
straga, i etiri uglaana brida koji su se sastajali na vrhu. Na njem je visio
iroki konjaniki remen za bradu, unresto uekog, kakav je bio propisan u
pjeadiji, i koji je pridravao eir na zatiljku. Kraj eira leao je jahai bi,
to ga je uvijek nosio sa sobom. Uze i njega. Kapetan Holmes nije uvijek
sluio u pjeadiji.
No dobro, ree pokazujui vrlo malo zanimanje za stvar, nema
propisa, koji bi traio da bilo tko bude boksa, ako ne e. Vidjet ete, da mi
ovdje ne emo vriti neki pritisak na vas, kao to su to radili oni u dvadeset
sedmom puku. Meni se ne svidaju takve metode. Ako ne elite boksati, ni

mi vas ne elimo primiti u nau boksaku ekipu. On pode prema vratima,

a onda se naglo okrene.
Zato ste istupili iz trubljakog zbora?
Iz linih razloga, sir, odvrati Prew zaklonivi se pod zatitu propisa,
prema kojima su se line, privatne stvari svakog poje- dinca, ticale samo
njega samoga.
Vi ste, medutim, premjeteni na zahtjev glavnog trubljaa, nastavi
Holmes. Kakve ste tekoe imali tamo prijeko?
Nikakve, sir, odvrati Prew. Radilo se o posve linoj stvari ponovi on. 44
Aha, ree Holmes, razumijem. Nije bio pripravan da e to biti neka
privatna stvar, pa^nesigurno pogleda Wardena, jer nije znao kako da se
dri. Ali Warden, koji je sve to pratio s najveim zanimanjem, odjednom se
zagleda u zid kao da ga se sve to nit^a ne tie. Holmes se nakalje, ali
Warden kao da ga nije razumio.
Imate li jo togod da dodate, vodnie? morao ga je Holmes konano
upitati.
Tko? Ja? Dakako, sir, najednom planu Warden svojom poznatom
estinom. Nenadano se razgnjevio. Obrve mu se uzdi- goe uvis, poput
dviju panda, spremnih da zahvate kunie.
Kakav ste in imali u trubljakom zboru, Prewitt?
Prvi i etvrti11, odvrati Prew, netremiee ga gledajui.
Warden pogleda Holmesa i znaajno podie obrve.
Kanite li ustvrditi, zaueno upita, da ste dopustili da vas
degradiraju i da vas premjeste u pjeaku etu kao posranog posljednjeg
redova samo zato to volite pjeaiti?
Nisam imao nikakvih tekoa, uporno e Prew, ako ste to mislili.
Ili zar moda, naceri se Warden, niste vise mogli podnositi puhanje u
trublju?
To je bila posve lina stvar, ponovi Prew.
O tome moe da odlui samo zapovjednik ete, odmah ga ispravi
Warden. Holmes kimnu glavom, a Warden se mekano naceri Prewittu. Vi
se niste dakle dali premjestiti zbog toga, jer je Mr. Houston imenovao
mladog Mac Intosha prvim trubljaem? I stavio ga iznad vas?
Bio sam premjeten, uporno e Prew, buljei u Wardena. Bila je posve
lina stvar.
Warden se nasloni o svoj stolac i tiho puhne. Dovraga, kakav je to
razlog za premjetaj? Danas imamo u vojsci samo djecu. Vj balavci ete
ipak jednoga dana nauciti, da dobri poloaji ne rastu na drveu.
Za vrijeme te upravo elektrine napetosti, to je sijevnula izmedu njih i
leala u zraku teka kao ozon, obojica su posve zaboravila kapetana
Holmesa. On se sada umijea, to je i bilo njegovo pravo.

11 Prvi i etvrtl, u originalu First and Fourth-, plaevni razred za neborako osoblje u vojsci USA

Cini mi se, ravnoduno e on, da ste brzo stekli glas boljevika,

Prewitt. Boljevici nikad ne napreduju u vojsci. Vama e se redovna sluba
u mojoj eti uiniti znatno teom od slube u trubljakom zboru.
Ja sam i prije vrio redovnu slubu, ree Prew. U pjeadiji. Ne smeta
me, ako je budem opet vrio. Ti laove, ree sam sebi, avola, to ti nije
svejedno. Kako je uope mogue, da te tako Iako mogu navesti na lai?
Onda dobro, nastavi Holmes i zasta, da bi podcrtao djelovanje svojih
rijei, ini se dakle, kao da ete imati za to prilike. Vie se nije alio. Vi
vise niste regrut i trebali biste zapravo da znate, da u vojsci uope
pojedinac ne dolazi u obzir. Svaki ovjek ima neke obveze, kojima mora
udovoljavati. Moraine obveze, koje siu dalje nego to je to spomenuto u
propisima. Moglo bi izgledati kao da postupam kako hou, no ipak nije
tako. Bez obzira, kako visoko se uspnete, uvijek se iznad vas nalazi netko,
koji zna vise od vas.
Vodnik Warden e se pobrinuti za vas i dodijeliti vas nekom vodu. Vie
nije ni spomenuo poloaj etnoga trubljaa. Onda se obrati Wardenu:
Imate li jo togod za mene vodnie?
Imam, sir, estoko e Warden, koji je pratio taj apstraktni razgovor.
Treba sastaviti izvjetaj o etnim fondovima i ispitati ga. Sutra mu je rok.
I^radite ga, odvrati Holmes. Nimalo ga nisu smetali propisi prema
kojima je samo oficir mogao upravljati etnim fondom. Svrite ga, a ja u
rano ujutro doei da ga potpiem. Nemam vremena da se bavim
pojedinostima. Je li to sve?
Nije, sir, otro e Warden.
No, bilo to bilo, vi ete obaviti. Dode li neto, to mo- ramo jo danas
popodne otpremiti, potpiite akt mojim imenom; ja se ne u vratiti. On
ljutito pogleda Wardena i okrenu se prema vratima, ne osvrnuvi se na
Prewitta.
Razumijem, sir, gnjevno e Warden. Mirno! zaurla svom snagom
plua u malu prostoriju.
Voljno, ree Holmes. Jahaim biem dodirnu obod eira i nesta.
as kasnije zau se njegov glas kroz otvoreni prozor.
Vodnie Warden!
Molim sir, grmnu Warden i skoi prozoru.
to je to s torn etom? Ovo mjesto treba urediti. Pogledajte samo
ovamo! I onamo! I tamo prijeko gdje stoje limenke sa sme- em. Je li to
kasarna ili svinjac? Neka se to oisti! Smjesta!
Razumijem, sir, zaurla Warden. Maggio!
Maggiovo patuljasto tijelo izniknu ispred prozora. Na sebi je imao donju
koulju. Molim, sir?
Maggio, ree Holmes, a gdje vam je ta vaa prokleta radna bluza?
Idite po nju i obucite je. Ovo nije kupalina plaa!
Razumijem, sir, odvrati Maggio. Obui u je.
Maggio! zaurla Warden. Dovedi i ostale kuhinjske momke, pa oistite
taj prostor! Nisi li uo to je rekao komandir ete?

O. k., vodnie, rezignirano e Maggio.

Warden poloi lakte na prozor i pogledom stade pratiti Holmesova
iroka leda, koja su upravo odmicala posred ete D. Deurni viknu:
Mirno! Voljno! zagrmi Holmes. im je on proao, likovi u plavoj uniformi
sjedoe i nastavie vjebama.
Dovraga i taj drski konjanik, promrmlja Warden. Erol Flynn, samo za
pedeset funti tei. On zamiljeno pride svome stolu i akom udari u svoj
kruto izglaani vojniki eir, koji je visio na zidu. Taj bi me kujin sin
pokuao zbaciti s poloaja, kad bih nosio eir onako, kao to ga nosi on. 46
Zatim se vrati k prozoru.
Holmes se upravo uspinjao vanjskim stepenitem pukovskog taba, u
ured pukovnika Delberta. Warden je imao svoje posebno miljenje o
oficirima. I sam Krist bi postao kujin sin, da je bio oficir. No oni su te drali
za muda. Nisi mogao nita poduzeti. Upravo zato su i bili takvi.
S one strane stepenica, koje su vodile u pukovski tab, sfidljivo je kroz
ulaz za teretna kola provirivalo okno Holmesove spavae sobe. Moda je
ona ba taj as bila zabavljena, da iza toga zastrtog prozora razodijeva
mlijenu bjelinu svojeg tijela plavojke skidajui komad po komad, kao to
to ine one plesaice u varijetejima u predgrau. Moda se eli okupati ili
bilo to drugo. Moda je kod nje upravo kakav mukarac.
Warden osjeti kako su mu se od mukosti napela prsa, kao da se u
njemu napeo krupan balon. On se okrene od prozora i ponovo sjede.
Prew ga je ekao. Nepomino je stajao pred stolom. Osjeao se
iscrpenim i veoma umornim, utio je kako mu jo uvijek znoj polagano
kaplje ispod pazuha. Oznojio se zbog silnog naprezanja da potisne strah u
sebi i da se opre pretpostavljenima. Ogrlica njegove koulje, u osam sati u
jutro jo posve svjea, bila je sad zguvana, a leda sva oznojena. Samo jo
asak i to e proi, ree sam sebi. Onda se moe odmociti.
Warden podignu nekakvi papir sa stola i poe da ita, kao da je sam.
Kad je konano pogledao Prewitta, pogled mu je bio pun povrijedenog
iznenadenja i gnjeva, kao da se udi, kako je taj ovjek nepozvan i bez
njegova znanja mogao ui u njegovu pisarnicu.
No? upita Warden, doavola, to hoete?
Prew ga je ravnoduno gledao, nije odgovorio i nije bio zbunjen. Neko su
vrijeme obojica utjela odmjerujui jedan drugoga, kao to jedan drugoga
odmjeraju dva igraa aha prije poetka igre. Na njihovim licima nije se
zapaala otvorena antipatija, ve samo neka vrst hladne i ukorijenjene
protivtine. Bili su kao dva filozofa, koji su poli s is tog osnovnog nazora o
ivotu, a svaki je od njih s pomou nepobitnih dokaza stigao do
dijametralno oprenog zakljuka. Ta su dva zakljuka bila, medutim,
blizanci od istog mesa, iste krvi i iste batine.
Warden prekine utnju. Nimalo se niste promijenili Prewitt, zar ne?
sarkastiki upita. Niste nita nauili. Budale nasru onamo, kamo se
andeli boje prii, kako je rekao neki duhoviti ovjek. Covjek treba da vas

samo ostavi na samu i moe biti siguran, da ete glavu staviti u omu
umjest'o njega.
ovjek kakav ste vi, htjeli ste rei, dobaci Prew.
Ne ja, ne. Ja vas volim.
I ja vas, odvrati Prew. Ni vi se niste promijenili.
Zavlaite glavu u petlju! Warden turobno zakima glavom. Upravo to
ste sad uinili. To vam je jasno, zar ne? Kad ste odbili da sudjelujete u
Dinamitovoj boksakoj ekipi.
Mislio sam da vi ne trpite boksae i momke od S. D.a12 dobaci Prew.
Tono, potvrdi Warden. Ali zar nikad niste zamijetili, da sam i ja neke
vrsti pisar! Ja ne obavljam opu slubu.
Jesam, kimnu Prew. Ve sam na to mislio. Zato i nisam razumio,
zato ste toliko mrzili nas iz trubljakog zbora.
Warden se naceri i ree: Zato to su pisari i sportai jedno isto, naime
bjegunci s ope dunosti. Oni ne vrijede nita i zato dezertiraju od teke
slube. Ne rade ono to rade ostali, ve obiru vrhnje.
I svima drugima pretvaraju ivot u pakao na zemlji, kao vi.
Ne, usprotivi se Warden. Pogaajte jo jednom! Ja nikome ne stvaram
pakao na zemlji. Ja sam samo alat najsmjenije providnosti. Kadto to ni ja
ne volim, ali to da uinim, kad sam na svijet doao kao spretan momak?
Svi mi ne moemo biti spretni momci, odvrati Prew. Koliko ste
vremena proveli u vojsci? Pet godina. Pet i po? Onda bi pomalo bilo vrijeme,
da prestanete biti zeleni regrut i da se opametite. Ne mislite li i vi tako? To
jest, ukoliko vam uope neto tako moe uspjeti.
Moda ja i ne bih htio da budem spretan.
Warden rastavi skrtene ruke, pa tromo i polako pripali cigaretu. Imali
ste krasno mjesto kao trublja, ree ali ste ga napustili, jer je onaj
Houston povrijedio vae osjeaje. A zatim ste odbili Holmesa, kad je
zatraio, da udete u njegovu boksaku ekipu, ree Warden gutajui rijei.
Trebali ste primiti njegovu ponudu, Prewitt. Redovna sluba u mojoj eti
ne e vam se svidjeti.
Ne zaostajem ni za kim, odvrati Prew. Ve e nekako ii.
O. k. kimnu Warden. A onda? Zar je u vojsci uope vano, je li ovjek
dobar vojnik ili nije? Mislite li, da e vas ovdje unaprijediti u in vodnika
zato, to ste dobar vojnik? Nakon onoga, to ste upravo izveli? Ne e vas
imenovati ni vojnikom prve klase!
Vi spadate ba medu onakve vojnike, koji bi trebali da boksaju,
Prewitt. Onda bi vae ime dolo u sve novine u Honolulu i vi biste bili
junak. Jer od vas nikad ne e postati pravi vojnik. Nikada u ivotu.
Ako pak promijenite miljenje i odluite, da ete boksati za Dinamita,
nemojte zaboraviti ovo, to vam sad velim: u ovoj eti ne zapovijedaju
boksai usprkos Holmesu.

12 SD-man, kratica za Special duty-man, ovjek, koji u vojsci vri svaki drugi posao, osim strogo
vojnikog, na primjer ienje dvorita, guljenje krumpira i tako dalje.

Ovo nije eta A, Prewitt, to je eta G, a ja sam ovdje etni starjeina. Ja

vodim ovu etu. Holmes je komandir ete, ali on je kao svi oficiri gluhi
bastard, koji potpisuje papire, jae, nosi ostruge i opija se u onom prljavom
oficirskom klubu. Ja ovdje zapovijedam.
Tako? nasmije se Prew. No, onda vam posao mnogo ne vrijedi, bratko!
Ako vi upravljate sa etom, kako da je onda Preem ef kuhinje? I kako
dolazi do toga, da je O'Hayer vodnik skladita, a Leva radi cio posao? I kako
je dolo do toga, da su gotovo svi podoficiri u vaoj eti ba Holmesovi
boksai? Nemojte mi trabunjati!
48
Bjeloni::e u Wardenovim oima se polako zacrvenjee. Vi ne znate ni
polovinu, sinko, nasmijei se on. Samo poekajte, dok budete neko
vrijeme ovdje. Ima tu i drugih stvari. Vi jo ne poznajete Galovicha, ni
Hendersona, ni vodnika Dhoma.
On izvadi cigaretu iz kuta ustiju i naglaeno polako je utrnu u
pepeoniku. Glavna je stvar u tome, da bi se Holmes udavio u vlastitoj slini,
da nema mene, koji mu istim grlo. Divljom kretnjom ugasi posljednji ar,
a onda s>? ivo uspravi kao maka koja se protee. Tako, sad bar znamo
na emu smo, ree, zar ne, sinko?
Ja znam na emu sam, odvrati Prew, ali nikako nisam mogao da
ustanovim na emu ste vi. Drim... on prekine uvi da netko dolazi
hodnikom. To je, naime, bilo privatno razraunavanje izmedu njega i
Wardena, a nijedan pretpostavljeni, bio on visok ili nizak, ne bi cijenio
takvo razraunavanje. Warden mu se nasmjehne.
Voljno, voljno, voljno, ree neki glas kroz vrata i nastavi premda su
obojica stajala, nemojte zbog mene ustajati, ljudi. Zatim se pojavi neki
ovjek niskoga rasta, jo nii od Prewitta i ude. Drao se ravno poput
svijee i hodao kratkim brzim koracima. Bio je obuen u elegantnu
uniformu, skrojenu po mjeri, a
na ramenima je nosio oznake potporunika. Ugledavi Prewitta, zasta.
Vas ne poznajem, zar ne, vojnie? upita. Kako se zovete?
Prewitt, sir, odvrati Prew i pogleda Wardena, koji se kiselo osmjehivao.
Prewitt, Prewitt, Prewitt, ree malian. Mora da ste nov ovjek, netom
premjesten ovamo, jer vas ne znam po imenu.
Jutros sam premjesten ovamo iz ete A, sir, rastumai Prew.
Aha! kimnu malian. To sam znao. Cim nisam poznavao vae ime,
bilo mi je jasno, da ono i nije moglo da pripada eti. Tri sam se tjedna
krvavo znojio uei napamet imena te ete, kako bih svakoga ovjeka
mogao osloviti njegovim imenom. Moj otac je obiavao govoriti, da dobar
oficir zna po imenu svakoga ovjeka u svojoj jedinici, a jo bolje po
nadimku. Kakav je va nadimak, vojnie?
Nazivaju me Prew, sir, odvrati Prew, kojega je malo izbacio iz
koloteine taj sveanj energije, to je tako brzo govorio.
Dakako, kimnu malian. To sam i sam mogao znati. Ja sam
potporunik Culpepper, do nedavno u vojnoj akademiji u West Pointu na
Hudsonu, a sada ovdje u ovoj eti. Vi ste novi boksa kategorije velter, zar

ne? teta to niste stigli prije zavretka sezone. Drago mi je, da vas imamo
na svom brodu. Prewitt, drago mi je da vas imamo na svom brodu, kako bi
rekao Stari i njegovi drugovi iz mornarice.
Potporunik Culpepper stane trkati po maloj prostoriji i odlagati
papire u razliite pretince. Sigurno ste ve uli za me. ree on, ako ste
itali kroniku puka. Moj otac, a prije njega njegov djed zapoeli su karijeru
kao potporunici u toj eti, uznapredovali do poloaja zapovjednika ete,
zatim zapovijedali ovim pukom, dok nisu postali generali. Poao sam
njihovim sjaj- uim stopama. Cujte, ujte!
Hej, nastavi on. Gdje je moja torba za golf, vodnie Warden? Za
petnaest asaka imam sastanak s kerkom pukovnika Prescotta. Igrat
emo golf, zatim ruati, a onda opet golf.
Ovdje u izbi, nemarno e Warden, iza ormara sa spisima.
Tono, ree potporunik Culpepper, sin brigadira Culpeppera, unuk
generallajtnanta Culpeppera, praunuk potpukovnika Culpeppera. Ja u je
ve donijeti, ne trudite se, vodnie, ree on Wardenu, koji se nije ni
pomaknuo. Danas bih sigurno trebao da odigram svojih osamnaest rupa.
Uveer je velika priredba u klubu, pa ovjek mora ostati u formi.
On izvue torbu za golf iza zelenog metalnog ormara i pritom srui hrpu
spisa s ugla stola, a onda nestane, ne podigavi spise. Prewittu nije rekao
vie ni rijei, a nestao je isto tako brzo kao to se i pojavio.
Warden zlovoljno podigne spise i poloi ih tamo gdje su i bili... Doite,
ree Prewittu. Treba da obavimo vau stvar. Ja imam i drugog posla.
On obide oko Holmesova stola i zagleda se u kartu personalne
organizacije ete, koja je ondje visjela. Sreene po vodovima i desetinama
visjele su ondje male ceduljice od ljepenke na klincima. Na svakoj ceduljici
bilo je ispisano ime jednoga ovjeka.
Gdje su vase stvari? upita on.
Jo su u eti A. Nisam htio da guvam svoje iste uniforme.
Warden se naceri svojim lukavim posmijehom. Jo uvijek stari
gizdelin, zar ne? Nimalo se nije promijenio. Da bi ovjek bio vojnik,
potrebno je vise od uniforme, Prewitt. Prokleto vise.
Iz pretinca Holmesova stola izvue praznu ploicu i tiskanim slovima
ispie na njoj Prewittovo ime. Ispred skladita nalaze se mitraljeska kolica
naslonjena o zid. Uzmite ih i dovezite svoje stvari. Ne ete morati da etiri ili
pet puta trite onamo.
O. k., odvrati Prewitt. Iznenadila ga je ta dobrohotnost i nije mogao da
sakrije iznenadenje.
Warden mu se naceri. Upravo je uivao u iznenadenju. Ne bih mogao
gledati, kako guvate uniforme, sinko. Ne volim uza- ludno rasipanje
snage, pa ni onda, ako je jednom ve i potraena.
Zapravo bismo trebali za vas pronai kakav dobar vod, nasmije se
zatim. Zelite li stupiti u desetinu poglavice Choatea?

Kanite li me vui za nos? upita Prew. Ne vjerujem, da ete me svrstati

u desetinu velikoga poglavice. Bilo bi vam sli- nije, da me dadete kojemu
od Holmesovih boksaa.
Zaista? Wardenove obrve se svedoe i lagano se trznue. On objesi
ploicu ispod imena desetara Choatea.
Evo, vidite li? Vjerojatno sam vam najbolji prijatelj, to ste ga ikada
imali, sinko, iako to dosad niste znali. Podimo u skladite, da podignemo
vau opremu!
Mravi, elavi i blijedoliki Leva prekinu piskaranje, da izda ponjave. 50
pokrivae, atorsko krilo, ranac i sve ostalo. Prew je morao da potpie
primitak.
Zdravo, Prew, nasmjehnu mu se Leva.
Zdravo, Niccolo, odvrati Prew. Jo uvijek si ovdje?
Hoe li neko vrijeme ostati kod nas? upita Leva. Ili si samo na
prolazu?

Vjerojatno e ostati dulje vremena, dobaci Warden.

Zatim ga odvede gore do cijelog niza leajeva, na kojima je noio
Choateov vod i pokaza na jednu od tih postelja.
Do jedan sat imate vremena da se smjestite, ree Warden. U jedan sat
popodne nastTupit ete slubu. Kao i mi obini smrtnici.
Prew se lati posla, da smjesti svoje stvari. Velika je prostorija bila pusta
i tiha. U njoj nije bilo nikoga. Pete su mu glasno odzvanjale. Prostrana je
spavaonica bila prevelika za jednog jedinog ovjeka, i zidni ormar se odvie
buno zatvarao izazivajui jeku, koja je letjela od jednog do drugog zida.
PETO POGLAVLJE
Iziavi iz pisarnice, bio je kapetan Holmes dobre volje. Osjeao je, da se
valjano ponio prema kuharu, a jo bolje prema novajliji Prewittu, boksau
velter kategorije iz dvadeset sedmog puka. On je ve i prije uo pripovijest o
tome, zbog ega je Prewitt napustio boks, a nakon njihova dananjeg
razgovora bio je uvjeren, da e Prewitt promijeniti miljenje jo prije ljeta i
prije etnih borbi.
Kapetan Holmes volio se uspinjati stepenicama do pukovskog taba.
Stepenice nisu izgledale da su od betona, ve kao da su od staroga
mramora sa sivim i sa crnim prugama. Vrijeme je glatko poliralo nekada
porozni beton, a kie i koraci brojnih nogu zaoblili su otre bridove i podali
im glatki sjaj. Kad bi stepenite bilo mokro, hvatalo bi i zadravalo dugu,
kao neko obeanje. Stepenice kao da su govorile Holmesu: uvijek e
postojati vojska.
Teki beton i obukana opeka dali su oblik ideji, u koju je vjerovao
kapetan Holmes, i na taj joj nain dali ig stvarnosti. Ista je stvar bila, kad
bi njegov posilni danomice vjerno i valjano istio njegove jahae izme s
pomou sapuna za sedla i latio ih. I kad je sad podigao najprije jednu nogu
na narednu stepenicu, . a zatim i drugu, svinula se meka i povitljiva koa u
dugakim glatkim naborima, bez onih sitnih pukotina, koje se pojavljuju
uslijed lose njege. Jednom na dan, pravilno kao mjesena plaa.
Pa ipak je njegov osjeaj savrenstva bio u tom trenutku malko
pomuen lakim nemirom, to ga je osjeao mislei na sastanak s
pukovnikom Delbertom. Zapravo, stari mu nije bio antipatian. Ali, kad
ovjek stoji pred pretpostavljenim, o kojemu ovisi, hoe li postati majorom,
dakako da mora paziti na svaku rije.
Usred gornjeg trijema neki je punani redov u radnom odi jelu
strunjaki mahao brisaem po podu. Ne diui ga s poda, irokim ga je
zamasima prevlaio od zida do zida. Kapetan Holmes automatski poeka
trenutak, da prui vojniku priliku, da prekine posao i propusti ga, ali vojnik
je bio odvie zadubljen u svoj rad i nije ga opazio. Kad vojnik nije prekinuo
mahanje, kapetan Holmes prekorai izmedu dva zamaha brisaa sa suhog
dijela na mokri dio. Jo uvijek je mislio na pukovnika. Rese brisaa udarie

ga po peti, a vojnik prestraeno podigne pogled. Svijestan krivnje, on se

uspravi razrogaenih oiju u stavu mirno, a brisa mu ispade iz ruku.
Trenutak je neodluno gledao u nj, a onda zgrabi dralo i pritisnu ga uz
desni bok kao koplje zastave, pa pogleda Holmesa. Kapetan Holmes,
kojemu je bio odvratan takav smueni i besmisleni strah pred oficirom i
uvijek bi ga smetao, ukori ga pogledom i utke prode dalje.
Pukovnik Delbert nalazio se u svojoj radnoj sobi. Iza svoga velikog
radnog stola, izmedu dvije dugake zastave, dravne i pukovske, izgledao je
malenim. Medutim je u stvari bio visok ovjek, dovoljno visok i snaan, da 52
je kapetana Holmesa smetao njegov sitni sijedi brk, ma kako se trudio da
ne bude kritian. Osim nekog crnog cockera, koji je spavao na podu, i dva
jednostavna stolea, bila je soba upravo vojniki prazna.
Sve je utihlo, kad je Holmes hladno i posve bezlino salutirao. inilo se,
da ak i cocker vise ne die. Stari jednakom preciznou uzvrati pozdrav, a
onda opet sve oivje i pukovnik se, nasmijei. Kad bi se nasmijeio, zaista
bi djelovao kao otac.
No, ree pukovnik, odgurnuvi stolac i poloivi ruke na koljena. to
je, Dinamit?
Kapetan Holmes uzvrati pukovnikov osmijeh i donese jednu od stolica
uz stijenu sveudilj elei, da se oslobodi onoga smijenog nemira.
Dakle, sir, jedan od mojih starih ljudi...
Lijepo smo izgledali prole nedjelje kod baseballa13. Pukovnik je rezao
rijei. Jeste li vidjeli igru? Katastrofa. Prava katastrofa. Oni od dvadeset
prve su nas prosto pregazili. Bez poglavice Choatea bilo bi jo mnogo gore.
Najbolji igra baseballa koga sam ikad vidio. Trebao bih ga premjestiti u
tabnu etu i imenovati ga vodnikom. Pukovnik Delbert se sav sjao, a
kratki mu se brkovi otro svinue u sredini, tako da su izgledali kao daleka
ptica u letu. Zaista, volio bih da uope imamo neku momad za baseball,
ali on je jedini ovjek, kojega imamo.
Za vrijeme kratke stanke upita kapetan Holmes sam sebe. kani li
pukovnik nastaviti da govori ili bi on mogao opet da zapone sa svojom
stvari. Onda odlui, da e biti bolje da poeka, nego da ga prekine, ukoliko
pukovnik nastavi.
U baseballu ne emo ovog ljeta postii nita, nastavi pukovnik.
Hblmes u duhu zabiljei jednu toku za sebe. Vaa boksaka ekipa
odnijela je jedini ampionat, to smo ga posljednje godine stekli. Cini se da
e on i ovog ljeta biti jedini. to bismo ga mogli stei. Zbog naih sportskih
neuspjeha dobro su mi natrljali glavu. .
Razumijem, sir, ree Holmes za vrijeme naredne stanke. Najljepa
hvala, sir.

13 Baseball, najpopularnija amerika igra momadi, koja se osim u USA jo igra u Japanu i Australijl.
Momad se sastoji od 9 igraa bacaa lopte, prihvatitelja lopte, igraa na prvoj. drugoj i treoj bazi, igraa
izmedu baza, te igraa na desnom, srednjem i lijevom polju. Igra se sastoji od 9 okruga, a svaka se momad
uzastopce mijenja u bacanju.

Svi vojnici znadu, nastavi pukovnik, da su dobri sportai ujedno i

dobri vojnici. Sportska slava naeg puka je te godine teko stradala.
Narugale su nam se ak i novine u gradu. To nije nikad dobro. Vi ste,
mladiu moj, po prilici jedina svijetla toka na naem obzorju.
Najljepa hvala, sir, odvrati kapetan Holmes nastojei da pogodi to
smjera pukovnik.
Pukovnik Delbert zastane i mudro zakoluta oima. Driteli da emo
ove godine opet osvojiti ampionat, kapetane?
Eto, sir, odgovori kapetan Holmes, dosada su nai izgledi podjednaki.
Raunamo po bodovima. bolji smo od dvadeset i sedmog puka, ali
nemamo dovoljno prednosti, da bismo bili posve sigurni, doda on.
Vi, dakle, ne vjerujete, da emo pobijediti? upita pukovnik Delbert.
To nisam rekao, sir, uzvrati kapetan Holmes.
No, ponovo e pukovnik, ili vjerujete, da emo pobijediti, ili ne
vjerujete, da emo pobijediti. Nije li tako?
Da, sir, odvrati Holmes.
to je dakle?
Kako molim? Holmes. Oh, mi emo pobijediti, sir.
Dobro, dobro, kimnu pukovnik. U posljednje dvije godine nismo
dovoljno radili na sportskom polju!
Kapetan Holmes pomno razmisli. Tako je, sir, nastavi. Ali ja drim, da
su treneri uinili sve to su mogli.
Pukovnik odluno kimne u znak potvrde glavom. To i ja drim, ali rad
treba da donese i rezultate. Naa vojna obuka je veoma dobra. Vojnike
treba vjebati, treba ih zaposliti. Ali mi obojica znamo, da u doba mira
izlazimo pred publiku sa svojim sportskim rasporedom. Pogotovu ovdje na
otocima, gdje nema ozbiljnih i velikih sportskih dogadaja. Porazgovorio sam
se sa svim naim sportskim vodama, osim s vama. Vaa sezona jo nije
zavrila. Oslobodio sam majora Simmonsa nogometa.
Pukovnik se znaajno nasmijei, a mali mu se brkovi pretvorie u
jastreba. Uspjeh. Samo uspjeh je vaan. Dakako da je major zamolio, da ga
premjeste na kopno, doda pukovnik.
Kapetan Holmes kimne glavom brzo razmiljajui. To se moralo tek
nedavno dogoditi. Danas, inae bi on za to ve euo. Na taj se nain
oslobodilo jedno mjesto majora, ukoliko ne budu uvezli nekoga s kopna.
Dakako da mjesto majora nije bilo slobodno, ali sama dunost je bila
slobodna, i onaj, tko bi je dobio, mogao bi raunati, da e vjerojatno uskoro
biti preporuen za unapredenje.
Pukovnik poloi dlanove krupnih ruku na svoj impozantni stol i ree:
No, Dinamit, to ste htjeli?
Holmes je gotovo bio zaboravio, zbog ega je doao. Oh, ree, radi se o
jednom od mojih ljudi, sir. Posjetio me je prije tjedan dana. Htio bi da ga
premjeste k meni. Sad se nalazi u tvrdavi Kamehameha kod obalne
artiljerije. Sluio je sa mnom u Blissu. Doao sam k vama, da se osiguram,
da se stvar provede bez potekoa.

Maleni brci lukavo zatreptae krilima. I opet boksa, zar ne? Imate
malo odvie momadi, ali mi emo moi da uredimo stvar. Sam u o tome
pisati Ministarstvu.
Kapetan Holmes se sagne, da potapa pukovnikova psa. Ne, sir,
naalost nije. Nije boksa. Kuhar je, ali valjan momak. Nabolji kuhar to
sam ga imao.
Ah, ree pukovnik.
Sluio je sa mnom u Blissu, sir. Ja lino jameim za nj.
Pobrinut u se za to, kimnu pukovnik Delbert. Recite, to radi vaa 54
eta? Jo uvijek isti? Vaa me eta zanima. Ona dokazuje moju teoriju:
dobri sportai daju dobre podoficire i dobre voe. a dobri voe ine jedinicu
dobrom. Jednostavna logika. Na svijetu ima mnotvo stoke, koju valja
tjerati, a bez dobrih vodia ne da se nikada nita postii.

Oi kapetana Holmesa zaigrae i razbistrie se od same plahosti.

Ja laskam sam sebi, ree on, da imam najsposobniju jedinicu u
puku.
Da, etni starjeina Warden je jasan dokaz za moju teoriju. Bio je
svestran sporta, prije nego to se eh ... ah ... kako ja to kaem, poeo
*
baviti tricama. Kapetan Holmes se nasmije.
Drim, da odvie beari, primijeti pukovnik, ali dobri vojnici uvijek
beare. To je za nj dobro. Dobri se vojnici radaju. Divlji su i neugladeni kao
vodnik Wax-den. Za dobrog se vojnika tek onda treba bojati, kad on
prestane da beari. Moj djed me je tako uio!
Kapetan Holmes ivo kimne glavom. Upravo tako, sir, ree, premda ta
filozofija nije potjecala od pukovnikova djeda. Bila je veoma rairena i on je
to ve i prije uo. No bila je dobra. Pogotovu je istina bilo ono, to je
pukovnik rekao o Wardenu. Kapetan Holmes se poe bolje osjeati.
Pukovnik Delbert se najednom okrene na svom pokretnom stolcu u
stari smjer i primakne se natrag k stolu. Govorio je otro.
A sad mi recite, kapetane, kakvi su vai izgledi za narednu godinu?
Kaete da ete ovu godinu dobiti, pa o tome ne trebamo vise razgovarati.
Vaa mi je rije dovoljna. Ali ako elimo da dobijemo, moramo na vrijeme
poeti pxupremama. I to je lozinka moga djeda. Nije dovoljno da pobijedimo
samo ove godine. Moramo se pripremiti, da pobijedimo i naredne godine.
Na ovom svijetu plijen pripada pobjedniku. O onom drugom svijetu ne
znam nita, ali pretpostavljam, da je i tamo isto tako, usprkos svemu
onome, to nam pripovijedaju nasi nebeski piloti. Mislite li, da imamo
dobre izglede u pobjedu?
Kapetan Holmes odjednom osjeti, da je natjeran u kripac. Mjesto
majora bilo je vezano uz odreen uvjet, naravno uz pretpostavku, da
pobijedi ove godine, i on je morao da prihvati riziko.
Mislim da imamo, sir, ree.
Jednako dobre izglede kao i ove godine?
Ne, sir, nemamo. Ne bih ba tako rekao. Kapetan Holmes potrai u
duhu odgovor. Kako znate, sir, izgubit emo tri ovjeka iz prve klase, jer se
navrava njihov rok slube.
Oh, ree pukovnik. Znam. Ali vi jo uvijek imate vodnika Wilsona i
vodnika O'Hayera. Nemate li inae nikoga da nadomjesti one koji izlaze?
Imam novog ovjeka, koji se ove godine u Bowlu prilino dobro drao.
Vojnik Bloom. Nastojat u ga u narednoj godini pripremiti, da osvoji titulu
prvaka srednje kategorije.
Pukovnik je i dalje piljio u nj, ali Holmesov je pogled neprekidno klizio s
pukovnikova lica, premda se zduno trudio, da ga na njemu zadri. Lijevi
ga je obraz svrbio. Bilo mu je veoma ao, to nema sa sobom komadie gume
za vakanje. No ovdje ionako ne bi mogao vakati. Prije svega je poalio, to
je uope doao ovamo.
Bloom? upita pukovnik. Bloom. Visok i krupan idovski momak
plosnate glave i kovraste kose? I to je sve?

Ne, sir, nije sve. Htio bih vas upitati za savjet. Nemam nijednog
boksaa teke kategorije, koji bi vrijedio ma i pol piljiva boba. Desetar
Choate bio je ampion teke kategorije Paname, tomu nema tako davno.
Otkad sam ovdje pokuavao sam, da ga dobijem.
Oh, ree pukovnik. On ne e htjeti.
Ne, sir.
Desetar Choate je vjerojatno najbolji igra baseballa na otoeima. Ne
bismo smjeli izgubiti naeg najboljeg igraa, zar ne?
Ne, sir.
56
Bojim se, da s Choateom ne moete raunati.
Kapetan Holmes kimne glavom. Baseballska momad e i onako
izgubiti, ali od tebe trae da pobijedi. Od tebe uvijek trae da pobijedi.
Pobjednik obire vrhnje. Prokleti pukovnikov pas jo uvijek je spavao,
ispruivi stranje noge i trbuh na podu, i nemarno ukrstivi prednje noge
kao djeak u pidami. Svaki oficir u puku morao je da gladi to tene.
Zato se ne odrekne svega, Holmes? pomisli on. Sto da uini? Kamo da
pode?
Imam novog ovjeka, sir, nastavi kapetan Holmes, premda je prvotno
namjeravao da tu stvar ne spomene. Zove se Prewitt. Borio se za 27. puk.
Postao je drugi u skupini velter. U moju je etu premjesten iz trubljakog
zbora.
Na pukovnikovu se licu ukaza oinski smijeak. No, eto, to je fino. To je
fino. Kaete da je bio u puku. U trubljakom zboru?
Holmes je bio umoran. Tako je, sir. Taj prokleti umiljeni pas. Bio je
ovdje godinu dana. Samo spava i dere i puta da ga gladi. Cijelo vrijeme
poevi od posljednje boksake sezone. Sin tuste male kuje, i ima tako
prokleto lagan ivot!
To je udo! javi se pukovnik. U trubljakom zboru! teta, da o torn
nismo znali prije. Mogli bismo ga upotrebiti. Ali stvarnonitko ne zna, ta se
sve sakriva u trubljakom zboru. Jeste li govorili s njime?
Jesam, sir, odvrati Holmes. Moe ba da odmah i sve rekne. Odbio je
da se bori. Da ima i jedan gram hrabrosti, Holmes, sad bi dodao: i on.
Pukovnik Delbert ukoeno okrenu glavu. Nije mogao odbiti.
Pa ipak je to uinio, sir. Kapetanu Holmesu posta jasno, da je
pogrijeio. No to mu je bilo svejedno, dodavola. Pa ipak, koliko da kae? Nije
spomenuo onu stvar s dunou etnog trubljaa.
Ne, on to nije uinio, jasno i naglaeno izjavi pukovnik. Oi su mu
pritom postale veoma hladne. Vi samo mislite, da je on to uinio. Vaa je
stvar, da se pobrinete za to, da on boksa. Kad bi on znao, da je to zbog
puka, on bi sam zatraio da boksa. Trebate ga samo uvjeriti. Razjasnite
mu, da ga puk nuno treba.
Puk, pomisli kapetan Holmes. To je sve. Cast i glas puka. Puk
pukovnika Delberta. Delbert ak ne eli znati, zato se Prewitt ustruava da
boksa. Ja sam ga bar pitao, ree sam sebi. Ti si to meutim ve znao, ree
dalje sam sebi.

Oinski smijeak prelio je pukovnikove oi nekim uljenim sjajem,

stvorivi udnu i nesavrenu sliku. Ako trebate tog ovjeka, morate ga
uvjeriti. Po svemu onome, to ste rekli, pretpostavljam, da ga trebate.
Dakako da ga trebam, sir.
Onda ga uvjerite. Htio bih da budem posve iskren. Naredne godine
moramo pobijediti, jer je to sve to moemo dobiti. Nemojte to nipoto
izgubiti s vida. Zelim, da to vrsto zadrite u rukama. Od vremena do
vremena mogli biste katkad popodne dobiti gimnastiku dvoranu. Ponite
ve sada pripremom. To je vano. Pripremajte se ve sada.
Da, sir, odvrati kapetan Holmes. Uskoro u poeti.
Ali cvile pretinca u pukovnikovom radnom stolu nadjaao je njegov
glas. Bio je to tradicionalan znak, da je razgovor zavren. Pukovnik Delbert
podigne pogled s pretinca i ispitljivo se zagleda u Holmesa, no Holmes je ve
bio na nogama i upravo je prenosio stolac natrag k zidu. Na svaki nain,
uspjelo mu je da dobije doputenje za Starkov premjetaj, a zbog toga je i
doao.
Sum je probudio cockera; on ustade i stane se protezati, isteui svaku
nogu pojedinano. Onda istegne jezik u drskom zijevanju. Zatim oblie
bokove i zagleda se u Holmesa, kao da ga zbog neega optuuju. I Holmes je
piljio u njega, najednom se izgubivi u mislima, dok mu je ruka jo uvijek
leala na stolcu. Zavidno je promatrao tu glatku, crnu, dobro hranjenu
aroganciju, kako se opet prua . po poliranom podu i vraa se svojoj
prekinutoj meditaciji. Onda se sjeti svoje ruke na stolcu, povue je i okrene
se pukovniku, da obavi onaj bezlini ritual pozdrava. Taj pozdrav sa svim
onim asocijacijama, koje nikada ne stare, sa svojim predodbama o West
Pointu i o bogu, kao da ga je opet privukao k Starome. No znao je, da to u
stvari nita ne mijenja.
Oh, javi se pukovnik, kada je Holmes stigao do vrata. Kako je gospodi
Karen? Osjea li se bolje?
U posljednje se vrijeme malo bolje osjea, odgovori kapetan Holmes,
okrenuvi se. Pukovnikove su oi izgubile hlad- nou i postale duboke,
veoma duboke, sa siunim crvenim svijetlom na dnu.
Sjajna je to ena, ree pukovnik Delbert. Posljednji sam je put vidio u
klubu na priredbi generala Hendricka. Moja ena prireduje ovoga tjedna
ajanku s bridgeom. Bilo bi joj milo, da dode gospoda Karen.
Kapetan Holmes prisili sam sebe, da zanijee glavom.
Znam, da bi ona veoma rado dola, odvrati, ali sumnjam, sir, hoe li
se osjeati dovoljno zdravom. Kako znate, nije od- vie snana. Takve je
priredbe uvijek veoma uzbuuju.
Oh, ree pukovnik, to je teta. Ve sam rekao svojoj eni, da se toga
bojim. A hoe li se onda bar kasnije dobro osjeati da dode na brigadirsku
zabavu?
Nadam se, sir, odvrati kapetan Holmes. Znam da bi joj bilo veoma
ao, da propusti tu priliku.

Eto, kimnu pukovnik. Pouzdano se nadam, da e moi doi. Svi mi

vrlo volimo njezino drutvo. Ona je zaista armantna dama, kapetane.
Hvala vam, sir, odvrati kapetan Holmes, ne obazirui se na ono crveno
svijetlo na dnu pukovnikovih oiju.
Uostalom, kapetane, narednog u tjedna opet prirediti malu veeru za
gospodu. Rezervirao sam iste prostorije u gornjem dijelu kluba. I vi ste,
dakako, pozvani.
Holmesove se oi ponovo razbistrie i on se srameljivo osmjehnu. Doi
u, sir.
58
Eh, dobaci pukovnik, otvori usta, nagne glavu prema natrag i pogleda
kapetana s visoka. Fino. Dobro. To je izvrsno. Zatim opet otvori pretinac
svoga radnog stola.
Kapetan Holmes ode.
Ovaj poziv na pukovnikovu priredbu donio mu je malo olakanje,
premda ga je pukovnik pritisnuo o zid. Kako bi netko mogao sa sigurnou
ustvrditi, tko e pobijediti? No ipak nije jo spao u posljednji red, jer su
pukovnikove prijateljske veere bile ekskluzivne. Na njih su pozivani samo
oficiri viih inova.
No duboko u njegovoj dui nije ni taj poziv nita promijenio. Trijem i
stepenite, niz koje je silazio, krenuvi kui na ruak, izgubili su ono
znaenje trajnosti. Jednog e ga dana opet premjestiti natrag u Sjedinjene
Drave, bar tako se nadao, i to svakako u konjicu. Nije li to bila luda
zamisao, da prijede u pjeadiju, samo da bi otiao na izlet na otoke u taj
prokleti pacifistiki raj?
Na svaki nain, ree sam sebi, ne ini se, da e ostatak svoga ivota
provesti u kasarni Schofield. to moe da uini?
Morat e se porazgovoriti s Karen. Pukovnik e svakako ustrajati na
tome, da ona dode na brigadirovo primanje. Nekako e je morati nagovoriti
da prisustvuje. Kad bi se bar dala sklonuti, da bude ljubazna prema toj
staroj mjeini. To bi za nj moglo znaiti majorstvo, pa i onda, ako njegova
ekipa izgubi te godine ili naredne godine. Nije elio, da ona s njime spava ili
neto slino, ve samo da bude prema njemu ljubazna.
Na ulazu za teretna kola uzvrati pozdrav nekolicini vojnika, a tda ih
zapravo nije ni zapazio, a onda prijede preko ceste do svoje kue.
ESTO POGLAVLJE
Karen Holmes bila se sva zanijela u etkanje svoje duge plave kose, kad
zau, kako su zalupila stranja vrata, a zatim teak Holmesov korak po
kuhinjskom podu.
Ve je skoro pun sat etkala kosu, faseinirana tim posve senzualnim
uitkom, pri kojem nije trebala nita misliti, i kada je bar neko vrijeme
mogla da zaboravi svoje vjene misli na slobodu. Sva se usredsredila na tu
dugu zlatnu kosu, to se pojedinano i u masi podavala tvrdim i dugakim

ekinjama etke, sve dok se ona sama nije, kako je to i eljela, zanijela
nekamo daleko, sva oarana. Nekamo, gdje nije postojalo nita osim toga
ogledala, u kojemu je razabirala ritam kretnji jedne ruke, svoje vlastite
ruke.
Zato je tako i voljela etkati kosu. Voljela je i kuhati, s istog razloga. Kad
je htjela, bila je cak izvrsna kuharica. Osim toga je strastveno voljela itati
knjige. Ako je bilo po- trebno, umjela je uivati i u loim knjigama.
Promotrimo li je tono, nije bila od one vrsti ena, kakve su obino
enevojnika.
Lupanje vrata prekinulo je omamu i ona opazi, da gleda u oi svojoj
vlastitoj posmrtnoj maski, blijedoj i slaboj, iz koje je neki vampir ispio svu
krv i ostavio samo otvorenu krvavu ranu, njezina usta premazana
crvenilom.
Pusti me, masko, ree joj ona.
Sto se vise sustee od zla, odvrati maska, koja kao ogrta ovija tvoja
ramena, ono e te vre zaviti u svoje zaguljive nabore.
im je ula korake svoje vojnike sudbine, kako joj se brzo pribliuje
kroz blagovaonicu, ona odloi etku i objema rukama pokri lice, koje ju je
vie od svega progonilo beskorisnou svoje praznine.
Holmes upade u sobu. Seir mu je jo uvijek bio na glavi.
^Oh, zateeno e on. Halo! Nisam znao da si kod kue. Doao sam
samo da presvuem uniformu.
Karen opet dohvati etku i ponovo se posveti svojoj kosi. Kola stoje
vani, ree.
Tako? odvrati Holmes. Nisam ih vidio.
Jutros sam bila u eti i traila te, javi se ona.
A emu? upita Holmes. Ti zna, da ja ne volim, da se zadrava ondje,
kod momaka.
Htjela sam te zamoliti, da mi nabavi neke stvari, slae ona. Mislila
sam, da si ondje.
Imao sam da obavim neke poslove, prije nego to sam otiao onamo,
slae Holmes. Zatim razuzla kravatu, baci je na krevet i sjede, da na
drvenom jarcu izuje izme. Karen ne odgovori. To je u redu, zar ne?
izazovno e on.
Dakako, odgovori ona. Neraara pravo da istraujem to radi. Tako
smo ugovorili.
Zato poinje o tome?
Zato da zna, da nisam tako glupa, kako su po tvom miljenju sve ene
glupe.
Holmes ostavi izme kraj postelje i skine koulju, promoenu od znoja,
te jahae hlae. Sto bi to imalo da znai? Zbog ega me sad optuuje?
Ni zbog ega, osmjehnu se Karen. Mene se sad vise nita ne tie, s
koliko njih izlazi, zar ne? Ja bih, meutim, vie od svega eljela, da u tom
pogledu bar jednom bude poten.

Prestani! ogoreno viknu on i sva radost, to ju je osjeao pri pomisli

na jahanje, rasplinu se u prazno. Prestani! Doao sam kui da promijenim
uniformu i da objedujem. To je sve.
A ja sam mislila, osmjehnu se ona, da nisi znao, da sam kod kue.
Prokletstvo, zaista nisam znao. Samo sam pomislio, da bi moda mogla
biti kod kue, krotko zavri on. Stidio se, to ga je uhvatila u lai.
Prokletstvo! planu zatim. Druge ene! Zato to opet iznosi? Koliko u ti
puta morati rei, da nemam drugih ena, prije nego to mi povjeruje?
Dana, odgovori Karen, mora mi priznati da i ja imam malo razbora. 60
Ona se nasmije i zagleda se u ogledalo, no onda se odjednom prekinu.
Prestraila ju je mrnja, to ju je razabrala na svom licu.
Kad bih imao druge, nastavi Holmes oblaei svjee arape, ne misli
li, da bih ti to priznao? U glasu mu se osjealo sauee prema samome
sebi. Nema razloga, da ti to pokuam zatajiti, zar ne? U ovakvim prilikama,
kakve su meu nama? Kakvo pravo ima, da me zbog toga neprekidno
sumnjii?
Kakvo pravo? ponovi Karen i pogleda ga u ogledalu.
Holmes klonu pred optubom u njezinim oima. Dobro, dobro,
potiteno e on. I opet ono! Koliko e trajati, pitam ja, dok to ne okajem?
Koliko puta u ti morati rei, da je to bio nesretan sluaj?
ini se, da misli, da je time sve rijeeno, odvrati ona. Rane su
zacijelile i mi se jednostavno moemo graditi kao da se nita nije dogodilo.
To nisam rekao, viknu Holmes. Znam, to to znai za tebe. Ali, kako
sam to onda mogao znati? Ni sam nisam znao prije, nego to je bilo
prekasno. to onda mogu vie da kaem, nego da mi je ao? On uzvrati
njezin pogled u ogledalu, kuajui da izgleda ogoreno, ali je morao da
obori oi. Postidjela ga je uniforma na podu, na kojoj su se vidjela vlana
mjesta od znoja njegova tijela.
Molim, Dana, ree Karen otro, uzbuenim glasom. Ti zna da mi je
silno mrsko o tome govoriti. Pokuavam da zaboravim.
Dobro, dobro, odgovori Holmes. Ti si zapoela. Ni ja sam ne volim da
mislim na to, ali ni ti ni ja ne emo nikada moi zaboraviti. Osam sam
godina ivio s time. On umorno ustane i pride garderobi, da izvadi svjeu
uniformu. Za sad je bio poraen. Prestao je da se raduje zbog pustolovine,
koja ga je popodne oekivala. Gotovo mu se uinilo, da uopee nije vrijedna
truda.
I ja sam morala s time ivjeti, viknu Karen za njim. Ti si jeftino
proao; bar nisi dobio brazgotinu.
I ona kradomice, s one strane, koju on nije mogao vidjeti, spusti ruku
na tijelo i stane prstima opipavati debele rubove brazgotine. Eto, tu je
korijen zla, histerino pomisli ona. Istrgnut je grozd, povaeno je sjeme i trs
se osuio. Povratila joj se sva trulost meke i tajanstvene vlage, sva ona
sklizava i glatka tama i svladala. je, kao da joj se u glavi rasprsnuo balon s
plinom i uprljao je sjeanjem na svu onu trulost kojoj je morala pobjei.

U garderobi se Holmes predomisli i odlui da e ipak poi na jahanje,

bio za to raspoloen ili ne. Doavola s time, napit e se. Ovako ozlovoljen,
naceri se sam sebi.
Kad je izaao u svjeem donjem rublju, promjena na njem bila je ve
vidljiva. Nestalo je potitenosti i osjeaja krivnje, a na njihovo mjesto
stupila je sigurnost. Poprimio je onaj pasji izraz umjetne alosti, koja je
predstavljala njegovu posljednju obranu, i konano bi, u svakom porazu,
umjela da izvojti pobjedu.
Karen je prozrela njegovo dranje. U ogledalu ga je mogla vidjeti u
donjem rublju, masivnog i dlakavog. Noge su mu bile groteskno iskrivljene
od estog jahanja u Blissu je vodiopolo- momad. Na prsima mu je rasla
gusta crna dlaka i ispunjavala mu koulju kao jastuk. Lice s jakom bradom
bilo je puno surove prave senzualnosti kao u kakvog pohotljivog sveenika,
a istodobno je nosilo izraz ponosne patnje. Brijao se samo iznad ovratnika i
erne su se kovrice pruale sve do obrijana vrata, kao ivi plamen, to ga
dimnjak u sebe usisava. Gledajui toga ovjeka koji joj je bio mu, njoj se
okrenu eludac, poput neke velike ribe, koja sva sluzava, visi na udici. Ona
se na stolici, na kojoj je sjedila pred toaletnim stoliem pomaknu toliko
ustranu, da ga vise nije mogla vidjeti u ogledalu.
Jutros sam govorio s pukovnikom Delbertom, ree Holmes. Upitao
me je, hoemo li doi na priredbu generala Hendricka. Stisnuvi snane
eljusti, netremice ju je promatrao. Oblaei jahae hlae, on se kao
sluajno tako pomaknu na stranu, da je opet morala vidjeti njegovu sliku u
ogledalu.
Karen ga je promatrala, dok je to inio, znala je to sad ini, pa ipak nije
mogla da svlada svoje ivce, da ne bi zadrhtali kao ice na gitari.
Morat emo poi, nastavi on. Ne emo moi izbjei. A i njegova ena
opet prireuje ajanku. Od nje sam te oslobodio.
Moe me osloboditi i od one priredbe, odvrati Karen, ali njezine su
rijei izgubile onaj zapovjedni ton i zvuale sunapol bojaljivo.
Zeli li poi, poi sam.
Ne mogu uvijek ii sam, ree Holmes kao da tui.
Moe, ako im razjasni, da sam bolesna, to e biti i istina. Neka misle
da sam bogalj. Gotovo i jesam.
Simmons je izletio s poloaja nogometnog trenera, dobaci Holmes. To
e osloboditi jedno mjesto majora. Stari mi je to ispripovjedio i upitao me
odmah, hoe li doi na priredbu.
Sjea li se, posljednji put, kad sam dola u drutvo, u kojemu je i on
bio, vratila sam se kui gotovo razderane haljine.
Bio je malo pijan, odvrati Holmes. Zaista nije zlbmislio.
Nadam se da nije, tiho e Karen. Da elim izabrati nekoga za postelju,
odabrala bih mukarca, a ne to pivsko bure.
Ozbiljno sam te pitao, rece Holmes, skidajui oznaku ina s prljave
koulje i premjetajui je na istu. Bude li ljubezna prema njemu, moglo

bi to sada, nakon te pripovijesti sa Simmonsom, dobiti posve drugo

znaenje.
Pomogla sam ti, koliko sam mogla, odgovori ona. Zna da sam ti
pomogla. Odlazila sam na priredbe, koje sam mrzila. To je bio moj dio
ugovora, da glumim zaljubljenu enu. Ali zbog tebe ne elim spavati s
pukovnikom Delbertom.
Nitko to od tebe i ne trai. Ja te samo molim, da prema njemu bude
prijazna.
S tako pohotljivim starim nasilnikom ne moe ovjek biti prijazan. U 62
njegovoj blizini upravo fiziki obolim. I ne zna- jui, da to ini, ona ponovo
dohvati etku i stade etkati kosu, sva odsutna duhom.
Majorski in je vrijedan, da ovjek upravo fiziki oboli, nastavi Holmes
molei. ovjek, koji sada postane majorom i koji je svrio u West Pointu,
bit e na kraju ovoga rata general. Ne moras uiniti nita osim da mu se
smijei i da slua, dok pripovijeda o svom djedu.
Za njega je smijeak samo poziv, da ti stavi ruke meu noge. On ima
enu. Zato on to s njom ne radi?
Da, ukoeno e Holmes. Zato to ne radi?
Karen se trgne od te optube, premda je znala da je samo gluma. Od te
melankoline uloge ljubavnika, koji pati, napee se svi ivci njezina tijela
toliko, da umalo to nisu pukli.
To je takoer dio naeg ugovora, turobno e Holmes.
Dobro, popusti ona, dobro. Otii u. Sad sam ti to rekla i sad
govorimo o emu drugome.
to je za doruak? upita Holmes. Gladan sam kao vuk. Proveo sam
upravo paklenski dan sluajui Delberta. Covjek bi upravo mogao ogluiti.
A osim toga cijelo sam se jutro morao prepirati s kuhinjskim personalom i s
tim novajlijom Prewittom, koji je premjesten k nama. On je pogleda. To mi
do kraja ubija ivce.
Karen je ekala, dok nije svrio. Ti zna da djevojka ima danas
Slobodan dan.
Holmesove oi se bolno stisnue.
Zaista? Bogami? Sto je danas? etvrtak? A ja sam mislio da je srijeda.
On pogleda na sat, a onda sleene ramenima. Za klub je prekasno. Ili da
ipak podem onamo
Karen je osjeala, da je on pomno promatra. Pokuala je da nastavi
etkanjem, kako bi izbjegla osjeaj krivnje, to se nije ponudila, da mu
neto pripravi za ruak. Nikada nijeruao kod kue, i to nije bilo ukljueno
u ugovor, to su ga sklopili. Pa ipak se sama sebi uinila bezdunim
zloineem.
Morat u dakle da nabavim u kantini jedan od onih uljivih sendvia,
rezignirano e Holmes. Punu je minutu nemirno koracao gore dolje po sobi,
a onda sjede na postelju. to e ti jesti za doruak? upita je, izrazom
ovjeka, koji se, postien, odluuje da popusti.

Obino priredujem samo juhu za me, odgovori Karen, duboko

uzdahnuvi.
Oh, odvrati on, ti zna da ja ne jedem juhe.
Pitao si me. Zar nisi? ree ona nastojei da joj glas ne bude otriji.
Sebi u prirediti juhu. Zato da laem?
Holmes naglo ustane. Ne uzrujavaj se, draga, ree. Jednostavno u
otii prijeko u kantinu. To mi je zaista svejedno. Zna, da ti kodi, kad se
uzbuuje. To jednostavno ne moe podnijeti. Samo e se razboljeti, pa
e morati u postelju.
Nita mi nije, usprotivi se ona. Nisam bogalj, koji bi morao da lei u
postelji. Pritom je mislila, da on nema pravo da je naziva draga. No u
takvim je situacijama to uvijek inio, a ta ju je rije bola kao igla, kojom ju
je nabadao na dasku meu ostale leptire svoje zbirke. U duhu je vidjela
samu sebe kako ustaje, kako mu govori, to o njemu misli, kako sprema
koveg i odlazi, da vodi svoj vlastiti ivot i da se sama za se brine. Ve e
negdje nai stan i namjetenje. Kakvo namjetenje? upita
samu sebe. Sto moe ti raditi s tvojom tjelesnom kondicijom? Kakvu ima
naobrazbu? Osim te, da bude ena?
Zna, da ti ivci nisu jaki, draga, ree Holmes. Umiri se i nemoj se
uzrujavati. Smiri se.
On prie k njoj, poloi joj ruke na ramena kretnjom, koja bi trebala da je
umiri. Prihvatio ju je paljivo i Iako, a pritom se zabrinuto zagledao u
njezine oi u ogledalu.
Karen ih je osjetila na sebi, te njegove ruke, koje su je pritiskale dolje,
vezale je, kao to joj je bio sputan ivot. To je podsjeti na osjeaj, to ga je
imala kao dijete, kad joj se haljina u umi zadrla na ogradu od bodljikave
ice, a ona je vukla i povlaila, sve dok se nije oslobodila, ostavivi pola
haljine na ici, premda je cijelo vrijeme gledala majku, kako dolazi da joj
pomogne.
Tako je pravo, odmori se, nasmjehne se Holmes. A sad e sama sebi
prirediti upravo takav doruak, kakav bi sebi priredila, da ja nisam ovdje, a
ja u jesti ono isto to jede i ti. Kako bi to bilo?
Mogla bih ti prirediti sendvi s prepeenim sirom, mlako e Karen.
Dobro, osmjehne se on, veoma volim sir.
On pode s njom u kuhinju, sjede za kuhinjski stol i pone je promatrati,
dok je priredivala dorucak. Zabrinuto ju je gledao, dok je odmjerivala kavu,
a kad je mau namazala tavu i stavila je na plamenik, njegove su oi bile
paljive i kao da su je eljele zatititi. Karen se ponosila svojim kuharskim
umijeem. To je bila jedina vjetina, kojom je vladala, i to dobro, pa nije
gubila vrijeme i nije uzalud vrila pokrete. No sada je zaboravila da pripazi
na kavu i kava je prekipjela. Kad je dohvatila lonac, opri ruku.
Holmes skoi spretno i brzo i zgrabi krpu, da otare tednjak. Dobro je,
dobro, ree. Neka te to nita ne smeta. Ja u ve obrisati. Samo sjedi.
Umorna si.

Karen rukama pokri lice. Ne, to nije istina, uzvrati. Pusti me samo da
dovrim doruak. Zao mi je, to sam dopustila, da prekipi kava. Ja u to
ve urediti. Molim, pusti me da sama uredim.
U torn trenutku osjeti dim. Upravo je u posljednji as uhvatila kruh sa
sirom i zaprijeila, da ne izgori. Na jednoj je strani bio crn.
To nita ne smeta, hrabro e Holmes. Ne misli na to, draga. Ne bih
htio, da se uzbuuje. Zaista nita ne smeta.
Pusti me, ja u to ostrugati, Karen.
Ne, ne. Posve je u redu tako kako je. Dobro je tako. Doista dobro.
64
On zagrize u sendvi, da pokae kako je dobar. Pojeo ga je s dobrim
tekom, ali kavu nije popio.
Kavu u popiti u kantini, nasmijei se on. I onako moram otii prijeko
u etu i potpisati neke stvari. Najbolje e biti da ode u sobu, da legne i da
se malo odmori. Doruak je zbilja bio dobar, uistinu.
Karen je stajala na vratima i gledala za njim, kako odlazi niz drvored.
Kad je nestao, ona se vrati u spavau sobu. Spustila je ruke niz bokove
prisiljavajui samu sebe, da ih smiri. Jednom ili dvaput muno zakalje, no
nije zaplakala. Zatim duboko udahne. Omlohavila je miie, no ivci su joj
divlje drhtali.
Kradomice, kao da ima vlastiti razbor, ruka joj se pomaknu do njezina
trbuha i dodirnu rub brazgotine. U njoj poe rasti odvratnost, to ju je
osjeala prema vlastitom tijelu, prema njegovoj trulosti, prema ogavnom
unakaenju. To je bio strgnuti grozd, iupano sjeme, koje se osuilo, prije
nego to je moglo da donese plod.
Nije tako, ree sama sebi. Zna, da nije tako. Rodila si mu batinika i
tko bi mogao rei, da je tvoj ivot neplodan? Kako moe biti neplodna? Ta
ti si majka, zar ne?
Neto je u njoj govorilo, negdje i na neki nain. da mora postojati i neto
vise, da bi morao postojati i bolji, dublji i znaajniji razlog od jednadbe:
djeviea + vjenanje + materinstvo + unuad = ast, opravdanje, smrt. Mora
da postoji i neki drugi tekst, zaboravljen, koji nitko nije ni uo ni izgovorio,
drukije nego to je posjed amerike kuhinje, potpuno uredene s kutiem
za sjedenje, s udubinom u stijeni za doruak i s fluoreseentnim svijetlom.
Karen Holmes je izmedu slomljenih kupaonikih pipa za vodu i
ljepljivih, arenih etiketa praznih kutija za konzerve, to ih je isprala kia,
pretraivala smetite eivilizaeije i oajno traila svoj ivot, ne obazirui se
na blato, koje joj je prljalo prste.
I onako ga je bilo ve odvie na njoj, osjeti Karen.
SEDMO POGLAVLJE
Prewitt je sjedio na svojoj postelji ekajui na jelo i u meuvremenu polagao
patience, kako bi svladao osjeaj osamljenosti. U torn asu uoe u veliku
antipatinu spavaonicu Andersoni Clark, oba trubljaa ete G. Prewitt je
na kolicima prevezao svoje stvari iz ete A i spremio ih, golu strunjau

pretvorio u postelju, uredenu u savrenom etverokutu, svoje uniforme

smjestio u ormar, uredno svrstao pokriva i ranac kao stari vojnik, cipele
postavio na podnoke, odreene u tu svrhu i na taj se nain udomio.
Obukao je istu modru radnu bluzu i sjeo s kartama u rukama. Za manje
od pola sata izveo je sve ono za to bi regrut, kao na prim jer Maggio,
nesumnjivo trebao mnogo sati. No posao je bio neugodan i on se nije
osjeao zadovoljnim. Ovakve su selidbe uvijek bile neugodne. Uvijek su
podsjeale ovjeka, da nije pustio korijenje i da je, jednako kao i svi ostali
ljudi njegove vrsti, uvijek u pokretu, da se nigdje nije skrasio, da nikad nije
zapravo bio kod kue. Igrajui patience mogao je, medutim, bar za neko
vrijeme sve zaboraviti. Polaganje patience bila je igra prognanika.
Prewitt je trubljae ete G. poznavao po videnju. On odloi karte i stade
ih promatrati, kako prolaze kroz spavaonicu. Vidio ih je i uo kako sviraju
na gitari uveer kraj kasarne. Mnogo su bolje umjeli svirati na gitaru nego
u trublju...
Taj ga posve nagonski sud zadahnu dahom i atmosferom trubljakog
zbora i on osjeti iznenadni val nepodnoljive enje za domom. Za zadahom
bijelo obojenih stolica na vjebalitu u vrijeme jutarnjih vjebi, dok je sunce
estoko sjalo na izblijedjelo drvo. Za tekim zvucima razliito udeenih
trublji, to ih je vjetar nosio preko igralita za golf, a zvuci su metalnom
jekom dopi- rali do ruba sume. Na disonancu brojnih trublji, iji su zvuci
za- poinjali sigurno, a onda se prekidali i ostajali nedovreni. Tu i tamo, na
poneku rijetko dobro izvedenu muzicku frazu, koja je nadglasavala sve,
otra, uporna, hvatajui pravi takt i pravi ton i dopirui do dalekih
nevidljivih uiju. On upravo osjeti glad za jetkim mirisom politure, kojim je
vonjala trublja kad bi svirao.
Gotovo zavidno promatrao je ona dva ovjeka, koji su prolazili izmeu
redova postelja. Bilo je jedanaest sati i zbor je bio ve rasputen. Njihov je
posao za taj dan ve bio zavren. Trubljaki se zbor stalno smijao nainu,
na koji su ta dvojica pogledavala na sat. Oni su uvijek prvi ustajali sa
stolica i urili natrag u kasarnu, kako bi mogli da jedan sat sviraju sami,
prije nego to se eta vrati s vjebe.
Samo trubljenje nije, medutim, za njih znailo nita, osim naina, da
izbjegnu redovnu slubu i da uhvate vise vremena za vjebu na gitarama.
eljeli su da sviraju na gitarama, ah za gitare nije bilo mjesta u pukovskoj
glazbi. Ta su dvojica imala
6 Odsada do vjenosti

81

ono, to je Prewitt cijenio, ali oni su umjesto toga eljeli neto drugo. Cinilo
se stvarnom injenicom, da oni nisu eljeli ono, to su imali, ve da se sam
ivot morao urotiti, da im pomogne da to zadre. A on, koji je volio trublju,
morao je se odrei ba zato, to ju je volio. To nije bilo pravo.
Ugledavi Prewitta, Anderson zasta. Cinilo se, da oklijeva da li da pode
dalje ili da se vrati. Konano se odlui i utke proe kraj Prewitta, zlovoljno
uperivi svoje duboko poloene oi u pod. Kad se zaustavio Anderson,
zaustavi se i Clark, pa pogleda u svoga pokrovitelja, da vidi, to e ovaj
uiniti. Kad je Anderson poao dalje, poe i on za njim, ali nije mogao a da 66
ne pogleda Prewitta u oei. On zbunjeno kimnu, a dugaak mu talijanski
nos gotovo sakri plahi osmijeh.
Oni izvukoe gitare i poee divlje svirati, kao da u i?ru unose svu duu
i kao da bi time mogli da izbriu Prewovu prisutnost. Nakon izvjesnog
vremena njihova svirka pomalo zasta i posta malo tiom. Konano
prestadoe i zagledae se prema Prewittu. Onda skupie glave.
Sluajui njihovu svirku, Prewitt sad prvi put razabere, kako su oni
zapravo dobri sviraci. Dosad se nije mnogo na njih obazirao, sve dok ih nije,
doavi u njihovu etu, zapazio kao pojedince. ak i njihova lica su se malo
promijenila, postala su licima nekih posve drugih ljudi, ne vie onako
neizrazita. To je on ve i prije opazio: rnogao si kraj nekog ovjeka ivjeti
godinama, a da o njemu nisi imao neke odredene slike, sve dok odjednom
nisi iznenada bio baen u njegovu etu da ustanovi, kako on sad nije bio
neka neodredena osoba, ve individuum sa svojim individualnim ivotom.
Anderson i Clark razmakoe glave i odloie gitare. Opet utke prodoe
kraj Prewitta i odoe u latrinu na kraju trijema. Namjeriee su ga izbjegavali.
Prewitt pripali cigaretu, to ju je sam svinuo, i tupo se zagleda u nju,
osjeajui jasno da je stranac.
Bilo mu je ao, to su prestali svirati. Svirali su bluese i lagere, glazbu
bivih skitnica, poljoprivrednih i tvornikih radnika, koji su pokuavali
pobjei od svog pustog ivota na taj nain to su stupali u vojsku. Prewitt
skupi karte. Upravo je htio da zapone novu igru, kad zau, kako se oba
gitarista vraaju po trijemu prema stepenitu.
to misli, doavola? zau se kroz otvorena vrata Andersonov ogoreni
protest, najbolji trublja u puku!
Da, ali on ne bi htio... zapanjeno ree Clark. Ostatak se uo samo kao
mrmljanje, kad su proli iza vrata.
Prewitt spusti karte i baci cigaretu na pod. Brzo krenu i stigne ih na
stepenitu.
Vratite se ovamo, ree on.
Andersonova glava, koju kao da je odrezala uzvisina stepenita,
smeteno se okrene prema njemu kao splasnuti balon. Pokret, u kojem se
nalazio, podigao mu je noge uz stepenice prije. nego je odluio to da uini.
Clark se i protiv volje prilijepio uz svog duhovnog vodu, nemajui izbora.
Prewitt nije gubio vrijeme uvodima. Ja ne elim va prokleti posao,
ree tihim i otrim glasom. Da sam htio trubiti, ostao bih ondje gdje sam i

bio. Nisam doao ovamo da otimam i da vas istjeram iz vaeg smrdljivog,

sitnog posla.
Anderson uzmiui pomaknu noge. Da, nesigurno ree, izbjegavajui
Prewittov pogled, ti si tako dobar, da bi u svako doba, kadgod zaeli,
mogao da dobije moj posao.
Znam ja to, odvrati Prew. Na oi mu se spusti blijedi zid gnjeva, kao
ledena polarna kapa na zemaljsku kuglu. Ali ja nikada ne po'stupam tako.
Ja se ne sluim tim nainom, zna? Da mi je do toga prokletog posla, ne bih
se ovamo uvukao i otimao vam.
O. k., pomirljivo e Anderson, o. k., Prew. Samo polako!
Ne zovi me Prew.
Clark je utke stajao kraj njih i smeteno se smjekao. Blage su mu oi
bile irom razrogaeene i gledale su as jednoga as drugoga, kao to bi
gledao promatra kakve nesree, koji promatra ovjeka iz kojega lije krv,
ovjeka, koji umire zbog toga, jer on ne zna, to da uini, a boji se da ne
pogrijei i ne uini sebe smijenim.
Prewitt je namjeravao rei, da mu je Holmes ponudio taj posao, a on da
ga je odbio, ali neto u Andersonovu pogledu ga dirnu i on ne ree nita.
Nitko ne voli redovnu slubu, mlitavo e Anderson. Nikad ne e moi
govoriti s takvim ivim vulkanom kakav je bio Prewitt. Znam da nisam
dobar kao ti, kad si svirao u Arlingtonu. Lako bi dobio moj posao i na tom
ne bi bilo nita zla. On zauti, ali se inilo da jo nije rekao sve.
Ne elim, da se pati, odvrati Prewitt. Moe prestati da se zbog toga
brine.
Da ... hvala ti, Prew, bolno e Anderson. Nisam htio da misli ... to
jest, da nisam...
Odi doavola! odree Prewitt. I nemoj me zvati Prew. Za tebe sam ja
Prewitt. On se okrene i vrati se u sobu. Ondje podigne cigaretu, koja je jo
uvijek gorjela na cementnom podu i povue dugaak dim sluajui njihove
tihe korake na stepenicama. Naglom kretnjom, punom gorine, skupi
nekoliko razbacanih karata i podere ih po sredini, pa ih baci na postelju. To
ga nije zadovoljilo, pa pobere i ostatak karata s pokrivaa i metodiki
podere svaku kartu u dvoje. Neka bude; i onako vise nisu bile ni za to.
Dodavola s tim krasnim poetkom! Kao da im elim ukrasti taj njihov
smrdljivi posao!
Zatim izvue pisak svoje trublje iz depa, odvagne ga u ruci i palcem
povue po njemu. Bio je to fini pisak, nesumnjivo najbolja investicija, to ju
je ikad izveo za trideset dolara.
On poeli, da subotnje popodne dode to prije, kako bi se mogao izvui
iz te smrdljive takorske jame i otii u Haleiwu. k Violeti. Mnotvo se
momaka hvalisalo, da ima ljubovcu tu i ljubovcu tamo, ali vrlo malo ih je
zaista bilo tako sretno, da je stvarno imaju. Svi su govorili o tome,
pokuavajui da uvjere jedan drugoga, a i sami sebe, kakve divne ene
imaju a onda bi odlazili dolje u Service Rooms ili u New Congress i

ogoljeli stranjicu za tri dolara po hicu. Prewitt je znao, kako je sretan, to

ima Violetu, koja hoe s njime da spava.
Sjedio je tako na svom leaju, ljutit i zlovoljan, ekajui jelo, ekajui
subotu.
Putem u kantinu Clark je i dalje u hodu gledao u Andersona. Nekoliko
se puta trgnu, kao da bi htio rei:
Nisi imao pravo da tako misli, konano izlanu. On je dobar momak.
I sam moe vidjeti, da je dobar momak.
Prokletstvo, to i ja znam, planu Andy. Zaboga, prestani. Znam, da je 68
dobar momak.
U redu, ree Clark, u redu. Zakasnit emo na objed.
Dodavola s objedom, odvrati Andy.
Kad je odjeknuo zviduk pozivajui na objed, umijea se Prew u
mnotvo, to je pojurilo prema blagovaonici. U jatima sletie niz stepenice i
nagurae se u trijemu pred vratima, kroz koja nisu mogli dovoljno brzo da
produ. Sa svojim svijetlim, nasmijanim licima, istim rukama i radnim
bluzama pokropljenim vodom bili bi dobra slika za propagandni oglas, koji
je pozivao u vojsku. Tko ih ne bi dobro poznavao, ili ih ne bi pomno motrio,
ne bi zamijetio ni crnu prugu, koja je oznaavala, dokle je doprla voda na
zapeima, a ni rub prljavtine, to se sa sljepoica sputao kraj uiju na
vratove. Svi su buili, zveckali priborom za jelo, dobacivali grube sale i
glasno se smijali. Ali Prew nije u torn uestvovao.
Dva ili tri vojnika, koje je poznavao po imenu, izmijenie s njime
nekoliko rijei, trijezno i s mnogo suzdravanja, a zatim se okrenue, da se
pridrue smijehu svojih drugova. eta G bila je posebna linost,
sastavljena od mnogo mukaraca, ali on nije bio dio te linosti. Jeo je,
zavijen u utnju i zaokruen zveckanjem i kripom lica po porculanu i
umom opeg razgovora. Od vremena do vremena, osjeao bi brojne
radoznale oi, to su ga promatrale.
Poslije jela pooe u skupinama, po dvoje, po troje, natrag uz stepenice.
Sad su bili punih trbuha i tihi. Obijest, to ju je izazvalo iekivanje onog
sata odmora, ustupila je mjesto nezadovoljstvu, jer e uskoro biti pozvani
na rad s punim elucima. Pojedinane grube sale umrle su ranom smreu
pod cinikim pogledima.
Prew uze svoj tanjur i postavi se u red pred kuhinjom. Ostatke jela otare
u pljesnivi kabao, poloi tanjur i alicu u posudu za pranje sua, u kojoj su
ih kuhinjski pomonici ustro strugali. Maggio je prekinuo posao samo da
domahne Prewu. Zatim se Prew vrati u svoju sobu. Ondje pripali cigaretu,
baci ibicu u praznu dozu od kave, koju je naao kao pepeonik, pa se usred
sve te buke isprui na svojoj postelji. Leei tako s rukom pod glavom i sa
cigaretom u ustima, ugleda poglavicu Choatea, kako mu prilazi.
Taj orijaki istokrvni Indijanac iz plemena Choctaw, koji je polako
govorio i polako se kretao osim u atletskim borbama, gdje je bio brz poput
leoparda mirnih oiju i neprozirna lica, sjedne k njemu na rub postelje i
osmjehne mu se kratkim i plahim osmijehom. U normalnim prilikama bili

bi stisnuli jedan drugome ruku, da to nije bila tako konvencionalna stvar,

koja bi obojicu stavila u nepriliku.
Krupna i zbijena masa poglaviina tijela, koja je posvuda, gdjegod bi se
on pojavio, u krugu od dvadeset metara irila pouzdanje i mir, podsjeti
Prewa na sve one jutarnje sate, za vrijeme kojih je s Redom dorukovao i
debatirao kod Choya. On pogleda poglavicu i poeli, da bi postojao put, da
izrekne sve te uspomene i da mu kae, kako mu je drago, to se opet nalazi
u njegovoj desetini, a da se obojica pritom ne smetu.
Cijelu prolu jesen za vrijeme nogometne sezone, u kojoj je poglavica
Choate bio oproten vjebi, oni su skoro svakoga jutra dorukovali s Redom
u Choyevom restaurantu, oba trubljaa u specijalnoj slubi i veliki
Indijanac, koji kao nogometa nije trebao vriti redovne vojne vjebe. im je
upoznao krupnog Choctawa, ije je lice bilo slino mjesecu, Prew je gotovo
pobono odlazio na svaku igru i na svaku sportsku priredbu, na kojoj je
sudjelovao Indijanac. To su pak bile gotovo sve priredbe, jer se Wayne
Choate skoro cijelu godinu bavio sportom. U jesen je poglavica igrao
brania i bio jedini igra, koji je punih ezdeset asaka mogao da izdri onu
vrst nogometa, koja se Igra u vojsci. Zimi se bavio koarkom. I tu je
poglavica opet igrao brania, pa je bio po vrsnoi u puku trei strijelac na
gol. A u ljetnom baseballu bio je poglavica, kako su neki govorili, najbolji
igra u cijeloj vojsci. U proljee je opet bila laka atletika, gdje se sa
sigurnou moglo raunati, da e poglavica u bacanju kugle ili diska
zauzeti prvo ili drugo mjesto i da e sabrati nekoliko bodova u tranju na
kratkim prugama. U mladosti, prije nego to je dobio trbui od komisne
pive, postavio je poglavica na Filipinima rekord na stotinu yardi, koji jo
uvijek nije bio oboren. Od toga je, medutim, prolo ve nekoliko godina.
U toku svog etirigodinjeg boravka u eti nije ni jedan jedini dan
obavljao radnu slubu. Da je pristao da boksa za Holmesa, bio bi u roku od
etrnaest dana postao tabni vodnik. Nitko nije znao, zato Choate nije
zatraio, da ga premjeste u koju drugu etu. gdje bi mogao napredovati u
slubi, ili, zato ne boksa za Holmesa, jer Choate nije govorio o svojim
razlozima. Umjesto da napreduje, ostao je u eti G vjeni desetar, pa se
svake noi u Choyevom restaurantu opijao do besvijesti pivom, tako da je
prosjeno triput u tjednu skupina od pet momaka morala odlaziti po njega
i odvlaiti ga kui na mitraljeskim kolicima sa elinim kotaima.
Imao je pun koveg zlatnih medalja s Filipina, iz Paname i Puerto Rica.
Na njih bi uzajmljivao novae za pivo, kad bi ostao bez para, prodavajui ih
ili ostavljajui u zalog ljudima, koji su po svaku cijenu eljeli da slove kao
sportai. Svaki put, kad bi ga premjestili, ostavljao bi za sobom koaru za
rublje punu poasnih diploma. Svi oni ljudi u Honolulu, koji su mu se
divili, zgranuli bi se, kad bi ga vidjeli, kako iz noi u no sjedi mutnih oiju
u Choyevom restaurantu i puni svoj orijaki trbuh kao kakvu bavu
nevjerojatnim kolicinama piva.

Prew ga je promatrao, razmiljao o svemu tome i udio se. Budui da

nije mogao izrei ono, to bi zapravo htio rei, ekao je, da progovori
Choate.
Cetni mi je starjeina rekao, da si uvrtenumoju jedinicu, progovori
poglavica na svoj sveani nain, koji je malo podsje- ao na medvjeda.
Pomislio sam, dakle, da treba da odem k tebi i da te upoznam sa stanjem
stvari.
O. k., odgovori Prew, samo naprijed.
Ike Galovich je razvodnik.
70
Ve sam uo za nj, ree Prew.
Cut e jo i vie, polako i svecano nastavi poglavica. On je poseban
tip. Sad vri dunost vodnika. 14 Zapravo je Wilson redovni vodnik, ali on je
u vrijeme boksacke sezone oproten vjebe. Do oujka ga ne e esto
vidjeti.
Kakav je ovjek taj Champ Wilson? upita Prew.
On je dobar, polako odvrati poglavica, ako ga razumije. Ne govori
mnogo i ne drui se ni s kim. Jesi li ga kad vidio kako boksa?
Naravno, uzvrati Prew. Zilav je to ovjek.
Ako si ga vidio kako boksa, onda o njemu zna isto toliko, kao i svi
ostali. On je prijatelj vodnika Hendersona, koji se brine za Holmesove
konje. Obojica su sluila u Holmesovoj eti u Blissu.
Po tome, kako boksa, dobaci Prew, mogao bi ovjek pomisliti, da
umije biti i podao.
Poglavica mu mirno pogleda u oi. Moda i jeste, ree. Ali ako ga
ovjek pusti u miru, ne ini nikakvih neprilika. Ni za koga se on mnogo ne
brine, ne zapodjene li s njime kavgu. U takvom sluaju je medutim
mogue, da nastupi kao pretpostavljeni i da podnese prijavu. Sam sam
vidio, kako je dvojicu momaka strpao u zatvor.
O. k., kimnu Prew. Hvala ti.
I mene e ovdje rijetko vidjeti, nastavi poglavica. Ga^- lovich snosi
svu odgovornost za ovaj vod. Cak i onda, kad je Wilson ovdje, obavlja stari
Ike sav posao. Meni si odgovoran samo onda, kad rnoram da pregledam
tvoje stvari za jutarnju subotnju inspekciju. Ali Ike i onako pregledava
svakog pojedinca, poto su desetari podnijeli raport, pa je to svejedno.
Pa to onda ti radi, osmjehne se Prew.
Vrlo malo. Stari Ike radi sve. U toj eti zaista i ne treba desetar, jer ona
u stvari i nema desetina. Postoje samo vodovi umjesto desetina. Mi izlazimo
u vodovima, a ne u desetinama.
Misli li, da ljudi uope nisu popisani po desetinama?
Tako je, polako e poglavica. Oh, imamo ih u popisu. Ali kad izlazimo
u novoj formaciji, desetari idu na elu kolone, a ostali se svrstavaju kud
koji stigne.

14 U originalu: Acting platoon sergeant, vrilac dunosti vodnika (obino obian vojnik, koji
trenutano vri dunosti vodnika u toku vjebe).

Vraga! viknu Prew. Pa kakva je to vojska? Tamo u Myeru svrstavali

smo se svaki na svom mjestu u svojem vodu.
Ovo je ananaska vojska, odvrati poglavica.
Ne bih mogao rei, da li mi se to svida ili ne, dobaci Prew.
Ne mislim, da bi ti se moglo svidjeti, ree poglavica, ali ona je zaista
takva. Jedina prilika, kad se desetar ovdje moe da brine za svoje ljude, jest
jutrom, dok njegova desetina isti latrine, ali Ike dolazi i onamo da
kontrolira.
Taj Galovich mora da je silan momak.
Poglavica izvue vreicu Durhan duhana iz depa koulje i zagleda se
u nju. On i jeste silan momak, potvrdi. Paljivo smota krupnim prstima
cigaretu. I on je s Holmesom bio u Blissu. U ono vrijeme bio je loa. Zimi
se brinuo za kotlove. Moda da je bio vojnik prvog reda. Poglavica pripali
tanku smedu cigaretu, baci igicu u Prewov pepeonik i povue nekoliko
dimova. Nije meutim gledao Prewa, ve je paljivo promatrao dim, to ga je
izdisao. Stari Ike je na strunjak za vjebu. Prema planu slube imamo
svakog jutra jedan sat vjebe. Galovich uvijek upravlja vjebom. Cigareta
je brzo dogorjela i poglavica je baci u pepeonik. Ni sad nije podigao pogled.
O. k., potakne ga Prew. to je? to te grize?
Koga? Mene? upita poglavica. Nita. Upravo sam razmiljao o tome,
kani li jo tako kasno u sezoni poeti treningom ili e poekati do ljeta, da
bi onda imao pravo da sudjeluje u Cetnim borbama.
Ni jedno ni drugo, odvrati Prew. Ne u boksati.
Oh, suzdrljivo e poglavica. Razumijem.
Misli li da sam lud, zar ne? upita Prew.
Ne, odvrati poglavica. To ne mislim. Ipak sam se nekako zaudio,
kada sam uo, da si otiao iz trubljaekog zbora; ovjek, koji umije tako
sjajno svirati.
Da, estoko e Prew, otiao sam odande. Ne alim za tim, ali ne u ni
boksati. Ni za tim ne alim.
Prema tome nema nikakvih briga, zar ne? upita poglavica.
Ba nikakvih.
Poglavica ustane i pode do postelje kraj Prewitta. Mislim da dolazi
Galovich. ini mi se, da je ovdje.
Prew uzdigne glavu i pogleda. Reci, poglavico, u ijoj je desetini zapravo
onaj momak Maggio? Onaj mali dago?
U mojoj, odvrati poglavica. Zato?
Svia mi se. Jutros sam ga sreo. Drago mi je da je u tvojoj desetini.
Dobar je to momak. Prolo je mjesec dana otkad je zavrio regrutsku
obuku. Sve obavlja krivo, pa mu utrpavaju i sve posebne poslove, ali dobar
je momak. Za takvog maliana pun je humora, pa tjera stalno sve mornke
na smijeh.
Galovich je dolazio prema njima. Prew ga pogleda i zaudi se. Galovich
je prolazio izmedu postelja. Imao je velike noge, svi- nuta koljena, a pri
svakom je koraku tako pomicao glavu i tijelo, kao da na ledima nosi

eljeznu blagajnu. Imao je silno dugake ruke, koje su mu dopirale gotovo

do koljena, tako da je bio sli- an majmunu, koji se pri hodu oslanja na
lanke ruku. Slinost su dopunjavale mala glava, pokrivena kratko
oianim ekinjama, koje su na elu dopirale gotovo do obrva, zatim male
pri- ljubljene ui i dugake usne. Zaista bi izgledao kao majmun, po- misli
Prew, da nema duboko poloenih oiju, bezizraajnih, i njegova osuenog
vrata.
Je li to Galovich?
Jeste, to je on, odvrati poglavica, a iz dubine njegova pola- ganog 72
dostojanstva dopre blijedi smijeak. Poekaj, kad ga bude uo kako
govori.
Pojava se zaustavi na podnoju Prewittove postelje. Stari je Ike stajao
pred njima i promatrao ih svojim crveno obrubljenim oima, utonulim u
more nabora. Zamiljeno je pomicao otrom- boljenim usnama kao da nema
zubL
Prewitt? upita Galovich.
To sam ja.
Vodnik Galovich, voda ovog voda, ponosno ree Galovich. Ako ste
dodijeljeni moj vodu, doi ete pod moja komanda. Prema tome, vi ste jedan
od mojih ljudi. Doao sam da vam dam najniu postavu. On zastane,
poloi vorave ape na rub postelje, privue bradu i nijemo pomaknu
usnama piljei u Prewa.
Prew okrene glavu, da pokae poglavici kako je iznenaden, ali Indijanac
je leao u susjednoj postelji, objesivi dugake noge na pod. Glava mu je
leala na maslinastom pokrivau, sloenom u etverokut i poloenom na
jastuk. Odjednom se uinilo, kao da u svemu tome nema nikakvog udjela i
kao da sa svim tim ne eli da ima bilo kakva posla.
Ne gledajte njega! zapovjedi Galcvich. Govorim vam ja, a ne on. On je
samo desetar. Vodnik Wilson je vodnik ovoga voda. On vama rei sve, to ja
ne rei, da imate raditi!
Kad ujutro ustanete, prvo, to uiniti, jeste, uiniti postelja. Bez
nabora i bez posebni pokriva na jastuk. Ja pregledavam svi postelji u vodu
pa ako ne dobro napravljen, ja rastrgam i vojnik mora jo jednom praviti.
Ja ne elim imati ovdje lijenini. Ova jedinica isti svaki dan soba za
dnevni boravak i trijem. Kad poistite pod krevet, uzmite brisa, pomoi na
trijem.
Svaki momak iz ovaj vod, koji se izvlai od radna sluba ili vjeba, a ja
ga uhvatim, dobit e mnogo posebni posao. Sitne crvene oi izazovno su
piljile u Prewa, kao da se nadaju, da e mu se ovaj usprotiviti i na taj nain
prisiliti staroga Ikea, da dokae svoju lojalnost prema Holmesu, prema
Wilsonu, prema eti i prema cijeloj stvari, koju bismo moda mogli oznaiti
imenom dobra disciplina, mirnodopska spremnost ili moda
uzdravanje elite. Nitko ne bi mogao definirati tu stvar, ali nije bilo ni
vano, sve dotle dok je stvar samo po sebi podizala lojalnost.

Nemojte misliti, nastavi stari Ike, da moete doi ovamo kao boksa,
koji umije svakog izlemati, jer je jak momak. Naj- bri je zatvor za onaj jak
momak, koji tue drugi.
A sada je nastup na radna sluba. Za pet asaka vi nastu- pate, zavri
Ike, kratko pogleda Prewa i dobaci Choateu prije- koran pogled. Choate se
jo uvijek pruao na postelji ljenarei. Zatim Ike tekim koracima krene do
svoje postelje i ondje nastavi prekinute litanije u cast svog nepoznatog
boga, podigavi cipele da ih ulati.
Kad je otiao, uspravi poglavica Choate gornji dio tijela, tako da su
lanane opruge u postelji zacviljele protestirajui.
Moe sam sebi predoiti, kako to zvui prilikom vjebi, javi se on.
Mogu, kimne Prew. Jesu li ostali isto takvi?
No, sveano e poglavica, nisu ba svi na isti nain. Polako i veoma
pomno zavije novu cigaretu.
Mislim, da je ve doznao, da ne e boksati za Holmesa, polako i
dostojanstveno e poglavica.
Kako bi to mogao doznati? Tako brzo?
Poglavica Choate slegne ramenima i nastavi pretjerano ravnoduno:
To je teko rei. Ali ja mislim, da je doznao. Da nije doznao, on bi tebi,
kao boksau, koji je uao u jedinicu, ponudio cijelu etu na srebrnom
posluavniku i ljubio ti stranjicu odavde pa do Wheeler Fielda.
Prew se nasmije, ali sveano okruglo poglaviino lice nije odalo ni truna
humora, ni bilo kakvog drugog osjeaja. Kao da je bio samo malo
iznenaden, to tu uope postoji neki razlog smijehu, a to je Prewa jo vie
nagnalo u smijeh.
Dakle, obrati se svom krupnom susjedu, budui da smo sad sve
razjasnili, ima li jo instrukcija za mene, prije nego to poloim zakletvu i
zaponem svoj posveeni ivot?
Nemam vise mnogo, odvrati Choate. Na dnu spremnice za cipele ne
smije imati boce. Stari ne voli, kad njegovi ljudi piju, pa svake subote
polazi u potragu za bocama i oduzima ih, ukoliko ih ja nisam prije njega
oduzeo.
Prew se osmjehnu. Moda e biti bolje da uzmem biljenicu i da to
zapiem!
Nadalje, polako e poglavica, poslije deset sati ne smije u kasarni biti
ena. Osim, ako su bijele. Sve ostale, ute, erne i smede, moram odmah
odvesti u pisarnicu, gdje mi Holmes izdaje potvrdu i predaje ih Velikom
Bijelom Ocu. On ozbiljno pogleda Prewitta, a ovaj se stane graditi, kao da
neto zapisuje na maneti.
Jo togod? upita.
To je sve, odgovori poglavica.
Prew mu se nasmije. Kad je poglavica spomenuo tamno- pute ene,
morao je pomisliti na svoju djevojku u Haleiwi. Od jutros je trei puta
pomislio na nju, ali zaudo, ovaj puta ga ta predodba nije zaboljela. Mogao
je posve mirno da misli na nju. Na asak je povjerovao, da na svakom uglu

stoje ljupke ene i da samo ekaju, da ih on oslovi i da im postane

ljubavnikom, da im daje ono, za ime ude premda je znao da tome nije
tako. Toplina polaganog prijateljstva poglavice Choatea ispunila je
prazninu u njemu.
Dolje odjeknu zvidaljka, a istodobno zatrubi trublja u dvoritu
kasarne nastupni signal za popodnevni rad. Prewitt je sada opet mogao
objektivno da slua signal. Ustanovio je, da je trublja veoma lose odsvirao
signal, ni izdaleka tako dobro, kako b; to on mogao odsvirati.
Vrijeme je da izae, dostojanstveno e poglavica, podiui teko tijelo 74
sa postelje. Mislim da u malo prilei i prospavati.
Oh, ti ivino, ree mu Px-ew uzimajui eir.
A onda u oko etiri sata, nastavi poglavica, svratiti malo Choyu, da
vidim, koliko ima piva. Ja, naime, treniram.
Prew pode niz hodnik, smijui se, a onda se osvrne prema Indijancu.
Mislim, da je kraj naim razgovorima za dorukom, dobaci, a onda se
odjednom smete, jer to nije trebao da kae.
to? bezizraajno e poglavica. Ah, da, hm. Mislim, da je tako. On se
brzo okrenu i pode prema svojoj postelji.
OSMO POGLAVLJE
U vojsci postoji malo poznata, ali veoma vana djelatnost, nazvana
radnom slubom. Radna sluba u vojsci sastoji se od veoma potrebnog
ienja i uklanjanja posljedica postojanja ivih bia. Svatko, tko je jednom
posjedovao puku, upoznao je i radnu slubu, kad je, proboravivi etvrt
sata u umi i opalivi moda tri hica na vjevericu, koja je pokuala da
umakne, doao kui, da onda tri etvrt sata provede istei puku, samo da
bi ona bila u redu, kad slijedei puta pode u umu. Svaka ena koja je
skuhala teno jelo i u pladnjima ga stavila na stol, upoznala je radnu
slubu kad je, poto je divan ruak pojeden, morala da u kuhinji pere
ohladnjeli umak s tanjura i klizavu mast s lonaca, da bi oni opet bili
spremni da se uveer ponovo upotrebe, uprljaju i da ih ponovo mora prati.
Svijest, da takva sluba nikad nema kraja, da se njezina beskorisnost
stalno ponavlja, da ono uini to da bi onda istu stvar morao ponovo
uiniti, pretvara radnu slubu u neto silno zamorno.
Svatko, tko je opalio puku na vjevericu, a onda je predao sinu
zapovjedivi mu da je oeisti, ena koja kuha obilni ruak i onda nareduje
keri, koja nije kuhala, da opere posude, svi ti odrasli ljudi znadu, to oficiri
dre o radnoj slubi. Sin i kerka, naprotiv, mogu da razumiju, kako obian
vojnik osjea radnu slubu.
Radna sluba zauzima u vojsci pedeset posto radnog vremena. Prije
podne je vjebanje, popodne radna sluba. Ali tih pedeset posto radne
slube ne spominju se u regrutaciji za stupanje u vojsku, a ne spominju se
ni na lijepim plakatima, koji na zidovima svih potanskih ureda stalno

hvale romantiku vojnikog ivota i istiu izglede, to ih ima vojnik s

obzirom na pustolovna
putovanja u inozemstvo (povedi enu sa sobom), silno veliku plau (bude li
unaprijeen), izgled da postane oficir (dobije li patent) te zlatnu
mogunost, da naui zanat, koji e te hraniti cio ivot. Regrut nikada ne
uje ni rijei o radnoj slubi, sve dok ne podigne desnicu na prisegu, a onda
je prekasno.
Veina tih radova nije tako loa, ali je zamorna. Njihovo opravdanje lei
u tome, to su potrebni. Treba li igrati baseball, mora netko da po polju
raspe konjski gnoj, da bi rasla trava. Nitko ne oekuje, da to obave igrai,
jer oni moraju igrati.
Osim potrebnih radova, koji samo umaraju, ima u pjeadijskom puku
takvih radova, koji ne samo da umaraju, ve i ponizuju ovjeka. ovjeku je
teko da konjicu smatra romantinom, kad konjanik mora sam timariti
konja, ili, da sanjari o puistolovinama u vezi s vojniikom uniformom, kad
mora sam istiti izme. Na taj se nain dade rastumaiti, zato oficiri koji
su se izdigli iznad takvih ropskih radova, umiju da piu tako uzbudljive
ratne uspomene. ovjeku moe biti dosadno, mora li nakon svake etnje da
isti svoj pojas s nabojima, ali to mu ne e oduzeti iluzije. No, ako svakoga
popodneva mora odlaziti do kua oenjenih oficira, da njeguje travnjake, da
mete dvorita, da pere prozore i isti ceste, on ne samo to e izgubiti
iluzije, ve e biti i ponien. Onda zaista znade, to je to radna sluba.
Poslije svake zabave u klubu mora da se nade neka lojalna i patriotska
dua, koja e isprazniti i pepeonike i obrisati prolivena pica. Ali ni to nije
sve. Postoji jo tei ispit ljubavi prema domovini: skupljanje otpadaka.
Svakih dvanaest dana dobiva svaka eta redom priliku da dokae svoj
heroizam. Tri posebno odabrana ovjeka moraju da u teretnim kolima
odvezu iz kua oenjenih oficira otpatke. Te otpatke ne trebamo zamijeniti
sa smeem, po koje dolaze kanaka15 kola.
To se samo po sebi i ne ini tako naroito patriotski, ali oficirske ene,
koje nemaju uredaja za spaljivanje otpadaka, a ne ele zaepiti kanale i isto
tako ne ele upotrebljavati posude za smee, jer po te posude dolazi civil, a
taj bi jednostavno mogao da otkae, bacaju u posude za otpatke svoje
upotrebljene mjesene uloke. Ispranjavanje samo jednog takvog kabla
moe biti veoma patriotski in, ali patriotizam, to se oekuje na kraju
popodneva, kad su teretna kola pima, zaista je neizmjeran. Ono najmanje,
to bi ti ljudi zasluili, bio bi kri za zasluge, kadonako zavijeni u oblak
smrada po truloj ribi kasaju stisnutih zubi iza kola one dvije milje do
mjesta, gdje istovaruju otpatke. umjesto da se voze. Ti ljuidi znaju i ono, to
im ne bi htio ispripovjediti ni njihov najbolji prijatelj.
ak i najotvrdnjeliji eluei najpatriotskijih i najobinijih vojnika naginju
pobuni, a najbuntovniji od svih tih eludaca, otkad je Warden upravljao
etom, bio je nesumnjivo Prewittov.

15

Kanaci. ameriki naziv za domoroce na otocima Junog mora.

Od dana u dan postajalo je sve jasnije, da je upravo onda, kad bi se

Prew primaknuo vrhu dvostrukog reda, koji je nastupao u radnu slubu,
Warden sluajno sastavljao kakvu narocito patriotsku skupinu.
Jedna od takvih radnih skupina bila je ona, koja je ila u mesnicu.
Osim mesa, to su ga kupovale oficirske ene, mesnica je davala i meso za
svaku etu. Mesari, vojnici specijalne slube, nisu se ustruavali da
obavljaju finiji posao, naime da narezuju odreske i kotlete, ali za tei i
neugodniji posao oko istovara i prijenosa cijelih polovica zaklane stoke
traili su radne jedinice. Nakon takvog popodneva bila je Prewova ista 76
modra bluza sva kruta od krvi i neistoe. Kad bi poao kui, lice bi mu bilo
puno prljavtine, a isto tako kosa i ui; sav je bio obliven kiselkastim
klaonikim zadahom. U takvom bi sluaju Warden obino stajao na
vratima hodnika, gladak, hladan i ist, poto se osvjeio pod tuem,
zavrnutih rukava i ljubezno bi mu se osmjehnuo.
Bilo bi dobro da se pourite i da se operete, obiavao bi rei. Veera je
skoro prola. Ceta ve petnaest minuta jede. Ili zar moda elite, nacerLo
bi se on, radije poi ovakvi, kakvi ste, a onda se kasnije oprati?
Ne, ozbiljno bi odgovorio Prew. Radije u se najprije oprati.
Jo uvijek ste stari kico, zar ne? porugljivo bi rekao Warden. Kako
god hoete.
Jednom ga upita Warden, ne bi li ipak htio da boksa ili da igra baseball.
Izgledate veoma umorni, mladiu, dobroduno dobaci. Da ste sportas, ne
biste trebali vriti radnu slubu.
Zato mislite, da me to smeta?
Ne kaem, da vam se ona mili, zadovoljno e Warden, rekao sam
samo da izgledate veoma umorno. Kao da ste na kraju sila.
Ako mislite, da me moete prisiliti da boksam, Warden, mrko e Prew,
onda se kruto varate. Ja mogu podnijeti sve, to mi uvalite. Da nemate tih
irita, ja bih vas, ma da ste takva komadina, izveo na travu i izmlatio na
mrtvo. A ako mi to ne bi uspjelo akama, uzeo bih no, pa bih vas nou
potraio u River Streetu.
Neka vas iriti nita ne smetaju, mali moj, naceri se Warden. Ja u
svako vrijeme mogu da skinem koulju, pa i sad odmah.
To bi vam bilo milo, zar ne? uzvrati Prew takoder se nacerivi. Zbog
toga bisrte me mogli spremiti na godinu dana u zatvor? On se okrenu, da
pode uz stepenice.
Kako ste doli na misao, da tu i Holmes ima svoje prste? doviknu
Warden za njim.
Bilo je i drugih, manjih neugodnosti. Svoj prvi weekend u eti G htio je
iskoristiti tako, da ode u Haleiwu i da izade sa svojom djevojkom, ali ve
prve nedjelje, kao pridolica, postao je rtvom Wardenova rasporeda
dunosti. Njegovo ime bilo je na elu svakog popisa za posebne radove.
Warden je nepopustljivo iskoritavao svoju premo.
Kako su dani prolazili, a on nije svoje ime naao na popisu kuhinjskih
pomonika, naslutio je, da ga eka zlo. A kada je u petak na crnoj ploi

osvanuo pop is vojnika, koji su imali raditi u nedjelju, vidio je, da su

njegove sumnje bile opravdane. Warden je pricuvao njegov red u kuhinji za
nedjelju. Bio je ak spretniji, nego to je to Prew drao. Prew je u nedjelju
dobio slubu u kuhinji, a u subotu morao je deurati u sobi. Ne e mu
preostati nijedan Slobodan dan, da ode u Haleiwu.
U tom rasporedu vremena nalazio se i rafinirano smiljeni sistem.
Vojnici, odredeni da rade nedjeljom u kuhinji, nisu trebali u subotu
saidjelovati na inspekciji, ali sobni deurni morali su osim toga posebnog
posla sudjelovati takoder i na inspekciji. Nije bilo sumnje, da je Warden bio
spretan ovjek. Kada bi on dobio karte u ruke, nitko ga nije mogao potui.
U subotu je Warden veoma rano izaao iz piisarnice, koja se ve sva
sjala, spremna za inspekciju, da pogleda Prewa, koji je ribao trijem.
Naslonio se na vratmce, uivajui i smijuckajui se, ali je Prew zagrieno
radio i dalje i nije se ni osvrnuo. Bio je sav zabavljen razmiljanjem, da li je
Holmes smislio cijelu tu stvar zbog toga, jer on nije htio da se bori i da ga
prisili da boksa, ili je to jednostavno bila ista zamisao Wardenova, samo
zato, jer ga nije trpio.
Nedjeljom je Warden dolazio u kuhinju oko jedanaest sati na zajutrak.
Kao etni starjeina nije morao jesti u odredeno vrijeme. Warden je naruio
peeno tijesto, jaja i kobasice. eta je imala peeno tijesto i slaninu, kao
uvijek, kad bi se Preem morao temeljito naspavati poslije noi provedene u
pijanevanju. Warden se nasloni na kuhinjski stol od aluminija, iznad
kojeg se nalazila velika vjealica s priborom, i poe s uitkom jesti svoj
doruak pred oima uznojene kuhinjske posluge. Zatim polako prode kraj
orijakog ugradenog hladionika prijeko do prostorije, u kojoj su se zadrali
kuharski pomonici.
Gle, gle, ree, zadravi mirno lice i dokono se nasloni na vratnice.
Nije li to moj mladi prijatelj Prewitt? Kako vam se svida opa sluba,
Prewitt? Lijep je ivot u streljakoj eti, zar ne?
Kuhari i kuhinjski pomonici pogledae onamo, jer Warden jo nikada
nije proveo nedjelju u kasarni. Oekivali su, da e se neto neobino
dogoditi.
Svia mi se, starjeino, osmjehnu se Prew trudei se da odglumi
nehaj, i pogleda Wardena. Upravo je bio nagnut nad korito za ispiranje
suda iz kojega se izdizala para. Bio je gol do pojasa, a radne hlae i cipele
posve su se promoile od znoja i sapunice. Zbog toga sam i zatraio
premjetaj, nastavi ozbiljno. To je upravo divan ivot. Uspijem li da
pronadem biser, odstupit u vam polovicu. Svakome polovica. Da nema
vas, ne bih imao prilike da ga pronadem.
Gle, gle, prijazno se nasmije Warden. Gle, gle! To mi je pravi prijatelj.
Konano jedan estit ovjek. Dinamit je u Blissu imao svoga Preema i svoga
Galovicha. Ja sam u eti A imao svoga Prewitta. Kad su ljudi jednom
zajedno sluili, oni jedan drugome ine sve. Pokuat u da vam pronaem
jo vise posla, kad vas toliko oduevljava, Prewitt.

Warden se naceri Prewu, visoko uzdignuvi obrve. Prew se jo dugo

kasnije sjeao tog pogleda punog potajnog razumije- vanja, pogleda, to je
izbrisao kuhare, kuharske pomonike i samu kuhinju i sve ostale tako, da
su preostala samo ona dva para ociju, koji su jedan drugoga shvaali.
Prew vrsto uhvati objema rukama teku posudu bez ruoke, koja je
stajala na dnu korita za ispiranje, ekajui da Warden nastavi. Cinilo se,
medutim, da je Warden vidio njegove ruke, kroz svu onu mutnu vodu, jer se
ponovo prijazno naceri i ostavi Prewa sa svim njegovim uzbudljivim
romantinim predodbama o onomu to e uiniti s posudom, podignutom 78
u ubojniokm trijumfu.
No usprkos Wardenovoj prijetnji, nije se vise Prewovo ime nalo na
popisu posebnih dunosti. Idui weekend bio je Slobodan pa je mogao
poi u Haleiwu. Bila je to ona ista udna injenica, koju je ve toliko puta
zapazio u eti A. Warden je na svoj ekscentrini nain bio veoma poten.
Nikad nije preao granice onoga, to je on osobno smatrao pravednou.
Prew je znao, da je trebao Violeti pisati pismo, pa umalo to to nije
prolog tjedna i uinio. Ali ipak to nije uinio. Pismo i telefonski razgovori
nisu ga nikada mogli uvjeriti, da neki drugi ovjek stvarno postoji negdje
daleko u isto vrijeme, kad i on postoji. Violeta nije postojala, sve dok je ne bi
vidio. Tek onda bi opet zapoinjala ondje, gdje je posljednji put prestala. U
meuvremenu je ivjela samo u njegovoj predodbi, a kako moe ovjek da
pie pismo svojoj vlastitoj predodbi?
Mogao se sjetiti, kako je kao mali djeak promatrao svoju majku gdje
esto pie dugaka pisma rodacima i prijateljima. Neke od tih rodaka i
prijatelja nije nikada vidio. Njegova je majka voljela pisati, ali ve onda u
Harlanu u Kentuckyju inilo mu se udnim, to ona pie pisma u druge
gradove ljudima, koje dugo godina nije vidjela i vjerojatno ih vise nikada ne
e vidjeti. Prije nego to stigne odgovor, mogla bi se dogoditi kakva nesrea
u rudniku i otac mu moe poginuti. Nakon maj ine smrti, one zime, dok je
trajao trajk, stiglo je jo est pisama. Proitao je njezino ime na omotima,
njezino ime, koje je jo uvijek postojalo na papiru, premda je ona ve davno
bila mrtva. Otvorio je pisma i radoznalo ih procitao, ali ni u jednom pismu
nije bila spomenuta injenica, da je ona umrla. Bacio je pisma u pe i spalio
ih. Bilo je neko zaoStalo vrijeme, koje kao da je zastalo u prostoru, a ne u
samom toku vremena. Njemu to sve skuipa nije nikada postalo posve
jasno.
I zato nije pisao Violeti, jer pisanje pisama nije stajalo ni u kakvoj
stvarnoj vezi s injenicama, kao to je bila smrt, kretanje i jelo. Poekao je,
dok ne bude Slobodan, a onda je poao k njoj.
Ona ga je ekala na vratima naslonjena na vratnicu. Gledala je kroz
mreu protiv muha, opirui se rukom o drugu vratnicu, kao da eli kakvom
trgovakom putniku zaprijeiti ulazak. Prewu se inilo, kao da ona
neprekidno eka u istom stavu, posve svejedno, u koje vrijeme dana ili noi
dolazio on niz ulicu od raskra, upravo tako, kao da joj je as prije
telefonirao i kao daga ona sad iekuje. Bilo je to nedokuivo, kao da ona

uvijek zna kad e doi, no stvar nije bila ,nita udnija od svega osta- loga
to je bilo s njome u vezi.
Nikada nije umiljao sebi, da je razumije, sve od onda, otkad ju je prvi
put sreo u Kahuku, poveo je na karneval, znajui da je karneval posvuda
na svijetu jednak, a onda ustanovio da je Violet jo djevica. Ta ga je
okolnost sama po sebi iznenadila, a kasnije nije nikada imao prilike da se
oporavi od tog iznenadenja.
Violet Ogure. Oh-guu-rdii! R je valjalo izgovoriti kao pijani o. Cak i samo
to ime bilo je neobino i neuraunljivo. Posebne osobine neke strane zemlje
ne iznenaduju nas, jer ih oekujemo, im zademo medu strance. Da, ak ih
i traimo. Nerazumljivo je, medutim, bilo povezivanje obinog imena s
prezimenom na stranom jeziku. Violet je bila sliona svim onim japanskim,
kine- skim, havajskim, portugalskim i filipinskkn djevojkama druge ili
tree generacije. Lina ,su imena dobile po engleskom cvijeu, a njihova
prezimena potjecala su iz drugih stoljea. Djevojke. iji su roditelji uvezeni
kao stoka, da rade na plantaama eerne trstike i plantaama ananasa,
djevojke, ije si sinove mogao da nae u onoj masi malih djealca, koji su
ti pred barovima istili eipele, ponavljajui staru legendu: Ja napola
Japan, napola Scho- fifcld. Ili suzdrljivo se smijeei: Ja napola Kina,
napola Sehofield. Bilo je to sjeme vojnika, koji su odsluili svoj rok i onda
misteriozno zauvijek nestali na miitskom kontinentu, koji se zvao
Sjedinjene Drave.
Violet je bila podjednaka mjeavina neega posve poznatog s neim
nedokuivo stranim. Bila je kao sam grad Honolulu sa zgradama svojih
monih banaka, iji su vlasniei misionari i s daairama japanskih
kinematografa odmah iza perivoja Aala, mjeavina brojnih plemena, koje
nije mogao da razumije nitko, a najmanje Violet, Prew je nauio da ispravno
izgovori njezino ime, i to ,je bilo sve, to je znao o njoj.
Ude u zaputeni vrt, uprljan kokojim izmetinama, a ona mu izade u
susret na verandu, to su je skucali sami ukuani. Uhvati je za ruku i
pomogne joj da side niz one tri natrule stepenice. Zatim odoe iza kue,
ceremonija, to su je ponovili svaki put kad bi on doao, jer ga za sve to
vrijeme jo initko nije pozvao u prednju sobu niti ga je ona povela onamo.
Stranja veranda bila je triput vea od prednje. Nije imala zastora protiv
muha. Od poda pa do stropa prerasla ju je i ispre- plela loza, tako da je
pobudivala dojam zatvorene spilje, upravo posebne prostorije. To je,
uostalom, i bila prostorija za dnevni boravak obitelji Ogure.
Iza kua nalazio se kokoinjac. Pred njim su ponosno etale umiljene
kokoi, virei ovamo i onamo svojim oima slinim staklenom biserju i
sputajui izmetine u travu, neduno kao da su svetice. Posvuda je vladao
kiseli vonj njihova kokomjca i cjjelog njihova roda. Prewu je do kraja ivota
zadah kokoi iza- zvao ivu predodbu Violete i njezina ivota.
Violetina spavaonica kraj kuhinje nije nikad bila pospremljena.
Pokrivai na eljeznoj postelji, ,s koje se oljutila pozlata, bili su stalno
ispreturani. Na postelji i na jedinom stoleu uvijek su leale haljine,

komoda, skucana kod kue bila je posuta puderom, a u kutu stajao je

onnar sainjen od etverouglastih stupova, pred kojima je visio zastor od
zagasito zelene tkanine sa cvijeem jarkih boja, kakve su posebno
izraivane za Havaje. Violet je sama objesila tu tkaninu iskreno se
nadajui, da e jednog dana imati neto bolje.
Prew svue koulju i hlae, pa poe gol u onoj zbrci traiti svoje gaice
za kupanje. Kretao se sigurnou, steenom dugim poznavanjem te
prostorije. Kaos ga nije nimalo smetao. On odgurne cipele i zbaci haljine ,sa
stolca na postelju. U toj tronoj kolibi osjeao se vie kod kue nego to se 80
to osjeala Violet.
Grozd tih koliba, to su se uspinjale s obje strane ceste na breuljke,
mogao bi biti njegova domovina u Harlanu, samo to nije bilo ae i ugljene
praine. Stranja veranda s njezinom zardalom sisaljkom, okrhnuti
umivaonik s vrom od cinka i granitno podnoje bunara bili su od istog
materijala kao i njegov vlastiti ivot. On se kroz gusti mrak toga siromatva
kretao oinom lakoom, kakvu je mogao da smogne sarno .ovjek, koji je u
njoj odrastao.
Traei gaice za kupanje ispripovjedio joj je, da je premjeten i zato
nije tako dugo doao.
Ali, zato si dao da te premjeste, Bobbie? upita Violet svojim
cvrkutavim glasom, koji ga je uvijek navodio na smi'jeh. Sjedila je na
postelji i prmatrala, kako je on sazuo cipele i rape i obukao stare
ribarske .papue od jedrena platna.
Svjei je zrak strujao izvana kroz jedini prozor. Taj kao da je bio
prekasno stigla misao. Svjei je zrak potiskivao ustajali zadah rijetko
mijenjane posteljine. Hladnim je dahom dodirnuo njegovo tijelo, i on
pogleda Violet u njezinim kratkim hlaama i gmdnjaku. Osjetio je, kako je
stara divlja glad ukrotila njegovo tijelo i kako su mu se oznojili dlanovi.
Sta kae? upita odsutan duhom. Ah, tako. Nisam. Premjestili su me.
Houston je to uinio, jer sam mu rekao to ga ide.
uj, nastavi. Nikoga nema kod kue. Hoemo li? Tri tjedna, skoro
pun mjesec dana, bilo je i previe dugo. Osjetio je, da mu krv bije iza oiju.
Poekaj, ree ona. Nisi li mogao otii k tvojem oficiru i zamoliti ga da
smije ostati?
Da, mogao sam. Prew nervozno zabaci glavu. Mislio je, da ovjek u
vojsci vise treba, da vojska 6ini ovjeka gladnijim. To sam trebao uiniti,
ali nisam mogao. Nisam mogao da budem ulizica.
No, dobro, odvrati Violet. Da, ali ja bih izrnislila neki dokaz, koji bi me
izvukao. Pogotovu, kad si imao dobro namjetenje i kad si ga elio zadrati.
To bi moglo biti, nastavi on. Ali, meni nije nikad tako silno stalo ni do
jednog mjesta. Ne razumije me? Nisam mogao drukeije. uj, ree doi
ovamo, dodi ovamo k meni.
Sad ne u, odvrati ona, gledajui ga i dalje gotovo radoznalo ravno u
lice. Mislim, da je teta izgubiti tako dobro mjesto, a osim toga i in.

Da, teta je, odvrati Prew. Dodavola s time, pomisli on. Je li ovdje
ostalo jo neto rakije?
Jo uvijek je neto u boci, koju si posljednji put donio, odgovori ona.
Nisam je dirnula. To je tvoja boca. Violet po- nosno ustane. Boca je u
kuhinji, a mislim da je ovdje jo i jedna puna boca, koju si jednom davno
donio. Hoe li da togod popije?
Da, odvrati on i pode za njom u kuhinju. Vidi, poe joj pomno
razlagati, ja te odsad ne u vie moi tako esto posjeivati kao dosada.
Osim toga u ubudue dobivati samo dvadeset i jedan dolar na mjesec,
tako da ti ne u vise moi davati toliko, koliko sam ti dosad davao.
Violet kimne glavom. Onako nedokuiva kakva je bila, inilo se da na
nju to ne dini nikakav dojam. Prew odlui, da e neko vrijeme stvar
ostaviti u torn stadiju. Nije imalo smisla da sad sve pokvari.
Poimo na ono mjesta na breuljku, pozove je on, na nae mjesto,
intimno doda. Istodobno se i zastidi, jer je osjeao, da moljaka. Toliko
vremena bez ene, to se upravo zadire u ovjeka. Krv mu je sad obilnije i
gue tekla kroz ile.
Dobro, pristane ona. Na vratima ormara nije bilo stakla, ali ona ih
ipak iotvori, da izvadi bocu. Bilo joj je neugodno, to na vratima nema
stakla. Kad je uzdigla ruke, poloi joj Prew ados>traga dlanove na grudi.
Violet razdraeno trgne ruke prema dolje, ali on okrene njezino tijelo prema
sebi, stisne joj ruke uz tijelo i poljubi je. Ona je jednom rukom drala bocu.
O'nako bosa nije bila isto toliko visoka kao on.
Kroz isprepletenu suhu travu uspese se na breuljak. Prew je nosio
bocu. Sunce je ugodno i toplo sjak> na njihova gola leda. Usred male
skupine drvea na vrhu breuljka, legoe u travu, ije je blijedo zelenilo bilo
izmijeano s mrtvim smedim vlatima. Pogledali su prema kui, koja je
leala gotovo okomito ispod njih.
Lijepo je, zar ne? upita Prew.
Nije, odbi Violet. Runo je, strano runo.
Ispod njih je leala razasuta skupina daara, bezimeni za- selak, koji
se nije nalazio na turistickim mapama. Izgledao je kao da e ga odnijeti prvi
snani vjetar. Omi su se na vrhu breuljka nalazili kanda na krivini
velikoga slova U. Mogli su da gledaju dolje na kue, iji se red savijao po
dolini, a mogli su da pOgledaju i ravno preko polja na zelenu eemu
trstiku na drugoj strani.
Kao dijete ivio sam na slinom mjestu, ree Prew. Samo to je bilo
malo vee. No inae je bilo ba takvo. Ra-zmiljao je o davno zaboravljenim
uspomenama, koje mu se vraahu u sjeanje, donosei sa sobom toliko
ivota i toliko uzbudenja, jate se u duhu, a ti to ne moe nikome da rekne,
jer nitko nema s time nikakve veze. On osjeti tugu, to ih je izgubio, i to
one nemaju za nj vie nikakva znacsnja.
Jesi li ga volio? upita Violet.

Nisam, odgovori Prew. Ali odonda sam ivio na mnogim mjestima,

koja su bila jo gora. On se izvinu na leda i zagleda se u sunce, koje je virilo
izmeu lia na drveu.
Prew osjeti, da ga obuzima onaj osjeaj slobode, to je daje subotnje
popodne. Padao je na nj kao lie u jesen, jo davno, u njegovoj kui.
Osjeaj je u njemu aputao: ivot ne e zapoeti prije ponedjeljka ujutro.
Kad bi to bar potrajalo cio ivt, aputalo je dalje u njemu. Kad bi bar cio
ivot bio samo dopusf od tri dana.
Ali to je bila samo pusta elja, Prewitt. On gucne iz boce i prui je Violeti. 82
Ona ispi, naslonjena na lakat; pritom je gledala na kue. Pila je
nerazrijedeni whisky jednakio kao to ga je i on pio, kao da je voda.
Strano je to, javi se ona, jo uvijek buljei u dubinu. Nitko ne bi smio
da ivi na takvim mjestima. Moj popa i moj a morna dosli su ovamo s
Hokkaida. Cak ni ta kua nije njihova. Dok mu je vraala bocu, on je
zgrabi za ruku i izvrnu je. Poljubio ju je, a ona mu prvi put uzvrati poljubac,
poloivi mu ruku na obraz.
Bobbie, ree Bobbie!
Dodi, pozove je on, doi ovamo!
Ali Violet se usprotivi i pogleda jeftini sat na svom runom zglobu.
Moma i popa vraitit e se svakog asa kui.
Prew se uspravi. Sto zato? razdraeno upita. Ovamo gore ne e doi.
Nije zbog toga, Bobbie. Poekaj do noi. No je vrijeme za to.
Ne, usprotivi se on. Za tu je stvar svako vrijeme pravo, samo kad je
ovjek raspoloen.
O tome se upravo i radi; odvrati ona. Ja nisam raspoloena. Oni e
odmah doi kui.
Pa oni znadu. da mi nou spavamo u jednoj postelji.
Ti zna, kakav je moj poloaj prema momi i popi, ree Violet.
Da, ali oni to ipak znadu, ustrajao je Prew. Onda na- jednom upita
sam sebe, da li roditelji to zaista znadu. Ta morali bi znati, ne?
Popodne je stvar drukija. Oni se jo nisu vrattli s posla, a ti si vojnik.
Ona se prekinu i posegnu u travu za bocom. Ja sam svrila giminaziju
Leilehua, doda.
A ti nikada nisi zavrsio ni sedmi razred, rece Prew sam sebi. Vidio je
gimnaziju Leilehua u Wahiawi.
Pa ta onda, ako sam vojnik? upita on. to je loe na takvom
prokletom vojiniku? Vojnik nije gori od ostalih ljudi.
Znam, kimnu Violet.
Vojnici su isto tako ljudi kao i svi ostali, ustrajao je Prew.
Znam, potvrdi Violet. Ali ti ne razumje. Toldke Nisei- djevojke izlaze
s vojnicima.
Pa ta onda? upiita Prew i dosjefa se pjesme: Manuelo, mome, drago
rnoje mome, nema vise bila-hila, sestra se skie s vojnicima i u kasne sate
dolazi kui.

Svi bi vojnici htjeli da spavaju s djevojkama, ree Violet.

No, djevojke izlaze i sa civilima, koji ele isto. Sta je u tome loe?
Nema u tome nita loe, odvrati ona. Ali Wahine-djevojka mora biti
oprezna. Pristojna japanska djevojka ne izlazi s vojnicima.
S njima ne izlazi ni priatojna bijela djevojka, potvrdi Prew, <i uope ne
izlazi nijedna pristojna djevojka. Ali vojnici nisu nita drukiji od desetara.
Svi oni ele jedno isto.
Znam, potvrdi Violet. Ne budi lud. Ljudi ba tako gle- daju. na
vojnike.
Zato me onda tvoji ljudi ne lizbace? Ili; zato ndta ne poduzmu? Ili
nita ne kau? Kad oni to ne ele?
Violeta se zaudi. Tako neto ne bi oni nikada uinili.
Dovraga, pa svi susjedi me vide da redovito dolazim ovamo.
Da, vide te, ali to nikada ne bi spomenuli.
Prewit je pogleda. Leala je u arenim mrljama sunanog svijetla,
ispruena na ledima. Pogleda u njezine kratke i tijesne hlae.
Bi li voljela da se odseli odavde? oprezno je upita.
Veoma bih voljela.
No, nastavi on ispitljivim tonom, moda e uskoro imati priliku.
Samo to ne rnogu odseliti zajedno s tobom, dobaei Violet. Ti zna, da
to ne mogu uiniti.
Pa i sada ivimo zajedno, nastavi Prew. Jedino to nas razlikuje od
ostalih ljubavnih parova jest to, da ti stanuje sa svojom obitelji.
U torn i jeste cijela razlika, opre se Violet. Nema smisla da govorimo
dalje o tome. Zna, da to ne mogu uiniti.
U redu, ree Prew. ivot ne e poeti prije ponedjeljka ujutro, stvar
moe poekati i do sutra. On se okrene na lea i zagleda se u nevjerojatno
plavilo havajskog neba. Pogledaj prijeko prema zapadu, ree. Tamo se
skuplja oluja. Pogledaj samo one gomile oblaka.
Oblaci su divni, ree Violet. Tako su cmi. Jedan se uspinje na
drugoga, sve vie i vie, kao stijene.
To je ravni vihor, dobaci Prewit. Poetak kjinog vre- mena.
Kroz na krov curi kia, kimmu Violet i posegnu za bocom.
Prew je pi'omatrao gomilu oblaka, to je plovila po ne'bu. Zato te tvoja
obitelj nije izbacila, kad si me do vela u kuu, ako sttvar stoji tako? upita
on.
Violet ga zaueno pogleda i ree: Pa ja sam njihova ker.
Ah tako, odvrati Prew. Doi. Moemo i sii dolje. Uskoro e poeti
kia.
Preavi preko planina, oluja se brzo pribliavala. Ve prije veere
zapoeo je jaki pljusak. Prew je sjedio sam na stranjoj verandi, dok je
Violet pomagala majci u kubinji. Njezin otac sjedio je sam u prednjoj sobi.
Staroi, kako ih je on u sebi nazivao, stigli su kui prije kie. Izaavi iz
starog Forda punog ljudi, koji ih je iskrcao pred kuoom, stadoe japamskim
jezikom neto avrljati s ljudima u Fordu. Ford zatim otklopota niz ulicu do

naredne kue. On je bio zajedniko vlasnitvo pet obitelji. Isto tako je cijela
zajednica sa- gradila od napol istrula drva one brojne milje kanala za vodu
i sad im je bila vlasnik. Du cijele doline virilo je iz zemlje drvo toga
vodovoda poput neke skele preostale nakon gradnje planina u pradavnim
vremenima.
Staroi su dojurili kroz kuu na stranju verandu, gdje su sjedili Prew i
Violet, a zatim izali da prekopaju svoj uredni vrti, u koji su se slijevaLi svi
kanalii. Prew ih je promatrao. Bili su zgureni i savinuti, a lica kao da su
im bila od suhih smeuranih jabuka. U Prewu se porodi opravdano 84
ogorenje na cio Ijiudski rod, zbog ivota to su ga vodili ti ljudi, to dvoje
ljudi, koji su izgledali kao da su Violetini djed i baka ili pra- djed i prababa,
a ipak im nije bilo vise od etrdeset godina.
Njihov vrt, u kojem je svaki centimetar tla bio iskoriten, podijeljen u
male iste eitvorine i trokute, s nasadima rotkviee, kelja, tara, glavnate
salate, i malog polja raze, preplavljenog vodom, te pola tuceta inozemnih
variva, bio je itav njihov ivot. On je bio rjeit svjedok marljivosti svojih
vlasnika. Starci su radili, sve dok nije poela kia, a onda prestadoe i
odloie motike. Uspevi se na veraindiu, ne prozborie ni rijei s Pre worn.
inilo se, da i ne znaju, da je on ovdje.
Sjedei tako sam na verandi i prislukujui kako ene dogotavljaju
veeru, Prew opet osjeti ono ogorenje to ga je i prije osjetio, osjeaj
izgubljenosfei i samoe, beznadne nemoi, sudbinu svakog ovjeka, koji
mora da ivi u pelinjoj eliji, odvojen od svih ostalih. AM miris uzavrelog
variva i svinjskog peenja dopro je iz kuhinje, i osamljenosti na neko
vrijeme nestade. Topli i vlani miris govorio mu je, da ive i drugi ljudi i da
prireduju veeru.
SlUiao je romon kie i tutnjavu gromova, to je zvuala uplje, kao da
grmi u bavi. Uzbudenje i osjeaj ugodinostu dijelio je s kukaima, koji su
zujali na verandi, pobjegavi od oluje. Od vremena do vremena pokusao bi
da ubije po kojeg komarca pljeskajui rukama u tiini, koja je umjela i
zujala. Veranda ga je zatiivala od kie, osim od ono nekoliko kapi, koje su
udarale o tlo rasprskavajui se, a te su bile ugodno hladne. Bio je u
zaklonu, jer su negdje iza vodenog zida postojali ljudi i pripravljali veeru.
Violet ga pozove i on ude u kuhinju proet osjeajem, da su vojska i
neobino divlje Wardenove oi daleko. da je jutro narednog ponedjeljka
samo teak san, prasitaro kasno sjeanje, tako hladno i tako daleko kao
mjesec. Sjeo je pred tanjdr, s kojeg se puilo jelo. Bila su mu tuda ta
neobina variva bljutava okusa, te svinjsko meso, ali ipak ih je pojeo s
uivanjem.
Svrivi s veerom, starac i njegova ena postavie tanjire u kabao za
ispiranje i utke odoe prijeko u prednju sobu, u kojoj su stajali mali oltari
ivih boja. Brewa nisu nikad onamo pozvali. Za vrijeme cijele veere nisu
progovorili ni rijei, ali Prew je ve davno nauio da nema smisla ni
pokuati da se s njima porazgovora. On i Violet su utke sjedili u kuhinji,
pild su aromatski aj i sluali kako vjetar trese kolibom i kako kia

zagluno bubnja o limeni knov. Onda i oni stavie svoje tanjire u stari
napuknuti kabao za ispiranje. Prew se osjeti potpuno lcod kue. Bio je
zadovoljan. Jedino sto mu je nedoslajalo, bila je alica kave.
Kad su uli u Violetinu spavaeu sobu, ona bezbrino ostavi vrata iroko
otvorena, premda se moglo vidjeti ravno u rasvijetljenu prednju sobu. Prew
je viddo kad se okrenula prema njemu bez ikakva suzdravanja, kako se
titravo svijetlo odrazuje na njezinom zlatnom tijelu. Upravo taj smisao za
stvamost cinio mu je zadovoljstvo. Davao mu je osjeaj neega, to dugo
poznaje, neega trajnog, sto vojnik rijeitko posjeduje. Ali ravnoduno
otvorena vrata su ga smetala. Bojao se, da ga netko ne bi vidio, i stidio se
zbog svoje poude.
Probudio se jednom, usred noi. Bura se stiala i mjesec je sjao kroz
otvoreni prozor. Violet je leala, okrenuvi mu leda, a glavu je poloila na
svinutu ruku, koja joj je sluila kao jastuk. Po ukoenosti njezina tijela
razabra Prew, da ona ne spava, pa poloi ruku na njezin goli bok, i okrene je
k sebi.
U dubokoj krivini njezinih bokova i u udubljenom spoju zaobljenog
trbuha i'stegna nalazio je beskrajno savreno stvaralatvo, preoizno poput
dragulja. To ga je upravo ispunjavalo strahopotovanjem i budilo u
razumijevanje, puno ienja. Oi mu se osue sitniim zlatnim
tokicama.
Ona se voljno okrene k njemu. Ndje bila pospana i Prew upita sam sebe,
o emu li je to razmiljala, dok je tako budna leala. Kad se nadvio nad nju
postane mu opet jasno, da nepoznaje ni njezino lice ni njezino ime i da ak
i za vrijeme toga akta, koji dva ljudska bia dovodi u najneposredniju
blizinu, blie nego to ikada inae mogu jedan drugome doi, tako blizu da
jedan ponire u drugoga, ipak nije poznavao, a da ni ona nije njega
poznavala, i da jedno drago nisu stvarno mogli dodlrnuti. Za ovjeka, koji
svoj ivot provodi medu pustim d tvrdim neugladenostima drugih
mukaraoa, sve su ene okrugle i blage,, sve su nedokuoive i udne. Ta je
misao, medutim, brzo minula.
Ujutro se probudio, nepokriven, leei na ledima. Vrata su jo uvijek
bila otvorena, a Violet i njezina majka kretale su se po kuhinji. Prew potisne
prvi poriv, da pokrivaem pokrije svoju golotinju, pa ustane i obue gaice
za kupanje. Bio je sav smeten i postiden zbog mlohavosti svoga uda, koju
su sve ene mrzile. Kad je uao u kuhmju, starica se i ne osvrnu na nj.
Poto je sve bilo pospremljeno i kada su starci utke otkasali u posjete
susjedima, Prew je neko vrijeme razmiljao, a onda konano izravno prijede
na stvar. Taj naoin je bio zna- ajan za nj.
Htio bih da se preseli u Waheiwu i da ivi sa mnom, nespretno ree.
Violet je sjedila na svom stolcu na veranda, napol okrenuta prema
njemu. Lakat je postavila na naslon stolca, a bradu naslonila na napol
otvorenu aku. Bobbie, ree i nastavi da ga i dalje raidoznalo gleda,
onako radoznalo, kako ga je uvijek promatrala, kao da prvi put razabire
kompliciranost mehanizma, kojem zahvaljuje uitak, mehanizma, koji je

uvijek smatrala posve jednostavniim. Zna, da to ne mogu uiniti. Zato

eli tjerati male na konac?
Jer ne u vie mooi dolazi ti ovamo, odgovori on, sne u vise mjooi
dolaziti onako kao ranije, dok nisam bio premjesten. Da ivimo u Waheiwi,
mogao bih svake noi dolaziti kui.
A to moe prigovoriti naem ivotu? upita ga ona istim neobinim
tonom. Ne u se ljutiti, bude li dolazio samo kon- cem tjedna. Ne moras
dolaziti svake noi, kao to si dolazio prije nego to si bio premjesten.
Konac tjedna mi nije dovoljan, ree Prew. Bar meni nije.
164
Prekine sa mnom, odvrati Violet, jo e rjee doi do toga, zar ne?
Ne e nai enu, koja bi htjela da ivi s obinim vojanikom, koji zasluuje
na mjesec dvadeset i jedan dolar.
Ne bih htio da ivim kraj tvoje obitelji, nastavi Prew. Oni me smetaju.
Ne vole me. Kad ve ivimo zajedno, trebali bismo zaista zajedno ivjeti. To
je bolje od takvih glupih polovinost. Da, tako je to. Govorio je stvarno,
kao ovjek, koji nabraja prednosti i lose strane novog proljetnog ogrtaa.
Morala bih napustiti namjetenje i nai novo namjetenje u Waheiwi.
To e biti teko, uikoliko ne elim postati konoba- rica u baru, a to ne
mogu.
Ve sam jednom napustila namjetenje u Kahuku, ravno- duno
nastavi ona, a napustila sam i lijepi dom, u kojem sam bdlia lan obiiteljii,
da bih se vratila ovamo u to trulo gnijezdo. Uinila sam to protiv volje svojih
roditelja, da budem b.lie tebi i da svake noi uzmogne doi ovamo.
Ucindla sam to, jer si me ti zamolio.
Znam, da si uinila, kirrmu Prew. Sve ja to znam, ali nisam znao, da
e stvar poi tim putem.
A to si oekivao? upita ona. Bobb'e, ti ne zasluuje dovoljno, da bi
mogao uzdravati enu.
Dovoljno sam zasluivao. Primit u gotovo punu mjesenu plau,
oprezno e on. Time emo moi da ispliivamo mjesec dsna, dok ne dobije
namjetenje, a ja opet ne dodem do no- vaca. S onim to ti zasluuje i s
mojih dvadeset i jedan dolar, mioemo bolje ivjeti nego to ti sada ivi.
Tebi se i onako ovdje ne svida. Nema razloga da ostane ovdje. On zasta da
udahne zraka. I sam se zaudio, kako je naglo govorio.
Nisi mi povjerovao, zar ne, ree Violet, kad sam tirekla, da ne u moi
poi, kad sam rekla emu da tjeramo stvar do kraja. Ti me ne moe
prisiMti, Bobbie. Moma i popa ne bi to voljeli, pa me ne bi ni pustili da
odem.
Ali zato oni to ne bi voljeli? upita on trudei se da govori polako. Jer
sam obini vojnik? Zar je za tebe toliko vano, jesam li vojnik ili nisam? Ako
je za tebe to tako vano, zato si onda uope pola sa mnom? Zato si
dopustila da dodem ovamo? Oni te ne mogu zadrati samo zato, jer ne bi
voljeli, da ode. Kako te mogu zadrati?
Oni bi izgubili ast, odvrati Violet.

Ah kojeta! odmahnu Prew i opusti uzde. Da sam kakva skitnica s

obale, i da nisam vojnik, sve bi bilo u redu. Znaoje da je samo to pravi
razlog. Premda su ti ljudi ivjeli poput stoke, gore od rudara u Harlanu, oni
bi bili obeaeni, kad bi njihova kerka ivjela s vojnikom. Oni bi svakom
kapitaliisti dopustili da im jae na grbai, to ne bi bilo neasno. Oni nisu
vojnici. Naj- gori neprijatelj siromaha, pomisli Prew, su upravo onii samd.
Bilo bi neto drugo, kad bismo bili vjenani, blago e Violet.
Vjenani! Prew se zapanjio. Pred njdm se ukaza slika Dhoma, vodnika
ete G, elavog, krupnog i vjecno u poslu, krajnje nezadovoljnog, a za njim
njegova tusta prljava Filipinka i sedam napol odrasle deriadi, sami
mjeanci. Nije cudo, da je Dhom pravi ivoder, osuden da svoj ivot provede
kao progna- nik u inozemstvu, samo zato, jer je imao enu s Filipinskog
otoja.
Violet se osmjehne njegovoj zapanjenosti. Vidi li? Ti ne e sa mnom
da se vjena. Pogledaj malo stvar s mog gledita. Jednog e se dana
vratiti u Ameriku. Hoe li me povesli sa sobom? Htio bi da ostavim svoje
ljude i da na kraju ostanem i bez njiih i bez tebe. A moda i s kakvim malirn
djetetom?
Bi li tvojim roditeljima bilo drago, da se sa mnom vjena?
Ne bi, ali bi im ipak bilo draze od onog drugoga, ili od ovoga kako je
sada.
Misli rei, da bi onda izgubili ast, gorko e Prew. Bi li pola sa
mnom, da te oenim?
Dakako. To bi bilo neto drugo. Kad bi onda otiao u domovinu, pola
bih s tobom. Bila bi tvoja ena.
Moja ena, pomisli on. No, zato to ne uini? U njemu se porodi elja,
da to uini. Poekaj samo asak, sinko! Tako osjeaju svi mukarci, koji se
konano oene. Tako je morao osjeati i Dhom. S jedne strane vide slobodu,
a s druge enu, tako blizu da je uvijek mogu imati, da trebaju samo za njom
isprui'ti ruku, bez dugakih priprema, da ne moraju odlaziti javnim
enama, to bi bila druga alternativa. to eli dakle?
Ako se oenim s tobom i povedem te sa sobom, oprezno ree on, ne e
u tome biti velike razlike. Oboje bismo bili izopenici. U Sjedinjenim
Dravama nitko se ne bi htio s nama druiti. Uostalom, sve da sam s tobom
i oenjen, ne bih te zato trebao da povedem u Drave. Vjenanje ne znai
nita, za veinu ljudi i manje nego nirta. Znam kako je. Kao kod Dhoma,
pomisli on, koji se oenio, da bi uvijek mogao imati na raspolaganju enu, a
kad ga je upeoala, odjedinom mu vise nije htjela da dade ono to je traio.
Ali ti se ipak ne e sa mnom vjenati, dobaci Violet.
Ima prokleto pravo, ne u, odvrati on. Glas mu je postao otriji zbog
bolnog osjeaja krivnje, to je ona govorila istinu
Kad bih ostatak svog ivota htio da provedem na Wahoo-u bila bi stvar
drukija. No ja u se uvijek seliti. Gijelo vrijeme biti na putu. Ja sam se
obavezao na tridesetgodinju slubu. Nisam oficir, kojemu vlada daje
novaca, da bi svoju dragu enu mogao sa sobom vui po cijelom prokletom

svijetu. Kao obian vojnik ne bi dobio za tebe ni dodatak. Momak, kao to

sam ja, ne smije se petljati u enidbu. Ja sam vojnik.
Vidi, potvrdi ona. Zato da ne nastavimo tako kako smo i do sad
radili?
Zato, odvrati on, jer mi jednostavno nije dovoljno. Toj se zemlji
pribliuje rat. Hou u njemu da sudjekijem. Ne u da me bilo to spreava.
Zato to sam vojnik.
Violet se ispruila u svom stolcu. Glava joj je mirovala na naslonu, a
ruke joj se tromo objesile preko ruica stolea. Jo uvijek ga je radoznalo 166
promatrala preko naslona stolca. No, eto, ree, vidi li?
Prew ustane i pride k njoj. Doavola, zato da te oenim? viknu. Da
dobijem hrpu balave crnake deriadi? Da postanem mu urodenice i da
ostatak ivota radim na prokletim poljima ananasa? Ili da vozim taksi u
Schofieldu? Dovraga, to misli, zato sam stupio u vojsltu? Zato, to
nisam htio da se cio ivot znojim u rudniku, da izgubim ponos i da dobijem
punu hrpu balave deriadi, koji bi u ugljenoj prljavtini izgledali kao crnci,
kao to je to uinio moj otac i njegov otac i svi ostali. Dovraga, to zapravo
hoete vi dame? elite li, da mukarcu istrgnete srce, da ga zavijete u
bodljikavu icu i da ga poklonite svojoj majoi za majin dan. Dovraga...
Sad se na njegovim oima nije nalazila ledena kapa, kao onda, kad se
suprotstavio Wardenu i kao as prije, kad je pokuavao da je nagovori. Ooi
su mu sad plamtjele kao poar u rovu, koji se pui, i konano na kratko
vrijeme izbije u silnom plamenu. On duboko i drui udahne zraka, pa se
opet svlada.
Djevojka je upravo mogla da razabere, kako mu se bijeli ledeni sloj
gnjeva spustio na oi, jednako kao to su se ledenjaci u ledeno doba
pomicali po zemlji. Naskmjena o svoj stolac, pu- tala je, da se sve to izlije
preko nje, nemona poput kanje- nika, kojega obore mlazom vatrogasne
trcaljke. Putala je, da je pogodi ta snaga, poputala je umjesto da se bori.
poputala strpljivou, roenom u stoljeima zgrbljenih leda i lica izbrazdanih poput smeuranih jabuka.
Oprosti, Violet, ree Prew kroz sav onaj led.
Sve je u redu, odvrati djevojka.
Nisam te htio povrijediti.
Sve je u redu, poruovd .
Morat e se odlueiti, ree on. Taj premjeiaj mijenja cio moj ivot.
Moj ivot dobio je drugi ritam, kao neku novu pjesmu. A nova pjesma nije
nimalo slina staroj.
Danas je posljednji put, to sam doao ovamo gore. Bi e se preseliti ili
ne e. togod odabere, meni je pravo. Kad 6o- vjek promdjeni ivot, mora
ga promdjeniti do kraja. Ne smdje zadravatd nita, to ga podsjea na
njegov stari ivot, jer mu inae stvar ne e uspjeti. Kad bih i dalje dolazio
ovamo, poeo bih biva'ti nezadovoljan premjetajem i pokuao bih da ga
izmi- jenim. To ne kanim da uinim, a ne u ni dopustiti, da netko pomisli
da to kamim uindti. Zato moras ti odluiti, zavri on.

Ne mogu pooi, Bobbie, ree djevojka. Nije se m pomakla. Jo uvijek je

sjedila naslonjena o stolac, kao i prije, a ni glas joj se nije promijenio.
Dobro, ree on. Onda u otii. U Waheiwi sam vidio mnogo parova,
koji ive zajedno, zabavljaju se, pozivaju goste i izlaze zajedno u kina i u
barove. Svima se to svida. Djevojke nisu same, bar nisu u veoj mjeri same,
nego to je svaki 60- vjek i onako sam.
A to se dogada s njdma, kad vojnici odu? upita ona i pogleda na
drvee na breuljku.
Ne znam. A i svejedno mi je. Vjerojatno nadu driuge voj- nike. Ja sad
idem.
Kad se vratio iz kue, nosio je papue i boce s whiskyjem, onu gotovo
punu i onu gotovo praznu, obje umotane u gaice za kupanje. Ponio je sa
sobom sve, to je ovdje imao. Premda je bilo veoma malo, ipak je posluilo
kao sdgurnosit, da e ga pusti'ti ovamo. Bio je to zalog za zajam na ovaj
ivot, koji je postojao izvan kasarne. Ponijevi stvari sa sobom, odrekao se
svoga potraivanja.
Violet je jo uvijek sjedila u istom onom poloaju kao i prije. On prisili
sam sebe da joj se nasmije, razvukavi uiko- ene uisne sa zuba. No
djevojka to nije vidjela i nije se na nj osvrnula. On side niz stepenice i
zakrene iza ugla kue.
Njezin je glas poao za njim iza ugla: Zbogom, Bobbie.
Prew se opet nasmjehne. Aloha nui ce, uzvrati. S izra- zitim smislom
za dramatinost odigrao je ulogu do kraja.
Dok se penjao preko malog breuljka, nije se ogledao, no ipak je mogao
upravo osjetiti, da je ona naslonjena o vratnice, i da se jednom rukom opire
o drugu stranu vrata, kao da eli kakvom trgovcu sprijeiti da ude. Ne
osvmuvi se, stigao je do raskra. U duhu je gledao tragienu sliku, to ju je
morao da- vati njegov lik udaljujuoi se preko humka, gledao ju je kao da
sam stoji na vratima. Najeudnije od svega bilo je to, da je nikad nije toliko
ljubio, kao to ju je ljubio upravo u torn asu, jer je u torn trenutku postala
dijelom njega samoga.
No one ne trae ljubav, razmiljao je on, nijedna je od njih ne trai. One
ne ele, da ti nae u njima sebe, ve naprotiv ele da se u njima izgubi. Pa
ipak, razmiljao je dalje, one uvijek pokuavaju, da sebe nadu u mukarcu.
Kakav bi ti mogao bi'ti divan glumac, Prewitt, ree sam sebd.
Tek kad je siao niz breuljak, mogao je da odbaci svoju ulogu i da
sitane. Okrenuo se, pogledao natrag i prepustio se osjeaju gubitka.
U torn mu se trenutku uini, da svaki ovjek uvijek trai sam sebe, u
barovima, na eljeznioi, u uredu, u ogledalu, u lju- bavi, naroeito u ljubavi.
Uvijek trai ono vlastito ja, koje se na-lazi negdje u svakom drugom
ovjeku. Ljubav ne znai r- tvovati samoga sebe, ve pronai samoga sebe
i opisati sebe samoga. I to samo zato, da ovjek ustanovi, kako je cijelo to
shva- anje krivo. Jedini dio to ga ovjek moe uope dirnuti ili razumjeti
je onaj dio njega samoga, kojega prepoznaje u sebi. I da ovjek neprekidno

trai put, kojim bi mogao pobjei iz svoje elije u konici i stii do drugih
elija, hermetiki za- tvorenih, s kojima je vezan u votanom sau.
Jedini put, to ga je ikada pronasao, jedini klju, jedini jezik, kojim je
umio govoriti da ga razumiju i drugi ljudi, s pomou kojega je mogao
saobraati s drugima, bila je njegova trublja. Da ima ovdje trublju, ree
sam sebi, mogao bi govoriti s njom i ona bi te mogla razumjeti. Mogao bi im
od- svirati poziv na rad, sa svom njegovom umornou, signal koji te poziva
da s punim trbuhom ide mesti tude ulice, kad bi radije ostao kod kue da
spava. Ona bi to tada razumjela.
168
Ali ti nema trublje, ree ono njegovo drugo ja, nema je ovdje, a nema
je ni bilo gdje drugdje. Istrgnuli su ti jezik. Nema niega osim dvije boce,
jednu gotovo punu, a jednu gotovo praznu.
Ni te boce ne moe pron'ijeti kroz vrata, prijatelju, jer bi ih voj.na
policija polokala, a ne moe ih sakriti ni uz ogradu, jer ima ljudi, koji
svaku veer pretrauju ogradu i na taj nain sebi pribavljaju whisky. Da
ispijemo te boce, prijatelju? Mislim, da e to biti bolje. Kad smo pijani,
mnogo se vise pi~i- bliujemo jedan drugome i kadsto gotovo i vidimo jedan
drugoga. Podimo, dakle, do drveta.
Drvo ispod breuljka, na pola puta do raskra, bilojestaro voravo
kiawe-stablo, pod kojim je sjedio ve i prije na izle- tima, i oko kojega su u
travi leale smede boce iz njegovih pri- janjih etnji. Poao je onamo kroz
isprepletenu travu, koja mu je dopirala do koljena, tako da je morao visoko
podizati noge, sve dok nije stigao do drveta, do onog glatkog mjesta, mjesta,
na kojem je uvijek 9jed'io, naslonivi se ledima na hra- pavu koru. Ondje ga
s ceste nije nitko mogao da vidi. Jer za svakog ovjeka dolazi vrijeme, u
kojem mora biti sam., a u ka- sarni nije bilo osamljenosti, ve samo
samoe.
Drvo, taj prastari uvar tmovitih prstiju, koji je cio dan zatiivao svoj
mali komadi djevianske trave od prodrljivog i nezasitnog posizavanja
sunca za tim posljednjim netaknutim komadiem u polju, sad je svoje
ruke, iskrivljene kao u pralje, rairilo iznad njega, kao to ih je itav dan
irilo nad travom. Sad je zatiivalo tog izgubljenog sina, kao to je branilo
ze- lendlost svoje kerke, a Prew je pio whisky i razmiljao o War- denu, o
eti, i sportaima u eti, ali najvie o Violeti i o oi- njenici, da se ovjek
nikada ne moe seliti, a da ne nade san- duke da zapakuje zastore i
konzerve. Kronji drveta je bilo svejedno, bio to on, bila trava, jer je kronja
enskoga roda i ona je trebala samo neto, to bi mogla da zatiuje.
Poloio je one dvije boce u travu k ostalima i uhvatio te- retna kola, koja
su ga povezla kuoi kui u samou kasarne prepune ljudi, kui u
odvojenost spavaonice, u kojoj nije bilo osamljenosti kui u teretnom
automobilu trinaestoga puka poljske artiljerije, koji je vozio plivae iz
Haleiwe. Onda ode pijan u postelju.
Kad je doao konac mjeseca i dan isplate, uze posljednju plau, to ju je
dobio za svoj in prvi i etvrti, novae s kojim je Violet trebala urediti
kuanstvo u Wahiawi, pa ga proigra jedne nooi u igranicama. Pritom ga je

proimao osjeaj iro- nsije, koji kao da je pristajao uz tu priliku. U toku

petnaest minuta izgubio je za posranim stolom sav novae. Dobio ga je
O'Hayer, a Prew nije zadrao ni toliko, da uzmogne kupiti bocu rakije ili
kakvu enu. Bila je to divna gesta, a svota, koju je izgubio pobudila je
prilino udivljenje.
DEVETO POGLAVLJE
Kino doba je na Havajima bilo vrijeme, najslinije zimi. U toku
zimskdh mjeseoi bilo je nebo moda malo bljee, maglovitije i plavo, a
sunce nije tako jarko sjalo. Ali zima se na Havajima nije od ljeta razlikovala
vie nego to se na kasni rujan razlikuje od ljeta. Temiperatura je ostala
jednaka, a na velikom crvenom platou ananasovih polja, usred kojih su
leale schofieldske kasarne ni zimi ni ljeti nije bilo hladno.
Tu nije nitko trebao da podnosi zimsku studen. Nije bilo ni jesenjeg
zraka listopadskih dana zasienog mirisom zrelih ljiva, a ni nenadanog
budenja topline, ni ubrzanih koraka proljea poetkom travnja. Jedino
vrijeme, kada se na Havajima osjeala neka klimatska promjena, bilo je
kino doba. Tu su promjenu radosno pozdravljali svi oni, koji su se sjeali
zime. Svi ljudi, osim, dakako, turisti.
Kino doba nije nastupalo od danas na sutra. Koncem veljae dole su
jedna ili dvije obiajne slabe oluje, kao da jesuno doba ovjek, koji se
slabano bori i udara nogom tik prije smrti. Oluje bi donijele daak
hladnoe i obeanje, da je voda u blizini i da ovjek treba da jo malo izdri.
A onda, kad bi rane oluje- odustale od borbe, edna bi zemlja popila svu
njihovu vlagu, oluje bi ustuknule pred navalom sunca, ko je bi mulj opet
osuilo u prainu i ostavilo za sobom samo ispucanu i ispeenu
uspomenu, koja se mrvila pod krutim komisnim vojnikim cipelama.
Poerfckom oujka postali su razmaci izmeu kia krai, a i kie su
dulje trajale, sve dok na kraju uope vie nije bilo* stanki, ve jedino sama
kia. Zemlja je pohlepno pila tu kiu, sve dok ndje uitaila ed, poput
ovjeka oednjelog u pustinji, koji se ne moe suzdrati a da suvie ne pije,
a onda je poela da izbacuje suviak, to ga nije mogla asimilirati, niz ulice
i niz breuljke, du kanala i jaraka za navodnjavanje, koji su > poput mree
ispreplitali karminsko crvenilo zemlje toga platoa. Sad su se pretvorili u
divlje rijeke. To je poitrajalo sve dotle,dok sama zemlja i svi na njoj, kao
mladenka u medenim tjednima, nisu poeli udjeti e.
U to se vrijeme cio Schofield povukao u zgrade. Umjesto vanjskih vjebi
odravala su se u dnevnim prostorijama predavanja o nomenklatura
razliitog oruja, a vjebe u skupinama i veim formaoijama morale su da
ustupe mjesto vjebama u nianjenju na trijemu i prastarom povlaenju
otponca u prazno. Sva ta jednolinost izgubila je svoju vanost pred
uzbudljivom raskoi, da se ovjek nalazi pod krovom, dok vani lije kia.
Iz skro vita u rancima s ratmom opremom, objeenim na podnoju
kreveta, pojavile su se dvdje vrste kinih kabanica: one impregnirane, to

su upijale vodu kao bugaica i one gumirane, koje nisu proputale ni vodu,
ni zrak, sve dok se ovjek u njiima nije prosto kupao u znoju, tako da bi
zapravo bilo svejedno da je obukao i onu drugu vrst kabanice. Onih veeri,
kada je kia prestala bar tako dugo da pada, da su vojnici mogli da ponovo
podu na svoje nemime ponone etnje, pojavie se na svim ulicama i
putovima nedavno razdijeljeni poljski kaputi.
Kad bi se sad, u kino doba, skupine ljudi kretale prema natkritoj
boksakoj areni iza stare kapelice, dolazei odasvud kao bice, koje se
sastaju u osovini, nosili su sobom pokrivae, da ih prostru na ledenom 170
betonskom podu, koji se stepenasto sputao ili da se u njih zaviju. Neki su
nosili skrivene boce od pola litre kao dodatno grijalo, ukoliko bi im uspjelo
da ih prokrijumare u kasarnu, a da to vojna polioija ne zamijeti. Ovdje u
havajskom jesenjem oujku, pod krovom schofieldske boksake arene, u
kojoj su se dvije bezimene brojke borile jedna protiv druge, kao da ih je
pritiskivalo sve ono sjeanje na nogomet, na jabuke i na listopad i na sve
one brojne tisue malih gradia u domovini sa svojim nogometnim
momadima u kolama. Sve je to lebdjelo iznad arene i na trenutak oivjelo
kao iluzija.
Premda su se trebale odviti jo tri borbe, ve je drugog tjedna u oujku
pala odluka o ampionatu havajske divizije. Medvjedioi Dinamita
Holmesa izgubili su s trideset toaka protiv 27. pjeadiijskog puka. To je
bilo dvostruko toliko toaka, koliko su u najboljem sluaju mogli dobiti u
posljednje tri borbe. Velianstveni zlatni boksai u njihovu zlatnom ringu
izvadeni su iz poasnog ormara na glavnom ulazu, da bi bili izrueni
pobjedniku, im zavri sezona.
Mogli ste vidjeti Dinamita, kako luta po kasarni sputendh ramena,
dok su mu se obrve nemirno trzale. Kolale su glasine da e biti smijenjen i
osloboden boksa. Prvi put, nakon dugog niza godina, odrane su u jednom
jedinom mjesecu dvije ras- prave' pred ratnim sudom protiv pripadnika
ete G i dva su ovjeka strpana u vojni zatvor.
Ali u orijakoj osmokutnoj udubini u tlu s njezinim nazu- bljenim i
uljebljenim betonskim zidovima bilo je gledaocima svejedno, tko se bori
i tko pobjeduje. Vano je bilo samo to, da su ljudi uivali u napetosti i
uzbudenju borbi, koje su se odrale.
To ih je sjealo na daleki zaviaj na kontinentu, gdje su se svi ozbiljni
mladi studenti-atlete, unato svojim trenerima s uz- dignutim ogrlicama na
ogrtaima, punih bojazni da ne stave namjetenje na kocku, borili
oduevljeno s velianstvenom glu- pou' mladosti, kao da itav ivot ovisi
o toj igri, a istodobno su bili jo uvijek dosta mladi da plau zbog poraza. Tu
iluziju nisu nikad dijelili s njima njihovi treneri. Bila je to slina iluzija kao
i ona o ika Mrazu. Oni bi je i onako prebrzo izgubili, prije nego to bi im
se toliko proirilo obzorje i saznanje, da uvide, da je njihova lojalnost roba,
s kojom se moglo lako trgovati. Svega toga su se ljudi, natrpani na betonu
boksake arene rado sjeali u svojoj enji za povratkom u doba nevine
mladosti.

Puk nije ni izdaleka toliko trpio zbog poraza kao Dinamit, a ni toliko,
koliko je Dinamit drao da trpi. Lojalnost puka bila je preesto prebaena s
jedne jedinice na drugu, pa je potitenost trajala upravo tako dugo, koliko
je bilo potrebno, da vojnici iz Bowla stignu kui i da ondje sjednu na
latrinu. Ono jarko svijetlo, koje je sjalo iznad boksakog odjela. brzo je
nestalo. Dan isplate bio je mnogo blii od boksake sezone naredne godine,
a posvuda su kolale glasine, da je polovica kua izmedu River Streeta i
Nuana Avenue dobila pune brodske tovare novih djevojaka.
Sve da puk i nije imao nikakvog drugog eksponenta svoje ast'i osim
Dinamita, u njem je zaista imao velikog eksponenta. Poslije razgovora s
pukovnikom Delbertom, i poto mu je time postavljena posljednja granica,
skupio je Dinamit svoje karte i mape i poeo kovati pianove za kampanju
naredne godine. To je imalo da bude najvee natjecanje od svih
dosadanjih i imalo je da vrati trofeju onamo kamo je spadala. Mora se
vratiti, rekao je Holmes. Prije nego to su zavrile posljednje borbe ve je
zapoeo da izraduje planove i da iznova sabire snage.
Milt Warden je stajao na vratima, to su vodila u hodnik, i odande
odapeo strijelu objavivi novost, da e kuhar Stark biti premjeten iz
twdavice Kamehameha. Toga je dana padala estoka kia i Warden je s
vrata promatrao komandira svoje ete.
kako diugakim koracima dolazi kroz srebrnu zavjesu kie, ne obazirui se
na prljavtinu promoenog kasarnskog dvorita. Ogrlica njegova po mjeri
raenog ogrtaa, podignuta do uiju, sva se ovjesila od vlage, no sam ogrta
se jo uvijek elegantno ovijao oko Holmesovih koljena, obuvenih u jahae
izme. Prava sramota, u Wardenovu srcu nije bilo ni trunka tradicionalnog
radosnog divljenja. Neto u tom liku, koji mu se pribliavao ree mu, da to
nije obiajni obilazak i da Holmes ne dolazi samo zato, da vidi, je li sve u
redu. Warden poe nasluivati neko zlo.
Dodavola sve! zarei glasno i izazovno, ali ipak ne toliko glasno, da bi
ga Holmes mogao uti. Zatim okrene kapetanu leda i ude u pisarnicu, da bi
sam sebi dokazao svoju neovisnost.
Zelio bih, da se ovo smjesta rijei, ree Holmes, im je uao u
pisarnicu, i izvue iz unutarnjeg depa ogrtaa neke papire. S njega se
samo cjedila voda. Gdje je Mazzioli?
Prijeko u personalnom odjelu, odvrati Warden bez entuzijazma.
Stariji vodnik O'Bannon je jutros dao pozvati sve pisare.
Onda morate vi to obaviti, ree Holmes i prui mu papire. Trebam
saglasnost, vi ve znate. A napiite i dobro preporueno pismo. Taj je Stark
sluio sa mnom u Blissu, a ja sam se o njemu ve porazgovorio s
pukovnikom Delbertom. On je sam pisao glavhom tabu, kako se ta stvar
ne bi negdje zametnula na slubenom putu. Holmes skine svoj konjaniki
eir i vrsto ga strese potrcavi vodom pod.
Boe moj! ree. To je mokro! Stark je prokleto fin ovjek. Za svoje
stare ljude uvijek rado inim sve to mogu.
Da, sir, odvrati Warden i nastavi da prouava papire.

Htio bih da to jo danas ode, veselo e Holmes. Poekat 6u, pa u sam

to otpremiti. I onako moram da se s vama porazgovorim o nekim drugim
stvarima. Kod nas je slobodno jedno mjesto vojnika prve vrste, zar ne?
Da, sir, potvrdi Warden, nastavivi s pregledavanjem papira.
Sluate li vi mene? upita Holmes.
Da, sir, odvrati Warden, pa podigne papire uvis, kao da ih nekome
posebno pokazuje. Naa kuhinjska momad je na punom broju, sir,
dobaci. Morat ete nekoga izbaciti, da napravite mjesto za toga momka.
Jeste li o tome ve govorili s vodnikom Preemom? Koliko znam, on se dosad 172
nije potuio na svoje kuhare. Nije mu, medutim, uspjelo, da to iznese samo
onako nuzgredice.
Holmesovo lice izgubi svoju okruglu veselost i zaotri se u same nabore
i kutove. Ne vjerujem, da bi se vodnik Preem mogao usprotiviti mojoj
odluci, vodnie!
Ne bi mogao, ako mu poklonite bocu limunova ekstrata, odvrati
Warden.
to? upita Holmes.
Rekao sam, nadovee Warden, da se ne bi mogao usprotiviti, ako eli
da ostane na propisanom kolosjeku.
Holmes ga zapanjeno pogleda. Preem i Stark su zajedno kuhali u
Blissu, a ja jo nikada nisam trebao da moj sud potvrde i moji podreeni.
Razumijem, sir, odgovori Warden, uzvraajui Holmesov pogled.
Ja znam to radim, vodnie. Samo me pustite. Budem li trebao savjet,
ja u ga ve zatraiti.
Razumijerp, sir, ree Warden jo uvijek buljei u njega. Holmes
nikada ne e mooi da dobije boljeg etnog starjeinu, a to je on i znao, pa je
Wardenu bilo jasno, da moe sam sebi kojeta dopustiti.
Holmes je dovoljno dugo piljio u Wardena, da u sebi uvrsti osjeaj,
kako se nije dao zastraiti, a onda obori pogled na eir iljata vrha i
ponovo ga strese, da iz njeg izbaci vodu. Nije bio kadar da se usprotivi
raspoloenju odi doavola, to ga je pokazao Warden.
Boe moj, promumlja, al' je mokro!
Da, sir, potvrdi Warden. Videi kako Holmes sjeda za svoj stol i kako je
poeo da se igra olovkom, osjeti da je momen- talno ponjeo trijumf. Zato
odlui da e jo jednom izazvati sudbinu, dok je tako u prednosti.
Ne bi li ta stvar mogla poekati nekoliko dana, kapetane? Leva je silno
zaostao sa svojim izvjetajem o zalihama i ja sam mu pomagao. Moram da
obavim neodgodivi posao, a ta stvar moe i kasnije biti rijeena. Moda e
se Holmes za dva dana ohladifci i zaboraviti svoj altruizam. To ne bi bilo
prvi puta.
Holems odlunom gestom poloi olovku na sto. to je to s vodnikom
O'Hayerom? upita. On je intendantski vodnik, zar ne?
Jeste, sir, potvrdi Warden.
No, dajte to onda njemu, neka obavi. To je njegov posao.

O'Hayer to ne moe uiniti, sir. On je odvie zaposlen upravljanjem

svoje proklete kartanice.
Zar ste htjeli rei da on to ne umije uiniti? On je intendantski vodnik.
On to mora uiniti. Zar sumnjate u moj sud, vodnie?
Ne, sir!
No, eto. Neka O'Hayer radi svoj posao. Za nj prima i placu. Dok sam ja
komandir ove ete, svatko e vriti svoje vlastite dunosti i vri't e ih
onako, kako ja kaem. A ja elim, da se ovi papiri ispune odmah sada!
Razumijem, sir, estoko e Warden. Odmah u ih urediti, sir. Neka
skladite i sve ostalo ode dodavola, pomisli. Sad e, dakle, ovdje biti pet
ljudi iz Blissa na teret eti. On sjede za svoj stol i poe raditi, ne obaziruei se
na Holmesa. Samim tim radom on ga je ponizivao.
to sam ono jo htio rei, vodnie, hladno ga prekinu Holmes. Zbog
onog neispunjenog mjesta vojnika prve klase. Neka Mazzioli 'izda etnu
zapovijed. Bloom e dobiti to mjesto.
Warden die pogled sa svog pisaeeg stroja. Obrve mu se trznue.
Bloom?
Da, mirno e Holmes. Bloom. Bloom je dobar vojnik. Ima sva svojstva
dobrog podofieira. Vodnik Galovich mi je rekao, da Bloom vise radi i da
pokazuje vie inicijative od bilo kojeg drugog vojnika u eti.
Ta valjda ne Bloom! ree Warden.
Dakako, naglasi Holmes. U glasu mu se osjealo zadovoljstvo. Ja ga
ve dulje vremena promatram. Ja mnogo bolje poznajem etu nego to vi to
drite. Uvijek sam smatrao da su dobri sportai istodobno i najbolji vojnici,
zlobno e on. Bloom je ove godine etiri puta pobijedio u Bowlu. Nije
iskljueno, da e Bloom naredne godine odnijeti ampionat divizije u
Bowlu. Sad e s njim trenirati vodnik Wilson.
Holmes je ekao, gledao u Wardena i pogledom traio odgovor.
Pobrinut ete se, da to sutra ueinite, zar ne? blago je. ali vrsto ustrajao
na svome.
Da, sir, odvrati Warden, ne podigavi pogled, da, sir, to u uiniti.
Hvala. ree Holmes, pa trijumfalno podigne olovku.
Warden zavri posao na papirima. Pitao je sam sebe, da li Holmes zaista
vjeruje ono to govori, ili je to moda rekao samo zato, da pobudi dojam.
Dok je pruao Holmesu papire, postalo mu je jasno, da je upravo bio
svjedok poetka kompliciranog duhovnog procesa, koji je vise od polovice
podoficirskog kora u eti unaprijedio u njihove sadanje inove.
Holmes pregleda papire. Na licu mu se odraavao izraz najdubljeg
zadovoljstva. Pretpostavljam, da je sve u najboljem redu!
Sir! eksplodira Warden. Ono to ja obavljam, to je uvijek u redu.
Mir, mir, vodnie, ree Holmes i podigne ruke, kao da je biskup.
Znam da ste vi dobar etni starjeina. Htio bih samo da budem posve
siguran da kod tog premjetaja ne e biti nikakvih pogreaka.
Ja sam to obavio! izjavi Warden.

Jeste, nasmijei se Holmes, ali ste u duhu bili odvie zabavljen i

Levom i 9kladitem. Kad biste prestali da se brinete za kuhinju i za
skladite i kad ne biste pokuavali da osim svog vlastitog posla obavljate i
poslove tih ljudi, u naoj bi jedinici bilo mnogo vise elana i ona bi bila
znatno bolja.
Netko se mora i za to brinuti, odvrati Warden.
No, no, nasmije se Holmes. Stvar ne moe stajati tako lose, vodnie.
Vi samo traite stvari, zbog kojih biste se mogli zabrinjavati. Uostalom,
kako se taj novi momak Prewitt pokazao u opoj slubi?
174
Vrlo dobro. Taj mladi je dobar vojnik.
Znam, da je dobar vojnik, kimne Holmes. S time i ra- unam. Jo
nikad nisam sreo dobroga vojnika, koji bi volio da kao redov vri opu
slubu. Oekujem da e ovoga ljeta sudje- lovati u etnim borbama. Stara
poslovica kae, da se u vojsci dadu ukrotiti ak i lavovi.
Drim, da se varate, iskreno ree Warden. Bojim se, da ga ne ete
vidjeti gdje boksa.
Poekajte, vodnie, dok ne proe kino doba, prije nego to budete tako
sigurni. Za ovo smo ljeto predvidjeli mnogo rada na terenu. On znaajno
kimne Wardenu i uzme svoj eir, potamnjeo od kie. U tom je asu bio
posve siguran u svojustvar, jer je Prewitt bio ukljuen u njegove planove za
natjecanja. Kako bi uope moglo biti da Prewitt ne pristupi u njegovo kolo
boksaa, kad ga je on ve uvrstio u svoj plan?
Warden ga je promatrao kako gazi preko pustog mokrog dvorita
kasarne i odjednom mu posta jasno, zato mrzi Holmesa. Zato, to ga se
uvijek bojao, ne njega samoga, ni njegove snage, njegova razbora, ve
onoga, to je predstavljao. Uz malo sree Dinamit e jednog dana biti dobar
general. Dobri su general! bili izvajani od posebnog materijala, a Holmes je
bio ba od takva materijala. Dobri su generali morali imati onu vrstu
razbora, koja sve ljude vidi samo kao masu, kao skupinu brojki pjeadije,
artiljerije i bacaa, koje si mogao da zbraja i odbija i da ih obuhvaai na
papiru. Oni su morali urnjeti da ljudegledaju kao apstrakciju, s kojom se
dalo operirati na papiru. Morali su biti onakvi kakav je bio general
Pershing, koji se toliko brinuo za moral svojih eta u Francuskoj, da je
pokuao zabraniti bordele, kako bi majkama vojnika zatedio boli, ali je u
isto vrijeme bio ponosan. kad bi ti isti vojnici pogibali u borbi.
U magli toga gnjeva, koja je sve zastirala, runa golotinja zemlje,
natopljene kiom, te zamuljena trava oko osamljenog Holmesova lika, koji
se kretao zavijen u svoj ogrta, pretvorila se u njegovu duhu u sliku
sablasne puste ulice, u kojoj je jaki vjetar vijao otrcani komadi papira kroz
kanalsko okno prema nekom nepredvidivom i nevanom cilju. Bio je
ogoren zbog svog bijednog zvanja. Iz gornjeg kata je povike i
pljuskanje vode. To se eta prala prije jela. On se strese od hladnoe, koja ie
prodirala kroz otvoren prozor, i posegnu za bluzom, to mu je visjela na
stolcu.

Onda se zagleda kroz prozor. Gnjev ga mine i ustupi mjesto nekoj

neiskazanoj melankoliji, kojoj nikako nije mogao da pronae razlog.
Ispod otvorenog prozora polako dolebdi Levina elava glava, kreui se
prema kuhinji, u kojoj su on i Warden obicno jeli, umjesto da jedu u
blagovaonici s ostalom etom.
to je za objed? doviknu Warden.
BS i C, lakonski e Leva i pode dalje.
Kosamo meso i uimak! Zar opet! Preem je postajao sve gori. Cetna e se
blagajna isprazniti, kupujui za nj limunov ekstrakt.
Warden sjede za svoj stol, posegnu u ladicu i izvue slubeni revolver
kalibra 45, to ga je ondje uvao. Odvagne revolver u ruci. Bio je upravo kao
onaj revolver, to ga je njegov otac donio iz rata kui. Bio je jednako teak,
a imao je i jednaki oblik i jednaku zagasitu plaviastu boju. Frankie
Lindsay i on bi od vremena do vremena ukrali revolver iz oeva stola i
ispaljivali iz njega kapsle, koje su smjetali u upljinu pred ekiem.
Kadto bi u cijev stavljali kamenie i izbacivali ih zamahom ruke. Kamen
bi odletio po prilici jednu stopu, a oni su zamiljali da su to kugle.
eta je stupala niz stepenice na objed.
Warden upravi revolver na ormar sa spisima u uskoj spremnici bez
vrata i napne ga. Kokot kljocne muklim metalnim zvukom. Bio je to
opasan zvuk, pun napetosti, a Milt Warden tresnu drugim dlanom o stol.
Ha, kujin sine, glasno ree. Mislio si da te ne vidim!
On ustane, zagleda se u nevinu spremnicu, napol zatvorivi oi, dok su
se obrve trzale i uzvijale.
Htio bi opet stupiti u vojsku? Ja sam Wolf Larsen, razumije li? I nitko
se vie ne e obvezati. Nitko, a da ne odgovori starom Sharku... Ne, ti to ne
e uftniti!
Ubojniki ispruivi bradu obie oko stola i pride spremnici, zaustavi se
na vratima, pa polako i neumoljivo povue otponac.
Ceki udari, neizbjeivo kao kucaj sata. Nakon onog iekivanja to ga
je izazvalo napinjanje ekia, bio je prigueni kljocaj pravo razoaranje.
Warden baci teki revolver na stol pred spremnicom. Ovaj zatutnji.
Nastavit e se idueg tjedna, ree, pogledavi revolver. Svojim
jednostavnim linijama i solidnim elikom bio je revolver lijep i savren kao
list enine noge. Osim toga, pomisli Warden, list enine noge samo je
simbol ostaloga. Koji bi mukarac bio zadovoljan samo eninom nogom?
Warden gnjevnom gestom dohvatl revolver, povue cijev unazad i pusti
je da estoko skoi naprijed. Pritom je metak iz arera skoio u leite.
Revolver je bio sad pun. Warden upravi cijev prema svojoj glavi i polako
dodirnu prstom otponac.
Gdje je ona crta, pomisli, koja ovjeka dijeli od ludila? Svatko, tko bi sad
povukao otponac, bio bi lud. Jesam li ja lud? Zar zato, to sam nabijeni
revolver prislonio o glavu? Ili zato, to sam dodirnuo otponac?
Nekoliko je trenutaka sav zanijet buljio u teku smrt, a onda spusti
ruku. Vjetim je pokretom izvadio magazin, i izbacio metak na stol. Zatim

ga spravi natrag u arer, arer gurne u drak revolvera, a revolver u

ladicu stola. Onda se nagne na naslon svoga stolca i poe sluati zvukove,
koji su dolazili iz blagovaonice.
Nakon nekog vremena ustane, izvadi boicu whiskyja iz druge ladice
svog stola za spise i estito gucne, da mu je zaigrala jabuica na vratu.
Zatim izade na trijem i ode u kuhinju, gdje je Leva jeo, drei tanjir u ruci,
naslonjen nakorito za pranje suda od lijevana eljeza.
Wardenu se pruzila prilika prije nego to je oekivao. Narednog dana se
malo razvedrilo i kia je oko podne na neko vrijeme prestala, da bi skupila 176
snage za novi napadaj. Kini su oblaci visjeli nisko, nabreklih trbuha i puni
prijetnje, kad je Holmes proao kroz kasarnsko dvorite, ovaj puta se drei
ceste, u gradanskom odijelu od mekog smeeg tweeda, prebacivi ogrta
preko ruke. Doao je da kae Wardenu, da s pukovnikom Delbertom odlazi
u grad i da se danas ne e vratiti.
Odjednom je Wardenu postalo jasno, da to mora uiniti. Nije tono znao
zato, jer se tu radilo o neem viem, a ne samo o eni. U gradu je bilo
dovoljno ena, koje je mogao imati, ali ta je stvar zadirala mnogo dublje.
Sve dosad se samo poigravao s torn milju. Odavno je postavio sam sebi
kao princip, da se ne uputa s vojnikim enama. Bile su hladne. U njima
nije bilo vise topline nego u dijamantu, pa igra s njima nije pruala radosti.
Podavale su se vise zbog dosade nego ,zbog strasti. A prema svemu onome,
to mu je ispripovjedio Leva i to je sam vidio, pretpostavio je, da je i Karen
Holmes jedna od takvih.
Pa ipak je kraj svega toga znao, da e to uiniti, ne zbog osvete, pa ak
ni da se odui kapetanu, ve je to imao da bude izraz njega samoga, kako bi
ponovo stekao individualnost, to su mu je oduzeli Holmes i svi ostali, a da
to ni sami nisu znali. Odjednom je razumio, zato ovjek, koji je cio ivot
radio za jednu organizaciju, moe da poini samoubojstvo, unitavajui na
tako lud nain sam sebe, jer je to jedini put da samome sebi dokae svoju
egzistenciju.
Hoete li se vratiti do poveerja? onako usput upita Holmesa ne diui
pogled s papira, to ih je drao u ruci i itao ih.
Nikako, sav sretan odvrati Holmes. Vjerojatno ne u doi ni do
budnice. Zamolio sam Culpeppera, da vodi brigu o jednom i drugom,
ukoliko se ja ne vratim. Ne dode li on. pobrinite se vi za to.
Razumijem, sir, kimnu Warden.
Holmes je hodao gore dolje po pisarnici. Warden je rijetko vidio toliko
neobuzdane radosti i oeekivanja. Pod svjetiljkama ije je svijetlo mirkalo
ki'oz prozore u mrani kini dan, bilo je Holmesovo i onako ruiasto lice
osvijetljeno dubljim od- sjevom sretna crvenila.
Samo posao, a nikakvih zabava, ree Holmes i namigne. Bilo je to
pravo mukarako namigivanje, a znailo je to, da je batina nabrekla i
puna i da bi se trebalo rijeiti tereta. Ta je gesta na nekoliko trenutaka
podigla most iznad ponora klasnih razlika, koje su ih inae dijelile. I vi
biste trebali da uzmete jedan dan dopusta, ree Holmes. Ne radite nita,

osim to uite u toj tami i znojite se s tim papirnatim triarijama. Na

svijetu postoje i druge lijepe stvari osim administracije.
I ja sam ve na to pomislio, tiho e Warden, poloivi na stol papire,
to ih je drao u ruci, i dohvativi druge sa stola, a s njima i olovku. Danas
je bio etvrtak, dan, kad je kuna pomonica imala izlaz. Bila je to veoma
dobra prilika. Otro je promatrao sretno raspoloenje na mesnatom
Holmesovu licu i udio se, to mu je Holmes sada, upravo u torn trenutku,
simpatiniji nego to mu je ikad dosad bio.
No, ree Holmes, ja idem. Ostavljam sve vama na brizi, vodnie. U
njegovu je glasu lealo veliko povjerenje i mnogo osjeaja. Obuzet tirn
nenadanim izljevom osjeaja, udari Holmes Wardena po ramenu.
Kad se vratite, sve e jo biti ovdje, odvrati Warden. No on je samo
svojiu ulogu igrao do kraja, a glas mu je bio mrtav.
Nema niega, na to bi se mogao osloniti, osim svoje enske intuicije,
Miltone, ree Warden sam sebi. Bit e bolje da se upusti samo u sigurnu
stvar i da najprije sve dobro promisli. Promatrao je Holmesa kako se
udaljuje, a onda sjede za svoj stol, da poeka Mazziola. ak i u torn velikom
trenutku, nije htio da ostavi pisarnicu praznu.
Kia je poela da pada prije, nego to se pisar vratio, a Warden se
zabavio time, da rijei jo neke dosadne stvari, to su se bile nakupile.
Morao je da napie koncepte nekih pisama za Mazziola, kako bi ih ovaj
mogao prepisati i predloiti Holmesu na potpis. Zatim izradi plan za
vjebanje u narednom tjednu, zavirujui pritom u propise, da se uvjeri, je li
ih dobro odabrao.
Ovako sam u vlanom zraku, radio je kao divlji. Svu svoju mrnju
iskaljivao je na papiru i zaboravljao sve osim onoga, to je upravo bilo pred
njim. Bacio se na posao poput Japanea. koji skaui juria na mitraljez, a
snaga njegove energije ispuni prostoriju do u posljednji kuti.
etni pisar Mazzioli vratio se mokar kao mi. Pokuavao je da pola
tuceta registratora zatiti od vode.
Isuse, ree ugledavi Wardena gdje radi zasukanih rukava. Vani je
hladno. Zatvori prozor prije nego to se obojica smrznemo.
Warden mu se lukavo nasmije, stisnuvi oi. Zar je siromanoj njenoj
bebici hladno? upita. Zebe li je?
Ah, odvrati pisar, smijem li? On odloi registratore, da bi mogao
zatvoriti prozor.
Ostavi otvoren prozor! zagrmi Warden.
Hladno je, usprotivi se pisar.
Onda se smrzni! naceri se Warden, ja volim da je prozor otvoren.
Najednom mru se lice ukruti. Dodavola, gdje si bio cijeli dan? zarei.
Ti zna gdje sam bio, ukoeno e pisar. Bio sam u pukovskom
personalnom odjelu. Budui da je pohaao trgovaku kolu, Leva je
koristio svoje pravo na duhovnu nadmo. S istog se razloga ponosio svojom
dobrom gramatikom i uvijek bi sudjelovao u diskusijama pisara u Choyevoj
restauraciji. Od vremena do vremena diskutirao je ak i sa Pop

Karelsenom, vodnikom-oruarom, koji je, prema glasinama to su kolale,

bio sin bogata oca. Radio sam s vodnikom O'Bannonom, gorko doda
Mazzioli, istegnuvi lice u enstvenu grimasu. Ako sam ikad vidio takvu
staru usidjelicu...
Grant je danas otiao u bolnicu, grubo ga prekinu Warden, pa uze
bolesniku knjigu, otvori je i gurne Mazziolu pod nos. Jesi li znao da je
Grant otiao u bolnicu? Dobio je triper. Zna li, to je to?
Pisar ustulmu. Njegov je oklop bio probijen. Cinilo se, da> je svijestan
svoje krivnje.
178
Warden se kiselo nakesi. Dakako. Prema paragrafu 107 to. je
izgubljeno vrijeme, nastavi on i dalje grdei Levu. Jesi li i9punio njegovu
bolesniku karticu? Jesi li napisao biljeku za jutarnji izvjetaj? I biljeku
za tvoju kartoteku plaea? Jesi li uredio moju kartoteku? Tvoja je stvar da
vodi tu prokletu bolesniku knjigu. Ti si pisar. Ja ne mogu obavljati i tvoj
posao!
Kad se bolesnika knjiga jutros vratila, nisam imao vremena, zapoe
Mazzioli. Ti bolniari je nikada ne vraaju prije jedanaest sati. Oni...
Nemoj se ispriavati, srednjokole, porugljivo zarei Warden.
Razdijelio je izgovor u dvije polovice i vjeto stao da obraduje svaku
polovicu posebno. Bolesnika knjiga je donijeta natrag u pola deset.
O'Bannon nije poslao svoga kurira prije deset sati. Cijelo jutro sjedi ovdje
na toj lijenoj stranjici i rjeava krialjke. Koliko puta ti moram rei: budi
auran sa svojim poslom. Obavi svaku stvar onoga asa kad stigne. Kad
jednom zapadne u zaostatak, ne e ga se nikad vie moi rijeiti O. k.,
starjeino, potiteno e Mazzioli. Nestalo je sve njegove sigurnosti. Odmah
u to uiniti. Daj mi knjigu. On posee za njom, ali Warden je ne ispusti.
Onako visok i pleat promatrao je prezirno pisara, a krajevi obrva kao da su
mu imali opaki izraz.
Mazzioli ga pogleda. Oh, ree svijestan krivnje i ispusti knjigu. im
svrim s odlaganjem pote. Latit u se toga im ovo svrim! Da izbjegne
Wardenov nijemi sarkazam, okrene se k svojim registratorima.
Warden baci bolesniku knjigu na stol. To sam ja ve obavio, ree
normalnim tonom, u kojem se osjeala odvratnost. Sve je ve u redu.
Mazzioli mu od ormara sa spisima dobaci pogled pun udivljenja. Hvala,
starjeino, ree.
Odi doavola, estoko e Warden. Ne bude li pazio na svaki svoj
korak, odjednom e svoje dupe nal degradirano na redova i malo se
pozabaviti opom slubom. To e vjerojatno ubiti ovako ueni cvjetak kao
to si ti. Klasini primjer amerikog sistema odgajanja, eto to si ti!
Mazzioli nije vjerovao u tu prijetnju, ali je ipak za svaki sluaj razvukao
svoje lice u tuan izraz. No Warden ga je skroz naskroz progledao.
Misli, da se alim, zar ne? ree Warden estinom, koja je sve
premaivala. Samo tako nastavi pa e vidjeti. Nai e se u kuhinji, da
roni ondje za biserjem. Ovdje sam ja Cetni starjeina, a ne ti, pa ukoliko
bude vremena za ljenarenje, onda u to ja iskoristiti, razumije li? Ako

nema dovoljno posla za dvojicu, ti e raditi. I ako ne bude prestao

badavaditi kod tih vaarskih filozofa prijeko u puku, moi e ovdje ribati
pisarnicu. O emu ste razgovarali danas? upita.
O van Goghu, odgovori Mazzioli. To je neki slikar.
Oh, oh, ree Warden, to ne kae! Slikar! Jesi li ikad itao Pouda za
ivotom?
Jesam, zaudeno odvrati Mazzioli. A ti?
Nisam, mimo e Warden. Ja nikada ne itam.
Trebao bi da ita, starjeino. To je dobra knjiga.
Jesi li itao Mjesec i novi, upita Warden.
Dakako, odvrati Mazzioli, ponovo se iznenadivi. A ti?
Nisam, ree Warden. Ja nikada ne itam.
Mazzioli se okrene i pogleda ga. Ajde, ajde, kusa li me nasamariti?
Tko? Ja? upita Warden. Nemoj da sebi nita umilja, sinko!
Kladim se, da si itao, ree Mazzioli, pa poloi na stol registrator, sjede
i pripali cigaretu. Zna, ja imam svoju teoriju o Gauguinu.
Dodavola s tvojim teorijama, odbije Warden. Gledaj da odloi potu.
Ja imam jo posla.
U redu, odvrati Mazzioli, zlovoljno usta i iznova poe raditi.
Ugledavi gnjevno Mazziolovo lice, Warden se glasno nasmije. Grant je
dakle uhvatio triper, ree kao da eli povesti obian razgovor.
Rekao sam mu da je trebao pripaziti, jo uvijek zlovoljno odvrati
Mazzioli. Ili bar upotrebiti prezervativ.
Warden prezirno puhne kroz nos. Pere li ti noge u arapama, sinko?
To sam ve uo, odbije pisar.
Warden ponovo puhnu. to kae Grant, gdje ga je dobio?
U Ritzu, odvrati Mazzioli s gestom odvratnosti.
I pravo je tom kujinom sinu. Trebao je biti pametniji, a ne da odlazi u tu
prljavu jazbinu. Kad se vrati iz bolnice, nai e se kao prokleti redov u
posljednjem redu. Treba da plati za to. Warden ustane i tako estoko lupi
akom o stol. da se Mazzioli nehotice trgnuo.
Neka ti to bude pouka, desetaru, estoko e Warden, ako ne eli
izgubiti te prljave irite, to ih tohko voli.
Tko? zaudeno e Mazzioli. Zar ja?
Da, ti.
uj, Warden, ogoreno e Mazzioli.
Cuj ti mene, odbije Warden. Imam veoma, veoma vanog posla,
razumije li me? I vjerojatno se ne u vratiti prije etiri sata. Ti e ostati
ovdje u pisarnici, dok se ja ne vratim, jesi li razumio? ujem li da si poao
makar samo i na latrinu, ja u te sutra degradirati. Je li to jasno?
Zaboga, starjeino, usprotivi se Mazzioli. Ja imam danas popodne da
obavim mnogo toga.
Ono-, to imam ja da obavim, odvrati Warden, smijui se u sebi,
strogo je slubena stvar. Ti si cijelo jutro imao vremena da raspravlja o

umjetnosti. Ovdje ima krasno mjesto u hladovini. Ne eli li ga, moe u

svako doba otii. Koliko si alica kave jutros popio kod Choy a?
Samo sam jednom otiao da popijem kavu, usprotivi se Mazzioli.
U etiri sata. Bit e bolje za tebe da bude ovdje, kad se vratim. Eto tu
je nekih est pisama, to ih mora otipkati. Osim toga mora napisati
raspored slube za naredni tjedan, a da i ne govorimo o odlaganju pote, to
si ga prekinuo.
U redu, starjeino, prepusti se Mazzioli sudbini. Gledao je Wardena,
kako se uvlai u svoju kinu kabanicu i kako uzimahrpu papira sa sobom. 180
U duhu je vidio kako mu je popodnevno spavanje umaklo na crnim krilima
tiranije. Warden1 i njegovi zatvorenici. Taj bi poduzimao sve da sprijefii
ljudima ono to hoe. Pravi depresivni manijak, ili paranoik, odjednom
zakljui Mazzioli i pritom ga proe osjeaj sree.
On pride prozoru, da bi kroz blijedi sumrak kinog dana vidio, kamo to
odlazi Warden. Slubeni poslovi, dakako!
Ali Warden je to unaprijed nasluivao, pa je odlunim koracima poao
niz cestu oko kasarne. Kia je pljutala i bubnjala o njegov ukrobljeni
eir i na njegov kini ogrta. koji mu je na ledima ve poeo prokisavati.
Uspe se uz stepenice prema tabu puka, koji se nalazio iznad glavnoga
ulaza.
S trijema se ogleda preko dvorita i opazi Mazziolovu glavu i ramena,
koja su se tamno isticala od rasvijetljene pisarnice. Gotovo e inilo da
Mazzioli pritite nos na prozor. Kakvo je to dijete, pomisli Warden. U njemu
nema ni mrve vojnika, kao ni u kunia, ali zato razgovara o umjetnosti.
On se glasno nasmije, izazovno dobacivi svoj smijeh prema zastoru
kie. U sebi je osjeao dim i iskre raketa, kojiama je trebalo da proslavi
oskvrnjenje posveene kaste. Moda ne e ni biti kod kue, ree sam sebi.
Ne, ipak e biti kod kue!
Izvadi papire ispod kine kabanice da vidi jesu li se smoili. Bila su to
prava pisma, koje je Holmes zaista trebao da potpise prije odlaska. Budi
uvijek pripravan, skautc! nakesi se on.
Na easak zastane, Jo jae se kesei, pred cmom ploom tik kraj vrata.
Na jednoj strani na kojoj se koio naslov Trajno! bila je privrena kopija
McCraeova Na flandrijskim poljanama u crvenim staroengleskim slovima
na finom pergamentu. Rubovi su bili ukraeni izmuenim liliovima u
plosnatim britanskim elinim kacigama. Kraj toga se nalazila pjesma
Bojni hat nekog nepoznatog umirovljenog generala iz svjetskog rata. Taj je
general staroga vojnika uporedivao sa starim vatrogasnim konjem, koji bi
svaki put dotrao. im bi zazvonilo vatrogasno zvono. Odmah kraj te
pjesme nalazio se posljednii memorandum pukovnika Delberta, u kojemiu
je estitao puku na njegovom duhu, njegovoj sportskoj vrijednosti, i
njegovom Esprit de corps. Sve su to, kako je govorio memorandum, bili
dohvatl.uvi rezultati njegove visoke moraine kvalitete, to ju je uvrivao
kapetan i predavanja o seksualnoj higijeni. Ovo posljednje je, dodue, bilo
samo naznaeno.

U originalu igra rijei: The Warden znai tamniar.

Warden prode kroz predvorje i silaziti niz stepenite na drugoj

strani predvorja. Ondje opazi dva brigadna pukov- nika, koji su avrljali u
polumranom hodniku pred lakiranim ormarima s trofejama. Vrata u sve
urede bila su zatvorena, osim vrata u ured O'Bannona, koji je takorei
ovdje ivio. Warden se nadao da ne e nikoga sresti, pa pomno promotri
pukovnike, da bude siguran, da ga oni nisu prepoznali. Pogledao ih je,
medutim, malo predugo.
Ah, vodnie! doviknu jedan od njih. Doite malo ovamo, vodnie.
Warden se vrati one tri ili etiri stepenice natrag, pride im i salutira, pri
emu se jedva mogao svladati, a da ne pogleda na sat.
Gdje je pukovnik Delbert, vodnie? upita .jedan od njih, onaj vii.
Ne znam, sir, nisam ga vidio.
Je li danas bio ovdje? upita tusti pukovnik malo hripavim glasom.
Zatim otare rupiem elo i raskopa ogrta od sjajnog gabardena,
promoen od kie. Taj je ogrta, uz malu razliku u tonu boje, bio posve
jednak ogrtau onog drugog, vieg pukovnika.
Siguran sam, da to ne bih mogao rei, odvrati Warden.
Jeste li ovdje u slubi, vodnie? sitniavo upita visoki pukovnik.
Nisam, sir, odvrati Warden, brzo razmislivi: Nisam kod taba, ja sam
u eti, sir.
U kojoj eti? zasopljeno e mali pukovnik.
U eti A, sir, slae Warden. Vodnik Dedrick iz ete A.
Ah, dakako, zasopljeno dobaci mali. Znao sam da vas poznajem.
Pomno pazim na to da poznajem nae podoficire u brigadi. Vi ste mi se
nekako izgubili.
Zar niste nauili da podnesete raport, kad stupite pred oficira,
vodnie? otro e visoki pukovnik.
Jesam, sir, ali imam neto da obavim, pa drim, da su mi misli bile
zabavljene samo time.
To nije isprika! odree visoki pukovnik na otar vojniki nain. Kako
dugo ste ve podoficir, vodnie?
Devet. godina, sir, uzvrati Warden.
No, na to e visoki, pa doda: Morali biste znati da treba i na to paziti.
Drago mi je da ovdje nije bilo nikoga od vaih podredenih i da nisu mogli
vidjeti, kakav lo primjer dajete.
Razumijem sir, odvrati Warden, jo uvijek u elji da pogleda na sat.
Kad bi me bar sad izgrdio, pomisli. To je sve to trebamo. Mogli bismo se
poigrati oficirske kole, u kojoj stariji uenici gnjave mlae.
Produite, vodnie, ree visoki. Ubuduee budite paljiviji.
Razumijem, sir, bit u, sir. On brzo salutira i pokua stii do
stepenica, prije nego to se pukovnik predomisli. Moda e gospoa Holmes
tog popodneva izai. Ako je izala i ako je on ne zatekne... Warden se u sebi
nasmijei pomislivi to bi ona dvojica drala da znadu, kakvim se mislima
on sada bavi.

Taj se sigurno urio, zau debeljka gdje sope.

Ah, kojeta, odvrati visoki. Danas vise nitko ne brine za
pretpostavljene. Prije nije bilo tako.
Dedrick je uvijek bio budala, ree malian. Zbog te njegove gluposti
sam se i sjetio njega.
Prokleta sramota, to se zbilo s vojskom, nastavi visoki. Prije bi
podoficir za takvu stvar bio jednostavno degradiran. Prije je sve bilo
drukije.
Htio bih da znam, gdje se, dovraga, nalazi Delbert, zasoplje malian. 182
Warden potri niz stepenice, nijemo se smijui i projuri kroz eljezna
vrata, koja e ostati otvorena do poveerja. Odvie se urio, a da bi se ljutio.
Netko mu doviknu iz Choyeve restauracije, ali on samo odmahnu.
rukom i pode dalje. Izaao je kroz glavni ulaz, preao preko avenije Wainae,
u kojoj su se nalazili oficirski stanovi, poao po kii niz tu aveniju, sve dok
nije doao u drvored iza Holmesove kue, koja je stajala na uglu. Zaustavi
se u zaklonu nekog velikog starog jablana, sam se nasmije svojoj
zasopljenosti i osjeti, kako mu se jesenja hladnoa uvlaei pod kinu
kabanicu. Pritom je razmiljao, da je danas upravo pravi dan za takav
pothvat i da nema razloga, zato ona ne bi primila i njega, kada je primila
sve ostale. I onda ue u kuu i zakuca na vrata.
Kroz mutno staklo na vratima sobe za dnevni boravak razabiralo se
kako se u stanu kree neka dugonoga crna sjena, zastirui svijetlo. Warden
na trenutak opazi gole noge u obliku kara, koje su se u svijetlu sklopile i
opet se otvorile u naredni korak. Odjednom kao da mu je dah poeo
dopirati iz dubine grudiju.
Gospoo Holmes! povie i ponovo zakuca. Glavu je zbog kie uvukao
medu ramena.
U stanu se ponovo neujno pokrenula sjena, prola kroz vrata u
kuhinju i pretvorila se u Karen Holmes u hlaama i grudnjaku.
to je? upita ona. Oh. gle, to je vodnik Warden. Halo, vodnie! Bit e
bolje da uete, jer ete se inae smoiti. Ukoliko traite moga mua, njega
nema.
Ah, ree Warden, otvori vrata s mreom protiv muha i skoi u
predsoblje, da bi izbjegao vodu, to je kapala iz oluka. A ako ga uope ne
traim? upita.
Ni onda nije ovdje, odvrati Karen Holmes. Ukoliko vam to moe da
pomogne.
Da, dakle, traim ga. Znate li gdje je?
Nemam ba ni pojma. Moda je otiao u klub da neto popije. Ona se
blijedo osmjehne. Hi treba da reknem, da malo gucne? Niste li vi tako
rekli?
Oh, da, klub, odvrati Warden. Zato nisam pomislio na to? Imam
nekoliko vanih papira, koje bi jo danas trebalo potpisati.
On je otvoreno pogleda i pogled mu prode itavom duinom njezinih
nogu, prijede preko kratkih hlaa, to ih je oito sama skrojila, pa stie do

udubine skrivenog pupka, do napetih grudi u grudnjaku, do oiju ene,

koja je ravnoduno i bez zanimanja pratila njegove poglede i njegovo
otvoreno divljenje.
Nije li malo prehladno za kratke hlae? upita Warden.
Jeste. Karen Holmes ga pogleda bez osmijeha. Danas je hladno.
Kadto je ovjeku veoma teko da ostane topao, zar ne? upita ona. to ste
zapravo htjeli, vodnie?
Warden osjeti, kako veoma polako udie, i kako mu zrak dopire duboko,
sve do muda.
Htio bih da spavam s vama, ree on u tonu obina razgovora. Tako je
htio da to kae i tako je elio da kae, ali sad kad je rekao, i uo te rijei,
zvuale su mu veoma glupo. Opazi kako su se oi u nepromijenjenom licu
malko rairile, tako neznatno, da to gotovo nije ni zapazio. Hladna je ta
ena, Miltone, posve hladna ree sam sebi.
U redu, posve nezainteresirano odvrati Karen Holmes.
Wardenu, koji je sav mokar stajao na verandi, uini se, kao da je slua,
ali je ne uje.
Kakve to papire imate? upita ona i posegnu za njima. Pokaite mi.
Mogla bih vam moda pomoi.
Warden se nakesi i povue papire. Taj je ukoeni osmijeh osjeao kao
masku na licu. Ne biste se u njih razumjeli. To je posve slubena stvar.
Mene zanima zvanje moga mua, odvrati Karen Holmes.
Da, osmjehnu se Warden. Dakako, okladio bih se, da vas zanima.
Zanima li i njega isto toliko ono, ime se vi bavite?
Zelite li da vam pomognem kod tih papira?
Biste li mogli potpisati njegovo ime?
Mogla bih.
Tako da izgleda kao da je on sam potpisao?
To ne znam, odvrati ona, jo uvijek bez osmijeha. Jo nikad nisam
pokuala.
No, ja bih mogao, ree Warden. Ja mogu umjesto njega uiniti sve,
samo to ne mogu da nosim njegove proklete oznake. Tu je moja granica.
Ali ti papiri odlaze u diviziju i on ih mora osobno potpisati.
Onda u radije nazvati klub, dobaci ona. Zar ne, on je ondje?
Da neto popije, nastavi Warden.
Bit e mi milo da ga mogu nazvati umjesto vas, vodnie.
Doavola s time. Ne volim nikoga smetati dok pije. I ja bih sam upravo
sada trebao da neto popijem. Nuno bih trebao.
Ali ako se radi o slubenoj stvari? upita Karen Holmes.
Svejedno. I ne vjerujem. da ete ga nai u klubu. Nekako me podilazi
sumnja, da je s pukovnikom Delbertom otiao u. grad. Warden joj se
nasmjehnu.
Karen Holmes mu ne odgovori. Buljila je u njega bez osmijeha a na
njezinom hladnom zamiljenom lieu nije se uope dalorazabrati, da ona
znade kako je on jo ovdje.

No, zapoe on, ne ete li me pozvati da uem?

Dakako, vodnie, odvrati Karen Holmes. Samo uite.
Ona se pokrenu, polako, kao da su joj zglobovi zardali od dugoga
stajanja, i uspe se onu jednu stepenicu do kuhinje da ga pusti ui.
to elite popiti, vodnie?
To mi je svejedno. Bilo to, odgovori on.
Vi ne elite nita popiti, dobaci Karen Holmes. Zapravo uope ne
elite piti. Vi zapravo elite ovo, ree ona, pogleda niz svoje tijelo, i rairi
ruke na obje strane, kao to ih iri grijenik pred oltarom. Eto, to je ono, 184
to vi zapravo hoete. Nije li tako? To je ono, to svi vi hoete. To je sve to
uope moete zaeljeti.
Warden osjeti, kako mu niz hrptenjau puzi jeza straha. Dovraga, to to
ima da znai, Miltone? Da, potvrdi on, ja zaista hou ba to. No rado u
uzeti i aicu pia.
Dobro. Ali ja ne u za vas smijeati pie. To morate uiniti sami ili ga
morate popiti bez sode. Ona sjedne u stolicu kraj emajliranog kuhinjskog
stola i pogleda ga.
isti whisky je dobar za me, dobaci Warden.
Ondje je boca! Ona pokae na ormar. Morate, meutim, sami poi po
nju. Ja to za vas ne u uiniti. Ona poloi obje ruke dlanovima na stol.
Vodnie, moete dobiti neto da popijete, ali sami morate da obavite sav
posao.
Warden poloi papire na stol i skine bocu s ormara. Mogu ja to uiniti,
dijete, razmiljao je. Hoete i vi aicu? upita. Hoete li mi pomoi?
Ne vjerujem da bih htjela da neto popijem, odvrati Karen Holmes, a
onda doda: Pa ipak, moda e biti bolje. Vjerojatno u to i trebati. Sto
mislite o tome?
Da, kimnu on, vjerojatno. Na stolu za ispiranje suda stajale su ae.
On dohvati dvije, pa obje napuni do polovice, pitajui sam sebe, kakva li je
zapravo ta ena.
Evo, ree, na izgubljeno djevianstvo!
U to ime pijem. Ona podigne au, a kad ju je opet stavila na stol,
razvue lice u grimasu. Vi se izvrgavate velikoj opasnosti, to sigurno
znate, ree ona. Zar zaista drite, da se to isplati? A to onda ako se Dana
vrati kui? Vi znate da sam sigurna; moja e rije vrijediti vile od vojnikove
rijei. Ja bih vikala: siluje me, a vi biste dobili dvadeset godina
Leavenwortha.1
On ne e doi, naceri se Warden, ponovo punei au. Ja znam gdje
je. Vjerojatno noas uope ne e doi kui. A osim toga ree i presta toiti

1 Leavenworth, gra u sjeveroistonom dijelu dr2ave Kansas. U njemu se nalazi savezna kaznionica.

whisky u svoju au, imam dva prijatelja iz filipinske pjeadije u

Leavenworthu. Nalazio bih se, dakle, medu prijateljima.
ta su skrivili? upita ona i ispije ostatak tekuine iz svoje ae, a zatim
ponovo razvue lice u grimasu.
Jedan od Mac Arthurovih uroenikih scouta uhvatio ih je sa enom
nekog pukovnika u koiji.
Obojicu?
On kimnu glavom. Da, s jednom istom damom. Rekli su da ih je dama
oslovila, ali su ipak dobili dvadeset godina. Onaj urodenik bio je
pukovnikov momak. Navodno je bio ljubomoran.
Karen Holmes se popustljivo osmjehnu, ali se ne nasmije. Drim da ste
sarkastini, vodnie. Ona spusti praznu au i
nasloni se na svoj stolac. Vi znate, da se moja djevojka moe svakog asa
vratiti kui.
Warden zanijee glavom. Sad, kad ga je ostavila ona prva nesigumost,
on ju je ve u duhu gledao, kako lei na postelji i kako ga poziva da joj se
priblii. Ne moe, odvrati ona ima u etvrtak Slobodan dan. Danas je
etvrtak.
Vi mislite na sve, zar ne, vodnie?
Barem pokuavam, odvrati on. Covjek u mom poloaju mora da misli
na sve.
Karen Holmes dohvati papire sa stola. Mislim da ih vise ne trebamo?
Oni i onako ne vrijede nita, zar ne?
Vrijede, odgovori Warden, to su prava pisma. Pa valjda ne mislite, da
bih sa sobom donio neto bezvrijedno? I da Holmes moda to vidi? Ili da
biste moda to upotrebili kao dokaz protiv mene, kad me prijavite? A sad
kad smo se sprijateljili, moete me zvati Milt.
To mi se na vama svida, vodnice. Vi imate mnogo samopouzdanja. A
istodobno mi se to na vama i ne svida. Ona polako razdere papire u male
komadie i baci ih u koaru iza svojih leda. Mukarci i njihovo
samopouzdanje. To moete smatrati plaanjem. Vi uvijek placate, zar ne?
Ne plaam, ako to mogu da izbjegnem, odgovori Warden. I opet je
morao da sam sebe upita, kuda to sve smjera. Nije oekivao neto takvo. U
uredu imam kopije pisama, osmjehnu se on, tako da ne e biti potrebno
mnogo posla, da ih nanovo napiem.
Vae samopouzdanje je bar stvamo, dobaci ona. Vi ne glumite, to nije
neka hinjena odvanost kao kod nekih drugih mukaraca. Dajte mi jo
jednom natoite. Recite mi, odakle vam to samopouzdanje?
Moj brat je sveenik, odvrati on i posegnu za bocom.
Pa?
To je sve, kimnu Warden.
Kakvog posla ima sveenik s time?
Mnogo posla, mala. Jer u prvom redu to nije samopouzdanje, ve
estitost. Budui da je moj brat sveenik, on vjerujeu celibat. Ima veoma

jaku bradu, pa je vrlo pomno brije. Vjeruje u smrtni grijeh, njegova ga

crkvena opina potuje i oboava. Pritom dobro zaraduje.
Da, pa? upita ona.
to mislite s tim, ,da, pa?' Poto sam ga neko vrijeme promatrao,
odluio sam se za estitost, koja je suta protivnost celibatu. Odluio sam
se za to, jer nisam htio da mrzim samoga sebe i cio ostali svijet, kao to to
on ini. To je bila moja prva pogreka. Poevi od nje, sve je drugo bilo Iako.
Odluio sam, da ne vjerujem u smrtni grijeh, jer oito pravedni tvorac
ne moe da svoje vlastite stvorove osuduje na vjecnu vatru paklenu samo 186
zato, jer ih muei onaj glad, to im ga je on sam usadio. Moda bi ih on
osudio na kazneni udarac, ali zato ne bi prekinuo cijelu igru. Bi li dakle
uinio tako?
Vi mislite da ne bi, odvrati Karen. Ali ta bi u takvom sluaju bilo od
vas, ako nema kazne za grijeh?
Aha, nasmije se Warden. Sad ste doli upravo do sri stvari. Ne volim
rije grijeh. Ali kako posve oito postoji kazna, mene je neumoljiva logika
prisilila da prihvatim onu neobinu i stranu ideju o reinkarnaciji. I tako
sam se odvojio od svoga brata. Da dokaem svoju teoriju, morao sam ga
izlemati; bio je to jedini put. Do danas je reinkarnacija ona toka, do koje
sam ja stigao u filozofiji. Ne bismo li malo gucnuli?
Prema tome vi, ako vas pravo razumijem, uope ne vjerujete u grijeh?
upita Karen Holmes. U njezinim oima prvi put zaiskri neto slino
zanimanju.
Warden uzdahnu. Mislim da je jedini grijeh svijesno rasipanje snage.
Vjerujem da je sve svijesno nepotenje, kao religija, politika i trgovina
nekretninama, svijesno rasipanje energije. Vjerujem da ljudi zaudnim
naporom i slono nastoje uvjeriti subesjednike da vjeruju u njihove lai,
samo kako bi sami sebi dokazali, da su njihove vlastite lai iste istine.
Tako je postupao moj brat. Kako nisam mogao zaboraviti, to je prava
istina, ja sam posve logino, zajedno sa svim ostalim soeijainim
izopenicima, potenim po prirodi, osjeao sklonost prema vojsci. to
mislite, ne bismo li jo malo popili? Budui da smo rijeili sve probleme
boga, drutva i individuuma, zaista smo zasluili jo aicu.
Dobro, osmjehne se ena. Ona letimina iskrica zanimanja ug'asila se
i umjesto nje se ponovo pojavila stara otrina i hladnoa? U jednakoj mjeri
duhovit kao to je pravi mukarac! Sretne li male enkice, koja smije
prihvatiti u se tvrdi ponos ovakve mukosti! No kako vjerujete, da je
svijesno rasipanje snage grijeh, ne vjerujete li istodobno i to da je gubitak
sjemena takoer grijeh, ako poslije njega ne slijedi trudnoa?
Warden se nasmije, nakloni se i spusti bocu kao da njome pozdravlja.
Madame, vi ste taknuli slabu toku moje filozofije. Nipoto ne namjeravam
da vam saspem pijeska u oi. Sve to vam mogu rei, jeste ne, nije grijeh,
sve dok ne bude prosuto na pod ili ne bude plaeno, a ni u tim sluajevima
ne uvijek. (Jeste li ikad sluili u ratu?) Sve, to mogu rei nije grijeh
dokle god je korisno.

Karen Holmes ispije whisky i fidlunom kretnjom poloi au na stol.

Korisno. Sad smo zali u dijalektiku.
Ne svravaju li se na taj nain svi takvi razgovori?
Ja ne vjerujem u dijalektiku. Ne elim, ni da ujem vae razjanjenje,
to bi imalo da znai ,korisno'.
Ona posegne rukom na leda, raskopa dugme svoga grudnjaka i baci
grudnjak na pod. Gledala je Wardena, a u oima kao da joj je plivao neki
dim. Gestom radoznale i velike ravnodunosti otvori zapor svojih hlaa,
izvue se iz njih, a da pritom nije ustala sa stolca, pa i njih baci kraj
grudnjaka.
Eto, ree, to je to elite. To je ono, oko ega se vodi cio razgovor. To je
ono to hoete vi svi, vi mukaraki mukarci, vi intelektualni mukarci.
Uvijek hoete to. Zar ne? Vi veliki, snani mukarci, koji ste i mujaci i
inteligentni, ali ste nemoni poput novcroenadi, ako nemate krhko
ensko tijelo, da se hvatate za nj.
Warden zatee sam sebe, kako pilji u iznalcaeni pupak i brazgotinu,
koja se sputala niz trbuh i gubila se u jastuku dlaica i bila ve tako stara,
da je sad djelovala samo kao sjena.
Lijepo, zar ne? upita ona. I to je simbol. Simbol razasute snage.
Warden oprezno poloi svoju au na stol, pa pode prema njoj gledajui
bradavice na njezinim grudima okruene sitnim naborima, kao da su
cvjetovi, sklopljeni za no. Gledao je to raskosno enstvo, to ga je volio,
koje je uvijek postojalo i za koje je uvijek znao da postoji, moda sakriveno
iza parfema, nespomenuto, nepriznato, zatajivano, ali uvijek prisutno,
egzistentno. ta divna bujnost lavice i vjerne kuje, ona bujnost, koju ena
uvijek mora na kraju da prizna, pa ma kako pokuala ustvrditi da ne
postoji.
Poekaj, ree ona. Ne ovdje, ti pohlepni mali djeae! Dodi u
spavaonicu.
On pode za njom, ljutei se zbog ono pohlepni mali djeae, ali
istodobno znajui, da je to istina. Zaudeno se pitao, kakva je vrst bia ta
ena sa svim svojim skrovitim tajnama.
Ispod uniforme nije nosio nita. Ona zatvori vrata i slijepo se okrene
prema njemu. Uzdigla je ruke, pa se istovremeno uzdigoe i obline njezinih
grudi, otkrivi upljine pazuha.
Sada, ree ona. Ovdje. Sada. Ovdje i sada i sada!
Koja je Holmesova postelja? upita on.
Ona druga.
Onda podimo tamo prijeko!
Dobro, pristane ona. Prvi put se glasno nasmijala. ini se da ti veoma
ozbiljno postupa, Milt, kad nekom nasaduje rogove?
Kad je u pitanju Holmes, ja sve ozbiljno obavljam.
I ja.
to se vie i vie pribliavao sreditu vatre, kojom je i sam gorio i do
kojega nikada nije stigao, dok je osjeao kako ga to srediste zasljepljuje

svijetlom, za kojim je eznuo, i dok mu se duboko u grlu javilo neko

predenje, najednom se glasno zalupie stranja vrata.
uj, ree Karen. Netko je ovdje! Cuj! Mogli su uti korake, to su se
ravnoduno' pribliavali. Nisu se usporili, nisu sprenuli u stranu i tekim
su tonom prodirali kroz zidove. Brzo! Uzmi svoje odijelo, udi ovamo u
garderobu i zatvori vrata. Brzo! Pouri! Zaboga, ovjee, pouri se!
Warden preskoi preko druge postelje, podie uniformu, ude u
garderobu i zatvori vrata. Karen brzo obue svileni kineski kimono i sjede
pred stoli za toaletu kraj prozora. Taj je prozor gledao kroz ulaz za teretna 188
kola prema kasarni. Kad je konano netko zakucao na vrata spavaonice,
bila je zaposlena mirnim etkanjem kose, ali lice joj je bilo veoma blijedo.
Tko je? viknu Karen pitajui sama sebe, opaa li se drhtanje njezina
glasa.
Ja sam, ree neki djeaki glas. Junior. On ponovo pokuca. Pusti
me da uem.
U redu, ree ona. Samo udi. Vrata nisu zakljuana.
U sobu ude njezin sin, devetgodinje minijaturno izdanje Dana
Holmesa, u dugakim hlaama i aloha koulji. Na lieu mu se opaala
mrzovolja, kakva se zapaa na licima brojnih svetih potomaka zakonito
sakcioniranih mesaliansa.
Ranije su nas pustili iz kole, zlovoljno e on. Lice ti je blijedo. to ti
je, jesi li opet bolesna? upita on i zagleda se u majino lice, pun one
nesvijesne antipatije, to je zdrava djeca pokazuju prema kroninim
bolesnicima. U tom pogledu lealo je i neto one mukarake nadmoi, to
ju je u posljednjoj godini dana ili u posljednje dvije godine nauio od svoga
oca.
Posljednjih se dana nisam dobro osjeala, odvrati Karen. To je,
uostalom, bilo i istina. Pokuavala je da se dri prirodno.
Promatrajui tako svoga sina, koji se u roku jedme jedine kratke godine
pretvorio'u svoga oca, pomislila je uz mali osjeaj munine da je to lice,
jednom okruglo i sretno, ali sad dugako i tvrdo, izraslo iz njezina vlastita
mesa. Pritom osjeti staru odvratnost. Promatrajuii djeaka, odjednom se
nije vie osjeala krivom zbog onog mukarca sakrivenog u garderobi.
Osjetila je samo neki potmuli gnjev zbog sakrivanja, kao toga osjea ak,
kad se ulja oko uglova na svom prvom putu u bordel.
Danas popodne u otii prijeko u etu, ree djeak, pogledavi je iznad
bastiona svoga opsjednutog grada, koji se zove djetinjstvo. Hou svoju
imiformu!
Jesi li pitao oca, da li smije poi? upita Karen. Osjetila je, kako joj
suze naviru na oi pri pomisli na ono, to ga je oekivalo. Odjednom poeli,
da ga zagrli, i da mu mnogo .toga razjasni. Danas ga nema ondje, zna.
A tko je rekao da je tamo? uzvrati djeak. Njega popodne nikad tamo
i nema. Njemu je svejedno odlazim li ja u etu. Bar dok ne budem odvie
prisan s vojnicima, rekao je. Nema pravo, da me zadrava u kui, samo
zato to mrzi etu.

Zaboga, dijete, odbije Karen. Ja te ne elim zadrati kod kue. Ja ne

mrzim etu. Samo sam htjela ...
Meni je i onako svejedno to lcae, odvrati djeak, zabivi sake u
depove. Ja svakako idem. Tata je rekao da mogu ii pa idem.
Htjela sam samo da budem sigurna, da je tvoj otac s time
sporazuman, nadovee Karen. Treba da ga uvijek najprije pita.
Otac je u podne otiao u grad, odvrati djeak. Kad bih ga htio pitati,
vjerojatno bih morao da poekam do sutra ujutro. Govori tako kao da
oekujemo goste.
No, dobro, pristane Karen. Pitala je sama sebe, ne vlada li se moda
runo prema djetetu. Mnoge ene iskaljuju na nemonoj djeci svoju mrnju
i svoju srdbu prema muevima. Ona je odluila, da to nikad ne ini. Kad
i onako kani poi, zato si onda uope doao kui, da mi to kae?
Nisam doao, da ti to kaem, izjavi djeak. Doao sam samo po svoju
uniformu, a ti mi moras pomoi da je obuem.
Onda idi i donesi je, odvrati ona. Tako je bilo makar neto, to je mogla
da uini. To je bar mogla initi onda, kad Dana nije bio kod kue. U
posljednje dvije godine djeakov je odgoj u koli, kao i u ivotu, posve
oduzet iz njezinih ruku, kao sto je oduzeto i sve ostalo. Osjeala je, kako
klizi natrag u svojuobiajnu ravnodunost, i kako s radou misli na Milta
ondje u garderobi. Za enu ipak postoji jedan put da izrazi samu sebe,
pomisli ona, osjetivi istodobno i odvratnost. Sad, kad nema vie pojasa
nevinosti i kad su sramotni stupovi izali iz mode, ipak je i opa sramota
ostala jednako teka.
No, doi konano, nestrpljivo e djeak. Zuri mi se. Pomoi u
vodniku Preemu da skuha veeru i jesti u s njime.
Je li vodnik Preem s time sporazuman? upita ona i ustane da pode za
njim.
Mora biti sporazuman. Ta on je kuharski vodnik kod moga oca. Dodi.
Zuri mi se.
U maloj sobi, u kojoj je djeak odvojeno stanovao, pomogne mu Karen
da se razodjene. Zacudeno je buljila u tu malu golu ivahnost. Ponovo se
iznenadila, to je taj stranac bio njezino dijete, o kojem se, kao to su
govorile sve knjige o odgoju djece, morala da skrbi i da ga voli. Tu su bile
kosti i ivci i tetive njezina vlastita tijela. Fotografski tona kopija, Mo ju je
njegov otac uinio od sebe samoga, sluei se veoma osjetljivom ploom,
koja se zvala Karen Jennings iz Baltimore u Marylandu, jednako kao to
neki drugi ovjek upotrebljava svoju staru ka- meru, samo zbog snimki, to
ih eli uiniti, nimalo se ne brinui ni za kameru ni za tehniku njezine
upotrebe.
Ja sam mu, dakle, rodila batinika, razmiljala je ona. Film je snimljen,
negativ je gotov, a slika se nalazi u stadiju razvijanja. A oronulu, otrcanu,
istrulu, koom presvuenu kameru postavili su natrag u njezin pretinac.
Ona je sad beskorisna. Sluajno je mehanizam njezine tamne

unutranjosti uniten prigodom neke lose obavljene snimke. To je vrlo

dobro, djevojice. Trebala bi postati knjievnica. Stekla si mnotvo dobra
gradiva.
. Ne vjerujem, da bi odvie romantizirala ljubav. U njoj se uspe neizreciva
samoa i samilost prema samoj sebi, vrua, slijepa i nijema, pokuavajui
da joj natjera suze na oi.
Ona pomogne djeaku da se uvuee u uniformu, skrojenu iz jednog
komada, tako da nije mogao da sam dohvati sva dugmeta. Postavi mu kapu
pravilno na glavu i svee mu kravatu. koja je bila prevelika. Tako je od 190
njega napravila ono, to e svakako i neizbjeno postati, svjeeg mladog
potporuenika, potpuno opremljena, sa zlatnim znacima ina i oznakama
puka na ramenima, sa slovima U. S. i pukama prekrtenim na ovratniku,
te sa svim onim bolnim iluzijama, koje teku s time usporedno. Bog ti
pomogao, pomisli ona, zaista ti pomogao, neka pomogne i djevojci, koju e
oeniti, da s njome proizvede tonu kopiju samoga
sebe. Druga generacija oficirske obitelji, zapoeta seljakim sinom iz
Nebraske, koji je htio da bude neto vise od jednostavnog seljaka i iji je
otac poznavao nekog senatora.
Karen ogrli sina. Djeae moj!
Hej, zlovoljno e on. Mani se toga. Pusti me da odem. On otrese
njezine ruke i pogleda je, kao da joj predbacuje taj zagrljaj.
Nakrenuo si kapu, ree Karen i namjesti mu je.
Junior je opet pogleda, a zatim sam sebe omjeri u ogledalu i konano
kimnu. Svoj deparac skine s komode i spremi ga u dep.
Moda u otii u kino, saopi joj. Tata je rekao da je dobro. Prikazuju
Andy Hardyja. Tata je rekao, da je to dobra stvar i da e mi se svidjeti.
Zaboga, nastavi, nemoj me ekati, kao da sam mala beba.
Jo jednom je pogleda, da bi bio siguran, da ga je razumjela, a onda ode,
ovijen u teki ogrta svoje odgovornosti.
Pripazi na automobile! dovikne za njim Karen, a onda se ugrize za
usne, to mu je to rekla.
Kad su zalupila stranja vrata, Karen se vrati u spavaonicu. brzo sjedne
na postelju i poloi lice medu ruke. Cekala je, da je prode mucnina i bojala
se, da e zaplakati. Pla je uvijek bio njezino posljednje utoite. Pogleda
ruke i opazi da dre. Nakon nekog vremena uspjelo joj je da se toliko
svlada, da je mogla ustati i otvoriti vrata garderobe. Sva je bila bolesna od
ponienja, to joj ga je zadala ta degradacija nje same i Wardena, pa mu
nije mogla pravo pogledati ni u oi.
Bit e bolje da ode, ree, otvorivi vrata. To je bio moj sin. Sad je
otiao i... ona se zaueno prekinu i rijei joj se izgubie u zaboravi.
Warden je prekrienih nogu sjedio na hrpici svoje uniforme u torn
skuenom, uskom prostoru. Oko glave su mu se, kao neki ludi turban,
ovijale suknje njezinih haljina, a snana uglata ra- mena nemono su mu
se tresla od smijeha.
to je? upita ona. emu se smije? emu se smije. budalo?

Warden zatrese glavom i neka mu haljina pade na lice. On malko

otpuhne i haljina odleti ustranu. Zatim je pogleda. Smijeh mu je jo uvijek
tresao tijelom, a obrve su mu bile podignute visoko na elo.
Prestani! ree Karen. Prestani, prestani! Glas joj je postao otar i
piskutljiv. To nije smijeno! Tu nema uope nita smijena! To bi za tebe
znailo dvadeset godina, budalo! Cemu se smije, zaboga?
Trebao bih biti trgovaki putnik, zasopljeno e Warden.
Karen se zagleda u nj. Upravo nije mogla da povjeruje u oitu iskrenost
njegova smijeha. Zatim sjede na postelju. to? upita.
Trgovaki putnik, nasmije se on. Jo uvijek je sjedio u garderobi.
Dvije godine bio sam trgovaki putnik, a ovo je prvi puta, to sam se morao
sakriti u neiju garderobu.
Karen je buljila u to nasmijano lice, u visoko podignute obrve, koje su se
trzale i u iljate ui, sline uima satira. Trgovaki putnik i farmerova
kerka. Klasina ljubavna pripovijest, Romeo i Julija amerikog
kontinenta. Simbol amerikog humora i sveg onog stidljivog smijiuckanja i
enutljivog namigivanja eunuha u kuglakim klubovima. Na jednom se
poe i ona smijati. Da mu je palo na pamet, taj bi luak bio u stanju, da gol
izade iz ormara i da povie za djeakom huuu! U duhu je vidjela kako to
ini i taj je slika nagna u jo jai smijeh.
Dok je tako sjedila na postelji, u njoj se izgubi osjeaj stida, to je umalo
nisu uhvatili za vrijeme samoga spolnog akta. Pokuavala je, da u toj navali
smijeha doe do daha, i iz sve snage je nastojala da prekine taj smijeh, koji
ju je tjerao na pla.
Sad je doao red na Wardena, da se zagleda u nju bez razumijevanja.
On isprui noge, skine haljine s glave, ustane i pode k njoj. Pritom
mujenekako palo na pamet, da je cijelu tu stvar krivo prosudio, da se Leva
prevario i da je ovdje bilo neto, na to se dokad nije jo nikada namjerio.
No, nemono e on, no, no. Osjeao je da je apsurdno i nemogue da
bilo koje ljudsko bie pokua stupiti u prisnu vezu s nekim drugim
ovjekom i da shvati njegove osjeaje u ivotu, u kojem se sve ini drukije
nego Sto ustvari jeste. Molim nemoj plakati, ree on, uzalud traei rijei.
Ne mogu nikoga gledati kako plae.
Ti ne zna, kako stoji stvar, odvrati Karen, drui i cvilei kao
psetance na kii. Njih dvoje. To je vise nego to se dade podnijeti.
Ah, ree Warden pitajui sam sebe, kako se uope zapleo u cijelu tu
stvar. On je ogrli jednom rukom. Sad je sve dobro. Otiao je. Tako,
nastavi, tako. Njezina grud, koja mu je leala u svinutom dlanu, bila je
meka i topla kao neka mlada ptiica, koja dre od bojazni i od povjerenja.
Nemoj to initi, ree ona i razdraeno se oslobodi. Ti nita ne zna.
Tebi do toga nije nimalo stalo. Za tebe to nita ne znai. Obian komad
ene. ta je to za tebe? Ostavi me na miru.
U redu, odvrati pa ustane i ode po svoju kotulju. Upravo je osjetio
olakanje.
to to ini? Ona se divlje prodere na nj.

Odlazim, odvrati Warden. Nisi li to htjela?

Onda me vie ne e?
Dodavola, to je to? pomisli on Hou, ree. Tako mi boga. Pomislio
sam da eli da odem.
Idi ako hoe, ree ona. Mirno idi. Ne elim te ni na to prisiliti. Nita
ti ne predbacujem, ba nita. Zato da i ostane? Ja i onako nisam vie
ena.
Ti jesi ena, odvrati on promatrajui je u njezinom tankom kimonu.
192
ena od glave do pete. Vjeruj mi.
Nisam ni za kog drugog osim za tebe, ree ona. Ja nisam nita. Ne
mogu ak ni raditi. Nitko na svijetu me ne treba.
Treba te, treba, ustvrdi Warden, pa se vrati i sjedne kraj nje. Na ovom
su svijetu lijepe ene potrebftije nego ita drugo.
To mukarci uvijek govore. Potrebno je da je ena neeija lijepa kurva.
Ali ja nisam ni to.
Lijepo si pocrnjela od sunca, ree on, pa je rukom pogladi po ledima,
sluajui kako vani pada kia. Danas je pravi dan da ovjek lei na plai u
Kaneohe. Ondje valjda ne pada kia.
Ne volim Kaneohe, odvrati Karen. Kaneohe je prokleto blizu, pa je
jednako izloeno i prenatrpano kao i prokleti Waikiki.
Moda, pristane on, ali ja znam za mali zatieni prud u blizini
Blowholea. Nitko za nj ne zna. Nitko onamo ne odlazi. Moras sai niz
peinasti obronak, a onda se dolje odjednom po- kae mala uvala s
pjeanim prudom, a iza pruda se uzdie stijena, tako da kola na eesti
mogu proi direktno iznad tebe, a da nitko ne zna da se dolje nalazi prud.
Covjek se sam sebi ini, kao da je dijete, koje se skrilo u grmlju, a odrasli ga
trae. Na torn prudu ne treba ni kupai kostim, pa moe pustiti da te
sunce opali po cijelom tijelu.
Hoe li me povesti onamo? upita ona.
Kako? odvrati on. Dakako, dakako, da u te povesti onamo.
Moemo li nou otii onamo? Da plivamo po mjeseini i da onda leimo
na malom prudu? A ti e me ljuibiti ondje, gdje nas nitko ne moe vidjeti i
nitko ne e znati da smo ondje.
Naravno, naravno, odgovori on. Sve emo to uiniti.
Ja bih to silno rado uinila, ree Karen, a pogled joj je bio pun
podatnosti. Nikad jo nije netko sa mnom tako neto izveo. Hoe li me
zaista povesti sa sobom?
Sigurno, odvrati Warden. Kad eli poi?
Narednog tjedna. Podimo koncem narednog tjedna. Uzet u Danova
kola i sastati se s tobom negdje u gradu. Kupit emo nekoliko sendvia i
pcnijeti sa sobom piva. Ona mu se sva sretna nasmjehne, ovi mu ruke oko
vrata i poljubi ga.
Dobro, ree Warden. On joj uzvrati poljubac, pa gladnim prstima poe
da csjea dugake miie, to su joj se pruali uz brptenjau poev od

uskoga pasa pa do sirokih ramena. Osjetio je na sebi blago traenje

njezinih usana, dvojni pritisak njezinih grudi. Pomislio je na djetinjski sjaj,
koji joj je obasjavao lice, a taj je bio posve drukiji. od one umjetne tvrdoe,
to ju je pokazivala u kuhinji. On upita sam sebe: Sta je to uope? U to si
se ti upustio, Milton? Ti i tvor'a enska intuicija?
Dodi, ree on promuklo i njeno. Doi, mala djevojice. Doi k meni.
Ona silna njenost, koja je bila u njem i koju je uvijek elio da iskae, ali
je nije mogao iskazati, uzdigne se poput plime.
Oh, ree Karen, nikad nisam znala, da to moe da bude tako.
Vani je neprekidno pljutala kia i poput slapa curila s va, a na
cesti, glasnije od kie, greble su tvrde metle popodnevne radne slube.

DESETO POGLAVLJE
Unapreenje vojnika Blocma nije iznenadilo etu G. Ljudi su ve od
ki*aja prosinca oekivali, da e Bloom dobiti prvo ispranjeno mjesto. Sve
do prole godine, kad se odjednom pojavio na etnim borbama, a cnda
izaao i na pukovske borbe pa stekao etiri pobjede u Bowlu. bio je Bloom
samo jedno od brojnih glupih lica, koja su piljila sa slike cijele ete, to se
svake godine snimala. Bloom se uz pomo snane poli'^'e bc'.vsake
politike vinuo s poloaja prosjeenog vo.^-.ika na navi poloaj. On jebio
jedan obian vojnik ili vojnik prve klase, kojemu je stari Ike ikada dopustio,
da stane pred stroj i da zapovijeda na vjebi. Izo- brazio ga je za desetara.
Skupina nesportaa je u toj vjeitoj borbi veoma gorko osudila tu oitu
protekciju. Kapetan Holmes bi se prestraio, bio bi povrijeden i ozlojeden,
da je poznavao reakciju, koju je izazvalo unapredenje vojnika Blooma kod
veine ostalih vojnika njegove ete. No do njegovih uiju dopro je svega
nezna- tan dio njihovih potajnih primjedbi, a i taj su dio prenosioci tih
vijesti veoma razvodnili, da bi ih Holmesove ui uope mogle da podnesu.
Premda nijedan sporta nije bio osobit Bloomov prijatelj, oni su ga ipak
doekali bratskom dobrodolicom u svojim redovima i estoko su ga
branili. Morali su to uiniti da bi poduprijeli tu tvrdnju, da sportai daju
bolje vode, jer je ta doktrina bila jedino njihovo opravdanje pred gorkim
mrmljanjem vojnika, koji su vrili opu slubu i koji nisu mogli biti
unaprijedeni.
Mali Maggio, kockar i nekadanji ekspeditor u Gimbelovoj trgovakoj
kui, bio je osobito ljutit i ogoren.
Da sam to znao, ree Prewittu, koji je dvije postelje dalje leao u
jedinici poglavice Choatea, da sam bar mogao naslutiti kako je u vojsci! Od
svih ljudi u naoj eti upravo su Bloomu dali slobpdno mjesto vojnika prve
klase. Samo zato, jer je boksa.
ar si oekivao neto drugo, Angelo? naceri se Prew.

A on uope i nije dobar vojnik, molim lijepo, gorko nastavi Maggio. On

je jednostavno samo boksa. Nema ni mjesec dana to sam zavrio
regrutsku obuku, a bolji sam vojnik od Blooma.
Ne radi se o tome, tko je bolji vojnik.
Ali trebalo bi da se radi. Poekaj samo, ovjee. Uspije li mi da izadem
iz vojske, nikad me vie ne e dobiti, pa bila vojna sluba obvezatna ili ne
bila.
Kojeta, nasmije se Prew. Ti ima sve preduvjete da od- sliii trideset
godina. To ti se vidi na stotinu metara daljine.
194
Nemoj tako, estoko e Maggio. Ja sam ozbiljno mislio. Volim te, ali
toliko ne volim ni tebe. Trideset godina! Ja ne, mome! Kad ve moram da
za te posrane oficire budem kuni sluga, vrtlar i sobar, onda elim da me za
to i plate. Razumije li?*
Ti e ponovo potpisati obavezu, ree Prew.
Opet u se obvezati, zapjeva Maggio staru parodiju na znak trublje, u
svinjskoj guzici. Ako je uope itko trebao da bude unaprijeden, onda si to
trebao biti ti. Za mene si ti najbolji vojnik u ovom vodu. Ima prednost od
stotinu milijuna milja.
Za vrijeme poduke u kasarni u toku kinog doba imao je Maggio prilike
da se divi Prewu kao vojniku. Njegove grozniave i hitre oi opazile su kako
Prew vjeto barata pukom i revolverom a poznavao je iz proLih vremena
svoje slube teki i laki mitraljez sa svom nomenklaturom njihovih dijelova.
Maggiovo je udivljenje, medutim, poskoilo za stotinu postotaka, kad je
ustanovio da je Prew bio u 27. puku boksa i da sad odbija da se bori za
Holmesa. To nije mogao da pojmi, ali se tome divio kao utjelovljeni branilac
izrabljivanih. To je bilo dranje, na koje se navikao kod Gimbela i kojeg nije
zaboravio ni u vojsci. Iz stanovite je udaljenosti i s mnogo respekta
promatrao Prewittovo vojniko umijee, a kad je doznao za onu drugu
stvar, on mu otvoreno ponudi svoje prijateljstvo.
Da si se odluio da boksa za Holmesa, dobio bi unapredenje. Moe se
okladiti o muda, da bi ga dobio. I ti eli potratiti tride- set godina svoga
ivota na takvom poslu?
Prew se nasmije i kimne, ali ne ree nita. Nije imao to da kae.
Doi, nevoljko e Maggio. Odigrajmo jednu igru u latrini. Moa u
dobiti da odem u grad.
Meni je pravo, odvrati Prew i pode za njim, jo uvijek se smjekajui.
Kino doba mu je dobro dolo. Volio je lagodnu poduku u dnevnim
prostorijama i praktian rad u razlaganju i slaganju dijelova oruja na
hladnom trijemu, dok je vani umila kia. Poto je torn podukom upravljao
uvijek samo po jedan oficir ili podoficir za itavu etu, Prew je na taj nain
mogao da se zakloni pred /Osvetnikim pogledom Ike Galovicha. Cinilo se,
da je taj nastojao da zatiti Cast velikog boga Holmesa, kada je doznao da je
Prew odbio da boksa. Osim toga je svretak boksake sezone bar prolazno
smanjio napetost, to ju je on undo u etu.

Tri okrugle svjetiljke u latrini prvoga kata mutno su svijetlile. Na

betonskom podu, izmedu redova otvorenih zahodskih odjeljaka, te pisoara
i umivaonika na drugoj strani prostrt je Maggiov vojniki pokriva, a oko
njeg sjedi estero ljudi.
Mijeajui karte, pogleda Maggio prema otvorenim zahodima, bez
sjedala, u kojima su uala tri vojnika sputenih hlaa pa zaepi nos. Hej,
ree, je li to igranica ili latrina? Mirno! Na desno!
Ona tri ovjeka podigoe pogled sa svojih novina, proklee neto i
ponovo se posvetie svome poslu.
Razdijeli karte, Angelo, ree etni truba Anderson. Razdijeli karte!
Daj, zatrai i Salvatore Clark, pomoni truba, a pod du- gakim
talijanskim nosom ocrta mu se bojaljiv smijeak. Podijeli te karte, dago,
jer u te povaliti i baciti ih na te. On se nasmije toplim i bojaljivim
humorom, nesposoban da i dalje igra ovu ulogu jakog ovjeka.
Poekaj ree Maggio, ja u sam razdijeliti karte. Ve u ih dobro
promijeati. Drao je karte u otvorenoj lijevoj ruci, a kaiprst mu je
rutinirano bio savijen oko gornjeg ruba karata.
Ti ne bi mogao ni da govno promijea lopatom, dobaci Prew.
Cuj, ree Maggio, ja sam u Brooklynu nauio, kako se dijele karte. U
Atlantik aveniji, gdje je samo Royal Flush mogao da odnese igi'u. On
prebaci karte iz desne u lijevu ruku, nastojei da to izvede to slinije
kretnji profesionalnog igraa. Zatim poe dijeliti karte. Igrali su otvoreni
poker.1 Odjednom je svaki od njih ostao sam, udubljen u igru.
Prew poloi pedeset centi u komadima od pet centi na pokriva. Uzajmio
ih je od Pop Karelsena, oruarskog vodnika i intelektualnog prijatelja
desetara Mazziola, koji ga je volio sve od asa, kad je vidio da se Prew
razumije u mitraljez. Zatim namigne Clarku.
Djeco, zanijeto e Sal Clark, silno bih volio da odnesem u ovoj igri, pa
da onda s dobitkom odem preko O'Hayeru i da tamo povuem veliki
zgoditak! To je bila nada i san svih njih. Cio bih Honolulu postavio na
glavu, velim vam. Unajmio bih itav New Congress Hotel za cijelu no, a one
djevojke, s kojima ne bih mogao sam spavati, smjele bi da me gledaju i da
mi daju savjete. Clark, koji nikad nije uspio da smogne dovoljno hrabrosti,
da uope ode u bordel, ako netlco ne bi poao s njime, plaho se osmjehnu
zbog tolikog omamljivanja samoga sebe. Ti jo nikada nisi bio u New
Congressu, Prew, zar ne? Nikad nisi bio kod gospoe Kipfer?
Jo nisam imao novaca za to, odvrati Prew. On pogleda Sala osjetivi
toplo prijateljstvo, a onda njegova zatitnika Andyja, koji se mrko zadubio u
karte, pa zatim opet Sala, zbog kojega se zapravo s njima i sprijateljio.
Sal Clark je sa svojim bojaljivim oima, punim povjerenja i sa svojim
napol smetenim smijekom djelovao kao seoski idoL u kojem nije bilo ni
traga pakosti, nepovjerenja, a ni ambicije da napreduje, pa je zato i bio
posve nesposoban da se odri na ivotu u naem drutvu. Takvog bi
1 Stud game, otvorena igra, odnosno otvoreni poker. Svaki Igra dobiva pet karata, od kojih se prva
dijeli llcem prema dolje, a ostale otvoreno.

ovjeka hranili i oblaili i njeno ga zatiivali imuni trgovci, koji su s

uitkom u svakoj prilici pljakali jedan drugoga, kao da bi on na neki
misteriozan nain sa svojim netaknutim duhom mogao da se za njih zaloi
kod boga i da ih spasi od njihove vlastite savjesti. Na isti nain brinuli su se
vojnici i o Salu Clarku. Respektirali su ga kao etni talisman.
Anderson je nekoliko puta ponudio Prewu prijateljstvo. Na dan isplate,
kad je Prew potratio sav svoj novae, on mu je ak ponudio i novaca, no Prew
ga je svaki put odbio, kad mu se pribliio, jer Andy nije mogao da svoj
pogled upravi u Prewovo lice, ve mu je, pogled uvijek klizio nadesno i 196
nalijevo, a Prew nije htio da bude prijateljem ovjeku, koji ga se bojao. Tek
kad ga je Sal Clark pogledao svojim krupnim, dubokim i pitomim srneim
oima i upitao ga s mnogo povjerenja, hoe li biti prijatelji, opazio je Prew
da to ne moe odbiti.
To se dogodilo jedne tople noi u veljai prije poetka kinoga doba, kad
se inilo da su zvijezde tako blizu, da ih moe dohvatiti rukom. Osjeao je
pivo u svom tijelu i zastao u osvijetljenom tunelu kasarnskog ulaza, koji je
kao neki lijevak primao zvukove noi. Na drugoj strani kruga gorjela su jo
svijetla u drugom bataljonu, a neki su se sjenoviti likovi kretali po trijemu
na proelju zgrade. U crnom etverokutu tinjale su cigarete kao krijesnice,
okupljene u jatima oko aa s pivom, zasvjetlivi, kad bi netko povukao dim
i onda opet zamrijevi.
Odprijeka iz dalekoga kuta, u blizini megafona za trubljae, dopirali su
zvonki akordi gitare i etveroglasno pjevanje. Bila je to melodija, pjevana po
sluhu, ali je bila dobro uvjebana, pa se jasno i razgovijetno ula u lijepom
skladu preko dvorita. U polaganom ritmu te melodije Prew je razabrao
Salov malko nazalni glas. Taj se glas isticao, bolji od bilo kojeg gortakog
glasa, premda je Sal bio dugonosi dago iz Scrantona. Pjevali su Pjesmu
vozaa teretnih kola.
Silno sam uvioran, od glave do pete...
Pa ipak moram dalje... to je vozareva pjesma.
Nikad nisam nita imao, nemam to da izgubim...
Osjeam se potiten... to je vozareva pjesma
Prewa je dirnula krajnja jednostavnost alosne tugaljke u glasu Sala
Clarka. Osjetio je kako su njegov gnjev i njegovo 6gorenje prema Wardenu
i prema cijelom torn stroju nestali i preli u duboku melankoliju, koja je sve
razumjela i za koju nije f){lo rijei. U rijeima te pjesme lealo je sve, ali
stvarno nisu rijei uope nita kazivale. Osim da je vozar teretnih kola bio
umoran i pun tuge.
Glazba je dola k njemu preko cigareta, koje su gorjele as jasno, as
mutno, kao ivot svakog ovjeka i ispripovjedila mu prastaru tajnu svih
ljudi, tajnu koju nisi mogao taknuti, izmjeriti i obuhvatiti u dugakim
opisivanjima, o kojoj nisi mogao lagati ni s pomou zamrenih nabrajanja,
jednostavnu, potpunu, koja nije ni zahtijevala vie ni davala manje, rijei
koje nisu govorile nita. a ipak su govorile sve to se imalo rei. Pjesma o
jednookom o- vjeku, koji je ljeti tjerao volovska kola preko obronka

planina u Kentuckyju, pjesmu Indijanca iz plemena Choctaw, u njegovom

rezervatu, pjesmu ovjeka koji je podmicao oblovinu pod kame- nje, teko
kao smrt, da bi iz njeg sagradio slavni spomenik svome kralju. U tim
jednostavnim rijeima bez pravoga smisla razabirao je Prew samoga sebe i
poglavicu Choatea i Pop Karelsena i Clarka i Andersona i Wardena,
svakoga od njih u borbi s nekim drugim elementom, vidio je kako se njihov
ivotni put odvija posebnim tajnim smjerom poevi od istoga izvora, pa do
jednakog neiz- bjeivog svretka. I kako se dugaki niz poput izviake ete
kretao kroz tamnu nonu dunglu niz breuljak, svaki je od njih znao da su
svi ostali s njime. Svaki je uo tiho uketanje i nastojao je da ostane u vezi
sa svojim susjedom, znao da svaki posie u no, da bi sudjelovao u
zbivanju, da svaki eli, da bi za nj drugi znali, ali da nitko nije sposoban da
u drugima pobudi samo i nasluivanje, da je ovdje, jednako kao to to nije
mogao ni Clarkov nazalni plani glas. Tako je svaki bio prisiljen da sam
pogleda u oi nepoznatom, to je pred njim lealo u stranoj i neistraenoj
neprijateljskoj zemlji u tami.
Mazzioli i oni drugi pisari, koji su se jutrom skupljali u Choyjevoj
restauraciji da raspravljaju o umjetnosti i ivotu, bili su slijepi. Znao je, da
su se toliko zadubili u svoje zamrene razgovore, da su tako sigurni u
svojim besmislenim argumen- tima, da i nisu mogli vidjeti, kako im sve
ono, to pokusavaju da pojme, zapravo lei tik pred nosom posvuda oko
njih i da bi ga mogli za tren dotai, ali nikada zaista zahvatiti i zadrati
kakvom otrom analizom.
Sve je to i sad govorilo iz dubine planinske pje&me1, koja je u svojoj
neumjetnikoj jednostavnosti govorila sve, to njihove rijei2 nisu mogle da
iskau.
Sve se vraalo natrag na onu elementarnu jednostavnost, koja je
odjednom pokazivala jasno osvijetljenu sliku cijeloga ivota, sliku, koju
nikad ne bi mogao razjasniti ni razumjeti, i nikad je ne bi mogao odjenuti u
rijei.
Pisari, kraljevi, mislioci. Govorili su i svojim govorom upravIjali
svijetom. No vozai teretnih kola, graditelji piramida, jednostavni vojnici,
svi oni, koji nisu mogli govoriti, oni su jednostavno gradili svijet ba zbog te
svoje nesposobnosti da govore, tako da su oni brbljavci mogli da govore o
tome, kako e upravljati svijetom i s onima, koji su ga sagradili. A kad oni
svojim govorom opet razore svijet, vozari teretnih kola i jednostavni vojnici
iznova e ga sagraditi, sagradit e ga samo zato, to nastoje da iznadu put,
da izraze sami sebe. Sve je to mogao Prew da osjeti u toj pjesmi, u njoj i u
nazalnom bolnom glasu Sala Clarka. Silno sam umoran ... nikad nisam
nita imao ... bijedna sam stoka ... vozarska pjesma ...
Hodajui u isprekidanoj crti izmedu skupina vojnika, koji su pili pivo,
Prew je stigao do onoga ugla, pa je sad stajao uz rub male skupine, koja se

1 U originalu hillbilly song-, seoska vesela pjesma ili glazba, koja se svira ili pjeva u toku veernjih
sastanaka ili plesanja folklornog plesa Square Dance (Cetvorke).
2 U originalu fourdollar word, lana. kriva izjava, kao to je lana banknote od 4 dolara.

uvijek okuplja oko sviraa na gitari. Sredite te skupine sainjavalo je pet

pjevaa. Oni ostali, koji nisu mogli da dosegnu nadmo tog stvaralakog
kruga, s potovanjem su se nagurali oko njega kao gledaoci.
Stajali su oko njeg, pa su pratili pjesmu ili je sluali. Andy i Clark su
preli na San Antonio Rose, a Prew se pomakao oko vanjskog ruba toga
kruga. Sluao ih je, no nije imao namjere da im se pridrui, kad ga Andy
odjednom otkrije.
Hej, Prew! dovikne Sal milim glasom. Trebamo gitaristu. Dodi ovamo
i prikljui nam se!
198
Ne, hvala, kratko odvrati Prew. Tako ga je postidjelo Andyjevo
laskanje, kao da je sam sebi polaskao. On se okrenu da ode.
Ah, dodi, ustrajao je Andy i zagledao se u nj, kroz Slobodan prostor to
ga je mnotvo izmeu njih otvorilo. Pogled mu prijede preko Prewova lica,
ali se na njemu ne zaustavi.
Dakako, Prew, dodi ovamo, pridrui se i Sal. Krupne su mu oi
svjetlucale crnim sjajem od oduevljenja. Covjee, sjajno se zabavljamo.
Veeras imamo ak i piva. Ti, doda, nastojei da izrazi novu misao, ja vie
ne mogu. Kako bi bilo da ti malo svira umjesto mene? To je oito bila
najvea ponuda, to ju je mogao uiniti, i ba ta okolnost dirnu Prewa.
Dobro, uljudno e on, pa ude u skupinu, prihvati ponudenu gitaru, i
sjedne usred skupine. to emo zasvirati?
Kako bi bilo da zasviramo ,Red River Valley'? mirno upita Sal znajui,
da je to Prewova najmilija pjesma.
Prew kimne i udari akord, a oni zapoee. Za vrijeme svirke gurne mu
Clark vr piva.
Nije tako dobra, kao nova Andyjeva, ree Sal pokazavi prema svojoj
gitari. Jeftino mi ju je prodao, kad je nabavio novu. Prilino je istroena, no
za me je jo uvijek dobra, da uim na njoj.
Dakako, potvrdi Prew.
Sal je uao pred njima drei vr s pivom u ruci. Sav je sjao od neke
unutarnje radosti. Pjesmu je pjevao svojim plaljivim nazalnim tonom,
napol zatvorivi oi, zabacivi glavu prema natrag i ustranu. Njegov glas
umalo da nije nadglasao sve ostale glasove. Kad je svrio, -uze Prewovu
praznu limenku za pivo, s koje su odrezali gornji dio, da bi nainili au, pa
natoi piva.
Evo, Prew, plaho e on. Kani li zapjevati, mora ovlaiti zvidaljku.
Pjevanje sui grlo.
Hvala, odvrati Prew. On ispi pivo, obrie hrptom ruke usta i pogleda
Andyja.
Kako bi bilo s ,Talking bluesom'? predloi Andy. To je bio njegov
omiljeli komad, ali nije volio da ga svira, ako je oko njega bilo mnogo ljudi.
Sad ga je ponudio Prewu.
U redu, pristane Prew i udari akord, da zapone.
ekao sam na to da doe, ree Sal Clark nadglasujui glazbu. Nadao
sam se da ee doi, Prew.

Imao sam posla, odvrati Prew ne podiui glave.

Sal brzo kimne. Dakako, ree upravo pretjerano prijazno. Znam. uj,
kad god zaelis da malo zasvira na tom starom sanduku, samo ga uzmi iz
mog ormara. Ne moras me ni pitati. Ja nikad ne zakljuavam ormar.
Prew ga pogleda. Na dugakom uskom lieu maslinaste boje vidjela se
otvorena razdraganost. Sal je izgubio neprijatelja 1 stekao prijatelja.
Dobro, ree, hvala ti, Sal, od srca ti hvala. Zatim nagnu lice opet nad
strune. I on je osjeao neku toplinu u dui, jer je i on stekao danas dva
prijatelja...
Dvije kurve, ree Maggio i izvrnu dvije dame. Jednu je od njih imao
kao pokrivenu kartu.
Dva asa, osmjehne se Prew, okreui svoje karte. On isprui ruku i
skupi cijelu aku sitnoga novca s pokrivaa. Odmah se zau zbor stenjanja
i kletvi, kad je novae poloio uz ona etiri dolara, to ih je posljednja dva
sata dobio u igri. Jo malo, pa u imati do voljno, da u O'Hayerovom
skladitu udarim na veliki dobitak.
Dok su igrali, deurni je trublja odsvirao razvodnjeno poveerje iz kuta
kruga, promoena od kie. U latrinu je ula cijela struja ljudi, koji su u
posljednjoj minuti prije polaska na spavanje doli da puste vodu. Doao je
i deumi podoficir, da iskopa glavni prekida u spavaonicama. Sad je u
zamraenoj spavaonici, iza vrata latrine, leala teka utnja i tiho disanje
mnogih usnulih ljudi. Igra je meutim nastavljena u punoj napetosti.
Takvu strastvenost pripisuju ljudi openito samo ljubavi, premda ima vrlo
malo mukaraca, koji mogu u toj mjeri osjeati prema enama.
To sam trebao unaprijed znati, potiteno e Maggio. On odgurnu
naramenice svoje potkoulje ustranu, pa traginom kretnjom poee svoje
koato rame. Prewitt ili as u pokrivenoj karti. Svatko, tko uhvati
spar^nog asa s posljednjom kartom, mora da zove ili e biti iskljuen iz
naega kluba.
Ti si hladan kao stranjica zlata na Klondikeu, Angelo,
osmjehne se Prewitt.
Da? razjari se Maggio. Vjeruj to: tako je! Dajte mi te proklete karte,
ljudi! Na meni je da mijeam. On se okrene Clarku.
Jesi li uo, nosino? Prewitt veli: Tako je! Maggio opipa svoj vlastiti
krupni nos bacivi karte pred Prewa da ih presijee. Je li moj otac cijelo
vrijeme bio u Scrantonu u Pennsylvaniji? Da ne znam, da moj otac za itava
svoga ivota nikad nije otiao iz Brooklyna, okladio bih se, da si mi mladi
brat. Dakako, kad bih imao novaca.
Sal Clark se plaho osmjehne: Nos mi nije dovoljno dugaak, da bih bio
tvoj brat.
Maggio estoko protare ruke, a onda prijede svakim prstom pojedinano
preko nosa. Sad, ree, sad. Idemo, okrenula mi se srea. Sad u dobiti,
doda, tapkajui po svom velikom nosu. Onda poe dijeliti. Tko ti je priio
taj smijeni nadimak ,Clark', Ciolli? Ti si izdajica talijanskog naroda, Ciolli.
Ti si snob.

Doavola, nasmije se Sal. Nije mogao da zadri ozbiljno lice kao

Maggio. Zar sam ja kriv? Kad ni imigracioni inovnici nisu znali da
izgovore Ciolli!
Naprijed, Angelo, javi se Prew. Razdijeli karte. Ne moe zaraditi
novae, ako ne podijeli karte.
Od samih gubitaka ne mogu da dobijem, pa zato i ne do- bivam,
estoko e Maggio. Ti si dago, Ciolli. Jadni nosati dago. Ja te ne poznajem.
Stavljam pet centi. Andy poloi gro na pokriva.
Clark se smijeno raari i pokua da stisne svoje svijetlo- smee oi Ja 200
sam tvrd momak, Angelo. Nemoj se mjeriti sa mnom. Razderat u te. Upitaj
Prewitta, hou li te razderati.
S pet centi se nikad ne e obogatiti, dobaci Maggio Andyju. Recimo
deset. On dobaci gro na pokriva. Je, li tako pravo, Prew? Je li taj Ciolli
zaista tvrd?
Zovem, ree Prew. Dakako da je tvrd. On je snaan. Ja ga uim
mukarakoj umjetnosti samoobrane. On pogleda svoju pokrivenu kartu,
a Sal se veselo nasmijei pod svojim orijakim nosom.
Onda je snaan, kimnu Maggio. Ja izlazim, dobaci Clarku.
U redu, u redu, javi se ovaj. Sad je na tebi, Zidoviu. Deset na tebe, ti
tipino.
Zovem, javi se vojnik Sussman, koji je cijelo vrijeme gubio, ma da ni
sam ne znam zato. Gdje si nauio dijeliti tako bijedne karte?
Dijeljenje karata nauio sam u Brooklynu. Da si ikad izaao iz Bronxa,
da udahne malo svjeega zraka, znao bi to. Ja sam izueni djelitelj karata.
Dama je visoka karta.
Povisujem za pet centi, zlovoljno e Sussman. Tvrd si ti orah, Angelo,
tvrd orah. Bit e bolje da se prijavi za jo jedan rok.
To u i uiniti, odvrati Maggio. Iskopaj si oko, ako hoe. On pogleda
svoju pokrivenu kartu. Jo dva tjedna do dana isplate. Spreman sam da
tresnem u Honolulu kao tane kalibra pedeset. Idem da pogledam Service
Rooms. On podigne karte. Posljednje kolo, ree.
Ha, dobaci Sussman, dobra enska guzica i vonja na mom
motornom kotau bi te ubili, Angelo.
ujder to, ree Maggio ogledavajui se. Taj deran iz Waikikija! On i
njegov motorni kota i njegova gitara s jednom icom! Posljednje kolo,
dobaci. Posljednje kolo. Bez obzira na to, kako netko proe.
Podiielite, ree Prew.
ovjek je rekao daj. Angelo razdijeli karte. Mrava muje ruka nervozno
drhtala, dok je vjeto dijelio karte. Iz nje kao da je izbijala energija. Ovaj
put kanim dobiti, prijatelji. Oh, oh Andy ima dva deka. Isuse! Zatvorio
sam oi. Dva deka su u igri.
To je ukelele, razjasni Sussman, pravi havajski instrument. Pritom
lovi i djevojke. Jedino to me zanima. Moj motorni kota hvata vise makica
od cijeloga novca u eti.

Zato ne navue i ostale tri ice? upita Maggio. I onako ne zna

svirati na njoj.
I ne trebam da znam, odvrati Sussman. To je samo zbog veeg efekta.
Maggio zaviri u svoju pokrivenu kartu. Ako moram da najprije sviram
na guslama s jednom icom i da na otplatu kupim motorni kota, kako bi
time hvatao djevojke, onda u radije odmah uplatiti svoja tri dolara na
ulazu.
Onda e sada uplatiti svoja tri dolara na ulazu, Angelo, razdraeno
odvrati Sussman, kojemu je njegov motorni kota bio najdraa stvar u
ivotu.
Upravo to sam i rekao, zar ne? zlovoljno e Maggio. Primam tvojih
dvadeset i pet centi, Andy, i udvostruujem ih. Cetverostruki uloak,
Reedy.
Ti si pravi kradljivac konja, odvrati vojnik Readall Treadwell, esti
ovjek u igri, koji je potjecao iz june Penn- sylvanije i nije odnio ni jedno
jedino kolo. On lijeno uzdahnu i podignu ono salom obloeno bure, koje je
kod njega predstavljalo prsa i trbuh, okrenu karte i odbaci ih. Okruglo lice
mu se lijeno naceri. To je lice stajalo u izrazitoj protivtini prema gigantskoj
snazi, koja se skrivala ispod sala. Kraj nervozne brzine maloga Maggia
djelovao je on kao neki tusti Budha prekrtenih nogu. Vi momci ste me
ubrzo ostrigli. Trebao bih konano da prestanem kartati s lupeima.
Dovraga, dobaci Maggio. Ima jo dvadeset centi. Ostani samo.
Upravo sam poeo da dobivam.
Odi doavola, odvrati Treadwell i ustane. Preostalo mi je svega za dva
piva, i to je sve. A pivo bih htio da popijem ja, a ne ti. Ja nikad ne umijem
igrati poker.
Dakako da ne umije, potvrdi Maggio. Ti si sposoban jedino da bude
mitraljeski strijelac, da vue sa sobom onih dvadeset i sedam funti, kako
bi ih ti kakav podoficir oduzeo, im doe vrijeme da se puca.
ovjee, ti to zna, odvrati Reedy Treadwell. im je ustao, nije vise
pripadao krugu. Stajao je iza njih i asak ih gledao, a onda izade iz latrine.
Nije bio nita manje zadovoljan, nego to bi bio, da je dobio deset dolara.
Kakav je to tip! ree Maggio i zakima glavom. Gotovo mi je bilo ao da
mu oduzmem novae. No ipak sam sam sebe nagovorio da to uinim. Svaki
pojedinac u toj eti je poseban znaaj, osim mene i Prewitta. Kadsto pitam
sam sebe, nije li i Prewitt poseban karakter. Dobro, dobro, ree Andyju, to
e uiniti?
to ima, Maggio? Andy je kolebao, zlovoljno prouavajui njegove
karte.
Moe ih i pogledati, odvrati Maggio. Cetiri trefa otvorena i jedan
skriven tref. To daje flush.
Moda i ne daje, dobaci Andy.
Plati i pogledaj, ree Maggio. To ti je moj savjet.
Ti si kod posljednje karte pustio da igra prode kraj tebe, zlovoljno ee
Andy. Prepustio si je meni.

Onda jo nisam imao posljednji tref u posljednjoj karti, odvrati

Maggio. Prestani s kolebanjem. Sudjeluje li u igri?
Andy mrano pogleda na jedan par deka, a onda na treeg deka, to
ga je pokrivena imao pred sobom. Moram igrati, izjavi. Ne preostaje mi
nita drugo. Ali torn posljednjom kartom si me unitio, Angelo, potui se
on.
Glupost, odbije Maggio. Vidio si moja etiri trefa prije nego to si
uope stavio ulog. Priaj to svojoj baki.
Poi u, ree Andy.
202
Novae govori, uzvrati Maggio.
Andy oklijevajui baci etvrt dolara na pokriva.
to je s tobom, Prewitt? naceri se Maggio.
I ja u morati poi, ree Prew prouavajui Andyjevo lice. Ja sam
ovdje najmanji, ali ako on ima samo jedan par, ja sam ga tukao! On ubaci
novae.
Pogledaj ih i zaplai, trijumfalno se nakesi Angelo i okrene peti tref. On
isprui ruku i zgrnu novae, pustivi da mu ovaj curi kroz prste. Pritom se
piskutljivo cerekao kao kakva tvrdica. Bit e bolje da sad prestane,
dobaci Prewu, ako eli zadrati dobitak. Krasno sam opljakao nosinu.
Zar ne?
Ne e dugo potrajati, odvrati Prew, pa potegnu posljednji dim iz svoje
cigarete, a onda je kretnjom prsta odbaci pod zahod.
Hej, viknu Maggio. ik! ik! Ne bacaj ga, ti kapitalisto! On se naglom
kretnjom podigne i dohvati ik ispod zahoda, pa s uivanjem udahnu dim.
Naprijed, javi se on. Dalje. Reedy je ispao. Ti mijea, Andy.
Dojadio mi je Bull Durhman duhan, ree vraajui se. Dok sam radio
u Gimbelovu podrumu, bar sam imao pravljene cigarete. Ti ih smoi kao
kakav crnac. Prewitt. Ti si traljavac. Ti nisi vojnik.
Dim, javi se Clark. Daj i meni jedan dim.
Zaboga! dobaci Maggio. Potkraj mjeseca a jo dva tjedna do dana
isplate! Upravo sam podigao ik. Pusti me, da ja sam potegnem dim. On
mu prui tanki kraj cigarete, dok je Andy u drugom kolu dijelio karte. Clark
okretno prihvati ik i poe ga sisati. Drao ga je, sve dok nije opalio prste, a
onda ga baci u zahod. Tako, nastavi Maggio. Ti mi, dakle, ne vjeruje,
Prewitt. Misli da ne u uzeti tvoj novae. Moj as je visoka karta. Ulaem
etvrt dolara.
Zaboga, uzdahnu Prewitt.
Sam si kriv, ree Maggio. Upozorio sam te.
Andy razdijeli karte za naredno kolo, ali Maggiov je as joS uvijek bio
najvia karta. To je ostao za itave igre i Maggio je odnio. Maggio je dobio i
narednu igru, pa drugu i treu. Cinilo se da ona blistava energija, koja je
izbijala iz njegova vorava i koata lika, donosi one karte, to ih eli imati,
a da istovremeno spreava da drugi igrai dobiju dobre karte. ovjee,
javi se Maggio, vrue mi je. Upravo do u eludac. Cigaretu. Prewitt, gorko

ree, smrdljivu cigaretu. Nuno trebam cigaretu. Prewitt se nasmije i

izvue gotovo prazan paketi cigareta.
Najprije si mi oduzeo novae, a sad neka te jo opskrbim i duhanom.
Pozajmio sam novaca da kupim taj paketi.
Kupi drugi, uzvrati Maggio. Sad ima novaca.
Kupi ti sebi. Budem li igrae morao snabdijevati, prestat u igrom. Dat
u svakom polovicu, naceri se' on, ali to je sve to inim. Jasno? On
izvue dvije cigarete iz svoje male zalihe i prui jednu Maggiu i Sussmanu,
drugu Andyju i Salu, a jednu uze sam. Oni su naizmjence jedan drugom
dodavali cigarete, nastavljajui igru, a Angelo je i dalje dobivao.
Andy je upravo dijelio karte, kad se otvorie vrata i u latrmu ue vojnik
prve klase Bloom. Tako je estoko otvorio vrata, da su udarila u stijenu i da
su se zanjihala glasno cvilei. Vojnik prve klase Bloom priblii se ljudima.
koji su sjedili oko pokrivaa, kimajui svojom plosnatom glavom, obraslom
kovravom kosom, a na licu mu se ukaza teak, mesnat, povjerljiv osmijeh.
Bio je tako sirok, da su njegova silna ramena gotovo ispunjavala itava
vrata.
Mir, budalo, ree Maggio. eli li da dode deurni podoficir i da nam
prekine igru?
Dodavola i s podoficirom-<, odvrati Bloom svojim obiajenim jakim
glasom. A i s tobom, mali moj dago!
Maggio se sav izmijeni. On ustane, pa obide oko pokrivaa i pride
orijakom Bloomu, koji ga je nadvisivao kao neki toranj.
uj me, ree posve promijenjenim glasom. Ja sam veoma osjetljiv na
to, tko me zove dago. Ja nisam visok ni snaan, a nisam ni jedan od
Dinamitovih boksaa. Ali za tebe uvijek sam Maggio. Ne elim se mjeriti s
tobom, ali u te ipak svladati, bilo to stolcem ili noem. On se zagleda gore
u Blooma., Usko mu se lice posve smeuralo, a oi su mu sijevale.
Tako? upita Bloom.
Upravo tako, sarkastiki e Maggio.
Bloom koraltnu prema njemu, a Maggio borbeno pognu glavu na uskim
koatim ramenima. Nastala je ona napeta utnja, do koje dolazi obino
prije borbe.
Pusti ga na miru, Bloom, ree Prew i sam se iznenadivi jasnom zvuku
svojega glasa u tiini. Doi i sjedi, Angelo. Dodajem jo pet centi.
Prihvaam, odvrati Maggio, i ne osvrnuvi se. Gubi se, lupeu,
dobaci preko ramena, vraajui se k igri. Bloom se samosvijesno i runo
nasmije za njim.
Daj i meni karte, ree Bloom, uguravi se izmeu Sussmana i Sala
Clarka.
Ve nas je petero, odbije Maggio.
Tako? ustrajao je Bloom. ta onda? Zatvoreni poker moe igrati i
sedam igraa.
Ovo je otvoreni poker, uzvrati Maggio.

Onda ga moe igrati i deset igraa, ree Bloom, koji nije razumio to
Maggio namjerava rei.
Moda vise ne elimo igrati, javi se Prew, kiljei kroz dim cigarete
prema svojoj pokrivenoj karti.
Tako? upita Bloom. zato? Zar moj novae moda ne vrijedi?
Ne vrijedi, ako je u tvom depu, odvrati Maggio. Vjerojatno je
krivotvoren.
Bloom se glasno nasmije. Ti si mi pravi tip, Angelo!
Za tebe sam Maggio, vojnik Maggio.
204
Smiri se, nasmije se Bloom. Moda e jednom i ti postati vojnik prve
klase. On pogleda niz svoju uniformu i njeno pogladi nove irite na
koulji.
Nadam se, da ne u, odvrati Maggio. Iskreno i zaista se nadam, da ne
u. Mogao bih i ja ispasti kukin sin.
, uzbudi se Bloom. Misli li mene? Naziva li mene kukinim
sinom?
Ako ti ta cipela pristaje, prijatelju, a ti je i nosi, odvrati Maggio.
Bloom ga je punu minutu gledao, sav zapanjen. Nije znao, da li ga je
Maggio uvrijedio ili ne, i nije bio sposoban da ra- zumije, emu to
neprijateljstvo. Konano se odlui na smijeh. Ti si mi pravi tip, Angelo. Na
asak sam zaista pomislio, da si to ozbiljno rekao. Tko ima tolike cigarete?
upita on. Nitko mu ne odgovori. Bloom se ogleda i otkri ispupenje u depu
Prewove koulje. Daj mi ik, Prew.
Nemam nijedne, odvrati Prew.
Tako? A ta je onda to u tvom depu? No, daj mi ik!
Prew mirno podigne glavu. To je prazna kutija, slae i pogleda Bloomu
u oi, a da se pri torn nije nita smeo. Upravo sam je ispraznio.
Tako? Bloom se sarkastiki nasmije. Neka to vjeruje ko hoe. Daj mi
bar tvoj ik.
Dakako, drue. Prew prezirno odbaci ik, a ovaj padne pod klozet u
blizini Blooma.
Hej! usprotivi se Bloom. Misli li da u ja to puiti? Poto se uvaljao u
svu tu mokrau? Dodavola, zar se tako postupa?
Upravo sam jednog takvog popuio, umijea se Maggio. Prijao mi je.
Tako? upita Bloom. No, moda ipak nisam tako duboko pao. Kad
dospijem dotle, pokupit u malo konjskih govana, pa u sam sebi saviti
cigaretu.
Ako ti prija, dobaci Maggio. Zatim se odvue prijeko, podigne onaj ik
i stade ga sam puiti. Pripazi samo, dometne, puui natrag, da ne
zgrabi krivo govno i da ga ne popui.
Sal Clark je medutim skupio karte za novu igru. Lice je okrenuo
ustranu, kao da ne eli vidjeti svu ovu napetost i neprijateljstvo, to su uli
zajedno s Bloomom. Da 1 njemu dadem karte? upita Prewa na svoj blagi
nain.
Pa daj mu, odvrati Prew.

ta si to ti? prezirno e Bloom. Zar si njegov Petko? Zar ga pitas, kad

ide srati?
Sal pocrveni, obori glavu i ne ogovori nita.
Dakako da je on moj Petko, odree Prew, videi Salovo lice. Zar ti to
moda nije pravo?
Bloom ravnoduno slegne ramenima.
Sal zahvalno pogleda Prewitta i dijeliti karte, no Bloom to nije
opazio.
Bloom se obrati ostalima, koji su jo uvijek sjedili u krugu.
Bloomovim dolaskom igra se razvodnjela, a ona uska drugarska
povezanost se raspala. Svi su igrali utke. Nisu se vise nadmetali. To bi isto
tako mogla biti i ona velika igra u O'Hayerovom spremitu. Maggio je dobio
jo nekoliko kola, a Bloom bi svaki put glasno kleo.
Zaboga, dri jezik za zubima! konano e Julius Sussman. Zbog tebe
alim, to sam Zidov!
Tako! zarei Bloom. A to si ti? Stidi se da si Zidov? Moda i nisi
Zidov. Moda si samo smrdljivi svinjoder!
Moda.
Modaje upravo to, umijea se Maggio. Nemoj mi vise davati karata,
nastavi on, Dosta mi je svega toga. Otii u prijeko u O'Hayerovo
spremite, pa u ovo malo sitnia uloiti u pravu igru.
Samo asak, ree Bloom i skoi na noge. Zar si ti od one vrste ljudi,
koji bjee kad dobiju?
Dakako da bjeim, kad dobijem, odvrati Maggio. Mislili, da ja bjeim,
kad gubim? Gdje si nauio igrati? Na majeinom sijelu?
Ne moe otii, kad si dobio, ree Bloom, uzeti novae iz igre i odnijeti
ga prijeko u spremite!
Tako? odvrati Maggio. Ti e me sprijeiti?
Bloom se obrati ostalima, koji su jo uvijek sjedili u krugu. Kanite li vi
to dopustiti? On je pobrao i vase pare.
A to misli, zato smo poeli tu igru? upita Prew. Mi- sli li da igramo
zbog oporavka? I da poslije svretka igre svakome vraamo njegov novae?
Doavola, emu te mrvice, osim da njima prijeko u spremitu dobije pravi
novae. Zaboga, ponaaj se kao odrastao ovjek!
Tako? predbaci mu Bloom. to radi ti? Ne dijeli li moda dobitak s
tim dagom? Ja sam u toj prokletoj igri izgubio dva dolara. Pristojni momci
ne prestaju igrati s prijateljima kad dobiju. Mislio sam, da si pristojan
momak, Prewitt. Tako sam mislio i kad su mi svi pripovijedali, da ne eli
boksati. Rekao sam im, da si momak od oka i kad su svi ostali govo- rili da
si kukavica. Cini se, da sam se prevario.
Prew spremi ono nekoliko komada sitnog novca, to mu je jo preostalo,
u dep i ustane. Ruke su mu mlohavo visjele niz bokove, no ipak spremne,
usnice je tako stisnuo, da je iz njih nestalo sve krvi, a oi mu utonue, kao
da su naslikane na daski.

uj, kujin sine, ree. Osjeao je leeni mir, koji ga je podilazio kao
neko plameno ushienje. Dri tu veliku gubicu ili u ti je ja zaiti. Zbog
toga ne 'bih trebao da uem u bok- saki ring, a ne trebam ni stolice.
Tako, odvrati Bloom stupivi korak natrag. Evo me! Kad god kae.
On pone raskopavati koulju i izvlaiti je izhlaa.
Kad reknem, tvrdo se naceri Prew, ne e imati vremena, da skine
koulju.
Hvalio! odvrati Bloom, jo uvijek izvlaei kouljU.
Prew jurnu na nj. Udario bi ga jo dok su mu ruke bile zapletene u 206
rukave, ali Maggio stade preda nj.
Samo as! Imat e samo neprilika! On rairi ruke pred Prewom. To je
moja stvar, a ne tvoja. Smiri se. Nastojao je da ga umiri, pa je sad za Prewa
inio isto ono, to je Prew maloas inio za njega. Ruke je jo uvijek drao
rairene.
Prew je nepomino stajao. Ruke su mu visjele ravno niz tijelo. Dobro,
ree i zastidi se hladne ubojnike namjere, koja ga je zahvatila, one svoje
divlje ekstaze. Upita sam sebe, zato Bloom moe da razdrai ovjeka dotle,
da ga ovaj zaeli smrviti.
Zaboga, spusti ruke, ree Maggiu. Nita se ne e dogoditi.
To sam i mislio, dobaci Bloom, uguravi koulju natrag u hlae i
zakopavi je. Trijumfalno se nacerio, kao da je prekid borbe njegova lina
pobjeda.
Odlazi, s odvratnou e Maggio.
Rado, nakesi se Bloom. Pa valjda ne misli, da u vam pokloniti jo
novaca. Nisam znao, da ste vi druba varalica, dobaci na izlazu iz latrine,
zadravi na taj nain posljednju rije. Glasno zalupi vratima, da bi
pokazao svoj prezir prema varalicama
Poteni igrai uvijek dobivaju, ree Maggio. Nitko te nije pozvao da
igra, doviknu za njim. Jednog u dana rasporiti tog klipana. Jednog e
me dana natjerati u ludilo.
Nemam nita protiv njega, javi se Prew, ali s nekog nepoznatog
razloga uvijek mi se ini, da me je oepio.
Ja u njega oepiti, ree Maggio. On je pokvaren kujin sin. Ne volim
ga.
Mislim, da se nismo bag prijateljski ponijeli prema njemu, spomenu
Prew.
S takvim ovjekom uope ne moe prijateljski postupati, odvrati
Maggio. Poekaj samo, dok postane desetar, pa e vidjeti, kako e on
prijateljski postupati s tobom i sa mnom. Krvavo emo se. iznojiti, braco
moj.
Moda, zamiljeno e Prew. Pitao se, to je odluivalo o tome, koja crta
karaktera, koje svojstvo, koja osobina da jednog ovjeka voli, a drugog u
tolikoj mjeri ne trpi. On bi dopustio Maggiu, da mu rekne mnogo toga, to
nikad ne bi mogao podnijeti od Blooma, pa ak i onda, kad bi znao, da se
Bloom samo alio. Ne moe razgovarati s Bloomom, a da se on nekrevelji,

kao da si ga uvrijedio. Cini se, da on uvijek eli da na svog subesjednika

prebaci neku krivicu. Razmiljajui o torn, naglo se opet razljuti. Poalio je
to nije i dalje dobivao. Mnogo toga jp poalio. Otkad je ono posljednji put
bio kod Violet, prije zadnjeg isplatnog dana, nije spavao ni s jednom enom.
Poelio je enu.
Dakle, ree Maggio, gledajui Prewa u lice, idem prijeko u spremite,
pa u s tim sitniem dobiti itav imetak.
Bit e bolje da uzme ono to ima, pa da s time poe u grad, odvrati
Prew, dok to jo ima. Zatim se okrene i sam se vrati natrag.
Julius Sussman ustane i prebroji ono malo novaca, to mu je preostalo.
No, bilo je krasno, dok je trajalo. Odigrali smo lijepu prijateljsku igricu.
Nije mi preostalo ni toliko, da napunim svoj rezervoar s benzinom.
Vjerojatno ne e igrati?, upita Maggia.
Ja ne u, odvrati Maggio. Idem u spremite.
To sam i mislio, ree Sussman, pa pride prozoru, stane i pogleda van,
zabivi ruke u depove hlaa. Kujin sine, ree. Kad bi malo popustila
kia, mogao bih se izvesti i moda nai kakvu ensku. Samo da mi je malo
benzina! On stupi korak natrag i uzdahne. Pogledat u ne bi li mogao
negdje iseijediti novaca za benzin.
Da podem s tobom, Angelo? ree Sal Clark i ustane od patience, koju
je zapoeo na klupi. Navijat u za te, ponudi se on.
Ne, odbije ga Maggio. To u ve i sam ueiniti. Kad ve idem, elim da
sam uivam.
Ako ja navijam za te, dobit e, dobaci Sal. Ja sam nikad ne dobivam,
ali ako za nekog navijam, taj dobiva.
Maggio okrene glavu, da ga pogleda i naceri se. Ostat e ovdje, Petko,
pa e ovdje navijati za me. Ako dobijem, dat u vam svima zajam od pet
dolara. Hej, Prew, viknu on, reci svom Petku, da ostane ovdje i da navija
za me. Mene on ne slua.
Prew ga pogleda, ali se ne nasmije i ne ree nita.
Ako smijem poi s tobom i navijati za te, ustrajao je Sal, uinit u to
besplatno. Cuvaj svoj novac.

Zaboga, prestani, zlovoljno e Andy. Zar ne vidi da on ne e da poe

s njim? Nema ni mrve ponosa!
Prijeko ne e biti gotovo nikoga, pomenu Maggio. Zato te i ne zovem.
Tako kasno u mjesecu radit e samo veliki stol za poker za velike dobitnike,
a moda i jedan stol za sitnu ribu.
Mi ionako odlazimo na drugu predstavu, ree Andy pa se vrati Prewu.
Pozajmi mi dvadeset centi, Prew, hoe li? Da moemo poi u kino? Imam
jo dvadeset centi, ali i Sal treba dvadeset.
Evo ti, gorko e Prew i prui mu svih ezdeset centi, to ih je jo imao. 208
Uzmi sve. Meni ionako nita ne koriste.
Nerado ih uzimam, odvrati Andy, ali ne povue ruku.
Ne, ne uzima ih rado, kimnu Prew. Znam.
Zaista, potvrdi Andy. Htio sam samo dvadeset centi. On pogleda
Prewa, ali nije uspio da zaustavi pogled na njegovu licu. Znao je da lae.
Nije htio da lae, ali novac je svakako htio.
Dobro, dobio si sve, a sad uti, odree Prew. A kad s nekim govori,
pogledaj ga ravno u oi, uje li?
Dobro, Prew, odvrati Andy. Hoe, dakle, da uzmem sve?
Pa dobio si sve! Odi, potroi ih i uti.
Dobro, ponovo e Andy. Hajde, Sal, dobaci prekoraivi klupu.
Odigrajmo jo nekoliko igara kasina, dok ne doe vrijeme za kino.
Prew ga pogleda, kao da mu se gadi, i vrati se umivaoniku. Potreba za
enom pekla ga je u utrobi.
Hej, Prew, oprezno vikne Maggio, trgnuvi glavom prema vratima.
Doi asak na trijem.
Cemu? upita Prew. Znao je da se runo vlada, ali drukije nije mogao.
Ima novac, pa sad gledaj da ga potrati.
Doi na asak ovamo, doda vola! ponovi Maggio.
Dobro, pristane Prew. Kad je prolazio kraj one dvojice, Andy ga nije
pogledao, ali Sal Clark podigne glavu i nasmijei mu se svojim plahim
srneim oima.
Smiri se, Petko, prijazno e Prew.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Maggio je stajao na trijemu i ekao. Zgrbio je koata ramena odjevena
u potkoulju, kao da se time moe zatititi od hladnoe. Piljio je u masu
vode, koja je pljutala pred prozorom. um kie, koja se rasprskavala na
ploniku, ispunjavao je cijeli trijem i zagluivao umove usnulih ljudi, to
su dopirali iz unutranjosti spavaonice.
Hoe li poi sa mnom u grad, ako dobijem? upita on, okrenuvi se,
kad je Prew izaao na trijem.
Prew razdraeno zarei. to ima to da znai? eli li me pozvati, jer me
eli?

Kojeta, odbije Maggio. Nemoj sam sebi laskati! Zovem te samo zbog
toga, jer ne bih volio da sam poem u grad. U gradu ne poznajem nikoga.
Pa ni ja ne poznajem nikoga, dobaci Prew.
U gradu je ovjek osamljeniji, nego ovdje vani, nastavi Maggio.
Nije osamljen, ako ima novaca. Bolje bi bilo da uzme svoj novac, dok
ga jo ima i da poe sam, ree Prew. Ode li prijeko 0'Hayeru, ne e
vie dugo imati, otvoreno e on.
uj me, nastavi Angelo, pa valjda ne e dopustiti, da ti ovakav tip,
kao to je Bloom, pokvari raspoloenje? Svatko zna kakva je on svaalica!
uj ti mene! Ne marim ja za nj. Bude li drzak, raspalit u mu jednu po
gubici. To vrijedi i za sve ostale. Jesi li razumio?
To ti ne e mnogo koristiti, trijezno e Angelo.
Moda ne e, ali u se nakon toga mnogo bolje osjeati.
On. te je samo bockao onim svojim blebetanjem, da si kukavica. Nitko
u to ne vjeruje.
Prew je ve krenuo prema latrini, ali sad zasta. uj me, Angelo, ree,
vrativi se. Nemojmo o tom vie govoriti. Meni je posve svejedno, da li on, ili
bilo tko drugi vjeruje da sam kukavica ili ne, ozbiljno e on. to se mene
tie, mogu si meusobno porazbijati glave. Ja bih prvi preao preko ceste,
da promatram, kako to ine.
Lijepo, kratko e Maggio. Zao mi je, da sam poeo o tome. Poekaj, da
odem po svoju koulju. Ovako u se smrznuti. A kraj toga mi se ini, kao da
na oglasima putnikih ureda stoji, da na Havajima nema zime.
Maggio nestane u spavaonici, koja je polako i ritmiki disala. Groteskno
je hodao na vrcima prstiju, pa se Prew morao nasmijeiti. Zatim se Maggio
vrati, navlaei koulju. Preko ruke je nosio kinu kabanicu. Na glavi mu je
stajao kruto iz- glaan eir, koji je, zavrivi regrutsku obuku, savjesno
svakog tjedna dao glaati.
Gdje e se kasnije zadravati? upita Prewa, otkapajui hlae i
gurajui u njih koulju. Otili su do stepenita, pa do trijema u prizemlje,
gdje je voda, curei neprekidno, umjela tako beskonano dugo, da joj se
um nije vie inio tako jakim, jer se razvukao u beskraj.
Bit u u prostoriji za dnevni boravak, odvrati Prew, ili u latrini.
Maggio navue svoj kini ogrta kao da je to oklop, a on da je vitez na
polasku na turnir. Lijepo, kimnu on. Pripremi vreu, da mi uzmogne
pomoi da novac ponesem kui.
Najprije dobij, prokletnie, odvrati Prew. Ve gotovo mjesec dana
nisam imao ene.
Onda nije udo, da si tako popian, naceri se Angelo. Ni sam nisam
imao nijedne sve od posljednjeg dana isplate. On navue eir na elo i
proviri ispod otrog brida prema Prewu. Daj mi jedan ik prije nego to
poem.
Jo i to! odvrati Prew bolno dirnut, no ipak posegnu u dep i izvue iz
nevidljive kutije jednu jedinu cigaretu. Otkad treba da te ja snabdijevam?

ta je? Boji li se, da u pokrasti te tvoje uljive cigarete? Dobijem li,

kupit u ti cijelu veliku kutiju. Sad mi daj jo i vatre, a onda u se izgubiti.
A jesu li ti usta suha? upita Prew. Treba li moda da pljunem umjesto
tebe?
Ne na pod! viknu Angelo, pa podignu obrve glumei zaprepatenje.
Nemoj pljunuti na pod! Kakve su ti to manire?
Nema li ba niega vie to bih mogao za te uiniti? Ne bi li se mojim
ustima posluio kao pepeljarom? Da mi odree muda i poigra se s njima
kao sa pekulama? Zar ne moe ba nita da izmisli?
210
Ne mogu, odvrati Maggio, ali najljepa ti hvala. Ti si fin momak.
Doe li jednom u Brooklyn, posjeti me. Lijepo u te primiti. On uzme
igice, to mu ih je Prew pruio, istrgne jednu iz svenja, zapali je i vrati
Prewu sveanj. Bronani odraz vatre osvijetli njegovo usko djeje lice.
Dovienja, sinko, ree on, odbijajui dimove s uivanjem, kao da je
bogata s cigarom od pola dolara. Zatim izae u kiu, epirei se, a onda se
sagnu i protri kroz zastor vode, a zatim ponosno nastavi dalje. Koata
ramena bila su mu ratoborno podignuta uvis, tanke su mu se ruke iroko
klatile, a tijelo mu se povijalo na obje strane. Sve je to pokretalo onaj bezliki
kini ogrta, u koji je bio zavijen.
Prew je gledao za njim smijeei se napola tuno. Nestalo je njegove
razdraenosti. Nadao se, da e Maggio bar neto dobiti. Neko je vrijeme
stajao tako i gledao preko kasarnskog kruga, o kojega je ibala kia prema
osvijetljenom ulazu. Kad bi se otvorila vrata Choyeve restauracije, uo bi
pjevanje i viku, te tropot praznih pivskih sanduka. Opet se dakle vratio u
stari krug. Muio se i znojio i patio za ono nekoliko novia, koji su se inili
velikim poput dolara, pokuavajui da skupi bar toliko, da bi bilo za
nekoliko aa piva i za enu.
Sve da on i dobije, razmiljao je Prew, ti ne e nai ono to trai.
Nikako to ne e nai u bordelu, ti koji tako rjeito govori o enskom spolu,
kao da ti on moe odgovoriti. Bio si prokleti idiot, to si dopustio Violeti da
ode od tebe, gorko pomisli Prew. Poalio je, to je tu stvar istjerao do kraja.
Bilo bi bolje da je bio malo razboritiji. On upita sam sebe, to li ona radi noas, upravo u ovom asu. Moda i nisi imao ba ono, za im si zapravo
eznuo, ali bar bi jednom na tjedan mogao da ode onamo. Ili jednom na
mjesec. Ovako, kako su stvari sad stajale, nema ni to. Jedino to si dobio,
to je stara okolina, bordeli, u kojima to vie nikad ne e nai. A osim toga
nema novaca, koji bi ti trebao, da uope uzmogne poi u potragu! Za
novac e se morati poteno napatiti, a ipak ga nikad ne e imati, osim na
dan isplate, kad su svi bordeli tako prepuni, da e, ne eli li da svoju
kuburu odapne za tri minute, morati da poeka. Konano u Violeti si
imao enu. Moda bi se mogao vratiti, posjetiti je i sve joj razjasniti. No u
istom trenutku, dok je to pomislio, znao je da bi to bilo uzalud, i da je ta
stvar zavrena, da je Violet vjerojatno nala kakvog drugog vojnika ili
moda kojeg ovjeka svoje rase. Upravo to je ona i htjela. Moda si je trebao

oeniti. Dakako, a moda si trebao i ostati u trubljakom zboru? Moda

nikada ne e nai ono, to trai? pomisli on i ode gore u kasarnu.
Andv i Clark su jo uvijek bili u latrini, igrajui kasino na otrcanoj
istroenoj drvenoj klupi, koju je neprekidno moila voda, to su je izlijevali
iz kablova.
Bloom se vratio, dok tebe nije bilo ovdje, ree Andy, podigavi pogled
sa svojih karata.
Ah? upita Prew. Sad mu je to bilo posve svejedno. A to je htio?
Traio je nekoga od koga bi mogao pozajmiti pedeset centi za vonju
taksijem u grad, zlovoljno e Andy i obori oi.
No, jesi li mu ih pozajmio?
A zato da mu ih pozajmim? ogoreno e Andy. Zar misli da ne
stojim uza te? Onda pogleda Prewa i opazi da ga ovaj samo zadirkuje, pa
mu glas posta tii. Ionako imamo obojica zajedno samo osamdeset centi,
promrmlja. Da sam mu pozajmio pedeset centi, ne bismo imali dovoljno za
kino.
A ja sam pomislio, da si mu ih pozajmio, nastavi Prew da ga drai. Ti
si sad ovdje najbogatiji momak osim Angela.
Pa ipak to nisam uinio, odvrati Andy, ako to kani rei. Kad god
zaeli svoj novac, samo reci i ja u ti ga dati.
Zaboga, ne u, veselo e Prew. Ne bi im nita koristio.
Vjerojatno e s Angelom otii u grad, mrzovoljno ga upita Andy.
Prew se okrene. Zaudio ga je pozlijeeni ton u Andyjevu glasu. Ako
dobije, odgovori.
Andy znaajno pogleda Sala. To smo i mislili.
A to ste vi mislili? upita Prew i priblii im se, sve dok nije stao tik
Andyja. Ako je itko neto mislio, onda si to bio ti. Okladio bih se, da Sal
nije nita mislio. Zar je u tom neto, ako poem s Angelom?
Dakako da nije. Andy odluno slegne ramenima. Radi se samo o tome
da ovjek obino ne ostavlja prijatelje u nevolji, ako su bez para.
Misli li da bih trebao ostati ovdje i poi s vama u kino, jer vi ne moete
u grad?
To nisam rekao, ukloni se Andy. Bloom me je pozvao, da veeras
poem s njim u grad.
Pa onda poi, vedro e Prew. Ako te ba to grize. Mene to ne e nimalo
povrijediti. Posve mi je svejedno s kim ti odlazi u grad. A to e uraditi
Petko?
On moe sam u kino, odvrati Andy. Ja trebam samo pedeset centi za
taksi.
ovjee, viknu Prew, pa ti si pravi velikan!
Ja ne u u kino, ree Petko sav sretan. Zatedjet u svojih trideset
centi pa u ostati ovdje i vjebati se u dijeljenju karata.
Molim, ree Andy, to je tvoja stvar. Novaca ima. Ako hoe da poe,
moe poi.
A to ete vi u gradu, upita Prew, ako smijem upitati?

Htjeli bismo se malo zabaviti.

Onda ne ete daleko stii s tih pedeset centi za taksi. to ete uiniti,
kad doete onamo? I kako ete se vratiti?
Ah, odvrati Andy, Bloom poznaje nekog toplog brata u Waikikiju.
Jednog koji ima novaca. Bloom misli da bismo ga mogli malo olakati.
Da sam na tvom mjestu, dobaci Prew, ja ne bih poao.
Andy ga zlovoljno pogleda. A zato ne? Lako je tebi govoriti. Ti e poi
s Angelom.
Jer Bloom lae, zato. Kako si dugo ve u Wahoou? Trebalo bi da zna, 212
da se topla braa u Honolulu ne daju musti. Oni ne nose novac sa sobom.
Grad je premalen i ima odvie vojnika. Vojnici bi ih svake noi oistili!
Andy ga nije gledao. Bloom, veli, ako ga ne uspijemo olakati, bar emo
izbiti neto da popijemo i da se taksijem dovezemo natrag. A zato ne?
Lagao ti je. Zato ne. A zato ti lae? On zna da nitko ne moe
nasamariti honolulske buzerante. Zato ti nije rekao istinu? Ja ne bih
vjerovao ovjeku, koji mi lae. Moda je on samo svodnik za tog buzeranta.
Moda e stvar svriti tako, da ti na- strada. Taj Bloom mi se nekako ne
svia.
Trebao bih, dakle, da ga se klonem, zar ne? zlovoljno upita Andy ne
gledajui Prewa u oi. Nema takvog buzeranta, koji bi mene mogao
nasamariti. Uostalom, doavola, tko si ti da mi govori, kako treba da
ivim? Ti e s Maggiom u grad, zar ne?
U redu, odvrati Prew. Radi to hoe, mome.
On me je pozvao da poem s njim, odvrati Andy, a ne ja njega. Poi
u. U toj prokletoj kasarni moe ovjek da se ucrvi. Po toj kii ne moe ak
ni svirati na gitaru. to se mene tie, budi uvrijeen, a ja u ipak poi.
Zaboga, uzvrati Prew, nisam uvrijeen. Meni se samo ini da si ti glup
i to je sve. Ako se namjerava upustiti s kakvim toplim bratom, poi samo.
On sjedne na kraj klupe i uze karte, to ih je Andy sredio, pa se poe
vjebati u mijeanju jednom rukom. Pritom se dosjeti da je taj trik nauio
na skitnji u teretnom vagonu.
Kao skitnica, u njenoj dobi od dvanaest godina, stekao je prvo iskustvo
s toplom braom. U teretnom vagonu zaveo ga je za vrijeme vonje neki
pedesetgodinji bivi robija. Budui da ga je neki drugi ovjek morao
drati, bilo je to vie silovanje nego zavoenje.
On pogleda Andyja. Usne mu se stanjie u cerenje, koje je bilo vie kao
reanje. Oi mu utonue i zasvjetlucae, a pogled mu se izgubi negdje u
daljini. Kao skitnica je u Georgiji vie nije bio u tako njenoj dobi, jer mu
je bilo ve petnaest godina gurnuo nekog biveg robijaa niz strminu.
Kasnije je itao u novinama, da je pronaena leina toga ovjeka. Izbjegao
je dakle prisilnom radu.
Radi to god hoe, tiho e Prew. Ako je to kakav opasan momak, i
ako te okrene, odi onda popu i potui se. Pozajmit u ti svoju propusnicu,
jo nije probuena.

Kua li me zaplaiti? naruga se Andy, a onda se obrati Petku. Hoe

li sad poi? Moram obui graansko odijelo. Dogovorio sam se s Bloomom,
da emo se za petnaest asaka sastati u prostoriji za dnevne boravke.
Trebalo bi da poslua Prewa, ree Sal Clark. Bit e bolje da ne poe
s Bloomom.
Zaboga, ostavite me u miru, odbije Andy. Ne moe ovjek cio ivot
uati ovdje. Hoe li poi u kino ili ne e?
Mislim da u poi, odvrati Sal Clark. I sutra mogu vjebati dijeljenje
karata. Zato ne pozajmi deset centi, Prew, i ne poe sa mnom? Treba
samo deset centi. Ja imam trideset.
Ne, hvala ti, Petko, odvrati Prew promatrajui ozbiljan izraz na
dugakom uskom licu maslinaste boje. Ponovo ga proe osjeaj topline.
Obeao sam Angelu, da u ga poekati.
Kako god hoe, ree Sal Clark. Dobra ti zabava u gradu.
Hvala, odvrati Prew. Cuj me malo. Nemoj da i tebe Bloom nagovori da
i ti poe s njim u lov na toplu brau!
Ja ne u poi, sveano e Sal Clark. Ne volim buzerante. U njihovu se
drutvu uvijek nekako smijeno osjeam, a onda se ponem bojati.
eli li poi u lov na toplu brau, poi sam, dobaci Prew. Gledao je za
njima, sve dok nisu nestali, a onda poloi patiencu i stane ekati. Nije dugo
ekao. Nepunih deset asaka, poto su ona dvojica otila dojuri Angelo u
latrinu. Tako je estoko otvorio vrata, da su glasno zalupila o stijenu.
No, upita Prew, koliko si dobio?
Dobio? estoko e Maggio. Dobio! U jednom jedinom kolu dobio sam
etrdeset dolara. Je li to dovoljno da odem u taj prokleti grad?
Prilino, suho e Prew. A koliko si izgubio?
Izgubio? Oh, estoko odvrati Maggio. Izgubio! Izgubio sam etrdeset i
sedam dolara. I njih u jednom jedinom kolu, u drugom. Boe, ree on i
stane se ogledavati traei bilo to, to bi mogao tresnuti o pod. Kako nije
nita naao uze svoj netom uglaani eir i tresne ga o pod. Zatim ga iz sve
snage udari nogom i odbaci ga preko cijele prljave prostorije. Na gornjem
dijelu eira, krutom kao da je od ljepenke, pojavi se velika prljava
uleknina.
Pogledaj sad, to sam uinio, ree sav zabrinut i poe do zida da
podigne eir. Zato me ne pita, zbog ega nisam prestao, kad sam dobio
onih etrdeset dolara. Naprijed! Pitaj me!
Ne trebam te pitati, odvrati Prew, ve znam zato nisi prestao.
Nadao sam se, da u jo vie dobiti, ree Angelo ustrajui na tome, da
sam sebe kazni, kad to Prew nije htio da uini. Mislio sam, da u moi
dobiti dovoljno za pravi pravcati izlet u grad. Moda ak za dva takva izleta.
Kojeta! zavri on. Zaista kojeta. On natakne prljav, praan i zguvan
eir na glavu, podboi se rukama o bokove i pogleda Prewa.
Da, kimnu Prew, tako je to. On pogleda karte u svojim rukama, pa ih
odjednom rastrga na dvoje. Prve karte i posljednjih nekoliko karata glatko
je rastrgao u dva dijela, ali one srednje su bile samo svinute i malo

naderane. Onda baci cijelu unitenu hrpu u vis i stane gledati kako
pojedini listovi padaju na pod. kao lie u jesen. Nema dakle ene! Oni
prokleti istioci latrina neka ih pokupe ujutru. Doavola sve skupa!
Jesu li Andy i tvoj Petko otili u kino? upita Angelo sav pun nade.
Jesu.
Je li ti vratio tvoj novac?
Nije.
Prokletstvo, ree Angelo. Spasio sam pedeset centi. Da imam dolar
mogao bih sudjelovati u igri u eti C, gdje je ulog samo jedan dolar.
214
Nemam ni centa odvrati Prew, ni po puljiva centa. Doavola s time.
Morao bih cijelu no igrati, dok ne iskupim toliko da uzmognem otii u
spremite.
Tako je, potvrdi Angelo. Ima pravo. On skinu kini ogrta i poe
svlaiti koulju. Doavola s time. Uzet u svojih pedeset centi i otii u
grad, pa ondje potraiti kakvog toplog brata. Jo nikad nisam imao posla s
tom prokletom toplom braom, ali ako to mogu drugi, moi u i ja. Sigurno
nije tako teko. Sit sam svega, nastavi on do grla sit. Kadto sam toliko
sit, da bih htio izbljuvati i svoja vlastita crijeva na pod, lei u njih i crknuti.
Prew je buljio u svoje ruke, to su mu visjele meu koljenima. Moram ti
posve iskreno rei, da ti to nikako ne mogu zamjeriti, ree on.
Doi sa mnom, pozove ga Maggio. Ve e negdje uzajmiti pedeset
centi. Ne uhvatimo li nita, zaustavit emo nekoga da nas poveze natrag.
Ne, hvala ti, odbije Prew. Ja sam posve gotov. Nisam raspoloen da
idem u grad. Ja bih ti samo pokvario sve veselje. A osim toga nikako ne
volim toplu brau.
Moram se presvui, ree Angelo. Do vien ja. Dovienja sutra u jutro,
ukoliko se vratim. Ne vratim li se, doi u zatvor i posjeti me.
Prew se nasmije, ali to je bio smijeh, koji kao da je jedva i zasluivao to
ime.
Dobro, ree on, donijet u ti kutiju cigareta.
Daj mi sad jednu, zamoli ga Maggio. Kao predujam? On pogleda
Prewa, molei ga pogledom za oproten je. Zaboravio sam da kupim
cigarete, dok sam imao novaca.
Dakako, odvrati Prew, dakako. Evo. On izvue zguvani omot i prui
mu cigaretu, pa sam uzme jednu i baci prazni omot u zahod.
Ne u je uzeti, ako su to tvoje posljednje dvije, usprotivi se Maggio.
Ah, doavola s time, ree Prew. Imam ih jo mnogo.
Maggio mu kimne i ode, a Prew se zagleda za njim. Eto ga, odlazio je, taj
patuljasti uskogrudni potomak generacija gradskih stanovnika svinutih
kostiju. Njihova je sudbina bila, da uope nikada ne poloe noge na zemlju,
osim na onu umjetno zasijanu travu u centralnom perivoju, ije je sjeme
posijano iz konzervnih kutija, stiglih izravno iz carinarnice. Tako je i cio
njihov ivot dolazio iz konzervnih kutija, sve do filmova, prema kojima su ga
oblikovali, sve do piva, to su ga pili, da zaborave taj ivot. Vidio ga je, kako
ide u spavaonicu, da bi u toj tamnoj prostoriji ispunjenoj ljudskim dahom

pipajui traio graansko odijelo, uroeniku koulju, jeftine hlae i cipele

za dva dolara.
Prew odgurnu nogom svinute karte, stane sluati beskrajnu kiu i
odluili da jo malo ode u prostoriju za dnevni boravak, jer nije osjeao da
je pospan.
Ta je prostorija bila gotovo prazna. Dva su vojnika besposliarila na
otrcanim i od cigareta progorjelim stolcima od umjetne koe, to su stajali
uz stijene uske prostorije, sagraene s druge strane vanjskih trijemova.
Soba za dnevni boravak imala je prozore, koji su se po prilici od visine
koljena pruali sve do stropa, a bili su zatvoreni mreom protiv komaraca.
Vojnici, koji su bili odreeni da pospremaju sobu, odgurnuli su sve stolce
od vanjske stijene u sredinu sobe, da ih zatite od vlage. Na taj nain je
prostor izmeu redova stolaca postao jo ui. Ona dva ovjeka ga i ne
pogledae. Nastavila su da listaju otrcane humoristike magazine.
Prew je stajao u vratima, to su vodila u odvojeni prostor za biljar. I ta je
prostorija sada jedan sat prije poveerja, bila posve prazna, pa on sam sebe
upita, to li, doavola, radi ovdje. Pogleda prazni stol za ping-pong, na
kojemu jo nikada nije vidio mreu. Nitko ga ne e ni upotrebiti prije
narednog isplatnog dana, a onda e se vojnici na njemu malo pokartati.
Osvrne se prema radiju, koji se od posljednjeg dana isplate takoer nije
upotrebljavao, zagleda se kroz prozor zatvoren mreom protiv komaraca, na
ulicu, mokru od kie, na eljezniku prugu iza ulice i na limom pokrivena
spremita iza eljeznice. Ondje se nalazio sav novac. Posljednjeg isplatnog
dana igralo se ondje punom parom, no sada, polovinom mjeseca, promet je
pao i igralo se samo na jednom jedinom stolu. Veliki dobitnici ostali su
sami meu sobom. ivot u kasarni nije mjeren po satima, ve po danima
isplate: posljednjeg dana isplate, narednog dana isplate osim toga je
postojalo i neko vrijeme izmeu ta dva dana isplate. To je vrijeme veoma
dugo trajalo, ali ovjek ga se nije sjeao.
Stalak za novine od ukoenog drveta takoer je bio odgurnut od vanjske
stijene. Prew prie k njemu i pregleda teke zatitne korice od ljepenke,
koje su imale izgledati kao koa, ali nisu tako izgledale. On proita oznaku
puka i ete otisnutu na glatkom etverokutu u sredini omota. Zatim izvadi
cijelu hrpu asopisa, sjede u naslonja, udaljivi se to je vie mogao od
vode, to je kapala, pa poe listati.
Svi su asopisi bili ovdje: Life sa svojim slikama iz svijeta i stalno
posljednjim aktuelnostima: Look, kao vidljiva drugorazredna imitacija, koja
je ipak jo umjela da obere vrhnje; Argosy i Bluebook sa svojim pustolovnim
pripovijestima o lijepim enama, koje su se izgubile u dungli s
avijatiarima; Field & Stream sa svojim dobro opremljenim lovcima u
pristalim kaputima i kratkim hlaama s finim pukama samaricama i
lulama, Colliers, Redbook, Cosmopolitan, American, The Ladies Home
Journal i The Saturday Evening Post sa svim njihovim poudnim mladim
glumcima i filmskim producentima. Svi su ti listovi bili meusobno
povezani stalnim temama o visokoj, srednjoj i nioj drutvenoj klasi

Ameriana, to su ih donosili na omotnim stranicama, a te su takoer od

vremena do vremena plivale u oglasima.
Svi su asopisi bili ovdje na njih se pretplatila eta, plaala ih je iz
etnih fondova, a bili su odreeni za razonodu vojnika.
Prew ih sve prelista, promatrajui slike i oglase, ali nije itao tekst.
U tvojoj budunosti se nalazi Ford, priali su oglasi. Amerika treba
dobro i ekonomino motorno ulje za dvadeset i pet centi. Znate li zato je
Jimm poeo napredovati u koli jer jede Kellogove kukuruzne pahuljice.
Volim da mirno spavam, ree A1 Smith . uzet u Pullmanova spavaa
216
kola! S gumijom ide bolje. (Prew se nakesi tom oglasu). Sad moe ti
imati Cadillac samo 1345 dolara. Pokloni joj ameriku kuhinju,
predmet njezinih snova!
Tu je naao i neki stari broj Posta, rastrgan, smotan, olinjao i otrcan od
itanja. To je bio broj od 30 studena 1940., pravi zlatni rudnik, lula
opijuma s mnogo gradiva za razmiljanje.
Prew je veoma dugo prouavao omot, sliku Normana Rockwella, koja je
predstavljala tipian ameriki prizor. Na slici je bio prikazan neki mladi,
kako lei na svom ogrtau, svira na ukelele i pui lulu. Noge, na kojima nije
bilo cipela, poloio je na koveg, a na tom kovegu bila je naslikana aka s
upravljenim palcem i rije Miami. Cipele su stajale kraj kovega na tlu. Bilo
je jasno da je taj mladi otiao u skitnju. Moda je to bio kakav student,
konano zakljui Prew. Eto, to je morao biti.
Tu je bio i oglas Palla Malla, koji mu se svidio. Slika je bila naslikana
jarkim bojama i prikazivala je nekoliko veselih vojnika svrstanih u red.
(Otkad je zapoela mobilizacija, bili su svi magazini puni slika iz vojske.) Tri
vojnika stajala su u stavu pucanja, a druga dvojica sjedila su na zelenoj
travi kao rezerve. Jedan je od njih drao dvije cigarete, jednu Pali Mali i
jednu kratku cigaretu. Izgledao je zaista veoma sretno.
Prew je prilino dugo prouavao tu sliku, pa se kao strunjak divio
umjetnikovu daru opaanja. Na slici su se razabirali kao daska kruti eiri,
to ih je redovna vojska prihvatila prije mobilizacije. Na eirima su se
nalazile plave pjeadijske uzice i ir. Staromodni kromirani bajunet i bijele
korice s vrhom od smee koe, streljake bluze s izboinama za ramena i
laktove od ovje koe i s naramenicom za puku s runom okrenutim prema
dolje, te nova puka modela M 1, koja jo nije stigla u Wahoo, a on ju je
dosad vidio samo na crteu sve je to bilo ovdje. Gledajui tu sliku, sjeti se
obuke na stepenitu s jetkim mirisom izgorena baruta i tekim mjedenim
fiecima koji su zveckali u ruci.
Jedna pogreka, to ju je u strunom pogledu naao na slici sastojala se u
tome, to nijedan vojnik nije imao na sebi ovijaa. Dobro, moda ih tamo
prijeko u Dravama vie ne upotrebljavaju. On istrgnu sliku, uvjeren, da e
dobro djelovati, ako je prikuca na unutranji dio svog kovega.
Zapaljeni bijeli tulji cigareta na slici pobude u njem elju da pui, pa
podignu ruku k depu koulje, prije nego to se sjetio, da su on i Angelo ve
u latrini popuili njegove posljednje dvije cigarete. On sloi sliku i stavi je u

prazan dep, pa izvadi iz drugog depa paketi Dukeove mjeavine i savine

cigaretu, a onda nastavi da ita.
Nekoliko je asopisa prolistao od poetka do kraja ne zadravajui se na
idiotskim pripovijestima. Promatrao je oglase. Na veini oglasa bile su
prikazane ene, a za njih se najvie zanimao. Najrealnije naslikane ene
nalazile su se na fotografijama u boji. S druge strane, ene su na tim
slikama bile veinom malo vie odjevene od onih na crtanim oglasima.
Najbolji su bili oni oglasi, koji su, posve na kraju asopisa, pokazivali male
crtee ena, s neto prekrupnim grudima i mnotvom bora izmeu stegna,
koje su se irile poput lepeze. Te su ene bile dobro modelirane, mesnate i
plastine. One su bile najbolje.
Zatim je naiao na oglas Treeburnova sapuna za lice s nekom vitkom
plavojkom, koja je leala na svom kupalinom ogrtau i putala da je ljubi
neki naoiti i pleati mukarac. Obrisi te slike bili su nejasni. ena je leala
ispruena, malko okrenuta na jedan bok, a ruke je prekriila ispod glave.
Bila je odjevena u kupai kostim, koji je izgledao kao leopardovo krzno. Na
licu joj se odraavao onaj teki, zaneseni i malo sanjarski izraz, to ga
dobivaju ene, kad jako eznu za mukarcem. Taj je oglas zaista bio dobar,
bolji od ostalih, stvarno dosad najbolji.
I konano, od ta tri oglasa zaista najbolji, bio je tu jo jedan mali oglas,
malo taman crte djevojke u kratkoj bluzi i mekim kratkim hlaama.
Duchessa Lazydays... spavaj u njima, igraj se u njima, ljenari u njima!
Tvornica Duchessa donjeg rublja, Bluza se nadimala pod pritiskom
savrenih grudi. Osjenani polukruzi i male svijetle tokice naznaavale su
crvene bradavice na grudima. Bluza zaista nije nita smetala. Da je
umjetnik ispustio pola tuceta crta, ena bi bila gola. Prew uhvati samoga
sebe, kako neprekidno pilji u tu sliku, uzalud pokuavajui da kroz sloj
haljine prodre do tijela, kao da ta slika ima tri dimenzije. Zaista je bilo
udno, kako nekoliko olovkom vjeto nabaenih crta mogu kao nekom
arolijom predoiti bujan, toplokrvan nemiran ivot lijepe ene.
On osjeti, kako su mu se ruke poele znojiti, a miii njegovih stegna
podrhtavati.
Radije svri s time, ree sam sebi. To nije vrijeme da gleda takve
pohotne slike, bar ne sredinom mjeseca kad si bez novaca. Prekasno je ak
i zato, da pozajmi tri dolara od lihvara, koji pozajmljuju uz dvadeset
postotaka i da s time skoi k Big Sue u Wahiawu. Bit e bolje da se vrati
na Saturdaij Evening Post, mome.
Ali prvo to je ugledao u Postu bio je opet oglas, na cijeloj strani, oglas
Greyhound autobusnih linija, koji je govorio o slavj sunanog juga. U
sredini oglasa nalazio se puni lik neke ene. Bila je odjevena u kupae
odijelo od dva dijela, a njezini okrugli vitki bokovi buljili su u te kroz
siune hlaice, koje nisu posve prianjale uz tijelo.
Dobro, pomisli on, dobro, ako stvar stoji tako! Zgrabio ga je divlji gnjev
na te slike. Nazivaju ih pin-up-djevojke i misle kako je to lijepo, da ih nai
momci u vojsci vole lijepiti u svoje zidne ormare. A onda zatvaraju sve

bordele, svako pojedino mjesto, kojeg mogu da zatvore, da se nai momci

ne bi zarazili.
On istrgnu tu stranicu iz Posta, zguva je tako da se pretvorila u
papirnatu kuglu i baci je poprijeko kroz usku prostoriju u jednu od mlaka
na podu. Onda ustane i vrsto stade na tu kuglu od papira, pa je zdrobi
cipelama u prljavu masu. Konano ustukne korak i zagleda se u nju. Stidio
se, to je razorio tu ljepotu i to je ivi, krasno zaobljeni enski bok,
pretvorio u hrpu prljavtine.
Uspinjui se uz tamne stepenice, osjeao je u sebi mukost, onu
218
mukost, koju ljudi nijeu, skrivaju, grde, obuzdavaju, igou, proklinju,
osuuju i kojom se koriste. Osjeao je kako obilje te mukosti kola
njegovom krvlju, kako ga pee u krvi poput kiseline i kako mu se konano
skupilo u grlu kao gusta kiselkasta sluz. Osjeajui sve to nije se udio, da
se toliki mukarci iznenada probude i opaze da su oenjeni. Ako pak nisu
oenjeni onda ti preostaje samo jedna stvar, koju jo moe uiniti.

DVANAESTO POGLAVLJE
Bila je tek sredina oujka, jedva deset dana otkad je Holmes prvi put
donio Wardenu papire, i ve je stiglo odobrenje za premjetaj kuhara iz
Kamehamehe. Za takav premjetaj, iz jednog roda oruja u drugi, bio je to
nevjerojatno kratak rok.
Toga popodneva, kad mu je Mazzioli donio nalog za premjetaj iz puka,
Milt Warden je za svojim stolom upravo razbijao glavu zbog fotografije, to
14
mu je dala Karen Holmes i koja je sad leala na papirima, na kojima je
radio. Glava mu je klonula na zglob krupne ake. Pritom je malo nalikovao
djeaiu, koji promatra film za odrasle, a ne razumije ga.
Karen Holmes mu je dala tu sliku one noi plivanja na mjeseini, kako
je on to sad volio nazivati, smjekajui se. Dala mu je, a da je on za nju nije
ni zamolio i to u asu, kad se on uspeo k njoj u kola. Kao da je
pretpostavila, da on to oekuje od nje pomisli Warden.
Odabrala je dobru sliku. Na njoj je bila prikazana u bijelom kupaem
kostimu, koji se otro isticao od potamnjele koe. Sjedila je, nagnuvi se
malo natrag, na vojnikom pokrivau, pred palmom u svom vrtu. Warden je
prepoznao to drvo. Karen je imala naoale protiv sunca i neto je itala.
Jedna joj je noga bila malko podboena, tako da se jasno dala razabrati
dugaka i puna linija stegna i njezina lista, koji su se sjedinjavali u uskoi
koljena na njean nain. Na toj se slici oitovala sva njezina enstvenost,
pruajui se i traei mukaraku panju onako, kao to ulica puna
dugonogih ena, opaljenih od sunca, ena s visokim grudima, hvata
mukarev pogled i prisiljava ga da okrene glavu, htio on to ili ne htio. Kad
bi to bar bilo sve, pomisli Warden petnaesti put u tom danu, ta enskost na
toj slici, prikazana u tom ivom mesu, sve bi bilo u redu. Ali slika nije
pokazivala sve. Wardenu je bilo jasno, da on vie nije mladi, kojega tako
opije sveana i sveta radost pri pogledu na prvo ensko meso, da zbog toga
zaboravi na samu enu i da uope ne eli ili ne treba znati da ona postoji.
Bilo bi dobro, da si jo takav, razmiljao je on, ali takav vie nisi, ve dugo
vremena nisi i nikad vie ne e biti. Ti vie ne moe ignorirati enu i
zadrati sve ostalo, pa ak ni u toku prva dva tjedna, premda bi moda bilo
najbolje, kad bi to mogao.
Opet se sjeti, kako je stvar tekla. Sastali su se u trgovakoj etvrti
Honolula, u Kau-Kau restauraciji, iz koje se jelo donosilo do automobila.
Ondje su se sastajali turisti na svojim unajmljenim kolima. Saglasili su se,
da e ondje biti najsigurniji, da ih ne e vidjeti nikakav znanac. Warden je
htio da upravlja kolima, jer je on poznavao put do skrovitog malog ala u
blizini Blowholea. Veoma esto ga je vidio odozgo, kad bi se kraj njega vozio
u teretnim kolima i veoma je esto mislio, kako bi to mjesto bilo divno za
mukarca, da onamo odvede enu, pa je konano jednom siao dolje. No
Karen se bojala da mu pusti da upravlja kolima njezina mua. On joj je
morao pokazivati put, a ona je vozila. Dvaput je krivo skrenula i konano je
postala veoma nervozna, n^ toj vonji od Kau-Kaua do Kaimukija i do

avenije Waialae, koja je onda prela u autostradu Kalanianaole i vodila do

Blowholea.
Moda je to bio poetak, moda se time poeo ruiti onaj san, to ga je
on sebi predstavio u duhu. Onoga dana, kad je doao u njezin stan, ona
kao da je u sebi sjedinjavala dvije razliite ene, a sad se inilo da je ona
trea ena, bez ikakvih veza s one dvije. Ostavili su kola u blizini Blowholea
na nekom malom prostoru za parkiranje. Ovdje se nalazila betonska ploas
natpisom, koji je kazivao, da se odavde po vedrim danima moe vidjeti otok
Molokai.
Zatim sioe dolje. Ona je bila, kako je rekla uz prilino oajni napor
veoma radosna i sretna. Sve je bilo tu. pun mjesec, mali blagi valovi sa
sitnim bijelim rubovima pjene, blijedi pijesak sitnog ala, koji je leao
izmeu stijena i sablasno svjetlucao na mjeseini, te slabani povjetarac,
koji je aputao u kiawe drveu na drugoj strani ceste. Warden je donio sa
sobom bocu whiskyja, a ona je priredila termos bocu s kavom i sendvie.
Imali su ak i pokrivae. Imali su zaista sve, sve veoma fino, pomislio je on,
upravo onako, kao to je on to sebi predoavao.
Pri sputanju niz stijene ona se poskliznula i ogulila je ruku, a kad su
konano stigli dolje, poderala je haljinu na nekoj odlo- mljenoj grani. Jednu
od svojih najboljih haljina, kako je rekla. Drei se za ruke, goli su zagazili
u vodu. U valovima, koji su se, kako se inilo, valjali uz brdo i teko disali
uz njihova koljena, njih dvoje je, po njegovu sjeanju, prualo lijepu sliku.
Njoj je postalo hladno, pa je morala da se vrati i da se zavije u pokriva. U
tom trenutku se on u duhu odrekao itava pothvata. Postalo mu je jasno,
da je uinio stranu glupost i da je sve bilo njegova krivnja, uglavnom
njegova krivnja.
Vratio se s njome natrag, pa premda se sam sebi inio upravo silno
glupim, jo uvijek je eao za njom. Upravo ga je peklo tako da nije ni
osjeao hladnou. Hleptio je za njom i silno je trebao. Ali kako je mogao da
doe do toga onako, na onaj nain, kako je elio da doe, kad se najprije
morao boriti s pokrivaem, i nastojati da ostane prebaen preko njega, da
njoj ne bi ponovo postalo hladno?
Zato je htio da je navede na pie. Sve dotle nije to pokuavao, premda
mu se to inilo udnim. Ali ona nije htjela nita piti, ba nita. Tuno se
nasmijeila, onako neizmjerno tuno, kako su se smijeili kranski
muenici opratajui Rimljanima i stala da optuuje samu sebe, govorei
kako ona pokvari sve, to god dodirne, i da moda jednostavno nije
stvorena, da ivi u slobodnoj prirodi, premda joj se inilo upravo divnim,
kad su kod kue u Schofieldu u njezinoj spavaoj sobi razgovarali o tom.
Rekla mu je, da iskreno i ozbiljno misli, da bi bilo bolje, da on za takve
stvari potrai sebi kakvu drugu enu, a njoj da to nikako ne e biti krivo.
Na povratku kui rekla mu je, da bi htjela da bude potena i upita ga, ne
bi li joj htio vratiti sliku. Njoj to nikako ne e biti krivo, uistinu ne e.
Warden se osjetio krivim, jer je nije on sam zamolio za sliku, i jer je sad
uviao, da je zamisao s tom vonjom bila glupa. Rekao je, da na svaki nain

eli zadrati sliku, a to je, kako je odjednom opazio, zaista i htio. Onda je,
nekako u to vrijeme bez prethodne namjere, ugovorio s njome novi
sastanak nakon isplatnog dana, i to zbog toga, jer Karen po njezinim
rijeima nije od Holmesa dobivala mnogo novaca, i ono malo dobivala je
samo poslije sitniavih svaa.
Warden je zatim bojaljivo pokuao da je navede, da popije bar jedan
mali gutljaj. Savjest ga je pekla, no ipak se nadao, da bi moda, uspije li mu
da je opije, stvar mogla da krene na bolje. Nadao se, da bi mogli nekamo
otii, unajmiti kakvu sobu i bar djelomino spasiti to vee. No Karen nije
16
htjela da pije, a nije ni pripremila alibi, jer nije raunala da e izostati cijelu
no. A u automobilu nije htjela da mu dopusti ono, jer je osjeala, d^ bi je to
ponizilo.
Zatim je on, kada mu je ona rekla da izae i kada ga je bojaljivo
podsjetila na njihov sastanak, otiao k Wu Fatu u Hotel Streetu u srce
bordelske etvrti. Tamo se estito opio i onda punom snagom rasplodnog
bika izvrio juri na New Congress hotel gospoe Kipfer, to ga je vrlo
zadovoljilo. Odluio je da ne e biti nikakva sastanka, bar ukoliko je o
njemu ovisilo bez obzira, to joj je obeao. A sad, upravo u asu, kad je
Mazzioli uao kroz vrata, bio je Warden jo uvijek
zauzet tom
stvari. Pitao je sam sebe, to se dogodilo, emu se to
uope dogodilo,
177razjasniti. Jo
a prije svega pitao se, kako da ne moe sve to sebi
uvijek sav smeten spremio je fotografiju u lisnicu, gdje
ju je nosio
sakrivenu iza legitimacije. Uvijek, kad je legitimaciju
pokazivao
vojnom policajcu na vratima, ili, dok bi je vadio u pi- sarni pred
Dinamitovim oima, proimao ga je osjeaj, kakvog mora da imaju
krijumari ili zavjerenici. No na kraju, ipak, nije mogao mnogo toga da
razumije.
Mazzioli kao da je bio veoma zadovoljan sam sa sobom i oito se u sebi
neemu smijao, kad je predao Wardenu hrpu papira, usred koje je sakrio
zapovijed za premjetaj. Ostao je u blizini i cerekao se u sebi, ekajui na
eksploziju, dok je Warden nestrpljivo listao debeli sloj memoranduma,
opih i specijalnih zapovijedi i okrunica ministarstva rata, traei meu
spisima bilo to, to bi moda moglo biti vano.
Bilo je to zaista krupno pismo! Otilo je slubenim putem i slubenim se
putem vratilo, a na svakom mjestu, na kojem se zaustavilo, dodan mu je
novi list. Warden se bio pobono molio, da bilo koji vojniki ured ustanovi,
da je neka jedinica pi-ena- trpana ili premalo natrpana. Kad je otkrio list,
on ozbiljno pogleda Mazziola.
Hej, zarei. Doavola, to stoji ovdje? Nema li nikakva posla?
to ti ja smetam, opre se pisax\ Zaboga, zar ovjek uope ne smije
mirno stajati, a da se ti odmah ne izdere na njega?

Kakav ovjek? odvrati Warden. Ne. Ne moe. Ne mogu da podnesem

ljude, koji besposleno stoje! To je moj hir! Ako nema posla, zaprijeti mu se
on, ja u ti ga nabaviti!
Moram se vratiti u personalni odjel, usprotivi se Mazzioli. Smjesta.
O'Bannon me odmah treba.
Onda nestani! Nemoj tu stajati s prstima na guzici, ree Warden,
nastojei da mu glas poprimi prizvuk prijetnje. Stvarno je usprkos
katastrofi, to ju je znaio taj premjetaj, bio u tom trenu veseo, jer se moe
otresti od onoga gotovo stranog ponora, to ga je predstavljala Karen
Holmes, i onog neuspjelog izleta na plai, pa dobiti vrsto tlo pod nogama.
Tlo, to ga je poznavao, pa makar samo i u njegovoj neplodnosti. Zato se
uope ne preseli onamo, Mazzioli?
I te kako bih volio, da se mogu preseliti, zlovoljno e pisar. Bio je silno
razoaran, to nije dolo do oekivanog izljeva gnjeva. Jo kako bih volio!
to dri ti o tom premjetaju, starjeino? stade ga zadirkivati, jo uvijek
ne gubei nade. Warden mu ne odgovori. Lijepa svinjarija, zar ne? upita
Mazzioli, s puno simpatije promijenivi taktiku. Jo uvijek se nadao. To je
pukovnikovo pismo zaista brzo djelovalo, zar ne?
Ali Warden je samo utke piljio u njega i nastavio da bulji u nj, sve dok
Mazzioli nije na kraju, hametice poraen i sav smeten, izaao iz pisarne.
Milt Warden se s mnogo gorine vrati svom poslu. Pokuavao je da sam
sebe nekako utjei time, to mu je uspjelo da progleda Mazziolovu zavjeru.
Volio bih, razmiljao je on, da isto tako lako mogu progledati Karen Holmes,
a i razabrati, to e se izlei iz tog premjetaja.
Kadto mu se inilo, da nikad nije smio primiti poloaj etnog
starjeine. Taj in nije bio toliko vrijedan. U zvanju, u kojem je vladala
standardna praksa, da se sve zaprlja, uivao je taj poloaj glas, koji je u
svim podoficirskim klubovima cijeloga logora zaudaralo do neba. Da stekne
taj poloaj, preuzeo je Milt Warden potpuno zanemarenu jedinicu, koju ne
bi htio ni taknuti nijedan podoficir itavoga puka. Preuzeo ju je iz ruku
nekog okorjelog starijeg vodnika, koji je sretno progurao svojih trideset
godina, pa je sad bio unijet U popis umirovljenika i nije se vie uope trebao
da brine za jedinicu. Koliko li si se samo trudio, da doe do toga mjesta,
Milt zar ne, ti idiote! On ponese pismo na svoj stol, da izvri potrebne
ubiljebe. Osjeao je kako se u njemu na ugodan nain raa onaj stari
gnjev, gnjev, koji ga je uvijek spaavao. Prezirno odbaci cio ostatak velike
mase tog mrtvoroenog papira u Mazziolovu koaricu za spise.
Moda je taj stari, moj prethodnik, jednom bio momak na mjestu,
razmiljao je Warden. No u toku trideset godina se istroio, kao to se i
veliki no stalnim bruenjem stanji i postane loman kao igla. Sav onaj dobri
elik bio je jednostavno zguljen i nitko nije znao kamo je nestao. ovjek,
koji je u stara vremena u Kini bio ludi kavgaija, posljednjih se pet godina
zubima i noktima grevito prihvatio tog mjesta, samo da bi dobio mirovinu.
Drhtao je u strahu, da ga ne otkriju ljudi generalnog inspektora, a svoju je
bojazan sakrivao ponaajui se onako, kao to se filmski glumac Victor Mc

Langen drao glumei vojnike. Tako ovjek ne smije da svri. Kad doe
moje vrijeme, pomisli Warden, neka si tu mirovinu pribodu na guzicu, prije
nego to e im se zbog nje ulizavati.
No moda sve to spada u proces starenja, pomisli Warden. Cini se, da
svi stari vojnici, valjani vojnici, svravaju na isti nain. Jones oponaa
Jonesa. Smith oponaa Smitha, i svi igraju istu ulogu, koja je jednom ve
odigrana. Meutim, ta se stvar nije odigravala samo u vojsci.
Mislim, da treba neto gucnuti, pomisli i prie ormaru za spise, da iz
njeg izvadi sakriveni whisky. Treba estit, pun gutljaj da postane jo vie 18
divlji, ti koji si eto u opasnosti, da postane takvim Wardenom, koji
oponaa onog pravog dobrog Wardena.
Na kraju, sve stari. I na tvojoj glavi ima ve sijede kose. Ali u starenje ne
spada ovo postepeno otupljivanje uzrokovano morem birokracije, koja grize
i peinu. ovjek bi mogao biti takva peina da nema tih valova, koje vjetar
tako uporno nagoni na stijene, dok se konano ne srue. To nije spadalo
starenju, a ako je spadalo, onda je starenje bilo neto loe, ono nije imalo
nikakvog smisla, i ne bi mu se svidjelo, i on, doavola, ne bi htio da ostari.
ini mi se, da je vrijeme da malo odahnemo i da malo podreemo
brkove, pomisli Warden. Ta htjeli bismo da se svidimo enama, zar ne,
tipino? ree sam sebi. Onda ustane, dohvati kare za rezanje papira s
Holmesova stola i ode u garderobu k ogledalu. uo je radne jedinice, to su
poele stizati, a zatim zau i kultiviran glas Popa Karelsena, koji se
uspinjao uz stepenice.
Promatrajui ono veliko lice, koje je ljutito piljilo u njega s ogledala, i
teke kare u ruci s debelim ilama i osjeajui da nakon one stvari s
premjetajem nije sposoban da nastavi radom, upita sam sebe, nije li to
moda ipak starenje. Dajte mi toku, na kojoj mogu stajati, rekao je onaj
stari momak, pa u pokrenuti svijet. Sve, to je ovjek u ono vrijeme trebao,
bila je. vrsta toka, na kojoj je mogao stajati. Tu vrstu toku jo uvijek
trae.
ini se, kao da treba jo jedan gutljaj, pomisli on. Oito jo nisi
dovoljno bijesan. ini se, dodue, da ovaj put jedan obini gutljaj ne e biti
dovoljan. Ja lino vjei-ujem, da e biti potrebno i vie od dva gutljaja. U dnu
due sam ak uvjeren, da bi trebalo malo boksakog treninga na tekoj
vrei s pijeskom. Da, tako je to, zakljui on i prevue jezikom preko brkova
da ustanovi, jesu li dovoljno kratki, da ga ne kakljaju. Zadovoljno ustukne
korak, podigne ruku i prebaci kare preko ramena, kao to bogata
dobacuje skitnici dolar. Sav sretan osluhnuo je zveckanje kara, kad su se
razbile na podu. U etnom fondu bilo je dovoljno novaca, neka kupe nove
kare. Neka se Dinamit pobrine za to, to je bio njegov posao.
Warden podigne kare i poloi ih na Holmesov stol na odluku o
premjetaju u pretinac, na kojem je stajalo hitno. Jedan krak kara bio je
sada odlomljen za palac. Zatim se uspne uz stepenice da napadne
Karelsena, svoju vreu s pijeskom. S njim je stanovao u zajednikoj sobi
kraj trijema. Pop Karelsen, jedan od Mazziolove brae u duhu, samo mnogo

bistriji, bio je najbolja teka vrea s pijeskom u cijelom kraju, Mazziola je

mogao upotrebiti kao laku vreu s pijeskom, za lak i brz rad, ali Mazzioli
nije bio dovoljno teak, da bude prikladan kao teka vrea, protiv koje je
trebalo uloiti svu snagu.
Pete! zaurla on zaletjevi se u sobu i razbivi time tiho i ugodno
raspoloenje toga kinog dana, koje je vladalo u maloj prostoriji. Dosta mi
je svega. Vratit u svoje irite. To je najprokletija posrana jedinica, kojoj
sam ikada pripadao. Ovakav tip, kao to je Dinamit, prava je sramota za
uniformu, to je nosi. On i taj traljavac Culpepper.
Pop Karelsen se upravo svlaio. Sjedio je na postelji, da malo olaka
svoje bolne glenjeve. Patio je od upale zglobova, na koju se bio ve toliko
navikao, da mu je ona postala upravo prijateljem. Ba je skinuo eir i
svukao platnenu bluzu, pa je otkvaio lane zube iz obje eljusti.
Suzdrljivo pogleda Wardena. Bio je razdraen, jer je ovaj pomutio njegovu
osamljenost. Bojao se, da bi ludi Milton opet htio da na nekomu iskali svoj
bijes, no ipak se nadao da tome nije tako. Na svaki nain nije htio, da se
uputa ni u to, sve dok nije znao na emu je.
U staroj vojsci, ozbiljno i tiho ree on, oficir je bio oficir, a ne lutka za
odijela. Zatim ispusti zube u au vode na stolu, nadajui se da e sve
dobro proi.
Stara vojska, krvavo mi dupe, bjesnio je Warden s uitkom,
naglaujui tu prostotu. Vi cigani s vaom starom vojskom! Mogao bih se
pobljuvati. Nikad nije postojala neka stara vojska. Stari momci iz
graanskog rata govorili su to isto regrutima indijanskih ratova, jednako
kao to su veterani revolucije pripovijedali istu stvar momcima iz godine
1812. Sve to samo zato, to su svi eljeli da operu sami sebe, to su bili tako
glupi i to su progutali svo ono govno, kojim su ih kljukali.
Cini se da si dobro upuen u to, ukoeno odvrati Karelsen, zapravo
protiv volje. Sad je bio siguran, da je Milta opet uhvatilo njegovo ludilo.
Znao je da je jedini nain, na koji se u takvom nastupu bjesnila moe
postupati s Wardenom, nepokolebljiva mirnoa. Ti si sluio pod
Braddockom20, zar ne? Jedina potekoa leala je u tome, to mu dosad
nikad nije uspjelo da ostane miran.
Dosta sam dugo sluio i znam, da ne mogu dopustiti, da me vuku za
nos s tim sranjem o staroj armiji, dreknu mu Warden u lice. I ja sam se
ponovo obvezao!

20

Generallajtnant Braddock, zapovjednik engleskih trupa u

Americi, kojega su na rijeci Monongahela hametice porazili

Indijanci na elu s poglavicom plemena Miami, Pontiacom.

Karelsen samo neto promrmlja. Sagnuo se da odvee prljave cipele.

Pokuao je da ostane ravnoduan, ali Warden se baci na svoju postelju i
udari akom o rub postelje od lijevana eljeza.
Pete, drekne na Karelsena, kao da mu predbacuje, tebi ne trebam
nita pripovijedati o naoj eti. Ti nisi petljanac. Imam odvie dobro
miljenje o samom sebi, a da bih svoje sposobnosti tratio na tu bandu. Oni
e me ubiti, polako, ali sigurno. Sportai! Momci iz Blissa! A sad i neki
regrut!
Peteovo se lice razvue u tati osmijeh, kao uvijek, kad bi mu kakva
20
duhovitost pala na um. Naa je slavna vojska, jasno ree, jer je opet
postao ravnoduan, uvijek bila vojska sportaa, otkad je Tunney 2 poeo da
u Francuskoj boksa za mornaricu. A ona e vjerojatno takva i ostati. Mali
Mazzioli, pomisli Pete, vjerojatno bi se radovao toj reenici.
Koga misli pod tim regrutom? upita Pete. Sauvao je alac za konac,
kao neki senator, koji tek na kraju svoga govora iznese prijedlog za izmjenu
zakona. Zar je ovamo premjeten onaj kuhar iz tvrave Kam?
A koga bih drugoga mislio? nestrpljivo dreknu Warden. Kuhari! Imam
toliko tih navodnih kuhara, da ne znam to bih s njima. A on sad dovodi
ovamo toga Starka.
Dakako, to je zlo, poe ga Pete dobroduno tjeiti. Uostalom, ree on
otrcanom lukavou, to e uiniti s Preemom?
Mogao bih dati da me sutra premjeste odavde, bjesnio je Warden dalje
sav sretan. Na isto mjesto, razumije li, na isto mjesto u bilo kojoj od svih
deset eta puka. Doavola, zato da sebi na poslu izgulim dupe bez iije
potpore i bez priznanja?
Dakako, dakako, uspio je ubaciti Pete, dok mu je ravnodunosti
nestajalo. Dakako, da bi to mogao uiniti. I ja bih mogao postati efom
glavnog taba, samo kad bih htio da ostavim svoje stare drugove. Ali to se
zapravo skriva iza toga?
Ne trebam dopustiti, da tako postupaju sa mnom, zagrmi Warden. Ja
sam najbolji ovjek u itavom tom prokletom puku. To svatko zna. Vratit u
svoje irite. Pete, kaem ti. Radije u biti posljednji vojnik, koji izvruje sve
naloge to ih dobiva! Da sam znao, to je za mene najbolje, ostao bih kao
tabni narednik u eti A.
Svi mi znamo, da si ti nenadoknadiv, zlovoljno e Pete.
Jednostavno sam odvie vrijedan, a da bih svoje sposobnosti tratio u
toj jedinici, to je jasno kao pekmez, zalaje Warden na njega. On nastavi i
bez ikakvih suzdravanja natjera sam sebe na silnu tiradu, napadajui na
Petea, kao da ga zasipava mlazom vatrogasne trcaljke. Zato upitao je on,
onaj majmun Galovich vodi prvi vod? Kako je dolo do toga, da su svi
podoficiri posve sluajno sportai? Zato je fini gospodin 0'Hayer skladini
vodnik u toj jedinici? I odakle Dinamitu novac da se karta i da ga kao vodu
gubi igrajui poker u oficirskom klubu? Oficiri, zarei on. otmjeno
drutvo iz West Pointa. Ue igrati poker, polo i bridge, ue koju vilicu treba
upotrebiti, kako bi mogli biti lanovi drutva, kako bi se mogli oeniti

kakvom bogatom enom, koja e prireivati primanja i nauiti uroenike

djevojke, kako se servira jelo u engleskom stilu, sve zato, da bi mogli
oponaati Engleze u kolonijama i da bi mogli biti profesionalni vojnici s
privatnim prihodima, jednako, kao i onaj lord poljubi me u guzicu.
to misli, odakle Holmesu njegova ena? Izravno s rasprodaje u
Washingtonu, ba iz Baltimora, koji se specijalizirao za mlade djevojke iz
dobrih obitelji s privatnim imetkom. Samo to je Dinamit pogreno
kalkulirao, i to je obitelj njegove ene propala, prije nego to je Holmes
mogao iz nje izvui vie od ona svoja etiri ponija za polo i svojih srebrnih
ostruga.
Usred toga vatrenog svoga govora, kao ovjek u mirnom centrumu neke
vijavice, opazi, kako je u Peteovim oima zaiskrila radoznalost, pa hladno
skrenu tok govora s Holmesove ene i usmjeri ga onamo, kamo je i kanio
poi, k onome, to je Pete ionako znao. Zapoe opet o vodniku Hendersonu,
koji u posljednje dvije godine nije nijedan jedini dan vrio vjebe zato to je
bio dadilja Holmesovih ponija za polo, vani kod komore.
Zaboga! konano vikne Pete i prstima zaepi ui. Njegova je
ravnodunost bila smrvljena u prah pod utjecajem toga rjeitog izbijanja
energije. Sav je bio omamljen. Jezik za zube! Pusti me na miru! Jezik za
zube! Ako toliko mrzi tu jedinicu i ako moe ishoditi premjetaj s istim
inom, zato se onda doavola ne da premjestiti! I ostavi me na miru?
to? ogoreno zala je Warden. Ti me pita zato? Zato, to sam
prokleto premekan kad se radi o meni samome. Zato. Odem li ja iz te ete,
ona e se srozati kao bambusova koliba, kad je zahvati tajfun.
Htio bih samo da znam, zato te jo nije otkrio glavni tab? viknu Pete,
koji je osjeao, da je stvar samo zato nepodnoljiva, jer je sve ono, to je
Warden rekao, bilo prokleto blizu istine. Da to nije bilo istina i da je Warden
samo davao oduka svome gnjevu, sve bi se dalo lake podnijeti.
Zato, to su svi ostali odvie glupi, Pete, u tome je stvar! odjednom
ree Warden svojim normalnim glasom. Daj mi cigaretu.
Ako svoje irite neprekidno para i opet ih priiva, prodere se Pete
oni e se prebrzo istroiti. Kadto pitam sam sebe. kako je ovakav sjajan
ovjek uspio da se rodi.
Nemoj se uzrujavati, ree Warden. Kadto i ja sam sebe pitam to isto.
Daj mi tu prokletu cigaretu, rekao sam ti!
Ja se ne uzrujavam, ali jedno ti kaem, ti nikada ne e promijeniti
vojsku, viknu Pete, a onda najednom opazi, da Warden uope vie ne vie,
pa usred reenice uspije da spusti glas na normalnu visinu tona i zavri:
Moe, dakle, mirno prestati s uzrujavanjem. Zatim baci Wardenu
zguvani paketi cigareta vlaan od kie. Warden se poeo smijati. Upravo
ga jezagluila tiina u toj maloj prostoriji, i kia, koja je pljutala pred
otvorenim prozorom.
Je li to smee sve to ima? nezadovoljno upita Warden. Bogami, ne
e da gore!
A to bi ti htio? viknu Pete. Cigarete sa zlatnim rubom?

Dakako, nasmije se Warden. Bar takve. On legne natrag na postelju.

Proveo je unutarnje ienje. Zadovoljno podvue ruku pod glavu i prekrsti
noge.
Nikad ne e promijeniti vojsku, ponovi Pete, pa se prekine u govoru i
ustane. Okrene se da dohvati runik i pritom se pokae njegova stranjica.
Bila je sva posuta tragovima injekcija protiv sifilisa, to ih je punu godinu
dana dobivao svaka dva tjedna. Svojim ramenima, irokim bokovima i
okruglom zadnjicom izgledao je kao neka djeja igraka-ovjeuljak, kojeg
ne moe izvrnuti. Warden je za vrijeme te stanke upravo mogao osjetiti, da 24
e sad doi neka mudra reenica.
Ova jedinica nije nita gora od bilo koje druge. Vojska je od uvijek bila
takva, odluno ree Pete. Kao nekim udom ponovo je stekao svoju
ravnodunost. Sve od Benedikta Arnolda 21.
Tko je bio Benedikt Arnold, Pete?
Odi doavola, prokletnie! odvrati Pete.
Ali Pete! ree Warden. Ali, Pete, nemoj se uzrujavati. Zaboga, ostani
miran.
Zar misli, da ja ne znam to ti radi? viknu Pete. Kad dolazi ovamo
i napada me? Nitko nije tako lukav kao to si ti. zar ne? Mosli li, da u ja
to neprekidno podnositi, jer si'ti etni starjeina? Ne u! Jednog u se dana
odseliti odavde, bogami, pa sve da moram ravno u momadsku
spavaonicu.
Warden ga gotovo prestraeno pogleda. Nije se ni maknuo. Na licu mu
se ukaza izraz iskrene povrijeenosti.
Ako si takva strvina, drekne Pete, zato onda nisi Prewitta stavio u
moj vod? A ja sam te zamolio za to! Zato to sad ne uini?
Jer hou da ostane ondje, gdje se sada nalazi, Pete. U Galovichevu
vodu. Zato.
On bi mi mogao biti od velike koristi u mom oruarskom ' vodu.
On je od koristi i ondje gdje je sada.
Moda i u zatvoru, zar ne? S onim znanjem, to ga taj momak ima o
mitraljezima, mogao bi odmah postati desetar. im bi se kod mene
oslobodilo kakvo mjesto, postavio bih ga za vou skupine.
Moda ga ja jo ne elim unaprijediti. Moda ga najprije elim odgojiti.
Moda ti uope ne bi uspjelo da nagovori Dinamita, da potpie
unapreenje, dobaci Pete. Moda ti ak ne bi uspjelo ni to, da tog momka
premjesti u moj vod.
Moda ga ja pripremam za vee stvari.
A to bi to, na primjer, bilo?
Moda bih ga, na primjer, mogao poslati na dopisni teaj i preporuiti
ga za rezervnog oficira, zarei Warden.

21 Benedikt Arnold, general izdajica, koji je u toku Amerike

revolucije prodao Britancima planove tvrave West Point, gdje
se nalazio Washingtonov glavni stan.

Kad se ve time bavi, zato ga odmah ne poalje u Vojnu

akademiju?
Krasna zamisao! Moda u to i uiniti. Tko bi znao, to sve moe da
izmisli bistra glavica!
Dobriino! eli li znati, to mislim? Mislim da si prazna tikva!
Jednostavno si lud. Kod tebe nisu svi kotai u redu. Eto, to mislim. Ne
vjerujem, da i sam zna, io kani uiniti u bilo kojem pogledu, a pogotovu
ne s tim Prewittom, ili s onim ovjekom, koji je premjeten ovamo.
Moda on ima i pravo, pomisli Warden. Ima li pravo? Zaista ima pravo.
Jer tko zna, to ljudi kane uiniti bilo s ime u svijetu, koji je eto takav i u
kojem nitko ne moe da uini ba nita, a da ne izazove razliite neobine
posljedice, to ih nikad nije predvidio. Upravo ovako, kao to se i meni sad
dogodilo.
Eto, to ja mislim, opet e Pete.
Warden je samo prijazno buljio u njega, a na licu mu se ukazivao lukavi
osmijeh. Pete je pokuao da sauva dostojanstvo, koje bi obino pod
uplivom Wardenova nijemoga smijeha brzo gubio, pa poe k svom kovegu,
da izvadi sapun i aparat za brijanje. Iz njegova je tijela izbijao neugodni
zadah starog ovjeka, koji odvie pije i koji vie ne moe da probavi alkohol
onako, kao to je to mogao u mladosti.
No Pete je bio lukavi stari lisac. Hoe li moda i Milt Warden na ovaj
nain ostarjeti? Kao svodnik za staru vojsku? Za kui-vu, koja nikad nije
bila kurva? Da bi sauvao svoj ugled? Nitko ne moe sauvati svoj ugled,
pomisli Milt, kad mu ispadnu zubi i kad mu obraz upadne i smeura se kao
obraz zaplakanog majmuna, kao dobra zdrava jabuka, koju je netko
zaboravio na polici, pa je dvadeset i dvije godine ostala na njoj, sve dok se iz
nje nije ispario sav svjei sok i dok nije preostala samo neka sjena jabuke, s
vonjem po plijesni, naborana i smea, jo uvijek itava, jer nitko nije
dirnuo u nju, ali spremna da se raspadne, im je netko ma i najlake takne,
da je skine s police.
O starom Peteu kolala je u eti legenda, koju je on svom snagom
podravao. Govorilo se da Pete potjee iz bogate obitelji iz Minnesote i da se
u posljednjem ratu dobrovoljno javio, da spasi svijet. Onda je u Francuskoj
od neke bolniarke dobio triper, pa je ostao u vojsci, da se uzmogne
besplatno lijeiti. U ono je vrijeme lijeenje tripera bilo rijetko i veoma
skupo. Ostao je ujedno i zbog toga, jer ga je obitelj odbacila. Pete je volio tu
pripovijest, pa ona stoga vjerojatno nije bila istinita.
Mnogo se ljudi ponosilo time to su propalice, buntovnici zbog same
bune. Njima je vladala neka vrst invertne sentimentalnosti, izvrnute
romantike. I on sam je malo od toga bolovao. Uostalom, to bi mogao i
postii? Oficirski in? Kako bi ovjek mogao da odabere izmeu lanog
uspjeha i krivotvorenog neuspjeha? Izmeu krivotvorenog boga i lanog
avola? Da je ta pripovijest bila istinita, ona ne bi imala nikakvih
romantinih ari, ni za samog Petea, ni za bilo koga drugoga. Ipak, jedan je
dio bio istinit, pomisli Warden. Istinita je bila ona stvar s triperom, bez

obzira, da li ga je Pete dobio od neke bolniarke u Parizu, ili od kakve

francuske kurve, ili od koje uliarke iz Chicaga. Po oboljenju zglobova
vidjelo se da je mnogo od toga istina. Triper kod nekih mukaraca zasjeda u
kosti i ostaje ondje.
Pa ipak, kad bi se ispunila vodena bezlinost toga oronulog lica, ostala
bi vrsta inteligentna crta du eljusti, kao jeka nekog zaboravljenog
iekivanja. Kad cerekanje bezubih eljusti ne bi zasjenilo oi, dala bi se u
njima razabrati bistrina ovjeka, koji se razumio u mitraljeze i koji je znao,
da se razumije u njih. To je bilo jedino zadovoljstvo, to je preostalo tome
26
starcu, ija je pasija bila, da sabire pornografske slike.
Kamo odlazi, mala moja jeko? upita ga Milt, kad je Pete u svojim
japanskim drvenim cokulama proao kraj njega prema vratima.
Pod tu, ako gospodin etni starjeina nema nita protiv toga. A to si ti
mislio? Da ovako odjeven idem u kino?
Warden sjede i poe trti lice, kao da pokuava istrti sve Karen, onog
regruta, Prewitta, Petea i samoga sebe.
teta, dobaci on. Upravo sam htio poi prijeko do Choya i okuati
pivo. Htio sam te pozvati.
Nemam ni pare, odbije Pete, nemam vie novaca.
Ja u platiti. Ja te pozivam.
Ne, hvala! Misli, moda, da e me kupiti svojim pivom? Doao si gore
i cijelo si me popodne zabadao, a sad e mi platiti dvije ae piva i sve
popraviti! Ne, hvala! Ne bih popio tvoje pivo, ni kad bi bilo posljednje pivo
na svijetu.
Warden ga udari po stranjici i nasmije se. A kad bi zaista bilo
posljednje? Zar ga ni onda ne bi dirnuo?
Pete se estoko naprezao, da ne pokae pohlepu. No, popusti, kad bi
uistinu bilo posljednje! Ali ja se nadam da nikada ne e doi do toga.
Milt Warden se ljubazno nasmijei. Iskrena toplina, koja mu je sjala iz
oiju, izbrisala je sve, unato Peteovoj strogosti.
Doi, poimo obojica Choyu, pa se estito napijmo i porazbijajmo sve
stolove i stolice.
Pete se morao malo naceriti, posve malo, no jo uvijek nije do kraja
popustio. Na tvoj raun, ree.
Jasno, ja plaam, odvrati Warden. Sve plaam ja. Za cio traljavi svijet.
Odi i okupaj se. Ja u poekati. Za dva dana emo znati kakav je taj Stark.
Nisu trebali dugo ekati, jer je Stark sa svom svojom prtljagom stigao
ve narednoga dana.
Bio je to jedan od onih prvih vedrih dana, koji najavljuju svretak
kinog doba. Kia je padala cijelo jutro, a onda se oko podne odjednom
razvedrilo. Svjee oprani zrak bio je mekan i bez praine. U svojoj otroj
istoi, on je kao neki tamni kristal svojim aritem inio sliku otrom i
jasnom. Sve je izgledalo isto, mirisalo je po istome i iznad svega je lebdio
neki blagdanski osjeaj, koji uvijek prati promjenu vremena, koja ima doi.

Bio je pravi zloin vriti slubu na takav dan, ali Warden je morao ostati na
svom mjestu, da nadzire novajlije.
Wardenu se uinilo veoma prikladnim, to je toga dana za veeru bio
obiajni Preemov jestvenik, to jest kobasice i peeni grah iz konzerva.
Vojnici su to jelo kadto nazivali zvjezdice i pruge22... U posljednje vrijeme,
budui da je Preem to jelo sad davao gotovo svakoga dana, zvalo se ee
takorsko i pasje govno.
Uzdiui u dui zbog nemoi ovjeka u rukama sudbine, vidio je
Warden, kako taksi iz Hickham Fielda polako vozi oko kasarnskog dvorita,
kao da u njem sjedi stranac, koji nekoga trai. Poekao je, dok se taksi nije
zaustavio i iz njeg izaao neki ovjek s opremom. Trava je bila jo mokra, a
zrak si mogao upravo uhvatiti, kao da je voda. Warden konano izae iz
sobe, da se suprotstavi svome protivniku. Mogao je bar da sudbini zaprijeti
akom, odbijajui da povede obrambenu borbu u pisarni, razmiljao je on.
Bio je spreman na sve.
Meni je posve svejedno, da li je taj klipan bivi vojnik ili nije, ree
pridolica, buljei za taksijem. Na svaki sam mu nain odvie platio!
Vjerojatno ima uroeniku enu i mora da nahrani pola tuceta
deriadi mijeane krvi, dobaci Warden.
Tome ja nisam kriv, odvrati Stark. Vlada bi trebala da plati
premjetaje.
Ona to i ini, osim ako je premjetaj uslijedio na molbu ovjeka, koji je
premjeten.
Morala bi da plati za svakoga, tvrdoglavo e Stark. Dobro je razumio
Wardenovo malo zabadanje.
Platit e, kad jednom izgradimo svoju narodnu vojsku, i, kad zagazimo
u taj rat.
Kad jednom doemo do toga, onda ne e vie ni postojati premjetaj na
vlastiti zahtjev, odvrati Stark. Warden i Stark izmijenie pogled pun
saglasnosti, kojega Pete Karelsen ne bi mogao razumjeti. Premda je na to
bio pripravan, Warden se ipak iznenadi tom meusobnom razumijevanju.
Onaj drugi dio njegova razbora, koji nikad nije ni u to zalazio i koji je
uvijek stajao po strani, promatrajui, primio je to na znanje.
Oficirima drava plaa premjetaj, nastavi Stark isto tako tvrdoglavo i
razvlaei rijei. Obinog pjeaka guli svatko, pa ak i bivi pjeak. Zatim
na uzici izvue iz depa svoje koulje vreicu duhana Golden Grain, a onda
i svenji cigaretnog papira. Kako da strpam svoje stvari?
U kuharevu sobu, odvrati Warden.
Hou li sad poi starome? Ili kasnije?

22 Stars and Stripes aluzija na zastavu Sjedinjenih Drava

Amerike.

Dinamita momentalno nema ovdje, nakesi se Warden. Moda e se u

toku dana vratiti, a moda i ne e. Na svaki nain eli da te vidi.
Svijajui cigaretu, Stark je netremice gledao Wardena u oi. Pritom je
zubima drao uzicu, na kojoj je visjela vreica. Zar nije znao da danas
dolazim?
Da, znao je, nakesi se Warden, pa uze Starkovu najveu vreu i malu
platnenu torbu. Znao je, ali je imao vanih poslova. U klubu.

28
Nije se mnogo promijenio, kinine Stark, pa dohvati obje ostale plave
vree i poe za Wardenom. Svinut pod dvostrukim teretom, s kojim je vjeto
balansirao na leima, proao je preko trijema i kroz praznu blagovaonicu,
koja je sad, kraj pogaenih svjetala bila nekako sablasna i nejasna. Warden
ga odvede u malenu kuharsku sobicu. Vrata te sobice stajala su ravno
nasuprot vratima prostorije za dnevni boravak.
Moe poeti raspremati svoje stvari. Pozvat u te, kad stari doe.
Stark ispusti vree da teko tresnu na pod, pa se uspravi i ogleda po
maloj prostoriji, koju je imao da dijeli s ostalim kuharima i koja je imala da
bude njegov dom.
No, ree, eto me, dakle, ovdje. Morao sam uzajmiti novaca od lihvara
u Kamu, da se preselim ovamo. On leernom kretnjom palca podigne
hlae. Kad sam odlazio, pljutala je kia, kao da krupna krava pia na
plosnati kamen.
Sutra e i ovdje padati kia, odvrati Warden i poe prema vratima.
Trebalo bi te postelje postaviti jednu iznad druge, dobaci Stark. Bilo
bi vie mjesta.
To je Preemovo podruje, odvrati Warden s vrata. Ja se u to ne
mijeam.
Stari Preem, ree Stark. Nisam ga vidio jo od Blissa. Kako ivi?

Divno, odvrati Warden, upravo divno. Zato se nikad i ne mijeam u

njegovo podruje.
Ni on se, dakle, nije mnogo promijenio, nastavi Stark. pa rastvori uzice
na svojoj vrei i posegnu u nju. Evo mojih papira, starjeino.
Warden je u pisarni pomno prouio papire. Prema tim papirima su
Maylonu Starku bile dvadeset i etiri godine. Odsluio je dva roka slube i
sad je bio u treem. Jo nikada nije bio u zatvoru. To je bilo sve, a time se
nije dalo mnogo zapoeti.
Zaista je udno, pomisli Warden, zavalivi se u svoj stolac i poloivi
noge na sto, dok je s osjeajem zadovoljstva oputao masivna ramena i
debele ruke, zaista je udno, da u vojsci uope nema prave starosti. Kod
kue, u svom rodnom gradu, Stark bi, komu su dvadeset i etiri godine,
pripadao posve drugoj generaciji, mlaoj generaciji, nego to je njegova, jer
su njemu trideset i etiri godine. No, ovdje su njih obojica vrnjaci Niccolo
Leve, kojemu je etrdeset godina i Prewitta, kojemu je tek dvadeseti jedna

godina. Ovdje su svi jednaki, svi su nekako slini, imaju odreeno

zajedniko znanje i neke posebne, duboke, nepokolebljive, vanredno ilave
osobine, koje se oituju u grai kostiju njihovih lica i u tamnim
polutonovima njihovih glasova. No oni ipak nisu vrnjaci Maggia ili
Mazziola ili Sala Clarka, jer su ovi jo nejaka djeca. Isto tako nisu ni
vrnjaci onakvih momaka, kao to su Wilson, Henderson, Turp Thornhill ili
0'Hayer. Nemojmo sad biti romantini, razmiljao je dalje Warden. Pa ipak,
ostavimo li po strani svu romantiku, meu njima zaista postoji slinost, a
ujedno se razlikuju od ostalih ljudi. To se dalo osjetiti. I poglavica Ohoate je
to imao. Imao je kadto i Pete Karelsen. ali ne odvie esto. Obino samo
onda, kad bi se zaista naljutio. Ili kad bi bio pijan. Pete je to imao, kad je bio
pijan. Bilo je to neto, to se osjealo, pa i onda, kad ovjek ne bi za to
naao pravo ime i kad za to uope ne bi bilo rijei. Warden je jo uvijek
prevakavao ovu novu spoznaju i uzalud pokuavao da nae rije za nju,
kad u pisarnu ue kapetan Holmes.
Kad je objavljeno uobiajeno ispitivanje i dane otre upute novajliji,
znao je onaj drugi dio Wardenova razbora posve tono, to je nakanio da
uradi u toj kuhinjskoj aferi.
Maylon Stark je za vrijeme cijelog Holmesova govora stajao u pisarni, s
rukama na leima i zamiljeno buljio u Holmesa. Holmes mu je stisnuo
ruku i sav zasjao od radosti, to ga vidi. Stark mu se ukratko zahvalio, ali
nije rekao vie nita. Kad je pozdravni govor bio zavren, jo je neko vrijeme
zamiljeno buljio u svoga novog zapovjednika, a onda otro pozdravi i
odmah izae.
Maylon Stark je bio srednje visine i robustaii. To je bila jedina rije, koja
mu je pristajala: robustan. Imao je robustno lice. Nos na tom licu bio je jako
svinut i robustno sploten. Glas mu je bio robustan, glava mu je robustno
sjedila na vratu, a drao ju je poput boksaa, koji iz navike dri glavu tako,
da mu je brada uvuena. Bila je to robustnost ovjeka, koji die ramena
uvis i objema se rukama vrsto o neto pridrava. S time je kod Maylona bio
povezan neki neobian tvrd izraz lica. Bio je to izraz lica ovjeka, koji se
svom snagom mora drati za zemlju, da mu ona ne izmakne ispod nogu.
Crta na desnoj strani njegova splotena nosa do kuta usana bila je triput
tako duboka kao ista crta na lijevoj strani nosa. Usnice mu nisu bile nimalo
ispupene, ali ta duboka crta mu je davala izgled, kao da se kani sardonski
nasmijeiti, ili, kao da kani umorno zaplakati ili borbeno se naceriti. ovjek
nikada nije znao, to zapravo namjerava da uini od te tri stvari. I nikad
nije mogao da ustanovi, jer Maylon Stark nije nikada izveo nijednu od te tri
akcije.
To je dobar ovjek, vodnie Warden, ree Holmes, kada je Stark otiao.
Na licu mu se opaao zauen i ne ba potpuno zadovoljan izraz. Ja na
prvi pogled znam, tko je dobar ovjek. Stark e biti prokleto fini kuhar.
Da, sir, potvrdi Warden. Vjerujem da e biti.
Zaista? zaueno e Holmes. Gle! gle! Ja uvijek govorim: pravi vojnici
ne rastu na drveu. Treba dugo traiti dok kojega ne pronae!

Warden se nije potrudio, da na to odgovori. Dinamit je iste rijei izrekao

o Ike Galovichu, kad ga je unaprijedio za vodnika, samo to onda nije
izgledao zapanjen.
Kapetan Holmes se nakalja, promijeni izraz lica i poe Mazziolu, koji je
za vrijeme njegova govora uao u pisarnu, diktirati raspored slube za
naredni tjedan. Mazzioli je prestao slagati spise, da bi za kapetana mogao
tipkati raspored slube. Kapetan je etao gore dolje po sobi sloivi l'uke na
leima i zamiljeno zabacivi glavu. Diktirao je tako polako, da je Mazzioli
mogao njegove rijei hvatati na pisaem stroju.
30
Mazzioli je zlovoljno tipkao. Znao je, da e Warden kasnije izvui svoje
propise i da e preokrenuti cio rad, pa da e on iznova morati napisati
raspored. A Dinamit e potpisati taj raspored i ne e opaziti razliku.
Cim je Holmes izaao iz pisarne, pojuri Warden u kuharevu sobu.
Smetalo ga je Dinamitovo vjeno dosadno i sitniavo prevakavanje plana
slube, kao to ga uvijek smetalo. Uinilo mu se, kao da je odjednom
izmakao iz neke hermetino zaepljene boce. Duboko udahnu i upita sam
sebe, to bi Holmes uinio, kad bi najednom postao svijestan, kako je
potpuno beskoristan i kako se napree, da sakrije tu beskorisnost. Nemoj
se nita brinuti, ree sam sebi, to mu nikad ne e uspjeti. To bi ga ubilo.
Nadao se, da se nijedan od ostalih kuhara nije vratio za vrijeme Holmesova
traenja vremena i da e se on moi jo na samu porazgovoriti sa Starkom.
Doi sa mnom gore, ree, naavi Starka jo uvijek samoga. Stark je
upravo kritiki promatrao par staromodnih hlaa za jahanje, to ih vie nije
mogao upotrebiti, ali ih nije htio ni odbaciti. Doi u moju sobu. Htio bih da
se o neemu privatno porazgovorim s tobom, a ne u da me koji od drugih
kuhara vidi s tobom.
O. k., starjeino, odvrati Stark, osjeajui po Wardeno- vom glasu, da
se radi o neem vanom. On ustane, jo uvijek drei hlae u rukama. Te
hlae imam jo od onda, kad mi se udala sestra.
Baci ih, odlui Warden mjesto njega. Kad zapone rat i kad odemo
odavde, ne e moi smjestiti ni polovinu svega onoga, to treba.
To je tono, potvrdi Stark, pa baci hlae na hrpu dotrajale robe kraj
vrata. Hrpa je neumoljivo rasla. Zatim se ogleda po maloj sobi. Pogled mu
zape na one tri vree, u kojima se nalazilo sve, to je sabrao u toku sedam
godina provedenih u vojsci.
Nije ba mnogo, to? upita Warden.
Pa ipak, dosta je.
U drvenim, kovezima nema mjesta za uspomene, nastavi Warden, a
u vreama je jo manje mjesta. Zaboga, nekad sam vodio dnevnik! Ni danas
ne znam, to se s njim dogodilo.
Stark izvue iz svoje vree s rubljem sliku mlade ene i triju djeaka, pa
je postavi na svoj ormar. Slika je imala koni okvir. Tako, ree, sad sam
kod kue!
A to je vano, prekinu ga Warden. Poimo!

Evo me, starjeino, ree Stark i podignu hrpu otpadaka i jahae hlae.
Samo prigodom preselenja imam prilike da -po- bacam ono, to ne vrijedi,
ree kao da se ispriava.
Na trijemu baci sve u kabao za otpatke, onako u prolaza a onda se uspe
iza Wardena uz stepenice, no sa stepenita jo jednom pogleda na otpatke.
Iz kabla je jo uvijek virila jedna hlanica sa tankim okruglim vezicama, iji
su kovni vrhovi davno nestali.
Sjedi, ree Warden i pokaza na Peteovu postelju. Stark sjede, ne
rekavi nita. Warden sjede njemu nasuprot na svoju postelju i pripali
cigaretu. I Stark sa vi cigaretu,
Hoe li jednu od mojih?
Volim vie ove. Uvijek puim Golden Grain, odvrati Stark i zamiljeno,
ali hladno pogleda Wardena, samo ako ga mogu dobiti. Ne mogu li dobiti
Golden Grain, radije puim Country Gentleman, nego gotove cigarete.
Warden poloi troni pepeonik meu njih na pod. Igrat u otvorenim
kartama, Stark.
To mi je drago.
Kod mene si, doavi ovamo, imao dvije crne toke, jer si sluio u
Holmesovoj eti u Blissu.
To sam i mislio, ree Stark.
Ti si iz Teksasa?
Tako je. Roen sam u Sweetwateru.
Zato si otiao iz Fort Kama?
Nije mi se svidjelo.
Nije mi se svidjelo, gotovo umiljato ponovi Warden. On poe k svome
ormaru i stade prevrtati po njemu, sve dok nije naao bocu Lord Calvert
whiskyja. Moju sobu ne pregledavaju subotom, ree. Hoe li malo?
Dakako, odvrati Stark. Samo gutljaj. On uze bocu i stane promatrati
etiketu, dugo prouavajui dugokosog dandija, kao ovjek, koji promatra
karte u napetoj igri, a nema novaca da u njoj sudjeluje. Onda nagne bocu i
poe piti.
Jesi li ve kad rukovodio kuhinjom, Stark?
Starkova Adamova jabuica se zaustavi. Dakako, ree kraj grla boce i
nastavi da pije. U Kamu.
Mislim, jesi li zaista rukovodio?
Dakako. Upravo to sam i rekao. Bio sam kuharski podoficir s jednim
iritom. Samo to nikad nisam vrio svoj posao.
Jesi li sastavljao jelovnike i vrio nabavu?
Dakako, odvrati Stark. Sve. Oklijevajui vrati bocu. Dobar je, ree.
Kakav si dn imao? upita Warden, koji momentalno nije imao volje da
pije.
Vojnik prve klase. Bio sam predloen za unapreenje, ali ga nikada
nisam dobio. Na rasporedu slube stajao sam kao drugi kuhar, ali bez

plae. Upravljao sam cijelom kuhinjom, no bez postavljenja. Obavljao sam

cio posao, samo to nisam nosio irite i to nisam za to primao novac.
I to ti se nije svidjelo? naceri se Warden, ponavljajui ono. to je Stark
malo prije rekao. U glasu mu se osjealo cerekanje.
Stark je zamiljeno buljio u nj. Na licu mu se vidio onaj neobini izraz
gotovo smijeh, gotovo pla, gotovo poruga. Poloaj ne, ree on. Rad
da! To je moj posao.
Dobro, vedro e Warden, pa nagnu bocu. Ja trebam za svoju kuhinju
dobrog ovjeka, ovjeka, u koga se mogu pouzdati. Razumije se, ovjeka sa 32
inom. Kako bi bilo, da te za poetak postavimo sa inom jedan i etiri?
Stark ga je zamiljeno promatrao. To zvui posve razborito, ree.
Samo ako ga dobijem. A dalje?
Cin, o kojem se radi, odvrati Warden, jeste Preemov in.
Stark kao da se dogovarao neto sa svojom cigaretom. Ja te ne
poznajem, ree. Karte na stol!
Stvar je posve jednostavna. Od tvoje stare jedinice u Blissu nalaze se u
naoj eti etiri ovjeka sva etvorica su vodnici. Ne e, dakle, imati
potekoa.
Stark kimnu glavom. Toliko sam i ja razumio.
Ostalo je jednostavno. Samo ne smije praviti gluposti i mora
pokazati, da si bolji ovjek od Preema. Od danas si prvi kuhar s rasporedom
jedan i etiri. Odi i preuzmi zapovjednitvo, ako ne bude Preema. A Preema
nikada nema.
Ja sam ovdje nov. Kuhari su slona braa, a Preem ima in.
Nemoj se brinuti za in! Ti ga ne treba. Ja u se za to pobrinuti. Bude
li u kuhinji imao potekoa, doi k meni. Ljudi iz kuhinje e neko vrijeme
brundati, a pogotovu ona tusta svinja Willard. On je prvi kuhar i eli da
dobije Preemovo mjesto, aliDinamit ga ne trpi. Cut e mnogo brbljarija, ali
se nemoj prepirati. Dri jezik za zubima. Javi meni. Onda e sve poi onim
putem, kojim eli.
Bit e to teak udarac za siromanog starog Preema, ree Stark i
dohvati bocu, koju mu je Warden opet pruio.
Jesi li ga ve vidio?
Od Blissa ga nisam vidio. Stark oklijevajui vrati bocu. Dobar je!
ree.
I meni prilino prija, potvrdi Warden i hrptom ruke obrie usta. I
Preem ga voli. Preem se vjenao s njime. Preem izgleda kao ovjek, koji
upravo vidi neko udo, ili kojega je netko gumenom palicom odalamio po
glavi.
Ja sam ga poznavao kao mirnog ovjeka. Bio je jedan od onih ljudi, koji
odjednom nestaju, da se negdje u tiini opiju.
I sad je takav. Samo to sad mora da odjednom nestane, kako bi se u
samoi otrijeznio.
Zlo je s takvim mirnim ljudima, koji se u potajici odaju piu. Veina od
njih prevri mjeru.

Misli li? upita Warden, odjednom se posve razbudi vi. Ukopao se

onaj drugi dio njegova mozga primao je na znanje tu staru uzreicu. Ona
ga i podsjetila, da ima vatre, gdje ima i dima, i da je ovjek, koji se slui
uzreicama, obino laac. Neki se iipak uspiju odrati!
Stark slegne ramenima. Jo neto, starjeino. Preuzmem li tvoju
kuhinju, vodit u je onako, kako ja hou. Nitko mi se onda ne e mijeati u
posao. Preuzimam li tvoju kuhinju, ne e vie biti zajedanja iz pisarne.
Inae se ne mijeam u nju.
Umiri se! ree Warden. Nastoj da stvar tee glatko, pa e kuhinja biti
tvoja.
Nisam ja ba tako rekao, tvrdoglavo e Stark. Rekao sam da e
kuhinja biti moja bez obzira na to, da li stvar glatko tee ili ne tee. A
pisama ne e zabadati nos u kuhinju. Inae ne elim da imam s time posla.
Warden mu se lukavo nakesi. Njegove se faunske obrve trgnue. Taj
klipan ne moe biti odvie glup, pomisli on. U redu ree. Zato ne moe
bar jednom biti poten, razmiljao je dalje, zato bar jednom ne moe
neto obeati, a da istodobno ne misli na prijevaru. Ba si pas.
Sve je dakle u redu, ree Stark. Kako bi bilo da jo malo gucnemo?
Warden mu prui bocu. Igra je bila zavrena, pa su sad kupili karte.
Odmah se razvee razgovor, kao to to uvijek biva, kad je nestalo napetosti.
Ja u toj stvari neto ne razumijem potpuno, ree Stark u tonu obina
razgovora. to e ti dobiti prilikom tog posla?
Nita, naceri se Warden. Jesi li kad uo za ovjeka, koji dri uzde u
rukama? Lijepo, ja sam taj ovjek. Holmes dodue smatra, da je to njegova
eta.
Boca je nekoliko puta pola od jednoga do drugoga, kao neki tkalaki
unak, koji je oko niti rijei tkao sjajne boje.
Koliko je ljudi iz Blissa sad u eti?
S tobom su petorica. Majstor Willson vodi prvi vod, ree Warden,
podcrtavi rije .majstor' Preem ima kuhinju. Dvojica su narednici,
Henderson i stari Ike Galovich.
Ike Galovich, zaboga! Taj je kod nas u Blissu bio loa. Nije umio ni da
pravilno govori engleski.
To je on. Ni danas ne umije. Ali on je Dinamitov strunjak za vjebanje
regruta.
Nebesa! ree Stark. Zaista je bio zaprepaten.
Razumije li sada, s im moram da izaem na kraj? Warden se sav
sretan naceri. Promatrao je divni svijetli unak, to ga je predstavljala boca,
unak, koji je pleo i tkao i gradio nerealnosti i mreu rijei oko njih dvojice
uivajui u tome.
... s tobom je sve u redu. Ti si bio u Blissu, a to ti daje prednost.
Momcima u kuhinji to ne e biti pravo ...
Doavola s njima! Dok je to meni pravo, ne brini nita.
Dobro, starjeino, ti si ef...
Ima prokleto pravo ...

 ... Kako stoji stvar u puku? Holmes i pukovnik Delbert jedno su srce i
jedna dua, razumije li. Oni...
... sa im moram izai na kraj ...
Postoje dva ovjeka, u koja se moe pouzdati...
... u naoj eti je stvar takva: zna, mi smo potpuno sportska jedinica.
Dhom je stariji vodnik, jer trenira Dinamitove sportae, ali dalje ne e
napredovati...
Najvei uitak vojnika, pomisli on, sluajui svoj glas, jest brbljanje.
Ako k tome prispije jo i boca, onda je to najia radost, savreni bijeg iz 34
stvarnosti, pomisli Warden.
Kad bi bar ti mogao iskopati onaj drugi dio svojega ja, kao to to moe
Stark, ne da ga izgubi, nego da ga bar na neko vrijeme zaboravi, da ne
misli na ene, ni na momke ni na sve ostale aspekte.
Daj mi da neto popijem, ree Stark. Je li njegova visoka plava ena
jo uvijek kod njega?
Tko? upita Warden.
Njegova ena, ree Stark. Kako se ono zove? Karen. Je li jo uvijek s
njome oenjen?
Ah, ona, dobaci Warden.
Moda je ipak za tebe bolje, to se onaj drugi dio tvojega ja ne moe
namjerno iskopati, pomisli Warden. To je svakako bolnije, ali je u krajnjoj
liniji moda ipak bolje. Pretpostavimo dakako, da ovjek to moe podnijeti.
To je hrabrost i samo hrabrost, razmiljao je on.
Jasno, ree. Jo uvijek je s njome oenjen. Ona katkad prolazi ovuda.
Zato?
Samo sam tako pitao, ree Stark, koji se smekao i sad osjetio da je
raspoloen da filozofira. Ne znam zato, ali imao sam osjeaj, da ju je
Holmes ve davno napustio. Jo u Blissu, gdje sam je poznavao. Tjerala se
kao kuja. inilo se, meutim, da je nekako bila ogorena, tako kao da
zapravo to ne eli i da mrzi mukarca, s kime se upravo uputala. A pritom
su govorili da je spavala s pola ete u Blissu.
Zaista? upita Warden.
Doavola, jeste. Cak sam uo, da je pritom uhvatila triper. Jedino, to
ju je sprijeilo, da ne postane prava pravcata kurva, bilo je to, to je bila
udana.
Kani li rei da je ostala na prigodnim poslovima? upita Warden.
Stark zabaci glavu i nasmije se. Upravo tako!
Ja ipak openito ne drim mnogo do takva govorkanja, ree Warden
oprezno i onako uzgredice. Obino se tako govori o svakoj eni, koja ivi u
garnizonu. Najee je u takvim sluajevima, elja prethodila misli, zar ne?
Misli li? uzbueno e Stark. Kod mene nije, vjeruj! Ja sam je sam
opalio u Blissu. I zato znam, da to nije prazno govorkanje!
Promislim li o tome, ree Warden, moram priznati, da sam i ja o njoj
uo ve kojeta. to li je ono rekla onog popodneva u svojoj kui, dok je

kia u blagim potocima umjela kraj njezina otvorena prozora? Kako je to

bilo? Sad se dosjeti. Rekla je: ini se da me ni ti ne e?
Stark nastavi, nevino brbljajui, opojen whiskyjem: Mislim da moe
sve to vjerovata. To je prava paklena ena. Razumijem da neudata ena
spava s ljubavnicima, ree on. I kod udanih ena, mogu razumjeti, da
pokadto izmaknu starom muu. Ali ne volim da ena, i jo k tome udana
ena, vreba na svakog mukarca, na kojeg naie. Kurva je kurva; ona time
zasluuje novac. Ali ako se ena time bavi samo za zabavu, a da joj se ta
stvar uope ne svia, onda je u tom neto trulo.
Misli li, da je tome tako? upita Warden. Mislim, kod Holmesove
ene?
Dakako. Zato bi inae u Blissu pola sa mnom u postelju? S ovakvim
posranim vojnikom iz posljednjeg reda, koji ak nije imao ni novaca da je
izvede?
Warden slegne ramenima. to znam ja o tome? upita. Meni je
svejedno. Moda u jednom i ja do neega doi.
Ako si pametan, odvrati Stark, onda se okani toga. Ona nije nita
drugo, ve prvorazredna kuja. Hladnija i okorjelija od bilo koje kurve, to
sam je dosad upoznao. Lice mu je bilo tvrdo i uvjerljivo.
Evo, ree Warden, popij jo malo. Nemoj, zaboga, dopustiti, da te to
obori.
Stark uze bocu, ali je ne pogleda. Odvie sam esto vidio te bogate ene.
Gore su od homoseksualaca. Ne volim ih.
Ni ja potvrdi Warden. Ako je uistinu imala toliko mukaraca ... Leva je
rekao da bi izgledala kao dikobraz, pomisli on, sluajui Starkov glas, koji
je sad govorio o neem drugom i svoj glas, koji mu je odgovarao. Njih
dvojica su zaista prokuhani momci. Oni poznaju ivot. Nisu vie mala
djeca.
Leva mi je ispripovijedao samo ono, to je znao po uvenju. On s njome
nije imao nikakva lina iskustva. A Stark je u ono vrijeme, kad se s njome
upustio, bio za pet godina mlai. Jedva mu je bilo devetnaest godina. Bio je,
dakle, pravo dijete. Mara, dakle, da je njegov doivljaj zaista bio neto
neobino, razmiljao je Warden dalje. Mora da je to bio neki odvratni
doivljaj, kad je sad, nakon pet godina, tako o njem govorio. Nemoj
zaboraviti, ree sam sebi, da je Stark u ono vrijeme bio posve mlad momak
i na pragu svoje slube.
Zar je ena, koja je s njime pola na plivanje po mjeseini mogla neto
takvo uiniti? Zar je zaista spavala s pola ete u Blissu? to misli o tome?
Ne znam. Da, ne zna. Ali tu su dva ovjeka, koji znaju. Moe li povjerovati
njihovu sudu? Ne, ne moe. Jednostavno ne moe prihvatiti ono, to oni
znadu, a ti ne zna. Dokle e te to dovesti?
Poeli da uzme bocu, da je podigne i da je razbije na toj brbljavoj glavi,
da je tresne o pod i da je zgazi u kau, sve dok joj se eljusti ne prestanu
pomicati. Ne moda zbog onoga, to mu je Stark ispripovijedao, a ni za to,
to je spavao sa enom.

koju je i on sam opalio (brani se protiv te rijei, zar ne?), ne, ne zbog toga.
Zbog toga je ak prema tom ovjeku osjetio neko neobino prijateljstvo i
drugarstvo. Bilo je to kao da dva ovjeka upotrebljavaju istu etkicu za
zube. No jesu li dva ovjeka ikad upotrebljavala istu etkicu? Ne, on je tu
glavu htio samo zbog toga bocom zdrobiti u kau, jer se sad sluajno
nalazila pred njim i jer je na veoma udan nain i bez posebnog razloga
osjetio elju, da neto smi-vi. Jer, kakvo pravo ima da se ljuti na Starka
zbog toga, to je ona s njime pola u postelju? Ili na sve one vojnike u
Blissu? Zar zato da se ljuti?
36
... drim, da emo uspjeti, ree Stark. Imamo sve adute u rukama.
Tako je! Warden zgrabi bocu i poloi je u koveg. Nakon ovog
razgovora ne e vie imati sa mnom mnogo posla, Maylon, ree. Moe ga
isto tako nazvati i imenom. Praktiki je on tvoj urjak. ini se kao da ima
mnotvo urjaka. Bude li se imao na to potuiti, doi u pisarnu, nastavi
on, napeto sluajui zvuk svoga glasa. Mnogo e se toga zbiti. Bit e bolje,
da me izvan slube ne poznaje nita bolje od bilo kojeg drugog podoficira.
Jesi li me razumio?
Stark kimne na tu mudrost. Razumio sam, odvrati.
A sad e biti bolje da sie i da uredi svoje stvari, ree Warden. udio
se, a moda je bio i malo ponosan, koliko mu je glas mogao da bude hladan.
Prokletstvo, odvrati Stark i ustane. Posve sam na to zaboravio.
Warden se naceri. Uinilo mu se kao da mu se lice razbija. Poeka dok
Stark ne izae, a onda se isprui na postelji i podmetne ruke pod glavu.
Onim drugim dijelom svoga uma, koji se sad pojavio, koji bi se uvijek
pojavljivao, kad bi ostao na samu, poeo je da svijesno razmilja o tome,
kao ovjek, koji ne moe da prestane gristi na bolni zub, ali ne e da ode
zubaru.
Sad je sve mogao da razabere u duhu; vidio je kako je stvar vjerojatno
tekla, kako ju je Stark drao, dok je leala na postelji, onako, kako ju je on
vidio da lei, kako su se sve tajne otkrile i kako je s njih strgnuta koprena,
kako je teko disala poput trkaa, kako su joj se oni kapci drui spustili
u onom trenu, kad mukarac svoje vlastito tijelo ostavlja negdje daleko za
sobom, pa ne zna nita i zna sve, kad odmakne nekamo daleko i kad je
samo tankom srebrnom niti vezan uz vlastito ja. Moda joj je Stark pruio
vie uitka od tebe, razmiljao je on, zagrizavi na zub, koji ga je
nepodnoljivo bolio. Moda su je sv: bolje zadovoljili od mene. Moda ak i
Holmes. Jo nikad dosad nije sebi predstavio Holmesa s njome u postelji.
No sad je i na to pomislio. Upitao je sam sebe spava li ona jo uvijek s
Holmesom, spava li s njime cijelo to vrijeme.
to je to s tobom, pomisli on. to se to tebe tie. Nisi u nju zaljubljen.
Moe ti biti posve svejedno, s kim ona spava. I onako ne namjerava, da se
s njome sastane. One noi, kad si s njom poao na plivanje, odluio si se
na to. Ili moda nisi?
Nakon nekog vremena se odlui, da e ipak, usprkos svemu, otii na
sastanak. Nije imalo nikakva smisla da odbije enu, koju dobiva besplatno,

kad kod gospoe Kipfer ena stoji tri dolara. A osim toga volio bi nai pravo
rjeenje te zagonetke, samo da zadovolji svoju radoznalost, svoju duhovnu
radoznalost.
Drim, javi se odjednom onaj drugi dio njegova mozga, drim da si ti
cijelo vrijeme namjeravao da odri svoj dogovor i da drugo nisi ni
namjeravao.
Moda, prizna on. No ipak sam dobro obavio cijelu onu stvar s
premjetajem, zar ne? Stvar je mogla i da ne uspije, ali- ja sam ipak uspio.
Ta bi se trgovina zapravo morala isplatiti, ako nas imalo poslui srea. Ne
misli li i ti tako?
Molim, nemoj izmicati od teme, ustrajao je onaj drugi dio. Drim, da si
ipak htio doi na sastanak, pa ak da si to htio i one iste veeri, kad si
otiao Wu Fatu, da se opije i da nae sauee.
Moda je tako, odvrati on drugom dijelu svoga uma, ali sad se gubi. Zar
me mora svo vrijeme uhodariti? Onako, kako uhodari sve druge? Zar ne
moe imati povjerenja ni u svoje vlastito meso i krv?
A to ti zna o obiteljskim vezama? ree onaj drugi dio, da me ovako
neto pita. U tebe mogu imati najmanje povjerenja.
Cuj, ree on, ja imam posla. Ova stvar s kuhinjom e jo neko vrijeme
biti na nesigurnim nogama, pa trebamo svu nau sreu. Mislim, meutim,
da emo to moi udesiti, ako nas poslui srea. Nemoj mi, dakle, dosaivati
teoretskim glupostima. Ovdje je neto praktino. Warden ubrzo ustane s
postelje i poe da bi ispisao Starkovo unapreenje, prije nego to je onaj
drugi dio mogao da odgovori.
Imali su sreu! Kapetan Holmes pronaao je zapovijed na svom stolu
iste veeri, kad je odlazei u klub na veeru zavirio na asak u pisamu.
Potpisao ga je. Time je postavio Starka na mjesto prvoga kuhara s
rasporedom jedan-etiri, degradirao Willarda i postavio kao drugog kuhara
s rasporedom jedan-est, uvrstio vojnika prve klase Simsa natrag u opu
slubu i oduzeo mu njegov raspored est. To je bilo upravo ono, to je
Holmes namjeravao, samo to nije mislio da ostavi Simsu njegov in
vojnika prve klase. Iznenadio se kad je naao takvu zapovijed, jer je
oekivao, da e mu Warden praviti neprilike. Ne moda neto ozbiljno ve
samo malo onog obinog djetinjastog otpora. Pa ipak mu je, dok je
potpisivao nalog, bilo drago, to ne e biti prepirke. I u onim sluajevima,
kad se radilo o koristi ete, nije volio da istie svoj in.
Sve ostalo je bilo isto lako. Tako smijeno lako, da se inilo upravo
nevjerojatnim. Kao to se moglo oekivati, imao je Stark potekoa s
kuharima. Oni su se branili protiv autoriteta pridolice. Tusti Willard, koji
je osjetio, da se vjetar okree, i vidio da njegova zvijezda zapada, stao je na
elo buntovnika. Veoma je spretno podjarivao i divno zanovijetao, sve dok
ga Stark nije poveo na travnik i tako ga izlcmao, da se u budue bojao
uope progovoriti. Kad su ostali kuhari ometali sreivanje kuhinje, Stark se
potuio u pisarnu. Warden donese odluku i Stark ode. Prije nego to je
proao tjedan dana, bio je kapetan Holmes potpuno uvjeren, da je otkrio

kuharski genij. Opet je upozorio Wardena na neizmjernu vanost temeljite

prve regrutske obuke.
Stark je volio svoju kuhinju. To je bila ve njegova kuhinja. Volio ju je
onako iskreno, kako su ene odgojene da je vole, da sanjare o njoj, oekuju
je i trae. Preziru je samo onda, ako su zanijete neim drugim, a ne
ljubavlju. Od samoga sebe je traio isto toliko, pa i vie, nego to je traio od
kuhara i kuhinjskog osoblja. Usnuli etni fond probuen je na novi ivot.
Stark je kupio nova jedala i preporuio da se nabavi bolja i modernija
oprema. Kadto bi se na stolovima pojavljivalo ak svjee cvijee; za etu G 38
bio je to jedinstveni doivljaj. Stark nije vie trpio prljavtine kod jela, pa je
za taj novi reim uspio iznuditi poslunost kao neki tiranin. Vojnik, koji bi
juhu prelio preko tanjura na votano platno, odjednom bi se usred ruka
naao pred vratima. Kuhinjski momci su ivjeli pravim paklenim ivotom.
Pa
ipak
su
one
zamiljene
oi
u
Starkovu
turobnoporugljivo-nasmijeenom licu ostale uvijek blage i nijedan od kuhinjskih
pomonika nije uspio da ga zamrzi. Ustanovili su da radi jednako naporno
kao i oni sami, pa ih je upravo veselilo da gledaju, kako natjerava kuhare
na posao. ak je i debeli Willard morao da se lati posla.
Jedva dva tjedna kasnije, jo prije svretka oujka, visoki je vodnik
Preem, koji je izgledao kao leina, bio degradiran na obinog vojnika. U
sluaju potrebe mogao je kapetan Holmes biti isto tako tvrd, kao bilo tko
drugi. Dozvao je Preema, pa mu je njegovu degradaciju saopio na posve
vojniki nain i bez ikakva okolianja. Konano je to bila potpuna Preemova
krivnja. Nitko mu nije mogao pruiti povoljniju priliku, nego to mu je
pruio kapetan Holmes. Ako na njegovu mjestu neki drugi pokae bolji
uspjeh, onda je i pravo, da dobije to mjesto. Prepustio je Preemu izbor, da
se u okviru njihova puka dade premjestiti u neku drugu etu, ili da poe u
kakav drugi puk, jer nije mogue, da ostavi biveg podoficira visoka ina u
njegovoj staroj jedinici kao prostog vojnika. To loe djeluje na disciplinu.
Preem, koji je svakog dana ustajao tek u podne i iz kojega je izvirao onaj
ustajali kiselkasti zadah kroninog pijanca, pa je onako sav omamljen
proao kroz svoju kuhinju, sad svu dotjeranu i punu ivota, u kojoj nije
vie za nj bilo mjesta, odabrao je premjetaj u drugi puk. Stidio se. Nije
rekao nita. A nije ni mogao bilo to rei. Bio je gotov., i to je znao. Njegove
su bogate godine prole. Sasluao je osudu, a lice mu je pritom bilo jednako
zapanjeno kao i nepomino. Bio je do kraja slomljen.
Kapetane, upita Warden, kada je Preem izaao. Kako da formuliram
tu zapovijed? Degradiran radi nesposobnosti?
Dakako, odvrati Holmes. A ta bismo drugo mogli?
No, mislim, mogli bismo rei insubordinacija. Svaki vojnik biva prije ili
kasnije jednom degradiran zbog insubordinacije. Vojnik, koji nikada nije
zbog toga' degradiran, nije uope vojnik, ali ovjek, u ijim je papirima
zabiljeeno da je nesposoban, nikad se vie ne moe uspeti.

Tono je, vodnie, sloi se Holmes. Napiite insubordinacija. Nadam

se, da to nitko ne e doznati. Preem zavreuje da mu otvorimo vrata, ako
pritom ne trpi moja eta. On je ipak sluio sa mnom u Blissu.
Da, sir, kimnu Warden.
Zapovijed je ispisana na taj nain, ali je Warden znao da je to bila
beskorisna gesta. U istom asu, kad se Preem sa svojim izgledom gumenog
peatnika pojavi kod svoje nove jedinice, oni e odmah znati, na emu su.
Iste veeri kupi Stark uobiajene sanduie cigara i razdijeli ih za
vrijeme jela. Svi su bili zadovoljni jelom, novom upravom i novim inovima.
Vojnik Preem je jeo za nekim mranim stolom u pozadini, ve gotovo posve
zaboravljen. Na njegovim rukavima pokazivali su se najdirljiviji tragovi
vojnikog ivota: tamna mjesta, s kojih su bili skinuti iriti.
Stark, Warden, Leva, Choate i Pop Karelsen proslavili su tu zgodu, pa
su Starkova tri irita okrstili pivom za posebnim stolom u glasnoj i
zamaglenoj unutarnjoj prostoriji Choyeve restauracije. Te je noi dolo do
etiri tunjave, a velikog su poglavicu morali na uobiajeni nain odnijeti
kui. Leva je dovukao velika kolica za mitraljez na dva kotaa, pa je orijako
nepomino Choateovo tijelo bilo uz mnogo muke i mnogo stenjanja
poloeno na taljige. Ona etvorica odvezoe ga kui.
Za vrijeme cijele sveanosti Stark je nijemo sjedio za stolom. Oni vjeito
crni kolobari ispod njegovih oiju bili su uzrokom, da su mu oi izgledale
kao zapaljeno ulje na dnu dubokih bunara. Platio je svo pivo, to su ga
njegovi drugovi uspjeli popiti izmeu sedam i jedanaest sati, a i sam je
popio svoj dio, iako je novac za tu proslavu morao da pozajmi od lihvara,
koji su novac uzajmliivali uz kamatnjak od dvadeset posto. No on je
zamiljeno promatrao sve, a stari, neobini izraz gotovo smijeh, gotovo
pla, gotovo poruga nije ni na asak nestajao s njegova lica.
Prewitt je bio jedan od momaka iz ete G, koji je u toku te veeri
sluajno uao u restauraciju. Stark je svakome plaao tradicionalno pivo,
kako su novopeeni podoficiri uvijek plaali. Bio je obiaj, da se na as doe
i popije. Kad se pojavio Prewitt, posta Warden, onako pijan, sarkastian.
to je, sinko? upita ga on. Kosa mu se objesila niz lice i bio je posve
omamljen. Nema novaca, to? Siromani malian, nema novaca. Nema
pive, nema novaca, nema nita. Siromano dijete. Platit u ti cio sanduk,
sinko. Ne volim da te gledam, kako dolazi zbog sitnica. To isto tako
ponizuje kao i stajanje u repu. Hej, Choy, donesi mom prijatelju sanduk
piva i zapii na moj raun. On se gromko nasmije.
Stark je ozbiljnim pogledom promatrao Wardena, a onda zamiljeno
pogleda Prewitta. Stisnu oi, pozorno prouavajui obojicu. Zatim ponudi
Prewittu, osim one prve ae piva, jo jednu, no Prewitt otkloni i ode, a
Stark zamiljeno kimnu glavom.
Te je noi leao Warden na svojoj uskoj poljskoj postelji, prekrstivi
snane ruke ispod glave. Sluao je Peteovo pijano hrkanje. Bilo mu je kao
da je u otvorenom pokeru dobio flush. u asu, kad je trojka bila najjaa
karta protiv njega. Faunski izraz uitka prijee u tami preko njegova lica, a

vrhovi njegovih obrva podigoe se i trznue se. Sauesno je promatrao

nejasne obrise Peteova lika, a onda se trijumfalno okrenu na stranu da
zaspi.
Nemoj imati sauea prema Peteu, ree mu onaj glas u tiini.
to, pomisli Warden, opet si ovdje? Mislio sam, da si otputovao.
Ne, jo sam ovdje. Zar si mislio, da me se moe zauvijek rijeiti?
Posljednja dva tjedna krasno si ivio, jer si me stalno izbjegavao. Ali ta stvar
sa Starkom sad je svrena.
Sokrat nije imao nikakvih prednosti preda mnom, pomisli Warden. 40
Kani li rei, da sam te namjerno izbjegavao?
No, zar nisi?
Zaboga, pomisli Warden, to te je to zapravo spopalo? Mogu se sjetiti
vremena, u kojem si svakome vjerovao! Ne samo meni, ve svakome. A tome
i nije tako davno. Moda svega deset godina. Sad, naprotiv, ne prima ni
moju potenu rije.
Tako je, glasio je veseo odgovor. Sjea li se svih onih potekoa, u koje
smo onda zapali? Vjerovali smo svakome. ovjee, to smo skupo platili.
Nismo li? Mogu se sjetiti ak i toga, da sam nekoliko puta vjerovao i tebi, a
to umalo to nas nije stajalo ivota.
*
Pretjeruje, razmiljao je Warden. Jednostavno si cinian, avo te
odnio. Zar je to nain, na koji sa mnom razgovara? Nakon svega to sam
uinio za te? Nebesa, pomisli on, pa ja nisam s tobom oenjen! Postaje
upravo takav, kakva je bila moja majka!
Ne huli, hladno ree glas. U toj pripovijesti sa Starkom, nastavi glas, ne
dajui, se zadrati, ti si nekoga nasamario, Miltone. inilo se da je sve u
redu, ali se eta nije ni za dlaku izmijenila. Ostala je ista. 0'Hayer i sportai
nisu izgubili ni centimetar terena. A osim toga i nije tvoja zasluga. Svatko bi
mogao zaigrati na takvu kartu i dobiti, kad je Stark bio adut.
Dobro, ti pseto, pomisli on. Predajem se. to hoe?
Hoe li poi na sastanak s Karen?
Pa ve sam rekao da u poi.
Ali nisi priznao, da si to oduvijek namjeravao uiniti.
Priznao sam!
Ali ti to nisi vjerovao.
to se mene tie, pomisli on, ja to sada vjerujem. Jesi li sad zadovoljan,
ti pseto, koje moralizira? Treba li da jo togod priznam?
Zasada nita, naceri se onaj glas. Do vienja.
Boe, glasno e Warden, ti si neki nepovjerljivi kujin sin. Ni zato na
svijetu ne bih htio biti takav kao to si ti.
to? promrmlja Pete u snu, pa se uspravi u postelji. Ja to nisam
uinio, sir. Na asnu rije, ja nisam, sir. Nevin sam kao netom ojagnjeno
janje, sir. Zaista sam nevin.
Doavola, jezik za zube i spavaj! zaurla Warden guvajui jastuk. Ti,
pijana skitnico!

TRINAESTO POGLAVLJE
Narednog jutra, kada je Stark bio zabavljen u smonici pripremanjem
narudbenica za nabavu hrane, ue u kuhinju Preem.
Preem je uskoro trebao da ode, pa se opratao. Svaki pojedinac, pa i
kuharski pomonici, bili su u neprilici, kao to su u neprilici ljudi, koji
prolaze uz otvoreni lijes svoga biveg prijatelja, pa nespretno prevru eir i
smeteno se ogledavaju. Kao da ele svakome dati na znanje, da oni nemaju
s time nikakva posla. Cim bi im se pribliio Preem, svi bi odmah silno
paljivo radili. No inilo se, da Preem to ne zapaa. Nije se toliko opratao
od ljudi, koliko se opratao od same kuhinje.
Stark je kroz otvorena vrata mogao vidjeti, kako se Preem polako
pribliava smonici. Nastavio je radom, ali kad je Preem konano stigao u
smonicu, poloi svoj popis namirnica na stranu, pa se svojim neobinim,
turobno-podsmjeljivo-prijeteim izrazom zagleda u visokog i silno mravog
biveg kuhinjskog vodnika. Osjeao je da ne moe tako jednostavno izbjei
tom susretu, kao to su mu izbjegli ostali.
Doao sam samo da se oprostim, nespretno ree Preem. Nemate nita
protiv toga?
Ja? Ni govora, odvrati Stark. Samo izvolite.
Preem poe uz stijene. Gledao je na gornje police, a zatim na donje. Sve
su bile pune doza od konzervi i vrea. Zatim poloi ruku na konzervu
ananasa broj deset i lupi o vreu eera od pedeset kila.
Morat ete popuniti zalihu brana, spomenu Preem. Nemojte to
zaboraviti.
Ne u, odvrati Stark. Uostalom, ja sam vas na to upozorio.
Stark nije nastavi radom. Nepomino je sjedio, napeto promatrao
Preema i ekao. Preem zatvori vrata, koja su vodila u kuhinju i vrati se k
stolu.
No, Stark, sve je to sad vae, ree Preem. A ja vam to priutavam.
Hvala, suho e Stark. Ona duboka bora desno kraj usta sjedila je
vrsto i nepopustljivo.
Dobio sam samo ono, to sam zasluio, nastavi Preem pa se i ne
tuim.
Preem se ne obazre na nj. Ja sam gotov, nastavi. Mislite da ste
uhvatili masni zalogaj, Stark, a moda je zaista i tako. Upravo ste se uselili
ovamo i to je va prvi trajni boravak. Uveli ste razne promjene i dobro ste
podboli ljude, kako ve i treba da bude. Sve je novo i vas to raduje. Sve
izgleda ruiasto.
Preem zastane. On naoko uz veliki napor, podigne nogu na neki sanduk
i podboi se o koljeno.
Stark nije govorio nita.
Isto tako je bilo kad sam ja dobio svoju prvu kuhinju, nastavi Preem.
Uope nisam mogao ni zamisliti, da bi neto moglo da poe krivim putem.
Ali kad se novost jednom otra, onda ete i vi to opaziti. Za pola godine imat

e Holmes kakvog novog ljubimca. Warden e onda gurnuti novo eljezo u

vatru, a vi ete poeti da se borite za svaki krumpir. Svi e se odjednom
umijeati u va posao, i poet e vam tumaiti, kako treba upravljati
kuhinjom. To e vam zakriti svaki put, kojim god , poete.
Nakon nekog vremena to e vas dotui. Kuharski podoficir ne vrijedi
nita nakon jednog roka slube. Posvuda je tako.
Stark, ja sam trijezan. Noas u se opiti, ali sad sam trijezan kao kakav
sudac.
Ne ljutim se ni na koga, jer sam d<jbio ono to sam zasluio. Ne traim 42
ni ispriku, ali ovjek moe da podnese samo odreenu koliinu, a onda
klone. To ga obara. Nema gore stvari, nego kad ono, to volimo, krpare
intriganti. Nakon dvadeset godina slube zavravam kao posrani strijelac u
stranjem redu.
Dolje u Blissu niste bili nikakav osobiti kuharski vodnik! ree Stark.
Bili ste kuhar kao i ja. A ovaj ste poloaj ovdje dobili jednako, kao to sam
ga i ja dobio: doli ste ovamo i izgurali ste nekog s tog mjesta, jer ste s
Holmesom sluili u Blissu.
Tako je, potvrdi Preem. Izgurao sam ovjeka, koji mi u cijelom svom
ivotu nije nita uinio naao. Pametan ovjek odlazi prije nego to je
prekasno. Za mene je prekasno. Za vojnika je bolje da je cijelo vrijeme
obian redov u posljednjem redu, nego da se vrati onamo nakon dvadeset
godina slube. Vjebanje u osam sati, a radna sluba u jedan sat. Budite
mudri, Stark i ostavite to! To je savjet, to vam ga dajem.
Nikad nisam bio osobito mudar, uzvrati Stark.
Znam, nastavi Pi-eem, pa nisam ni oekivao, da ete biti mudri. Ali
ipak sam vam to rekao. Ima ljudi, koji su mudri, a ima i takvih, koji nisu.
Mudri napreduju u ivotu, a oni koji nisu mudri ispadaju.
Ispadaju, ponovi Stark. A zatim?
Ne znam, nastavi Preem. Ljudi dolaze i odlaze. Mladi momak ima bar
izgleda da napreduje. Ja nikada nisam ispao, a ni vi nikada ne ete ispasti.
Rekao sam vam, da nisam mudar, odvrati Stark. Rat je pred vratima,
pa se i onako nitko ne moe vie izvui odavde.
To je tono, kimnu Preem. Ali ako ovjek neto voli, ne moe to
zatajiti. Ima li ranu na oku, tvoj e protivnik svakako pokuati, da te po
njemu odalami. Kad ovjek tako voli kuhinju, kao to sam je ja volio, onda
bi morao da to prije ode iz nje i da prijee u opu slubu. Voli li pak opu
slubu, treba da ode u kuhinju. Mrzi li pisarski posao, trebao bi da
postane pisar. Samo na taj nain moe biti siguran, da e imati uspjeha,
da e dobiti poloaj i da e ga zadrati. U tom sluaju, naime, nema
slabosti, putem kojih bi te netko mogao pogoditi.
Stark se naceri. To zvui kao dobar savjet. Ali kao to sam rekao, ja
nisam tako mudar.
No Preerr} se nije smijao. Jo neto, Stark. uvajte se Wardena. On je
za sad uz vas, jer ste mu od koristi. No nikad nemojte imati previe
povjerenja u njega.

Ja nikada nemam ni u koga odvie povjerenja, odvrati Stark.

Dobro, ree Preem. Vi ste pravi ovjek. Ne trebate savjeta. Hoete li mi
dati ruku?
Stark pogleda svoj popis. Dakako, ree.
to mislite, koliko mi je godina? upita Preem, dok su se rukovali.
Stark zakima glavom. Ne znam.
Trideset i osam godina. Preemov je smijeh bio gorak. ini se kao da
mi je pedeset i osam, zar ne?
Jo i vie, odvrati Stark pokuavajui da stvar skrene u alu.
Preem otvori vrata, a u prostoriju prodre zrak pun pare, koja se uzdizala
sa sudopernica.
Ne u vie doi Choyu, ree Preem, ali svaki put, kad vas sretnem u
pivari, platit u vam pivo.
^Prihvaam, Preem, odvrati Stark. Dovienja.
Pogledom je pratio visoki mravi lik, koji je prolazio kroz prostoriju za
kuharske pomonike. Preem se jo jednom zaustavi, da promotri veliki
ugraeni hladionik. Stark sjedne za stol i podignu popis, a zatim ga opet
poloi na stol i uze olovku u ruke. Popis stvari, koje je valjalo naruiti, bio je
vana stvar. Taj je popis trebalo sastavljati svakoga dana u godini. Tri
stotine ezdeset i pet popisa za narudbu. U prestupnim godinama tristotine ezdeset i est. Stark raspara svoj popis i baci komadie papira na
pod. Zatim ustane i zagleda se prijeko u kuharske pomonike, koji su se,
uznojeni i mokri, da je s njih kapala voda, naginjali nad sudopernice.
Naslonio se na vrata i zamiljeno ih promatrao. Lice mu je izgledalo kao da
bi se svaki as moglo poeti sardonski smijati, ili umorno zaplakati, ili se
borbeno naceriti.
Nakon nekog vremena vrati se svom stolu i uze nov for- mular.
Narudba je bila vana stvar, isto tako vana kao i jelovnik.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Kako je Prew dobro znao, sve je zapoelo time, to je izaao iz
trubljakog zbora. Ono ostalo dolo je kao prirodna posljedica toga istupa.
Bilo je to poput stepenita. Svaka je stepenica posve logiki stajala iznad
one prijanje. Kad je ovjek jednom stupio na najdonju stepenicu, mora se
posve prirodno uspinjati dalje, podiui jednu nogu iznad druge,
jednostavno da bi doao do cilja. Jer je to posve oito bio jedini put da
stigne gore ili kao u ovom sluaju dolje. Ovaj put je to bilo, razmiljao je
Prew, stepenite, koje je vodilo dolje. Svaka naredna stepenica leala je
ispod prijanje njihove su se paralele pruale sve dublje i dublje, sve do
toke u kojoj su se obje crte ograde stepenita sastajale u jednoj toci. Ta je
toka bila zavijena u maglicuizvan dosega pogleda, tako da u nju ovjek
nije mogao da zaviri. Matematiki to uope nije bila toka, ve optika
varka, koju ovjek nikad nije mogao da dosegne.

To je bilo stepenite na koje je stupio odluivi se na onaj prvi korak i

izaavi iz trubljakog zbora. Prema tome nije se ni trebao obazirati na
ostale korake (da je izgubio in, da je izgubio Violet, da nije htio boksati i
druge sline korake). Ti su ga koraci doveli na onu stepenicu, na kojoj je
sada stajao: nije imao novaca, bio je posljednji strijelac u eti, pa ak u tom
trenu (a to-je momentalno bilo sve to je trebalo) nije bio ni sposoban da
sebi nabavi enu, sad, kad su mu upravo pucala muda od same pomisli na
enu. Doveli su ga, dakle, do te sadanje stepenice, konano do one
najgore, na kojoj je morao da podnosi prezir. Gledajui unatrag, nije trebao 44
da se obazire na sve te stepenice i mogao se koncentrirati samo na onu
prvu. Prvi je korak uinio dobrovoljno. To je znao onda, a znao je i sada
vraajui se u mislima na nj. Znao je meutim i to, da je to bila njegova
slobodna volja i da mu je ona, premda je imao mogunost da stvara odluku,
ipak doputala samo jednu jedinu alternativu. A ako je tome bilo tako, a on
je bio prilino siguran da je tako, onda ni onaj korak, to ga je uinio
izaavi iz trubljakog zbora, nije bio prvi korak.
Onda uope nije postojao neki prvi korak, ve jedino opet ono
bajoslovno sastajanje ograda na stepenitu iznad njega, koje se, tko zna
gdje, gubilo u sjeni vremena davno prije njegova roenja.
Pa ipak to stepenite nije nastalo istim sluajem. Bilo je dobro
graeno, lijepo proporcionirano, izraeno od jednog komada i veoma
solidno. Nikad se ne e sruiti pod njim. Postavili su to stepenite, na kojem
je svaka stepenica znaila odluku, koja u stvari uope i nije bila odluka,
svaka stepenica dio plana, koji uope nije bio plan, svaka stepenica s onom
koja je slijedila za njom, a da uope i nije slijedila za njom. Sve je to jasno
razabirao, sve je to prilino sigurno znao i bilo mu je posve jasno, da
drukije nije ni mogao birati, nego upravo onako kako je birao. Samo to su
nakon nekog vremena, ne nakon desetak stepenica, ni nakon stotinu
stepenica ili pet stotina stepenica, ve nakon bezbrojnih stepenica, noge,
koje su tako lako zakoraknule svaki pojedini korak, odjednom postale
umorne.
Prva sluba kuhinjskog pomonika pod novim kuhinjskim vodnikom
zapala ga je dva dana nakon Preemove sramotne kapitulacije i tri dana prije
konca oujka i isplatnog dana, koji je tako teko prieljkivao. Znajui da
neizbjeno mora doi na red, iekivao je, da e Warden izrabiti tu priliku i
da e njegovu dodjelu u kuhinju tako izvesti, da ona padne na dan isplate,
jer takve je stvari ve i prije znao udesiti. I tako se ne samo iznenadio, ve
gotovo i obradovao, to ga je kuhinjska sluba zapala na taj dan. Posve
sigurno nije oekivao nikakvih neprilika.
Poput ostalih vojnika u eti, i Prew je borbu za kuhinju promatrao bez
pristranosti, ne marei mnogo za to tko e pobijediti. Znao je, meutim,
unaprijed kako e cijela ta stvar zavriti. Bilo je kao da prati zamrene
poteze i protupoteze figura u ahovskoj igri iz kakvog majstorskog
udbenika, u kojoj zna za svaki potez prije nego to ga povue, a ipak se

mora zadiviti ljepoti logike, ma da ona zapravo nije ni takla tvoj ivot. U
ono vrijeme nije mario, to je Stark dobio bitku.
Ali nakon one noi velike proslave, kad mu je Stark unato Wardenovu
sarkazmu ponudio i drugo pivo, bilo mu je drago, da je tark pobijedio.
Osjeao je, da ga neto privlai k Starku i bio mu je zahvalan, ma da je zbog
ponosa odbio ono drugo pivo, to se Stark naglo uspeo na vlast u eti.
Zapravo bi veoma volio primiti i ono drugo pivo. Osjeao je da e kod Starka
naii na razumijevanje, a on je trebao razumijevanje, muko razumijevanje.
Gotovo isto toliko ili jo vie nego to je trebao enu. U Starku je vidio
ovjeka vrijedna potovanja, a i to mu je trebalo. Zbog toga se gotovo isto
toliko veselio toj kuhinjskoj slubi, koliko mu je ona bila mrska. Zaista mu
je bila mrska. ovjek se morao upravo uditi kako i dobra hrana nakon jela
moe postati neugodna i kako je kemija pretvara u bezvrijedno smee.
Nadao se, da e sluba u kuhinji proi dobro.
Ali od samog poetka sve je polo krivim putem. U prvom redu vrio je
pomonu slubu u kuhinji s Bloomom i Readall Treadwellom. To je znailo,
da e ili raditi s Bloomom kod posua ili e morati da preuzme onaj prljavi
i ogavni posao da pere lonce i tave i pusti Reedyja da radi s Bloomom. Nije
naime bilo nikakve nade da bi Readall Treadwell, koji nije nikada i nigdje
nikoga izgurao, mogao da izgura Blooma i sam odabere posao, tako da bi
Prew mogao da s njime radi s tanjirima, a Bloomu prepusti lonce i tave.
Konano, Bloom je bio vojnik prve vrste, boksa, i jasno je bilo da e uskoro
postati desetar, ali Prewitt, mada se Bloom hrabro zaloio za nj, kad su ga
ostali momci nazvali kukavicom, ipak ne bi nikad mogao da radi s njime.
Angelo Maggio bio je toga dana deurni u blagovaonici i tako Prevvitt
ponovo poeli, da bi Bloom dobio deurstvo u blagovaonici, a Angelo doao
u kuhinju, premda bi to za Maggia bilo teko.
Rano se probudio. Ve sino je, prije nego to je zaspao, vrsto odluio,
da mora prvi stii dolje kako bi bio prvi kod rasporeda radp za sluaj, da je
Reedy izgurao Blooma. Jo je neko vrijeme leao promatrajui kako nebo
na istoku poprima sivu boju, a no se povlai u planinske doline. Osjeao je
kako mu san poput grabeljive make lei na prsima.
Sam je sebe prisilio da ga odagna, da ustane, obue radno odijelo i ode
dolje u kuhinju, iako je svjee rano praskozorje bilo najbolje vrijeme za
spavanje.
Stigavi u kuhinju, naao ju je praznu, bez ive due, a mrtvi su strojevi
poivali u tom ranom jutru. Sjedio je i puio. Proimao ga je jednaki osjeaj
kao da se upravo izvukao iz teretnog vagona u nekom stranom, jo
usnulom gradu, rano u zoru, kad nije bilo svijetla, koje bi mu pokazalo, da
ivot u gradu nije utrnuo. Puei tako, bio je ipak veseo, to je prvi stigao' u
kuhinju.
Debeli kuhar Willard, kojemu je vraen in kuhara, kad je Stark
imenovan vodnikom, bio je predradnik smjene, koja je dolazila na posao.
On se prvi izvukao i odmah su zapoele neprilike. Prew ga je uo gdje podie
buku, gdje se hitro oblai i odlazi u kuharsku sobu. Zatim se pojavi, sav

mekan i debeo, zakopavajui hlae, jo sav snen i mrzovoljan, da zapali

petrolejske pei i na njih stavi lonac kave, to mu je kao prvom kuharu bila
dunost.
Vidi, vidi, tko je to prvi stigao, zlobno se i nepristojno naruga, pospano
mirkajui oima. Mora da vraki ezne za tim ugodnim poslom, kad si
rtvovao dva sata spajanja da ga dobije.
Ne, odbije Prew. Zato misli tako, jer sam tako prokleto voli spavati.
Nije volio tog debelog kuhara kao to ga ni ostali nisu voljeli, ali nije ni
mnogo mario za nj.
46
Sigurno nisi kanio da proigra taj ugodni posao, zar ne? drsko se
nasmjehnu Willard. Drim da bi u svakom sluaju tako rano ustao, ne?
Tako je, debeljko, odvrati Prew, porugljivo naglasivi mrski nadimak.
Odjednom se raspalio zbog zabadanja tog kuhara, koji je mrzio rano
ustajanje i sad je pokuavao da se iskali na njemu.
to hoe? Kani li mi rei da izbjegavam teke poslove kao to ih ti
izbjegava?
Svakako mi je drago da ne moram vie vriti slubu kuhinjskog
pomonika, zabadao je Willard, smijeei se. Jo jednom je promijeao
kavu, koja je skoro zakipjela i skinuo je s vatre da se slegne.
Ti svakog dana vri slubu kuhinjskog pomonika, debeljko, samo si
prokleto preglup da to vidi.
Ali sam za to bar posebno plaen.
Tome ti nisi kriv. Da mora jesti hranu to je kuha, brzo bi omravio,
umjesto da se deblja kao prase za raanj.
Ne mudruj. Moglo bi se dogoditi da se sutra opet nae na pomonoj
slubi u kuhinji.
Poljubi me u stranjicu, odvrati Prew, pa se bez pitanja sam poslui
kavom i ulije u nju malo kondenzirana mlijeka.
To je kuharova kava, javi se Willard. ekaj dok ne dode na red.
Umro bih ekajui da me ti pozove. Zato su debeli ljudi tako niski i
zajedljivi, debeljko? Moda zato, to se boje da ne e imati dovoljno jela za
sebe? Mora da je ugodno biti debeo, nasmije se on i prie toplom
tednjaku. Vrua tamna tekuina slatko ga je zagrijala, odagnavi san i
hladnou ranoga jutra.
Prokletnie, razjari se Willard, mudar si, zar ne? Kaem ti, bude li i
dalje mudrovao, nai e se u kuhinji na dan isplate. Jo uvijek imam
dovoljno irita da ne trebam trpjeti brbljarije kuhinjskog pomonika.
Poziva li se na svoj in? nasmije se Prew i ponovo napuni svoju
alicu. Najprije zadirkuje, a kad primi ilo za ognjilo, zaklanja se za in.
Uvijek sam znao, da si traljavac, debeljko!
Misli li, da sam traljavac? odvrati Willard. Mudrae, ti ne zna, to je
to traljavac. Nadam se samo, da e se danas prihvatiti lonaca i tava,
mudrae.
Prew se nasmije, ali ga taj razgovor nije vie radovao. Znao je naime, da
ga se debeli kuhar boji, jer je boksa, ali je isto tako znao i to, da e mu se

debeli kuhar za to osvetiti, prui li mu se prilika, jednostavno zbog toga to

nije umio drati jezik za zubima i podnijeti Willardovo izazivanje.
Odjednom poee dolaziti i svi ostali, a Willard prekine razgovor.
Kuhinja se poe puniti ugodnom toplinom i uurbanou, koja se ubrzo
pretvorila u neugodnu vruinu i silnu urbu, kako bi se doruak zavrio na
vrijeme. Stark je ve od poetka bio usred svega toga. U ruci je drao papire
ve sad obavljajui administraciju za sutra. Istodobno je sve nadgledavao.
Prew je za sebe na uglu tednjaka prio jaja sa slaninom. Bio je to
privilegij, to ga je Willard do Starkova dolaska ljubomorno uskraivao
kuhinjskoj posluzi, a Stark ga je odobrio. Zatim Stark pozove Willarda zbog
jaja za doruak.
Koliko puta sam ti ve rekao, da mjeri koliko mlijeka stavlja u
kajganu? ree Stark. Baci tu kau!
To je rasipanje! Onda je moram ponovo pei!
Bit e vee rasipanje, ako je bacimo, poto smo je iznijeli na stol, a ljudi
je ne e jesti, odvrati Stark. Baci je!
Ne emo imati vremena da priredimo novu, Maylon, uzvrati Willard
pokuavajui da se iz toga izvue. Pritom se zakloni za Starkovo krsno ime.
Kaem ti: baci! Treba li da damo hranu, dat emo je, ali ne emo ljude
hraniti napojem. Nije li tako?
Moja jaja nisu napoj, Maylon!
Baci ih, debeljko, ponovi Stark poput suca na nogometnoj utakmici.
A kad se vrati, ugasi tu tvoju prokletu pe, ne eli li da servira kajganu
od gume. Mora li dvaput pripremiti kajganu, zakasnit e.
Oh, boe, zakuka Willard pogledavi u strop. Ne znam. zato to uvijek
pada na me. Ovamo! izdere se na Prewa. Hej, ti! Kako se ono zove? Baci
to!
Ti dobro zna kako se zovem, debeljko, odbije Prew.
Eto vidi, ree Willard Starku stisnuvi oi. uje li to? To je
insubordinacija. To mi ve cio dan radi.
Baci sam, naceri se Stark. On kuha za sebe doruak, a ti si onaj, koji
si ga pokvario.
U redu, odvrati Willard, Bogami, u redu. Bacit u. I to je kuhinjski
vodnik, koji se ne zauzima za svoje vlastite kuhare.
to to? upita Stark.
Nita, nita, odgovori Willard, koji nije mogao da zaboravi onaj dan,
kad ga je Stark izlemao na ledini.
Kad je Willard otiao, ree Prew Starku: Sad e me zbilja progoniti, pa
privue stolicu do aluminijskog kuhinjskog stola i sjede da jede.
Nisam ga upitao smijem li uzeti kavu ve sam se posluio sam.
Stark se nasmije svojim jednostranim udnim smijehom: On uvijek
brani svoj in. Da pravi pilule moda bi mogao biti dobar. Dovoljno je
debeo. Ali kao kuhar ne valja. Mislim da mu znoj tee u hranu. Ljudi poput
njega samo brbljaju, ali zapravo nikome ne kode.

Prew kimnu glavom i osmjehne se. Povjerovao je, jer mu je to Stark

rekao i jer je to bilo vjerojatno. Stvar se, meutim, nije razvila onako, kako
je Stark rekao, iako Prew to nije opazio. Naprotiv, razvila se posve obratno.
Willard nije popustio. Nije
0 tom vie govorio, ali nije popustio. I poto je vojnik prve vrste Bloom
uskoro, dojurio da se prijavi, Willard je mogao da Prewa gurne onamo u
kuhinju k loncima i tavama, gdje ga je zaista mogao gnjaviti.
No? energino e vojnik prve vrste Bloom, postavivi svoju kavu kraj
Prewa, kakav e ' posao preuzeti? Mogli bismo se odmah dogovoriti. 48
Sudopernica za ispiranje je najlaka. Ne smeta me ni sudopernica za
pranje. Koju hoe?
Jo ne znam, odvrati Prew utke proklinjui lijenost Reedy
Treadwella.
Jo ne zna? viknu vojnik prve vrste Bloom.
Tako je. Mislio sam da bi ti moda htio da preuzme lonce
1 tave.
ali li se? upita Bloom. Ne pada mi ni na pamet!
Neki momci vole tave i lonce, odvrati Prew ne gubei nade. Oni tvrde
da se taj posao dade bre obaviti i da im onda ostaje vie vremena za
odmor.
To je fino, odvrati Bloom. Sigurno e se Reedy veoma radovati. A sad
da govorimo iskreno, povjerljivo e Bloom, ja i onako nisam elio raditi s
njime. Previe je spor. Nas dvojica emo moi da sve to brzo obavimo, pa e
nam preostati vremena, da se dobro odmorimo i prijepodne i poslijepodne.
Za1 ruak emo imati krumpire, dobaci Prew.
Oh, boe, uzdahnu vojnik prve vrste Bloom.
Dakle ne eli lonce i tave?
Doavola, ne! odvrati Bloom. Misli li, da sam poludio?
Onda mislim, da u ih ja preuzeti. Ti i Reedy moete preuzeti ostalo
sue.
Kani li rei, da eli preuzeti lonce?
Dakako. Volim ih, odvrati Prew.
Zaista? Zato ih onda nisi odmah preuzeo ne pitajui me to ja hou?
Mislio sam da ih moda i ti voli. Nisam htio da te prikratim, odvrati
Prew.
Da? sumnjiavo e Bloom. Ja sam s tim sporazuman. Ne bih ti to htio
oduzeti. Preuzet u sudopernicu za isplahivanje. Reedy moe da preuzme
sudopernicu za pranje, kad je ve kao posljednji doao.
Rekavi to, on kao bik pojuri u prostoriju za kuhinjsku poslugu ne
doputajui Prewu da promijeni miljenje. Ondje objesi svoj radni eir na
vodovodnu pipu, prihvaajui dar, koji mu je pao s vedra neba. Vrlo se
radovao, to je nadmudrio Prewitta.
Prew je ve prao tave s jajima u velikoj dvostrukoj sudo- pernici u
kuhinji, kad se konano pojavi Readall Tre'adwell, kojega je, zajedno s
ostatkom ete, istjerao deurni na znak budnice. Vidio je da Reedy malo

zaueno gleda prema njemu. Reedy sav sretan polako prijee u prostoriju
za kuhinjsku poslugu. Bio je tako radostan da se umalo nije zaletio u
deurnog blagovaonice Maggia, koji je prolazio.
Prolazi! viknu Maggio pokazujui dva prazna pladnja, to ih je drao
pred sobom. Ukloni se! Nespretnjakoviu! Prolazi! viknu on zapovjednim
glasom oponaajui oficira, koji zatiuje svoje ljude i brine se za njih. Ja i
moji konobari otrcat emo si stranjice od silna rada. Natjerivaju nas da
crkne. Nespretnjakoviu! Ukloni se! On pojuri kroz kuhinju, da ponovo
napuni pladnjeve radosno pucketajui novim biem svog autoriteta, na
kojeg se nitko nije osvrtao, a najmanje njegovih osam konobara.
Kako radim? zasopljeno upita Prewa. ovjee, ja sam sila! Sutra u se
javiti za desetara!
Prew prekinu posao, da mu se turobno osmjehne, a onda se ponovo lati
posla struui, perui i ispirui lonce, na kojima se skorjelo jelo, i prljave
posude za mijeanje, to su se odjednom poele nagomilavati pred njim.
Nikad ih nije vidio odjednom toliko na hrpi. Ma kako brzo radio, to nikad ne
e moi svladati. Radei hitro, sluao je Readella Treadwella, gdje s one
strane prolaza u prostoriji za kuhinjsku poslugu pita Blooma, to se
dogodilo. Pritom je svoju posudu sa sapunom objesio na vruu pipu i
otvorio pipu do kraja.
Ne znam, s negodovanjem odvrati budui desetar Bloom. Prewitt je
kao prvi imao pravo izbora i izabrao je tave i lonce. To je sad svejedno, ali
nije svejedno, to si ti zakasnio, Tread-"well. Zakanjavajui, ti oteava
posao svima ostalim. Tvoja sudopernica je ve napol puna tanjira.
Misli, da sam zakasnio? odvrati budui i vjeni vojnik Readall
Treadwell. Ti to ne razumije. Obino ne dolazim ovamo, dok sudopernica
nije vrhom puna. Ima sreu.
Ja na svaki nain vie volim raditi s tobom nego s Pre- wittom, ree
budui desetar Bloom, sluei se vojnikom moralnom psihologijom. Ti i ja
to zaista moemo brzo svladati, ali treba da se prihvati posla, Treadwell.
Pouri se! Pokai da je u tebi ponosa!
Sretan sam, promrmlja vjeni vojnik Treadwell. Ti si nesretan, ali ja
sam sretan.
Lonci i tave i dalje su se zagonetno gomilali pred Prewom. Nikad u svom
ivotu nije vidio, da bi ekipa kuhara upotrebljavala toliko lonaca i tava, da
bi ih upotrebljavala tako brzo i tako esto. Trebao je dosta vremena da
pojmi, to je to preda nj Willard tovario. To je bilo tako neuobiajeno, da je
na asak pomislio da pati od halucinacija, to ih je izazvao zadah trule
neistoe, koja je prekrivala svaku poru njegova tijela. Moda ih je izazvao i
pretjeran, divlji napor, da spasi svoju ast. No kad su hrpe i dalje rasle,
posta mu jasno, da nijedan kuhar nije nikad upotrebio toliko tava, pa ni na
oficirskom banketu u klubu, na koji su bile pozvane i ene.
Sve dok nije prolo pola prijepodneva, dok Maggio nije poslao svoje
konobare na vjebu, a on poistio sve stolove, dok Bloom i Treadwell nisu
zavrili pranje tanjira i jedala, i sva trojica zlovoljno sjela bez jutarnjeg

odmora, da gule krumpire za veeru, (ne prekidajui rad na svojoj

sudopernici, iz koje se izdizala para, Prew je sa zaviu opazio da hladna
voda, u kojoj oni dre tvrde sirove krumpire, ne pokriva ruke mau) nije
Stark zamijetio, da neto nije u redu. Willard je bio odvie lukav, a da se
potui, da Prew radi polako.
Nisi li danas malo polagan s tim tavama i loncima, Pre- witt? upita
Stark zaustavivi se kraj sudopernice i promatrajui silne tornjeve tava
sloenih posvud oko Prewa. Ve bi morao biti gotov s njima.
I ja mislim da sam polagan, odvrati Prew.
50
Kuhar e uskoro ustrebati te tave da kuha u njima.
Vjerojatno ih ve upotrebljava, poto sam neke od njih ve triput
oprao.
Kuhari imaju tave da kuhaju u njima.
Ali ih ipak ne trebaju da pljuju u njih, zar ne? Uvijek su me uili, da
dobar kuhar nikad ne upotrebljava vie tava nego to ih ima i da dobar
kuhar pokuava, da svojoj posluzi utedi posao.
Tako i treba da rade, odvrati Stark, pa izvue vreicu s Golden
Grainom i savine cigaretu. Pritom je cigaretu promatrao onim svojim
posebnim gotovo srameljivim pogledom, to ga dobri redari i dobri
podoficiri uvijek poprimaju, kada treba da se poslue autoritetom svoga
ina.
Onda bi bilo najbolje, da me poalje na raport. Nikako ih ne mogu
prati bre nego to to inim.
Ne volim da nikome tovarim vie posla, osim ako to ba ne moram da
inim, neodreeno odvrati Stark, s opreznim, ali istinskim
razumijevanjem. To je toliko zagrijalo Prewa, da ja zaboravio, da mu je
upravo Stark rekao, da ga Willard ne e gnjaviti.
eli li sasluati i mene?
Dakako, odvrati Stark. Ja uvijek elim da ujem obje strane. to ima
rei? On ga ravno pogleda. Pogled mu je bio pun autoriteta, to se moglo
posve jasno razabrati.
Imam rei to, da Willard namjerno upotrebljava sve tave, koje god moe
da upotrebi, samo da me zagnjavi, a sve zbog toga, jer mu se jutros nisam
htio da zavuem u guzicu. To imam rei.
Takva vrst objanjenja prisilit e te, da mu se i dalje zavlai, zar ne?
odvrati Stark.
Siguran sam, da je to uinio, odvrati Prew. Ne vjeruje li mi, pogledaj
njega. Pogledaj ga samo, to tusto dvolino pseto!
Willard ih je promatrao s druge strane kuhinje, malko se nagnuvi
naprijed kao da radi. Nagnuo je glavu u stranu i napeto prislukivao.
Willard! viknu Stark. Doi ovamo! Odmah! Taj se ovjek uario kao
revolver kalibra etrdeset i pet u brzoj paljbi, ree kad mu je Willard priao.
Tvrdi, da namjerice upotrebljava previe tava, da bi mu natovario posla i
napakostio mu. to veli na to?
elim li pravilno kuhati, moram upotrebiti i tave.

Ne trabunjaj, debeljko, odree Stark.

Dovraga, odvrati Willard. Treba li da brojim koliko tava
upotrebljavam? Zbog takvog razmaenog kuhinjskog pomonika, koji se
boji posla?
to hoe da uinim? estoko e Prew. Da mi naraste jo jedan par
ruku?
Od tebe traim samo to, dostojanstveno odvrati Willard, okrenuvi se
prema Prewu, da opere sve tave tako da su iste kad ih ustrebam. To zbog
toga, jer treba da kuham ona jela, to ih moram kuhati, onu vrst jela koja je
potrebna ljudima, koji cio dan naporno rade i trebaju dobru krepku hranu
da se nasite.
Piam ti na tu govoranciju, tresne Stark.
U redu, odvrati Willard u redu. Ti si me pitao. Uvijek, upravo u svako
vrijeme kad zaeli moj posao, zato... Ostatak reenice ostao je
neizgovoren.
Pazi, debeljko, odvrati Stark. Mogao bih te uhvatiti za rije.
U redu, ree Willard. Misli li da sam kukavica?
Mislim da si debeli kuhar, koji ne umije kuhati, odgovori Stark, jer je
odvie zaposlen time da uvjeri sam sebe, da kuhinjska posluga potuje
njegov in. Od tebe traim samo to, da pokupi svoje dupe odavde i da
kuha. I prestani da upotrebljava toliko tava, jer u pripaziti na te.
U redu, odvrati Willard. Ako ti tako misli o tome. Onda ode
razoaran, drei se veoma dostojanstveno.
Ba tako, ree Stark za njim.
Ne e vie gnjaviti, okrene se onda Prewu, a bude li ti ipak dodijavao,
doi k meni i reci mi. To ti, meutim, ne e pomoi da opere sve te tave,
koje su ve zamazane, nastavi gledajui hrpe tava. Naprijed! Ja u ti
pomoi. Ja u ih prati, a ti ih ispiri i brii.
On baci ik u Prewittov sud za otpatke, dohvati struga i poe da strue
jednu od najprljavijih tava. Radio je spretno i ekonomino, kao pravi
kuhinjski umjetnik. Prew ga je mogao samo promatrati divei mu se.
Osjetio je kako se u njemu raa toplina, kakvu ve davno nije outio.
To e ubiti Willarda, objeenjaki se nakesi Stark. Kuhinjski vodnik
pomae posluzi kod pranja lonaca i tava! Kod kue smo obino kuhinjski
posao dijelili u rad za bijelce i rad za crnce. Tave i lonci bili su rad za crnce.
U mom rodnom mjestu nije uope bilo crnaca, odvrati Prew. Morao je
veoma naporno raditi da odri korak sa Starkom, pravim umjetnikom.
Osjeao se upravo divno, sav pun prijateljstva i veoma lagodno znajui da
ih svi kuhari, pa i kuhinjski pomonici kradomice promatraju. Stark je,
dodue, kadto pomogao kuhinjskim pomonicima u guljenju krumpira,
ali lonci i tave su bili neto posve drugo.
Nisu im dopustili da budu u gradu, rastumai sjetivi se toga
odjednom prvi put nakon toliko vremena i skoro se razlju- tivi, sad, nakon
petnaest godina, na natpis, to su ga neki pijani rudari napisali jarkom
crvenom bojom i izvjesili ga na kolodvoru, kad se iskrcao neki crnac, da

prijee u drugi vlak. Bio je to natpis, to ga je onda, kao djeak, samo

pogledao, ali nije za nj mario: Nemoj da te sunce obasja u Harlanu,
nigeru!
Da, kimnu Stark, mogu da to razumijem za grad, u kojem ih nikad
nije bilo. Teko je rei, koji je dobar, a koji zao, dok mu obitelj neko vrijeme
nije ivjela u gradu. Svi ti crnci skitnice su zli. Inae bi sigurno nali bijelca,
koji bi s njima pravilno postupao i naselili bi se. U naem su gradu ivjeli
ve nekoliko generacija i mi smo ih poznavali.
Ne, odvrati Prew, nisi razumio to mislim rei. Jednom smo u 52
Richmonudu, u Indiani, neki momak i ja, na skitnji, ukrali neto povra i
komad mesa. Odnijeli smo ga u onu dunglu izvan grada. Ondje je ve bila
hrpa skitnica, a meu njima i neki crnac. Jedan je klipan pokuao da nam
otme meso, jer smo bili djeaci, a kad mu ja nikako nisam htio da dam
meso, potegao je na mene no.
Niger? upita Stark. Ubio bih tog kujinog sina!
Ne, odvrati Prew. Nije to bio crnac. Bio je neki bijeli lupe. Crnac je
bio onaj, koji ga je .zaustavio. Ja sam se zaklonio za drvo i trao oko njega
tako, da je drvo uvijek ostajalo izmeu nas. Jo uvijek sam drao meso, ali
ja sam bio samo balavi djeak i on bi me bio uhvatio, da se nije umijeao taj
visoki crnac i stigao ga. Bijelac je pobjesnio i napao crnca noem, ali se
crnac posve hladnokrvno obranio ljevicom, a desnicom ga udario. No mu
je jako prerezao podlakticu, ali mu crnac ote no i izmlati ga na mrtvo ime,
doslovno na mrtvo ime. Je li to, dakle, bio zao crnac?
Ne, bio je dobar crnac, odvrati Stark.
Dakako da je bio. U cijelom onom oporu momaka, on je bio jedini, koji
je pomakao prstom, da me spasi od noa. Svi ostali su samo stajali i
promatrali.
Redovno, ja ne volim crnca, koji die ruku na bijelca, ree Stark,
pruajui Prewu novu tavu. Ne volim to gledati. U ovom sluaju, dakako,
bio je u pravu.
I meni se ini, da je bio u pravu! Mene je taj bijeli momak progonio.
Zavolio sam onog velikog crnca. Kad smo skuhali nae meso, pozvali smo
ga da jede s nama.
Je li poekao, dok ga niste pozvali?
Dakako, odvrati Prew. Bio je gentlemen. U daleko veoj mjeri
gentleman, nego sva ona preostala banda bijelaca. Bogami, nitko se od njih
nije ni usudio da dirne u nae meso, vjeruj mi. Svi su ga se bojali.
Ja se ne bojim nijednog crnca, koji je ikad ivio, dobaci Stark, bio on
dobar ili zao. No ono je bio dobar crnac. Meutim, veina onih, koje sree
na skitnji su zli, pokvareni. Sluajno je ba taj jedan bio dobar.
Nisi razumio to mislim, razloi Prew. Mislim da ni jedan skitnica
crnac nije gori od skitnice bijelca. Pa i onda, ako se ne skiu.
Ne. Vidim ja to ti misli, odgovori Stark. Samo to ih ti ne poznaje
tako, kako ih ja poznajem. Veina crnaca, koji su se dali u skitnju, pobjegla
je zbog ubistva kakvog bijelca ili zbog silovanja bijele ene. Pa ipak sam i ja

na skitnji sreo nekoliko dobrih crnaca, mnogo dobrih. To je ista stvar kao i
sa crncima u gradu. Ima ih dobrih i zlih. Veina dobrih ostaje kod kue, a
veina zlih odlazi na skitnju. Moraju pobjei, jer bi inae bili linovani.
Nemoj misliti da sam ma to oprostio bilo kojem crncu u svom rodnom
gradu, ma da sam ga poznavao cio ivot.
Sad vidim, to ti misli, odvrati Prew. Ne bih oprostio nita nekom
zlom crncu, ali isto tako ne bih oprostio to ni nekom zlom bijelcu.
S bijelcima stoji stvar ipak malo drukije. Zadube li se u stvar, vidjet
e da oni obino imaju neki opravdani razlog zbog kojega su postali zli. Ali
zao crnac roen je zao i jedini nain da ga izlijei jest, da ga naui pameti.
To je sve. Ubiti ga ili izlijeiti. Imali smo jednog takvog u naem gradu,
puku sirotinju, podlog propalicu. Konano su ga otjerali, ili bolje, sam je
pobjegao, da se ouva toga da ga naue pameti. Razumije li to mislim?
Nije u njemu bilo znaaja, sama pakost. Bio je posve mlad momi. Njegovi
su roaci poumirali od gripe, a on je jednostavno ostao bez ikoga. Otiao je
u skitnju, umjesto da pronae kakvu vruu drolju i da se okui kako bi
trebao.
S istoga sam razloga i ja poao u skitnju, dobaci Prew. Samo to moja
obitelj nije umrla od gripe. Nju su ubili prokleti rudnici.
Da? upita Stark, pruajui mu posljednju tavu. Oistili su ih brzo,
nevjerojatno brzo, da Prew uope nije mogao povjerovati, da su to mogli
uiniti. Jedva je vjerovao, da je posao obavljen i sav je bio pun toplog i
zahvalnog prijateljstva, to ga je osjeao prema Starku.
A ja sam otiao u skitnju zbog toga, jer je kod kue bilo odvie usta, to
ih je trebalo nahraniti, doda Stark.
On uspravi lea, koja su dugo bila pognuta, izvue ep iz sudopernice i
objesi ga na lani oko pipe. U tom svom prirodnom dranju mogao bi da
poslui kao uzorna slika za kuharski prirunik, da je takav uope
postojao.
Kad oisti te sudopernice, odi i pomozi im da oljute krumpire.
Pokua li Willard jo togod, ti mi javi.
Hou, ree Prew, pokuavajui da u svoj glas unese sve ono, to ni za
ivu glavu ne bi mogao izrei. Dakako, da hou.
Neko je vrijeme radosno razmiljao o tome, kako e, kad bude manje
posla i kad budu imali vremena, morati da svom prijatelju Starku potanje
razloi ono, to mu je htio rei o crncima i to Stark oito nije posve
razumio. Oprao je sudopernice i izaao na trijem pred ulaznim vratima,
gdje su Maggio, Bloom i Readall Treadwell jo uvijek gulili krumpire, puna
dva velika kotla broj 18. Bili su silno neraspoloeni, jer tog jutra nisu imali
odmor.
Popodne se meutim odmorie, skoro puna dva sata, osjeajui se
nakon gadnog i uurbanog rada s rukom, kao bogatai, iji su depovi
puni kupona. Za veeru je bio preni grah i kobasice. Ovaj put to nisu bile
kobasice iz konzervi, a ni grah iz konzervi. Nije bilo nikakvog posebnog

posla za kuhinjsku poslugu. Za njih je bila zaista najvea rasko da potrate

skoro dva sata ne radei nita, kartajui se i vrzui se naokolo.
Ja idem gore, pozove Prewa deurni blagovaonice Maggio, koji je prvi
svrio gulenje krumpira. Kad svri s poslom, doi, pa emo u dvoje
odigrati nekoliko partija kasina.
Po koliko? upita Prew.
No, koliko eli platiti za tu igru? upita ga Maggio.
Nemam ni pare.
Nema? Di'im da e onda biti najbolje da igramo badava. I ja sam bez 54
para. Eto sad zna, nastavi on, obojica smo bez novaca. Nadao sam se, da
bih te moda mogao opljakati za nekoliko dolara.
Mogli bismo igrati na vjeresiju? nasmije se Prew.
Ne mogu. Duan sam ve cijelu mjesenu plau. Osim ako si
sporazuman s time, da se plaanje izvri drugog isplatnog dana?
U redu.
Ne, bit e bolje da ne igram, odvrati Maggio. Duan sam ak dio i one
druge plae. Htio bih da sam neim zabavljen, kad doe onaj brbljavi
Bloom. Dosta sam sluao cio dan, gdje pria o tome, da e naredne godine
postati ampion srednje kategorije ...
U redu, pristane Prew. Willard mu nije vie smetao, pa je Prew svrio s
loncima i tavama od ruka ak prije nego to su Bloom i Readall Treadwell
oprali tanjire.
Poelio je da se opet malo porazgovori sa svojim prijateljem Starkom ne
o crncima i o nekoj odreenoj temi, ve samo onako da se porazgovori,
prijateljski, ni o emu specijalnom, da govori s drugom, koji je takoer bio
vojnik, jednako kao i on. Stark je, meutim, bio zaposlen, pa se Prew uspe
uz stepenice i ode pod tu. Bilo mu je milo, kad je vrua voda isprala s njega
neugodnu masnou. Zatim obue svjee gae, samo da bi se okolo vrzao i
bio isto odjeven, sve dok ne. doe vrijeme da se opet javi na rad.
Angelo se ispruio na svojoj postelji, odjeven u same gae. Kosa mu je
jo uvijek bila vlana. Izgledao je vrlo ist. Bilo je jasno, da u tom uiva.
itao je neku otrcanu, davno odbaenu zabavnu knjigu.
Donio sam karte, ree i prui Prewu knjigu. ovjee, izvrsno se
osjeam. itao sam o Tom MiKU 23 i o Ralstonovim strijelcima 24 . Bum!

23 Tom Mix, proslavljen cowboyski glumac nijemog filma ro

en 1880, umro 1940.
24 Ralston Straight Shooters. James Layton Ralston
(1881-1948) bio je uvaeni kanadski politiar i ministar narodne

Bum! viknu Angelo, svijajui kaiprst i napinjui palca, kao da puca u

sportae i ljude iz specijalnih slubi, koji su leali u svojim posteljama.
Ralstonovi strijelci uvijek pobjeuju, a daljnjih je tisuu crvenokoaca
zagrizlo u ledinu.
Tajna skrovitog rana, u glavnoj ulozi Tom Mix, proita Prew. To nisu
Ralstonovi strijelci. Ralstonovi strijelci su oglas.
Kakva je tu razlika? Obino sam mladi G-man25. Tu nema razlike. Ja i
J. Edgar26 bili smo takvi. Ti crtei zaista izgledaju kao stari Tom, zar ne?
Zanima me, to se dogodilo s njime? Nisam ga nikad vie vidio.
Uginuo mu je konj, pa se morao povui, odvrati Maggio.
Tony, javi se Readall Treadwell dolazei iz latrine. Oko njegovog
krupnog tustog trbuha, ispod ijeg su se sala skrivali snani miii, bio je
ovijen runik. Pupak mu je bio udubljen, a dlaka oko njega bila je toliko
gusta, da se mogla eljati. Zvao se Tony.
Sjeate li se Buck Jonesova27 konja Silvera? upita Prew. To je bio
pravi konj.
Dakako, ovjee, kimnu Maggio. I Buck i njegov konj imali su
najkrupnija prsa, koja su ikad stvorena.
Bio je ronilac, dobaci Readall Treadwell sjedajui, prije nego to je
doao k filmu. To sam proitao u nekom filmskom magazinu.

obrane (1926.-30. i 1940.-44.). Straight Shooter je openito

slang pojam za uvaenu i potenu osobu.
25 G-man kratica za agenta FBI-a. Taj im je naslov bio
podijeljen zbog oruja (gun) koje su stalno nosili i u borbi s
gangsterima smjeli odmah upotrebiti. Uvjet za prijem u agente
FBI-a sada je zavren koled.
26

J. Edgar Hoover, ravnatelj Saveznog ureda za istraivanje

(FBI). Na tom je poloaju od 1924., kad je uveo otru borbu

protiv amerikih gangsterskih organizacija (posebno u
Chicagu).
27

Buck Jones, glumac nijemog filma, koji je zajedno sa

svojim konjem Silver Kingom nastupao u ulogama s Divljeg

Zapada.

Bio je mornar, prezirno e Maggio. Ne treba vjerovati u sve ono sranje

u takvim asopisima. To je propaganda, Bio je mornar i malo se skitao
naokolo poput Jack Londona.
Pa ipak, usprotivi se Readall Treadwell, kad je Buck Jones nekog
oborio, taj bi i ostao oboren. Primite i mene u igru.
Nemoj mi smoiti taj prokleti pokriva, javi se Maggio, ili u te oboriti,
pa e i ostati oboren.
Sjeate li se Boba Steele? 28 upita Prew, kad se Reedy pomakao da
podmetne papir poda se. On je bio jedini, koji je umio da obara ljude. Po 56
prirodi je bio pravi mlat. Lijepo ga je bilo gledati u borbi. Odmah si mogao
rei da je pravi borac!
Vidio sam ga u filmu Mievi i ljudi, odvrati Maggio. Glumio je Curlyja,
gazdinog svaka. Ljudi, bio je pokvaren kujin sin u punom smislu te rijei.
No u svojim filmovima bio je veoma dobar, dobaci Readall Treadwell.
Dakako da jeste, nezadovoljno e Maggio. Valjda ne misli, da e
igrati intriganta, kad su mu davali glavnu ulogu. Htio bih da znam, nastavi
on, to se zbilo sa starim Hoot Gibsonom? Jedva ga se sjeam. Bogami, bio
je sijed, dok sam ja jo bio dijete.
Mislim, da je ve mrtva, dobaci Prew.
Boe, uzdahne Maggio, volio bih da imam malo pren? kukuruznog
zrna.
I ja, kimnu Prew. Mislim na njih ve itavih deset asaka.
Oni u glavnoj kantini su dobili i stroj za prenje, dobaci Readall
Treadwell. U glasu mu se osjeala nada.
Nitko od nas nema ni pare, ree Maggio.
Ni ja, potvrdi Treadwell, ako si to mislio rei.
Redovito sam svake subote popodne odlazio onamo da jedem kokice,
nadovee Maggio. Sjea li se Johny Mack Browna?

28

Bob Steele i Hoot Gibson, glumci nijemog filma, glumili u

ulogama s Divljeg zapada.

Onaj s junjakim naglaskom? upita Prew. Oko eira je nosio vrpcu

od sirove koe? I obino ga sputao objeenog niz lea?
Da, da, to je taj, kimnu Maggio. Ne znam to li se dogodilo s njime?
Nikad ga vie ne vidim.
To si ve maloprije rekao, dobaci Prew, spustivi ruku. Ljudi umiru.
Ili bivaju unaprijeeni. Ili odlaze. to kaete na to, da se porazgovorimo o
emu drugome?
Starimo, ljudi, nastavi Maggio, kojemu je bilo devetnaest i po godina.
To dosad nisam zapazio.
Tom Tyler, javi se Readall Treadwell. I to je bio jedan od njih!
Nikad ga nisam volio, odvrati Maggio. Bio mi je odvie lijep. Ali sjeam
ga se. Sad glumi intrigante u tehnikoloru. Fil- movane drame s Divljeg
zapada.
Historijske epose, kimnu Prew. Tako ih sad nazivaju.
Svi pravi cowboyi treba da su danas glazbenici, dobaci Prew. U prvom
redu glazbenici, a onda cowboyi. Zato, to se vie ne snimaju pravi filmovi s
Divljeg zapada, ve glazbeni filmovi. Odjednom se iznenadi i rastui
opazivi, da je promatrao jedan period amerike povijesti, a i sam bio dio
toga perioda, koji isto tako sigurno umire, kao to su umrli i indijanski
ratovi na preriji, koji su rodili taj period. Sve to umire, a on to promatra, a
svo to vrijeme i sam je dio svega toga, a da pritom nije znao, da je dio toga ni
da to umire.
Misli Gene Autryja, kimnu Maggio, Roy Rogersa i njegova konja
Triggera.
itao sam da je Gene Autry jo kao djeak bio skaut od stijega orlova,
javi se Readall Treadwell.
Vjerujem, kimnu Maggio. U mom rodnom gradu su lanovi toga
stijega bili sami popovski i uiteljski sinovi. I ja sam bio skaut drugog
razreda, sve dok me nisu izbacili iz ete zbog toga, to sam se potukao s
pomonikom voe skauta.
Gene Autry moe pjevati crkvene pjesme punim glasom, ree Prew
docirajui. Nitko drugi to ne moe. Takvu vrst glazbe ne moe
komercijalizirati, a da je istodobno ne uniti.
Ne gledaj me, usprotivi se Maggio. Ja je nikako ne volim. Nita ne
moe komercijalizirati, a da to istodobno ne uniti. Pogledaj samo radio.
Ali svi ti momci, smeteno e Prew, jer je to za nj bila veoma vana stvar
i jer je iz sve snage pokuavao da to rastu

mai, da pronae rijei za ono, to ga je cijelo vrijeme ljutilo. Ti momci! Oni

su ista imitacija, konano zavri mlako.
I John Wayne29 je bio momak od oka, javi se Readall Treadwell. U
glasu mu se osjeala enja.
Nije vie, odbije Maggio. Uznapredovao je do pustolovnih filmova. Daj
mu jo pet godina, pa e prijei u dramu.
Isto tako poeo je i Gary Cooper, dobaci Readall Tread- well. Jednom
je zaista bio pravi cowboy.
Ne moe Gary Coopera usporediti s John Wayneom', usprotivi se 58
Maggio.
Ja ih i ne usporeujem. Samo sam rekao, da su obojica zapoela u
filmovima s Divljeg zapada. Nijednog od njih ne moe usporediti s Gary
Cooperom.
Mislim da ne mogu, kimnu Maggio. Nadam se, da ne mogu. Gary
Cooper je mnogo ozbiljniji glumac, i nije samo za obine pustolovine. Kad bi
se prikazalo sve, cijela bi zemlja pristala uz Gary Coopera.
To veli i Hedda Hopper30, kimnu Readall Treadwell.
Doavola i Hedda Hopper, zagrijano e Maggio. Moja je stvar, volim li
Gary Coopera. Usprkos Heddi Hopper, a ne zbog Hedde Hopper. Cak i moj
stari aa voli Gary Coopera. Svaki put kad se prikazuje kakav film Gary
Coopera, moj aa odlazi da ga gleda, pa ak i po kii. Pritom ne umije ni
deset rijei engleski.
U redu, ja sam to samo onako spomenuo, ree dobroudno Readall
Treadwell, kao to govore snani i debeli ljudi vedre prirode, u kojima nema
one pakosti, svojstvene debelim ljudima, najgore pakosti, koja uope
postoji, izuzev ensku pakost. Kolike li razlike izmeu debelog Reedyja i
debelog Willarda, pomisli Prew.
Nemoj to ni spominjati! dobaci Maggio.
U redu, naceri se Readall Treadwell. to to smeta, to smeta, ako sam
itao njezin lanak, Angelo? Valjda me ne kani izmlatiti, budem li ih
itao?
Maggio se naceri, a zatim se nasmije. Vatrena talijanska srdba se isto
tako brzo slegla kao to je i izbila. Dakako, iz- mlatit u te, odvrati on.
Misli li, da bi imao ikakvih izgleda protiv mene? U ormaru uvam
odrezani biljarski tap za momke kakav si ti.

225

29 John Wayne, filmski glumac, nastupa u filmovima s Divljeg

Zapada. * Hedda Hopper, reporterka intimnih ivota
hollywoodskih filmskih zvijezda.
15 Odsada do vjenosti

Dobro je, dobaci Prew. Izmlati ga kasnije. A sad podijeli karte.

Ne bih vie volio igrati, odgovori Maggio. Drim, da su mi se umorile
ruke. Igra bez novaca nema ara. Ja prestajem. Umjesto toga pogledajmo
malo moj stari album s fotografijama.
Ja sam za to, odgovori Prew. I njemu su dojadile karte, sad kad se
iznenada razvila zanimljiva konverzacija. Misao na Willarda podsjeala ga
je meutim na to, da bi trebao bolje iskoristiti za nj tako skupocjeno
vrijeme, to toliko brzo prolazi, a on ga sad trati na beznaajnosti.
Promatrao je Angela, kako je izvukao veliki album, gotovo posvema pun.
Najmanje je tisuu puta gledao taj album i poznavao ga jednako dobro, kao
to bi poznavao svoj vlastiti album, da ga je ikada imao. Nije meutim,
nikada imao povjerenja u sabrane fotografije. Snimke su uvijek na neki
nain bile namjetene i nikad nisu posve vjerne. No sad je ipak kadto
poelio, da ih je sabirao, jer sve kad snimke i ne bi bile posve vjerne, one bi
mu ipak pokazivale sva ona mjesta, na kojima je boravio i ljude to ih je
poznavao, a pokazale bi mu ih onako, kakvi su onda bili. I tako bi mu te
snimke usprkos svojoj neistinitosti dozvale u sjeanje istinite uspomene,
upravo onako, kao to su to oito inile i Angelu.
Prva treina albuma, koju im je Angelo uvijek najprije pokazivao, bila je
posveena mladom Angelu iz Atlantic avenije u Brooklynu. Vjerovao ti ili ne
vjerovao, samo doi i pogledaj sam, taj je Angelo zaista imao obitelj! Eto
vojnika, koji je zaista imao obitelj. Tu su svih petnaest: najprije tusti,
okrugli, posve oito odvie popustljivi i svakako nedovoljno dostojanstveni,
nasmijeeni gospodin Maggio, koji se iz sve snage trudio da suzdri smijeh
i da poprimi dostojanstveno dranje, ali mu to nije uspjelo; zatim je tu bila
jo deblja gospoa Maggio, ozbiljna otegnuta lica, tvrda i sitniava, koja je o
svemu odluivala, koja je gospodarila u obitelji i nikad se nije smijala. Sad
je nastojala da se smije i da ne izgleda odvie dostojanstveno, ali joj to nije
uspjelo. Oboje je iz sve snage pokuavalo, da prevari kameru, kao to svaki
pokuava da pokae samo ono, to bi htio pokazati. S njima se na snimci
nalazilo i njihovo trinaestero nasmijanih potomaka. Svih trinaestero kesilo
se u kameru, nastojei da pokau onaj specijalni lani izraz, koji je
pokrivao sve osim radosti, one radosti, to je svi oni koji se slikaju (osim
ako su snimljeni, a da to ne znaju), uvijek pokazuju pred kamerom, (Tako
postupamo i mi umjetnici, mrko je razmiljao on, sjeajui se, kako je u
svoja poveerja unio one tajne, o kojima nije mogao govoriti, mi umjetnici,
koji moramo da se pred publikom prikazujemo stidljivim). Svi su bili
obueni u svoja najbolja odijela, tako da je mali Angelo mogao njihovu sliku
nositi uvijek sa sobom. (I zvui i mirisi trgovine mjeovite robe u Atlantic
aveniji u Brooklynu sa stanovima u gornjem katu, sve mi se to ukazalo,
razmiljao je Prew, premda nikad nisam bio ondje ni vidio to i premda
vjerojatno nikada ne u vidjeti, ali sada to isto "tako dobro poznajem, kao
da sam uvijek poznavao.)
Posljednje dvije treine albuma bile su posveene Havajima i vojsci. Tu
su bile i turistike snimke Havaja i vojske, dvije posve drukije stvari, te

turistike fotografije Honolula, mor- monske crkve, Waikiki Beacha, velikih

hotela (Halekulani, Royal Hawaiian, Moana, koje nitko od nas nije nikada
vidio iznutra). Diamond Heada, turistika slika Schofielda, koja je izgledala
toliko ljupko, da biste poeljeli da vas mobiliziraju u tu sretnu semlju.
Bile su to slike neobine Wahiawe bez mirisa, svih onih mjesta, to su ih
turisti gledali izvana, i mislili su da su lijepa, a njihovo se gledanje
odraavalo na tim fotografijama, ali on je sva ta mjesta poznavao ve
iznutra (izuzev, dakako: Halekulani, Royal Hawaiian, Moana, Lau Jee
Chaisovu restauraciju i restauraciju Ala Wai) iz posve drukije perspektive, 60
koju nije uhvatila nijedna fotografija, poto su nae fotografije
unutranjosti svega toga iste ale: neki momak pod ljemom, koji se
smjekao u etnoj ulici, ili neki momak u punoj poljskoj opremi,
smjekajui se bajonetu na puci to ju je drao u stavu poasne strae, ili
ak dva i tri momka s pivskim bocama u rukama, ovijenim oko vrata svojih
drugova, uredno prekrtenih nogu, smjekajui se pred kakvom palmom ili
pred kapelicom ili pred boksakom arenom. Zatim prljave ale kao ona
serija francusko-havajskih ljepotica iz kue Big Sue u Wahiawi, najprije u
haljinama, zatim u donjem rublju, onda u gaicama, pa bez igdje iega, i na
kraju u nezgodnom poloaju, svega pet poza, dolar po seriji ili etvrt dolara
po komadu. Ili moda ona najvea, najkrupnija ala: snimke ete na elu s
kapetanom, koji se prijazno smjeka, a iza njega nacerena lica svih
njegovih ljudi.
Posvuda same ale, jer svi se mi neprekidno posve nagonski smijeimo,
im nam se na pukomet priblii fotografska kamera (ili reporter).
Tako je razmiljao Prew. I zbog toga nitko ne zna, kako izgledamo
iznutra, sve dok ne stignu ovamo, ve nas neprekidno promatraju kao
nae drage momke, a ako su nas i upoznali, obino nas zaborave, jer
nema nigdje niega, to bi ih na nas podsjealo. Neka sam, dakle, proklet,
budem li ikada sabirao takve snimljene ale o stvarima kojima se zaista ne
mogu smijati. No da imam trublju i da mogu snimiti njezin glas, njega bi se
oni sjeali, razmiljao je on. Bogami, vrlo bih volio, da sam ja taj ovjek, koji
bi ih podsjetio.
Ti i tvoje proklete turistike fotografije, ree Prew Angelu. Govorio je
gorko, jer je to moda ve stoti put rekao.
Ah, ja sam s tim poeo, odvrati Angelo. Zna da ih imam samo zbog
toga, da bi ih pokazivao svojoj obitelji, kad se vratim kui. Zna da bi oni
htjeli da vide kako izgleda Wahoo.
Ali Wahoo ne izgleda ovako.
Dakako da ne izgleda, ali oni to ne e znati. Oni bi htjeli da vide upravo
ovo, a ne ono, kako u stvari jeste. Eto, pogledaj ovu sliku, ree pokazujui
neku novu fotografiju, divnu kinesku djevojku u haljini sa cvjetnim
uzorcima i kapicom, koja je zaljubljeno gledala preko ramena, sigurno u
svog ljubavnika, gledala onako isto, kao to moe da gleda samo lijepa
mlada Kineskinja, hinei ljubav. Bila je to slika, od koje je svaki pojedini

vojnik u kasarni imao bar dva komada, jer si ih u svakoj kantini na otoku
mogao dobiti uz cijenu od deset centi po paru.
To je strano! Upravo me obara na pod, ree Prew.
Ali meni se svia, usprotivi se Readall Treadwell.
Maggio se naceri: To je ona, rei u im kad se vratim kui, to je ona, s
kojom se umalo nisam oenio, godinu sam dana ljubakao s njome, a onda
sam je ostavio
Djevojka, koju sam ostavio, ree Prew i poe porugljivo zvidati tu
pjesmu. Nije meutim ustao i otiao, premda je to mogao uiniti.
Malo kasnije svi su jo bili zabavljeni promatranjem albuma, kad u
sobu ue Bloom, stigavi ravno ispod tua. On stane kraj Readalla
Treadwella na drugoj strani i sagne se, da i on promotri slike, premda ga
nitko nije pozvao.
Ona etiri vojnika, koja su nijemo promatrala album, sainjavala su
skupinu, koja ni u kom sluaju nije mogla izgledati opasna. Ali Bloom,
kako je Prew kasnije razmiljao, nije bio ovjek, koji bi dulje vremena htio
ostati u pozadini, ak ni kod albuma s fotografijama, ako ba nije morao da
ostane.
Vjerojatno je stvar izveo samo zato, da bi svi znali, da se na popritu pojavio
veliki Bloom, upravo zbog toga, jer se nitko nije ni osvrnuo na njegov
dolazak. No onim to je uinio, stvorio je sebi najmanje dva neprijatelja, a
moda i tri neprijatelja, koji e mu u budue zauvijek ostati samo
neprijatelji. Bloom je uvijek radio takve stvari.
Sve se odigralo veoma brzo. Jo as ranije postojala je tu naoko posve
mirna slika, to su je sainjavala ta etiri vojnika promatrajui album.
Onda slika zadrhta, pokoleba se i slomi se, kao to se mijenjaju sni, i poe
se nastavljati dalje u nizu naoko nepovezanih akcija: jedan, dva, tri i tako
dalje, na prekide, kao u nekom starom filmu. Sve se odvilo odvie
neprecizno i odvie brzo, da bi ovjek mogao to da razumije, kao to cbino
biva, a nad cijelim tim djelovanjem vladao je jedan osjeaj: doavola s time
kao uvijek kad je ovjeku neega preko glave dosta.
Bloom proturi ruku izmeu njihove dvije glave i pokae u sliku neke
male crnooke petnaestgodinje djevojice maslinaste puti. Bila je to
Angelova najmlaa sestra. Sjedila je posve u holywoodskom stilu, odjevena
u kupae odijelo, u brooklynskom ljetnom suncu na rubu krova pokritog
crijepom, koji je bio jo uprljan aom iz prole zime. Na enski je nain
pokuavala da pokae svoje djevojako, ali punano mlado tijelo, kojim se
ponosila, jer su se mukarci za njom ve okretali. No posve oito njezino
tijelo nije bilo tijelo odrasle ene, jer ga ona nije jo iskuala, i jer je zasad
imala samo posve nejasnu romantinu predodbu o tome, na koji nain se
ena slui svojim tijelom. Nije to bila ba dobra slika, ali Bloom ree napo
oduevljen, a napo zadirkujui:
ovjee, okladio bih se, da je ta djevojka u postelji prava vatrena
guzica. Zatim se zadovoljno nasmije svojoj uspjeloj ali.

Prew, koji nije opazio, da je Bloom kraj njih, ali je dobro znao, da je to
Maggiova sestra, i to vie znao je, da je i Bloom u to upuen, jer su svi
mnogo puta pregledali taj album, osjeti da ga je prola jeza pod utiskom
onakve prepasti, koja Hao da zaustavlja tok vremena. Onda ga odjednom
proe crvena vatra mrnje. Napol se stidio zbog Blooma, a napol se
razgnjevio na njega, jer je on to namjerno izveo, moda u ali, a moda i ne
u ali, no na svaki nain zbog gluposti. Vjerojatno u ali na svoj grubi
pokroviteljski zapovjedni nain. Ali ak i u toj ali leala je svijesna
uvredljiva pakost. Beutno je gazio po jednom od onih rijetkih tabua, to 62
ih valja potovati, stvari to ih nikad nitko nije drugome rekao, pa ni u
vojsci. Vatra mrnje bila je tako vrua, da bi Prew najradije udarcima
ugasio posljednju iskru ivota iz tolike gluposti.
Ali prije nego to je mogao da podigne glavu, opazi odjednom, da nosi
cio teret albuma i ugleda Maggia, kako utke odlazi k svom ormaru, otvara
ga, nijemo se i mirno okree, pristupa Bloomu i kako ga svom snagom,
kojom je raspolagao, udara otpiljenim krajem biljarskog tapa po glavi.
Prew pomno zatvori knjigu. Doli smo dakle do toga, pomisli, pa prebaci
album na trei krevet, da ga zatiti od oteenja. Zatim ustane, spreman na
borbu. Readall Treadvvell, koji je vidio Angela gdje dolazi, promiljeno se
povue u prostor izmeu postelja, da mu ne stoji na putu, da obojici ne
stoji na putu.
Doavola, viknu Bloom gromkije nego to je odjeknuo zvuk udarca
biljarskog tapa o njegovu glavu. Udario si me ti, mali dago!
Kladi se ti za svoju guzicu! ree Maggio. Udario sam te tapom za
biljar. A udarit u te opet!
to? upita Bloom, zatreptavi oima. Udarac, koji bi bio oborio vola,
nije dovoljno ozlijedio njegovu masivnu lubanju da ga obori. Nije mu se ni
zamutilo u glavi, pa ak nije morao ni da sjedne. Jo uvijek nije pojmio, to
mu se dogodilo, ali postepeno poe u njem svitati, a s tim poimanjem raslo
je i njegovo ogorenje.
tapom za biljar?
Ba time, jasno i razgovijetno odvrati Maggio, a to u uiniti i opet,
odmah sada, a osim toga uvijek i posvuda, kad god se priblii meni ili
mojoj postelji, bez obzira zbog ega.
Ali zato? Tako se ljudi ne bore! Zeli li se tui, izazovi ovjeka. Bloom
poloi ruku na glavu i povue je, svu uprljanu krvlju. Kad je ugledao krv,
konano je posvema shvatio, to se dogodilo, pa ga obuze slijepi divlji bijes
zbog te njegove prolivene krvi.
U borbi s tobom imao bih krasne izglede, zar ne? upita Maggio.
Zato, prokletnie! povie Bloom, i ne sluajui ga. Ti prljavi,
kukavni, puzavi, laljivi, bijedni... Morao je prestati, jer vie nije nalazio
rijei, da igoe tu povredu svih sportskih pravila. Ti dago, nastavi on, ti
kukavni mali dago! Zar je to nain, na koji se kani boriti, zar se eli tako
igrati...

On pojuri kroz spavaonicu do svoje postelje, protravi kroz red vojnika,

koji su ustali i radoznalo ga promatrali. Pritom je neprekidni lanac sonih i
krepkih kletvi navirao iz njegovih usta. Ondje stade navlaiti svoju vreu,
da iz nje izvadi bajunet, sipajui sve prostote, kojima se mogao dosjetiti i
ponavljajui ih, kad mu vie nijedna nova nije pala na pamet. Onda pojuri
natrag drei u ruci goli bajunet, koji se u njegovoj ruci pakosno svjetlucao,
sav prevuen uljem. Iz usta su mu jo uvijek navirale gromke psovke.
Protrao je kroz itavu sobu, u kojoj nitko nije ni pokuao da ga zaustavi.
Samo Maggio istupi u prolaz izmeu postelja, drei tap u ruci. Bio je
spreman da prihvati borbu. inilo se kao da je u veliku prostoriju
odjednom kliznula smrt, pribliujui se lakim koracima poput pantere,
koracima boksaa.
Prije nego to su mogli da se sukobe u sredini pozornice i prije nego to
su mogli da zaponu predstavu, koju njihova jo uvijek napol preneraena
publika nije uope eljela da vidi, odjednom meu njih stupi etni
starjeina Warden, kao da gaje doveo onaj njegov sablasni osjeaj za
skrivena zbivanja. Mahao je eljeznom motkom sa stalka za puke, poeo
divlje i prostaki proklinjati i pozvao obojicu, da se s njime pobiju, a on e
ih za as i bez po muke zatui. Bio je izaao iz svoje sobe da zabrani buku,
koja mu je ometala popodnevni san, a kad je vidio, to se zbiva, umijeao se
i on. Gledaoci zanijemie; uinio se kao osvetniki genij discipline i
autoriteta, koji kao da je na tajanstven nain iznikao iz zemlje. Sama
njegova prisutnost bila je dovoljna da oba borca prikuje na mjesta gdje su
se nalazili.
Bude li ovdje, u mojoj eti, netko ubijen, onda u ja to obaviti,
porugljivo e Warden, a ne e to obaviti dva dojeneta, koji se naprave u
hlae, kad ugledaju mrtvaca. No? Doite! Zato ne dolazite? zarei on, a
njegov beskrajni prezir doveo je do toga, da su se obojica sami sebi uinili
smijenim. Poputanje nije vie znailo povredu ponosa, ve je naprotiv bilo
jedini nain da spase taj ponos.
Ne ete li? rugao se Warden. Onda baci bajunet ovamo na postelju,
Bloom, kad ga i onako ne kani upotrebiti. Budi dobar djeak! Tako.
Bloom posluno i nijemo uini ono, to mu je bilo zapovjeeno. Krv mu
je tekla preko ela, ali u oima mu se opaao jasan izraz olakanja.
ini se da si se bojao da nitko ne e doi da te na as zaustavi, to?
kresne Warden. Ubojice! Opasni momci! Krvoloci, pravi ubojice. Maggio,
daj Prewittu taj tap.
Maggio prui tap Prewittu. Izgledao je kao izbijen pas. Napetosti je
nestalo.
Ako se hoete tui, momci, viknu netko, borite se akama i to vani na
travnjaku!
Jezik za zube, zagrmi Warden. Ovdje nema tunjave. A nema ni
nikavih glupih prijedloga, to ih stavljaju luaci, koji bi htjeli da stoje i
gledaju kako se ta dva idiota meusobno ubijaju. On se osvrne, spreman
na borbu, ali nitko se ne opre njegovom pogledu.

A sad vas dvojica, nastavi Warden. Nijedan od vas nije dovoljno

odrastao, da vas pustimo da se pobijete. Za borbu mora ovjek biti
mukarac. Ako se vladate kao djeca, morate raunati s time, da e i drugi s
vama postupati kao s djecom.
Nitko ne ree nita.
Imat ete jo dovoljno borbi, nastavi Warden. Vie nego to ete moi
da podnesete. Ne ete morati predugo ekati na nju. Poekajte samo dok
kugla kakva strijelca kojega uope ne vidite ne pogodi drvo tik iznad vae
glave, a onda doite k meni i recite mi, kakvi ste ubojice. Onda u vam 64
vjerovati da ste momci od oka, da ste pravi junaci. Junaci! usopljeno e on.
Doavola.
Nitko ne ree ni rijei.
Desetaru Milleru, ree Warden, oduzmi tom djetetu bajunet i spremi
ga; on nije jo dovoljno star, da se igra njime. A onda odvedi Blooma k
njegovoj postelji, posadi ga na nju i pripazi da ostane ondje. Neka sjedi s
licem okrenutim prema stijeni, kao kanjeno dijete. Ne smije se ni maknuti,
osim ako mora poi na latrinu, a i onamo ga otprati i pripazi da se vrati, jer
njega ne smijemo pustiti da sam luta naokolo. Ne zaboravi da mu zakopa
hlae.
Prewitt, elim da to isto uini s malim djetencetom Mag- gijem.
Obojica e ostati ovdje, dok ne doe vrijeme da se poe u kuhinju. Nikakva
razgovora! Cini se, kao da za tu etu moramo dati urediti nekoliko
magareih klupa.
Bude li jedan od te dvojice pokuao da protuslovi, hou da to znam.
Zbog takvih stvari dolaze ljudi pred ratni sud, premda bi bila prava sramota
da izvodimo djecu pred ratni sud. To je jedini razlog, zbog kojeg vas obojicu
nisam dao zatvoriti. Jeste li me razumjeli?
No, eto, zavri on. Ima li jo kakva malenkost, za koju bih se morao
pobrinuti? Ako je nema, moda biste vi balavci mogli biti toliko mirni, da
bih fino odspavao!
On se okrene i ozlojeen ode u svoju sobu. Nije ak ni poekao, da vidi,
jesu li njegove zapovijedi pvrene. Momci su se tiho kretali i izvrili ono, to
im je bilo zapovjeeno. Spavaonica se smiri. Maggio je sjedio u jednom
kutu, a Bloom u drugom. Nitko nije znao da se Warden suhih ustiju bacio
na svoju postelju i da je sa ela obrisao znoj, to mu ga na nj natjerao strah.
Odluio je, da e deset asaka mirno leati i da e tek onda proi kroz
spavaonicu, da popije gutljaj vode, koji je veoma nuno trebao.
Ima pravo! apne Maggio Prewittu. Divan je to momak, taj Warden.
Jesi li to znao?
Da, znao sam, uzvrati Prew takoer aptom. Mogao vas je dati i
zatvoriti. Nema mnogo takvih kakav je on!
Jo nikad nisam vidio mrtvaca, panu Maggio. Osim svog djeda u
lijesu, kad sam jo bio dijete, a onda mi je pozlilo.

No, ja sam ih ve vidio, pa rekao Warden to mu drago. Mnogo sam ih

vidio. Kad se ovjek jednom navikne na tu misao, mrtvi ljudi nisu drukiji
od mrtvih pasa.
Smetaju me i mrtvi psi, apne Maggio. Vjerojatno sam neto krivo
uinio, samo ne znam to. Ne vidim kako sam mogao postupiti drukije,
kad je onaj veliki klipan onako neto rekao.
Rei u ti to si krivo uinio. Tvoja je pogreka u tome, to ga nisi
dovoljno vrsto odalamio, da ga obori na zemlju. Da se onesvijestio, ne bi
bio izgubio glavu. Moda bi kasnije vrebao na te, ali i u to sumnjam.
Zaboga, usprotivi se Maggio apui. Udario sam ga koliko god sam
mogao. Taj mora da ima glavu od betona.
I ja tako mislim! apnu Prew. Upusti li se on ikada sa mnom, ja ga ne
u udariti po glavi.
Da, da. Veoma mi je drago, da nas je Warden zaustavio.
I meni, ree Prew.
PETNAESTO POGLAVLJE
Tako su sjedili, sve dok zvuk kuharoye zvidaljke nije dopro kroz prozor,
pozivajui ih natrag na rad. Onda pooe dolje pojedinano i utke. Nijedan
od njih nije prozborio s drugima ni rijei. Te veeri nisu kuhinjski
pomonici razgovarali, a pogotovu se nisu alili. Za sada ak ni Bloom nije
bio raspoloen da razgovara. Vjerojatno se jo uvijek trudio da sam sebi
razjasni, da li je neoekivani svretak toga popodneva povrijedio njegovu
ast ili nije.
ak i Stark je zamijetio potiteno raspoloenje i utnju, pa je iziao i
zapitao Prewa, to se to dogodilo gore na katu i to je izazvalo tako silno
neraspoloenje. Prew mu ipripovjedi, premda je Stark oito ve znao za
stvar. Vjerojatno mu je is- pripovjedio netko, koji je kao obino dotrao
dolje nosei novost, im se stvar dogodila, kao to to uvijek netko uini, pa
je Stark samo htio da provjeri stvar i da dobije izvjetaj iz prve ruke, kao to
to uvijek rade dobri policajci i podoficiri.
Prewu je bilo drago, to je Stark upitao ba njega. Sjeajui se, to je
Stark uinio toga jutra, on bi mu i onako sve ispripovjedio.
Vjerojatno e to biti poduka za tu debelu svinju, ree Stark.
Nikakva poduka njemu ne koristi.
Mislim, da ima pravo, odvrati Stark. idovi nikad nita ne naue.
Jo uvijek misle da su odabran narod boji. Ja ih ne volim, to zna, ali
vjerujem da e se taj ovjek visoko uspeti. Govorili su, da e ga Stari u
travnju poslati na prvi teaj za podoficire. Ne e dugo trajati i on e biti
desetar. Kad dobije irite, on e tebi i Angelu dobro zapapriti.
Ne e ba previe.
Dobrom vojniku se nikako ne moe odvie zapapriti, po- rugljivo e
Stark.

Moda, dobaci Prew. U toj me jedinici progone mnogo jai ljudi, nego
to je budui desetar Bloom. Htjeli bi me prisiliti da boksam, ali to nije jo
nikome uspjelo.
Tono, potvrdi Stark. Tebe nije tako lako utjerati u kozji rog, to?
Nije, nikako, odvrati Prew. Ne mogu dopustiti da me takva aica
intriganata ikanira.
Ne, ree Stark, to ovjek ne moe dopustiti!
Prew slegne ramenima. Moda ima pravo. Ali ja, eto, mislim ovako.
Zato da to ne reknem? Ne hvaliem se!
66
Znam da se ne hvalie. Ali nikad nisam mogao da uvidim, zato netko
skree s puta, da ih upita za doputenje.
Ne skreem s puta i ne pitam za doputenje.
Ti tako ne misli, odbije Stark. Ali oni to misle!
Ja samo elim da me ostave na miru!
Na ovome svijetu danas ne ostavljaju nikoga na miru, dobaci Stark.
On sjede na stol kraj sudopernice, izvue vreicu s Golden- Grain
duhanom i cigaretni papir, odvi list papira, zubima otvori vreicu, pa
oprezno i veoma pomno istrese malo duhana u svinuti papir.
Napravimo malu stanku, nemarno e Stark. Veeras se ne moramo
tako uriti. Cuj, doda zatim, ne bi li moda htio raditi kod mene u
kuhinji?
Misli li kuhati? upita Prew, spustivi struga. Da kuham za tebe?
Ba tako, odvrati Stark ne diui pogled. Zatim ponudi Prewu vreicu.
Hvala, ree Prew i uze vreicu. No, ne znam.'Nisam jo razmiljao o
tome.
Ti mi se svia, nastavi Stark posve zauzet time, da odmakne duhan iz
sredine cigarete, tako da bi bila deblja na krajevima, a ne da se izboi u
sredini kad je savije. Drim da zna, da moe oekivati teka vremena,
kad eta nakon kinog doba zapone vjebe na terenu. Tu e biti Ike
Galovich, Wilson i njegov prijatelj Henderson i elavi Dhom, Dinamit i svi
njegovi sportai. Istodobno se sve vie pribliuje boksaka sezona.
Naravno, osim ako promijeni miljenje i odlui da e sudjelovati u
etnim borbama.
Drim, da eli da ti kaem, zato ne boksam?
Ne, ja sam sve to ve uo. Mnogo puta uo. Stari Ike i ne govori ni o
emu drugome. Da si u kuhinji, Prewitt, nitko te se ne bi mogao doepati.
Ne trebam nikoga da me titi, odvrati Prewitt.
Nisam te zvao zbog milosra, sinko, rekne Stark odjednom posve
jasno i bez ikakva oklijevanja. U kuhinji nema mjesta za milosre. Ako ne
bi mogao da radi svoj posao, ne bi ni mogao ostati u njoj. Kad ne bih bio
uvjeren, da e ti moi raditi, ne bih te uope ni upitao.
Nikad nisam volio raditi u zatvorenim prostorijama, polako odvrati
Prew. Shvatio je da ga Stark posve ozbiljno pita i stao je pomno razmiljati
o tome, kako bi bilo vrlo dobro da moe raditi pod ovjekom, kakav je Stark.
Kod poglavice Choateabila je ista stvar, ali je pogreka leala u tome, to u

toj eti nisu desetari vodili svoje jedinice, ve su ih vodili vodnici, koji nisu
znali ni engleski. Stark je, meutim, zaista upravljao kuhinjom.
Ve dosta dugo se" elim rijeiti Willarda, ree Stark. To bi bile dvije
muhe jednim udarcem. Simps bi postao prvi kuhar, a ti bi poeo kao
naunik, da nitko ne zanovijeta. Onda bih te uinio drugim kuharom i dao
te razvrstati kao jedan-est, kad bude dovoljno dugo ovdje, da mi nitko ne
uzmogne predbaciti da te proteiram.
Misli li, da bih mogao svladati posao?
Prokleto dobro znam, da e moi, ree Stark, jer inae ne bih ni
pitao.
A hoe li Dinamit pristati na to? Kad se radi o meni?
Hoe, ako ja to predloim. Zasada sam ja njegov ljubimac.
No ja volim ostati vani, polako, vrlo polako odvrati Prew. Kuhinja je
prljava. Na stolu je jelo lijepo, ali u tavi odvratno. To mi kvari tek.
Nemoj toliko trabunjati, ree Stark. Ne elim te ni na to nagovoriti. Ili
hoe ili ne e.
Sigurno bih htio, polako ree Prew, ali ne mogu, odbije on konano.
Kakogod hoe, ree Stark. To je tvoja smrtna osuda.
Samo asak, brzo e Prew. Eto, kako ja gledam na to, Stark. Htio bih
da me razumije.
Razumijem te.
Ne, ne razumije me. Svatko misli da ima neka odreena prava.
Stanovita neotuiva prava, naovee Stark, pravo na slobodu,
jednakost i na traenje sree. To sam kao dijete uio u koli.
Nisam to mislio, ree Prew. To stoji u ustavu. U to i onako nitko vie
ne vjeruje.
Dakako da vjeruju, usprotivi se Stark. Svi to vjeruju, samo ne
postupaju po tome. Ali vjeruju ipak.
Eto, ree Prew, to sam i mislio.
Bar u naoj zemlji vjeruju, nastavi Stark. Vjeruju i onda kad to ne
ine. U drugim zemljama ak ni u to ne vjeruju. Pogledaj samo panjolsku.
Ili Njemaku. Pogledaj samo Njemaku.
Dakako, potvrdi Prew. I ja sam vjerujem u to. To je takoer i moj
ideal. No ja ne govorim o idealima, ja govorim o ivotu. Svaki ovjek ima
neka prava, nastavi on. Mislim u ivotu, a ne u idealima. Ako ovjek sam
ne obrani svoje pravo, nitko drugi mu ga ne e obraniti.
Nema ni zakona ni vojnih propisa, koji bi me prisiljavali da boksam u
toj jedinici, razumije li? Zato je moje pravo, da to ne inim, ako ne u. Ne
kratim se ja od pokvarenosti, ve imam za to temeljite razloge. Ako hou da
neku odreenu stvar uinim, pa je uinim, ipak imam i nadalje
da
ivim svojim

ivotom, a da me pritom nitko ne gura amo ni tamo, sve dotle, dok nikome
ne kodim. Moje je pravo kao ovjeka da ne dopustim da me guraju amo
tamo.
Da te progone, dobaci Stark.
Upravo to. Ali ako poem u kuhinju, onda se odriem jednog od svojih
prava, razumije li? Onda priznajem da nemam pravo, a one druge putam
da misle, da su oni bili u pravu i da su me na to prisilili. Nije vano, radi li
se tu o boksu ili ne. Na svaki nain su me prisilili na kapitulaciju.
Razumije li mfe?
68
Dobro, odvrati Stark. Da, razumijem. A sada pusti mene da ti neto
reknem. Prije svega, nastavi on, ti sve promatra posve krivo. Polazi sa
stajalita da je svijet onakav, kako ljudi govore da jeste, umjesto da poe s
onog stajalita kakav je on zaista. Na ovom svijetu zapravo nitko nema
nikakvih prava, osim onih, to ih moe zgrabiti i zadrati. Obino ovjek
samo onda moe da stekne nekakva prava, ako ih oduzme nekom drugome.
Sad me samo nemoj pitati zato. Ja samo znam da je tome tako. A kad
ovjek neto eli da zadri ili dobije, mora o tome voditi rauna. Treba da
vidi, kako drugi ljudi dobivaju i zadravaju ono to imaju, pa da se naui i
da onda postupi na isti nain.
Najbolji nain, nain to ga veina ljudi najee upotrebljava, je
politika. Ljudi se sprijateljuju s ovjekom, koji ima utjecaja, to ga oni
trebaju, pa onda iskorituju njegov utjecaj. Tako sam i ja radio. U Fort
Kamu bio sam isto u tako loem poloaju kao to si ti ovdje. Ali ja nisam
zbog toga skrenuo s puta, dok nisam znao kamo da poem. Bilo je gadno,
bogami, gadno. No ipak sam ostao. Ostao sam sve dotle, dok nisam bio
posve siguran, da to mijenjam za neto bolje, razumije li? Ustanovio sam
da je stari Holmes ovdje, pa sam doao ovamo i iskoristio njega, da se
izvuem odande.
Ne krivim te zbog toga, odobri Prew.
A sad to malo usporedi s onim, kako si ti izaao iz trubljakog zbora,
nastavi Stark. Da si zaista bio lukav, dragi moj, ostao bi ondje, sve dok ne
bi naao neto sigurna, pa odande preao ovamo. Umjesto to si pobjegao
zbog nekog ponosa, napuhnuo guzicu i traio premjetaj, kao to si ti to
uinio. Pogledaj sad kamo si stigao!
Nisam imao dobrih perspektiva, odvrati Prew. Uope nisam imao
nikakvih perspektiva.
Upravo to ti i kaem. Trebao si ostati, dok ne dobije te perspektive. A
sad kad ti nudim besprijekornu stvar, vrsto tlo pod nogama, ti otklanja.
Postupa upravo glupo i nerazborito, jer je to jedini nain na koji moe
ovjek uznapredovati u ivotu.
I meni se ini da sam stvarno nerazborit, odvrati Prew, ali ne mogu da
vjerujem, da je to jedini put, kojim ovjek moe napredovati. Jer ako je
tome tako, onda ovjek uope ne znai nita, onda on jednostavno ne
vrijedi nita.

Da, u neku ruku je to istina, sloi se Stark. Ali samo onaj vrijedi, koji
neto zna, a ne sam ovjek po sebi. No u drugom pogledu to nije istina,
usprkos svemu nije istina. Gledaj, posve ie svejedno to si ti. Na tom ne
moe promijeniti ba nita na tom svijetu, nikakva filozofija, nikakvi
kranski moral, nita od svega toga. Ono to ovjek u stvari jeste, javlja se
uvijek u nekom drugom vidu i to je sve. Kao rijeka, kojoj se zaepilo staro
korito, pa sad trai novo, u kojem je onda struja opet isto tako jaka, samo
to se kree u drugom smjeru.
Samo to ljudi u tom pogledu lau, odvrati Prew. Upravo to me
zbunjuje. Ljudi tvrde, da su se uzdigli tekim radom, bogami, tekim i
potenim radom, a u biti su oenili efovu kerku i sve to naslijedili. Ti ipak
kani rei ovo: da je ovjeku isto tako teko da oeni efovu kerku, kraj
tolikih suparnika, kao to je teko da estitim radom pobije konkurenciju.
To je danas i tako ve nemogue.
Uvijek je i bilo, popravi ga Stark.
Sloit u se s time. I ti bi htio da ustvrdi, da je i taj ovjek jednako
vrijedan.
Stark namrti elo. Da, u nekom smislu jeste, ali ti si to krivo
postavio.
Ako je tome tako, nastavi Prew, to je onda s ljubavi? Mislim, ako je
jednako teak rad oeniti efovu kerku i uspjeti, umjesto da se uspjeh
postigne trudom i mukom, onda je ljubav u oba sluaja iskljuena. Sto je
onda s ljubavi?
Jesi li ti sam ikada upoznao ljubav?
Ne znam. Kadto mislim da jesam, a kadto mi se opet ini, da je sve
bilo samo utvaranje.
Mislim, ree Stark, da ljudi vole samo ono, iz ega mogu da izvuku
ono to ele. I da ne vole nita, iz ega ne mogu izvui ono to ele.
Ne, usprotivi se Prew, sjetivi se Violet, nema pravo. Ne moe rei
da ljubav ne postoji osim u romanima ili u mati.
Dovraga, ja to ne znam, razdraeno e Stark. Sad mi postaje odvie
dubok. Rekao samrti sve to znam. Gledaj: mi ivimo u svijetu, koji sam
sebe razdire i to tako temeljito, koliko to moe uz najvei napor da izvede
pet stotina milijuna ljudi. U takvom svijetu moe ovjek da izvede samo
jednu stvar. A to je, da pronae neto, to e biti posve njegovo, to e mu
zaista pripadati, to ga nikada ne e ostaviti na cjedilu. Za tu stvar moe
ovjek onda da radi, teko radi, ali taj se rad zaista i isplati. Kod mene je to
moja kuhinja...
A kod mene moja trublja.
... i to je sve, za to se moram brinuti. Dok to dobro obavljam, ne
trebam se stidjeti. Pa sve da se svi ostali meusobno ubijaju i kolju i
razdiru cio taj traljavi svijet, mene se sve to nita ne tie.
Samo to e i ti s njima otii doavola, dobaci Prew.
Dobro, onda sam se bar rijeio svih briga.
Ali propast e i tvoja kuhinja.

Izvrsno! Budui da u i ja propasti, onda je i tako svejedno. To je sve to

ja znam.
Zaista mi je ao, Stark, polako ree Prew, jer to nije htio da kae, a
istodobno ree i otro, jer mu je bilo veoma teko da uope izgovori te rijei.
Poelio je da postoji put, moda kakav argumenat, to ga je Stark sam
upotrebio, koji bi mu dopustio da to ne rekne. Gotovo se ljutio na Starka,
to ga ovaj nije uvjerio, a on je zaista elio da ga netko uvjeri. Ne mogu.
Jednostavno ne mogu, i to je sve. Ali nemoj misliti, da ti nisam zahvalan.
Vjerujem ti, odvrati Stark.
70
Kad bih to uinio, onda bi sve, to sam dosad uinio u svom ivotu bilo
nevaljano, vrijedno da se baci.
Kadto je bolje, da ovjek sve odbaci i da pone spoetka. nego da ga se
grevito dri.
Ne onda, kad ovjeku nije vie nita preostalo i kad nema nikakva
izgleda na neto, to e mu ono prvo nadomjestiti. Ti ima bar svoju
kuhinju.
Lijepo, ree Stark, pa odbaci ik i ustane. Ne gnjavi. Znam da sam
sretan, ali to me je stajalo mnogo truda i muke.
Ja te ne gnjavim i veoma bih volio raditi za tebe. Stark, zaista bih volio.
Razgovarat emo jednom kasnije, ree Stark. Skoro e vrijeme da
ljudi dou i ja moram biti ondje da se pobrinem, da sve bude u redu.
Prew je gledao za njim. Starkovo je lice jo uvijek bilo poput lica svih
dobrih straara i podoficira, hladno i beutno, svijesna maska eljezne
zakonitosti, protiv koje kod Starka nije bilo priziva. S tog je lica bila
izbrisana svaka sjena ljudske radoznalosti osim onog truna u svijetlim
oima. Ljudi te vrste gube mnogo toga, pomisli Prew, ali onda, kao i drugi,
oni vjerojatno dobivaju mnogo, dobivaju ono to drugi ne znaju. A najmanje
to dobivaju, jest rad, koji vole.
Zatim prestane razmiljati o tome i vrati se na posao. Priredio se da
primi posue, koje e uskoro poeti da stie.
Na otocima ili u blizini mora brzo se sputa tama. Zalaz sunca traje
svega nekoliko asaka. Eto ga, sad je sunce jo ovdje i vlada puno danje
svijetlo, a minutu zatim sunce je zapalo i zavladala je no. Stoji li ovjek na
zapadnoj obali, moe stvarno da vidi, kako duboko hladno more guta
zlatnu plou, dok na Blue Rigeu i na planinama Smokies jo nekoliko sati
vlada bronani sumrak. Ti si mnogo vidio od ovoga svijeta, Prewitt, ree
sam sebi, i primijeti, kako mu oi napeto trepu, prilagoujui se svijetlu,
koje je sve vie slabilo. Mora priznati, da si zaista mnogo vidio.
Ceta je pojela svoje kobasice i peeni grah pod elektrinim svijetlom, a
crnu kavu je pila polako, smijui se i brbljajui. U garnizonu je veer
najljepe vrijeme za vojnika, jer ona pripada njemu i jer je on moe potratiti
prema svojoj volji. Moe je potratiti odjednom, velikim zamahom, a moe je
i utroiti pomalo cent po cent kao u kakvoj bonbonieri. Toliko za ovo, toliko
za ovo, dva komadia okolade, etiri dropsa, jedan bombon za sisanje, a
jo uvijek su mi od moga groa ostala dva centa.

Anerson i Petko Clark zastae, izlazei kraj njega i upitae ga, hoe li
im se pridruiti kasnije, kad donesu gitaru. Andy, danas deurni trublja,
opasao je platneni opasa sa crnom torbom za revolver. Remen revolvera
prelazio je od kundaka preko njegovih prsiju do ramena, ispod kravate,
koju je zatakao u koulju, a trublja, to ju je za vrijeme slube morao uvijek
nositi visjela mu je na leima.
Do devet sati moram ostati u straarnici, odvrati on. Desetar eli poi
u kino, pa ga moram zamijeniti. Kad odsviram, gasi svjetla, imat u
vremena do poveerja. Upravo to je vrijeme, na koje smo mislili.
U redu, to se mene tie. Sada je jo vie elio da brzo zavri posao.
Dogovorio sam se s Angelom, da emo odigrati partiju biljara, im odem
odavde.

Smijem li vas gledati? upita Petko. Ako mi dopusti, Prew. U

straarnicu ne mogu vie, jer me je deurni danas popodne izbacio.
Moe i igrati, ako eli.
Ne, radije u vas promatrati. Nisam dovoljno vjet da mogu zavriti
posao.
Doi, mrzovoljno e Andy. Zar ne vidi, da mu se uri? Uvijek neto
zanovijeta!
Ostavi me na miru, odvrati Petko, dok su odlazili. Ne treba se toliko
napuhavati. Da danas nema straarenje, i onako bi ve s Bloomom otiao
u grad onom toplom bratu, a tvoja gitara lijepo lei u tvom ormaru. To je
bila najgora osuda, to ju je Petko uope umio da smisli.
Cim je veera prola, sve se uskomealo. Ono nekoliko vojnika, koji su
imali novaca, naruie taksi, da se odvezu u grad. Veliki broj ostalih, koji
nisu imali novaca, izaoe na vrata, kuajui da zaustave kakav auto, koji
bi ih odveo u grad. Neki su otili u kino ili u sportsku halu gdje su majstori
koarke tridesetpetog puka igrali prijateljsku utakmicu s momadi Fort
Shaftera. Prew je mogao uti glasove na mranom trijemu kako se
dogovaraju, to e poduzeti, pa jo vie ubrza posao.
Upravo je istio sudopernicu, kad se opet pojavi Stark.
Noas u u grad, Prew, ree on. Hoe li sa mnom?
Posve sam ogolio, odvrati Prew. Nemam ni pare! ., Nisam te pitao,
ima li novaca. Ja imam novaca. Uvijek sauvam toliko da mi je dovoljno i
za vee izdatke koncem mjeseca. Najljepe se zabavljam onda, kad gotovo
nikoga u gradu nema, umjesto da onamo odlazim na dan isplate, kad
ovjek ne moe ni da zaviri u bar, a da i ne govorim o bordelu.
To je tvoj novac, dobaci Prew. Ako hoe da ga izda za me, nemam
nita protiv toga. U koliko sati? Odjednom ugleda pred sobom bijelo meso,
to ga zasjenjuje kosa, kako buja ispod tanke veernje haljine, jarkih i
arenih boja, ugleda nejasno osvijetljene prostorije i arene svjetiljke
glazbenih automata. U njem se opet uzdignu glad za enom, to ga je toliko
vremena potiskivao i glas mu od njega posta promukao.
Najbolje e biti da poemo nakon poveerja, ree mu Stark. ovjek
vie uiva, kad je u drutvu, razjasni on, a meni se ini, da si ti ve dugo
vremena na suhom, doda konano nasmijeivi se.
16 Odsada do vjenosti

241

Moda se nisi prevario, drue, odvrati Prew. To je bilo sve, to su i

jedan i drugi samom sebi dopustili da kau o neoekivanom pozivu.
Oko ponoi emo biti u gradu, ree Stark, pa imamo vremena da
poemo u bar i da se malo raspoloimo. Oko jedan sat poi emo onda gore
i poekat emo do dva sata. Potrait emo neto za cijelu no. Moda emo
u meuvremenu obaviti i s kojom na brzinu. Tako po prilici radim ja
uvijek.
Zenu za cijelu no! ponovi Prew. Pohlepno je mislio na ona tri sata, od
dva do pet, koji u Honolulu u bordelu znae cijelu no. To stoji petnaest 262
dolara!
Tako je, potvrdi Stark, ali stvar toliko i vrijedi. Ako samo jednom
mjeseno estito opali i sve tedi za tu no, onda je ona ak i vie
vrijedna.
ovjee, pogodio si tono u crno. Dogovorili smo se, da emo uveer
svirati u gitaru^ Prema lome e sve biti u redu.
Dakako, kimnu Stark. Ne emo krenuti prije poveerja. Moda u i ja
sii malo dolje i pi'idruiti vam se, odjednom rekne. U glasu mu se osjealo
pitanje.
Samo doi! Svira li u gitaru?
Ah, ne toliko, da bi brojalo. Ali volim sluati. Onda do vienja, zarei
otro, gotovo neprijazno, tako da je Prew osjetio, da Stark vie ne eli o tome
govoriti. Brzo je otiao, oito se bojei, da bi mu Prew mogao zahvaliti.
Prew se za njim naceri i iznova zapoe ribati sudopernicu.
Sad se dobro osjeao, zaista vrlo dobro, upravo izvrsno. U elucu mu se
javi munina kao od vrtuljka, i sva mu se utroba ispuni mukou, to se
uzdizala i napinjala.
Igrali su isti karambol ne naznaujui unaprijed udarce. Izmeu te
igre i obine igre na biljaru bila je ista razlika kao i izmeu igre na tri
mantinele i istog biljara, a to je bila igra za amatere, koji nisu umjeli da
igraju na drugi nain.
Maggio ga je ekao u sobi za dnevni boravak, da igraju biljara. Naveer
je Prew, osjeajui se veoma sretnim, kao da mu je cio svijet brat, igrao
veoma dobro. Igra je bila prilino izjednaena. Na jednoj je strani igrao
prvak Atlantic avenije, a na drugoj strani djeak, koji je kao skitnica
zaraivao novac tako, da se uputao u borbu s lokalnim veliinama u
malograanskim dvoranama za biljar. Na kraju se Prew ipak pokazao malo
nadmonim.
Petko ih je promatrao, naslonio se laktima na dasku jednoga od
prozora, to su povezivali alkoven sa sobom za dnevni boravak, koja je
takoer nekada bila trijem. Igra ga je zanimala, ali je bilo oito, da na taj
nain samo trati vrijeme, sve dok ne donesu gitaru. Kasnije je ak iz sobe za
dnevni boravak dolo nekoliko vojnika da promatra igru.
Maggio je za vrijeme Prewove igre sjedio poput nekog samopouzdanog
vorka na drugom prozoru. U ruci je drao biljarski tap, tvrdo uglaan
eir ponosno mu je stajao na glavi, malo zabaen unatrag, tako da se

razabiralo nekoliko Maggi- ovih uvojaka, vlanih od napora. Najbolje

Prewove udarce, koji su traili posebno struno razumijevanje, popraivao
je komentarima za sluaj, da ih opinstvo moda ne bi primijetilo.
Taj klipan je silan igra biljara, razjanjavao je on, pokazujui palcem
u Prewa. Ja to znam. Ja to mogu prosuditi. Brooklyn je domovina velikih
igraa biljara i otrih igraa ping-ponga. ovjee, to bih dao za to, da mi je
taj tip tamo kod kue u naoj dvorani za biljar. Obukao bih ga u overal,
stavio mu na glavu slamnati eir, a vlat trave u zube, pa bih s pomou
njega zasluio punu vreu novaca.
Deveta lopta iz kuta donje i lijeve mantinele u koaricu na protivnoj
strani, navijesti Prew i izvede udarac.
Vidite li, to govorim? nasmije se Maggio opinstvu.
Moda u jednom poi s tobom kui, ree Prew, maui biljarski tap
kredom. U posjet.
Nikako, odbije Maggio. Nikako, dragi moj. Moja stara bi nas obojicu
izbacila. Ona ne voli vojnike, otkad je neki vojnik zaveo moju stariju sestru.
Ne moe podnijeti vojniku uniformu.
U devet sati doao je Andy iz straarnice. Trublja mu je jo uvijek bila
na leima. Oni prestadoe igrom. Uskoro u odsvirati i ,gasi svijetlo', a
onda u biti slobodan do poveerja, ree Andy i proe kroz prostoriju, pa
izae na suprotna vrata. Neka netko od vas donese gitare.
Ja u ih donijeti, ree Petko, ja u ih donijeti. On oivi i potri prema
stepenitu.
Smijem li poi s vama da sluam? upita Angelo, znajui a je to posve
privatan sastanak. Ne u rei ni slova. Ne u zatraiti nijednu pjesmu.
Mislio sam da ne voli gortake pjesme, nasmije se Prew.
I ne volim, estoko e Angelo. Ali vi i ne svirate kao gortaci. Kad svira
Gene Autry, onda je to gortaka pjesma, ali kad vi svirate, onda je prava
glazba.
Dobro, doi s nama. Htio bih samo da znam, to se to desilo naem
prijatelju Bloomu, ree Prew i izae u dvorite. Nisam ga vidio.
Ni ja, dobaci Angelo. Vjerojatno je otiao u grad, da posjeti svoju toplu
brau. Stalno ga viam dolje u Waikiki taverni, gdje se sastaje sa svojim
toplim bratom. Sad ima vrstoga brata, samo to taj nema toliko novaca,
kao moj.
Moda on i ne eli novaca.
Moda. Moda trai samo rame, na kojem bi se mogao isplakati, kujin
sin!
Sastali su se s ostalima u tami kasarnskog kruga. Petko je gorljivo nosio
dvije gitare. Kad je Andy odsvirao signal: gasi svijetlo, sjedoe na
stepenice iza kuhinje i stadoe svirati svoje tune pjesme. Svirali su u tami
i tiho, da im ne bi nitko priao. Nisu eljeli slualaca; htjeli su da u svom
drutvu ostanu sami. U etvorini kasarne oko njih deurni su ugasili jedno
svijetlo za drugim u spavaonicama. Stark je izaao iz blagovaonice, i sjeo na
rubni kamen. Sjedio je tako naslonjen na zid, puio, zadovoljno sluao, ali

je bio mrk i nije govorio. Nije rekao ni jednu jedinu rije, ve je piljio ravno
prema zgradi taba u tamu, kao da pokuava ugledati Teksas. Maggio je
skren uao na najdonjoj stepenici, pa je onako okruglih ramena izgledao
kao goli majmun na organcu i isto tako napeto kao i Stark sluao glazbu,
koja je u njegovom rodnom gradu Brooklynu bila posve nepoznata.
Znate to, ree nakon nekog vremena, te pjesme, kad ih vi svirate,
zvue gotovo kao jazz, a ne kao puke melodije. Polagani jazz, pravi crnaki
jazz, kako ga sviraju u krmama u 52. ulici.
Prew prestane svirati, a zatim postepeno utihnu i Petkova gitara. To i 264
jest na neki nain jazz, ree Prew. Nitko ne moe rei, gdje prestaje
hillbillyi, gdje poinje jazz. Jedno prelazi u drugo. Andy i ja namjeravamo
da i sami napiemo na blues31, na privatni blues. Govorili smo samo o
tome, pa emo to jednom i uiniti. <
Na svaki nain emo to uiniti, ree Petko. Nau emo kompoziciju
nazvati Blues starih vojnika. Postoji Vozarski blues, Blues beraa
pamuka, ali vojnikog bluesa nema. Ne?
Stark je utke sjedio, sluao njihov razgovor, as glasniji, as tii, kad bi
nastavili svirkom. Sluao je sve, ali nije sudjelovao u razgovoru. Nijemo je
puio i bavio se samo s onom gorkom utnjom, koja se u njem ugnijezdila.
Ovako se ne svira, ,gasi svijetlo'! ree Prew. Govorio je kao strunjak
tonom, koji nije doputao diskusiju. To treba svirati staccato. Kratko i
otro. Trublja ne smije ni jednu sekundu izgubiti s dugakim tonovima,
,gasi svijetlo' ima neto urnoga. Ti nalae ljudima da pogase svoja
prokleta svijetla, i ne doputa nikakvo protivljenje. Zato mora trubiti
otro i brzo, bez nejasnih tonova. Ali ipak mora potajice trubiti malo
tuno, jer ti je zapravo mrsko to im to nalae.
Ne moemo svi biti jednako dobri, odvrati Andy. Ja sam
svira na gitari Ti ostaje kod svoje trublje, a ja kod svoje
gitare.
Dobro, odvrati Prew. Evo ti. On mu prui novu gitaru, koja vie nije
bila ba posve nova, no ipak je bila Andyjevo privatno vlasnitvo.
Andy dohvati gitaru i nastavi melodijom, koju je zapoeo Petko. U tami
je i dalje promatrao Prewovo lice.
Hoe li veeras umjesto mene odsvirati poveerje? ponudi mu on.
Ako hoe, moe to veeras uiniti umjesto mene.
Prew razmisli o prijedlogu. Zar te to zaista ne e smetati?
Nikako. Kako sam1 rekao, ja nisam trublja, ja sam gitarista. Samo ti
to mirno preuzmi. Ja i onako ne umijem pravo odsvirati poveerje.

31

Blues, sjetna crnaka svjetovna pjesma, koja se osniva na

crnakoj duhovnoj pjesmi (Negro Spirituals) i koja je postala na

amerikom Jugu (St. Louis). Adaptirana je u suvremenom jazzu.

Dobro. Daj mi trublju. Evo ti tvoj pisak. Ja imam svoga sa sobom.

Posve sluajno.
On uze potamnjelu straarsku trublju, malo je protare i poloi je u krilo.
Sjedili su u hladnoj tami, tiho svirali i pomalo razgovarali, ali veinom su
samo sluali svirku. Stark uope nije govorio, ve je samo sluao,
zadovoljan, no ipak mrk. Jednom prooe dva vojnika, pa zastae na asak
da prislukuju, zahvaeni beznadnom nadom, koja je odzvanjala u ritmu
tih pjesama. utljivi Stark je meutim bio na strai. On estoko baci
cigaretu prema njima na ulicu. Uareni pepeo rasu se pred njihovim
nogama i iskre frcnue na sve strane. Vojnici pooe dalje, kao da ih je
odgurnula neka nevidljiva ruka.
Pet asaka prije jedanaest sati utihnue gitare i svi ustadoe. etvorica
pooe prema megafonu u kutu. Stark je ostao sjedei, naslonjen na zid.
Jo uvijek je namrgoeno puio. Nijemo je prihvatio to, da su ga ostavili
samoga. Svijao je cigarete, puio ih, nijemo sve promatrao, ne doputajui,
da mu bilo to izbjegne.
Prew izvadi svoj pisak iz depa i stavi ga u trublju. Stajao je pred velikim
limenim megafonom nervozno se vrpoljei i namjetajui usta. Zatim za
pokus puhne nekoliko tihih tonova, a onda ljutito obrisa pisak i estoko
protare usne.
Usne mi nisu u redu, nervozno e on. Ve nekoliko mjeseci nisam ni
taknuo trublju. Uope ne u moi puhati. Usne su mi meke kao maslac.
Stajao je tako u mjeseini, nervozno stupajui s noge na nogu, baratao
neto na trublji, ljutito je tresao i neprekidno je podizao na usne, da je
okua.
Doavola, ree. Ne u moi svirati tako, kako bi trebalo. Poveerje je
posve specijalna stvar.
Ah, nemoj toliko okoliati, zaboga, dobaci Andy. I sam zna, da moe
svirati.
Dobro, zlovoljno e Prew. Dobro. Pa ja nisam rekao, da ne u svirati.
Zar ti nikad nisi nervozan?
Nikada, odvrati Andy.
Onda nema ni truna osjeaja, ljutito e Prew. Nikakve samilosti ni
razumijevanja.
Za tebe ga nemam, dobaci Andy.
Zaboga, onda jezik za zube, ljutito i nervozno ree Prew.
On pogleda na sat, a kad je kazalo, koje pokazuje minute, stiglo do
najvie toke, stupi naprijed i podignu trublju do megafona. Sva je nervoza
spala s njega, kao odbaena bluza uniforme. Odjednom je bio sam, daleko
od svih ostalih.
Prvi je ton bio ist i apsolutno siguran. U tom tonu trublje nije bilo ni
pitanja ni nesigurnosti. Jasno je preao preko tamne etvorine kasarnskog
dvorita. Bio je za malenkost dulji, nego to ga je svirala veina ostalih
trubljaa. Otegao se kao vrijeme, koje se od jednog umornog dana vue k
drugome. Kao trideset dugakih, dugakih godina. Drugi ton je bio kratak,

gotovo pre- kratak i otro prekinut. Proao je kratko i brzo, kao asovi kod
kurve. Bio je kratak, kao to je kratka ona stanka od deset asaka za
vrijeme rada. A onda se posljednja nota prvoga stava pobjedonosno uzdigne
iz lako slomljena ritma, pa zalebdi tri- umfalno prema nedokuivom
vrhuncu ponosa, visoko iznad svih ponienja i degradacija.
Tako je odsvirao sve, najprije u malo suzdrljivom, a onda u ubrzanom
ritmu, kojega ne bi mogao kratiti metronom. Za tempo tog poveerja nisu
postojala propisana pravila. Tonovi su zalebdjeli visoko u zrak i ostali visjeti
iznad kasarnskog kruga. Tu su njeno drhtali, ispunjeni beskrajnom 266
tugom, neiscrpivom strpljivou, besmislenim ponosom. Oni su bili
requiem i nadgrobni spomenik jednostavnog vojnika, koji je vonjao kao jednostavni vojnik, kako mu je jednom rekla neka ena. Lebdjeli su poput
aureola iznad glava usnulih momaka u tamnim kasarnama, pretvarali su
runou u ljepotu, u ljepotu saosjeaja i razumijevanja. Eto nas ovdje,
govorili su. Vi ste nas stvorili, 6ada nas gledajte. Ne zatvarajte oi i nemojte
zastrepiti pred njima; to je ljepota i alost ivota kakav jeste. To je istinska
pjesma, pjesma bijednoga bia, a ne pjesma ratnog heroja. To je pjesma
robijaa, svrabljivih, smrdljivih, uznojenih, ovijenih ogrtaima sive praine;
to je pjesma prljavih kuhinjskih pomonika, pjesma mukaraca bez ena,
koji kupe krvave mjesene uloke oficirskih supruga i ribaju oficirski klub
nakon svrenih gozbi. To je pjesma izroda, pjesma besramnih, koji
pohlepno ispranjuju na po pune ae, neke od njih uprljane crvenilom za
usne, to su ih neispijene ostavile goe na gozbi.
To je pjesma mukaraca, koji nemaju doma, a svira je mukarac, koji
nikad nije znao to je to dom, pa zato i umije da je svira. Sluajte. Vi
poznajete tu pjesmu, zar ne? To je pjesma, pred kojom svake noi zatvarate
ui, da biste mogli spavati. To je pjesma, zbog koje svake veeri ispijate po
pet martinija, samo da je ne biste uli. To je pjesma velike osamljenosti,
koja prodire poput pustinjskog vjetra i koja sui due. To je pjesma to e
je uti na dan tvoje smrti. Kad bude leao na postelji i ekao i znao, da svi
lijenici i sestre i svi tvoji zaplakani prijatelji ne znae nita i da ti ne mogu
pomoi, da ti ne mogu utedjeti ni jednu kap sve one gorine, jer to si ti, koji
umire, a ne oni; kad bude ekao na to, da smrt doe i kad bude znao, da
joj ne moe izbjei snom, da je nikakav martini ne e skrenuti s puta, da je
ne mogu obii razgovori, i da ti nikakve omiljele zabave ne mogu pomoi da
joj izbjegne. Onda e uti tu pjesmu, sjetit e se nje i prepoznat e je. Ta
pjesma je stvarnost. Sjea li se? Sigurno se sjea! Proe dan, Nesta
sunca, S jezera S planine S neba, Poivaj mirno Dobri vojnie ... La ka
no!!
Kad je posljednji ton zatreptao u tiini punoj ponosa i kad je trublja
okrenuo megafon za tradicionalno ponavljanje svirke, pojavi se na
osvijetljenom ulazu u kasarnu nekoliko likova iz Choyeve restauracije.
Rekao sam vam, da je to Prewitt, dopre do njih preko velike etvorine
nejasni glas nekog ovjeka. Govorio je kao netko, koji je dobio okladu. A
onda se svirka ponovno uzdie da se pridrui svojoj drhtavoj suznoj sestri.

Iznad tihog kruga kasarne lebdio je zvuk amo i tamo, odjekujui jasno i
ponosno. Iz prostorija za dnevni boravak izali su vojnici na trijemove, da
sluaju u tami. Odjednom im neto stisnu grlo; osjetie vrstu povezanost,
skovanu zajednikim strahom, jaim od svih linih osjeaja. Stajali su u
tamnim trijemovima, prislukivali i odjednom osjetili da su tako blizu
ovjeku kraj njih, koji je takoer bio vojnik i koji je isto tako morao umrijeti
kao i oni. Onda se tiho redom vratie u kuu, jednako kao to su doli,
oborena pogleda, odjednom se stidei svoje tronutosti i stidei se toga, da
su jedan drugome tako zavirili u golu duu.
Maylon Stark, utke naslonjen na kuhinjski zid, piljio je u svoju
cigaretu. Njegova stisnuta usta izgledala su, kao da se Maylon kani
nasmijati, kao da kani zaplakati, kao da se kani porugljivo naceriti. Stidio
se. Stidio se zbog svoje sree, koja mu je vratila ivotni cilj i njegov poloaj,
stidio se zbog toga, to je onaj drugi izgubio svoju sreu. Prstima je zdrobio
neopasnu ar, uivajui u kratkoj boli, a onda je svom snagom tresnuo
cigaretom o zemlju, tresnuvi istodobno nadmonom nepravdom cijeloga
svijeta, koju nije mogao ni da podnese ni da razumije, ni da razjasni, a ni da
promijeni.
Prewitt polako spusti trublju i ode od megafona. Oklijevajui skine
pisak i vrati trublju Andyju. Usne su mu bile nabrekle i crvene od
trubljenja.
Nebesa, promuklo ree. Nebesa! Trebao bih au vode. Umoran sam.
Poi u sa Starkom u grad. Gdje je Stark? Okretao je pisak u ruci, a zatim
nasumce poe u tamu prema kasarni. Nipoto nije bio ponosan, i nije
nikako bio svijestan onoga, to je izveo.
Ljudi, ree Maggio, dok su svi ostali pratili Prewa pogledom, taj
momak zaista umije svirati trublju. Zato ne svira? Taj bi trebao da je u
trubljakom zboru.
Pa on je i bio u njem, glupane, prezirno odvrati Andy. Istupio je
odande. Nije htio da svira u tom zboru. On je svirao poveerje u
Arlingtonu.
Zaista? upita Maggio. Jo uvijek je gledao lik, koji se udaljavao.
Dobro. Dobro da to zna.
Sva su trojica utke stajala. Nisu bili sposobni da izgovore ono, to su
osjeali. Gledali su za Prewom, sve dok im nije priao Stark, koji je sve to
uo.
Kamo je poao?
Da potrai tebe, odvrati Andy, htio bi da s tobom poe u grad. Poao
je prema trijemu.
Hvala lijepa, porugljivo e Stark. Na tu misao ne bih nikada doao.
Zatim poe u potragu za Prewom.
Doi, sinko, ree mu. Poimo u grad, da se estito proveselimo!

ESNAESTO POGLAVLJE
Uspeli su se uz neosvijetljene stepenice New Congress Hotela. Nakon
jarko osvijetljene ulice, na kojoj gotovo i nije bilo ljudi, uinilo im se da je
ovdje veoma tamno. Uspinjali su se, oprezno pipajui put, kao to to rade
napol pijani ljudi. Upravo su bili izali iz maloga bara u prizemlju Wu
Fatove restauracije, ukraene tropskim arenilom, pa odjednom osjetie
neku neopisivu munu tjeskobu, neko stezanje u grlu, zaustavljanje daha,
to ga osjeaju mukarci, kad se kane pribliiti eni. Bili su to oni isti 268
simptomi, to su ih na tako besraman nain pokazivali psi, vani u kasarni,
kad bi u dvoritima jurili za kujama, koje su se opirale. Smijali su se
simptomima u nesretnih pasa, ali sada, dok su u duhu ve gledali slike
grudi i trbuha i dugih stegna, sve to upravo od neke nadzemaljske ljepote,
nisu njih dvojica nipoto bila raspoloena za smijeh.
Unaprijed se radujui onome, to ih je ekalo, njih dvojica su se cijelo
vee sjajno zabavljala. Proveli su opake, svadljive, divne sate u
neobuzdanom pijanevanju. Sve dosad nije dolo ni do kakve tunjave,
gotovo ak ni do prepirke, osim s bivim vojnicima, vozaima taksija, koji
su oenili filipinske ene i koji su im zavidjeli na njihovoj slobodi. Ali ti ljudi
nisu brojali, s njima se ovjek i onako uvijek svaao.
Kada su izali iz taksija pred irokim vojnikim i mornarikim klubom
Kranskog udruenja mladih ljudi, okruena palmama (neprestano u
mislima na ono, to e doi), preli su odmah preko ulice do Crne make i
ondje popili prvu veliku au, najbolju od svih aa. Crna maka ila je
veoma dobro, jer se nalazila upravo nasuprot Kranskom klubu, kod
stajalita taksija iz Schofielda i Pearl Harbora. Svi su odlazili u Crnu
maku, da ispiju svoju prvu i najbolju au, a isto tako i posljednju i
najgoru prije nego to bi se povezli natrag, pa je Crna maka stoga uvijek
bila prepuna.
Upravo zato, to je Crna maka ila vrlo dobro i uvijek bila prepuna,
njih je dvojica nipoto nisu voljela. inilo im se, kao da se Crna maka
tovi od njihove ive krvi i od njihove gladi. Malo kasnije, neposredno prije
nego to su poli Wu Fatu, vratili su se jo jednom Crnoj maki i od
glupog kineskog konobara naruili dva toasta s limburkim sirom, rekavi
mu, da e se vratiti po njih. Onda su jo jednom obili oko itavog bloka, a
kad su se konano vratili, nije Crna maka vie bila prepuna. U tome
trenutku nije ak ila ni dobro. Naprotiv, bila je prazna i zatvorena
eljeznom reetkom, to su je postavili pred glavni ulaz. U njoj nije bilo vie
ni ive due. Na toj strani ulice bilo je uope sve prazno i pusto. Njih dvojica
sretni stisnue jedan drugome ruku (jo uvijek se unaprijed radujui
onome, to je imalo doi), a onda pooe do najblieg bara, da proslave
svoju pobjedu.
Prije nego to je dolo do toga, a nakon njihove prve ae, prokrili su
put kroz vijugavi Hotel Street. Tu i tamo popili su po au u kakvom baru,
koji bi im se svidio. Promatrali su egzotine konobarice aneoskog lica (sad

su ih mogli promatrati bez ikakve bojazni, znajui to ih eka), promatrali

su kineske djevojke, koje su sa strane izgledale posve tanke i bez grudi, dok
su s prednje strane bile zaudno okrugle. Gledali su vre graene
japanske djevojke s njihovim teim grudima, kraim nogama i pohotnijim
bokovima, a gledali su i one najbolje meu njima, portugalske mjeanke,
pune vrue, usijane strastvenosti, koja kao da je imala maje pande.
Posvuda ene, ene, ene.
Gotovo su obijesno osjeali svoj teret (kojeg e se uskoro osloboditi),
osjeali su alkohol, koji im je are tjerao krv u ui. Na svom prvom lutanju
nisu se zadrali kod Wu Fata, ve su, uz prekide kratkih posjeta u malim
barovima, poli ravno dolje do rijeke, sve do one toke, gdje se Hotel Street
svrava u King Streetu i gdje na drugoj strani mosta lei taman i tajanstven
perivoj Aala. Odavde su dobro raspoloeni pogledali uz King Street, upravo
u ono vrijeme, kad su kinematografi zavrili svoju drugu predstavu, a onda
prijeoe prijeko do Beretania Streeta kroz svu prljavtinu Rivei Streeta.
Zatim se progurae natrag do kluba; ondje su se dogovorili, kakvu e psinu
zaigrati filistarskoj Crnoj mald.
Sad posve sretni pooe izmeu mornara, koji su pijani teturali drei
se ispod ruke, i izmeu lakonogih Filipinaca vatiranih ramena, koji su
tapkali, po dvojica, po trojica, ali nikada sami, na svoj enstveni nain.
Prolazili su (sretni i pomireni sa itavim svijetom zbog oekivanja
onoga, to je jo imalo da doe) izmeu prizemnih i jednokatnih kua. Te su
se kue natiskivale prema ploniku,bojaljivo nudei svoje drai: barove,
prodavaonice rakije, restauracije, streljane, fotografske ateliere. Izmeu
njih uvijek iza dva ili tri duana (taj je pogled samo jo jae naglasio njihovu
osamljenost), slijedila su tamna stepenita, koja su vodila k enama. A
iznad svega toga, uvijek i vjeno, prodirui posvuda kao sudbina, leao je
zadah truloga mesa i mrtvog uvelog povra, to je prodirao kroz eljezne
reetke otvorenih duania s povrem. Te su reetke izgledale kao
staromodni zidni telefoni, to ih je ovjek morao izvui, ako je htio da ih
upotrebi. Reetke su te spreavale da ue, ali nisu zadravale vonj, taj
vonj, koji te je njeno i tuno podsjeao na sutranji mamurluk, i tako sve
dalje i dalje, do posljednjeg konanog mamurluka, onog najveeg i
najtrajnijeg, do mamurluka truloga mesa i natrulih mrkvi razrezanih na
stolovima. Uvijek i uvijek sjeat emo se tih mirisa, kao pravog mirisa,
kojim vonjaju Havaji. Nikad u cijelom ivotu ne emo osjetiti taj miris, a da
se ne sjetimo na Havaje, na Havaje nae neskruene i neokajane mladosti.
Poto im je pothvat s Crnom makom slavodobitno uspio, pooe jo
jednom niz Hotel Street. Ovaj put poli su k Wu Fatu, da u gornjem katu
pojedu won-ton juhu, a onda su stepenitem sili dolje u bar. Neki njeni,
tanki homoseksualac, s engleskim akcentom htio je da delikatnim
laskanjem dozna, nisu li oni moda pomorci iz trgovake mornarice, koji su
od kue poli na pustolovine. On ih pozove na aicu, ali Stark mu
odgovori, neka svoj novac uva za koga drugoga, koji nema novaca za
kurve, pa e radije prihvatiti pie. Topli brat odvrati s nekim pakosnim

enskim licem, a Stark mu veselo odvali jednu. Kako je Stark bio onaj, koji
je troio vie novaca, otprati barski posluitelj malo omamljenog toplog
brata do vrata. Zatim se vrati, stisne Starku ruku i ree, da i on ne moe
trpjeti toplu brau, ali da i barski posluitelji moraju ivjeti.
Konano njih dvojica sjedoe da zaponu ozbiljno piti i da se opiju.
Stark je pio divljom i pohlepnom ei, kakvu Prew nikad ne bi mogao
oekivati od tog hladnog ovjeka, koji je tako polako govorio i tako bistro
mislio. Onom nesuzdrljivom potrebom da se nekome povjeri, kakvu imaju
samo pijanice, ree mu Stark, da on u bordelu ne vrijedi nita, ako nije pun 270
alkohola. On ne zna, zato je tako, ali svakako zna, da za nj nema drugoga
puta i da, posve iskreno rekavi, on i nema nita protiv toga (pritom je
izgled na ono to e doi prelio sve zbivanje nenadmaivim sjajem, osvijetlio
sve onim nenadmaivim unutranjim arom, koji konano i nije bio nita
drugo, nego istaljubav prema svemu ivome i koji se uope na drugi nain
nije mogao postii). Nita, togod ovjek govori, rekao je Stark, nita nije
moglo biti krivo, samo ako je putalo svijet da ivi na taj nain posve
svejedno togod ljudi brbljali nita nije moglo biti zlo, prokletstvo, nita
te nije moglo postidjeti, odi doa- vola, pa i on to ne smatra loim, taj kujin
sin.
Sve dok na kraju, u trenutku, kad su stajali na vrhu stepenita na
malom podestu pred masivnim elinim vratima, u kojima je bila urezana
etverokutna rupica za promatranje, ona velika zemaljska ljubav, koja je
trebala oduka, ona silna glad za ljubavlju, koju je trebalo utaiti, nije
postala tolika, da umalo to nije i u jednog i u drugog sama sebe
zadovoljila.
Stark je bio veoma pijan, no jo uvijek je umio da u tami spretno svine
cigaretu. On kresnu igicu i pripali cigaretu. Svijetlo zaplamsa i kao neka
jeka njihovih misli osvijetli sva ona gola mukaraka i enska tijela,
narisana olovkom na zidu, crtee mukih i enskih spolovila, veoma
realistike slike vagina, izvedene tako, da je crta prislonio zapaljenu glavu
igice o zid, a onda je povukao prema gore, crtajui stegna. igica osvijetli i
sve one stihove brojnih generacija vojnika, mornara, pjeaka mornarike
pjeadije i uroenika istaa cipela. Stark udari akom o vrata.
Bua u vratima se odmah otvori i neko se krupno, crno, havajsko
ensko lice nepovjerljivo zagleda u njih.
Pusti nas da uemo, ree Stark, smrznut emo se po toj studenoj,
studenoj noi. Na kraju reenice Stark se srdano i tragino podrigne.
Pijan si, odvali velika masa. Odlazi. Ne elimo neprilika s vojnom
policijom. Ovo je pristojno mjesto. Zatvoreno je. Odi kui!
Nemoj biti gruba prema meni, Minervo, naceri se Stark, ili u te dati
degradirati na obinog vojnika. Odi i reci gospoi Kipfer, da je doao njezin
ljubimac i upitaj je, zato ne stoji na vratima, kamo i spada.
Vidjet u, odvrati ena, jo uvijek nepovjerljivo. ekaj! I ona
razdraeno zalupi buom.

Prew osjeti, kako su sve one nadzemaljske ljupke grudi i trbusi i duga
stegna poela odmicati u daljinu i nestajati. On pogleda Starka.
Eto ti, gorko e Stark. Vidi li? Ta ena misli da smo pijani!
Strano, ree Prew. Nepovjerljivi stari imi.
Svaki put, kad te ene vide vojnika, misle da je pijan. Zato? Zna li
zato?
Zato, to jeste.
Upravo tako. One su jednostavno nepovjerljive. Zbog toga nerado
odlazim na takva mjesta. Ovdje nema povjerenja u ovjeanstvo. Za sama
dva centa preao bih prijeko u onaj prokleti Service Rooms, ili u Pacific
Rooms ili Ritz Rooms ili u White Hotel. Misli li ona, da je to jedini bordel u
gradu? etiri kue dalje postoji ak japanska elektrina masaa.
Doi, poimo onamo. Ondje jo nikada nisam bio.
Stark zahihoe. Nije mogue. Zatvoreno je. Zatvaraju u jedanaest sati.
Tek sad dopre u njegovu svijest ono, to je Prew rekao, pa se okrene i
zagleda se u nj. Zar ti jo nikada nisi bio na japanskoj elektrinoj masai?
upita, ne vjerujui.
Nikada!
U onoj kui s malim bijelim znakom i crvenim slovima na njem, a ispod
njih munja?
Jo nikada.
Gle, gle, kimne Stark, a odakle ti dolazi?
Sa sela, odvrati Prew. Upravo stigao.
Gle, gle! Kladim se da je Wahoo jedino mjesto na cijelom traljavom
svijetu, gdje ovjek moe da dobije japansku elektrinu masau. A ti
odbija, da iskoristi tu priliku. Propustio si da stekne silno iskustvo.
Prewitt, zanemario si svoj odgoj. Ondje mora lei na stranu, poe on
tumaiti, a onda dolazi neka Japanka, strastvenog izgleda, pa te po cijelom
tijelu dodiruje elektrinim vibratorom. No ti nju ne smije dodirnuti. Posve
je gola i cijelo vrijeme te se dotie. Oni, meutim, ne doputaju da je
dotakne, pa ni vrkom prsta. Sve ti to unaprijed rastumae. Ako to netko
nije razumio, oni imaju posebnog izbacivaa, nekog orijakog klipana,
pravog judo-borca. im ue, oni ti ga odmah pokau.
Ali ja u poeljeti, da je dotaknem, ree Prew. To volim.
I ja. U tom i jeste cijela ala, razumije li? Ti bi htio, ali ne smije.
Smijean osjeaj. Japanka stoji pred tobom, bez igdje iega, ali ti je ne
smije dotai. To je po prilici tako, kao kad kakva graanka pokuava da
glumi potenu enu, razumije li? Veoma smijean osjeaj. Upravo
jedinstven. Samo Japanac moe neto takvo da izmisli.
Kladim se, da u tome moe uivati samo Japanac.
Oh, ne, odvrati Stark, i meni se svia. Razdrai te, tako te razdrai, da
umalo te ne proguta onaj prokleti vibrator. Menito okrepljuje krv. Nakon
takve masae mogao bih do steaja dovesti svaku javnu kuu, pa sve da
sam i trijezan. Tek onda osjeti, to vrijedi ena, pa bila ba i kurva. Ta ti
masaa omoguuje da pravo razumije ljudski rod. I sve ostalo.

Pa ipak mi se to ne svia, tvrdoglavo e Prew.

Ti si jednostavno tvrdoglav, uporno e Stark. Odakle zna, da ti se ne
bi svidjelo? Meni se svia, pa zato se ne bi i tebi svidjelo?
Jer elim da je dotakne. I vie nego dotaknem.
Zaboga, odjednom e Stark, kako dugo nema te ene! On se okrene i
opet poe udarati akom o vrata. Prokleto dugo. Hej! Otvori!
Vrataca se odmah otvorie, kao da je visoka, bijela ena uskoga lica,
koja im se osmjehivala, cijelo vrijeme stajala iza vrata oslukujui.
Halo. Maylon, ree ena ushieno se smijeei. Minerva mi nije rekla, 272
da ste to vi. Kako ivite?
Odmah u se raspuknuti, odvrati Stark. Pustite nas da uemo.
Ali Maylon, blago no odluno ree ona, zar se tako razgovara sa
mnom?
Prew pogleda tu enu, na izgled damu. gotovo djevicu, i osjeti kako je iz
njega odjednom iskliznulo sve, kao kad snijeg odjednom klizne s krova, to
ga je osvijetlilo sunce u veljai i kad se pod njim pokae stara indra.
Jednako kao mnogo puta prije toga i na drugim mjestima bio je i sad
spreman, da se vrati kui. Htio bih da znam to sad radi Violet Ogure,
pomisli on, upravo sada, u tom asu!
Isuse! zagrmi Stark.
Nipoto, osmjehnu se ena. Zbog toga se bojim, ali molim nemojte
kleti, Maylon!
Gospoo Kipfer, ree Stark, odjednom se rastrijeznivi, jer se poloaj
uozbiljio. Upravo vam se udim, gospoo Kipfer. Zar sam ikada totalno
pijan doao ovamo? Iskreno vas pitam, zar ja izgledam kao da bih to ikada
mogao uiniti?
U to nisam nikada ni posumnjala, Maylon, slae gospoa Kipfer,
polaskana. U odnosu sa mnom, vi ste uvijek bili savreni gentleman.
Najljepa hvala, madame, odvrati Stark. Ne biste li nas sad pustili da
uemo, poto smo razjasnili taj mali nesporazum.
Teko opijanje, odvrati gospoa Kipfer, jednostavno se ne slae s
naim poslom. Svaki ugledni, pristojni etablissement mora misliti na svoju
budunost.
Gospoo Kipfer! Madame, ree Stark, ja vam dajem svoju sveanu
asnu rije, da je vaa budunost kod nas. na posve sigurnom mjestu.
Gospoa Kipfer se smirila. Nasmijei se: No, ako mi dajete rije, onda
sam sigurna, da ete je drati, Maylon.
Oni zaue, kako elik klizi preko elika i vrata se otvorie. Prew ugleda
pred sobom damu kultivirana izgleda, visoko zaeljane kose i pohotna lika
u elegantnoj divnoj veernjoj haljini u boji srnina krzna. Na ramenu je
nosila kiticu orhideja. Izgledala je upravo onako kao ona aristokratska
dama na oglasu za International sterling silver, koja poziva goste da
sjednu za stol. Ona im se osmjehne puna materinske zabrinutosti. Prew je
sad shvatio, zato su svi, koji su odlazili u bordele, govorili o gospoi Kipfer,

i zato su joj se toliko divili. Zato, to je gospoa Kipfer bila takva dama, i,
jer je bila pripravna da im oprosti.
Iza njih zatvori Minerva masivna vrata i ubaci teku eljeznu motku u
njezino leite.
Maylon, ree gospoa Kipfer, ne sjeam se, da sam ve upoznala
vaeg prijatelja.
Jo nikad niste sa mnom izveli taj trik s vratima, gospoo Kipfer, ree
Stark u tonu predbacivanja. ovjek bi gotovo pomislio da je ovaj lokal
ilegalan i kao da nije najfiniji bordel u Honolulu.
Ne emo postati ordinerni, ledeno e gospoa Kipfer, samo zbog toga,
jer je dolo do malog nesporazuma. Vi dobro znate, to mislim o tom izrazu.
Ne bih voljela, da vas moram pozvati da odete, Maylon, ali bih to mogla
uiniti, ma koliko mi to bilo mrsko, budete li se i dalje tako runo ponaali.
Stark je tvrdoglavo utio.
Drim, da mi se morate ispriati zbog svoje posljednje primjedbe, ree
gospoa Kipfer. Nije li tako?
ini se, da je tako, razdraeno e Stark. Molim za oprotenje.
Jo uvijek mi niste predstavili svoga prijatelja, nadovee ona.
Stark ih uljudno upozna i pritom se duboko i porugljivo nakloni.
Izgledao je vie kao neki neposluni mali djeak nego kao ljutiti mukarac.
Zaista mi je veoma milo, ree gospoa Kipfer, uope se ne obazrevi na
Starkov naklon. Uvijek mi je drago, kada upoznam kojeg novog pripadnika
ete.
I meni je milo, to sam vas upoznao, odvrati Prew. Osjeao se veoma
nelagodno. Pitao se, gdje su, doavola, ene? U susretu s tako dotjeranim
manirama, on se sam sebi inio veoma nespretnim. Odjednom se gorko
sjetio onoga, to mu je rekao ujak John Turner, koji se nikada nije oenio.
Zene upravljaju svijetom, mladiu moj. Bog im je dao sve adute meu noge,
rekao je. One ne trebaju da trae sreu u kartama, kao to to inimo mi
mukarci, pa je bolje da to odmah i priznamo. Sve je to rekao tako gorkim
tonom, da ga djeak u ono vrijeme nije mogao razumjeti. Zapravo je bio jo
dijete.
Mislim, da bih vas trebala zvati Prew, osmjehne se gospoa Kipfer.
Smijem li? Zatim ih obojicu povede na desno kroz iroko predvorje, a
zatim kroz jo jedno usko predvorje i kroz neka vrata u ekaonicu.
Dakako, odvrati Prew, koji je sada konano vidio ene. Nisu to,
dodue, bile onakve ene, kakve je vidio u mislima, ali ipak su bile ene.
Nitko me ne naziva po imenu.
U ekaonici je bilo sedam ena. Jedna je s nekim vojnikom stajala uz
glazbeni automat, a dvije su sjedile i razgovarale s dva mornara. Preostale
etiri ene sjedile su svaka za se. Od te etiri ene tri su bile tuste krave,
koje su prevakavale gumu za vakanje, odjevene u kratke haljine iz jednog
komada tkanine. Sve su si bile meusobno sline. Uvijek su sjedile same i
to ih nije nimalo smetalo. Samo u velikoj bici, na dan isplate, bile bi kao
rezerva povuene u borbu, ali ni to ih nije nita smetalo. etvrta je ena.

meutim, bila drukija. Bila je vitka smeua, odjevena u dugaku

veernju haljinu, kakve nose bolje vrste prodajnih ena. Sjedila je u vrlo
lijepom stavu, posve mirno, a ruke je nemarno sloila u krilo. Prew
ustanovi, da samo nju promatra.
Iskusnim je pogledom ve bio opazio, da su one etiri vitke ene, koje su
pripadale boljoj vrsti i od kojih je jedna bila njegova mirna smeua, nosile
veernje haljine s praktikim dugakim mehanikim zatvaraem i da su se
svijesno odvojile od tri tuste prevakaice gume. Iz toga je odmah zakljuio,
da ni taj bordel nije bio drukiji od ostalih. ovjek je na blagajni plaao tri 274
dolara, uzimao ono, to je dobio, i odlazio. Tako je to bilo, usprkos svemu,
to je uo o tom lokalu, a koji je njegova eta smatrala najboljim. Sve je to
obuhvatio jednim jedinim pogledom, onda opet ustanovio da promatra
samo nju, koja je posve oito bila posve drukija i od one tri bolje ene.
Ovo je Maureen, ree gospoa Kipfer, kad je jedna od onih dviju boljih
ena koje su sjedile kraj mornara, ustala i prela k njima do vrati ju. Bila je
to neka vitka plavojka otrog nosa. Kroz tanku modru tkaninu njezine
veernje haljine, jasno se mogao razabrati tamni trokut njezinih dlaica.
Prew je ovdje posve nov, ree joj gospoa Kipfer. Hoete li ga upoznati
s ostalim, draga moja?
Dakako, draga moja, odvrati plavojka na grubi sarkastilci nain i ovi
ruku oko Prewova vrata. Doi, mali. Halo, Stark, staro mome, doviknu i
posegnu rukom za njim. Ima li kakav dar za me?
Pripazi malo, odvrati Stark i ugne joj se, ili ga vie ne u imati.
Gospoa Kipfer se slatko nasmijei. Maureen je na najaktivniji mali
lan, zar ne, draga Maureen?
f
Na taj nain ja zasluujem svoj novac, draga moja, slatko odvrati
Maureen. Ja sam aktivna, zato da to ne priznam?
Gospoa Kipfer se obrati Prewu, jo uvijek se slatko smijeei. Ne
smijete pomisliti, da vas elimo pourivati, Prew! Samo se vi osvrite, koliko
god elite. eljeli bismo, da ste zadovoljni sa svojom prijateljicom. Noas
nikako nismo pretrpani, pa imate beskrajno mnogo vremena, zar ne, draga
Maureen?
Dakako, draga, potvrdi Maureen. Beskrajno mnogo vremena. Ja ti ne
mogu pruiti neku romantinost, okrene se ona izravno Prewu, ali ako
eli vjetu enu, onda trai ba ono. to ja imam, mali. Pitaj samo Starka,
on se ve provozao sa mnom. Nisam li dobra u postelji, Stai*k? upita ona.
Gospoa Kipfer se okrene i vrati se u predvorje.
Dobra si, potvrdi Stark, ali posve mehanika.
Odnio te avo, trijumfalno se nasmije Maureen. Ona spretno zgrabi
Starka za ruku i povue ga do glazbenog automata. Za kaznu mora mi
platiti glazbu.
U istom se trenutku vrati gospoa Kipfer Prewu, koji je jo uvijek stajao
na ulazu.
Danas veoma teko moemo nai dobar personal, ree mu kao da se
ispriava. Mirnodopska mobilizacija tamo kod kue mnogo nam je

nakodila. Ne moete sebi ni predoiti, koliko nam to smeta. Ja sam posve

nemona, pa sam upuena jednostavno samo na ono, to mi se agentura
udostoji poslati.
Naravno, odvrati Prew, razumijem vas.
Zar vas ona uope nije predstavila? nastavi gospoa Kipfer. Zar vas
uope nije ni s kim upoznala?
Nije, ree Prew, ni sa ivom duom.
Oh, dragi, uzbueno e gospoa Kipfer. to da kaemo na to! Neka
vas to nita ne smeta. Ja u se pobrinuti zato, da se netko s vama pozabavi.
Ne smijete nam to zamjeriti.
Ne, nikako, odvrati Prew.
Lorena, vikne gospoa Kipfer, jeste li zaposleni, draga moja? Biste li
bili tako prijazni, da na asak doete amo?
Zapravo sam eljela, da upoznate Lorenu, nastavi gospoa Kipfer.
Ona je veoma zgodna djevojka, zaista. Stvarno je to bila moja prva
namjera, zavri gospoa Kipfer ispriavajui se.
Oh, kimne Prew, uvjeren sam u to. Ono ostalo nije vie ni sluao.
Gledao je vitku plavojku, onu koja je veoma mirno sjedila sama, i tako se
lijepo drala. Vidio je, kako je ustala i mirno pola prema njemu. uo je
neto gotovo kao kerka i nema ba*, ni jednu manu, ali zapravo nije
sluao nita. Ve je i prije ustanovio da je gleda, a sad ju je opet gledao,
pazei pri tom, da ne bulji u nju. Promatrajui je, kako mu se pri- bliuje,
mogao je da razabere tanki trokut dlaica ispod prozirne haljine, ali kod nje
nije stvar stajala onako kao kod Maureen, koja toga uope nije bila
svijesna. Ova djevojka bila je toga svijesna, ali to kao da je nije diralo. Bila
je svijesna njegova gledanja, ali se nije ni osvrtala na nj.
Mora da su joj dvadeset i tri ili dvadeset i etiri godine, pomisli Prew.
Vidio je da hoda veoma uspravno i da joj je kosa sakupljena u okrugli svitak
na zatiljku. Imala je veoma krupne oi, koje su ga otvoreno i mirno
promatrale. Ona zasta pred njima i nasmijei mu se, a Prew opazi, kako joj
usta u uskom djetinjem licu izgledaju iroka, kako su joj usne pune. a
pogotovu u kutevima ustiju. Ima krasno lice, pomisli on.
Gospoa Kipfer ih na veoma formalan nain upozna a zatim upita
Lorenu, ne bi li se pobrinula za njega, jer je on ovdje jo stran i ne bi li ga
upoznala sa svima ostalima.
Dakako, odvrati ona, a Prew zamijeti, kako joj je glas ugodno dubok i
siguran. Glas je pristajao uz cijelu njezinu linost. Ne bismo li sjeli?
osmjehne se ona.
Ima zaista divno lice, ponovo pomisli Prew, dok su sjedali, tragino lice,
lice, koje je odavalo patnju, lice, kakvo nikad nc bi oekivao u takvoj
okolini. Patnje ne ine kurve lijepima ve runima. Ali to je zbog toga, to
one ne shvaaju svcje patnje. No ova ih je shvaala. Ta vedra mirnoa,
sigurna sama u se, ona vedra mirnoa, koju sam uvijek elio sam za se, ali
je nikada nisam uspio postii, proizlazi jedino iz velike mudrosti, mudrosti,
koja se sastoji u tome, da ovjek razumije svoju patnju. To je mudrost, za

kojom eznem, pomisli on, za kojom moda, eznu svi ljudi, ali ja je nikada
nisam uspio stei. Zaista, tu mudrost ne bi ovjek nipoto mogao oekivati
u bordelu. Moda je ba samo na stvari to, pomisli on, moda sam se jednostavno samo iznenadio, to sam u bordelu naao tako tragino divno
lice. Vjerojatno na stvari i nema nita vie od toga, ree sam sebi, i
injenica, da sam pijan.
Gospoa Kipfer veli, da niste tako dugo u Maylonovoj eti, zapoe
Lorena dubokim uravnoteenim glasom, glasom najdublje mudrosti. Zar
ste tek sada stigli na Havaje? Ili ste premjeteni iz koje druge ete?
276
Iz druge ete, odvrati on, uzalud se napreui da izbjegne promuklost
u svom glasu. Pritom je razbijao glavu traei ma i jednu misao, koja ne bi
bila odvie glupa, da je iznese pred mudrost te djevojke. Nije, meutim,
uspio.
Lorena je ekala. Mirno i vedro promatrala ga je svojim krupnim oima.
Ve sam skoro dvije godine u Wahoou, ree on.
I jo nikad niste bili ovdje? upita ona. To je udno, zar ne?
Da, potvrdi on. Zaista je udno, kad ovjek promisli o tome. ovjek se
navikne da dolazi onamo gdje je ve jednom bio, nastavi on, kuajui da
razjasni stvar, no istodobno je osjeao, da mu je pokuaj glup. esto sam
proao ovuda, alinisam nikoga poznavao, tko bi ovamo zalazio. To jest, sve
dok nisam doao u etu G.
Ja sam ve godinu dana ovdje, spomenu ona.
Zaista? ree Prew. Ne svia vam se mnogo, zar ne?
Ah, odmahnu ona, ne svia mi se, ali ja se na to ne osvrem.
Uostalom, ne kanim ostati ovdje. Ne elim ostati cijeli svoj ivot.
Ne. Dakako da ne. Mislim: a zato biste i ostali? Uostalom, uope ne
vidim razloga, zato biste uope bili ovdje?
Ah, za to ve postoji razlog. ak i dobar razlog. Ali ja ve poinjem da
vam dosaujem, zar ne? upita ona. Vjerojatno vam svaka kurva
pripovijeda istu stvar.
Mogue, odvrati on. Kad promislim, sad kad ste mi rekli, ini se da je
tako. Ali kad one druge to pripovijedaju, ovjek ih i ne slua. I onako
unaprijed znam, da ne govore istinu!
Ja sam unaprijed sve dobro izraunala. Sad sam godinu dana ovdje.
Jo jedna godina i ja u moi otii. Ja sam sve dobro unaprijed izraunala,
prije nego to sam uope dola ovamo.
to ste izraunali? upita Prew. Vidio je, kako Stark i Maureen dolaze
prema njima.
Koliko treba da ostanem ovdje, odvrati Lorena, i onda se prekine.
Ah, tako, ree Prew. Razumijem-. Nadao se da e Stark i Maureen
proi kraj njih, ali oni to nisu uinili.
Neka sam proklet, ree Stark, pogledaj ga samo. Halo. princezo!
Mislio sam da si ve davno pola spavati.

Halo, Maylon, ozbiljno odvrati Lorena. ini se, pomisli Prew, kao da
ona svojim krupnim oima gleda ravno kroz Starka, kao da ga je posvema
progledala.
Ti si odmah poeo posve odozgo, to? ree mu Stark. Kako ti je
uspjelo da odmah upozna nau princezu? Samo onako?
S pomou gospoe Kipfer, odvrati Prew, odjednom spreman na borbu.
Zato?
alu na stranu, ree Stark. Gospoa Kipfer? Zar te ona predstavila?
Ve sada?
Dakako, odvrati Prew, a zato ne?
Zaboga, mali, ti zaista ima protekciju. Ja sam tek prilikom treeg
posjeta toliko uznapredovao, da sam je uope smio upoznati. Onda sam
morao jo dvaput da doem, prije nego to sam smio s njome u postelju. Pa
i tada je jo oklijevala. Nije li tako, princezo? nasmije se on.
Ja idem u postelju sa svakim, koji me hoe, mirno odvrati Lorena.
Stark je zamiljeno pogleda. Prokletstvo, ree. Nije li prava princeza?
Od glave do pete. Zar ne, princezo? Od glave dc pete?
Maureen se promuklo nasmije, a Stark joj se naceri i namigne.
Prew pogleda Lorenu i odjednom mu posta jasno, da ona zaista izgleda
kao princeza, kao vedra princeza, sigurna sama u se, kojoj nita nije moglo
poremetiti mir, nedokuiva i daleka i ivotu i mukarcima. Osobito
mukarcima, pomisli Pre\v. pa opet osjeti da mu se stee grlo.
Ne izgleda li upravo ovako? upita Stark. Zar moda ne izgleda?
Kraljevna Lorena, djevica iz Waikikija. Mislim da se
moram najprije malo olakati, ree odjednom. Je li latrina jo uvijek na
starom mjestu?
Ovdje se nikada nita ne mijenja, promuklo odvrati Maureen. Ona
uhvati Prewa za ruku i povue ga. Doi, mali. ja u te sa svima upoznati.
Lorena je mirno ostala sjediti, ne opirui se, kad je Maureen odvukla
Prewa na drugu stranu sobe, posadila na stolicu i sjela mu u krilo.
Ona djevojka prijeko, to je Billy, ree, pokazavi kretnjom glave prema
nekoj maloj tamnoputnoj djevojci idovska nosa i grozniavih oiju. To je
bila ona djevojka, koja je malo prije stajala s vojnikom uz glazbeni automat
i koja mu je sad sjedila na krilu.
Maureen se opet okrene Prewu. Stark veli, da vas dvojica simpatinih
momaka kanite ostati cijelu no. Ima li to da popijemo, mali?
Nemam, odvrati Prew, koji je jo uvijek preko cijele dvorane gledao u
Lorenu. Nemam nita. Mislio sam, da je to zabranjeno.
Tako je! potvrdi Maureen. Posvuda je zabranjeno. Ali ovjeku, koji eli
ostati cijelu no, u veini kua doputaju, da neto prokrijumari. Ovdje,
meutim, ona stara vjetica to ne doputa. Pa ipak bismo mogli
prokrijumariti bocu, dok je ona vani u predvorju. Samo da je imamo.
Vi ba ne volite gospoctu Kipfer, zar ne?

Ne volim je? odvrati Maureen. Upravo je ljubim. Ona je moja smrt.

Da nema nje, ne bih se imala emu smijati. Ta ena I sa svojim smrdljivo
finim manirama, kao da je gospoa Smrdko Astor 32.
Kako se uope latila toga posla?
Kao i sve ostale. Poela je posve odozdo i izgurala se gore.
No jo uvijek prokleto dobro izgleda.
To je sve, to moe imati od nje, nasmije se Maureen. Prije bi mogao
pokuati da spava s engleskom kraljicom. uj. mali, nastavi ona.
Izgleda poput umjetnika. Stark veli, da si trublja. Izmisli neto za mene. 278
Ne, ne mogu, odvrati Prew.
Onda e moi razumjeti, to mislim rei, nastavi Maureen. Ono o
smijehu.
Ona zijevne ravno u njegovo lice i stegne tanke ruke. ekaj da vidimo,
ree, koliko smo uznapredovali u predstavljanju? Ona prijeko, to je
Sandra, ree i pokae prema drugoj djevojci, koja je u asu, kad su Prew i
Stark uli u sobu, sjedila uz ona dva mornara i jo se uvijek s njima
zabavljala. Bila je to visoka smeua, koja je izvijala prasti nos, razuzdano
se smijui zajedno s mornarima. Pritom bi svaki puta stresla svjetlucavi
vodopad svoje dugake kose. Veoma se esto smijala.
Silno se ponosi svojom dugakom kosom, porugljivo e Maureen,
gotovo mehaniki i kao da govori iz duge navike. Tvrdi da je diplomirala na
nekom sveuilitu na Srednjem Zapadu. Sad pie roman o svom ivotu
prostitutke, neto slino kao ono Call House Mistress33.
Tako? nakesi se Prew.
Da, kimnu Maureen. A ona tri tipa tamo prijeko, to su Moe, Larry i
Curly. Ona pokae rukom prema onim trima debelim enama, koje su
vakale gumu.
Prew se glasno nasmije. Sama si tip!
Maureen ga upitno pogleda. Njima u nakon dana isplate kupiti lijepi
dar, obeaju li, da e prestati vakati gumu. Osim toga ima u drugoj
ekaonici jo etiri ili pet ena, ako eli i njih upoznati. No, ja se ne bih
udila, da su sve zaspale.
Nemoj ih smetati.

32

zemljita u New Yorku, jedna od ezdeset najbogatijih

obitelji Amerike.
33

U originalu Call House Mistress, vlasnica kue, u kojoj se

mukarci sastaju s djevojkama sumnjiva morala. Takve svodilje

obino prireuju sastanak mukaraca s poznatim djevojkama ve
i na temelju telefonskog poziva.

Oh, najljepa hvala, dragi moj, ree Maureen, to je lijepo od tebe.

Nije vrijedno ni spomena.
No, dakle, nastavi ona, jesi li vidio togod, to ti se svia ili nisi?
Nemam vremena cijelu no.
Sve mi se sviaju, a osobito Moe, Larry i Curly, odvrati on, pa opet
preko cijele prostorije pogleda Lorenu.
Princeza je ljepukasta, zar ne? upita Maureen.
Da, odvrati on, ide.
Misli li rei, da se dade podnijeti, dobaci Maureen. Ide, ako nema
nita boljega, ako nema ba niega boljega!
Ba tako, potvrdi Prew.
Maureen odjednom ustane i izravna nabore svoje haljine.
Bojim se, da ete mi morati oprostiti, dragi moj, stade se prenemagati.
Vidim ve, da vam dalje ne mogu pomoi. ini se, da mi ipak nedostaje ono
djevianstvo koje se dobroj kurvi u tolikoj mjeri isplauje.
Cini se, da je ovdje nitko ne voli, dobaci Prew. Zato je to tako?
Nazovi to profesionalnim ljubomorom, odvrati Maureen. kad ve
nemamo bolje razjanjenje. A sad, nastavi ona, premda veoma nerado
odlazim od tebe, bojim se, da e mi ipak dopustiti, da odem. Premda mi je
tvoje drutvo veoma dragocjeno, ipak ne smijem zanemariti svoj posao.
Minerva upravo otvara vrata, da nekoga pusti da ue, a kako ono gospoa
Kipfer tako lijepo' kae, u prvom redu dolazi posao, a tek onda zabava.
Onda nemoj dopustiti, da te zadravam od tvoje dunosti, odvrati
Prew. On se mehaniki nasmije, jer mu sve to vie ni izdaleka nije bilo
komino, no nasmijei se ipak pripravno, jer mu je Maureen zaista bila
mila i nije htio da je povrijedi vit. nego to je to na svaki nain morao, ako
se je elio rijeiti.
Po njezinu je smijehu razabrao, da ga ona vrlo dobro razumije.
Promatrao ju je, kako odlazi kroz sobu iskreui kukove na kojima nije bilo
mesa. Na visokim petama svojih cipela hodala je poput djeaka na
takama, a visoka mrava ramena pomicala je kao da ima grbu. Dok ju je
pratio pogledom, proe ga opet onaj teak i turoban osjeaj
nepromjenjivosti ivota, koji ga je podilazio i dok je svirao poveerje.
Istodobno mu se opet, jo ee i jo neshvatljivi je poe stezati grlo, im je
pogledao prema Loreni. Sjedila je jo uvijek mix*no i ekajui. Mogao je da
se vrati k njoj. Prew osjeti, kako mu je krv zakucala u oima.
A onda, upravo kad je ustao, zau iznad Maureninih ramena i iznad
njezine glave zvuk zatvaranja elinih vrata i kripu eljezne motke, koja je
sjela u svoje leite, a odmah zatim gromki trijumfalni brooklynski glas
vojnika Angela Maggia.
Gle, to to vidim, ree taj glas, uzdiui se u visoki i otri diskant. Tko
je to tu! Nije li to moj stari prijatelj, zemljak, brat u oruju, ef kuhinje,
vodnik Stark! Drago mi je., da sam te ovdje sreo, drae, nego na bilo kojem
drugom mjestu na svijetu. Kladim se, da nisi ni pomislio, da e noas

ovdje sresti starog Angela! trijumfalno je tvrdio taj glas. Gdje je moj
prijatelj Prevvitt?
Kako si samo uspio da smogne novac, i da doe ovamo u grad? pitao
je Starkov glas.
Oh, u smijehu odvrati Maggiov glas. To nije bila nikakva umjetnost.
Bilo je posve jednostavno. Sve za prijatelja, sve za prijatelja.
Obojica prooe kroz vrata. Napol pijani prooe i kraj Maureen, ovivi
jedan drugome ruku oko vrata. Maggio je njeno utine za stranjicu i ree:
Halo, ljubavi moja!, a Maureen se nasmije, utine ga za uho i odvrati:
280
Angelo, moj Romeo! Maggio izvue ruku iz Starkove ruke i nakloni se, a
Prew opazi, kako gospoa Kipfer s ulaza ushieno promatra Angela. Stark
ga opet povue uvis i oni pooe dalje. Angelo je sav sretan domahivao na
sve strane, kao neki heroj, koji se I pobjedniki vraa iz bitke.
Zaboga, ree Angelo pijano i sretno, zagrlivi drugom rukom Prewa
oko vrata. to se ovdje zbiva? ini se, kao da odravate sportsku sveanost
na newyorkom sveuilitu34. Sami Zidovi, Talijani i Poljaci.
On privue njihove glave k sebi i apne:
Pijan sam, prijatelji! Od jedanaest sati pijem same am- panjske
coctaile. Pijan sam kao majka zemlja. I sretan sam. Samo nemojte nita
rei mamici Kipfer, jer e me ona inae izbaciti. A nemojte spomenuti ni
onu litru whiskyja, to ga imam ovdje ispod svoje havajske koulje.
On se uspravi, ogleda se i domahne Sandri, koja je sjedila uz mornare.
Krasan izum, te havajske koulje, zar ne, lutkice? Tako su leerne i
hladne. Mnogo mjesta za kretnje. Upravo ih ljubim. Ne ljubi li ih i ti?
Sandra nabere svoj prasti nos i nasmije se. I ja volim havajske
koulje, Angelo. Ona dva mornara se kiselo zagledae u njega.
Maggio iznova privue one dvije glave k sebi.
To je neto za mene, apne im, za itavu no! To jest, ukoliko je ve
niste vi kaparili. Vi ste doli prvi. ovjee, ja volim velike ene. Ja sam onaj
patuljak, koji je u cirkusu oenio orijaku damu. Jutra i jutra, apnu on,
jutra i jutra mesa.
Htio bih da znam, ree Stark, odakle si smogao toliko novaca?
Posve jednostavno, odvrati Angelo, nema tu nita neobino, zaista
nita. No to je duga pripovijest. Da vam je ipak ispripovjedim?
Dakako, samo naprijed, ree Prew.
Zaista? Da je stvarno ispripovjedim? No, ja sam sporazuman, ako vi to
bezuvjetno traite. Ali to je dugaka pripovijest. Jeste li sigurni, da je zaista
elite uti? Dobro, ako ste toliko sigurni da elite, onda u vam je
ispripovjediti. No najprije prijeimo u latrinu.
Upravo sam bio ondje, odvrati Stark.
Maggio se lupi po trbuhu. Da, ali ondje nisi naao ono. to u ja nai!
Nisam nita rekao, ree Stark, pa oni ispod ruke pooe na zahod, koji
je zaudarao po amonijaku iz ispranjenih mjehura tisua mukaraca.
34 U originalu Homecoming game at NYO = zavretak godi
nje baseball sezone na newyorkom stadionu.

Poto je Stark otvorio bocu, poe Maggio pripovijedati povijest svojega

trijumfa.
Kad ste vi otili u grad, upitao sam sam sebe, zato da, doavola,
ostanem kod kue. Nazvao sam, dakle, svog toplog brata Hala (znate,
onoga, s kojim sam se sastao one noi, kad sam cio svoj novac izgubio u
pokeru) i rekao mu, neka se od- veze u Wahiavu i neka me ondje poeka.
Isprva nije htio, ali onda sam ga ucijenio, nastavi Maggio, podigavi srednji
prst ukoeno u vis, ucijenio sam ga veoma na uljudan nain. On je
intelektualac i vrlo je osjetljiv. Rekao sam mu, dakle, da se radi o
potekoama, u koje sam zapao, a tko ne eli svom prijatelju pomoi u
nevolji, taj nije vrijedan da uope ima prijatelja. Konano je razumio.
Povezao me je natrag u grad i platio mi veliki steak sa peenim
krumpirom i to u restauraciji Lau Yee Chaisa, ujte dobro, u restauraciji
Lau Yee Chaisa. Kad Maggio izae uveer, za nj nije nita odvie dobro.
Poslije veere otili smo u dobru staru Waikiki-tavernu, gdje se sastaju sve
tetke i ondje pili ampanjske coctaile.
Razjasnio sam estitom starom Halu, da sam od nekog lihvara
pozajmio dvadeset dolara i da odmah trebam novac, d- mu ga vratim, jer
me taj klipan eli prijaviti, a onda da bih sigurno dospio u zatvor i da u tom
sluaju estiti, stari Hal ne bi svog dragog malog djeaka vidio moda punih
est mjeseci.
On izvue sveanj novanica po jedan dolar iz depa i sav sretan ih
zatrese pred njima.
Da, to bi po prilici bilo sve. estiti stari Hal pljucnuo je zajam od
dvadeset dolara. Htio je da mi pokloni novac, ali za to sam ja odvie lukav.
Nisam htio da ga uzmem, osim kao zajam. Znam, kako moram s njim
postupati. Kad bi taj ovjek mogao sam sebi dokazati, da ga elim prevariti,
ne bih mogao iz njega da istrsnem i deset centi. Sad mu, dakle, dugujem
dvadeset dolara, trijumfalno se nakesi Maggio. Ali radije u mu ih
dugovati cio ivot, nego da ga prevarim.
Stark zahihoe i vrati mu bocu. Rekao si mu, dakle, da mora u zatvor,
ako ne vrati lihvaru novac. Krasna pripovijest, mome! Zar taj Hal ne zna,
da je u vojnim propisima zabranjeno pozajmljivati novac uz kamate? I da
nitko, tko bi to uinio, ne bi mogao da na legalni nain doe do svog
novca?
Taj uope nema ni pojma o vojsci, naceri se Maggio. On se, dodue,
gradi da o tome neto zna, ali ne zna ba nita. Meutim, dobro poznaje
mornaricu. Pitaj ga samo, kako je upoznao mornaricu, prijatelju, nasmije
se Maggio.
On zaepi bocu i gurne je natrag ispod remena pod koulju.
ujte momci, ree, sad su skoro dva sata. Bit e bolje da odaberemo
koju, jer e nas inae mornari pretei.
Ja sam svoju ve odabrao, ree Stark, odjednom se ozlo- voljivi.
Pritom ih nije pogledao.

Tako? upita Maggio. Dakle ona velika, visoka, dugaka Sandra je za

mene, ukoliko je nijedan od vas nije ve odabrao. Koga si ti uzeo? bojaljivo
upita Starka.
Billy, mrzovoljno e Stark. Jo uvijek ih nije gledao. Onu malu
idovku. Ve sam je pitao i sve je u redu.
Aha, nasmjehnu se Maggio, to je ona mala s poudnim pogledom?
Dakako, ljutito e Stark. Tako je. Nije li ti pravo?
Jeste, naceri se Maggio. I sam sam ve htio da je jednom iskuam.
Onda je sve u redu, momci, mrzovoljno e Stark. Ti uzmi tvoju a ja u 282
uzeti svoju. to te se tie, koga u ja uzeti?
Ba nita, odvrati Maggio, samo ako ja dobijem veliku Sandru. Meni
je posve svejedno, koja je, samo da je krupna i visoka.
Dobro, kimnu Stark, to je tvoja stvar. Ako se pak meni svia Billy,
onda je to moja stvar, zar ne? Tebi se svia Sandra, a meni sluajno Billy.
Jo neto?
Nita, odvrati Maggio. Samo sam te pitao...
Onda prestani s pitanjima, odree Stark. To te se nita ne tie. Meni
se svia Billy i s time je stvar svrena.
Maureen je jo slobodna, ree Prew.
Doavola s Maureen, odbije Stark. Ja znam ta hou. Hou Billy.
eli li se svaati?
U redu, u redu, umiri ga Maggio. Ti se prestani prepirati. Ima svoju
Billy, zar ne? A ja, ovjee, nastavit on, ja volim Sandru. ovjee, kad je
ena tako velika i krupna, onda je to divna stvar. Jesi li ti odabrao za sebe?
upita on Prewa.
Jesam, odvrati Prew. Odabrao sam.
Stark prezirno puhnu. Odabrao je onu prokletu princezu.
Ne ali se? dobaci Maggio.
Ne alim se, kiselo e Stark. Princezu Lorenu. djevicu i z Waikikija,
porugljivo e on.
Ona je snob, usprotivi se Maggio.
Pa neka je, ree Prew, ja se i kod vas nita ne mijeam. Ne trebam va
savjet.
Ja ti nita i ne savjetujem, odvrati Stark. to se mene tie, moe
odabrati i Minervu, ako hoe. ta je meni do toga! Ne tie me se, koga
odabere.
A sad se moramo pobrinuti za to, ree Maggio, da dobijemo tri sobe
jednu uz drugu, kako bismo sva trojica mogli da dijelimo whisky. Jesi li ti
ve govorio s tvojom enskom? upita on Prewa.
Nisam, jo nisam, oklijevajui e Prew.
Bit e onda bolje da se pouri, ovjee, savjetuje mu Angelo, ako je
zaista eli dobiti. Meni se ini, kao da e i ti mornari ostati cijelu no.
A i ti nisi pitao Sandru, zar ne? dobaci Prew.
Bogami, nisam, odvrati Maggio. Na to sam posve zaboravio! Poimo
odmah onamo, ovjee, poimo smjesta.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Iz zahoda krenue kroz dugaak hodnik, kraj brojnih vrata malih
spavaonica, pored nekoliko kratkih pokrajnih predsoblja, na kojirn su se
takoer nalazila sama vrata u spavaonice. Zatim u pravom kutu
zaokrenue nalijevo, prooe kraj jo nekoliko vrata i konano se vratie u
ekaonicu.
Velika kua, dobaci Maggio.
Velik je posao brinuti se za sve to, kimnu Stark.
Prew ne ree nita.
Lorenu je naao da jo uvijek sjedi na istom mjestu. Jo uvijek je
izgledala vedra i samosvijesna i Prew osjeti malo olakanje. Ali kraj nje je
sad sjedio neki novi vojnik, kojeg prije nije vidio. Neto joj je govorio, upravo
ju je obasipao neprekinutom strujom rijei, a ona je vedro, ali pomno
sluala.
Prew neodluno zasta na ulazu i pusti drugove da uu prije njega, jer je
ponovo osjetio da ga neto stee u grlu, da mu upravo oduzima dah. Pritom
outi i neku slabinu i mlo- havost na unutranjoj strani svojih bedara.
Znao je da je mora upitati odmah, prije nego to bude prekasno, no
odjednom se silno poboja, da je moda predugo ekao. Zaudo, uini mu se
neobino vanim, da dobije upravo nju i nijednu drugu. Bilo je to tako
vano, da se upravo bojao, da je zapita. Bio je vrlo nespretan i nije znao
kako da zapone.
Odi doavola, razljuti se sam na sebe. to je to s tobom? Pa ona nije
nita drugo ve posve obina kurva, ili u najboljem sluaju neobina kurva,
pa emu da se ustruava? to onda, ako te ba ona ne bude htjela? Upitaj
Maureen, njoj se svia. Znam ja, to to s tobom nije u redu, pomisli on. To
je zbog toga, jer ve tako dugo nisi imao nijednu, pa si se zatelebao u prvu
ljupku malu droljicu, na koju si naiao. Drugo i nije na stvari, pa zato,
zaboga, prestani da e ustruava. Odi i upitaj Maureen.
Jeste li ve zauzeti, Loreno? nespretno je upita.
Njegov glas prekinu brbljavog vojnika usred govora. Vojnik ga pogleda i
nakesi se.
Eto, bar ima neto, to mu je zaepilo gubicu, pomisli Prew.
Nisam, Prew, vedro mu se nasmjehnu Lorena. Mi samo
razgovaramo. Ona ustane i nasmijei se brbljavom vojniku, a Prewu se
uini, da jo nikad dotad nije vidio takvog razgovorljivog vojnika, koji bi
toliko bio zadovoljan sam sa sobom.
Mislio sam za cijelu no, priguenim glasom ree on. Pitao sam, da li
ste zauzeti za cijelu no.
Kanite li ostati cijelu no? upita Lorena. Mislila sam da me pitate, da
li sam sada zauzeta.
Mislio sam za cijelu no, muklo e Prew. Jeste li ve zauzeti?
Jo nisam, Prew.

No, onda ste sada zauzeti, ree Prew i pogleda pritom brbljavqg
vojnika.
U redu, osmjehne se Lorena. Mi imamo, meutim, jo dvadeset
asaka vremena. Ne trebate se, dakle, uriti. Sjedite i malo se raspoloite.
Poput vedre mirne majke potapa Lorena

284

stolicu kraj sebe i osmjehne mu se ustima dugakih usana u uskom

djejem licu.
Upravo smo govorili o jahanju na valovima, razjasni ona, kad se Prew
smjestio u stolici. Bili ivi u De Russeyu, pa je pravi strunjak na tom
podruju. Izvrsno mi je opisao jahanje.
Brbljavi vojnik se presta ceriti. Malko se osmjehnu. Razumije li se ti
togod u jahanje na valovima? upita Prewa nagnuvi se najprije iznad
Lorene.
Ne, odvrati Prew, pa se i on nagne naprijed. Nemam- o tome ni
pojma.
No, poe brbljavi vojnik i osmjehnu se Loreni. Drim da vi momci iz
Schofielda,1 s garnizonom u unutranjosti otoka, rijetko imate prilike da
jaite na valovima.
Vrlo malo, prizna Prew. Zato mi imamo planine. Razumije li se ti u
planinarenje?
Donekle, odvrati brbljavi vojnik i opet se osmjehne Loreni. Jesi li ti
planinar?
Nisam, ree Prew, ja se uope ne razumijem u planinarenje. A
razumije li se ti togod u avijaciju?
Brbljavi se vojnik malko osmjehnu. Imao sam nekoliko sati poduke,
ree. Vani na aerodromu John Rogers.
No, dakle, ja ne umijem ni letjeti, ree Prew. A to zna ti o ronjenju?
Lorena, koja je sjedila tako, da je gledala brbljavog vojnika. okrene se
brzo Prewu i strogo ga pogleda.
Ovaj put je i brbljavi vojnik nabrao elo, prije nego to se kratko
osmjehnuo.
Nita, odvrati on. Nisam nikada ni pokuao. Da li je to zabavno? On
se ponovo nasloni u svoj stolac i vrati se svom privatnom razgovoru s
Lorenom, koja je' njegove rijei i nadalje pratila istom mirnom panjom.
Prew se takoer nasloni u svoj stolac, prepustivi bojno polje onom
drugom vojniku. Griskao je nokat na svom palcu, ekajui, da vojniku
ponestane tema za razgovor. Ali vojnik nikako nije prestajao. Zadrao je
bojno polje, pa nastavio nepresunom strujom brbljanja, kojemu kao da
ovjek nije mogao sagledati kraj.
Hej, konano ree Prew, nagnuvi se opet naprijed kraj Lorene. Zato
ne poe s njom u postelju, Bili? Nisi li zbog toga doao ovamo? Ili, zar si
doao, da joj preda povelju o poasnom lanstvu kluba
jahaa na
valovima?
18 Odsada do vjenosti

273

Brbljavi vojnik presta brbljati i tuno se nasmjehne Lo- reni. Gle, ree
joj, vidi ga samo. Duhoviti pjeak.
Bar nisam prokleti obalni artiljerac, koji istodobno jai na valovima,
odree Prew. Kani li je zajaiti ili ne kani?
Lorena se ukoeno okrene i ponovo se zagleda u nj. No ovaj put ga nije
gledala strogo ve uasnuto, kao da se upravo izvukla iz neke rupe u mulju.
Prew joj se naceri.
No? Hoe li? upita Billa.
Nisi li htio da poe u sobu, Bili? upita Lorena. Mislim, sa mnom. Ako 286
ti je pravo, imamo jo dosta vremena, dragi.
Da, potvrdi Bili. Dakako. Htio sam. Moda bi bilo bolje da poemo, ne
misli li i ti tako? ini mi se, da ovdje neto smrdi?
Zaista, promiljeno e Prew. To sam i ja ve opazio, kujin sine!
uj momiu ... zapoe Bili. .
Ne bismo li radije poli? prekinu ga Lorena. Ne vidim, zato bismo i
dalje ostali ovdje. Doi, Bili, ree ona, pa ga gestom djevianske plahosti
uhvati za ruku. to prije poemo, Bili, vie emo vremena moi provesti
zajedno.
Dobro, pristane Bili. Dopustio je da ga izvede. Na vratima ona zastane
dovoljno dugo, da bi Prewu dobacila pogled pun negodovanja i da bi on
mogao vidjeti, kako se drui i plaho osmjehnula Billu.
Prew joj se naceri. Nemoj zaboraviti da joj pokae snimke svoje nove
daske za jahanje na valovima, Bili, doviknu za njima.
A onda, kad su .otili, skinu Prew svoju nacerenu krinku. On se nasloni
na stolac i tako se duboko spusti u nj da je bokovima leao na prednjem
bridu stolca. Brada mu je dodirnula prsa. Lajavi Prewitt. ovjek koji izaziva
drugog nesretnog bijednika, ovjeka koji je jednako kao i on sam toliko
eljan, da progovori nekoliko rijei sa enom, da pristaje da doe u bordel, i
da plati tri dolara samo da bi se mogao s njome porazgovoriti. Zaista si mu
pokazao, to? A on je progutao sve i nije se upustio u borbu. Htio si da ga
izlema, zar ne? I ti se ponosi time, to pokazuje ljudima, da si ti jai. Ti,
koji si tako silan i tako snaan ovjek, da ti je ispod asti da se bori u
Dinamitovom glupom boksakom kolu? Ubica Prewitt, ovjek eline ake,
otvrdnuo veteran iz tisuu borbi. Bljuje kad vidi krv, zar ne? Danas si bio
fin, zaista fin, ubico. Bio si pravi pravcati materijal, od kojeg se stvaraju
ampioni. Ona bi ti se sad morala neizmjerno diviti. Mora da si svojom
mukou i sa svojih petnaest dolara pobudio kolosalan dojam. Okladio
bih se da e sad posve sigurno ostati uza te itavu no. A to je bilo sve, to
si htio, zar ne, ubieo! Traio si samo ono, to ona ionako prodaje, da bi
mogla ivjeti, zar ne? Nisi traio njezino divljenje ni prijateljstvo ni prisnost,
ni zanimanje ni intimnost ili bilo to od svega onoga, to ona eli zadrati za
se i to ne nudi na prodaju? Ne, dakako da nisi. Tko bi htio da mu se kurva
divi ili da se za nj zanima?
Na drugoj strani sobe Maggio i visoka dugonoga Sandra upravo su bili
zaposleni srdanim opratanjem od ona dva mrzovoljna mornara. Zar su i

oni htjeli da se takva ena za njih zanima? Dakako da nisu. Zbog toga su i
bili tako mrzovoljni, premda je na njih u susjednoj sobi ekalo toliko drugih
ena, koliko god su htjeli.
Mala je Billy sjedila Starku na krilu. Usta mu je podigla do uha i neto
mu grozniavo aputala. Zar je Stark htio da mu se ta mala arkooka
kurvica divi? Dakako, da nije htio, a zato- se i tako samodopadno cerio.
ovjee, ti me ubija, ti me, bogami, obara na daske. Ubica Prewitt, pravo
udo od djeteta.
Kako je, mome? Stark mu se mutno osmjehne. Je li sve u redu?
Dakako, odvrati on. Sve je u redu, sve je u najboljem redu.
Moda e biti bolje, da se posveti jahanju na valovima, ubico, pomisli
on.
Jesi li joj rekao, da elimo tri sobe jednu uz drugu? upita ga Stark.
Nisam, odgovori mu Prewitt. To sam zaboravio da je upitam.
Ne smeta, mi smo to ve sami uredili, dobaci Stark. Nemoj, meutim,
da joj zaboravi rei kad se vrati, jer inae ne e dobiti rakije. Onda ga
mala Billy ugrize za uho, a on zabaci glavu i prokune, no onda se opet
nasmije i konano opet svu panju posveti njoj, to je ona eljela.
Ne u zaboraviti, ree Prew, govorei sam za se. Ne u da bilo to
propustim. Nikako ne elim bilo to propustiti.
Maggio i Sandra su se upravo vrlo prijazno opratali od ona dva
mornara. Bilo je to kao da brani par isprauje svoje kasne oste i kao da
mu je ao to odlaze. im su mornari nestali kroz vrata u drugu ekaonicu,
Maggio duboko uzdahne, sjede na stolicu i povue Sandru sebi na krilo.
Nakon toga ga se uope vie nije vidjelo.
Hej, prigueno e Maggio. Ne vjerujem, da emo tako moi da dobro
obavimo. Kako bi bilo da promjene radi sjednem na tvoje krilo?
Lijepo, odgovori Sandra. To e biti novo iskustvo.
Ona ustane, nasmije se, uzdigne svoj prasti nos, strese crni vodopad
svoje blistave kose i izmijeni s njime mjesto. Maggio je sad izgledao kao
kakav Indijac na svom najmilijem slonu, ili kao kakav cirkuski majmun,
koji jai visoko gore na krupnom i prsatom shetlandskom ponnyju.
Hej, vikne, pogledajte me! Ne biste li i vi htjeli takvu krupnu, tustu,
debelu mamicu? zapjeva on.
Tko je .tust? povrijeeno se Sandra, koja je bila veoma vitka, izuzevi
grudi. Ja nisam tusta, sinko!
Znam, djetence, odvrati Maggio, ali nemoj mi govoriti sinko. Ja sam
to govorio samo u prenesenom smislu, pa nema razloga da se ljuti na
mene i da me vrijea.
Hej, Prew, ree on promijenivi predmet razgovora. Ti su me mornari
podsjetili na neto, to sam ti zaboravio ispri- povjediti. Noas sam vidio
naeg prijatelja Blooma u krmi.
Tako? upita Prew bez zanimanja. A s kime?
S nekim debelim, velikim toplim bratom. Zove se Tonny i jo je vei od
Blooma, ako to moe sebi uope da predstavi.

Aha, odvrati Prew, no, da.

Ja to sebi ne mogu da predstavim, nastavi Maggio. Ima silna ramena,
pa se na malian moe isplakati na njima. Cim me je Bloom ugledao, a ja
vidio da me on promatra, odmah sam se stao ogledavati, ne bih li gdje
pronaao kakvu teku stolicu.
Kani li rei, da se nije obradovao to te vidi? upita Prew.
Maggio se nasmije. Na svojoj plosnatoj glavi imao je flaster velik kao
moja usta. Moj prijatelj Hal vrlo dobro poznaje tog Tonnyja. Kad ga je prvi
put vidio s Bloomom, zna li, to je rekao? Ah, siromani Tonny, dobro
288
sam ga poznavao.
To je iz Shakespearea, upadne Sandra, samo malo izmijenjeno. Iz
,Hamleta': Ah, siromani Jorick, dobro sam ga poznavao.
Zaista? upita Angelo. Dobro da to zna. Moj prijatelj Hal je veoma
naobraen. Veoma je poetian, taj Hal.
Dakako, naceri se Sandra, kladim se da je veoma poetian. Svi su oni
pjesnici. Poznajem dvojicu takvih, koji me od vremena na vrijeme
posjeuju.
Zaista? upita Maggio, a zato?
Pogodi, nakesi se Sandra.
Ne tre! am pogaati, odvrati Maggio, pa se okrene Prewu. Hal mi je
ispripovjedio, da Tonnyju posuuje svoja kola, kako bi u njima vozio
Blooma na etnju. To ini svaki put kad mu Hal daje kola. Tvrdi, da Tonny
premalo zarauje, a da bi od toga mogao ivjeti. Veli, da radi negdje u
nekom uredu u gradu i da kraj toga pie pripovijesti za asopise. Kae da ne
zasluuje ni izdaleka toliko, da bi mogao na naeg dragog prijatelja Blooma
troiti novac. Kae, da naem prijatelju Bloomu jedva moe da plati pie.
Umalo to sam sebe ne pitam, tko zapravo spava s kime.
Dakako, ree Prew napreui se da pronae prikladan odgovor. Ja se
ne bih niemu udio, ree konano.
Danas sam veerao kod Lau Yee Chaija, ree Angelo Sandri, hvaliui
se. Zamisli!
Lau Yee Chai? ravnoduno e Sandra. To je moj svakodnevni lokal.
Prvorazredni lokal. Redovito ondje jedem.
Zar te putaju onamo?
Dakako, odvrati Sandra, a zato ne?
Mislio sam, da zakon trai, da vi djevojke stanujete izvan grada!
To je tono, odgovori Sandra, ali kod Lau Yee Chaija dre me bogatom
turistkinjom.
Jesi li ve jela pa-pa-yu? upita Maggio.
Papayu? ponovi Sandra. Da, vrlo esto. Veoma rado je jedem.
Danas sam je prvi puta jeo, ree Angelo. Malo je slina dinji, ali uope
nema nikakva okusa. Mora je politi limunovim sokom, da bi uope dobila
neki okus.
Jednako kao s maslinama, ree Sandra. ovjek ih tek Postepeno
zavoli.

Isto je tako i sa avocadom, autoritativno e Stark, ili s puevima.

ovjek mora tek nauiti da ih cijeni.
Za mene, odbije Angelo, kad na nju stavim limun, mirie tono po
bljuvotini. Na bljuvotinu ne mogu nikako priviknuti. On se grohotom
nasmije, napol pijano, pa umalo to nUe pao sa Sandrina krila. Sandra ga
ispitljivo pogleda.
Bogami, ree Stark, ako vas dvoje ne izgledate kao Edgar Bergen i
Charlie Mc Carthy.
Veeras smo imali konobara uroenika, razjasni Angelo bijui se. Taj
je konobar cijelo vrijeme stajao za mnom, kao da se boji, da u uzeti krivu
vilicu i da u njome lupiti goste po glavi. Kad mi je donio onu pa-pa-yu s
limunom, apnuo sam mu: ,to je to?' A on mi ree: ,Kako? To je papa-ya,
gospodine'. Ja mu apnuh: ,Angelo Maggio e okuati svaku stvar.' Onda
ga upitah ,Je li pravo da na to istisnem limun.' ,Dakako, gospodine', apnu
on natrag. .Smijeno', apnuh i ja, ,kad ovjek potrca limunov sok na nju,
ta pa-pa-ya vonja tono kao bljuvotina. Nije K tako?' On se jednostavno
zablenu u me, ne rekavi ni rijei, a ja dovrih aptom: ,Dobro je samo, da
ja tako silno volim bljuvotine'.
Svi se nasmijae osim Prewa. Nasmijala se ak i Billy, a Angelo se na
svome visokom sjeditu tako samodopadno cerio, kao ona papiga u
humoristikim novinama, kojoj je upravo uspjelo, da s pomou neke kletve
istjera staru djevicu iz sobe.
Mislim da estiti Hal umalo to nije puknuo od smijeha, nasmije se
Angelo, a onaj konobar nije vie poslije toga lebdio oko mene.
Mala Billy odjednom ustane sa Starkova krila, kao da ju je smijeh
probudio iz hipnotinog sna. Grozniavo protegne svoje usko strastveno
tijelo. Male grudi, koje su uspravno stajale, i na kojima bi joj zavidjela
mnoga estita ena, iskoie, a bradavice na grudima, to su ispod tanke
tkanine bile vidljive kao tamne toke, umalo to ne dodirnue Starkovo lice.
Kako bi bilo, Maylon? promuklo apne ona. Odmah e dva sata. Sad
ne e vie nitko doi, a ako i doe, ne moram ga primiti, kad si me ti uzeo za
cijelu no. Ona edno i ponosno svinu lea prema njemu. Kako bi bilo s
putovanjem oko svijeta, dragi, onako za poetak, upita maznim tonom.
Mislio sam, da je to neto samo za dobre muterije, prigueno e
Stark.
Tako je, potvrdi Billy.
To stoji pet dolara, zar ne?
Da. Pet dolara posebno. Ali stvar toliko vrijedi, Maylon. Sigurno toliko
vrijedi.
Stark duboko udahnu zrak. U redu, ree, primam. Oi su mu bile
podlivene krvlju i veoma duboke.
Hoete li i vi? upita Billy Maggia i Sandru. Vi imate bocu.
Ssss ... viknu Maggio.
Doi emo, nasmije joj se Sandra, doi emo, draga moja!
Billy se grozniavo nasmije.

Ne razumijem, kako ona to moe izdrati, ree Sandra Maggiu. Mene

bi to ubilo, a ubilo bi i svaku drugu normalnu enu.
Prolazei kraj Prewa, Sandra se sagne k njemu i ree: Kad se Lorena
vrati, reci joj, da emo poi kroz hodnik na drugu stranu ulaza i oko ugla do
onih soba iznad vanjskih stepenica. Ona e ve znati.
Dobro, ravnoduno e Prew, gledajui za njima, kako nasmijani
prolaze kroz vrata i nestaju iza ugla. Ba mi je stalo do toga, pomisli on, jo
nisu dva sata. Stark mora platiti posebno pet dolara za to putovanje.
Angelo nije dobio nikakav popust na svoju bocu, premda e obje kurve
290
ispiti vei dio boce. Neka te to nita ne smeta. Nema razloga da se ali,
ree sam sebi.
To je nekoliko puta ponavljao. No ostao je sam u tihoj ekaonici s
neosvijetljenim muzikim automatom, a nema nieg osamljenijeg na
svijetu od takvog tihog neosvijetljenog muzikog automata, kada nestanu
svi ljudi i svi groevi. Ni sam nije znao, koliko je puta sam sebi ponovio te
rijei i koliko je puta opet iznova zapoeo.
Kad je na kraju zauo vani u hodniku Lorenin dubok i siguran glas, on
brzo ustane. Prebrzo, ljutito pomisli. Bit e bolje da opet sjednem. Ili zar
ona treba da pomisli, da si bojaljiv?
Pa ipak nije sjeo. Vani u predvorju, Lorena se prijazno opratala od
onog jahaa na valovima iz tvravice De Russey. Prewu se inilo, da to traje
dugo, mnogo due nego to bi bilo potrebno i da je ona veoma prijazna,
mnogo prijaznija nego to je bilo potrebno, pa upita sam sebe, ne ini li to
ona zato, da ga ponovo ukori. Ni do toga mu, dodue, ne bi bilo nita stalo.
Jo uvijek je stajao kraj stolca traei cigaretu. Upravo ju je pripalio, kad je
Lorena ula smijeei se. Odlanulo mu je, kad je vidio da se smijei.
Strano ste se ponijeli, ukori ga ona smijeei se. to ste to uinili?
Znam, prizna Prew, nije bilo namjerice!
Trebali biste se stidjeti.
I stidim se, potvrdi on.
Vi bar imate novaca. Siromani je Bili elio da ostane cijelu no, ali nije
imao novaca. Meni se ak ini, da su to uope njegova posljednja tri dolara
i da e sad pjeke morati da Prijee cio dugaak put do Waikikija.

Siromani kujin sin, kimnu Prew. Saosjeam s njime i ao mi je to

sam se tako prostaki ponio. No pritom pomisli, kako je on jo to isto
popodne bio bez ijedne pare i kako je morao raditi u kuhinji. Sad mu se
inilo, da je to popodne ve davno prolo. Kao da je sve to ve prije
tridesetak stranica doivio netko posve drugi, pomisli Prew. Moda ba
siromani Bili.
Prije nego to ste doli, turobno se osmjehne Lorena, bio je siromani
Bili tako oajan, da me je zamolio, neka mu onih petnaest dolara pozajmim
do dana isplate. Onda ste doli vi i tako ga zabadali.
Bio sam ljubomoran, ree Prew.
Ljubomoran? mirno se osmjehne ona. Zbog mene? Zbog posve obine
kurve? Ta nemojte kuati da mi laskate. Trebali biste da se stidite.
Stidim se, prizna on, to sam ti ve rekao. Ali ipak sam ljubomoran.
Na to nemate nikakvo pravo.
Znam. Pa ipak sam ljubomoran.
Siromani Bili mi je ak ponudio da plati pet dolara kamata i da me
besplatno naui jahati na valovima. Ne bih trebala ak ni da uzajmim
dasku, mogla bih se posluiti njegovom.
Lorena se turobno osmjehnu. Pa ipak mi ga je bilo ao, pogotovu kada
ste doli vi i poeli da ga zadirkujete.
Zato mu onda niste pozajmili novac?
Sigurno to nije bilo zbog vas, odvrati ona. Kako da mu pozajmim? Ja
vodim trgovinu, upravo tako kao i neki sitniar. Ovdje sam da zaradim
novaca, a ne zbog toga, jer volim taj posao. Njime se ne bavim zato da dajem
zajmove. Zato da ih i dajem? Kamo bih stigla, kad bih svakome davala
zajam, koji mi se svia ili prema kojem imam sauea? Sama bih se se'bi
uinila smijenom. A vi mi niste nimalo olakali stvar.
Znam, ree Prew, ali taj ovjek mora da je prilino glup. kad je uope
tako neto zamolio. Takvi ljudi, koji mora da se bave svim i svaim da
jau' na valovima, da se penju na planine, da lete, da rone u dubinu, i
togod ovjek spomenuo, sa svim tim se oni pomalo bave takva vrst ljudi
je prilino drska. Zapravo se ne bave niim. Poznajem ja takve ljude.

Bili svakako znade jahati na valovima. Ja sam ga naime vidjela u

Waikikiju, na njegovoj dasci. Veoma je dobar. Cio svoj novac troi na
jahanje na valovima, na lov riba s harpunom, a i zato, da uzmogne ostati u
Outrigger klubu. Uvijek je bar tri mjeseca unaprijed zaduen. To je drugi
razlog, zbog kojega mu nisam mogla pozajmiti novac.
Prewu je pomalo dojadilo da govori o Billu, jahau na valovima.
Sandra mi je rekla, neka vam poruim, da su oni otili u stranji dio
zgrade, iznad vanjskog stepenita. Rekla je, da vi ve znate gdje. Angelo je
prokrijumario bocu, pa bismo svi htjeli da imamo neto od nje.
150
Ona ga vrsto pogleda. Oi su joj bile veoma hladne i veoma mirne.
Dobro, ree, znam gdje je to. Doite.
Poekajte malo, ree Prew. Zar se jo uvijek ljutite na mene zbog one
moje gluposti?
Ne, odvrati ona, ne ljutim se.
Mislio sam da se ljutite, pa sam vas morao upitati. Jer ako se jo uvijek
ljutite, volio bih da radije odustanemo od svega.
Ona ga i opet vrsto pogleda, a onda se nasmjehne. Vi ste smijeni. Ne,
ne ljutim se. Ljutila sam se, ali to me je ve prolo.
Ne bih htio, da se ljutite na mene. Zato sam vas morao upitati.
Bilo je vrlo teko izrei takve stvari, a da se ovjek sam sebi ne uini
smijenim. Bilo ih je teko izgovoriti na takav nain, da zvue uvjerljivo.
Vjerojatno ih govore i mnogi drugi momci, ali ne misle na ono to govore.
Laskave, koketno ree Lorena. Bilo je to prvi put, da ju je vidio
koketirati i to ga je uzbudilo.
Ona ga uze za ruku. Veselo i koketno zamahne njegovom rukom
prolazei kroz predvorje. Izaoe iza ugla u hodnik, koji je vodio u stranji
dio zgrade do stepenita. U taj su hodnik vodila vrata brojnih sitnih
spavaonica. Ona ga je veselo vodila po istroenom sagu kroz mrani uski
hodnik, a on se posve smeo zbog te njezine neoekivane veselosti. Dovela ga
je do treih vrata s uline strane, pred kojima je sa stropa visjela samotna
gola elektrina arulja.
Ovaj dio zgrade ne upotrebljavamo osim na dan isplate, kad je kua
puna, veselo ree ona. Ostalo vrijeme su te sobe rezervirane za prijatelje,
koji ostaju itavu no, nastavi ona. za ljude, koji su neto osobito. Ovdje
nou ne prolazi nitko i sve je tiho, samo s ulice ujemo kadto kroz prozor,
kako prolazi kakav autobus. Sobe na ovoj strani su posve drukije, ree
ona. Ovdje se ovjek ne mora bojati, da e mu netko odjednom ui u sobu
kako se katkada dogaa u drugim sobama.
Zar sam ja jedan od osobitih? prigueno upita on.
Ona zasta na vratima i nasmije mu se preko ramena.
No, koketno odvrati, vi ste ovdje. Zar moda niste?
Dakako da sam ovdje, ali moda je to samo zbog Angela i Maylona i
zbog boce, koju elimo da podijelimo, ree on. Pritom opazi, u kolikoj mjeri
koketnost pojaava njezinu enstvenost. Billy i Sandra su dovele onu
drugu dvojicu, a ne mene.

Zar je to tako vano! draila ga je Lorena.

Da, veoma je vano, odluno e on. Vano je zbog toga, jer toliko
naih ljudi dolazi ovamo. Za vas su to jednostavno ssmo lica. Za nas mnoge
od vas nisu ak ni lica, ve jednostavno tijela. Zar vi ne elite da budete
nita vie nego takvo zaboravljeno tijelo? Kad doemo ovamo i onda opet
odemo odavde, htjeli bismo bar da znamo, da ete se sjeati na nas. Moda
se ini, da smo svi jednaki, ali u stvari nijedan nije posve slian drugome.
ovjeka to ubija. ene zarauju novac na isti nain kao i veina kurvi, s
onim glupim oponaanjem, koje nita ne vrijedi. Ali one ne umiju bolje. Taj
nain postepeno isuava izvor, pa ne preostaje nita drugo, osim jame s
mu- ljem i ovjeku se ini, kao da zdravu toplu krv prolijeva u takorsku
jamu u slami, koja kasnije smrdi, osim ako ga se ena kasnije sjea. Mi ne
traimo, da nas netko treba, samo elimo, da nas odmah ne zaborave.
Samo da nas se 'sjeaju...
U mutnoj polutami mogao je vidjeti, kako ga je ona veoma iznenaeno
pogledala, pa brzo zatvori usta, taj mali otvor, iz kojega se preko nje prelila
struja, a da on uope nije ni znao, da ta struja postoji.
Lorena se napol nesvijesno nasmije u tu utnju.
Ako je to za vas zaista tako vano, osmjehne se ona, onda ste vi za
mene jedan od onih posebnih.
Prew zatrese glavom. To nije odgovor, tvrdoglavo e on, pa opet
jezikom zaepi onu malu rupu, mali otvor, sitnu Ahi- lovu petu.
Kakav biste odgovor htjeli?
Ne znam, umorno odvrati on. Govorimo o emu drugom. Je li to naa
soba?
Jeste, odvrati ona. Onda poloi svoju finu ensku ruku na njegovu
nadlakticu i napol u ali ree: Posluajte malo! Iz susjedne sobe uo je
ritmiku kripu opruga na strunjai.
Ve su pri poslu, naali se ona, nastojei da izbrie tu stranicu i da je
na svoj nain iznova ispie. Bila je, meutim, nesigurna i pokuaj nije
uspio.
Da, na poslu, kameno odvrati Prew sluajui taj otar i jednolian
ritam. Na tekom poslu. Fina enska ruka jo uvijek je leala na njegovoj
nadlaktici tako njena, a ipak toliko snana. On poeli da zgrabi tu
njenost, i da joj poljupcima oduzme dah, da je probudi na ono, to on sam
zna, na svoje vlastite osjeaje. Ali obiaj nije doputao da poljubi kurvu.
One to ne vole. Njihovi poljupci pripadaju njima samima, kao to drugim
enama pripada njihovo tijelo. Bio je to stari zakon i ona ne bi nita osjetila,
ve bi samo vidjela, da je zakon prekren, pa bi se samo razljutila zbog
njegove preuzetnosii.
Ja sam se samo naalila, ree Lorena, ispriavajui se.
Onda zapali svijetlo i time odjednom iznese na vidjelo sve. Usku postelju
sa strunjaom, umivaonik u kutu, koji je ovdje bio jednako vaan kao i
metla u tvornici, jer je pokretna vrpca trebala da prije svega ostane ista, ili
bi moglo doi do smetnja u proizvodnji. Stajao je i gledao umivaonik,

posveen tradicijom poput spomenika mrtvim veteranima na trgu pred

sudbenim zgradama, koji su takoer uvijek bili jednaki, posve svejedno,
radilo se o mrtvacima iz graanskog rata ili iz svjetskog rata, iz rata, koji
prijeti da e sad buknuti ili iz bilo kojeg budueg rata. Gotovo mu se uinilo
da je doao kui.
Moram vas zamoliti za novac, ree Lorena, nekako u neprilici.
Dakako, odvrati on. Posve sam na to zaboravio. On izvadi lisnicu i
prui joj Starkovih petnaest dolara. Ovaj put nisu to ni tvojih vlastitih
petnaest dolara, pomisli.
152
Ona je pokuala da sakrije smetenost, koja je i nju samu iznenadila,
vadei iz ormara dva jeftina proivena pokrivaa i bacivi ih na postelju.
Eto. Minervine djevojke pripremaju postelje samo za prolazne goste, ali
mi trebamo pokrivae, vedro i veselo ree. No to je bio samo bijedan
pokuaj da iz svoje smetenosti istisne malo veselja. Ni Prew nije mogao da
na svoje kameno lice iznudi nikakav osmijeh.
U redu je, ree ona.
Oh, odvrati Prew, dobro. Lijepo.
Nisam vas htjela nagoniti. Mislila sam da me niste uli, ree ona.
Opazila je, da se on vrlo spretno razodjeva, premda su u takvim trenucima
ak i oni najokorjeliji bili smeteni i nesigurni. No on se nije smeo. Nije bio ni
okorio. Jednostavno se inilo, kao da uope nije ovdje i ona odjednom
osjeti, kako joj se u dui neto ganulo.
Bilo je to, razmiljao je Prew, kao voda, koja, ako je uhvatimo nasipom,
vri pritisak, snaan pritisak, koji nastoji da se probije kroz mali kanal, to
ga uspije pronai, kroz svaki otvor, umei, puna svoje dugo obuzdavane
energije, koja gasi zemlje, mjesece, zvijezde i sunca, samo da bi konano
presahnula do smijeno sitnoga potoia, koji ne moe da pokrene ak ni
zrno ljunka. ovjek mora da sam sebe zapanjeno pita, kako je taj sitan tok
vode mogao proizvesti toliku snagu i nije li sve to bilo samo utvaranje.
Upravo je tako, pomisli on.
Leali su jedno uz drugo pod dva posebna pokrivaa i nisu se dodirivali.
Kroz iroko otvoreni prozor strujala je u sobu no. U daljini su uli teke
korake, kojima kao da je koracao neki stranac, uli su cvilenje tramvaja,
to je stenjui zapoinjao utrku s vremenom. Negdje su prijetei ciknule
zrane konice autobusa.
Nisu govorili. On je znao da njoj nije nimalo stalo do razgovora, a i sam
nije htio da govori. Nije htio ni da misli na bilo to drugo, osim na ono to se
upravo dogodilo. Ispod napol sputenih kapaka gledao je prijeko u krovove
na protivnoj strani ulice, umorno pitajui sam sebe, nalazi ld se Angelo u
srednjoj sobi i ima li bocu uz se, ili je boca upravo kod Starka. Pitao je sam
sebe, ne bi li ustao, obukao hlae i pokuavao da pronae bocu, jer sad je
nuno trebao estiti gutljaj.
Nije znao, kako je to dugo potrajalo; uinilo mu se veoma kratkim, ali
istodobno i veoma dugim, a onda odjednom netko lako pokuca na vrata.
Neposredno zatim vrata se malo otvorie i u njima se pojavi nacerena glava

Angela Maggia iza ispruene ruke, koja kao da je bila odvojena od tijela. Ta
je ruka ubilakim zahvatom stisla vrat dugake smee boce. Malo
zaueno opazi Prew. kako je Lorena naglo povukla pokrivae na grudi i
ljupko ih ovila oko ramena.
Nisam uo borbene buke, nasmije se Angelo, pa sam pomislio da
razgovarate.
Odmaramo se, odvrati Prew.
Evo vam neto da popijete! Inae e dobra stara dugonoga Sandra sve
sama polokati. Zgodna je ona djevojka, doda zatim, fina djevojka. Ali pije
kao duga. Smijem li ui?
Dakako, samo ui, ree Prew. Trebam i sam neto da popijem.
A jesi li pristojno obuen? Ne e li me dovesti u nepriliku?
Prestani igrati budalu i daj mi bocu.
Angelo je bio bos, a njegova kokoja prsa i ramena bila su gola. Na sebi
je imao samo ponoene graanske hlae, to ih je ve rabljene, kupio od
nekog vojnika u eti. Hlae su mu bile tako velike, da ih je slobodnom
rukom morao pridravati oko koatih bokova da mu ne spadnu. On sjede
kraj njih na rub postelje, pa prui Prewu bocu, cerei se kao kakav
zavjerenik.
Hvala, suho odvrati Prew. Opazio je da se smije, kako bi uvijek opazio
da se smije, kad bi se Angelo negdje pojavio. Hoe li i ti malo? upita
Lorenu.
Ne, hvala.
to je? upita Angelo. Zar ti ne pije?
Ne pijem mnogo. A isti whisky ne pijem nikada.
Zaista? upita Prew.
Ne, kimne Lorena. Dakako da kadto popijem coctail ili bocu piva. Ali
na onakav pravi nain ne pijem. Zato da pijem? Postoji li moda zakon,
prema kojemu bi svaka kurva morala da bude pijanica?
Ne postoji, ree Angelo, ali ja drim, da su veina od njih zaista
pijanice.
Da, ali ja nisam. Cini mi se, da je to velika mana.
To priznajem, sloi se Angelo.
A ja ne volim takve mane. A ti? okrene se ona Prewu.
Ne, ree Prew, i ja ih ne volim. No ja volim piti.
Kod tebe to nije mana, odvrati Lorena. Kod tebe je ak na neki nain
gotovo vrlina.
Ja to ne razumijem, javi se Angelo, za mene je to previsoko.
Ni ja sama ne razumijem, ree Lorena, ali to na neki nain osjeam.
Jo uvijek vrsto drei pokriva oko ramena, ona okrene glavu i osmjehne
se Prewu. Onda pomakne svoje tijelo ispod pokrivaa prema sredini
postelje u blizini Prevvova tijela, da bi Angelu napravila vie mjesta na
rubu. Ponovo mu osmjehne, kao da se ugodno osjea.
Ima ljudi, ree ona, smijeei se Prewu, ije mane kao da su u stvari
njihove vrline, umjesto da budu slabosti.

To je veoma duboka primjedba, dobaci Angelo, pa je ja moda upravo

zbog toga ne mogu da razumijem.
Pa ipak je tako, zadovoljno se osmjehne Lorena.
Hej! usprotivi se Angelo. to ti to kani? Hoe li da se uda za toga
momka? Zato mu se cijelo vrijeme smjeka, kao da si njegova ena?
Smjekam mu se? upita Lorena. Ona se osmjehne Prewu i odjednom,
skoro u istom trenutku, osjetie oboje, da je on zaista promatra tako, kao
da je ona njegova ena, njegovo privatno vlasnitvo. Kao da se ta postelja 154
nalazi u njihovu domu, u koji je na prijazan nain prodro neki stranac,
dodue prijatelj kojega vole, ali ipak stranac, neka trea osoba, neki drugi
mukarac, koji je nije poznavao i kojemu ona nikad ne bi dopustila, da je
upozna onako, kako ju je upoznao njezin mu. Tako je taj ovjek ak
pojaavao tajnu njihove intimnosti.
Prew poloi ruku na bezliki breuljak, to ga je pokriva inio iznad
vrsto zaobljene, tople ivosti njezina boka, koji mu je, kako je osjeao,
momentano zaista jedinome pripadao. inilo se kao da je Lorena pod
dodirom njegovih prstiju poela nijemo presti. Prew prvi put prestraeno
pomisli na mogunost koju je spavanje s Lorenom izazvalo u njem, na
neoekivanu mogunost da se zaljubio u nju!
Kakve li mogunosti, pomisli on. ovjee, ovjee, kakve li mogunosti!
No konano, zato ne? U koga bi se vojnik na tom mjestu, na tom otoku
uope mogao da zaljubi osim u kurvu? Na tom otoku sve su bijele djevojke
bile mali snobovi, pa ak i djevojke iz srednjeg stalea. Ispod srednjeg
stalea nije pak uope bilo bijelih djevojaka. ak i za uroenike djevojke, a
one su spadale u najniu klasu, bila je sramota da ih netko vidi, gdje govore
s vojnikom. Zato da se onda ne zaljubi u kurvu? To ne samo da je bilo
mogue, ve je bilo i posve logino. Moda je ak bilo i razborito.
Bila je to mogunost, koje se u toku svoga ivota imao jo mnogo puta
sjetiti i o kojoj je kasnije imao jo mnogo da razmilja. Zar je to bilo neko
nenadano nadahnue, koje ih je proelo oboje zbog toga, jer je Angelo
upravo u tom trenutku uao u sobu? Bi li dolo do toga na koji drugi nain
i da Angelo nije doao ili se moda u tom sluaju ne bi uope nita
dogodilo? Zar se stvar moda razvila samo zbog toga, jer toliko vremena nije
imao ni jednu enu, pa je ono to se upravo zbilo izazvalo u njem trajnu
iluziju u asu kad nije bio na oprezu i smelo ga svojim snovima i eljama?
Ili opet, kao najneobinija od svih nemogunosti, zar se moda ljubav
izmeu mukarca i ene kadto raala potpuno razvijena i odrasla iz
spajanja sluajne situacije i beznaajnog podudaranja? Prewu se inilo,
kao da ta prvotna mogunost skriva u sebi bezbroj daljnjih mogunosti, pa
ako do kraja svoga ivota i prije nego to umre rijei zago286
netku te prvotne mogunosti, da e moi da razumije mnogo toga.

Vas dvoje izgledate veoma sretno, ree Angelo, koji je neto od svega
tog osjetio. Jeste li sretni? Ja sam sretan. Izgledam li sretan?
Toliko sretan, koliko ovjek samo moe da oekuje, osmjehnu se
Lorena, odgovarajui istodobno na oba pitanja. Prew osjeti, kako se njezina
ruka ispod pokrivaa polako privukla k njemu i kako su se njezini fini
enski prsti smirili na unutarnjoj strani njegova stegna.
Pripazi!, naceri se Angelo. Ja vidim to radi. Zaboga Prew, pogledaj je
samo! Pocrvenjela je!
Lorena se sva crvena okrene Prewu i namigne mu. Njegova ruka potajice
nae njezine prste i vrsto ih stisne.
eli li jo malo od tog whiskyja, drue, onda ga popij odmah, ree
Angelo. Kad ga Sandra ponovo dobije u ruke, ne e dugo potrajati.
Je li Stark ve dobio svoj dio?
Stark ne dobije nita, odvrati Angelo. Prije nego to sam doao ovamo,
otiao sam do njegove sobe. Prislukivao sam na vratima, ali nisam uo
nita. Zakucao sam, ali nitko se nije probudio. Pogledao sam kroz
kljuanicu, no nisam mogao nita da vidim. (Bogami, mislim, da su objesili
koulju na kvaku). Gak sam se popeo na kvaku, da pogledam kroz staklo
iznad vrata, da li on uope jo ivi, ali taj je kujin sin objesio runik na
staklo. To ja nazivam loim manirama.
Htio bi da kae, ree Prew, da je Stark nepovjerljiv lupe.
Da, potvrdi Maggio, kao da bi netko htio da proviri kroz ono prokleto
staklo iznad vrata.
On ih je sve dotle promatrao namrtena ela, dok se Lorena nije morala
poeti smijati i dok konano nije prasnula u glasan smijeh.
No, ree Maggio ustajui, ja sam od one vrste ljudi, koji umiju da
opaze, kad im negdje vie nije mjesto. Znam kad me vie ne ele. Sad vas
preputam vaoj ljubavi.
Ah, ostani jo malo, nasmije se Prew, nemoj odmah bjeati.
Da, ree Angelo, takav si ti, pasji sine. Ostavit u vam ttialo tog
whiskyja, da se ne bih osjeao toliko krivim. Izlit u ga u au, a vi ga onda
moete u miru popiti.
On se proeta po sobi, sve dok na kraju nije na umivaoniku naao
veliku au za vodu. aa je jo bila puna vode. U vrstom mlazu istrese
Maggio vodu prema prozoru, gdje se ona rasprsne na mrei za muhe.
Nadam se, da dolje stoji kakav straar, ree Maggio i .napuni au
whiskyjem iz boce. Prew ga je promatrao, smijui se i osjeajui neki
smijeno topli gotovo oinski osjeaj za nj. Opazio je kako je whisky usporio
Angelovu pretjeranu ivahnost i kako se on sad kree nesigurno i polako
poput filma, koji se sporo vrti. Postao je svijestan, da je prvi put vidio toga
malog daga kovrave kose posve nenapetog.
Hoe li biti dosta? upita Angelo.
Dakako. Ako sve to ispijem, ne u vrijediti vie od meke votane
svijee.

No, lijepo. Onda do vienja! Do sutra ujutro! Otii emo bilo kamo,
nadovee, nas trojica, pa emo najprije dobro i skupo dorukovati prije
nego to se vratimo. Da poemo u hotel Aleksandera Younga? Oni otvaraju
veoma rano i daju izvrstan zajutrak. Zajutrak je veoma vaan, ree on,
nakon takve krasne noi u gradu. U redu?
U redu, nasmije se Prew. Potrait u te.
Ti ga voli, ree Lorena, poto je Angelo zatvorio vrata. Zar ne? Vrlo ga
voli?
Da, potvrdi Prew, veoma ga volim. On je smijean mali uljivac, pa
156
ipak bih zapravo svaki put htio zaplakati, kad mu se smijem. Zbog toga ga
zaista volim. Ne znam, moda je to ludo. Jesi li ve kad imala takav osjeaj
prema bilo kome?
Jesam, ree Lorena, esto.
No, bar to je neto, ree on.
Taj osjeaj imam kod Angela, nastavi ona, svaki put kad ga
susretnem. A mislim, da ga imam i kod tebe.
Kod mene?
Da, zna, tiho e ona, ti si smijean, veoma smijean.
Smijean? upita Prew. Zar ja?
Jesi!
A zar drugi momci nisu takoer smijeni?
Nisu kao ti. Nisu na isti nain.
No, to je dobro. Moda e me se onda sjeati.
Sjeat u te se.
Zaista? Hoe li se i sutra sjetiti na me?
Hou. I slijedei tjedan.
A za mjesec dana?
I onda.
To ne vjerujem.
Pa ipak je tako. Posve sigurno.
Dobro. Vjerujem ti. Ja na svaki nain znam, da u misliti na tebe.
A zato?
Zato.
A zato? Zato e misliti na mene?
>Zato, ree on, eto, zbog toga, pa se nasmijei, uhvati ugao njezina
pokrivaa i odbaci ga, pa je pogleda onako, kako je leala.
Ona se ne pomaknu, ve samo okrene glavu, da mu se nasmijei. Je li
to jedini razlog?
Nije. I zato, to si me dodirnula, kad je Angelo bio u sobi.
Je li to sve?
Moda nije sve, ali je mnogo.
A ne zato, to si razgovarao sa mnom?
Da, i zato. Sigurno i zato. Ali i zbog toga, ree on i ponovo pogleda
njezino tijelo.
Dakle i zbog razgovora?

Da, i zbog razgovora. Razgovor je vaan.

Za mene je veoma vaan. Ona se zadovoljno osmjehne, po prihvati
ugao pokrivaa, ispod kojega je on leao, oslonjen na lakat i odbaci ga,
jednako kao to je on uinio s njezinim pokrivaem.
Zaboga, pogledaj sam sebe! ree ona.
Znam. Nije li to sramota?
Htjela bih da znam, kako je do toga dolo?
Ja tu ne mogu pomoi. To mi se uvijek dogaa.
U tom bismo pravcu zaista mogli pomoi!
On se nasmije i oni odjednom poee razgovarati onako, kako mukarac
i ena razgovaraju u postelji, onako kako dosad nisu razgovarali. Ovaj put
je uostalom sve bilo drukije.
Kad je bilo gotovo, on se zahvalno nagne nad njezina usta.
Ne, odbije Lorena. Nemoj. Molim te!
Ali zato ne? Zato?
Jer bih vie voljela, da to ne uini. To bi sve pokvarilo, a ja ne bih htjela
da pokvarim.
Dobro, ree on. Zao mi je.
Ne budi alostan. Sve je u redu. Samo ne smije zaboraviti, gdje smo
mi. Mora misliti na to, to sam ja.
Doavola s time. Ne marim ja za to.
Ali ja marim za to. Bilo bi upravo onako kao sa svim ostalim, s pijanim i
brutalnim ljudima. Svi oni pokuavaju da me poljube, kao da bi na taj
nain mogli da dobiju neto, to drugi ne dobivaju.
Da, potvrdi Prew, da, mislim da je to tono. To bi svi htjeli. Zao mi je.
Ne treba da ti je ao, odvrati Lorena, samo ja nisam htjela da se sve
pokvari. Sad ne. Sad me pusti, nadoveza ona, i idi!
Ona ustane, ode k umivaoniku i osmjehne mu se preko cijele sobe.
Prew, ree, mali moj Prew, mali moj smijeni mladiu. Zao mi je, to si
poelio da me poljubi, moj mali Prew.
Sve je u redu.
Ne, nita nije u redu. Ali ja to ne mogu izmijeniti. Nije to zbog tebe, to je
zbog te... te kue. I zbog drugih. Ti to ne razumije.
Pa ipak, razumijem.
Kako bi mogao razumjeti, kad nikada nisi bio ena?
Ona veoma temeljito i pomno opere ruke, a onda se vrati u postelju i
utrne svijetlo. Hoe li malo spavati? upita ga.
Hou, ree on u tami. Odlazi li esto na plau?
Na plau? Na koju plau?
U Waikiki. Ondje gdje jae Bili, jaha na valovima.
Ah, onamo. Da, esto. Svakoga dana, ako mogu. Vrlo rado. A zato?
Nikad te nisam ondje vidio.
Ne bi me prepoznao ni da me vidi.
Moda ipak.
Ne, sigurno ne bi.

Mislim da bih te sada prepoznao.

Ne, ne bi me prepoznao. Moram nositi eir od bananinih listova i
kaputi za plau. Noge moram oviti runikom ili moram obui hlae. Sve to
da ne pocrnim. Da me vidi, pomislio bi, da sam kakva prastara
turistkinja.
Ve sam razmiljao o tome, kako da te negdje drugdje naem. Sad
znam to moram traiti, kad poem na plau.
Ne, molim, nemoj to initi. Zbilja nemoj.
A zato ne?
158
Zato, to je to jednostavno loa politika, veoma loa. ZatoNe razumijem, zato?
Jer ti ja to kaem, otro ree Lorena i uspravi se u postelji. Jer te
nikad vie ne bih ni pogledala, da to uini.
Zaista ne? upita on. Osjeao je ozbiljnost u njezinu glasu, ali sam nije
nipoto bio ozbiljan, a nije bio ni raspoloen da se prepire. Zato svrne u
alu ono, to je posve ozbiljno zapoeo. Zaista ne?
Ne, nikako ne.
Ali zato? draio ju je on. Prema tvom opisu posve bih te lako mogao
nai. Isticala bi se kao ranjavi palac.
No, ree Lorena smireno, videi da je on samo zadirkuje.' Radije me
nemoj traiti.
Zato ne eli pocrnjeti? upita je on. To bi ti divno pristajalo. U duhu
ju je mogao vidjeti na plai. Volio bi znati gdje stanuje. Sandra se zanima za
Lau Yee Chaisovu restauraciju, a ne za plau. Prew upita sam sebe, gdje li
stanuje Sandra. Ti bi, opaljena od sunca, upravo silno izgledala, nastavi,
vVolio bih te crnu.
eli li da me izbace odavde? Njezin je glas bio sam samo smjekanje u
tami. Koliko si ve puta bio u kakvom bordelu u Honolulu? Zar ne zna, da
djevojke nikada nisu opaljene od sunca?
Vjerojatno nisam to nikada zapazio. Gdje ive te ene u tom gradu, na
tom otoku, u kojim kuama pristojna izgleda ivi ta vojska ena, koje bi,
prema njegovom iskustvu, mogle biti jedine ene na otoku?
Da je ma i jedna od njih pocrnjela od sunca, ti bi to opazio, nasmjehne
se ona. Takva bi se ena istakla jo vie. nego bijelci meu crncima, ena
sa smeim rukama i nogama, a trbuh i sve ostalo jo bijelo. Ovdje vlada
kruti kuni zakon, koji zabranjuje da ena pocrni. Ne smije pocrnjeti ni u
licu. Ona zastane, a onda nastavi: ini se da vojnici i mornari ele da i
njihove kurve budu bijele i iste poput djevica!
Pobijedila si, odvrati Prew. Ovo je kolo za tebe. Pa ipak bih volio da si
crna. Ba ti. To su za nas jedine ene, pomisli on, a ovo je jedino mjesto, na
kojemu ih moemo nai. Sretnemo li ih u barovima ili na plai ili u
trgovinama, ne emo ih prepoznati, a ako one prepoznaju nas, umjet e da
to na vjet nain sakriju. Moda sam je ak i prije vidio u Waikikiju, ali to
nisam znao. Kad izau iz svojih ureda, pomisli on, iz svojih Poslovnih
prostorija i umijeaju se meu stanovnike grada, one nestaju. Mijeati se

meu stanovnike grada, to je lijep izraz. Mijeati. Mijeati. Mislim da

moram neto popiti.
aa je jo uvijek stajala ondje, gdje ju je Angelo ostavio. Bila je jo
netaknuta. Prew prisili sebe da ustane po tami i da je potrai. Zatim ispi
polovicu i odnese au do postelje, pa je postavi na pod, na dohvat ruke...
Nije mu ba mnogo prijao Nije ga ak ni zagrijao, a nije ni ispunio prazninu,
u koju ga je ulio.
Volio bih da vidim tu svijetlu, bijelu kou, ree joj, kako se istie od
tamne smee puti. Onda bih sam sebi predstavio kako je vani, na prudu,
bjelina pokrivena i sakrivena, da je nitko ne bi mogao vidjeti, pa da ja
prema tome vidim neto, to nitko drugi ne vidi.
Ti si zaista smijean mali Prew.
To si ve jednom rekla.
Da, a sad kaem ponovo. Ti si smijean, veoma, veoma smijean, pa ne
znam, to da mislim o tebi.
Vjerujem, da e to lako ustanoviti, ako ima klju.
Ja ne u. Vjerojatno nemam klju.
Ne, pospano e on, nema klju, ini se, da te se to veoma jako
dojmilo.
Tako je. Zagonetke, to ih ne mogu rijeiti, ine me radoznalom. Ja
volim da sve unaprijed tono izraunam. Jedan, dva, tri. Upravo tako kao
to sam unaprijed proraunala svoj ivot ovdje davno prije nego to sam
dola amo.
Da, odvrati on. uo je, kako njezin glas poinje da najprije glasno
prodire kroz zastor njegove pospanosti, a onda tiho. Moda ve spavam,
ree sam sebi. Moda sanjam. To si veeras ve jednom rekla, glasno ree,
pa me je to zaudilo. Ali nisi mi jo razjasnila. Ispripovjedi mi, zato si
uope dola ovamo u tu jazbinu?
Dola sam dobrovoljno, odvrati Lorena, a on opazi, da u njezinu glasu
nema ni truna pospanosti.
Moda misli, nastavi ona, da su sve kurve prvotno bile djevice, to ih
je oteo Lucky Luciano, silovao ih i prodao. Moda misli i to, nastavi glas,
da su sve kurve na neki nain regrutirane. No tome nije tako. Mnoge se
jave dobrovoljno. Neke se javljaju, jer jednostavno vole taj nain ivota i jer
ih nita ne smeta da rade ono, to moraju da rade, da bi dobile sve ostalo.
Druge zbog toga, jer su ogorene, to im je neki mukarac ukrao
djevianstvo, moda ih uinio majkama, a onda ih ostavio, pa mu se sad
ele na taj smijean nain osvetiti, ili im iepak sve svejedno. Oh, ree
njezin glas, ima ih mnogo kod nas, koje se dobrovoljno javljaju.
A ima ih mnogo, koje se javljaju iznova, kad istekne njihovo vrijeme,
ree Prew. Mnogo takvih, koje prihvaaju tridesetgodinju slubu.
Ne u svakom sluaju. Ima nekoliko takvih, ali ni izdaleka ih nema
toliko kao to ti misli. Mnoge ve unaprijed sve iz- raunaju, kao to sam i
ja uinila. Neko vrijeme rade, skupljaju potreban novac i odlaze. Mnoge
postupaju tako!

Jesi li nakanila da poe tim putem?

Pa valjda ne misli, da kanim cio svoj ivot ostati ovdje? Jer mi se to
moda svia? Za godinu dana sam kod kue sa cijelom hrpom novaca.
Imat u dovoljno, da njima tapetiram zid. A onda sam opskrbljena za itav
ivot.
A kako je kod tebe kod kue? upita onaj glas, pospano, s puno dvojbe,
jo uvijek nesiguran, nije li sve to samo san, i da li on to sve stvarno uje.
to e rei tvoji ljudi kod kue?
Nita. Jer oni ne e nita znati. U mom rodnom mjestu u njemu ivi 160
moja majka od novca to joj ga aljem ja sam privatna tajnica nekog
kralja eera na Havajima. U svom sam rodnom gradu bila konobarica,
koja je kraj toga nou polazila kolu i uznapredovala do poloaja privatne
tajnice. Djevojka, koja tedi novac, da bi mogla doi kui i brinuti se za
svoju siromanu, bolesnu majku.
A ako te ulove? upita on taj as.
Kako me mogu uloviti? Iz maloga grada u Oregonu, odakle potjeem,
nitko se ne usuuje izai, osim onih najbogatijih, a i oni putuju najdalje do
Seattlea. Kad se vratim kui, kao privatna tajnica, u strogo konzervativnim
haljinama i ako se povuem u mir sa svojim skromnim uteevinama, tko
e posumnjati, da ja nisam ono, to tvrdim da sam bila?
Vjerojatno nitko. Ali emu? Kako si uope dola na tu zsmisao?
Imala sam prijatelja, odvrati pojava. Bila sam konoba- rica u nekoj
maloj restauraciji. On je potjecao iz jedne od najbogatijih obitelji grada.
Stara je to pripovijest i na njoj nema nita posebnoga. Nije mi napravio
dijete, ni bilo to slino. Jednostavno je oenio djevojku, za koju su njegovi
roditelji Vjerovali, da odgovara njegovu poloaju. Oenio ju je, poto Je dvije
godine spavao sa mnom.
"'To je zlo, promrmlja Prew. Je li mu to whisky tako omlo- havio ruke i
noge? Veoma zlo. Zaista odvratno.
Lijepa pripovijegt, zar ne? osmjehnu se glas. Moda bi ovjek mogao iz
nje napraviti film.
Ve je napravio, ne samo jedan, ve deset tisua, odgovori on.
Ali ne s tim svretkom. Ovaj put se film ne svrava tako da junakinja,
jo uvijek obuzeta ljubavlju, radi kao sluavka za mladi par u novom domu
i brine se za djecu, samo da bi mogla biti to blie svom ljubljenom, kako je
to prikazano u nekom dirljivom filmu.
Ne, potvrdi on. ivot nije takav ili bar nije esto takav. A pogotovu nije
takav u krugovima, to sam ih ja upoznao.
Ni u kojim krugovima. Nitko nije takav. Otputovala sam iz grada, kad
su se vjenali i otila kao konobarica u Seattle. K nama je kao stalni gost
dolazio neki svodnik. Druge su mi ga djevojke pokazale. Nije bilo teko, da
ga toliko zainteresiram za sebe, da je postao njean. Teko je bilo samo to,
kad sam s njime pola spavati i kad sam ga morala uvjeriti, da to rado
inim. Konano mi je bilo jo tee, da ga nagovorim, da uini ono, to je od

prvoga asa nakanio uiniti; drao je, naime, da ga ljubim. No na kraju mi

je uspjelo, da me poalje ovamo, umjesto u Panamu ili Meksiko. Jer on me
je, zna, volio, a i ja sam njega voljela. Nije znao, da sam svake noi ustajala
i izbljuvala cio sadraj svoje utrobe, kad bi on otiao.
Loreno, ree on, ma da nije bio siguran, da li sanja, ili, da li to zaista
glasno govori, ti si veoma hrabra djevojka, Loreno. Ponosim se tobom,
Loreno. Sad te razumijem, Loreno. ponosim se tobom, posve svejedno, to
bilo koja svinja o tebi govori.
Hrabrost, ree glas, hrabrost nije nita. Hrabrost je dobra samo onda,
ako pomou nje moe zasluiti.
To si veoma otro rekla, Loreno!
Ako estiti ljudi od svojih ena trae dobar glas i poloaj i novac, ja u
im to pribaviti. Na jedini nain, na koji se sve to dade pribaviti. S pomou
novca.
A kad doem kui sa arapom punom novanica, kad za svoju .majku
i za sebe izgradim novu kuu, kad stupim u Country klub, kad nauim
igrati golf, kad postanem lanom najotmjenijeg bridge kluba i kad u
literanom kruoku odrim predavanje o najnovijoj knjizi, onda e neki pravi
mukarac s pravim poloajem vidjeti u meni pravu enu, koja moe da
dostojno vodi kuu i da na dostojan nain odgaja djecu. Za tog u se
ovjeka onda udati. I mi emo biti sretni.
Loreno, sanjao je on, nadam se da e uspjeti. Bogami, nadam se.
Tu nemam vie to da uspijem. Sve je ve ovdje, jedan, dva, tri. Crno na
bijelom. U mom rodnom gradu ima mnogo ena, koje su to uinile, samo
to su to bile amaterske kurve, metrese, a ne prostitutke.
A onda, blago nastavi glas, kad sve bude ureeno i kad krene poput
dobro nauljena sata, onda e sve ostalo izblijediti i umrijeti i ostat e samo
jo uspomena, san, to ga uvijek sanja, ali se nikada ne boji, da bi se
jednom mogao pretvoriti u stvarnost. Nikad se ne e pretvoriti. Jer kad ivi
dostojnim ivotom, onda si sigurna.
Loreno, sanjao je on, Loreno, Loreno. Mislim da te ljubim, Loreno. Ti
si hrabra i lijepa si, Loreno, pa drim da te zato ljubim, Loreno.
Ti si pijan, ree glas. Kako ovjek moe ljubiti kurvu, koju si prvi puta
susreo u bordelu? Pijan si, pa bi bilo bolje, da sad spava.
Mislio sam, da e mi to rei, lukavo se osmjehnu on pojavi svojih
snova. Znao sam da e to rei.
Kako si to znao? upita glas.
Znao sam, ponovi on. Poznajem te, Loreno. Reci mi, hoe li te taj
bogati momak ljubiti, Loreno? Hoe li te ljubiti onako, kao to te ja ljubim?
Ti me ne ljubi, odvrati pospanost oko njega, ti si pijan. A on ne e biti
bogat.
No ti e imati ugled, poloaj, novac, sve to si rekla i to mi bijedni
traljavi momci nikad ne emo imati. Ja, meutim, ne vjerujem, da e te on
iskreno ljubiti, Loreno. Ja to ne vjerujem.

On nikad ne e doznati, da sam bila kurva. Na svijetu ne postoji nain,

da se to ustanovi.
To nisam ni mislio, Loreno.
A to se tie ostaloga, ja u ga ve navesti na to, da me voli. Toliko ve
znam, kako.
Ne. Nitko ne moe imati sve, . Loreno. Mnogi ima sree i moe da
odabere to hoe, ali njegov izbor ipak nije savren. Nitko ne moe imati
sve. Bilo bi besmisleno, da kua imati sve ili da se za to bori. Ni ti to ne
moe oekivati, Loreno. Onaj bogati klipan te nikada ne e voljeti, Loreno. 162
Tvoj razbor, nain na koji si graena, Loreno, ne e dopustiti, da te on
zavoli. Ti mu odricanjem mora platiti za sve ostalo. ovjek nikada nema
sve. Za sve ono, to dobiva od ivota, mora skupo platiti, mora platiti
time, to se odrekne onoga, to bi jo vie voljela, a da to unaprijed ne zna
ili ne sluti.
Vrijeme je da zaspi, ree glas, nastojei da ga 9miri.
Znam. Jer sam pijan. Ali upravo zato, to sam pijan, Loreno, vidim
stvari, na koje se ne mogu sjetiti i koje ne vidim, kad sam trijezan. Pijan
sam i sanjarim, ali Loreno, tako jasno mogu da vidim istinu. Gotovo mogu
ispruiti ruku i dotai je.
Onda mu se uini, kao da se dugaki blijedi san naginje nada nj,
odjeven u mirisnu dugaku haljinu, koja nije skrivala ni bradavice na
grudima ni nabujali crni trokut, to ga je tako volio gledati, i da mu taj san
na jednom tanjiru prua zlatnu trublju, a na drugom, dvije doze govedine s
grahom, da se naginje nada nj i da ga ljubi u usta, jer je stvorio krivu
odluku. No onda se srui nebo puno oblaka.
Spavaj sada!
Zato si me poljubila? Misli da sam pijan i da se ne u toga sjeati. No
ja u se sjeati i vratit u se.
Budi miran, no! Dakako da e se vratiti.
Misli da se ne u vratiti. No ja u se vratiti! Vratit u se. Uvijek u se
iznova vraati.
Dakako. Znam ja to.
Vratit u se u noi poslije dana isplate.
ekat u te.
A ja u se sjeati svega, to sam noas vidio i sve u ti razjasniti. Sve
sam to tako jasno i razgovjetno vidio, da sam siguran da u se sjeati. Ne
misli li, da u se sjetiti?
Sjetit e se, naravno.
Moram se sjetiti. To je vano. Nemoj otii, Loreno. Ostani kraj mene.
Ostat u ovdje. A sad spavaj.
Dobro, ree on, dobro, Loreno.
OSAMNAESTO POGLAVLJE

Zaista se sjetio. Bio je veoma pijan i veoma pospan, no ipak se sjetio.

Ona tri vojnika s tekim mamurlukom, iznurenih lica, u kojima meutim
vie nije bilo napetosti, dorukovali su u raskonoj blagovaonici hotela
Aleksander Young, ukraenoj ogledalima, u poslovnoj etvrti Honolula.
Prew se sjeao svega
za vrijeme cijeloga doruka. Sjeao se i kasnije, kad su, okrijepljeni toastom
i jajima ispeenim na oko i slaninom i butinom i s mnogo kave, proli kroz
puste i rosom pokrivene ulice grada do Vojnikog i pomorskog kluba, da
uzmu taksi, kako bi do budnice stigli u kasarnu. Sjeao se i tokom cijele
vonje do kasarne, koja se otegla trideset i pet milja.
Glava mu se inila neizmjerno velikom i bila je osjetljiva na svaki dodir,
ja je jedva uspijevao, da odvoji noanji san od zbilje. No, ipak se jasno
mogao sjetiti, da ga je ona poljubila u usta. Kurve ne ljube vojnike u usta, i
ne pripovijedaju im svoj ivot. No, on se mogao dosjetiti svih pojedinosti
njezine pripovijesti, a mogao se sjetiti i toga, kako je za vrijeme njezina
pripovijedanja spao s nje sav onaj poprimljeni kultivirani nain govora i
ona pedantna mirnoa, to ih je tako pomno uvala i kako se pred njim
ukazala prava Lorena. Tvrda Lorena, hladna i blistava kao dijamant, ali
istodobno stvarna, veoma stvarna i iva.
Drugog dokaza nije trebao. Probio je njezin oklop, kako mukarci veoma
rijetko probijaju oklop ene, a vojnici nikada ne mogu da ga probiju kod
kurvi. U noi, nakon dana isplate, opet e doi k njoj, pa makar morao
ukrasti .novac. Jer ovako, kako su stajale stvari, najtee od svih tekih
stvari na tom svijetu inilo mu se da je razdvajanje stvarnosti od iluzije,
potreba, da se suoi sa zbiljskim ovjekom bez higijenskih pregraa, kroz
koje ne moe da proe zvuk i da znade da je to pred njim istinski ovjek, a
ne uloga, to je glumi u tom asu. To je najtee na tom svijetu, pomisli on,
u svijetu, u kojem svaka pela u svom vlastitom tijelu proizvodi vosak za
svoju eliju, kako bi uvala svoju vlastitu zalihu meda. Ali ja sam jednom,
jedan jedini puta probio taj oklop. Bar drim da sam ga probio.
Razmiljao je o tome. Stvarno je jedino, ega se nije mogao sjetiti, bilo ono
poznato otkrie to ga daje pijanstvo, as, u kojem ovjek misli, da shvaa
posljednju istinu i komprimira je u jednu jedinu reenicu, kao lijek za sve
boli, lijek, koji se I lako dade progutati i pri uzimanju ne uzrokuje smetnji.
Od svega toga znao je sad samo to, da je imao to otkrie, ali nije Z mogao da
se dosjeti one reenice. No onda pomisli, da ne treba I ni da oekuje, da e
se te reenice sjetiti. Cijeli ivot nisi mogao da
se sjea takvih reenica, pa treba da se na to ve privikne.
Stigli su do kasarne (poto su radi opreza dva posljednja bloka kua
preli pjeke za sluaj, da bi ih Holmes ili Wardentraili). Stigli su upravo u
asu, kad se eta vraala s doruka. Stigavi u granice logora, na koji je ve
gotovo posve zaboravio, Prew je bio malo zabrinut, a Angelo ak i veoma
zabrinut, dok Stark, koji nije morao da doe na jutarnju prozivku, nije
uope bio zabrinut, ve se ak i rugao njima dvojici.

No ovaj put su imali sreu i sva je briga bila suvina. Poglavica Choate,
koji je jo uvijek bio njihov desetar, ekao ih je na verandi. Prema
Choateovim rijeima nisu toga jutra ni Holmes ni Warden ni stariji vodnik
Dhom odrali prozivku, ve je to izvrio potporunik Culpepper, tako da je
njemu uspjelo da svoju jedinicu javi u punom sastavu i da prodre s time,
budui da je narednik Galovich bio isto tako glup, kao to je bio
ambiciozan. Doavola, gdje su to oni bili?
Silno se obradovavi, njih dvojica potrae uz stepenice, skinue
graanska odijela i obukoe odmah radna odijela.
164
Poglavica Choate, na ijem se nepominom licu, usprkos njegovoj
obiajnoj indijanskoj mirnoi, ipak dalo zapaziti, da im jo uvijek nije rekao
sve to je trebalo rei, poe strpljivo za njima uz stepenice. Nakon burne
noi, to ju je po obiaju proveo u Choyevoj restauraciji, imao je krvlju
podlivene oi, ali inae bio je posve miran.
Nareeno je, da se obue druga uniforma! ree na svoj polagani nain.
Slubena uniforma i opasa.
Zaboga, zato nam to nisi odmah rekao? ljutito upita Maggio, koji je
ve drao, da je potpuno odjeven.
Niste mi dali vremena, odvrati poglavica.
Onda brzo! ree Maggio i potri do svog ormara.
Prew je promatrao poglaviino mjeseasto lice, na kojem se nisu dale
nazrijeti neoekivane konzekvencije te zapovijedi. To znai, dakle, da emo
poi van na vjebanje?
Tono si pogodio. Plan slube je jutros promijenjen. ini se, da je kino
doba prelo. Bit e bolje da obue gamae. Prew kimnu glavom i poe do
svog ormara, a poglavica Choate pripali cigaretu, pa stade promatrati
kolute dima i strpljivo ekati, da se oni vrate.
Stari Ike, ree, je prije zajutarka posvuda njukao i traio te. Rekao
sam mu, da si otrao u kantinu po paketi cigareta.
Hvala, poglavico, ree Prew.
Nema na em zahvaljivati, odvrati poglavica. Zahvali paklu!
Angelo je bio grozniavo zaposlen vezanjem uzica na prvoj gamai.
Oduvijek mi je bilo jasno, da je taj klipan pravo kokoje govno, nasmije se
on.
Poglavica ga pogleda nepokolebljivom mirnoom. To nije obino govno,
mali moj, to je ozbiljna stvar. Zar moda nisi uo, to sam rekao? Rekao
sam: vjeba na terenu.
Ne, to nisam uo, odvrati Angelo.
Poglavica se i ne osvrnu na nj. Stvar se ve proula, ree Prewu. Od
danas je sve slobodno. Sad te imaju u ruci,- vani na polju.
Prew provue noni palac kroz otvor u gamai, stegne je i zavrne, ali ne
ree nita. Nije imao to da kae. Ve davno je znao da e do toga doi, ali to
nije oekivao. Bilo je jednako kao ono s umiranjem.

Ako samo jo jednom uini neto takvo, kao to je izostanak s

prozivke, ree mu poglavica, ti si gotov. Danas sam zbog tebe riskirao
svoje irite. Ali jo jednom to ne kanim uiniti.
To i ne oekujem od tebe, odvrati Prew. Bar sada ne.
Ja to sebi ne mogu priutiti, nastavi poglavica mirnim glasom,
govorei stvarno. Ni na licu ni u glasu nije mu se opaao nikakav izraz
krivnje. Moda e pomisliti da te ostavljam na cjedilu, a ja i ti smo
prijatelji.
Ne u.
Kaem ti to sada da zna, na emu si, i da ne pomisli, da sam
dvolian, budem li te morao prijaviti.
U redu, u redu. Razumijem te.
Ja, dodue, dobro stojim kod pukovnika, stvarno je razlagao
poglavica, ali to nije dovoljno. Pomaem ti ono malo, koliko god mogu, ali
se zbog tebe ne u vie izvri nikakvom riziku. Meni je milo da mogu
zadrati ono to imam, pa ne kanim to zbog tebe staviti na kocku. Volim
ovu jedinicu.
I ja, ree Prew. Smijeno, zar ne?
Da, saglasi se poglavica, veoma smijeno. Ha, ha, ho ho.
Dobra ala, samo na moj raun, dobaci Prew.
Borei se protiv boksaa u ovoj jedinici, ti se bori protiv velike
organizacije. Boksai vladaju etom. Prokletstvo, moda vladaju i cijelim
pukom. Oni te ele prisiliti da boksa, pa sve da te moraju i unititi u tolikoj
mjeri, da spadne na kategoriju muhe.
Radije mi priaj neto, to jo ne znam.
Lijepo. Mislio sam, da eli znati, to je na stvari. Ali ti si zatucan, pravi
tvrdi zalogaj. Tebe ne mogu pokolebati. On se pokrenu da ustane.
Samo as, ree Prew, ne mogu da vidim, kako bi mi mogli nauditi,
dokle god vrim sve to propisi i zakon nalau. Sve dok se ne ogrijeim o
koji propis.
Moda ne mogu. Ali oni veoma nuno trebaju ampionat divizije
naredne zime. Dinamit to ak silno nuno treba.
Ne mogu da uvidim, to bi on mogao poduzeti, sve dok ja ne prekrim
zakon.
Ne zbijaj ale sa mnom, dobaci poglavica. Nisi vie regrut. Zar jo
moda nikada nisi vidio, kako se skuplja klika i kako prema nekom ovjeku
upotrebljavaju posebne mjere?
uo sam o tome.
Sto je to, ,posebne mjere'? upita Maggio.
Poglavica se i ne osvrnu na nj. Moda ih ovdje nisu razvili u pravu
znanost, kao to su ih razvili u West Pointu rili u Culveru, nastavi on
govorei Prewu, ali te mjere djeluju i ovdje. Nita ne moe tako brzo
natjerati ovjeka, da se usprotivi pretpostavljenom. Ili ga ubija. Ja sam to
ve jednom vidio. Onaj je momak dezertirao, nestao je u planinama i oenio

se uroenicom. Kad su ga konano uhvatili i osudili, dobio je dvanaest

godina. Na kraju je zavrio kao doivotni.
Za tako neto sam ja odvie lukav, naceri se Prew. I ne ubijam tako
lake ruke, poglavico, doda. Ukoeno se naceri i osjeti, kako mu se ta
ukoenost razastire po elu, kao da mu se sloj sadre polako sui na licu,
razvlaei usne iznad zuba i reui mu duboke bore ispod jagodinih kosti.
Sve to nije uinio sam, ve je to uinila ona tvrdoa, ona tvrdoa i
ukoenost, koja bi uvijek obuzela i njega i njegovo lice, kad bi stajao u
boksakom ringu i kad bi ga kakav boksa kuao oboriti, ili pak u pijanoj 166
tunjavi, kad bi netko potegnuo na njega no, uvijek kad bi ga zapleli u
neku borbu, kad bi ga ugrozili, kad bi se javila .ta rije, ta ubojnika rije.
Nije bilo niega tako propaloga, niega toliko trulog i smrdljjvog kao ta rije,
koju su mnogi tako esto i tako ponovo upotrebljavali.
Poglavica Choate ga je mirno i hladnokrvno promatrao, ali Maggio, koji
ga je takoer gledao, bio je duboko potresen. Pomalo kao Humprey
Boggart35, pomisli Maggio, pomalo kao lubanja vie kao mrtvaka lubanja
bez usana i bez obraza.
Ja mogu izdrati sve ono, to mi oni ponude, a mogu i zamoliti jo,
naceri se Prew.
Dakako, potvrdi Maggio, a i ja mogu.
eli li, da ti netko razbije glavu, mali? ozbiljno upita poglavica
Choate.
Ne elim, odvrati Maggio.
Onda zavei tu veliku gubicu. To je ozbiljna stvar. A ako si pametan,
nastoj da svoj dugaki nos izvue odavde. To je njegova borba. Bude li se
umijeao, ti e mu je samo oteati.
To je tono, Angelo, naceri se Prew osjeajui, kako mu napetost
poputa, dok je promatrao gnjevnog, uskogrudnog malog daga.
Ne mogu da gledam, kad nekog ikaniraju, ree Maggio.
Onda e biti bolje, da se na to privikne, odvrati poglavica. Vjerojatno
e to jo mnogo puta morati da gleda, prije nego to umre. Ne znam,
zato se uputa u to, obrati se poglavica Prewu. Ti samo sebi oteava
poloaj, no to je, dakako, tvoja stvar i mene se nita ne tie. Ali ne bih. volio
vidjeti, kako te zatvaraju.
I ti si sam jednom odbio, da boksa za Dinamita.
Da, ali ja sam znao to inim. Imao sam dovoljno utjecaja u puku, pa
sam to mogao da sebi dopustim. Ti to ne moe.

35 Humprey Boggart, roen 1899. u New Yorku, ameriki

filmski glumac, nastupao uglavnom u karakternim ulogama
filmova iz amerikog podzemlja.

Moda ne mogu. Vidjet emo. Sve do sada se jo nikada nisam kratio

da izvrim kakvu zapovijed, kad se radilo o slubi. No ja ne vjerujem, da oni
imaju pravo da mi zapovijedaju i izvan slubenog vremena.
To nema nita zajednikog s pravom ili s nepravom, to su jednostavne
injenice. Osim toga, jo je veliko pitanje, da li vojnik uope ikada stoji
izvan slube i da li vojnik uope ima pravo da bude ovjek. Polako i
postepeno tako postaje posvuda, u itavom svijetu.
Ne samo u vojsci, dobaci Angelo. Prew je mogao da razabere, da Angelo
misli na Gimbelov podrum.
Tako je, potvrdi poglavica Chote. A to onda?
To s dunou je moda opravdano u ratu, nastavi Maggio. U ratu je
vojnik uvijek u slubi. Ali u miru nije.
Otkad am ja u vojsci uvijek je bio rat, odgovori poglavica. A tome je
ve trinaest godina. Za vojsku uvijek vlada ratno stanje.
Tako je, kimnu Prew. Za mir ne postoji vojska, no ja ne mogu da
uvidim, po emu je pukovski boksaki ring i boksanje za puk bitno za trajni
ratni napor.
Upitaj Dinamita to o tome misli, predloi poglavica, pa pouj to e ti
rei.
Doavola, umijea se Angelo Maggio, njega ne moramo pitati.
Dinamit je tako pun parola iz West Pointa, da mu cure iz uiju i ostavljaju
za njim utu rijeku,
Moda, potvrdi poglavica, ali on je zapovjednik ete.
Iz kasarnskog kruga zapovjedno odjeknu signal Nastup za vjebu, pa
poglavica Choate ustane s postelje i ispitljivo pogleda Prewa.
No, dobro, onda dovienja, dobaci.
U zatvoru, naceri se Prew, promatrajui, kako je orija teko no ipak
elegantno otkasao do svoje postelje na kraju hodnika, da uzme opremu.
Zatim podigne i korice bajoneta, to ih je zaboravio i progura kopu ispod
treeg depa u opasa.
Lijepi pozdrav, ree.
Doavola s njima, ree Angelo Maggio. Sa svima. Ne mogu nita
uiniti. A to da uine?
Dakako, potvrdi Prew i zavue drugu kuku u opasa. Gledao je kako
se poglavica priprema za poljsku slubu. Na njemu je bajunet izgledao kao
akalica, a ranac na leima kao kutija igica. Kad je njegova orijaka aka
zgrabila puku, ak je i ta velika teka Springfiel 03, izgledala kao igraka
za djeaka.
I s njime, dobaci Angelo. Krasan je to drug.

Ne, on je u redu. ovjek se morao pomiriti s time, da se vremena

mijenjaju. Proli su dani Jeb Stuarta36 i eira ukraenih perjem. Proli su
dani Napoleona, kojega su usprkos svih napora na dugakom putu od
Moskve do kue nosili odanost stare garde i ljubav mlade garde. No u ono
vrijeme nije jo bilo plinskog rata. U ono vrijeme nisu ak ni ubijali
neprijatelja, ako su to mogli da izbjegnu. Vrijeme mijenja sve, no moda su
to bile samo bajke ^aknadno izmiljene, jer su ljudi htjeli da vjeruju, da se
sve odvilo tako. Samo zbog toga, jer je obino doruovao sa mnom kod
Choya, on mi nita ne duguje. Poglavica je prokleto dobar momak.
168
Dakako, odvrati Angelo, i Poncije Pilat je bio dobar ovjek.
Ah, glupost. Jezik za zube, uje li? Ti to nita ne razumije. Ne
trabunjaj o onome, to ne razumije.
Dobro, ree Angelo i gurne paketi cigareta i igice u torbicu za naboje.
Trebat emo ih. Boe, kako mi samo umi u glavi! A onaj prokleti Stark lei
prijeko u kuharskoj sobi, da prespava svoj mamurluk. Ne bi li bilo bolje da
ead izaemo?
Iz kasarnskog kruga odgovori mu ponovni signal trubljom. Odozdo se
kroz prozor zau gromki glas starijeg vodnika Dhoma, koji je vrlo vojniki
zvuao.
Naprijed, naprijed, vi tamo gore! Naprijed za nastup! Svi van! Naprijed,
nastup!
Desetina, naprijed! zaurla poglavica Choate. Poinje rat! On
elegantna i laka koraka stri niz stepenice, pjevajui svojim prirodnim
basom signal Napolje na vjebu, doavola ako hou, jo nita nisam jeo!
Rekao sam: napolje na vjebu, bogami ja hou, jer tu je i kapetan.
Taj zaista umije pjevati, protiv volje prizna Angelo.
U velikoj spavaonici pokrenue se svi, dohvativi puke i potravi
prema stepenicama.
No, ponimo s uivanjem, dobaci Prew, dohvaajui dugaak kundak i
uglaan elik svoje vlastite puke.
S trijema u treem katu mogao je da vidi sve, cio obred prvog nastupa
na vanjsku slubu, na prvu vanjsku slubu nakon kinog doba. On zastane
da to promotri. Angelo takoer zastane, da poeka na njega. Sam prizor bio
mu je posve ravnoduan.
Pa ipak je to bio lijep prizor, pravi vojniki prizor, kao reklama za
Pall-Mall cigarete (izgovara se Pell Meli, zar ne. kao ono glupo englesko
plemstvo, ali meni se Pali Mali vie svia, jer je ameriki, ma da nije ba
najotmjenije), koja je jo uvijek bila ulijepljena u poklopac njegova kovega.
To je bila fina slika za ovjeka, koji treba da slui trideset godina. Veliki

36 Jeb Stuart i Eddie Long, glumci nijemog filma u

cowboyskim ulogama.

etverokut bio je pun mukaraca u plavim platnenim uniformama i u

uniformama khaki boje, to ih je sunce gotovo posve izblijedilo, u pojasima
i ovi jaima i sa maslinastim eirima. Dolazili su putiima i svrstavali se u
ete. To je bio vojniki nain, onaj vojniki nain, kojim se dobivao rat,
ponosno pomisli Prew. Svaki rat. No ipak mu se uini, da su sve ostale eete
negdje daleko, pa ak i trubljaki zbor, kao da se sastoji d samih likova bez
lica i kao da sve ostalo nije nita drugo nego samo pozadina za njegovu
etu. Ovdje je svako lice bilo lice, to ga je on poznavao, tako da
jednolinost vojnikih uniformi nije igrala nikakvu ulogu, ve je naprotiv
jo podcrtavala individualnost pojedinih lica.
Zavirivi kroz prozor, zastrt mreom protiv komaraca. mogao je da dolje
razabere lice Readalla Treadwella. ReadallaTreadwella (s nadimkom vrea
sala, premda nije bio deblji od Man Mountain Deana), iji karakter nije
mogao nitko da proita. Po svojoj neslomljivoj izdrljivosti u noenju tekog
mitraljeza, iz kojega jo nikada nije pucao, bio je gotovo legendarni lik.
Mogao je da vidi Crandell Dusty Rhodesa s nadimkom profesor, ija se
uenost sastojala jedino i iskljuivo u tome, to bi se uvijek iznova
pojavljivao s garantirano pravim briljantnim prstenom, ili tako mi ivota
s pravim antikim rimskim noviem, koji je bio pripravan da iznimno
prepusti samo tebi, jer si mu ti prijatelj. Mogao je da vidi i Bulla Naira. kojeg
su nazivali pastuh.
Svi su oni bili dio toga, osjeao je Prew, gledajui dolje. Bili su vani
dijelovi, jednako kao to su sitne uspomene vani dijelovi ovjekova ivota,
dio naslijea, odreenog za tebe, moda dio tvoje sudbine. Bili su to mali
pokretni dijelovi sitnog sunanog sustava, koji se zvao eta, neznatni u
mlijenoj stazi pukova, koji su zajedno sainjavali univerzum armije. Bili
su to dijelovi jedinog univerzuma to ga poznaje, pomisli on, jedinog
univerzuma, to ga eli, jer je jedini, u kojem si naao svoje mjesto. A ti si
na putu da ga ubrzo izgubi.
Naprijed, Angelo, ree promatrajui malu skupinu podoficira, koja se
okupila oko elavog Dhoma, ija su ramena bila krupna kao u nosaa
vrea. On ih je sve nadvisivao, pa i poglavicu Choatea. Bit e bolje da
siemo.
ovjee, ti izgleda bolestan, ree Angelo, kad su se svrstali u prvi vod.
Nisam bolestan, samo mamuran, odvrati Prew, pogledavi ga
postrance ispod ruba eira. Nije se radilo o glavi, pomisli. Budi poten. Ti
si ve nastupao s veim mamurlukom u glavi, pa te to nije nita smetalo.
etiri sata vjebanja s mamurnom glavom na vruem suncu isto su tako
bili dio vojnikog ivota, kao i ono etvrt litre whiskyja, potajno skrivenog u
opasau, da ti pomogne pri nianjenju, jednako kao naporni marevi s
bocom riina vina u depu. Vojniki ivot i alkohol su uvijek bili krvna
braa. No to znai vojniki ivot, pomisli on.
Uznemirivalo ga je to, to sve te potekoe, na koje je naiao u vojsci,
nisu imale ba nikakve veze s vojnikim ivotom Mora da ovdje postoji
neto vano, ree sam sebi. Neka stvarnost, pomisli. Trebalo bi da ovjek

umije odvojiti stvarnost od utvara. ovjee, ini mi se da tvoji kotaii nisu

u redu, ree sam sebi, ali nije mogao da se otrese osjeaja izoliranosti.

170

Skupina podoficira na travniku se raspri. Orijaki Dhom poe ravno

prema sredini, dok su se ostali treim korakom pourili svojim vodovima.
Zatim se Dhom uspravi sam pred strojem. Izgledao je kao pravi vojnik.
Vojniki otro zapovjedi1 puku na rame i puke se pokrenue i lupnue
veoma vojniki u jednom taktu. Ali ni to nije oslobodilo Prewa od bolnog
osjeaja izoliranosti, koji je bio gori od bilo kakve samoe, a proizlazio je iz
injenice, to je on znao neto, to ostali nisu znali.
Oni izioe kroz sjeverozapadni ulaz logora i prijeoe preko ulinog
krianja, na kojem je silno dotjerani vojni policajac upravljao ivim
jutarnjim prometom. Zatim odjeknu zapovijed za hodni korak i netko u
stranjim redovima zapoe Stari ve posveeni pjeaki dijalog.
Tko je dobio rat?
MP1, zauje se odgovor.
A kako je steena pobjeda?
Njihove majke i sestre spavale su za ratni zajam.
Visoki, ljepukasti, poput kipa ukoeni vojni policajac pocrveni, a kad
su prolazili kraj logorskog kazalita, zapoe netko pjevati pukovsku
pjesmu, a ostali je prihvatie. Pjevali su tekst, koji nikad nije izaao u
godinjaku puka.
Oh, nikad vie ne emo doi u Wahoo.
Ne, nikad vie u Wahoo ne emo do.
Jait emo svoju otoanku
Pit emb svoj prokleti saki,
Ali u Wahoo nikad vie ne emo doi.
A poglavica Choate otpjeva dubokim toplim basom svoj najmiliji stih
kao meustrofu:
Poljubi me, mala moja, eto neko zrnje Niz noge mi klie.
Meutim autoritativni glas odjeknu resko i vojniki iz grla starijeg
vodnika Dhoma:
Prestanite, ljudi, ili u zapovjediti paradni korak! Danas bi mogle u
blizini biti dame.
To je znailo vojniki ivot. Kolona ete G ljudi u pokretu, koja se kretala
prema cesti do prijevoja Kolekole, a s obje strane ceste stari jablani, iz kojih
kao da se izvijala atmosfera vjenog trajanja. No vojnika Roberta E. Lee
Prewitta nije to
1

MP, kratica za Military Police, amerika vojna policija.

diralo. Nestalo je stalnoga nemira. Vojniki ivot, koji je nekada znaio

otru stvarnost, pretvorio se za nj u iluziju, dok je stvarnost bila negdje
skrivena.

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Cijelo jutro nije se na vjebama pojavio nijedan oficir, pa ni na ono

obiajno kratko vrijeme. A sluba se razvila u neku vrst opeg lova na
Prewitta, u kojem su podoficiri redom uestvovali. Muili su ga, to su vie
mogli. Sve dotle nije on ni povjerovao, da se ovjeku moe nanijeti toliko
boli, a da ga se pritom ba izravno ne mui. Ustanovio je, da je u posljednje
vrijeme uope stekao novo znanje o bolima.
Najprije ga je izgrdio Dhom, koji je kao trener boksake ekipe upravljao
slobodnim vjebama, i to kada su se izvodile vjebe u skakanju preko
kozlia. On mu je naredio, da sam ponovi vjebu (to se obino radilo s 172
nespretnim vojnicima), dok se ostala eta odmarala. Prew, koji sve od svog
regrutskog vremena nije pogrijeio ni u jednoj takvoj vjebi, izveo ju je
savreno. Dhom ga je pozvao da vjebu ponovi, ovaj puta pravilno, a onda
ga ukorio (kako se to obino radilo s nespretnim vojnicima); malo ivlje, ako
ne eli da ga kazne posebnom slubom.
Prew je poznavao Dhoma i nikada ga nije odvie potivao. Taj Dhom je
jednom, za vrijeme prozivke, poput topovske kugle, dojurio u redove i nekog
regruta udario po eljusti, jer je ovaj razgovarao. Tom prilikom umalo da
nije bio degradiran, ali dakako, nikad nije bilo stvarne opasnosti da bude
degradiran. S druge strane je prole jeseni taj isti Dhom za vrijeme
svakogodinjeg mara od trideset milja vukao etiri posebne puke i jedan
laki mitraljez posljednjih deset milja, da bi etu G, kao jedinu etu u
cijelom puku, doveo u punom broju natrag u kasarnu. A taj isti Dhom je u
tolikoj mjeri stajao pod papuom svoje tuste ene Filipinke, da je to u eti
postalo upravo poslovino.
Kasnije u kasarni, u razgovoru s poglavicom, nije Prew priznao da je
povrijeen. U tom asu nije moglo biti govora o nekoj povredi. Momci iz
Harlan Countyja imali su priroenu sposobnost, da podnese tjelesne boli,
ili nisu mogli da ostanu na ivotu, pa se Prew ponosio tom esto okuanom
sposobnou- Bio je vrsto uvjeren, da bi oni mogli da mu zauvijek
udvostrue dunosti i da ga natjeravaju, dok ne klone, ali da ne e moi da
slome njegovu izdrljivost, jedino to je naslijedio od svoga oca. Cijelu je
stvar smatrao samo obinom borbom volje na podruju tjelesne snage, a
ona je to u nekom smislu i bila.
No istodobno je to bilo i neto znatno vie od same borbe, a upravo taj
dio problema on nije shvaao. Nije znao, da svi ti ljudi neto znae za nj.
Davno, kad se u Fort Myeru odrekao boksanja, da stupi u trubljaki zbor i
kad je saznao, da su ljudi to openito tumaili kao pomanjkanje hrabrosti,
on je, opirui se u dui, morao da zakopa nadu, da e ga ikada itko
razumjeti. To je dovelo do neke osamljenosti, ali ju je on prihvatio, govorei
sam sebi, da je vjerojatno u prvom redu zbog toga zaelio da svira u trublju.
Kad su ga onda kasnije iskljuili iz trubljakog zbora, jer je dobio triper, i
kad se nitko od njegovih brojnih prijatelja nije za nj zauzeo, ni pokuao da
ga iznova smjesti u trubljaki zbor, Prew je zapao u jo veu osamljenost.
Ali istodobno je ovrsnula i njegova neranjivost.

Kako je sad bio neranjiv, jer u njemu nije vie postojalo neto, to bi se
moglo raniti, bio je prilino siguran, da ti ljudi ne znae za nj nita.
Zaboravio je, meutim, da su oni ipak bili ljudi i da su zbog toga za nj
morali imati neko znaenje, jer je i on bio ovjek. Na as je zaboravio, da je
ovjek i da su ti ljudi u stvari bili oni isti, koji su prole noi (zaista tek
prole noi) utke izali na trijem, da sluaju njegovo poveerje. Ti su ljudi,
u stvari, predstavljali i onaj glas, kao odvojen dio tijela, koji je dopro k
njemu preko kasarnskog kruga iz Cho- yeve restauracije, glas apstraktnog
govornika, koji je govorio za sve njih, ponosno rekavi: Pa ja sam vam
kazao, da je to Prewitt. Nije znao kako je to moglo da bude. Znao je samo
da se to teko dalo razumjeti. Posve je zaboravio, da je on, premda je po
svom drugarstvu i razumijevanju bio njima jednak, ipak izgubio. Jo uvijek
je u sebi gajio vjeru, da negdje! mora da postoje ljudi, progonjeni kao i on, i
da je upravo to bila toka, na kojoj su ga mogli povrijediti. Nije dugo
potrajalo i n poe osjeati povrijeenost.
Za vrijeme drugog dijela vjebi, kojima je upravljao stari Ike, dva put su
ga ukorili, jednom jer je malo zastao prilikom nekog zaokreta kolone (za
vrijeme kojega su najmanje dva ovjeka pred njim takoer izgubila korak),
a onda i zbog toga, Jer je pogrijeio kod nekog okreta udesno izvedenog u
etvero- redovima (dok se cijela eta osim prva dva etveroreda pretvorila u
neurednu hrpu, stala gutati prainu i proklinjati). Oba puta zapovjedio mu
je Ike da istupi iz reda i proderao se na nj, po- prskujui pritom Prewovu
koulju finom kiom starake sline. Poslije dugog psovanja poalje ga s
nekim podoficirom na drugu stranu ceste na teren gdje se vjebalo s bojnim
otrovima, dugaak etvrt milje, da ondje izvede svih sedam vjebi s pukom
(kao to se obino postupalo s nespretnim vojnicima).
Kad se vratio okupan u znoju, ali utei, svi su ga momci iz sportske
skupine pogledali s negodovanjem (kao to su obino gledali nespretne
redove), dok ga oni, koji se nisu bavili sportom, uope nisu gledali, ve su
pomno prouavali modernistike obrise nekih nedavno podignutih zgrada
za kemijski rat. Samo Maggio mu se nakesi. Stvar je bila zaista zanimljiva.
Na obinoj vjebi, kao to je bilo ova, po kojoj je Ike bio slavan, bilo je
zaista smijeno, da pored tolikog opeg kvarenja, nekoga javno izgrde zbog
takve sitne pogreke, poinjene pri izvedbi. Nasmijao se i Prew. Cijela je
stvar zaista bila trijumf mate nad materijom. Ljudi su se na Ikeovim
vjebam vukli bez otrine i bez odlunosti, pogotovu to su rijetko razumjeli
njegove zapovijedi izreene iznakaenim engleskim jezikom. Ike ih je esto
izdavao pri krivom koraku, a treina ete je i onako kod Ikeova nepravilna
ritma bila uvijek izvan koraka. Za vrijeme komandiranja Ike kao da je
stalno kolebao izmeu neke djevianski i nesigurne skromnosti i groteskne
musolinijevske samosvijesti. Nijedna od tih dviju metoda nije bila podesna
da se otro vjeba. Za svakog ovjeka, koji je ikad bio vojnik, znaila je ta
komanda i vie od muke. Bila je upravo nevjerojatna, krajnja prostitucija
sveg vojnikog bivstvovanja, najvei grijeh, to ga je ikada poinio ista
kotlova.

Za treu fazu vjebe odmarirae prema komori do velikog

breuljkastog polja, na kojem je zapoinjao put za jahae, upravo iznad
igralita za golf.
Ondje su mogli promatrati, kako nekoliko skupina od po etiri oficira
upravo pobono igra svoj jutarnji golf (a osim toga i nekoliko skupina po tri
oficirske ene, koje su upravo bez- bono brbljale).
To polje je bilo obiajno poprite tradicionalnih poduka o skrivanju i
zaklanjanju, to ih je davao vodnik Thornhill. Pritom su ljudi leali
potrbuke u sjeni velikih hrastova, koji su obru- bljivali polje. eta se
174
nepomino ispruena prepustila ljenarenju i prouavanju stranjica
oficirskih ena i keri, koje su pred njima skakutale u sedlima na polju.
Toga jutra je Turp Thornhill, visoki, ilavi ovjek iz Mississippija, ija glava,
kao u tvorca, kao da nije imala eljusti, ovjek sa sedamnaest godina
slube, koji nije bio ni prijatelj ni neprijatelj sporta, estoko ukorio prewitta
zbog nepanje. On ga je pod nadzorom nekog podoficira ponovo poslao dolje
na igralite, da otri daljnjih sedam kola.
Ovaj put je Maggio morao da svoju simpatiju takoer plati sa sedam
kola. Ike Galovich je opazio, kako je Maggio u asu Prewova odlaska dao
sveti mistini znak (stisne ruku u aku i digne je u vis, ispruivi srednji
prst). Razljutivi se zbog takvog nepotivanja discipline i pravednosti,
poalje Ike Maggia z! Prewom.
Tako je to ilo sve dalje i dalje. I jo dalje. Najprije jedan podoficir, pa
drugi, iskuavali su svoju vjetinu, kao da od sveg srca ele da postanu
instruktori za izobrazbu regruta- domorodaca, koji su upravo poeli da
pridolaze uslijed mirnodopske mobilizacije.
ak i ampion Wilson, otmjeni boksa, hladni, uvijek tihi. uvijek
ravnoduni Wilson, ponizio se toliko, da je za vrijeme vjebi u strijeljanju,
pri kojima su u prazno pritiskivali ot- ponac, posve mehaniki izgrdio
Prewa, jer Prew, kako je am- .pion rekao, nije pravilno rasporedio svoju
vatru.
Prew se nasloni na grlo cijevi svoje puke i stane ga sluati, jednako kao
to je sluao i ostale. To je bilo jedino to je mogao da ini, kad se deru na
nj. Samo to je ovaj puta jedva upola uo ono, to je ampion govorio.
Duhom, naime, nije bio ovdje. Stajao je px-ed ampionom, ali duh mu je bio
zabavljen drugim problemom. Sve je mogao da razabere pred svojim
duhovnim oima, kao da se radi o filmu, koji netko pomie pred njegovim
oima. Jedna je slika logino slijedila iza druge. Na lenom je kraju bio
poetak, a na drugom svretak, jedan, dva, tri, tono po redu.
Jedina je potekoa u tome, to vie nije mogao da sagleda Poetak, jer
se poetak izgubio u zapletenim vrpcama celuloida na tlu. Nije mogao da
razabere ni kraj, jer se kraj nalazio jo na svitku, koji se odmotavao.
No ipak se sjetio, da su jedini podoficiri, koji nisu htjeli da sudjeluju u
toj igri guranja nove lopte, bili poglavica Choate J stari Pop Karelsen,
obojica poznati kao njegovi prijatelji. ak 1 oni su za to imali dovoljno
prilike, ali su kao i svi oni vojaci, koji se nisu bavili sportom, radije buljili

nekamo drugamo, "i su pak promatrali blistavu istou oblaka, koji su

poput ledenjaka polako plovili, stvarajui visoko iznad tamnih planina nove
bijele planine.
A to si ti to zapravo oekivao? pomisli on. Da e oni podii bunu i da e
te osloboditi? Mora ti biti jasno, da te nitko ni na to ne sili, zar ne? Sve si ti
to izveo svojom slobodnom voljom, to zna, ree sam sebi. Da, pomisli on,
upravo tako!
Tvoja slobodna volja, pomisli. Dakle postoji neto, to se zove slobodna
volja. Postoji i slobodna ljubav, nemoj zaboraviti slobodnu ljubav. A onda
postoji i slobodna... pusti me da malo razmislim, slobodna, a to slobodna?
Slobodna politika! Ne, slobodna politika ne postoji. Postoji li, dakle, jo
neto slobodno? Postoji samo slobodno, besplatno pivo. Dakako, pivo.
Slobodna volja, slobodna ljubav, slobodno pivo.
No ovo ovdje je slobodna volja. Tvoja slobodna volja je uzrok svemu
tome. Oni drugi ti ne ine nita. Oni samo tvojoj slobodnoj volji nude
slobodan izbor. Prijazno, ali logino ozbiljno, ali bez pakosti, slobodan izbor
za tvoju slobodnu volju.
Prvo: ti moe izjaviti da si spreman da boksa. Drugo: ti ne mora
izjaviti, da si spreman da boksa, pa se moe razljutiti i uzvratiti udarac; u
tom e sluaju otii u vojni zatvor. Tree: ti moe i da ne boksa i da se ne
brani, da se ne razljuti i da ne uzvrati udarac. U tom sluaju moe
nastaviti da strpljivo podnosi neugodnosti, koje te vrijeaju, jer si osjetljiv
truba sa smislom za umjetnost, a ne boksa-umjetnik, to bi sve veoma
pojednostavilo. Ustraje 11 u tom neugodnom poloaju, to si ga odabrao
slobodnom voljom, i u kojem nema zlobe, ali on kao da ne e popustiti,
onda e kao logina posljedica doi kazna, to e je izrei zapovjednik ete
zbog nemara, plus posebna vjeba, plus obustava izlaza, plus na kraju
moda neizbjeivi vojni zatvor.
Samemo li problem, imamo s jedne strane: odi i javi se da eli boksati.
A s druge strane, dobivamo kao rezultat vojni zatvor. Budui da si ti
trublja sa smislom za umjetnost (a nisi, kao ovaj ampion ovdje, umjetnik
u boksanju), treba da izbriemo prvu mogunost. Tako, izbrisavi tu prvu
mogunost, pre- ostaje nam: 1. odi u vojni zatvor i 2. odi u vojni zatvor.
Moe da bira. Izbor je, dodue, prilino ogranien, ali ipak je izbor, koji se
prua tvojoj slobodnoj volji bez uzbuenja, logino i bez pristranosti, bez
line pakosti ili podmuklosti.
On bi vie volio, razmiljao je Prew dalje, da su ga oni mrzili, da su se
sloili protiv njega u posveeno ime domovine, pa da su ga ugnjetavali
maem zakona i reda. Po prilici onako, kako su nacisti postupali sa
Zidovima. Ili, kao to su Englezi postupali s Indijcima. 111 Ameriani s
crncima. Onda bi on bio individuum, kojega svi mrze, umjesto da je samo
broj (vojni broj 6,915.544), kojega ne mrzi nitko. Ali s druge strane, dakako
da ovjek ne moe imati sve.
Ti zapravo nikad nisi uistinu vjerovao, da e tako s tobom postupati, zar
ne? Ne, nikako nisi vjerovao. Jer prokleto dobro zna, da ti sam nikad ne bi

ni s jednim od njih mogao tako postupati, jer si cio ivot patio zbog svog
odvie razvijenog smisla za pravdu, a da ne govorimo o tome, da si uvijek u
svom ivotu strastveno stajao na strani potlaenih (vjerojatno zato, to si
uvijek ti bio jedan od njih).
On je, meutim, uvijek drao, da se mora boriti za potlaene protiv
tlaitelja. Nije to nauio ni u kui, ni u koli, ni u crkvi, ve je to nauio od
etvrtog velikog stvaraoca socijalne savjesti, od filma. Iz svih onih filmova,
koji su se poeli prikazivati otkad je Roosewelt doao na vlast.
U ono je vrijeme bio jo dijete i nije jo poao u skitnju. Odgojili su ga 176
svim onim filmovima proizvedenim izmeu godine 1932. i 1937., koji jo
nisu spali na bijedne trgovake imitacije svoje vlastite vrste. Odrastao je
zajedno s njima, s filmovima kao to su bili oni prvi: Mrtav kralj, kao
Plodovi gnjeva, kao Moja sudbina i drugi takvi filmovi, u kojima su
glavnu ulogu glumili John Garfield i sestre Lane, te filmovi o skitnicama i
zatvorima, u kojima su glavne uloge glumili James Cagney, George Raft i
Henry Fonda. Iz njih je nauio da vjeruje u opravdanost borbe za potlaene
protiv tlaitelja. Iz toga je izveo i svoju vlastitu ivotnu filozofiju. Tim je
putem nastavio i nije mogao da prestane vjerovati u opravdanost borbe za
komuniste u panjolskoj, sve dok je vjerovao, da su oni potlaeni. U asu,
kad su se komunisti u Rusiji uzdigli na vlast i kad su poeli (kako ih ono
nazivaju u Rusiji? Izdajice!) da tlae izdajice, on je povjerovao da je
opravdana borba za izdajice i protiv komunista. Vjerovao je u opravdanost
borbe za Zidove u Njemakoj i protiv Zidova u Wall Streetu I u Hollywoodu.
Kad su u Americi kapitalisti bili tlaitelji, a proletarijat bio potlaen,
vjerovao je u opravdanost borbe proletarijata protiv kapitalista. Sva ta
ivotna filozofija, koja mu je prela u krv i meso, navela ga je na to, da je on,
Junjak, vjerovao u opravdanost borbe crnaca protiv bijelaca, jer crnci,
barem dosad, nigdje nisu bili tlaitelji.
Mora da je veliko iskuenje biti tlaitelj. Dakako, ti to ne zna. Ti nikad
nisi bio tlaitelj. No moe da sam sebi predoi kako bi to bilo. Treba samo
da sebi predoi, da si oficir. To moe sebi predoiti.
Bilo mu je jasno, da je njegova filozofija veoma nepostojana, prava
kameleonska filozofija, koja neprekidno mijenja boju. Danas si komunista,
a narednog dana antikomunista. No i dananje doba je bilo nepostojano
doba, pravo kameleonsko doba, u kojemu je kameleon stalno ivio na
pokrivau iaranom kotskim arama.
to onda, ako je ovjek moda danas kapitalista, a sutra
antikapitalista? Ako moda u taj as plae zbog potlaenih Zidova, a sutra
se buni protiv sadistikih Zidova? to onda? Bila je to veoma neracionalna
i emocionalna filozofija. No, mi ivimo u veoma neracionalnom i
emocionalnom vremenu. Mislim datvoja filozofija veoma dobro odgovara
ivotu u Sjedinjenim Dravama i ivotu u tom razdvojenom svijetu.
Dokle e te to dovesti u politikom pogledu? Koji politiki smjer
zastupa?

Mislim, da moemo odustati od toga pitanja, odgovori sam sebi. To je

krivo pitanje, jer pretpostavlja da ti uope mora da zastupa neki politiki
smjer. Prema tome. pitanje nije pravilno. Ono ograniuje tvoj odgovor, jer
pita samo za vrst tvoje politike. Takvo bi pitanje postavio republikanac,
demokrat ili komunist. Ti i onako ne moe glasati, jer si u vojsci, pa se
stoga nitko ne e za te zanimati.
Da, drim, da moemo odbaciti to pitanje. No, kad bismo morali
odgovoriti na nj, istinski, pod prisegom (pretpostavimo, da te pozove
gospodin Dies i njegov komitet protiv neamerike djelatnosti zbog toga, jer
si odbio da boksa), onda bi rekao, da si u politikom pogledu neka vrst
nadrevolucionai-a, jedan od onakvih, koji su proveli revoluciju u Rusiji, na
neki nain savreni zloinac, veoma opasan, pravo bijesno pseto.
Odgovorio bi, da si, eto, takav.
No bit e bolje, da to nikom ne rekne, Prewitt, ako ne mora rei. Jer
inae e te zatvoriti u ludnicu. Ovdje u Americi, pomisli on, bori se svatko
za to, da se uzdigne na vrh meu tlai- telje i da ondje ostane. Moda je ba
to razlog, to potlaeni, kad jednom postanu tlaitelji i kad ne preostane
vie nita zbog ega bi se mogli boriti, klonu i poginu ili se utove, dobiju
astmu pa takoer umru. Jer onda nemaju nita, za to bi se mogli boriti,
osim da zadre ono, to ve posjeduju, onaj svoj poloaj tlaitelja.
Sve to, dragi moj Prewitt, tebi prokleto malo koristi, jedino to ti moda
prua malo olakanje. Ovako, kao to stvari sad stoje, nipoto nije
vjerojatno, da e ikada doi meu tlaitelje. i da bi se morao brinuti da se
ne utovi i ne dobije sipljivost.
Kad bi se pak morao brinuti zbog debljanja i sipljivosti, onda bi ti ovaj
dvostruki i% ad, pri kojem se znoji kao crnac, olakao te brige. Moda svi ti
ljudi i protiv svoje volje rade u tvoju korist. No to im nipoto nemoj rei.
Neka to nikada ne doznaju.
to je to? Ti ide svojim putom, brine se za svoje poslove, trudi se da
bude sam svoj, da nikoga ne smeta, a gledaj to se s tobom dogaa! Da,
gledaj samo to se dogaa! Zamoio si se do guzice. Odrasli ljudi se
uputaju u ozbiljno raspravljanje o goruem pitanju, mora li netko da
boksa ili ne mora. Odjednom mu se to uini tako glupim, da je jedva mogao
i povjerovati, da bi takva stvar ikada mogla imati za nj bilo kakve ozbiljne
posljedice.
Pa ipak je znao, da bi se iz svega toga mogle da izlegu neke posljedice i
da e se izlei. ovjek ne moe da ne prizna ono, to neka skupina ljudi
openito smatra vrijednim, a da ljudi ne ponu odmah piati po njemu. Ako
ljudi veu svoj ivot uz bilo kakve lude ideje, a ti im pokuava razjasniti, da
su te ideje za tebe osobno (ne za njih, podcrtavam, ve lino za tebe) posve
lude. mogle bi iz toga za tebe proistei veoma ozbiljne konzekvence. 2 i
proistei e. Proistei e zbog toga, jer e oni smatrati, da tvoje rijei znae
isto kao da si im kazao da njihov ivot ne vrijedi nita. Takve izjave smetaju
svakoga, jer ljudi vie vole da znae neto, nego da ne znae nita. Pogledaj
samo naciste. Ljudi zbog toga i veu svoje ivote uz odreene stvari i ideje.

A zato i ti, Prewitt, ne vee svoj ivot uz neto? Moda uz neko drvo?
To bi nam utedilo mnotvo muka i neugodnosti.
U njemu se poe raati neka vrst mrzovoljnog, tvrdoglavog, tupog
otpora. Skovao je planove za dan isplate, a ova veoma ozbiljna glupost
mogla ih je vrlo lako pokvariti i natovariti mu upravo na dan isplate
posebnu slubu u kuhinji.
Dobro, zaigrajmo tu igru. Ako oni ba ele igrati, dobro, igrat emo. ele
li mrnju, poet e mrnju. Mi moemo isto tako mrziti, kao bilo tko drugi.
Nekad, u naoj mladosti, bili smo u tome vrlo dobri. Mi isto tako moemo 178
ranjavati, paliti, sakatiti, ubijati i muiti, na isto takav fino promiljen i
neusta- novljiv nain kao i oni sami, mi to isto tako moemo nazivati
dobrohotnou i dobro smiljenom disciplinom. Mi takoer moemo
zaigrati igru mrnje, pa je nazvati slobodnom poduzet- nou u borbi
individualnih inicijativa.
To je bio jedini nain, na koji se s time moglo postupati. Mrzit emo i bit
emo savreni vojnici. Mrzit emo i svaku emo zapovijed ispuniti
najtonije i savreno. Mrzit emo i ne emo
se protiviti. Ne emo prekriti ni jedno pravilo. Ne emo uiniti ni jednu
pogreku. Samo emo mrziti. Neka to uzmii; neka im bude. Bit e im teko
da pronau ma kakav prijestup, zbog kojeg bi nas mogli da optue.
Ostatak tog jutra ostao je u toj ulozi mraan i pun mrnje. To je
djelovalo. Oni su se zaudili. Zapanjili su se. Posve oito bili su duboko
povrijeeni, jer ih je mrzio, a bio je tako savren vojnik. Neki od njih se
poee ak i ljutiti na nj. On nije imao pravo da reagira na taj nain. On je
bio poput nekog prokletog glupog buldoga, koji je zario zube u meso
ovjeka, jer ga je taj tukao, a od tog zahvata ne moe ovjek da se oslobodi
ni natezanjem ni udarcima ruke ni noge, ve samo na taj nain, da preree
eljusne miie psa. Ali to bi u njegovom sluaju bilo ilegalno.
Prew se napeto i zaneseno nasmije sam u sebi, jer je sad znao, da ih je
uhvatio ondje, gdje ih je boljelo. Sad je bio siguran da im ne e uspjeti, da
mu pokvare dan isplate. Na asak ga je ak proela divlja predodba, da bi
ih to moda kod druge prilike moglo popraviti. Zadrao je to raspoloenje, a
njegova jedina slabana nada na olakanje usredotoila se na popodne i na
radnu slubu. No kako se kasnije ustanovilo, ni ta mu radna sluba nije
donijela olakanje. Naprotiv, za vrijeme radne slube ne samo da je izgubio
onu malu prednost, to ju je dobio prigodom vjebi na terenu, ve je ak
doivio potpuni poraz.
To je bila njegova vlastita pogreka, a dogodila se za vrijeme radne
slube u jedinici Ike Galovicha.
Ve je dugo vremena obiavao da se do posljednjeg trenutka vrze po
kasarni, prije nego to se javi na radnu slubu. To je inio zbog toga, da bi
ostao posve na kraju reda, i da bi na taj nain izbjegao Wardenovu malu
igru, koju bi mogao nazvati Slomi Prewitta!. Druga polovica ili posljednja
treina ete upotrebljena je redovito, ve prema tome koliko je ljudi puk
svakog dana traio za radnu slubu, za ienje u prostorijama ete. Na

temelju tajnog naloga, to ga je Holmes dao Wardenu, taj je posao stalno

stajao pod nadzorom Ike Galovicha.
Kad bi Prew stajao na kraju reda, on je tako rei bio izvan granica
Wardenova podruja. Sve dosad mu je uvijek uspio taj mali trik. Ondje
dodue nije mogao da uhvati onakve ugodne slube, kakva je, na primjer,
bila radna sluba u oficirskom klubu ili na igralitu golfa, ali isto tako ne bi
mogao da dobije rad uz kola za smee ili u mesnici. Dakako da bi Warden
lako mogao da okrene redoslijed i zapone na drugom kraju ete, a isto bi
J
tako mogao, da je htio, najgori posao zadrati do kraja i najprije odvojiti
Ikeovu skupinu, koja je radila u kasarni. No Prew je uvidio, da Warden
neto takvo nikada ne radi. Onaj posve privatan osjeaj za pravdu, ija je
granica bila postavljena tako otro i tako u najdubljoj tajni, da je nije
zapaao nitko osim Wardena, nije doputao, da onaj veliki ovjek na takav
nain iskoriuje svoj poloaj.
Svaki put kad bi Prew zaboravio na to i kad bi se svrstao u prvu polovicu
ete, Warden bi uvijek ekao da mu okrutno i oduevljeno natovari najtei
rad toga dana. No dok je stajao na drugom kraju reda, bio je siguran. inilo
se, razmiljao je Prew, da je Warden na cio svoj ivot primijenio princip, koji
se primjenjuje na sve sportske igre, to jest da se postave pravila, koja bi
igrau oteavala uspjeh. Tako je kod nogometa bilo zabranjeno podmetati
nogu, kod odbojke zabranjeno prenositi loptu, a isto tako sportski su ribari,
kako je jednom itao, upotrebljavali u lovu na grabeljivu ribu tanku uzicu
umjesto vrste uzice, koja novajliji olakava lov. Time se dobrovoljno
podvrgavaju teim uvjetima, koji im uspjeh ine vrednijim. Dok su to,
meutim, ribari izvodili samo u svojim slobodnim danima ili na dopustu,
da bi time postigli neko potajno zadovoljstvo, to im ga vie nije mogla da
prui ubilaka trgovaka etika njihova svakodnevnog ivota, Warden je ta
pravila primjenjivao cio svoj ivot i vrsto ih se drao.
Prew je znao, da on to ini, jer je, prozrijevi Wardena, pokadto, kad bi
bio osobito raspoloen, prihvaao izazov i igru zaigrao tako, da bi se
postavio na elo ete. Njegova je namjera bila, da nadmudri Wardena, kako
bi mu ovaj dao laku slubu. Jednom mu je to uspjelo, pa mu je Warden,
kao da eli sam sebe kazniti zbog svoje pogreke, dao slubu u oficirskom
klubu preko cijelog tjedna. Uinio je to, naoko, s takvim uitkom, kao da
kanjava Prewitta. To je bilo veselo i prekinulo je jednolinost
svakodnevnog ivota. Izmeu njega i Wardena postojala je neka uska
povezanost, nijemo, nikad neizgovoreno meusobno razumijevanje, neto,
to ih je vezalo vre i jae ak i od onoga, to je osjeao prema Maggiu.
Kad god bi bio raspoloen za igru, postavio bi se na kraj reda, gdje ga
Warden ne e ni dirnuti. (Moda je kod Wardena ono najbitnije bila upravo
ast. Ali Maggio je takoer imao ast, ee je bio s njime u drutvu i
Maggio je vie uinio za nj nego Warden, pa ipak ga uz Maggia nije vezala

tolika topla privrenost ni takva ljubav). Nije znao zato, ali toga dana nije
bio raspoloen za igru.
Poto je Warden proitao raspored slube, stari Ike svrsta svoju
skupinu i zapovjedi joj: Mirno!, im su se ostale skupine razile prelazei
preko kasarnskog kruga, neodluno povlaei pete, umorno objesivi
ramena i vukui na rad teke trbuhe, pune hrane i eljne sna. Tako se
dogodilo i toga dana.
Dakle danas, ree Ike svojim ljudima i na zapovjedni nain isturi svoju
jlonju eljust, s dugakim usnama, slinu majmunskoj eljusti, danas
180
emo oistiti unutranji dio kasarne. Gore i dolje oprat emo i uglaati svi
prozori. U soba za dnevni boravak, soba za biljar i hodnik oprat emo
zidovi. Zapovjednik ete sutra e pregledati, da sve u redu. Obavite svoj
posao dobar Ne u da vidim nitko zabuavan. Razumijete? Kakvo pitanje?
Svaki od njih je isti posao ve najmanje pet puta izveo, pa nije bilo
nikakvih pitanja.
Onda odbrojte! zaurla Ike, napinjui prsni ko kao mijeh, da bi mu
zapovjedniki glas bio to gromkiji. Svi prvi gore i dolje istiti prozori! Svi
drugi na zidovi!
Vojnici se odbrojae. Prewitt i Maggio su namjerno stali jedan podalje
od drugoga, pa su obojica ostali kao drugi. Brojevi jedan odoe u skladite,
da odande donesu krpe za ienje i pjeani sapun u utom omotu s
etiketom Bon Ami, ispod slike malog, maznog, raupanog pileta, koja bi
ih uvijek ispunila neizrecivom uvredom, jer je njihov ivot, ivot vojnika
doao u tako uski dodir s pijeskom u pjeanom sapunu. Vodnik Lindsay,
boksa bantam kategorije srednje kakvoe, zapovijedao je vojnicima s
brojem jedan. Vojnici s brojem dva odoe u kuhinju da donesu sapun i
etke. Desetar Miller, boksa lake kategorije ispod prosjene kvalitete i
prisni prijatelj ampiona Wilsona, zapovijedao je vojnicima s brojem dva.
Hej, vi! zaurla Ike. Prewitt, Maggio! Ovamo k meni, vi mudrijai. Kako
to, da vi obojica broj dva?
Ti si nas sam odbrojao, Ike, odvrati Angelo.
Misli da moe tako podvaliti starom Ikeu? upita Ike, pa se otro i
nepovjerljivo zagleda u njih svojim sitnim, crvenim oima ispod upavih
obrva. Meni vi ne moi nasuti pijesak u oi. Ja vas dva ovjeka rastaviti. Ti
Maggio ide s broj jedan u drugi kat. Reci vodnik Lindsay neka Treadwella
poalje dolje da radi k broj dva. Ovo radna sluba, a ne ajanka s dame ni
dopust. Ja zapovijedam radna sluba i ne u ljenarenje, ve rad.
Razumije?
Dovienja, ree Angelo s gestom odvratnosti.
Dakako, odvrati Prew tvrdo i ukoeno, kao pravi savreni vojnik.
Dakle, naprijed! zaurla Ike. Nemamo vremena cio dan. Ti Prewitt,
natrag k broj dva i nemoj da to izmisli mene prevariti. Razumije? Ja u
biti ovdje, itavo vrijeme tebe promatrati, razumije? Nisi ti ba tako lukav
momak, kako misli.

U Ikea se ovjek mogao pouzdati. Smjestio se u hodniku, gdje su vojnici

broj dva postavili par po par dvokrakih ljestvi i upotrebili ih kao skele. Na
jednoj od tih skela radio je Prewitt." Najprije je stajao na dasci, zatim je
sjedio na njoj, i konano je kleao na podu. Tako je istio prugu po prugu
zrnate stijene od sadre, od stropa do poda.
Ovo radna sluba a ne dopust, razjanjavao mu je Ike od vremena do
vremena, vuji se cerei svojom ukastom majmunskom gubicom. Ja
paziti na tebe.
I zaista je pazio na nj. Kad bi Prew siao da ispere svoju krpu, kad bi
izaao da promijeni vodu u kablu, kad bi se okrenuo, da ponovo nasapuna
etku, Ike bi se odmah naao ispred njega, pa ga nepovjerljivo i kao s
nekom nadom promatrao svojim sitnim otrim oima, slinim crvenoj
dugmadi, koja odrazu je svijetlo.
Ovo radna sluba, a ne dopust, Prewitt!
Ikeova nada nije, meutim, imala temelja. Prewitt je toga jutra podnio
mnogo gore stvari, a podnio ih je glumei savrenog vojnika. Ikeovi napori
su bili upravo vrijedni saaljenja, kad bi ih ovjek usporedio s onom
mnogostranou, punom ideja, kojom je, na primjer, Dhom umio da mui
ljude. To nije Prewa nimalo smetalo, jednako kao to ga nije smetao ni otri
zadah prljave sapunice, ni njegovi prsti, navorani od vode, a ni vonj mokrog
sadrenog zida, koji je mirisao po starim keksima.
To ga je, zaudo, ostavilo posvema hladnim, sve dok iznenada kapetan
Dinamit Holmes nije elastinim korakom preao Preko kasarnskog kruga
netom okupan, obrijan, oprane glave, sav sjajan i u izmama, koje su
upravo blistale. Tek u tom trenutku je sve ono prodrlo kroz Prewittov oklop.
Halo, vodnie Galovichu! naceri se Holmes, zastavi na ulazu.
Mir-no! zaurla Ike, razdijelivi zapovijed u dvije zasebne rijei. Zatim
onako nespretan, dugakih ruku i orijakih nogu. Pokua, da iz svoga
polumajmunskog tijela izvede ponosnu grbavu travestiju svoje vlastite
zapovijedi. Vojnici su i dalje mirno nastavili radom.
Je li sve u redu, vodnie? prijazno upita Holmes. Hoe to mjesto biti
sutra za me temeljito oieno?
Dakako, serr, zaroke Ike, jo uvijek ukoeno stojei i pritiui palce
negdje uz koljena na av hlaa. Perite! Sve inim tono onako, kako
zapovjedio zapovjednik eta.
Dobro, ree Holmes, dobroduno se smijui. Fino. I dalje se
dobroduno smijui prijee do zida, da ga pregleda a onda kimne. To
dobro izgleda, vodnie Galovichu. Vrlo dobro. Samo tako nastavite
Razumijem, serr, zaroke Ike, pun potovanja. Jo uvijek je stajao u
stavu mirno. Njegova majmunska prsa, graena kao bava, uskih ramena,
napee se kao da e pui. Onda Ike ukoeno i groteskno pozdravi, kao da e
rukom sam sebi izbiti oko.

No, prijazno se nasmije Holmes. Nastavite, vodnie. Zatim ode u

pisarnu smijuckajui se, a stari Ike grmnu: Volj-no! ponovo rascijepivi
zapovijed u dvije rijei. Ljudi su mirno nastavili radom.
I Prew je nastavio da krpom tare zrnatu sadru, to ju je upravo oprao.
Odjednom mu se sve uini odvratnim. On osjeti, kako su mu se eljusti bez
razloga stisle. Uini mu se, da je upravo prisustvovao zavoenju nekog jo
nevinog toplog brata, kojemu se to zavoenje svidjelo.
Naprijed, naprijed, momci ponosno zaurla Ike, tabanajui za njima po
hodniku. Ja elim da dobro raditi, razumjeli? To da doao zapovjednik
eta, nije razlog da prestani s posao. Ovo radna sluba a ne dopust.
Momci su dalje utke nastavili radom. Onako umorni nisu se ni
obazirali na novi Ikeov ispad, to su ga oekivali, jednako kao to se nisu
obazirali ni na druge njegove ispade. I Prew je nastavio radom. Odjednom
se poeo upravo uiti u zadahu vlane sadre, koji ga je okruivao. Poelio
je, da ima par silno ulatenih jahaih izama.
Ti, Prewitt! ljutito zaurla Ike, ne naavi nita drugo to bi mogao da
kritizira. Malo ivlji! Ovo radna sluba a ne dopust za djevojka penzionat.
Ve sam toliko put rei morao isti stvar! Malo ivlji!
Da Ike nije spomenuo njegovo ime 1 da se Holmes nije nalazio u
susjednoj prostoriji, gdje ga je vjerojatno mogao uti, Prewitt bi mogao i to
da proguta. No odjednom su Ikeove rijei stale sve jae i jae udarati o
njegove ui, da je nagonski morao da zatrese glavom, da mu se ona malo
razbistri.

Doavola, to hoe od mene? Treba li da pustim da ml narastu jo

dvije ruke? odjednom e estoko. Mogao je uti, Icako je njegov glas
nadvikao Ikeov. U duhu je upravo vidio velikog boga Holmesa gdje se smije,
sjedei za svojim radnim stolom i gdje s uivanjem slua svog najmilijeg
vodnika. Moda e na stari jednom za promjenu htjeti da uje i ono, to
njegovi ljudi misle o njegovom najmilijem vodniku.
320
Sto? zaueno e Ike. to?
Da, to, zarei Prew, ako hoe da taj posao bude tako dobro i tako
brzo obavljen, zato sam ne uzme etku? Umjesto da dangubi ovdje i da
izdaje zapovijedi, koje i onako nitko ne slua?
Svi ostali momci mehaniki prestadoe raditi i mehaniki se zagledae u
njega. On im uzvrati pogled. Bio je ljutit, no sad je znao zato. Znao je da je
njegov ispad besmislen, potpuno besmislen, a moda ak i opasan. No u
tom ga trenu ispuni neki divlji ponos.
Cuj malo, ree Ike, napeto razmiljajui. Ne elim da ti mi tako
odgovara. Natrag na posao i jezik za zubi!
Ah, poljubi me u guzicu! gnjevno odvrati Prew. Jo uvijek je mehaniki
trljao zid krpom. Ja radim. Misli li da se eem po guzici?
to? zapanjeno e Ike, to?
Lake! zagrmi kapetan Holmes, pojavivi se na vratima. Doavola,
emu ta buka, Prewitt?
Da, serr, zaroke Ike i ukoi se u stav mirno. Ovaj momak boljevik
ovdje, drzak je s podoficir.
ta je to s vama, Prewitt? strogo e kapetan Holmes, ne obazirui se na
skreni autoritet svog najmilijeg podoficira. VI tono znate, da se
podoficiru ne smije odgovarati, a pogotovu ne u tom tonu.
Podoficiru, dakako, ne smije, sir, odvrati Prew, divlje se nacerivi. Bio
je svijestan toga, da ga promatra osam irom razrogaenih pari oiju. Ja
meutim, nisam nikad volio da netko pia na mene. ak ni podoficir,
zavri Prew, naglasivi Posljednje rijei.
Warden se pojavi iza Holmesa na vratima. Stajao je ondje, Promatrajui
ih sve. Oi su mu bile zamiljene i stisnute, ali Se nije mijeao u stvar.
Holmes je izgledao kao ovjek, kojemu je netko bez ikakva izloga izlio u
lice au ledene vode. Obrve su mu bile podignute uvis, kao da ne vjeruje
ono to je uo, oi bolno razrogaene, a usta otvorena od iznenaenja. Kad
je konano poeo govoriti, glas mu je vidljivo drhtao od gnjeva i
zapanjenosti.
Vojnie Prewitt, mislim da Vi i vodniku Galovichu i meni dugujete
ispriku. On zasta ekajui.
Prewitt mu ne odgovori. Osjeao je, kako mu se neto stee u elucu i
upitao je sam sebe, kakve li e posljedice imati ta glupost za dan isplate i
koji li ga je avo zajaio, da neto takvo uini.

No? autoritativno upita Holmes. Bio je isto tako iznenaen onim to se

dogodilo, kao i svi ostali, da, isto tako iznenaen kao i sam Prewitt, pa je
rekao prvu rije, koja mu je pala na pamet. Dakako, da sad nije vie mogao
uzmai, ve je morao nastaviti. Ispi'iajte se, Prewitt.
Ne vjerujem da bilo kome dugujem ispriku, divlje i tvrdoglavo odvrati
Prewitt. U stvari, ukoliko je na mjestu ma kakva isprika, onda mislim da
sam ja onaj, kome je duguju, bezobzirno nastavi on. Iznenada osjeti elju,
da se nasmije komediji, koja je leala u toj cijeloj pripovijesti. Holmes mu se
uini kao neka majka koja kanjava dijete, da ga povrati na pravi put. To
je, meutim, nain, na koji postupaju s nama, zar ne?
to? upita Holmes. Nije raunao s time, da bi obini vojnik mogao
neto otkloniti. Isto tako nije umio da sam sebi pomogne, kao to to malo
as nije umio ni Ike. Njegove oi, koje su u meuvremenu ponovo postale
normalne, sad se jo jae razrogaie nego prije. On pogleda Galovicha, kao
da trai pomo, okrene se onda k Wardenu, koji je stajao za njim i konano
se zamiljeno zagleda kroz vrata. Desetar Paluso, drugorazredni
nogometa, sjedio je na verandi na klupici. Imao je veliko, plosnato
ubojniko lice i nastojao da dojam toga lica izbrie nespretnim i glasnim
humorom. Jutros nije propustio priliku, da se i on okomi na Prewitta za
vrijeme vjebe. On se okrenu i zagleda se u hodnik. Tvrde oi u njegovom
ubojnikom licu bile su isto tako irom rr.izrogaene kao i oi svih ostali,
jednako kao i Holmesove.
Desetaru Paluso! zagrmi Holmes svojim glasom zapovjednika
bataljona, najgromkijim glasom u cijelom puku.
Razumijem, sir, odvrati Paluso i skoi kao da ga je ujela guja.
Povedite tog ovjeka gore. Neka napuni svoj ranac, neka ga zaista do
vrha napuni, s rezervnim cipelama, ljemom i svim ostalim. Zatim uzmite
kota i krenite s njime gore do Kolekole prijevoja i natrag. Pripazite, da
cijelo vrijeme tri. Kad se vrati, do-

vedite ga preda me. Bio je to prilino dugaak govor za njegov bataljonski

glas, udeen da daje samo kratke zapovijedi.
Razumijem, sir, odvrati Paluso. Doi, Prewitt!
Prewitt sie nijemo i pognut sa daske. Warden se okrene i mrzovoljno se
vrati u pisarnu. Paluso otprati Prewa do stepenica. U hodniku je
prestraena utnja jo uvijek leala poput oblaka
Prew se ugrize za usne. Zatim uze smotani pokriva iz ormara i ranac s
podnoja postelje. Obje stvari poloi na pod i otvori ranac. Svi ljudi u
spavaonici uspravie se u posteljama' pa ga stadoe utke i zamiljeno
322
promatrati, kao to ovjek promatra bolesnog konja, za kojeg se okladio da
e umrijeti.
Nemoj zaboraviti cipele, ree Paluso, kao da se eli ispriati. Govorio je
tonom, kakav se upotrebljava u blizini mrtvaca.
Prewitt uze cipele iz pretinca ispod ormara. Morao je jo jednom otvoriti
smotani pokriva da ugura cipele, a onda sve svee. Sve je to obavio u
mrtvoj utnji.
Nemoj zaboraviti ljem, doda Paluso, kao da se eli ispriati.
Prewitt objesi ljem za kuku, odreenu za vjeanje mesne porcije, a
zatim podignu cijelu vrstu i teku masu remenja i kopi, ugura u njih
ramena, ode do stalka za puke i uzme puku. Htio je da samo to prije
pobjegne iz te tune i prestraene utnje.
Poekaj dok naem bicikl, ree Paluso, kad su stigli na podnoje
stepenita, kao da ga moli za oprotenje.
Prewitt je stajao na travi i ekao. Onih ezdeset i pet ili sedamdeset funti
tereta natezali su mu lea i ve su sad poeli da smetaju optok krvi u
rukama. Do vrha prijevoja bilo je po prilici pet milja. U hodniku je jo uvijek
vladala velika tiina.
U redu! ree Paluso svojim slubenim odrezanim glasom, jer su se sad
nalazili na dvoritu. Poimo!
Prewitt prebaci puku preko ramena i oni izaoe kroz izlaz za teretna
vozila. utnja je jo uvijek ila za njima. Izvan kasarnskog kruga svi su se
vojnici zaposleno kretali, upravo tako kao da nije dolo ni do kakve
katastrofe. Oni prooe kraj vjebalita broj jedan, kraj stadiona za
gimnastiku, kraj pukovskog vjebalita, a onda izaoe na cestu, na sunce.
Paluso je, u neprilici, vozio na kotau pored Prewitta. Kraj polaganog tempa
njegov je prednji kota opasno vrludao.
Hoe li cigaretu? upita Paluso glasom,
koji kao da je molio za
oprotenje.
Prew odbije kretnjom glave.
31 Odsada do vjenosti

321

Ne ini gluposti, uzmi cigaretu, doavola, ree Paluso Nema razloga,

da se ljuti na mene. Meni to isto tako nije drago, kao ni tebi.
Ne ljutim se na tebe.
Onda uzmi cigaretu.
No, dobro. On uze cigaretu.
inilo se, da je Palusu odlanulo. Odvezao se kotaem naprijed Izvodei
na njem kojekakve majstorije, a onda se ogleda. Njegovo se krupno
ubojniko lice cerilo. Htio je da Prewa navede na smijeh. Prew mu udovolji,
blijedo se osmjehnuvi. Paluso se odrekne daljnjih pokuaja i prepusti se 322
jednolinosti mara, vozei kraj Prewa. Zatim doe na novu zamisao.
Odveze se stotinu metara dalje, zatim se vrati vozei hirovito, odmahne
Prewu u prolazu i nastavi vonjom jo sto metara dalje, pa se opet okrene i
dojuri natrag to god je bre mogao, pa ukoi svom snagom kraj Prewa,
tako da je kota zagrebao po tlu. Kad mu je i to konano postalo dosadno,
on sie s kotaa, pa neko vrijeme poe pjeke.
Proli su kraj igralita za golf, kraj puta po kojem su oficiri jahali, kraj
spremita za teretne automobile, kraj plinske komore koja je predstavljala
posljednju vanjsku strau logora. Prew je gazio dalje. Misli mu se
usredotoile na obini ritam mara. Dizanje i sputanje noge, dizanje i
sputanje noge. Kod dizanja noge upotrebljavao je samo miie na
stegnima, a nije se koristio miiima u listu ni u zglobu ni u stopalu.
Jednostavo je putao nogu da pada, a tijelo mu je nosio naprijed zamah
vlastita pokreta, dok su se miii natkoljenice ve napinjali za novo dizanje.
Taj je ritam ve davno nauio od starih vojnika u Myeru. Do avola, mogao
bi proi i deset milja, pa makar hodao po glavi i nosio dva ranca, proklinjao
je Prew, dok mu je znoj u gustim mla- zevima curio niz lea, niz ruke i noge,
a sa ela mu kapao u oi
Kad su stigli do posljednjeg strmog dijela, koji je u luku vodio do samog
prijevoja, zasta Paluso i sie s kotaa.
Ovdje bismo mogli i okrenuti. Nema smisla da idemo do vrha. On to i
onako ne e znati.
Doavola s njime, mrko e Prew i nastavi dalje. Rekao je do prijevoja,
pa idem na prijevoj. On se osvrne prema kamenolomu vojnikog zatvora,
koji se s desne strane ceste zabio u planinu. Sutra u to vrijeme bit e
ondje. Dobro. Fino.
to je to s tobom? zapanjeno i ljutito upita Paluso. P a ti si poludio.
Dakako, do viknu Prew.
Ne kanim onamo gore vui kota, ree Paluso. Poekat u ovdje na
tebe.
Zatvorenici, koji su radili u gustoj praini kamenoloma, stadoe obojicu
bombardirati povicima, alei se na raun posebne slube i tekoga ivota
u vojsci. Na njihovim plavim kaputiima ijala su velika bijela slova P, kao
neke mete za pucanje. Nadglednici zatvora natjerae ih, proklinjui, na
posao.

Paluso je ekao na' podnoju uspona, zlovoljno puei, dok je Prew

tvrdoglavo sam poao gore. Uspon na strmi obronak jo vie ga je oblio
znojem, sve dok ga konano na vrhu nije pogodio otar vjetar, koji je ondje
uvijek puhao. Niz lea mu poee prolaziti trnci. Ogleda se niz strmu cestu,
koja se sputala u 2mijolikim krivuljama. Cesta je silazila najmanje tisuu
stopa duboko u dolinu, izmeu krupnih iljatih peina od lave dolje u
Waianae, kamo su marirali mjeseca rujna prole godine. Svakog bi rujna
odlazili onamo, da se vjebaju u pucanju iz mitraljeza. On je volio te vjebe.
Radovao se uvlaei teki pojas s mecima, koji su jednako zveckali, a svaki
je peti metak bio . olien crvenom bojom. Uivao je, kad bi lako pritisnuo
obara izmeu kaiprsta i palca, osjeajui, kako se kundak opire o
njegovu ruku, dok se pojas s mecima uspinjao u mitraljez. Pucao je iznad
prazne povrine vode u ciljeve, to su ih vukli pred njima, a kod nonog
pucanja svijetlei su meci prskali kao lanac meteora u niskom letu. Prewitt
udahne malo hladnog vjetra, a onda se okrene i vrati natrag. Vjetar
odjednom prestane. Dolje je ekao Paluso.
Kad su stigli u kasarnu, Prewittova bluza i njegove hlae bili su sve do
koljena potpuno natopljeni znojem. Paluso ree: Poekaj ovdje, pa ue u
pisarnu, da se javi. Kapetan Holmes i?ae s njime, a Prewitt skine puku,
stane u stav mirno i otro Pozdravi pukom.
No? ree Holmes dubokim glasom, punim humora. Otre linije blagoga
humora dijelile su njegovo lijepo orlovsko lice u ravnine i uglove pune
popustljivosti. Zar jo uvijek mislite, da trebate davati podoficirima
savjete, kako da upravljaju radom.
prewitt?
Prewitt ne odgovori. U prvom redu nije oekivao humor, * pogotovu ne
pun popustljivosti. Oni ljudi u hodniku bili su
uvijek zaposleni struganjem stijena, upravo onako, kao to 8U to radili
jo prije dva sata. U onoj svojoj umornoj i dosadnoj jednolinosti inilo se,
da su veoma sigurni.
Onda pretpostavljam, vedro nastavi Holmes, da ste pripravni, da se
ispriate vodniku Galovichu i meni, zar ne?
Ne, sir, to nisam pripravan. Zato je to morao rei? Zato nije mogao
pustiti, da stvar potee prema njihovoj volji? Zar ne vidi, to radi, i kako je
to nemogue?
Paluso se iza njega trgne, da se to upravo ulo, a odmah se zatim ukoi,
kao da je svijestan krivnje. Holmesove oi su ovaj puta postale tek neznatno
vee. Sad je bolje vladao sam sobom i vie je bio pripravan na ono, to je
mogao da oekuje One popustljive ravnine i kutovi u njegovom licu
izmijenie se na gotovo nezamjetljiv nain, ali odjednom nisu vie bile ni
popustljive ni pune humora.
Holmes pokaza kretom glave prema prijevoju. Povedite ga jo jednom
onamo gore, Paluso. On jo nema dosta.
Razumijem, sir, ree Paluso i skine ruku s guvernala da 'salutira.

Vidjet emo, to e naredni put odgovoriti, podmuklo ree Holmes.

Lice mu se ponovo poe zalijevati crvenilom. I onako noas nisam zauzet,
doda.
Razumijem, sir, ree Paluso. Doi, Prewitt.
Prew se okrene i ponovo poe za njim. Osjeao se beskrajne bolesnim i
umornim, neizmjerno umornim.
avo te odnio, stade ga grditi Paluso, im su izali izvan dosega glasa.
Ti si lud, potpuno lud. Zar ne zna da sam sebi ree vrat? Ako ve nimalo
ne misli na sebe, misli bar na mene Noge mi se poinju umarati, naceri se 324
on kao da se kani ispriati
Ovaj puta nije Prewu uspjelo ni da se blijedo osmjehne Znao je, da je
ovaj puta propustio posljednju mogunost, koja se moda skrivala u onom
popustljivom smijeku. Na taj nain dolaze ljudi u vojni zatvor.
Odmarirao je onih deset milja, nosei na leima ezdeset i pet ili
sedamdeset funti tereta, ali svijest o njegovu poloaju opteretila ga je jo
veim teretom.
Nije znao, to se odigralo u pisarni, i na koji je nain Holmes doao do
svog popustljivog raspoloenja. Nije znao ni to to se dogodilo drugi puta,
taj drugi puta.
Kad je kapetan tekim korakom uletio natrag u pisarnu. li ce mu je bilo
crveno kao opeka. Srdba, to ju je htio da sakrije pred Prewittom, sad je
neodoljivo nabujala, kao plima iza nasip3
Vi s vaim sjajnim idejama o vodstvu, bijesno napadne \Vardena, vi s
vaim briljantnim idejama o tome, kako valja postupati s boljevicima!
Warden je jo uvijek stajao uz prozor. Sve je vidio. Sad se okrene.
Poelio je, da Velika Gubica ili moda bolje rei Ma. plameni Ma, izae da
se poragovori s Ikeom, kako bi on, Warden, mogao prii ormaru za spise i
malo gucnuti iz boce.
Vodnie Warden, mrko ree kapetan, elim, da izradite prijedlog za
stavljanje Prewitta pred vojni sud. Insubordinacija i uskrata izvrenja
izravnog naloga pretpostavljenog. elim, da ga izradite odmah! fj
Razumijem, sir, odvrati Warden.
elim, da to jo danas popodne ode u puk, nastavi Holmes.
Razumijem, sir, ponovi Warden. Zatim poe do ormara za spise, gdje
se nalazila beskorisna boca, izvadi etiri dugaka dvostrana formulara,
zatvori ladicu iznad boce i ponese papire do pisaeg stroja. ' S takvim
ovjekom ne moete biti pristojni, muklo e | Holmes. Otkad je upao u
nau jedinicu, neprekidno izaziva I nered, pa je dolo vrijeme, da ga
nauimo pameti. U vojsci krotimo lavove, a ne gladimo ih.
Hoete li predloiti sumarni postupak ili specijalni po- ^ stupak?
ravnoduno upita Warden.
Specijalni postupak, odvrati kapetan. Lice mu jo jae pocrveni.
Najvie bih volio da tu stvar iznesem pred kojeg generala. Uinio bih to da
mogu! Vi sa vaim sjajnim idejama!

To ne spada na me, slegne Warden ramenima, i zapoe pisati. Ja sam

samo rekao, da smo u posljednjih est tjedana imali ve tri sluaja pred
vojnim sudom, i da to moda ne e dobro izgledati u naim izvjetajima.
Doavola s izvjetajima! Kapetan umalo da nije kriknuo - To je bio
vrhunac. On sjede u svoju pokretnu stolicu, nasloni se i zagleda u vrata,
to ih je pomno zatvorio. Sav je kipio od bijesa. K Meni je pravo, ree
Warden, jo uvijek tipkajui.
inilo se, da ga kapetan ne uje, no Warden ga je tipkajui I * dalje
promatrao. Pokuavao je da se uvjeri, je li to zaista bio vrhunac. Ovaj puta
nije mogao nastupiti onako, kao to je po- 1 Sljednji put nastupio. Sad je
poloaj bio napetiji. Morat e dakle 3a snagu svojih argumenata
umnogostrui. Poeka li, dok se I Hol meso va srdba pone slijegati, morat
e, logiki, imati uspjeha

No, je li se to isplatilo? Doavola, ne, nije se isplatilo, a pogotovu ne u

sluaju, ako je time moda oteavao svoj vlastiti poloaj. to te se tie, ako
je takav prokleti sin pretpotopnog glupana zapao pod kotae svijeta, koji se
okree dalje, a zapao je zato, jer vrluda u nekom svijetu snova i pokuava
da ivi prema nekom romantikom preivjelom idealu individualnog
integriteta. Za takvog ovjeka moe neprekidno vaditi kestenje iz vatre, a
da mu to nikada ne pomogne. To se zaista ne isplati, ali bi se ipak dobro
zakitio perjem pobjede, kad bi i ovog puta uspio da ponovo uredi stvar.
Samo zbog toga bi se isplatilo pokuati, jednostavno zbog uivanja u igri. 326
Uini li to, ne e uiniti zbog toga, jer mu je dunost da se brine za bezglave
pilie, koji ne ele da se moderniziraju i da popuste, da im pretpostavljeni
oribaju glavu. Pokuat e jednostavno od istog uivanja u stvari, samo
zbog toga da vidi, hoe li mu opet uspjeti, da izvede svoju namjeru. Nikada
to ne e uiniti za takvo glupo dupe, koje jo uvijek vjeruje u potenje.
teta, to na takav nain gubite boksaa skupine velter njegove klase,
ravnoduno e Warden, poto je kapetan neko vrijeme utei muno
razmiljao. On izvadi listove iz stroja i zapoe umetati karbon papir za
drugu stranicu.
to? upita kapetan. to ste mislili time rei?
No, kad zaponu etne borbe, on e jo sjediti u zatvoru, zar ne?
ravnoduno dobaci Warden.
Doavola sa etnim borbama, odvrati kapetan. Dobro, doda zatim,
predloimo sumarni postupak.
No ja sam ve unio specijalni postupak, ree Warden.
Onda to izmijenite, vodnie, otro e kapetan. elite li. da vaa
lijenost dovede ovjeka na pet mjeseci dulje u zatvor?
Zaboga, ne elim, odvrati Warden. On razdere papire i izvadi nove.
Takvi tvrdoglavci iz Kentuckyja uzrokuju vie potekoa, nego itav puk
crnaca. Isto bismo tako mogli predloiti i specijalni postupak, jer mu to i
onako ne e nita koristiti.
Mora da dobije poduku, odvrati kapetan.
Dakako, revno kimnu Warden. No u takvih momaka je najgluplje to,
da oni nikada nita ne naue. Ja sam ve mnogo takvih vidio da odlaze u
buturu, i da ondje robijaju. Ni dva tjedna nisu na slobodi i eto ih opet u
zatvoru. Radije e dopustiti da ih netko ubije, nego da priznaju, da nisu
imali pravo. Nemaju razbora vie od proklete vojnike mazge. Upravo kad
svri s treningom za pukovske borbe u prosincu, on e opet izvesti kakvu
glupost i dopustiti da ga ponovo zatvore, samo da vam se osveti, ja sam ve
vidio mnogo takvih gortaka. Ti su upravo opasni za slobodu itave drave.
Nije me briga, to e on uiniti, drekne kapetan i uspravi se u stolici.
Serem na pukovske borbe, serem na taj posrani ampionat. Ne moram
dopustiti takvu drskost. To ne moram. U toj sam vojsci oficir, a nisam
loa! Na njegovom se licu ponovo ukaza crven gnjev uzbuenja. Ukoeno
se zagleda u Wardena.

Warden je ekao. Promatrao je boju Holmesova lica i ekao pravi

trenutak. Onda ree kapetanu ono, to je kapetan i sam mislio.
To vi niste mogli ozbiljno rei, kapetane, tiho e Warden kao da se
iskreno prestraio. Vi" ste jednostavno ljutiti. Tako neto ne biste mogli
rei, da niste ljutiti. Pa valjda se ne moete izvri riziku, da naredne zime
izgubite ampionat, samo zato, to se sad ljutite?
Ljutim se! odvrati kapetan. Ljutim se? Ljutim, ree. Gospode boe,
vodnie! On protare rukama lice, osjeajui da mu se ono stee. U redu,
ree. Mislim da imate pravo. Cini se, da nema smisla da gubim glavu i da
trim kao luak, pa da si reem nos i sam sebi pljujem u lice. Moda on i
nije htio da se ponese tako bez respekta. Kapetan uzdahne. Jeste li ve
poeli s novim formularima?
Jo nisam, odvrati Warden.
Onda ih izvadite, odlui kapetan. Drim da je tako bolje.
Treba ga bar otro kazniti u granicama ete, ree Warden.
Ha! uzbudi se kapetan. Da nisam boksaki trener ove jedinice, ja bih
mu ve dao njegovu porciju! ree. Prokleto je dobro proao. Dobro,
unesite u etni registar kazni tri tjedna sobnog zatvora. Sad idem kui.
Kui, ree kao da govori sam sebi. Zapovjedite mu da sutra doe k meni
na raport, a ja u se porazgovoriti s njime i parafirati knjigu.
U redu, sir, kimnu Warden, ako drite da je to pravi put. On uze
tvrdu, u kou uvezanu knjigu, etni registar kazni, otvori je i dohvati pero.
Kapetan mu se umorno osmjehnu i ode. Warden sklopi knjigu i poloi je
natrag u ladicu. Zatim prie k prozoru i zagleda se za kapetanom, kako
kroz dugake veernje sjene prelazi preko kasarnskog kruga kui. U neku
rukuga je gotovo bilo ao. S druge strane je kapetan u punoj n^jeri
zasluivao ono, to je dobivao.
Kad je Holmes narednog dana zatraio knjigu kazni, izvadi Warden
knjigu i otvori je. Onda opazi da je stranica prazna Malo postien izjavi, da
ga je neki drugi posao sprijeio, da unese kaznu, a onda je zaboravio.
Kapetan je upravo bio na putu u klub i urilo mu se. On ree Wardenu, da
za naredni dan priredi nalog. Razumijem, sir, odvrati Warden. Odmah u
to uiniti. On izvadi pero. Kapetan ode, a Warden poloi pero natrag na
stol.
Narednog dana je Holmes sve zaboravio. Novije stvari potisnule su ono
staro.
Njemu je bilo posve svejedno, hoe li taj idiot dobiti tri tjedna sobnog
zatvora ili ne e, pomno je razmiljao Warden. Istina je, ta tri tjedna sobnog
zatvora bila bi vjerojatno korisna kazna Prewittu, pogotovu to je izgubio
glavu u pogledu one drske kurve kod gospoe Kipfer, kako mu je to
ispripovjedio Stark. Tri tjedna u kui bilo bi vjerojatno dovoljno, da mu
pomognu, da zaboravi tu stvar. Wardenu je sad bilo ao, to je poduzeo, da
Prewittu utedi svaku kaznu, no u protivnom bi sluaju izgubio okladu, to
ju je sklopio sam sa sobom.

Nije mu ga bilo nimalo ao. Zasluio je ono to ga je zadesilo. Nasjesti

takvoj iskusnoj kurvi kod gospoe Kipfer! Eto upravo neto takvo mogao je
ovjek oekivati od toga prokletog nedoraslog derana. Ne samo da je Prewitt
izazivao sve ono, to mu se dogaalo, ve je upravo na koljenima moljakao,
da mu se to desi. Warden prezirno otpuhnu.
Prewittu je odlaknulo, kad je vidio, da nema Holmesa pri njegovom
drugom povratku. I Palusu odlane. On brzo otpusti Prewitta i izgubi se u
kantini, da iezne s vida. Nijedan od njih dvojice nije znao, da je bura .ve
prola. Prew odepesa gore, raspremi ranac i stavi svoje stvari na odreeno 328
mjesto istuira se i obue drugu, istu uniformu, a onda se isprui na
postelju ekajui na deurnog oficira ili na deurnog vodnika Kad nisu
stigli do veere, znao je da vie i ne e doi. ekao ih je puni sat i pol.
Kad je zvidaljka zazvidala za jelo, posta mu jasno, da se neto
umijealo izmeu njega i njegove sudbine. To je mogao biti samo Warden.
On je iiz nekog tajanstvenog i skrovitog linog razloga smatrao, da je
umjesno, da se i on umijea. Bogami, ne znam, to se to njega tie,
zlovoljno je razmiljao Prewitt, epajui niz stepenite prema kuhinji. Zato
zabada svoj dugaki nos u tue stvari.
Nakon veere iznova se prui na postelju. Umorne su mu noge teko
leale na pokrivau. Uto doe k njemu Maggio i estita mu.
ovjee, upravo se ponosim tobom! ree Angelo. Volio bih samo da
sam bio ondje i da sam sve to vidio svojim oima. To je sve. Da nema te
svinje Galovicha, koji uope ne umije engleski, i ja bih bio prisutan. No ja se
ipak ponosim tobom, ovjee. Ba zato.
Dakako, umorno e Prew. Jo uvijek je bio zabavljen pokuajem, da
sam sebi razjasni, zato mu se nije nita dogodilo. N<j samo da im je pruio
priliku, da mu na dan isplate natovare posebnu slubu, to bi se jo uvijek
moglo dogoditi, ve im je i irom otvorio vrata, da ga smjesta poalju u
zatvor. Uinio je sve to, usprkos svojim velikim odlukama, da bude savren
vojnik i usprkos svojim kolosalnim planovima, da njima prepusti sav
napor. A to sve, sve to, ree sam sebi, ne moda nakon mjesec dana ili
nakon tjedan dana, pa ak ni nakon dva dana posebnog postupka, ve
odmah popodne prvoga dana.
Bilo mu je jasno, da stvar nikako nije bila onako laka, kako sc to inilo.
Oito su se u tom posebnom postupku skrivale neke finese. Taj je
postupak bio smiljen, da se lukavije prilagodi ljudskoj prirodi, nego to je
on to oekivao. Ili je on bijedno podcijenio njihovu sposobnost u primjeni
postupka ili je. to bi bilo jo gore, lakoumno precijenio svoju snagu volje,
da se brani protiv njega. Posebni postupak se oito svom snagom
koncentrira na najjau stranu ovjeka na njegov ponos kao mukarca.
Zar je ba to moda bila njegova najslabija strana?
Doavi na tu misao, osjeti Prew, da ga je svladao strah zbog njegove
vlastite nedostatnosti. Taj je strah bio ak jai od straha pred zatvorom,
koji bi ga svaki puta zahvatio, im bi otklonio, da sam sebe napue
gnjevom.

Narednoga dana nastupi na vjebu mnogo alosniji, ali i pametniji.

Odrekao se zamisli, da ih popravi i da ih naui pameti, a odrekao se i nade
u brzu pobjedu. Kad je posebni postupak zapoeo upravo ondje, gdje je
dan prije zavrio, a on odmah ponovo uzeo ulogu savrenog vojnika,
zapravo se samo borio na odstupnici. Ispod zapretane utnje mrnje, koja
je bila njegova .ledina obrana, nije se skrivalo nita osim misli na Lorenu i
na dan isplate. I jedno i drugo ga je oivljavalo kao dobar, otar gutljaj. Bila
je to vatra, uz koju se mogao ogrijati i koja ga je branila od hladnoe njegove
mrnje, to ga je polako ledila.
DVADESETO POGLAVLJE
Na dan isplate prestaju vjebe ve u deset sati. Vojnici se tuiraju, briju
se, ponovo peru zube, pomno oblae najbolju uniformu i veu kravatu to
pomnije mogu. A onda, posve obueni, posveuju se njezi noktiju. Konano
izlaze iz zgrade, stoje vani u kasarnskom krugu ekajui, da zapone
isplata. Cijelo vrijeme pomno paze na uzao kravate i na nokte, jer oficiri,
koji vre isplatu, imaju svoje male muice u pogledu istoe, premda se na
dan isplate ne vri redovna inspekcija. Neki oficiri kontroliraju cipele, drugi
bugove na hlaama, a trei se zanimaju kako si oian. Kapetan Holmes je
naroito pomno pazio na uzao na kravati i na nokte. Ako u tom pogledu ne
bi bio zadovoljan, ne bi dodue nikoga zbog toga kanjavao, ali bi ga ipak
estoko izgrdio i poslao ga na kraj reda, koji je ekao na isplatu.
Na dan isplate stajali su vojnici u malim skupinama i uzbueno
razgovarali. To je bio upola praznik. Skupine nisu ostajale zajedno, ve bi
se razbijale i s dijelovima drugih skupina stvarale nove skupine. Vojnici
nisu mogli da mirno stoje, ve su neprekidno hodali naokolo, osim onih,
koji su uzajmljivali novac uz dvadeset postotaka. Ti su ekali poput
leinara uz kuhinjska rata, kraj kojih je svatko morao svakako da proe.
Na kraju bi deurni trublja priao megafonu na kasarnskom krugu obasjanom jarkim jutarnjim suncem (udo: toga jutra sunce uvijek sja jo
blistavije nego drugih dana). Konano se zauje signal.
Dan isplate, veli ti trublja. Dan isplate. Sto da uinimo b pijanim
vojnikom? Dan isplate.
Dan isplate, odvraa trublja, dan isplate. Odvedite ga u straarnicu,
dok se ne otrijezni. Dan isplate, d-a-n ... is-pla-te-e.
Komeanje po krugu postaje sve uzbuenije, dok trublja igra
odgovornu ulogu, tradicionalnu ulogu, uzbudljivu, vanu ulogu, punu
sjeanja na prolost, na brojna zaboravljena stoljea vojnikoga ivota. Vidi
se Warden, gdje prenosi pokriva iz pi- sarne u blagovaonicu. Iza njega ide
Mazzioli s isplatnom listom: kao lord komornik, nosei veliki peat. Onda se
pojavljuje Dinamit u svijetlo izglaanim izmama. U ruci nosi crnu
aktovku, a na licu mu se odrazuje dobroduan osmijeh. No ipak traje prilino dugo, prije nego to su sjeli, namjestili stolove, razastrli pokriva,
prebrojili kovni novac i sloili novanice u male hrpe. pripravili listine
kupnji, izvrenih u kantini na kredit, kako bi Warden mogao da ubere

novac. Vojnici se, meutim, poinju svrstavati u red prema inu. Najprije
dolaze podoficiri, a zatim vojnici prve klase i obini vojnici izmijeani u
jednoj skupini. U samim skupinama iznimno ne dolazi ni do prepirke ni do
guranja, jer ljudi nastupaju abecednim redom.
Onda konano zapoinje isplata. Vidi, kako se red veoma polako
pomie dalje ispred tebe, sve dok se na kraju ne nae na vratima tmurne
blagovaonice, a ovjek pred tobom ve prima novac. Zatim prozovu tvoje
ime. Ti odgovara krsnim imenom i svojim brojem, uspravlja se pred
Dinamitom i salutira. Ukoeno stoji pred njim, dok te on mjeri od glave 330
do pete, pokazuje mu nokte, a zatim ako je zadovoljan, on te isplauje.
Pritom ima obiaj da govori koju od svojih plitkih ala: Zadrite bar toliko,
da uzmognete izai u grad ili nemojte sve zapiti u jednom jedinom lokalu.
Oh to je vojnik, taj Dinamit, fini vojnik stare kole.
Konano dri svoj novac u rukama (odbijeno ti je pranje rublja,
odbijeno osiguranje, odbijena plaanja lanovima obitelji, ukoliko je ima,
odbijen jedan dolar za etni fond). Trebao si cio mjesec da zaradi taj novac.
Odlazi dolje do stola, pokrivena pokrivaem, iza kojega stoji Warden i
utjeruje dugove, to si ih uinio u kantini i pokazuje bonove, to si ih
podigao u toku mjesec. Zapravo nisi htio da se zadui. Posljednjeg dana
isplate zavjerio si se sam sebi, da se tog mjeseca ne e zaduiti, ali kad su
desetog i dvadesetog u mjesecu izdavali bonove, odrekao si se svojih vrstih
namjera. Zatim prolazi kroz kuhinju, gdje veliki kapital u obliku
financijskih arobnjaka, lihvara, koji pozajmljuju uz dvadeset postotaka,
kao to su Jim 0'Hayer i Turp Thornhill, trae svoj tribut i na taj nain i
dalje reduciraju tvoju i onako ve malenu hrpicu. I Champ Wilson ini isto,
ali vie iz pasi je.
Dan isplate. On je zaista neto posebno. Toga dana povlai se u
pozadinu ak i vjena napetost izmeu sportaa i nespor- taa. U dugakoj
mranoj spavaonici niskoga stropa, dok vani sja blistavo sunce, momci se
grozniavo izvlae iz vojnikih uniformi i oblae graanska odijela. Poznato
je, da toga dana ne e ba mnogo vojnika objedovati u kasarni. Veerati ne
e gotovo nitko, osim onih, koji su ve svoj novac izgubili u igri.
Od njegovih trideset dolara ostalo je Prewu, kada je platio dugove, tono
dvanaest dolara i dvadeset centi. Tu je svotu. kja nije bila dovoljna ni da
plati Lorenu za jednu no, ponio Prijeko u 0'Hayerovu igranicu.
U provizorno graenim spremitima, podignutim na drugoj strani ulice,
nasuprot prostoriji za dnevni boravak, na pruzi izgorjele, gotovo gole
zemlje, izmeu ceste i uskotrane garnizonske eljeznice bilo je ve sve u
punom pogonu. etvero- tonske teretne automobile odvezli su na pukovski
prostor za parkiranje, orijake zavojnice telefonske ice bile su lijepo poredane izvan sue, protutenkovski topovi od 37 mm bili su izgurani iz sue
(neki od tih topova bili su jo oni stari, sa elinim kotaima i kratkom
cijevi, to su ih vojnici poznavali, a drugi su bili novi, s dugakom cijevi i
gumenim kotaima, pa su izgledali neobino i strano kao slike njemakog
oruja u asopisu Life), i pokriveni atorskim platnom. Izvikai, unajmljeni

za jedan dolar na sat, neprekidno su na ulazu svake sue hvalili svoju i'obu
kao prodavai na sajmitu. Uite, momci! Poker, dvadeset i jedan, kocke,
sve je tu. Okuajte sreu, momci!
U OrHayerovom spremitu bilo je svih pet stolova za hazardne igre u
punom pogonu. Djelitelji karata sa zelenim zaslonima nad oima sjedili su
pod svjetiljkama sa zelenim zaslonom, pa su tiho i jednolino izvikivali
jakost i boju karata u opi mete. Oba stola za kockanje bila su okruena s
po tri reda igraa, a na ona tri stola za poker, na kojima se danas, da se
privue to vie igraa, igrao samo otvoreni poker, nije bio nijedan stolac
slobodan.
Stojei tako na vratima, pomisli Prew, da e se sredinom mjeseca sav taj
novac sabrati u rukama nekolicine velikih dobitnika. Oni e sjediti za
stolom, gdje je sad igrao sam 0'Hayer i gdje je jedan od njegovih plaenika
dijelio karte. Bit e to dobitnici cijelog otoka. Ovamo e doi iz veoma
udaljenih logora, kao to su Hickham i Fort Kam i Shaffter i Fort Ruger.
Ovdje e zaigrati najveu igru u unutranjosti otoka, a moda i na itavom
otoku. On zare pri pomisli, da bi i on mogao biti jedan od njih. To mu je
jednom ve uspjelo, dodue samo jednom, u Myeru. Njegova odluka, da
dobije samo toliko da bi mogao otii u grad i da onda prestane s igrom,
pokolebala se. Da nije imao snaniju volju, koju je jo podupirala Lorenina
slika, njegova bi odluka posve propala.
Dva sata je metodiki radio s malim ulozima na stolu za hazardne igre
(namjerice jednolino, namjerice bez zanosa) da bi svojih dvanaest dolara
popunio na dvadeset dolara, koji su predstavljali najmanji ulog kod pokera.
Zatim prijee prijeko do stola za poker, za kojim je sjedio 0'Hayer i stane
ekati na slobodni stolac. Na dan isplate nije nikad trebalo dugo ekati, jer
je veina igraa bila, jednako kao i on, sitna riba, koja je svojim ulogom
pokuavala da odgrize skroman komadi kapitala. Ti su igrai jedan za
drugim gubili sav novac i odlazili.
Prew je ekao bez uzbuenja. Sam je sebi zadao tvrdo obeanje, da e
prestati kad dobije dvije igre. Poto se igralo visoko, bit e to dovoljno da ga
snabdije s dosta sitnia za cijelu no. Osim toga e zadrati dovoljno, da na
lijep nain provede kraj tjedna (danas je bio etvrtak), a moda i toliko, da
su- botnju i nedjeljnu no provede s Lorenom (moda i cio nedjeljni dan na
plai, bude li mu ona dopustila). Samo dvije igre. Sve je to unaprijed
izraunao.
Okrugli zeleni pult iz kojega je izrezan komad, da bi se stvorilo mjesto za
djelitelja karata, bio je sav posut hrpicama kovanog novca od pedeset centi,
srebrnim dolarima, i etonima za igranje po dvadeset i pet centi,
napravljenim od crvena celuloida, s kojima se otvarala igra. Ti su etoni i
dolari hvatali i sardonski odraavali svijetlo svjetiljki sa zelenim zaslonima,
ivo su se svjetlucali crvenom i srebrnom bojom na mekom pustu, koji je
upijao svijetlo. Meu igraima opazi Starka i Wardena. Jim 0'Hayer je
mirno sjedio. Iznad njegovih hladnih oiju, koje su otro umjele raunati,
nalazio se ukusni zeleni zaslon, po izgledu skup. 0'Hayer je neprekidno

meu prstima okretao dva srebrna dolara, lupajui jednim o drugi. Svaki
put bi se ulo tiho zveckanje, koje je podraavalo ivce.
Konano je ustao upravo Stark. On odgUrnu kuhinjsku stolicu i usta,
nabivi eir duboko nad oi, pa sam sebi zada udarac iz samilosti. Stolac
je slobodan.
Pa valjda ne e prestati, blago upita 0'Hayer.
Ne u na previe dugo vremena, odvrati Stark i zamiljeno ga pogleda.
Samo dok pozajmim malo novaca.
Onda do vienja, nasmije se 0'Hayer. Nadam se, da e imati sree. 332
Najljepa ti hvala, Jim, ree Stark.
Stark je u toku posljednjeg sata izgubio svih est stotina dolara, to ih je
uspio sabrati poev od deset sati ujutro. Tako je jedan od gledalaca apnuo
Prewu. No Stark se otro zagleda u nj i ovjek zauti, a Stark se laktima
polako protisne kroz redove. Jo uvijek je zamiljeno izgledao.
Prew klizne na prazan stolac od est stotina dolara. Nije li to moda bio
lo znamen. to je mogue manje napadno, gurne djelitelju karata svoju
deseticu i obje petice. Oni kapitalisti meu vojnicima su na dan isplate
namjerno igrali s malim ulozima, da bi svi mogli sudjelovati u igri. Pa ipak
su prezirno gledali one vojnike, koji su mogli da uloe samo dvadeset
dolara. Prew je dobio malu hrpicu od petnaest srebrnih dolara, est
komada po pola dolara i osam markica od dvadeset i pet centi. im ih je
prihvatio prstima, nije mu vie bilo nimalo stalo do ma ijeg prezira. Kad je
svoju crvenu markicu bacio na stol k ostalima, zahvatio ga je onaj stari
poznati ar, najsjajnija droga, koja je umjela da uljepa ivot. Srce mu poe
bre udarati, glasnije, upornije i on osjeti jeku tog udaranja u uima.
Uzbuenje igre prostre se preko njegova lica kao neka groznica. Ispod njega
ne- sta poda. Stajao je na rubu svijeta, koji je prestao da se kree.
Ovdje, pomisli on, ovdje i samo ovdje, u tim komadiima ljepenke, koji s
licem prema dolje padaju na stol, onako, kako im odreuju nekakvi zakoni
ili im zapovijeda neka nepostojana boginja, ovdje lei beskonanost i tajna
svega ivota i smrti. Ovdje, ispod tvojih ruku, lei ono, to trae uenjaci,
samo kad bi ti mogao da odgoneta tajnu. Moda e ubrzo odnijeti tisuu
dolara. No moda e jo bre izgubiti sve. Svatko, tko bi uspio da shvati
zakone toga zbivanja, uhvatio bi boga za bradu.
Pred dobitnicima su leale velike hrpe dolarskih novanica, oteanih
srebrnim novcem. Pogled na taj svjei zeleni papir, koji je bio toliko vaan u
ivotu, ispunio ga je pohlepom, eljom da pograbi te smeurane hrpice koje
su ugodno vonjale, ne zbog toga, to bi za njih mogao da ovo ili ono kupi,
ve zbog same njihove ljepote. Sve je to bilo sadrano u polaganom,
odmjerenom i neumoljivom padanju karata i bilo slino vremenu, koje
polako, ali neodoljivo bije u uima starca.
Dvaput oko stola, dvaput po deset karata, jedna sa slikom prema gore,
jedna sa slikom prema dolje. Neiji sat glasno kuca. Poznata lica poprimaju
nove izraze i postaju nekako strana. Jarko svijetlo baca neobine sjene
nepokretnih obrva i nosova, gasi oi i ree duboke bore oko usta. On nije

poznavao te ljude. To nije bio Warden ni 0'Hayer, ve samo parovi ruku bez
tijela, koji su najgornju kartu polagali na skrivenu kartu, kako bi na nju
mogli baciti potajni pogled. Sama ruka bez nadlaktice spustila bi stupi
metalnog novca od pola dolara tako, da jedan novac zveei padne na
drugi, zatim bi ponovo podigla stupi u vis i onda opet pustila, da jedan
kovani novac padne na drugi, izvodei to neprekidno, odmjerenom
pomnjom. Neka nerazjanjiva jeza proe mu hrptenjaom, a sav teret to
mu ga je ivot natovario u ta posljednja dva mjeseca, pade s njega, mrtav i
zaboravljen.
Prve su karte bile veoma dobre. Oekivao je slabije karte, jer u toj igri ne
e njegovih dvadeset dolara dugo potrajati. Ali karte su bile visoke, pa su i
ulozi bili visoki. Imao je deke, lea uz lea, a kod treeg ulaganja bio je
posve siguran u svoju stvar, no kako nije imao vie novaca, nije mogao ni
da dalje licitira. Hrpica, koju je mogao da dobije, odgurnuta je u stranu i
ulaganje potee dalje, a on sam nije mogao da radi nita, osim da sjedi i
eka. Kod etvrte karte dobio je 0'Hayer asa, pa je s tim asom zajedno s
pokrivenom kartom sigurno imao jedan par, jer 0'Hayer nije nikada na
praznu kartu sudjelovao u igri. On povisi na petnaest. U Prewu se
preokrene eludac, pa turobno pogleda svoje deke, radujui se da mu je
osiguran bar onaj prvi ulog. Kao posljednju kartu dobi on, meutim, jo
jednog deka, tako da je sad pokazivao jedan par. On osjeti kako mu je srce
preskoilo jedan kucaj i stade u sebi neujno proklinjati, jer bi s dovoljno
kapitala mogao da dobije sve to je bilo na stolu.
Dobio je gotovo stotinu pedeset dolara. 0'Hayer je dobio drugu hrpicu
uloga, manju. Warden pogleda najprije 0'Hayera, onda njega, pa zlovoljno
puhnu. Prew se naceri, privlaei dobitak k sebi. Odmah sam sebe podsjeti,
da e smjesta prestati, im dobije jo jednu hrpu. Warden neka pue koliko
god hoe.
Nije trebao da eka na drugo kolo. Bilo bi dovoljno i ono to je dobio u
prvome. No on je sam sebi dopustio dva kola, pa pri tome i ostade. Drugo
kolo nije, meutim, dobio on, ve Warden. On je sam izgubio etrdeset
dolara, tako da mu je preostalo okruglo stotinu. Sad ga proe osjeaj da
svakako mora jo jednom dobiti, pa ostade u igri. Nije, meutim, dobio ni
tree, ni etvrto, ni peto kolo. Izgubio je sve osim pedeset dolara, dok
konano nije opet dobio igru.
Privlaei novac k sebi, on olakano uzdahnu i oslobodi se one
unutarnje napetosti, koja je to vie rasla, to je vie nestajalo njegova
novca. Ve je poeo vjerovati, da nikad vie ne e dobiti. No sad je imao
fond, s kojim je mogao raditi. Drugi dobitak poveao mu je kapital na vie
od dvije stotine dolara. Dvije stotine su bile veliki kapital. Sada poe
oprezno igrati, razmiljajui o svakom ulogu. Silno je uivao u igri i posve se
izgubio u tom uitku, u tom omjeri van ju svoga mozga sa svim ostalim
mozgovima, koji kao da nisu imali tijela. Bio je to pravi Poker, tvrd,
jednolian i bez uzbuenja, ali on je u njemu uivao. Igrao je jednomjerno,

malo gubio, esto proputao igru, a tu i tamo bi opet poneto dobio. Igrao je
u oekivanju asa, ^ad e dobiti zaista veliki dobitak i onda prestati.
Dakako, da je cijelo vrijeme znao, da ne moe vjeno tako nastaviti.
Dvije stotine dolara nisu bile nikakva rezerva protiv kapitala, s kojim se
borio u toj igri. elio je samo jo jedan veliki dobitak, jer je sad imao vie
novaca, dobitak, koji bi mu omoguio da ustane i da ode. Da je dobio
onakva dva dobitka, kako je to sam sebi predstavio, bio bi ve otiao. No
ovako je dobio samo jedan pravi dobitak i sad je htio samo da dobije jo
jedan takav, a onda da prestane prije nego to ga oni uzmognu upecati.
334
No prije nego to je doao veliki dobitak, na kojeg je ekao, da bi mogao
prestati s igrom, oni ga upecae i to temeljito.
Imao je dvije desetke, lea uz lea, dobru kartu. Kao etvrtu kartu
povue treu desetku. U istom kolu imao je Warden par kraljeva otvoreno
na stolu. Warden nije povisio ulog protiv desetki. Prew je bio oprezan. Nitko
nije jo u toj igri pokuao da prljavo igra, ali kako je na stolu lealo mnogo
novaca bilo je sve slobodno. Moda je i Warden imao tricu. Prew ne e
dopustiti Wardenu da ga nasamari. Tako zelen nije vie bio. Sad je opet
doao red na njega, da povisi ulog, kojeg nitko nije povisio, on povisi neto
malo, posve malo samo za sitan iznos, da bi oivio igru i da bi bio siguran.
Iznos je bio dosta malen, da bi se mogao izvri riziku, da ga se u sluaju
potrebe odrekne. Tri igraa odmah iskoie. U igri ostadoe na kraju samo
jo 0'Hayer i War- den. 0'Hayer je oito imao par aseva, lea uz lea i bio je
pripravan da plati za mogunost, da moda kupi i trei as. 0'Hayer je bio
zelena, ovjek, koji je pozajmljivao novac, pozajmljivao ga uz dvadeset
postotaka. A Warden je dugo razmiljao, prije, nego to je poao dalje,
dvaput pogledao svoju skrivenu kartu, a onda gotovo da i nije poao. On,
dakle, nije imao tricu.
0'Hayer nije dobio treeg asa, pa ravnoduno iskoi iz igre. Mogao je
sam sebi dopustiti-tu ravnodunost. Warden sa svojim kraljevima propusti
licitiranje, a Prew osjeti malo olakanje, jer je sad bio siguran da Warden
nema trice. Vjerojatno je Warden imao dva para, pa se nadao, da e njegovi
otvoreni kraljevi izbaciti Prewa iz igre, pogotovu jer je 0'Hayer odustao od
svoja dva asa. Bude li Warden htio da pogleda njegove karte, on e, bogami,
za to platiti, kao to svatko drugi mora da plati. Prew uloi dvadeset i pet
dolara. Htio je da iz njega istisne posljednju kapljicu. Ovaj puta je bio
siguran u svoju stvar. Neka Warden samo vjeruje da e proi sa svoja
smijena dva para. Oklada je osnovana. Warden je sa svoja dva visoka
kralja dvaput odustao od uloga. No Warden, meutim, povisi ulog za
ezdeset dolara.

U tom trenutku opazi Prew po pakosnom Wardenovu cerenju, da mu je

pao u stupicu. Warden ga je uhvatio na udicu. S tri krupna kralja.
Nadmudrio ga je. Nasamario ga je kao kakvog zelenog regruta. To mu se
prvi put desilo. eludac mu se preokrene i pozli mu. Doao je u napast da
se povue, ali znao je da mora pogledati Wardenovu kartu. Odvie je
njegova novca lealo u toj buli, zaista velikoj buli, a da bi se smio izvri
riziku, da ga s pomou smicalice izbace. A Warden je posve tono znap,
koliko smije da povisi, a da Prewa pritom ne prisili, da se povue bez uloga.
Ta ga je igra stajala okruglih dvije stotine dolara, no jo uvijek je
zadrao po prilici etrdeset dolara. On odgurne stolicu i ustane.
Stolica je slobodna.
Wardenove se obrve trznue i faunski se uzdigoe uvis.
Zao mi je, to sam tako s tobom postupao, mali. Zaista mi je ao. Kad
ne bih tako prokleto nuno trebao novaca, ja bih ti 2a vratio. t. Cio stol
prasne u smijeh.
Ah, zadri ga samo, starjeino, odvrati Prew. Dobio si ga. Meni vie ne
treba karta, ree djelitelju karata. Ti svinjo, pomisli on. zato nisi prestao
nakon drugog dobitka, kako si sam sebi obeao? Bogami, nije to ba neka
originalna tualjka, zakljui.
to je s tobom, mali? upita Warden. ini se, kao da ti je pozlilo.
Samo sam gladan. Nisam objedovao.
Warden namigne Starku, koji se upravo vratio. Sad je prekasno za jelo.
Ne bi li radije ostao ovdje? Moda dobije neto natrag. etrdeset ili pedeset
dolara nisu dovoljni, da ih ovjek odnese kui.
Dovoljno je za ono za to ih trebam, odvrati Prew. Zato ga ne puta da
ode? Zato ga zadirkuje? Taj kujin sin. Taj kurvin sin.
Dakako, ali ti bi sigurno htio i bocu whiskyja. Doavola, Ps ovdje smo
sami prijatelji. To je obina prijateljska igra, da se utue vrijeme. Nije li
tako, Jim?
Prew opazi, kako su se Wardenove oi, im je pogledao 0'Hayera, stisle i
kako su odjednom okruene mreom nabora.
Dakako, ravnoduno e 0'Hayer. Bar
dok ovjek ima novaca, da
bi bio prijateljski raspoloen. Razdijeli karte!
22 Odsada dc> vjenosti

337

Warden se tiho nasmije, kao da se smije sam sebi. Vidi li? dobaci
Prewu. Ovdje nema otimaa. Nema hazardiranja. Ulog je samo dvadeset
dolara.
To je previe za mene, odvrati Prew. Htio je jo da doda: moram misliti
na svoju majku udovicu, ali to nitko ne bi uo. Djelitelj je ponovo polagao
karte na stol.
Kad se povukao, Stark ga prijateljski udari u rebra i namigne mu. Zatim
sjedne na istu stolicu.
Evo pedeset, dobaci Stark djelitelju karata.
336
Vanjski zrak, bez dima i bez vlage istroenog daha, pogodi Prewa kao
mlaz hladne vode. On duboko udahne taj zrak, odjednom se posve razbistri
i polako ga izdahne. Nastojao je, da se oslobodi onog tromog i umornog
nemira, koji ga je tjerao, da se vrati. Nije mogao da se otarasi misli, da je
izgubio upravo dvije stotine dolara svog vlastitog, teko zaraenog novca i
to u korist one svinje Wardena. Prestani s time, ree sam sebi. ti nisi
izgubio ni centa. Dobio si dvadeset dolara, dosta za noas. Zato nastoj da
obojica, ti i ja, nestanemo odavde.
Zrak ga je razbudio. Uvidio je, da to nije bila lina borba, ve igra
pokera. ovjek se nije mogao usprotiviti svima, jer ga oni na kraju
pobjeuju. On obie oko sua i sie na plonik. Zatim prijee preko ulice.
Otiao je ak tako daleko, da je ve ruku poloio na kvaku prostorije za
dnevni boravak i napol otvorio vrata, no onda se konano odlui, da ne e
sam sebe vui za nos. Ljutito zalupi vi*ata, okrene se i razdraeno se vrati
do 0'Hayerova spremita.
Gle, tko to dolazi? naceri se Warden. Ve sam mislio da te danas vie
ne emo vidjeti. Je li jo slobodan koji stolac? Neka netko od vas ustane i
neka prepusti stolac tom starom igrau!
Jezik za zube! ljutito e Prew sjedajui na stolicu nekog drugog
vojnika, koji je takoer izgubio novac. Ovaj je upravo htio da ode, pa se sav
nesretan smjekao Wardenu. Bio je to pogled ovjeka, ioji bi htio da se dri
hladno i sigurno i da ne pokae, koliko ga titi gubitak, ali mu to teko
polazi za rukom.
Naprijed, naprijed, ree Prew. Zato ne nastavljamo igrom? Kad e
predstava konano poeti?
ovjee, ree Warden, ini se da tebe svrbi koa i da bi trebao estitu
porciju batina!
Tako je. Bit e bolje, da sam na sebe pripazi. Ja sam otar. Prvi deko
otvara igru.
No, on nipoto nije bio otar, a to je i znao. Bio je samo prekomjerno
razdraen, a to je neto posve drugo.

Cijela je stvar trajala svega petnaest asaka. U tri kola izgubio je svojih
etrdeset dolara. Sve se odigralo upravo onako, kako je to unaprijed znao.
Ukoliko se prije u igri osjeao sretan i sav zanesen uivao u svakoj sekundi,
sad je igrao tvrdoglavom raz- draljivou i sve mu je bilo posve svejedno.
Ljutilo ga je ak i ono vrijeme, koje se gubilo mijeanjem karata. Kad ovjek
na takav nain igra poker, ne moe dobiti. Kad je ustao, osjeti se ugodno
olakanim, to je izgubio sav novac i to moe da prestane..
Sad mogu kui, da legnem u postelju i da spavam.
to? upita Warden. U tri sata popodne?
A
Dakako, odvrati Prew. Zar je zaista bilo tek tri sata? Uinilo mu se kao
da je netko ve trubio gasi svijetla! Zato ne? upita.
Warden zlovoljno puhne. Djeca me nikad ne sluaju. Rekao sam ti, da
prestane, kad si bio dobio. Jesi li me sluao? Nisi me sluao.
Zaboravio sam, odvrati Prew, jednostavno sam zaboravio. Kako bi
bilo, da mi pozajmi stotinu dolara? Tog u se sjeati. Svi ljudi za stolom se
opet nasmijae.
Prokletstvo! A ja sam mislio da dobiva. Te rijei takoer izazvae
smijeh i Prew se poe bolje osjeati, no onda se dosjeti, da to nije moglo da
mu vrati novac u dep. Laktima sebi prokri put.
Zato ti uvijek zabada u tog mladia, starjeino? zau Starka gdje
govori iza njegovih lea.
Zabadam u nj? ogoreno e Warden. Kako si doao na tu misao?
U tu svrhu nisi mu ba ti potreban, ree starjeina ete K, neki tusti
elavi vojnik dubokih oiju pijanice. Po svemu onome, to sam dosad uo.
Tako je, potvrdi Stark. On i sam treba svu snagu.
Warden zasope. On to moe podnijeti. Boksa je. Navikao je na to da
ga tuku. Neki od njih upravo i uivaju u tome.
Da sam ja na njegovu mjestu, dao bih se premjestiti, to god bih bre
mogao, spomenu starjeina ete K.
U to se ti nita ne razumije, odvrati Warden. On se ne moe
premjestiti. Dinamit mu ne e dopustiti da ode.
Naprijed! javi se nazalni glas Jima 0'Hayera. Je li to ajanka, ili igra
karata? Kralj je visoka karta, kralj se kladi na dobitak.
Ulaem pet, ree Warden. Zna li, Jim, ba mi se na tebi toliko svia,
ta tvoja silna ljudska samilost, dvosmisleno doda. Prew je u mislima
mogao da vidi, kako su se Wardenove oi stisle i kako se oko njih pojavila
itava mrea nabora.
On zalupi za sobom tronim vratima i time prekine sve razgovore. Volio
bi smoi snage da zamrzi tog ponosnog War- dena, ali nije mogao. Onda se
sjeti, da je, zanesen strau, posve zaboravio, da zatrai sendvi i kavu s
0'Hayerove besplatne zakuske za sve igrae, no sad se vie nije mogao
vratiti u igranicu.

Odjednom se sjeti i mnotva drugih stvari, to ih je htio kupiti, prije

nego to je proigrao novac. Trebao je kremu za brijanje i novu etku za
ienje puke i novu krpu za ienje, a htio je i da nabavi zalihu cigareta.
Prava srea, to je jo uvijek negdje imao skriven paketi Dukeova duhana.
Gotov si, Prewitt, ree sam sebi. Protratio si svoj novac, rasuo sve to si
imao. Do narednog mjeseca nema nita i ovaj mjesec Lorena ne postoji za
te, a idueg mjeseca ona e se moda ve povui i otputovati kui.
On gnjevno zavue ruke u depove, i nae neto sitnoga novca, malu
hrpicu kovnog novca od pet i deset centi. Izvue taj novac i pogleda ga,
338
pitajui sam sebe, to da s njime poduzme. Bilo ga je dovoljno, da s njime
sudjeluje u kakvoj sitnoj igri u latrini, ali je bilo potpuno beznadno, da iz tih
nekoliko centi opet stvori dvije stotine ezdeset dolara. Zato ih bijesnom
kretnjom baci na eljezniki nasip i zadovoljno pogleda, kako su se
razletjeli poput same i sretan osluhne zveket, s kojim su udarili o tranice.
Zatim se vrati u kasarnu. Bila Lorena ili ne bila, bio poker ili ne bio, on
ne e pozajmiti novaca od lihvara uz dvadeset posto. To je bilo sigurno. Nije
to uinio od svog dolaska na otok, pa ni sad ne e uiniti, dogodilo se to
mu drago.
Naao je Turpa Thornhilla u njegovom vlastitom spremitu, koje se
nalazilo kraj 0'Hayerovog. Dok je 0'Hayer igrao, nisi od njega mogao
uzajmiti nita, pa ni uz dvadeset postotaka. Turp nije igrao, a nije ni dijelio
karte. Trkarao je od stola za kockanje do stola za dvadeset i jedan, pa do
stolova za poker, i ponovno do kockara. Neprekidno je nervozno kontrolirao
svoje djelitelje karata, da ga ne bi prevarili.
Dugaki krivonosi drvosjea iz Missisipija imao je sva ona odvratna
svojstva zaostaloga naroda, ali nije imao ni jedno njegovo dobro svojstvo.
No on je pozajmljivao novac, premda je tim svojim prodirnim oima bio
utjelovljeno nepovjerenje. Imao je svoj posebno pohlepan, krt, upravo
pasji ponos, da je upravo ono to jeste, bogami, i da nema nikakvih
hohtaplerskih manira, pa bilo to kome pravo ili ne bilo. Svoje je vlastito
spremite zaradio za igranicu tako, da je sedamnaest godina sluio u istoj
eti i da je svaki asak te sedamnaestgodinje slube utroio na to, da se
pretpostvaljenima zavlai u stranjicu. Sad se za sve to povlaenje mogao s
pravom sadistikom okrutnou osveivati svakome kojemu je, po njegovu
miljenju, bio nadmoan.
Hm, nakalja se Turp, kad mu je pristupio Prew, poveo ga u stranu i
zamolio ga da mu pozajmi dvadeset dolara. On sagnu svoje dugako tanko
tijelo i podmuklo ga potape po ramenu. Ha! zaurla dovoljno glasno, da ga
je mogao uti svatko u sui. Zar eljezni Prewitt konano poputa? to?
Tako je gladan, da mu se jezik objesio iz ustiju? Zar je konano odluio, da
zaboravi svoj ponos i da posjeti dobrog starog tatu Turpa, koji inae nije
dovoljno dobar da se s njime porazgovori ma i jedna rije, osim na dan
isplate, kad bi trebao da uzajmi novac? No. svatko od nas dospijeva jednom
u taj poloaj, mladiu moj, svatko od nas.

On izvadi lisnicu, ali je jo ne otvori, jer nije svrio s onim, to je kanio

rei.
Kamo kani poi? U Service Rooms? U Ritz? U Pacific? U New Senator?
U New Congress, u hotel gospoe Kipfer? Ja ih sve poznajem, mladiu moj,
ja ih potpomaem. uj me malo, mladiu moj. Dopusti da ti dadem dobar
savjet. U Ritzu je jedna nova. Nije ba odvie lijepa, ali inae, dragi moj, ta
e te temeljito obraditi. No? to je? Nije li te to malo omamilo? Ne bi li htio
malo? Kako je?
Nekoliko igraa ih pogleda i nasmije se. Turp im uzvrati samodopadnim
smijehom. Uivao je kad su ga sluali. Nije htio da se tako brzo odrekne tog
uitka.
Prew je jo uvijek bio miran. Protiv volje je pocrvenjeo, pa je sam sebe
zbog toga proklinjao.

Turp se iznova nasmije i namigne sluateljima, kao da im kani rei:

pripazite malo, ono to e sad doi, zaista e biti dobro. Poeo se na mahove
nervozno smijati i pritom svoj kotunjavi nos gotovo zabadati u samo
Prewittovo lice. Osmijeh mu je i'azvukao dugake uglove usta, ispod kojih
kao da nije bilo brade, i na taj nain pretvorio njegovo lice u cio niz otrih
slova V. Podmukle mutne oi jarko mu zasjae. kao da su se odjednom
pretvorile u rakete. U njima se razabirala pohotna radoznalost i uvredljivi
smijeh. Pred sluateljima bi Turp upravo nadmaio sam sebe. Pripazite
malo!
Hm, nakalje se on i namignu sluateljima. Dragi prijatelju, ja ti
kaem samo jedno. Bude li s njom radio onako, kako ona hoe, onda ne
treba od mene uope pozajmiti novaca. Ona e ti onda dati posve
besplatno. Moda e te ak i preuzeti na stan i na hranu. No, kako bi to
bilo, hej?
Sluatelji zaurlae od smijeha. Turp je bio upravo sjajan. ak se i kocke
prestadoe kotrljati.
Kako ujem, njoj se ba to svia, kaljucajui e Turp. Kako bi bilo?
Prije nego to pokua, nitko ne zna kako to prija. Moda si cio ivot neto
propustio. Kako ujem, ljudi u Hollywoodu na taj nain zarauju mnotvo
novaca, ovjek uvijek treba malo sitnia, zar ne? A moda e ti se to i
svidjeti, tko zna?
Hm, gledajte ga samo! Pocrvenjeo je. Samo ga pogledajte, momci.
Zaboga, zaista se zacrvenjeo. Zar odista jo uvijek eli pozajmiti novac,
Prewitt? Ili zar mi se samo ruga? Moda sad uope ne treba novaca?
Prew je ostao miran, no 'to mu nije bilo lako. Ako je htio novaca, morao
je da dri jezik za zubima. A Turp je imao novaca. Turp je zaraivao novac.
On je vodio jedno od spremita ete G upravo kad je 0'Hayer poeo. No
0'Hayer se uspeo kao meteor i uzdigao se iznad svih ostalih. Zbog toga je
Trup mrzio 0'Hayera i bojao ga se. Mrzio ga je podmuklom neumoljivou.
Pa ipak je zaudo uzimao one male dobitke, to ih je sticao pozajmljivanjem
novaca i one velike dobitke, to mu ih je davalo njegovo spremite, pa ih je
sredinom mjeseca odnosio prijeko 0'Hayeru i ondje ih gubio u pokeru. Kad
bi prola ona gurnjava isplatnog dana i kad bi njegovo spremite bilo
zatvoreno, on bi sudjelovao u igri dobitnika, divlje hazardirajui, nervozno
proklinjui i uvijek gubei. inilo se, da je zarazna prljavtina Missisippija,
poput tripera, prodrla u njegovu krv i da je njega samoga uinila objektom
ukorijenjene nepovljerljive mrnje, tako da je on, da bi sprijeio Turpa, da
prevari Thornhilla, morao da grozniavo razbaca svaki cent to ga je
zasluio. Na kraju bi omraeni 0'Hayer hladno i promiljeno i posve
bezlino odnio sve dobitke iz Tur- pova spremita i sasuo bi ih k svojim
vlastitim dobicima.
Na kraju mu Turp ipak dade dvadeset dolara nakon dulje stanke u tom
izljevu njegova ku-klux-klanskog junjakog humora. Dade mu ih nakon
stanke, za vrijeme koje su se bijele crte skupile oko njegovih usta,
prerezavi njegov smijeh, dok je poku-

avao da odgonetne onih tisuu mogunosti, koje su se pruale tome,

naoko estitom ovjeku, u sluaju da ga pokua prevariti.
Oh, on je dodue izgledao dosta poten, ali ovjek nije nikad bio siguran
i Turp Thornhill je mnogo toga znao. Turp Thornhill je znao da ovjeka ne
smije prosuivati po izgledu. On je bio poput Diogenesa, pa jo nikada nije
sreo zaista potena ovjeka, a nikada ga ne e ni sresti. Poto je uvrijedio
Prewa i uinio ga smijenim, poto ga je osumnjiio i izmuio izjavljujui
mu, da zapravo ne moe sam sebi dopustiti da mu posudi novac, on mu je
velikoduno dao itavih dvadeset dolara to ih je zatraio, uz dvadeset
posto, uz izriito upozorenje, da ne pokua da mu bilo na kakav nain
podvali.
Dok se Prew prireivao da izae u grad, imajui u depu onih dvadeset
dolara, jo uvijek je osjeao na sebi, kao neko ponienje, Turpov smrdljivi
dah, koji nije mogao da spere nikakav tu. Pitao je sam sebe, to je gore, da
te gurka Turpov smrdljivi nos sa Missisippija, ili da te trca Galovicheva
slina. Bila je to krasna jedinica. Lijep je to dom, ta jedinica. Za vrijeme
oblaenja udio se i svim onim ponienjima, to ih mukarci podnose zbog
ene, ponienjima, to ih ne bi podnijeli ni za to drugo, pa ak ni da
zadovolje svoje astohleplje.
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Milt Warden, koji je upravo odluivao, da li bi se izvukao iz igre ili ne,
isto je tako zaueno razmiljao o istoj stvari, samo to se kod njega radilo
o drugoj eni.
Moda su mu te misli dole zbog toga, jer se te veeri imao u Moani
sastati s Karen Holmes, razmiljao je Warden, ali svaki put, kada bi
podigao pogled s karata, zapeo bi na robustnom razbijenom licu Maylona
Starka. Svaki put bi se upravo zaprepastio, zaprepastio se na nain pun
nevjerice, kakva moe da zahvati ovjeka, kad ugleda svoju vlastitu
otrgnutu ruku, kako kraj njega lei u streljakom jarku. To je lice bila prava
uvreda, a to je bilo jo gore, ono mu je kvarilo igru. Nije, naime, mogao da
prestane promatrati. Izgubio je dva kola od posljednja tri kola, a zapravo ih
je morao dobiti i dobio bi ih, da mu se pogled nije upio u to lice, ije su oi
i usnice takoer milovale onu golu zanesenost, slinu smrti, u koju je
Karen Holmes pa-

342

dala za vrijeme ljubavnog akta. On, Milt Warden, jasno se je sjeao toga, a
nema sumnje, da se i Stark jasno sjeao. Prokletstvo, nema nikakve
sumnje, da se sjeao! Nikakve sumnje. Kako god ovjek okretao i izvrtao
stvar. Ono prvi put nije Stark spomenuo stvar iz neke puste elje. Stark nije
bio neki pjesniki tip, koji bi tvorevinu svoje mate mogao prihvatiti kao
stvarnost, a to je bilo jo gore. Osim toga je bilo oito, da on to nikome
drugome nije spomenuo, jer bi se itava stvar inae bila ve davno proula.
Nadalje Stark nije bio hvalisavac, koji bi trebao potporu za svoje
samopouzdanje.
344
Ne, razmiljao je Warden, i na tu ga pomisao neto stegnu u mudima, tu
nije bilo nikakve sumnje. Tu nisu postojala nikakva objanjenja. Najgore je
meutim, bilo to, da bi ovjek u tom sluaju morao da povjeruje i drugim
glasinama o njoj, glasinama o njoj i o Champ Wilsonu, o njoj i o onom
prokletom toplom bratu Hendersonu, pa moda ak o njoj i o 0'Hayeru. On
pogleda 0'Hayei*a. Ona je dodue rekla: Nisam znala da to moe biti i
ovako. Tono se sjeao da je tako rekla. Nisam znala da to moe biti i
ovako!
Nemoj mi vie davati karata, ree djelitelju karata. Hou da prijeem
u kakvu drugu prokletu igru, u kojoj se neto odista zbiva. Evo devedeset i
sedam dolara u srebru. Ve sam ih prebrojao.
Djelitelj karata se osmjehne. Ima li neto protiv toga da ih i ja
prebrojim, Milt?
Dakako da nemam. Htio sam ti samo rei, da sam prebrojao novac.
Djelitelj karata se srdano nasmije.
Uzmi moj novac, zijevne 0'Hayer. Prestat u na neko vrijeme igrati i
pogledati kako se drugdje razvija stvar. Spremi novac k ostalom novcu u
ladicu. Kasnije u ga opet izvaditi.
U redu, gazda, odvrati djelitelj karata, inae vodnik 37. On gurne
Wardenu novanice i spremi 0'Hayerov novac u ladicu, koja je ve bila
puna crvenih markica za igranje i srebrnoga novca, to ga je ve ubrao kao
0'Hayerov udio u igri.
Kad se vrati, Jim, sve e jo biti ovdje, vjerno i ponosno mu obea
djelitelj karata. Warden ga je promatrao. Djelitelj je posve bezizraajna lica
sakrio u desnoj ruci novanicu od deset dolara, to ju je uzeo od
0?Hayerova novca, a ljevicom je nastavio da dijeli karte gurajui ih palcem
sa hrpe karata. Zatim vrati desnu ruku u igru. Na dlanu ruke jo uvijek je
drao sloenu novanicu od deset dolara. Kad je razdijelio karte, on posegnu desnicom u dep koulje, da izvadi cigaretu.
Warden pogleda 0'Hayera. Taj je stajao i protezao se. poto je svoj
skupocjeni zaslon za oi objesio na avao iza svoga mjesta. Warden pripali
cigaretu i prui djelitelju karata zapaljenu igicu nacerivi mu se. Ovaj ne
uzvrati osmijeh, ve ga iznad igice pogleda bezizraajnim pogledom, koji je
prolazio ravno kroza nj.
U originalu Buck Sergeant vodnik borbene jedinice, za
razliku od opskrbnih jedinica.
37

Warden se nasmije i odbaci ibicu, a onda izae za 0'Hayerom iz

igranice. Stajali su jedan kraj drugoga puei i udiui svjei zrak.
0'Hayer, tih i na neki nain matematski zatvoren, ravnoduno je piljio u
eljeznike tranice, prekrivene tankim slojem re.
Warden, koji je zapravo bio nakanio da ode u kasarnu, ostao je kraj
njega puei. Pade mu na um, da bi taj trenutak bio podesan, da mu
zabode obiajnu iglu u debelu kou. No najprije je htio da vidi, ne e li mu
uspjeti, da bar jedan jedini puta navede taj automatski stroj za raunanje
da kae prvu rije.
Kuhinja mora da ide prilino dobro otkad je otiao Preem, na kraju e
0'Hayer. Bila je to ravnoduna primjedba, to ju je stavio etnom starjeini.
Bilo je tako, kao da nije uope nita rekao. No ipak je progovorio.
Tako je, potvrdi Warden, estitajui potajice sam sebi. Volio bih kad
bi i ostali dio etne administracije tako tekao.
Tako? hladno e 0?Hayer. Zar ti Mazzioli u posljednje vrijeme ini
potekoe?
Warden se osmjehne. A da tko? Kako je kod tebe? Kako si
uznapredovao s izdavanjem novih bodova za puke?
Ah, bodovi, odvrati 0'Hayer podigavi glavu. Njegove hladne oi
prestae da promatraju tranice i poee prouavati Wardena. Sve ide
dobro, starjeino. Instruirao sam Levu, kako treba da izvede stvar. Ako se
pravo sjeam, on je dosad izmijenio po prilici polovicu kromiranih bajoneta
za crne. Prekobrojne kromirane je vratio. To je sad samo pitanje vremena,
zavri.
Koliko vremena?
Vremena, nemarno e 0'Hayer, jednostavno vremena. Leva ima
veoma mnogo posla. To i sam zna. Kani li rei da stvar predugo traje?
Ne kanim, odvrati Warden, samo to je ostali dio bata- Ijona ve prije
dva tjedna zavrio izmjenu i vratio kromirane bodove. Sad bi bio red na
tebi.
Zna to, starjeino, javi se 0'Hayer, ti se odvie uzrujava zbog
malenkosti.
A ti se ne uzrujava dovoljno, Jim, odvrati Warden. Odjednom ga, kao
to se to uvijek dogaalo kod 0'Hayera, proe elja, u kojoj nije bilo nikakve
strasti, da ga naglo napadne i udarcem obori na tle, ne moda zbog toga,
to ga ne bi volio, ve jednostavno zbog toga, da vidi, da li se u tom
mehanizmu skriva uope bilo kakav Qsjeaj. Jednog u dana to uiniti,
ree sam sebi. Jednog dana jednostavno ne u o tom razmiljati, ve u
uiniti. Pa neka me degradiraju. Bit u sretan i zadovoljan, da opet budem
obian vojnik u posljednjem redu i da nemam nikakvih, briga i nikakva
posla, osim da se opijam, da vuem puku i da budem sretan. Jednog u
dana to uiniti.
Ne isplati se da se ovjek uzbuuje, razjasni 0'Hayer Onda lako moe
da zaboravi na mnogo toga, starjeino. Na vane stvari. Onako u
uzbuenju.

Ti misli, na primjer, na veze izmeu puka i spremita za igranicu? Ili

na male, ali uvijek vane nazore kapetana Holmesa?
Nisam ba to mislio, odvrati 0'Hayer i naceri se. Cerenje mu se
sastojalo u tome, da je napeo kou na jagodicama, to bi mu kutove usana
povuklo uvis i pokazalo zube. Ali kad si ve to spomenuo, moram rei da je
to dobar primjer.
eli li me utjerati u strah, onda to ne samo to nema svrhe ve je i
smijeno, odgovori Warden. Svake veeri molim boga, da narednog dana
dobijem jo samo trideset dolara.
346
Da, svi mi podoficiri imamo veliku odgovornost, ree 0'Hayer s mnogo
simpatije. Pogledaj samo mene. On pokaza kretnjom ruke prema
igranici.
emu to koristi? upita Warden sam sebe. S njim ne moe govoriti.
Jedini nain, na koji moe s njime razgovarati, bio je da se ovjek
napuhne, da zauzme stav pretpostavljenog i da se razgnjevi onako, kao to
se onda razgnjevio prilikom prebrojavanja odjee, ali na kraju ni to nije
vodilo ni do ega. Moe se mirno odrei sve te borbe.
uj, Jim, ree mu, uskoro emo imati mnogo vie takvog posla kao
to je zamjenjivanje kromiranih bodova za crne bodove. Ubrzo emo dobiti
nove puke M-l, a u Benningu upravo iskuavaju novi ljem. Mi se
spremamo za rat, a to e dovesti do mnogih promjena, ne samo u opremi
ve i u upravi. Ja u u budue imati pune ruke posla u pisarni i s mojim
piskaranjem. Ne u moi da se brinem i za komoru.
>ja i Leva emo to ve obaviti, odvrati 0'Hayer, kojeg sve to jo nije
nimalo dirriulo. Dosad se jo nitko nije potuio na rooj rad. Osim tebe. Po
mom miljenju Leva i ja vrimo dobar posao. Nije li tako, starjeino?
Aha, pomisli Warden. On kao da podignu trcaljku za injekcije prema
svijetlu i potisnu tekuinu kroz iglu upravo kao da se eli uvjeriti, da li ona
pravilno funkcionira.
A to bi ti uinio, upita, da se Leva dade premjestiti iz ove ete?
0;Hayer se nasmije. Nasmijao se isto onako, kao to se malo gas
nasmjehnuo. Sad ti pokuava da me natjera u strah, starjeino. Ti zna
da Dinamit ne bi nikad odobrio Levin premjetaj. Upravo me je stid, to
upotrebljava takve trikove.
A kako bi bilo, kad bi do premjetaja dolo po pukovskoj zapovijedi, da
to naloi pukovnik Delbert? nasmijao se Warden.
Dinamit bi, dakako, odmah otiao i njemu razjasnio stvar. To bi bilo
sve. I ti to zna, starjeino.
Ne, ne znam, nasmije se Warden. A ni ti oito ne poznaje Dinamita,
ako misli, da e on svoj majorski in staviti na kocku upustivi se u
prepirku s Velikim Bijelim Ocem.
O'Haver ga hladno pogleda. Warden je gotovo mogao da vidi, kako se
okreu kotaii u tom mehanizmu.
Warden se dobroduno osmjehne i nastavi: Leva se o toj stvari ve
porazgovorio sa etom M, Jim. Oni ga ele primiti kao intendantskog

vodnika. On treba samo da se da pi-emjestiti, pa e dobiti i in. Komandir

ete M treba ga tako nuno, da se stavio u vezu s komandantom treeg
bataljona. A komandant treeg bataljona nije kapetan, ve potpukovnik, i
on se o toj stvari ve porazgovorio s Delbertom.
Hvala ti na savjetu, ree 0'Hayer. Ja u se ve pobrinuti za to.
To nije savjet, nakesi se Warden. Uiva u tome, zar ne, pomisli on.
Kakav si intrigant! Ne bih ti nita rekao, Jim, da stvar nije ve toliko
uznapredovala, da je ni ti ni Dinamit ne moete zaustaviti. Leva je dobar
momak. Ja sam intrigant, ali takav intrigant ipak nisam. To je sad jo samo
stvar vremena. Jim, naceri se on.
0'Hayer ne odvrati nita.
Zato to i nije savjet. Radi se o usluzi, za koju bih te htio Zamoliti.
Osobna usluga. Ne bi li ti zamolio Dinamita, da te rijei dunosti
skladitara? Moe mu rei, da ti je stvar dosadila. Neka te kao
prekobrojnog vodnika vodi u opoj slubi i neka mi dopusti
da Levi dam taj in. Time bi mi uinio linu uslugu. Ti ne e nita izgubiti,
a ja u zadrati Levu.
0'Hayer ga zamiljeno pogleda. Kotaii u njegovom mozgu tiho su
kuckali, okreui se. Raunao je bez ikakvog uzbuenja.
Ja sam zadovoljan ondje, gdje jesam, ree na kraju. Ne vidim razloga,
zato da promijenim svoj poloaj, pa ni zbog onoga to si mi rekao. Stari bi
mogao doi na misao, da me sa etom poalje na vjebanje, bude li me
vodio kao prekobrojnog podoficira. Vie volim biti intendantski podoficir.
To ne e biti, Jim, ako se Leva dade premjestiti.
Moda se ne e dati premjestiti.
Dat e se.
Moda ne e, ponovi 0'Hayer. inilo se da u njegovom glasu tinja
skrivena prijetnja, kao da znade vie nego to je rekao.
Lijepo, ree Warden. No, dakle, pomisli, stvar nije uspjela. On baci
cigaretu na tranice promatrajui kako je slabani ar, slian arulji po
danu, nestao u sve veem sumraku.
Onda se okrene i ode, sretno se sam sebi osmjehujui. Prije nego to je
zakrenuo za ugao okrene glavu i preko ramena dobaci 0'Hayeru, koji ga je
cijelo vrijeme hladnokrvno promatrao:
Zna li, Jim, dugo sam vremena vjerovao da si ti neto sasvim posebno,
naime ljudsko bie bez ikakva osjeaja. Jedan od onih ljudi, koji sve
dobivaju na posve prirodan nain, jer se ne boje da se hladnokrvno izvrgnu
riziku ili da hladnokrvno izgube ono to imaju. Romantino, zar ne?
Kad je zaao iza ugla, 0'Hayer je jo uvijek gledao za njim, jo uvijek bez
ikakvog uzbuenja. Kotaii njegova mozga oito su i dalje radili.
Dobro, stvar, dakle, nije funkcionirala. Moda bi mu Dinamit zaista
uinio tu uslugu. Veliki Jim je mnogo znaio za Dinamita, ne samo kao
boksa. Tko zna, moda bi ga zaista vodio kao prekobrojnog podoficira?
Dinamit ga nikako ne bi degradirao.

No s druge strane bi ga moda dao premjestiti. Moda u tabnu etu,

gdje bi morao da radi. A moda bi ga Dinamit jednostavno prisilio, da dolazi
u skladite i da ondje radi. Dodue, avo bi ga znao to bi 0'Hayer uope
mogao da radi, prije nego to proe kroz kolu za skladitara. No moda bi
ga Dinamit i poslao na takvu kolu. Dinamit bi mogao da uini ma to od
toga. kad bi ga 0'Hayer zamolio da ga rijei dunosti, kako se Warden
nadao da e 0'Hayer i uiniti. No moda je raunski automat u 0'Hayerovoj
glavi sve pravilno izraunao. Moda se zaista nije nita bojao.
348

Bilo je, dodue, mogue, da ga Dinamit zaista vodi kao prekobrojnog

vodnika. Posve lako mogue. Wardenu se uinilo zgodnijim da vjeruje, da bi
Dinamit stvarno tako postupio i da se raunski automat vara, da se samo
boji, da ne bi izgubio svoje mjesto u hladovini, kao to se to bojimo svi mi
smrtnici. Moda ga Dinamit i ne bi vodio kao prekobrojnoga, ali Wardenu je
bilo milije, da vjeruje, da bi to uinio. Upravo je uivao, da to moe'
vjerovati.
Vjerujui vedro u to, prijee prijeko u kasarnu da se tuira, presvue i
da ode u grad.
Negdje e popiti koju aicu, a moda e jednostavno samo tumarati po
poslovnoj etvrti, ne vani u Waikikiju, ve u poslovnoj etvrti, izmeu
barova, streljana i bordela, ekajui na trenutak, kada e se u Moami, u
Waikikiju, sastati s Karen Holmes.
Njegova potkoulja i njegova koulja bile su posve prozno- jene od igre.
On zasta na stepenicama, uzdigne ruku i priblii nos pazuhu, duboko
udiui slan mukaraki vonj, koji je izbijao iz njega. Osjetio je kako su mu
se prsa napela u mukosti, osjetio tvrdu, stupovima slinu ljepotu svojih
stegna i vitku miiavu ljepotu svojih bokova i svoga pasa. On je bio Milt
Warden i on e se veeras sastati s Karen Holmes u gradu.
' No onda se odjednom one oi u njemu samome, oi koje uope nisu bile
njegove, koncentrirae na robustno razbijeno lice Maylona Starka, kao to
su to uinile i njegove vlastite oi. On se uspravi, osjeti muninu i akom
udari o stijenu, ukoenim zglobom i tvrdom podlakticom, udari poput
boksaa na ono mjesto, na kojem kao da je visjelo sablasno robustno
razbijeno lice Maylona Starka. Ruka mu utrnu i on je prezirno pusti da
padne, pa se uspe uz stepenice, da bi se tuirao i presvukao i da oi se u
gradu, u Moami, sastao s Karen Holmes.
Pete Karelsen je bio u sobi. Sjedio je na postelji. Upalih ustiju buljio je u
lano zubalo, koje mu je lealo na dlanu i cerilo mu Brzo poloi zubalo na
stol.

ta je to s tvojom rukom? radoznalo ga upita. Zar si se opet zapleo u

kakvu tunjavu?
A ta je to s tvojim prokletim zubima? prezirno odvrati "arden. Zar si
opet bio u prokletoj blagovaonici?
U redu, povrijeeno e Pete. Smiri se. Htio sam samo da ?**am, to se
dogodilo tvojoj ruci.
U redu, budi uvrijeen, odvrati Warden. Ja sam se zanimao samo za
tvoje proklete zube. On nastavi da promatra svoje vlastito mrsko lice u
ogledalu, raskapajui koulju i bijesno je izvlaei iz hlaa.
Uvijek zabada u me, dobaci Pete. Uvijek u nekog zadirkuje. Stavio
sam ti samo nevino prijateljsko pitanje. Ne mora odmah poeti s kletvama.
Ne treba biti tako balav.
Ne odgovorivi nita, nastavio je Warden da se promatra u ' ogledalu,
raspopao je koulju, skinuo je i bacio na postelju. Zatim utke raskopa
pojas.
to kani? upita Pete, mirnim tonom poinjui razgovor. Sprema li
se u grad?
Ne, spremam se da odem prijeko Choyu. Zato i oblaim graansko
odijelo.
Lijepo. Idi doavola.
Otii u Choyu i napiti se do besvijesti.
I ja sam ve pomislio da to isto uinim, ree Pete. Nekako nemam
volje da odem danas u grad. Zna, nastavi on kra- domice pogledavajui
prema zubima na stolu, kad promisli, to je uvijek jedna ista stvar. to
ima na kraju od toga, to si otiao u grad? Samo mamurluk i to je sve.
Meni je sve to dojadilo, doda pa opet kradomice pogleda zube. Sve vie i
vie dolazim do toga, da mi je posve svejedno, idem li u grad ili ne. Posve
svejedno. Onda radije odlazim Choyu.
Dobro, ree Warden i okrene se od ogledala. Zatim ponovo dohvati
koulju, navue je i poe je zakapati. Poimo. Na to eka?
Misli li da poemo Choyu? Zaista?
Dakako. A zato ne? Ta ti si rekao, emu da ovjek poe u grad?
Mislio sam da zadirkuje u me, odvrati Pete, pa ustane, cerei se bez
zuba. Zatim uze zubalo sa stola i porugljivo ga pogleda. Hm, ree i stavi
zubalo natrag na stol. Doavola s tobom! Doi, Milt.
Poli su kroz praznu spavaonicu. Warden je putem raskopao hlae,
gurnuo u njih koulju, pa ponovo zakopao hlae i svezao kravatu. Pete je
hodao kraj njega, uzbueno brbljajui.
Dat emo da nam donesu sanduk piva u limenkama, ree Pete.
Moda bismo danas mogli sjesti u kuhinju. Na dan isplate ba ne volim
sjediti sprijeda, gdje se svi oni mladi momci toliko deru. Mogli bismo
takoer naruiti i etiri ili pet vreva pive 1 odnijeti ih van na tratinu. Moda
bi to bilo jo bolje
Kad se malo zanesemo, nastavi Pete. im su stigli do stepenica, kad
nam se ve malo zavrti u glavi, moda bismo mogli otii prijeko u Wahiawu

i brzo opaliti jednu kod Big Sue, he? A onda se odmah vratiti natrag. Onako
samo za alu. Samo asak, ree mislim da bi bilo bolje da se vratim i da
ponesem i svoje
zube.
Warden utke zastane. Pripali cigaretu, nasloni se na ogradu trijema,
pa prekrsti noge i ruke. Odjednom se ukoio kao kip, u vjenu granitnu
nepokretnost. Gornja polovica njegova tijela izdvajala se, poput silhuete
izrezane iz crnog papira, iz tame, koja se s one strane prozora sve vie
pojaavala. Stajao je tako, nijem i nepomian, kao bez ivota.
350
Kad se Pete vratio, zapoe Warden govoriti, a da se nije ni pomaknuo.
Uarena tokica njegove cigarete, to je plesala gore dolje, bila je jedino ivo
na njem.
Nezdogno je kod tebe to, Pete, brutalno ree glas, koji kao da nije
dolazio od njega, ve od cigarete, to ne moe vidjeti dalje od svog balavog
nosa. Da ne bi morao misliti, bavi se kojekakvim nevanim pojedinostima
ivota, na primjer time, da li bi trebao staviti svoje prokleto zubalo ili ne, jer
bi te moda mogla vidjeti kakva zgodna namigua. Postupa upravo onako,
kao kuanice u upi moga brata, koje mau svoje lice, prije nego to pou
na ispovijed. Dok cio svijet leti raketnom brzinom u pakao, ti se mora
vratiti po svoje posrane zube. Zato ne odlazi u onu prokletu crkvu i ne
sklapa ruice zajedno s popom i ne moli za mir? Upravo si toliko star, da
neto takvo moe uiniti, a boluje tono od iste bolesti, od koje boluje
cijelo ovjeanstvo.
Pete nepomino zasta, sav zapanjen i prekinu kretnju kojom je stavljao
zube u usta. Zaprepastio ga je taj iznenadni sangvi- nian napadaj. Usta su
mu bila otvorena, a palac koji mu je pridravao zube, jo uvijek mu se
nalazio u ustima. Sav zapanjen zagleda se u taj kip izrezan od lima, koji je
imao samo dvije dimenzije.
Ti si kriv da u Njemakoj ima nacista, propovijedao je taj glas, koji
uope nije bio Wardenov glas, i ti e biti kriv, ako jednom i u ovu zemlju
prodre faizam. Ali najprije emo ui u fat i opet za cio ostali svijet izvaditi
kestenje iz vatre i dobiti rat za Englesku. A ti sjedi ovdje s Mazziolijem i s
ostalim potovanja vrijednim pisarima i diskutira. Posve svejedno o emu,
glavno je da diskutira. Zato ne organizira redovito knjievno vee svakog
utorka, kao to su ga organizirale one irske dame u upi moga brata? Vi
intelektualci!
Kip se pokrenu iz one smrznute ukoenosti, pritri stepenicama i sie
plesnim korakom boksaa.
Ta doi, glupa budalo! zaurla Warden. Doavola, na to
eka?
Pete zavri prekinutu kretnju, definitivno gurne zube u usta i zatvori
vilice, da bi zube utisnuo u eljusti. Zatim utke poe za njim smeteno
tresui glavom.
Doavola, a to ti radi? uvrijeeno upita Pete. Morao je da potri da bi
mogao uhvatiti korak s Wardenom koji je pravim skokovima prelazio preko

kasarnskog kruga. Kako je oekivao toplo drugarsko vee, sad mu je glas

bio tako pun povrijeenosti, da se upravo inilo da plae. Mislim, da se ti
ne bavi sitnicama u ivotu?
Dakako, odvrati Warden. A zato ne. Ne deri se, zaboga!
Zato me onda psuje? Ja se ne derem. I to misli time, da moramo
ui u taj rat i dobiti ga? Mi smo ve u ratu, samo to ne aljemo ete.
Sigurno, potvrdi Warden. Tako je.
Moda e se zgrabiti Rusi i Japanci, poubijati jedni druge i time nam
zatedjeti neprilika. I onako se ini, da e ui u rat. usprkos svim
ugovorima.
Fino, kimnu Warden. to vie mrtvih to u ih manje morati
prehranjivati i to e vie piva ostati za me. Zato se onda prepire?
Zato ti ne govori pametno? Ja se ne prepirem. Ti se prepire. Ti si
poeo prepirku.
Jesam li? Dobi'o, onda u je i zavriti. I to odmah.
On otvori vrata s mreom protiv muha, koja su izmeu posuda za
otpatke i hrpe praznih sanduka vodila u kuhinju Choyeve restauracije, pa
izazovno ue u nju, a za njim Pete, uvrijeeno proklinjui i nemono se
srdei.
Warden i Pete spadali su meu onih desetak podoficira u puku, koji su
uivali posebno pravo, da sjede u Choyevoj kuhinji i da piju. Njih dvojica
sjedoe, dakle, u kuhinju i stadoe se pripremati za ono, to je imalo da
doe, raskapajui ogrlice koulja ispod kravata, zavijajui rukave i
stavljajui noge na Choyjev netom oribani panj za sjeenje mesa. Zatim
dozvae staroga Choya, koji je sjedio na visokoj stolici u kutu i zatraie da
im donese piva. Spremali su se da odre malu zabavu.
Hej, stari Choy, pogani Kinezu! zaurla Warden. Donijeti meni pivo!
Donijeti, dva etili, est, ^ivo! Cho-chop!

On podignu svih deset prstiju uvis, a onaj osamdesetgodinji kip u kutu

oivje i onako loman, iroko se osmjehujui ispod i-ijetke upave sijede
brade, odvue se do hladionika. Stari se Choy uvijek smijao Wardenu.
Otkad je mladi Choy, njegov najstariji sin, preuzeo posao, nije asni starac
vie smio dolaziti u prednju prostoriju, gdje su bili gosti. Ondje je sad usred
glasnog metea isplatnog dana stajao mladi Choy. Starac je dan za danom
u svojoj crnoj kapici i svojoj dugakoj vezenoj haljini uao u kuhinji. Choy
junior je govorio da to starevo odijelo teti poslu, jer je on potovanje
predaka zamijenio za ameriku poslovnu etiku. Starac je volio Wardena, jer 352
je Warden rado dolazio u kuhinju, sjedio ondje, pio pivo i zadirkivao starca.
To bi uvijek inio, kad bi bio pripit.
Huba, huba, dreknu Warden za njim namigujui Peteu, w\viki-wiki,
chop-chop! Tvoje noge lijepiti za pod, stari jare. Zurim se, staro mome,
tri bre!
Stari Choy dogega do panja za sjeenje mesa. U naruaju je drao
pivske boce.
Ti si jarac, stari Choy, naceri se Warden. Stari jare, razumije li?
Tvoja mama koza. Mama-san, ona koza, razumije li? Ona tebe rodila kao
koza. Koza, da? Koza! Beeeee. On poloi ruku pod bradu i stade treptati
prstima prema Kinezu.
Stari Choy poloi pivo na panj. Njegove bademaste oi sti- snue se u
uske proreze. Sav radostan cerekao se uivajui u tome to ga Warden
naziva jarcem.
Nisam jalac, smijao se. Ti si jalac, Walden.
Warden dohvati praznu limenku piva s panja. Svijetle mu oi zaigrae u
irokom i krupnom licu. Iz njega je u blistavim zrakam izbijala energija.
Neka to bude energija za zabavu!
Gledaj, stari jare, divlje se prodere. Jednom jedinom kretnjom svine
dvostruki rub limenke za pivo sluei se palcem umjesto otvaraa. Moe li
ti to? Moe li ponoviti za mnom? Ako me jo jednom nazove jarcem, ja u
te zdrobiti. Ovako, razumije li?
On dohvati jo jednu limenku i izvede isto, a zatim u nenadanom
napadu brutalnosti zdrobi redom sve limenke, koje su stajale na panju.
Opako i lako zdrobi ih palcem, a onda ih preko ramena baci u posudu za
smee. Vidi li, ovako! Vidi li, ovako! Bolje je da se ne uputa sa mnom,
stari jare.
Kinez je stajao pred njim, cerei se itavim oronulim licem. Ramena su
mu se tresla od cerekanja, a glava mu se klimala
od starake slabosti.
23 Odsada do vjenosti

353

Ja donijeti pivo, ree stari Choy, pa isprui ruku, sav ushien i smijui
se. Ja donijeti pivo. Ti sad platiti.
Ha, ha, nasmije se Warden. Ho, ho. Ja ne moi platiti. Ja nemati
novac. On podignu ruku uvis, starom vojnikom kretnjom ispruivi
srednji prst, dok su ostali prsti bili stegnuti u aku, a palac i kaiprst mu se
nekoliko puta uzastopce dodirnue u zraku.
Ti donesi ena, a onda ja platiti.
Zatim ponovi pred Choyevim nosem stari vojniki znak za enu.
Donesi ena, stari jare, pa te onda platiti!
Ti platiti Waiden, odvrati Choy cerei se. Ti platiti, Walden!
Warden izvue lisnicu i prui mu novanicu. Ti lukav kao lisica stari
jare. Ti imati mnogo, mnogo novaca. Tvoj sin zaraditi milijun dolara.
Stari se Kinez laskavo nasmije, potape Wardena po krupnom snanom
ramenu svojom finom, gotovo prozirnom rukom i odgega do prednjih vrata,
nosei novanicu. Tiho dovikne svom sinu kineskim jezikom, neka doe u
kuhinju po novac. Zatim se vrati sa sitniem. Jo uvijek se smijao. Oprezno
se uspe na visoku stolicu, da odande promatra to se dogaa. Njegove su se
svijetle stare oi neprekidno okretale sad amo sad tamo.
Ah, uzdahnu Pete, pa hrptom ruke obrie pjenu s usana. Zatim
palcem i kaiprstom uhvati malu mrlju pjene sa svoga nosa, koja je na
njemu ostala od one rupice u limenki i baci je na cementni pod. Ah, ree
ah, ovjee!
Pete je turobno promatrao obred, koji je prethodio ovakvom
pijanevanju. Gledao je na nj s vrhunca svoje dvadesetdvogo- dinje slube.
Sad zapone svojim vlastitim obredom.
Sjea li se jo starog kazalita Bijou u Coconut Groveu, Milt? turobno
upita. Htio bih da znam, da li kazalite nakon tolikih godina jo postoji?
Sigurno postoji, nasmije se Warden, zibljui se na svom stolcu.
Kazalite Crvenom psu u Balboa Streetu. Vjerojatno su ga zatvorili, poto
je cio predio postao moralan. A ako ga dosad nisu zatvorili, uskoro e ga
zatvoriti, im ponu stizati oni mladi djevianski regruti. Za to e vrijeme
majke Zlatne zvijezde Amerike38 pretvoriti cijelu vojsku u instituciju
visokog morala. Sjeti se to su prolog rata uinile iz Storyvillea?

38

Gold Star Mothers of America, ensko udruenje

Sjedinjenih Drava, u koje se ulanjuju sve one ene, koje su u toku

ratovanja izgubile po koje svoje dijete. Obiaj je u USA, da u
toku rata obitelji istiu toliko crvenih zvijezda na svoje kue,
koliko se pripadnika obitelji nalazi u ratu, kao i toliko zlatnih
zvijezda, koliko je pripadnika obitelji poginulo u dotinom ratu.

Zaista, tuno e Pete. New Orleans nije nikad vie postao ono, to je
bio. Sruili su ak i staru trnicu i sagradili novu, higijensku. Jesi li to
znao, Milt?
Dakako, ravnoduno e Warden. To provakivanje starih uspomena
poelo je da slabi energiju, kojom se latio zabave. On narui svjeu limenku
s pivom, da bi malo obodrio snagu.
Ima pravo, kimnu Pete. Duboko dirnut gledao je nekamo u kut.
Colon. Balboa. Panama City. Straarenje na zaustavama. Coconut Grove.
Staro kazalite Bijou, u kojem se pokazuju sami loi filmovi. Tjedni urnal, 356
crtani film i glavni film. Dolje u The Groveu dobio sam nekoliko svojih
najboljih i umjetniki najsa- vrenijih slika. Kako su se samo vremena
promijenila, Milt. Sjea li se? Vojna policija nije imala vlast nigdje osim u
parteru. Kad bi te kakva kurva odvukla u drugi kat, mogao si napraviti
oporuku. Bilo je pedeset posto vjerojatnosti, da e te nai u rijeci. To su bili
ljudi, onih dana.
Uhvate li te sa tvojom zbirkom, poe ga zadirkivati Warden, moe i ti
da sastavi oporuku. uvanje pornografskih slika kanjava se s pet godina
i izbacivanjem iz vojske, Pete. On je to ve mnogo puta uo i takav je
razgovor ubijao osjeaje drugar- stva. U njemu se ponovo pojavi onaj
osjeaj, koji mu je otvrdnuo vilice i stezao muda. Bila bi prava sramota,
nastavi zabadanjem, da ti se to dogodi sad, kad te jo samo sedam godina
dijeli od mirovine.
Jednom sam neku djevojku poveo u Bijou, sjeti se Pete sav tronut.
Moe li sebi neto takvo predoiti? Ali u ono sam vri- vrijeme bio mladi
jarac. Pravi vulkan.
Koliko si piva ve ispio, Pete?
Samo etiri. Dosad. Zato? Djevojka je bila kerka nekog plantaera,
razumije li? Njezin otac je imao po prilici pet stotina uroenikih radnika,
i ona je svoj ivot provodila pod strogim nadzorom. Bila je to neka veoma
moralna mlada dama, Milt. Pozvao sam je na prvorazrednu veeru, a onda
sam je poveo u Bijou. Bio je to za nju teak udarac, upoznati ivot na takav
nain. Sve je dobro podnijela, a poslije toga me je poela veoma voljeti. On
dohvati novu limenku s pivom.
Naprijed, ree Warden, samo nastavi. Ispripovijedaj i svretak.
To. je sve, odvrati Pete.
Posljednji put si mi drukije ispripovjedio.
No, odvrati Pete, jo uvijek veoma uzbuen. A to si oekivao? Onda
sam bio drukije raspoloen.
354 355

Ah, dobaci Warden. Tako je to, dakle? Hej, stari Choy. donesi jo piva
za drugove momci vojnici, tata-san, ili u tati-san iupati bladu s lica.
Choy ustane i posluno odgega do hladionika, sveudilj se cerei.
Zato toliko zadirkuje u tu staru ludu? upita Pete, jo uvijek sav
uzbuen. Zato ga ne pusti da u miru umre? Ta i onako je star i
beskoristan?
Pa ja ga ne zadirkujem. On i ja se dobro razumijemo, zar ne, stari
Choy?
Plati, naceri se stari Choy, stavljajui limenke na panj. Plati, Walden.
Vidi li? upita Warden.
Nitko se njime vie ne bavi, nastavi Warden izvlaei drugu novanicu.
On je vlasnik gostionice, ali njegov najstariji sin upravlja poslom, ubire
novac, daje mu potporu i nalae mu to ima da radi. No, ja sam etni
starjeina, pa ipak mi svi govore, kako treba da vodim svoju etu. Ja imam
irite i dobivam plau za svoje zvanje, ali oni mi govore, koga imam da
unaprijedim, a koga da degradiram i kako treba da se sve radi. Ja i stari
Choy. mi jedan drugoga razumijemo.
Da, kimnu Pete, tebi su, ini se, zasolili juhu?
Dakako. ak i Mazzioli mi govori, kako da vodim svoju pisarnicu. A sad
prestanimo s time. Koliko je sati?
Osam. Zato? Ta upravo sam se poelo zabavljati, usprotivi se Pete.
Tako je. Ostanemo li jo dulje ovdje, poet e da plae u to svoje
prokleto pivo.
To ti jednostavno ne razumije, odvrati Pete i ponovo za- pade u jaku
tronutost. Sve je prolo i ono to sam vidio i ono to sam uinio. Sve to
jednostavno vie ne postoji.
Jasno, potvrdi Warden, dakako. To znam. Zaboga doi sada. Doi. Ja
to vie ne mogu da izdrim. Ti me upravo ubija.
Ali ti to jednostavno ne razumije?, ponovo e Pete. Kamo da
poemo?
Naprijed! odvrati Warden. On izae ispred Petea iz kuhinje i obie
zgradu s prednje strane, tako da ih nitko nije mogao vidjeti kako izlaze. To
se, naime, protivilo propisima.
Nije to vie bila ista stvar. ovjek je mogao da radi sve posve jednako,
kao to je i prije radio, ali to ipak nije bila ista stvar.
Poglavica Choate sjedio je za svojim stolom u kutu. Oni sjedoe k njemu
i ponovo naruie pivo. Uskoro im se pridrui starjeina ete K, koji je
upravo s malim dobitkom u depu izaao iz 0'Hayerove sue.
Tako su njih etvorica sainjavala vrstu malu skupinu veterana usred
zadimljene prostorije pune mladih vojnika, koji su vikali, pjevali i zbijali
grube ale. Mirno i dostojanstveno sjedila su ta etvorica usred metea i
razgovarala o staroj armiji. Poglavica je opet ispripovjedio onu svoju
pripovijest, kako je u Filipinima, stojei na strai, uhvatio nekog crnog
uroenika s pukovni- kovom enom u koiji na rubu ceste u poloaju, koji
je bio i vie nego oit.

Jesi li ti to vidio? upita Warden. Jesi li zaista vidio? Ili samo

sumnja?
Vidio sam, odvrati poglavica svim svojim dostojanstvenim mirom.
Misli li da bih to izmislio? Neto takvo?
. Bogami, ne znam, odvrati Warden. Njegova krupna ramena nervozno se
uzdigoe i spustie, a pogled mu stade lutati po prostoriji. Doavola, kao
bih ja to mogao da prosudim? to mislite o tome da naruimo nekoliko
vreva i da izaemo na travu? U tom odvratnom lokalu upravo me podilaze
trnci.
358
Oni pogledae poglavicu. Poglavica je morao pristati, jer je to bio njegov
stol, s kojega se rijetko udaljivao.
Nemam nita protiv toga, ree poglavica. Ni meni se ne svia ovdje na
dan isplate.
Jednostavno ne mogu da povjerujem, dobaci Warden, dok su prolazili
kroz izlaz. Vjerojatno si negdje uo tu pripovijest. Izmislila ju je nastrana
mata kakve svinje, a ti si je negdje pokupio i to je sve.
Meni je posve svejedno, vjeruje li ti u to, ree poglavica. Ja znam to
sam vidio. to te to grize?
I^ita. Zato misli da me neto grize?
Poglavica slegne ramenima. Bolje je ovdje vani, ree. Mnogo zgodnije.
Zaista je bilo zgodnije. Oni prekrstie noge i sjedoe na rijetku travu oko
vreva, to su ih ponijeli sa sobom. Nakon zaglunog metea i gustog
duhanskog dima u Choyevoj restauraciji s uitkom su udisali svjei zrak.
Kasarnski krug bio je sav posut skupinama ljudi, koji su pili pivo. Njihov
razgovor stiao se ovdje u ugodan zuj, kao kod kukaca, pa ovdje vani nije
nipoto zagluilo. Od vremena do vremena iskoio bi iz tog zujanja otar i
zvonak smijeh. inilo se da im zvijezde namiguju iznad ramena vojnika.
Prepirke do kojih bi ovdje vani na zelenilu dolazilo, bile su daleko od njih i
nisu se vie odvijale u njihovoj neposrednoj blizini. Upravo je izaao krupni
topli polutropski mjesec, a zvijezde oko njega izblijedie. Mjesec je ispunio
zrak zlatom pravog ivota, koji kao da je disao i kao da si ga mogao taknuti.
Mjesec je ocrtao nove krute sjene na tlu u perspektivnim povrinama i
kutovima, kao da ih je stvorio neki kubista.
Pete i poglavica zapoee debatu o meusobnim prednostima garnizona
na Filipinima i u Panami, nabrajajui njihove dobre i loe strane i
usporeujui ih.
Ja sam sluio u obima, tromo zavri poglavica. Prema tome ja bih to
morao da znam.
Pete je bio definitivno poraen, jer nije sluio na Filipinima.
Kina, javi se starjeina ete K. Kina nadmauje sve. Nije li tako, Milt?
Tvoj novac vrijedi deset, dvadeset puta toliko, mislim kad ga promijeni.
Obini vojnik ivi u Kini kao general. im istekne moje vrijeme u toj uljivoj
ananaskoj vojsci, ukrcat u se za Kinu. Nije li tako, Milt? Ti si sluio u Kini.
Reci im. kako je tamo.

Warden je leao ispruen na zemlji podboivi se na lakat. Promatrao je

kako se uzdie mjesec i pogledavao prijeko na osvijetljene prozore kasarne.
Te se veeri veoma malo sjena kretalo na trijemovima. On se trgne.
Ah, kakva je tu razlika! Posvuda jednako. Ovdje pet centi, tamo gro.
On se uspravi i rukom obuhvati koljeno. Teko mi je da vas sluam. Uvijek
biste htjeli biti na nekom drugom mjestu, a ne ondje gdje se upravo
nalazite. Uvijek biste htjeli da se za novi rok obveete u drugoj zemlji, koju
jo ne poznajete. Neprestano elite promjenu, ali i nova vam mjesta
dodijaju ve nakon prve godine.
Uostalom, nadovee on, naredne godine, kad vam istekne rok, ne e
vie biti Kine. Trebat ete se ponovo obavezati za Japan.
On legnu na lea i skrsti ruke ispod glave. Pa ipak, u Shan- ghayu sam
poznavao neku bjelogardijsku djevojku. U Kini je najbolje ba to, u njoj ima
mnotvo takvih djevojaka. Bila je neka vrst vojvotkinje ili princeze. Ne, bila
je grofica, mislim, grofica. Imala je plavu kosu sve do bokova. ovjee, kako
je bila divna! Boe moj! Najljepa ena, to sam je ikada vidio. I arka.
Najara ena, to sam je ikad upoznao. Mislim da sam zapravo trebao
oeniti tu kuju!
Oh-oh, namigne Pete ostalima, opet je poeo.
Warden se uspravi. U redu, prokletnie. Meni je svejedno, vjeruje li ti
ili ne vjeruje. Njen stari je bio Rus, borio se u smrdljivom 27. puku u
Sibiriji protiv crvenih. Ondje su ga ubili. 27. ameriki pjeaki puk ruskih
vukova. Jesi li ve kad uo za taj puk, ti prljavo pseto? To su tvoji najblii
susjedi ovdje, da, ba oni. A ako ne vjeruje, povest u te prijeko, pa neka ti
potvrdi tabni vodnik Fisel. On je poznavao njezinog starog.
Znam, naceri se Pete. Znam. Popij jo neto i ispripovjedi nam cijelu
stvar. Jo jednom!
Evo trubljaa, ree poglavica i oni prestadoe govoriti i okrenue se
da pogledaju prema kutu kasarnskog kruga gdje je trublja upravo podizao
toiblju do megafona, da zasvira gasi svijetlo. Otro i prodorno zabrujae
tonovi signala gasi svijetlo. Sva etvorica su mirno i zamiljeno leala, sve
dok nije svrio. Trublja je prema tradiciji najprije odsvirao u jednom
pravcu, a zatim okrenuo zvunik i odsvirao ga u drugom pravcu prema
sjeveru, u smjeru treeg bataljona. Svijetla u spavaonicama i na
kasarnskom krugu pogasie se postepeno, jedno za I drugim.
fr'. Eto, tako je, dobaci starjeina ete K. Rijei mu nisu imale nikakva
posebna izraza, jer nije bio sposoban da duboki dojam izrazi rijeima. Taj
momak ne moe Prewittu dosei ni do ra- mena, dobaci on. Jeste li bili
vani one noi, kad je Prewitt odsvirao poveerje? Bogami, malo da nisam
zaplakao. Prava je sramota, da on vie ne moe svirati.
Da, uo sam ga, odvrati poglavica. Tome su momku gadno zapaprili.
Sa svih strana.
A sad mu ide jo gore, doda Pete. Sad e ga zaista slomiti.
Svi su deurnog trubljaa pratili pogledom, kad se udaljivao. Na licu im
se nije opaao nikakav izraz. U njemu su gledali neotklonivost sudbine,

koju su dodue poznavali, ali nisu mogli na nju utjecati, jer je ta

neotklonivost bila jaa od ljudi, neodoljiva, prava kosmika snaga, koja je
na neki nain prkosila osa- mljenosti.
Da, ree starjeina ete K i ustane. Mislim da u malo skoiti prijeko
do Big Sue i ubrzo se vratiti. Sutra imam slubu.
Ja u s tobom, ree Pete. Posudi mi pet dolara, Milt.
Vrlo rado, odvrati Warden, uz dvadeset posto. Svi se nasmijae, a
Warden ustane drei u ruci pun pehar piva.
Prevario sam te, ree Pete. Imam novaca. Hoe li s nama?
360
Nikako, prezirno odbije Warden. Moram li za to da platim, radije u se
odrei.
Dakle, ja idem, javi se starjeina ete K.
Hoe li i ti, poglavico? upita Pete.
Zato ne? odvrati Choate. On podigne svoje orijako tijelo sa tla. Doi
s nama, Milt.
Ne, rekao sam vam, da u se toga odrei, budem li morao da plaam.
Ah, samo doi, pozove ga Pete.
Ne! odvrati Warden. Prokletstvo, ne!
On objema rukama podigne pun vr piva iznad eljeznog poklopca
kanala. Pivo se razlije u tisuu kapljica, a ostala tri ovjeka skoie u
stranu. Warden je ostao stojei. Vidio je kako vr okomito pada. Pivo
poprska njegovu uniformu i malim ka- pljicama obasu njegovo lice,
okrenuto uvis.
Hopla! viknu on, kad se vr rasprsnuo na eljeznom poklopcu i kad ga
je pivo poprskalo.
Taj je posve lud! dobaci vodnik ete K. Mogli smo pivo ponijeti sa
sobom u taksi.
Warden protare mokrim rukama lice, poliveno pivom. Pustite me na
miru, prigueno ree kroz ruke. Zato me ne pustite na miru? Odite
doavola i pustite me na miru!
On se okrene i poe prema kasarni, da se tuira i da se u tami presvue
za grad, gdje se u Moami imao sastati s Karen Holmes.
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
Warden je nosio svoje razmjerno novo tropsko odijelo od tkanine od
eljane vune, za koje je uz turistike cijene platio stotinu i dvadeset
dolara. To je odijelo tedio za one najvanije zgode.
Na itavom putu u grad ljutio se sam na sebe, to je uope poao. Ruka
ga je boljela i silno mu je natekla, ali i to je bila njezina krivica. Bijesno je
alio, to nije ostao uz Petea i uz ostale drugove. Zaboravio je kako se
bijedno osjeao u njihovu drutvu. Istodobno je jednako bijesno elio da i
nju i sve te ene iz srednjeg drutvenog sloja prepusti gigoloima, koji su i
sami bili dovoljno neurotiki, da razumiju takve ene. Bijesno je elio jo

mnogo toga. Jednom je ak bijesno poelio, da je mrtav i da je u paklu. U

tom trenutku posta mu jasno, da je zaljubljen.

Kad se taksi zaustavio, on poe ravno k Crnoj maki, da icupi bocu

whiskyja... Zadravajui se ondje, zlovoljno je za tezgom popio nekoliko
aica. Konano sav bijesan ode u King Street, da se ondje bijesno uspne
na autobus, to je vozio kroz aveniju Kalakaua i da se bijesno odveze na
Waikiki. Zaista je bio zaljubljen. Posve sigurno. Zato da to sam sebi ne
prizna.
Kad je pred Tavernom u Waikikiju iziao iz autobusa, oma- mio ga je
whisky, to ga je popio povrh svega onog piva u kasarni, tako kao da ga je
netko odamalio ekiem po glavi. Sad ne samo da je bio zaljubljen, ve i
napol pijan, pa je upravo eznuo za kakvom tunjavom. Nije mogao,
meutim, da pronae priliku. Svi su bili odvie sretni. Waikiki je bio
prepun, kao uvijek na dan isplate, pa su ak i lica graana pokazivala, da
su oni zaraeni tim sveanim raspoloenjem, koje je ruilo sve ograde.
Warden ljutito proe kraj pune Taverne do onog mjesta, na kojem cesta
gotovo dotie alo, stvarajui mali pjeani trokut, to ga nazivaju perivoj
Kuhio. Ispod palmi u pijesku nalaze se ondje zelene klupe. Tu se trebao
sastati s Karen Holmes. I perivoj Kuhio bio je prepun. Vojnici, odjeveni u
graanska odijela i mornari u uniformi, etali su amo tamo i sjedili na
klupama sa enama ili bez njih. Nije oekivao da e je ovdje nai, no ona je
bila tu.
Zaista je bila ovdje. Usred te izazovne mukosti sjedila je povueno na
jednoj od najskrivenijih klupa i pokuavala da tu mukost ne zapazi, ni u
kom pogledu. Sjedila je namjeteno prekrivi zglobove nogu i namjeteno
sklopivi ruke u krilu. Laktove je namjeteno stisnula uz tijelo i namjeteno
uvukla ramena Zaista je bila ovdje, uistinu. Gornju je usnu uvukla meu
zube i netremice buljila u tamnu vodu, kao da eli da se nalazi negdje
drugdje. Uinilo mu se da vidi, da su joj se ramena nekoliko puta uzdignula
i spustila, kao u uzdahu. Onda poe k njoj.
Oh, zdravo! vedro dobaci ona. Mislila sam, da ne e doi.
Zato ne bih doao? Jesam li zakasnio? Wardenu se uini da je
nespretan, nekako zakopan i zlovoljan, da je veoma pijan i ljutit. To nije
bio onaj vedar i uljudan nain ovjeka, koji ima odnos s udatom enom, zar
ne? Spoetka, kad je kao obian vojnik doao na taj otok, radio je nou kao
posluga na jednom od Ala-Moana brodova, koji su turiste vozili po
mjeseini u Molo- kai. Onda je imao toliko udanih ena, koliko ih je god
mogao da poslui. Dodue, ondje nije bio zaljubljen u njih.

Ah, nehajno e ona. Ja jednostavno nisam mogla da sebi predoim

razlog, zbog kojega bi doao. Konano, ja sam te takorei prisilila na taj
sastanak. Nije li istina?
Nije, slae on.
Jeste. I ti to dobro zna.
Da nisam htio doi, ne bih ni doao, zar ne?
Ne, sloi se ona. Vidi li, nastavi ona nehajno, to je ono isto pitanje,
to sam ga sama sebi postavljala u ta posljednja pola sata, sjedei ovdje. Ja
sam, dodue, dola odvie rano, ne? Vjerojatno me je previe tjerala enja. 362
Tebe nije tjerala, ne> Bio si toan na minutu.
to ti je zapravo? upita Warden, komu se nije svidjela afektiranost to
ju je ona jo uvijek pokazivala. Nemoj biti tako napeta. Smiri se.
Oh, odvrati ona, nipoto nisam napeta. Samo to su me u posljednjih
pola sata prije nego to si doao oslovila petorica mukaraca.
Zar te je to smetalo? Zaboga, pa to ne znai nita. Ovdje vani je to neto
posve naravno.
Jednu mi je ponudu, nehajno dobaci Karen, stavila neka ena.
Neka krupna, visoka, pleata ena plavo obojene kose?
Da, potvrdi Karen. Poznaje li je?
Ako time misli l'ei, da je ona moja prijateljica, onda ti odgovaram:
nije.
Oh, odvrati Karen, htjela sam samo da znam.
Moe biti posve mira. Poznajem je. Svi je vojnici poznaju. Cijelo se
vrijeme skie ovuda i pokuava da uhvati kojeg od njih. Vojnici je nazivaju
djevica iz Waikikija. Je li to dovoljno?
Zaista, dragi, ti si odabrao krasno mjesto za na ljubavni sastanak,
dobaci Karen.
Uinio sam to stoga, jer je ovdje najmanja vjerojatnost, da bi te vidio
netko tko te poznaje. Zar bi se radije sastala sa mnom u Royalu?
Ne bih, vedro se osmjehnu Karen. Nemoj meutim zaboraviti, dragi,
da sam ja prilian poetnik u takvim stvarima. Sva ta tajnovitost, kao da
poinjamo neki grijeh. Sve to uljanje oko uglova i to ljubakanje u
zabaenim alejama.
Poela si da govori kao predsjednica mjesne lige za ouvanje morala,
odvrati Warden. Ima li kakvu bolju zamisao, kako bismo sve to mogli
urediti?
Ne, nemarno e Karen, nemam. Ona se ponovo zagleda u more, koje
je tiho disalo i zavue usnice meu zube. Ne mora biti obziran prema
meni, Milt, ree. Ako sam ti dosadila ili ako si me sit, samo mi reci. Budi
iskren i reci mi u lice. To me ne e povrijediti, dragi, zaista me ne e
povrijediti. Ja razumijem icad mukarcima ubrzo dojadi ena. Ona ispusti
usne, pa mu se bolno osmjehne. Oito je oekivala da e on prosvjedovati.
"Kako si dola na to, da bih se ja htio iz bilo ega izvui?
Jer vjerojatno misli da sam kurva, otvoreno ree ona, i zagleda se u nj
ekajui.

Vidio je, kako ona eljno eka, da se od toga obrani i da kae da nije
tako. No Warden je pred sobom jasno razabirao ro- bustno i razbijeno lice
Maylona Starka, kako sablasno lebdi pred stablom paome. Stark je bio jak
mukarac i ona je vjerojatno silno uivala spavajui s njime. Morao je da
napregne svu snagu, da ne razbije i svoju drugu ruku.
to te je navelo na to, da bih ja mogao pomisliti, da si ti kurva? upita
je, svijestan, da je to pogrean odgovor.
Karen se nasmije, a lice joj se odjednom skupi kao da se prevuklo svim
onim slatkim i namjetenim terorizmom dobro balzamirane djevice.
Ali Milt, dragi moj, osmjehne se ona, valjda mi ne kani rei. da rni to
ne pie na licu? I drugi to vide- To su sigurno vidjela i ona petorica, koja su
me oslovila, a naravno da je to vidjela i ona ena, djevica iz Waikikija,
nastavi Karen. Na ovjekovu se licu uvijek vidi, to je. To zna i ti. Kako
ovjek misli, tako izgleda, citira ona. Pa valjda ne misli da bi oni pokuali
da se upuste s nekom potenom enom?
Dakako, da bi pokuali. Oni bi pokuali da poberu svaku enu i gotovo
svakog mukarca. Bar ovdje dolje.
To je, meutim, vidio i vratar u Moami, kad smo se upisali kao vodnik
H. L. Martin sa enom. Na njegovu sam licu mogla posve jasno razabrati, da
tako misli.
Dragi boe, uzdahnu Warden. pa on cijelo vrijeme ima posla samo s
takvim stvarima. to mu je stalo do toga? Njemu je stalo do novaca. Sve ove
turistkinje, koje stanuju u Halekulani i Royalu dovode svoje prijatelje u
Moamu, a i obratno. Ba na taj nain prave hoteli najbolji posao.
No, dobaci Karen, sad bar znam kamo spadam. Htjela bih jedino da
znam jo to, ime se u meuvremenu bave njihovi muevi?
Dovraga, odakle da ja to znam? odgovori Warden, koga je postepeno
potisnula u obranu. Vjerojatno se skiu gdje po gradu, pue. cigarete i
raspravljaju o poslovnim izgledima za narednu godinu. Mislim da je tako. A
to misli ti?
Karen se nasmije. A ja sam mislila da moda idu na mu- karake
veere. U posebne prostorije u gornjem katu oficirskog kluba. Onamo
dolazi moj mu. Ona ustane namjetenom kretnjom. Da, mislim, da je
vrijeme da se vratim kui, dobaci.
Nije li? nemarno ponovi ona.
Nije li, Milt? upita nametljivom slatkoom. Nije li vrijeme?
Warden proguta gnjev. Uvidio je, ako itko treba da guta gnjev onda on
mora da to uini sam. Zato ga je i progutao. Cuj me, ponizno poe. Kako
smo samo doli na takav razgovor? Ja ga nisam poeo, a ako i jesam, onda
nipoto nisam namjeravao da ga povedem.
Karen ga pogleda i sjede natrag na klupu. Nagne se naprijed i dohvati
njegovu ruku, onu koja joj je bila blie. Bila je to njegova lijeva ruka.
Nasmijei mu se kroz polutamu. A ja bih pustila da sve ode dovraga, samo
zbog mog ludog ponosa.

Nije ba ugodno biti u mom drutvu, zar ne? meko e ona. Ne mogu
da razumijem, zato bi me volio. Nipoto nisam vedre prirode. Nikad me ne
vi'di da sam vedra i sretna, zar ne? Kadto, kad se dobro osjeam, zaista
sam vedra. Mora mi vjerovati da sam kadto vedra. Pokuat u da za te
budem vedra.
Evo, jedva izusti Warden, pruajui joj bocu. Donio sam vam poklon,
gospoo.
Ah, dragi moj, ree Karen, Boca whiskyja. To me zaista veseli. Daj je
ovamo. Ispit u je posve sama.
364
Samo asak, nasmije se on, samo asak. I ja bih htio malo. Osjetio je
da mu gotovo naviru suze i to nizato, ba nizato.
Daj mi je, ponovo e Karen. Ona ustane a sva afektirana napetost
spade odjednom s nje. Odjednom je bila neprisiljena i mirna. Ona uze bocu,
poloi je u lijevu ruku, i pritisnu je o posve tanku tkaninu svoje ljetne
kaljine posute cvjetovima. Drala je bocu njeno kao da je dijete i gledala
Wardena.
Dat u ti je, mala moja, ree Warden, neprekidno je promatrajui.
Zaista u ti je dati, sve u ti dati.
Zaista? ponovi ona, pa zabaci glavu i pogleda ga. Zaista? Sve? I rado
e dati, zar ne? Mislim zato, to sam to ja.
Da, odvrati on, da.
Onda poimo, potreseno e ona. Kui, Milt, mali Milt. Ona dohvati
njegovu lijevu ruku svojom desnom, dok je u drugoj :ruci jo uvijek drala
bocu. Njihove ruke poee mahati u ritmu njihova koraka. Ona onako u
hodu zabaci glavu i zagleda se u nj.
Warden joj se osmjehne, ali u sebi je osjeao, kako mu se vraa
razdraenost i zlovolja, sad kad je bio siguran, da mu ne e utei.
Odjednom osjeti da ga je povrijedila i izazvala, jer ga je gotovo dovela do
plaa, upravo ni zbog ega, samo da bi zadovoljila svoj ponos.
Poimo radije dolje na al, ree on i osmjehne se, da bi sakrio zlovolju.
Ne vjerujem da je sad nou itko ondje.
Dobro, mazno pristane Karen. Eto ala. I doavola sa svim ostalima!
to nam je stalo do njih. Figu njima. Poekaj samo asak, ree pa se osloni
na njega rukom, u kojoj je drala bocu. Zatim najprije podignu jednu
dugaku nogu, a onda drugu i skine s njih cipele. Zatim joj se palci
ukopae u pijesak.
Warden osjeti kako njegova razdraena ljutnja uzmie pred mnogo
jaim osjeajima.
A sad poimo, nasmije se ona, pa opet zabaci glavu i pogleda ga isto
onako, kako ga je i malo prije pogledala.
Sioe na al, na taj uski tako glasoviti al, razvikani al, koji je danju
donosio samo razoaranje i bio pun naraninih ljusaka, ali je sad nou bio
upravo divan. Waikiki al. Koracali su uz rub vode, gdje je pijesak bio vrst
i vlaan. Karen je hodala bosa i zabaene glave pa se jasno primjeivala
bijela, glatka i ljupka crta njezina vrata. Koracala je ne skreui pogled s

Milta i maui rukom kao dijete. Jo uvijek je drala bocu, kao da u

naruaju dri dojene. Warden je u tamnom sumraku, koji je vladao iza
zgrada, razabirao njezine noge s obojenim noktima i posjetio, kako ga
oblijeva val vruine. Mora da su to godine pred starost, pomisli on. Ima
jedan od onih napadaja, od kakvih je patila tvoja siromana sestra,
razmiljao je, dok su koraali kroz slani i vlani zrak kraj stranjih zidova
duana i arkada, nado- graenih uz duane, u ijoj su sjeni danju poivali
plivai. Proli su kraj otvorene terase Taverne, koja sad vie nije bila puna,
kraj drvenog paviljona za glazbu, ispod kojega su danju sjedili Havajci i
svirali na svojim ukeleleima, da podignu ope raspoloenje; proli su kraj
ono nekoliko privatnih ljetnikovaca izmeu kojih su bile razasute
prodavaonice vonog soka. Hodali su dugakim naputenim alom sve do
hotela Moama i njegova velikog unutranjeg dvorita, otvorenog prema
moru u kojemu je raslo orijako drvo (ban-yan, zar ne?). Ondje je Karen
opet obula cipele.
Evo nas, vodnie Martin, nasmije se Karen.
Lijepo, gospoo Martin.
Zatraila sam ugaonu sobu prema oceanu i dobila sam je. Skuplja je ali
i vie vrijedi. Nadam se da to moemo sebi priutiti, vodnie Martin?
Mi moemo sebi sve priutiti, gospoo Martin.
Poekaj samo dok je vidi. Velika je, zrana i lijepa. Sutra ujutro emo
dati da nam doruak donesu u sobu. To je zaista fino mjesto, vodnie
Martin.
Fino mjesto za medeni mjesec, gospoo Martin? upita on nita se ne
stidei.
Da, odvrati ona i zabaci glavu, onako kao to je i malo prije uinila, pa
ga pogleda ispod sputenih kapaka. Za medeni mjesec, vodnie Martin.
U unutarnjem dvoritu nije bilo nikoga i on je poljubi. Jo uvijek su
stajali vani na alu. Nestalo je sve one zlovolje to ju je malo prije osjeao i
sad mu se uinilo, da je sve upravo onako, kako je to dugo sebi bio
zamiljao. Zatim odoe gore u ugodnu sobu, u lijepu sobu. Uspee se
stepenicama u drugi kat i pooe dugakim hodnikom, koji je bio jednak
kao u svim hotelima bez obzira, da li su oni jeftini ili skupi, pooe sve do
kraja? do posljednjih vrata slijeva.
Ona zapali svijetlo, pa se okrene k njemu, nasmijei se i ree: Gledaj,
ak su spustili kapke za gospodina i gospou H. L. Martin. Mora da nas
poznaju. I Warden ugleda poznato lice gospoe kapetana Holmesa, to ga
je u kasarni toliko puta vidio iz daleka, prije nego to ju je upoznao, i to ga
na neobian nain dirnu. Vidio je ljepotu njezinih krupnih, enskih grudi,
koje su se stis- kale o tkaninu ljetne haljine, visoke noge dugakih stegna i
bokove, to su ispod haljine izgledali uski, ali ustvari nisu bili uski. ve
naprotiv puni i zaobljeni.
On zakrauna vrata, korakne tri dugaka koraka i stigne do nje u
trenutku, kad je htjela da izvue ruku iz uskog rukava svoje haljine. Bila je
ve raskopala haljinu na leima i Warden je mogao da razabere

naramenicu njezina kombinezona na tam- nosmeem ramenu. Ne, nita

mu nije bilo stalo do sveg onog brbljanja, nita do Starka ili do Champ
Wilsona ili do 0'Hayera ili do bilo koga drugoga, pa ni do toga, to oni
brbljaju. Od svega toga nije vjerovao nj u jednu jedinu rije. Znao je da to
nije istina, a ne bi mu bilo nimalo stalo ni da je istina. Doavola sve to,
doavola i svi ti ljudi! Jo nikad nije bilo tako kao sada i nikada vie ne e
biti. Znao je to, a znao je i da mora da bude mudar i nadmoan i hrabar i
dovoljno velik, da sve spasi, da sve iskopa iz movare lai i polulai i
iskrivljenih istina,.pa da se vrsto prihvati toga, sad kad to konano ima u 366
rukama.
Ali zato ba on ima to, kad zna, kako je malo ljudi, koji su to ikada
imali. Gotovo da se stidio zbog tolikog obilja sree, sad, kad je pogledao u te
blistave oi, koje su zapravo bile dvije krupne vodoravne svijetle zrake, kao
da promatra jednu jedinu zvijezdu kroz pogreno namjeten dalekozor
zvijezdu kakvu jo nikad nije vidio. Istodobno je u sebi osjetio i ponos i
poniznost i nasmijao se kad se osvrnuo i ugledao haljine, koje su od vrata
vodile do postelje, poput traga, kakvog djeca polau vjebajui se za skaute.
Ti se divno smije, dragi moj, pospano promrmlja Karen, ti si divan
ljubavnik. Kad me ljubi, ini mi se, da sam boginja, koju ljudi oboavaju.
Bijela boginja meu divljacima, a ti si jedan od tih divljaka, pa oprezno i
suzdrljivo izraava svoje potovanje, ali zubi su ti sturpijani i ima zlatan
prsten u uhu.
On je leao na leima u proznojenom krevetu i sluao je. Zadovoljno je
buljio u strop, na pol obuzet snom, kao nakon dobre i obilne veere. Na
prsima je osjeao laki dodir njezine fine ruke, gotovo isto tako prozirne, kao
to je bila ruka stai'oga Choya, ali glatke i posvema drugaije, po izgledu i
po tkivu.
Visoka, dobro osvijetljena prostorija, .davala im je neku tajnu i
anonimnu odvojenost, kakvu moe da dade samo hotelska soba. Na drugoj
strani zatvorenih vrata uo se zvuk koraka, to su ih priguivali sagovi na
hodniku, neko daleko aputanje, zveckanje kljueva i lupanje vrata, to su
ih zatvarali tajanstvenom konanou. Konanost, konanost, konanost
svih lconanosti, rekao je vodnik. Sve je konanost. Kakvu korist ima
ovjek od vih vjerojatnosti pod suncem, kad jedna vjerojatnost nestaje a
druga se pojavljuje. Sve je puno vjerojatnosti. ovjek ne moe da dopre do
dna vjerojatnosti, ali konanost ostaje zauvijek, u hotelskoj sobi u kojoj
nema sjeanja na prijanje vjerojatnosti, a ne treba ni da predvia neke
vjerojatnosti, koje e doi nakon ovih.
Ovako govorim ja, vodnik, koji sam bio kralj nad Izraelom u
Jeruzalemu, koji sam boravio u dolini sjena hotelske sobe, u kojoj nema
neskladnosti i nema vjerojatnosti, ve samo konanost. Ostaj, oh, ostaj, oh,
Sulamith, ostaj, ostaj, da mi uz- rnogne dati da pijem mirodijom zainjena
vina, da pijem sok tvoje granate jabuke u hotelskoj sobi gdje nita nije
nepostojano. Konanost je sve, ona je jedina, ona ostaje za vjeno, vjeno,

vjeno za bezbrojne dane, dok sve vjerojatnosti ne oteku dolje u svijet i dok
se svijet ne napuni njima.
Zatim se opet probudi i u njemu se opet pojavie vjerojatnosti. Uvijek e
ih biti i uvijek e iznova tei u svijet, ali nikada ga ne e u toj mjeri napuniti,
da dosegnu konanost. Na asak si pomislio, da si pronaao sustav, koji e
odnijeti u svakoj igri, zar ne, Warden? Da, pomislio si, pomislio si. Nije
trebao da ustane i da pogleda; mogao je upravo da osjeti kako se stari svijet
uvlai ispod vrata, to ih je zakljuao, ali je zaboravio da ih zabrtvi.
Svijet mu je dosegao skoro do strunjae. Svijet je pod rukom nosio svoj
sveanj vjerojatnosti poput nekog trgovakog putnika. Svijet je prodavao
osiguranje, jer su poslovi osiguranja prava nauka. Jesi li znao da upravo ti
poslovi osiguranja daju tvojoj zemlji njezinu financijsku stabilnost? Da, to
si znao. Jesi li znao, da posao osiguranja, prava nauka, razvija i propagira
zakon vjerojatnosti? Da, to si znao. No, jesi li znao da se zakon vjerojatnosti, jednako kao i Justinijanov kodeks temelji na principu, da konanost
uope ne postoji, da postoje samo vjerojatnosti, da je konstantnost samo
iluzija, sastavljena i odravana od beskonanog broja inkonstantnosti?
Da, i to si znao, ali to nisi vjerovao. Ah, dakle nisi vjerovao? Upravo
tako. Nisi odabrao bijeg. Zato? Moda zbog toga, razmiljao je on, vrlo
vjerojatno zbog toga, jer si odgojen kao katolik. Ah, rekoh, istina na javu!
No, ti si me pitao. Ti, meutim, vie nisi katolik, zar ne? Ne, nisi vie.
Prestao si biti katolikom, kad ti je bilo etrnaest godina, kad si dobio prvu
enu i kad si otkrio da nema to da ispovijeda.
Sigurno si, meutim, ustanovio da je Pjesma Davidova, psalam o
Sulamith, samo metafora Kristove ljubavi prma crkvi? Verzija kralja
Jakoba ti je to tono rastumaila. Rekla ti je, da se ne radi o ljubavi
mukarca prema eni ni o ljubavi ene prema mukarcu. To sigurno zna?
Da, zna. Ne vidi li, meutim, da je to jednostavno zbog toga, to zakon
vjerojatnosti kae da ne postoje konstantnosti i zato nije dolo ni do
konanosti?
To je nepoteno! Nepoteno! Prigovor se odbacuje! Izbrii to! Ta je
tvrdnja nestvarna, nevana, dovodi do zablude i moe utjecati na svjedoke.
Prigovor se usvaja. Kolo je zavrilo. Eto i zvona.

Onaj princip prihvati ili ostavi prua ovjeku ezdeset i etiri dolara, a
osim toga imamo nekoliko finih novih polica protiv utapljanja u moru. Ti
zna, dakako, da se mnogo tee utopiti u moru, nego u slatkoj vodi? Znam.
No zar je bolje da se udavi u slatkoj vodi nego u vjerojatnostima? Nismo
upueni u pojedinosti, ali znamo da je vraki tee. Osigurat u se, dakle, za
deset

368

tisua protiv svih vjerojatnosti. Zao nam je, no mi vas ne moemo osigurati
protiv nemogunosti, a da vas prije toga ne podvrgnemo temeljitom
ispitivanju vaeg duevnog stanja, jer bi to inae za nae poduzee moglo
znaiti veliki rizik. Ah, onda mi dajte ezdeset i etiri dolara, pa u otii.
alimo, vrijeme je isteklo, i ini se da umjesto da prihvaa ponudu,
bratko, ti je odbija.
Nitko me nije tako ljubio kao ti, njeno i smireno ree Karen.
Nitko? upita on.
Karen se nasmije. Bilo je kao da med, gledan protiv sunca, kaplje iz lice
u posudu.
Ne, nitko, odvrati ona.
Ba nijedan? upita on u ali. Od svih onih brojnih mukaraca, koji su
te voljeli?
No, ree Karen jo uvijek se smijeei. To bih morala tek izraunati.
Nema li olovku? Sto misli, dragi, s koliko sam mukaraca ve spavala?
To ne znam, naali se on. Ne bi li mi mogla bar onako otprilike rei?
Ne bih mogla bez stroja za zbrajanje, odvrati Karen, ve malo manje
vedra. Nema li svoj stroj za zbrajanje sa sobom?
Nemam, naali se on, zaboravio sam da ga ponesem.
Bojim se da to onda ne e moi ustanoviti, ree Karen. Sad se vie nije
smijala.
Moda ja to ve i znam.
Ona se uspravi u postelji i upitno ga pogleda. Odjednom se pokazala
kao mnogo snanija linost, nego to ju je on ikad dotad opazio, pa ni onda
kod nje kod kue, prije nego to je dolo dijete.
to je, Milt? upita ona, jo uvijek ga gledajui. To je zvualo kratko i
nekako oenjeno, kao da ga je nazvala Miltonom.
Ba nita, ukoeno se naceri on. Zato?
Pa ipak, neto je na stvari, ree ona. Na to si ti to nianio?
Nianio? nasmije se on. Ni na to nisam nianio. Samo sam te malo
zadirkivao.
Ne, odvrati ona, to nije istina. Zbog ega se ljuti?
Ni zbog ega, odvrati Warden. Kako? Cemu bih se ljutio? * na to bih
mogao nianiti?
Ne znam, ree ona. Moda na mnogo toga. Moda samo ti misli da ima
mnogo toga. Reci mi, nastavi supiuga
kapetana
24 Odsada do vjenosti

3G9

Holmesa, to se dogodilo? Zar ti je zlo? Jesi li neto loega pojeo?

Mala, zbog mojeg se zdravlja zaista ne mora zabrinjavati.
Onda reci to je na stvari. Zato mi ne kae?
Lijepo, odvrati on. Jesi li ve kad ula za nekog momka, po imenu
Maylon Stark?
Dakako da sam ula, naglaeno odvrati Karen. Poznajem Maylona
Starka. On je kuharski vodnik ete.
Tako je. A osim toga je nekad bio kuhar u Holmesovoj eti u Blissu.
Moda si ga i onda poznavala.
370
Jesam, odvrati Karen, ve sam ga i onda poznavala.
Moda prilino dobro?
Dosta dobro, kimnu Karen.
Moda ga sad jo i bolje poznaje?
Ne, odvrati Karen gledajui ga. Sad ga vie uope ne poznajem. Ve
osam godina nisam s njime progovorila ni rijei. Kad joj nije odgovorio, ona
nastavi da ga i dalje gleda i tom prilikom opazi njegovu ruku. Mora da si ga
prilino jako udario, ree.
Ja ga uope nisam udario, odvrati Warden. Ne trebamo lane
romantike. Udario sam. u zid. Zato da ga uope udarim?
Ah, ti prokleta ludo, ljutito e ona. Ti prokleta ludo. Zatim njeno
podignu njegovu ruku.
Au, javi se on, pazi!
to ti je rekao? upita ona, jo uvijek drei njeno njegovu ruku.
Warden pogleda najprije nju, a onda svoju ruku. Zatim opet pogleda
nju. Rekao je, da te je jaio, ree na kraju.
Te se rijei proirie po sobi kao eksplozija granate. Warden bi volio, da
je sebi odgrizao jezik, nego to je to rekao. U prasku eksplozije mogao je
vidjeti, kako se zaprepastila i ukoila. No brzo se oporavila. Veoma se brzo
oporavila, gorko pomisli, istodobno joj se divei. Vjerojatno je znala, to e
doi.
Zato to radi? to te je navelo da neto takvo kae? Zar za tebe znai
kakvu razliku, je li ona to uinila ili nije? Ne, za tebe je to posve svejedno.
Zato si to, dakle, uinio? Naravno, znao je to radi. Znao je da e prva rije
koju izgovori, svakako morati dovesti do takvog kraja. Sve mu se to uinilo
vanredno poznatim, kao neto to je ve jednom doivio. Bijedno se osjeao,
jer je to uinio, ali vie nije mogao da stvar zaustavi. Morao )e znati, da kad
ljudi govore takve pripovijesti, ovjek ne moe da ih jednostavno izbrie, ne
moe ni da ih jednostavno zaboravi- pogotovu, kad dan za danom mora da
ivi u zajednici s tim ljudima. S tim prokletim ljudima.
To nisi trebao rei, odgovori Karen i oprezno poloi njegovu ruku na
postelju.
Da, trebao sam. Ti ne zna kako je to bilo potrebno.
Dobro, odvrati ona. Moda. Ali ne na taj nain. Tako to nisi trebao
rei, Milt. Nisi trebao rei, a da mi najprije nisi dao prilike da se branim!

Osim toga je kazao, da je vjerojatno i Champ Wilson spavao s tobom. O

tome upravo sad svi govore. Da i ne spomenemo Jima 0'Hayera. Da ne
spomenemo ni Liddell Hendersona.
Prema tome sam ja etna kurva? upita ona. No, vjerojatno sam to i
zasluila. Vjerojatno sam legla i ponudila se svima, zar ne? Traila sam to i
kad sam prvi puta izala s tobom.
Nitko ne zna, da si izala sa mnom. Nitko, ree Warden.
Samo ti bi zaista trebao misliti, da sam ja to znala, zar ne? nastavi
ona. No ja nisam, o ne, ja nisam. Morala sam se sama uvjeriti da si ti
drukiji. Morala sam doi i zaboraviti, da si mukarac i da kao mukarac
ima one iste prljave i pokvarene misli, kao i svi drugi. Da si onakav isti
ponosni osvaja, pijevac kod svojih kokoi. Oh, kladim se da ste se ti i Stark
krasno zabavljali, razgovarajui o meni, da ste izmjenjivali svoja iskustva,
koliko sam dobra u postelji. Reci mi, kakva sam, kad me usporedi s
profesionalnim kurvama? Za sad sam jo amater, zna.
Ona ustane i nespretno poe sabirati svoje haljine. Jo uvijek su joj bile
razasute po sobi. Morala je da ih potrai meu njegovim. To joj je inilo
tekoe. Kose su joj neprekidno padale u lice, pa je morala da ih stalno
uklanja s oiju, najprije jednom rukom, a zatim drugom.
Odlazi li? upita Warden.
Da, otii u. Ima li moda koji drugi prijedlog? Ionako je svemu kraj,
zar ne? Ne moe oekivati, da e biti ikada onako kako je bilo, zar ne? Bilo
je vrlo lijepo, dok je trajalo, ali sad moram da odem.
Onda bih htio da popijem neto, ree Warden. Osjeao se bolesnim i
kastriranim. to si ti zapravo oekivao? upita sam sebe. Zato ovjek nikad
ne moe da govori! Zbog ega ne moe da se izrazi? Zato uvijek rekne neto
posve drugo nego to je zapravo mislio? On ustane i dohvati bocu s
komode. Hoe li gutljaj? upita.
Ne, hvala lijepa. I onako se moram iz sve snage napregnuti da ne
ponem povraati.
Ah, dobaci on. Okree ti se dakle eludac. Taj prljavi mali Warden sa
svojom pokvarenom matom! Prljavi mukarci, kojima mozak visi izmeu
nogu! Zar jo nikad nisi ula staru poslovicu, da gdje ima dima, mora da
bude i vatre? pakosno upita on.
Dok je to zajedljivo govorio, promatrao je njezine grudi i njihove blage
iljke, koji su malko gledali prema dolje. Samo zrele ene imaju tako
punokrvnu teinu, jednako lijepu i potrebnu, bez koje kao da svim
djevicama i djevojkama neto nedostaje.
Dok je to na pakostan nain govorio, osjeti muninu, onu muninu,
koja ini ovjeka impotentnim, kako se u njemu die i buja.
Da, kimnu Karen. Poznajem tu poslovicu. Jesi li ve kad uo za onu
poslovicu, da svaka ena triput umire? Jednom, kad je zavedu i izgubi
djevianstvo, jednom kad joj otmu slobodu (mislim da se to naziva brakom)
i jednom, kad joj netko zavede i otme mua. Jesi li to ve kad uo?
Nisam, odgovori on. Nikada.

Ni ja, dobaci Karen. To sam upravo ovaj as izmislila. Moe dodati i

etvrti sluaj: kad joj netko zavede i otme ljubavnika. Ne misli li da bih to
morala poslati Readers Digestu?39. Moda u zato dobiti pet dolara, ali kod
njih je urednik, dakako, mukarac.
Ti isto tako ne voli mukarce, kao to ni ja ne volim ene, zar ne? ree
Warden, naslonivi se na komodu. Nije se ponudio da joj pomogne.
A zato da ih volim? Ako su takvi kakav si ti i tvoji prljavi prijatelji?
Znaj da je bilo silno prostaki, to si mi to rekao. Pogotovu, jer sve ono o
drugim mukarcima nije istina, ve je prosta la!
372
Lijepo, ree on. Ali ona stvar sa Starkom je istina. Ili moda nije?
Karen se okrene k njemu, a oi joj uzbueno zasjae. Ti si vjerojatno
nevin doao k meni u postelju, to?
Onda je to, dakle, istina, ree on. No? nastavi kao da vodi
ravnoduan razgovor. Kako je bilo? Je li, ti se svidjelo? Je li bio isto tako
dobar kao i ja? On izgleda kao pravi mukarac.
Vidi vidi, ti si prilino brzo razvio posjednike alire? prezirno e Karen.
to se to tebe tie?
Oh, ja sam samo mislio, da bih mogao moda izmisliti neto novo,
moda neku novu tehniku, ako nisi bila zadovoljna. Ceta G se zaista trudi
da zadovolji svoje muterije.
Zbilja je krajnje podlo ovako neto rei, odvrati Karen iseerivi lice.
Sve ako u tom i nalazi olakanje, meni je to bilo mrsko i odvratno.
Kako da znam da mi ne lae?
A tko si ti, da me pita, da li ja laem?
Zato si onda to uinila?
Ti bi, dakle, htio da zna zato sam uinila? Zaista bi htio da zna!
Moda u ti to jednom ispripovjediti. Dakako. Ve sad govori poput
tipinog mua, pa zato da onda i ne strada kao pravi suprug?
Ona se nasmije. Iz smijeha joj je odzvanjala mrnja, no onda se uini
kao da joj se lice odjednom smeuralo. Oko usta i oko oiju skupie joj se
runi nabori i ona zapoe ljutito plakati.
Kujin sine, ree, kujin sine, kujin sine! Ne ostavlja ovjeku ba ni
mrvice, zar ne, kujin sine!
Dobro, odvrati on, dobro. Ja ti nita ne predbacujem. Stajala je pred
njim, buljila u njega i plakala, a u njezinim je oima leala najjaa mrnja,
to ju je ikada vidio, a on je u ivotu vidio ve mnogu estoku mrnju.
Ne, ree ona. Mislim da bih ti trebala ba sada sve ispripovjediti. Sad
je pravi as. Ti to onda moe prenijeti natrag u kasarnu. Bit e divan
predmet razgovora u kasarni.
Ona spusti haljine, to ih je pokupila s toliko muke, drei ih pred
sobom da se zatiti. Zatim sjede na postelju i pokaza na dugaku
brazgotinu na svom trbuhu, onu brazgotinu, to ju je on svaki put opazio,

39 Readers Digest, veoma popularan ameriki asopis,

prenosi najza~ nimljivije lanke iz itave svjetske iampe.

ali je nikada nije spomenuo, jer ga je neto na udan nain spreavalo da o

tome govori.
Vidi li to? upita ona, zna li, ta je to? To dosad jo nisi opazio, zar
ne?
No, to je brazgotina hysterektomije, nastavi ona. Hyste- rektomija je
ekstirpacija uterusa. Ekstirpacija uterusa je operacija kod koje se vadi
maternica. Lijenici to meutim nazivaju hysterektomijom. Dakako da
zna, odakle dolazi ta rije, zar ne? Od histerije. Histerija i maternica i ena,
to je kod lijenika jedno te isto, mora znati. Na tome najvie zarauju.
Lude ene, koje plau i veoma su nervozne, koje se razdiru i moda i
polude, kad se primaknu klimakteriju, ali njihovi muevi se po svojoj
dunosti brino skrbe za njih, s mnogo se ljubavi brinu za njih kod kue,
tako da one rijetko dolaze u ludnicu. Pogledaj prvom prilikom u kakav
medicinski rjenik, uzmogne li kojeg pronai. Te rjenike pomno skrivaju i
pokuavaju da prikau kako ih nema, tako da e vjerojatno morati da
kupi knjigu. Ja sam svoju morala da kupim. Potrai samo prefiks hystero
i pogledaj sve one rijei, koje se izvode iz njeg. Hysteroskop je instrument, s
pomou kojega se moe gledati u uterus. Jesi li to znao? Hyste- rometar je
instrument za mjerenje uterusa. Hysterograf je aparat, s pomou kojega se
za vrijeme trudova moe mjeriti snaga stezanja uterusa. Jesi li to znao?
Dvije stranice, a moda i tri stranice samih sitnih slova pune su kojekakvih
hystero!
Kad doe lijenicima, oni te odmjere odozgo do dolje, ocjenjujui te, a
onda te pitaju koliko ti je godina. Kae im: trideset i pet. Oh, odvraaju oni.
Kimaju glavom. Promatraju te kao da sve znadu. Trideset i pet, vele. Znate
li, to su godine u kojima poinje klimakterij. Tako te tjee. Ne trebate se
zbog toga uzbuivati. Morate ostati mirni. To se moe dogoditi svakoj eni.
Pretrauju te. Oni su ginekolozi i svakako da se, sve odvija na posve
profesionalan nain. Onda peru ruke i mudro kimaju glavom. Upravo
onako, kako smo mislili, govore. Vi trebate hysterekto- miju, to je sve, samo
malu hysterektomiju.
Sam bog zna to bi lijenici radili, da nemaju svoju hyste- rektomiju i
ostale hysteroderivate. Vjerojatno bi najavili steaj i glasali za socijalizaciju
medicine. U onoj bolnici, u kojoj sam leala, znali su kadto jedno jutro
izvesti po devet hysterektomija. Jesi li se iznenadio? Ali ti si to ne moe ni
predoiti. Ti i ne zna koliko ima ena u toj zemlji, koje su navrile trideset
godina. Stvar je postala zaista posve jednostavna. To je dodue jo uvijek
teka operacija, ali tehnika se od dana do dana poboljava. Uskoro e to biti
isto tako jednostavno kao i operacija slijepog crijeva. Onda e svaka ena
iznad trideset i pet godina moi da se da operirati i to posve jeftino.
Vaenje uterusa nije vie nita posebno, to je u neku ruku samo
specijalno zvanje. Kad vade uterus, s njim odmah vade i sve ostalo. Ti to
ionako vie ne treba, kad je jednom nestalo maternice. Oni vade sve
jajovode, jajnike, sve. Samo opreza radi, da ne bi ostalo" kakvo tkivo, koje bi
moglo da se zagnoji- Vade ak i slijepo crijevo. Ovo obavljaju ak besplatno.

No kad te onda opet saiju, ti odjednom otkriva, da nisi vie ena. Oh,
okvir je jo uvijek ovdje. Pa i onaj dio koji zanima mukarce. To nije neka
kastracija. Neki lijenici ak daju naslutiti, da ena sad moe vie da uiva,
jer se ne treba bojati da e zanijeti. Ti i dalje izgleda kao ena, pa se tako i
oblai. Tvoja koa i tvoja kosa se ne mijenjaju, ne deava se nita takvoga.
Cak ti ne usahnjuju ni grudi, jer postoje male pilulice, da bi se vanjski oblik
sauvao upravo onakav, kao da se iznutra nije nita promijenilo. Te pilule
nazivaju hormonima.
Pogledaj, ree ona, pa iz putne torbice to ju je donijela ss sobom,
374
izvue malu zelenu etverokutnu bocu. Treba ih uzimati svakog dana. Bez
tih pilula nikada ne smije biti. Vrlo zanimljivo, zar ne? Ona spremi bocu
natrag.
Ali, nastavi zatim, ti vie nisi ena. I dalje odlazi u.postelju i
mukarci i dalje dobivaju ono to ele, ali svrha svega toga je izgubljena. I
znaenje. Ti nisi vie ena, a nikako nisi ni mukarac. Nisi ak ni bijedna
igra prirode, hermafrodit. Nisi uope nita. Izgorjeli okvir. Sad je trebalo da
se izmisli pilula, koja svemu tome daje stari smisao ili bar iluziju o tome.
ovjek moe svakog dana da guta dvije vrste pilula i ivot ponovo postaje
divan. Ali sad sad si jo uvijek lijepi puni plod, samo to su mu proderali
meso i izvadili kotice. Ti si prazna ljuska i tvoj spol vie nema smisla, jer
ne moe vie dobiti djecu.
Moda, nastavi ona, moda je upravo to razlog, to tako gladno juri
za ljubavlju, i to mora gladno juriti za njom, premda zna da ti se svi
potajice smiju, i da jedan drugome namiguju iza tvojih romantikih lea.
Eto opet jedne neurotike ene, apu, jedne od onih u klimakteriju, koje bi
htjele da promijene svijet i da mu dadu ljubav. Kao da je svijet trebao
ljubav! to bi on uope zapoeo s ljubavlju?
Ali kad bi natet ljubav, moda bi ta ljubav mogla da i tvom spolu vrati
njegovo znaenje, misli ti. Moda bi u tom sluaju opet sve moglo da dobije
neki smisao pa moda i sam ivot. Tako je ljubav sve, to ti preostaje. Ako je
nae.
Ne, odbije ona, molim, nemoj nita rei. Jo nita. Nisam jo svrila.
Dopusti mi da ti najprije sve kaem.
To jo nisam nikad nikom ispripovijedala, zna. Nisam dosad o tome
govorila ni sa ivom duom, osim sa svojim lijenikom, sve dok nije, poto
sam se oporavila, pokuao da i sam ustanovi, kako se to spava sa enom,
kojoj su izvadili njezine enske organe.
Zato mi dopusti da ti reknem sve.
Zna li, to je bio uzrok mojoj hysterektomiji? Kladim se da ne bi mogao
pogoditi. Gonoreja. Gonoreja je uope najei uzrok. Dakako da nije kod
sviju, ali kod velike veine.
A to misli, gdje sam uhvatila tu svoju malu dozu gonoreje? Okladila
bih se da ni to ne moe pogoditi. Dobila sam je od
svog mua, kako je dobiva velika veina ena, kad je dobije. Od kapetana
Dana E. Holmesa. Samo to je onda bio jo porunik.

Nemoj me tako smeteno gledati. Nisam ogorena. ula sam da i ene

znaju zaraziti svoje mueve. Nije to nita tako neobino, ni izdaleka tako
neobino, kako ti to moda misli.
U ono smo vrijeme bili tri godine oenjeni. Dijete je bilo ve ovdje.
Batinik. Ponosni nasljednik imena. Nasljednik svih blagoslova naega
drutva. Ja sam ve izvrila svoju dunost i imala sam sina. To je bila
srea, zar ne?
Dakako da nismo ni dva mjeseca bili oenjeni, a ja sam ve saznala da
me vara. Ali to nije bilo nita drugo no to su morale da podnesu i mnoge
druge ene. To je ve sudbina udanih ena. Tvoja ti majka kae, da je ivot
takav. ak i tvoja svekrva sao- sjea s tobom. Konano sam se navikla na
to, ak prilino lako. Pa ipak moj brak nije bio onakav, kakav sam oekivala
da e biti. Razumije li, tvoja ti majka tek onda sve kae, kad se ve
dogodilo.
Onda, nakon roenja djeteta, on je postepeno prestao da ' spava sa
mnom. Osim u rijetkim zgodama. Na to sam se mogla neto tee priuiti, jer
nisam znala razloga, no konano sam se priuila i na to. Gotovo da mi je
bilo i lake, jer su te rijetke prilike bile veoma razumljive: on bi kasno
dolazio kui, na pol pijan, sav izvan sebe, jer oito nije uspio u tome da
zavede enu. s kojom je proveo vee. Stvar je bila uvijek jednaka. Drim da
je to razlog, zbog kojega mukarci dre ene u kui, zar ne? No na neki
nain nije mi ta stvar vie pruala uitak.
Onda je na neko vrijeme uope prestao. To mi se inilo posve
prirodnim. Pretpostavila sam, da drugdje dobiva sve ono, to treba. Kako
sam mogla znati, da lijei gonoreju? Potene ene zapravo ne bi smjele ni da
znadu, to je gonoreja, zar ne? Za to nisam slutila nita zla, kad je one noi
doao kui, malo pijaniji nego obino.
Dakako da mi je malo kasnije sve postalo jasno. Moda je jednostavno
odvie bio pijan, da misli na to. Ili je jednostavno bio moda toliko uzbuen,
da je zaboravio na sve. Ti zna, kako se to dogaa.
Boe! ree Waren. Ve davno je bio poloio bocu na komodu. Boe!
Boe moj!
Karen mu se osmjehne blijedim smijekom.
Odmah u svriti, ree ona, nema vie mnogo. Pripovijedat u ti o
Starku.
Zna, Dana me je poveo lijeniku, onome istome, koji je i njega lijeio.
Dakako, u gradu. Da je doao u vojnu bolnicu, oni
bi ga, naravno, izbacili. Drim da se lijeniku nije ba svidjelo ono, to je
Dana uinio, ali s druge strane je to bio neki mali ovjek, koji je sve obavljao
na strogo naunoj osnovi. Bio je elav, sav pun nauke i veoma objektivan,
kao svi pravi uenjaci. Osim toga se u posljednje vrijeme veoma obogatio.
Nikad nisam doznala, kako je Dana doznao za njega. Moda ga je onamo
odveo kakav supatnik iz kasarne. Bilo kako bilo, lijenik je imao sjajnu
praksu. Teksas je oduvijek bio poznat zbog gonoreje. Leao je odvie blizu
granice, zna.

Samo asak, grevito e Warden, Posluaj me, molim!

Ne, ne, dopusti mi da ti ispripovjedim do kraja. Ve sam skoro svrila.
Ona stvar sa Starkom razvila se nakon mog povratka. Morala sam
otputovati, razumije li. Gonoreja se kod ene tee lijei nego kod
mukarca. Gotovo uvijek dolazi do hysterektomije. Dosta sam bila odsutna.
Dok me nije bilo ondje, doao je Stark kao regrut u etu. Bio je onda jo
pravo dijete. Posve obian razmetljivi mladi momak, koji mi se pribliio, da
bi se time mogao hvalisati. Mislim da se silno prestraio, kad sam mu pola
u susret. Ta ja sam ipak bila porunikova ena. No ja sam morala da neto 376
uinim. Morala sam da sama sebe oistim. Bila sam prljava. Toliko sam
vremena bila prljava. Svom sam snagom nastojala da sama sebe uvjerim,
kako to nije prljavost i da sam doivjela ono isto, to doivljuju i sve druge
ene. No onda mi je odjednom postalo sve ravnoduno, to moraju da pretrpe ostale ene i to ne moraju. Znala sam da sam uprljana. Moda druge
ene mogu da lau same sebi. Ali ja to nisam vie mogla. Znala sam.
Razumije li to mislim rei?
uj me, zapoe Warden.
Stark je bio alat, to sam ga upotrebila da oistim samu sebe. On je
jednostavno bio prvi ovjek koji mi je nakon mog povratka pao u ruke.
Svaki drugi alat uinio bi mi istu uslugu. Bilo je to jedan jedini puta. Fiziki
me je boljelo i bilo mi je odvratno, ali nakon toga sam se osjeala istom.
Zar ne, ti moe razumjeti, da sam jednostavno morala da se oistim?
Da, kimnu Warden. Mogu to da razumijem. A sad me sluaj.
To je sve, ree Karen i blijedo se osmjehnu. Sad sam gotova. Sad
idem.
Sjela je pred njega i pogledala ga, a blijedi osmijeh je polako, posve
polako nestao s njezina lica. Sad ga je jednostavno samo gledala. Na licu joj
se nije zapaao nikakav izraz. Bila je odvie iscrpena. Onda odjednom klone
na postelju, kao da joj je naglo pozlilo. Leala je na njoj. Nije bila
onesvijetena, nije plakala, nije povraala, ba nita. Bila je kao ena, koja
je sve do pred kratko vrijeme bila trudna. Dugo je osjeala kako je ta stvar
rasla u njoj i rasla, taj tumor, kojemu je uzrok bio mukarac, tumor, kojega
se morala rijeiti, ali se bojala da ga se rijei. Konano je ipak izaao iz nje
i sad je olakano pustila samu sebe da utone u nitavilo.
Warden uze bocu i odnese je k njoj. uj me, ree on. Ta sluaj me!
Htio bi da sad odem, zar ne? promuklo upita ona. Hoe da se rijei
te prljavtine? Ona se uspravi. Dobro, otii u za as. Treba da se samo na
as odmorim.
Warden kimnu.
Ona ga pogleda i uze bocu iz njegove ruke.
Mislim da u neto popiti prije nego to .odem. Ali Milt, ree ona, pa ti
plae!
Ne plaem, kimnu Warden.
Popij ti malo, ree Karen i vrati mu bocu.

Warden kimne. Ja ne elim da ode, razumije li? ree on. Molim te

da ne ode!
Ni ja ne elim da odem, odvrati Karen. Ja elim da ostanem. Oh, Milt,
ja bih tako voljela da ostanem. Milt!
No, eto, on e. uj me, nastavi. O, taj kujin sin, taj prokleti bijedni
kujin sin!
Ne moram se vratiti prije sutra uvee, zamiljeno e ona. Zna, on
noas odlazi na jedno od onih mukarakih veera kod pukovnika
Delberta.
Ja te ljubim, ree Warden. Oh, taj kujin sin!
DVADESET I TREE POGLAVLJE
Je 11 kapetan Holmes bio kujin sin ili nije, ovisilo je o tome, s kojeg je
stajalita ovjek promatrao njegov sluaj. Sigurno je, meutim, bilo da
kapetan Holmes nipoto nije bio glup. Znao je da njegova ena ima ljubavni
odnos. Kad s nekim ivi dvanaest godina, onda to osjea. Te se veeri
njegova ena kratila da mu priredi veeru. To jo nikad nije uinila. esto
nije htjela da skuha doruak, nikad nije htjela da skuha ruak, ali veeru je
uvijek kuhala. Kuhanje veere bio je dio njihova utanaenja. Utanaenja?
pomisli kapetan Holmes. Ugovora. Moda bi bilo bolje da kae oruano
primirje. Njegov je brak nije bio tipian. Ili je moda ipak bio tipian?
Da ne mora jesti jelo to bi ga skuhala uroenika kuharica, kapetan
Holmes je veerao u menzi neoenjenih oficira. Zajedno s ostalim oenjenim
oficirima, ije ene takoer nisu htjele da kuhaju veeru. Veerao je vrlo
dobro. Sad je s ugodno punim elucem sjedio u baru klupske restauracije,
u kojem na dan isplate nije bilo nikoga. Osjeao se nesretno i promatrao
posluitelja za barom, takoer vojnika, kako pomno tare ae. ekao je pukovnika.
Posljednje vrijeme, to jest otkad je ampionat bio izgubljen, nije kapetan
Holmes stajao ba u najboljim odnosima sa svojim pukovnikom. Kad bi
razmislio o tome, morao bi da sam sebi prizna, kako u posljednje vrijeme
nije ba ni s kim bio u prijateljskim vezama. Najprije je to bio njegov
pukovnik, a zatim ena. inilo se da ga naroito ne vole ni njegov etni
starjeina ni njegov kuhinjski vodnik. Pola momaka iz njegove ete mrzilo
ga je iz dna due. Ona druga polovica ljudi, za koje je znao, da im je on
pomogao, kao da to nisu primijetili. Kadto ga je podilazila sumnja, da ga
oni jo vie mrze nego prva polovica. Ni sam nije znao kako je dolo do toga.
Oito dosad nije uspio da pronae u ivotu ono mjesto, koje bi mu
pripadalo. Prema logici morao bi da sa svakim stoji u najsrdanijem
odnosu, jer je posve logiki sam za sebe odabrao to mjesto kao jedino, na
kojem je zaista htio da stoji i iskreno je elio, da sa svima ostane u prisnom
prijateljskom odnosu.

t' Kamo je sve to nestalo? upita sam sebe osjeajui, da mu se ispod nogu
otvara ponor, koji mu je ulijevao strah. Gdje su bili oni ideali voa, koji su
izali iz West Pointa? Gdje je bio vedar i sretan brak, pristojan ivot,
savjesno upravljanje jedinicom? Gdje je bio onaj otri, hrabri mladi jaha?
Nije se mogao sjetiti, da je sve to negdje izgubio, a sigurno je znao da se nije
sam toga odrekao. to se to, dakle, dogodilo s njime?
Mora da je to neki graanin i to vjerojatno kakav bogati graanin.
Kapetan Holmes je oduvijek bio uvjeren u efikasnost silogistike logike.
Zapravo bih se morao dobro osjeati, ree sam sebi. Nije trebao da se
378
noas ni bilo koje noi uope vrati kui, ako to ne zaeli. Nije morao da uva
prividnost svoga braka sa enom, koja mu je samo po imenu bila ena. To je
bilo dobro: ena koja mu je samo po imenu bila enom. Sjeam se da se
tako zvala neka knjiga jedna od onih to sam ih skrivao pred majkom u
stogu sijena. Gdje li je sad bila? Clay. Bertha M. Clay. Druga Bertha. Osim
toga je bilo dobro da zna, da i njegova ena ima spolni nagon kao svako
drugo ljudsko bie. Sad je imao neto, to joj je mogao predbacivati. To je
bila zdrava baza za sretan brak. Prema zakonima, zar ne? Logino miljenje
je bila apsolutna potreba za vojnika, zar ne? Ono ti je bilo upravo
ucijepljeno. Da bilo je, ali pokuaj samo da ga primijeni. Ah, kad bi ga
samo mogao da primijeni!
Da bi se oslobodio toga stranog ponora narui kapetan Holmes jo
jedan whisky sa sodom. S revnim se regrutiranim posluiteljem za tezgom
malo porazgovorio o hirovima ivota. Premda je taj razgovor posluitelju bio
dosadan, on je ipak paljivo sluao kapetana. Kapetan Holmes dopusti sebi
cinilco pitanje, gdje je doavola stari Delbert.
Pukovnik Delbert je zaista malo zakasnio. Kao gosta je doveo nekog
brigadii*a. Taj je brigadir bio neke vrste ef taba brigade, kojom je
zapovijedao neki generalmajor. Ovaj put se kapetan Holmes nije dao
smesti, premda je od Delberta bio prljavi trik, to ga nije unaprijed
upozorio. Brkovi pukovnika Delberta ponosno se uspravie, kad je oficire
upoznao i to bez ikakvih formalnosti. ak i to upoznavanje nije moglo da
uznemiri kapetana Holmesa. koji je i nadalje mislio, da bi njegova ena
trebala da bude uzviena iznad takvih stvari.
Rekavi da e ostali (dva majora iz puka) doi kasnije, izvede ih
pukovnik Delbert iz restauracije putom poploenim kamenim ploama,
sagraenim kroz patio40 otvoren prema klancu, koji je dijelio klupsku
zgradu od jasno osvjetljene vojne bolnice. On ih provede kroz prazni
paviljon blagovaonice, odreene za prireivanje veere u drutvu dama, pa
do stepenita ka velikom predvorju, gdje su dame obino igrale bridge.
Dame su imale svoje posebne klupske prostorije u prizemlju. U paviljonu
su primale poduku u plesanju hule. Kad bi dame dole u tu zgradu, one bi

40

Patio, zatvoreno dvorite panjolskog stila.

veoma rijetko zalazile u vii kat. No danas je bio dan isplate i u blizini nije
bilo nikakvih dama.
Sam sebi estitam, to sam za nau tour de force uhvatio upravo dan
isplate, ree pukovnik Delbert brigadiru.
Nesumnjivo, pukovnie, odvrati brigadir, koji je bio mnogo mlai od
pukovnika. Brigadir se odmah svidio kapetanu Holmesu.
Dakako da se kapetan Holmes ve prije sreo s brigadirom- Znao je tko je
on, no poznanstvo je bilo samo formalno. Sastati se s generalom kod takve
neoficijelne prilike bilo je neto posve drugo. A taj je brigadir bio velik
ovjek u garnizonu. Nedavno je doao iz Sjedinjenih Drava. Smatrali su ga
briljantnim taktiarom i ovjekom velike budunosti. Kolale su glasine, da
je sadanji nekonvencionalni brigadirov poloaj u brigadi bio samo
trenutno rjeenje, koje e potrajati, dok hirovitog starog general- majora ne
maknu i ne umirove ga, tako da bi mlaem oficiru ustupio mjesto. Kapetan
Holmes je bio veseo, to je toliko mlad, da uzmogne progledati pukovnika
Delberta.
Bit e nas petero, soptao je pukovnik Delbert, dok su se uspinjali uz
stepenice. I est ena. Tako je uzbudljivije, zar ne? Svih est ena je tamne
puti. Dvije Japanke, jedna Kineskinja, dvije kinesko-havajske mjeanke i
jedna ista uroenica ili bar priblino ista uroenica. Govori se da uope
vie ne postoje havajske djevojke iste krvi.
Pukovnik Delbert misli, da ovjek mora iskoristiti prednosti kraja u
kojem ivi, dobaci kapetan Holmes.
Brigadir se nasmije i skriveno ga pogleda, a Holmes mu uzvrati pogled
smijui se ciniki i sretno.
Bogami, tako je, zasope pukovnik. Ne u cio ivot provesti na
Havajima. Bar se nadam da ne u. Takva istokrvna Ha- vajka je rijetka
ptica i teko se dade uhvatiti.
Pukovnik Delbert je kao obino unajmio sva tri apartmana i otvorio
vrata, koja su ih povezivala, tako da su oficiri imali na raspolaganje est
soba u jednom redu. Svojedobno su ti stanovi bili sagraeni kao
privremene nastambe za netom stigle oficire ili za takve oficire, koji bi
dolazili u posjete. Nitko ih, meutim, nije za to upotrebljavao, tako da je
oficir, koji je upravljao klubom, doao na zamisao, da ih iznajmi za privatna
drutva i da utrkom po mogunosti to vie osamostali klub u
financijskom pogledu. Poto se ta praksa jednom uvela, klub ne samo to
se financijski osamostalio, ve je ak poeo da odbacuje i dobitak.
No sir? ponosno upita pukovnik Delbert. to mislite o tome? Kako?
Nekoliko boca Haig & Haig i Old Forester whiskyja stajalo je naokolo,
dekorativno rasporeeno. Nijedna jo nije bila otvorena. Osim toga su tu
bila tri pladnja s bocama sode i tekim velikim aama za whisky,
ukraenim slikama divljai u ivim bojama.
Ah, javi se brigadir, prilino visok ovjek, proteui se i udiui
ustajali zrak, koji se usprkos otvorenim prozorima nije jo posve osvjeio.
To me podsjea na stare tajne drube u West Pointu.

Pukovnik Delbert se nasmije, ulagujui mu se. Jelo e biti odmah

pripravljeno. Moj se momak Jeff brine za nj. Naredio sam mu da sve donese
od kue. Uvijek sam mnogo vanosti polagao na savrenu opremu, bez
obzira jesmo li na ratitu ili u postelji. To je veoma vano. Jeff je dolje u
kuhinji. Brine se za veeru i za led.
Brigadir mu ne odgovori. Prouavao je etiketu na nekoj boci.
Pukovnik Delbert rairi ruke i ree alei se: Generale Slateru, mi
predstavnici tog i tog puka pozdravljamo vas srdanom dobrodolicom u
naem utoitu potlaene mukosti.
380
Kapetan Holmes je sav sretan promatrao svog nervoznog pukovnika.
Brigadir spusti svoj mravi lik u stolac presvuen pamunom tkaninom
.Sam Slater, propravi on, Sam Slater iz Sheboygana. Ostavite me na miru
s tim glupostima o inu, Jake. Nitko ne poznaje bolje znaenje vojnikih
inova i prednosti tih inova od mene. Pa to je moj svakodnevni kruh. Ali
sve u svoje vrijeme i na svom mjestu, zar ne? To jest, ne ovdje i ne sada.
Lijepo, Sam, smeteno se naceri Jake Delbert. Primam poduku. Ja ...
A i vi, obrati se Sam Slater Holmesu, i vi me odmah moete nazvati
Sam. To jest, usudite li se da to uinite izvan ove prostorije, dat u vas
degradirati na in porunika. Jeste li razumjeli?
U redu, naceri se Holmes, kojemu se Slater sve vie sviao. Ionako
nisam ba sposoban da budem ucjenjiva.
Sam Slater ga na asak pogleda, a onda se nasmije i ree: Znate li,
Jake, va mi se tienik svia.
Zgodan je to momak, bistro odvrati Jake, samo to nije moj tienik.
Sam Slater stade obojicu zamiljeno promatrati, kao to gla- sovira
promatra tipke iz kojih je umio da izmami glazbu. Da iskreno kaem,
nasmije se on Holmesu, kad mi je stari Jake rekao, da e i neki mladi
kapetan sudjelovati u drutvu, pomislio sam, ah, govno! On pogleda
Jakea. No trebao sam da znam, da stari Jake Delbert poznaje svoje ljude,
zar ne? Oito je lagao. Cak je i Jake znao da je to obina- la.
Bio sam uvjeren da e vam se svidjeti, odvrati Jake, jednako vjeto
laui. Njegov brk nervozno uzdigne svoja mala krila poput ptice, koja jo
nije pravo nauila letjeti.
Mora da me i on ve lijepo ogovarao! javi se Holmes.
Dakako, kimnu Sam Slater. Zar ne, Jake? Ispripovijedio mi je sve o
vama. Rekao mi je kako mu je ao, to ste izgubili ampionat, kojega ste
zapravo morali dobiti.
Ja uvijek pokuavam da budem to poteniji, ree Jake.
To to sam vam upravo rekao, naime, da me jednostavno nazivate
Sam, okrenu se Slater Holmesu, ne bih rekao bilo kojemu mlaem oficiru.
Pa ak ni pod tim prilikama. Veina to ne bi uope razumjela. Nije li tako,
Jake?
Tako je, Sam. Oni to zaista ne bi razumjeli, odgovori Jake, kojega je
poela muiti sumnja. Promatrao je Holmesa. Jo nikada ga nije vidio u
takvom raspoloenju, u kojem nije bilo nimalo respekta.

Kapetan Holmes, koji u svom odnosu prema pukovniku Delbertu jo

nikada nije bio tako raspoloen, osjeti neku vrstu suptilne suglasnosti s
brigadirom. Ovdje se bez ikakve opasnosti mogao pokazati onakvim, kakav
je zaista bio. Podie ga elja da zahihoe. Nije se ba esto dogaalo, da bi
svog pukovnika vidio ovako pritisnutoga o zid i tako zaplaenog.
Jakeu je oito odlanulo, kad je vii vodnik Jefferson uao s ledom. On
mu naloi da priredi prve ae s whiskyjem, nemilice ga nadzirui. Zatim ga
poalje po dalekozor, koji je stajao u blizini na stolu, a na kraju ga, ne
rekavi mu ni hvala, sav razdraen poalje u Wahiavu po ene.
Budite oprezni, da vas ne bi kakav civil vidio s djevojkama u mojim
slubenim kolima, ili e vam to slomiti vrat, Jeff. Jeste li razumjeli?
Razumijem, sir, mirno odvrati Jeff. Upravo se inilo kao da bi se
morao nakloniti.
Jake se ne okrene. Stajao je u opreznoj udaljenosti od prozora i upravio
dalekozor u osvijetljene prozore na protivnoj strani ulice, u kojima su
stanovale sestre pomonice.
Ne vidi se nita, razoarano ree i baci dalekozor na ^stol. Nita
gologa, bogami.
Ona dvojica mu ne odgovorie. Sam Slater je jo uvijek razgovarao s
Holmesom. Govorei o mladim oficirima preao je od posebnoga na
openito.
Kod vas sam najprije opazio to, da se ne bojite. Veina dananjih
mlaih oficira se jednako kao i vojnici upravo ludo boji pretpostavljenih.
Svakom njihovom misli i svakim djelom upravlja vjena bojazan, da ne
izazovu zlovolju pretpostavljenih. ak i veina starijih oficira nije nita
bolja. Vrlo se rijetko ovjek namjeri na oficira, s kojim se moe razborito
razgovarati. To dakako veoma oteava stvar ljudima kao to sam ja.
Pa tako je uvijek bilo, zar ne? odvrati Holmes.
Ah, osmjehne se Sam Slater, upravo u tom pogledu se varate.
Razmislite li malo, uvidjet ete da se varate. Nije uvijek bilo tako. O tome
imam svoju posebnu teoriju.
No, recite je, oduevljeno e Holmes. Sav sam se pretvorio u uho. Ni ja
ne susreem esto razboritog ovjeka s kojim bih se mogao porazgovoriti,
nastavi sav sretan, osmjehnuvi se pritom Jakeu.
Jake mu ne uzvrati osmijehom. On je ve i prije uo tu teoriju i nije mu
se svidjela. Na neki ga je nain tjerala u strah i on se nije mogao odluiti da
prihvati miljenje, da je ivot zaista takav. Osim toga je smatrao da to krnji
dostojanstvo generala Slatera, a i njegovo osobno dostojanstvo, to se
general
0 toj teoriji razgovara s kapetanom, koji ak nije bio ni autant ve obini
zapovjednik ete. Pijui malim gutljajima, utio je
1 zaueno pitao sam sebe, kako moe ovakav briljantni ovjek kao to je
bio mladi Slater, kojega se i sam uvijek bojao, ovako odbaciti svaku stegu.
Nekad, pomno zapoe Sam Slater, bio je taj strah pred autoritetom
samo negativna strana pozitivnog moralnog kodeksa, koji je obuhvaao

ast, ljubav prema domovini i osjeaj dunosti. Nekad su se ljudi trudili da

ispune pozitivne strane toga kodeksa, a ne da jednostavno samo
izbjegavaju negativne strane.
Oito je veoma pomno birao rijei, kao da se boji da bi ga netko mogao
krivo razumjeti. Govorei tako, postajao je sve zgodniji, jo zgodniji, nego
to je bio prije no to se poeo oduevljavati. Sam Slater se nije uzbuivao.
Umjesto da se nagne naprijed i da ubrza govor, inilo se da napetost
poputa. Govorio je sve polaganije i polaganije, postajao mirniji i jo hladniji nego prije. Upravo time rastao je njegov arm.
382
Pojavom materijalizma i stoljea tehnike sve se to promijenilo. Mi smo
u naoj vlastitoj generaciji, nastavi on, bili svjedoci izmjene svijeta.
Tehnika je unitila smisao starog pozitivnog kodeksa. Jasno je da ovjek ne
doputa dobrovoljno, da ga prikuju uz stroj samo zbog toga, to je to
,asno'. ovjek nije tako lud!
Holmes kimne u znak suglasnosti. To je bila originalna ideja.
Preostala je, dakle, jedino i iskljuivo, nastavi Sam Slater,
standardizirana negativna strana kodeksa, izraena u zakonu.

Strah pred autoritetom, koji je prije bio nevaan i nebitan, postao je sad
glavnom stvari, jer je to jedino to je preostalo.
Ne moemo li nekog ovjeka uvjeriti o tom, da je ,asno' da se dade
prikovati uz stroj, ne preostaje nam nita drugo, ve da mu utjeramo strah
u kosti, ne bude li se dao prikovati uz stroj. To moemo uiniti tako, da ga
navedemo, da se boji negodovanja svojih prijatelja. Moemo ga i postidjeti
uvjerivi ga da je u socijalnom pogledu trut. Moemo ga prestraiti, da e
umrijeti od gladi, ne bude li radio za stroj. Moemo mu zaprijetiti zatvorom
ili, u najvioj potenciji, moemo mu zaprijetiti smrtnom kaznom.
Ne moemo mu, meutim, vie rei, da je to ,asno'. Moramo ga
natjerati u strah.
Tako je, bogami! ree Holmes, pa uzbueno lupi akom o dlan druge
ruke.
Sam Slater se obzirno osmjehne. I zato, danas, nai mlai oficiri, pa i
stariji, imaju samo taj strah i nita drugo. Oni ive prema jedinom kodeksu,
to im ga doputa njihov vijek. Jo u graanskom ratu mogli su vjerovati u
to, da se bore za ,ast*. Danas to vie ne mogu vjerovati. U graanskom
ratu izvojevao je stroj svoju prvu neizbjeivu veliku pobjedu nad
individuom. ,Cast' je umrla.
Zato je krajnje glupo, elimo li da ljude jo uvijek drimo pod kontrolom
samom ,au'. To vodi samo do neuspjeha i do nedovoljne kontrole. U
dananje vrijeme moramo, meutim, vriti punu kontrolu, jer veina ljudi
mora da slui stroju, to ga predstavlja ljudsko drutvo.
Dakako da na naim propagandnim oglasima i u industrijskim
izdanjima govorimo jo o .asti', da bismo dobili nove regrute, kako bi stvar
imala bolji vanjski izgled. Masa to guta, jer se boji. No zar mi moda ovisimo
o mamljenju dobrovoljaca za nae oruane snage? To bi bilo apsurdno, zar
ne? Ne, mi smo uveli obaveznu slubu, obaveznu slubu usred mira, prvu u
naoj povijesti. Inae ne bismo dobili potrebne ljude. A mi ih moramo imati
i moramo ih izobraziti za taj rat. Nemamo drugog izbora. Ili to ili poraz.
Moderne armije moramo upravljati strahom, kao i svaki drugi ureaj
modernoga drutva. Mnotvo modernih ljudi pati od onoga to ja nazivam
.stalnim osjeajem straha'. To je njihova sudbina za nekoliko narednih
stoljea, sve dok se ne stabilizira kontrola.
25 Odsada do vjenosti

339

Ako mi ne vjerujete, pogledajte samo nae ludnice i ustanovite kako

raste broj njihovih pacijenata. A kad svri taj rat pogledajte ih iznova.
Ja vam vjerujem, odvrati Holmes, koji je odjednom morao da pomisli
na svoju enu. Poekajte, meutim, samo as. Vi sami ne trpite od tog
straha.
Na licu Sama Slatera ukaza se blijedi osmijeh. Zapravo je to bio veoma
alostan osmijeh, pomisli Holmes.
Dakako da ne trpim. Ja se razumijem u to. Ja upravljam Blagoslovljen
sam ili sam kanjen loginim razborom, pa mogu razumjeti duh vremena. 384
Ja i ljudi moje vrste prisiljeni smo da poduzmemo odgovornost za vladanje.
Ukoliko uope treba da postoji organizirano drutvo i civilizacija,
kakvu mi poznajemo, mora ne samo da postoji koncentracija moi, ve i
savrena kontrola te koncentracije.
Dakako, uzbueno e Holmes. To razumijem. Ve dugo znam da to
dolazi!
Onda ste vi jedan od rijetkih u toj zemlji, turobno se osmjehne Sam
Slater. Rusi su to dakako ve odavno shvatili. Nijemci su upravo poeli da
ue i ue zaudo brzo. Japanci su to oduvijek znali i primjenjivali, ali su
nesposobni, da se prilagode modernoj strojnoj tehnici i ja sumnjam u to,
hoe li se na vrijeme moi prilagoditi. to se nas tie, ovaj e rat pokazati,
moemo li mi to ili ne moemo. Ili emo nauiti i time dobiti rat ili emo
propasti, kao to su propale Engleska i Francuska i sve dekadentne
demokratske drave svijeta. Onda e ezlo prijei u druge ruke. No ako nam
uspije da to nauimo, onda emo s naim kapacitetom proizvodnje i s
naom modernom industrijskom strojnom tehnikom biti nepobjedivi, pa
ak i u odnosu prema Rusiji, kad jednom doe do toga.
Kapetan Holmes osjeti kako mu jeza prolazi niz lea. On pogleda Sama
Slatera i ponovo ga zanese veliki lini ar, koji je izbijao iz toga ovjeka kao
toplo svijetlo iz svjetionika. Istodobno osjeti tragiku toga ovjeka, kojega je
ivot doveo na tako odgovoran poloaj.
Onda emo to morati nauiti! odgovori kapetan Holmes. Osjeao je,
kako ga Jake Delbert promatra sa strane s nekom vrsti uasa, ali Jake
Delbert nije sad za nj znaio nita. Ovo je bilo kao neto, to je ve davno
poznavao, neto to je za- praeno i skriveno lealo u pranoj stranjoj
sobici njegova mozga, a on je odjednom otvorio vrata. Nemamo drugog iz~
bora. Moramo to nauiti!
Ja lino vjerujem, ivo e Sam Slater, da nam je odreeno da to
nauimo. A kad jednom doe dan, moramo u rukama imati potpunu i
neogranienu kontrolu, onako kao to je imaju oni na drugoj strani. Dosad
su tu kontrolu provodila samo velika poduzea, kao to je Ford, General
Motors i US Steel i Standard Oil. Nemojte zaboraviti da su takva poduzea
vrlo dobro prolazila pod zastavom demokracije. Ta su poduzea u
razmjerno kratkom vremenu skupila fenomenalnu koliinu moi. No danas
parola glasi: konsolidacija, a privredna poduzea nisu dovoljno jaka, da je

provedu, sve kad bi i htjela. No ona ne e. Samo vojska moe da provede

konsolidaciju pod centralnom kontrolom.
Kapetan Holmes ugleda odjednom sliku naroda, preko kojega je bila
prebaena mrea autostrada, na kojima se moglo est automobila
usporedno kretati. Rat e se ve za to pobrinuti, dobaci on.
I ja to vjerujem, odvrati Sam Slater. Gledajui s historijskog gledita
velika su poduzea ve na kraju svojih sila. Ona su ispunila svoju
historijsku svrhu. Osim toga ona imaju teku manu, koja moe da djeluje
ubitano ne bude li uklonjena. i. A to je? upita Holmes.
injenica, da se i sama ta drutva boje autoriteta, premda nad njima
nema autoriteta, odgovori Sam Slater. Ona su toliko vremena vodila
propagandu za svoj demokratski sistem, da sad i sama u nj vjeruju. Ona
vjeruju u svoju vlastitu priu o Pepeljugi, u baiku o siromanom estitom
mladiu, koji stie bogatstvo. To ih, dakako, koi i optereuje i odreenom
koliinom sentimentalnog moralnog osjeaja odgovornosti. Moraju da
igraju ulogu oca, kojega su sama izmislila.
Samo asak, upade Holmes. To nisam pravo razumio.
Sam Slater poloi praznu au na stol i turobno mu se osmjehne. To je
ista ona stvar, o kojoj sam ve govorio, ista ona stvar, kojom je optereen
veliki broj, zaista odvie velik broj naih viih oficira. Sve je to anahronizam
prijanje generacije, odrasle u viktorijanskoj epohi.
Ljudi, koji kontroliraju naa velika privredna poduzea i nai vii oficiri
su jedni drugima zaista veoma slini. Jedni i drugi se slue tim novim
drutvenim strahom, iji su razvoj i sami pomogli, pa ipak iz moralnih
skrupula oklijevaju, da se njime poslue u punoj mjeri. ini se da je to
preostatak iz vremena vik- torijanskog moralizma i iz britanske kole
domovinskog imperijalizma, kole, koja nikad ne bi uroenike muila na
smrt, ukoliko se u blizini ne bi nalazio kakav misionar, da im dade
posljednju pomast.
Holmes se grevito nasmije. Pa to je glupo.
Jake Delbert se nakalje, pa i on poloi au na stol.
Dakako da je glupo, potvrdi Sam Slater, mlako se osmje- hnuvi.
Gledajui logino, to je apsurdnost. Pa ipak svi nai veliki industrijalci i
veina naih sadanjih viih oficira jo uvijek igraju tu ulogu, onu istu
oinsku britansku ulogu. Bit e vam jasno, kakvu je posljedicu moi*ao
takav nain imati za njihovu kontrolu.
Socijalni strah je najneizmjerniji pojedinani izvor moi, koji uope
postoji. Sad, kad je razoi-en stroj komplementarnog pozitivnog kodeksa, taj
je strah uope jedini izvor idiotske tri- valitete, kao to je na primjer
nevinost prije braka, koju ionako vie nitko ne uzima ozbiljno. To je po
prilici isto, kao da ovjek pozove vatrogasce da ugase komadi zapaljena
papira.
Holmes se ponovo nasmije, ovaj puta tako silno, da mu je smijeh
djelovao gotovo kao napadaj. Zatim opet pomisli na svoju enu. Smijeh mu

se smjesta ugasi i u njem osta samo osjeaj praznine, osim silnog zauen
ja zbog apsolutne tonosti argumentiranja Sama Slatera.
To uope nije smijeno, nasmijei se Sam Slater. Njihova upravo
apsurdno lana moralnost prouzrokuje jo vee nedostatke i tete u
drugom pogledu. Kad uprave svoju mo na zaista vane probleme,
probleme koji zahtijevaju da ih se smjesta rijei, kao na primjer, treba li da
stupimo u rat ili ne treba, onda se to pitanje toliko zamuti uslijed suprotnih
sentimentali- ziranja javnog miljenja, kao to je na primjer sukob patriotizma i ljubavi prema miru, da se ne dogaa nita, ba nita. Ti se pojmovi 386
meusobno tako ponitavaju, da emo mi na kraju, sa svom naom
industrijskom nadmonomu sve dotle sjediti i kolebati amo tamo (premda
svatko zna da je rat neizbjeiv), sve dok nas netko ne napadne i ne prisili na
borbu i da tom prilikom dakako za sebe izbije veliku prednost.
To je jo gore od logine apsurdnosti, ljutito e Holmes. To je... nije
mogao da rekne to.
Sam Slater slegne ramenima.
To me dovodi do bjesnila, nadovee Holmes.
Jake Delbert ponovo zakalje. Gospodo, poe.
Tako, meutim, ne moe dalje, nastavi Sam Slater. Nemojte ni
pomisliti, da u Rusiji i u Njemakoj koncentracija moi i kontrola ne bivaju
do kraju iskoritene. Mi moramo ili da sami sebe oslobodimo naih
moralista i da ih nadomjestimo realistima, ili e to umjesto nas uiniti Rusi
i Nijemci, a da o Japancima i ne govorimo. Razumijete li? Prvi put od kad je
poeo govoriti, izgovorio je te rijei estoko.
Gospodo, ponovo se javi Jake Delbert, skoivi sa stolca. Oh, ree,
gospodo, vae ae su prazne. Ne mislite li, da je vrijeme da ih ponovo
napunimo? Jeff se jo nije vratio. Ja u ... ja... ja u vas posluiti.
Nitko se nije nasmijao.
Doli smo da se zabavimo, gospodo, nastavi Jake da se ali, a ne da
odrimo sjednicu. To znate, zar ne? Ne mislite li, da bismo moda,
eventualno, ako smijem tako rei... obojica ga pogledae posve
bezizarajnih lica i on postepeno zanijemi poput gramofona, pa ponovo
utonu u nervoznu utnju.
edan sam, konano e Jake sav oajan.
Sam Slater mu se osmjehne, oito prezirno, a Jake osjeti, kako ga je
stegao gr bezimena straha.
Dakako, Jake, stade ga umirivati Sam Slater, popijmo jo neto.
Popijmo svi jo neto.
No ja jo uvijek neto ne razumijem, odjednom e Holmes. Kako je
dolo do toga da se svi boje? Ja se ne bojim, nipoto se ne bojim. To je
posve iskreno rekao. Zagledao je duboko u sebe. U njemu nije bilo straha.
Sam Slater slegne ramenima. To je utjecaj okoline, bar tako
pretpostavljam. Psiholoki je to neka vrst subjektivnog identificiranja
vlastitoga ja s vanjskim objektom. Neki momci ne mogu da strijeljaju ptice,
jer se uivljuju u duu ranjene ivotinje. To je ista stvar.

Holmes je bio razdraen. Pa to je glupo.

Gospodo, uporno e Jake Delbert. Izvolite svoja pia, gospodo.
Hvala, Jake, ree Sam Slater, kao da ga eli umiriti. Sla- terova utjeha
je uvijek sumnjiva, ipak pomisli Jake. Dakako da je glupo, odvrati Sam
Holmesu. Nitko i nije utvrdio da to nije glupo. Pa ipak se dogaa.
Hej, glasno e Delbert, doavola s onom dvojicom, to su zapravo
oni? Recite, Dinamit, nastavi on, kako ste uznapredovali s tim novim
ovjekom, kako se ono zove Prewitt? Jeste li ga ve uvjerili, da e za njega
biti bolje da boksa?

Tko? upita Holmes. Prestraeno se trgnuo. Osjeao je da ga je netko

istrgao iz jasnoe apstraktnosti u konkretnost, koja je bila puna sumnje, u
konkretnost, u kojoj Je morao da primijeni sve te principe. Ah, odgovori,
Prewitt. Ne, jo nisam. No moji ga ljudi obrauju.
Obrauju li ga posebnom metodom? dobaci Slater.
Da, oklijevajui ree Holmes.
To je dobar primjer za moju teoriju. to mislite, kako dugo bismo mogli
upravljati vojskom, da nemamo podoficira, koji se toliko boje nae kaste, da
388
su pripravni da tiraniziraju sebi ravne ljude?
Mislim da ne bismo mogli odvie dugo, odgovori Holmes.
Tajna lei u tome, nastavi Sam Slater, da se svaka kasta navede na
to, da se boji one kaste, koja stoji iznad nje i da prezire onu, koja je ispod
nje. Veoma ste razboriti, to ste to prepustili svojim podoficirima, umjesto
da to sami radite. Taj postupak tim jasnije pokazuje podoficirima ponor
izmeu momadi i oficira.
A je li stvar imala bar ikakvo djelovanje? ustrajao je Jake, skreui
razgovor natrag na podruje konkretnosti, dalje od paklene teorije mladoga
Slatera. Pukovske borbe odravat e se ove godine u lipnju umjesto u
kolovozu. Ove godine nemate toliko vremena kao lani, da ga natjerate na
red, a on dosada jo uope nije popustio, zar ne?
Ve sam vam rekao da nije, estoko odgovori Holmes. Postao je
svijestan toga, da je odjednom opet kapetan. No ja sam sve to uzeo u obzir.
Dobro znam to radim. Zaista, sir.
Uvjeren sam u to, mladiu moj, odgovori Jake s mnogo simpatije. Sad
se vratio na poznato tlo. Mogao je da se usudi da uskoro pogleda Slatera.
Nemojte zaboraviti, sine moj, da je taj ovjek oito boljevik, pravi
vjetropir. Takve ljude ne valja mjeriti obinim mjerilom. Ja sam vrsto
uvjeren u to, da ovjek treba da vodi svoje ljude, ali boljevike treba
meutim natjeravati. To je jedini nain da se s njima izae na kraj. Ne
smiiete nikrda dopustiti da vas pobijede, jer ete inae izgubiti ugled kod
svojih ljudi i oni e odjednom svi pokuati da vam se popnu na glavu.
Tako je, dobaci Sam Slater. Ako se ta stvar ve razvila u otvoreni
sukob, morate je izvojevati do kraja. Ne moda zbog toga, to bi stvar sama
po sebi bila vana, ve zbog dojma, to ga ini na ljude.
Stvar se jo nije razvila do otvorenog sukoba, odgovori Holmes,
osjetivi da je zatjeran u kripac. Ljudi to u neku ruku rade sami za sebe,
a da se ja nisam u to umijeao. No onda mu odmah posta jasno, da je sam
sebe natjerao u stupicu. -Time sam kanio rei... zapoe.
Aha, naceri se Jake. Sad nije htio da propusti nijedan ubod. Pokazat
e on tim mladim papigama, koji se uvijek zavlae oficiru, najviem.po
inu. Brbljanje o teoriji je samo po sebi lijepo i dobro, no odluna je bila
samo primjena teorije u praksi. Ne mislite li, da bi to kod ljudi moglo
izazvati dojam, da se vi elite osloboditi odgovornosti?
Ne mislim, odvrati Holmes. Razumio je to Delbert smjera. Nikako.
Pokuao sam da svoj cilj postignem uz pomo podoficira, a da se sam ne

umijeam u to, upravo onako kao to je general rekao. On kimne Samu

Slateru.
No ja se ne bih samo u to pouzdao, odgovori Jake. Ako uskoro ne
popusti, tako da se u punoj mjeri moe okoristiti treningom, ne e vam ba
biti od osobite koristi, zar ne?
Mislim da hoe, odgovori Holmes. Ja bih ga prije svega htio da imam
za borbu u Bowlu u narednoj zimskoj sezoni, a ne za etne borbe. On se
mirno osmjehne. Proeo ga je osjeaj, da je pobijedio u tom kolu.
No, dobro, uporno je nastavljao Jake. Ako on ne mora da sudjeluje u
etnim borbama, znai da je izvojevao pobjedu, a vi ete izgubiti ugled pred
svojim ljudima, A to ba nije dobro, zar ne? obrati se on Slateru. Nemam li
pravo?
Slater ga je neko vrijeme gledao prije nego to je odgovorio. Sjedio je
naslonivi se na stolac, promatrao obojicu, i znao da se obojica natjeu za
njegovu suglasnost. To mu je godilo. Jake je, dakako, imao vii in, ali Jake
je bio kukavica i lan stare patrijarhalne kole, s kojom e se i on i njegova
generacija neumitno jednoga dana morati upustiti u borbu. A mladi mu se
Holmes sviao.
Da, ree konano. To je tono. A najvanije je, nastavi obrativi se
Holmesu, da vi kao oficir morate izbjegavati ma i sjenu sumnje, da vas je
pobijedio obini vojnik. Samo boksanje je posve beznaajno, zavri
pogledavi Jakea.
Jake se gradio kao da se i ne obazire na nj. On je izvojevao prolaznu
prednost, a osim toga je promijenio temu razgovora. Za sada je to bilo
dovoljno. Zapravo je to bila drskost, da se on, Pukovnik, mora natezati s
kapetanom. Ne bude li uskoro popustio, hladno ree Holmesu, morat
ete ga slomiti. Drugo vam nita ne preostaje. Neka osjeti punu teinu
zakona, kako bi bar zimi, kad pone sezona u Bowlu, postao pristupaan
razlozima.
Razumijem, odgovori Holmes pun sumnje. Uinilo mu se da je u
posljednjoj primjedbi, to ju je brigadir stavio o boksanju, osjetio njegovu
naklonost, ali nije znao, je li dovoljno siguran, da bi se usudio skoiti u
tamu. No ja ne vjerujem, da e stvar na taj nain uspjeti, ree odluivi da
se ipak usudi na skok. Ne vjerujem, da emo tog ovjeka moi ukrotiti.
to? upita Jake, pa pogleda generala. Dakako da ete ga moi
ukrotiti.
Svaki se ovjek dade ukrotiti, hladno e Sam Slater. Vi ste oficir.

Tako je, srdano e Jake. Ja se jo sjeam vremena, kad sam ovdje u

Schofieldu sluio kao kapetan. John Dillinger 41 bio je vojnik. Ako je ikada
postojao ovjek koji se nije dao ukrotiti, onda je to bio John Dillinger. Pa
ipak smo ga, bogami, ubrzo ukrotili. Ukrotili smo ga ovdje, upravo ovdje u
naem zatvoru. Kladim se da je veinu svog roka slube proveo u zatvoru,
nezadovoljno e Jake. Tom se prilikom zakleo, da e izravnati raun sa
Sjedinjenim Dravama, pa stajalo ga to i ivota.
Ovo ne zvui tako, kao da su ga ukrotili, odvrati Holmes, koji se sad
Vie nije mogao povui. Prema svemu onome, to je izveo kasnije izaavi 390
odavle rekao bih da ga nikad nisu ukrotili.
Pa ipak, ukrotili su ga, odvrati Jake. J. E. Hoover i njegovi momci su
ga ukrotili. One noi u Chicagu su ga slomili upravo na dvoje. Isto kao to
su slomili i lijepog Floyda42 i druge gangstere.
Ubili su ga, odgovori Holmes. Nisu ga ukrotili.
To je jedno isto, ljutito e Jake. Doavola, gdje je tu razlika?
Ne znam, odvrati Holmes i odlui da e se povui. Vjerojatno nema
razlike. No znao je, da ni sam u to ne vjeruje. To je odavao i glas.
Ne, umijea se Sam Slater. Jake nema pravo. Dakako da postoji
velika razlika. Dillingera nisu nikada ukrotili. Budite pravedni, Jake, pa
priznajte, da imam pravo.
Lice Jake Delberta se napuhne i ppcrveni.
Vi to ne moete razumjeti, polako e Sam Slater, ali ja ga mogu
razumjeti. A ja vjerujem 1 to, da ga i Dinamit moe razumjeti.
Jake se spusti na stolicu, pa podigne au do crvena lica i malo gucne.
Sam Slater mu je mirno uzvraao pogled. Najvanije je to, da su ga ubili,
kako uvijek ubijaju takve ljude. Dillinger je imao samo jednu pogreku, to
je bio individualista, a vi, Jake, ne moete to razumjeti. To je ujedno bio
razlog, zbog kojeg su ga morali ubiti. Zloin se nikada ne isplauje, zar ne?
naceri se on.
Holmes osjeti silno olakanje, no odjednom, dok je Slater govorio, posta
mu jasno, kako ovakvo raspravljanje, to su ga oni sad vodili recimo
raspravljanje vojnika s podoficirom moe vojnika da dovede ravno u vojni
zatvor, a odande, ako ne promijeni miljenje, ako ga oni ne ukrote da ga
korak za korakom neuklonivo dovede onamo, gdje nou u kakvoj sporednoj
uliici ui u Chevroletu, drei revolver u ruci, sav za- plaen i ekajui na
to, da bi svaki as mogle iz tame poletjeti na njega kugle i da bi se sve to
moglo dogoditi, dok se narod nalazi u miru, a ne usred rata. Bila je to

41 John Dillinger, zloglasni ameriki gangster i ubojica,

nazvan dravni neprijatelj broj 1, ubijen 1934. u Chicagu. Njegovu
su bandu posve unitili
agenti FBI.

upravo silno jezovita misao i Dinamitu prijee jeza preko lea. Jedva je
mogao da sprijei da mu se misli ne razviju dalje u tom smjeru, da bi se i
njemu moglo neto isto tako dogoditi. Onda se sjeti onoga, to je Slater
govorio o mladiima, koji ne mogu da pucaju u ptice. Uini mu se kao da je
sve oko njega nekako neobino 1 nestvarno. Eto, tu ovjek moe da vidi,
kolika snaga lei u mislima. A sve je to proisteklo iz tako nevinog poetka.
Kapetane, ree mu Jake priguenim glasom, dajem vam izriitu
zapovijed da s tim Prewittom postupate sa svom zakonskom strogou, ako
ne popusti prije nego to bude prekasno za etne borbe.
Ja sam to sam ve davno odluio, sir, odgovori Holmes. Samo to sam
dosad mislio, da to moda ne e biti potrebno, Osjetio je malo samilosti
prema tom siromanom starom hvalii.
Bit e potrebno, brutalno ree Jake. Moete se pouzdati u mene. I to
je izravna zapovijed, kapetane. On se nasloni na svoj stolac.
Holmes meutim nije osjetio ni trunka bojazni. Poloaj majora kod
puka, to ga je elio postii, nije bio nita u uspore- enju s dunou kod
taba brigade. Pa sve ako iz toga i ne bude nita, Delbert mu nije mogao
nauditi, dokle god je stajao pod zatitom Sama Slatera.
Najvanije je to, ree Sam Slater, koji se kao uitelj maevanja
umijeao iskoriavajui stanku u borbi svojih uenika, da bi im dao
daljnje poduke. Najvanije jeste da se ovjek sjeti logike, koja se skriva iza
toga. Vi ne biste nekoj tvrdoglavoj mazgi dopustili da zaustavi cijelu
karavanu, koja nosi zalihe za planinu Waianae, zar ne? Kad je ne biste
mogli natjerati na to da poe dalje, bacili biste je u ponor, zar ne?
Tako je, potvrdi Holmes.
To je sve.
Da, to je sve, zar ne? nervozno upita Holmes. Treba uvijek misliti na
veinu i na konani cilj, ne? Moda ovjek mora da u interesu zajednice
bude i okrutan. Nije li tako?
Upravo tako, odvrati Sam Slater s nekim neobinim, upravo enskim
zadovoljstvom. Tko vodi mora i da bude okrutan.
Da, ree Holmes. Odjednom mu se uini, kao da ga je netko zaveo.
Takav osjeaj mora da ima i ena.
Vi brzo uite, ree mu Slater.
Poslije toga nije vie Jake pokuavao da promijeni temu. Sam Slater
smjesta ponovo prijee na svoju teoriju. Sad je govorio gotovo brzo. Njih
dvojica su jo uvijek razgovarala, kad su stigla ona dva majora iz puka.
Obojica se prestraie, ugledavi generala, a onda nestadoe da se malo
okrijepe. Zatim su se vratili i kada su ustanovili, da se jo uvijek general na
njih ne obazire, otili su opet da neto popiju.
Njih su dvojica jo uvijek razgovarala, pa i kad se vii vodnik Jefferson
vratio sa enama. I dalje su nastavili da govore. Holmes je napeto sluao.
Znao je, da ga je Prewitt doveo u poloaj, iz kojega su bila samo dva izlaza:
ili da nastavi ili da se povue. Sam Slater mu je razlagao svoj utjeni credo,

to ga je sam razvio, kad se jednom nalazio u slinom poloaju. Za vrijeme

tog pripovijedanja oi mu sinu novim sjajem.
Dvije krupne ene, koje su sjele na njihova koljena, pile su i sluale ne
razumijevajui nita. Jake i obojica majora ve su davno odustali da prate
razgovor i povukli se u stranje sobe, da se posvete pravoj svrsi dananje
veeri.
Holmes je, meutim, gotovo zaboravio na tu svrhu. Razgovor mu je
otvorio mnogo novih perspektiva. Bilo je tu stvari, o kojima dosad nije nita
ni slutio. Koncentrirao se svom snagom, ali je uspijevao da hvata samo
392
kratke trenutke, prije nego to bi se oblaci ponovo sklopili iznad saznanja.
Neprekidno se meutim pojavljivalo neto novo i on bi povjerovao, da e poslije moi sve da razumije.
Razbor je najvee otkrie ovjeanstva, govorio je Slater, a istodobno
je to neto, na to se ljudi najmanje obaziru i ime

se vrlo rijetko koriste. Nije, dakle, udo, da se razboriti i osjetljivi ljude

ogore i razoaraju.
Uvijek sam tako mislio o tome, uzbueno e Holmes. Cio sam svoj
ivot stvar gledao u tom svijetu, ali uvijek izdaleka.
Temelj svega je strah, nasmijei se Sam Slater. Strah je klju svega.
im jednom razabere stepen straha u nekom ovjeku moe nepogreivo
unaprijed rei, koliko povjerenja moe u njega imati i dokle e te on
slijediti u tvom nastupanju. Naredni se korak, dakako, sastoji u tome da se
bojazan izazove umjetno. Ona sama po sebi uvijek postoji, pa je naa
zadaa samo da je probudimo. to vei strah, to je i vea mogunost
kontrole.
Kakav je to strah? upita Japanka, koja je sjedila na naslonu Slaterova
stolca.
To je bojazan, nasmijei se Slater.
uj, ree Kineskinja na Holmesovu koljenu. to je to s vama
dvojicom?
Ba nita, odvrati Sam Slater.
Vi nas ne trpite, moda nas ne trpite? upita Japanka.
Ne, ne, draga, odvrati Sam Slater. Vi ste divne dame.
Ti se ne ljuti na mene, zar ne? upita Kineskinja Holmesa.
A zato da se ljutim?
Ne znam. Moda radim neto to ti ne voli?
Doi, Iris, ree Japanka. Neka odu doavola. Idemo potraiti onog
starog sijedog debeljka. On je s Beaulah. Moda emo se malo s njime
naaliti.
Iris ustane. Ja nita ne uinila da povrijedim tvoj osjeaj? laskavo e
Holmesu.
Ne, nikako, odgovori Holmes.
Eto vidite, nakesi se Sam Slater, kad su ene iezle.. Vidite li to
mislim pod bojazni?
Holmes se nasmije.
Znate li, nastavi Slater, ja sam ve stotinu puta pokuao da sve to
protumaim starom Jakeu. Tumaio sam mu neprekidno, sve otkad sam
stigao na ovaj otok. Jake raspolau velikim sposobnostima, ali bi morao
samo da naui, da ih iskoristi.
Prilino je star, oprezno odvrati Holmes.

Odvie star, potvrdi Slater. Ako sam ikad vidio ovjeka, koji je u tami
izgubio put i ne moe ga vie pronai, onda je to estiti stari Jake. A pritom
bi ovjek zapravo morao misliti, da ako je itko svojim porijeklom i svojom
naobrazbom predestiniran zato, da spozna znakove vremena, da bi to
morao biti Jake Delbert. No on se jo uvijek boji. Boji se i jo uvijek je toliko
moralist da vjeruje u one sentimentalne dnevne zapovijedi, to ih daje
svojim etama, umjesto da pokua pomoi ovjeanstvu. Onda trai
olakanje u tim momakim veerama, kao da bi jednostavno mogao poi na
zahod, kad mu se duevna crijeva napune.
396
Nemojte me krivo razumjeti, ja nikako nisam protivnik takvih
momakih veeri. Meni se ini krasnim i ja uivam u njima. Ali sve u svoje
vrijeme. ovjek ne moe, meutim, takve veeri uiniti sadrajem svoga
ivota, a da pritom posve ne propadne. ovjek treba da ima neto to je
vee od njega samoga u to moe da vjeruje.
Upravo to, uzbueno e Holmes. Neto veega nego to je on sam. A
gdje bi to mogao danas pronai na cijelom svijetu?
Nigdje, odvrati Slater, osim u razboru. Vi znate, Dinamit, da ste za
kapetana prilino stari, ali za majora biste jo uvijek bili prilino mladi. I ja
sam u vaim godinama bio samo major, razumijete li. U ono vrijeme nisam
jo poeo s time da uim novu logiku. Da me pod svoje okrilje nije uzeo neki
pametan ovjek, ja bih jo uvijek bio major, a jednoga dana postao bih Jake
Delbert.
Ali razlika izmeu vas dvojice je u tome, ubaci Holmes, to ste vi bili
pripravni da sluate razbor, kad ste ga konano otkrili.
Tono, potvrdi Sam Slater. U naem zvanju danas se osjea
neizbjena potreba za pomlatkom, koji bi bio sposoban da naui lekciju.
Kasnije emo takav pomladak jo nunije trebati. Njemu e se otvoriti
zaista sve mogunosti.
Ne marim ja za in, ree Holmes. Znao je da je to ve jednom prije
rekao, ali ovaj put je to bila istina. Sad je govorio posve iskreno. Jedino to
ja elim, ree, jeste, da zaista pod nogama osjetim vrsto tlo, temelj, na
kojem moe da stoji ovjek kao misaono bie; ja elim zdravu logiku, koja
me ne e ostaviti na cjedilu. Dajte mi to i doavola sa inom.
Upravo tako sam i ja osjeao, ree Sam Slater, pa se osmjehne svojim
blijedim smijekom. Znate, ja bih mogao trebati ovjeka kakav ste vi. Moj
je tab, bogami, pun glupana. Trebam bar jednog dobrog ovjeka. Kako bi
vam se svidjelo, da vas premjestimo u brigadu, i da ondje radite za mene?
Ako zaista mislite, da bih za to bio prikladan? skromno odvrati
Holmes. Mislio je, to li e na to rei Karen. Da je bilo po njenoj volji, on
nikad ne bi sudjelovao u takvim momakim veerama. A onda, to bi bilo
od njega? Mogao je da sebi predoi lice Jake Delberta!
Dakako. Bogami, odvrati Sam Slater. Ako elite taj poloaj, moete ga
dobiti, razumijete li? Sutra u se za to pobrinuti. Znate li, nadovee zatim,
pripovijest s tim Prewittom je stvarno samo utoliko vana, ukoliko se
odnosi na vau linu karijeru. Ne za kolo boksaa, pa ak ni za va presti.

Zapravo ona nije nita drugo osim prilika, da se iskua i razvije snaga vaeg
karaktera.
S toga stajalita ja to jo nikad nisam promatrao.
Ne vjerujem, da bi bilo u vaem interesu da se date premjestiti, prije
nego to posve ne dokrajite tu stvar. Onda, kad to svrite i kad budete
premjeteni, mogli biste se odrei cijelog tog prokletog boksanja. Mi
moemo vau energiju bolje upotrebiti.
Da, to bih mogao uiniti, odvrati Holmes, pitajui sama sebe, bi li
zaista volio da prestane biti boksaki trener.
No, ree sam Slater, nakesi se i ustane. Htio bih da jo neto popijem.
Drim da smo prilino dugo brbljali, zar ne? Tratimo dragocjeno vrijeme,
ne? Idem da potraim te proklete ene On posegnu za bocom sode.
Odjednom vie nije bio filozof. inilo se, da je jedan dio njegova bia
iskopan, kao to ovjek zatvara pipu na vodovodu.
Kapetan Holmes se zaudio, a onda se gotovo prestraio, jer on nije
mogao da tako lako sve to zaboravi. Vidio je sliku nove moi, koja bi stvorila
potpuno novi svijet, svijet s realnim duhom, koji bi se temeljio na razboru,
a ne na brbljarijama moralista. Bio je to cilj, koji e se u praksi pokazati
pravilnim. Njegov je temelj bila realistina mo. Mo puna dobrote, koja je
raspolagala svim mogunostima da ini dobro i da ovjeanstvo odvede na
nove visine, usprkos tvrdoglavosti i tromosti ljudi. Mo, u ijoj je dobroti
leala neka tragika, jer mase, koje nisu eljele nita drugo, ve da se odaju
bludu i da pune eluce, uvijek e krivo razumjeti tu mo. Opravdat e je
samo povijest. ivoti velikih ljudi i povijest velikih ideja bili su uvijek
tragini. Miii u Holmesovu tijelu grevito se stegnue. Posve ga ispuni
elja, da glasno krikne, elja, koja ga nije podila sve od djetinjstva. Kako je
Slater sve to mogao da zatvori, kao to se zatvara pipa na vodovodu?
Onda mu odjednom posta jasno, da on sumnja. Tek as prije bio je
nauio, a sad je ve poeo sumnjati i to ga je jo vie zaplailo. Zar je logika
i dalje ostajala logikom, ako je ovjek mogao u nju posumnjati?
Za Slatera to ve odavno nije nita novo, ree sam sebi. On se na to
nauio. Dakako, da on moe prekinuti misli, im us- htjedne. Samo za tebe
je to novo, i u tom lei cijela stvar. Zadrao si stari obiaj da sumnja. To je
sve. Volio bi znati, je li i Sam Slater sumnjao, kad je to prvi put uo?
Dakako da je sumnjao, ree sam sebi, ali nekako poe i u to dvojiti. A to
onda, ako Slater nije nikada sumnjao? to onda? On pomisli da upita
Slatera je li ikada sumnjao, ali mu srce odjednom poe drhtati. Ne samo da
je osjeao bojazan, ve je upravo osjeao strah. Bojao se, da svojim
pitanjem ne bi odao da ne vjeruje u stvar.
Odjednom mu posta jasno, da ne sumnja u logiku, ve u samoga sebe.
Sumnjao je, raspolae li sposobnou da ikada prestane sumnjati. Moda
se Slater u njemu prevario?
A ako se Slater vara, onda ni Slaterova logika nije valjala, zar ne?
Kapetan Holmes osjeti da mu se vraa onaj stari ponor bez dna. Ispod
njegovih nogu i opet je nestajalo tla.

to bi se dogodilo, da njegova ena nije odbila da mu skuha veeru i da

nije izala sa svojim bogatim graaninom?
to bi se dogodilo, da ga je Jake Delbert unaprijed upoznao s time da e
te veeri biti prisutan general i da mu je na taj nain dao priliku da se
uplai?
A to onda, da Sam Slater nije imao namjeru da malo bone Jakea?
Kapetan Holmes je odjednom posve jasno vidio, da bi u tom sluaju on
sam bio posve drukiji i da bi se sve posve drukije odigralo. Kad mu je
Slater pruio novu au s whiskyjem, Holmesu zadrhe ruka.
398
Doite, osmjehne se Slater. Svi su oni tu u susjednoj sobi.
Molim, dakako, odvrati kapetan Holmes i poe za njim. Nadao se da
general nije opazio njegovo drhtanje. Pitao je sam sebe, hoe li se i Sam
Slater sutra sjetiti svega toga. Pitao se. nadalje, nije li taj razgovor, koji je
imao da potrese svijet, bio u stvari samo razgovor, koji je potresao jedino
Holmesa i Slatera? A pitao je sama sebe konano i to, zato se zemlja nikad
ne zaustavi i ne dopusti da vrsto stanemo na nju?
On pogleda ljude u sobi, pukovnika koji je ispruen leao na postelji i
pio, enu, koja je pila s njime, oba majora, starijeg vodnika Jeffersona, koji
je na posluavniku nudio ae s piem, Sama Slatera, koji je, smijui se,
odabirao enu, te konano enu, koju je sam odabrao. Nije ju poznavao.
Nikoga,nije poznavao. Sam se sebi uinio ovjekom, koji gleda s prozora
nebodera, niz cijelu visinu stijene, koja kao da neprekidno postaje kraom
i sve se vie povlai, sve dolje do ulice, gdje se dadu razabrati divno sitna
kola, koja se poput kukaca pomiu na ulici, kao ovjek, koji mora sad da
povue glavu ili da skoi dolje.
Nemoj to uiniti, Holmes. Ti si ve bio na toj ulici. Ona ne vodi nikamo.
To je ulica, koja te je dovela ovamo. Radi se samo o tome da ovjek vjeruje.
Ti mora vjerovati. Mora imati povjerenja. To je odgovor. Jedini odgovor.
I tako on pogleda Sama Slatera i povjeruje. Pogledao je Sama Slatera iz
Sheboygana, koji se zabavljao, kao to ena, malo za- plaeno, no jo uvijek
puna nade gleda mukarca, kojemu je do1 pustila da je zavede, kojemu se
podala, a on ju je uzeo, a onda se okrenuo i poeo hrkati. Znao je da u
svemu tome mora da negdje lei logika. Nikako nije moglo biti sve samo
sluajno.
Sutra u kupiti novi aparat za mijeanje i donijeti ga u kuhinju, prije
nego to ona doe kui. Stroj e biti prva stvar, to e opaziti, kad ue u
kuhinju. Odmah u znati to je na stvari.
On ustane, lako zatetura i odvede vrstu Kineskinju u jednu od
stranjih soba.
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE

ovjek, za iju se dobrobit, kako se ini, svatko brinuo, nije sam uope
bio zabrinut. Nije ak nijedan trenutak shvatio, da je grenik. Nije to
shvatio ni onda, kad se uspinjao uz stepenice New Congress hotela.
Prew se iznova prepustio osjeaju, da je na dopustu. To mu je govorilo,
da je ivot bio odgoen do narednog jutra i da e sutra opet moi razmiljati
o tome da je grenik, a da je sad najbolje, da niemu ne dopusti da mu
pokvari ono, to je sad imalo doi. Moda nikad vie ne e moi da postane
trublja. Dobro, nita zato. Moi e, meutim, da dobije bar ovo, a ovo e
mu pomoi, da ispuni prazninu. Bit e bolje da pomno uznastoji da se
prihvati toga, jer bi to jednoga dana, veoma skoro, mogao da silno nuno
ustreba. Upravo u tom asu misao na Lorenu bila mu je prea od svega
drugoga.
To je bilo ime za tebe, Lorena! Nije to bilo ime to ga nose kurve, ve
zaista pravo ensko ime, Lorena. Za njega je, dok ga je tiho sam sebi
izgovarao, imalo posebni, posve lini zvuk, kao da se nikad prije toga
nijedna ena nije tako zvala. Dovraga, mogao se dati premjestiti iz te
sportske ete. Tko e mu to sprijeiti? Prijei u kakvu pravu vojnu jedinicu,
pa ponovo obavljati zaista strogu slubu, jo jednom biti promaknut za
vodnika, jer bi taj in sad opet imao neko znaenje.
No onda mu pade na um, da ne e moi dobiti premjetaj lz te jedinice.
Pa lijepo, onda, dakle, ne e dobiti premjetaj. to onda? Sto to znai?
Ba nita. Za godinu dana sve e proi. Ona je ionako nakanila, da e raditi
samo jo jednu godinu dana, zar ne? Onda e i ti imati pravo, da se ukrca
natrag u Sjedinjene Drave, za godinu dana, raunajui od danas, do
godine u isto vrijeme, u 1942. On sav sretan vrsto zakuca na elina vrata.
U mislima je odjednom mogao da pred sobom vidi svoj ivot u
budunosti. Sluit e u nekom malom garnizonu, u kojem besposleno
prolaze dani, na primjer u Jeffersonovim43 kasarnama ili u Fort Rileyu.
Kasarna e biti sagraena od vrste opeke, trava uvijek pokoena, a putovi
lijepo ureeni pod dugim popodnevnim sjenama starih hrastova. To je
drvee postojalo jo onda, kad su Georgea Armstronga Custera44 Sioux

43 Thomas Jefferson, trei predsjednik USA roen 1743.

Prije izbora za predsjednika postao je poznat kao borac za
slobodu i nezavisnost USA, te Je bio izabran i u odbor za
sastavljanje Povelje o nezavisnosti, koju je 1776. sam i napisao
uz kasnije nadopune i ispravke drugih.
44

George Armstrong Custer (18391876) ameriki vojnik,

prvak graniarskih ekspedicija protiv Indijanaca. Poginuo je u toku

Indijanci skalpirali. Ako se obavee za jo jedan rok slube, odabrat e

samo onakvo mjesto, u kojem su i podoficirski stanovi sagraeni od opeke,
a ne da su tako trone daare, kakve su ovdje. Odabrat e takav garnizon,
gdje e moi da Lorenu uvede u zajednicu i u malo drutvo, to su ga
sainjavali oenjeni podoficiri i odravali ga samo za sebe.
Nisu li svi stari iskusni momci kao to je Pete Karelsen govorili, da su
kurve najbolje ene? Nisu li govorili, da kurve, koje su jednom ivjele u
najdubljoj movari, umiju bolje ocijeniti sitne ljepote ivota? Mnogi su stari
vojnici uzimali kurve za ene. Pogledaj samo staroga Dhoma. Njegova ena 400
je uroenica. Ona ne vai. To bi bilo isto tako, kao da si oenio Vio- letu. Ti
se, meutim, ne eli oeniti Violetom, ti se eli oeniti Lorenom. Ako ona
trai udobnost i sigurnost, ne e ih nigdje lake nai nego u kakvom
zabaenom stalnom garnizonu, koji je ve ezdeset i devet godina uvijek
jednak i koji e takav ostati jo daljnjih ezdeset i devet godina.

borbe oko uguenja ustanka Siouxa 1 Cheynnea na poznatom

Custerovu breuljku.

Dovraga, ona bi se ve i sada, danas, mogla udati za nj, pa nastaviti da

radi jo godinu dana, kako je i kanila. Njemu je to bilo posve svejedno.
Dosad mu u ivotu estitost nije nimalo koristila. Za estitost i petnaest
centi moe da ovjek kupi au

piva. estitost i njezine ostarjele zagovornice, koje pokuavaju da sakriju

svoju vlastitu mladost, kad su one takoer ivjele, jer ivjeti je uvijek
znailo i malu opsjenu. Kad si iva, ljudima je u tvom drutvu uvijek malo
neugodno. A za vas, moje dame, to je sve.
Gle, Prew!
Gospoa Kipfer ga ljupkom kretnjom pusti da ue.
Nikako nisam oekivala da u vas tako skoro opet vidjeti. To je zaista
iznenaenje!
Kako ide posao? osmjehne se on, dok ga je u valovima obavijala ta
402
gusta cirkuska atmosfera puna pilovine. Gospoa Kipfer je izgledala kao da
je malo uznemirena. Grudi u ste- zniku nisu joj zbog toga, dodue, klonule,
ve je i dalje bila ona dama s oglasa za International Sterling srebrna
jedala, snimana za nekog primanja ili dok je sjedila na elu mune veere,
prireene za nekog pijanog gosta, kojega je njezin mu doveo kui.
Nije li to strano? upita ona.
Obje su ekaonice bile pune. Mukarci su prolazili kroz predvorje
smijui se. Oba glazbena automata su se borila jedan s drugim. Uznojene
djevojke lupale su vratima. Na podu su klopotale visoke petice. Cio je mete
podsjeao na kakvu tvornicu oruja u punom pogonu. Jak miris razliitih
parfema mijeao se s oblacima cigareta. Neki muki glas pokuavao je, da
se, napol pijan, natjee s glazbenim automatom u drugoj ekaonici, a s
protivnoga kraja hodnika doviknu neki izmoreni glas: Runike!
ovjek bi nas gotovo mogao zamijeniti sa stranakim danom
republikanaca u Philadelphiji, zar ne?, umorno upita gospoa Kipfer.
ak i s kongresom Amerike nacionalne legije u Detroitu, odvrati
Prew.
O ne, molim, to ne!
Runike!
Gospoa Kipfer se trgne. Petunia! Josette treba runike. Na broju
sedam.
U redu. Krupna crna masa enskoga sala pokrenu se hladnokrvno.
Petunia je bila ravnoduna ak i prema slamnatoj kapici i maloj pregaici,
kojom su je ukrasili.
Pogledaj odmah, da li jo tkogod treba runike! Gospoa Kipfer je
potapa po obrazu posve odsutna duhom. Pouri se, Petunia. Ona se zaista
tako zove. Nije li to strano? Posve kao u filmu. No ja ne znam to bih bez
nje. Minerva ja t^ko razmaena. Danas je bolesna. Na dan isplate je uvijek
bolesna. Od nje
401
26 Odsada do vjenosti
3 Johny Mack Brown, Tom Tyler, Gene Autry,
Roy Rogers
popularni glumci cowboyskih filmova.
1 Hlllbilly song melodiozna pjesma ivog ritma, u neku ruku narodne
pjesme stanovnika planinskih predjela Sjedinjenih Drava Amerike.
1 Astor, poznata newyorka milijunaica obitelj, vlasnik brojnih zgrada

U originalu >Prettyboy Floyd, zloglasni 17-godinji gangster iz Chicaga, kome je amerika tampa dala alosnu popularnost. Ubijen je u
borbi 8 agentima FBI.
uope nemam nikakve koristi. Ona duboko uzdahne. Ta Mi nerva! Znate,
ja imam samo njih dvije. Service Rooms imaju najmanje etiri djevojke. Ali
to je dakako i najvea kua u gradu!
Gdje je Lorena? upita Prew.
Gospoa Kipfer mu lako dodirnu ruku i pogleda ga postrance pogledom
punim sjaja i razumijevanja. Ali Prew! Pa valjda niste na dan isplate doli
ovamo specijalno zbog nje? Kako ste to napravili; jeste li uzajmili novac?
Samo da danas doete ovamo i da se sastanete s Lorenom?
Zato da uzajmljujem? ukoeno odvrati Prew. Osjetio je, kako mu se
istodobno ukouje gornja usnica i zatiljak. Da kaem istinu, nastavi on
ukoeno, danas sam u igri dobio neto novaca i odluio da odem u grad,
prije nego to sve izgubim.
No, to je zaista veoma pametno za vas! Gospoa Kipfer mu se
osmjehne, sagnuvi glavu malo u stranu. Koliko ste dobili, dragi moj?
Prew osjeti, kako je neki pusti strah prorezao njegovu raz- draenost u
dvije polovice i kako su te polovice pale na pod, i od njih ne osta nita osim
potpune praznine. Brzo posegnu za lisnicom, kao to ini ovjek, koji mora
da prebroji novac, da bi ustanovio koliko ima. Lisnica je bila jo ovdje. On
odahne.
Oh, ree, oko stotinu.
To nije loe, zar ne?
Skromno je, odgovori Prew. Sjetio se, da je od onih dvadeset dolara ve
izdao jedan dolar. Njime je platio dvije ae whiskyja, koje su mu trebale
pomoi, da zatvori vrata u svojoj nutrini. (Ima prilika, u kojima je
bezuvjetno potrebno, da se ta vrata zatvore, ali se arniri esto i lako
zaglave.) Preostalo mu je jo svega devetnaest dolara. Odbije li od toga jo
jedan dolar za taksi ovamo i natrag (ovaj put se nije smio izvri pogibelji, da
se pokua vratiti zaustavljajui automobile), preostalo mu je jo osamnaest
dolara. Od toga e petnaest dolara trebati za cijelu no, a tri dolara sad za
jednu brzu vonju. Na whisky ne smije ni misliti. Za to je imao premalo
novaca.
Gospoa Kipfer mu se jo uvijek smijeila onako sa strane. Znate li,
dragi, ja se veoma divim vaem ukusu, samo to na dan isplate postoji silna
potranja za Lorenom. U ekaonici403.
su jo slobodne dvije ili tri druge
djevojke.
Samo asak, odvrati on. Podila ga je elja da joj se nasmije. Meni se
ne uri. Samo mi recite gdje da je naem?
Gospoa Kipfer se osmjehne i slegne ramenima. Vrlo dobro. Ona je u
broju devet. Ravno hodnikom. Najbolje' e biti da po- ekate i da je uhvatite
u predvorju. Molim, oprostite mi sada, zovu me na vrata!
On se naceri za njom. I nadalje je imao elju:<ja joj se nasmije, jer ona ni
izdaleka nije znala sve, to je mislila da zna.
3

Zao mi je, momci, uo je gospou Kipfer, kako govori kroz rupicu na

vratima, ali ovdje je sve zaposjednuto.
Nita nije vie slobodno?
Zaista mi je veoma ao!
No, ree. Osjeate li tako, samo nastavite. Meni je ao.
Ah, Prew, doviknu zatim.
Da?
Pijani kao batina, apne ona, vraajui se k njemu. Htjela sam vas
upitati, kako ivi vodnik Warden?
404
Tko?
Milt Warden. On je jo uvijek u vaoj eti, zar ne?
Jeste, dakako.
Ve tako dugo nije bio ovdje, da sam pomislila da je moda premjeten
u Sjedinjene Drave. Molim, hoete li mu izruiti moj pozdrav?
Hou. Dakako, odvrati Prew. Uinit u to. I zaista e to uiniti?
Nakon prozivke poi e k Wardenu i izruiti mu te pozdrave.
Znate li, ree gospoa Kipfer, vi momci biste morali biti sretni to
imate takvog ovjeka za etnog starjeinu.
Zaista? upita Prew. Da, i meni se to ini. Da, da, zapravo tako svi
misle. Gle, gle, pomisli on, gle! Upravo Warden! Gle, gle! Zar nikad kraja
udesima?
Vrata sobe broj devet bila su otvorena, iz nje je upravo izlazio neki
tehniki pomorski vodnik, veui kravatu. Bilo je pravo udo, kako je svaka
pojedinost na tom ovjeku bila za Prewa posve jasna i izrazita. Sav
zamiljen gledao je za njim, kako se udaljuje hodnikom.
Iza njega izae Lorena. Kretala se brzo, a njezine tanke visoke petice
klepetale su pravi staccato. On je odjednom ugleda i srce mu zaigra. Uinilo
mu se kao da nije iva, ve da je to slika u naravnoj veliini, snimljena
upravo kad je koraknula, a onda ravno iz slike stupila u hodnik.
Istom rukom, u kojoj je drala bijelu markicu za igranje pokera,
pridravala je i svoju otvorenu haljinu. U drugoj ruci balansirala je bocu
punu neke tamne tekuine, kao to konobarica nosi kavu bojei se da je ne
prelije. Koracala je brzo i izvila ramena u stranu da proe kraj njega u
uskom krcatom hodniku.
Hej, ree on, Loreno!
Halo, dragi moj, odvrati ona.
404.
Hej, samo asak!
Moram se uriti, dragi. Prije tebe e doi jo trojica ili etvorica. No
onda ga pogleda i zastane. Ah, to si ti. Dobar dan. Kako je? Ona zaviri niz
hodnik.
Kako je? Je li to bilo sve to mu je imala rei? Sav oajan projuri on
cijelu jednu vjenost kroz svoju duu, koja mu se odjednom uini posve
pustom. Dobro, mlako odgovori, a kako ivi ti?

No, to je lijepo, ree Lorena i pogleda niz hodnik. Cuj, dragi. S tobom
u se moi baviti ona pogleda na sat recimo za pola sata! To je sve to
mogu uiniti, dragi, zaista!
U redu, odvrati Prew, osjeajui kako mu se grlo steglo. kao da je
progutao zrno alauna. Reci, nastavi on. Morao se silno napregnuti da
izgovori tu rije. Reci, sjea li se ti mene uope?
Dakako da te se sjeam, mala ludo, odvrati ona nagnuvi se nati'ag,
da bi bolje mogla pogledati kroz hodnik. Zar si mislio da bi te mogla
zaboraviti? Ali uj, sad'se ne mogu s tobom razgovarati. Mogao bi se vratiti
za jedan sat. Zato ne bi to uinio?
No, dobro, ostavimo to doavola, ree on i uzmakne. U dui je jo
uvijek bio posve prazan.
Mislim da ni to ne bi ilo, ree Lorena. Vjerojatno e ih onda ekati jo
vie od etiri.
Vjerojatno. Gospoa Kipfer mi je rekla, kako si ti obljubljena. Nemoj na
to vie misliti. Ne bih htio da ti oduzmem tvoju zaradu.
Zna to, ree ona i pogleda niz hodnik. Ne vidim nikoga od onih koji
ekaju na mene, pa bih te moda ipak mogla odmah povesti. to misli o
tome?
Nije potrebno da mi daje neku prednost.
Lorena ga tek sada prvi put zaista pogleda. Prvi put oi- vjee njezine oi
i ispunie se zabrinitou, kao da tek sada vidi neto drugo, a ne neku
obinu muteriju. Ne budi takav. to si zapravo oekivao?
Ni sam ne znam.
Jednostavno si odabrao loe vrijeme. Ti zna, da ovdje radim. Bar bi
morao to da zna!
Dakako, kimnu on. Ja sam onaj momak, koji je prije tri dana bio
ovdje i cijelu no spavao s tobom, pa ti lijepo i pristojno obeao, da e se
dana's vratiti, kako bi opet mogao cijelu no ostati kraj tebe. Sjea li se? Ja
sam onaj momak, koji je s tobom leao u postelji i skoro tri sata razgovarao
s tobom.
Dakako da se sjeam.
Dovraga, ne moe se sjetiti ni kako se zovem.
Naravno da se mogu. Zove se Prew. Razgovarali smo o tome, kako sam
dola u taj bordel. No, eto. Vidi li, da se, sjeam?
Vidim, odvrati Prew.
405. me ondje. Ja u se vratiti za jedan
uj me. Idi na broj devet i poekaj
asak. Dok eka, moe se razodjeti.
Ne, hvala. Radije u poekati, ako te to ne smeta. Nikad nisam mnogo
mario za serijsku proizvodnju.
Ona se opet po trei put maknu da ode, no onda se vrati i pogleda mu
ravno u lice, ali pogled joj je i dalje klizio s njega. Ni to ne e ii, Prew,
blago e ona. Ja sam ve zauzeta za cijelu ovu no.

to! Prew odjednom osjeti, da su mu se usta posve osuila, pa maknu

usnama, da bi ih ovlaio. To mi nisi rekla. Rekla si mi... to to zapravo
znai to okolianje?
Onda to jo nisam znala, razjasni Lorena veoma strpljivo. Danas je
dan isplate. To zna. Toga dana ja zaraujem \jie novaca, nego cijela tri
posljednja tjedna u mjesecu, nastavi ona, maui bijelom markicom pred
njegovim oima. Ovamo dolazi skupina tapskih oficira iz Fort Shaftera.
Oni su unajmili gotovo cijeli lokal. Jutros su nazvali gospou Kipfer i specijalno zatraili mene.
406
Ali ti si mi ve zadala rije, usprotivi se on. Zato joj to nisi rekla? to
to radi? Prosjai? upita sam sebe. Zar ne vidi da ovdje nisi poeljan? I
onako si ve izgubio gotovo sve. Treba li i to da izgubi?
uj me, ree Lorena sva smetena, zar to ne moe razumjeti? Kad
dou ove velike zvijeri, gospoa Kipfer zatvori za njih cijeli lokal. to misli,
kako bi izgledalo, da ih obini vojnici vide ovdje?
Da, pomisli on, ta kuja, ta uljiva kuja je to cijelo vrijeme znala. Marim
ja zato, kako bi to izgledalo, ba marim za to? Izmeu njih se laktima
progura neki visoki vojnik u graanskom odijelu, dovoljno tust, da bi
mogao biti kuhar. Prew ga pogleda s mnogo nade. Doavola, to to radi,
kujin sine! ree,

406.

ali visoki se momak ne okrenu. Prokletstvo, pomisli, ne uspijeva mi ak ni

da nekog uvrijedim. Ah, prokletstvo!
Ne bi mogao ui, ni da sam odbila poziv, nastavi Lorena. Ja bih samo
izgubila zaradu i to ni za to. Kad dou oni iz Shaftera plaaju veoma
dobro. Oni razbacuju novac, kao da su novanice listovi salate. to je za
njih pedeset dolara? Djevojke zarauju te noi vie nego cio obini tjedan.
Zao mi je, Prew, ali to bih inae mogla da uinim?
Zao ti je? A to misli, to se u meni odigrava? Zao joj je, ree, veoma
joj je ao. Ja sam pak ekao na to, kao to dijete eka na boino drvce.
Zato ne dri jezik za zubima, Prewitt? Zar uope vie nema ponosa?
Zao mi je. Ali ti nema nikakva prava na mene, gospodine. Ti nisi moj
mu. To zna!
Dakako da znam. Siguran sam, da ti nisam mu! Zaboga, Loreno!
protisnu on.
uj me, svaka minuta, to ovdje brbljamo, stoji me pedeset centi...
A to je mnogo novaca, zar ne?
... a ni u onoj drugoj stvari ne mogu nita uiniti. eli li da te sad
pustim da se uvue preko reda ili ne? Ja to inae ne obiajem raditi.
Tako je, pomisli on. Zene su bile tako praktine.
No, upita ona, to je?
On je pogleda. Njezina iroka usta na sitnom djejem licu bila su
uznemirena i nestrpljivo stisnuta. Zapravo bi volio da joj moe rei svoje
miljenje, da skine sa sebe ono to ga titi, pa da se okrene i ode. Umjesto
toga zau samoga sebe, gdje govori: U redu! Sad je sam sebi bio odvratan,
jer je to rekao.
Dakle dobro, kimnu Lorena. Na broju devet. Razodjeni se. Vratit u
se, im ovo obavim.
I ona urno ode. Gledao je za njom kako se izvija i probija kroz mnotvo
niz hodnik kao ranjena jarebica. Neki ovjek isprui ruku i zaustavi je. Ona
se nasmjehnu, neto mu ree, pa razdraeno poe dalje.
Jo jedan Prewitt, pomisli Prewitt, pa ode u sobu broj devet. Polako
osjeti, kako se praznina u njemu ispunjava srdbom, no ta se srdba opet
ocijedila nekamo dolje, gdje nije vie imao eluca. On sjedne na postelju.
Nije mogao da izbrie sliku, to ju je gledao u duhu, sliku, to ju je donio sa
sobom.
Zbog toga se posve uvukao u se.
5.

Cuo ju je, kako se vraa. Kad je uspio da podigne pogled, opazi da su

vrata ve zatvorena i da njezina haljina lei na stolcu. Ona zasta i pogleda
ga kao da ga ne razumije.
Pa ti se nisi ni skinuo?
Zaista nisam? Bogami, nisam! On ustane.
inilo se kao da Lorena kani zaplakati. Rekla sam ti, da mora biti
razodjenut, kad se vratim, dovraga! Primila sam te preko reda da ti uinim
uslugu, a ti pritom uope ne pokuava da mi pomogne.
Prew je stajao pred njom i gledao je. Nije mogao nita da rekne.
Ostavi to sada, ree on. Daj da te samo gledam!
U redu, odvrati ona.
Zatim joj on prui tri dolara.
Ona ukloni vlane kose s izmuenih oiju. Na ravnoj plo- hici izmeu
njezinih okruglih malih dojki svjetlucao se znoj.
Ti zna, da je na dan isplate propisano odreeno vrijeme. Petunia moe
svaki as zakucati na vtata.
On se uspravi i pogleda je. Duboko u njegovim eljustima leao je neki
napeti bol, spustio mu se niz hrptenjau do stranjice i stegnuo mu eludac
kiselim grem. Ona je gola leala na postelji i nestrpljivo ekala. Glavu je
nervozno uzdigla, da ga uzmogne pogledati.
Zato se ne bi sutra uveer vratio? upita Lorena. Da ostane cijelu
no?
Jedva je mogao da razabere njezin glas kroz svemirsko odijelo od
pleksistakla, u koje je bio sapet i zatvoren, on, savreni primjerak ovjeka
dvadesetog stoljea, koji, da bi ostao zdrav i da ne bi izgubio vitki lik,
obavlja slobodne vjebe u odijelu od pleksistakla, koje ne proputa ni zrak,
ni zvuk, ni ljubav, ni mrnju, ni ivot, u pravom udu modernog
industrijskog proizvoda, majstorskom djelu moderne industrijske
konstrukcione umjetnosti. Svako kuanstvo bi moralo imati bar dva takva
odijela, a zatim po jedno odijelo za svako dijete. ovjek dvadesetog stoljea
izgleda tako smijean, kad je gol i kad na nogama ima samo cipele i arape,
jednako smijean kao miiava vjeverica, s koje su skinuli krzno, i samo joj
na nogama ostavili malo dlake. No on bi bio proklet, proklet za vjena vremena, kad bi joj to sad rekao, da se sutra moe vratiti, jer je morao da tih
dvadeset dolara pozajmi od lihvara, to je takoer bilo udo moderne
industrijske konstrukcione umjetnosti, da bi ak i danas mogao doi k njoj.
407. da opet doe. Osim toga bi morao
Sutra vie ne e imati dovoljno novaca
glasno vikati, da bi ga mogli uti izvan njegova odijela od pleksistakla.
Morat emo se pouriti, dragi, ree Lorena, ako ti nije moda milije da
odgodi.
Bila je to posve udna stvar. Tu je bio on, Robert E. Lee Prewitt, ovjek
dvadesetog stoljea, koji hoda po majci zemlji u svojoj najnovijoj svemirskoj
odjei od pleksistakla, to ju je industrijska tehnika proizvodila u tako
masovnom obilju, da ju je uz cijenu manju od cijene proizvodnje, u stvari
badava, mogao da nabavi svatko, mukarci, ene i djeca, jer je nae

najnovije istraivanje tako usavrilo novi proces, da sada moemo staviti

vanrednu ponudu skoro apsolutnog vacuuma u naim novim modelima.
Taj moderan ovjek, koji je imao toliko razloga za zahvalnost, s cijelim
naslijeem brojnih stoljea, koji je mogao da uje, kako mu cipele otro
struu o pozlaenu postelju, struu i struu i tim ga zvukom kao
kuckanjem nekog skupog i tonog metronoma podsjeaju na to da ne smije
uprljati ponjavu taj stvor koji nije ak ni sretan! Samo zato nije sretan, jer
nije mogao da izae iz svojeg svemirskog odijela od pleksistakla, iz tog
svemirskog sanitarnog kombinezona za svako vrijeme, nije bio sretan samo 408
zbog toga, jer ga nisu poznavali, a on je naprotiv znao i ba zato, jer nije
mogao da dodirne drugu ljudsku duu.
A onda, kao da eli to dokazati, zau se s vrata glasno i otro kucanje, i
Petunia viknu: Naprijed, naprijed, vi unutra! Vrijeme je prolo, gospoice
Loreno.
Dobro, dobro, viknu Lorena.
Pokuaj, viknu Lorena, ili u ti morati vratiti tvoju markicu.
Zato da pokua?
Ah, doavola s time, ree on, ustane, izvadi iz depa rupi i obrie
znoj s oiju.
to ti je veeras?
Mislim da sam odvie pio, odgovori on i navue hlae, a zatim koulju.
Onda ponovo otare lice. Cipele nije morao navlaiti.
Zao mi je, to stvar nije uspjela, Prew.
Zato da ti bude ao. Uinila si sve to si mogla, zar ne? Sve to si po
svojoj profesiji umjela.
Vraajui mu tiskanu kartu i novac, Lorena je izgledala gotovo kao
mala djevojica, koja je propala na zavrnom ispitu. Htjela je da spasi
dobar glas.
Hoe li se sutra uveer vratiti?
Ne vjerujem da u se vratiti, odgovori Prew. On pogleda na onih dolar
i po u ruci, koji bi dovoljni bili za taksi idue veeri. Svejedno, nemoj me
oekivati, dok me ne vidi!
On razdere kartu u dva komada i pomno je poloi na postelju. Daj je
kakvom drugom ovjeku, kojemu su tri minute dovoljne. Ja se ne bojim za
svoju mukost.
Lijepo, kad tako hoe.
408.
Ba tako.
U redu. Ali- sad svakako moram otii. Moda u te kojom drugom
prilikom vidjeti.
Promatrao ju je kako oblai haljinu i kako odlazi. Nadao se da e mu
rei neto drugo, neto vie. elio je da mu prui ruku, koju joj on nije
mogao pruiti. Cak i ovako u ljutnji nije htio da razdere ono, to je izmeu
njih postojalo. Ona je na trenutak zastala na vratima i ogledala se. Prew je
znao da ona eka na to, da on uini prvi korak. No on to nije uinio. Ona
mora da uini prvi korak. Ali ni ona nije mogla da ga uini. I tako ona ode.

Ostavi sam u sobi, Prew se do kraja odjenu. Soba je bila sparna od

isparena znoja kao uoi oluje. No ni vani u hodniku nije bilo nita bolje. U
njegovim oima i u sljepoicama kucala je vruina neolakane prebogate
krvi. Lice mu je bilo crveno. Lea njegove koulje bila su ve preznojena, a
isto tako i tur njegovih hlaa. No, pomisli on, to je prvi put to ti se to dogodilo. Cini se, da se nekako mijenja. Na neki se nain mijenja. Osjeao se
veoma bijednim i veoma ljutitim.
U hodniku sretne Maureen, koja je stajala na vratima svoje sobe i
odmarala se. Netko joj je prokrijumario bocu, pa je bila na pol pijana.
No, gle, tko je tu? vikne ona. Halo, mali, koje te zlo zadesilo? Zar nisi
mogao doi do tvoje prave ljubavi?
Hoe li poi sa mnom u sobu?
Tko? Ja? A to je s tvojom svetom kraljevnom, mali?
Doavola s njome. Ja sam pitao tebe.
Kraljevna je silno zaposlena, zar ne? Trae je svi oni osamljeni momci,
bolesni od ljubavi. Prokletstvo, i ja bih voljela da izgledam kao djevica.
Nitko vie ne eli kurve, svi ele majke. Da ih one zatiuju. Tebi treba ena,
mali moj.
Fino. Vjenajmo se.
Maureen presta da mu se ruga i pogleda ga. Zaboga, ti ne treba enu.
Ti treba neto da popije i to odmah. Znam to ti je.
Odakle, dovraga, zna to mi je? To ne moe ni slutiti.
Ti ima isti napadaj kao i ja, samo to ga ja dobivam svakog tjedna dva
ili tri puta, po pedeset i dva tjedna u godini, iz godine u godinu. Nemoj ni
pokuati da mi saspe pijeska u oi, mali. Ja sam Maureen.
Hoe li poi u sobu? upita Prew. Ili ne e?
To ti ne bi nita pomoglo, mali. Uzmi svoj novac i odi u najblii bar, pa
se opij do besvijesti. Samo to e ti pomoi, mali. To ja znam.
A tko si ti, doavola? Dorothy Dix? Nisam te pitao za savjet.
A ja ti ga usprkos tome dajem.
Ne primam ga.
Jezik za zube, ree Maureen, sad ja govorim.
Dobro. Dorothy Dix. Reci mi sve, to ima da mi kae.
Rei u ti. Tebe mui osjeaj kao da si zatvoren u nekoj kutiji, koja ti je
za dva broja premalena, pa ne moe da zahvati zraka i davi se. Cijelo
vrijeme uje, kako vani prolazi svijet i kako se svi smiju i silno se
409.
zabavljaju. To je sve, to ti je. Ona
ga pogleda.
Dobro, ponizno e Prew, samo nastavi.
Lijepo. Ono to ima ti, imam i ja cijelo vrijeme, a jedini lijek protiv toga
je pie. Ja sam to iskuala, razumije li? Mora uvijek misliti na to, da tome
nije nitko kriv. Uzrok je sistem. Nitko nije kriv.
Prilino je teko na to misliti.
Dakako, veoma teko. I zato se mora napiti do besvijesti. Uini li to,
ne e vie ni na to misliti.

Dobro, opit u se, odvrati on. Ali na izlasku u x*ei zbogom gospoi
Kipfer. Rei u joj to mislim o potovanja vrijednim bordelskim damama.
Ta laljiva stara kuja!
Ne, to ne e uiniti. Ostavi gospou Kipfer na miru, jesi li razumio?
Ona e bre pozvati onu prokletu vojnu policiju, nego to uzmogne i
trenuti okom. eli li odsjediti mjesec dana u buturi? Mora otii da se
napije.
Dobro, pristane on. Dobro. Ali uj me, zar ne postoji ba nita, to bi
ovjek mogao da uini? Mislim, uope nita i nikada?
410
Ne, ne, odvrati Maureen. Nikada. Jer nitko nije tome kriv. To je zbog
sistema. Mora da ti uvijek bude jasno, da nitko nije kriv.
To ne mogu vjerovati, ree Prewitt i spremi tri dolara natrag ,u
lisnicu. No sve je u redu. Znam to misli.
Lijepo, kimnu Maureen. A sad gledaj da nestane. Ja nisam tvoja
odgojiteljica i nemam cio dan vremena.
Odi doavola, nasmije se on.
Slijedei, molim, viknu Maureen. zatvorivi vrata.
Prewitt se jo uvijek smijeio, kad mu je gospoa Kipfer ljupko i slaano
otvorila vrata. Sad je lako mogao da proe kraj nje, osmjehujui se. Nije
pisnuo ni rijei.
ovjek mora da neprekidno misli, da nitko nije tome kriv, da je to
sistem, govorio je sam sebi. to si uope oekivao n& dan isplate? Zar
glazbu, da te doeka? Eskortu na motornim kotaima? Ona je jednostavno
bila zaposlena i to je bilo sve. Zar bi se usudio da kod kakve rasprodaje
ue u robnu kuu i da pone razgovarati sa svojom prijateljicom iza
tezge, dok se muterije tuku, a posvuda oko tebe lei nylonsko rublje?
U tom je cijela stvar, ree na stepenitu. Ona mora da zasluuje
novac. To je sistem. Ili zar moda nije?
To je sve, ree sam sebi.
Pa ipak se u njegovu elucu nije htio da rastvori kiseli i vrsti vor
neprobavljenoga gnjeva.
Vjerojatno ona ima pravo. ovjek mora da to opere alkoholom. Mora se
tako estoko opiti da uzmogne postati sentimentalan, prije nego to
povjeruje, da je stvar drukija. Posve je svejedno koliko puta se napije.
Nije udo, da u toj prokletoj zemlji ima toliko alkoholiara. I u tom
prokletom dvadesetom stoljeu.
410. ime za kurvu: romantino,
Kakvo je to ime, Lorena? Savreno
napuhnuto i veoma enstveno. Lorena, fina Lorena, ista Lorena, ljiljan iz
bordela. Kako je ikada mogao da povjeruje, da je to divno ensko ime?
uno pomisli on.
Dobro, on e otii do ugla Wu Fatu ili bilo kamo drugamo. Sjesti e u
bar u podzemlju i zapiti svojih trinaest dolara i petnaest centi, da vidi kako
e se osjeati. Osjeat e se strano, tako e to biti. Dobro, nakon toga e
sjesti u autobus za Kalakua i odvesti se van u Waikiki. Maggio je rekao, da
e ondje biti sa svojim homoseksualcem Halom, uveer na dan isplate, jer

je ve potroio sav novac da plati dugove. Posjetit e ih. Na njihov e raun

dalje piti. Doavola, ako se dovoljno opije, moda e ak uspjeti da i on
primami kojeg toplog brata. Sve ostalo je ve iskuao. Isto je tako mogao da
i u toj sferi pokua sreu.
DVADESET I PETO POGLAVLJE
Nije morao otii u Waikiki, da bi pronaao Maggia. Kad je doao u bar
Wu Fatove restauracije, sjedio je Maggio za tezgom. Prewitt zastane na
ulazu usred silne zbrke i stiske isplatnog dana. Odjednom ga podie elja
da se divlje nasmije kao ovjek, osuen na smrt, kad dozna da mu je kazna
odgoena.
Osjetio je kako se njegovim tijelom poela razilaziti toplina, to mu je
nije mogao pruiti Maureenin whisky, kad je visoko gore iznad tezge
ugledao malog Talijana,, kako sjedi na hrptu stolice. Sjedio je ondje kao
neki pobjedniki jockey i sa svog se nesigurnog sjedita milostivo
osmjehivao bunoj masi. Istodobno se talijanskim jezikom prepirao s
posluiteljem bara.
Halo, zemljae! viknu Angelo i zamahne rukom. Hej, ovdje sam!
Ovdje! Evo me!
Prew se polako probije do stolice osjeajui, da se ve poeo smjekati.
Moe li disati? upita Angelo.
Ne mogu.
Popni se na moja ramena. Odavde gore moe vidjeti sve i pri tom ak i
disati. Nije li to divno?
Mislio sam da si veeras poao u Waikiki.
I poao sam. Ovo ovdje je samo priprema. Kako bi bilo, da se i ti malo
pripremi, zemljae?
Ne bi mi ba kodilo, uzdahnu Prew, jo uvijek zabavljen time, da
laktima prokri put do tezge.
Halo, pizon', do viknu Angelo posluitelju za barom, donesi ovom
dragom momku ovdje neto za pripremu. To je moj dobar prijatelj. Taj
momak nuno treba neto da se pripremi.
Uznojeni barman nasmije se, zadovoljno kimne i nesta.
I taj se momak borio pod Garibaldijem, dovikne Angelo za njim. On je
navikao na najbolju poslugu.
Izvjebao sam ga, ree zatim 411.
Prewu. Nas obojica smo se borili za
Garibaldija, i on i ja. Upravo mu pripovijedam o onom divnom spomeniku,
to su ga Ameriani postavili Garibaldiju na Washington Squareu.
Odakle ti samo toliko prokleto mnogo novaca? Kad sam te sreo u
podne, bio si bez ijedne pare.
i Pizon, iskvareni oblik francuske rijei pigeon, u znaenju
-golub-.
Tako je i bilo. Na asnu rije. Sluajno sam se namjerio na nekog
momka iz ete E, koji mi je dugovao pet dolara od neke igre u latrini, pa

sam se sporazumio s njime na dva pedeset, da se stvar izravna. Tako sam

mogao zapoeti malu pripremu prije nego to poem na posao.
Krasna pripovijest.
Zar mi moda ne vjeruje? Pogledaj mi u oi. Jesu li to oi laova? Hej,
pizone, dreknu on preko cijele tezge, probudi se! Upitaj tog pizona,
nastavi on, jesu li to oi laova? On i ja smo se borili pod Garibaldijem.
Taj pizon jo nije dovoljno star ni da se bori pod Musoli- nijem, a
pogotovu ne pod Garibaldijem. A ti si pijan.
Pa to onda? Kakve to veze ima? Jezik za zube, eto njega, i on kimne 412
prema posluitelju. Taj pizon je pravi pizon, glasno ree Prewu, dok je
posluitelj postavljao ae s piem.
Hej, pizon, upita Prew, jesi li u posljednje vrijeme opet izbacio
nekoliko homoseksualaca?
O ne, nisam, odvrati barman. On rairi ruke, da bi tom kretnjom
obuhvatio sav onaj mete pred tezgom. Danas nema tople brae. Na dan
isplate sva su topla braa silno zaposlena. Svi se oni ovdje hrane, razumije
li?
Hej, pizone, javi se Angelo, divan je ono spomenik. Nevjerojatno lijep.
Barman zakima uznojenom glavom. Zaista bih volio, da ga vidim.
Kako da ti ga samo opiem? upita Angelo. Ljepota. Dok sam radio kod
Gimbela, ja sam svakog dana isplate poloio vijenac pred spomenik, tako je
lijep.
Garibaldi, naceri se barman, fin ovjek. Moj djed borio se pod
Garibaldijem.
No eto, ree Angelo Prewu. Vidi li? On se obrati bar- manu i pokae
na Prewa. To isto je radio i taj momak.
Reci mi, da li svaki put, kad poloi vijenac, opere i go- lublji izmet?
upita Prew.
Ne, odvrati Angelo, to obavlja moj asistent.
Garibaldi se borio za slobodu, ree barman.
To je tono, pizone, kimne Angelo. Jezik za zube! obrati se Prewu, kad je
barman otiao. Zar mi kani sve pokvariti? Pokuavam da navedem tog
pizona na malu besplatnu pripremu.
Doavola s tim pizonom. Dobio sam trinaest dolara pedeset centi, to
ih moemo izdati za pripremu.
To je neto drugo, javi se Angelo. Zato to nisi odmah rekao?
412.
Morao sam staviti na stranu pedeset
centi za taksi. Ako jo jednom
zakasnim na budnicu, zgrabit e me za guzicu.
Za tvoju krvavu guzicu, ispravi ga Angelo. ovjee, pa ti se zaista ne
ali. Ta me vojska dovodi do bljuvanja. Pogledaj samo Garibaldija.
Pogledaj Georga Washingtona45 i Abra- hama Lincolna46. Pogledaj
Franklina D. Roosevelta47 i Gary Coo- pera. A onda pogledaj tu vojsku.
45
George Washington, prvi predsjednik USA, roen 1732. Prvotno studirao matematiku. Vojnu
karijeru zapoeo 1753. kao pukovnik. U toku rata za osloboenje Kongres ga je 1775. proglasio glavnim
zapovjednikom. Nakon rata, 1789., jednoglasno su ga izabrali predsjednikom USA.

Pogledaj generala Mac Arthura, odvrati Prew, i njegova sina generala

Mac Arthura. Pogledaj starog efa taba, Georga C.
Tako je, kimnu Angelo. Pogledaj Magnu Chartu. Pogledaj Deklaraciju
o neovisnosti. Pogledaj ustav. Pogledaj zakone o pravu graana. Pogledaj
etvrti srpnja!
Pogledaj Novu Godinu, predloi Prew.
Tako je, sloi se Angelo. Pogledaj Aleksandra Velikoga, a zatim
pogledaj tu posranu armiju. Nemoj vie o njoj govoriti. Ne mogu to da
ujem.
Ne moe bez daljnje pripreme, dobaci Prew.
Tako je. Sad si konano razumio. Zato ne bi kasnije poao sa mnom u
Waikiki? Tih trinaest i pedeset ne e vjeno trajati.
Moda u i to uiniti nakon nekoliko daljnjih priprema. Nikad nisam
volio toplu brau. Svaki put kad kojega vidim, najradije bih ga odalamio po
glavi.
Ah, nisu oni tako loi. Samo su drukiji, i to je sve. Pogreno su
udeeni. Osim toga, oni e ti cijelu no plaati pripremu.
Misli li, da bih mogao nai jednoga za me? oklijevajui upita Prew,
premda je ve znao da e s njime poi.
Dakako. Stari Hal e ve nai jednoga za te. Zato ne doe sa mnom?
Prew se ogleda po baru. Ve sam rekao da idem, zar ne? Sada dri jezik
za zubima. Zaboga, govori o neem drugom. Da
budem iskren, ja sam ve odavno nakanio da poem s tobom. Htio sam da
poem u Waikiki u potragu za tobom, im odem odavde. Kakav mi to napoj
pijemo?
Gin i ginger ale.
Prokleto pie za ene. Zato nisi naruio whisky? Pa imamo novaca!
Ako hoe whisky, a ti pij whisky. Ja pijem ovo, jer kasnije moram na
posao. Kad doem u Waikiki, pit u am- panjske coctaile. Neto drugo
tamo uope ne pijem. ampanjske, coctaile, mome.
U pola jedanaest odoe od Wu Fata. Prewu je preostalo jo dva dolara,
osim novca za povratak. Odluie da uzmu taksi. Prijeoe preko Hotel
Streeta i odoe do stajalita taksija, pred japanskom brijanicom, koja je
imala ensku poslugu, pa ondje stadoe na kraju repa. Ovdje je bilo gotovo
isto toliko ljudi ekajui na taksi kao i u baru. Sve je bilo prepuno. Cak i
pred japanskom brijanicom sa enskom poslugom stajao je rep.
413. Za vonju od tri milje u Waikiki
Strano sranje, pijano e Angelo.
moramo platiti pedeset centi, isto toliko, kao i za vonju od trideset i pet
milja u Schofield. Ali to je udobnije od onih pi-okletih autobusa. Osobito na
dan isplate. Da, svaki po- sranac pljaka vojnike.
46 Abraham Lincoln, esnaesti predsjednik USA, roen 1809. u kolibi neke farme u Columbijl. Bio na elu
sjevernih drava za vrijeme Graanskog rata. 1865. ubija ga u Fordovu kazalitu u Washingtonu John Wilkes
Booth.
47
Franklin Delano Roosevelt (F. D. R.) 32. predsjednik USA, roen 1882. u blizini Hyde Parka u
dravi New York. 1904. zavrava pravo na sveuilitu Columbia. 1913. predsjednik ga Wilson postavlja za
pomonika ministra mornarice. 1921. obolio od djeje paralize. 1932. izabran je po prvi put za predsjednika
USA, 1936. izabran je po drugi put, 1940. trei put, a 1945. i etvrti puta. Umro 12. IV. 1945.

U taksiju, to su ga konano uhvatili, stranje sjedalo i oba pomona

sjedala ve su zaposjeli drugi putnici za Waikiki. Njih dvojica uoe k
oferu na prednje sjedalo, sjedoe i zalupie vratima. ofer pokrenu kola
brzo i struno, kako bi dao mjesta taksijima, koji su ekali iza njega. Uz
cijelu struju vozila, koja su se pomicala bez praznine, potjerao je kola
prema Pauahi Streetu. Ta se struja kretala polako, naizmjence kroz tamna
i svijetla mjesta, koja su predstavljala barove i bordele. Taksi zaobie oko
ulinog bloka i vrati se natrag u Hotel Street.
Angelo pijano uzdahne. Bit e bolje, da ti sad dam nekoliko uputa.
414
Dobro je, to nisi u uniformi, doda.
Zaista? A zato, molim? to je loeg na uniformi? Ja je volim.
Ali oni je ne vole, nasmije se Angelo. Njihovi oholi prijatelji mogli bi o
njima dobiti krivu predodbu i misliti, da su oni topla braa, budu li se
pokazivali u drutvu vojnika u uniformi.
Zaboga, u Washingtonu i u Baltimoreu nije ih to nita 8metalo.
To su gradovi, a Honolulu je zapravo gradi. Ovdje svatko poznaje
svakog. Nisam imao ni pojma, da si ve s njima izlazio.
Svega dvaput. Ja i jo jedan drugi momak opljakali smo nekoliko
bogataa u Washingtonu. Oni se ne e posluiti zakonom. To smo obavili
irskim krompirom u vojnikoj arapi. Upravo je krasno djelovalo.
Ne zvui loe, ree Angelo, divei se i protiv volje. Kod kue smo
kadto uzimali arape pune pijeska, ali nevolja je u tome, da arapa moe
da pukne prvi put kad ga tresne!
Taksi je polako vozio kroz ivi promet Hotel Streeta, osvijetljenog kao da
je karneval. Proli su kraj trijemova, dvije kue dalje od Kranske
zajednice mladih ljudi za vojsku i mornaricu, gdje se naguralo mnotvo i
pucalo elektrinim mitraljezima u osvijetljeni avion. Umjesto metaka
mitraljezi su bacali zrake svijetla u cilj. Ondje su ekali brojni vojnici, da bi
ih fotograf snimio ispred naslikane pozadine palmi i planina, kako grle
japansku hula-plesaicu krupnih grudi. To je neto, to moe poslati kui,
govorila je ploa na fotografskoj daari.
U ovom ih gradu ne moe opljakati, dobaci Angelo. Nikada ne nose
sa sobom novaca. U gradu ima previe vojnika.
Sve ja to znam, odgovori Prew.
Mora s njima igrati kao s ribom. Do vraga, razljuti se Angelo, oni koji
hvataju mladie, ne treba ni da ti plate whisky. tolika je ponuda. S poetka
414.
sam na taj nain stradao, prije nego
to sam stekao iskustvo. To je kao i sve
ostalo na svijetu. Mora platiti da neto dobije. Moe platiti uei, moe
platiti iskustvom kad si ve nauio, a moe platiti i prijateljstvom. Ali
platiti mora. To je moja filozofija. Jednom sam to itao u nekoj knjizi.
Taksi je korakom vozio kraj neke prodavaonice vruih kobasica,
neposredno kraj kluba. Ondje je itava hrpa ljudi ekala pred fotografskim
automatom, to je za deset centi izbacivao snimku. Mnotvo je upravo
preplavilo i onako prepune plonike. Provezli su se kraj tamnih tratina
samoga kluba, obraslih palmama, proli su kraj Crne make, koja je

leala na protivnoj strani ulice i takoer bila prepuna. Nekoliko pijanaca

izbaenih iz lokala lealo je na tratini kluba.
Noas to nisu lovci na mladie, to su oni redoviti, ree Angelo. Oni
nose sa sobom ekovnu knjiicu i sve plaaju ekovima.
Prew pogleda kroz prozor, prijeko prema klubu. Isplatni dan u
rudniku, ree.

415.

Tako je. To je zbilja prava banda, drue, kaem ti. Mi poteni lovci na
toplu brau uope vie nemamo nikakvih izgleda. Pola ete se mota po
Taverni. Vidjet e. ovjek bi mogao pomisliti, da je Taverna logor za etu
G. Onamo odlazi Harris i Matruscelli i Knapp i Dusty Rhodes...
Uenjak? mekano se naceri Prew. Zar i taj?
Dakako. I stari Readall Treadwell i Buli Nair i Johnson. Bloom i Andy
su gotovo svake noi zajedno ondje. Bogami, ja pravo i neznam, tko je sve
ondje. Zaista izgleda kao etni sastanak.
Andy, taj kujin sin, dobaci Prew. Rekao sam mu, da se ne pojavljuje
ovdje, pogotovu ne s Bloomom.
Angelo slegne ramenima. Pa ipak su svi ovdje. Doavola, gotovo da i
nema tople brae za sve njih. Bogami, ja namjeravam da organiziram
sindikat. Taj treba da nas profesionalce zatiti pred amaterima i
trajkolomcima, koji nam nanose sve veu tetu.
Taksi zakrene iza ugla, uavi u tamni tunel Richard Streeta izmeu
garae Von Hamm-Young zdesna, terena Palae Squarea slijeva i svjetiljki
King Streeta pred njima posve dolje na kraju uline fronte.
To sam ja? upita Prew. Ja sam .trajkolomac'.
Ne, ti nisi trajkolomac. Ja bih te uveo u sindikat. Doavola ak bi
plaao za tebe lanarinu. Zna li, homoseksualci su udna braa. Taj Hal bi
zaista bio veoma pristojan momak, samo kad ne bi sve toliko mrzio. On
mrzi svakoga. Svakoga, osim mene. Mislim da je ogoren, jer je
homoseksualac. Ja sam utroio ve mnogo vremena, da ustanovim, zato
su topla braa stvarno topli. Mnogi tvrde da si ve u tom asu topli brat,
im se s njima po- razgovori i da bi ih zapravo neprekidno morao lemati.
Ja ne mislim tako. Mislim da oni jednostavno mrze toplu brau.
Ne volim ih, zamiljeno e Prew. Ali ja ih ne mrzim. Samo ne elim biti
u njihovu drutvu. On zastane. To je zbog toga, jer oni zbog nekog
nepoznatog razloga pobuuju u meni osjeaj, da bih se morao neeg
stidjeti. Prew ponovo zastade. A zaista ne znam zbog ega.
Znam, kimnu Angelo. Ja takoer. Mnogo sam vremena potratio
pokuavajui da to sam sebi rastumaim. Svi
oni tvrde, da su tako
roeni. Govore, da nikada nisu bili drukiji,
dokle god im dopire
sjeanje.
To ja ne znam, odvrati Prew.
417
2f7 Odsada do vjenosti

ofer malo okrenu glavu i prvi put progovori. Sve je to glupost, ree
on. ujte me malo, momci, i dopustite da vam dadem savjet. I ja sam bio
vojnik. Kanite se tih homoseksualaca. Treba da se samo dovoljno dugo
druite s njima, pa ete na koncu i vi postati takvi. A oni ba to i ele. Oni
vole da se drue s takvim mladim momcima kakvi ste vi, pa da i njih
pretvore u homoseksualce. To ih dri. Ja mrzim te pse. Naj- volio bih
svakoga ubiti, im ga sretnem!
On pakosno trgnu taksi iz tunela u svijetlo King Streeta, zakrene na
lijevo, proveze kraj pote i kraj pozlaenoga kipa Kamehamehe, smea lica,
u kacigi i u ogrtau od perja. Ovdje je ulica bila veoma iroka. U sredini su
se nalazila dva otoka sa stajalitima autobusa, a promet nije bio tako iv.
ofer ubrza malo tempo.
Da, to sam ve uo, odvrati Angelo. No moj nije sa mnom jo nikad
neto takvo pokuao.
Ja ih mrzim, ponovi ofer.
U redu, javi se Prew, mrzi ih dakle i nadalje. Samo nastavi s time,
mrzi ih i dalje, drue, ali nemoj nama govoriti to treba da radimo. Ni mi
tebi ne govorimo to ima da radi.
Dobro, ree ofer, dobro. Samo se nemoj uzbuivati!
Htio bih da znam, da li se oni zaista takvi raaju? upita Angelo. Mirno
je gledao kroz prozor. Zanijela ga je ta tiha mirnoa vonje u taksiju. Sjedio
je u kolima i kao promatra gledao iz njih. Tu su na as bili odvojeni od
divljeg rituala pijanstva na dan isplate i to ih je malo otrijeznilo.
I Prew je tako osjeao. Veliki trg, oko kojega se skupila veina javnih
zgrada, leao je u svijetlu normalnih ulinih svjetiljki razmjerno miran,
pogotovu poslije onoga mahnitanja u Hotel Streetu i kraj Kluba kranske
zajednice mladih ljudi. Oni se provezoe kraj tamnih silhueta vladine
zgrade i sudita, kraj palae, skrivene slijeva iza cijelog bedema drvea,
zatim kraj zgrade uprave otoka i kraj crkve Kawaiahao, gdje se ulica opet
suzuje, a zatim slijeva kraj knjinice i gradske vijenice. Sve su te zgrade
bile nou zatvorene. Konano stigoe do King Streeta i ujedno utonue u
tamu izvan grada.
Ja to ne znam, ree Prew. Znam samo to, da jenaskitnji mnogo dobrih
momaka prelo meu toplu brau, jer jednostavno nisu imali ena. Stari su
pokazivali mladima, kako se to radi. Upravo to ne mogu podnijeti. Mladi
uope ne zna to zapravo hoe. Glavni trublja Houston je takoer bio
417.
takav, prava tetka kako se to kae.
To je bio jedan od razloga, zbog kojih
sam istupio iz trubljakog zbora, zbog njega i njegove mlade.
Dakako, umijea se ofer. Svi su oni takvi, treba da im samo prui
priliku. Nemoj misliti, da se ne e njome posluiti, te tople svinje.
Gdje si zapravo nauio svirati u trublju? upita Angelo. Mislim onako
svirati, kako ti to umije? Jo nikad nisam nikog uo da tako svira.
Ne znam, odvrati Prew. Ja sam to jednostavno oduvijek znao, mislim.
Uvijek sam volio svirati. On se zagleda iz kola u tamu, koja je odjednom
postala mranija. U toj se tami skrivao Thomas Square.

Ovdje vrebaju svi oni lovci na mladie, ree ofer.

Zaista te volim sluati kako svira, javi se Angelo. Prava je sramota ...

Govorimo o emu drugome, odbije Prew. Nemojmo vie o tome

govoriti.
Molim, ree Angelo, ako tako kae.
Oni zautjee i utonue u hladnu tiinu vonje. Znali su, da kraj njih
ofer gori od elje da govori i da im daje savjete, ali da se ne usuuje sam
zapoeti, bojei se da ne bi izgledalo kao da mu je mnogo stalo da govori o 418
toj temi. No, oni mu nisu dali povoda, da se javi.
Ispred Moame izioe iz kola. Odjednom su opet bili dio zajednice, dio
ivog uzbuenja na dan isplate.
Odavde emo pjeke poi dolje, predloi Angelo. Dove- zemo li sa
onamo u taksiju, izgledat e kao da plivamo u novcu, a to nije potrebno.
On zastane na ploniku, da pogledom otprati ofera, koji je s ruba
plonika vjeto zakrenuo u promet. To je zaista smijeno, ree Angelo.
to je smijeno, Angelo?
Da taj klipan nije tako govorio, prisegao bih da je topli brat. Ja ih mogu
namirisati na milju daleko.
Prew se nasmije. Moda ih upravo zbog toga i mrzi. Moda zato, to se
toga boji!
Ne znam. Ali sigurno je da imam dobar njuh za njih.
Taverna u Waikikiju bila je takoer prepuna. U njoj se, dodue, neto
manje builo, bila je neto vie civilizirana, no ipak je bila isto tako
prepuna.
Poekat u ovdje vani, javi se Prew, dok ne ustanovi, jesu li oni
ovdje.
Gluposti! Ti si ve jednom i prije bio ovdje, zar ne? Samo doi!
Dakako da sam ve bio ovdje. Ali bez novaca ne ulazim ovamo!
Pa ti ima novaca.
Nemam ni toliko, da bih mogao naruiti kakvo pie. A da samo uem u
lokal, da proem kroza nj i da opet izaem, ako ih nema, ne, ne, to ja ne
radim. Poekat u ovdje vani.
Lijepo, kako god hoe. Zna to? Ta vonja autom me je gotovo
rastrijeznila.
Angelo se probije kroz mnotvo, to se guralo na vratima. Prew je stajao
vani, naslonjen na stup svjetiljke.418.
Zabio je ruke u depove i promatrao
prolaznike. U predvorju kraj bara svirao je pijani glasovira pod arenim
svjetiljkama, usred brujanja razgovora i zveckanja aa, neki klasini
komad. Neto, to je ve jednom prije uo, ali nikad nije uo. kako se ta
stvar zove. Kraj njega je prolo nekoliko dobro odjevenih ena hladna
izgleda. Uzbueno su razgovarale s nekim mukarcima, oito mlaima od
njih, koji su izgledali kao vojnici.
Ovako neto si trebao imati, ree Prevvitt sam sebi. Jednu od tih
bogatih turistkinja. To je bolje od onih krtih homoseksualaca. Te ene

imaju obilje novaca i ne mare ako ga rasiplju. Ta ga je pomisao kratko i

estoko uzbudila. Onda se sjeti Lorene dolje u New Congress hotelu, a ono
se kratko estoko uzbuenje pretvori u tiiesni kiseli vor. Drim da je
vonja u taksiju i tebe rastrijeznila, pomisli on. Prokletstvo!
Poe razmiljati, je li doputeno iznevjeriti enu, koju voli, pa i onda
ako je ona kurva, pretpostavivi da si nevjeru izvrio s turistkinjama zbog
novca. Ako ti nije doputeno, pitao se. je li stvar bila ista, izlazi li s
homoseksualcem ili sa enom? Eto to je pitanje za tebe, Prew, pomisli on.
Trebao bi da o tom prvom prilikom proita neto u knjizi o dobrom
vladanju. Zatim Angelo izae na vrata i domahne mu.
Ovdje je, a ima ve jednoga i za tebe, ree.
Prew poe za njim u priguenu atmosferu bogatstva, gdje su se
piramide aa udvostruavale u ogledalu i gdje su posluitelji za tezgom,
govorei tiho, izazivali u ovjeku osjeaj, da pripada nekoj nioj klasi. Njih
dvojica prooe kroz bar na terasu.
U nekoj udubini u zidu, odreenoj za etiri osobe, sjedila su dva
mukarca. Iza njih s one strane granica svijetla, lealo je tamno more.
Jedan je od njih bio visok i veoma vitak, imao je sitne sijede brkove i kratko
podrezanu sijedu kosu, te veoma svijetle oi. Drugi je bio krupan, sigurno
tei od stotinu kila, s dvostrukom bradom i ramenima, koja su bila gotovo
jednako iroka kao i stol.
Ovo je Prewitt, ree Angelo, o kome sam vam pripovijedao. To je moj
drug. Ovo je Hal, pokaza on na mravoga. O njemu sam ti ve govorio. A
ovo je Tommy.
Dobar dan, ree Tommy dubokim basom, koji je pun i snaan dopirao
iz njegova prsnog koa, slinoga bavi. Valjda nema nita protiv, da te
nazivamo Prew?
U redu, odvrati Prew, pa gurne ruke u depove. Zatim ih izvadi iz
depova i nasloni se na zid, a onda se opet uspravi ravno kao svijea.
Samo doite, dragi moji, ree Hal svojim otro akcentu- iranim
glasom. Sjedite.
Dakle je zapoelo, pomisli Prew. On sjede kraj debeljka, kraj Tommyja.
Ti poznaje Tommyja, obrati se Angelo Prewu. Zna, pripovijedao sam
ti, da je on Bloomov prijatelj.
Gle, gle, samosvijesno se osmjehne Tommy, to mi se svia. Pomalo
postajem poznata linost!
Ali sad su se posvadili, doda 419.
Angelo.
Da, ukoeno e Tommy. Svatko grijei. Ta svinja! Ne samo da je
svinja, ve je i perverzan.
Hal se ushieno nasmije. Sto elite popiti?
ampanjske coctaile, odvrati Maggio.
Hal se nasmije. Moj dragi Tony i njegovi ampanjski coc- taili! Morao
sam kupiti ampanjca i nauiti da mijeam te coctaile samo za nj. On ima
eludac pravog umjetnika. Sveti Antun Maggio od ampanjskih coctaila.
Glupost, dobaci Tommy, krajnja glupost!

Hal se oduevljeno nasmije. Na prijatelj ne voli katolike. 1 on je sam

nekad bio katolik. to se mene tie, katolici mi nisu nimalo antipatiniji od
bilo koga drugoga.
Mrzim ih, javi se Tommy.
Ja mrzim Ameriane, nasmijei se Hal. I sam sam neko bio
Amerianin.
Zato onda ivite ovdje? upita Prew.
Jer moram zaraivati novac, dragi moj, ma kako to alosno bilo. Nije li
to odvratno? Osim toga ne drim da su Havaji posvema ameriki. Kao i
420
brojna druga mjesta, nisu Havaji ameriki po svojoj slobodnoj volji, ve iz
nude. Pod prisilom oruane snage. Kao svi pogani i ovi su pogani bili
unaprijed osueni na to, da prime nau osobito morbidnu vrst kranstva.
to hoe da popije, Prew? dobaci Tommy.
ampanjski coctail, odvrati Maggio.
Tommy dobaci Maggiu miran pogled i ponovo se okrene Prewu.
Da, kimnu Prew, to je u redu.
Morate mi oprostiti, nasmijei se Hal, no kad zagrezem u
raspravljanje, zaboravljam na sve. Kadto ak zaboravljam da i jedem.
Hal domahne konobaru, narui pie i onda se opet obrati Prewu: Vi ste
ovjek takva mentaliteta, s kakvim volim razgovarati. To uvruje moju
ve malo otrcanu vjeru u ovjeanstvo. Vi imate pravi istraivalaki duh.
Jedino to jo trebate, to je pravi smjer.
Ne trebam nikakva smjera, odbije Prew. Ja sam stvaram svoj vlastiti
sud. O svemu, pa i o toploj brai.
S protivne strane stola zakima Maggio glavom u znak opomene i
namrti se. Tommy se upravo bio okrenuo ustranu.
Hal teko uzdahne. To je otra rije. A s druge strane smo mi na to ve
naueni. Razumljivo je, da se ne osjeate ugodno, jer ste konano prvi put
u drutvu s nama.
Prew se pone nemirno pomicati na svom mjestu. Pogleda u
bezizraajno lice konobara, koji je upravo donio pie, pa ree: Da, to je
istina. Ne osjeam se ugodno. No ipak sam htio da to otvoreno kaem. Ne
mogu da podnesem, ako netko pokua da mi propisuje, to mislim o nekoj
stvari.
Aha, kimnu Hal, to je ovjek po mom ukusu.
uj, naglo ga prekinu Tommy. iji prijatelj je Prew? Tvoj ili moj?
420.
Dakako da je tvoj, dragi, nasmijei
se Hal. Ja samo volim da
razgovaram s novim ljudima.
Lijepo, kimnu Tommy, ali onda, zaboga, prestani da mu glumi. On
nije intelektualni tip. Ili zar to moda jesi, Prew, dragi moj?
Mislim da nisam, odvrati Prew, poto nisam zavrio ak ni puke
kole.
Hal je uitelj francuskog jezika, umijea se Maggio. U nekoj vrsti
privatne kole za bogatu djecu. Tommy je namjeten negdje u poslovnoj

etvrti, ali o tom nikada ne govori. Gdje radi, Tommy? upita Maggio, pa
ponovo estoko zakima glavom i namigne Prewu.
Ja sam knjievnik, odvrati Tommy.
Dakako, kimnu Maggio, ali kraj toga ipak i radi, zar ne?
Hal se oduevljeno nasmije.
Ovoga asa, ukoeno e Tommy, imam namjetenje, no to e trajati
samo dotle, dok utedim toliko novaca, da se mogu posve posvetiti svojoj
umjetnosti. to se tie mog namjetenja, ne bih volio da govorim o njemu. I
onako ga ne volim.
ak ni ja ne znam, gdje on stanuje, javi se Hal. On mi uope nita ne
govori. Meni osobno je posve svejedno, da li tko zna bilo to o meni.
Uostalom, ljudi od uitelja francuskog jezika gotovo i oekuje neto takvo.
To je jedan od razloga, zbog kojega volim svoje zvanje.
Sluajno, ja sam privatni uitelj. Dajem poduku u privatnim
teajevima i pouavam pojedine osobe, ali ne predajem u koli. Ni u jednoj
vrsti kole. On se osmjehne Angelu. No, kako rekoh, dokle god odvajam
posao od zabave, nimalo me ne smetaju svi ti strani potomci misionara.
Kadto mi se ak ini kao da bi i oni potajice bili za to. Ljudi to smatraju
neim kultiviranim i mudrim. Dakako, ja nisam Oskar Wilde. Ne mame me
nezreli djeaci. Drugim rijeima, kod mene se nitko ne treba bojati za svoju
djecu.
Popijmo jo neto, predloi Maggio. Cio smo put dovde preli pjeice.
Zato me nisi nazvao? upita Hal. Ja bih doao po vas!
Htjeli smo da poemo pjeice, odgovori Maggio, da bismo dovoljno
oednili.
Hal domahne konobaru. Gargon. Jo jednom za sve, molim. Tony,
kadto mislim, da me vue za nos, samo da bi neto iz mene izvukao. On
se okrene Maggiu smijeei se slatkim, gotovo djeakim smijehom.
Kadto mislim, da bi me odbacio kao komad usijana eljeza, da ti nisam
kupovao stvari. Moda je upravo to razlog, zbog kojega te tako ljubim.
Ah, ti zna da to nije tako, Hal, odgovori Maggio. Hej, gledaj, ree
Prewu, tamo prijeko su Bloom i Andy. Rekao sam ti da e uskoro ovdje biti
cijela eta.
Danas ih nema toliko, osmjehne se Hal, kao usred mjeseca.
Prew pogleda onamo kamo je Angelo pokazao. Bloom i Andy su upravo
uli u lokal. Nosili su graanske hlae i havajske koulje. S njima je bilo jo
pet mukaraca, od kojih Prew nije421.
nijednoga poznavao. Sjedoe za veliki
stol u kutu terase. Bloom je neprekidno glasno govorio, maui snanim
rukama. Napeto se sagnuo preko stola prema nekom drugom ovjeku
Na dragi Bloom, dobaci Hal, pada sve dublje i dublje. Ne bih se
udio, da se jednog dana ubije!
On je odvie velika svinja, usprotivi se Tommy. Tako osjetljiv nije. No
ja volim onog slatkog malog igraa na gitari, to ga vue sa sobom. Taj je
zaista zgodan, samo to Bloom ne doputa nikome da mu se priblii.

Bloom ima sad Floru za prijatelja, turobno e Hal. Vidite li onog

debelog klipana enskih kretnji, koji mu sjedi nasuprot? To je Flora. On se
okrene i osmjehne se Prewu svojim krupnim uzbuenim oima.
Pretpostavljam, da ste i vi ve o nama stvorili sebi takvu nekakvu
enstvenu sliku, prije nego to ste se sastali s nama?
Prew opazi, kako je plavokosi mukarac oprezno proao rukom kroz
svoju valovitu kosu. Onda umorno spusti ruku, krupnu, bijelu, drhtavu
ruku, ustane i tekim koracima poe prema zahodu, ljuljajui se u
bokovima. Da, ree, upravo tako.
422
To sam i slutio, osmjehne se Hal. No, mi nismo glumci. Mi ne trebamo
da sami sebe razdraujemo oponaajui ene. Naprotiv, to rjee vidim i
ujem ene, to se bolje osjeam. Postoji mnogo toga to ja ne volim, ali vie
od svega mrzim ene.
Zato ih tako mrzite? upita Prew.
Hal isceri lice u grimasu. Zene su loe. One ele da vladaju. A tako su
samosvijesne, da ovjeku upravo pozli. Jeste li znali, da u ovoj zemlji vlada
pravi matrijarhat? Zle su, nastavi, zle kao grijeh i opake. Tako vlane i
meke i opake. Da, takve su!
Ako mrzite religiju, kako moete vjerovati u grijeh? upita Prew.
Trebalo bi da je upravo obratno.
Hal ga pogleda i podigne obrve. Nisam rekao da vjerujem u grijeh.
Drim, da ste me krivo razumjeli. Tu sam rije upo- trebio samo da njome
oznaim pravilan pojam. Kao usporedbu. Stvarno ne vjerujem u pojam
grijeha. Taj je pojam glup i ja ga nipoto ne prihvaam. Zar mislite, da bih
mogao biti ono to jesam i kraj toga vjerovati u grijeh?
Ne znam. Moda.
Hal se nasmije. Niste li rekli da niste intelektualac?
I nisam, odvrati Prew. Ta rekao sam vam, da nisam ak zavrio ni
osnovnu kolu, pa ipak mogu sebi predoiti, kako bi ono s grijehom bilo
mogue.
Cuj, nasmije se Hal. Mislim, da niste nikad prouavali razvitak
industrijske revolucije i njezino djelovanje na ovjeanstvo, zar ne?
Nisam, odvrati Prew.
Da jeste, razumjeli biste varljivost grijeha. Kako uope moe u tom
svijetu mehanike postojati grijeh? U tom vijeku strojeva ljudsko je drutvo
takoer stroj, a gleda li na nj objektivno, vidjet e da grijeh nije sam po
sebi samostalna pojava, ve da je 422.
namjerno konstruiran za mehaniko
upravljanje drutvom. Isto tako, moete li biti objektivni, bit ete prisiljeni
da uvidite, da je grijeh, ve prema temperamentu i miljenju razliitih pojedinaca takoer razliit. Grijeh je prema tome u odnosu prema ovjeku
relativan, a nije neki apsolutni pojam.
Ah! dobaci Maggio, pa ispije novu au.
Ba to, meutim, ini grijeh, ree Prew, ba predodba pojedinog
ovjeka o njem. Kad svaki pojedinac ne bi imao svoju vlastitu predodbu o
grijehu, grijeha uope ne bi bilo. Dokle god mislite, da su ene grene, one

to za vas i jesu. To, meutim, na njih uope ne djeluje, a ne djeluje ni na

moje predodbe o enama. Ako vi pak vjerujete, da su ene zle, morate
vjerovati i u grijeh. Je li tako?
Ja sam vam ve rastumaio, nasmijei se Hal, da sam to samo
upotrebio kao usporedbu.
Hal pogleda Blooma i promijeni temu razgovora. Tommy je bio nekad
zaljubljen u tog tipa Blooma. Moete li sebi neto takvo predoiti? Neko su
vrijeme zaista imali veoma intimni odnos. Ja sam nisam to nikada
razumio.
Nikad nisam bio zaljubljen u Blooma, ba nikada, usprotivi se
Tommy. Nisam s njime imao ni odnoaj, kako si ti to naveo. Nekoliko puta
sam izaao s njime. To je sve. Za imalo osjetljiva ovjeka, kao to sam ja, on
je odvie brutalan, prevelika neznalica i odvie glup, a da bi se u njega
ikada mogao zaljubiti.
Hal se ushieno osmjehne. Rekao sam samo ono, to sam uo, a
znadem da si ga htio dovesti k meni u stan. On se opet okrene Prewu. Kad
god mu to dopustim, Tommy upotrebljava moj stan za svoje ljubavne
pustolovine. Kod Blooma mu to nisam dopustio. Inae on svoje prijatelje
vodi u perivoj Kapiolani ili mu ja pozajmljujem svoja kola. Drim da se vozi
do Blowholea, zbog romantine atmosfere, razumijete li?
Ti si kujin sin, dobaci Tommy svojim dubokim basom.

Prew pogleda debeljka. Dugako lice tankoga nosa podsjeti ga

odjednom na neto, to mu je bilo dobro poznato, ali nije mogao da se
dosjeti, to je to bilo.
Onda se odjednom sjeti. Dok je boravio u Fort Slocumu i ekao da ga
ukrcaju na brod, otiao je na dopust u New York. Ondje se u nekom baru u
Greenwich Villageu, gdje su konobari i artisti sami homoseksualci upustio
u razgovor s jednom od umjetnikih kurvi. Narednoga jutra povela ga je ona
u muzej umjetnina Metropolitan, gdje je odmah kraj glavnog ulaza stajao
visoke gore mramorni kip nekog grkog mladia. Djevojka ga je posebno
upozorila na taj kip i sad se sjetio 423.
da je taj kip imao posve jednaki izraz kao
i ovaj mukarac. Svojim ravnim nosom i visokim jagodinim kostima, ispod
kojih kao da je meso bilo mekano, kip je izgledao kao prikaz degeneriranog
ovjeka. Cijelo to lice bilo je meko, a na njem se zapaao izraz ponosne boli
i svi- jesne beskorisne ljepote. Jednom rijei, to je lice bilo dekadentno,
pomisli on. Ide li i Amerika u narednoj generaciji u susret dekadenciji?
Kako bi bilo da jo neto popijemo? upita Angelo. Volio bih
ampanjski coctail.

Samo onda, ako ti sluajno ima novaca, ree Tommv Halu. Ja ga

nemam, ali zbog toga nikako ne moram da gutam tvoje zlobne primjedbe.
Hej, konobaru, pozove Maggio.
Na tebi najvie volim tvoju divnu jednostavnost, ree Hal Maggiu, ne
osvrnuvi se na Tommyja. Proziran si kao staklo. Zavrimo taj odvratni
razgovor i poimo u moj stan. Imam svje sanduk francuskog ampanjca,
koji bi te zapravo morao namamiti. Jesi li ikad pio francuski ampanjac?
Zar ovo nije francuski ampanjac? upita Maggio.
Ne, to je domai. Napravljen je u Americi.
424
Prokletstvo, razoarano e Maggio. A ja sam mislio, da je francuski
ampanjac.
I tako, nadoveza Hal, usprkos svemu to veli Sommerset Maugham,
ja tvrdim, da domai ampanjac ne moe dosei francuski. A ja bih to
zapravo trebao da znam.
Hal je dugo ivio u Francuskoj, ree Maggio Prewu.
Zaista? upita Prew.
Jesam, kimnu Hal. Podsjetite me, da vam jednom o tome
pripovijedam. Doite, idemo. Ja sam taj ampanjac kupio specijalno za
tebe, Tony, a zbog rata ga je iz dana u dan sve tee dobiti. Volio bih da ga
okuam. Osim toga bismo se ondje mogli ugodno osjeati. Noas je ovdje
silno sparno. Htio bih da skinem odijelo.
Dobro, pristane Angelo. Ja nemam nita protiv toga. A kako je s
tobom, Prew?
Prew je upravo bio zauzet promatranjem orijakog Bloo- movog lika,
koji kao da je za onim stolom potpuno vladao nad onom petoricom mravih
mukaraca i nad Andyjem. to? upita on. Ah, tako, i meni je pravo.
Lijepo, ree Hal. Drim, da ti ne bi poao s nama, da i on ne doe?
upita Angela.
Maggio namigne Prewu. Ne, ne bih poao. Ne mogu svog druga ostaviti
na cjedilu.
Tvoja privrenost je veoma dirljiva, kiselo e Tommy.
Hal dozove konobara i plati raun ekom.
Uvijek plaam ekovima, ree on Prewu, dok su ekali na sitni. To ti
velim, dragi moj, samo za sluaj, da doe na kakve glupe misli, doda i na
licu mu se ponovo pojavi onaj slatki osmijeh, koji je vie titrao u njegovim
oima nego na njegovim ustima. On dade konobaru veliku napojnicu.
424. Mi idemo.
To je za danas sve, gargon, ree.
Zato ga uvijek zovete gargon? upita Prew. i To je francuska rije za
konobara, rastumai Hal.
Znam, odgovori Prew. To je po prilici jedino, to znam francuski, ali to
zvui afektirano. ovjek bi mogao pomisliti, da uope ne znate francuski.
To mi je posve svejedno, osmjehne se Hal. inim to, jer mi se svia.
On prihvati Prewa za rukav njegove havajske koulje i prosu nad njim
bujicu francuskih rijei, koja se uzdizala i padala i konano zamrla.
Zvualo je kao daleka puana paljba. No, vidite li? nasmijei se.

Oni prooe kroz srednji ulaz kraj orijakog izbacivaa razbijena lica.
Ovaj pozdravi Hala, podigavi prst do kape i malo se nakloni. Iz trijema se
zau ista svirka na glasoviru, koju je Prew sluao, ekajui vani. inilo se,
da je netko cijelo vrijeme, to su ga oni pi-oveli u lokalu, svii-ao isti komad,
da ga sad jo uvijek svira i da e ga svirati do vijeka.
Kako. se zove taj komad, to ga svira? upita Prew.
to? prene se Tommy. Ah, to? Samo asak. Ja ga poznajem.
To je Rahmanjinov preludij u c molu, brzo e Hal. Neto posve
ordinarnog. Specijalitet te stare pijanice. Neki ga pseudo- intelektualac
neprekidno zahtijeva. Tres chic, zavri.
to znai pseudo upita Prew.
To znai napola magarac, odvrati Angelo.
Hal se nasmije. Da, tono. Moda bi bolje pristajao izraz krivotvorenje.
To je prefiks, kruto e Tommy. Znai nestvarno, iluzi- onarno.
Pseudo, ponovi Prew, napola magarac.

DVADESET I ESTO POGLAVLJE

Sva etvorica se vratie niz Kalakaua Street i prooe kraj Moame. Kod
Kaiulana prijeoe preko ulice, prolazei kraj turistikih duana, koji su u
izlozima izloili kupaline naoare, opremu za podvodni lov, te velike
gumene peraje za plivanje, to se privruju o noge. Jedan je duan izloio
samo kupaline ogrtae i hlaice za kupanje, sve to sa svijetlim havajskim
cvjetnim uzorcima. Drugi je duan bio specijalna radnja za ene, pa je izlagao haljine i ogrtae, takoer s havajskim motivima. Zatim je doao neki
draguljar. U izlogu su mu stajale sitne figurice, izrezane iz kineskog jadea,
koje su izgledale veoma skupo. Na kraju neprekinutog lanca duana
nalazilo se po svem svijetu poznato kazalite Waikiki, u kojem su rasle ive
palme. Sad je, meutim, bilo zatvoreno. Bila je ve skoro pono, pa je ve
gotovo sve bilo zatvoreno. ak i ulice su poele bivati puste, kao obino
kasno po noi. Zrak je bio hladan, puhao je mali povjetarac, a svega
nekoliko oblaka lebdjelo je visoko gore prema istoku, zastirui na svom
putu zvijezde. Palme su se naginjale nad plonik i tiho ukale u lakom
povjetarcu.
Iza bijele mase kazalita Waikiki,
425. skrenu Hal sa ala prema sjeveru u
jednu od malih pobonih ulica, u kojoj su tropske biljke aptale u tami, no
oni ih nisu mogli vidjeti.
Nije li divno ovdje stanovati? viknu Hal. Tako lijepo i tako
jednostavno. Oh, kako je to divna no!
Zar ne, ree Tommy. Upravo jedinstveno.
Hal i Maggio ili su naprijed. Visoki i mravi Hal duboko se sagnuo,
razgovarajui s malim Maggiom.
Drago mi je da si poao s nama, apne Tommy Prewittu. Neko sam se
vrijeme strano bojao, da moda ne e poi.

Ah, od Angela sam toliko uo o tom Halovom stanu, da sam poelio da

ga vidim.
Ah, tako, tiho e Tommy. A ja sam se ponadao da je zbog mene.
No, odvrati Prew, djelomino je zbog tebe. Prislukivao je da uje
Hala, koji je takoer tiho govorio.
Gdje si bio tako dugo, ti mali divljae? Ti i ne zna, kako sam eznuo za
tim da te vidim. Nikada ne znam kad te mogu ekati. Jedino se mogu
nadati. Bojao bih se da te nazovem, a i onako ne znam broj tvoga puka.
Kadto mislim, da ti nikad ne dolazi k meni, osim kad treba novaca!
426
Cio sam mjesec bio na kaznenim radovima, slae Maggio. Nisam
mogao izai. Moe pitati Prewitta.
Je li to istina, Px*ew? viknu Hal.
Istina je, odvrati Prew. Zapao je u lijepu kau!
Laete, obijesno e Hal. Jedan lae, a drugi ga pomae, ne trepnuvi
ni okom. Vi vojnici ste svi jednaki. Nevjerni ste kao srea!
Bogami, ree Maggio, imao si sreu da sam danas na dan isplate
ostao bez novaca. Inae bih se napio i opet bih dobio kaznene radove.
? ini se, nastavi Hal, da Tony uvijek upravo na dan isplate mora da
odrauje neku kaznu.
Tako je, odluno e Maggio. ini se da se na dan isplate svaki put
napijem, a onda dobivam po dva ili tri tjedna kaznenih radova. Uvijek
govorim sam sebi, da mi se to vie ne e dogoditi, pa ipak mi se uvijek
iznova dogodi. Osim danas, kad nemam novaca. Stvar nije takva, da ne
dolazim onda, kad imam novaca, ve kad imam novaca, ja se napijem.
Onda slijedi kazna. Raza- bire li razliku?
Hal se nasmije. To je prilino cjepidlaarenje, zar ne? upita.
Mali moj jednostavni primitive, nastavi on, zato te tako i volim.
Molim te da nikada ne izgubi sposobnost, da tako uvjerljivo lae.
Ali to je istina, usprotivi se Maggio. Napijem se i doem u grad da
dvaput odjaim na kakvoj enskoj, a prokleta vojna policija me zgrabi i ve
sam uhvatio kaznu.
Nije li ti mrsko, da odlazi u bordel? upita Hal.
Ah, odgovori Angelo, ne bih mogao rei, da mi kakva prijateljica ne bi
bila draa, ali ni bordel mi nije mrzak. Na tom otoku vojnik nema veliki
izbor.
Prew upita sam sebe, da li se Angelo kod svojih razjanjavanja uvijek
426.
tako zaplete. Htio je da se nasmije,
no inilo se da Hal nita ne zapaa.
Zaboga, odjednom e Tommy, ja to ne bih mogao podnijeti. Mislim, ne
bih mogao biti vojnik. Prije bih se ubio. Kunem se.
I ja, javi se Hal. No to je zbog toga, jer nismo primitivni. Mi smo
abnormalno osjetljivi.
Vjerojatno je tako, kimnu Tommy.
Hal se nasmije. Nadam se, Tony da uvia da moralne skrupule
ovdanjih ena u odnosu na vojnike idu nama u korist, mislim u korist
Tommyja i mene i svih ostalih lanova treega spola? U tome lei fina

ironija. To me beskrajno zabavlja, jer je to putokaz, u kojem e smjeru poi

opi razvitak. Jednog emo dana mi imati potpunu nadmo.
Vjerojatno je tako, kimnu Maggio. Mislim, da ete vi pobijediti.
Jeste li to uli, Prew? doviknu Hal.
Jesam, ravnoduno e Prew, uo sam.
Poto sve te ene mrze vojnike, ree Hal i nastavi razvijati svoje misli,
poput tkalca koji tke sebi za zabavu, jer smatraju vojnike smeem, jer
uope sve mukarce smatraju smeem, one polako, ali neizbjeivo izazivaju
svoju vlastitu propast.
Kako ste to mislili? upita Prew.
Nije li to jasno? nasmije se Hal. Pogledajte sami sebe Za vas vojnike
nema drugih ena osim kurvi. Morate doi nama, jer mi nemamo osjeaj za
grijeh, kao to ga imaju tako zvane pristojne ene.
Ah. ne znam, odgovori Prew, ali Halove su se rijei toliko primakle
istini, da je Prew mogao da razabere prazninu u svom glasu.
Hal se nasmije svojim slatkim mladenakim smijehom, no nije
iskoristio steenu prednost. Vidite li, blago ree, o tome imam svoju
vlastitu teoriju. Moja teorija jeste, da je homoseksualnost izravna
posljedica nevinosti ena.
A kako onda tumaite lezbijstvo? upita Prew.
Touch!48 nasmije se Hal. No ja zaista vjerujem da je homoseksualnost rezultat nezadovoljenja i razoaranja u ivotu. to se neko
drutvo vie oplemenjuje, to postaje estitijim, to e vie homoseksualaca
proizvesti. Ljudi to nazivaju dekadenstvo. Jeste li ikada razmiljali o tome,
zato jedno drutvo stvara svoja najjaa umjetnika djela uvijek u vremenu
svoje najvee dekadence?
Vidite li, homoseksualnost dovodi do slobode, a umjetnost moe
uspijevati samo u slobodi. Naalost u slobodi uvijek propada drutvo.
Raspada se u prainu. Nestaje. Biva uniteno. Do temelja. Hal se vedro
nasmije.
Kakvo ste umjetniko djelo vi stvorili? upita Prew.'
Tko, ja? Nisam mnogo. Jednom sam napisao roman o ivotu nekog
biseksualca. Nitko nije htio da ga objavi, ali su ga svi, kamo god bih ga
donio, ivo eljeli proitati. Od nekog ga nakladnika sedam mjeseci nisam
mogao dobiti natrag. No ja sam beznaajan. Ne vjerujete li meni, pogledajte
Grke. Ili Rimljane. II: nau svetu majku crkvu za vrijeme renesanse.
427.
Glupost, ree Tommy.
itao sam neto o tome, odvrati- Prew. Volio bih da jednom pogledam
va roman.
,
Jednom u vam ga pokazati, ree Hal. No, eto nas dakle.
On ih povede oko nekog starog banyan drveta. U tami po- srnue preko
korijenja, koje je stralo iz zemlje, a ono tanko korijenje, debelo poput

48

Touch, u znaenju pogoen upotrebljava se u maevalakim natjecanjima.

olovke, koje jo nije doprlo do zemlje, ve je slobodno visjelo s drveta, udari

ih nekoliko puta po licu.
Nije li lijepo imati ovako neto u vrtu? upita Hal. A sad oprez!
Stajali su uz neku bijelo olienu prizemnu drvenu zgradu na podnoju
otvorenog stepenita. Stepenite nije bilo natkriveno. Nosile su ga
etverokutne grede. I ono je bilo bijelo olieno.
Kad neto popijemo, moramo nastaviti nau raspravu, apne Hal
Prewu, otkljuavajui vrata, kad su zastali na poetku stepenita i
zagledali se u tamnu masu drveta banyan.
428
Zatim ih uvede u malo predvorje.
Smjestite se udobno, kao da ste kod kue, dragi moji. Ja u skinuti
odijelo. Ako hoete, moete i vi to uiniti. On se nasmije, i nestane kroz
neka vrata.
Nije li to krasno mjesto? upita Maggio Prewa. Zar ne bi i ti volio da
ima neto takvo? Ha? Ne bi li volio? Samo predstavi sebi da ivi u takvoj
kui!
Obojica su stajala u predvorju, ogledavala se i promatrala istou i
ljupkost toga stana.
Ne mogu, odgovori Prew. Mislim da to sebi uope ne mogu predoiti.
Sad vjerojatno razumije, zato dolazim ovamo, ree Maggio. Bar
djelomino. U onim prokletim betonskim kasarnama ovjek zaboravlja, da
na svijetu ima jo neto takvo.
Tommy, koji je zastao iza njih, posta nestrpljiv. On se progura kraj njih,
proe kroz prostoriju i sjede u veliki moderni stolac od kromirana elika i
koe. To razbi sav ar.
Idem da pustim vodu, ree Maggio, a htio bih neto, bogami, i popiti.
Za as u se vratiti.
Prew ga je gledao gdje prolazi kroz ista vrata, kroz koja je nestao i Hal, u
uzak hodnik, u kojemu se slijeva nalazila kupaonica, a na kraju hodnika
spavaonica. Zatim se okrenu, da malo ogleda sobu za dnevni boravak.
Lijevo od ulaza nalazio se mali podest, svega jednu stepenicu visok,
opkoljen reetkama od kovana gvoa. Na tom po- destu stajao je stol za
blagovanje, a iza njega su vodila vrata u kuhinju. Na drugoj strani sobe bila
je stijena svedena u velikom polukrugu, a u cijelom tom polukrugu
protezali su se uski prozori od poda do stropa. Na pol su bili zastrti
zastorima. U sredini je stajao radio i gramofon, a desno i lijevo od njega bile
su police pune ploa i albuma. Uz428.
desnu stijenu stajao je ormar za knjige,
pun knjiga i radni sto. Prew proe kroz sobu promatrajui namjetaj.
Trudio se da pronae nekoliko rijei, to bi ih mogao rei Tommyju.
Jeste li ve kad objavili neto od vaih stvari? konano upita.
Dakako, kruto e Tommy. Prije nekoliko tjedana izala je jedna od
mojih pripovijesti u Colliersu.
Kakva je to pripovijest bila? upita Prew, promatrajui ploe. Sama
klasina glazba, simfonije i koncerti.
Ljubavna pripovijest, odvrati Tommy.

Prew ga pogleda, a Tommy se zacereka svojim dubokim basom.

Pripovijest o nekoj astohlepnoj mladoj glumici i o nekom mladom
reiseru s Broadwaya. On je oeni i stvara iz nje zvijezdu.
Takve pripovijesti ne mogu itati, dobaci Prew, pa ponovo pogleda
ploe.
Ni ja, nasmije se Tommy.
Zato ih onda piete?
Jer ljudi ele da ih itaju i plaaju za to.

429.

To nije kao pravi ivot, ree Prew. U njemu se takve gluposti nikada
ne dogaaju.
Dakako da se ne dogaaju, ukoeno e Tommy. Zato ih ljudi i itaju.
ovjek mora ljudima davati ono to oni hoe.
Nisam uvjeren da oni to zaista hoe, dobaci Prew.
A to ste vi zapravo? nasmije se Tommy u basu. Sociolog?
Nisam. Mislim da sam onakav kao i veina drugih ljudi. Nemam ni
pojma o velikoj knjievnosti, ali takve pripovijesti ne mogu da itam.
To i ne itaju mukarci, odvrati Tommy. To itaju ene. Glupe,
romantine, prljave, moralistike ene. Samo njima se to i svia. One
kupuju knjige i asopise. Upravo ih gutaju. Na neem se konano ipak
moraju uzbuivati, zar ne? Njihov im moral ne doputa da se uzbuuju u
postelji.
Ah, ne znam. Nisam u to uvjeren.
Zene i njihovi pojmovi o moralu! ree Tommy. Ne budu li pripazile,
odjednom e se uope nai bez mukaraca.
To ve razumijem, ree Prew. Mislite rei, da e one sve mukarce
natjerati da postanu homoseksualci, kako je Hal to ve rekao.
Ne, to nisam kanio rei, kruto e Tommy. To nikako nisam mislio. Zene
nemaju s time uope nikakva posla!
Moda bi ipak moglo tako biti, usprotivi se Prew. Sve do veeras
nisam o tome uope razmiljao.
Upravo je prolazio kraj radnog stola.
to je? upita Maggio ulazei u sobu. to bi moglo tako biti?
On prie Prewu, koji je jo uvijek stajao uz radni stol. Iza njega ue u
sobu Hal. Oko bokova je ovio pareu, arenu tahi- ansku pregau. Njegov
mravi elegantni lik sad je onako bez miia djelovao uglato i plosnato i nije
vie bio uglaen. Tamna smea boja njegove debele koe, u kojoj nije bilo
soka, djelovala je nenaravno, suho, kao da je kou namazao jodom.
Ipak bi moglo biti, da prijelaz u homoseksualce ima nekakva posla sa
enama, ree Prew.
To ne vjerujem, odbije Angelo.
Dosad ni ja nisam vjerovao, nastavi Prew, ali sad mi se ini, da bi ipak
neto moglo biti u tome.
Aha javi se Hal nasmijavi se svojim slatkim mladenakim smijehom.
No, znate li, neki su ljudi zaista roeni kao homoseksualci. Na nesreu ili
na sreu, kako ve uzmemo. No ja nipoto ne
elim ustvrditi, da su
svi sluajevi bili takvi!
28 Odsada do vjenosti

433

Prew zanijee glavom, smjekajui se. Ja sam odvie toga vidio, od

Times Squarea do Frisca, a da bih progutao ono, da su tako roeni.
Vi biste bili zgodan momak, s odvratnou e Hal, kad si ne biste
davali toliko truda, da budete vulgarni.
Vulgaran? nakesi se Prew. Kako uope neto moe da bude vulgarno,
ako ovjek ne vjeruje u moral?
Ne radi se o tome to govorite, ve samo o tome, kako to kaete. Ba u
tome i jeste vulgarnost. Za mene je takva tragedija upravo divna.
Za mene nije. Ja to smatram fotomontaom.
Hal uzdigne obrve i ukoeno se zagleda u nj. Kadto me tvoj prijatelj
gotovo ljuti, ree Angelu.
Prew osjeti da se nacerio, ali pod tim smijehom njegovo je lice ostalo
ukoeno, kao uvijek, kad je nanjuio opasnost. Za mene je vae miljenje
isto tako samo pusti san o srei, kao to je i onaj bogati mladi reiser sa
Broadwaya u Tommyjevoj pripovijesti.
Sad vidim, da sam se u vama prevario, nasmijei se Hal. Vidim, da
uope nemate mate i da ste samo prilino dosadni glupan.
Moe biti, naceri se Prew. Vjerojatno su vojska i skitanje po cestama
iz mene istisnuli posljednju mrvicu mate.
Gdje je zapravo ampanjac, Hal? upita Angelo. Daj, pokai nam ga!
Poeo sam da budem edan.
Samo asak, dragi moj. Jednoga dana, ree Hal Prewu. kad budete
stariji, vidjet ete, da mata kadto izbacuje istinu, koja nadmauje sve
tako zvane injenice.
To razumijem, nasmije se Prew, ali neto drugo ne razumijem. to
dulje razgovaram s vama, vi s nekog razloga sve vie govorite poput popa!
Hal se nasmijei. Da niste Tonyjev prijatelj, ja bih vas zbog te
primjedbe izbacio iz kue.
Prew mu se dobroduno nasmije. Ne vjerujem da biste to mogli uiniti.
No, ako elite da odem, izvolite samo rei!
Gle, nasmijei se Hal Maggiu, tvoj prijatelj je pravi razbija.
Doavola, nemoj ga ozbiljno shvaati, odvrati Maggio. On je samo
usijana glava. Trebalo bi mu samo da neto estito popije!
Je li tome tako? upita Hal Prewa.
Pa ve bih mogao podnijeti aicu, odvrati Prew.
Tomy ustane sa stolca i prie Prewu, kao da bi ga htio zatititi. Neka
431.
te avo odnese, ree Halu. Zar ne
moe tog siromanog momka ni na
asak ostaviti na miru? On je moj prijatelj, a nije tvoj, zar ne? Prestani da
ga mui.
Ne treba mi pomagati, odbije Prew.
Ako ti nije pravo, kako postupam s mojim gostima, Tommy, osmjehne
se Hal, moe u svako doba poi kui. Gotovo mi se ini, da je to najbolje,
to bi mogao da uini. Kad se zapravo morate vratiti, momci?

U est sati, odvrati Angelo. Do budnice. On pogleda na sat, koji je

stajao na polici, kao da se odjednom sjetio, da e jednoga dana morati da
umre. Naprijed, kujin sine, ree. Zaboga, daj nam neto da popijemo!
Ti svinja, ree Tommy Halu, ti prljava uljiva svinja! Zaista bih elio
otii.
Hal se vedro nasmije. Samo izvolite, madame. Zatim se okrenu i sie
niz stepenice u kuhinju.
Tommy je stajao i piljio za njim. Oi su mu bile pune srdbe. Teke su
mu ruke visjele ravno dolje, a ake, krupne kao unke, stisnuo je o stegna. 432
Ti posve dobro zna, da ne u otii, ree. Zna da moram ostati!
Hal proviri kroz kuhinjska vrata. Dakako da znam. Radije doi i
pomozi mi da pripravim pie.
U redu, odvrati Tommy. Ukoeno pokrenu svoje teko tijelo. Na licu
mu se odraavala povrijeenost.
Doi ovamo, Prew, apnu Maggio i kimne glavom. On ga odvede u kut
do gramofona uz prozor. Zaboga, daj se malo sa- beri. Kani li sve
pokvariti? Zavei na neko vrijeme.
Dobro. Zao mi je. Zapravo ne znam, to me je toliko uzbudilo.
Vjerojatno ono smee s ,tako su roeni'. Ne elim ti biti na smetnji, Angelo,
ali me neto na tim ljudima upravo uzbuuje. Neprekidno zabadaju u tebe,
kao pop koji uporno nastoji, da ovjek ode u crkvu i da moli. Zato ovjek
mora da slua propovijed vojske spasa, prije nego to dobije juhu i kavu?
Zato oni moraju svakoga uvjeravati, kako je divno biti topli brat?
Prokletstvo, ni ja to ne znam. Pusti ih neka pripovijedaju. Tako ja
radim. Misli li moda da se s njima prepirem? Nipoto se ne prepirem.
Sluam ih i kimam glavom i gutam to mi govore, i traim da neto
popijem!
Mislim, da nisam graen za takav ivot, odgovori muPrew.
Angelo zakima glavom. Kadto mi se ini kao da ivim na bavi baruta,
koja bi svakoga asa mogla da poleti u zrak. ovjee, i onako mora platiti
za sve, to dobije na tom svijetu.
Mnogo sam uo o nekoj velikoj ljubavi izmeu homoseksualaca, ali
nikada je nisam vidio. Vjerojatno je ona neto slino mrnji.
Meni je svejedno to je to, dokle god mogu da iz tog neto izbijem. Zato
se smiri, molim te!
Dakako. Ne u da ti pokvarim stvar.
Mladiu, ree Maggio, napit 432.
u se tako, da se ne u moi drati na
nogama. On pogleda sat. Budnica, ree, bila budnica ili ne bila.
Hal izae iz kuhinje. Nosio je dvije kristalne ae za ampanjac. Za njim
doe Tommy s jo dvije ae.
Zao mi je da nemamo plitice, osmjehne se Hal. ae su meutim u
redu. ovjek ne moe ampanjske coctaile piti iz aa za vodu.
Maggio uze au i potajice namignu Prewittu.
Predlaem, ree Hal, da svi svuete odijelo i da se dobro smjestite.
Kad smo ve meu prijateljima. A to jesmo, zar ne?

Pristajem, oduevljeno e Tommy. On prui Prewittu au, postavi

svoju au na stol i poe se svlaiti. Skinuo se sve do kratkih gaa, a zatim
sjede i podie au. Suprotno od Hala bio je Tommy bijel poput mlijeka.
Sunce ga je opalilo samo iznad ogrlice i na podlakticama. Ta bjelina mu je
podavala neugodan staraki izgled.
Znam da vi vojnici nikad ne nosite gae, nasmjehne se Hal. Ja imam
par gaica za kupanje, to ih dajem Tonyju, kad odlazimo plivati, ali za vas
nemam nita.
To nita ne smeta, odvrati Prew. Isto u tako rado da ostanem u
hlaama.
Hal se vedro nasmije. Opet je bio dobro raspoloen.
I tako su ta etvorica mukaraca sjedila ogoljenih gornjih dijelova tijela,
da bi uivali u hladnoi, koja je dopirala izvana kroz vrata zastrta mreom
protiv muha. Svakoga tko bi provirio kroz prozor i vidio tu etvoricu
mukaraca golih prsi ju kako piju, odmaraju se, dre ae i prijateljski se
razgovaraju, proeo bi osjeaj topline i srdanosti.
Kod kue uvijek nosim ovo, ree Hal, zamiljeno se igrajui uglom svog
pareua. To je prema havajskoj tradiciji, ne mislite li vi tako? Danas,
dodue, nose svi na alu kupae gaice.
Nekada su nosili pareu. Dakako, prije nego to su doli misionari Na
Tahitiju jo uvijek nose pareu, ali naalost ondje nitko ne treba uitelja
francuskog jezika, jednako kao to ga ne trebaju ni u Francuskoj.
Kad ste bili u Francuskoj? upita Prew.
U toku petnaest godina stalno sam se zadravao ondje na dulje i krae
vrijeme, osmjehne se Hal. Kao privatni uitelj u New Yorku tedio bih sve
dok ne bih skupio dovoljno za dugo putovanje. Onda bih se odvezao u
Francusku i ostajao ondje, dok ne bih potroio sav novac. To je bilo,
dakako, prije rata. Ovamo sam doao poslije izbijanja rata. Smatram taj
otok posljednjim mjestom, koje bi moglo zagaziti u rat. Ne mislite li i vi
tako?
Mislim. No kad jednom zaemo u rat, bit e vjerojatno poloaj u svim
gradovima Amerike podjednak.
Odvie sam star, a da me pozovu u vojsku, nasmijei se Hal.
Mislio sam na ogranienja i sline stvari.
Hal slegne ramenima. Taj je pokret bio veoma francuski. Jednom sam
ozbiljno pomislio, da postanem francuski dravljanin. Francuska je
433.se, nasmijei se on, zapravo radujem
najdivnija zemlja na svijetu. Ali sada
to nisam to uinio.
udno je, ali iste one tekovine slobode, koje su ivot u Francuskoj
inile tako divnim, sad su pravi uzrok poraza, la belle France. Hal se
osmjehne, no izgledalo je kao da kani zaplakati. ini se da je to zakon
ivota, zavri.
Vjerojatno ovjeka uvijek nasamare, to? upita Prew. Sad je konano,
pod uplivom tih posljednjih nekoliko aa ampanjca, outio onaj divan
osjeaj dopusta. Konano ga je opet uhvatio, onakav osjeaj, kakav je bio u

trenutku kad se uspinjao uzstepenice New Congressa. Obuze ga

melankolija.
Sunce je konano poelo zapadati, vruina je prestajala i sjene su
postajale dulje. Dolo je vrijeme, da se ovjek odmori. On pogleda Angela.
Angelo je takoer sjedio u sjeni i neto mrmljao.
Jesi li u dubokoj sjeni, Angelo? upita. Kad bi nas oni samo pustili da
popijemo tu njihovu sjenu, pomisli on, a onda nas ostavili same! Zato
uvijek mora za sve plaati?
Ne vjerujem, da rije sloboda ima jo bilo kakvo znaenje, ree on
434
Halu.
Ja drim, da sam slobodan, odvrati Hal.
Prew se zamiljeno nasmije. Kako bi bilo s jo jednom aom?
Dobro. Hal uze au i poe prema kuhinji. Zar ne vjerujete da sam
slobodan?
Donesi i meni au, javi se Angelo. On ustane lako zate- turavi, pa
iznese svoju au u kuhinju.
Bojite li se vi neega? vikne Prew za Halom.
Ne, odgovori Hal, vraajui se s aama u rukama, ne bojim se
niega.
Onda ste slobodni, kimnu Prew. Vidio je kako Angelo sjeda i ispija
au.
Ja sam slobodan, vikne Angelo, pa se nasloni na naslon svoga stolca i
zabaci pete uvis. Ja sam slobodan kao ptica u zraku. Tako je. Ti nisi
slobodan, vikne on Prewu. Ti si prokleti tridesetgodinjak. Ti si rob vojske.
Ali ja nisam. Ja sam slobodan. Do est sati ujutro.
Nemoj tako glasno! otro e Hal. Probudit e moju gazdaricu u
suterenu.
Ah, odi dovraga, odvrati Angelo. I ona neka ode dovraga.
Mislim, Tony, da je vrijeme da poe u postelju i da ispava svoje
pijanstvo, turobno e Hal.
Tako je, kimnu Angelo. Da ti neto otpjevam kao hvalu za veeru.
Nije lijepo od tebe, da mi tako govori, odvrati Hal.
Zao mi je, staro mome. Ne mogu to da promijenim. Pa to je istina, zar
ne?
Istina je, odgovori Hal, ali ovjek ne mora da uvijek spominje istinu,
zar ne?
434.
Ne, sloi se Angelo, vjerojatno
ne mora.
Doi, ree Hal, dopusti da ti pomognem. On prijee prijeko do
Maggiova stolca. Htio je da mu ogrli uska koata ramena i da mu pomogne
da ustane, no Maggio ga odbije.
Jo ne. Sam u ustati.
Hoe li ostati sa mnom ovdje vani? bojaljivo upita Tommy Prewa.
Dakako, odgovori Prew. A zato ne, doavola?
No, ukoeno e Tommy, ne mora, ako ne e.
Ne? Onda je dobro.

Pijan sam! prodere se Angelo. Da nisi takav prokleti tridesetgodinjak, Prew, ja bih te zaista volio.
Prew se naceri. Sam si rekao da ni ovdje nije mnogo drukije nego u
Gimbelovu podrumu.
Tako je, kimnu Angelo. Upravo to sam rekao, zar ne? Zna li, nastavi
on, prije nego istekne moj rok, zaplest emo se u taj posrani rat. Zna to?
Ja mrzim vojsku. I ti mrzi vojsku,
Prewitt, samo to to ne e da prizna. Ja je mrzim. Boe, kako mrzim tu
posranu vojsku!
On se nagne natrag u svoj stolac i pusti ruke preko naslona. Glava mu
se klatila amo tamo. Neprekidno je ponavljao istu litaniju.
Pie li ti pod svojim imenom? upita Prew Tommyja.
Hal je stajao kraj Maggiova stolca. Bojaljivo ga je promatrao i kao da je
malo krio ruke.
Dakako da ne piem, opravdano se osmjehne Tommy. Misli li, da bih
takvo smee potpisivao svojim imenom?
Ti si trijezan, zar ne? nasmijei se Prew. Kladim se, da se ti nikad ne
opije. A zato ne? Zato onda uope pie takve stvari?
Ti i ne zna moje pravo ime, ree Tommy. Njegove duboke utonule oi,
odjednom se kao divlje uperie u Prewa. Ti ne zna moje ime, ne? Ili ga
moda zna?
Prew je promatrao Hala, koji je pokuavao da uspravi Maggia na noge.
Ne. Ja ga ne poznajem. Ti se stidi te svoje pripovijesti, zar ne?
Dakako, odvrati Tommy oivjevi. Misli li, da se ponosim njome?
Mrzim je, javi se Angelo. Cijelu vojsku. Sve!
Ja ne bih odsvirao signal na trublji, kojim se ne bih mogao ponositi,
ree Prew. To je jedino to sam umio, zna? A kad bih to ipak uinio, ne bih
vie bio isti kao do sada.
Ah, nasmijei se Tommy, dakle trublja. Hal, u naem se drutvu
nalazi umjetnik.
Ne, odbije Prew, samo trublja. Ja, meutim, nisam vie trublja. A i
ti ne pie knjigu. Ti samo eli da o tom govori.
On ustane. Sad je osjetio djelovanje alkohola, koji je kljuao u njem.
Htio je da neto razbije, da uini bilo to, kako se kotai ne bi mogli
otkoturati u naredni dan u budnicu, u est sati ujutro. Oko njega je sve bilo
nekako u magli. Nije bilo niega, to bi mogao razbiti.
435. Tommyjevo krupno bijelo tijelo.
uj me, ree on i dotakne prstom
Nastran si kao novanica od tri dolara.49 Kako si doao do toga? to te je
uope uinilo nastranim?
Tommyjeve tamne oi okruene dubokim crvenim rubom koje kao da se
nikada nisu mogle usredotoiti na neto, odjednom se usmjerie u njega,
postadoe svijetle i sve svjetlije, to je Prew dulje u njih gledao.
Uvijek sam bio takav, odgovori Tommy. Takav sam se rodio.
49 U originalu Queer as three dollar bili, kriv kao novanica od tri dolara, esta fraza; prava novanica
od tri dolara uope ne postoji.

Htio bi da govori o tome, zar ne? nasmije se Prew. Osjetio je iza sebe
Halovu i Maggiovu utnju i znao da ga promatraju.
Ne bih, odvrati Tommy. Ne volim o tome govoriti. Tragedija je kad je
ovjek takav roen. Sad se smijeio i brzo di- sao. Smijeak mu je bio
bolan kao izraz psa, kojeg su pogazila kola, a ti ga sad gladi.
Kojeta, dobaci Prew. Nitko se ne raa takav. Kad si to prvi puta
uinio?
Kad mi je bilo deset godina, odgovori Tommy. Sad je govorio brzo,
gotovo veselo. Bio sam u kadetskoj koli u blizini New Yorka. Moji su
436
roditelji bili rastavljeni i majka me je poslala u tu kolu. Tu je bila cijela eta
djeaka iz viega razreda cijela eta, najmanje dvanaestorica.
Tommyjeve su oi sada jo vie sjale, a rijei su mu tekle bre, navirale su
gotovo bez stanke. Odvukla me je na osamljeno mjesto, svezala me i tukla
me. Onda su to uinili sa mnom, jedan za drugim. Tukli su me dotle, dok
nisam popustio.
Prew ga je promatrao za vrijeme govora. Njegovo krupno tijelo nervozno
je drhtalo na stolcu kao da ga netko udara biem.
Ja to ne vjerujem, zarei Prew. Kladim se, da to nije bilo prvi put.
Mene bi mogli tibiti prije nego to bih to uinio. Ako su. to uinili, inili su
samo zato, jer si ti to htio. Bez obzira na to, koliko si se pokuao braniti. Ti
si htio da te tuku i da bude zao.
Hal ode od Maggia i pristupi k njima. To je la, ree.
Istina je, apne Tommy, nije bilo prvi put. Ali bilo je prvi put, otkad je
stvar vaila. I ja sam to htio. Mrzi li me sada?
Ne, prezirno e Prew, a zato da te mrzim?
No ipak me mrzi. Prezire me? Zar ne? Misli da sam pokvaren.
Ne. Ti si jedan od onih, koji sami sebe smatraju pokvarenim. To misli.
Ja te ne smatram pokvarenim. Ja samo mislim, da ti voli raditi sve ono,
to smatra pokvarenim. to je pokvarenije, to bolje i ti to radije radi.
Moda samo zbog togar da pokae kako mrzi crkvu.
To je la. Tommy je sjedio duboko naslonjen u svom stolcu. Ja sam
pokvaren i to znam. Ne treba traiti ispriku, da mi olaka stvar. Ne treba
me zatiivati.
Doavola, dragi moj, ja ti i ne elim nita olakati. Ti si mi posve
ravnoduan.
Znam da sam pokvaren, nastavi Tommy. Znam da sam pokvaren.
436.
Tko ti je to sugerirao? upita Prew.
Tko ti je to rekao? Tvoja majka?
Ne, odgovori Tommy, ne, ne, ne. Moja majka je bila svetica. Ti to ne
razumije. Moja majka je bila svetica.
Jezik za zube, Tommy, otro e Hal.
Prew se obrati k njemu. Ako toliko uivate, da budete nastrani, zato
onda to ne izvedete jedan s drugim, umjesto to itavo vrijeme pokuavate
da jedan drugom prereete vrat? Ako zaista vjerujete u ono sranje o pravoj
ljubavi, to je samo vi moete da osjetite, zato se onda tako lako vrijeate.
Neprekidno netko vrijea vae osjeaje. Zato uvijek traite nekoga, koji

nije homoseksualac? Jer se sami sebi ne inite dovoljno pokvarenima, kad

se druite samo s toplom braom. Zato.
Stoj! odree Hal. Taj nabrekli puding moe rei to hoe. Ja nemam s
time nikakva posla. Ja sam se kao buntovnik usprotivio drutvu. Mrzim
himbenost drutva i nikad mu se ne u pokoriti. Da se ovjek zaloi za svoje
uvjerenje potrebna je hrabrost.
Ni ja ba mnogo ne volim drutvo, naceri se Prew. Mogao je da osjeti,
kako mu se toplina alkohola uspinje u glavu. Htio je. htio, htio, da neto
razbije, razbije, razbije, est sati, est sati, est sati. Drutvo nije nikada za
mene mnogo uinilo. to mi je ono dalo? Za mene nije uinilo ni pola onoga,
to je uinilo za vas. Pogledajte samo svoj stan. Samo ga pogledajte. Pa ipak
ja to drutvo ne mrzim onoliko, koliko ga vi mrzite. Vi ga mrzite, jer mrzite
sami sebe. Vi se uope ne bunite protiv drutva, ve protiv samoga sebe. Vi
se uope ne bunite protiv neeg odreenog, ve se bunite samo onako u
prazno.
On dirne visokog ovjeka prstom.
Zbog toga i izgledate kao pop. Vi propovijedate evanelje. Pravo
evanelje. Jedino evanelje. To je sve to imate, to evanelje. Zar ne znate,
da ivot nema nikakve veze s evaneljem. ivot stvara evanelje, ali
kasnije. Evanelje ne stvara ivot. Ali vi, vi i ostali popovi elite izmijeniti
ivot, da bi pristajao u vae evanelje. Ba u vae i ni u jedno drugo. Vi ne
elite ak ni priznati, da osim vaeg evanelja postoji jo kakvo.
On zastane. Px*ed njim se ponovo ukaza blistavo otkrivenje. Mogao ga
je vidjeti. Ali kako da ga zaodjene u rijei? Kako da izrazi ono to vidi? Kako
da to oblikuje i razjasni? Sam ivot po sebi bio je dovoljan. Svi bi ljudi
trebali da razaberu, da je ivot sam po sebi dovoljan, da je on predstavljao
sve, jednostavno s toga, jer je postojao. Zato ste se uspeli na planinu,
gospodine Mal- lorjr50? Jer je bila ovdje. ivot je postojao i nije bio stvoren
ni u kakvu drugu svrhu. Postojao je. To je bilo dovoljno. To je bilo sve. <
Ako je to hrabrost, zakljui on mlako i tiho, onda ste vi moda hrabri,
prijatelju moj. Pretpostavivi da je to hrabrost.
Hej, hej, odjednom viknu Angelo. Ja sam hrabar. Ja sam najhrabriji
ovjek u cijelom tom prokletom svij,etu. Slobodan sam i hrabar sam.
Hrabar sam koliko god hou. Mogu kupiti hrabrost po dolar i pedeset za
pola litre u svakoj krmi.
On se s naporom i teturajui uspravi, pa poe prema vratima,
437.
teturajui lijevo i desno.
Kamo e, Tony? upita Hal.
Zaboravio je sve drugo. Molim, Tony, vrati se. Molim, vrati se ovamo,
velim ti. U takvom stanju ne moe na ulicu.
Idem na etnju, viknu Angelo. Trebam zraka!
On izae iz kue i zalupi vratima za sobom. Mogli su uti, kako vani bos
posre po stepenicama. Onda zaue kako je po- srnuo i pao estoko

50

I. Mallory, glasovit engleski alpinista, prvi pokuao uspon na Mount Everest.

tresnuvi, a zatim ue njegove estoke kletve na raun banyan drveta.

Zatim sve utihne.
Oh, boe, ree Hal. Netko ga mora zadrati. Netko treba da neto
poduzme. Bude li ovakav lutao po ulici, uhapsit e ga.
To je vaa stvar, ree Prew. On je va prijatelj.
Poite za njim, Prew, zamoli Hal. Ne ete li? Pa valjda ne elite da ga
uhapse. On vam je prijatelj. Nije li?
Ja ne spavam s njim, odvrati Prew. Poite vi i dovedite ga natrag.
Prew se malo nakesi i teko sjede na kau, pa se malo zatetura u pijanoj
438
odlunosti.
Ja to ne mogu, viknu Hal. Zaista ne mogu. Poao bih za njim da
mogu. Zaboga, ako ga uhvate ovako pijana, moda e policiju dovesti i
ovamo.
Neka je samo dovede, naceri se Prew. Lice mu je od alkohola bilo posve
ukoeno, a negdje u njegovoj glavi zvonilo je zvono. Bio je veoma pijan, a
onda odjednom silno sretan.
Ah, to ne moe, ree Hal krei ruke. Oni nas sve pozna- vaju po
izvjetajima. Trebaju ba takvu aferu, da protiv nas povedu parnicu.
To je sramota, zadovoljno e Prew. Nemojte se nita brinuti, pa vi ste
hrabar ovjek. Onda opazi, kako je Tommy ustao i poeo da se oblai.
Kamo e? otro e Hal.
Kui, dostojanstveno odvrati Tommy. Ravno kui!
ujte Prew, nastavi Hal. Ja bih poao za njim. Zaista bih poao. Vi i
ne znate, to taj malian znai za me. Ali da me uhvate, bio bih uniten.
Uhapsit e me ak i onda, ako me vide u njegovu drutvu, jer samo ekaju
na to da me stisnu za guu. Izgubio bih svoje namjetenje, izbacili bi me
odavde. On pokretom ruke obuhvati cijelu prostoriju. Izbacili bi me iz mog
doma.
Mislim, da oni znadu za vas, dobaci Prew.
Dakako. Vjerujte da znadu. No posve je druga stvar, kad vas uhapse i
zapletu vas u javni skandal. Ne moete oekivati, da e se itko zaloiti za
mene, ako policija ima s time posla.
Ne, kimnu Prew, vjerojatno ne e. ivot je teak, zar ne?
Molim, poite i potraite ga, zaklinjao ga je Hal. Gledajte, kleknut u
pred vas i moliti vas. Gledajte! Vidite li? Molim, poite! Molim! Pa on je va
prijatelj.
438. Uzica od cipela mu se zaplete i Hal,
Prew poe obuvati arape i cipele.
koji je jo uvijek kleao, pokua da mu pomogne. Prew udarcem odbije
njegovu ruku i sam sveza cipelu.
Pa valjda niste odvie pijan? upita Hal.
Nisam, odgovori Prew. Nisam odvie pijan. Nikad nisam do kraja
pijan.
Vi ete ga pronai, Prew, zar ne? A ako vas uhapse ne ete ih dovesti
ovamo, zar ne?

Nepristojno je, da me uope pitaju odakle dolazim. Oni e to i onako

smatrati samo po sebi razumljivim. On usta i stade pogledom traiti
koulju.
Laku no, bilo je veoma lijepo, javi se Tommy s vrata. Do vienja, Hal.
Nadam se, da u te kojom prilikom opet vidjeti, Prew, doda on, a zatim
izae i zalupi za sobom vratima.
Prew ponovo sjede na kau i' poe se smijati.
Uljudan ovjek, zar ne? upita Hala.
Molim, poite, Prew, uporno e Hal. Molim, nemojte gubiti vrijeme.
Tony je odvie pijan i ne zna to radi. Povedite ga natrag u kasarnu i
poloite ga u postelju.
Njegovo odijelo je jo ovdje.
Ponesite ga sa sobom, odvrati Hal, pa poe trati po sobi skupljajui
Maggiovo odijelo. Ako ga dovedete ovamo, moglo bi biti potekoa, pijan
je.
Lijepo, ree Prew, no ja nemam novaca za taksi,
Hal potri u spavaonicu po novarku. Evo, ree vrativi se. Evo pet
dolara. To je dovoljno za taksi u grad i odande do kasarne, ne?
Ne znam, nakesei se Prew. Odvie je kasno za autobus, znate. Moram
se cijelo vrijeme voziti taksijem.
Evo deset dolara.
Hm, odvrati Prew zabrinuto, kimajui glavom. Znate, taksi iz
Schofielda ne voze nakon dva sata, tako mi se ini. Sad su ve uskoro dva
sata.
Na dan isplate? upita Hal.
Dakako, naceri se Prew, svaki dan.
Dobro, kimnu Hal. Evo dvadeset dolara. Molim, pourite. Prew!
Prew polako i oklijevajui zakima glavom. Nevolja s An- gelom je u
tome, to on svaki put kad se opije* eli da dobije enu. Ne dobije li je, on
podivlja i pravi potekoe. Zato ga obino i zatvaraju.
Dobro, odvrati Hal, evo trideset dolara.
Gledajte, naceri se Prew, zaista nerado uzimam va novac. Radije ga
zadrite. Ja u ga ve nekako otpremiti kui!
Prokletstvo, nastavi Hal, evo etrdeset dolara. etiri de- setae. To je
itava moja gotovina. No morate pouriti. Ah, molim, Prew, pourite!
No, mislim da e to biti dovoljno, da nas obojicu dopremi kui, odvi'ati
Prew. On uze novac i polako poe 439.
prema vratima
Valjda niste odvie pijani? bojaljivo e Hal.
Nikad nisam tako pijan da ne bih znao to treba da radim. Ja isto tako,
kao i vi, ne elim da ga uhapse, ali iz posve drugog razloga.
Na vratima mu Hal stisne ruku. Doite jednom ovamo i posjetite me,
ree, doite jednom kad Tony nije s vama. Ne trebate ekati na to, da vas
on povede sa sobom. Ovo vrijedi kao stalan poziv.

Najljepa hvala, Hal, odvrati Prew. Moda u to i uiniti. Volim se

druiti s ljudima, koji su toliko hrabri, da se zalau za svoje principe,
znate!
Na uglu se ogleda. Vrata su bila zatvorena, a svijetla poga- ena. On se
neodreeno naceri. U depu pod dodirom njegove ruke one etiri desetae
uketale su i bile ugodne i glatke.
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE
440
Onaj posve pusti izgled to ga ulica poprima kasno u noi jo se i
pojaao. Cak i tamne tihe kue i uline svjetiljke izgledale su nekako
naputeno.
Nigdje ni traga ni Angelu ni Tommyju. Doavola s Tom- myjem. Sad se
radilo o Angelu. No nitko nije mogao rei, kamo je otila ta pijana mala
svinja. Moda je otiao natrag prema Kalakau Streetu. S druge je strane
mogao isto tako poi u protivnom pravcu da se okupa u kanalu Ala-Wai. On
uze papirnatu vreicu s Angelovim stvarima pod ruku. Papir je jasno
zautao po vedroj noi. Zatim zavue ruku u dep u potrazi za kovanim
novcem. Nije ga naao, naao je samo etiri Halove desetae. Ponovo se
naceri i sav sretan prijee do kanala. Ondje posvijetli igicama, dok nije
naao plosnati ljunak.
Sad se nije radilo o brzini, sad je o svemu mogla da odlui samo srea.
Nitko nije mogao rei, kamo je Angelo otiao. Pre- witta ispuni mirni pijani
fatalizam. Negdje su vojni policajci bili u lovu, po dvojica, kao sokolovi, no
jo uvijek je moglo da potraje dva sata prij'e nego to ga nau.
Pomnjom pijanih ljudi on otare ljunak. Radio je polako po tiini,
uivajui u njoj. Onda pljune na jednu stranu ljunka i baci ga uvis, kao
to ljudi uvis bacaju kovani novac. Upravo tako si radio jo kao djeak,
pomisli on.
Bogami, ta se mala svinja mogla ak vratiti Halu. Hal bi ga dakako
primio u kuu, a Prewitt bi ga onda posvuda traio, dok je Angelo ve davno
bio kod Hala na sigurnom mjestu.
Vlana strana ljunka znaila je Kalakaua, a suha je znaila kanal.
Zapaljenom igicom potrai u tami ljunak. Vlana je strana leala prema
gore.
Lijepo.
Izaavi na glavnu cestu, skrene na lijevo, natrag prema Taverni.
440.
Osjeao se kao lovac u umi. Uz duge nizove kua iroke i malko savijene
ulice nije se nita micalo. U daljini su se gubile tranice elektrine
eljeznice. Svaka druga svjetiljka na ulici bila je ugaena. Nigdje ni
automobila, ni autobusa, nigdje ovjeka, ni ivota. Koraci su mu veoma
glasno odjekivali. On sie s plonika i zae na travu.
Jednom zasta da prislukuje, no onda se sjeti, da je Angelo bio bos.
Osim toga je bio u kratkim gaicama i nije imao nita drugo na sebi!
S vojnim policajcima nije tu dolje bilo ale. Bili su to policajci iz Shaftera
i iz glavnog stana departementa. Sami krupni momci, jednako kao i u

Schofieldu. Uvijek su hodali po dvojica, u tekim vojnikim cipelama i u

bijelim gamaama. Ljudi iz MP ete u Schofieldu, ije je podruje bio logor i
Wahiava, i ceste dolje du rezervoara, ispod dvostrukog drvoreda, bili su
isto tako visoki i isto tako grubi, ali Prew je nekolicinu od njih osobno
poznavao i nekako mu se inilo da su ovjeniji. Neki su se dovezli s njime
na istom brodu. Sve su to bili dobri momci, sve dok nisu navukli bijele
gamae. U sluaju nevolje, mogao je vani u Schofieldu sa etrdeset posto
vjerojatnosti da sretne jednog od poznatih policajaca i da ga nagovori, da ga
pusti na slobodu. No ovdje dolje nije poznavao ba ni jednoga. A Angelo je
etao po ulici bos i u kupaim gaicama! Prew se poe gromko i nesuzdrivo
smijati. Glasni zvuk njegova smijeha prene ga i on se prekine.
Pomno pretrai Kalakua Street, zastajui da pogleda u tamna dvorita,
na klupe uz rub plonika i ispod njih. ovjee, ima sreu, to nisi visok.
Moda bi i sam postao takav prokleti MP. Pregledavajui ljude, koji su s
broda silazili niz dasku za pristajanje, nije provost marshal51 nikome
doputao da ga odbije. Kad bi izabrao kakvog visokog momka, taj bi bio
njegov i nitko mu ga vie ne bi mogao oduzeti. Prew se sjeti nekog momka,
visokog gotovo dva metra, kojega je marshal pozvao ravno ispred njega.
Jedino to ga je spasilo, bilo je, da je spadao meu letako osoblje. Provost
marshal je zbog toga upravo pozelenio i poplavio od gnjeva.
Cijelu je vjenost traio, bar mu se tako inilo. Svakog je asa oekivao,
da e ga odostraga pograbiti kakva ruka s vrpcom. Dogodi li se to, bilo je
svemu kraj. Ti momci umiju mlatiti. Ne trebaju biti tako oprezni kao
graanski policajci, iji udarci ne smiju da ostave tragove.
Ogledavajui se na obje strane proao je kroz Lewers Street. A onda,
prolazei kraj Royal Havaiian Streeta, ugleda ili mu se bar uinilo da je
ugledao, kako se pred njim neujno kree neka sjena. On prijee preko
Kalakaua Streeta i stane se uz rub hotelskih perivoja uljati dalje. Stigavi
do Seaside Streeta, ondje, gdje se prilaz do Royal Hawayan hotela odvaja od
Kalakaua, mogao je da razabere neki lik u kratkim gaama, koji je spokojno
sjedio na klupi pred hotelskim perivojem.
Hej, Maggio! viknu on.
Lik se i ne gane.
Prew prijee prijeko do ruba plonika, ne gubei s vida onaj lik na klupi,
kao da je to srna, koju razabire kroz lie i kojoj se eli priuljati. Put ga je
vodio kraj visokih, glatkih bijelih kraljevskih palmi i kraj ivahno zelenoga,
441.koji je dosizao gotovo do plonika.
sada crnog gutika od bilja i grmlja,
Nekoliko koraka od klupe nalazila se ulina svjetiljka. Prew razabere da
je to Angelo i odahne.
Proklet bio, Maggio, ree.
I njegov mu se vlastiti glas uini nekako sablasnim. Lik na klupi ne
pokrenu ni ispruene ruke, ni glavu pokrivenu gustim uvojcima i sagnutu
prema natrag.

51

Provost marshal. okruni zapovjednik vojne policije.

Jesi li to ti, Angelo? Prokletstvo, probudi se! Odgovori mi, svinjo!

Lik se i ne maknu. Prew zasta pred klupom i zagleda se u Maggia. Onda
se nasmije. Oko sebe osjeao je tiinu noi i odjednom osjetio blizinu
bogatstva, blagostanja i udobnosti, koji su se iz Royal Hawayan hotela irili
kroz zastor grmlja.
Ovdje ive filmske zvijezde, kad dou na Havaje da se odmore i da se
zabave. Sve filmske zvijezde. Ne bi li to bilo zgodno, pomisli on. Nikad nije
bio u hotelu, ali jednom je po alu proao kraj Royala i vidio zvijezde u
patiu. Ne bi li bilo zgodno, razmiljao je dalje, kad bi sad izala' kakva
442
filmska zvijezda, kad bi me vidjela i povela me sa sobom u svoju sobu?
Moda bi upravo dola s plivanja, pa bi s nje visjele jo sitne kapljice vode.
Moda bi upravo skidala kapu za kupanje s dugake kose i podigla lakte do
bx*ade.
Odjednom se trgne i pogleda prijeko do tamnog ulaza u hotel, u kojem
se dao razabrati slabaan odsjev svijetla. Ta e ena sad sigurno izai. Bio
je siguran, da je pola u potragu za mukarcem i da e nai njega. Kako su
ljudi pripovijedali, to se dogaalo danomice. Odjednom ga u utrobi neto
zaboli, gotovo poput gra, i on pomisli na Lorenu u New Congressu. Stajao
je i gledao prijeko prema praznom ulazu. Da ovjek mora na taj nain
zaraivati kruh!
Hej naprijed! Probudi se, dago! Probudi se! Doi, otii emo u grad,
potraiti kakvu enu.
Zao mi je, sir, ree Angelo ne otvorivi oi i ne maknuvi se. Ne u to
vie uiniti. Molim, nemojte me zatvoriti, sir. Samome nemojte opet
regrutirati, sir. Ja to zaista vie ne u uiniti.
Prew se sagne i strese njegova gola koata ramena. Probudi se!
Budan sam. Samo ne elim da se kreem. Jednostavno nemam volje da
se vratim!
Moramo se vratiti.
Znam. Ali budemo li dosta dugo sjedili ovdje, moda e izai kakva
filmska zvijezda, upustiti se u razgovor s nama, pa nas pobrati privatnim
avionom i prevesti u Sjedinjene Drave i posaditi nas u svoj privatni bazen
za kupanje. Zamisli samo! Moda e se to desiti, ako mirno sjedimo ovdje i
ne ganuvi se,osim da diemo, ne otvarajui oi, a kad ih otvorimo, niega
ne e biti. Ni ulice, ni ala, ni propusnice, ni budnice!
Zaboga! zasope Px-ew. Ba442.
filmske zvijezde i nitko drugi. ovjee
to si ti pijan! Naprijed! Probudi se! Imam tvoje odijelo
Ne elim odijela, odvrati Angelo.
Ali ja ga ipak imam!
Dobro, vrati ga Indijancima. Indijanci trebaju odijela. Oni idu u prnjama.
Jesi li rekao ene? Angelo otvori oi i podigne glavu da podcrta to pitanje.

Dakako. Ja sam iz tvog prijatelja izbio etrdeset dolara. Bojao se da e te

uhapsiti i da e se ti vratiti i dovesti predstavnike zakona sa sobom. Poslao
me je, da te potraim i da te odvedem kui!
Prokletstvo, ree Angelo, pa se uspravi i vrsto protare lice. Nisam
pijan, prijatelju moj. On zasta. ovjee, ti od mene ne treba nikakvih
savjeta. Najvie to sam iz njega istjerao, bilo je dvadeset i dva dolara i
pedeset centi. ak sam trebao da mu ih vratim, ali to nisam uinio.
Prew se nasmije. Ni ja ih ne bih dobio, da se nije toliko bojao, da se
posrao u hlae.
Zaista se posrao?
Nije!
Vidi li, Prew, ja nisam pijan. Zaista sam vas nasamario, zar ne? On
ustane i smjesta klonu prema stupu svjetiljke, pa je uhvati obim rukama
traei uporite. Vidi li? upita.
Ne, nisi pijan.
Pa i nisam. Jednostavno sam posrnuo preko ove grabe. On se polako
uspravi, a onda oprezno ispusti stup svjetiljke.
Hopla! viknu, zabacivi glavu prema natrag i kriknuvi svom snagom
svojih plua.
Govno! Obvezat u se na daljnje tri godine!
Jezik za zube, proklet bio, ljutito e Prew, a onda ga brzim zahvatom
zahvati za remen hlaa, jer je Angelo izgubio ravnoteu i umalo da nije pao
na lea.

443.

eli li na nas nahuckati one proklete MP? upita Prew.

MP, MP, MP! viknu Angelo. Doite po nas! Ovdje smo!
Ti idiot! Prew ispusti remen i Angelo ljosne na plonik Nije ak ni
ispruio ruku da se doeka.
Pogledaj me, Prew. Ustrijeljen sam. Mrtav sam. Siromani mrtvi vojnik
nema nijednog prijatelja na tom posranom svijetu. Momci, poaljite
odlikovanje majci. Moda ga moe zaloiti.
Ustani, naceri se Prew. Naprijed. Nestanimo odavde.
U redu, Angelo se s mukom uspravi, opirui se o klupu. to misli
koliko e vremena jo protei prije nego to uemo u rat, Prew?
Mi moda uope ne emo sudjelovati u njemu.
Hoemo, hoemo!
Znam.
Ne treba me tedjeti, ree Angelo oponaajui Tommyjev duboki
enstveni' glas. Zatim se poe smijati. Htio bih da imam neto pristojno da
popijem. Onaj napoj bio je odvratan. Sad je oponaao Halov precizni nain
govora. Dovraga s time! Naprijed, ree. Poimo u grad.
Moramo potraiti taksi. Ali najprije moramo tebe obui.
U redu, Prew. Kako god hoe, Prew. Angelo zgrabi kupae gaice,
trgne ih do koljena i pokua da iz njih izvue noge. Ali noga mu se zaplete i
on ponovo pade na zemlju.
Tko me je udario? viknu. Tko je to uinio? Da vidim tog kujinog sina!
Prokletstvo, ree Prew, pa zgrabi maliana ispod pazuha i odvue ga iz
svijetla u grmlje.
Doavola, prosvjedovao je Angelo. Polako, Prew, polako. Ogulit e
mi guzicu na tom pjeanom putu.
Nastradat e ti i gore od guljenja, ako se sad ne obue i ne nestane
odavde ... uj! ree Prew.
Obojica zaustavie dah i poee prislukivati. Angelo odjednom posta
posve trijezan. Odozdo s ulice zaue korake vojnikih cipela. Nije to bilo

tranje, ali ni etanje. Zajedno s koracima pribliavao se i zvuk glasova. Onda

zaue, kako je gumena palica udarila o neki stup.
Prokletstvo, javi se neki glas. Zaboga, budi miran.
U redu, u redu, odvrati drugi glas. Ja isto tako nuno trebam neko
hapenje, kao i ti. Ti i tvoj prokleti desetarski in.
Jezik za zube! Idemo dalje.
Nou su dolazila po dvojica, tekim koracima, u gamaama, koje su tiho
strugale jedna o drugu, nijemo maui palicama.

Gdje
449

29 Odsada do vjenosti

445.

god su ivjeli vojnici, ivjeli su i oni. Ispred njih se irio val straha, to su ga
nosili sa sobom. Dolazili su po dvojica, gdje god bi vojnici pili, da zaborave,
ili bi urlali da zaborave, ili bi se tukli da zaborave, ili bi gurali ruke u depove
da se sjete. Vojnici ne smiju zaboravljati, rekli su oni, vojnici se ne smiju
sjeati. Sve je to izdaja.
Eto, sad ima, javi se Prew. Naprijed ovamo. Gubimo se.
Zao mi je, Prew..
Angelo je posluno poao za njim. Sad je bio trijezan i stidio se, to ga je
doveo u nepriliku. Oni se prouljae kraj velikog, irokog ulaza u hotel, u
kojem su se odmarale filmske zvijezde, provukoe se prema zapadu kroz
perivoj, protrae kraj Willard Inna, rezerviranog samo za oficire, a onda bez
daha strae kroz grmlje do Kalia Roada, posve dolje na prudu, gdje se je
dizao elegantni hotel Halekulani, tako elegantan, da su ga poznavali svega
rijetki turisti. Stajao je na alu, gdje je more tiho disalo na rubu pijeska.
A sad, ree Prew, skini te kupae gaice i obuci svoje odijelo.
Dobro, daj mi vreicu. A ta da ponem s ovim, stari drue?
Zaboga, to znam ja? Daj ovamo., uj Angelo, jesi li siguran da si sad
zaista trijezan? Oni klipani ekaju na nas gore u Kalakaua. Moda e jedan od
njih poi niz Levvers Street, da nam preree put na Kalia Road. Najbolje e
biti da odemo niz Kaliu do Fort De Russyja i da odande nastavimo do nae
kasarne. Prokletstvo, ta sluaj me!
Maggio ga pogleda i Prew ugleda suze, to su mu tekle niz obraze.
Ah, sranje, ree Angelo. Moramo bjeati kao kakvi zloinci. Dosta mi
je toga. Cijelo se vrijeme moramo bojati svakog uma, jer bi ga MP mogli
uti. Sit sam toga. Ne elim to vie gutati, razumije li me? Ne elim, rekoh.
446.

Lijepo, odvrati Prew. Samo polako, Angelo. Valjda ne eli da te

uhapse. Jo uvijek si pijan.
Dakako da sam pijan. Dakako. Pa ta onda? Zar se ovjek ne smije
napiti? Zar uope nita ne smije uiniti? Zar ovjek na tim prokletim ulicama
ne smije ni svoje proklete ruke zavui u svoje proklete depove? Zato da ne
pustim da me uhapse? Isto tako bih mogao biti i u Leavenworthu umjesto

446

to cijelo vrijeme stojim pred njim, zavirujem u nj i nikad ne proem kroz

staklena vrata, kao ni dijete u slastiarnu. Zato da ne pustim da me uhvate?
Ja nisam kukavica, da bjeim pred njima. Nisam tra- ljavac. Nisam kukavica.
Nisam neka skitnica. Nisam smee!
Da, da, da. Samo se prestani uzrujavati. Za as e sve biti u redu.
U redu? Ja nikad vie ne u biti u redu. Moda e za tebe sve biti u redu,
jer ti si tridesetgodinjak. Ja nisam. Ni posrao se ne bih na njih, razumije li?
Ni jedan jedini put posve obino posrao! Jednostavno mi je svega dosta!
Duboko udahni, drue. Odbroji do deset, pa duboko iz- dahni. Odmah
u se vratiti, samo u nekamo baciti te gaice!
On prie do ruba ala, gdje je voda pokrivala obalu. Blago je nadolazila,
zapjenila bi se i uzmakla. Prew odbaci gaice daleko u more i vrati se natrag
onamo, gdje je ostavio mladia iz Brooklyna. Maggio je nestao.
Hej, tiho e Prew. Hej, Angelo. Hej, drue. Gdje si?
Kad nije dobio odgovora, okrene se i potri uz ulicu, uz Lewers Street
prema svijetlu. Trao je na prstima, veoma brzo i veoma tiho.
Kad je stigao do ruba mjesta, to ga je osvjetljivala ulina svjetiljka,
zaustavi se i uzmaknu, siavi s plonika, da ga nitko ne uzmogne vidjeti.
Na samom uglu, ondje gdje je zakretala ulica, usred unja svijetla uline
svjetiljke, borio se mali Maggio s dva visoka MP iz Fort Shaftera.
Jednoga je od njih bio oborio na zemlju, pa se poput morske rakovice
pripio uz njegova lea i svom snagom ga akoma udarao po glavi, to ju je
MP uvukao meu ramena. Za vrijeme dok je Prew to promatrao udari drugi
MP Angela gumenom palicom po glavi i odvue ga s lea svojega druga.
Zatim opet udari. Maggio je rukama zatitio glavu. Gumena palica pogodi
447.

njegovu glavu i njegove prste i Maggio klone. Onda se uzdigne na koljena,

pa stade puzati po tlu i pokua da zgrabi MP-a za noge. Kretnje su mu bile
polagane i MP ga ponovo udari kad mu se pribliio.
Samo naprijed! ree Maggio. Udari me jo jednom kurvin sine!
Sad se i prvi MP opet uspravio, pa i on poe udarati Maggia.

Jasno, ree Maggio. Samo doite, obojica. Je li to sve, to mogu da

uine dva visoka, jaka ovjeka? Naprijed, tucite me! Naprijed, udrite me! Je li
to sve, to umijete? Pokuao je da ustane, ali ga oni opet oborie na tlo.
U tom trenutku stupi Prew ponovo na plonik, natrag na svijetlo, pa
potri prema njima uz ulicu. Trao je lakim koracima i promiljeno, prije
nego to je skoio na njih.
Natrag! viknu Maggio. Prepusti to meni. To se tebe nita ne tie. Ne
trebam tvoju pomo!
Jedan se MP okrene i poe prema Prewittu. Maggio se poput rakovice
pomakne po zemlji i zgrabi ga. MP pade, a Maggio mu uzjai na lea i stade
njegovom glavom lupati po ploniku. Njome je udarao takt rijeima, to ih je
jedva mogao da izgovori, toliko mu je ponestalo daha.
Jasno! Vi velike mazge. Vi i Vae gumene palice. to je? Ne moete li
primati batine? Ali dijeliti moete, zar ne, dijeliti ih moete.
Naprijed, gledaj da nestane, prodere se on na Prewa. uje li? Gubi
se odavde!
MP, koji je leao na podu, polako se uspravi. Maggio mu je jo uvijek
visio na leima i akom ga tukao po glavi. Zatim MP zgrbi lea i odbaci
demona, kao kad konj zbacuje jahaa.
Bjei! viknu Maggio. Leao je na nogama i koljenima i polako se
uzdizao. Nestani! To nije tvoja stvar!
Drugi MP se upravo laao revolvera. Poao je prema Pre- wittu i stao
navlaiti kundak revolvera, da ga izvue iz toka. Prew se okrenu i nestane niz
ulicu, iz kruga svijetla u tamu grmlja. Preko ramena ugleda revolver uperen u
njegova lea. Stigavi do grmlja, baci se na zemlju, pa potrbuke sklizne
448.

dublje pod granje, kao to rade strijelci obasuti vatrom.

Dolje s tim revolverom, viknu drugi MP. to ti je? Opali li onamo i
ubije li kakvu filmsku zvijezdu, obojica emo do grla zapasti u govno!
Dakako, ree Maggio i dalje ga udarajui. Ti orijaki ma- zgove! I ne
e se izvui iz njega!
Doi, pomozi fni s tim luakom, zastenje MP.

448

Ali onaj drugi e nam pobjei.

Pusti ga. Pomozi, da ovog zadrim, jer e nam inae i taj pobjei!
Ne, ne, zajeca Maggio, taj ne e. Taj vam ne e pobjei. Dakako,
ree, samo doite. Bit e bolje da pozove jo jednu desetinu, da vam
pomogne. Misli li da e dvojica biti dovoljna?
Prewitt je leao u grmlju teko diui. Nije ih mogao vidjeti, ali uo je sve.
Dakako, uo je. Samo doi. Samo udari. Naprijed. Zaboga, ti me ak
umije i oboriti k. o. Naprijed, udari me k. o.
Ili me pusti da ustanem. Vi posrani kujini sinovi! Naprijed! je li to sve to
umijete? Naprijed!
Prew je leao i prislukivao. Mogao je uti udarce gumenih palica,
priguene, no ton palice bio je prodoran i teak. Udarci aka se vie nisu uli.
Odi kui u kasarnu, viknu Maggio. Ja znam to radim. Odi kui. uje
li me? Glas mu je postajao tii.
Dakako. Naprijed. Zato mi ne dopustite, da ustanem? Naprijed!
Nakon nekog vremena umuknu njegov glas, ali onaj drugi zvuk, zvuk
udaranja palica nije prestajao. Prewitt je leao i sluao te udarce, poto je
glas ve davno uutkan. Onda osjeti, da ga bole ruke i pogleda ih. Bio je
vrsto stisnuo ake, pa ih sad otvori. Poekao je dok nije utihnulo i udaranje
palica.
Da poem za onim drugim, Jack? zau MP-a gdje sopui govori.
Ne, taj nam je umakao. Povedimo najprije ovoga u stra- arnicu.
Za to bi trebao da postane vodnik. Htio bih samo da znam. to je to
bilo s tim momkom? Pa taj je bio upravo lud!
Ne znam, odvrati drugi MP. Naprijed. Telefonirajmo.
Prljav je to posao, zar ne?

449.

Ja se nisam trgao za njim, odgovori drugi MP. Jesi li se ti moda

trgao? No, telefonirajmo, da nam poalju kola.
Prew poe prema alu, a zatim prema Kalia Roadu, koji je vodio u
Derussy. Hodao je pognuto i drao se grmlja. Stigavi dc ala, sjede na neko
vrijeme u pijesak, prislukujui udaranje valova. U tom asu opazi da plae.

Onda se sjeti onih etrdeset dolara u svom depu.

450

450.

452

VOJNI ZATVOR
A n gel a M ag g i a z ad r a e tr i d an a u k as ar n i v o jn e p ol ic i je u
S h af te r u. O n d a g a po d p r a tn jo m po sl ae n a tr ag u Sc hof iel d,
r av no u g ar n i zo ns ki z a tvo r. N a p u tu u z a tv or p rov ez ao se u je ep u
kr a j s vo je e te. Dok je e k ao n a r as p r av u, z ad r al i s u g a u
pr i tvo r u v o jn e t am n ic e. Mo r ao je d a r ad i u k am e nol o m u n a
pr i jevo ju Kol e kol e e ki em te ki m es n aes t f un ti . es t je t je d an a 454
ek ao u z atv o r u n a d an r as pr av e.
e tn i s tar je i n a M il to n W ar de n i sp u n io j e po tr eb n e p ap i re
z a A n gel a M a g g i a. G o to vo d a i n i je b il o p ar ag r af a, k o ji se ne bi
mo g ao p ri m i je ni ti n a A n gel a M ag g i a. Pr ov os t m ar s h al d ao je
pro ti v n je g a po di i op tu n ic u . Bi o je op tu e n z bo g p i jan e v an j a i
pro tu p ro pi s no g po n a an j a, z bo g tv or n o g o tpo r a, z bo g i ns tc bo r di n ac i je , zbo g u sk r a t e po sl u nos ti i zb o g n ap ad a j a n a po dof icir a
u sl u b i. N ad al je je bi o op tu e n z bo g p o n a an j a ne dos to jn o g vo j n ik a. Ko m an d an t ok r u ne vo jn e pol i ci je p r edl o i o je spe ci j al ni
vo jn i s ud . N a jv i a k a z n a p re d ti m s u do m bil a je es t m jes ec i
pr is il n o g a r ad a i g ub i t ak pl ae i sv i h d r u gi h pr i n adl e n os ti z a to
vr i jem e.
Po p u k u s u k r u il e gl as i ne , d a je p uko vsk i b iv i vo d n ik
Ph e ne as O' B an n o n re k ao u pov je re n ju e t no m s tar je i n i W ar de n u, d a b i k om an d a n t v o jn e p ol ic i je pr ed l oi o ge n er al n i v o jn i
su d, d a je m o g ao d ok a z ati , d a je A n g el o M ag g i o nek o g a oz bil jn o
ozl i je d io, il i d a n i je i m ao do p u te n je z a i z l az . Ge ne r al ni vo jn i
su d je jed i n i v o jn i s u d, ko ji s mi je d o nos i ti odl uk e p ovo do m
te ki h p ri je s tu p a. N a jv i a k az n a p re d t ak vi m s u do m je d o i vo tn a t am n i c a il i s mr t, al i s e t akv e o s ud e ne d o nos e es to.
N aj vi a k az n a p re d s u m ar n i m v o jn i m s u do m je m jes ec d an a
z a tvo r a i g ub i t ak dv i je tr e i ne pl ae i d r u g i h p r i n adl e no s ti. U
sl u a ju vo jn i k a ar m i j e S je d i n je ni h Dr av a A n gel a M ag g i a, ni je
bio n adl e an s um ar n i v o jn i s ud .
N ako n e k an j a o d es t tje d an a, ko je je mo r al o d a p ro tek n e z a
ko jek ak v a u re dsk a p isk ar an j a, po tr eb n a d a s e s a u v a ju o p tu e ni kov a p r av a, o t pr a e n je A n gel o M ag g io po d s tr a om u
z gr ad u z ap ov je d n i tv a p uk a i454.
s t avl je n p re d s u d. S u d se s as to j ao
od tr i of icir a, o d k o ji h je jed an n ek ad s tu di r ao p r avo , p a je b i o
s tr u n i l an s ud a. P r is u t an je bi o i M ag g i o v b r an i tel j i on m u s e
pre ds t av i. Z ap ov je d n ik ok r u n e v o jn e p ol i ci je, nek i p uko v ni k,
n i je bi o p r is u t an , al i z a to se n a s ud u n al az i o n je go v p re ds t av n i k,
ne ki m a jo r, d a z as tu p a o p tu b u . T u s u b il a i tr i sv je dok a. vo d n ik
(p ri je d ese t ar ) Jo h n C. Ar c he r i v o jn ik p rv e v rs te T ho - m as D.
J am es , o bo ji c a p r ip a d ni ci MP e te i z F or t S h af ter a, te vo jn i k pr v e
vrs te G eo r ge B. S tu a r t, p is ar M P e te Fo r t S h af ter a.

a)

b)

d)

e)

g)
h)

i)

Pr i je ne g o to je p oe l a r asp r av a, s u d je r as tu m a io A n gel u
M ag g i u , d a os im sv i h pr av a, ko j a s u m u p ri p ad al a pr ed gr a an sk i m s u do m, i m a jo i ov a z ak o ns k a o si g u r an j a:
Pr i je ne go to po n e r asp r av a, i m a p r av o d a p re dl o i d ok az e il i
d a s e s uo i s a sv je doc i m a i d a i h pod vr g n e u n ak r s no m
isp i ti v an ju , k ak o b i dok az ao svo ju ne vi n os t il i sm an ji o s vo ju
kr iv n ju .
Od ab r an a je o n a v rs t r asp r av e, u ko jo j je m og ao do bi ti n a jm an ju
k az n u, a n e n ajv i u k az n u, ko j a b i se mo gl a p ri m i je ni ti po l i ni ji
vo jn i ke d isc ipl i ne.
c) Bespl a tn o s u m u d al i br an i tel j a.
Z a v ri je me r as pr av e im ao je p r avo d a d ad e ne z ap r ise - g n u t u
iz j az m , a d a g a u p o g l ed u te i z j ave n e mo g u p od vr i u n ak r s no m
isp i ti v an ju .
R an i je os u de ni s u k o d us t an o vl je n j a n je g ove kr iv n je s m jel e d a
bu d u u ze te u o bz i r.
f) O n e dob i ti s tr o jem n ap is an z ap i s ni k r as pr av e.
Pr i je ne g o to n je gov a os u d a p os t an e pr a vom o n a, au to m ats ki
e je is pi t a ti apel ac io n a i ns t an c i j a.
T ri m jese c a n ako n d ol as k a u k az n e ni od j el k as ar n e il i u vo jn i
z atv o r, apel ac io n a e i ns t an c i ja p re is pi t a ti n je go v sl u aj z bo g
eve n tu al n o g p om il ov an j a.
U sv ak o d ob a z a vr i je me iz d r av an j a k az n e, m o g ao je o n, b ud e l i
pok az ao is pr av n o p o n a an je , m arl jiv os t i spo sob n os t, p o nov o
dob i ti s vo j a pr av a k ao v o jn ik , i ti me pr a vo n a s ve p re d nos ti i
pr iv il e gi je , k o je iz to g a pr oi zl az e.
Z ati m je pr ed s jed n ik su d a u po zo ri o A n gel a M ag g i a, d a m u
pr ip ad a p r av o, d a n a s tup i k ao s v jed ok u s vo jo j vl as ti to j s tv ar i .
Us tan o v io je d al je, u kol ik o s e A n g el o o d re kn e to g a p r av a, d a s e
t a o kol nos t n e s mi je pro ti v n je g a u po tr eb i ti . Z ati m g a je u p u tio ,
d a im a p r avo d a d ad e ne z ap ri se g n u tu iz j av u u p o gl ed u ko je n e
mo e bi ti p od vr g n u t u n ak rs n om i sp i tiv an j u.
A n gel o M ag g i o i z j av i, d a je r az u m i o s vo j a pr av a i o db i je, d a
n as tu p i k ao sv je dok u vl as ti to j s tv ar i .
Z ati m o p tu b a po zo v e sv je do ke pr o tiv M a g g i a i p ar n i c a z a poe . T r a j al a je e tr n ae s t as ak a. A n gel o M ag g i o je p ro n a e n
kr iv im z bo g sv i h p r i jes tu p a 455.
to i h je o p tu ni c a iz n i jel a p ro ti v
n je g a i os u e n je n a es t m jese ci z a tv or a, u g ar n i zo ns ko j t a m nic i
sc hof iel dske k as ar n e h av a jsk o g te ri to r i ja, te n a g u b i tak pl a e i
svi h os t al i h p ri n ad l e nos ti z a to vr i je me. Pr i je p ro gl a e n ja os u de, s ao p i p re ds je d n ik s ud a A n g el u
M ag g i u , d a je vo js k a be z di sc ipl i n e o bi n a b an d a, k o ja n e m a
bor be ne s n ag e i d a s u zbo g to g a p r av il a, k o ja re g ul i r a ju p r avo u
okv ir u ar m i je, sk upl j en a u v o jn om k az n e n om z ak o n u, to go , je

do n io Ko n g res . 52 Pre ds je d ni k je re k ao n ad al je, d a se vo jn o

k az ne n o p r avo tem el ji n a ovl a te n ju s ad r an o m u U s tav u , i d a je
on o u s tv ar i ak i s ta ri je o d s am o g a Us t av a, jer d a je p rv e
pro pi se vo jn o g pr av a i zr ad i o pos eb n i k om i te t po d vo ds tvo m
Geo r g a W as h i n g to n a, a ko n ti n e n t al n i i h je Ko n g res p ri h v ati o
go d i ne 1 7 7 5 , tr i d an a pr i je n e go to je W as h i n g to n pr e uz eo z a pov je d ni tvo ko n ti n e n t al n e ar m i je. P re ds j ed n ik je k az ao n a d al je , d a K o n gr es od vr em e n a do vr em e n a te p rop is e mi je n j a
pre m a p o tre b am a i p r em a no vi m uv je ti m a i d a o n i p re ds t a vl ja ju 456
z ako n ik , to g a je g r a an sk a vl as t s tv or il a z a u pr avl j an je
vo jsko m. K az ao je d a l je, d a je ta j is ti v o jn i k az n e n i z ak ov
pre dv i di o, d a sv ak o m v o jn ik u tre b a p r u i ti p ril ik u, d a po t an je
up oz n a te mel jn a p r ai nl a, k o ja o dr e u ju , k ak o se o n im a vl a d a ti .
U r ok u od e s t d an a, po to je s tu p io u v o jsk u, t a m u vo jn a
pr av il a mo r aju bi ti p r oi t an a i r az j a n je n a , a i s ta se s tv ar m or a
po nov i ti sv ak i h e s t m jese ci . K o n a no r e e, d a je to pe r io di no
i t an je i tu m a e n je v o jn o g z ak o n a p rop is an o p o Ko n g res u , al i d a
ar m i j a po d u zi m a i d al jn je m je re, br i n u i s e z a to, d a sv ak i vo jn i k
sh v ati vo jn i z ak o n, a n ad l e ni ko m an d an t vo jn e je d i ni ce s nos i
od go vo r nos t z a to , d a s u n je go vi l ju di po t pu n o up u e n i. Sv ak i
vo jn ik i m a pr av o d a bu de up u e n.
A n gel o M ag g i o r ee , d a po z n aje sv o ja p r a v a i d a s u g a u n ji h
up u til i.
Pre ds je d n ik s ud a p ro gl as i n a to os u d u i u s tan o vi , d a o s ud a
ne s tu p a n a s n ag u , p ri je ne go to n e b u de pr ei sp i tan a i po tv r e n a.
A n gel a M ag g i a o dv ed oe po d s tr a om n atr ag y, z a tvo r, d a
on d je po ek a n a p rov je r u o s ud e. Sv o ji m e ki em , te ki m es n ae s t f un ti, r ad i o je u k am e n ol om u n a p ri jev o ju K ol ek ol e. O s a m
d an a ek ao je u z a tv or u d a pr ov je re os u d u.
Po tp uko v ni k R u th erf ord B. H. D el be r t, z ap ov jed n ik p uk a
A n gel a M ag g i a, is pi t ao je o s u d u i p o tvr d i o je u ci jel o s ti. P o t p u n i
z ap is n ik ci jel o g po s tup k a, u kl ju iv i i m i l je n je tab n o g vo jn o g
is tr a n o g tu ioc a d o di jel je no g p uk ov n ik u Del b er tu , te mi l je n je
s amo g p uko v ni k a, p o sl an i s u ge ne r al m a jo r u A nd re iv u J. S mi th u ,
z apo v jed n ik u b ri g ad e A n g el a M ag g i a. O n d je s u s tv ar isp i t al i
isk u s ni pr av n i ci u o d jel u gl av456.
n o g vo jn o g t u i oc a b r i g ad e, p a s u
ob av i jes til i ge n er al a Sm i th a, d a z ap is n ik pu kov n ik a D el be r t a
pr u a dov ol jno p r av n e po dl o ge z a p r avo v a l jan o s t mi l je n j a
pu kov n ik a D el be r t a. Ge ne r al Sm i th iz d a z a ti m z ap ov i jed
spec i j al n o g v o jn o g s u d a, u ko jo j se ko ns t a ti r al o, d a je A n gel o
M ag g i o pr o n a e n k r i vi m zbo g sv i h pr i jes t up a, zbo g ko ji h je bi o

52 Congress. najvie ustavotvorno I zakonodavno tijelo USA. Sastoji se od Senata i Predstavnikog

doma.

op tu e n i d a je o s u en n a es t m jese ci z a tvo r a u g ar n i zo ns ko j
t am n ic i sc hof iel dske k as ar n e, te n a g ub i t ak pl ae i sv i h os t al i h
pr i n adl e no s ti u tok u iz d r av an j a k az n e. T a je d nev n a z ap ov i jed
ob javl je n a u c i jel o j b ri g ad i , u ko jo j je sl u io A n gel o M ag g i o i
iz v jee n a n a o gl as n e pl oe u s vi m pi s ar n a m a b r i g ad e.
A n gel u M ag g i u iz r u i e u z a tvo r u s tro je m isp is an i z ap is n ik
p ar n ice , te pr i jep is d ne v ne z ap ov i jed i spe ci j al n o g v o jn o g s u d a.
Z ati m o n z ap o e d a o dl e av a k az n u . R ad i o je ek ie m od
es n ae s t f un ti u k am en ol om u n a K ol ekol s kom p ri je vo ju . O d
n je go ve es to m jes e ne k az n e n is u m u o d bil i o n i h es t tje d an a
ek an j a p r i je r asp r av e, n i o n i h os am d an a , d ok je e k ao n a
po tvr d u os ib de.
DVADESET I OSMO POGLAVLJE
U Prewittu se poslije te Angelove izolirane revolucije kao pojedinca
neto promijenilo. Neto, to ni poseban postupak nije usprkos svim
svojim finesama, uspio da takne. Neto ga je napustilo. Posebnom
postupku nikad to ne bi uspjelo da postigne. inilo mu se, da duboko u
sebi osjea, kako mu se kost muklo tare o drugu kost, kao kod mijenjanja brzine u motoru. To je zvualo kao turpijanje po kamenu.

457.

Prvoga travnja, dakle jedan dan poslije sudbonosnog dana isplate, vojnik
prve klase Bloom, budui boksa srednje kategorije, pridolica vojnik prve
klase Malleaux, budui boksa perolake kategorije, te nekoliko drugih
vojnika prve klase, koji su takoer nekako bili budui otili su na specijalnu
slubu u novu klasu pukovske podoficirske kole. kola za podoficire bila je
smjetena pod logorskim atorima na jednom od starih stalnih betonskih
logorita blizu strelita, na kojima su boravili pukovi, dok su trajale vjebe u
gaanju. Taj je teaj trajao osam tjedana.
Prewitt, nesueni boksa velter kategorije, promatrao ih je kako
spremaju svoje stvari i odlaze. Ravnoduno se sjeao kako je nekad vjerovao
u veliku ameriku bajku, da su svi digii teke kukavice, ili pak da su
gangsterske ubojice. Sjetio se i toga, kako se ivi ondje, kamo ti ljudi odlaze.
Ondje je prole godine bio sa 27. pukom za vrijeme gaanja. Sjetio se atora
postavljenih na betonske temelje i stajanja u redu pri dijeljenju hrane, dok je
jedai pribor leao u blatu. Sjeao se, kako je ekao odjeven u streljaki
kaputi, napravljen od starih bluza, podstavljen vunenim jastuiima, da
doe na njega red da puca. Sjeao se mirisa izgorjelog kordita, zvonjave u
uima, aom pocrnjelih titnika za oi, koji su sve prljali, te na ona dva ili tri
privatna dalekozora, montirana na pukama, vlasnitvo najvrsnijih strijelaca.
Sjeao se svega toga, sjeao se neispaljenih metaka, to su teko zveckali u
ruci i mutno se svjetlucali, dugake uboj- nike linije metka koji bi nestao
kliznuvi u leite, kamo bi ga gurnuo palac za vrijeme pojedinane paljbe.
Sjeao se bijele mrljice, koja je mahala oznaujui pogotke i velike crvene zastave, to bi se pojavljivala iz jarka pred branikom u daljini od tri stotine
yardi. Prole je godine postao pravi strunjak s pukom53 03 i volio je ivot u
logoru. ak ga je i sad volio.
Jo uvijek je imao onih Halovih etrdeset dolara. Odluio je da e ih
upotrebiti, da hladnokrvno zavede Lorenu. Vjerojatno je to bio jedini put, da

53

rata.

Springfield 03, puka, koju je vojska USA upotrebljavala od god. 1903. pa sve do Drugog svjetskog

46il

458

doe do cilja. Nitko nije-znao, da on ima novaca. Svoj dug Turpu Thornhillu
nije trebao da vrati prije narednog dana isplate, a Angelo sigurno ne e imati
nita protiv toga, da on potroi novac. No ovaj puta e posve planski
postupiti. Stvorio je plan na osnovu ezdeset dolara, koji su imali da potraju
pet tjedana. Po njegovom raunu mogao je uspjeti s tim svojim planom, a da
u kalkulaciju uope ne uzme narednu plau, to ju je ve dugovao Turpu.

ekajui da u bordelu popusti ona navala isplatnoga dana, Prew je

oprezno investirao deset dolara, samo deset dolara od onih etrdeset dolara
na nekom stolu u 0'Hayerovoj sui, na kojem se igralo dvadeset i jedan. Tih
deset dolara donijeli su mu dobitak od neto preko dvadeset dolara.
Dvadeset-i-jedan bio je mnogo manje zabavan od pokera. Zato je ta igra i
predstavljala bolju investiciju. etrdeset i pet dolara od onih ezdeset dolara
platit e za tri cijele noi s Lorenom. Ostalih petnaest dolara trebat e za tri
boce po tri dolara i pedeset centi. Ostatak e trebati za taksi. Kad bude
jednom znao gdje ona stanuje i kad je dovede do toga, da ga ona pozove k
sebi, ne e se vie trebati obazirati na financijski dio svog pothvata. Ona je
imala dovoljno novaca, pa ako bude poeo na pravi nain, ne e joj ak biti
ni ao, da ga za nj izda. To bi mogla biti zanimljiva pustolovina. Bar e imati
to da radi, dok Angelo bude ekao na raspravu. Sve je najpomnije unaprijed
smislio bila je to veoma zanimljiva, uzbudljiva zadaa za razmiljanje.
Prew se posve u njoj izgubio.
Istom takvom zadubenou pratio je postupak u toku onih sedam
tjedana, to ih je zakon trebao, da bi Maggiu pribavio ono, to ga je patrilo.
Toliko se zadubio, da je posebni postupak, koji je i dalje trajao, pao na
bijedno drugo mjesto.
Jednom je za vrijeme tih est tjedana prije rasprave kupio dva velika
omota cigareta i otiao u vojni zatvor, da posjeti Maggia. Bio je to put od
gotovo dvije milje uzbrdo kraj igralita za tenis i igralita za golf, zatim kraj
puta za jahae kroz male sunane mrlje ispod visokog drvea i kroz zadah po
koama u komori. Znojio se hodajui po jarkom suncu i vidio je mnogo
oficira, njihovih ena i njihove djece. Svi su oni bili veoma opaljeni od sunca i
izgledali su zaista kao pravi sportai.
Vojni je zatvor bila drvena zgrada, bijelo oliena. Imala je zeleni krov.
Nalazila se u hladnom hrastovom gaju usred prostranog ravnog polja, posve
na rubu logora. Izgledala je kao kakva seoska kola. Taj je dojam jo pojaala
visoka ograda od pletene ice s tri upletena niza bodljikave ice, nagnuta

prema unutarnjoj strani. I reetke na prozorima podsjeale su na seosku

kolu, no kad je doao do te kole, nisu ga pustili u nju.
To, meutim nije bila seoska kola. Bila je to vojna ustanova. Nije smio da
ostavi ni cigarete za Angela. Svaki zatvorenik primao bi dnevno vreicu
Dukeove mjeavine, a svi darovi izvana bili su zabranjeni. Svi zatvorenici bili
su vojnici, pa je svaki od njih imao posve jednako pravo kao i svi ostali
vojnici. I nita vie. Prewitt donese cigarete kui. Angela nije vidio.
Pa ipak je bio zahvalan MP-ima. Mogli su mirno pustiti da ostavi cigarete
za Angela, pa ih zatim sami popuiti. Kad ih je kasnije on popuio, proe ga
neki osjeaj krivnje. Dakako daje mogao baciti cigarete, ali one su ga stajale
dva i pol dolara, a kome bi onda koristilo da ih je zaista bacio? Bila bi to
posve beskorisna gesta, pa je Prewitt dakle sam popuio cigarete, no ipak se
nekako osjeao krivim.
Osjeao se krivim i zbog Angela. To je bio jedan od razloga, zato ga je
htio posjetiti. inilo mu se, da je sve ono, to se dogodilo na dan isplate, bila
na neki nain njegova pogreka. Angelo je ve neko vrijeme muzao onu
toplu brau. esto je zalazio u Halov stan i nikad se nije dogodilo nita
slino. Tek kad se na pozornici pojavio Kid Prewitt, kao neki katalizator, to
ga treba nakapati u kemiku rastopinu, mjeavina je odmah zakuhala i
eksplodirala. Angela nije nipoto pekla savjest radi njegove tople brae. Tek
kad je u potrazi za svetim Gralom54 nastupio Kid Galahad Prewitt55 sa svojim
moralnim skrupulama i problemima, osjetio je Angelo odjednom, da je u
tolikoj mjeri kriv i uprljan, da je morao izvesti neto dramatino.
Kadto bi Prewitt u sebi zapaao neko posebno svojstvo, neobino i
neugodno svojstvo, koje je, ini se, svakoga, s kim bi doao u doticaj,
prisiljavala da donosi drastine odluke o svom ivotu. Nije, dakle, bilo udo,
to nitko nije volio boraviti u njegovu drutvu. Kod te misli osjeti Prewitt silni

54 Holy Gral (grail), legendarna udotvorna posuda, Iz koje je Krist jeo na posljednjoj veeri i u koju je
Josip iz Arimateje navodno uhvatio Kri
stovu krv, kad je bio proboden na Kriu. [ 2 Kid Galahad, najuzvieniji i najii vitez Okruglog stola, sin
Lance- lota i Elaine, koji je unaprijed bio odreen da pronae udotvornu posudu "5 Kristovom krvlju. U
prenesenom smislu: ovjek idealne istoe due tijela.

62

strah, jer nije mogao da razumije, to je to, i jer uope nije namjeravao da
tako djeluje na druge. Istina je, on nije ni pokuavao da to namjerice izvede.
Drugi su ivjeli svojim posebnim ivotom na svoj osobni nain, to su
bolje znali i umjeli. Moda pritom nisu mnogo dobivali, ali nisu mnogo ni
gubili. No sve to vrijeme leao je u njima usnuli i neskriveni veliki i osobni
konflikt straha. Nastupio bi Kid Galahad Prewitt i stvar bi se naglo razvila.
Onaj konflikt straha uspeo bi se iz dubine maui perajama kao ori- jaka
riba manta. Postajala bi sve vea i vea, porasla u neiz- mjernost, izronila iz
dubokih zelenih ponora, u koje moe zaviriti kroz dubinski dogled, da pri
tom vidi samo kako se sidreni lanac u silnom luku gubi ondje, kamo ti
pogled vie ne moe doprijeti. Manta se uzdie jo iz veih dubina, mae
perajama alternativa, a u sredini stie tvoj ego klijetima. Ljudi su morali da
biraju, morali su da u oi pogledaju konfliktu. Ma to izabrali, uvijek je bilo
bolno.
Sve to vrijeme nije Prew uope elio da to izaziva, nije ni znao, da se to
dogaa, dok sve ne bi bilo svreno. Bojao se takvih misli. Obino bi ih
mogao potisnuti iz svoga duha, ali kadto mu

je bilo zaista silno teko da prisili svoj duh, da se kree u glatkim jednolinim
valovima. Morao je da popusti i da ih pusti u svoj mozak. Onda bi te misli
poele da skau po njemu bez cilja i bez pravila, kao da on nema tla pod
nogama. Straile su ga.
Moda da u ljudima postoji neto, u to ovjek ne smije da pogleda,
jednako kao to na najdubljem morskom dnu postoji neto, o emu bolje da 464
nema ni pojma. Kadto bi osjetio istinitost tih misli.
ivot bi ga kadto prestraio, ali on tu ni onako nije mogao nita
promijeniti. Nije, naime, mogao da to svoje posebno svojstvo kontrolira ni
da mu zaustavi djelovanje. No kad bi mu ilo dobro, znao je, da je bolje da
mu pogleda u oi, jer je uvijek bolje da se injenicama pogleda u oi bez
obzira, to se iz toga njoe roditi.
Znao je to. Vjerovao je u to, no ivot ga je ipak samo u onim runim
razdobljima straio svojom nevjerojatnom okrutnou, svojom
neshvatljivom nepravednou, svojom nepojmljivom be- smislenou. Sad,
dok je Angelo u zatvoru ekao na svoju raspravu, prolazio je upravo kraj
jednog od takvih runih razdoblja svoga ivota. Osjeao je da mu je onda,
one noi, moralo uspjeti da zadri maliana da ne propadne, pa ak i onda,
kad je on sam, ini se, bio tomu uzrok. Trebao je da to predvidi. Nije ga smio
ostaviti samoga, kad je onda poao do ala, da se rijei kupaih gaica.
Trebao se upustiti u borbu, usprkos svemu onome to je Angelo vikao.
Obojica zajedno mogli su svladati vojne policajce zajedno s njihovim
gumenim palicama i mogli su se vratiti u etu, u sigurnost. Razabirao je
tisuu stvari, to ih je trebao uiniti, ali ih nije uinio. Smatrao je da je
464.
odgovoran za ono, to je zadesilo Angela.
Zato je ivo elio da vidi Angela.

Moda e mu moi to razjasniti. No nije uspio da s njime govori.

Moda ne bi Angela nikada vie ni vidio, da gradska policija nije povela
istragu protiv homoseksualaca u gradu.

Doli su po njih u teretnim automobilima, u dva automobila, ona velika

automobila od dvije i po tone, koji su pripadali eti vojne policije u Fort
Shafteru. Kolima je upravljao jedan naoruani MP, a kraj njega je u kabini
sjedio jo jedan naoruani MP. Pred njima su se vozila izvidnika kola na
visokim kotaima, takoer s naoruanim MP za volanom. Ekspedicijom je
zapovijedao neki visoki porunik gradske policije u pamunoj uniformi
goruiine boje. Bio je mjeanac bijele i havajske krvi, graen poput onih
mladih uvara na plai. Vozio se u izvid- nikim kolima zajedno sa
porunikom ete vojne policije iz Smaftera, koji je uza se nosio neispunjenu
hapenicu potpisanu od zapovjednika okrune vojne policije. S njima su se
dovezla dva mlada ovjeka iz FBI-a,1 koji su u svojim konzervativnim, ali
skupim odijelima izgledali kao inteligntni bogataki sinovi. Oni su
predstavljali vezu izmeu graanske i vojne policije.
Ta automobilska kolona se uveze u dvorite kasarne, zaustavi se pred
zgradom ete G i nahrupi u pisarnu kapetana Holmesa. Na elu skupine ula
su oba blistava, uredna mlada pravna strunjaka FBI. Izgledali su pametno,
blago i nevino, kao da su jo posvema mladi, govorili su priguenim glasom i
bili veoma tak- tini, pa su se upravo topili od diskrecije. No taj dojam bio je
samo vanjski, jer su FBI ispod te varave povrine imali onu eljeznu
odlunost i mir, kakvom raspolau ljudi, koji znadu da je njihova rije zakon i
da ih se svatko mora bojati. Deurni podoficir poslan je odmah s popisom
imena na vjebalite.
Vratio se vodei stroj, koji je, ini se, obuhvaao najmanje dvije treine
ete G. Daljnja vjeba ete G toga dana bila je samo bijedni sofizam. Skupina
se svrstala pred etnom zgradom, pobroji se, a onda sve prisutne ponovo
prozvae. Ljudi su gledali, plaho stupali s noge na nogu i bili naoko silno
zaplaeni (deurni podoficir spomenuo je prisutnost FBI-a). Pa ipak se ispod
toga straha skrivala ona jasno uoljiva vrsta radosnog raspoloenja, do kojeg
dovodi svaki prekid jednolinog vjebanja, pa i onda kad je uzrok toga
prekida istraga, to je vodi FBI. Svi su oni poznavali FBI i znali, da je on
nadlean za graanske zloine, to ih izvre pripadnici armije. Svi su itali

kolportane romane o borbi FBI protiv gangstera. Deurni podoficir nije

imao ni pojma, to FBI od njih eli, ali postojao je samo jedan jedini
graanski prijestup, koji bi mogao da dovede do prozivanja tolikih
sauesnika. To je mogla da bude samo istraga protiv homoseksualaca.
Tu se nalazila gotovo cijela banda iz Taverne u Waikikiju. Desetar Knapp i
vodnici Harris i Martuscelli, pa i Poljak Duzbin- sky, zatim Buli Nair, Dusty
Rhodes, uenjak, dalje i tusti Rea- dall Treadwell, Champ Wilson i Liddel
Henderson, te desetar Miller i vodnik Linday i Anderson i Petko Clark i
Prewitt.
* FBI, kratica za Federal Bureau of Investigatlon, Savezni ured za
istraivanje, osnovan je 1908. Posebni agenti FBI-a zadueni su
istraivanjem
krenja
svih
vrsta zakona USA, sakupljanjem
podataka u sluajevima, za koje se USA zanimaju, ili bi se mogle
zanimati, te vre druge dunosti s 465obzirom
na
uvanje
zakonitosti.
30 Odsada do vjenosti

466.

466

Dopustie im da odu u sobu, da ss operu i preodjenu, a zatim e ih

odvesti u grad. S njimu nisu poli ni deurni podoficir ni naoruani MP
straari. Nitko se nije bojao, da bi koji od njih pokuao bjeati. Njihova su
imena stajala na popisu.
Sioe dolje, i uspjee da jo letimino pogledaju izvidnika kola, koja su
upravo odlazila. U njima je sjedio gradski policajac u uniformi goruiine
boje, policajac iz Shaftera u smeoj uniformi sa svojom crnom oznakom na
rukavu i ona tamna konzervativna graanska odijela, koja su bila slinija
uniformama od bilo ega drugoga. Zatim se moradoe svrstati i prebrojati.
Imena su im ponovo proitana s popisa. Konano se uspee na otvorena
teretna kola. Ovdje su nali vojnika prve klase Blooma i nekog drugog
vojnika prve klase iz podoficirske kole, kako sjede i prilino ih smeteno
ekaju. Straari MP sjedili su sprijeda kod vozaa kao da im je dosadno.
Nitko se nije bojao, da bi koji vojnik mogao da skoi s kola i da pokua
pobjei s popisa FBI.
Cim su vojnici ostali sami na stranjem dijelu kamiona, odmah i
istodobno poee na obim kolima vijeanja, kako se valja drati. Istim onim
prirodnim nagonom, kojim divlje guske lete prema jugu ili se jata riba
sastaju na odreenim mjestima, oba su se vijeanja nagonski odvila po istom
uzorku. Obje skupine na automobilima nagonski su znale, da i ona druga
skupina radi ono isto, tako da se u stvari nisu vodila dva zasebna dogovora,
ve samo jedan.
Svaka od tih dvaju skupina mogla je da nakon malo razmiljanja, sluei
se memorijom svakog pojedinca, ustanovi tko se nalazi u drugoj skupini. Iz
toga se dalo zakljuiti, tko nije prozvan. Pritom su otkrili, da uope nije bilo
467.

prozvano najmanje est vojnika ete G, koji su sigurno isto tako ustrajno i
uspjeno muzli toplu brau kao i svi oni ostali, koji su se sad nalazili na
automobilima.
Na oba teretna automobila mogli su se gotovo istodobno uti uzvici, kao to je to,
do avol a? i T i s u im al i sr e u i D o av ol a k ako s u s e t a k o l a k o
iz v ukl i i O n i ni s u n i po to bol ji od n as!

U oba teretna automobila zaue se onda opet gotovo istodobno i od jednakih ljudi
poklici kao Z ab o g a, je z i k z a z u be ili P rokl e t s tv o, i m am o dos t a
posl a s am i s a so bo m. to d a se br i ne mo z a n i i h? , ili P r e s t a n i t e
s ti me! R az m isl im o r ad i je to e mo m i u i n i ti .
Kad je uspostavljen mir, otkriveno je, da se na onim teretnim kolima, u
kojima se vozio Prew, nalaze i dva momka iz ete jr i jedan iz ete E. Oni
rekoe da se na drugim kolima nalazi jo jedan vojnik iz ete F, ali da nema
nikoga iz ete E. Stratezi zakljuie, da je denuncijant, bio tko mu drago,
morao dobro poznavati etu G, no ta im konstatacija nije mnogo pomogla.
Bilo je oito da nisu prozvali nikoga iz prvog ni iz treeg bataljona,
premda je svaki od njih sastao cio niz momaka iz prvoga i iz treeg
bataljona, koji su obraivali onaj rajon u Waikikiju. Na temelju toga
zakljuie, da je cijela stvar manje vie lokalne prirode i da ne predstavlja
ope ienje. Najbolje je bilo da dre jezik za zubima, da ne znaju nita i da
ne prepoznaju nikoga. Policija nije mogla imati nikakvih dokaza, jer bi inae
provela generalnu raciju. Ona je mogla samo pokuati da doe do dokaza i
to zastraivanjem. To je bilo sve. Samo diu prainu, ne bi li koga zastraili.
Kad su doli do tog zakljuka na obim se kamionima skoro istodobno
zaue u zboru uzdasi olakanja. No to nije smanjilo ni nervoznost ni teret
straha. A istovremeno nije to umanjilo ni onu veselu atmosferu, slinu
atmosferi isplatnog dana, koja je pratila svako osloboenje od vjebi. Obje
konferencije zavr- ie skoro istovremeno i raspadoe se u uzbuena
raspravljanja o dogaajima, koji su imali da slijede.
Petko Clark, iji je dugaki talijanski nos poutio poput voska, prestraio
se na smrt. Kad je dogovor svrio, on ustane i krene kroz teretni auto. koii se
tresao i drmao, pridravajui se uz rebra nadkrovlja iznad glave, pa se stisnu
na klupi uz Prewitta.

468.

Zaboga, Prewitt, ja se strano bojim. Zato su me pozvali? Ja nikada

nisam izaao ni s jednim homoseksualcem. U cijelom svom ivotu.
Isto tako kao to nitko drugi od nas nije izaao, razvueno e Buli Nair.
Njegove rijei izazvae opi smijeh.
U cijelom tvom ivotu? upita Readall Treadwell.

468

Oh, odvrati Buli Nair, misli li u cijelom mom ivotu?

Opet opi smijeh.
Zaboga, ne, dobaci Dusty Rhodes. Pokai mi homoseksualca i ja ga ne
u moi razlikovati od ene.
To je istina, ree netko.
Dobro, nemoj zaboraviti da to kae straarima, uenjae, dobaci neki
drugi.

469.

Nisam tako mislio, usprotivi se uenjak. Htio sam samo kazati,

pokaite mi homoseksualca i ja u se vjerojatno ovako zablenuti u njega.
On izbulji oi i ra-.api usta, sve dok nisu izgledala kao drijelo gladne mlade
ptice.
Hej, Nair, ree, ja blenem u tebe, Nair, nastavi uenjak, komu se
svidjela ta zamisao.
A ja blenem u tebe, odvrati Nair, pa mu uzvrati na isti nain.
Uenjak se gromko nasmije, a onda svi poee blejati jedni u druge.
Pogledajte Knappa! doviknu Nair i pokaza na dugaki tanki ravnoduni
lik desetara Knappa, koji se ispruio na svom nemirnom sjeditu. Ne ini li ti
se da je zabrinut? Zablenimo se malo u staroga Knappa.
Dobro, ree Rhodes, to e mu moda pomoi.
Onda svi stadoe slono zjati u Knappa.
Zijasmo u tebe, Knapp.
Svi se gromko nasmijae i poee jedan drugoga lukavo pogledavati.
Bio je to onaj sitni seljaki humor, kao da su pronali najvei kazalini trik,
koji je ikada pronaen.
Zijajte u to, odvrati Knapp i ispri im stranjicu.
No njih to nije dirnulo. Iskuavali su svoj trik najprije na jednom, pa onda
na drugom, obredavi cijela teretna kola. No opi strah nije ni time bio
umanjen.
Pravo je, da ih je to zadesilo, ree Petko Prewu. Njegove srnee oi bile
su plahe i pune straha. Oni su se uputali s toplom braom. Ja nisam
nikada. to e biti, ako mi guzicu bace u zatvor? Za neto, to uope nisam
poinio?

67.

Ja sam samo jednom sudjelovao u tome, nasmije se Prew. Tebi se ne

moe nita dogoditi. Uostalom oni ne e nikome nauditi.
Pogledaj samo kako mi dru ruke, ree Petko. Ne elim u zatvor.
Zaboga, kad bi oni htjeli da sve homoseksualce u Hono- lulu i sve one
koji ih izrabljuju, strpaju u zatvor, grad bi propao pri pokuaju da ih prehrani.

Svaki drugi duan morao bi da spusti roloe, jer ne bi imao posluge, a vojska
bi morala proglasiti praznike.
Da, ali, usprotivi se Petko.
Ah, jezik za zube, javi se Bloom s drugog kraja automobila. to je,
kukavico? to moe ti izgubiti? Pogledaj mene, ja se izlaem pogibelji da
me izbace iz podoficirske kole.

68

68.

Bloom je sjedio na klimavom sjeditu, podboivi se laktima o koljeno.

Lomio je prste. Kraj njega je sjedio drugi kandidat, vojnik imenom Moore.
Misli ti, da e nas zbog toga izbaciti? upita ga Bloom.
Nadam se, da ne e, odvrati Moore.
Dakako da sam kukavica, uzvrati Petko Bloomu. Ja bar priznajem da
sam kukavica. Tko je zaveo Andyja, da se upusti s toplom braom i da
prestane svirati na gitaru? stade mu predbacivati. Ja nisam.
Andy, koji je sjedio na podu, ispruivi noge i naslonivi se leima na
upravljaku kabinu, bolno se osmjehne. Pokuavao je da sakrije strah, koji
mu je virio iz oiju. inilo se, kao da ali, to nije ostao uz gitaru, ali ne ree
nita.
Zar moda kani ustvrditi, da sam prokleti homoseksualac? upita
Bloom i ustane. Jednom se rukom pridri o rebro nadkrovlja iznad glave da
zadri ravnoteu. Pazi kako govori sa mnom, prljavi mali dago.
k. . Poljubi me u guzicu, odjednom odvrati Petko, pa se i sam prestrai
svoje smionosti.
to, prokletnie! Bloom se nagne naprijed. Ljevicom se drao uz rebro,
a desnicom zgrabi Petka sprijeda za koulju, trgnu ga uvis i poe ga tresti.
Glava i ruke njenog Petka za- lomatae kao u kakve krpene lutke, kad je
strese.
Pusti me, Bloom, promuca Petko. Pusti me. Nisam ti nita uinio,
Bloom.
Povuci to, ree Bloom, tresui ga, povuci to! m,- Da, da, mucao je
Petko klimatajui amo tamo, povlaim.
Prew ustane, uhvati drugo rbero da se odri u ravnotei, pa zgrabi
476.

Bloomov zglob i vrsto zabode nokat svoga palca u Bloomovu tetivu.

Pusti ga, kujin sine! On ne e nita povui! Zar ne, Petko?-*
Da, promuca Petko. Ne. Ne znam.
Bloomova se ruka otvori pod pritiskom Prewova nokta i Petko mlohavo
klone na sjedalo. Oi su mu bile irom razroga- ene od straha. Bloom i

476

Prew,su stajali usred kola. Njihali su se i gledali jedan drugoga, pokuavajui

da zadre ravnoteu.
I tebe ve imam na rovau, zarei Bloom. Ako si tako silan boksa,
zato ne nastupa u borbama? On se ogleda po kolima. Ako si takav
estok kujin sin, zato ne doe u boksaki ring?
Jer u njem ima odvie takvih kurvinskih sinova, kakav si ti, eto zato.
Stajali su njiui se i buljili jedan u drugoga. Nijedan od njih nije mogao
da se potpuno koncentrira u to buljenje, jer su odvie panje morali da
posvete svojoj ravnotei.
Jednog e me dana natjerati u bjesnilo, ree Bloom.
Ne zbijaj ale, odvrati Prew.
Momentalno imam vanijih briga, ree Bloom i sjede.
Kad god ushtjedne, odree Prew. Dat u ti ak dovoljno vremena da
skine koulju. I on sjede.
Hvala ti, Prewitt, javi se Petko.
Ah, kojeta, odmahnu Prew. Cuj me, Petko, glasno ree i pogleda
Blooma. Bude li te ovaj kujin sin opet zadirkivao, udesi ga odmah. Uzmi
stolicu ili kakvu motku i tresni ga po glavi, kako ga je tresnuo Maggio. Silno
se razgnjevio zbog toga, to se Bloom usudio da prezre tabu njihove ete,
koji je iz Petka uinio neku vrst etne amajlije, tako da ga dosad nitko nije
udario, kao to ne bi udario ni seoskog idiota.
Lijepo, Prew, odvrati Petko. Kako god kae.
Da, zasope Bloom. Samo to uini. Onda e svriti ondje, gdje je
svrio i Maggio.
Tebi to ne e vie nita pomoi, doda Prew.
477.

Bloom prezirno uzdignu ramena, pa se vrati k Mooru, drugom kandidatu

za podoficire, ovjeku njegova drutvena sloja. Izraz gnjeva i ljutnje isto tako
naglo nesta s njegova lica, kao to se i pojavio i umjesto toga pojavi se izraz
uenja, bojazni i ogorenja, kao da se odjednom dosjetio, da ga protiv
njegove volje vuku u grad, da bi ga ondje presluavali kao homoseksualca.

ovjee, prigueno ree svom drugu, n^dam se, da nas zbog toga ne
e izbaciti iz kole.
Da, nervozno e ovaj, i ja se nadam.
Bloom kimnu glavom. ovjek bi s takvim stvarima trebao da bude
mnogo oprezniji.
Tako je, odgovori Moore. Nisam uope trebao da poem onamo
dolje.
Ve su bili stigli do mjesta, na kojem se odvajala autocesta za Pearl
Harbor i za aerodrom Hickam. Oba teretna automobili polako zatutnjae
kroz Honolulu. Vozili su se sporednim ulicama, to su vie mogli, proli kroz
sjeverna predgraa prema Middle Streetu, provezli se kraj crkve s orijakim
crvenim neonskim hatpisom Isuse, dolazimo skoro!, a onda kod Scholl
Streeta skrenue na istok. No konano su, da bi stigli do policije, morali da
prou ravno kroz gradsko sredite du Nuuanu Streeta. Kad su stigli onamo
izviaka su kola ve bila tamo.
Pjeaci na Nuuana Streetu i na Queen Streetu, koji su dolazili s dokova ili
su kretali onamo, kamo je upravo pristajao neki turistiki parobrod usred
brojnih havajskih vijenaca, a pozdravljala ga glazba u jarkom jutarnjem
suncu, zastae da ih promatraju. Vjerojatno su mislili, da je danas poeo novi
sigurnosni raspored armije u vezi s borbom protiv sabotae. asak su
sveano razmiljali o ozbiljnosti ivota u toj godini gospod- njoj 1941. prije
nego to su se opet posvetili svojim poslovima. Radoznalo su promatrali
teretne automobile, koji su skrenuli u sporednu ulicu i vojnike, kako silaze s
kola i uspinju se uz stepenice u policijsku stanicu.
478.
Kad je skupina ula u predsoblje
policijskog porunika, sjedio je ondje

ve Angelo Maggio, a uza nj dva MP-a s automatima i revolverima.

Zaboga, uzbueno e Maggio, pa to izgleda kao redovni zbor ete G
ili kao etni sastanak. Tko e platiti pivo?
Jedan od krupnih MP-a okrenu glavu. Jezik za zube! ree.

478

U redu, Brownie, radosno se naceri Maggio. Kako god hoe. Ne bih

htio da me ustrijeli s tim svojim topom.
MP se smete. On stisnu oi i pogleda u Maggia, a Maggio mu uzvrati
pogled cerei se.
Hej, Angelo! Halo, Angelo!, Hej Angelo! To je Angelo. Pogledaj, eto
Angela! Kako je, Angelo? Ljudi, koji su ga voljeli u eti, ljudi koji ga nisu
voljela, ljudi, koji su jedva znali, da je on u eti, pa ak i Bloom, koji bi najvolio
da Angelo i nije u eti, svi se natisnue oko Angela da ga pozdrave.
Ne smijem govoriti, naceri se zvijezda. Zapovijed. Ja sam kanjenik.
Zatvoren sam. A kanjenici ne smiju govoriti. Disati smiju, to jest ako se
dobro vladaju.
inilo se, da je to onaj isti stari Angelo. Htio je da zna, kako su protekle
prve igre Dodgersa56 u toj sezoni.
U tih posljednjih nekoliko tjedana nisam dospio da proitam sportske
rubrike u novinama, naceri se on.
Na prvi se pogled inilo, da ga taj mjesec dana u tamnici nije mnogo
izmijenio. Tek pri pomnijem promatranju vidjelo se, da je mnogo izgubio na
teini. upljine ispod njegovih iljatih jagodinih kosti bile su dublje nego
obino, a uska koata ramena postala su, ako je to mogue, jo ua i jo
koatija. Veliki kolutovi crvenkaste i naborane koe visjeli su mu ispod oiju.
inio se tvri, jednako u tjelesnom kao i u duhovnom pogledu, a u smijehu
mu je odzvanjao neki metalni zvuk.
Kad je ljudima zapovjeeno da sjednu i da poekaju, uhvati Prew mjesto
pokraj Angela. Razgovarali su brzo i tiho. Bilo je posve jasno, da MP-i iz
Schofielda nisu ovdje, na javnom mjestu, mogli da svog zatvorenika dre
479.

pod kontrolom onako, kako su ga obino drali.

Ovdje mi ne mogu nita nauditi, zadovoljno se naceri Angelo. Moraju
se pristojno vladati. Treba da naprave dobar dojam na onog uroenikog
porunika. To je zapovijed iz taba.

56 Brooklyn Dodgers, poznati newyorki baseball-klub, poznat Jo pod imenom Superbas, Brldegrooms,
Dodgers.

Poekaj samo, dok doe kui, naglasi onaj MP, kojeg je Angelo
oslovio s Brownie. Kad doe kui, poalit e to nisi nauio da zatvara
svoju veliku gubicu.
Govori li meni? naceri se Angelo. To govori meni, ree Angelo
Prewu. Za cijelog me je ivota moja gubica neprekidno dovodila u najvee
neprilike, a .on mi to sad govori.
Misli li ti, da su zaista bile prave neprilike? odvrati MP Brownie. Tebi
se samo ini, da su to bile neprilike, dago.
Angelo se blijedo naceri. A to mi moe? Moe li mi vie nauditi nego
to si mi ve naudio? Moda e me na dva dana baciti u rupu i to je sve.
Moe me zatui, ali poderati me ne moe ni ti, Brownie.
Angelo je govorio i dalje, odvrativi se od MP-a, koji je opet izgledao
smeten zbog nepravedne prednosti, to ju je Angelo stekao pred njim.
Moda bi ipak bilo bolje, da malo pripazi, savjetuje mu Prew.
Zaboga, naceri se Angelo, ovakva mi se prilika ne prua tako esto.
Oni su me i onako zgrabili za iak. Zato da od toga ne izbijem bar neke
koristi?
Kako je u zatvoru? upita Prew.
Nije ba tako zlo. Pogledaj samo, kakve u miice dobiti! Osim toga,
doda on, Dukeova mi mjeavina sad ve bolje prija od kupovnih cigareta.
Kad izaem, utedjet u mnogo novaca.
Onda s tobom, dakle, poteno postupaju? upita Prew. Ne tuku te?
No, nije ba tako kao u nekom internatu za mlade dame. No ovjek ipak
zna, da im na srcu lei samo nae dobro. Nije li tako, Brownie? naceri se
Angelo.

480.

MP, nazvani Brownie, mu ne odgovori. Jo uvijek je bio smeten. Buljio je

ravno preda se.
Nije navikao, da netko tako s njime postupa, razloi Angelo Prewu.
Promislim li, moram rei, da ni ja ne obiajem tako postupati s njim.
Doao sam gore k tebi u posjet s dvije velike kutije cigareta, ree Prew
kao da se ispriava, ali oni me nisu pustili da uem.

480

Cuo sam za to, razgovorljivo e Angelo. Zbog toga su htjeli da me

zapisu na kazneni popis. Samo to sam se ja ve nalazio na njem. Mislili su,
da sam toliko omlitavio, da puim kupovne cigarete. Nije bilo lako da ih
uvjerim, da tome nije tako.to e biti s tobom? upita Prew. Jesi li ve ustanovio to kane s
tobom?
Bogami, nisam. Nitko mi nita ne govori, ali moja rasprava mora biti
uskoro. Ve sam odleao mjesec dana. Sve kad bi me i postavili pred
poseban vojni sud, i kad bi mi opalili najviu kaznu, moram odsjediti jo pet
mjeseci prije nego to izaem. A kad izaem, ovjee, bit u zreo za
tridesetgodinjaka.
uj me, nastavi Angelo. Nemoj se brinuti za me. Sve e biti u redu.
Mjesec dana sam ve odleao, ne? To se uraunava. Onda vie ne e tako
dugo potrajati. Ima li jo uvijek onih etrdeset dolara? Ne pokreui glave,
okrene Angelo oi prema MP-u, koji je sjedio iza njega, a zatim ponovo
pogleda Prewitta.
Djelomino, odvrati Prew. Neto sam od toga ve potroio.
No, dakle, htio sam ti samo rei, da su tih etrdeset dolara tvoji.
Razumije li? Ti si ih zasluio, ti treba da ih i potroi. Nemoj se zabrinjavati i
misliti, da mi bilo to duguje. On opet kratko pokilji prema MP-u, koji je
stajao iza njega, pa skrene pogled na Prewa.
Dobro, odgovori Prew.
Oni ti i onako u straarnici oduzimaju sav novac, kad te primaju. Potroi
ga samo, nastavi Angelo.
Upotrebio sam ga da umekam Lorenu, kimnu Prew.
481.

Na dan isplate ti je ogorila ivot, zar ne? upita Angelo.

Prew kimnu.
Potroi ga, dakle! Mnogo sree, drue.
Dobro, kimnu Prew.
ini se, da je sve spremno, da se ta predstava pone odvijati, dobaci
Angelo.

Iz pisarne izaao je neki policijski inovnik drei u ruci dugaak popis.

On prozove neko ime i jedan od prisutnih momaka ustane i poe za njim u
sobu. Vrata su dugo vremena ostala zatvorena, a zatim inovnik s popisom
prozove Maggiovo ime.
Evo me, ree Maggio i ustane. Mislim da sam ja mamac. Ili zar bi
moda bilo bolje da kaem kuni za pokuse? On pi*oe kroz vrata. Jedan
MP s pukom iao je pred njim, zatim Maggio, a iza njega drugi MP s
pukom. Vrata se zatvorie. Nakon nekoliko asaka vrati se Maggio, ispred
njega jedan MP s pukom, a zatim drugi MP s pukom.
Kao Dillinger, zar ne? naceri se Maggio cijelom zboru. Svi se nasmijae
usprkos nervozi.
Jezik za zube, Maggio! opomene ga MP, koji se zvao Brownie.
Doi! Odvedoe ga kroz vrata na protivnom zidu, ne kroz ona, koja su
vodila u hodnik, ve do vrata, to su vodila u drugu prostoriju. etvrti zid,
nasuprot vrata, to su vodila u hodnik, sastojao se od samih prozora. Na
prozorima nije bilo reetki.
Uskoro izae i onaj ovjek, koga su prvoga prozvali i inovnik ga provede
kroz vrata, kroz koja je izaao i Maggio. Zatim ih zatvori. Jedan od onih MP-a
iz Shaftera, koji su se dovezli u kamionima, stade na inovnikov mig kraj tih
vrata, Zatim inovnik prozove novo ime. Prozvani se javi i poe za pisarom u
sobu policijskog porunika.
To izgleda kao obino pojedinano ispitivanje, nervozno dobaci netko.
Nakon nekoliko asaka vrati se inovnik, prijee do suprotnih vrata i
ponovo pozove Maggia.
Nisam li vam rekao, da sam ja mamac? naceri se Maggio svima.
482.

Njegova primjedba ponovo izazove nervozni smijeh i napetost malo

popusti. Svaki je od njih nagonski uporeivao samoga sebe s tim
kotunjavim malim dagom i svi su doi do spoznaje, da stvar i nije ba tako
loa.
Zavei, Maggio, vikne MP Brownie. Naprijed!

482

Oni uoe. Ubrzo se vratie i opet nestadoe u drugoj sobi. Zatim

inovnik sprovede i treeg ovjek onamo u drugu sobu, pa prozove novo
ime. Kod svakog novog ovjeka na popisu stvar se odvijala posve jednako.
Kad su prozvali Prewa, on usta i poe za inovnikom. Noge mu nisu bile
ba vrste. U unutarnjoj uredskoj sobi sjedio je onaj napola havajski policijski
porunik u svojoj uniformi goruiine boje za radnim stolom. Kraj njega je u
velikom i dubokom drvenom naslonjau sjedio Tommy, a na licu mu se
opaao izraz kisele i mrzovoljne rezignacije. Uz zid je sjedio MP porunik iz
Shaftera. Ona dva mlada slubenika FBI-a nenapadno su stajala na drugoj
strani sobe, kao da spadaju meu pokustvo.
Poznajete li vi ovog ovjeka? upita policijski porunik Tommyja.
Ne poznajem, umorno e Tommy. Jo nikada ga nisam vidio.
Policijski porunik pogleda u svoj popis Prewitt, ree, Prewitt, jeste li
ve kad vidjeli ovog ovjeka?
Nisam, sir, odvrati Prew.
Jeste li ikad bili u Taverni u Waikikiju? strpljivo upita porunik.
Jesam, sir.
I vi elite ustvrditi, da tog ovjeka niste nikada ondje vidjeli? '
Ne sjeam se, sir.
Kako mi je javljeno, on se neprekidno onuda mota.
Moda sam ga kad i vidio, sir, ali se ne mogu sjetiti.
Jeste li tamo vani vidjeli kakvog homoseksualca?
Vidio sam nekoliko mukaraca, koji su mi se uinili takvima. Izgledali su
prilino feminino, ali ne znam, da li su bili homoseksualci.
Zar ne ete prepoznati homoseksualca, im ga vidite? strpljivo e
porunik.

483.

Ne znam, sir. Drim da ima samo jedan siguran put, da se ustanovi, je li

je netko homoseksualac ili nije.
Porunik se nije osmjehnuo. inilo se da je umoran.
Jeste li ikada izali s kojim toplim bratom, Prewitt?
Nisam, sir.

Ba ni jedan jedini puta? U cijelom svom ivotu?

Prew se sjeti Niarove primjedbe, oh, pa valjda ne misli u cijelom mom
ivotu i potisne smijeh. Nisam, sir, odgovori.
Ne trebate mi lagati, strpljivo nastavi porunik. Psiholoki udbenici
vele, da je svaki ovjek bar jednom u svom ivotu imao odnos s
homoseksualcem. Vae izjave bit e upotre- bljene posve diskretno. Mi ne
pokuavamo da vas uvalimo u kau. Naprotiv, trudimo se, da vas zatitimo
od takvih ljudi.
Tommy je sjedio u svom stolcu i smrknuto gledao kroz prozor. Nije ba
izgledao kao neka neman. Prew odjednom osjeti samilost prema njemu.
Da bismo to mogli uiniti, umorno nastavi porunik, moramo doi do
temeljitih dokaza, koji bi nam dopustili da te ljude spravimo onamo, kamo
po pravu i po zakonu spadaju. Mi ne lovimo vas vojnike.
Mislio sam da zakon trai, da se obje strane u jednakoj mjeri uine
odgovornima, odgovori Prew. Bar ja sam uvijek tako uo.
To je tono, umorno e porunik bar prema zakonu. No kako sam ve
rekao nitko od nas ne namjerava da protiv vas bilo to poduzme. Mi bismo
samo htjeli, da nam vi pomognete da oistimo to gnijezdo razvrata vani u
Waikikiju. Taverna u Waikikiju je pristojan lokal. Vlasnici Taverne isto tako ne
ele, da se njihov lokal zlorabi kao tajno sastajalite takvih parova, kao to to
i mi ne elimo. No oni sami ne mogu da stanu na kraj stvari, koja poprima
tolike razmjere. To je stvar zakona.
Tako je, sir, odvrati Prew. Policijski porunik izgledao je veoma
umorno, a nakon njega morao je da preslua jo desetak ljudi. Prew
odjednom osjeti saaljenje prema poruniku.
484.

Lijepo. Jo jednom vas pitam, Prewitt, jeste li se ikad upustili u odnos s

kakvim homoseksualcem?
Neko sam jednoga nasamario, odgovori Prew, jo dok sam se skitao
po Sjedinjenim Dravama, prije nego to sam stupio u vojsku.
Porunikova umorna usta se malo stisnue. Lijepo, ree on, a ,
zatim kimne inovniku, koji je stajao kraj vrata. Uvedite ga!

484

inovnik izae i vrati se s Maggiom i s ona dva visoka MP-a. Najprije ue

u sobu jedan MP i okrenu se; zatim ue Maggio, a zatim drugi MP s pukom,
stupajui iza Maggia. inovnik je upravo htio da proe kroz sobu. Put bi ga
zapravo trebao da provede izmeu MP-a, to ga je Maggio nazvao Brovraie i
Maggia. No MP, kojeg je Maggio nazvao Brownie, zakri mu put, stisnuvi
puku k sebi. Lice mu je bilo posve nepomino.
Ne moete proi izmeu zatvorenika i njegova straara. desetaru,
tvrdo e Brownie.
Oh, oprostite, odvrati inovnik. Bio je silno smeten. To sam posve
zaboravio, nesigurno doda i obie oko njih.
Prewitt, poznajete li toga ovjeka? umorno e porunik.
Poznajem, sir.
Jeste li njegov prijatelj?
Nisam mu ba prijatelj, sir, odgovori Prew. On je iz moje ete.
Niste li maloas vani razgovarali s njime? upita porunik.
Jesam, sir, odgovori Prew, ali to su uinili i mnogi drugi.
No vi ste sjeli kraj njega, zar ne?
Jesam, sir.
Jeste li ikad izali u drutvu toga ovjeka?
Jesam, sir. Vie puta.
Jeste li ikad s njime poli u Waikiki?
Nisam, sir, odvrati Prew. Jednom ili dvaput sam ga tamo sreo, ali
nikad nisam s njime izaao onamo.
Rekli ste, da ste se tamo vani namjerili na njega?
Jesam, sir. Vani u Waikikiju namjerio sam se na mnogo momaka iz nae
485.

ete. Svi smo od vremena do vremena odlazili onamo.

Momentalno nas zanima taj ovjek, dobaci porunik. S kim je bio u
drutvu, kad ste ga sreli vani?
Ne sjeam se, sir..
Je li to bio tkogod iz ete?
Ne sjeam se, sir. Mislim da uope nije bio ni s kim.

Kanite li rei da nije bio ni s kojim od vaih znanaca? Ili uope ni s kim?
Uope ni s kim, sir.
Niste li ga kad vidjeli s kojim od mukaraca, koji bi, kako ste kazali, po
izgledu mogli biti homoseksualci?
Nisam, sir.
Straari izvedoe Maggia na jednaki nain, na koji su ga i doveli u sobu.
Najprije jedan MP s pukom, onda Maggio, pa drugi MP s pukom.
Ti mu zbilja ne doputaju da umakne, zar ne? dobaci Prew, ne obrativi
se izravno nikome, a ne mogavi se suzdrati.
Vojnie, otro e porunik MP-a iz Shaftera, vi ste dovoljno dugo u
vojsci da znate kako se uvaju kanjenici.
Razumijem, sir, odvrati Prew i zauti.
Policijski porunik se umorno igrao olovkom. Vi nam, dakle, ne moete
nita rei o ovom ovjeku ovdje? On mahnu glavom prema Tommyju, koji
je ukoena lica zurio kroz prozor, oito se trudei da pobudi dojam, da je
uzvien iznad takvih prljavih sumnjienja i optubi. Ba nita?
Ne, sir, odgovori Prew, ja ga uope ne poznajem, sir.
Mi pokuavamo da vam pomognemo da se izvuete iz svinjarije, u koju
ste zapali, strpljivo e porunik. Svi ste vi vani u Waikikiju stupili na opasan
teren. Svaki od vas bi to ve trebao da zna. On zasta.
Da, sir, ree Prew. Mislio sam, ne, sir.
im ovjek prekri zakon, stupa na opasan teren, umorno je
deklamirao porunik. Na kraju ga zakon ipak zakai. Ml pokuavamo da
vam pomognemo, prije nego to je prekasno, Prewitt, ali vam ne moemo
pomoi, ako vi nama pritom ne pomognete. On zastane.
486.

Ne, sir, ree Prew. To jest, tako je, sir.

Vi nam, dakle, jo uvijek nemate nita da kaete?
Ne znam to bih mogao da kaem, sir.
Lijepo, to bi bilo sve, umorno e porunik. Dovedite narednoga.
Razumijem, sir, odvrati Prew. Prije nego to se mogao zaustaviti, on
posve nagonski pozdravi civilnog policijskog porunika. Porunik se

486

osmjehne, a porunik MP-a iz Shaftera se otro nasmije. Ona dva slubenika

FBI inteligentna izgleda, nisu uinili ba nita. Naslonili su se na zid, tako, da
je izgledalo da su dio namjetaja.
Dobro, Prewitt, nasmjehne se poluhavajski policijski porunik.
Izvedite ga. Tko je slijedei?
inovnik ga izvede kroz predsoblje i kroz vrata, kraj kojih je na strai
stajao jedan MP iz Shaftera. Zatim zatvori vrata za njim. U dugakoj prostoriji
nije bilo nikog osim one dvojice MP-a iz Schofielda. koii su na protivnom
kraju uvali Maggia, te onih vojnika iz Schofielda, koji su ve proli
presluavanje. Sjedili su na drvenim klupama du zida. Lica su im jo uvijek
izgledala napeta. Prew je stajao i gledao ih, a znoj mu je i dalje tekao iz
pazuha preko rebara. Zatim prie Maggiu i onoj dvojici MP-a.
MP, kojega je Maggio nazivao Brownie, naglo okrene glavu i drekne:
Odbij, mome! Taj ovjek je kanjenik.
Prew se zapilji u nj, a onda pogledom prijee na Maggia, namigne mu i
nakesi se. I Angelo namigne, pa mu uzvrati osmijeh, no inilo se, da mu to
vie ne dolazi od srca. Prew se na to okrene i vrati se ostalima. Netko je bio
izvukao karte, pa nekoliko ljudi unue u krugu na pod i stadoe igrati
poker za igice. Prew sjede na klupu i poe ih promatrati.
Otkad je ugledao Tommyja nije mogao da se oslobodi lakog osjeaja
nemira. Ako su oni upriliili lov na Tommyja, nije imalo smisla da
upotrebljavaju Maggia kao mamac. Angelo nije nikad izlazio s Tommyjem. S
njim su izlazili Bloom i Andy i Readall Treadvvell. Jednom je i Prewitt izaao s
njime. Jedina veza, to ju je Angelo imao s Tommyjem, potjecala je od
posljednjeg dana isplate. Onda je Angelo izabrao Tommyja za Prewitta i to je
487.

uope bilo jedini puta, da se Prewitt kretao u drutvu homoseksualaca.

Usprkos tome, bio je i Prewitt pozvan na presluavanje. Odakle im njegovo
ime? I gdje je bio Hal, uitelj francuskog jezika? Ako oni zaista imaju
dovoljno materijala protiv Angela, da ga upotrebe kao mamac, trebalo bi da
je prisutan i Hal. inilo se da je denuncijant, bio on tko mu drago, dao po-

datke o posljednjem danu isplate. Ako je tome tako, gdje bi onda bio Hal,
uitelj francuskog jezika?
Neki je drugi vojnik takoer iz depa izvukao velike karte za igranje
pokera, koje su uvijek bile u pripravnosti, pa se na podu poee odvijati dvije
ili tri igre za igice. Svi su igrali s veoma mnogo panje, ne govorei nita.
Prepustie se igri i napetost poe da se gubi s njihovih lica.
Prewitt mrzovoljno presta razbijati glavu, pa se i on umijea u igru.
Dovraga, vjerojatno je sve bila ista mata. On je bio nervozan. Uvijek je
drao da mora igrati glavnu ulogu. Ja sam veliki talijanski glumac, ja igram
glavnu ulogu, i svi umiru.
Igrai se utke stisnue i napravie mu mjesta. Nitko nije imao nita protiv
njega. Zajednika opasnost bila je vanija od posebnog postupka! Cim se
vrate kui, ponovo e zapoeti posebni postupak. Zasada je bio
obustavljen zbog te istrage, u kojoj su za dlaku izmakli zakonu.
Desetar Bloom vrati se, kao drugi ovjek poslije Prewitta, sa sasluanja.
Uavi u sobu, on se najprije tupo zagleda u igrae pokera, a onda u Maggia.
Zatim ode do klupe na drugoj strani i ondje sjede, odvojivi se od svih
ostalih. Nije se prikljuio igri. Sjedio je sam, pucketao lancima prstiju i tiho i
jednolino neto proklinjao. Bio je zauen, gnjevan i povrijeen. Ton
njegova glasa, kojim je izricao kletve, bio je uvijek jednak i tekao sve dalje i
dalje, nita se ne mijenjajui, kao da je isti refleks velikog nesporazuma. Kad
je u sobu uao Moore, drugi kandidat za podoficira i kad je sjeo kraj njega,
ustane Bloom i ode na drugo mjesto, da bi opet bio sam. Zatim ogoreno
pogleda Moo- rea, jer se taj usudio da prekine monotoniju njegova
proklinjanja.

488.

Ostali su vojnici igrali napeto poker za igice, sve dok nije bio presluan i
posljednji ovjek. Zatim ih MP-i iz Shaftera, koji su sad nosili samo revolvere,
potjerae natrag u teretne automobile. Prew se okrenu da dobaci Angelu
posljednji pogled. Angelo je jo uvijek sjedio na protivnoj strani sobe izmeu
obojice MP-a iz Schofielda s njihovim automatima. I Angelo je izgledao

488

Ijutito, jer je tako brzo proao taj neoekivani dopust, za kojega e morati da
plati nakon povratka u zatvor.
Teretni automobili krenue, praeni istim ispitijivim pogledima pjeaka.
Vjerojatno to vie nisu bili isti pjeaci, ali koliko 6u vojnici s automobila mogli
da razaberu, bili su oni isti. Jo uvijek su dolazili s istoga pristanita, na kojem
je ista glazba i dalje svirala istu pjesmu za novi brod pun turista. Kao na neku
zajedniku zapovijed, vojnici na kamionima s toliko estine uz- vratie
poglede prolaznicima, da su se ovi stali nelagodno osjeati. Prolaznici
skrenue poglede ustranu i poee se graditi kao da su zaposleni. Pritom su
mislili, da u sluaju rata i njihova zemlja sigurno moe poslati u borbu isto
tako elinu i krvoednu vojsku, kao i sve ostale zemlje.
Zatim se kamioni izvezoe van na otvorenu autocestu, prove- zoe se
kroz duboke klance izlokanih tamno crvenih stijena, kraj polja sa eernom
trskom, od kojih su neka gorjela i bila u svjeem i bistrom ljetnom zraku
pokrivena gustim tamnim oblacima. Provezli su se kraj polja s ananasom,
obraenih pravom matematskom tonou i vratie se natrag u Schofield.
Tri su sata prola. Pod neizmjernim svodom aurnog neba, sve se inilo
veoma malenim i veoma dalekim i veoma tihim, sve dokle god je dopirao
pogled, sve do planina ovijenih plavi- astom maglicom s obje strane.
Tjedan dana kasnije, za vrijeme mjesenog predavanja o spolnoj higijeni i
zdravstvenog pregleda, kapetan Holmes odri kratko i smeteno predavanje
o perverzitetu i degeneraciji. Prije toga prikazan je vojnicima film o tome, do
ega mogu da dovedu sifilis i triper. Kapelan to nije ni spomenuo u svojoj
propovijedi o znaenju ljubavi u spolnom aktu i o potrebi spolne vjernosti i
suzdrljivosti mukaraca prije braka.

489.

Lorena, razmiljao je Prew, sluajui oba predavanja. To je savreno ime

za kurvu. Lorena. Tako joj lijepo pristaje. Imalo je ba onaj pravi ^vuk i
izazvalo ba prave asocijacije. Bilo je to mnogo bolje ime nego Billy ili Sandra
ili Maureen. Radovao se, to se ona zove Lorena, a ne zove se Agnes ili
Glays ili Thelma ili nekako slino. Lorena je bilo bolje.

DVADESET I DEVETO POGLAVLJE

i
Nisu trebala ni ona tri posjeta, svaki po petnaest dolara, da ustanovi, da
se ona zapravo ne zove Lorena, ve Alma.
490

490.

Sudbina je oito htjela da mu uskrati i ono mravo zadovoljstvo, zajedno

sa svim onim ostalim, to mu je uskraivala. To ga je gotovo posve slomilo.
Jedino to ga je spasilo od potpuna poraza, bila je injenica, da je ve silno
mnogo toga morao da izdri u ona tri posljednja mjeseca otkad je istupio iz
trubijakog zbora.
Kako se inilo, Lorena je bilo samo kuno ime, to ga je gospoa Kipfer
odabrala za nju po nekpj reklami za parfem. Gospoa Kipfer je mislila da ime
Alma ne zvui ni dovoljno francuski, ni dovoljno intelektualno za zvijezdu
njezina poduzea. No Lorenino pravo ime je glasilo upravo Alma Schmidt. I
ona je stanovala upravo u Maunalani Heightsu. Da je i pokuao, ne bi ni uz
najbolju volju u cijelom telefonskom imeniku mogao da nae ime, koje bi
manje pristajalo kurvi. Ni uz najveu muku ne bi u popisu zgrada pronaao
mjesto, koje bi bilo manje prikladno za stanovanje kurvi.
Maunalani Heights je bila tvrava onog vieg srednjeg stalea
Honolulua, za razliku od onog dijela grada, u kojem su stanovali bogati ljudi.
Bogatai, kakvi su bili Doris Duke, imali su svoje posjede na alu, du Black
Pointa ili u Kahala Beachu ili u Kaalawai, izmeu podnoja Diamond Heada i
oceana.
Bogatai, kao Doris Duke, imali su takve posjede, ali nisu na njima ivjeli.
Vii sloj srednjeg stalea Honolulua imao je naprotiv Maunalani Heights i
ondje je ivio. Taj se breuljak uspinjao visoko iznad Kaimukija, pa su
stanovnici Maunalani Heightsa mogli da s njega iznad ogoljelog starog
kratera Diamond Heada, koji je sad bio rezervat za vojsku Sjedinjenih
Drava, pogledaju daleko na more, na kojem se opaala krivina zemljine
kugle. Kadto bi mogli da razaberu daleko vani kako junjak donosi kiu s
Molokaja poput zastora, da njime zavije najprije Diamond Head, zatim
Kaimuki, a konano i njih same. Bilo je to divno podruje, gdje je stanovao
onaj vii srednji stale, ali je bilo veoma daleko od ala.
Kaimuki je bilo sedlo izmeu Diamond Heada i Heightsa. Ondje su u
gusto naseljenoj zajednici ivjeli bogatiji Japanci, osim na onom velikom
etverokutu izmeu 13. i 18. avenije uz padine Diamond Heada. Taj dio,

odrezan od Kaimukija, bio je vlasnitvo vlade. Ondje se nalazio Fort Ruger.

Bilo je gotovo simboliki, kako je Maunalani Heights nadvisivao imunije
Japance, koji su stanovali u Kaimukiju.
Ondje gore na Maunalani Heightsu imale su Alma Schmidt i neka njena
prijateljica iz Service Rooma kuu. Prew se jo vie zaudio, kad je ugledao
kuu, to su je one unajmile.
Da budemo toniji, Alma Schmidt i njezina prijateljica iz Service Rooma
stanovale su na Wilhemina Rise, a ne na Mau481

31 Odsada do vjenosti

492.

492

nalani Heightsu. Wilhemina Rise bio je strmi hrbat, to se o Kaimukija protezao do Heightsa, do samog vrha Kalepemoa, visokog 1116 stopa. Wilhemina Rise bila je neka vrst vanjskog bastiona tvrave istonog Heightsa, jer tono govorei Heights je
obasizao jedino Maunalani Circle gotovo na vrhuncu, Lurline Drive malo nie i Matsonia Drive jo malo nie, a zatim Lani- pili Drive, koji je bio tako kratak, da se jedva brojio, a osim toga, moda, no nipoto sigurno, i Mariposa Drive.
Sve su te ulice leale jedna ispod druge poput stepenica ispod Circlea,
no jo uvijek dosta visoko gore na Maunalani Heightsu. No ipak je bilo posve
u redu, to mu je Alma rekla, da stanuje u Maunalani Heightsu, jer su i ostali
stanovnici Wilhemina Risea govorili, da stanuju na Maunalani Heightsu.
Osim toga Prew i nije poznavao tu finu razliku. On je ak mislio, da na
Wilhemina Riseu stanuju samo onakvi bogatai kao to je Doris Duke. Istina
je, dodue, da to nikada nije otkrio Loreni, kad mu je rastumaila kako stoji
stvar.
Sama kua leala je na Sierra Driveu, koja se u zavojima uspinjala uz
hrbat, vijugajui amo tamo izmeu kua sagraenih na tako razliitim
visinama, da je cio prizor podsjeao na ilustraciju iz bajke. Leala je na
samom uglu Wilhemina Risea, koji se strmo uspinjao uvis, u vie navrata
kriajui Sierra Drive. Uspinjao se tako strmo, da si mogao za sekundu strati
s njega ispod drvea na koje si jo trenutak prije gledao s vrha dolje. Pritom
bi se sjetio na one stepenaste ulice u filmovima uroe- nikih etvrti ili u
bajkama. Bila je malena prizemna zgrada, sagraena od nekog
jednostavnog materijala, vjerojatno od betonskih blokova, ali je izvana bila
tako dotjerana, da je izgledalo kao da je izlivena. Imala je duboki krov, koji je
daleko virio izvan stijene, poput krova neke panjolske hacijende u kakvoj
bajci, pa je isto tako kao neki dvorac iz bajke stajala vani na rubu strmog
zapadnog obronka visoko iznad doline Palolo.
I zaista, kad bi promislio o tome, onda bi sve ono to je bilo u vezi s tom
kuom, podsjealo na bajku. Ona ista krhkost i upravo nestvarna njenost,
lagodna ljepota, sama svojstva, u koja
493. je mogao vjerovati, dok je jo itao
priu, ali kasnije, im bi krzmajui odloio knjigu, nije naalost mogao da i
dalje u to vjeruje. Osjeao je, da je to zaista pravo mjesto da na njem ivi
princeza. I Alma je tako mislila. Prewitt upita sam sebe, da li svi bogatai tako
lijepo ive.
Kua je na jednom boku imala malu nepokrivenu verandu, neposredno
iznad ponora, koji je pucao najmanje stotinu stopa u dubinu. Ovdje si

mogao stajati i gledati daleko dolje u ulice doline Palolo, kao da si dragi bog.
Malo dalje, prema zapadu, razabirao si zgrade collegea St. Louis, a jo malo
dalje, donekle nejasno s onu stranu doline i jo uvijek ispod sebe, mogao si
da vidi St. Louis Heights, iji se vrh uzdizao 483 stope iznad mora. Bila je to
krasna mala veranda. Iza nje su se nalazila dvoja velika staklena vrata, a iza
vrata, za tri stepenice nie, velika prostorija za dnevni boravak. Ako ovjek
nije htio da izae ispod krova, mogao je da gleda kroz staklena vrata.
Ba na toj verandi, kasno subotnje popodne, kad je sunce upravo poelo
da tone u more i sve prelijevalo crvenim zlatom, njemu je Alma Schmidt, pri
prvom njegovom posjetu, prvi put priznala da ga ljubi. I on je odmah poinio
prvu pogreku.
Sjetivi se malog garnizona pod starim stablima brijestova i jablana i
naivno kuajui da u duhu usporedi onaj ivot s ovim to ga je sada vodio,
izjavi on Almi, da i on nju ljubi, i zamoli je, da se uda za nj.
Otkad je poeo da ostvaruje onaj svoj plan sa ezdeset dolara, bilo je prvi
put, da je pogreno ocijenio poloaj. Moda b; s pomou pune vree runih
granata mogao isto tako temeljito raznijeti u zrak svoju investiciju, ali moda
ni vrea granata ne bi bila za to dovoljna.
Moda je tome bio kriv zalaz sunca. Taj ga jeomamio. Moda je bila kriva
i blizina njena tijela. Glavom mu je upravo dodirivala rame. On je ve stekao
iskustvo, da mu je blizina enskoga tijela esto pomutila razum, tako, da nije
vie mogao njime da vlada. Kadto je to jo jae djelovalo od zalaza sunca.
Mnogogodinje iskustvo mu je kazivalo, da se ta reakcija obino ne temelji
na uzajamnosti i da ene na taj nain st'u neku prednost nad mukarcima.
No moda je bila kriva i ona nova okolina, kojoj se on jo nije mogao
494.

prilagoditi i koja ga je zapanjivala. Kraj svega toga ipak nije bilo isprike za
tako opasnu glupost.
Neko vrijeme sve je visjelo na niti. Po izrazu njena lica mogao je vidjeti,
kako ona koleba izmeu dviju odluka: treba li da ga odmah izbaci ili da se
polako povue. Spasila ga je samo njezina neodlunost, injenica, to nije
znala, na koji nain da ga se rijei. To mu je dalo vremena, da spasi to se

494

dalo spasiti. Lukavo ju je pogledao i glasno se nasmijao, a onda pripalio

cigaretu, da joj pokae, kako mu ruke ne dru. Paljenje cigarete je bilo
briljantno djelo. Pa ipak je bio svijestan, da je zamisao s cigaretom bila puka
srea. Uinio se sam sebi ovjekom, koji, nastradavi vlastitom glupou,
posie za svakom slamkom, da bi se spasio.
Alma opazi, da mu ruka ne dre, pa se konano i na njezinom licu
pokaza izraz olakanja. Zatim se i ona poe smijati. Odvede ga natrag u kuu
i smijea im dva martinija prije nego to je na tednjak postavila ve
pripravljenu veeru. Dok se jelo kuhalo punei polako kuu ugodnim
domaim mirisom, ona im smijea jo nekoliko martinija. Martini su bili
dobri. Prew je ve na poetku provoenja svoga plana, meu inim,
ustanovio, da Alma ipak voli popiti aicu, ali da za vrijeme rada nije voljela
da pije. U osobitim prilikama ona je ak od vremena do vremena pila i
nerazrijeeni whisky. Pie ju je inilo draom. Oslobaalo ju je ukoenosti.
No moda je pie i njega samoga vie navodilo da je voli. Bilo kako bilo,
Prewitt je u toj svojoj nemoi jo uvijek imao dovoljno prisutnosti duha, da
predloi jo vie martinija. Veera, prireena na nain kako se prireuje u
Novoj Engleskoj, bila je isto tako dobra, kao to su bili i martini. Kad su je
pojeli, pooe u postelju, kao davno vjenani par, kao da se nita nezgodno
nije dogodilo.
Prewitt nije, meutim, sam sebi dopustio da zaboravi da je stvar za dlaku
mogla propasti. Nije mogao da razumije, to ga je, dovraga, natjeralo da
izrekne takvu glupost. Nije mogao priutiti sebi, da esto poinja takve
pogreke. Onih ezdeset dolara to ih je ekonomino rasporedio, jedva je
495.
bilo dovoljno, da ga dovede ovamo
gore. Da je morao izdati ma samo jo

pet dolara vie, ne bi to mogao da izvede. Nije mogao da pravi tako teke
pogreke i da se pouzda, da e ga posluiti srea i da se Lorena ne e na njih
obazreti.
Nakon toga je bio silno oprezan. Prilika da se uine pogreke bilo je
veoma mnogo. Jednom su se u Chryslerovu kabrioletu, vlasnitvu Almine

prijateljice, koja je stanovala zajedno s njome, odvezli u dolinu Kanaohe na

kupanje. Alma nije imala kola, jer je tedjela novac. Bila je to divna prilika, da
se uini pogreka. Strmi istoni obronci planine Koolau uspinjali su se u
obliku potkove sa ala uvis. Sprijeda se uzdizao Pali u obliku glave eera i
crne stijene Makapuu Pointa, na kojem se nalazio svjetionik, bacajui svijetlo
iznad Rabbit Islanda. No sad je Prewitt bio mudar, pa je pomno pazio.
Vladao se zaista kako treba i to mu je vratilo samopouzdanje. Sve je poteklo
glatko, isto tako glatko kao i uvezeni rum, to ga je Almina prijateljica iz
Service Rooma kupovala na sanduke i s kojim je bila veoma dareljiva.

Poto Prew nije imao novaca, Alma mu je dala potreban novac za vonju
taksijem iz Schofielda. Dala mu je i klju, a on se navikao na to, da redovito
krajem svakog tjedna dolazi ovamo. Kad ne bi imao slube, izaao bi iz
kasarne u subotu ujutro, odmah nakon pregleda, odrekao se ruka i odvezao
ravno k Alminoj kui.
Bila je to dugaka vonja, ali Prew ju je temeljito upoznao. Uvijek se urio
da stigne onamo i uvijek bi stizao posve bez daha. Onda bi svojim vlastitim
kljuem otkljuao vrata, a onda odjednom bi sve spalo s njega i vojska vie
ne bi postojala.
Orijaka soba za dnevni boravak, poploena crvenim etverouglastim
ploama, leala je za tri stepenice nie od vrata. Kad si uao u nju, slijeva su
dvoja vrata vodila u spavaonice, a staklena vrata i veranda nalazile su se tri
stepenice vie na desnoj strani. U suprotnom
uglu, kraj vrata na verandu,
496.
vodile su tri stepenice u kuhinju. Kuhinja je gledala prema jugu i imala malu
udubinu za doruak, oploenu staklom. Kraj kuhinje se nalazila kupaonica i
prostorija za tuiranje, gledajui prema istoku, takoer za tri stepenice via.
Druga kupaonica sa ureajem za tuiranje nalazila se izmeu obih
spavaonica. Cijeli je stan bio od poda pa do stropa oploen ukoenim

496

drvetom u boji meda, osim kuhinje, koja je bila dotjerana posve u

amerikom stilu i imala ugraene ormare.
Kad bi Alma morala raditi i kad je ne bi bilo kod kue, a to je obino bilo
subotom, Prew bi iz friidera u kuhinji izvadio nekoliko kocki leda i smijeao
estoko pie. Boce su sta- j?le u sobi za dnevni boravak u nekom ormariu, u
kojem su istodobno bile spremljene i boce i radio. Prew bi kadto pio malo
ruma, to ga je donijela Georgette, Almina prijateljica, ili bi pio gin ili ginger
ale ili whisky ili bourbon sa sodom, togod bi mu srce poeljelo. Zatim bi u
spavaonici navukao kratke hlae, uzeo kakvu knjigu iz kniinice, koia se
nalazila izmeu obih vrata od spavaonice i zaao na verandu.
Volio je da lei u lealjci bos i obuen samo u kratke hlae i da pije. Nije
mnogo itao. Uivao je u tom da promatra divnu panoramu i da se polako i s
uitkom napi je. Od vremena do vremena bi ustajao, pa bos prolazio preko
verande, iji je pod bio pokriven tekim japanskim hasurama, po kojima je
bilo tako ugodno hodati. Odlazio bi u sobu i ondje bi sebi na tezgi smijeao
novu au pia, pa se vraao na verandu. Sve to je u toku itavog tjedna
morao da proguta u eti, nestajalo je, tako da bi Prew, kad bi se Alma oko
dva sata ujutro vratila s posla kui, bio ve veoma dobro raspoloen.
Veoma bi se rijetko dogodilo, da bi ga Alma poekala kod kue, kad bi
subotom dolazio. No on je vie volio, kad je ne bi zatekao kod kue, kad bi
mogao da sam ue, da upotrebi svoj vlastiti klju i da se kree kroz tiinu te
kue, u kojoj nije bilo nikoga. Dok je tako radio, kua je bila njegova. I bila je
njegova. Nikad prije toga nije jo imao neki klju. Samo to, to je cijeli tjedan
mogao da nosi klju uza se, bilo je vrijedno, da se odrekne razgovora o
enidbi. Cak i polovica svega toga bila bi vrednija od samog spominjanja
enidbe.

497.

U tom gradskom predjelu nije nikada sreo nijednog vojnika. Bilo je to

nenaravno, kako su vojnici odjednom nestajali, kad bi ovjek preao preko
avenije Waialae ,i uao u autobus za Rise. Koncem tjedna cijele su ete
vojnika bile dolje u gradu. Sva sila ih je bila u Kaimukiju i na onom dijelu
avenije Wailae, u kojem su se nalazili duani. Veinom su to bili ljudi iz

Rugera. No iznad avenije Wailae, kao da je bila druga zemlja. Bogatai. (Prew
se nije mogao oduiti toga da onaj vii sloj srednjeg stalea s Wilhemina
Risea i s Maunalani Heightsa naziva bogataima, premda mu je Alma mnogo
puta rastumaila stanje stvari), bogatai iz tih gornjih slojeva nisu nimalo
marili za vojnike. I to je bio jedan od razloga, zbog kojih je tako volio taj kraj.
Prew bi se uvijek iznova udio tome, da je Almi uope uspjelo, da se
smjesti ovdje gore. Dakako da nitko nije znao gdje ona radi. Jedna od
njezinih najbliih susjeda bila je Clare Inter, glasovita Hilo Hattie. Njih troje,
Alma, Georgette i on sam (Georgette nije nikad svoje prijatelje vodila kui,
ukoliko ih je uope i imala) sjedili bi kadto na verandi i uivali smijui se
tome. da su oni ovdje gore u toj kui, ovdje gore.
Obje djevojke mora da su plaale veliku stanarinu. Alma mu nije nikad
rekla, koliko plaaju, no on je znao da je stanarina skupa. Alma je to priznala,
no to je bila jedina rasko, to ju je ona sebi unato tednji priutavala.
Alma je to mogla. Kuu je pronala posredstvom gospoe Kipfer.
Gospoa Kipfer je imala prijatelje, imala je veze u Honolulu. Nitko nije tono
znao, tko su njezini prijatelji, ni ime e bave, no gospoa Kipfer ih je imala.
A Alma, to jest Lorena, je bila njezina ljubimica. Alma je mogla da u svako
doba dobije od nje slobodan dan ili dva slobodna dana. Trebala je samo da
to zamoli. Gospoa Kipfer nije eljela, da njezina prima balerina izgleda na
poslu umorno ili iznureno. Kad god bi Alma na taj nain dobila dopust za
jednu no, nazvala bi ga u kasarni. Prew bi odmah uzimao taksi za grad,
ondje preao u drugi taksi i dovezao se do kue. Ako nije imao dovoljno
novaca, uao bi u kuu po novac i donio ga oferu na ulicu kao oenjen
ovjek. Alma bi ga uvijek rano probudila, tako da je imao dosta vremena da
498.

do budnice na vrijeme stigne u kasarnu. ak bi mu priredila i doruak.

Voljela je da ustane i da mu priredi doruak, prije nego to bi otiao natrag.
Kadto bi ustajala ak i Georgette i dorukovala s njima, dobroduno ih
grdei, to su je tako rano probudili. Sve se odigravalo kao u pravoj obitelji.
On im je pripovijedao o boksakom ringu, t> Dinamitu i o posebnom
postupku. Bilo je upravo dirljivo gledati, kako je Alma pomno namjetala

498

budilicu bez obzira na to, kako su bili pijani. Onim svojim nainom kojim nije
doputala, da zakasni brbljajui pri doruku i da propusti prvi autobus,
podsjeala je upravo na vjenanu enu.
No Prew je ipak najvie volio subote, kad je mogao da doe sam, da
upotrebi svoj vlastiti klju i da se sam udobno smjesti. Subotom bi obino
leao u velikoj dvostrukoj postelji i spavao, kad bi se ona s posla vratila kui.
Ona bi ga kakljala, dok se ne bi probudio i poao s njom u sobu za dnevni
boravak. Zatim bi smijeala za oboje pie, prije nego to bi konano poli u
postelju. Kadto bi se, meutim, odmah zavukla k njemu u postelju, da ga
probudi na ples, kako je to nazivala. U takvim bi mu prilikama govorila koliko
ga silno voli, i kako ga treba, kako ga neizmjerno silno treba i da on nema o
tome ni pojma.
No, i on je nju trebao, a ona nije znala za to.
Da, ali njegova potreba za njom nije bila toliko velika. Za njega i nije bilo
tako vano, da li je ona tu ili ne. Zaista je nije trebao u tolikoj mjeri, koliko bi
ona trebala njega, kad bi se odande vratila kui.
Da, ona je tako mislila. On je nju, meutim, trebao vie nego to e ga
ona ikada trebati. Bez toga utoita bili bi ga ve odavno slomili svojim
posebnim postupkom.
Da, tako je, ali kad bi bar on znao!
Da, kad bi bar ona znala!
To nije ba esto dovodilo do prepirke, ali kadto bi ipak dovelo. Oito da
nijedno od njih nikad nije trebalo saznati, kako je zapravo bilo. Za sve to
vrijeme morao je Prewitt biti krajnje oprezan da ne uini kakvu pogreku.
Prilika za pogreke bilo je veoma mnogo. Skoro svakog dana, to ga je ondje
499.

proveo, pruile bi mu se bar dvije prilike da pogreno ocijeni poloaj. No

njega to nije nimalo smetalo i nijedna ga prilika nije navela u napast, sve dok
nisu prviput zajedno izali.

Njemu je bilo posve svejedno, hoe li ikada zajedno izai. Postao je

veoma kuevan. Bila je njezina zamisao da izau. Rekla mu je, da bi htjela da
se pokae u njegovu drutvu. Prije nego to su izali iz kue, dala mu je dvije
novanice po dvadeset dolara. Otili su u restauraciju Lau Yee Chaisa. Prew
jo nikad nije bio u toj restauraciji. To je vee stajalo cijelih etrdeset dolara,
ali je bilo toliko i vrijedno. Krasno su se zabavili. Alma je bila vanredna
plesaica, i odvie dobra za nj. Obeala je, da e ga kod kue poduavati.
Tek kad su se taksijem vraali kui, poto je on izdao cijelih njezinih
etrdeset dolara, Prew se odjednom zaprepasti. Postalo mu je jasno, da on
doputa, da ga izdrava ena i da to doputa ve dulje vremena. Moda bi
ga netko mogao ak nazvati i svodnikom, iroko upotrebljavajui taj pojam,
premda joj on nije pribavljao muterije. U prvi se as osjetio ponienim.
Upravo mu je pozlilo. No kad je analizirao svoje osjeaje, posta mu jasno, da
se on nije nimalo promijenio i da je jo uvijek bio isti ovjek. Zar se ovjek
tako osjea kad ga ena izdrava? upita sam sebe. To ga je malo zaplailo, a i
zastidio se, jer se nipoto nije osjeao drukije nego inae, a svakako bi
trebalo da je na neki nain drukiji.
Do loma je dolo tek onda, kad su stigli kui i izali na verandu u svjei
noni zrak, jo uvijek u veernjim odijelima (ona je uzela mjeru za njegovo
veernje odijelo, odabrala ga i platila). Gledali su nizove bijelih svjetiljki dolje
u dolini Palolo i prijeko na drugoj strani St. Luis Heightsa. Gledali su i na
lijevo, gdje su negdje u daljini svjetlucali reflektori Royala i usred lanaca
bijelih svijetla pokazivali crveno, modro, zeleno i uto neonsko cvijee, znak
Waikikija odakle su upravo maloas doli. I u tom asu zamoli je Prew po
drugi puta, da se uda za nj. Uinio je to
500moda zbog toga, jer je drao da bi
se u tom sluaju manje osjeao kao ovjek koga ena uzdrava.
Kako se ini, to je pitanje uvijek postavljao na verandi. Oito su veranda i
pogled to je pucao s nje, tako djelovali na nj. Kad ju je to upitao, proeo ga
je neki veliajni ugodan osjeaj, to ga proivljuje ovjek, koji doavola
odbacuje sve eventualne posliedice. Istodobno mu je neki glas u dnu due
govorio, da bi moda od vremena do vremena mogao da stavi to pitanje, ne

izvrgavajui se pritom prevelikom riziku, kad ve tako dugo dolazi ovamo,

samo ako to preesto ne ponovi.
Ovaj put joj je sve potanko rastumaio, pripovijedao joj o malom
stalnom garnizonu, o drutvenom ivotu oenjenih podoficira. Dok je to
govorio, sve mu se inilo velikim i divnim. U svoje prianje uklopio je i onu
godinu dana, to ju je morao da poeka, prije nego to se uzmogne ukrcati
za povratak u Sjedinjene Drave, a spomenuo je, da se sve to slae i s
njezinim namjerama. Mogli bi da upotrebe neto malo njezina novca, da bi
dobro ivjeli, sve dok njemu ne uspije da se uspne uz one tri vie stepenice u
plai. Bude li se poteno potrudio, ne e to dugo potrajati. Njemu nije *bilo
nimalo stalo do toga, hoe li ga ona uzdravati, a ni do toga, to je taj novac
zaraen u bordelu. Zivo je naglasio, da je tome i sada tako. Govorei to, on
se upravo ponosio svojom velikodunou.
Alma ga je pomno sluala. Nije ga nijednom pogledala i dugo je vremena
ostala nijema.
Kae da me ljubi, zavri on zakljunom rijei svoju obranu, i da me
veoma treba. Dobro, vjerujem ti to. I ja ljubim tebe i isto te tako silno
trebam. Onda bi vjenanje bilo za nas oboje jedino logino rjeenje, zar ne?
logiki upita on.
Ti se jednostavno osjea osamljenim, jer ti u eti tako okrutno
podvaljuju, odvrati Alma. Uimo u kuu i popijmo neto.
Ne, odbije on, odgovori mi!
Momentalno me treba, ree Alma, no hoe li me trebati i za godinu
dana? Kad se izvue iz tog loeg poloaja i kad bude opet u Sjedinjenim
Dravama?

501.

Dakako da u te trebati. Pa ja te ljubim.

No mukarac i ena ne ljube jedno drugoga, ako jedno drugom
neophodno ne trebaju. Kad ja u svom sadanjem ivotu ne bih ba za tim
imala toliku potrebu, ne bih te ni ljubila.
Ja u te uvijek ljubiti, ree Prew. Rekao je to bez razmiljanja, jer je taj
odgovor imao da podupre njegovu argumentaciju.

Alma ga pogleda uz slabano svijetlo i nasmijei se. Dok je to Prew

govorio, nije mu bilo jasno, kako e smijeno zvuati te rijei i kako e biti
oito da lae. Rekao je to samo zato, to su mu se te rijei inile prikladnima
u smjeru, u kojem se razvio razgovor.
Ti si me upecala, nastavi on.
Sam si se upecao, odgovori Alma.
Da, ali ja sada ljubim, nastavi ona. A zato? Jer ti u mom sadanjem
ivotu odgovara jednoj posve odreenoj potrebi. Nakon rada ondje dolje
rado dolazim kui k tebi. No to ne znai da u te ljubiti i nakon godinu dana,
kad se moj ivot promijeni. Kako bi netko mogao da neto tako obea i
odri?
Da hoe, mogla bi.
Dakako. No pretpostavimo, da vie ne elimo jedno drugo, kad potreba
jednom vie ne bude postojala?
On ne odvrati nita.
Vidi li? Dakako da bih mogla da neprekidno sama sebe varam, isto
tako, kao to ti upravo sam sebe vara govorei da ti nita ne bi bilo stalo do
toga to ti je ena kurva; ili kad bi sam sebi rekao, da svoju enu ne bi
susretao s nepovjerenjem; ili kad bi sam sebi rekao, da se zaista ne bi bojao
da svoju enu ostavi na samu; ili kad bi sam sebi rekao, da se zaista ne bi
nimalo stidio, da netko drugi ustanovi, da ti je ena kurva; ili k a d . . .
Dobro, prekine je on, dobro. Njezine su rijei zvuale, kao da e u
vjenost nastaviti s ovim: ili kad bi sam sebi r e k a o . . . Prew se sam sebi uinio
da je riba, koja trese glavom, da bi se rijeila nerazumljive udice iz eljusti,
to ju je progutala posegnuvi za posve obinom muhom jednakom kao i
sve ostale muhe.

502.

Ona zauti. Slijedila je dugaka utnja.

To nije, meutim, pravi razlog, konano e Prew mislei, da treba jo
neto da kae. Koji je pravi razlog, da se ne eli udati za me?
Moda jednostavno ne elim postati enom podoficira vojske
Sjedinjenih Drava.

502

Lijepo. Da hou, mogao bih postati oficir prema novom programu

unapreenja, koji je stupio na snagu zajedno s opom mobilizacijom. Kad bi
na tom poradio?
Moda ne bih eljela da budem ni ena oficira vojske Sjedinjenih
Drava?
Dobro, dobro, ree Prew. To je ono najvie, to bih ikada mogao za
tebe uiniti.
Hoe li da zaista uje pravi razlog? upita Alma. Rei u ti pravi
razlog, zbog kojeg se ne mogu udati za te, osmjehnu se ona. Tvoji prihodi
nemaju s time nikakve veze. Ja se jednostavno zato ne mogu udati za tebe,
jer nisi dovoljno ugledan. A sad popijmo neto, zavri ona.
Dobro, kimne Prew. To e mi zaista prijati!
Uvjerila ga je. Nikada vie ne e zapoeti o toj temi. Oni priredie neku
vrst sveanosti, da bi proslavili njegovo netom steeno uvjerenje. Opie se
temeljito i stadoe zajedniki plakati zbog toga, to se ne mogu vjenati. Kad
se Georgetta vratila s posla kui, nala ih je oboje oblivene suzama. Zatraila
je, da joj kau to se dogodilo, i oni joj rekoe. Na to se opi i ona, pa sve troje
zajedno zaplakae.
Ona se mora udati za takvog ovjeka, razjasni Georgetta, koja je
poznavala Almine planove, koji je uzvien iznad svake sumnje i koji ima
takav poloaj i takav ugled, da bi se inilo posve nemoguim, da je njegova
ena ikad bila kurva. To je prava sramota, ne? Sad razumije, zato se ona ne
moe udati za vojnika, pa ni za generala. Prava sramota, ne? Georgette
zapoe ponovo plakati i ponovo napuni au.
Bila je to upravo divna sveanost i potrajala je gotovo itavu no. On joj
503.

je pripovijedao o Harlanu u Kentuckyju, a Alma je govorila o svom malom

gradu u Oregonu. Georgette, koja je bila roena u Springsfieldu u Ilinoisu i
odrasla' ondje, pripovijedala je o zgradi parlamenta, o guvernerovoj palai, o
Lincolnovu mauzoleju, te o tom, kako mnogi ljudi jo uvijek vjeruju, da su iz
tog mauzoleja ukradeni slavni ostaci.

Osim toga je bilo ba pravo vrijeme da se slavi slavlje, jer je imalo protei
dugo vremena, prije nego to Prew ponovo ugleda Georgette, premda o
tome nije njih troje za sad imalo ni pojma.
Kad se, jo uvijek temeljito mamuran, pravodobno vratio na budnicu u
etu, opazi da su na crnoj ploi istaknute nove zapovijedi. eta je izlazila na
dvotjedne novo uvedene vjebe obrane protiv sabotae. Njezino je
odredite bilo u Hickam Fieldu, gdje je imala da uva aerodrom. Po puku su
ve dugo kolale glasine, da predstoji vjeba protiv sabotae, ali nitko nije
znao kada. Dva tjedna nije za Prewa bilo mnogo. ivot u logoru mu se bolje
sviao od ivota u garnizonu. Dva tjedna u logoru bila bi upravo divna, kad
to u isto vrijeme ne bi znailo, da on ne moe vie odlaziti u Maunalani
Heights.
Uspjelo je da umakne za vrijeme metea, koji je vladao prigodom
spremanja stvari, i da nazove Almu iz telefonskog automata u Choyevoj
restauraciji na njezin raun. Alma nije bila kod kue, no Georgette prihvati
poziv. Rekla je da e obavijestiti Almu i zaeli mu svako dobro. U ono
vrijeme, dakako, nije znao, da e stvar potrajati dulje od dva tjedna, mnogo
dulje od dva tjedna, puna tri mjeseca i da e ih provesti u vojnom zatvoru. Da
je neto tako slutio, on bi poslao Almi drukiju vijest, no tako je smatrao da
je sve obavio u redu. Nadao se, da e s tim utoitem u gradu moi da dugo
izdri poseban postupak, a tako bi i moglo biti. Zapravo poseban
postupak nije imao uope nikakve veze s onim, to se dogodilo. Dogodilo
se upravo ono, to se, po Wardenovim rijeima, moralo dogoditi zbog
njegove nepromiljenosti. Progonila ga je ironija, ili je moda on progonio
nju.

504.

Dugaak lanac teretnih automobila od dvije i po tone uvezao se

drndajui i klopoui u kasarnski krug i zastao pred zgradama drugog
bataljona. Sve se rasplinulo u posljednji veliki nered, kad se ona hrpa
definitivno napunjenih ranaca na tlu stala otvarati, da bi se u njih ugurala jo
tuba ulja za puku ili kakva zaboravljena potreptina za ienje. Zatim
vojnici ponovo sredie rance. Vrata na njihovim ormarima klepetala su

504

limenim zvukom, dok su oni oblaili poljske uniforme, vunenu koulju

otvorenu na vratu, u hlae ugurali gamae i stavljali na glave male poljske
kapice, to ih je ovjek mogao da spremi u dep, kad bi na glavu trebalo da
stavi elini ljem.
Vojnici jurnue niz stepenice, svrstae se, pobrojae, a vodnici ih
razdijelie na pojedine teretne automobile. Zatim se uspee na teretnjake.
Stranje strane automobila bile su za njima zatvorene i zakvaene.
Podrigujui se kroz ispuhe, veliki teretnjaci krenue. To je bila ona vrst
vojnikog ivota, to ju je Prewitt volio.
TRIDESETO POGLAVLJE
Za vrijeme, dok su se na Hickam Fieldu vjebali u obrani protiv sabotae,
napisae oni Pjesmu starih vojnika.
Kad bude zavrena, trebala je da postane pravi, istiniti i jedini vojniki
blues. Dugo su o tome razgovarali, ali ga nikada nisu napisali. Vjerojatno se
nikada i ne bi latili toga posla. No kako je Bloom otiao u podoficirsku kolu,
Maggio bio u zatvoru, a Prew nije mogao da umakne u Maunalani Heights,
odjednom se on, Anderson i Clark naoe, po starom obiaju, zar jedno i
neko vrijeme nisu imali nikakva druga posla. Iz toga se rodila Pjesma starih
vojnika.
Doli su ovamo i utaborili se na podnoju nekog starog naputenog
eljeznikog nasipa, koji je onako gol strio iz zakrljale dungle povijua i
biljki kiawe, po prilici dvije stotine jardi u ogradi, sa strane aerodroma
skriven od autoceste, koja je iz Pearl Harbora vodila u Hickam Field. Bio je
smjeten u gaju niskog drvea, gusto
505. isprepletenog, na istini glatkoj i
pokrivenoj debelim slojem praine, kao da je na njoj noila stoka sa pae.
Logor je bio smjeten pod voravim gustim granama, koje grmlju nije
doputalo da raste, a prualo je zaklon. Ovdje su napeli tri stotine jardi
dvostruke povezane ice i poloili lanac uspravno zabodenih stupova
svrstanih u isprelomljenoj crti, koja se prema sjeveru opirala o glavna ulazna
vrata u Hickam Field. Na taj su nain ovdje bili kod kue. Ne uzmemo li u

obzir komarce, bilo je to fino mjesto za logor. Vojnici se prepustie pravilnim

odsjecima plime i oseke: dva sata straarenja i etiri sata odmora.
Na tom se poloaju nalazilo samo dvije treine ete. Preostala treina
logorovala je kod ceste Kamehameha, pet milja istono, uvajui neku
transformatorsku stanicu protiv sabotae. Bila je to izrazita vjeba protiv
sabotae. Ona trea treina ete je ak upotrebljavala bodljikavu icu
umjesto dvostruke ice. Kolo boksaa ostalo je u Schofieldu da trenira za
etne borbe.
Kapetan Holmes smjestio je zapovjednitvo ete ondje, jer tamo nije bilo
toliko komaraca. Stark je svoju kuhinju postavio ovdje, jer se ovdje nalazila
veina ljudi. Stark se izjavio pripravnim, da kapetanu Holmesu prepusti dva
kuhara i jednu od svojih poljskih kuhinja, ako Holmes dade svoju vlastitu
poslugu za kuhinju. Daljnje ustupke nije Stark htio da dade. Za ljude na
strani Hickama bilo je to izvrsno rjeenje. Na komarce nisu ni mislili. Stark se
pobrinuo za to, da je cijelu no po neki kuhar ili koji momak od kuhinjske
posluge imao za njih pripravljene sendvie i vruu kavu. Andy je kao etni
trublja morao, dakako, ostati uz zapovjednitvo ete, ali bi svake veeri
dolazio sa svojom gitarom na lakom teretnjaku, koji bi dovozio porunika da
pregleda strae. Porunik bi uvijek najprije svratio u kuhinju. Andy bi se tom
zgodom najvie najeo. Kad je dolazio s porunikom, kuhari bi ga uvijek
nahranili. Stark bi, uostalom svakome u svako doba davao jelo. A onda, kad
bi porunik Culpepper doao pjeice s vodnikom Galovichem i s deurnim
podoficirom na pregled strae, oni bi se s gitarama na jedan sat uspeli na
eljezniki nasip, gdje bi uvijek puhao povjetarac iz Pearl Chanela, pomaui
im da se brane od komaraca. Obino bi bila po trojica s gitarama, a kadto
506.

samo po dvojica, kad bi Prew ili Petko upravo morali da stoje na strai.
Prewovo straarsko mjesto nalazilo se gore na vrhu nasipa, nekih dvije
stotine metara dalje niz drugi put, prema glavnim vratima. Poto bi
prespavao tri ili etiri sata, njega su budili, no on bi opet ponovo klonuo u
svoje pokrivae usprkos ruci, koja bi ga kroz mreu proti moskita tresla za
nogu. Svijest mu se polako dizala iz dubine, uspinjala se poput gumene

506

lopte ispod vode i na kraju bi iskakala na povrinu u punu alarmiranu

budnost. Ugledao bi starog Ikea ili poglavicu, koji su ga jednolino
proklinjali u istom taktu, u kojem bi ga drmali na noge.
Probudi se! Probudi se, prokleti Prewitt! Probudi se! Hajde: probudi se.
Na tebi je red da straari, probudi se!
U redu, budan sam, promuklo i pospano odgovorio bi Prew. Pusti mi
nogu, dovraga, budan sam!
Jesi li zaista budan? glasio bi odgovor i drmanje bi se nastavilo.
Naprijed, ustani!
Pusti mi nogu, budan sam. Kaem ti da sam budan. Prew bi se uspravio
da to dokae i odmah glavom meko udario u napetu kosu stijenu atora.
Zatim bi pokuao da iz ukoenih linih miia istrlja opium. Onda bi se
izbavio pokrivaa i mree protiv komaraca, izvukao cipele, to ih je omotao
hlaama i upotrebio kao jastuk, pa se gole stranjice izvlaio iz atora, da se
ondje stojeki obue. Zatim bi se provukao kraj atorske motke,
pokuavajui da ne probudi Petka, koji bi imao treu strau, ali nije mogao
da sprijei, da ga ipak napol ne probudi, jednako kao to ni Petko ne bi
mogao a da ne probudi njega, kad bi on sam trebao da nastupi straarenje.
Zatim bi bos stajao u dubokoj praini istine, dok bi komari zapoeli
trijumfalnu pjesmu, radujui se vanrednom obilju, koju im je pruilo golo
tijelo. urno bi navlaio hlae, arape i cipele da izbjegne to vie uboda.
Zatim bi ponovo posizao u tajni mete atora traei vunenu koulju, koja je
u nonoj svjeini bila nekako debela i topla, pa je zahvalno navukao preko
potkoulje. koju je u toku ta dva tjedna moda svega jednom skinuo.
Sad je bio zatien, pa je mogao da vie vremena utroi na to, da u tami
507.

skopa glenjake. Zatim bi stavljao platneni pojas s nabojima, koji se ovijao

oko pasa poput zmije, a na kraju je dola puka, koju je izvukao iz zbrke, to
su je sainjavali mrea protiv moskita i pokrivai, gdje je bila zatiena od
praine i rose, bar donekle zatiena. Konano zgrabi ljem, koji je leao
ispred atora na tlu, vlaan i zarao od rose, pa pod tekom opremom
razdraeno i pospano posrne kroz istinu, isprepletenu korijenjem, na koju

kaplju kapljice mjeseine. Slua lie, to vjeno umi na drveu, a onda

krene prema poljskoj svjetiljci, koja blijedo i nekim mrkim sjajem svijetli kroz
platno kuhinjskog atora.
U kuhinjskom atoru unula bi zatim smjena strae, utke i zahvalno,
oko malog poljskog tednjaka loenog benzinom, koji je na Starkovu
zapovijed trebao neprekidno da bude za njih grijan. Ondje piju kipuu kavu s
pjenom sa stuena mlijeka, kao da gutaju neki duhovni impuls, i pritom
vau specijalne Starkove sendvie, s vruom prenom unkom i prenim
sirom, koje im je uz puno prebacivanje pripravljao kuhar (sendvie je
prireivao kuhar, a nije ih prireivao Stark, premda je Stark bio odgovoran
to ometa kuharov noni poinak). Kuhar je mrmljao, ali Starkovi su se
sendvii od hladne unke i neprepeenog kruha, to su ih inae davali
normalni kuharski vodnici, isto tako razlikovali kao to se razlikuje topla kava
od hladne.
Iz limenke s mlijekom, probuene na vrhu rubom tekog noa za
sjeenje, kapala je gusta bijela tekuina u limene lonie, curei kraj
zgruane ute masti, koja je zastala od posljednjeg toenja, i umalo da nije
zabrtvila otvor u limenci. Iz lonca vade vojnici kutljaom kavu, na povrini
koje kao da plivaju uljane mrlje duginih boja, pa prelijevaju kavu, poput
crnog vodopada preko mlijeka. Onda cijelu tu tekuinu oprezno uzimaju
meu dlanove kao neku sitnu pe, pa zahvalno sru kavu iz lonia, ne
dotiui usnama vrui rub, jedu onaj dobri kruh s mesom i sa sirom, Vru i
pren, stojei nijemo s ostalim vojnicima oko tednjaka poput stada ovaca,
koje vode na klanje, dok ih poglavica promatra prijazno i s mnogo simpatije.
Pourimo sada. Oni ljudi vani na strai ele da se vrate. Za dva sata stajat
508.

ete vi vani ekajui da se vratite i proklinjat ete kao vragovi, ako vaa
smjena zakasni ma samo i za jednu minutu. Miite se! Idemo onamo!
Zatim vojnici posljednji put pune svoje lonie da ih ponesu sa sobom i
zamataju jo jedan sendvi u votani papir. Stark je uvijek pazio da njegovi
ljudi imaju pripravljen votani papir za vojnike (to normalni kuharski vodnici
nikad nisu davali), pa guraju paketi u dep vunene koulje, tako da mogu

508

osjetiti njegovu toplinu na prsima, ostavljaju mrzovoljnog pospanog kuhara,

koji neprestano tvrdi, da se vojnici na taj nain samo maze. Poglavica je
toliko pametan, da ostaje u kuhinjskom atoru uz kavu, a onda se strmim
putiem uspinje iz kuhinjskog atora na eljezniki nasip.
Moda neto u Pjesmi starih vojnika potjee i iz toga.
Poto je izvrena smjena strae, Prew bi stajao na nasipu. Malo ga je
oneraspoloila ta nona straarska sluba na polju. Promatrao je reflektore
automobila, koji su prolazili s druge strane ograde po autoputu, skreui
prema sjeveru u smjeru jarko osvijetljenih glavnih vrata. Vozili su polako da
kontroliraju strae na aerodromima, a onda su se opet udaljili milju na
zapad, prema onom moru svijetla, koje se odraavalo na oblacima. Ondje je
bio Hickam Field.
Prew je stajao na nasipu i promatrao ta svijetla. Osjeao je, da pospanost
otjee iz njega poput vode. Stajao je ovdje zanijet i napet poput kaguara ili
poput srne ili poput medvjeda koji nou stoje na obronku planine i
zaueno promatraju, kako se prema planini kreu vozila s jarkim svijetlima,
vozei lovce na otvorenje lova, ne znajui, to znae ta svijetla. Promatrao bi
ih ne kao ovjek, ve kao neodoljiv dio prirode i same te intuitivne noi, kao
da su ga ta dva sata none tiine konano opet istjerala iz njega samoga,
izbacila ga u neku veliku svijest, za koju je drao, da u nju nikad vie ne e
povjerovati.
U tim je trenucima mogao ak da razumije, da i srne i ostala divlja moe
da voli lovce, koji dolaze da je ubiju, a razumio je i to, da i lovci vole divlja,
premda se toliko iz sve snage trude da je ubiju, da, da je vole vie, nego to
je ikada moe voljeti kakvo drutvo509.
za zatitu ivotinja. Da je sve to mogao
promijeniti, on ne bi promijenio nita. Jer on je bio vojnik i zato je u tom asu
mogao da razumije sve u toj maloj drhtavoj kristalnoj istoi staklenog
globusa utnje, koja okruuje vojnika na nonoj strai onih posljednjih pola
sata, prije nego to stigne smjena. Moda je Pjesma starih vojnika
djelomino proistekla i iz toga.

uo je svoju smjenu, prije nego to ju je ugledao kako dolazi niz nasip.

Onda se pojavi Readall Treadwell, pretvorivi zvukove svojih koraka u ivot.
U punoj ratnoj opremi, branei se od komaraca, izgledao je kao pokretni
Wolworthov duan.
Petko mi je rekao neka ti kaem da te eka s june strane uz ogradu,
ree Readall Treadwell.
Dovraga, pa to radi ovdje?
Odakle bih ja to znao, dovraga? Jednostavno ti govorim ono, to mi je
on rekao.
Lijepo, naceri se Prew. Zatim se zakalje. Uvijek je morao kaljati.
Nakon dva sata straarenja proimao bi ga osjeaj, da njegove glasnice
moda vie ne e funkcionirati. Mora da sam ga probudio odlazei na
strau.
Tako? To nije dobro. Je li onaj prokleti porunik ve proao?
Ne, jo nije. Poi e po Petka. Uzet e sa sobom gitaru uspeti se na
nasip i poekati Andyja.
Onda e opet doi k meni, gorko e Readall Treadwell Taj kujin sin ne
dolazi nikada nakon jedanaest sati. Noas opet ne u spavati.
m

510

Da? To je zaista zlo! nakesi se Prew. Ti bar moe da ode dolje, da se

porazgovori s kojim straarem i da popui cigaretu.
Piam ti ja na to, odbije Readall Treadwell. Meni je potrebno
spavanje, a nikako da doem do toga. Reci velikom poglavici, neka ovamo
poalje jednog ovjeka, im opazi da se pribliuju teretna kola, dovikne
Ready za njim. To jest, ako mu je stalo do toga, da njegov straar bude
budan.
Poglavica Choate je mirno leao na leima u svome atoru ispod
zguvanih pokrivaa. inilo se, da njegova tjelesina nabubruje atorska krila.
Uz svijetlo svijee, to ju je zatakao za svoj ljem, itao je pod mreom protiv
komaraca neki roman u svescima. Poglavica je spavao sam. U atoru za dvije
osobe nije bilo mjesta ni za samoga Choatea, a da ne govorimo o nekom
drugom ovjeku. Kad bi Choate polazio na kakvu vjebu, to se rijetko
dogaalo, on bi sa sobom ponio dva atorska krila, umjesto jednoga. Tako je
radio sve odonda, otkad je jednom etni pisar Leva trebao da spava s njim.
Ready mi je rekao da poalje k njemu ovjeka, im se pojavi porunik.
Zar je to moda moja straa? usprotivi se Choate. Ja nisam u slubi.
Govorim ti samo ono, to mi je reeno da ti kaem.
Taj lijeni kujin sin, blago e poglavica i spusti otvorenu knjigu na prsa.
U omjeru s njim izgledala je kao potanska marka. Zatim se protegne.
Pripalimo li mu vatru pod stranjicom, on e pozvati nekoga da doe i da
mu je ugasi. No dobro, doda, ja u to obaviti, pa se opet zanese u
pustolovine Dicka Tracyja.
Petko je bio punih stotinu i pedeset jardi daleko kraj velike blage krivine,
to ju je sainjavao dvostruki red ice,
napet kroz tamu punu korijenja, preko
510kojih si neprekidno posrtao. Petko se kroz icu razgovarao s nonim

straarom avijacije iz dvorita avijatikih kasarni na drugoj strani ceste. Ovdje

dolje, gdje se iana ograda u otrom kutu udaljila od ceste posute
ljunkom, prema onoj strani, gdje se nalazila mlaka ustajale vode, pretvorivi
se u movaru, bili su komari i vie nego bjesomuni. Bijesni su bili takoer i
tamo straga u logoru.

510

to radi tu dolje, dovraga? ree Prew doavi onamo. Mahao je

rukama da se rijei onih sitnih otrih noia, koji su pohlepno zujali oko
njegovih uiju.
Ja i ovaj momak raspravljamo o vojsci, nasmije se Petko.
Pa zar zato mora da stoji u toj prokletoj movari? Usred tih prokletih
komaraca! Komari su lebdjeli oko njega u

pravim
497

32} Odsada do vjenosti

511-

sablasnim oblacima, koji su se kaleidoskopski mijenjali. Njihov zuj nije

prestajao ni na trenutak a nalikovao je zujanju pile. Neprekidno su se
okretali, izmicali i naglo letjeli ustranu, pa ih isto tako nisi mogao uhvatiti kao
ni Indijanca, koji se bori na konju.
On mora ostati u blizini. Njegovo straarsko mjesto je tamo prijeko,
odvrati Petko, pokazavi kretnjom glave prema cesti. Zatim se naceri. On
tvrdi da je avijacija najgori rod oruja, a ja velim da je pjeadija jo gora. to
misli ti?
Ni jedna ni druga ne vrijede nita, odvrati Prew, maui za komarcima.
Kad me ve tako pita.
Pa valjda ne misli ozbiljno! upita avijatiar sav uasnut. U glasu mu se
osjealo iznenaenje.
Tako? uzvrati Prew. Sad je i njegov glas odavao iznenaenje. A zato
ne?

Ja sam se samo naalio, rastumai Petko.

J e r . . . zapoe avijatiar.
To je moj drug Prewitt, osmjehne se Petko, onaj o kome sam ti
pripovijedao.
Ah, tako, odvrati avijatiar. To je neto drugo. To nisam znao.
Ne smije se obazirati na ono, to on govori, nakesi se Petko. On je
tridesetgodinjak u pjeadiji. Upravo je ljubi. On ti moe rei sve, to god
zaeli da dozna.
Sjajno, s mnogo zanimanja usklikne avijatiar. Zatim prie blie i
uljudno prui ruku kroz iane zapreke. Drago mi je to sam te upoznao,
Prewitt. Ja se zovem Slade.

512-

O emu to mogu ja sve da kaem? upita Prew, prihvaajui pruenu

ruku.
On bi htio da se dade premjestiti u pjeadiju, odgovori Petko.
U pjeadiju!
Da, u pjeadiju. U neku etu. U nau etu.
Pa valjda ne u nau etu! Dovraga, a zato?

512

Zato? uzbueno upita avijatiar Slade. Jer sam uao u vojsku da

postanem vojnik, a ne prokleti vrtlar. Zato.
Prew ga pomnije promotri. Veina mojih znanaca pokuava prijei k
avijaciji.
Ako to uine, oni e ubrzo poaliti, odvrati Slade ravnoduno udarajui
prema jatima komaraca, koji su mu se naglo sputali oko glave. To jest, ako
im nije ba stalo do toga, da postanu vrtlari.
Kako vrtlari? upita Prew. Ja sam mislio da u avijaciji svakog ovjeka
alju u neku kolu.
Ha, odvrati Slade. Jasno: doi u avijaciju i naui zanat. Moga oca su
tako nasamarili.
Tvoga oca? upita Prew.
Da, on me je nagovorio da stupim u avijaciju.
Oh! odvrati Prew.
Da sam onda imao ma i mrvu soli u glavi, odmah bih otiao u pjeadiju,
kamo sam zapravo isprva i kanio otii.
Rekao sam mu da ti znade, kako se to moe obaviti, dobaci Petko.
to to?
To, da se premjesti u etu.
Ah, tako, kimnu Prew. To znadem. Treba samo otii u Schofield i
potraiti naeg zapovjednika ete, im se vratimo u garnizon i . . .
U garnizon! oduevljeno e Slade. To je sjajan izraz. To ve vie mirie
po vojsci, zar ne?
Aha, odvrati Prew, mirie po vojsci? No, mora se porazgovoriti sa
zapovjednikom ete i zamoliti ga da513ti dopusti da smije zamoliti premjetaj
u njegovu etu. Onda se s pismom zapovjednika ete ima javiti svom
etnom stai'jeini i podnijeti molbu. To je sve.
To je sve to moram da uradim? upita Slade. Mislio sam da je tee.
Razumije li to mislim rei, da je kompliciranije.
I ja sam tako mislio, dobaci Petko.

Zaboga, ree Slade, da sam znao da je tako lako, ja bih to ve davno

uinio.
A to su to uinili s tobom? upita Prew. Jesu li te prevarili za
unapreenje?
Ah, oni su posve obina rulja graana u vojnikoj uniformi, zlovoljno
odgovori Slade. Kad sam svrio regrutsku obuku dali su mi priliku da
razgovaramo o mojoj specijalizaciji. Ja s a m . . .
O emu? upita Prew.
O mojoj specijalizaciji. Prijavio sam se u oruarsku kolu da bih postao
pukar, odgovori Slade. No to su o n i uinili sa mnom? Poslali su me na
neki pisarski teaj u Wheler Field, i tek to sam poloio ispit, odmah su me
bacili u redovitu smrdljivu pisarnu. Radni stolovi, ormari sa spisima i sve
ostalo, to k tome spada. On ih uzbueno pogleda.
Aha, kimnu Prew, razumijem. Prevarili su te i za in. koji je vezan uz
takav posao, zar ne?
in? Ijutito e Slade. Nisam dovoljno dugo ostao ondje, da bih
mogao biti unaprijeen. Otiao sam i javio se u straarsku slubu. Bogami,
da sam htio poi u ured ili da sam htio kositi travu, mogao sam ostati i kod
kue u Illinoisu. Zato nisam trebao stupiti u vojsku i doi u Wahoo.
A zato hoe ba u pjeadiju? upita Prew. Koliko ja znam, veina ljudi
iz avijacije ne dri ba mnogo do pjeadije.
Ja sam uvijek volio pjeadiju, ivo e Slade. U pjeadiji su vojnici, a ne
graani u uniformi. U pjeadiji mora zaista biti vojnik.
Pjeadija je posve u redu, brzo e Prew, ako je voli.
Upravo to sam htio i rei, oduevljeno
e Slade. Pjeadija je
514-

hrptenjaa vojske. Avijacija, topnitvo, pioniri svi oni treba samo da

potpomau pjeadiju. Jer, na kraju krajeva, ipak mora pjeadija da zauzme
teren i da ga zadi'i.
Tako je, kimnu Prew.
U pjeadiji mora biti vojnik, pripovijedao im je Slade.

514

Pjeadija marira i bori se cio dan, a onda izlazi i cijelu no pije i plee sa
enama, a sutradan opet marira i cio dan se bori.
Tako je, odvrati Petko sav sretan. To je ivot za prave mukarce.
Prew zakima glavom. Odakle ti zapravo to sve tako tono zna? Neki
mu se komarac zaletio u uho. On ga zdrobi i izvue ga.
Ne znam, odgovori Slade. Vjerojatno sam negdje itao. Kad sam bio
mlad i pohaao srednju kolu, mnogo sam itao. Ali to dovraga koristi
ovjeku itanje? Ijutito upita on. Radi se o tome da ovjek ivi, da djeluje,
da neto poduzima itav ivot ita i to ima od toga?
Ni ja ne znam, odvrati Prew. to?
Ba nita, ree Slade, u tome i jeste stvar. Ba nita. Ja vam zaviam,
momci. Promatrao sam vas otkad ste se prvi put pojavili ovdje i poeli da
napinjete tu bodljikavu icu. Pravi ste strunjaci za to. On uhvati jedan od
visokih kolia i vrsto ga strese, a zatim nogom udari jedan od niskih
kolia. Volio bih da umijem tako struno baratati bodljikavom icom, kao
to vi to umijete, momci.
Nije to nikakva umjetnost, dobaci Prew.
Dakako da jeste. Gledao sam vas, kako ste je napinjali. Volio bih da i ja
to mogu.
To je stvar prakse, ree Prew.
Naravno. Znate, im sam vas prvi put vidio gdje dolazite, poelio sam
da doem prijeko i da se porazgovorim s vama. Imate tako krasan logor.
Vrlo dobro se zabavljate. Neprekidno se smijete i pjevate. Teko radite, ali
se sjajno i zabavljate. To je jedinica, u kojoj bi ovjek elio da slui. Sve dok
mi on nije rekao, kimne Slade prema Petku, nisam znao da to vas dvojica
cijelo vrijeme svirate na gitari. Nou ta svirka zaista krasno zvui, uje se
na cestu. Zar uvijek sa sobom nosite gitaru na vjebu?
Dakako, odvrati Prew, samo ako moemo.
515- ne uje, primijeti Slade.
U Hickamu se neto takvo nikada
I veeras emo malo svirati, dobaci Prew, im na drug doe iz
zapovjednitva ete. Bi li htio da doe k nama i da slua?
Misli li to ozbiljno? ivo e Slade. Za taj poziv nisam ti dao nikakvih
povoda niti sam to o tome natuknuo. Nisam oekivao, da bih mogao doi k
vama.
Bit e nam veoma drago, odvrati Prew.
Rado bih doao, dovraga, ree Slade, ali sada sam na strai. To e
potrajati jo pola sata.

Ah, drim, da emo moi toliko poekati, odgovori Prew. To jest, ako
zaista eli doi k nama.
To e biti krasno, uzvrati Slae. Hoete li me zaista poekati?
Prew kimne. Dakako. A zato ne? Ako ti se ta vrst glazbe zaista svia!
Nikoga od nas ne e smetati, bude li prisutan. Mi ne sviramo ba dobro,
nastavi on, ali ako e l i . . .
Meni se ini da si sjajan! odgovori Slade.
Hej, Slade! prekinu ga Petko. Tamo prijeko dolaze neka kola uz tvoju
cestu!
516
Slade se trgne i okrene se. Mora da je to vodnik Follete, ree. To je
trei put to se pojavljuje, otkad sam na strai.
Moda su to naa teretna kola, dobaci Prew.
Ne, nisu, usprotivi se Petko. Ve su prola kraj naeg raskra.
To je sigurno Follete, ree Slade. On ve nekoliko mjeseci pokuava
da mi zamuti kau, kako bi me mogao izbaciti iz straarske ete i vratiti me
natrag da kosim travu.
Uzeo te je na zub, zar ne? upita Prew.
Dakako, potvrdi Slade. Mene ne voli, jer sam mu jednom rekao, da je
pompozno dupe, a on je morao pogledati u rjenik da vidi to je to.
Onda radije gledaj da ode onamo kamo spada, ree Prew.
Da, odvrati Slade. Znam ja to trebam. Sastat emo se, dakle, za pola
sata, zar ne?
Da.
Ne ete me zaboraviti?
Ne emo.
Bolje da se vrati onamo! nervozno e Petko, promatrajui reflektore,
koji su se neprekidno pribliavali.
Da, naceri se Slade, pa se okrene i potri prema cesti, na kojoj su
reflektori i dalje polako puzali kraj njegova straarskog mjesta. Zatim
zastade i okrene se.
Ne znate, momci, koliko mi je drago, to sam se mogao s vama
porazgovoriti. Vrlo rijetko mogu govoriti s nekim, koji tako razumije to
ovjek osjea, kao to vi to razumijete. U avijaciji nema uope pravog
drugarstva, kao kod vas u pjeadiji. Tamo nema onog starog, svi za
jednoga i jedan za sve. To nisu braa u oruju. Hoete li sigurno biti ovdje
za pola sata? smeteno upita on.
516-To smo ti ve jednom rekli. Zaboga,
Zaboga, hoemo, odgovori Prew.
gledaj da ode!
Hvala, odgovori Slade. Oh, hvala vam lijepa. Najljepa hvala, Prew.
On se okrene i potri prema cesti pridravajui tok svog revolvera, koji je
lomatao po zraku, i svoju gumenu palicu.
Prew podigne zarali svitak ice pratei ga pogledom. Slade nesta u
tami. Njih dvojica su napeto ekala. Zatim zaue zov i ugledae Sladea,
koji se pojavio u svijetlu reflektora. Reflektori se prestae pomicati.
Bogami, dobaci Petko, nisam mislio da e mu uspjeti.

Ni ja. Prew ispusti icu i zagleda se u tragove re u svojoj ruci, pa je

otare o hlae. Budala! emu se samo taj kujin sin izvrgavao tolikom
riziku!
Cini se, da mu ba nije mnogo stalo do toga, odgovori Petko. Sjajan je
to momak. Taj ima krasno miljenje o pjeadiji.
Da? Kad je usporedimo s ostalim, pjeadija je prokleto dobar rod
vojske, zar ne?
Sigurno, odvrati Petko. Pjeadija .marira cio dan i pije. a onda cijelu
no spava s kurvama. Zatim opet marira cio naredni dan. Upravo se silno
radujem, to sam u pjeadiji, a ne kod one proklete avijacije. On se pljesnu
ubijajui komarce.
Doi, razdraeno e Prew. Poimo odavde, jer e nas te proklete
betije ive poderati!
Zar ga ne emo ekati?
Poekat emo u kuhinjskom atoru, a onda emo se vratiti. Ja na svaki
nain ne u cijela ta prokleta pola sata stajati ovdje vani.
Lijepo, odvrati Petko. Lijepo.
Poljska je svjetiljka jo uvijek gorjela u kuhinjskom atoru, ali ator je
bio prazan. U njemu su se nalazili samo. kuhar i onaj desetar, koji je
zamijenio poglavicu. Kuhar je spavao na stolu, a desetar kunjao na jedinoj
poljskoj stolici. Kad su njih dvojica ula, on naglo uzdignu glavu.
to je? Je li p o r u n i k . . . Ah, ree. To ste vi. Prokletstvo, zato ne
spavate? Aha, nastavi ugledavi gitaru. To sam mogao znati, ree. Glava
mu se u trzajima spusti na prsa, a oi mu se sklopie.
Kuhar se na stolu razdraeno uspravi. Dovraga, to zapravo hoete
momci? Ovo nije noni lokal! Jesti moete samo onda, kad odlazite na
strau ili dolazite sa strae. Inae ne moete.
Mi i ne elimo jesti, odgovori Prew.
Probudili ste me, ree kuhar.
Smijemo valjda uzeti po alicu kave? upita Prew.
Nita ne smijete, zlovoljno e kuhar. to mislite, kako u spavati, ako
neprekidno dolazite? Ovdje nemate nikakva posla, prije nego to doe
vrijeme da odete na strau.
alica kave te nikako ne moe smetati, dobaci Prew.
Kako me ne bi smetala, ljutito e kuhar. Ve me smeta. Probudila me
je. Ja nisam n i k a k a v . . .
Desetarova se glava opet podie,517njegove se oi otvorie, ali pogled mu je
bio uperen u prazno. Zatim pogleda kuhara. Jezik za zube, jesi li
razumio? ree. Doavola, jezik za zube! Jedino ti toliko galami! Daj im
alicu kave, dok su mirni!
A ta ti zna? ogoreno e kuhar. Ah, doavola, ree on i isprui se.
Uzmite kavu, dobaci desetar ali utite! Glava mu se ponovo polako i
postepeno spusti na prsa, a oi mu se sklopie. Sav blaen utonu u san.
Kava je jo bila vrua i oni se naslonie na topli tednjak, pijui je.

Bit e bolje da uskoro poemo, nervozno apnu Petko. A k o se on

vrati i ne nae nas, moda e pomisliti, da smo ga nasamarili.
U redu, dobroduno e Prew. Poi emo odmah. Nije htio da misli na
ono posrtanje du ice u tami, bez ikakva svijetla, a ni na oblake komaraca,
koji e se kcd svakog koraka podii iz trave.
Posrkae kavu u potpunoj tiini.
Bit e bolje da uskoro krenemo, nervozno apne Petko.
Prew poloi alicu na tednjak. Prokletstvo, onda doi, apnu.
Krenimo.
518
ovjee, ree Petko sav sretan, kada su izali. Pokazat emo mu mi,
to znai svirati na gitari, kad stari Andy doe s teretnjakom. Pokazat emo
mu to znai pjeadija.
Tako je, odvrati Prew posrui. Prokletstvo, kakva je to jama!
Slade ih je ve ekao uz icu.
Mislio sam, da se vie ne ete vratiti. Ve sam nakanio da odustanem i
da poem kui.
uj, odvrati Prew, kad mi neto obeamo, onda to odrimo. U to se
moe pouzdati. Mi ne povlaimo ono to smo rekli.
Slade upravi svoju svjetiljku u njihove noge. Tako je, naceri se on. To
sam i ja znao. To je samo zbog toga, to ve odvie dugo ivim s tim
traljavcima u avijaciji.
Radije ugasi svijetlo, ree Petko. Kod te vjebe ne smijemo paliti
svijetla.
Ah, tako, brzo e Slade, dakako. On ugasi svjetiljku. Vjerojatno
mislite, da sam strano zelen. Kako u se provui kroz tu icu?
Mora poi malo vie, odgovori Prew, i provui e se kroz rupu, to
smo je ostavili za nae teretne automobile.
Lijepo, naceri se Slade. Poi u gore i opet se vratiti amo. Ne trebate
me pratiti, momci. I onako ve odvie inite za me.
Mi ionako moramo natrag, brzo odvrati Petko, beskorisno maui
rukama oko uiju.
Kuhinja je tamo otraga, razjasni Prew, kad su poli prema logoru, oni
s jedne strane ograde, a Slade s druge strane. Opet stadoe posrtati preko
korijenja i zaletavati se u granje.
Zar te komari uope ne smetaju? upita Petko.
Ne, odgovori Slade, pa zasta oklijevajui. Nekako ih upravo volim.
518Voli ih? upita Petko.
Da, smeteno e Slade. Ne da ih ba zaista volim, razumije li, ali oni
mi na neki nain pobuuju osjeaj, da neto radim. Oni to konjsko govno
bar na neki nain ine slinijim vojnikom ivotu. Moe stajati vani i
zamiljati sebi, da si zaista vojnik. Dakako da oni ne znae nita, nita
stvarnoga, uporedivi ih s onim, to vi morate da izdrite, zar ne?
To ne mogu pravo razumjeti, odgovori Petko. asak je razmiljao, a
onda upita: Pa valjda ne uiva u tome, da te komari tako grizu? Nisi se
valjda zbog toga dobrovoljno javio na to straarsko mjesto?

Oh, zaboga, Petko, razdraeno e Prew.

Mogu sebi predoiti, da to zvui malo ludo, smeteno e Slade. Ne,
dobrovoljno se nisam javio. Drao sam strau na glavnim vratima, ali
Follete me je izbacio i postavio me ovdje dolje.
Ovo je gore od iega, to sam ikada vidio u pjeadiji, odvrati Petko
maui oko sebe.
To ba ne mogu ustvrditi, dobaci Prew. I on je mahao rukama. Ja sam
sluio na mnogo gorim mjestima nego to je ovo. Poi samo na zimske
manevre u Myeru. Reci, nastavi on, ne bi li htio alicu kave, Slade? Prije
nego to poemo na nasip?
Sjajno, ivahno e Slade. Vi, dakle, imate ak i nou kave, kad ste na
vjebi, to? Mi nou nemamo kave, ma da imamo stalnu straarnicu.
Nemate kave! ree Petko. ovjee, to je strano. Noni straari moraju
imati kave!
Dakako da bi morali imati, potvrdi Slade. Oh, i mi imamo aparat za
kuhanje kave u sobi za dnevni boravak, pa moemo sami da kuhamo kavu.
Ali ta je prostorija vei dio noi zatvorena. Ne putaju nas da je koristimo.
Eto vam avijacije.
Bi li htio i sendvi? upita Prew.
Sendvi? ponovi Petko." uj me, Prew.
Kani time rei, da moete dobiti sendvi kad god zaelite? upita
Slade. Boe, pa vi ivite kao kraljevi.
Zaboga, to vrijedi kava bez vruih sendvia? dobaci Prew.
Dakle su ak i vnji? nadovee Slade.
Ta prestani, Prew, dobaci Petko.
Tako je, kimnu Prew. Naa je jedinica dobila pravog kuharskog
vodnika.
Mora da ga je dobila, kimnu Slade.
Taj zna, kako se treba brinuti za svoje ljude, nastavi Prew, kad
moraju nou na strau. Dok ovjek ima nekoga, tko se brine za nj, nije mu
teko ni ako je sluba zaista malo muna.
Ali Prew, umijea se Petko, uj me, Prew.
Naprijed, nastavi Prew. Odmah smo ondje.
Slade proe kroz prolaz za teretne automobile na ovu stranu ograde, a
onda pooe ravno prema kuhinji. Prew je iao prvi, kao i malo prije kad su
je napustili. U kuhinji je bilo sve upravo onako, kao i onda kad su izali.
519im su uli, kuhar se uspravi.
to je? viknu on. Isuse Kriste, pa ja nemam ovdje bordel! Doavola,
tko je taj momak?
To je na prijatelj iz avijacije, odgovori Prew ulazei u ator. On bi htio
alicu kave.
Petko je stajao na samom ulazu i pritisnuo se o napeto atorsko platno
pokuavajui da to manje padne u oi.
alicu kave, to? ree kuhar. A to on misli, gdje je? Kod ,Crvenog
kria'?

I sendvi, doda Prew.

Sendvi! ponovi kuhar. Sendvi!
Dakako, tvrdoglavo e Prew. Sendvi uz kavu.
Majko boja, ree kuhar. Sendvi.
Tamo prijeko stoji meso i sve ostalo, ree Prew. Mi emo ga sami
prirediti i utedjet emo ti posao.
O, ne, odgovori kuhar. Ne, gospodine. Ni za tvoj prokleti ivot, ne!
Doavola s time! Ono jelo tamo prireeno je za treu smjenu.
Petko je iz tree smjene, dobaci Prew.
520
Desetar se uspravi u svom stolcu i sve ih promjeri s izrazom
odvratnosti. Dovraga, to je zapravo ovdje? Centralni kolodvor? Ovdje
ovjek nikada nema mira. Isto tako mogu i da izaem, pa da pregledam
svoje straare. On se laktovima probi iz atora kraj Petka i ljutito izae
kroz zastor na vratima.
Ovo nije kuhinja za cijelu momad s Hickam Fielda, Prewitt, ree
kuhar. Bogami, nije.
Ta ima jo svega dovoljno, tvrdoglavo e Prew.
Nita nemam, odbije kuhar. Ako vam sad dam sendvi, sutra e svaki
od tih kujinih sinova dolaziti sa svojim bratom u toku itave noi po
sendvie. Onda uope ne u moi spavati.
Sutra si cio dan slobodan, uporno e Prew. Moe se dovoljno
naspavati. Cio dan. A mi moramo stajati na strai.
Sutra bih htio poi u grad.
Dovraga, to ti je odjednom? upita Prew. Jo nikad nisi bio takav.
Nisam? odluno upita kuhar.
Dakako da nisi. to misli, kakav e utisak napraviti na avijatiare,
ako se odjednom tako vlada? A ja sam cijelo vrijeme pripovijedao, kakve
sjajne ljude imamo u kuhinji!
Ah, kojeta, ree kuhar dolazei k sebi. Rekao sam, da nema sendvia
i pritom ostajem. To je drskost, dolaziti ovamo i traiti sendvie, kao da si
neki oficir. A da bude posve jasno, nema ni kave, jesi li razumio? Maloas si
popio kavu.
Zato se odjednom tako uzbuuje? upita Prew, ne znajui to da
poduzme. Jo nikad nam nisi nita odbio.
Petko glasno udahne zrak, a zatim se zakalje.
Tako? zarei kuhar, koji ovaj puta nije doputao da ga vuku za nos.
520Nema sendvia!
Ako ele sendvie, viknu neki glas s ulaza kao grom posljednjeg suda,
onda im i daj sendvie!
Sva trojica se okrenue kao jedan ovjek. ak i Petko okrenu glavu da
vidi, u to se kuhar tako zablenuo.
Na ulazu u ator stajao je Maylon Stark. On se kao junak neke
melodrame, u posljednji trenutak pojavio na pozornici, da u posljednjoj
sekundi posljednjeg prizora posljednjeg ina spasi situaciju. Crvenkasti
duboki kolobari ispod njegovih oiju bili su nabuhli od sna. Cijelo njegovo

lice bilo je nekako tusto i nabuhlo. A glas mu je bio omamljen od sna, a

uniforma mu je izgledala upravo tako, kao da je u njoj spavao. U desnoj
ruci drao je bocu.
.Dobra veer, Maylon, osmjehnu se kuhar malo zapanjen. to radi
ovdje u to doba?
' Dok upravljam tom prokletom kuhinjom, prigueno ree Stark ne
obraajui se nikome izravno, none strae e dobivati sendvie i kavu u
svako vrijeme kad to zaele.
I ja tako mislim, Maylon, hvalisao se kuhar. To je posve tono. Ali ti
momci ne odlaze na strau, a i ne dolaze sa strae. Oni se jednostavno
skiu umjesto da lee u postelji i da spavaju. Jedan od njih nije ak ni iz
nae ete ve iz Hickam Fielda. Kako u uope moi spavati, ako moram da
hranim cio Hickam Field?
Nije ni predvieno da bi ti spavao, teko promuca Stark. Zatim se
sveano ogleda, pa poe vrstim i sigurnim korakom k praznoj stolici, teko
se spusti u nju i zagleda se u prazno. atorom prostruji jak zadah
nerazrijeena whiskyja.
On okrene glavu i mrko se zagleda u kuhara. Kuhar ne ree nita.
No? sveano e Stark. to e uiniti, kuhare? Htio bi da spava?
Onda poi. Samo se izvali. Ja u preuzeti kuhinju za ostatak noi, a ti
moe sutra u slubu.
>To nisam rekao, Maylon, razjasni kuhar, samo sam rekao d a . . .
Onda jezik za zube, odvrati Stark.
Lijepo, Maylon, ja sam h t i o . . . Jezik za zube, rekao sam.
Stark se okrene i pogleda prema Prewu, ali ga nije razabrao. inilo se da
gleda kroza nj u zid atora.
Vi elite sendvie, momci, pa ete ih i dobiti. Vojnici moraju jesti,
nastavi on. Cio se dan mogu meusobno ubijati, ali oni koji preostanu,
moraju jesti. To je neto, u to se ovjek mora da uvijek uzmogne pouzdati,
doda on. Ako preostane ma samo jedan ovjek, on e dobiti jelo, mucajui
zavri Stark.
Nitko ne odvrati nita.
Spremi tim ljudima nekoliko sendvia, kujin sine, ree Stark zidu iza
Prewa.
Lijepo, Maylon, kako hoe, odvrati kuhar.
Makni se onda, kujin sine, teko izusti Maylon.
521Moemo ih i sami prirediti, Maylon,
javi se Prew, nastojei da ga
ublai. Ne mora nam ih on prirediti.
On je kuhinjski takor, odgovori Stark govorei u prazno. Plaen je
zato da prireuje sendvie. Vi elite da vam ih priredi i on e vam ih
prirediti.
Dakako, odgovori kuhar. Nije mi teko da ih priredim.
Jezik za zube, kujin sine, dobaci Stark.

Ja u to bre uiniti, nelagodno e Prew. Priredit emo sendvie i

alicu vrue kave, pa emo sve ponijeti gore na eljezniki nasip, gdje
nikome ne emo smetati. Onda e kuhar moi da spava.
Serem se ja na njegovo spavanje, odvrati Stark. Ovo je kuhinjski
ator. Ako hoete da jedete u kuhinjskom atoru, a vi jedite. Ako vam on
samo pisne, ja u ga zatui, tog kujinog sina. Ja bih i onako ve trebao i
nekoliko dobrih kuhara za zamjenu.
Mi bismo zaista sve to radije ponijeli na eljezniki nasip, odgovori
Prew, kome je postajalo neugodno.
522
Dobro, kimnu Stark. Hoete li svirati na gitaru? upita tvrdim glasom.
Hoemo, odgovori Prew. Stajao je kraj tednjaka i slagao meso.
Lijepo, promuca Stark. Onda moe opet da spava, ti bezvrijedna
svinjo.
Nisam pospan, Maylon, odgovori kuhar.
Rekao sam da poe spavati, odvrati gromki glas posljednjega suda.
Dobro, odgovori kuhar, pa se isprui na stolu to je tie i nenapadnije
mogao. Stark ga ne pogleda. Ni jednog od njih nije pogledao. On podigne
desnu ruku, u kojoj je drao bocu, odvine ljevicom zapua i gutne dugaak
gutljaj, a zatim ponovo zavine zapua i spusti ruku. Ruka je visjela izvan
naslona stolice. Nije rekao vie ni rijei.
Priredivi sendvie, Prew ih prui ostalima. Onda nervozno natoie
kavu usred neprodirne utnje, koja se kao magla uzdizala sa Starka. Zatim
radosno izaoe na vrcima prstiju, poput bjegunaca, koji se uljaju iz
tiine, kakva dolazi ispred hurikana i gora je od bilo kakve oluje. Na ulazu
se Prew okrenu, da se zahvali Starku. Ovaj se i ne makne. Nije ak ni
krenuo glavom.
, Vojnici moraju jesti, ree sveano i teko poput nevjernika, koji
pokuava da uvjeri sam sebe.
S vrha eljeznikog nasipa opaao se odraz svijetla, to ga je Hickam
Field bacao na nono nebo. Svake su noi ondje vjebali u nonim letovima
i hangari su bili osvijetljeni kao prazne kazaline dvorane. S aviona, koji su
letjeli visoko gore na nebu mirkala su crvena, modra i zelena svijetla, a
nagusto su svjetlucala i s tornja. Od vi'emena do vremena poneki bi
reflektor dodirnuo svojim prstima trbuhe oblaka.
Stotinu metara s one strane ceste stajali su bombai B 18. Oni su bili
onaj bitan i nezahvalan povod za sav onaj organizirani ivot. Da bi zadaa
522- uali su poput zlovoljnih ptica u
bila realnija, izgurali su ih iz hangara.
svom gnijezdu iza zaklona. Izgledali su kao da im je krivo to ih
upotrebljavaju kao kulise umjesto realnosti. Daleko na lijevo mogli su jo
da raza- beru desetarevu sjenu, kako se kree po cesti.
to misli o naem kuharskom naredniku? upita Prew, prodrljivo
vaui i gutajui u tihom, bistrom i otrom zraku. Rekao sam ti, da je to
silan momak!
Nije bio ba onakav, kakvoga sam sebi predoavao, oklijevajui e
Slade.

On upravlja sa svojom kuhinjom kao neki diktator, nadovee Prew.

Ij1. Vidio sam, odvrati Slade.
Dakako da je prije toga malo gucnuo, nastavi Prew.
Nije ba izgledao previe sretan, oprezno e Slade.
Sretan? upita Prew. On je najsretniji momak, kojega poznajem.
Kako bi bilo da ponemo s Bluesom od tisuu milja, upita Petko
ugaajui gitaru. Dok ekamo Andyja?
Dobro je, ivo i olakano odgovori Slade. Ja volim bluese.
Onda je Andy ovjek za te, kimnu Petko. On e odmah doi!
Reflektori teretnog automobila ugasie se, im je skrenuo s ceste. Oni
su uli kako auto malom brzinom stenje kroz istinu. Mali grozd svijetla
skupi se oko centralne crnoe, a onda se sve to pomaknu prema kuhinji.
Mislio sam, da ste rekli, da je kod vas propisano zamraenje, dobaci
Slade.
To je potporunik, odgovori Prew.
Ah, tako, kimnu Slade.
Jedno se svijetlo odvoji od atora. Sad kad je bilo posve samo, izgledalo
je sitno i blijedo. Zatim se poe uspinjati uz pute- ljak. Konano se pretvori
u Andyja, koji je nosio drugu gitaru.
Je li Stark bio u kuhinji? upita Prew.
Bio je, odvrati Andy.
Je li imao bocu?
Bogami, nije. Bar je nismo vidjeli. vrsto je spavao. Bar su mu oi bile
sklopljene.
Nije toliko pijan, dobaci Prew.
Ni ja nisam, odvrati Andy, ali gledajte to sam donio. On otvori
koulju i izvue iz nje bocu.
Hej, javi se Petko, odakle ti ta boca?
Preko veze, odvrati Andy.
Ne govori gluposti, ree Prew. Odakle ti ta boca?
Nisam je sam nabavio, naceri se Andy. Warden je negdje neto
ukebao od te robe. Kupio sam ie od njega. Taj pas bi uspio da pi-onae
whisky i na kakvom pustom otoku. Doao je s nama na teretnim kolima
pun do grla.
Zar potporunik nije nita rekao?
Ah, kojeta. I sam zna, da potporunik nikada ne veli Wardenu nita,
523radilo se o bilo emu.
Tko je Warden? upita Slade.
etni starjeina, odvrati Prew. Zatim upozna Sladea sa Andyjem i
zaplijeni bocu za ovjeka iz avijacije.
Eno ih, dolaze, ree Andy i pokaza prijeko prema svijetlima, koja su
napustila kuhinjski ator i pola na kontrolni obilazak straa. Samo
trojica. Vjerojatno Warden nije s njima.
No, dakle, onda imamo bar sat vremena, dobaci Prew.
Daj mi tvoj A, ree Andy Petku.

Daj mi bocu, obrati se Prew Andyju. Evo, Slade. Hoe li jo jedan

gutljaj?
Isuse, ree Slade sav sretan. Vi zaista krasno ivite.
Misli li zbilja tako? upita Prew. Nije ba loe, zar ne?
Htio bih samo da znam, zato je Warden doao ovamo, ree Prew.
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE
Milt Warden nije ni sam tono znao, zato je doao ovamo. Prvim
automobilom, koji je odlazio, odvezao se iz zapovjednitva ete, posluavi
neki pijani impuls. Nije volio zapovjednitvo ete, a pogotovu nije mogao da 524
podnosi lice kapetana Holmesa, koje je bivalo sve manje aristokratsko i sve
slinije mjesecu. Odjednom se naao s mladim potporunikom
Culpepperom u toj prokletoj rupi punoj moskita. Promatrajui
potporunika Culpeppera, Warden nije nikako mogao da ustanovi, to je
zapravo gore.
U zapovjednitvu ete je ve dulje vrijeme osjeao, da mu se kapetan
Holmes potajice smije, kao da o njemu znade neku silno amizantnu stvar.
Milt Warden nije bio nakanio, da se zaljubi u enu kapetana Holmesa.
Njegova se namjera sastojala jedino u tome, da izravna raune s
kapetanom Holmesom zbog toga, to je ovaj bio prokleti oficir. Sve ono
ostalo se jednostavno uuljalo u njega. U posljednje vrijeme je osjeao
smijenu, ali sve jau sklonost tome, da za tu stvar uini lino odgovornim
kapetana Holmesa. Da se bar taj kujin sin brinuo za svoju enu, kao to se
mora brinuti svaki pristojan ovjek, ne bi se nita od svega toga dogodilo.
Umjesto da se zaljubi preko uiju, Milt Warden bi jo uvijek mogao da uiva
ivot.
Od dana isplate Milt Warden se dva puta sastao s Karen Holmes. Prvi
put su no ponovo proveli u Moami. Druge su noi spavali u hotelu
Alexander Young. dolje u gradu. Smatrali su da je najbolje da svaki put odu
na koje drugo mjesto. Oba puta je no svrila tako, da su se estoko
posvadili zbog pitanja, kako da dalje postupaju. Sloili su se u tome, da se
tako dalje ne moe nastaviti. Sloili su se i u tome, da ne mogu prestati da
jedno drugo vole. Konano je Karen predloila kao rjeenje, da se Milt javi
na neki oficirski teaj, koji je uveden istodobno s vojnom obavezom i da
postane oficir. Ako postane oficirom, rekla je ona, on e automatski biti
poslan u Sjedinjene Drave u neku novu jedinicu, gdje ga nitko od vojnika
ne poznaje, a ona e moi da poe za njim. Kad on postane oficirom, ona e
524moi da ostavi Holmesa i da se uda za nj, a Holmesu e ostaviti njegova
nasljednika. To nije mogla da uini sve dotle, dok je on bio vojnik,
Reflektori teretnog automobila ugasie se, im je skrenuo s ceste. Oni
su uli kako auto malom brzinom stenje kroz istinu. Mali grozd svijetla
skupi se oko centralne crnoe, a onda se sve to pomaknu prema kuhinji.
Mislio sam, da ste rekli, da je kod vas propisano zamraenje, dobaci
Slade.
To je potporunik, odgovori Prew.
Ah, tako, kimnu Slade.

Jedno se svijetlo odvoji od atora. Sad kad je bilo posve samo, izgledalo
je sitno i blijedo. Zatim se poe uspinjati uz pute- ljak. Konano se pretvori
u Andyja, koji je nosio drugu gitaru.
Je li Stark bio u kuhinji? upita Prew.
Bio je, odvrati Andy.
Je li imao bocu?
Bogami, nije. Bar je nismo vidjeli. vrsto je spavao. Bar su mu oi bile
sklopljene.
Nije toliko pijan, dobaci Prew.
Ni ja nisam, odvrati Andy, ali gledajte to sam donio. On otvori
koulju i izvue iz nje bocu.
Hej, javi se Petko, odakle ti ta boca?
Preko veze, odvrati Andy.
Ne govori gluposti, ree Prew. Odakle ti ta boca?
Nisam je sam nabavio, naceri se Andy. Warden je negdje neto
ukebao od te robe. Kupio sam ie od njega. Taj pas bi uspio da pi-onae
whisky i na kakvom pustom otoku. Doao je s nama na teretnim kolima
pun do grla.
Zar potporunik nije nita rekao?
Ah, kojeta. I sam zna, da potporunik nikada ne veli Wardenu nita,
radilo se o bilo emu.
Tko je Warden? upita Slade.
etni starjeina, odvrati Prew. Zatim upozna Sladea sa Andyjem i
zaplijeni bocu za ovjeka iz avijacije.
Eno ih, dolaze, ree Andy i pokaza prijeko prema svijetlima, koja su
napustila kuhinjski ator i pola na kontrolni obilazak straa. Samo
trojica. Vjerojatno Warden nije s njima.
No, dakle, onda imamo bar sat vremena, dobaci Prew.
Daj mi tvoj A, ree Andy Petku.
Daj mi bocu, obrati se Prew Andyju. Evo, Slade. Hoe li jo jedan
gutljaj?
Isuse, ree Slade sav sretan. Vi zaista krasno ivite.
Misli li zbilja tako? upita Prew. Nije ba loe, zar ne?
Htio bih samo da znam, zato je Warden doao ovamo, ree Prew.
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE
Milt Warden nije ni sam tono znao, zato je doao ovamo. Prvim
525automobilom, koji je odlazio, odvezao se iz zapovjednitva ete, posluavi
neki pijani impuls. Nije volio zapovjednitvo ete, a pogotovu nije mogao da
podnosi lice kapetana Holmesa, koje je bivalo sve manje aristokratsko i sve
slinije mjesecu. Odjednom se naao s mladim potporunikom
Culpepperom u toj prokletoj rupi punoj moskita. Promatrajui
potporunika Culpeppera, Warden nije nikako mogao da ustanovi, to je
zapravo gore.
U zapovjednitvu ete je ve dulje vrijeme osjeao, da mu se kapetan
Holmes potajice smije, kao da o njemu znade neku silno amizantnu stvar.

Milt Warden nije bio nakanio, da se zaljubi u enu kapetana Holmesa.

Njegova se namjera sastojala jedino u tome, da izravna raune s
kapetanom Holmesom zbog toga, to je ovaj bio prokleti oficir. Sve ono
ostalo se jednostavno uuljalo u njega. U posljednje vrijeme je osjeao
smijenu, ali sve jau sklonost tome, da za tu stvar uini lino odgovornim
kapetana Holmesa. Da se bar taj kujin sin brinuo za svoju enu, kao to se
mora brinuti svaki pristojan ovjek, ne bi se nita od svega toga dogodilo.
Umjesto da se zaljubi preko uiju, Milt Warden bi jo uvijek mogao da uiva
ivot.
526
Od dana isplate Milt Warden se dva puta sastao s Karen Holmes. Prvi
put su no ponovo proveli u Moami. Druge su noi spavali u hotelu
Alexander Young. dolje u gradu. Smatrali su da je najbolje da svaki put odu
na koje drugo mjesto. Oba puta je no svrila tako, da su se estoko
posvadili zbog pitanja, kako da dalje postupaju. Sloili su se u tome, da se
tako dalje ne moe nastaviti. Sloili su se i u tome, da ne mogu prestati da
jedno drugo vole. Konano je Karen predloila kao rjeenje, da se Milt javi
na neki oficirski teaj, koji je uveden istodobno s vojnom obavezom i da
postane oficir. Ako postane oficirom, rekla je ona. on e automatski biti
poslan u Sjedinjene Drave u neku novu jedinicu, gdje ga nitko od vojnika
ne poznaje, a ona e moi da Poe za njim. Kad on postane oficirom, ona e
moi da ostavi Holmesa i da se uda za nj, a Holmesu e ostaviti njegova
nasljednika. To nije mogla da uini sve dotle, dok je on bio vojnik, a
pogotovu vojnik u eti njezina mua. Po Kareninu miljenju bit e Milt
veoma dobar i naoit oficir.
Ne samo da se Milt Warden zgrozio zbog toga prijedloga, ve se osjetio i
ponienim. Bio je on, dodue, spreman, da poduzme bilo to, samo ako se
ta stvar nalazila bar donekle u okviru razboritosti, ali to je ipak bilo odvie.
I tako je on po sedmi put stvorio odluku, da se vie nikad s njome ne
sastane. To je bio jedan od razloga, zbog kojeg se te veeri opio.
Poimo jesti, zapovjedi potporunik Culpepper, kada je vojnik prve
vrste Russell ugasio motor. On upali svoju depnu svjetiljku. To je bio znak
za ostale da i oni upale svoje svjetiljke. Kakvo je to posrano mjesto za
obilazak straa! ogoreno e potporunik Culpepper. Mislim, da bi bilo
vrijeme da dobijemo kakvog mladog oficira, kad se ve povealo brojno
stanje?.
Warden izae iz automobila, pa se divlje naceri Culpepperu. Ovaj
526- atoru. I onako nije znao, zato je,
odvrati glavu i poe prema kuhinjskom
dovraga, etni starjeina zaelio da doe ovamo. Nije volio boraviti u
drutvu etnog starjeine. Njegova ga je prisutnost ispunjavala
nelagodnou. Kadto bi dolazio na neobinu sumnju, da je Milton
Anthony Warden lud. Kako se inilo, njemu je sve bilo svejedno.
Warden poeka, dok potporunik Culpepper i Anderson ne odmaknu
dalje. Zatim zgrabi vojnika prve klase Weary Russella za ruku i povue ga k
sebi.

Cuj me, kujin sine, estoko siknu. Ako ne bih 'doao, da se s vama
svinjama odvezem natrag na teretnim kolima, ti e u dva sata doi po
mene. Jesi li me razumio?
Zaboga, starjeino! stane se braniti Weary Russell. U duhu je jasno
vidio, da e cijelu no morati da ostane budan u atoru sa satom u ruci.
Ne protuslovi! ree Warden. Cuo si to sam ti rekao.
Doavola, kakva posla ima ti ovdje? upita Weary Russell.
Warden mu se lukavo naceri, podigavi obrve.
Ovdje nema ena, nema niega, doda Weary.
Warden se samo naceri.
Onda mi bar daj neto da popijem, ree Weary poputajui. Warden
izvue bocu ispod sjedala, kamo ju je sakrio.
Moda u i biti ovdje da se s vama odvezem natrag, ree on, dok je
Weary pio. To je'samo za sluaj, da me ne bude, razumije li? Ali ako se ne
vratim i ti ne doe po mene, otkinut u ti tvoju praznu glavu, razumije
li? Kao da eli podcrtati te rijei, on svojom silnom akom zgrabi
Russellovu nadlakticu.

527-

Au! U redu, umorno e Weary Russell. Rekao sam, u redu! Nisam li?
Evo ti tvoja boca.
Dobro, naceri se Warden. Nemoj to dakle zaboraviti, uje li? Sad se
gubi! doda on i estoko ga lupi po stranjici, da ga pokrene. ekao je, dok
Russell nije iezao, a onda sakrije bocu meu korijenje drveta kiawe i poe
za ostalima.
Kad su on i Russell uli u kuhinjski ator, Stark je jo uvijek sjedio na
poljskoj stolici. Kuhar je stajao uz tednjak s potporunikom i pripravljao
im sendvie. Stark nije ustao da ponudi potporuniku mjesto.
Halo, mrko mu se naceri Warden.
Halo, tupo odvrati Stark. Cijelo vrijeme, dok su ostali bili ovdje, nije
rekao vie ni rijei. Nije ni u koga gledao i nije ni maknuo rukama, koje su
visjele preko drvenog naslona stolice prema podu.
Andy je prvi izaao iz atora. U jednoj je ruci di'ao gitaru, a u drugoj
sendvi. Zatim izae potporunik zajedno sa Russellom i s desetarom, da
pregleda strae. Warden osta u atoru. Kuhar ponovo legne na stol.
Hej, ti, ree Stark.
Tko? Ja? odvrati kuhar i uspravi se.
Jest, ti, kimnu Stark. A koga drugoga bi mogao misliti?
to je opet sada? upita kuhar. to hoe sad?
Stark odmahnu glavom. Odlazi, ree. Gubi se. Zlo mi je kad te vidim.
A kamo da poem? upita kuhar.
Legni u postelju i spavaj, odvrati Stark. Izgleda napola kao mrtvac.
Ne mogu podnijeti da te takvoga gledam. Ja u preuzeti ostatak tvoje
smjene. Radije u to uiniti, nego da te moram gledati.
A kako stoji s mojim slobodnim danom sutra? upita kuhar.
Sutra e dobiti svoj prokleti slobodni dan, lijena mrcino, ree Stark.
Gubi se odavde!
Dobro, odvrati kuhar, nastojei da svom glasu poda neki nesretni ton.
Kad ti tako hoe, Maylon. Izaao je i nestao prije nego to je itko uspio
progovoriti ma i rije.
to je to s tobom? upita Warden.
Nita, zloslutno odvrati Stark. A ta je s tobom?
Dovraga, ti kao da si eljan kazne! dobaci Warden. Ostaje budan
cijelu no, a ne treba ostati.
Moda uivam u tome, odgovori Stark.
to se to tebe tie?
Pijan si, ree Warden.
33 Odsada do vjenosti

513

I ti, dobaci Stark.

Dakako, divlje se naceri Warden. A nakanio sam da se jo vie opijem.
Gdje je tvoja prokleta boca?
Moda sam imao razloga da izbacim kuhara, mrano na- tuknu Stark.
On se nagne natrag, izvue bocu skrivenu izmeu sanduka s kuhinjskim
priborom i stijene atora, pa je dobaci Wardenu. Gdje je tvoja boca? upita.
Prijeko u zapovjednitvu ete, slae Warden. Prazna je.
Zaista? upita Stark mrano razmiljajui. Popij onda gutljaj iz moje.
Hvala, prihvati Warden. To u i uiniti.
Trebat e ti, nastavi Stark. Hou da govorim s tobom.
Ostavi to za kasnije, ree Warden ne vadei bocu s usta. Ja sam na
dopustu. Nikako nisam raspoloen, da primam tube na kuhare. Ti i tvoji
traljavi kuhari, vi ste kao neke isuene stare djevice. Nisam raspoloen za
slubene razgovore. On mu vrati bocu.
To nije slubeni razgovor, prijetei e Stark. To je posve privatan
razgovor. Kako ujem, naao si novu djevojku.
Warden je upravo poao prema panju za sjeenje mesa, da sjedne. Nije
zastao, nije ak ni usporio hod. Poao je i dalje pa nemarno sjeo, mislei da
je stvar ba takva, kao da je netko ukopao radio. Osjeao je kako se u
njemu javlja onaj stari iroki val, kako se aparat zagrijava i poinje raditi,
ali teko se borei sa smetnjama izazvanim crvenom maglicom bijesa, koja
mu je cijelo vee ispunjavala mozak. On pripali cigaretu, rastreseno
pitajui sam sebe, tko e pobijediti. A onda, kad je sjeo, udobno se
namjestio i prekriio noge, upita: Tako? Gdje si to uo?
Stark ga je jo uvijek mrano promatrao. Ah, blago odvrati, ja imam
svoje naine, da saznam neke stvari.
Tako? upita Warden. Moda bi bilo posve dobro, kad bi te iste metode
upotrebio na to da ustanovi, kako bi se bavio svojim vlastitim posranim
poslovima.
Pretpostavimo da to ne elim, odvrati Stark. Ne ustavi, pokrenu on
desnu ruku i dobaci Wardenu bocu, a Warden je uhvati.
Pretpostavimo da mora, ree Warden. Oklijevajui pogleda dugaku
smeu bocu, onda je uzdigne i otpije. Zatim je zaepi i zlovoljno je baci
natrag. Kako si sve to ustanovio? upita.
Ne pokrenuvi se u stolcu, podigne Stark desnu ruku tromom kretnjom
i uhvati bocu, opusti ruku preko naslona stolice i poloi bocu na tlo.
529- odgovori. Ne brini za to. Vano je
to te briga, kako sam ustanovio,
samo da znam. Pravo je udo, da cijela kasarna jo ne zna tu pripovijest. Ja
sam ti ve jednom savjetovao, da u takvim stvarima bude oprezan, ili e
opei prste. O tom sam ti ve sve rekao. Meni je to dobro poznato, jer sam to
ve doivio u Blissu.
Je li bilo dobro? zamiljeno upita Warden.
Nije, odgovori Stark. Pa ipak, jeste. Ne znam. injenica je, da sam
onda bio jo odvie neiskusan da to prosudim. No o tome se ne radi. Radi se

samo o... On se prekinu i zaklima glavom. Mislio sam da si pametan

ovjek, doda.
Warden ustane s panja kraj Starkove stolice, obie oko stolice i sagnu
se za bocom. Postojao je nain, da se uredi ta stvar. Za sve je postojao pravi
nain. Morao je samo da bude oprezan. S druge strane se ovjek opet toliko
umarao, jer je uvijek morao da bude na oprezu.
Htio bih da znam kako si doznao, zagrmi odjednom neoekivanom
estinom, gotovo ravno u Starkovo uho.
Vidio sam te dolje u hotelu Alexander Young, spokojno e Stark.
530
Nema tome ni tjedan dana. Vjerojatno te je vidjelo i deset tisua drugih
vojnika iz Schofielda. U tvojoj glavi neto mora da nije u redu.
Vjerojatno, divlje se naceri Warden, pa uzmaknu korak natrag. Boca
mu je visjela u ruci. U lijevoj ruci. A to sad, dovraga, kani uiniti? Ili si
moda ve odluio?
Tako! ree Stark. Ti to, dakle, i ne porie?
Prokletstvo, a zato da poriem? Pa ti si me vidio, zar ne?
Stark se pijano i nemono uspravi u stolici i ukoeno se zagleda u
Wardena. Ja ve znam to u uiniti bez obzira na to, to ti rekne. Ma to
ti rekao, nita me ne e odvratiti. Ne treba, dakle, ni pokuati.
Ja i ne pokuavam, odbije Warden.
I onako ti ne bi nita koristilo, nastavi Stark. Bit e bolje da i ne
pokua. Starjeino, ako se ti sam ne umije brinuti za se, mora se netko
drugi za tebe brinuti. ini se, da sam ja taj ovjek.
Noas ne e izai iz tog atora, starjeino, sveano ree Stark,
prekrstivi ruke, da izgovori osudu, prije nego to mi obea na tvoju
vojniku asnu rije, da s tom kurvom ne e vie imati nikakva posla.
Oho! puhne Warden. Na moju vojniku asnu rije? I ne u iz ovog
atora, to?
Zar vie nema ni truna potovanja prema samome sebi? nastavi
Stark. Zar vie nimalo ne potuje organizaciju, kojoj slui? Nema ni
potovanja pred uniformom svoje domovine, to je nosi ve toliko godina?
Trebao bi se stidjeti. Ti si prava sramota za irite, to ih nosi na rukavu,
starjeino.
Piam ja na njih, porugljivo e Warden.
Stark zatrese glavom. To je moja posljednja rije. Ja sam stvorio
odluku. Ne e izai iz ovoga atora prije nego to mi obea. To je moja
530posljednja rije, starjeino.
Warden zasope. Posljednja rije, je li? Prijeti mi se, zar ne?
Zar ne zna to je ona? estoko zaurla Stark i stade mahati rukama.
Zar ne moe vidjeti, to ona ini iz tebe? Ona je strana, viknu on,
odvratna je. Oh, ti je ne poznaje onako, kako je ja poznajem, starjeino.
Ona je prokleta pokvarena kurva, gora od kurve, ona je ... Ona je kerka
nekog prokletog bogataa s degeneriranom enom, to je ona. Zaboga, ona bi
te... On najednom zatvori usta i prekrsti ruke. No ja ne u dopustiti, da
ona to uini, nastavi zatim. Ili e obeati to traim, ili...

Ili? upita Warden.

Budi na oprezu, ree Stark. Nemoj se igrati sa mnom, starjeino. Ja te
poznajem u dno due. Preem me je opomenuo da te se uvam prije nego to
je otiao, starjeino. No ja znam, kako treba postupati s tobom. S takvim
ljudima, kakav si ti. moe postupati samo na jedan nain. A ja znam, koji
je to nain. On jo vre prekrsti ruke, da pokae svoju pravu i konanu
odlunost. ekam na tvoju rije, zavri.
Warden ga je i dalje zamiljeno promatrao. Stark je bio pijan, a sutra e
sve zaboraviti. No Milt Warden e i sutra vidjeti ono isto trijumfalno lice, to
ga je vidio kako lebdi na zidu stepenita, onda kad je ozlijedio ruku.
Rije! zaurla odjednom. Dat u ti ja rije, ti kujin sine! Nauit u te,
kako se govori o eni, koju volim!
On korakne k Starku, koji je jo uvijek skrtenih ruku sjedio na poljskoj
stolici, i udari ga svom snagom, kojom je raspolagao. Gotovo radosno unese
u udarac svu teinu svog tijela.
Skrtene ruke zamlatie na obje strane, a stolica se izvrnu natrag.
Stark pade na zatiljak i tresne o pod izmeu panja za sjeenje mesa i
sanduka s kuhinjskim priborom. Jo prije nego to je dotakao tlo, pokuao
je koprcajui da se uspravi. Odbio se od tla poput gumene lopte, prihvatio
se rukama za panj i podigao se uvis, istodobno pokuavajui da oslobodi
noge iz platna poljske stolice. Usta su mu bila otvorena, iz njih je naviralo
neartikulirano urlanje.
On istrgnu no za sjeenje mesa iz panja i poe prema War- denu poput
oluje, koja se polako pribliavala. I dalje je urlao iroko otvorenih usta. To
bijesno, besmisleno, gnjevno urlanje ispunilo je ator, kao to plin
ispunjava balon.
Warden ustukne sav sretan i baci bocu, koja se jo uvijek ljuljala u
njegovoj ljevici. Stark se sagnu i ne trenuvi izbu- ljenim oima i ne
zatvorivi usta, nastavi se pribliavati. Boca udari u panj i razbi se u tisuu
krhotina.
Warden se provue kroz otvor atora i potri, uo je kako je no iza njega
udario o stijenu atora i razrezao je. Zvualo je tako, kao da je netko naglo
povukao patentni zatvara.
Punom je brzinom potrao niz puti u tami, sve dok nije elom udario o
neku granu. U tom trenutku osjeti, kako su noge ispod njega otrale dalje.
Trenutak zatim leao je ispruen na leima jedva hvatajui dah. Plua su
531mu bila prazna i kao klje- nuta. uo
je Starka, kako urla i proklinje i kako
u tami trai svoj no.
Warden otpue postrance u grmlje kao strijelac pod vatrom, udaljujui
se od puta. Eto, sad si to uinio, ree sam sebi, im je smogao daha. Krasno
si izveo stvar, zavadio se upravo s jedinim ovjekom u cijeloj jedinici, koji je
dobar kuhar, a da i ne govorimo o tome, da je i dobar kuharski vodnik. Pa
ipak se nije mogao suzdrati, a da se ne nasmije. Stark je izgledao tako glup
i iznenaen, kad je ono stajao sa sjeckalicom u ruci i rikao kao ukopljeni
bik.

Warden je leao u grmlju pokuavajui da suspregne smijeh i sluao

Starka, koji ga je nesigurno traio gore dolje po putu. Stark je jo uvijek
urlao i proklinjao i udarao sjeckalicom po granama. To ga je urlanje
podsjealo na starog Petea, kad ne bi imao zube u ustima.
Dovraga, grmio je Stark u tami. Svinjska kurvinska kurva! Ni
posranog vraga ne vrijedi! Unitila mi je cio posrani ivot. Ja u mu ve
pokazati! Nisam vie ni za to, ba ni za to. Gdje je? Ni batina mi vie ne
moe otvrdnuti, ako se ne napijem! Kamo je otiao? Ubit u ga! Pokazat u
mu! Taj kujin sin! Gdje je?
532
Tresui se od priguena smijeha, sluao je Warden, kako ti poklici
postaju sve tii i tii. to bi taj pijani pas uinio, da mu je on rekao istinu?
Da joj je upravo Holmes prvi dao punu por-

532-

mm

ciju? Vjerojatno bi uzeo svoj no i poput divljaka bi otrao

prijeko u zapovjednitvo ete da ubije zapovjednika.
Warden je tiho leao i ekao. Tresao ga je neujni smijeh,
kojeg nije mogao da obuzda. Istodobno je pokuavao da se
obrani od oblaka komaraca, koji su se bacali na njega
poput opora podivljalih pasa. U rimskoj vojsci traili su od
svakog vojnika, da obavlja vjebe pod dvostrukim teretom,
kakav je imao da nosi u pravoj bici. Osvojili su svijet. I mi bismo morali
postii bar toliko.
Stark se uskoro vratio u ator No Warden je unaprijed znao, da e to
uiniti. Cuo je kako zveckaju krhotine stakla, dok je kuharski vodnik istio
ator. Zatim se zau tropot, kad je Stark, jo uvijek kunui, pedantno
bacio sve te krhotine u lonac za smee. Zatim je opet izaao iz kuhinje i
ponovo poeo traiti Wardena, ali ovaj put podmuklo, tiho.
Jo uvijek je mogao uti gitare kako zvone s nasipa. Svirali su stare
bluese, sve stare tune pjesme, jednu za drugom. Saint-Louis blues,
Birmingham-blues, Memphis-blues, blues vozaa kamiona, blues etelaca,
zidarski blues, blues ceste broj 66, L i N blues, blues od tisuu milja. Petko
Clark je svirao pratnju i pjevao je, dok je Anderson svojom glazbom oko
njega letio i leprao kao vezani soko.
Proklete lude, zahihoe Warden, branei se od komaraca. Sjede tamo
gore i putaju da ih deru komari, umjesto da lee i spavaju. Zatim se opet
poe smijati. Stark je jo uvijek krio granje, probijajui se kroz ipraje.
Nikakav kujin sin i razbojnik iz Teksasa ne moe propisati Milton
Anthonyju Wardenu, s kojom enom smije da izae, a s kojom ne smije.
Ako poeli da izae s Karen Holmes, on e to, bogami, i uiniti.
Tako je leao, sretno se smijui i prislukivao, kako Stark kri grmlje i
kako psuje, a istodobno je sluao i udaranje u gitaru.
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE Cuj ovo! ree Anderson.
Daj, odvrati Petko, pa poloi dlan na ice da ih umiri. Oni zautjee, a
onda odjednom u tiini punoj panje, na koju je kao savreni majstor imao
pravo, Andy odsvira leerno niz akorda u molu. To je bio svretak slijeda
akorda, to ih je
skladao cijelo vee. 518
-L
Akordi se vinue uvis kao neki njeni
zamreni
uzorak
u
filigranu,
a
519onda zavrie spustivi se dugakim tonom, koji kao da je ostao visei u
zraku. Cijela je ta svirka nekako sablasno i melankolino zalebdjela u tami
i nestala usamljena negdje u viim sferama, poput vodikova balona, to se
podigao uvis.
Andy je buljio u njih, kao da sjedi pod tim tonovima. Po izgledu bi se
moglo rei, da je ravnoduan i da mu je veoma dosadno. Lice kao da mu je
bilo od drveta. Sjedio je prekrtenih nogu, kako je sjedio uvijek svirajui
gitaru. U tiini, koja je slijedila, on opet ponovi akorde.

ovjee! javi se Petko sav pun potovanja kao student, koji se obraa
kapetanu rugby momadi. Odakle si to izvukao?
Ah, upravo mi je palo na pamet, lijeno odvrati Andy, raz- vukavi usta.
Odsviraj to jo jednom, zamoli Prew.
Andy zasvira ponovo gledajui ih blistavim oima, no s izrazom dosade
na odrvenjelom licu, upravo kao as prije. I oni ponovo prestadoe govoriti,
kako su ve bili navikli da prestaju sa svime, to bi u taj as radili, i da
sluaju, kad bi Andy poeo improvizirati i kad bi mu neto odjednom palo
na pamet.
520
Sad su sluali te akorde, koji su na isti nain zatihnuli kao i malo prije
i koji su naoko nesvreni ostali visjeti u zraku teko da su zaeljeli da
upitaju, je li to sve? No istovremeno su bili svijesni da je to sve, jer je bilo
potpunije i savrenije i jer je bilo bolje reeno sve to je trebalo rei, nego da
je bilo do- igrano do kraja.
Andy je tako radio cijelo vee, odvajao se iz zajednikog muziciranja, da
eksperimentira i pravi pokuse, kad bi se sluajno sjetio na neto, to bi ga
zanimalo. A onda, kad bi ga to zadovoljilo, on bi ih pozvao da prestanu, pa
bi tu stvar i njima odsvirao. Ako ga ne bi zadovoljilo, on bi se ponovo
pridruio Petkovoj svirci. Sad je konano stvorio neto, to je bilo bolje od
svih ostalih melodija, premda su i one sve bile dobre. No s ovim ovdje nisu
se oito mogle mjeriti. Ovi su akordi predstavljali tragediju punu patnje,
tako oitu tragediju, da se pretvorila u porugljivu, ironinu i vie nego
potresnu travestiju njihova vlastita bola. Andy se sada mogao odmoriti na
sVom trijumfu.
Ima li tko cigaretu? upita Andy s izrazom dosade, poloivi gitaru na
koljena. Petko se pouri, da tom velikanu prui cigaretu.
ovjee, poe avijatiar Slade. ovjee, to je sjajno! Kad je rije o
bluesima, ovjee, to je pravi blues.

520-

Andy slegne ramenima. Dajte mi da neto gucnem. Prew mu doda

bocu.
To je blues, kimne Petko. Nita ga ne moe nadmaiti.
Tako je, potvrdi Prew. Mi smo nakanili da napiemo svoj vlastiti
blues, razjasni on Sladeu. Vojniki blues, i treba da se zove blues starih
vojnika. Postoji blues vozaa kamiona, blues etelaca, zidarski blues.
Stvorimo na vlastiti blues.
Jest uzbueno e Slade. To dobro zvui! To je silna ideja. Moete ga
nazvati blues pjeadije. ovjee, ja vam silno zavidim.
No nismo ga jo svrili, odgovori Prew.
Ali svrit emo! ustvrdi Petko.
ujte, ivo e Slade, zato za va blues jednostavno ne uzmete ono to
je Andy upravo odsvirao? To "morate uiniti. To bi bila prava melodija za
blues.
Ne znam, odvrati Prew, jo ga nismo posve svrili.
Da, ali ujte me, oduevljeno nastavi Slade. Ne biste li to mogli
uiniti? ivo upita Andyja. Ti bi iz toga mogao stvoriti blues, zar ne?
Pa mislim, odvrati Andy, mislim da bih mogao.
Eto, uzbueno e Slade. Popij neto. On mu prui bocu. Napravi od
toga blues. Dodaj mu samo svretak. Jednostavno ponovi prvu frazu s
malom varijacijom i onda izvedi durfinale u treoj frazi. Ti ve zna, to
mislim. Posve obini blues od dvanaest taktova.
Dobro, dobro, zijevne Andy. Hrptom ruke obrisa usta, vrati bocu,
podigne gitaru, pa ponovo poe svoj posve privatni razgovor sa strunama.
Sluali su ga, dok je prebirao. Onda im odigra cijelu stvar. Bili su to oni
isti porugljivi bolni tonovi u molu, samo to su ovaj puta bili smjeteni u
okvir bluesa od dvanaest taktova.
Jesi li mislio tako? skromno upita Andy, pa ponovo odloi gitaru.
Upravo tako, uzbueno vikne Slade. To je divan blues. Kladim se da
kod kue imam pet stotina ploa, a vie od polovice tih ploa su bluesi, no
nijedan blues to sam ga ikad uo, ne bi mogao usporediti s ovim.
Ukljuivi i Saint Louis blues.
No, no, skromno e Andy. Tako dobar opet nije.
Ne, ne, to je moje iskreno miljenje, odvrati Slade. ovjee, ja sabirem
bluese!
Zaista? upita Andy. Ah, uj me, zaboravivi da glumi dosadu, jesi li
521-Ne znam kako mu je ime.
ikada uo za nekog Djangoa? Django.
Dakako, ivo e Slade. Django Reinhardt, francuski gitarist. Ime mu
se izgovara ango. Onaj d se ne izgovara. On je najbolji igra na svijetu.
Eto, ree Andy Prewu. Vidi li? A ti si uvijek mislio, da laem i da sam
neto izmislio. On se opet uzbueno okrene Sladeu. Ima li koju od
Djangovih ploa?
Nemam, odgovori Slade. Njih se teko dobije. Proizvode ih samo u
Francuskoj! Strano su skupe. Samo sam veoma mnogo uo o njima. Pazi
ti njega! dobaci on. Ti dakle poznaje starog Djangoa?

Ne poznajem ga osobno, odgovori Andy. Poznajem njegovu glazbu. Na

cijelom svijetu nema nita slino. On se obrati Prewu. Mislio si da te elim
nasamariti, zar ne? prijekorno ga upita. Drao si da sam ja to sve izmislio.
to misli sad?
Prew ponovo gucne iz boce i slegne ramenima, priznavajui da je
poraen. Andy nije to ni primijetio. Opet se bio okrenuo prema Sladeu i
poeo da pripovijeda svoju pripovijest.
Poznavao je samo jednu jedinu pripovijest. inilo se, da mu se u ivotu
nije nikada neto drugo desilo i da je to bio jedini doivljaj, koji ga se toliko 522
dojmio, da mu je pruio gradivo za jednu pripovijest. Prew i Petko su je ve
tisuu puta uli, pa ipak su je sad jednako napeto sluali kao i Slade.
Pripovijest je, naime, bila dobra i oni se nikad ne bi zamorili sluajui je.
Bila je to pripovijest o San Franciscu i o niskim pokretnim zavjesama
magle, one vrste magle, u ijim su koprenama ljudi sa srednjeg zapada ili s
juga oekivali, da e se junaku pripovijesti, dok prolazi strmim ulicama,
mokrim od kie i poploenim hrapavim opekama, svakog asa pojaviti
kakav Kinez ubojica sa sjekirom u ruci. Bila je to pripovijest o Angel
Islandu, velikom bratu Alcatraza, prolaznoj stanici zaljeva San Francisca,
gdje si ekao na transport, da te prebaci prijeko.
Andyjeva pripovijest dozvala im je svima u sjeanje Angel Island: mali
motorni brodi President Pierce koji bi te prevezao prijeko i iskrcao te na
podnoju Market Streeta, kad si imao izlaz u grad. Sjetili su se otoka s
istonim garnizonom i njegovim betonskim kasarnama, sagraenim
stepenasto uvis iznad pristanita, te zapadnog garnizona, sagraenog od
drveta i krovne lje- penke, kamo su smjetali vojnike na putu za Havaje.
Sjetili su se, kako su kretali cestom, koja se vijugala kroz oficirska naselja i
onda vodila prilino ravno preko obronka breuljka, do zapadnog
garnizona. To je bio put od dvije milje, a svakog si ga dana morao prijei
triput hodajui po jelo. Dvije milje onamo i dvije milje natrag. Zorcm si se
smrzavao zbog magle i jedva si ekao kavu, a pred tobom je bio put od dvije
milje, prije nego to si mogao jesti. Sjetili su se visokih strmih breuljaka,
na koje si se mogao uspinjati kroz rijetko drvee do ruba ume na vrhu, jer
vojnici na sabiralitu nisu imali nikakvih dunosti osim da ujutro iste i
pomognu u kuhinji. Vojnici na sabiralitu su samo ekali na brod, a stalna
posada na Angelu drala je nos uvis i prezirno ih gledala natjeravajui ih da
rade kao crnci u kuhinji. Iz rijetke ume mogao si gledati dolje na tvornicu
522- visokim zidovima. Zadrhtao bi zbog
ljudi i na tekuu traku dua, opkoljenu
tog beutnog sivila, no ipak bi zakljuio, da ti i nije tako loe ovdje, gdje
moe svakog dana etati oko cijelog otoka do useljenike karantene na
drugoj strani otoka, gdje se nalazilo onih est interniranih Nijemaca, koji
su pobjegli s nekog oteenog trgovakog broda. Mogao si s njima
razgovarati, i davati im cigarete. Izgledali su isto takvi ljudi kao i ti, ali
nikako nisi mogao znati, kakvi bi bili, da je poloaj obratan.

Bila je to pripovijest o Telegraph Hillu.57 Moda je to bio i Knob Hill u toj

jedinoj Andyjevoj pripovijesti. Bila je to pripovijest o stranim ulicama u
kineskoj etvrti, o kineskim nonim lokalima i o barovima za turiste,
pripovijest nekog zelenog regruta iz doline Mississippija, koji je sve gledao
sa strahopotovanjem i divio se. Bila je to pripovijest o legendarnom Eddie
Langu i o mitskom Francuzu Djangu, onom najveem gitaristi na svijetu,
ije prezime je zvualo nekako njemaki. Andy se nikad nije mogao sjetiti
tog prezimena.
Neki je bogati homoseksualac oslovio Andyja u jednom od tih kineskih
nonih lokala. Bio je J;o neki malko mekuast, veoma alostan i prilino
imuan topli brat. Kad je uo da Andy svira na gitaru, poveo ga je u svoj vrlo
skupi ekskluzivni stan, kojemu se sam rugao, ali je i dalje u njem stanovao,
da bi Andy mogao da uje najveeg gitaristu svijeta.
Bio je to divan momaki stan, tako divan da je Andyja proeo osjeaj da
su ga prenijeli u neki drugi nezbiljski svijet. Andy zaista nije jo nikad vidio
svijet, koji bi bio slian ovom svijetu, tako bogat, lijep, skladan i ist stan.
Tu je postojala ak posebna radna soba, a u toj sobi nalazio se ak bar, a u
baru su stajale itave piramide aa pod arenim svjetiljkama. A zidovi,
oploeni tamnim drvetom bili su od poda do stropa pokriveni knjigama i
albumima s gramofonskim ploama. Oh, on se sjeao svega, gotovo svake
pojedinosti.
No kad bi njima, koji to nisu nikad uli, htio da opie uzbudljivo
letiminu, neobino njenu melodiju one gitare, njegovo bi ga sjeanje
redovito ostavljalo na cjedilu. Uope nije postojao nain, da im se neto
takvo opie. To je ovjek morao da sam uje, taj sigurni, zaneseni takt, koji
nikad nije kolebao, takt s umecima u dvostrukim ili trostrukim akordima u
molu na kraju fraza, od kojih je svaka sadravala pun osjeaj i motiv vedre
i nesretne tragedije ovog svijeta (i onog drugog svijeta). Nad svim tim
povlaila se uvijek ona ista izdvojena nit melodije nepogreivo pratei takt,
upliui i opleui se brzim i hitrim' ar- peggijima, neprekidno u pokretu,
nikad ne oklijevajui, nikad ne gubei vezu i ne zastajui da je opet uhvati,
naglo prelazei iz vrsto sazdanog, lako akcentuiranog, melankolinog
takta jazza u otri nepravilan i eksplozivan ciganski ritam, koji je ronio suze
za ivotom istodobno mu se smijui, odvie brz za uho, da ga uzmogne
pratiti, odvie originalan za razum, da ga moe slijediti, odvie zamoran za
pamenje, da ga tono sauva. Andy se nimalo nije razumio u jazz, ali se
dobro razumio u gitare. Amerianin523Eddie Lang je bio dobar, ali Francuz
Django bio je nedokuiv, poput boga.
Djangove ploe sve su dolazile iz inozemstva. Proizvodili su ih u
Francuskoj i u vicarskoj. Andy nije nikad prije toga uo za Djanga, i
nakon toga nije uo za nj, sve dok nije doao Slade. Pokuao je da kupi te
ploe, ali nijedan prodava nije ni u jednoj trgovini ploa nikad u ivotu uo
za Djanga. Oni uope nisu prodavali inozemne ploe, a osim toga Andy im

57 Telegraph Hill, jedan od breuljaka, na kojem je sazidan grad San Francisco.

nije mogao rei, kako se Django zove prezimenom. Preostalo mu je dakle

svega samo ona jedna no, koje se samo napol i onako u polusnu sjeao,
tako da vie nije ak ni bio siguran, je li se to sve zaista dogodilo. Toliko je
puta ispripovjedio tu pripovijest, iskitivi ovu ili onu pojedinost, da vie nije
tono znao, gdje se svravala uspomena i gdje je zapoinjala mata.
Radovao se, to je uz pomo Sladea mogao dokazati, da je Django zaista
postojao.
Onaj homoseksualac mu je rekao, da je Django pravi Ciganin, francuski
Ciganin i da je na lijevoj ruci kojom se hvataju ice, imao samo tri prsta.
524
Nevjerojatno. Andy i onaj topli brat su sjedili gotovo cijelu no i svirali
ploe, neprekidno ih iznova svirali, a topli brat postao razgovorljiv i
ispripovjedio, da je jednom zaista vidio Djanga, u nekom bistrou u Parizu.
Django je jednog dana otiao bez otkaza, ostavivi namjetenje s tisuu
franaka na tjedan, da bi se prikljuio nekoj treerazrednoj ciganskoj glazbi,
koja je putovala po jugu on je to nazivao
Midi. Homoseksualcu se to inilo upravo divnim. Nije uope napastovao
Andyja. Moda je na to zaboravio u uzbuenju to mu ga je davala. glazba
ili nije htio da svoju pravu ljubav mijea s poslom. Kako se inilo, taj je
homoseksualac napastovao samo one momke, koji su bili odvie tupi ili
bezosjeajni, a da bi mogli ocijeniti svirku na gitari. Oito ih je htio
degradirati zbog tog nedostatka, a elio je i sam sebe kazniti zbog toga, to
se uope s njima upustio.
On je povezao Andyja kroz maglu dolje na pristanite, da stigne na
posljednji motorni amac. Zbog magle se Andy kasnije nije mogao sjetiti
gdje je bio. Kasnije, kad je ustanovio, da ploe nigdje ne moe kupiti,
pokuao je da ponovo pronae tu kuu. Nikad ju nije uspio pronai. Nije
mogao ak da prepozna ni ulicu. ak nije bio siguran ni na kojem se
breuljku nalazila. inilo mu se kao da su ulica i kua uope nestali s lica
zemlje i kao da on trai neku blijedu sablast davno umrla sna. Ukrcae ga,
a da mu nije uspjelo da jo pronae toga ovjeka.
To je bio kraj Andyjeve pripovijesti.
Neko vrijeme nije nitko izgovorio ni rijei.
To je pripovijest kakve volim, konano e Slade. Siromani osamljeni
topli brat. Toliko novaca a nikoga, s kim bi se mogao porazgovoriti.
Topla braa nikad nemaju nikoga, s kim bi se mogli porazgovoriti',
gorko e Prew, sjetivi se Maggia. Oni i ne ele da bude drukije.
524Siromani bogata, gorko e on. Pa
ipak je to bila pripovijest, koja se
svidjela i Prewu, jer je bila neobina, nevjerojatna i besmislena, gotovo
sablasna, no kroz nju je ipak provejao traak nade, da bi moda mogla biti
tona ona njegova teorija, da su svi ljudi u biti slini i da svi tre za istom
utopijom.
Ne zna li, gdje bih mogao pronai neku od tih ploa?, upita Andy.
Volio bih da znam, odvrati Slade. Volio bih da ti mogu pomoi, ali sve
to znam o njemu, to je samo njegovo ime, nadovee kao da je svijestan

neke krivnje. Nisam imao ni pojma, da on za tebe toliko znai. ak sam ti

maloas lagao. Nikad nisam uo njegove ploe. On ih bojaljivo pogleda.
Daj mi da neto gucnem, konano e Andy.
Zao mi je, ree Slade. uj me, nastavi, molim te, odsviraj taj blues
jo jednom, hoe li?
Boe, javi se Slade, ujte me, nastavi smeteno. Sad kad ve imate
melodiju za nj, zato odmah ne napiete i tekst svoga bluesa?
O, on e dobro upamtiti svoju melodiju, dobaci Prew. Moemo to
uiniti i kojom drugom prilikom, kad se vratimo u kasarnu. Ti ne e
zaboraviti melodiju, zar ne, Andy?
Pa, ne znam, odvrati Andy turobno, slegnuvi ramenima. I onako nije
nita osobito, ne?
Jeste! usprotivi se Slade. ujte me. Ako to odgodite, stvar e se isto
tako svriti kao i ona pripovijest s Djangom. Nepotpuno sjeanje, neto to
je ovjek nekad htio da uini, jo dok je bio mlad.
Svi se pogledae.
Nikad ne smijete neto odgaati, nastavi Slade gotovo oajno. Inae
ete se probuditi i ustanoviti da je onoga nestalo.
Andy obrie usta i zasvira.
Nemam ni olovke ni papira, odgovori Prew.
Ja imam notes i olovku, ivo e Slade, pa izvue jedno i drugo. Uvijek
ih nosim sa sobom. Da zapiem misli, razumijete li? Naprijed, piimo!
Zaboga, smeteno' e Prew. Ja uope ne znam kako da se pone.
Razmislimo malo, ivahno e Slade. ovjek moe na sve doi. To je
pjesma o vojsci, zar ne? O tome da se vojnici uvijek iznova obvezuju.
Gledaj, nastavi on, ponimo s time, kako Vojnika otputaju i kako prima
svoj novac.
Andy uze gitaru i poe polako i zamiljeno kuckati melodiju. Sladeovo
gotovo ludo oduevljenje bilo je upravo zarazno. Uzbudio se. Iz njega je
izbijala energija onako, kao to bi izbijala iz Angela Maggia, kad bi sam sebe
tjerao i napinjao u elji, da dobije u pokeru, pomisli Prew.
Daj nam tvoju depnu svjetiljku, zamoli, da vidimo.
Misli li da je smijemo zapaliti? upita Slade.
Jasno da smijemo, odgovori Prew. Prokletstvo. Pa i potporunik i svi
oni drugi imali su zapaljene svjetiljke, zar ne? On upravi svijetlo u notes.
Kako bi bilo da ponemo ovako? poe Prew. U ponedjeljak primili
525posljednju plau. Zapii to. Onda moemo
zapoeti s ponedjeljkom, kad
isplauju vojnika, i nastaviti sve dane tjedna do narednog ponedjeljka, kad
se iznova obavezuje.
Divno! uzbueno e Slade, pa zapie rijei: U ponedjeljak primih
posljednju plau.
A dalje?
Vojnik vie nisam, tiho e Andy, jo uvijek kuckajui.
Divno! kimne Slade i zapie. to slijedi poslije toga?

i t av u hr p u d al i s u mi nov c a, naceri se Petko, tol iko d a m e

z abol je e d epo vi .
Vie n ovc a n e go to mi tre b a. P jes m a s t a ri h vo jn i k a , zavri
Prew.
Divno! ree Slade. Upravo krasno! Poekajte dok za- piem. Prebrzi
ste za me.
Andy nastavi tiho svirati, ponavljajui neprekidno ona tri ista bolna
retka, jedan za drugim, kao da mu duh ee po njima.
Kako bi bilo sa: U utorak pooh u grad? upita Slade.
526
Radije reci: U utorak ponesoh svoj novac u grad, predloi Prew. U
utorak ponesoh svoj novac u grad zvui vie vojniki, nastavi on pomislivi
na Angela Maggia.
To nema rime, usprotivi se Slade. To jest ritma. Ti ve zna to
mislim.
Nita ne smeta, tiho e Andy.
No dobro, pristane Slade, pa zapie.
Unajmih sobu s branom posteljom, uzbueno nastavi Petko, odjednom
inspiriran.
Sad su ve sva etvorica bila uzbuena. Zanijelo ih je Sla- deovo
oduevljenje. Bili su kao etiri kipa u oluji, stojei ras- kreenih nogu, iz
ijih rairenih prstiju izbijaju iskre, preskaui s jednog prsta na drugi i
opet natrag.
S u tr a u po tr a i t po s ao, ree Prew.
Veeras mogu i umrijeti, tiho e Andy, jo uvijek svirajui.
Ne smijem gubiti vrijeme. Pjesma starih vojnika, oduevljeno se nasmije
Slade sve bre rkajui po papiru.
U s r i jed u n av al i h n a b ar ove , predloi Prew. P ri j a tel ji me
pod i go e n a r am e n a .
N ad o h m al u k i nes k u m je an k u , naceri se Petko. Z akl el a se d a
me n ik ad n e e n ap u s ti ti .
B a s am je do b ro op al i o! tiho e Andy, gotovo tuno. P jes m a
s tar i h vo jn i k a .
ekajte, ekajte, viknu Slade sav ushien. Dajte mi vremena da to
napiem. Prokletstvo. Prebrzo je!
ekali su, dok je on grevito pisao. Onda nastavie, uzdiui se po
svojoj vlastitoj stvaralakoj snazi, o ijem postojanju nisu dosad ni slutili.
526Malo su zapanjeno gledali jedan u drugog,
jer se stvar inila tako zaudo
laka.
U brzom slijedu zavrie dva daljnja stiha. Onda ih Slade ponovo
zaustavi. Njegovo okruglo lice i njegova olovka sjali su zaneseno u svijetlu
depne svjetiljke.
Pustite me da napiem, zamoli. Priekajte malo. Eto, ree, sada.
Dajte da vam proitam prije nego to nastavimo, posluajmo najprije to
imamo.

Lijepo, proitaj, odvrati Prew nervozno pucketajui prstima obih ruku.

Andy je jo uvijek tiho svirao melodiju, kao da svira sam za sebe. Petko je
ustao i stao hodati gore dolje.
Dobro, ree Slade. Poinjem. Pjesma starih vojnika.
Hej, poekaj samo as, ree Petko gledajui dolje u logor. Ne dolazi li
netko k nama?
Svi okrenue glave da pogledaju dolje promatrajui kao gledaoci sa
kazalinih balkona. Iza tamna crnila teretnih kola pojavila se opet mala
skupina svijetla. Jedno se od tih svijetla odvojilo od hrpe, pa se ljuljajui i
poskakujui stalo uspinjati uz puteljak.
To e sigurno biti stari Weary Russell, dobaci Andy. Dolazi po mene
da me odveze u svoje prokleto zapovjednitvo ete.
Ah, kojeta, bojaljivo e Petko. Ne bismo li mogli zavriti?
To ete i sami moi zavriti kad ja odem, turobno e Andy. Sutra ete
mi onda moi pokazati.
Ne, nikako, odbije Prew. Zajedno smo poeli i zajedno emo i zavriti.
Stari Weary nam vjerojatno ne e zamjeriti, bude li morao da malo poeka.
Andy ga kiselo pogleda. Ne, Weary nam ne e zamjeriti. Ali potporunik
e nam vie nego sigurno zamjeriti.
Ne boj se, Prew nervozno namrti elo. Zna i sam, kako je. Oni se
uvijek bar pola sata motaju ovuda prije nego to odu. Daj, nervozno e
Sladeu. Daj; itaj.
Dobro, ree Slade, evo ga. Pjesma starih vojnika. Notes i depnu
svjetiljku drao je tik pred licem. Onda ispusti notes i divlje se udari po
vratu.
Komarac! ree ispriavajui se. Oprostite mi.
Naprijed, potjera ga Prew. Ja u ti pridrati svjetiljku, a sad itaj,
doda vola. Nemamo vie mnogo vremena, elimo li zavriti.
Dobro, ree Slade, poinjem dakle. Pjesma starih vojnika... Zatim se
ogleda oko sebe i zapoe iznova: Pjesma vojnika...
PJESMA STARIH VOJNIKA
U ponedjeljak me isplatie;
vie nisam pasji vojnik.
itavu hrpu dali su mi novca
toliko da me zaboljee depovi; vie novaca nego to mi treba.
527P je sm a s t ar i h vo jn i k a
U utorak ponesoh svoj novac u grad, unajmih sobu s branom posteljom;
sutra u potrait posao, veeras mogu i umrijeti, ne smijem gubiti vrijeme.
P je sm a s t ar i h vo jn i k a
U srijedu navalih na barove, prijatelji me digoe na ramena; naoh malu
kinesku mjeanku zaklela se da me ne e napustiti. Ba sam je dobro
opalio.
P je sm a s t ar i h vo jn i k a

U etvrtak se probudih mamuran glava mi je upravo pucala, posegoh u

depove hlaa, svi su bili prazni; djevojka me opljakala do gola.
P je sm a s t ar i h vo jn i k a
U petak opet krenuh gradom, zamolih da mi poklone au piva; prijateljima
ni traga ni glasa a barman ree: Gubi se, topli brate! to uradih zatim,
nikakvo udo nije.
P je sm a s t ar i h vo jn i k a
Eto! trijumfalno e Slade. Serem se ja na to, to bilo tko o tome rekne.
528
Meni se to ini prokleto dobrim. A to sada?
Prew je jo uvijek pucketao prstima. Zatvor je bio hladan u s'botu, ree.
Gledao sam kroz reetke. Hoemo li tako? Skratimo subotu na dva sloga!
Dobro, kimnu Slade piui.
Hej! prekine ih Petko. To uope nije Weary! Oni se pre- kinue i
pogledae lik, koji im se pribliavao po putiu. To nije bio Weary Russell.
Andy brzo odgurne nogom gotovo praznu bocu niz nasip. Slade upravi
svijetlo svoje depne svjetiljke u lik, koji im se pribliavao. Svijetlo se odrazi
od dvije zlatne pruge na ramenima. Slade se okrene Prewu, jer nije znao to
da uini. Mir-no! zaurla Prew. To je bilo posve automatski.

528-

Doavola, to radite ovdje u to doba noi? upita glas pot- pcrunika

Culpeppera, otar kao njegov nos ili kao njegova ukoena culpepperska
lea.
Sviramo gitaru, sir, odvrati Prew.
To sam i mislio! odvrati potporunik Culpepper smijeno suhim
tonom. On prie k njima. to vam, dovraga, pada na um, da ovdje palite
svjetiljku?
Zapalili smo je, da bismo prepisali neke note, sir, odgovori Prew. Ona
trojica pustie da on govori u njihovo ime. Prew nastavi trudei se, da mu
se u glasu ne zapazi bijes i razoaranje. Noas ne e moi da nastave pisati
svoju pjesmu. Posvuda u logoru ljudi upotrebljavaju svjetiljke, sir, nastavi
on. Nismo mislili, da bi nekome smetalo, ako ovdje gore na nekoliko
asaka zapalimo svjetiljku.
Sluajte, Prewitt, niste vi tako lud, odvrati potporunik Culpepper
smijeno suhim glasom. Vi ste ovdje na vojnoj vjebi, koja ima da po
mogunosti tono odgovara stvarnim prilikama u ratu. A to znai totalno
zamraenje.
Razumijem, sir, odvrati Prew.
Ona svijetla dolje bila su inspekciona svijetla, nastavi potporunik
Culpepper. Njih se upotrebljava samo pri obilasku straa.
Razumijem, sir, ponovo e Prew.
Zar bi i u stvarnim ratnim okolnostima bile svjetiljke upo- trebljene za
kontrolu straara? upita Slade. Glas mu je drhtao.
Potporunik Culpepper okrene glavu, a da pritom nije pokrenuo lea.
Pokret glave bio je izveden u tradicionalnom vojnikom culpepperskom
stilu, razvijenom u mnogo generacija Culpeppera. Kad se obraate oficiru,
vojnie, odree potporunik Culpepper, uobiajeno je, da prije svojih rijei
kaete sir ili da tako kaete na kraju.
Razumijem, sir, odvrati Slade.
Tko je taj ovjek? upita potporunik Culpepper smijeno suhim
glasom. Mislio sam, da poznajem sve ljude u eti.
Vojnik Slade, sir, ree Slade. Sedamnaesto odjeljenje aerodroma
Hickam Field, sir.
A to vi radite ovdje?
Doao sam amo, da sluam glazbu, sir.
Potporunik Culpepper upravi svijetlo svoje depne svjetiljke s Prewa
na Sladea i upita: Jeste li sad u slubi, vojnie?
Nisam, sir.
Zato niste kod svoje jedinice?
34 Odsada <* vjenosti

530

Kad nemam slube, smijem sa svojim vremenom raditi to hou, sir,

odvrati Slade priguujui gnjev. Kad sam nakon svoje smjene doao
ovamo, nisam se ogrijeio ni o koji propis.
Moe biti, nastavi potporunik Culpepper svojim smijenim suhim
tonom. Ali mi pjeaci ne trpimo, da se pripadnici stranih jedinica skiu po
naem logoru. Pogotovu ne usred noi. Jeste li razumjeli? odreza on.
Nitko ne ree nita.
Prewitt, resko e Culpepper.
Molim, sir?
530
Vi ste najstariji od svih ovih ljudi. Vas inim odgovornim za sve. U
logorp ima ljudi, koji ele da spavaju. Neki moraju poi na strau... on
pogleda na svoj runi sat, za trideset i sedam asaka.
Upravo smo zato i doli ovamo gore, sir, odvrati Prew. Koliko mi je
poznato, nitko se jo nije potuio.
Moda- nije, odvrati potporunik Culpepper smijenim suhim tonom.
No to nimalo ne mijenja, da se vae vladanje protivi opim propisima, a
protivi se i mojoj izriitoj zapovijedi, koju ovime izdajem. To ne mijenja nita
ni na injenici, da ste za vrijeme totalnog zamraenja na jasno vidljivom
mjestu upo- trebili depnu svjetiljku. Potporunik Culpepper okrenu svijetlo svoje svjetiljke ponovo sa Sladea na Prewitta.
Nitko ne ree nita. Svi su mislili na nedovrenu pjesmu, koja se jo
uvijek nalazila u Sladeovoj ruci, i koju moda nikad ne e dovriti. Tako
neto se ne moe jednostavno pustiti u pogon kao neki apirograf. Da se to
izvede, mora da je ovjek u pravom raspoloenju, a moda do takvog
raspoloenja ne e tako skoro doi. Svi su osjeali da je tome kriv
potporunik Culpepper. Pa ipak im se nije dalo da bilo to reknu.
A sada, ako nemamo vie to da kaemo, javi se opet potporunik
Culpepper svojim smijeno suhim tonom, predlaem, da zavrimo taj
razgovor. Ako hoete, moete svoju svjetiljku upotrebiti i na povratku,
doda on.
Razumijem, sir, odvrati Prew i pozdravi. Potporunik Culpepper
uzvrati mu pozdrav savrenom formalnou. Onda po- zdravie i Andy,
Slade i Petko, kao da su se tome odjednom dosjetili. Potporunik Culpepper
uzvrati njihov pozdrav propisno i kolektivno. Zatim poeka, dok nisu poli
naprijed, a onda poe za njima, malo podalje od njih, nosei svjetiljku. Oni
nisu zapalili svoju svjetiljku.
530-

avo ih odnio, prigueno promrmlja- Slade. avo ih odnio. Uvijek

izazivlju u ovjeku osjeaj, kao da je u pukoj koli i da ga netko ravnalom
udara po prstima.
Ne uzbuuj se, glasno e Prew. Kako ti se sad svia pjeadija! gorko
upita. Njegova mala komedija bila je svrena.
Nitko ne ree nita.
Uz teretnjak naoe Weary Russela.
Nisam imao prilike da vas opomenem, apne Russel. Tek to je
ugledao svijetlo, odmah je potrao onamo, pa nisam mogao ni da vas
dozovem. Nita nisam mogao poduzeti.
Da? mrko e Prew. Sve je u redu. Ostavi , to. Doavola, zato ape?
ljutito e on.
Potporunik Culpepper doe iza njih do teretnih kola. Uostalom,
Prewitt, ree onim smijenim suhim tonom, htio bih vas upozoriti na to, da
ne bi bilo pametno, da se moda opet vratite onamo, im mi odemo.
Deurnom sam desetaru dao nalog da pripazi malo na nasip.
Razumijem, sir, odvrati Prew i salutira. Mi smo i onako gotovi, sir,
ree. To je zvualo veoma pompozno, pa Prew pro- kune sam sebe.
Potporunik Culpepper se nasmijei, a zatim se uspe na kola. <
Gdje je etni starjeina, Russel? upita.
Ne znam, sir, odgovori Weary. Mislim da hoe ostati ovdje.
A kako e se vratiti?
Ne znam, sir, odgovori Weary.
Lijepo, nasmije se potporunik Culpepper sav sretan. To je njegova
nesrea, zar ne? Do jutarnjeg zbora se mora vratiti. Pretpostavljam da e
morati poi pjeice. Hajde, Anderson, poimo. Gledajmo da nestanemo iz te
smrdljive jame, ree Russellu.
Razumijem, sir, odgovori Weary.
Teretnjak krenu natrake, okrenu se i nesta. Iza njega osta krupna prazna
upljina. Oni su stajali kraj otvora u ici i gledali kako se drma po neravnom

53

terenu. U odsjevu reflektora mogli su. razabrati Andyja, gdje sjedi odostraga
na kolima drei gitaru.
Petko se nasmije, nastojei da ispuni prazninu. Divna stvar,, zar ne? Svi
su se sjajno zabaviliEvo, ree Slade, pruajui Prewu stranice iz svog notesa.. To je vae.
To ete sigurno trebati.
Ne eli li prijepis?
Slade zanijee glavom. Dat ete mi ga kojom drugom prilikom. Mislim
da e biti bolje da sad poem. Ionako moran pjeice na aerodrom.
Dobro, kimnu Prew. Bilo ti sretno!
Budi samo oprezan, nadovee Petko. Nemoj dopustiti, da te opet
ulovi ovdje.
Znam ja to, odvrati Slade. Ne treba mi nita govoriti. Dovienja, svi
vi! On nesta preko tragova teretnjaka u smjeru ceste.
Misli li, da e zatraiti da ga ptfemjeste k nama? upita Petko.
Ne. Ne vjerujem, odgovori Prew. A to misli ti? Bi li ti to uinio?
Evo ti, ree on i prui mu stranice iz biljenice. To je Andyjevo.
Njegova je to pjesma.
Jednom emo je zavriti, odvrati Petko, uze stranice i oprezno ih stavi
u dep. Kasnije emo je zavriti. Kad se opet vratimo u kasarnu.
Da, kimnu Prew. Svakako.
Mogli bismo je i sad svriti, ivo e Petko. Ti i ja. U kuhinjskom atoru.
Mi ne trebamo glazbe.
Svri sam, odgovori Prew. Ja u poi malo u etnju.
On proe kroz otvor u ogradi, preko
tragova teretnih kola, prema cesti.
532A ne bi li je htio sad svriti? ivo vikne Petko za njim. Sad odmah?

TRIDESET I TREE POGLAVLJE

Stigavi do ljunka, Prew zastane. Za leima je jo uvijek mogao uti
Petka kako ivo razgovara sam sa sobom. Slade je ve bio iezao. Nije ga

532

vie mogao ni vidjeti ni uti. Uskoro e nestati i Petko, samo ako on poe jo
malo dalje.
Po poljunanoj cesti krene na sjever, prema glavnim vratima. Onaj
drugi, juni put Vodio je kraj skladita starog eljeza, gdje je Sladeova
smjena stajala na strai. Sladeova smjena pozvat e ga da stane, a onda kad
opazi da je to on, vojnik, pokuat e da utue vrijeme. No Prew nije elio ni s
kim govoriti. Nije htio ni da noas sklapa neka nova prijateljstva. Okrene se
prema sjeveru. Jedno novo prijateljstvo na dan bilo je najvie, to je snaan
ovjek mogao da podnese. Koracao je veoma polako, da ne stigne Sladea.
Po tami je hodao cestom. Duboki ljunak kripao je pod njegovim
cokulama. Neosloboena energija whiskyja isparivala se

njemu i lebdjela

kroza rij kao mjehurii plina za smijanje. Poalio je to nema vie whiskyja.
Napio bi se do besvijesti. ini se, govorio je sam sebi, da ti ne samo to ne
moe svirati u trublju, ve da nisi sposoban da napie ak ni takav mizerni
blues o vojsci.
U asu. kad je Culpepper stigao na nasip, on je ve imao naredni stih u
glavi. Taj je stih govorio o suboti i on ga je ve imao.
Svu subotu zatvor je bio hladan Stojei na klupi gledao sam dolje,
razmiljao je hodajui cestom u tami
Kroz reetke na ulicu i na ljude
to sretni izaoe da se zabave,
ini se da je vrijeme da stvorim odluku.
P je sm a s t ar i h vo jn i k a
533Stajali su na klupi uz prozor velike
zajednike elije u drugom katu

gradskog zatvora u Richmondu u Indiani i promatrali mnotvo, to se guralo

u subotu uveer. Morali su stajati na klupama, jer su prozori bili veoma
visoki. Bilo ih je etvero. Svi zatvoreni zbog skitnje. Drali su ih u zatvoru
tiedan dana, a onda su ih pustili. U zatvoru nije bilo dovoljno mjesta za sve
skitnice. To je bilo godine 135.

Bila je to ista stvar, kao i ona s trubljom. Prije nego to je ovjek mogao
da neto izvede tako, da je istinito zvualo, morao je da sam to proivi. I tako
je on imao sve ve spremno u glavi, spremno za Sladeovu biljenicu. Nitko
od onih ostalih nije bio sposoban, da napie taj stih, jer ni jedan od njih nije
bio u zatvoru. A sad taj stih moda vie nikada ne e biti napisan. Nije imao
sa sobom olovku i papira da ga napie, no sve da ih je i imao, ionako ne bi
nita napisao. Poderao bi papir i bacio olovku. Proimao ga je gorki i ujedno
sretni osjeaj, da je na taj nain neto uskratio svijetu.
A to je uostalom svijet? Samo gomila culpepperskih obitelji! One su te
zgrabile za jaja, im si se rodio.
Hodao je pustom poljunanom cestom, u tami, pun nekog potresnog
sauea prema svim Prewittima na cijelom svijetu. Razmiljao je o pjesmi,
koju nisu zavrili i koju bez Sladeovoga idiotskog oduevljenja za pjeadiju nikada
ne bi ni zapoeli. Dobra ala. Jo i vie, da Sladea nije zbog njegove lai, to ju je
izrekao o Djangovim ploama zapekla savjest i da nije bezuvjetno htio da uini neto,
to bi ga opet opralo, on ih vjerojatno nikad ne bi ni natjerao na to, da zaponu pisati.
To je zaista bila jo bolja ala. Upravo da se nasmije.
Meutim je utihnuo i Petkov glas, koji je neto raspravljao sam sa sobom.
Prew je ostao sam u svom privatnom svijetu, iji je promjer iznosio deset
stopa ljunka. Upravo je to i elio. Sad ga, meutim, vie nije elio. Taj je
svijet hodao ukorak s njime i neumoljivo ga pratio, kao to reflektor prati
plesaa na pozornici.
Prew malo potri, ali nije uspio da mu umakne. Nije mogao da umakne
tom svijetu, kao to nije mogao da umakne ni svijetu culpepperskih obitelji.
On uspori trk i nastavi korakom, pitajui sam sebe, hoe li pjesma ikada
biti zavrena. Vjerojatno ne e, osim ako Slade ne dobije premjetaj u
Schofield, da ih inspirira. Slade je mogao potovati pjeadiju, jer je sluio kod
534-

avijacije. Prew se glasno, gorko i sretno nasmije.

Stoj!
Prew zasta kao prikovan. Ovdje zapravo nije trebalo biti strae. No bilo
kako bilo ne moe se usprotiviti zovu, pogotovu ne onda, ako se iza zova
nalazi straar s napunjenim revolverom.
Tko ide? upita glas.

534

Izvan ona tri metra Prewova poljunena svijeta, neto se kretalo.

Prew opazi da se neto svjetluca. inilo se da je revolver.
Prijatelj, odvrati Prew po propisima.
Prii blie, prijatelju, da te uzmognemo prepoznati, zagrmi glas.
Prew polako poe dalje, po propisima.
Stoj! smjesta zagrmi onaj glas bez tijela.
Prew se odmah ukoi. Taj novi zov nije vie bio prema propisima.
Tko je? ponovo zagrmi glas.
Prijatelj, doavola.
Doi blie, prijatelju, doavola, da te uzmognemo prepoznati!
Prew zakorakne.

Stoj! grmnu glas, a ona svijetla stvar se pomaknu.

Prew zastane. Dovraga, to to ima da znai?
Mir! zaurla onaj lik i zamahnu svjetlucavom stvari. Voljno. Mirno!
Voljno! Na lijevo krug! Na desno ravnaj's! Tko ide?

535-

Vojnik Prewitt, eta G, ti pjeadijski puk, odvrati Prew i u njemu se

porodi sumnja.
Doi blie, vojnie Prewitt, eta G, da te mogu ustrijeliti! zaurla lik.
Poljubi me u guzicu, Warden, ree Prew i koraknu naprijed.
Bum! viknu onaj lik i povue se. Mahao je nekim svjetlucavim
predmetom. Bum, bum! Pogodio sam te! Mrtav si! Bum!
Prestani s cirkusom, Warden, mrzovoljno e Prewitt. Razabrao je, to je
onaj svjetlucavi predmet. To je bila boca.
Gle, gle! pijano se zacereka Warden. Lice mu se pakosno ozarilo.
Jesam li te nasamario? Zdravo, mali! to radi ovdje vam tako posve
sam? Zar ne zna da bi te mogli ustrijeliti, dok ovako luta po tami?
Poao sam na etnju, borbeno odvrati Prew.
Gle, gle, ree Warden promuklim glasom. Na etnju. Potporunik je
jednostavno raspustio vau malu sveanost, zar ne?;'
Taj kujin sin! dobaci Prew.
No, no, ree Warden i podignu prst. Zar se tako govori o jednom
Culpepperu? Zar ne zna da je u svakom ratu po jedan Culpepper sluio
naoj domovini, u svakom ratu, sve otkad je Za- charyja Taylor58 oteo
Meksianima Kaliforniju? to bi bilo kad naa zemlja ne bi imala Kaliforniju?
Odakle bi onda dolazili filmovi, hej? to misli, gdje bi bio taj svijet da nema
Culpeppera?
Dodavola s tim tvojim Culpepperima, odvrati Prew.
Ts, ts, sveano siknu Waren. Nisi dobro odgojen. Nema osjeaja za
napredak svijeta. Nisi nimalo uglaen. Za tebe pre- ostaje samo jedno: treba
te ustrijeliti. Bum! drekne on. Bum,25bum! Mrtav si! Sad te imam! to dri o
mom novom revolveru, mali? On mu prui bocu, a Prew posegnu da je
uhvati, ali Warden je povue. Aa! ree. Pazi. Pun je!
Jednako kao i ti, odvrati Prew.
Popij malo, ponudi Warden.

58 Zachary Taylor, 12. predsjednik USA, koji je vrio ovu svoju dunost samo 16 mjeseci. Roen je 1784.
Za mladih dana bio je vojnik, te se proslavio u ratu s Meksikom. Umro je 1850. od tifusa.

Ja mogu i sam sebi kupiti rakiju, odgovori Prew. Ne trebam tvoje.

26

26-

Warden je napeto gledao u svoj revolverbocu. Pun je, ree. Za lov

na medvjede. Bum! Hoe li medvjeda? On baci bocu uvis i uhvati je. Ja
sam sjajan strijelac, mali. Ne bi li se jednom htio natjecati sa mnom u
gaanju, mali? naceri se on.
to to radi, Warden? Hvalie se? upita Prew. Warden je osim Pete
Karelsena vjerojatno bio najb<?lji strijelac u cijelom puku. Obojica su imala
majstorske puke kalibra 03, koje su oboavali. Zajedno sa starijim vodnikom
O'Bannonom iz personalnog odjela puka i s kapetanom Stevensom iz ete B,
oni su sainjavali streljaku reprezentaciju puka. Bez obzira na to, koji bi rezultat postigao kakav siromani kujin sin, uvijek bi se inilo, da ga Warden
ipak moe nadmaiti. To vie nije bilo poteno.
Ne, naceri se Warden, ne elim se hvalisati. Cuo sam, da si ti majstor
strijelac. uo sam, da si proli mjesec na strelitu pokazao momcima
nekoliko majstorija s pukom. Zato sam pomislio, da bi ti moda bilo milo,
da se omjeri s kakvim ozbiljnim protivnikom.
Lijepo odgovori Prew, kad god ushtjedne, Warden.
U pravom natjecanju, ree Warden. A uz to mala oklada, moda za
stotinu dolara?
Uz jednaki ulog? upita Prew.
Treba li da ti dadem kakvu malu prednost?
Ne, mislio sam da e je ti moda zatraiti.
Ne, ne, lukavo se naceri Warden. Ne bih htio da te prevarim.
Gdje emo pucati? upita Prew. Odmah ovdje?
Na strelitu, naceri se Warden, po pravim uvjetima natjecanja. Sezona
gaanja poinje po prilici za mjesec 536dana.
Vidi vraga, odmahnu Prew. a ja sam mislio da eli noas pucati.
Ovdje nema puke osim ovog malog djetenceta. Morat emo poekati,
dok ne doemo na strelite.
Uz jednaki ulog? upita Prew. I obojica s tvojim dalekozorom?
Jasno.
Moda ne u biti ovdje, kad ponu vjebe u streljanju. ree Prew.

536

Zaboga, to je tono. Warden se sagne i pucne prstima. To sam posve

zaboravio. Vjerojatno e onda biti u zatvoru, zar ne? Ah, prokletstvo,
nesretno e on.
to ima to da znai? upita Prew. Izvlai li se?
Dakako, Warden mu se lukavo nasmije. Uvijek se izvlaim. On sjede
nasred poljunanog puta i prekrii noge Evo, staro mome. Pij!
U redu, odvrati Prew i uze bocu. Isto u tako popiti tvoju rakiju, kao.
to bih popio i Culpepperovu.
Fino, kimnu Warden. Ja isto tako nemam nita protiv toga, da je ti
pije, kao da je i Culpepper pije.
Whisky se pomijea s onim piem, koje je ve kuhalo u njemu i zagrije ga.
Prew sjede kraj Wardena, vrati mu bocu i otare usta. Pravi pasji ivot, zar
ne?
Odvratan, nesigurno kimnu Warden i otpije malo. Upravo odvratan.
ovjek se ne smije ni zabaviti.
Tako je, kimnu Warden. Ba ne smije. Sad si nasjeo i kod
Culpeppera.
Nasjeo sam kod svih, pa mogu i kod njega.
Tako je, potvrdi Warden. To je royal flush.59 To je full house.60
Ili pet jednakih karata s okerom, doda Prew.
Ti si oker, ree Warden, pruajui mu bocu. Je li tako?
Tako je.
A ja sam sad pokvario stvar sa Starkom. Vjerojatno u morati da vani
kupujem hranu. Nemam prava da ti predbacujem.
Kako se to dogodilo? upita Prew
bez naroitog zanimanja. On gucne i
537-

vrati bocu. Pred njima i iza njih pruala se svijetla uta cesta u no i gubila se
u tami postajui nevidljivom poput pruge mjeseeva svijetla na crnoj
morskoj vodi.
To se tebe nita ne tie, lukavo e Warden, nita te se ne. tie!
Royal flush, najjaa karta u pokeru, povezani slijed karata iste boje.
60 Full house. jaka karta u pokeru, tri jednake karte iste jaine i dvije jednake karte druge jaint (na
primjer: tri desetke i dva asa).
59

 Ah, tako, odvrati Prew, ti mi ne vjeruje. A ja tebi vjerujem.

Mi govorimo o tebi, odvrati Warden, a ne o meni. Zato uvijek tri
pred rudo, Prew? Zato nastoji da bude boljevik?
Ne znam, tuno odvrati Prew. Ve mnogo godina pokuavam da
ustanovim u emu je stvar. Vjerojatno sam se takav rodio.
Sranje, odbije Warden. Zatim otpije iz boce i pogleda ga poput sove.
Kaem ti da je to konjsko govno. Cisto, bistro i nepatvoreno konjsko govno.
Ne slae se sa mnom? Hajde, reci da se ne slae!
Ne znam, tuno e Prew.
Konjsko govno, kaem ti, naglasi Warden. Nitko se takav ne raa.
Pogledaj mene. Na, popij malo.
On lukavo pogleda Prewitta, dok je ovaj pio. Nije li ovaj svijet posran?
upita. Ti si poao ravno u zatvor, a ja sam poao ravno prema tome da mi
jednog dana oduzmu in. Sad obojica sjedimo usred te ugave ceste. to e
biti, ako dou kakva teretna kola i ako nas pregaze?
To bi bilo strano, odgovori Prew. Onda bismo bili mrtvi, zar ne? On
osjeti kako se whisky u njem maglovito i eksplozivno smijeao s onim
drugim whiskyjem, onim Andyjevim. koji je ve otprije ondje. Mrtvi, pomisli,
mrtvi, mrtvi, mrtvi.
I nikom ne e biti do tog ba nita stalo, nadovee Warden. Za nama
ak ne e nitko plakati. Lijepi izgledi. Bit e bolje da ne ostane ovdje sjediti.
Bit e bolje da ustane i sie sa ceste.
A ti? upita Prew vraajui mu bocu i gledajui niz utu cestu, ne dolazi
li kakav kamion. Tvoj ivot ima vie smisla od moga. Mora se skrbiti za
svoju prokletu etu.

538-

Star sam, ree Warden i gucne iz boce. Nita ne smeta ako crknem.
Moj ivot lei iza mene, nastavi on, posve izi mene. Ali ti si mlad. Tvoj ivot
jo lei pred tobom.
Ali u njemu nema niega, emu bih se mogao veseliti, tvrdoglavo e
Prew. Tvoj ivot je, naprotiv, vaan. Sam Hitler je rekao da bez podoficira ne
bismo imali vojsku. A vojsku moramo imati, zar ne? to bi poeli svi oni

538

Culpepperi, kad ne bismo imali vojske? Ne, dragi moj, tvrdoglavo e on, ti
mora ustati a ne ja.
Ne, doavola! zaurla Warden. Moj ivot je proao. Ja sam starac. Za
pet godina bit u isti kao i stari Pete. Mene ne moe razumjeti. Ti mora
ustati.
Ne, ustrajao je Prew. Ti e ustati.
Ja to nikako ne u uiniti! viknu Warden.
Onda ne u ni ja. Ostat u ovdje dok god bude ti tu sjedio. Bogami. Ne
u dopustiti, da se ubije!
Warden mu prui bocu. Ti si lud, mali, prijazno ree. Lud si. Ne moe
spasiti ovakvog starca kao to sam ja. A takav mladi kao to si ti ima toliko
toga, zbog ega moe ivjeti. Bila bi to sramota, bogami, prava sramota.
Molim te, mali, molim te, ustani. Uini to zbog mene, kad ve ne eli misliti
sam na sebe.
Ne, dragi moj, hrabro e Prew. To Prewitt ne e uiniti. Prewitt jo
nikad nije napustio prijatelja u nevolji. Ostat u do kraja.
Zaboga, to sam uinio? zaurla Warden. to sam to uinio?
Nitko se ne brine za nas, ree Prew, nitko ne ali za nama. Doavola s
time. Bit e bolje da umrem! Suze mu na- vrijee na oi i zastrijee Budhu
Wardena, koji je prekrtenih nogu sjedio pred njim.
I ja, jedva izusti Warden. Zatim se uspravi i isprsi se. Onda emo
obojica umrijeti. To je i onako bolje, to je traginije. Kao u pravom ivotu.
Ja i onako ne bih mogao ustati, mislim, pospano e Prew.
Ni ja, kimnu Warden. Prekasno je. Zbogom, Prewitt.
Zbogom, Warden.

539-

Oni si sveano stisnue ruke. Hrabro progutae suze na rastanku,

nedostojne mukaraca i uspravie se, kao vojnici ponosno buljei u utu
prugu ceste, po kojoj e se pribliiti sudbina.
Htio bih samo da zna, javi se Warden, da jo nikad nisam imao
boljeg prijatelja.
Ni ja, odvrati Prew.

Ne trebam poveza preko oiju, prezirno e Warden i zabaci glavu.

Misli li da smo djeca? Zadri taj povez i obrisi njime guzicu, kujin sine.
Amen, kimnu Prew.
Onda si ponovo sveano stisnue ruke, po posljednji puta po- dijelie
posljednji gutljaj iz Wardenove boce, bacie bocu u korov i opet se
uspravie, a zatim tiho izgubie svijest i mirno zaspae.
Kad je Weary Russell u dva sata nou dojurio cestom, drndajui na svojim
kolima za prijevoz oruja, da Wardena odveze kui, oni su jo uvijek leali
isprueni usred poljunene ceste.
Weary naglo zakoi. Malo nestabilno vozilo stade klizati po dubokom
ljunku. Weary se morao oajniki boriti da sprijei, da mu kola ne kliznu
postrance u grabu. On ih zaustavi po prilici tri metra pred Wardenovim
nogama. Zatim izae i zagleda se u njih.
Isuse! prestraeno apne. Isuse Kriste!
Warden je bio posve bez svijesti. Spavao je mirnim i sretnim snom.
Tresui Prewitta uspio je da ga djelomice povrati u ivot.
Dii se! Probudi se, prokletnie! Ti ludo pseto! Dii se, mene ne moe
prevariti. Znam, da nisi mrtav. Mora mi pomoi da ga natovarim na kola, da
bih ga mogao odvesti u zapovjednitvo ete. Ako Dinamit ikada dozna za to,
on e ga odmah degradirati.
Dinamit ga uope ne moe degradirati, nesigurno promuca Prew.
Tako? A zato ne?
Doavola, ne moe, porugljivo e Prew. Koga e postaviti za etnog
starjeinu?
To ne znam, zamiljeno e Weary. Moda bi mogao ah, dovraga s
540-

tim glupostima! zarei on. Pomozi mi da ga natovarim. A to biste vi

proklete budale uinili, da je doao netko drugi? Mogao sam vas posve lako
obojicu pregaziti, ljutio se on. Dii se, hoe li? mrzovoljno zamoli.
Pomozi mi da ga natovarim!
Ima pravo, odluno e Prew. Ne bih htio da se mom prijatelju
Wardenu bilo to dogodi.

540

Tvom prijatelju? upita Weary, ljutei se i udei se. Jesi li rekao tvom
prijatelju?
Dobro si me razumio, ogoreno e Prew. Rekao sam mom prijatelju
Wardenu. to sam drugo i mogao rei? Rekao sam da ne bih htio da se mom
dobrom prijatelju Wardenu bilo to dogodi. Posve si me dobro razumio.
Weary ga obuhvati rukom i Prew se muno uspravi. A gdje je on? Oh,
eto ga. Pusti me. Sa mnom je sve u redu, nastavi. Red, kasnije emo
razgovarati. Pomozi mi da svog prijatelja Wardena utovarim u tvoj posrani
kamion. Moram se pobrinuti za njega, razumije li? Moram paziti na
Wardena. On je najbolji posrani vojnik u eti, apsolutno najbolji. Prew se
prekinu i zamisli se. On je uope jedini pravi vojnik u cijeloj eti, doda.
Weary ga ispusti i s izrazom odvratnosti stane promatrati, kako je Prew
zateturao prema usnulom Wardenu, kako se sagnuo nada nj, da ga prihvati i
kako je pao na njega.
Ah, ree Prew, pijan sam.
Ne pali, mrzovoljno e Weary.
Zatim mu pomogne da se opet uspravi. Uspjelo im je, da mlohavo tijelo
tekog mukarca, koje im je klizalo iz ruke poput jegulje, na pol odnesu, a na
pol odvuku do teretnih kola. Dva puta su ga ispustili. Warden je svaki put
pao kao kamen. Konano su ga uz mnogo uspinjanja, dizanja i navlaenja
utrpali u kola. im je bio u kamionu, on otvori oi, pa im se obojici lukavo
naceri. Je li to Russell? promrmlja pletui jezikom.
Da-a, Russell, guvernanta, nezadovoljno e Weary.
uj me, Russell, javi se Warden. Htio bih da neto uini, razumije li,
htio bih da neto uini.

541-

Tako? porugljivo e Weary. A to?

Warden se na pol uspravi i ogleda se. Prewitt je opet spavao, leei
ispruen na pratioevom sjedalu.
Kaem ti, prigueno apnu Warden. Zvualo je kao huk- tanje
lokomotive. Htio bih da tog ovjeka odvezekui u njegov logor.

Lijepo, umorno e Weary, ali prestani da govori tako i da se gradi

da si pijan. Ve si me jednom nasamario, pa sam pomislio da si u besvijesti i
odvukao te na kola. Ti nisi pijan. Manje si pijan od njega.
Warden se nasmije. Jesam li te nasamario, to? zahihoe on. No to
nije sve. Kad ga dopremi kui, reci njegovom deurnom desetaru, da je
etni starjeina oslobodio Prewitta ove noi od slube, jer je pomogao
etnom starjeini na njegovim privatnim izvianjima.
To ne moe uiniti, starjeino, zaueno e Weary.
Sto ja ne mogu uiniti? upita Warden. Pa ja sam ve uinio. Cuo si to
sam rekao. Nisi li?
Dakako, odgovori Weary, ali...
Nema nikakav ali, divlje e Warden. Uini ono to sam ti zapovjedio.
Jesam li ja etni starjeina ili nisam?
Jesi.
Moda ne zna kako se stie in vojnika prve vrste? Kod mene ne
postoji nikakav ali. Uini ono to ti kaem.
U redu, starjeino. Ti, meutim, trai prokleto mnogo za uljivi in
vojnika prve klase.
Doi ovamo, ree Warden i zgrabi ga za ruku. Zar ne zna, Weary, da
se moramo brinuti za tog ovjeka, apnu on. On je najbolji posrani vojnik
u cijeloj eti. On zastane i zamisli se. On je uope jedini vojnik u cijeloj
eti, popravi se on.
to je to? upita Weary. Zar sam ja to nagazio na neko drutvo za
uzajamno potpomaganje?
Moramo se brinuti za njega, dokle
god moemo, razumije li? uporno
542-

e Warden. Moda ne e vie dugo biti kod nas, ali dok je kod nas,
jednostavno se moramo brinuti za njega.

U redu, starjeino, u redu, odvrati Weary. A sad se opet isprui i

spavaj!
To je vano! ree Warden. Ti to ne zna. Veoma je vano.
Dobro, odgovori Weary. A sad, zaboga, spavaj.

542

Hoe li mi to obeati? upita Warden.

Hou, umorno odvrati Weary. Obeajem ti. A sad spavaj.
Onda dobro, zadovoljno e Warden. Samo nemoj zaboraviti. Veoma
je vano! On se ugodno i spokojno isprui na prljavom rebrastom drvenom
podu kamiona. Do toga moe naime doi svakog dana, ree.

543-

Weary ga pogleda i zatrese glavom, pa podignu stranja vrata na kolima

i potjera kola poljunenom cestom prema logoru, vozei dva pijana
ovjeka, koji su obojica smueno i pijano umiljali sebi, da su jednom u snu,
negdje nekad i na nekom mjestu uspjeli da na as dotaknu neku drugu
ljudsku duu i da je razumiju.

TRIDESET I ETVRTO POGLAVLJE

Dogodilo se istoga dana kad su se vratili iz Hickama. Stvar je ionako ve
dugo vremena leala u zraku, tako, da su ve svi to od srca eljeli. Svi su to i
oekivali. A kad je konano dolo do toga, pokazalo se, da je stvar tako
zapletena i komplicirana, da gotovo nikome nije pruila nikakvu
zadovoljtinu, a najmanje Prewittu,
Prewitt je te veeri nakanio otii u Maunalani Heights. Bili su stigli kasno
popodne jueranjeg dana i istovarili kamione, pa se latili posla i do kasno u
no bili zabavljeni ienjem svoje osobne opreme. Ribali su platnene
dijelove, sapunom trli kone dijelove, i etkicom za zube istili ljepljive
puke. Tu vrst posla nije nitko volio. Cio naredni dan bio je zatim posveen
ienju etne opreme, poljskih kuhinja, atorskih krila, pira- midnih atora,
oficirskih atora i svih predmeta, koji su za opu smotru morali da budu isti
i u redu.
Na svaije iznenaenje stajao je vojnik prve klase Bloom s ostalim
lanovima boksake momadi na verandi i promatrao ih kad su se dovezli.
Ispostavilo se, da je Bloom tjedan dana ranije bio otputen iz podoficirske
kole. Kako se govorilo, Bloom je bio
544 prozvan iz stroja da vodi gimnastike
vjebe. Prvu vjebu zapoeo je zapovjeu. Di'te noge na ramena! Vod
kandidata odmah se raspao u nerazrjeivi mete urlajui od smijeha. Blooma
vra- tie natrag u stroj i jo isto popodne otpustie ga iz kole.
To je bila divna novost za prljavu etu, koja se upravo vratila s divljine
poljskih vjebi. Stranka protivnika sporta nije se acala da s najveim uitkom
upozorava na rezultat Dinamitove metode, da unapreuje boksae trulih tikvi.

Stranka sportaa suzbijala je taj argumenat .istiui kadidata Malleauxa, novog

boksaa perolake kategorije, koji ne samo to je ostao u podoficirskoj koli,
ve je bio i najbolji u svom teaju. Bloomov sluaj bio je samo obina iznimka.
A osim toga ovjek nije trebao da proe podoficirsku kolu, da bi bio dobar
podoficir.
Sam Bloom je tumaio svakome, koji ga je htio da slua, da je pravi razlog
njegovu otpustu ona istraga protiv homoseksualaca u gradu. Meutim,
malo ih je htjelo da ga slua. Spominjanje te istrage izazvalo je samo
smutnju, a osim toga je ona druga pripovijest bila mnogo prikladnija da se
pripovijeda. Grupa protivnika sporta ga i onako nije nikada voljela, a sad su i
sportai smatrali, da je on nakodio njihovom dobrom glasu, pa vie nisu
suosjeali s njim.
Cijelo prvo popodne za vrijeme istovarivanja i vei dio naredna jutra za
vrijeme radne slube etao je Bloom od jedne skupine do druge,
pokuavajui ratoborno da razjasni svoj poloaj. Bloom nije bio s njima na
vjebi, pa nije pripadao ni jednoj od radnih skupina. Toga dana nije trebao ni
trenirati, jer su uveer imale poeti prve etne borbe. Bloom je bio postavljen
kao borac, pa je zato imao slobodan dan, da se odmori. I tako je toga dana
imao dovoljno vremena, da se bavi svojim vlastitim brigama i da tvrdi da je
nevin.
Bila je to Bloomova prva borba u srednjoj kategoriji. Ove godine je imao
pravo da se bori samo u etnim borbama, jer se u Bowlu borio u polutekoj
kategoriji. Da bi reducirao teinu, morao se tri dana hraniti samim
Horlickovim mlijenim sladnim tabletama, a osim toga trenirati i trati u
trenirki sa dva pulovera i u vojnikoj545kinoj kabanici. U tom je uspio, ali je
bilo loe po njega, to je bio tako uzbuen.

No ipak se estoko trudio, da dokae svoju nevinost. To mu nije mnogo

koristilo. Isto je tako mogao i da se odmara. Kamo god bi stigao, svuda ga je
ve prestigla ona druga pripovijest, letei na krilima govorkanja, brima od
nogu bilo kojeg ovjeka.

Svima je govorio, da e svoj sluaj prepustiti kapetanu Hol- mesu.

Dinamit je bio prevelik ovjek, a da bi na njega moglo da djeluje opako
brbljanje. Bloom je imao povjerenja u kapetana Holmesa. Bio je spreman da
se okladi sa svakim pojedincem, uz jednake uvjete, da e ga kapetan Holmes
ipak unaprijediti u in desetara. No sve to nije pomoglo. Svaki put, kad bi se
krupna masa njegova tijela pojavila na vidiku, netko bi podigao pogled s
posla i zaurlao: Miiir-no! Noge na ramena, naaa ... prijed!
Rano popodne morao se konano odrei svog nastojanja. Otiao je u
kinematograf broj 1 na matineju. Bio je silno uzbuen i nervozan. Kino je
prikazivao film Boksa i dama s Clark Gableom.
Veoma je nuno trebao mir i odmor, jer je te veeri morao boksati.
Prew je bio dodijeljen onome odjelu, koji je istio kuhinjska prikolica. Kad
se pojavio Bloom, nije Prew sudjelovao u opoj zabavi. Nije mu bilo dodue
krivo, to Blooma nisu unaprijedili, ali sve u svemu bilo mu je to svejedno.
elio je jedino da uzmogne poi k Almi. Prola su ve dva tjedna, otkad je
posljednji put bio ondje. Nije htio da promatra boksanje, a osim toga je bilo i
taktinije da mu ne prisustvuje.
Kuhinjska prikolica stajala su u ulici njihove ete. Vojnici su izvukli podne
daske ispod hladionika i naslonili ih o bok kola, da bi im mogli oribati
unutranjost. Jedan je od njih mlazom vode istio podne daske. Kad to bude
obavljeno preostat e im samo jo da oiste sanduk za kruh na drugom kraju
kola i da onda sve dobro operu i vanjsku stranu kola otaru krpama, pa e
posao biti obavljen. Kad je Bloom otiao u kino, posao je ve bio u toj fazi.
Gledali su za Bloomom, koji je odlazio praen poklicima: Miiir-no! Noge na
ramena, naaa ... prijed! Znali su kamo
odlazi. ovjek je uvijek u krugu od
546-

pedeset metara mogao znati, kamo Bloom upravo polazi. Zatim nastavie
radom.
Radili su i u asu, kad su se Champ Wilson i Liddel Henderson s jo
nekoliko drugih boksaa vratili s treninga u pukovskoj vjebaonici. Vodnik
Wilson i ostali boksai takoer nisu sudjelovali u vojnoj vjebi, a isto tako
nisu bili dodijeljeni ni jednoj od skupina, koje su se zabavljale ienjem.

546

Vodnik Henderson nije bio boksa, pa ipak nije otiao na poljske vjebe, jer
je morao da ostane uz komoru i da se brine za kapetanove konje. Otpratio je
Wilsona u vjebaonicu, da bi ga gledao kako trenira. Ba je Henderson
stjerao Bloomovu kuju, koja se neduno motala oko radnih skupina, u neki
kut, i predloio da se malo naale i da pomognu velikom policijskom psu
ete F, da je opae.
Siromani stari policijski pas je puna dva tjedna uzalud njukao oko nje.
Ve je vrijeme, da neto i dobije, naceri se vodnik Henderson. Imao je reski
glas i govorio je otegnutim, pjevajuim teksakim naglaskom. Onaj prokleti
Bloom e se lijepo zauditi, kad mu njegova stara Lady odjednom okoti same
male policijske pse!
Nikad nisam mogao trpjeti tog kujinog sina, tog Blooma. mrko e
vodnik Wilson kleknuvi da pridri prednje noge Blo- omove kujice. Vodnik
Wilson je sve govorio otrim glasom bez obzira na to, da li se nalazio u
boksakom ringu ili izvan njega.

547-

Vodnik Champ Wilsom bio je mrki momak. To je i morao biti. On je bio prrak
lake kategorije cijele havajske vojne oblasti. Ovakva ast vue za sobom i neke
obaveze. Mrko je drao La- dyne prednje noge.
Na cijelom kasarnskom krugu' nalazili su se ratrkani vojnici, koji su radili
ili besposliarili. Nekoliko skupina na trijemu pokuavalo je da urede i
dotjeraju cijevi mitraljeza na hlaenje vodom. Leva je odredio, da se to izvri
danas, kad i onako rade. Druge skupine vojnika radile su na cesti i kod limenki
za smee i s one strane ceste u kasarnskom krugu oko atora, Uskoro se oko
Hendersona i Wilsona okupi velik broj vojnika, davajui im savjete i
podstrekavajui ih.
Bloomov pas bio je mali mjeanac s neto terijerske krvi. Po svakom
garnizonu skiu se psi bez gospodara, jer ih uvijek svi hrane, da bi ih smjeli
gladiti. No Bloom je elio da ima svog vlastitog psa. Tu kujicu, koju je nazvao
Lady, pokupio je u garnizonskoj pivari i doveo je sa sobom kui. Savjesno je
u kuhinji moljakao od kuhara otpatke, premda bi oni i onako hranili kujicu,
da je smiju gladiti. Bloom je tako mogao da je sam hrani triput dnevno i da
stekne svu njezinu naklonost. Isto je tako savjesno, ali s jo veim arom, koji
se umalo nije rasplamsao u upravo povrijeeni gnjev, tjerao sve pse, koji bi
zalutali na podruje njegove ete. Veliki policijski pas susjedne ete F bio mu
je specijalan neprijatelj.
Cijela se pripovijest razvila u jednu od najveih ala u eti. A sama Lady,
skroman i preplaen goli sveanj ivaca, nosei rep uvijek povijen meu
noge, nije umjela da sebi pomogne. Nije imala ni najmanjeg razumijevanja
za vojniko dranje, pa je postrojena eta upravo uivala promatrajui
Blooma, kad bi se derao na Lady, proklinjao je i prijetio joj se, kad bi svakoga
jutra drui, povivi rep izmeu nogu, pokuavala da poe za etom na
vjebalite.
Lady nije vie bila djevica. Bilo je jasno da njezin moral nipoto nije vie
na viem stupnju od morala ostalih kuja i da se ni izdaleka u toj mjeri ne
protivi prijateljstvu policijskog psa, kao to se protivio Bloom. No sad je bila
sva zaplaena. Policijski je pas bio dodue spreman da izvri ono, to su od
545

njega oekivali, ali on je bio za nju prevelik, pa nije mogao da uspije bez
njezine suradnje. Lady, meutim, nije htjela da surauje. Ona bi uspravno
mogla stajati ispod njegova trbuha, a da ga i ne dodirne. Sad se tako skvrila
o zemlju, koliko god joj je to vodnik Henderson do35 Odsada do vjenosti

549-

putao. Vodnik Wilson je mrko drao njene prednje noge dok je vodnik
Henderson pokuavao, da joj podigne stranji dio tijela.
Policijski pas je skakao uzbueno lajui i uzalud mahao apama. Skupina
gledalaca je buila i davala sve nove i nove savjete. Svi su bili uvjereni, da
Wilson i Henderson pokuavaju estito podvaliti Bloomu. Lady poe tektati,
cviljeti i trzati se tako, da su oba vodnika morala napeti svu snagu, da je
uope zadre. Car novosti je izblijedio. Odjednom cijela ta stvar i nije vie
bila tako aljiva. Mnotvo se poe razilaziti natrag na posao, pomalo
nesigurna pogleda i posramljeno^ Vodnik Henderson jo uvijek nije htio da
popusti. Lica nekolicine koji su ostali, dobie poluposramljen poluradoznao
izraz. Vodnik Henderson jo uvijek nije htio priznati, da je poraen.
Prew je neko vrijeme utio. Stvar ga se nije ticala, a ni pas nije bio njegov.
Neka se Bloom sam brine za svoje prokleto tene. No u njemu se skupilo
toliko toga, da je stigao upravo do one toke zasienosti, od koje se dalje
vie nije ilo i kod koje ovjek jednostavno treba neki povod, i koja upravo
trai neki povod.
Promatrao je ljude: one, koji su otili posramljena lica, i one koji su ostali
poudnih lica, na kojima se ipak osjeala svijest o krivnji sve te Champ
Wilsone i te kradljivce pasa Hender- sone koji nisu nikada sudjelovali u nekoj
vojnoj vjebi. Sve ih je mrzio, mrzio ih je istom onom divljom i neugasivom
mrnjom, kojom je mrzio i Blooma i Bloomova prokletog slinavog psia.
On ostavi poljsku kuhinju i prijee prijeko, laktima sebi probije put kroz
skupinu napola poudnih, napola nesigurnih lica, pa vrsto udari dlanom
otvorene ruke Hendersona o rame. Henderson je kleao i naprezao se da
obuzda Ladyn stranji dio tijela, koji se praakao. Sad se prevrnu natrake, i
550pritom ispusti psa, da se doeka rukom
na zemlji.

Osloboena zahvata, Lady strugnu. Wilson je nije uspio zadrati. Ona

poleti preko kruga, a policijski pas se natisnu u stopu za njom. Ona se
jednom okrenu, zarei i ugrize ga u rame. Poslije toga trao je za njom u
malo veem razmaku.
Dovraga, ta ima to da znai? upita vodnik Henderson.

550

To znai da ja ne mogu da gledam, kako se netko vlada kao da je jo

vei kujin sin, nego to u stvari jeste, odvrati Prew. Gubi se natrag u tvoju
staju k tvojim prokletim konjima.
Vodnik Henderson se naceri, nemarno se nasloni na lakat i stavi desnu
ruku u dep, to je, Prewitt? Ima li slab eludac? Ili zar si odjednom postao
fin kao djevojica?
Prew je promatrao ruku, koja je u depu neto opipavala, kao da to
miluje. Nemoj da izvlai no na mene, kujin sine, ree, ili u te ubiti
njime.
S lica vodnika Hendersona nesta osmijeha, ali vodnik Wilson, uvijek
hladan, stajao je ve uza nj i pomagao mu da ustane. :;Doi, Liddell, ree mu
umirujui ga. Drao ga je za desnicu i povukao ga prema kasarnama.
Jednog e dana otii predaleko, Prewitt, odjednom dreknu
Henderson, a onda u ti to tvoje prokleto srce iupati iz grudi!
Kada? upita Prew.
Jezik za zube, Liddell! mrko zapovjedi Wilson. Bit e bolje, Prewitt, da
se naui da radi glavom, hladno e Prewu. Jednom e zapasti u takvu
kau, iz koje se vie ne e izvui. U naoj jedinici i onako nema mnogo ljudi,
koji te vole.
U ovoj jedinici i onako nema mnogo ljudi, do ije mi je sklonosti stalo,
odvrati Prew.
Wilson mu ne odgovori. Odveo je bijesnog Hendersona, koji mu se nije
opirao, u prostoriju za dnevni boravak, blago ga tap- ajui po ramenu. Prew
se vrati svojoj prikolici. Ljudi se razi- oe i vratie se na svoj posao. Bili su
malo razoarani, to im je izmakao sukob,
koji bi se moda mogao razviti u
551pristojnu tunjavu. Prew nije bio siguran, je li se on sam razoarao ili nije. Uz
prikolicu ne ree mu nitko nita. Oito su svi ve uli da sam krajnje
razdraen, mrko pomisli Prewitt.
Ostatak popodneva proe, a da nitko i ne spomenu tu upadicu. Bila je
gotovo ve zaboravljena, kao i tisuu drugih malih upadica, iz kojih malo da

se ne porode tunjave. Zapravo stvar i ne bi imala nikakvih posljedica. Tim bi

bila zavrena, pa bi tako i bilo, da vojnik prve klase Isaac Bloom nije opet
oivio stvar kod veere.
Za veeru su bile prene hrenovke i sasjeckano meso, jednako dobro kao
i u prvorazrednoj restauraciji, a ujedno su time iskoriteni krumpiri, koji su
preostali od ruka. Kao prilog bile su zelene mahune, a krupne konzervirane
breskve razrezane popola u soku kao desert. Veera je bila dobra i razgovor
je zapoeo tek kad su ispranjene zdjele i tanjiri. Prew je upravo promatrao
posljednji okrajak svoje hrenovke. Imala je malo prigorenu tamnu koicu. On
ga stavi u usta i opazi, kako je Stark izaao iz kuhinje 1 poao prema stolu, za
kojim su sjedili vodnici, da bi popio kavu, Popuio cigaretu i malo se
porazgovorio. Potkoulja mu je bila natopljena znojem, znoj mu se ljeskao
na snaaim rukama i ramenima i kapao mu sa dlaka ispod pazuha. Prew je
volio Starka. toplo ga je volio, veoma ga je volio. Stvarno je Stark bio jedini
ovjek u cijeloj eti, do kojega mu je bilo stalo. Moda i Warden. Ne, Warden
nije, taj podmukli kujin sin. Moda Andy i Petko. I Maggio. On proguta
ostatak mesa i pripali cigaretu, a dim ga opee na jo slanom jeziku. Zatim
doda k tome okus kave.
U istom trenutku prenese Bloom svoj tanjir preko stola i sjede nasuprot
Prewu. Razgovor oko njih posta tii i ispuni se iekivanjem.
Htio bih da ti zahvalim, Prewitt, to si se zauzeo za mog psa, dok mene
nije bilo ovdje, da pripazim na njega, viknu Bloom.
Nema na emu! odvrati Prew i posegnu za svojom alicom kave.
Izvoli! viknu Bloom, pa dohvati kovanu posudu za kavu i napuni
Prewovu alicu. Uvijek se znade, tko
ti je pravi prijatelj, viknu on. Po
552-

nainu, kako netko postupa sa ivotinjom, uvijek se moe razaznati, kakav je

ovjek. Zaista sam tvoj dunik.
Prew i ne dirnu kavu. Nita mi ne duguje, Bloom.
Oh, dugujem ti! prodere se Bloom.
Oh, ne, ne duguje mi ba nita.
Ali ja sam jedan od onih ljudi, koji plaaju dugove.

552

Tu istu stvar bih ja uinio i za bilo kojeg drugog psa. Jednostavno ne

mogu gledati, kako neki kujin sin mui ivotinju. Meni je prokleto svejedno,
ija je to prokleta ivotinja, nastavi on. Zapravo i nisam znao da je to tvoj
pas, slae Prew, promatrajui Blooma kroz dim cigarete, to ga je upravo
izdahnuo.
Ali svatko zna, da je to moj pas, usprotivi se Bloom.
Ne, ne zna svatko. Ja na primjer, nisam znao. Da sam to znao, ne bih
nita poduzeo. Ti mi, dakle, nita ne duguje. Samo jedno te molim, da mi ne
dolazi u blizinu. On ustane i podigne svoja jedala sa stola. Do vienja,
Bloom, ree.
Opi razgovor, koji se ponovo razoarano poveo iznad alice s kavom i
iznad cigareta, posta opet tii, kao da je netko za- vrnuo pojaalo na radiju.
Bogami, ree Bloom. Zar se tako postupa s drugom, koji eli da se
zahvali? On takoer ustane, pa naglaenom gestom pokupi svoja jedala sa
stola. Doao sam samo zato ovamo, da ti se zahvalim, Prewitt. Sigurno
nisam doao zbog toga, to bi me neto ovamo vuklo.

553-

No, dakle, ja ne elim tvoje posrano zahvaljivanje, odgovori Prew. Sto

kae sada?
Ha, odvrati Bloom, nije li to smijeno? Dovraga, a tko si ti? Engleski
kralj? Zidove napadaju uvijek samo oni najgori ljudi. ,
to zapravo hoe? upita Prew. Da me vrijea?
Zar smo te moda ja i moj pas molili za pomo? zaurla Bloom. Ne, to
nismo uinili! Drugi put izvoli, dakle, poekati, dok te ne pozovemo. Ja i moj
pas ne trebamo tvoje proklete pomoi, kujin sine. U budue ostavi na miru
mene i mog psa.
Prew je bio poloio tanjir na stol, ali alicu je jo uvijek drao u ruci. Sa'd je
baci. Teka alica bez ruke pogodi Blooma , usred ela. Bloom zatrepe
oima i namrti elo. alica pade na betonski pod, i zakotrlja se, a da se nije
razbila: nehajna, ravnoduna, neprobojna.
Stark stane izmeu njih, prije nego to su se mogli pograbiti. Cigareta je
jo uvijek visjela u njegovim nepokretnim ustima, koja su izgledala kao da se
kane nasmijati, kao da kans zaplakati, kao da se kane nekom narugati. On
bokom zaustavi Prewa i gurne Blooma u prsa.
Ne u mojoj blagovaonici zarei on. Ako se hoete tui, tucite se vani
na travi. Nitko se ne e tui u blagovaonici! Ona je za jelo i jedino za nj, tako
mi boga! ponosno e on. Imao si sreu, Prewitt, da nisi razbio alicu, jer bi
te to inae narednog isplatnog dana stajalo deset centi.
Bloom se ogleda po prostoriji. Na elu mu je bila mala crvena mrlja.
Hoe li izai sa mnom? upita on.
Dakako, odgovori Prew, zato ne bih? Naprijed!
No, porugljivo e Bloom, na to onda eka? Jesi li se prestraio ili to
je? On poe prema vratima, raskopavajui putem koulju. Prew izae za
njim kroz vrata preko ceste u kasarnski krug, na kojem su jo uvijek stajali
atori, to su ih popodne razapeli. Iza njih se iz blagovaonice radosno
nagurae svi ostali. Iz ostalih blagovaonica i s drugih trijemova dotrae
takoer vojnici, kao da su doznali za sukob, prije nego to je izbio, kao da su
samo ekali da uzmognu dotrati. Nainie oko n.iih velik krug. Bloom je jo

55

uvijek bio zabavljen svlaenjem koulje. Ukazae se njegova silna prsa, bijela
poput mlijeka i okrugla poput bave. I Prew skine koulju.
Borili su se sat i pol. Kad je borba zapoela bilo je pola est i jo nije bilo
tamno. Prva boksaka borba u etnim natjecanjima trebala je zapoeti u
osam sati. Bloom je imao da sudjeluje tek u glavnim borbama i nije trebao
da nastupi prije deset
ili pola jedanaest. Njih su se dvojica jo uvijek borila, kad je posluga u
dvorani za gimnastiku bila ve zaposlena time, da na podijumu paviljona za
glazbu podigne boksako kolo.
Postojao je samo jedan nain borbe s Bloomom. Morao si boksati s
njime. Bloom je ve od prolog prosinca skoro stalno trenirao i trbuh mu je
bio tvrd kao kamen. Glava mu je i onako uvijek bila tvrda kao kamen. Da se
nije toliko bojao, da e biti pogoen, mogao bi zaas svriti s Prewom. I
onako Prew ne bi uope imao ni sjenu izgleda u pobjedu, da nije raspolagao
van- rednom priroenom brzinom, koju je kasnije u Myeru razvio u posve
osobni stil. Pa ipak je ve nakon deset asaka morao da dade sve od sebe, da
uzmogne izbjei Bloomovim udarcima, toliko je bio izvan svake forme.
On je, dodue, mogao pogoditi Blooma, kako god je htio, ali ak ni snaga
njegovih udaraca, vanredna za tako laganog ovjeka, nije bila dovoljna da
ma i smete Blooma. Nekoliko puta udario je savijenom ljevicom Blooma u
eludac, no onda je prestao da to ini. Na to odlui, da ljevicom obradi
Bloomov nos. I zaista, prvi vrsti udarac ljevicom, to ga je uspio smjestiti,
slomio je Bloomu nosnu kost. Osjetio je pod akom kako je kost popustila i
znao je da je slomljena. Pa ipak Bloom nije gotovo ni krvario. Iz nosa mu je
procurila svega tanka nit krvi, ali je i555ona ubrzo prestala. To je bio sav uinak
udarca. Po prilici pet sekundi bile su Bloomove oi pune suza i lice mu je na
trenutak izgledalo oamueno, ali ak mu nije natekla ni gornja usnica. Bilo
je kao da netko pokuava oboriti bika udarcem ake.
Prew nastavi da niani u nos, ali Bloom stane da upotrebljava vjeti trik.
Svaki put bi se sagnuo poput Artura Godoya, tako da je veina udaraca
ljevicom prela iznad njegove glave. Onda bi, uspravivi se, odgovarao

desnim kroeom. Prva dva ili tri puta mogao bi Bloom udarcem savijene
lijeve ruke u eludac rastrgati Prewa u komade. No taj udarac nije doao i
Bloom bi neprekidno iznova napadao desnim kroeom. Nakon prvih nekoliko
udaraca opazi Prew da je Bloom, saginjui se, podizao ljevicu dosta prema
desnoj strani lica i time otkrivao lijevu polovicu lica. Zato Prew markira
ljevicom, a zatim udari izravnim udarcem desnicom prema nezatienom
dijelu lica. Prvih nekoliko udaraca promaie, ali onda uspije Prewu pogoditi
ravno ispod Bloomova lijevoga oka. To e za Blooma znaiti natueno oko. no
i to je bila slaba utjeha, jer ak ni taj udarac nije nimalo smeo Blooma. Bilo je
kao da pojedinac ovjek pokuava udarcem prevrnuti automobil.

556-

556

Kad se Bloom idui put sagnuo i Prew naglo udario desnicom, pognu
Bloom glavu i Prew ga s punom snagom pogodi po lubanji. Osjetio je kako
mu je jedan od lanaka na prstima otiao dovraga. Nije bio slomljen, ve
samo uganut, ali i to je bilo dovoljno. Bloom se iz svog pognutog stava
uspravi, cerei se od uha do uha. Tako je Prew morao da odustane od udarca
desnicom. Iznova je poeo obraivati Bloomov nos ljevicom. Desnicu je
zadrao u rezervi, da njome eventualno udari Blooma po Adamovoj jabuici.
Drugo mu nije preostalo. Bilo je, kao da obilazi oko neke kue i da pokuava
otvoriti sva vrata, ali sva su vrata zakljuana i kao da se konano sagiba
traei kamen, kojim bi mogao razbiti prozor, a onda opazi, da su kapci zatvoreni. Prew se poeo veoma zamarati.
Mnotvo, koje se okupilo oko njih i koje je neprekidno raslo, sjajno se
zabavljalo. Nekoliko momaka, koji su sami sebe imenovali redarima, obilazili
su naokolo, zadravali su ljude i brinuli se da borci imaju dosta prostora. Bilo
je to gotovo kao u pravoj bok- sakoj borbi u ringu. Mnogo krvi nije bilo, ali
u tom su se sluaju gledaoci pomirili s time, jer su svi upravo profesionalnim
zanimanjem pratili, kako e Prew rijeiti svoju zadau. Mogli su da sudjeluju
u Prewovim duevnim naporima, a da se pritom nisu morali izvri riziku, da
ih pogodi Bloom. Svaki put, kad bi Prew neto pokuao, bili su veoma
radoznali, kakav e uspjeh postii. Mogao ih je uti, kako iza njegovih lea
raspravljaju o njegovim izgledima u borbi, kao da promatraju pokuaj novog
gambita u ahu.
Prewu se silno zamorie noge. Njegove podlaktice, laktovi i ramena
postepeno su postali veoma osjetljivi od udaraca to ih je njima morao
obraniti. Desnica mu je bila malo natekla. Bloom je to opazio, pa je od tog
asa postao manje suzdrljiv i zapoeo da ga estoko napada. Prew jo
uvijek nije imao prilike, da desnicom udari Blooma po Adamovoj jabuici.
Poeo se pitati, hoe li mu se ikada pruiti prilika za taj udarac. Nije htio da
pokua, prije nego to bude siguran jer njegova ruka nije mogla da podnese
daljnje pogrene udarce, koji bi udarili o Bloomovu lubanju.

Bloom ga je sad estoko napadao, divlje zamahujui obim akama i Prew

se morao silno napregnuti da mu izbjegne, pogotovu kad bi ga Bloom
pritisnuo o gledaoce. Jednom je u takvom poloaju, natjeravi Prewa na
gledaoce, Bloom uspio da ga pogodi u sljepoicu, ravnim udarcem a ne
kroeom. Prew pade na koljena ravno u gledaoce preko jednoga od njih, koji
je pao pod njim. Osjeao se silno pospanim i silno umornim. Sve je zvualo
nekako neobino i kao iz daljine. Bilo mu je strano teko da ustane, jer mu

42

noge nisu vie mogle da sudjeluju u borbi.

Drugom prilikom, znatno kasnije, posrnu preko neijih nogu. kad ga je

Bloom pritisnuo u gledaoce, i pade, a da nije bio ni pogoen. Vidio je kako
dolazi udarac nogom i izvrnuo se ustranu. Zgrabio ga je takav gnjev, kakvog
dotad jo nije osjetio. Netko se umijea, odgurnu Blooma i opomenu ga, da
se poteno bori. U sve guem sumraku opazi, da je to bio Stark. Gledaoci se
glasno pridruie Starku. Nisu htjeli da se ta boksaka borba, poto se tako
divno razvila, pretvori u divlju tunjavu i da im pomuti uitak. Bloom je bio
drugog miljenja.
Kad je Prew opet ustao, Bloom je daleko povukao desnicu, spreman za
udai'ac. Stajao je tako blizu pred Prewom, koliko su mu to dopustili. Petom
svoje teke vojnike cipele Prew estoko nagazi na Bloomovo stopalo.
Bloom iroko otvori usta da vikne. Desnica mu je jo uvijek bila povuena
natrag i spremna da udari, ali Bloom je bio zaboravio na nju. Prew naglo
udari ljevicom i pogodi Blooma usred ozlijeenog nosa. Bloom viknu i
podigne obje ruke, a Prew ga udari lijevom rukom u eludac, to je nie
mogao, a da ba ne pogodi muda. Bloom ne zastenje. ali spusti obje ruke,
vjerojatno zbog toga, jer su ga udarac u nos i nagaena noga malo
oamutili. Time se iroko otkrio za udarac desnicom u Adamovu jabuicu i
Prew udari. Vraki ga je zaboljela ruka, ali stvar se isplatila. Bloom se stade
guiti, uhvati se obim rukama za vrat i prvi put padne.
Kleei na koljenima i objesivi glavu, Bloom se i dalje guio, gutao i
kaljao, hvatao zraka i oprezno opipavao vrat. Onda mu se lice zacrveni,
poprimi grimiznu boju i gotovo posve pocrni. Bloom se isprui na zemlju.
Zatim povrati veeru, a onda ustane, jo uvijek teko gutajui, i nasrne na
Prewa oborivi glavu poput ovna.

552-

Prew je bio uzmaknuo da mu dade mjesta. Bila je srea, to je to uinio,

jer da je bio samo malo blie, ne bi imao vremena da udari koljenom o
Bloomovo lice, okrenuto prema dolje. I ovako je kost njegova koljena
pogodila samo Bloomova prsa, a tek debeli jastuk njegovih miia na
natkoljenici pogodi Bloomovo lice i njegov nos. Bloom se izvrnu na lea,
usred bljuvotina. Nos mu je bio slomljen, ali nije ni krvario ni natekao. Oko

552

mu je bilo okrueno modricom, ali nije bilo ni zatvoreno ni nateeno.

eludac mu je nekoliko puta bio pogoen, ali na njem nije bilo modrica.
Adamovom jabuicom, koja je zapravo trebala da je zgnjeena, jo uvijek je
mogao gutati. Cijelo mu je tijelo bilo netaknuto i nije pokazivalo vidnije
ozljede. Tako je leao na laktima, grevito disao i gledao Prewa.
Onda ustane i ponovo poe prema Prewu. Ovaj put je oprezno podigao
ruke i Prew upita sam sebe, ime bi ga, zaboga, mogao jo da pogodi, poto
ga je ve udarao svime, osim vje- drom iz kola. to bi zapravo trebao da uini
s tim ovjekom, da ga pobijedi? Upravo u tom trenutku umijea se
bataljonski sveenik, porunik Anjer C. Dick, stupivi na poprite borbe.
Obojica se poveselie, to se on pojavio.
Momci, ree on, ne drite li, da bi sad bilo dosta? Ne volim vas gledati,
kad se tako tuete. To je samo rasipanje snaga i ne moe dovesti do odluke.
Kad biste bar pola te snage upotrebili na to, da jedan drugome pomaete,
nastavi porunik Dick svojim blagim pastorskim glasom, umjesto da do krvi
lemate jedan drugoga, svima bi nam bilo bolje i ja bih vjerojatno izgubio svoje
namjetenje.
Gledaoci se nasmijae, a porunik Dick se ogleda, pa se i on iroko
nasmijei.
Bloom i Prew ne rekoe nita.
A osim toga, nadovee porunik Dick, treba da Bloom veeras
nastupi, zar ne? Ako nastavite da se tuete, momci, ne e imati vremena da
se presvue prije nego to se uspne u kolo.
Mnotvo se nasmije, a porunik Dick se ogleda, pa se i on vedro
nasmijei.

553-

Zatim jednom rukom zagrli Prewa, a drugom Blooma i ree: Pruite si

ruke, momci. Ovakva mala prijateljska borba je uvijek od koristi. Ona isti
krv. Ali vi valjda ne kanite da poete predaleko? Htio bih da sad prestanete,
nastavi on. Pruite si ruke!
Oni si mrzovoljno stisnue desnice, a porunik Dick skine ruke s njihovih
ramena. Prew zatetura prijeko u kasarnu, a Bloom zatetura u dvoranu za

gimnastiku, da bi se pripremio za nastup. Poruaik Dick osta razgovarati s

gledaocima.
Prew je dugo sjedio na svojoj postelji u praznoj spavaonici. Odluio je, da
ne e poi u grad. Otiao je u praznu latrinu i povratio veeru, ali se ni nakon
toga nije osjeao bolje. Boljela ga je glava, a ono mjesto na sljepoici, gdje
ga je p9fiodio Bloom, bilo je veoma osjetljivo. Uho ga je peklo kao vatra.
aka mu je i dalje naticala. Ruke su mu bile tako teke, da ih nije mogao
podii, a na svim mjestima, kojima je obranio Bloomove udarce, pojavie se
modrice. Svaki put kad bi ustao, zadrhtale bi mu noge.
Nije mu se inilo, da je mnogo postigao. Pomisao da bi poao spavati s
Almom ili bilo s kime, pobuivala je u njem osjeaj Potpune upljosti. Nakon
nekog vremena, kad su iz kasarnskog kruga poeli dopirati poklici
odobravanja pri prvim borbama, stane Prew pod tu, obue istu uniformu i
poe dolje kroz praznu sobu za dnevni boravak u garnizonsku pivaru. Noge
mu jo nisu bile posve vrste.
Poglavica Choate sjedio je za nekim stolom na travniku pod drveem.
Pobjegao je od Choya zbog mnotva, koje je dolazilo na boksake borbe.
Ona uma boca i limenki, koja je stajala pred njim na stolu, izgledala je
upravo onako, kao da su je prenijeli s onog stola za kojim je svake veeri
sjedio u kutu Choyeve restauracije. Zadovoljno i dostojanstveno pogleda
Choate iz te ume Prewa.
Sjedi, ree. Ima krasno uho!
Prew izvue stolac. Osjeao je, kako mu se lice kesi. Malo je povrijeeno,
ali nije dobilo dovoljno da natekne!
554- pivo! Vanom i promiljenom
Evo ti, sretno e poglavica, popij

kretnjom pretrai svoju umu i istrgne jedno drvo iz korjena, pa ga gurne

Prewu, kao da mu daje odlikovanje. Kako ujem, ree na svoj polagani
oprezni nain, veoma si dobro proao. Kad ovjek uzme u obzir da nisi
trenirao.
Prew ga pogleda. Je li poglavica bio sarkastian? Onda opazi da nije, pa
dostojanstveno prihvati kompliment. Odjednom se poe znatno bolje

554

osjeati. Poglavica se nije ba razmetao ni pivom ni mjestom za svojim

stolom.
Postajem prestar za takve stvari, skromno i umorno odgovori.
Zaboga, nastavi, ne mogu da razumijem, kako se on uope moe uspeti
u ring! A da i ne govorim o boksanju. Zar zaista misli da e moi boksati?
Sigurno, odgovori poglavica. Taj ovjek ima konjsku narav, a osim
toga eli da stekne in!
Nadam se da ima pravo. Nisam ga htio onesposobiti za borbu. To
nisam namjeravao.
Kako ujem, ljudi to za vrijeme vae borbe nisu opazili: blago se naceri
poglavica.
Prew mu uzvrati osmijehom, nagne se u stolicu i dohvati pivo. Dugaak
gutljaj iz boce, koji mu je otopio gustu slinu u grlu i oistio ga, imao je otar i
slan okus. Svojom ledenom hladnoom razbistrio mu je i mozak. Ah,
zahvalno e on. Da, to je ve davno zasluio. Otkad sam doao u
etu/neprekidno je to izazivao.
Sigurno, raspoloeno e poglavica.
Ali ipak ne bih htio da mu onemoguim borbu.
On e boksati, odvrati poglavica. To je prava konjska narav.
Da je tako pametan kao to je snaan, ne bi mu u cijeloj vojnoj oblasti
nijedan boksa poluteke kategorije bio ravan.
Kukavica je, dobaci Prew.
I ja to mislim, potvrdi poglavica. Nastupit e. A vjerojatno e i
pobijediti. Bori se protiv nekog poetnika iz ete I. Borit e se, ali okladio bih
se, da jo nekoliko dana ne e ba mnogo
govoriti.
555-

Bogami, drat e jezik za zubima, raspoloeno e Prew.

I uvijek e vjerovati, da si to namjerno uinio, da mu pokvari nastup.
I Dinamit e to vjerovati.
Poglavica vano kimnu glavom. inilo se da mu je za to potreban velik

napor. Sad si do kraja zapao u kau. Ali i prije toga si bio u njoj. Osim toga,

zaista ne znam, kako bi te Dinamit mogao izvui pred vojni sud zbog
potene borbe na travnjaku, kad je i on sam prijatelj takvih borbi.
Ne, dovraga, zadovoljno e Prew. I ja zaista ne znam, kako bi to
mogao uiniti!
Bloom ne bi bio tako lo, zamiljeno e poglavica, samo kad bi od
vremena do vremena zaboravio da je idov.
Prew se tek u tom asu tomu dosjetio, pa se usprotivi: Prokletstvo, meni
je posve svejedno, je li on idov ili nije!
I meni, odgovori poglavica. Sussmanna svi zovu samo Zi- dovi.
Njemu je to posve svejedno, ali kad bi netko Blooma nazvao idovom, on bi
ga izbio na mrtvo ime. Prokletstvo, pa i mene zovu Indijancem, zar ne? Da, ja
i jesam Indijanac. A zar Bloom nije idov?
Tako je, kimnu Prew, osjeajui da mu se neto vraa u svijest.
ovjee, u meni ima i francuske i irske i njemake krvi. Pa zato ne? Zar bih
se moda uvrijedio, da mi netko veli Frenchy ili Mick ili vabo?
Tako je, kimnu poglavica vanom kretnjom glave.
Upravo tako, sloi se Prew radosno.
Naravno, ja poznajem i nekoliko idiota, koji podlo postupaju sa
Zidovima, nadoveza poglavica, ali ne u naoj eti.
Tako je, potvrdi Prew. Trebamo se samo sjetiti, kako su postupali s
Indijancima!
Tono, odgovori poglavica. A ovjek mora i da naui, koga treba
udariti i koga ne smije udariti.
Tako je to, kimnu Pre\v. On se udobno nasloni u stolac. Pivo je na
njega djelovalo bre nego obino. On
se ogleda po bunom trouglastom
556vrtu, u kojem se nalazio nadsvoeni bar u obliku slova U. Vrt je bio ogradom
odijeljen od tri ulice, to su ga okruivale, i nalazio se na terenu, koji je ve
dvadeset godina bio sveto tlo. U nekom kutu sjedilo je uz pivo nekoliko
starih sijedih tapskih vodnika, izmjenjujui uspomene o Villi 61 u Meksiku i o

61

Villa, general Francisco (Pancho) Villa, meksiki narodni heroj ustanka, ubijen 1923.

556

ustanku na Filipinima, kad su prokletim Morosima 62 pokazali kakvi su oni

momci. Meu njima nije bilo mjesto za utokljunce od etrdeset godina. Uz
tezgu su u tri reda vikali vojnici. Skupina re- gruta u svijetlim posve novim
uniformama stajala je, ogrlivi se oko ramena i pjevala: Mi smo momci
kapetana Billa, jaimo samo u tamnim noima, prljavi smo kujini sinovi i
radije spavamo s djevojkama nego da se borimo! Kroz tu buku bi se od
vremena do vremena iz kasarnskog kruga ula neka priguena buka, koja je
nagovijetala k. o. inilo se kao da je sve to veoma trajno i Prew je znao, da
je on dio toga. Ovdje mu je bilo mjesto.
Ne ini se, kao da se drugi pukovi ba odvie zanimaju za nae boksake
borbe, zlobno dobaci on.
A zato bi se i zanimali? blago upita poglavica. Nemamo ni toliko
izgleda da emo dobiti natrag prelazni pokal u prosincu, kao da prdimo
protiv vjetra. Svi to znadu.
Prew pogleda tu krupnu solidnu masu tijela, koja se uope nije dala
potresti, pa se nasmije. Volio ga je zbog te nepokolebljivosti, koja je
posljednjih mjesec dana poput vrste peine stajala u virovima univerzuma.
Stari poglavico, ree sav sretan, stari poglavico! Da, da. ti sportai, ti
posrani sportai.
Oprez, drue, nakesi se poglavica, i ja sam pomalo sporta.
Prew prasnu u divlji smijeh.
Popij jo jedno pivo, ponudi mu poglavica.
Ne, sad ga ja moram platiti.
Ima ga dovoljno ovdje. Samo uzmi. Zasluio si!
Ne, sir, odluno e Prew, idue pivo ja u platiti. Imam novaca. U
557-

posljednje vrijeme imam uvijek novaca.

Da, mrko se osmjehnu poglavica. Opazio sam to. ini se da si se ba
lijepo ugnijezdio kod one tvoje enske u gradu.

62

Moro, pripadnik muslimanskih plemena s Junih Filipina.

Ne ivim ba loe, razgovorljivo odvrati Prew. Nikako loe. Jedina

tekoa je u tome, zau sam sebe kako govori, to se ona prokleta kurva
eli udati za me!
Pa to onda, filozofski zabrunda poglavica. Ako ima toliko novaca,
trebalo bi da bude pametan i da je oeni, pa da na njezin raun ivi onako
kako hoe!
Prew se nasmije. Nije to za mene, poglavico. Ti zna, da ja nisam od
onih, koji se ene.
Sav sretan prijee prijeko do bara na sjevernom kraju vrta. Ti laljive,
ree sam sebi radosno, ti i tvoji sjajni potezi. No, uostalom, zar to moda nije
bio sjajan potez, prokleto dobar potez, s jedne strane? Pa to onda? Svaki
prokleti mukarac treba da ima prokleto pravo, da prokleto sanjari. Hej,
Jimmy! borbeno viknu on.
Halo, boy, doviknu mu debeli Jimmy s protivnog kraja bara. Njegovo
iroko kanako lice cerilo se pod znojem. Ruke su mu tako brzo otvarale i
dijelile limenke i boce, kako ih je samo mogao da vadi iz hladionika. S druge
strane hladionika stajao je uvar pivare. To je uvijek bio neki pukovski
boksa, kojega bi postavljala sad jedna sad druga jedinica i kojega je po
garnizonskim propisima morao da plaa upravitelj pivare, zato to dri red.
Redar je nosio opasa i gumenu palicu te traku kao znak svoje privredne
dunosti. Neprekidno je sam sebe astio pivom iz dubina hladionika, vadei
limenku za limenkom, dok ga je nemoni upravitelj pivare, neki Japanac,
promatrao uzaludnim bijesom, to mu se odraavao na glatkom plosnatom
licu.
Daj mi etiri boce, Jim! zaurla Prew
preko nemirne gomile.
558U redu, dreknu Jimmy i nakesi se tako da su mu bljesnuli zubi na
tamnoputnom licu. Evo etiri piva za etiri kriva! ree on donijevi mu ih.
Tvoja eta se noas boriti u izlunim borbama, ovjee, ti se ne boriti?
Ne, Jim, nakesi se Prew raspoloen. Bojim se, da bi mi netko mogao
zgnjeiti uho!

558

ovjee, ti pravi vrag, nasmije se Jimmy i otare lice rukom, koja je

izgledala poput dobro osuene unke. Mene ne prevarit. Ja uo da ti
upravo izlupati veliki Zidovi, favorit. Zar ne?
Zar se o tom pripovijeda? nasmije se Prew. No, a ja sam uo govoriti,
da je on mene izlupao. Mogao je upravo da osjeti na zatiljku, kako je
nekoliko vojnika prekinulo razgovor, da ga pogledaju. Netko neto apnu.
Mora da se brzo razglasilo. On se ne osvrnu.
,

V
Ha, naceri se Jimmy. uj mome! Ja te vidjeti posljednja godina, u

borbi u Bowlu. Ti dobar. Onaj Zidovi velik i teak udarac, ali nema srce.
Zidovii nikad nemati srce. Ti hrabar, ne?
Misli li, dakle, tako? skromno se osmjehne Prew. to je s moja etiri
piva?
Evo ih, mome. Da, ja to tako misliti, odvrati Jimmy. Oni Zidovii
bolje da pripaze s kim poinju svaa, ne? Drugi mjesec ja se sam opet boriti
u grad.
Ostali su ih vojnici jo uvijek promatrali.
A gdje? radosno i u povjerenju upita Prew. U graanskom klubu?
Tako je. est kola u izlune borbe. Pobijedim li, prelazim u glavna borba.
Pobijedim li u finale, poslat e me u Sjedinjene Drave boksati. to misliti o
tome? Ja napustiti to prokleto namjeten je!
Drugi Dado Marino, ne? nasmije se Prew.
Jimmy prasnu u smijeh, a zatim udahne toliko zraka u svoj krupni prsni
ko, da je ispunio gotovo cio prostor iza bara. Ja takav. Bit u dobar boksa
kategorija muha, zar ne? On se nasmije,
a zatim ozbiljno nastavi: Ne, ja
559-

otii u Drave kao i moj djed. On se zvati Kaliponi, zna li? Jimmy Kaliponi. Ja
se zvati kao djed. On u stara vremena otii na veliko putovanje u Drave.
Havajski jezik nemati f, nemati r. Ne moe rei Kalifornija rei Kaliponi. Ja
morati pobijediti u borbi, otii u Kaliponi kao djed. i iskazati ast njegovo
ime. Vidjeti kako tamo preko. Nema vie hula, hula, nasmije se on. Volim
Drave, to uti o njima!

Doi u u grad i pogledati, kako obara svoga protivnika, nasmije se

Prew.
Dobri stari graanski klub, nasmije se Jimmy. Tamo mnogo borba.
Stari Dixie se uvijek boriti u graanski klub. Ti se sjeat stari Dixie? Dixie moj
dobar prijatelj. Fin momak, ne?
Prew odjednom osjeti, kako se ispod njegova osjeaja sree otvorila
velika rupa i kako je sve isisala iz njega. On posegnu za pivom.
Da, ree on, veoma fin momak.
Jimmy strese glavom, a njegovo krupno nasmijano lice odjednom se
rastui. To je zlo, da Dixie oslijepi na taj nain. Bilo je to prvi put da je tu
stvar spomenuo Prewu. Veoma zlo za tebe, mome, veoma zlo. Ti njegov
dobar prijatelj. To je strano, strano zlo, mome.
Da, da, veoma zlo odvrati Prew. Daj mi moje pivo.
Evo! Jimmy mu gurne boce. Ne treba platiti. Danas na moj raun.
Krupno alosno lice se odjednom opet nasmija. Mene zaista radovati, da ti
izlupala velika nada tvoje ete, ono idovsko mome. Prokleti Zidovi isto tako
zli kao prokleti Nijemci. Posve jednako. Oni pokuavati zgrabiti cio svijet. Ali
nas Ameriani ne moi zgrabiti, zar ne? Mi hrabri. Zidovi i Nijemci ne hrabri.
Tako je, ree Prew gurajui se natrake sa svojom pivom iz mnotva
koje ga je okruivalo. Zidovi i Nijemci ne hrabri, ponovi on, govorei tiho,
kao da razgovara sam sa sobom. Zidovi i Nijemci i Dagosi i Irci i Ungarosi i
Crnci ne hrabri. On krene natrag k svom stolu osjetivi muninu u svom
praznom elucu. Nije se zato borio s Bloomom, to bi Bloom bio idov. Ali,
zato ljudi moraju da iz toga uvijek naprave neko rasno pitanje?
Za leima zau Jimmyja gdje se dere
Evo! Dva piva za dva kriva! To je
560-

bila omiljela ala Jimmyja Kaliponija. Poekaj samo dok Jimmy ne doe u

Drave, pretpostavivi da pobijedi u glavnoj borbi i da onda tamo ustanovi,

da crnci ni u Dravama nisu hrabri. Hoe li se Jimmy Kaliponi iznenaditi?
Moda e ak pokuati da im rastumai razliku izmeu Havajaca i crnaca?
Rastuma- it e im, ne? Rei e im, ne? A moda e se i brzo vratiti na
Havaje, Jimmy Kaliponi, gdje samo Zidovi i Nijemci nisu hrabri.

560

Hodajui prema stolu po sagu guste trave znao je, da mora potraiti
Blooma i razjasniti mu da se nije zbog toga borio s njime, to je Bloom idov.
Uinit e to jo veeras, sad odmah. Ne, to nije bilo mogue, jer je Bloom u
tom trenutku u gimnastikoj dvorani ekao na svoju borbu. Onda poslije
borbe. Dodue, Bloom e onda biti premoren i ostat e u gimnastikoj
dvorani sve dok ne poe u postelju. Ako pak bude pobijedio, on e s jo
nekoliko drugih boksaa proslaviti pobjedu. Dakle, sutra. Sutra e to uiniti.
Sutra e Bloomu razjasniti stvar.
Potukao se s Bloomom, jer se morao bilo s kime potui. Inae bi poeo
sam sebe gristi i poludio bi. S istog se razloga i Bloom potukao s njim.
Obojica su bila odvie razdraena i odvie osjetljiva, pa su poeli da se tuku
na uitak sviju. Samo njih dvojica nisu uivala. I nita vie. Borili su se, on i
Bloom, ma da su vjerojatno imali vie zajednikog nego bilo koja druga dva
ovjeka u eti, osim to je moda imao s Angelom Maggiom. Potukli su se,
jer je bilo mnogo lake da jedan drugoga izlemaju, nego da pokuaju
pronai pravog i zajednikog neprijatelja. Pravi zajedniki neprijatelj ne bi se
dao, naime, lako pronai, jer ovjek nije tono znao, to bi zapravo trebao da
potrai, i nisi mogao da nae nita, to bi mogao zgrabiti. I tako su jedan
drugoga lemali, to je bilo mnogo jednostavnije, a osim toga im je ta borba
olakavala, da podnose pravog zajednikog neprijatelja, ma tko to bio kad
ga ve nisu mogli nai. Nikako se, meutim, nisu tukli zbog toga, jer je
Bloom bio idov, a on neto drugo.
Ve dugo vremena nije mislio na Dixie Wellsa. Gotovo da ga je i
zaboravio. Tko bi ikad pomislio, da bi on mogao da zaboravi na Dixie Wellsa!
I to e morati da razjasni Bloomu.

561-

No onda se raalosti, jer mu je postalo jasno, da to ne moe razjasniti

Bloomu. Bloom e, naime, neprekidno vrsto vjerovati u to, da se sve
dogodilo samo zbog toga, jer je on idov. Nita, to god on rekao ili uinio,
ne e Blooma uvjeriti u to, da njegovo idovstvo nema s time nikakva posla i
da razlog tunjave nije leao u tome, to Prewitt mrzi idove. Nije imalo

smisla da pokua stvar protumaiti Bloomu, ni veeras ni sutra, ni narednog

dana, ni bilo kada.
On pogleda na poglavicu, koji je iz ume boca i limenki virio prema
njemu kao voa patrole iz ume. Njegovo veliko blago lice punog mjeseca
bilo je nepomino kao peina. Bio je tamnocrven od brojnih slojeva koe
opaljene od tropskog sunca, to ih je zadobio u prekomorskim uporitima
amerike vojske Podloga te opaljenosti bila je tamna krv Indijanaca iz
plemena Choctaw. Ta je oduvijek bila ovdje. Bilo je to ono isto lice, ijeg su
vlasnika spominjali ameriki vojnici na cijelom svijetu, gdje god bi se sastali
da razgovaraju o sportu. Spominjali su ga s potovanjem. Poglavica je isto
tako bez uzbuenja drao prvenstvo teke kategorije u Panami i jo uvijek
nenadmaivi filipinski rekord u tranju na sto jardi. Na tom se licu sad ve
skupljalo salo od piva, ali ono je jo uvijek bilo dobro poznato i oduevljeni
su ga sportai na otoku jo uvijek oboavali, jednako kao to su u
Sjedinjenim Dravama oboavali Lou Gehringa,63 iako je nosilac toga lica bio
momentano zaposlen time da se polako, ali sigurno svake noi opije do
besvijesti. to bi rekli njegovi oduevljeni oboavatelji iz Kranskog saveza
mladih ljudi, da ga sad mogu vidjeti?
Prew sjede za stol i postavi na nj pivo. On pogleda krupni visoki lik toga
ovjeka, koji je tako nezgrapno sjedio na lomnom stolcu i koji je umio biti
tako brz i okretan, bilo to na igralitu baseballa ili u dvorani za igranje
koarke, na lakoatletskom terenu ili na igralitu za rugby.
Poglavico, napeto e on, poglavico, to se skriva iza toga?
Hm. iza ega? blago promrmlja poglavica Choate.
562-

63

Louis Gehring, glasoviti igra baseballa, koji je oko 1920. unio nov nain igranja ivom loptom-.

562

Ne znam, ree Prew. Bio je smeten. Napeto je traio to da rekne.

Mislim to se skriva iza one pripovijesti s Wardenom?

nespretno upita, kao da bi to moglo jedino da rastumai ono njegovo prvo

pitanje. to se to zbiva s Wardenom, poglavico7 Ne mogu da ga razumijem.
Zato je takav, kakav jeste?
Warden? ponovi poglavica Choate, pa se zagleda kroz bijele reetke
ograde van na ulicu, kao da se teko napree, da pojmi to Prew eli rei.
Warden? Ne znam. Ne znam nita posebna o njemu. Zato?
Ah, ne znam, nesigurno e Prew i poe sam sebe proklinjati to je takva
budala. Ja ga nekako ne mogu da razumijem, i to je sve, nastavi. Kod ete
A bio je na stariji vodnik, kad sam ja jo bio u trubljakom zboru, a kasnije je
postao etni starjeina. U ono sam se vrijeme esto sastajao s njime. On
znade biti upravo najpodlija svinja, a ve trenutak kasnije znade da izloi i
svoju glavu, da te izvue iz kae, u koju te je sam gurnuo.
Zaista? upita poglavica. To je njegov nain, ne? Jo uvijek je buljio na
ulicu. Zaista drim da je njega teko razumjeti. Jedino to o njemu znam,
jeste to, da je on najbolji etni starjeina u puku. Ne bi me iznenadilo, da je
najbolji etni starjeina u cijelom garnizonu. Danas se vie ne nalazi mnogo
takvih etnih vodnika kakav je on, gorko se osmjehne poglavica Choate.
Oni polako izumiru.
Prew gorljivo kimnu. I ja ba tako mislim, nastavi, kad je jednom ve
zapao u to. Kadto mislim, da bih mogao mnogo toga razumjeti, uspijem li
da razumijem Wardena. Kadto bih ga i mogao razumjeti da je on onakav
stopostotni kujin sin, kao to je Haskins u eti E. Jednom, dok sam jo bio u
Mveru, imao sam takvog podlaca za etnog starjeinu. Bio je najpodliji
nitkov na cijelom svijetu. Upravo je uivao u tome, da mui ljude. Radovao
se, kad su patili. Neko sam vrijeme bio
kod njega pisar, ali onda sam odustao
564i zatraio premjetaj.

Tako? dobaci poglavica povrno zainteresiran. Nisam znao da si ikad

mrio pero, Prew.
To vrlo malo ljudi znade, kratko e Prew. Uspjelo mi je da uredim s
tamonjim pisarom da u moje papire ne ue da sam bio pisar, samo da nitko
ne bi za to doznao i da me ne moe opet Postaviti kao pisara. On malo
561

564

zastane. Sam sam nauio pisati na stroju, po jednoj knjizi iz pukovske

biblioteke. Mislim, da sam neto traio, da sam bio u potjeri za neim, ree,
a onda se zagrieno vrati na staru temu. Ti ve zna to mislim. ovjek o
kome sam upravo govorio, bio je jednostavno podlac od glave do Pete. Nije
umio da postupa s ljudima pa ih je mrzio ba zbog toga nije umio da
postupa s njima, razumije li? Toga si ovjeka
36 Odsada do vjenosti

565-

mogao da razumije. Svoj nain stekao je zavlaei se u guzicu i stalno

se bojao da bi netko mogao da se vjetije zavlai od njega samoga.
Takvog je ovjeka bilo lako upoznati.
Ba tako, potvrdi poglavica Choate. Polako kimnu svojom krupnom
glavom pozorno sluajui i trudei se da sve razumije. Doavi ovamo, ve
sam poznavao takve ljude. A i ovdje ih poznajem.
Ali s Wardenom stvarno ne stoji tako, ree Prew. Meni se ne ini, da je 566
on podao. Kod njega me podilazi neki smijeni osjeaj. Neki sablasni
osjeaj... razumije li?
Poglavica kimnu. Mnogi se ovjek raa pod nesretnom zvijezdom,
polako ree. ini mi se, da je i Warden jedan od njih.
to misli s time, pod nesretnom zvijezdom?
To se ne moe lako rastumaiti, nemirno e poglavica Choate.
Prew je ekao.
Uzmi mene kao primjer, poe poglavica. Kao dijete sam ivio u
indijanskoj rezervaciji. Ondje sam se rodio i ondje su me odgojili. Htio sam da
postanem sporta. Na svaki nain. Moj ideal je bio Jim Thorpe.64 Proitao
sam o njemu sve do ega sam samo mogao doi. Sasluao sam sve
pripovijesti, to su ih ljudi o njemu pripovijedali. On je bio pravi narodni
junak. Vjerovao sam da je on divan ovjek i htio sam da postanem upravo
onakav, kakav je i on.
Prew kimnu. Neto slino jo nije nikada uo, a to nije uo ni bilo tko
drugi. Moda e ovdje doznati neto, neto bitno.
Poglavica isprazni dugakim gutljajem svoju limenku s pivom, pa je
svojim prstima, slinim kobasicama, pomno postavi natrag u umu boca.
Dakle, polako nastavi, oni su ga diskvalificirali
kod olimpijskih igara,
566poto je odnio gotovo sve medalje, to su ih uope imali. Jednostavno su ga
izbacili zbog neke glupe povrede pravila. Nisu mu ak dopustili ni da zadri
svoje medalje. Zatim sam ga vidio kako glumi Indijance u filmovima s Divljeg
zapada. Razumije li to elim rei?

64 Jim Thorpe, indijanski lakoatletiar iz vremena prije Prvog svjetskog rata, viestruki pobjednik na
olimpijadi.

Prew kimnu, promatrajui kako se ono veliko mirno lice zagledalo iznad
vrta ni u to.
Odrastao sam, nastavi poglavica. Htio sam da poem na sveuilite i
da postanem sporta, ali nisam svrio ni srednju kolu. Osim toga moj stari
nije imao dovoljno novaca, da bi naogao prehraniti obitelj. A ja nisam
mogao da dobijem stipendiju. Kako da je i dobijem?
No tu je, meutim, postojao Jim Thorpe i glumio Indijance u filmovima
s Divljeg zapada, da bi mogao ivjeti. On slegne silnim ramenima, da je mali
potres zadrmao umom boca na stolu. Vjerojatno je Jim Thorpe bio najvei
sporta, to ga je ikad othranila ova zemlja, bojaljivo izjavi. Tako je to.
Tako to biva u svijetu, razumije li? Takav je ivot. Ne moe li sebi da
predoi, da ja oblaim hlae od jelenje koe, da se liim ratnim bojama i da
na glavu stavljam veliki ukras od perja? Da s ratnom sjekirom trim naokolo i
viem? No, dakle, ja to ne bih mogao. Sam bih se sebi uinio pravom
guzicom. Jedine amajlije i sline gluposti, to sam ih ikada vidio, poslala je
neka tvornica iz Wisconsina u rezervaciju, da ih prodamo turistima, inilo bi
mi se da sam... stidio bih se.
I tako sam jednostavno otiao u vojsku, gdje mi je sport mogao malo
pomoi i gdje bih imao lagan ivot. Sve mi je posve svejedno. Razumije li,
to kanim rei?
Dakako, kimnu Prew i osmjehne se. Osmijeh mu je bio otar kao
otrice britve.
Dakle, meni lino je posve pravo onako, kako jeste. Ja se i ne tuim.
Poglavica se raspoloeno osvrnu po travnjaku, iznad koga su se valjali
oblaii duhanskog dima i brujao razgovor.
567-

Ja prihvaam sve stvari onako, kako dolaze, ree poglavica. Tako je tu,

a i ja sam takav, razumije li? inim to mogu i ne obazirem se na ono, to ne

mogu. Vodim lagan ivot i nemam ba mnogo toga, na to bih se morao
potuiti.
No Warden je drukiji. Neto ga u njemu samome grize. Kao da u njemu
gori vatra, kao da ga prodire. Od vremena do vremena moe mu to

razabrati u oima. Ako si ga ikad promatrao, vjerojatno si to opazio.

Wardenu nije mjesto u vojsci.
Pa zato onda, doavola, ne izae? upita Prew. Nitko nije zahtijevao
od njega da stupi u vojsku i da ostane. Ako ne voli vojsku, zato ne izae i ne
ode onamo, kamo spada?
Poglavica Choate ga ukoeno pogleda. A zna li ti, kamo on spada?
Prew obori oi i odgovori: Ne znam.
Sretan je ovjek, koji znade, kamo spada, nastavi poglavica Choate.
Warden je dobar momak, ali on jednostavno ne spada u vojsku. I Pete
Karelsen je dobar momak, ali ni on ne spada u vojsku. Ni ja ne spadam.
Naprotiv, Dinamit spada ovamo.
Lijepo, kimnu Prew. Lijepo. Zato onda pokuava da toliko jae na
meni? To bih mogao razumjeti da je podlac i da eli da svoju podlost iskali
na meni, ali nekako me proima osjeaj, da on u stvari i nema nita protiv
mene.
Moda bi htio da ti dade dobru lekciju, dobaci poglavica.
Kakvu lekciju? upita Prew.
Kakvu? ponovi poglavica. To ni ja ne znam. Odakle bih mogao da
znam u emu te Warden eli pouiti? zlovoljno i smeteno odvrati poglavica.
Njegovo vjeno mirno lice jo uvijek je pokazivalo dobro raspoloenje, ali
duboko u njegovim oima odjednom se ukazao hladan i tup, mrtav pogled
Indijanca iz rezervacije, kojim oni gledaju bijele turiste, kada ovi dou da u
toku dva tjedna odmora promatraju njihove plesove. Doavola, zato
jednostavno sam ne upita Wardena, kad to na svaki nain eli da sazna?
Moda e ti on rei!

568-

Prew se naceri. Bio je gurnuo eir na zatiljak, tako da se pokazala njegova

glatka crna kosa, koja je moda potjecala od nekog zaboravljenog Cherokee
Indijanca meu njegovim precima iz Kentuckyja.
Samo me mirno povuci za nos, naceri se on, samo daj. Utuci me do
kraja!

568

Poglavica se takoer nakesi. Zaista ne znam, ree. Ve se smirio. Ne

znam u emu bi htio da te poui. Drim da to nitko ne zna, osim moda
samoga Wardena, pa ak moda ni on ne zna. Eto, ja mislim tako. On je
jednostavno ludi kujin sin. Stari Pete Karelsen se svakoga tjedna barem
jednom zaklinje, da e se odseliti od njega, pa sve kad bi morao spavati i u
zajednikoj spavaonici, ali to nikada nije uinio.
Kad bih bar mogao da razumijem, zato, uporno e Prew. Poeo je da
se sam sebi ini glupim i poalio, to je uope neto rekao. Punu jednu
minutu je vjerovao, da e neto doznati, da e doznati neto vano. No
ovjeku je ipak sve protjecalo kroz prste i na kraju ne bi u ruci zadrao nita.
Poglavica Choate je zamiljeno gledao kroz reetke ograde prema
blijedom svijetlu vojnike kantine na protivnoj strani ulice. Warden je jedan
od onih ljudi, koje ne moe ubiti, ree on pravom medvjeom blagou.
Bio je s petnaestim pukom u akciji u meunarodnoj etvrti Shanghaj^. Cak i
na Filipinima su govorili o tome. Bio je jednostavno... dobio je Grimizno srce i
kri za zasluge, ali ti nikada ne bi za to doznao, zar ne? To vrlo malo ljudi
znade. On je jednostavno divljak i to je sve.
Ne mogu da pronaem nita to bih mu priio. Kad doe ovaj rat, Warden e
odmah sudjelovati u njemu, uspravit e se i pokuavati da se izloi tanetu, ali
nita ga ne e pogoditi. Taj e se izvui unato paklu ili poplavi, samo jo lui,
divljiji. Takav je on. To je sve to znam. Siguran sam u to, da je on najbolji
vojnik, to sam ga ikada vidio.
Prew mu se nije usprotivio. Sjedio je i gledao ga. Neto je osjeao i
pokuavao da svoje osjeaje drukije usmjeri.
Kako bi bilo, da popijemo jo jedno
pivo? upita pogla-1 vica. Volim
569-

pivo!

Sjajna zamisao, odvrati Prew i sagne se da dohvati limenku, to mu ih

je narinuo crni Jimmy. Nije u tom bilo nikakva smisla. Znao je, da e usprkos
svemu sutradan morati da se porazgovori s Bloomom, pa ak i onda, ako se
iz toga nita dobro ne izrodi. Spoznao je to iz rijei poglavice Choatea, iz
neeg neizreenoga u cijeloj toj zbrci njihova razgovora. Morat e pokuati

da Bloomu rastumai stvar. Moda to ne e nita koristiti, no on je znao da to

mora pokuati.
Borbe su rano svrile. Jo prije deset sati poee gledaoci navirati kroz
vrata od letava u pivaru. Dolo je do neobino velikog broja k. o. Sva tri
ovjeka iz ete G pobijedila su u svojim borbama, ali su uzbueno govorili o
Bloomu. Bloom je svoju borbu ve u prvom kolu dobio tehnikim k. o. U
Blooma su svi polagali veliku nadu. Uspeo se u ring slomljena nosa, s
krupnom modricom oko oka i nesposoban da govori, pa ipak je ve u prvoj
polovici minute pobijedio svoga protivnika. Pu- kovski lijenik nije uope
htio da mu dopusti boksanje.
Taj momak zna to mora da uini, da bi postao desetarom, dobaci
poglavica Choate bez oduevljenja.
Pa ipak se radujem, to se on mogao boriti, ree Prew, a jo vie se
radujem, to je pobijedio.
Konjska je to narav, prijazno e poglavica, prava konjska narav. I ja
sam jednom bio takav. Taj bi cijelu stvar jo mogao jednom ponoviti, a da
uope nita ne osjeti.
Za to je potrebno zaista mnogo sri!
Ne odvie za konja, dobaci poglavica.
Prew uzdahne. Pivo ga je silno omamilo. Mislim da e biti bolje da
nestanem i da poem kui u postelju. Sav sam slomljen i osjeam se po
prilici jednako obljubljen kao svodnik u enskom samostanu.
Poglavica se nakesi. Mislim da bi te to moglo uiniti malo srameljivim.
Prew se na silu nasmije, a onda se progura kroz mnotvo. S ograde se
osvrnu. Poglavica Choate je sjedio za
svojim stolom jednako kao i prije.
570-

Otkad je doao Prew, broj praznih limenka se vidljivo poveao. Kad je tromo
i polako podigao ruku, da mu uzvrati pozdrav, imao je poglavica ve malo
mutne oi. Prew izie. Kad je preao ulicu, vani je bilo veoma tiho. Posvuda
su bila ugaena svijetla, a u glavnoj kantini poee istiti tezgu za
dorukovanje prije zatvaranja. Prew je iao polako, kako bi ljudima u
kasarnskom krugu dao dovoljno vremena da odu. Nije elio nikoga sresti.

570

Kad je uao kroz ulaz za kamione, opazi da je dvorite pusto i da su

svijetla na podiju za glazbu pogaena. No kad je po putu, koji je vodio u
zgradu ete priao trijemu, izae ispod njega neka sjena i poe prema
njemu. Cak i u tami mogao je jasno razabrati majmunski lik dugih ruku. To je
bio Ike Ga- lovich, pijan krivudajui.
Bogami, zaurla Ike, kaem ti da ova no zaista veliki no. eta G ovi
no dobila, a dobila i kapetan Holmes! zaurla on sav sretan. Jesmo li njima
pokazati ova no ili nismo? Pitam ja tebi! Jesi li ponosan da si u ta eti ili nisi?
to?
Halo, Ike, javi se Prew.
Tko je to? Ike Galovich se presta smijati i isturi donju vilicu dugakih
usana, pijano se sagnuvi naprijed, da vidi s kime govori. Nije li to Prewitt?
Tko je to?
Da, Prevvitt, tako je, mrko se naceri Prew.
Bogami! planu Ike. I ti toliko drzak da tvoj lica pokaza ovdje, Prewitt!
U toj kasarni mjesta nema za izdajice kakav ti, za spavaj!
Tono, ali dok me ne premjeste, ipak u ovdje spavati! On stupi
ustranu da obie Ikea, ali ovaj mu zakri put.
Premjesti se u zatvor! mrko e on. Ako pas gristi ruka, koji ga hrani,
ustrijeli se pas. ak i komunist bolji. Njegov najbolji prijatelj ubosti u lea
nakon svega onoga, to kapetan Holmes uini za tebe. Naalost dozvoljeno
samo ustrijeliti pas. a ne ustrijeliti ovjek.
A tebi bi dakako bilo milo, kad bi se zakoni izmijenili, zar ne, Ike?
nasmije se Prew. Stajao je nepomino. Jednom je pokuao da obie oko Ikea
i to vie ne e pokuati.

571-

Za tebe, dakako! bijesno e Ike. Dobro je ubiti bijesan pas. Vojska

samo toliko jak, koliko jak najslabija lan. Samo buntovnik kakav ti, pravili
tamo preko faisti, a ja za to doao u ova zemlja. Ne smjeti pustiti da uu
takvi boljevici kakav ti. Treba ih izbaciti iz ta zemlja!
Kad svri time, to eli rei, stariu, odvrati Prew, ukloni mi se s
puta, da mogu u postelju.

Ja svrio s tim! nastavi Ike da bjesni. Ti ni upola Ame- rianin. Ni toliko

Amerianin da bio zahvalan za ono, to kapetan Holmes dobar ovjek hoe
da uini za tebe. Ti treba kola da te naui potovati tvoja starjeina, kad
ona tako lju- bezni, da rade za ti!
A tebi bi bilo naroito milo, da bude moj u'itelj, zar ne? naceri se
Prew. uj me. Jednom sam te obiao, drugi put to ne u uiniti. Nastavi
sutra za vrijeme slube, kad ti ne mogu odgovarati. A sad odi do vraga!
Ukloni mi se s puta, da mogu u postelju.
Tako? odvrati Ike. A moda ja postati tvoj uitelj, zakon ili ne zakon.
On uiniti za tebi sve to ovjek moe uiniti, na kapetan Holmes. Jesi
zahvalan? bijesno zaurla. Sranje! Fini ovjek ti dati prilika a to ti? Ne, ti ne.
Moda ti ja sam dati poduku, kad kapetan Holmes odvie pristojan za to.
Kako ti se to svia?
Dobro, naceri se Prew. Kad emo poeti? Sutra za vrijeme vjebe?
Ah, vjeba, kojeta. Bogami, ja ti pokazati, ja ne treba vjeba ni vodnik.
Proklinjui pijanim psovkama, izvue Ike Galovich no iz depa. Nije to
bio pokret rutiniranog borca s noevima, kao to je bio vodnik Henderson,
ali Ike je otvorio svoj no isto tako brzo, zavukavi nokat na palcu u raspor
noa i pomakavi njime iljak dovoljno prema van, da bi otricu mogao
posve otvoriti zapevi iljkom o hlanice. Sve se to odvilo jednom jedinom
kretnjom, odvie brzom, da bi je pogled mogao pratiti. No je za tren bio
vani i otrica mutno zasvjetluca.
Prew ga je promatrao gotovo radosno. Tu je konano bio neprijatelj.
Pravi neprijatelj, zajedniki neprijatelj.
Kad je Ike Galovich onako pijan zateturao
s noem na njega, Prew stupi
572naprijed, odbi ljevicom njegovu ruku prema vani, pa jo jednom korakne i
vjeto se okrenu na peti. Ike izgubi ravnoteu i ve je posrnuo da padne
ustranu, kad Prew zamahnu desnom akom. U taj je udarac estoko unio svu
svoju snagu i svu teinu svoga tijela. Bio je to klasini teki udarac i on ga je
vremenski tono proraunao. Bol ikne kroz njegovu oteenu ruku do u sam
zglob.

572

Ike Galovich zatetura prema natrag s plonika, drei no jo uvijek u

ruci. Noge su mu se veoma brzo kretale prema natrag po travi. Pete mu onda
lupie o rub plonika ispred kuhinje. On padne, poklizne po stranjici jo tri
stope po ploniku i zaustavi se na betonskoj platformi, na kojoj su stajale
jame za otpatke. Glava mu pade na otpatke.
Prevlr je stajao na ploniku, promatrajui ga i tarui ruku. Ike se i ne
ganu. Prew prijee prijeko i poloi uho na stareva usta. Ike Galovich je mirno
spavao i disao pravilno i smrdljivo, runa' stara izbrazdana lica, izbijen i
preivio, umoran starac, koji je proao dugaak put iz Evrope na Havaje, da
ondje nada idol, koji bi mogao oboavati, to uope nije bio zajedniki neprijatelj, ve samo stari seljak smrdljiva daha, pokvarenih zubi. upravo odvratno
ruan. Cijelom je svijetu oduvijek bilo svejedno je li on mrtav ili iv i nitko nije
brinuo za to, pa ni Dinamit Holmes, koji je manje od svih bio njegova mati.
Kako je itko mogao da se s takvim licem svakog jutra pogleda u ogledalo, i da
mu ne bude jasno, kako je odvratno ruan? Poekaj samo dok se ne probudi i
dok mu ponovo ne pone raditi razbor, to e se onda dogoditi? Mogao te je
ubiti, pa bi to i uinio, samo da mu je uspjelo.
Prew je stajao pred njim i gledao na tu nevjerojatno runu usnulu bijedu.
Zatim uze no i slomi dobro naotrenu otricu u nekoj dubokoj pukotini u
betonu platforme, a drak noa bez otrice poloi na Ikeovu otvorenu ruku i
ode gore u postelju.
Nije vidio likove vodnika Hendersona i Wilsona, koji su teturajui izali iz
sjene verande i prili Ikeu, kada je on otiao. No sve da ih je i vidio, ne bi se
tada mnogo obazii-ao na njih.
573- na njegovu licu. Sat mu je pokazivao
Probudi ga svijetlo depne svjetiljke

pono. Jo uvijek je bio malko pijan. Jedina mu je misao bila, da se opet radi
o nekom alarmu protiv sabotae.
Evo ga, apnu neki glas. U mlaz svijetla posegnu ruka s desetarskim
iritima, koju izvan unja nije mogao razabrati, pa ga strese za rame.
Naprijed, Prewitt, ustani. Dii se! automatski zapjeva taj glas. Ustaj i mii
se odavde!

to je glasno e Prew. Kako bi bilo da prestane da rnc zasljepljuje

tim prokletim svijetlom?
Prokletstvo, govori tiho, apnu taj glas. Kani li probuditi cijelu etu?
Naprijed! Ustani! Bio je to glas deurnog desetara Millera.
Sad je znao to je na stvari. U toku posljednjih mjesec dana on je mnogo
puta sam sebi zamiljao, kako e to biti. Sad ga odjednom spopade potreba
da se nasmije. Kako su se samo paljivo skrbili za to, da nita ne pomuti
noni mir ete. Ovo nije sebi bio predoio.
to je? upita.
Ustani! apnu deurni desetar. Uhapen si!
A zato?
Ne znam. Evo ga, vodnie, ree deurni desetar. To je ovjek kojega
traite.
U redu, desetaru, javi se drugi glas. Moe se vratiti u postelju. Sve
ostalo u obaviti sam. Glas utihnu, a onda promijeni smjer. To je taj ovjek,
sir, ree. Strijelac Prewitt. ini mi se da je jo uvijek pijan.
Dobro, s tonom dosade odvrati trei glas. Diite ga odavde i gledajte
da se obue. Nemam cijelu no vremena. Kao deurni oficir moram
pregledavati strae, kako znate. Napolje s njim!
Razumijem, sir, odvrati vodnik strae.
U unju elektrine svjetiljke ponovo se ukaza ista ruka s de- setarskim
iritima. Taj se zaista ozbiljno zalae za stvar, ree Prew sam sebi i osmjehne
se.
Ajde, di se! ree deurni desetar. Napolje! Obuci se! uo si .to je
rekao deurni oficir! Ruka ga zgrabi574za golo rame.

Prew izvue rame iz ruke. Dii tu tvoju prokletu ruku. Milleru! Ja mogu i

sam da ustanem. Samo polako!

Koa remena, na kojem je visjela vodnikova gumena palica zacvili.
Ne pravite gluposti, strijele, zau se umorni glas deurnog oficira.
to vie potekoa pravite, to e vam biti gore. Ustreba li, mi vas vrlo lako
moemo prisiliti da poete s nama!

574

Ja ne pravim nikakve potekoe, samo me nitko ne treba dirati. Ne u

pobjei. Zbog ega me optuujete?
Kad govori s oficirom, prijatelju, onda reci sir, umijea se vodnik. to
je to s tobom?
To nije vano, ree oficir vodniku. Nastojte da se obue. Ne mogu
cijele noi prostajati ovdje. Deurni oficir mora obii strae, znate.
Prew se obiajnom kretnjom izvue iz postelje, tako da je ponjave
trebalo samo malo nategnuti da uredi krevet, no onda se dosjeti da to vie
nije potrebno. unj depne svjetiljke pratio Sa je, kad se uspravio gol.
Hoe li moda biti tako ljubazan i skrenuti to prokleto svijetlo s mojih
oiju? Da uzmognem pronai uniformu! Zato me hapse?
Svejedno, odvrati deurni oficir. Jednostavno izvrite ono, to vam se
zapovijeda. Imat ete jo dovoljno vremena, da ustanovite, zbog ega su
doli po vas. Okrenite svjetiljku, vodnie!'<
Moja lisnica je u mom sanduku, ree Prew kad se obukao. Oko njih su
se vojnici uspravili i gledali ih. Svijetlo elektrine svjetiljke odraavalo se u
njihovim oima, koje su izgledale krupne.
Nemojte se brinuti za svoju lisnicu, nestrpljivo e deurni oficir. Ne
ete je trebati. Vaa e oprema biti sauvana. Zatim se okrene ostalima. Svi
vi leite i spavajte! Ta se stvar nikoga ne tie.
Odraz svjetiljke u oima odjednom se ugasi. Postelje za- kripae, kad su
ljudi legli i tiho okrenuli lea svijetlu.
Imam novaca u lisnici, sir, ree Prewitt. Ako ga ne ponesem sa sobom,
ne e vie biti ovdje kad se vratim.
No dobro, nestrpljivo e deurni
oficir. Uzmite ga, ali se pourite.
575Ubrzo je istresao klju svog sanduka iz jastunice.

Vodnik ga povede niz stepenice. Za njima je iao deurni oficir, a deurni

desetar silazio je kao posljednji.
Ne u vam 'pobjei, naceri se Prew.
Kao da to ne znam, odvrati vodnik.
Samo dalje! potjera ih deurni oficir.

Jezik za zube! ree vodnik.

Dolje u hodniku gorjelo je svijetlo deurnog desetara. Mrea protiv
moskita nad posteljom bila je u brzini odgurnuta. U svijetlu je Prew mogao
da prepozna svoje pratioce. Deurni oficir bio je porunik van Voorhees iz
taba bataljona, neki visoki ovjek dugaka nosa i plosnate lubanje, koji je
prije tri godine doao iz oficirske kole. Prew nije znao kako se zove vodnik,
ali poznavao je njegovo lice. S desetarom Millerom proveo je vie mjeseci u
slubi, ali ga nije poblie upoznao.
Stani, ti! ree mu vodnik i obrati se Milleru. Jesi li ve napisao
izvjetaj?
Nisam, odvrati Miller. Upravo sam te htio pitati.
Stajali su uz stol, pa neto tiho potajno razgovarali. Preih je sluao kako
spominju imena i brojeve, to ih valja navesti uz izvjetaj. Sve mu se to inilo
udnim. Porunik Voorhees je sam stajao uz vrata i kuckao noktima u
dovratak.
Pourite malo, vodnie, ree porunik Voorhees.
Razumijem, sir, odvrati vodnik. Hvala lijepa, desetaru, ree zatim.
Zao mi je, to smo te morali probuditi. Sad se moe vratiti u postelju.
Nita ne smeta, odvrati Miller. Uvijek ti stojim na raspolaganju. Zar
zaista ne mogu vie nita uiniti za vas?
Ne, ree vodnik, to je sve!
Lijepo, kimnu Miller. Treba samo da mi kae.
Ne, odmahnu vodnik. Jo jednom ti hvala na pomoi!
I drugi puta, odgovori Miller.
Prew se obrati poruniku Voorheesu.
Zbog ega me okrivljuju, sir?
576-

Svejedno, nestrpljivo e porunik. Imat ete sutra dovoljno vremena

da sve ujete. On nestrpljivo pogleda na sat.
Ali ja imam pravo da saznam, zbog ega sam okrivljen, uporno e
Prew. Tko me je dao uhapsiti?

576

Van Voorhees se zapilji u nj. Strijele, vi me ne trebate poduavati koja

su vaa prava. To i sam znam. Prijavio vas je kapetan Holmes. A ja ne volim
samozvane odvjetnike! Jeste li gotovi, vodnie?
Vodnik kimnu glavom.
Prew zazvidi. Brzo su radili, nakesi se on, ma tko to bio. Mora da su
ga izvukli iz postelje. Njegove rijei nisu ba najbolje uspjele kao ala.
Poimo dakle, ree Voorhees vodniku, kao da nitko nije rekao nita.
Imam jo mnogo posla.
Jezik za zube, prijatelju, ree vodnik Prewu. ta vie bude lajao, bit e
gore po tebe. Naprijed, poimo! uo si, to je rekao deurni oficir.
U dugakom niskom pukovskom zatvoru, baraci od valovita lima na
protivnoj strani ceste, dadoe mu pokriva i od- vedoe ga kroz reetkasta
vrata, koja su odjeljivala zatvor od poslovnice. Nisu zatvorili vrata od reetki,
koja su visjela na pregradi od reetki.
Mi ne zakljuavamo, ree deurni oficir, koji je sjedio za svojim radnim
stolom, jer su ovdje u stranjoj sobi straari. Bogami, bit e bolje za vas, da
ih ne probudite. Jedan e ovjek cijelu no ostati ovdje. On je naoruan. To je
sve. Moete otii onamo i spavati.
Razumijem-, sir, ree Prew. Hvala vam, sir! Uzevi pokriva, poe
Prew kroz dvostruki red poljskih postelja. Posvuda su leali usnuli straari.
Konano pronae praznu postelju, pa sjede na nju i izu cipele.
Za njega nije bio nov osjeaj da prijee granicu reetki i da ue u tei
svijet s tekim zrakom i tekom vodom. Nije mu to bilo prvi put, to se
nalazio u zatvoru. Znao je, da se ovjek moe konano priviknuti da udie
teak zrak i da e se plua prestati prijetiti
time da zakau, jer teak zrak ne
577e htjeti da ulazi u njih, i da e se morati aklimatizirati. I to je bilo sve. Znao je
sve to se moglo znati o zatvorima. Oni su mu bili isto tako dobro poznati,
kao i cesta ili vojska. Nauio je da udie teak zrak i da pije teku vodu, koji
su bili u svim zatvorima jednaki, svejedno, da li u Floridi ili u Teksasu ili u
Georgiji ili u Rich- mondu ili u Indiani. Zatvore je upoznao ak prije nego to

je upoznao vojsku. Stvarno su zatvori i on nekako dobro pristajali jedni uz

druge, jedino e trebati da se navikne.
On se isprui na postelju i pokrije se pokrivaem.
Dok je prvi strah polako poputao, razmiljao je: mora da je zbog
Galovicha. Drugog razloga nije bilo.
Da Wilson i Henderson. razmiljao je dalje, nisu pokuali, da policijskom
psu pomognu da opae Bloomovu kuju, ne bi Bloom pokuao da mi se
zahvali. Da se nisam potukao s Bloomom, razmiljao je on dalje, ne bi ni Ike
pokuao da me ubije noem.
Stvar je bila veoma zamrena i od nje mu se malo zavrti u glavi. S druge
je strane opet znao, da pravi razlog ne lei u tim vanjskim sluajnostima.
Istina je leala dublje. To je znao. Pa ipak mu je bilo teko, da se tome dosjeti.
San ga je ve zahvaao, no jo uvijek je uo, kako se deurni oficir tiho
razgovara s vodnikom sjedei uz rasvijetljeni stol

TRIDESET I PETO POGLAVLJE

Za branitelja mu postavie potporunika Culpeppera i to drugoga ili
treega, a moda i etvrtoga dana (dani su bili posve jednaki, upravo
identini. Triput na dan vodili su ga pod straom u blagovaonicu ete E i
ondje je pod straom jeo. Svakog su ga dana dvaput izvodili pod straom da
plijevi cvjetne nasade i igralita za oficirsku djecu iza stanova oenjenih
oficira. Taj je posao vrio pod straom, kleei u svojoj radnoj uniformi.
Straar je stajao iza njega i uvao ga, a djeca su se smijala, vikala i igrala se
578-nije bilo ba neugodno) Drugog ili
na ljuljakama i na hrpama pijeska. To

treeg ili moda etvrtog dana dojurio je potporunik Culpepper. Poput

vijavice uletio je kroz otvorena reetkasta vrata iz drugog svijeta kao vihor,
koji donosi sa sobom mirio mora u isuenu preriju. Ispod ruke je nosio posve
novu aktovku 5 patentnim zatvaraem, koji je zatvarao tri strane aktovke
Kupio ju je, kad su ga imenovali braniteljem, da bi u njoj nosio spise na
raspravu.

578

Bilo je to prvi put, da je potporunik Culpepper vrio dunost branitelja i

taj ga je sluaj oduevio. Rekao je, da Pre- wova stvar stoji dobro. Nije,
dodue, mogao ba da obea pobjedu i osloboenje, ali moe da obea bar
Pirovu pobjedu. Ot- kada je potporunik Culpepper poeo da dolazi k Prewu,
da s njime razgovara o raspravi, nije Prew vie trebao da popodne plijevi
korov, ve je to morao raditi samo ujutro.
Velika je to odgovornost, oduevljeno e potporunik Culpepper. Prvi
put mi se pruila prilika da u praksi pokaem, to sam u onom jednom
semestru na vojnoj akademiji nauio o pravu i o postupku pred vojnim
sudovima. Svi e htjeti da vide, kako vjeto obavljam svoju zadau. Dakako da
u uiniti zaista sve to mogu. Htio bih da s vama najpravednije postupaju,
bar koliko ja to mogu da za vas ishodim, a vjerujem da u to i postii.
Prew, koji nije mogao da zaboravi onu no u Hickamu i onu nedovrenu
pjesmu starih vojnika smeo se, a da ni sam nije znao zato. Nije mnogo
govorio. Nije ni spomenuo no, a no nije spomenut ni u izjavama svjedoka
to mu ih je pokazao potporunik Culpepper. Nije htio da razoara
potporunika Culpeppera kod njegova prvog sluaja, ali je odluno odbio da
prizna krivicu. S druge strane cijela obrana potporunika Culpeppera temeljila
se upravo na priznanju krivnje.
Da, dakako, oduevljeno e potporunik Culpepper, pa to je vae
pravo! Ja sam, meutim, uvjeren, da ete promijeniti miljenje, im vam
razjasnim strategiju, koju bih htio da primijenim.
Ne, odvrati Prew, ne u promijeniti miljenje.
Najprije morate, dakako, razumjeti, da je s pravne strane posve
iskljueno, da za vas postignem osloboenje,
oduevljeno nastavi
579-

potporunik Culpepper. Oni imaju Wilsona i Hendersona kao svjedoke.

Osim toga je tu i zaprisegnuta izjava vodnika Ga- iovicha. Oni iskazuju pod
zakletvom da ste bili pijani i da ste udarili vodnika Galovicha, kad vas je
pozvao na odgovornost zbog buenja nakon znaka ,gasi svijetlo.' To ne
moemo oboriti.

On pokae Prewu optunicu. Prew je bio optuen zbog pijanstva,

protupropisnog vladanja, insubordinacije, uskrate poslunosti na izravno
danu zapovijed i zbog tromog napada na podoficira u slubi. Osim toga je
bio optuen zbog vladanja nedostojnog vojnika. Preporuivao se postupak
pred specijalnim vojnim sudom.
Kako vidite, to je praktiki isti poloaj kao i kod Maggia zasjaji
potporunik Culpepper, osim to se vi niste opirali pri hapenju.
Ne mislite li, da bi oni i to mogli na neki nain ubaciti? upita Prew.
Vaa se stvar bar odigrala u puku, ree potporunik Culpepper, dok
se ona stvar s Maggiom odvila u gradu, pa se u nju umijeao i zapovjednik
okrune vojne policije. U vaem je sluaju tubu podigao samo zapovjednik
vae ete, kapetan Holmes, tako da vi ni pred specijalnim vojnim sudom ne
moete dobiti vie od tri mjeseca i obustavu dvije treine plae.
To je dobro, kimnu Prew.
A ako naemo pravi nain, nastavi potporunik Culpepper, moda
bismo mogli nekako smanjiti kaznu. Optunica stoji meutim, na vrstim
nogama i nema nikakve sumnje, da ste krivi. Osim toga ste se zamjerili po
prilici itavom puku. Svi bi vie manje htjeli da obraunaju s vama. Otkad ste
doli u etu G, imate lo glas kao boljevik i kao buntovnik. Dakako, da i to
predstavlja silnu razliku, jer je na kraju cijela stvar samo politika. Oni su vas
zaista vrsto zgrabili.
I meni se tako ini, kimnu Prew.
No, eto, i zato bih htio da priznate da ste krivi, trijumfalno e
potporunik Culpepper. Moramo se braniti na isti nain, na koji smo
napadnuti, politiki a ne s tim juristikim
govnom. Ja sam sve to tono
580-

prouio, Prewitt. Napisao sam veoma radikalnu ispitnu radnju o postupniku

na vojnim suditima, koja jeuWest Pointu podigla cijelu prainu. Odasvud
sam dobio priznanje. Razloio sam, da se u sudskom postupku suci uvijek
potajice vie bave ljudskim odnosima, nego apstraktnom primjenom prava i
da zbog toga, usprkos svim zakonicima, osuda ovisi uglavnom o ljudskim

580

odnosima, a to je, dakako, stvar politike. Razumijete li? Zar ne, vi me

razumijete?
To zvui posve razborito, odvrati Prew.

581-

Razborito, ovjee! prasnu potporunik Culpepper. Djelovalo je kao

prava bomba. Ja sam temeljito dokazao da uope ne postoji neto slino
apstraktnoj pravdi i to jednostavno zbog toga: jer na sve pravne odluke
djeluje promjenljivost jednog osjeaja, a taj opet ovisi o vremenu, u kojem
ivimo. Kao najbolji primjer upotrebio sam hapenje Deba i sto i jednog
lana IWW-a1 za vri- ieme posljednjeg rata. Bez javnog uzbuenja, bez rate
histerije ne bi dolo do toga hapenja, ne samo zbog toga, jer to s pravne
strane ne bi bilo mogue, ve i zbog toga, jer ni Landis ne bi u normalnim
vremenima neto tako riskirao. Zatim sam razjasnio politiku stranu cijelog
tog sluaja pokazavi im da je Darrow. koji je prije toga tamo na zapadu
branio Wobblie,2 odjednom bio tako preoptereen, da ovaj put nije mogao
da preuzme njihovu obranu. Razumijete li, u kakvoj je to meusobnoj
povezanosti? oduevljeno upita potporunik Culpepper.
To je bio zaista vanredno uspjeli rad, Prewitt. Ja sam ak prorekao da e
doi vrijeme, nakon narednog rata, i ope vojne obaveze, kada e biti
doputeno vojnicima i podoficirima, da zajedno s oficirima slue na vojnim
sudovima! Istodobne sam, meutim, ukazao i na to, da to ne e ba nita
izmijeniti na injenicama, jer e obinog vojnika, dodijeljenog sudu, dakako
samo etnog starjeinu ili tabnog vodnika ili starijeg vodnika, pa ak i onda,
bude li to obini strijelac, njegovi ljudski odnosi posve naravno dovesti na
isto stajalite, na kojem stoje i oficiri.
Moete zamisliti to sam s time postigao. To me je uinilo poznatijim od
mog prvenstva u maevanju. Nitko se nije mogao usprotiviti toj logici, pa
ak ni profesori. To i vi morate priznati. Zeli li ovjek stei priznanje u svijetu,
mora zapanjiti ljude. Netko je jednom
rekao, da je bolje da te u novinama
65-

grde, nego da te uope ne spominju. No ja vam kaem, da je bolje da te u

novinama grde, nego da te hvale. Zaprepasti ljude, pa e te se sjetiti. Svaki
idiot moe da sebi pribavi pohvale u novinama.
Kladim se da ste u tome mnogo uivali, dobaci Prew.

Boe! viknu potporunik Culpepper. Prevvitt, s tom stvari sam upravo

prodro na oficirskoj koli. Poslije toga bio sam netko i neto. A upravo to
elimo mi ovdje postii, razumijete li? Upravo to isto.

Potporunik Culpepper duboko udahnu. I zato bih htio, da priznate

krivnju. Da, drim da se neto tako nije dogodilo u cijeloj povijesti vojnog
suda. Pred vojnim sudom nitko ne priznaje krivnju, jer vojni sud ne smatra
priznanje kao olakotnu okolnost kada izrie kaznu.
Prema tome mi ne e nita koristiti, ree Prew, pa ja ...
IWW, kratica za Industrial Workers of the World, radnika organizacija, koja je svoju glavnu djelatnost razvila izmeu dva rata.
,J Wobblie, slang naziv za lana IWW-a.
1

66-

66

Poekajte samo asak. Dopustite mi da vam jo neto razjasnim, prije

nego to progutate, dok niste provakali. Vi ne razumijete unutarnju
povezanost.
Prije svega, ree Prew, ja nisam bio pijan. Bar nisam bio toliko pijan,
da ne bih znao to radim.
U tome i jeste cijela stvar, trijumfalno se nasmije potporunik
Culpepper. Nikakvu ulogu ne igra jeste li zaista bili pijani ili niste. Vane su
jedino izjave svjedoka, a ovi tvrde, da ste bili pijani. Ako priznate da ste krivi i
priznate da ste zaista bili pijani, izvrnut ete itavu stvar i upotrebit ete
izjave svjedoka protiv njih samih.
Drugim rijeima, ree Prew, vi drite da bih mogao dokazati, da
svjedoci lau, priznavi da govore istinu.
No da, odvrati porunik. Mogli biste se i tako izraziti. No ja nisam
rekao, da su svjedoci lagali. Moda oni govore istinu.
Kako oni mogu govoriti istinu tvrdei da sam bio pijan, kad ja govorim
istinu, a ta je, da nisam bio pijan?
Ako niste bili pijani, onda oni, dakako, u nekom smislu lau. No moda
u drugom smislu govore istinu, a to je, ako oni stvarno vjeruju da ste bili
pijani. Na taj nain i vi i oni stvarno govorite istinu, onako, kako ste vi o njoj
uvjereni, a ipak se ne slaete. Razumijete li to?
Hm, ree Prew. Nije li to komplicirano?
Potporunik Culpepper kimne. Branitelj mora sve to uzeti u obzir za
vae dobro. Zato su me i postavili. Ali sve je to uzgredno. Vano je samo ono
to stoji u izjavama svjedoka. Suci to moda ne e otvoreno rei, ali u sebi e
misliti da laete. Jer svi zloinci uvjeravaju
sud, da su nevini. To je svagdje
576-

uobiajeno. To samo pridonosi tome, da vam dokau krivnju, razumijete li?

U stvari, vi samo jednu bezvrijednu tvrdnju zamjenjujete za tri ili etiri
mjeseca zatvora. Istina, nema nikakova posla sa zakonikom prema kojem
radi vojni sud, ali ima posla sa sociolokim odnosima, koji odluuju o
zakonu. Razumijete li to?
Mislim da razumijem, odvrati Prew, samo to ja...

576

Poekajte samo jo asak. Ja sam ve dao natipkati izjavu, da ste bili

pijani i da niste znali to radite.
Potporunik Culpepper otvori novu aktovku od ute koe s patentnim
zatvaraem na tri strane, stade eprkati po njoj, izvue neki dokument i prui
mu ga. Zatim s mnogo ljubavi zatvori patentni zatvara.

Proitajte to. Vidjet ete da vam nikako ne moe nakoditi. Meni ne bi

nikada palo na pamet, da od vas zatraim, da potpiete neto, to niste
proitali. Uostalom, Prewitt, nemojte nikada potpisati neto, a da to ne
proitate, jer ete inae jednom zapasti u tekoe. A onda, kad to proitate i
potpiete, mi emo to za vrijeme rasprave odjednom izvui i ja u zamoliti
sud. da bude blag prema vama. U tom sluaju vam oni ve iz iste pristojnosti
ne e moi dati vie od moda mjesec dana i dvije treine, a moda e vam
dati samo dvije treine ustege plae, a na zatvor vas uope ne e osuditi.
Meni su uvijek govorili, da vojni sudovi ne uzimaju u obzir molbe za
blagu odmjeru kazne, ree Prew.
Upravo u tome i jeste stvar, oduevljeno e potporunik Culpepper.
Sad poinjete razumijevati stvar. Kladim se, da jo nitko u povijesti vojnih
sudova nije tako pokuao. Bar ja ne znam za to. Mi emo ih glatko oboriti.
Ali ja...
Poekajte, prekinu ga potporunik Culpepper. Niste jo uli ono
najbolje. Jo nitko, ree on i malo zastane; nije u vojsci, pa opet zastane,
smatrao pijanstvo nekim prijestupom ili grijehom, zar ne? Vi znate da je
tako. Pijanstvo je nezakonito, ali svatko se opija. I ja sam redovito malo pripit
izlazei iz kluba, a i drugi su isto tako pripiti. Osim toga je injenica, premda
nije utvrena nikakvom dnevnom zapovijeu, da veina oficira najvie voli
takve divlje i neobuzdane momke. Oni, naime, znadu da ovakvo stajalite
ah-nek-ide-doavola daje najbolje vojnike. Dapae, veina oficira smatra,
da vojnik koji se od vremena do vremena ne opije i ne poini kakav ispad,
uope ne zasluuje da se zove vojnikom, a osim toga da je veoma sumnjiv tip.
Nije li tako?

578-

Nikako ne razumijem u kakvoj vezi stoji to s mojim priznavanjem

krivice, usprotivi se Prew.
Ali, dragi moj, pa zar ne razumijete? Ako priznate, da ste bili pijani i da
ste jednostavno htjeli da na neem iskalite svoju snagu, onda smo ih uhvatili
u kripac, jer se opijanje kod pravog vojnika smatra vie vrlinom nego
grijehom. Suci to razumiju i sami vjeruju u

to, pa vam jednostavno, kao

577

578

poteni ljudi, u tom sluaju ne mogu dati tri mjeseca, a da i ne govorimo o

najvioj kazni, samo zbog toga, jer ste se napili kao pravi divlji i neobuzdani
vojnik. Naravno da ste prema zakonu krivi, ali mi se na to ne obaziremo. Mi
smjeramo na neto-posve drugo. Mi elimo iskoristiti socioloke odnose,
koji su bili podloga zakonu i koji u stvarnosti odluuju o pravorijeku suda.
37 Odsada do vjenosti

Potporunik Culpepper pobjedonosno pogleda Prewa i izvue iz depa

svoje Parker 51 naliv-pero, da bi Prew njime potpisao dokumenat. No Prew
otkloni.
To zaista zvui kao dobra zamisao, potporunie, zlovoljno e on.
Veoma mi je ao to vas moram razoarati, poto ste sve to tako sjajno
smislili i u to utroili toliko truda. Ali ja ne mogu zbog vas priznati da sam
kriv, potporunie.
Zato ne moete, dovraga, ovjee! plane potporunik Culpepper. A
osim toga vi to ne inite za mene. Ja sam vam sve razjasnio. Nisam li? Cijelu
obranu sagradio sam upravo na tome, da vi priznajete krivnju. Ako to ne
uinite, ja vam nikako ne mogu pomoi. U tom e sluaju vaa rasprava biti
posve obini svakodnevni postupak, nimalo drukiji od deset tisua drugih.
Ni ja ni vi ne emo za nju ubrati nikakvo priznanje.
Tu ja ne mogu pomoi, ree Prew. Nisam kriv, pa ne u ni priznati da
sam kriv. Ne bih priznao ni onda, kad bi me nakon toga posve oslobodili. Zao
mi je, ali stvar stoji tako.
Zaboga, ovjee! uzbueno viknu potporunik Culpepper. Kakva
posla ima to s time? Nitko se ne brine, jeste li vi krivi ili niste! Sudu je to
posve svejedno. Ondje sve upravlja zakon i socioloke prilike, koje su temelj
zakona. Nijedan sud ne moe kazniti najviom kaznom vojnika, koji je htio
malo da pusti uzde svojoj udi, pa se napio i zapao u tekoe, a to sada
priznaje. Zaboga, napiti se i malo se ispuhati, to ne samo da lei u prirodi
vojnika, ve je gotovo njegova sveta dunost. Isto tako kao to Ernest
Hemingway kae, da je sifilis profesionalna bolest boraca s bikovima i
vojnika. To je po prilici isto.

580-

Jeste li ga ve kada imali, potporunie?

to?
Sifilis.
Tko? Ja? Bogami, nisam. U kakvoj je to vezi s time?
Ni ja ga nisam imao, mrko e Prew. Ali triper sam imao. Pa ako su
sifilis i triper profesionalne bolesti vojnika, onda u gledati da izaem iz

580

vojske i da postanem automehaniarom. Osim toga, nastavi on, ne elim

da ni od kog nita moljakam. Ako oni hoe da postupe na takav nain, neka
to uine. Ja se nikom ne u zavlaiti, pa ni onda ako se oni ponose time, da
se njihovi ljudi opijaju. Jo nikad nisam nekoga za bilo to moljakao, pa ni sad
ne u zapoeti time, potporunie.
Potporunik Culpepper se poee svojim Parker 51 naliv-ps- rom po glavi,
a zatim ga spremi natrag u dep. Onda izvadi svoju
Parker 51 patentnu olovku i list papira iz aktovke, pa njome poe po papiru
risati rkarije.
Lijepo. No ipak malo promislite. Siguran sam, da ete promijeniti
miljenje, im uvidite, kako je to vano. Dragi Prewitt, zar vam jo nije jasno,
da bismo time moda mogli kod vojnih sudova uvesti posve novi postupak?
Pomislite samo, to bi to moglo znaiti za budue generacije vojnika!
Ja sam ve razmiljao o tome koliko je trebalo, odgovori prew. Veoma
mi je ao to vas moram razoarati, potporur- nie, nakon sveg onog truda,
to ste ga time imali, ali ja ne u priznati krivnju, zavri on. Osjealo se, da
mu je odluka konana i neopoziva.
Jeste li udarili onog ovjeka, ili ga niste udarili? viknu potporunik
Culpepper. Zaboga, ovjee!
Dakako da sam ga udario, a udario bih ga i jo jednom.
Ako ste ga udarili, onda ste krivi. Tu nema ta da se govori. Zato onda
elite pokuati da zatajite istinu?
Ne u priznati da sam kriv, potporunie, odvrati Prew.
Isuse Kriste! uzdahnu potporunik Culpepper. Jo nikad nisam vidio
tako tvrdoglavo kopile. Bogami, vi zasluujete
ono, to vam se sprema.
581-

Nemate osjeaja kao ni riba. Kad ve nemate obzira prema samome sebi,
mogli biste bar da pomislite na mene. Ja nisam molio da me postave vaim
braniteljem.
To znam, ree Prewitt, i ao mi je.
Nije dizao pogleda sa svojih cipela, a lice mu je bilo jednako ezizraajno
kao i prije.

Potporunik Culpepper uzdahne. Zatim stavi svoju Parker 51 patentnu

olovku u isti dep, u kojem je nosio i Parker 51 nalivpero, savinu papir s
priznanjem i stavi ga zajedno s papirom sa rkarijama u aktovku, pa zatvori
patentni zatvara i ustane.
Lijepo, ree. No ipak razmislite o tome. Sutra u opet doi.
Prew usta s postelje. Potporunik Culpepper mu stisne ruku.
Gore glavu, ree.
Prew ga je pratio pogledom, dok je potporunik prolazio kroz otvorena
reetkasta vrata, kraj komandira strae, koji gaje pozdravljao. Prolazio je sa
svojom novom utom aktovkom s patentnim zatvaraem na tri strane van u
drugi svijet. Zatim Prew izvue svoju staru igru karata ispod jastuka.
Odigrao je pet pasijansa, od kojih se jedna sloila osim jednoga asa, kad
Warden ue u straarnicu ostavi vani iza reetki, u kojima su reetkasta
vrata bila otvorena. Warden je donio isto radno odijelo, to ga je deurni
oficir zatraio uz obrazloenje, da je uniforma, to je Prew nosi, poela tako
smrdjeti, da zbog toga pati moral njegovih ljudi. To je, meutim, bilo
pretjerano.
Treba li neko prokleto doputenje, da onom odvratnom kriminalcu
predam njegovo prokleto isto odijelo? upita Warden deurnog desetara."
Ili mogu to jednostavno uiniti bez formalnosti?
to? upita desetar kao da se osjea krivim, pokuavajui da rukom
pokrije strip. Ah, ree. U redu. Samo ui, vodnie. Nije bilo potrebno da
to sam donese, vodnie.
A tko bi to onda donio, mrko otpuhnu Warden, da ja to sam ne
uinim?

582-

Ne znam, odgovori desetar, kao da se mora bi-aniti. Samo sam mislio

...
A to to ita? zagrieno e Warden. Pripovijest o J. Edgar Hoveru i
Mel Purvis i Crvenoj golubici? Sad mi samo jo reci, da eli postati G-man.

582

Ako itava naredna generacija postane G-man, gdje e onda smoi nekoga
da ga uhapse?
to? upita desetar, pa skine ruku s knjige. Bio je to imi. Ah tako,
nasmije se. Pa to je dobra ala, vodnie! On zatvori strip i baci ga u ladicu.
To itam samo zato, da ubijem vrijeme, ree kao da se mora braniti.
Ne eli li pregledati zamotale? upita Warden. Moda sam u njem
sakrio nekoliko turpija.
Desetar ga glupo pogleda. Zatim se nasmije i odmahnu glavom.
Vjeruje li mi zaista? upita Warden. Odakle zna, da ja nisam neki
preobueni gangster?
To je dobra ala! nasmije se desetar. Ja to zaista ne znam. Moda i
jesi. Odi dalje, starjeino, ako hoe.
Milt Warden precizno puhnu i proe kroz dva reda poljskih postelja, koje
su sad, popodne, bile prazne. Desetar otare rukom lice.
Zapravo ne znam, zato tratim svoju duhovitost na takve idiote,
promrmlja Warden bacivi radna odijela na Prewovu poljsku postelju. A
zatim pogleda karte, razloene na pokrivau. Jesi li dobio? upita.
Dosad nisam, odvrati Prew.
No, ne brini, mali. Imat e jo dovoljno vremena da vjeba.
Zar jo nije odreen termin za raspravu? upita Prew, sabirui karte.
Dragi boe.
Nije, odgovori Warden. Mislio sam kada izae odavde.

583-

Ah tako, ree Prew. No moda mi u zatvoru ne e dopustiti ni da

polaem pasijanse. On ustane i poe svlaiti pro- znojeno i prljavo radno
odijelo. Zaista je smrdjelo.
Vjerojatno ne e, ree Warden promatrajui ga. Na svaki nain ne e
smjeti nositi svoje rublje. Rasprava je odreena za naredni ponedjeljak,
dobaci on. Upi'avo je stigla vijest. Ima, dakle, jo etiri dana. Moda ti za to
vrijeme uspije da bar jednom sloi pasijansu.
Moda, kimnu Prew. Obukao je isto radno odijelo 'i opet sjeo.
Culpepper je rekao da ne vjeruje da u dobiti vie od tri mjeseca i ustegu
od dvije treine plae. Mislio je zbog toga, jer u stvar nisu umijeani nikakvi
stranci.
To bi moglo biti tono, potvrdi Warden. To jest, ako za vrijeme
rasprave ne rekne neto, to bi ih razljutilo.
Drat u jezik za zubima.
To u povjerovati tek onda, kad vidim, puhne Warden. Ah, tako,
nastavi. Evo. On izvue iz depa hlaa veliku kutiju cigareta. Eto ti
nekoliko cigareta.
Hvala ti lijepa, odvrati Prew.
Ne treba mi se zahvaljivati, mali. Poslali su ih Andy i Petko. Za tebe ja
ne bih kupio cigarete. Pribavio si mi po prilici tjedan dana posebnog
piskaranja.
Prew osjeti da se smije. No, to mi je zaista ao, ree. Iskreno mi je ao,
Warden, ali ja to ne mogu izmijeniti.
Warden je stajao i ljutito i zlovoljno buljio u njega. Onda se odjednom
nasmije. Kod tebe ovakvo radno'odijelo zaista dugo ne traje. to to rade s
tobom? Zar kod njih za promjenu mora malo i raditi? On sjede na poljsku
postelju, estokom kretnjom otvori kutiju s cigaretama, podere jedan
paketi i pripali jednu od Prewovih cigareta.
Nije tako zlo, ree Prew. Samo malo plijevim korov na igralitu. Nita
me ne smeta.
To i nije ba ono najgore.

584

Moe li to sebi da predoi, nastavi Prew, sva ona draga mala djeca
postat e oficiri, kad jednom odrastu.
Vjerojatno, kimnu Warden. To je sramota, zar ne? Juer sam ispisao
formulare i poslao ih prijeko, nastavi on. Bre to nisam mogao obaviti.
Najprije sam morao opaliti Mazziola, da bih pravovremeno dobio natipkane
izjave svjedoka. Taj kujin Sln tako smrdi od lijenosti, da sam neko vrijeme
mislio, da u sam morati natipkati.
Pretpostavljam, polako e Prew, da ni ovaj put nije nijedan od njih
spomenuo no, zar ne?
Warden ne ree nita. Ispitljivo ga je promatrao. Kakav no? upita.
Ikeov no, to ga je povukao na me, nakesi se Prew.
Ovaj put nije Warden dugo rekao nita. Jesi li jo s kime o tome
govorio? konano upita.
Ne, odvrati Prew. Nisam.
Moe li dokazati, da je povukao no na tebe?
Mislim, da bi se s par ekia mogla razbiti jama za smee i da bi onda
dolje u pukotini pronaao otricu noa, gdje sam je slomio
Warden zamiljeno protare bradu. Culpepper bi to moda uinio, ree.
Ali nitko drugi. Culpepper bi, meutim, htio da iz tvog sluaja naini veliku
stvar, jer je prvi put branitelj. On bi to moda uinio. Na svaki nain bi se
isplatilo pokuati. Hoe li mu to rei?
Ne, odbije Prew. Mislim da ne u.
Prokletstvo, a zato ne e? Isplatilo bi se pokuati.
Da, ree Prew. Nekako mi se ne da, da brai pokvarim sveanost.
Zbog Blooma mi nisu mogla nauditi,585a posebni postupak im nije nita

koristio. Sad su udesili tu pripovijest da me upecaju. Ako im to pokvarim,

moraju poeti posve spoetka.
Warden se najednom nasmije. Stari Ike mora da se sada krvavo znoji.
Ne, sigurno se nita ne znoji. Volio bih da je tako, ali nije tako. On ve
vjeruje u svoju pripovijest. Moda Henderson i Wil- son jo ne vjeruju u nju,
ali kladim se, da stari Ike vjeruje.

Vjerojatno e biti tako, kimnu Warden. A Wilson i Henderson se jo

nikada nisu krvavo uznojili zbog neega, zar ne? On protare rukom
neobrijanu bradu. Moram se obrijati, dobaci kao odsutan duhom. Juer
nisam imao vremena. Zna li, ree on, moda bi ipak trebao da to
ispripovjedi Culpepperu. Moda bi to bila fina stvar, ako mu kae. Dovraga,
moda bih se kod te prilike mogao da rijeim bar dvojice od tih momaka.
Ne bi, odbije Prew. Ne bi mogao bez Holmesa, a taj im pomae. On bi
ih ve na neki nain izvukao. Oni bi sve to nekak i izvrnuli pa te samo
iskoristili. Sad je pred njima otvoreno polje Ako oni ele da me otjeraju u
zatvor, ne u im uiniti tu radost, da se savijam i da glumim. Ja ve mogu da
podnesem sve ono, to bi mi oni mogli da zadadu, pa i vie, starjeino. Neka
me...
Warden i opet nije dugo vremena rekao nita. Kad je konano ustao, imale
su njegove svijetle plave oi neobian izraz. Moda naa pravo, dobaci on.
To je, uostalom, tvoja stvar, pa moe raditi to hoe.
Prewu se uinilo da u Wardenovim oima, kad su sad pogledali jedan
drugoga, razabire izraz potovanja. Nijedan nije rekao nita, a nije hi trebao
da bilo to kae. Razumijevanje, to ga je mogao proitati u pogledu tog
visokog ovjeka, ispunilo ga je ponosom. Iz nekog nepoznatog razloga bilo je
Wardenovo potovanje Prewu vrednije od potovanja bilo kojeg drugog
ovjeka. Nije mogao da razjasni zato, ali je na svaki nain uvijek elio da stekne
to potovanje, pa mu je zbog toga i ispripovjedio pripovijest o nou. Sad je
bio ponosan, da je stekao ono to je traio.
>. ovjeka mogu ubiti, dobaci Prew, ali ga ne mogu pojesti, starjeino;
Warden ga udari po ramenu, da 586ga je zaboljelo. Bila je to prva otvorena
prijateljska kretnja, to ju je Prew ikada vidio na Wardenu, bilo prema njemu,
bilo prema kome drugome. Ta ga je gesta skroz na skroz zagrijala, kao pie.
Zaista je vrijedila puna tri mjeseca u bilo kakvoj crnoj samici u vojnom zatvoru. No lice mu ipak ostane nepomino i bezizraajno.

586

Dovienja, mali, reeWarden i krene prema zidu od reetki na drugom

kraju sobe, u kojima su reetkasta vrata bila otvorena. Prew poloi karte
natrag na pokriva i zagleda se za njim.
Warden, viknu, bi li mi htio uiniti uslugu?
Warden se okrenu i odgovori: U svako doba, samo ako mogu<.
Bi li otiao u Maunalani Heights i rekao Loreni, zato ne mogu doi?
Osjeti da je ne moe zvati Alma, pa ak ni pred Wardenom. On mu dade
adresu.
Zato joj ne napie pismo? upita Warden. Volio bih da ne idem
onamo. Uvijek kad doem enama u blizinu, one se odmah lijepe uza me i
tre za mnom kao kuje, koje se pare. Toga mi je dosta, nadovee on, a
obrve mu se trznue. Osim toga te odvie volim, a da bih se izvrgnuo
takvom riziku. Ne elim tvoju djevojku.
Lijepo, prigueno e Prew, ali onda je bar nazovi. On mu da
telefonski broj.
Uinim li to, odgovori Warden, ona e, im uje moj glas, pokuati da
ugovori sastanak. A ja se bojim, da ne u imati snage, da joj to odbijem.
Dobro, uporno e Prew, onda odi dolje u New Congress,
poi s njom u postelju, kad si ve jednom ondje.
Warden mu se naceri kao vrag.

587-

reci

joj to i

Uostalom, sad mi pade na pamet, ree Prew, zadravi nepomino lice,

kad sam posljednji put bio ondje, zamolila me je tvoja draga prijateljica,
gospoa Kipfer, da te pozdravim i upitam zato vie ne dolazi k njoj.
Zaboravio sam, da ti to prije ispripovjedim <.
Warden odjednom prasnu u smijeh. Stara Gert? ree. Ma to kae?
Prljava stara Gerty! Ona je promaila svoje pravo zvanje. Trebala je postati
domaicom u kakvom studentskom domu.
No, iznova upita Prew, hoe li nazvati Lorenu za mene?
Dobro, kratko e Warden. Nazvat u je. Ali ne obeajem da u odbiti
sastanak, ako me zamoli.
To nisam od tebe ni zatraio, dobaci Prew.
No dobro, na temelju toga u pokuati. Do vienja, dobaci mu on
preko ramena. Ah, ree zatim, pa zastane i opet se okrene. Gotovo sam i
zaboravio. Imam za tebe i drugih novosti. Vojnik prve klase Bloom imenovan
je desetarom. Imamo dva desetara, koji su odsluili kratki rok slube, pa se
narednim brodom vraaju kui. Jedno od tih mjesta dobiva Bloom. Danas
sam napisao etnu zapovijed. Objavit emo je na'ploi, im brod u subotu
ode. Mislio sam, da e te ta vijest razveseliti?
Sigurno je Bloom sada zadovoljan, kimnu Prewi
Ne, odvrati Warden. Jo ne. Narednog mjeseca odlaze kui dva
vodnika, nastavi on. No, ree zatim, do ponedjeljka su jo etiri radna
dana. Onda moe poeti da ih kria u kalendaru.
Prew se zagleda za njim, kad je onako pleat i uskih bokova izaao,
njiui se, kroz reetkasta vrata u drugi svijet. Zatim opet dohvati karte.
U toku etiri naredna dana odigrao je mnogo pasijansa. U toku ta etiri
naredna dana poeo je odjednom popodne dobivati i druge posjetioce osim
Culpeppera. Warden nije vie doao, ali doli su Andv i Petko i Readall
Treadwell i Buli Nair i uenjak Dusty Rhodes i mnogi drugi. Dolazili su i
malo razgovarali. Uenjak ak nije ni pokuao da mu proda dijamantni prsten
ili pravi zlatni lanac za sat. Doao je i poglavica Choate. Veina ljudi iz grupe
nesportaa dola je bar jednom. Dolo je ak i nekoliko sportaa. Nije znao

da ima toliko prijatelja. Opazio je da <e odjednom, slino kao Angelo,

postao neka znamenitost za svoju etu.
TRIDESET I ESTO POGLAVLJE
U vojnom zatvoru nije bio nikakva znamenitost. Dakako da ondje nitko
nije mogao znati za senzacionalnu raspravu. Prew se ivo nadao, da nitko ne
e nikada za nju ni doznati.
Rasprava se odvila u redu, precizno kao dobro uvjebane predstave dobro
uigranog ansamblea. Sve do posljednjeg trenutka teklo je sve u redu. Ona tri
svjedoka dala su svoje iskaze jasno i jednostavno, kao da napamet govore
svoje pismene izjave. Sve' su se izjave slagale. Tuitelj je neosporno jasno
razloio, na koji su nain povrijeeni razliiti paragrafi vojnog zakonika i
kakve kazne trai vojni zakonik za takve povrede.
Optueniku, koji je utio, ponudie da dade izjavu, ali on to otkloni. Sve je
teklo glatko i u skladu sa slubenim propisima. A onda, u posljednjem
trenutku, u nekoj vrsti jalova bijesa protiv sudbine, potporunik Culpepper
najednom bijesno iznese u svom obrambenom govoru, da se Prew priznaje
krivim i stade apelirati na blagost suda, s obzirom na injenicu, da su svi
dobri vojnici pijanice.
U sudskoj dvorani nastane zapanjen tajac. Optuenik bi najradije
ustrijelio branitelja. No sud se na plemenit nain pokazao dorastao situaciji.
Neuobiajeni zahtjev unijet je sa svim potrebnim formalnostima u zapisnik,
upravo kao da je posve pravilan. Zatim suci, kao obino, skupie na trideset
sekundi glave i proglasie osudu. Tri mjeseca prisilnog rada i odbitak dvije
treine plae za isto vrijeme. Sve to kao da se nita nije dogodilo. Optueni
bi najradije bio poljubio suce.

586-

Veoma mu je odlanulo, kad su ga vratili u straarnicu, gdje nije morao da

gleda potporunika Culpeppera. Ondje je po- ekao, dok ga ne prevezu u
zatvor.
U ponedjeljak popodne dooe po njega. Rasprava je bila odrana
ujutro. Na radnom stolu straarnice potvrdie svojim potpisima, da im je

586

predan zajedno sa svoja dva ista radna odijela. Oprezno ga posjedoe na

prednje sjedalo jeepa. Jedan MP sjede za volan, a drugi sjede iza njega.
Pre\v se sam sebi uini kao neki bijedno odjeveni patuljak, izmeu ona
dva dobro plaena blistava momka, visoka est stopa i etiri palca. Predae
ga pred seoskom kolom zelena krova i s reetkama na prozorima. Bila je
okruena ogradom od pletene ice.
uo je kako je straar, naoruan automatom, za njim zatvorio i. zakljuao
vrata s reetkama. To je na neki nain zvualo kao
584
M

587-

neto konano, no inilo se da nitko ne misli, da bi to bilo neto

neuobiajeno ili vanredno. Ona dva blistava i sjajna orijaa od- vedoe ga u
kolsku zgradu, kao da takve stvari danomice obavljaju. Jo uvijek je nosio
ljetnu uniformu i kravatu, to je nosio i za vrijeme rasprave.
Prvo, to su ta dva orijaa uinila, kad su ula, bilo je, da su u straarnici
zamijenili svoje gumene palice i pitolje kod naoruanog straara, koji je
stajao u zatvorenom prostoru za oruje, za kratke, neoliene, drvene toljage.
Onda ga otpratie u skladite. Jo uvijek mu ne rekoe nita. Skladite se
nalazilo na kraju dugakog hodnika. Proli su kraj nekoliko vrata, a kod crne
su ploe skrenuli nalijevo. S desne strane bila su zatvorena vrata triju krila
baraka, a zatim su na kraju stigli do neke sobice. ovjek u radnom odijelu,
koji je iza tih napola zazidanih vrata stajao za tezgom, bio je oito
slobodnjak. On mu se neprijazno osmjehne.
Dobro doao u na grad, ree zatim veselo, kao da je vanredno sretan,
to je konano naao nekoga, kojemu je ilo bar tako zlo kao i njemu.
Izdaj mu stvari, odree jedan od orijaa, kao da ga vrijea vlastita
govorljivost.
Razumijem, sir, veselo odvrati ovjek u radnom odijelu. Razumijem,
sir. On protare ruke prilino dobro oponaajui direktora hotela, koji
pozdravlja gosta. Imam' lijepu ugaonu sobu u desetom katu s pogledam na
perivoj i oploenom kupaonicom i s mnogo prostora. Uvjeren sam, da ete
se tamo dobro osjeati.
Rekao sam, da mu da njegove stvari, ree prvi orija. Prestani s tim
komedijanjem! Kasnije moe trabunjati. Ne izazivaj me.
Osmijeh na licu onog ovjeka pretvori
se u grimasu, koja je na tri
588-

etvrtine bila plaljiva. Dakako, Hanson, dakako. Htio sam se samo malo
naaliti!
Onda prestani s time, ree prvi orija.
Drugi orija ne ree nita.
Obojica su stajala, naslonivi se o zid, s toljagama ispod ruke, kao s neto
prevelikim kicokim tapovima, i utke pu- ili, dok je onaj slobodnjak

588

izdavao Prewu toaletni pribor. Prvi orija, Hanson, prie utke blie i odue
Prewu lisnicu. Zatim prebroji novac, ispie svotu na cedulju i poloi cedulju u
lisnicu, dok je istodobno novac uz prljavi osmijeh spremio u dep. Drugi
orija prie k njemu, pogleda preko ramena prvoga, pa pokrenu usnama,
nijemo brojei novac. Uznik odue Prewu nje- g0ve dvije radne bluze i dade
mu u zamjenu dvije druge bluze, koje su na leima imale nalieni veliki bijeli
P.
Evo ti ove, da odmah uzmogne poeti radom, veselo rastumai uznik.
Ne treba ekati, dok na tvoje bluze ne nariemo p. Tvoje emo bluze kasnije
dati nekom drugom, razumije li?
Kad je Prew skinuo uniformu, pruio mu je i obukao novo radno odijelo, on
mu se ponovo zlobno naceri, kao Ha silno uiva. Prewovo radno odijelo
pristajalo mu je, koliko god moe uope nekome da pristaje takva vreolika
vojnika platnena bluza. Ona bluza, koju je meutim sada dobio, dopirala mu
je gotovo do koljena, rukavi su mu visjeli do vrha prstiju, a avovi na ramenima
visjeli su blizu njegovih laktova.
Bogami, to je zlo, nasmije se slobodnjak raspoloeno. A to je ba
najblia veliina tvojoj veliini od svega, to imamo ovdje. Moda bismo
kasnije mogli zamijeniti, hej?
Ne smeta, odvrati Prew.
No zna, tjeio ga je slobodnjak, ovdje i onako nema ena, koje bi te
mogle vidjeti, osim oficirskih ena, koje jae kraj kamenoloma. Njih ti ionako
ne moe povesti u postelju, pa se prema tome ne mora ni alostiti zbog
odijela.
Hvala ti na savjetu, odgovori Prew.
Nimalo se ne alostim.
589Oba su orijaa puila i smjekala se.
Moda e te to neko vrijeme smetati, nastavi slobodnjak. Moda e ti
u prvo vrijeme biti teko. Pogotovu ako si bio navikao, da svake noi umae.
No ti e se ve s time pomiriti, povjerljivo e on. To ti ne e nakoditi. Ti
e samo misliti, da e ti nakoditi.

Jedan od orijaa zasope. Prew pomisli na Almu i osjeti, kako mu je val

munine proao kroz trbuh u stegna, ugledavi je u duhu gdje lei na
postelji, u spavaonici, tri stepenice iznad sobe za dnevni boravak u njezinoj
kui na rubu breuljka iznad doline Palolo. Prolo je vie od dva tjedna, otkad
ju je posljednji put vidio. Tri mjeseca znaila su est puta po tri tjedna, u
svemu etrnaest tjedana, kada je ne e moi vidjeti i kada ne e znati, gdje je
bila, to je radila, ili s kim je ono radila.
Osim toga, nastavi uznik govorei s visine svoga veeg iskustva,
ovjek poinje da sam sebe pita, ime se ene zapravo cijelo to vrijeme
bave.
Tako? upita Prew. Slika mukarca, koji je leao kraj Alme na postelji,
bila je nejasna (ma da ju je vrlo tono promotrio), samo silhueta. Nije bio
Warden. Nije bio ni Prevvitt. Dok je promatrao tu sliku, onaj ovjek legne na
nju. Ne, ne, ree on sam sebi, ne.
Ti posve tono zna, da njoj nije nimalo stalo do seksualnosti zbog same
seksualnosti. To ti je sama rekla. Seksualnost sama po sebi je zamara, zar ne?
To tebe vara samo tvoj vlastiti duh, jer ti voli seksualnost zbog same
seksualnosti. Ona od tebe zapravo trai samo tvoju prisutnost, toplinu
drugarstva i razumijevanja, osjeaj da je netko voli, i injenicu da nije sama.
Nastavio je da nabraja te stvari, no to nije nita pomagalo. Tri mjeseca bila su
odvie duga. Moda e sluajno sresti nekog drugoga, nekoga, tko e je
zanimati, pa e se upustiti s njime, jednostavno samo zato, jer je on zanima,
jednostavno stoga, da se neim zaposli. Jednostavno zbog toga, da ne mora
biti sama. Postojalo je mnogo zanimljivih momaka. Mnogi su bili znatno
zanimljiviji od tebe.

590-

Nadao se, da Warden ne e zaboraviti da je nazove, a istodobno se i

bojao misli, da e to uiniti. I mukarac je samo ovjek. A Warden je bio
privlaljiv mukarac. Visok, snaan, pravi mukarac i zanimljiv.
Sjeanje na ono, to bi mogao da izgubi, proleti mu mozgom. Bile su- to
jasne, otre slike Alme kao veoma uspjele fotografije. Prolazile su mu pred
oima kao negativi, projicirani na platnu, u desetostrukom poveanju,

590

pokazujui i najmanju, najintimniju pojedinost. (Odjednom je savreno

mogao da pred sobom vidi svaki nabor, svaku kosu, svaku poru njezina
tijela, to ga je poznavao jednako dobro kao i svoje vlastito tijelo). Stajao je i
promatrao te slike. Na svakoj slici pojavljivala se ista nejasna sjena, ista crna
dvodimenzionalna silhueta, isti crni zavodnik, stojei ondje gdje je nekad
stajao Prewitt, sjedei ondje, gdje je obino sjedio Prewitt i leei ondje, gdje
bi on obiavao leati. Isti onaj lik. koji je sad uivao u svim njegovim
posveenim tajnama. Taj se kujin sin sluio njegovim duhom i njegovim
uspomenama, da zavede enu, koju je on volio, a on tog crnog kopilana nije
mogao da sprijei. Bila je to prava smrtna muka. Stajao je i gledao, kako ta
sjena nemilosrdno vara i zavodi enu, koju je ljubio. Osjeao je, kako ga je
iznova zahvatila ona panika, koju je savladao prve noi u straarnici.
Njezina se pogreka sastojala u tome to se vrlo lako dala zavaravati (bar
je on tako mislio), i to je bila na svoju vlastitu tetu odvie velikoduna.
Mogao je doi bilo koji osamljeni nesretni momak i ipripovjediti joj nekakvu
dirljivu pripovijest i dobiti je, iz iste njezine elje, da mu pomogne. Ona bi
ga bez daljnjega prihvatila. Sjetio se, kako je ona bez daljnjega progutala sve
ono, to joj je on natrabunjao o svojoj osamljenosti. Na tom nita nije
mijenjala okolnost, da je to kod njega zaista bila istina. Sve te pripovijesti bile
su istinite. Nitko nije lagao, kad je govorio da je osamljen. No istodobno su te
pripovijesti bile i lane, kako je znao po svom vlastitom iskustvu.
im bi netko zapoeo s nekom enom razgovarati o osam- ljenosti, vie
nije bio osamljen. Naprotiv, bio je slian piscu drame, koji vjeruje svojim
junacima, piscu romana, koji pokuava da proivljuje svoj vlastiti roman. im
vidi, da su slu- aoci dirnuti onim to
govori, odmah znade da kod toga
591moe izbiti neto za sebe i poinje glumiti, da bi istinu uinio jo

uvjerljivijom. A onda odjednom vie nije postojala istina. Posve si je izgubio u

toj pomutnji.
Kad bi bar na jedan jedini asak mogao da govori s njome i da je
opomene. Odjednom ga proe strana bojazan, da moda ne e moi da
progleda momke, koji e joj glumiti. Konano, ni njega nije progledala. Ili zar

ga je ipak progledala? Moda je ba to bio razlog zbog kojeg je stalno

odbijala da se uda za nj. Moda zbog toga, jer mu nije vjerovala. No morala
mu je vjerovati! Sad ga je ponovo obuzela panika. Jedva je izdrao da se ne
okrene i da se ne zagleda u prozore okovane reetkama. Proimao ga
osjeaj, da e sad pasti na pod i poeti da vie i da akama udara o pod. I to
pred ta tri mukarca, koji su ga promatrali, precizno promatrali.
Tako neto mu se jo nikad nije dogodilo. esto je izdrao bez ene tri
mjeseca, pa i dulje, a da ga to nije boljelo. Ranije, dok je lutao kao skitnica,
nije ga to smetalo, a nije ga smetalo ni u Myeru. Onda, dodue, nije jo znao,
kakav zapravo moe da bude ivot sa enom. Nije znao, sve dok nije dobio
Violet. Odjednom se upita, da li je Violet ikada tako osjeala prema njemu.
Moda je to zbog toga, jer ljubi Almu? No on je drao, da ljubi i Violet. Ili je
razlog bio moda taj, da on nije bio siguran, da Alma ljubi njega? Lud si,
prestani s time. oajno je pokuavao da uvjeri sam sebe. Pritom je
neprekidno i napeto pokuavao da prepozna onu crnu silhuetu. Ubit u ga,
pomisli, ubit u tog prokletog crnog kuj inog sina!
ta je? zabrinuto se naceri slobodnjak. Jesam li moda togod
nezdravog rekao?
Prew osjeti, da mu se na licu nekako ukazao osmijeh. Hvala bogu,
pomisli. On se ogleda prema obim orijaima.
to? upita njegov glas. Misli li meni? Meni nisi nita rekao", nastavi taj
glas. Kako? uspjelo mi je, pomisli. Uspjelo je. Ali kako e biti nou, u tami,
na leaju, kad sve spava

kad nema nikoga, tko bi podstrekavao tvoj ponos,

mrano po- m*sli on.

Oba ona orijaa jo uvijek su se cerila

kao da ga dobro razumiju. On
592-

razabere, da nijednog od njih ne moe nasamariti Nije mogao nita sakriti,

mogao je samo da jedva spasi svoj ponos. Svi su mogli vidjeti, da je prokleti
idiot, sav bolestan od ljubavi. Svatko je uvijek mogao da vidi, kakav je
prokleti idiot, bolestan od ljubavi. Zato nije konano mogao da prestane da
bude takav glupi zaljubljeni idiot? Drugi nisu bili takvi.

592

Evo ti eir, mome, nastavi slobodnjak. Ne zaboravi eir. On mu

prui dva radna eira. Bili su novi, a rubovi su im bili otri kao daske. Tanka
pamuna tkanina bila je prevuena mreom s milijun nabora. Ma .kako ih
paljivo namjestio na glavu, uvijek su izgledali kao krpe za otiranje
prljavtine. To je ujedno bio razlog, zato je svaki momak u garnizonu imao
dva poljska eira, jedan za sveane prilike, a drugi za radnu slubu.
Zao mi je, mome, s uivanjem se naceri slobodnjak, kao da opet moe
da ita njegove misli. Mi ovdje ne izdajemo paradne eire. Drim da je
glavno skladite zaboravilo na nas. kad ih je dijelilo.
Oba orijaa prasnue u glasan smijeh. Onaj drugi orija, onaj utljivi,
progovori po prvi put:
Sveani eiri su za vojnike, a ne za robijae.
Nitko mu ne odgovori. Prew okua jedan od tih eira, kao da zbija alu.
Kad bi se bar mogao nasmijati, kad bi bar mogao sve okrenuti u alu! To bi
bio spas. Barem na neko vrijeme. eir mu klizne do uiju. Rub eira kruto
mu je strio oko glave, a sam eir stezao mu je tjeme. Izgledao je. kao lonac,
no jo uvijek pun nabora.
Mladiu, izgleda upravo kao Clark Gable, ree slobodnjak. Pogotovu
ako ga pusti da ti sjedne na ui!
A ta drugo mogu da uinim? nasmije se Prew.
ovjee, trebao bi da vidi ostale, zlobno e slobodnjak, kao da ga kani
ukoriti to i on sudjeluje u ali. Taj misli da ja nastojim da im se umilim,
pomisli Prew i poeli da se nasmije. On dri da ja to radim zbog njih i ne zna
da radim zbog samoga sebe, i da jedva ...
Nisi ti nita posebno. Trebao bi593vidjeti tek one eire, koji zaista ne

pristaju, dobaci mu slobodnjak.

Oba se orijaa ponovo nasmijae.

Jesam li to dobro obavio? naceri im se slobodnjak.
Dosta dobro, odvrati prvi orija, Hanson, onaj razgovorljivi. Dosta
dobro, Terry. Naprijed, ti, ree onda Prewu.

Slobodnjak Terry oprezno proviri kroz svoja vrata i pogleda Uz dugaak

hodnik i niz hodnik. Kako bi bilo s jednom posranom cigaretom, Hanson?
bojaljivo zamoli. Zabavio sam vas malo, zar ne?
Orija Hanson takoer oprezno zaviri uz hodnik i niz hodnik. Nigdje nije
bilo nikoga. Brzo zavue ruku u dep koulje, izvue iz paketia jednu jedinu
cigaretu i baci je kroz otvor u skladite. Terry gladno pojuri onamo, pa
podigne cigaretu s poda. Hanson udari Prewa krajem svoje toljage u
stranjicu.
Naprijed! ree razgovorljivi Hanson.
Pooe kroz hodnik prema krilu s barakama.
Jednog e dana zapasti u lijepu kau, Hanson, ree utljivi straar,
bude li i dalje radio takve gluposti.
Tako? upita Hanson. A hoe li moda ti biti onaj kujin sin, koji e me
prijaviti, Tumiphead?
Ja ne u, odgovori utljivi. Ili su dalje.
On se zove Turnipseed65, razloi Hanson Prewu.
Ne bih prijavio ni svoju vlastitu majku, premda je silno mrzim, ponosno
e Turnipseed nakon duga razmiljanja.
Tek prolog tjedna prijavio si nekog kanjenika, jer je puio kupovne
cigarete, odvrati Hanson, kojega nimalo nije dirnula Turnipseeova izjava.
U slubi, ree Turnipseed. To je ionako bio neki buntovnik. Oito je
time bilo sve reeno, to je trebalo rei. Dugi razgovor se odjednom prekinu.
Reetkasta dvostruka vrata, koja su vodila u tri barake na krilima zgrade,
bila su irom otvorena. Oni ga odvedoe u prvu baraku, do koje su doli, u
zapadnu baraku. U njoj nije bilo nikoga.
Bila je veoma duga i imala je
594-

prozore na obje strane. Prozori su bili zakovani. Na njima su se nalazile

reetke, i iana mrea. Baraka je bila upravo dovoljno iroka za dva reda postelja na dva kata i za hodnik meu njima u sredini, irok po prilici est stopa.
Nije tu bilo ni sanduka ni ormara. Uz elo gornjeg i donjeg kreveta bila je na

65

igra rijei: turniphead- znai mrkvina glava

594

zid prikucana polica. U svim policama nalazili su se jednaki predmeti svrstani

na tono jednaki nain. Tu je bilo: radno odijelo, hlae kao najdonje, a radni
eir na bluzi. Na eiru se nalazila garnitura vojnikog donjeg rublja i to
gae kao najdonje, a na rublju vojniki ruoi. Posve na vrhu stajao je par
samotnih arapa, kao jabuka na piti. Slijeva u polici nalazile su se toaletne
potreptine: sprijeda aparat za brijanje, i komadi vojnikog sapuna za
brijanje. Rubovi etkice i sapuna stajali su tono u istom redu s rubom kutije
aparata za brijanje. Iza toga se nalazila plastina vojnika kutija za sapun
kakiute boje i u njoj komadi sapuna, a ispod nje etverostruko savijeni
vojniki runik za pranje, iji su rubovi ili tono paralelno s rubovima kutije za
sapun.
Oba su orijaa besposliarila kraj Prewa puei. Poloili su ruke na gornju
postelju, kao to to obino ine ljudi, kada stoje uz tezgu. Promatrali su ga,
kako je uredio postelju, prouio pretinac kraj svojega pretinca i onda smjestio
u nj svoju opremu. Zavrivi posao, stupi Prew malo natrag i stane promatrati
te dvije nepune ake svoga posjeda, koje e za vrijeme od naredna tri mjeseca
biti sve, to je mogao nazvati svojim vlasnitvom. Hanson prie, pa i on
pogleda pretinac.
Postelja je u redu, dobaci Hanson.
A to nije u redu s policom? odgovori Prew. Uljiva je, odgovori
Hanson, odmah e dobiti kaznenu toku.
to znai kaznena toka? Mislim to znai to ovdje?
Hanson se naceri.
Mislim to e biti posljedica?
Hanson se i dalje cerio. Pretinac ti je uljiv, ree. Ti si novajlija, pa ti
595-

pruam priliku, da ga uredi. Sutra ne e imati priliku.

No meni se ini, da je u redu, usprotivi se Prew.
Zaista? nakesi se Hanson. Pogledaj malo ostale.
Ne mogu da vidim nikakve razlike, ustrajao je Prew.
Kako dugo slui u vojsci?
Pet godina.

Kako god hoe, dobaci Hanson. Hoemo li poi? On krenu prema

vratima, a Prew osjeti, kako ga je lako dodirnula neka opasnost i kako je opet
nestala.
Poekaj, ree. Htio bih da ga dobro uredim, nesigurno e on.
utljivi Turnipseed, koji je jo uvijek stajao naslonjen i puio, odjednom
se resko nasmije.
Hanson se vrati, jo uvijek se kesei, stisnu oi i zagleda se u pretinac.
Major Thompson pregledava svakoga jutra. U depu nosi olovni visak,
ree on.
Prew stane promatrati svoj pretinac, a zatim prie blie i izvadi hrpu
odijela. Poeo je da pojedine komade jedan za drugim stavlja u pretinac.
Hanson prie blie i stade stru- njakim pogledom gledati preko njegova
ramena.

596-

596

Pravac to ga ini rub kutije s aparatom za brijanje, ne ide kroz sredinu

drka etkice i sapuna za brijanje, dobaci Hanson. Kutija za sapun ne stoji
tono u sredini runika.
Prew propisno postavi i te predmete, pa nastavi da slae odijelo.
Zna li, to je visak? upita ga Hanson.
Dakako.
Dok nisam doao ovamo, nisam ni uo za nj, odvrati Hanson. Inae ga
upotrebljavaju tesari, zar ne?
Da, odgovori Prew, i zidari.
Ne znam tono. Da pravilno sastave uglove. I da budu sigurni, da je
daska ravna. Tako neto. Poeo je da se lagodnije osjea. Opet je progutao
ono, ali jo uvijek je mogao osjetiti, da lei u njemu, tik ispod organa za
gutanje i da jo uvijek eka. Nije nestalo. Ve sama pomisao, da mu je sad
neto bolje, potakla je ono, da se opet uzdigne izazivajui muninu,
omaglicu i neku teinu, kao vonja balonom na zabavitu. I opet se nekako
zaudi, osjeti nevjerovanje, opazivi da je ovdje, iza prozora zatvorenih
reetkama, i mreom od ice, dok je ona bila ondje, u Mau- nalani Heightsu,
to ga je tako jasno vidio pred sobom. A on, ma kako to silno eliot ne moe
izai odavde i otii onamo. On proguta slinu, stisne eljusti i pritisne jezik o
nepce. Ono mu se na as pritislo o usta, a onda se povuklo da opet strpljivo
poeka, poput neke elementarne snage, kao to je ona, koja podrava
planete na njihovoj putanji, i isto tako bezosjeajna. Ovaj puta sam te
prevario, ree Prew onome. Vidio sam te gdje dolazi. Ako mu ne uspije da
to proguta, bit e gotov i izgubljen. Alma, pomisli, Alma! Ne, ree onda sam
sebi, ne, ti glupi kopilane!
On je ve bio u drugim zatvorima. Nije li bio? Bio je u nekoliko veoma
loih jo u ono vrijeme, kad se skitao. I nijedan od tih zatvora nije ga slomio.
Neki od tih zatvora, neki okruni zatvor u Georgiji i jedan gradski zatvor u
Mississippiju, spadali su meu najgore, koji su uope postojali. ak i nacisti
bi mogli od njih neto nauiti. Brazgotine tih zatvora jo uvijek je nosio na
tijelu. Pa ni ti ga zatvori nisu slomili.

Ali u ono vrijeme nije bio zaljubljen. Ta ga .je zaljubljenost inila

vanredno ranjivim. Zaljubljen ovjek ima samo jedan cilj.
Rekao je sam sebi da postoji samo jedan put. Morao se od- mah na neko
vrijeme osloboditi te ljubavi. Pokuao je da misli na ono to nije volio na
Almi, ali nije mogao da se niemu takvom
nije palo na um. udno, da uope nije znao,
38 Odsada do vjenosti

dosjeti. Ba nita mu
593

598

u kojoj je mjeri zaljubljen, sve dok nije uo kako su se vrata od eljeznih

reetki zatvorila i kako su ih zakljuali.
No, vidi li, zau Hansona kako govori Turnipseedu. Nisam li ti rekao,
ti glupi ovane? Taj glupi ovan Turniphead, nakesi se Hanson Prewu,
pokuao je da me uvjeri, da je major Thompson izumio visak!
to da je izumio? smeteno e Prew.
Olovni visak, odgovori Hanson. Samo zbog tog da njime vri
inspekciju.
No, ja zaista nikad prije nisam uo za tu prokletu stvar, ljutito e
Turnipseed. A on je zaista takav ovjek, da bi ga mogao izumiti. Jo drim,
da je to njegov izum.
Ah, jezik za zube, zlovoljno e Hanson. Nisi li uo to je ovaj momak
upravo rekao?
Cuo sam, tvrdoglavo e Turnipseed. Je li to dokaz?
Ah, boe moj, uzdahnu Hanson.
Prew malo ustuknu od svog pretinca. Kako je sada? upita
Posve dobro, prizna Hanson i protiv volje.
Meni se ini da mu nema prigovora.
I meni, odvrati Hanson, a onda se naceri. No ja ne mogu da
preuzmem nikakvo jamstvo za tebe, mladiu.
Poimo, momci, predloi Turnipseed. Inae bi netko mogao doi.
Oni ga opet povedoe u hodnik. Proli su kraj ostalih vrata u barake,
vraajui se istim putom, kojim su i doli. Prew opazi da je svaka baraka
sainjavala potpuno i odijeljeno krilo. Izmeu vanjskih baraka i sredinje
barake bila su dvorita, iroka po prilici deset stopa.
Da, naceri se Hanson, promatrajui ga, srednja baraka je za one
nepokorne.
Za boljevike, nakesi se Turnipseed.
Za nemirne duhove, osmjehne se Prew.
Tako je, naceri se Hanson. Na izlaze iz njihove barake postavili su dva
reflektora. Razumije li? Kao defile! Cijele noi reflektori se ne gase.

Mora biti prilino teko pobjei odavde, dobaci Prew razgovorljivo.

Prilino teko, osmjehnu se Hanson.
Koliko mitraljeza? nemarno upita Prew.
Na svakog po jedan, nasmije se Hanson. Ali ima jo i dovoljno drugih,
ako bi bili potrebni.
Vrlo lijepo ureeno, ree Prew.
594

84-

1
84

Turnipseed se nasmije. Lijepa ureeno! ponovi. To i ja mislim.

Jezik za zube, glupi ovane, prijazno e Hanson. On blago dodirnu
toljagom Prewovu ruku. Stani, mladiu, ree.
Prew zastane. Osjeao je da nije loe proao kod tog razgovora. Ta
dvojica i nisu bila tako zla. U njemu jo nije zamrla ona stara dobra ilavost.
Moda e se iz cijele te pripovijesti izvui, a da se pritom ne osramoti.
Zastadoe pred oglasnom ploom.
U sredini, na poasnom mjestu, okruena umnoenim okru- nicama i
oglasima s u tanine razraenim propisima o inspekcijama, visjela je jedna
stranica iz serije Roberta Ripleya Vjerovali ili ne. Tu su stranicu izrezali iz
nekih novina. Izrezak je bio posve poutio i ispucao od starosti. Da ga odre,
nalijepili su ga na ljepenku i obrub ili crnim rubom od ljepenke. Svatko, tko
bi pogledao oglasnu plou, morao je da odmah opazi tu stranicu.
Hanson i Turnipseed mu se ponosno nasmijee. Podsjetili su ga na stare
crne vodie, koji su vodili izletnike kroz posveeni predio Mount Vernona u
Virginiji, drei se kao da je njihovo vlasnitvo. Prew prie blie oglasnoj
ploi.
U sredini izreska bio je crte narisan poznatom Ripleyevom manirom, koji
je predstavljao Johna Dillingera. Nosio je crne brkove, to ih je pustio
neposredno prije smrti, a na licu mu je leao osmijeh. Prew se sjeti da je u
novinama vidio fotografiju, s koje je taj portret bio preslikan. Ispod slike je
stajala1 legenda ispisana poznatim Ripleyevim krupnim slovima.
Prv i z a tvo r, u k o jem je l e ao dr av n i n ep ri j atel j br o j jed an ,
Jo h n Dil l i n g er , b io je vo jn i k i z atv o r g ar n i zo n a Sc h of iel d n a
H av a ji m a. k o ji m up r avl j a e ta vo jn e pol ic i je Sc hof iel dsko g g ar n iz o n a. Go vo ri se , d a je to n a js
85-tr o i z a tvo r c i jel e vo jsk e S jed i n je n i h D r av a. T aj je z atv o r b io t ak o s tr o g, d a s e Jo h n D il - l i n ge r
z akl eo , izl az e i i z n j eg a, d a e s e zbo g n jeg a os ve ti ti c i jel i m
S jed i n je n im Dr av am a, p a m ak ar g a to s t a j al o i i vo t a.
i
Ispod toga je uredno pisalo istim, olovkom ispisanim malim slovima:
I s t a j al o g a je i vo t a!

Prew ponovo pogleda olovkom ispisane rijei i stajalo ga je ivota, pa

zatim na crni rub ljepenke, irok po prilici jedan palac. U njemu planu divlji
bijes poput vatre, koju povue dimnjak tako da u njemu izgori sva aa i on
se oisti, da bi bolje mogao vui. Razbor mu je, meutim, jo uvijek dovoljno
radio, da je mogao razabrati, kako je to kriva zatita.
Oba orijaa su mu se i dalje cerila i gledala u nj, kao da neto oekuju.
Prew je osjeao da ne smije rei nita, to bi omalovaavalo izrezak iz novina.
Silno, ree on. Zato mi to pokazujete?
To pokazujemo svakom novajliji, nasmije se Hanson. Na zapovijed
majora Thompsona.
udio bi se da zna kakve sve reakcije izaziva taj novinski izrezak,
nakesi se Turnipseed.
Veoma pouno, nakesi se i Hanson. Neke spopada pravi napadaj
bjesnila, pa proklinju i viu i sopu, poput bika na livadi.
S druge strane, umijea se Turnipseed, poinju neki stvarno da
dru.
Taj major Thompson mora da je silan momak, dobaci Prew, kad je
ovo ovdje objesio. Htio bi da znam odakle mu to <.
Zaboga, nije to objesio, uvrijeeno odbije Turnipseed. Ja sam ovdje
dulje od njega, a izrezak je ovdje visio ve kad sam ja doao.
A ja sam ovdje jo dulje od tebe, umijea se Hanson. Kad sam ja
doao, bio je izrezak takoer ve ovdje!
Lijepo, javi se Prew, vi ste mi ga dakle, pokazali. Kamo sada?
Pripremi se za posjetu majoru, osmjehnu se Hanson, a zatim emo te
odvesti na posao.

596-

Prew ga stane prouavati. U tom neobinom osmijehu nije leala pakost

ve prije neka vrst humora, kakvu pokazuje ovjek, koji se zabavlja sluajui,
kako neko dijete krivo izgovara kakvu rije preteku za nj. Bio je to malo
ukoeni osmijeh.
Dobro, odvrati Prew, poimo dakle. Na ta ekamo?

596

Major Thompson se veoma ponosi tim izreskom, dobaci Turnipseed.

ovjek bi mogao da pomisli, da je to njegova zamisao. On tvrdi da se ve
po nainu, na koji novajlija prihvaa obavijest, dade razabrati, kakav e se
kanjenik razviti iz njega<'.
Poimo, dakle, prijazno se nakesi Hanson. Odsad ima hodati otrim
korakom, mome, doda.
Kad su zaokrenuli iza ugla pred vanjskim vratima kroz koja su uli,
Hanson popravi uvjebanim i brzim pokretom noge
korak. Koraci im stadoe jednoglasno i gotovo gromko odjekivati dugakim
hodnikom, kojim su prolazili.
Osuenie, na desno mar! ree Hanson, kad su stigli do prvih vrata
zdesna. Oba orijaa stupahu na mjestu, dok je Prew izvrio zaokret, a zatim
pooe iza njega u razmaku od jednog koraka, svaki po pola koraka zdesna i
slijeva.
Osuenie, stoj! zapovjedi Hanson slijeva. Bio je to divan pokret
izveden upravo krasno i strunjakom tonou. Prew je sad stajao dva
koraka pred tamnim hrastpvim radnim stolom majora Thompsona, tono u
sredini izmeu dva blistava ori- jaka MP-a, kao dva kipa.
Major Thompson ih zadovoljno pogleda. Zatim podignu sveanj papira
sa svog stola i poe ga promatrati kroz naoale, obrubljene zlatom.
Major Thompson je bio vrst ovjek, iji je prsni ko bio slian buretu, a
bluza oficirske uniforme pristajala mu je kao salivena. Na grudima mu je bila
privrena vrpca medalje iz Prvog svjetskog rata s tri zvijezde te vrpca legije
za zasluge, obje na istoj elinoj pribadai. Svojim je kratkovidnim oima
597gledao kroz zlatom obrubljene naoari.
Imao je onu crvenkastu, kao

uinjenu kou, i kratko oianu sijedu kosu, kakve se obino vide kod aktivnih
oficira, koji su dugo sluili. Oito je bio oficir jo od godine 1918.
Kako vidimo, vi ste iz Harlana u Kentuckyju, ree major Thompson. Iz
Kentuckyja i West Virginije dobivamo mnogo ljudi. Mogao bih ak rei, da
oni predstavljaju glavni dio naih gostiju. Veina od njih su rudari u

ugljenokopima, nastavi on, ali vi niste dovoljno visoki, da biste bili rudarski
radnik.
Ja nisam rudar, odvrati Prew, nisam nikad...
Vrh toljage udari ga uz mukli zvuk u kria upravo iznad bubrega s lijeve
strane, da se na asak pobojao, da e poeti povraati.
sir, brzo ree.
Major Thompson mu kimne iza svojih zlatom, obrubljenih naoara. To je
mnogo bolje, ree. Naa zadaa ovdje jeste, da preodgojimo ljude, da ih
nauimo na manuelni rad, a istodobno i na duevni stav vojnika. elimo da u
njima opet pobudimo potrebu, da budu vojnici, odnosno ukoliko nikad nisu
Jo imali takav duevni stav, da im ga ucijepimo. Drim, da ne elite odmah
krivo poeti?
Prew mu ne odgovori. Kria su ga boljela. Pomislio je, da to pitanje posve
retoriko. Vrh toljage, koji ga je udario
tono na isto mjesto u kria, da su ga zaboljela muda, poduio ga je o
protivnom.
Ili zar moda elite? upita major Thompson.
Ne elim, sir, brzo e Prew. Poeo je da shvaa.
Mi ovdje smatramo, nastavi major Thompson, da ne biste bili ovdje,
da niste izgubili svoje vojniko znanje, svoj vojniki duh ili elju da budete
vojnici. Ma kakvi bili zakonski razlozi da vas se zatvori. I zato usmjeravamo
sve nae napore u tom pravcu, da taj cilj preodgajanja postignemo
minimumom gubitka vremena i maksimumom uspjeha. Sve to jednako u
interesu samih ljudi, kao i u interesu uspjeha. To je ono najmanje, to
dugujemo amerikom porezniku, koji
uzdrava nau vojsku. Zar ne?
598-

Dakako, sir, brzo e Prew i odmah dobi nagradu time, da je neko

ukanje koje je ve zapoelo njemu slijeva, prestalo. Mora da je to Hanson,

pomisli on, moj dobri stari desetar Hanson.
Drim da emo od vas uiniti uzornog kanjenika, ree major
Thompson i zastane.
Nadam se, sir, brzo ubaci Prew.

598

Moda e vam se uiniti, da smo u naim metodama prekomjerno

tvrdi, nastavi major Thompson. Ali najbri i najjeftiniji put, put koji obeaje
najvie uspjeha da se preodgoji neki ovjek, sastoji se u tome, da se svaka
njegova pogreka uini bolnom. To je isto kao i kod ivotinja. Tako e ovjek
nauiti da pazi. Onako, kao to vi odgajate lovakog psa. Naa domovina se
danas latila posla da izgradi vojsku od graana, da bi se mogla obraniti u
tom najveem ratu u povijesti. Graani prilino nerado stupaju u nju. Jfedini
nain, na koji se to dade izvesti, jeste, da ljudima ucijepite elju da budu
vojnici. Da bi bio dobar vojnik, ovjek mora da intenzivnije eli da bude
vojnik nego da ne bude.
Zato nisu dovoljne propovijedi vojnih sveenika i odgojni filmovi. Moda
bi stvar uspjela, da na svijetu ima manje egoizma i vie pripravnosti na rtve.
Ali toga nema. Prema tome takav postupak djeluje. Ovdje vam ne emo
pripovijedati o patriotizmu. Umjesto toga emo vam ba ono vae odbijanje
da budete vojnik uiniti tako bolnim, da ete radije biti vojnik. Mi se kanimo
pobrinuti za to, da ovjek, kad ga otpustimo iz vojnog zatvora, bude spreman
da uini sve, pa ak i da umre, samo da se ne bi morao vratiti ovamo. Pratite li
vi mene?
Dakako, sir, brzo e Prew. Osjeaj munine u njegovom elucu poeo je
malo poputati.
Uvijek ima ljudi, ree major Thompson, koji na osnovu psiholokih
nedostataka ili na osnovu loeg odgoja nikad ne mogu da postanu dobri
vojnici. Ukoliko bi se takvi ljudi nalazili kod nas, jni emo ih pronai. Ako im
vie boli zadaje da budu vojnici, nego da ostanu u tom zatvoru, onda su nam
oni nekorisni i mi emo ih se rijeiti prije
nego to zaraze svoju okolinu.
599-

Otpustit emo ih kao nesposobne za vojnu slubu. Naa skrb nije upravljena
na vojnika kao pojedinca, ve na vojsku kao cjelinu. elimo, meutim, da
budemo potpuno sigurni, da ti ljudi zaista ne ele da budu vojnici a ne da
jednostavno simuliraju. Razumijete li to mislim?
Razumijem, sir, brzo e Prew.

Imamo savren sistem da to ustanovimo, nadovee major Thompson.

Vi ga ne moete pobijediti. Mi emo sigurno ustanoviti, da li vi zaista elite
biti vojnik ili ne elite.
On se okrenu u svom stolcu i pogleda prema drugom radnom stolu.
Nije li tako, vodnie Judson?
Tako je, sir, grmnu ovjek za drugim radnim stolom. Prew okrenu glavu
da ga pogleda ali kraj sveznajue palice tresnu o njegova lea na isto mjesto,
koje je u meuvremenu postalo veoma osjetljivo na bol. Prewu ponovo pozli.
Naglom kretnjom okrenu glavu prema naprijed. No ipak je vidio ono to je
elio vidjeti, orijaku glavu i tijelo poput bave s debelim koncentrinim
slojevima masti iznad jo debljih slojeva miia, to je ve skupa starijem
vodniku Judsonu pomalo davalo izgled svinje u crteima Walta Disneya.
Stariji vodnik Judson promatrao ga je oima, u kojima nije bilo nimalo ivota,
manje ivota nego to je to Prew dosada vidio u oima ma kojeg ovjeka. Te
su oi bile sline dvama zrncima kavijara poloenim na veliki bijeli tanjur
daleko jedno od drugoga.
Ima nekoliko pravila, ree major Thompson. Sva su ta pravila
usmjerena u jedan jedini cilj, naime da ustanove, u kojoj mjeri neki ovjek
zaista ne eli da bude vojnik. Na primjer, nastavi on, kanjenici se u
prisutnosti pretpostavljenih kreu samo na zapovijed. To pogotovo vrijedi
ovdje u mojem uredu.
Razumijem, sir, brzo e Prew. Izvinite, sir. Osjeaj da e "morati
povratiti, ponovo se porodio silnom snagom. Bio je mnogo jai nego prije, a
on bi osim toga volio da moe podii ruke, pa kasirati i gnjeiti ono mjesto
na svojim leima koje je postalo tako osjetljivo, da mu se inilo kao da je
razvilo poseban osjeaj, ^a unaprijed nasluti, kad mu se pribliuje toljaga.
Kad se major Thompson nije uope obazreo na njegovu ispriku. ve je
nastavio da nabraja pravila, uini mu se, da je ono mjesto na njegovim
leima, obuzeto nekim svojim posebnim linim paninim strahom, da je
opet poinio novu pogreku govorei a da

<601

ga major nije pitao, poelo da drui skae naokolo. No sveznajua toljaga

nije udarila. Cijelu je vjenost ekao na nju pokuavajui da slua pravila, to
ih je major Thompson nabrajao.
Osuenicima nije doputeno da primaju posjete i da pue kupovne
cigarete, ree major Thompson. Osuenici dobivaju svakog dana paketi
Dukeove mjeavine. Svaki drugi kupovni duhan, cigarete, duhan za vakanje
ili duhan za lulu, koji se pronae u osu- enikovu posjedu, pribavit e mu
odmah jednu kaznenu toku.
Prew osjeti da je konano poeo shvaati to je kaznena toka. inilo se
da je to veoma elastino sredstvo, koje je vrijedilo za mnotvo prekraja.
Svaki dan vrimo inspekciju baraka, nastavi major Thompson, osim
nedjeljom, a svaki nered u pogledu line opreme, kanjava se odmah
kaznenom tokom.
Ako se kanjenik ponovo ogrijei o neko pravilo, dolazi u samicu.
Dok izdrava kaznu, nastavi major Thompson, svakog ka- njenika
nazivamo samo 'osuenie'. Ljudi koji su ovdje zatvoreni, izgubili su pravo
na svoj in, a isto tako i na asni naziv 'vojnik'.
Vii vodnik Judson je moj zamjenik ovdje. U mojoj odsutnosti njegova je
odluka konana. Jeste li razumjeli?
Jesam, sir, brzo e Prew.
To bi bilo sve, zavri major Thompson. Imate li jo kakvo pitanje,
osuenie?
Nemam, sir, brzo e Prew.
Desetar Hanson odvest e vas na vae radno mjesto.
Razumijem, sir, ree Prew i otro
pozdravi. Vrh toljage tresnu o
602-

njegova kria tono u isto mjesto slijeva iznad bubrega. Toljaga se micala
tono kao sat i udarala pravilno poput uiteljeve ibe.
Osuenici ne pozdravljaju, doda major Thompson. Samo vojnici
imaju pravo na meusobni kompliment iskazivanja poasti.
Razumijem, sir, odvrati Prew. Glas mu je bio priguen od munine u
elucu.

602

To je bilo sve, ree major Thompson. Osuenie, na lijevo krug!

Osuenie, naprijed, mar!
Na vratima preuzme Hanson komandu i naredi mu, da za- krene na
desno. Pooe u smjeru vrata, kroz koja su bili uli Lea su ga strano boljela
sve do koljena. Bio je u pravom deliriju gnjeva. Nije opazio ni kad je
Turnipseed nestao ni kamo je otiao. Hanson mu naredi da stane kraj
prostorije za alat, koja se nalazi kraj zatvorene oruarnice. Neki mu drugi
slobodnjak preda malj od esnaest funti. Zatim mu Hanson zapovjedi da stane
kraj oruarnice, zamijeni svoju toljagu za automat i izvede ga konano
napolje da stane kraj automobila od dvije i pol tone, koji je ekao u zgradi.
Nisi loe proao? naceri se Hanson, dok su se uspinjali otraga na
zapraeni kamion. Onda dade vozaru znak, da poe. Koliko ih je bilo? Samo
etiri, zar ne?
Samo etiri, ponovi Prew.
Bogami, to je dobro, osmjehne se Hanson. Vidio sam mnogo momaka,
koji su kod prvog pokusa dobili deset i dvanaest udaraca. Vidio sam
nekolicinu, koji su jednostavno izgubili glavu, pa smo ih na kraju morali
iznijeti. U tolikoj su mjeri bili prebiti. Mislim da je ono najmanje, to sam
vidio, bila dva udarca, ali to je bio Jack Malloy, koji je ve trei put ovdje. Ti si
zaista vanredno dobro proao.
To me raduje, mrko e Prew. Na asak sam pomislio, da sam propao
na ispitu.
Ah, ni govora, naceri se Hanson. Upravo sam se ponosio tobom.
etiri udarca je zaista izvrsno. Za pozdrav dobiva svaki po jedan udarac, tako
da su zapravo bila samo tri. ak i Jack Malloy je za pozdrav dobio jedan, jer
to ovjek ini jednostavno automatski.
Onda se ve bolje osjeam, ree Prew, promatrajui, kako su se iza njih
zatvorila vrata. Osjetio je svjei dah vjetra i ugledao lanac planine Waianae.
Povezoe se onamo, prema prijevoju Kolekole.
Snai e se, osmjehne se Hanson.

<603

Teretni auto morao se najprije spustiti komadi puta u smjeru kasarne, a

onda obii oko igralita za golf, da bi stigao na katranisanu cestu prema
prijevoju Kolekole.
Pogledajte te kujine sinove, gorko e Hanson, sjedei na stranjoj
ogradi kola. Jesi li ti ikad igrao golf?
Nisam, odvrati Prew.
Ni ja nisam, ree Hanson. Ti kujini sinovi!
Teretna kola dovezoe ih do kamenoloma, po prilici stotinu metara ispod
prijevoja, priblino do onog mjesta, do kojega ga je svojedobno doveo
Paluso i gdje su mu se kanjenici rugali. On uhvati sam sebe, gdje se nada,
da e ovamo gore dovui nekog siromaka, da bi mu se i on sada mogao
rugati. Hanson ga preda straaru na cesti.
Do vienja, drue, nakesi se, pa se uspne natrag na kamion i sjede kraj
vozaa.
Prew se zagleda za automobilom, koji je grmio niz strminu U ravnici pred
njim leala je kasarna Schofield, kao na nekoj geografskoj karti.
Tamo prijeko, ree straar. Bilo kamo. On mahnu automatom.
Glavno je, da ne dopusti, da ti eki miruje.
Kamenolom je imao oblik polumjeseca. Kamen se tucao na povrini
zemlje, a sam kamenolom je dopro po prilici etrdeset metara u brdo. Osim
straara na cesti bila su tu jo dva straara. Jedan je od njih stajao gore na
vrhu, odakle je mogao da pregleda cijelu arenu. Drugi je bio prijeko na
desnoj strani, ondje gdje se raspuklina gubila u rijetkoj umi, koja se
prostirala sve do divljine Mount Kaele u visini od 1300 metara, najvieg vrha
naOahu. Tamo prijeko e biti bar blizu
slobodnoj divljini planine.
604-

S ekiem na leima poe Prew na onu stranu. Neki sivi patuljak

pokriven kamenom prainom poloi eki na tlo. Bio je slian jednom od

onih gortaka iz prie Rip van WinkleaI ili kojemu od mrkih kovaa patuljaka
patuljaka Richarda Wagnera iz dubokih spilja skrovitih planinskih pustoi. To

I Rip Van Winkle, amerika legendarna linost iz prie Washingtona Irvinga. Rip je odspavao u umi
itavo razdoblje Amerike revolucije 1 doivio razne neprilike nakon povratka u svoje rodno mjesto.

604

bie poloi ruku na lea, uspravi se i nervozno se naceri. Oi i zubi bljesnue

vujim bljedilom u sivoj praini lica.
Halo, kujin sine, ree Angelo Maggio. Kako ivi?
Bole me lea, nasmije se Prew.
Ha! Trebao si tek da vidi moja, drue, vuji se nakesi Maggio. Dva su
tjedna bila zelena i plava. Svaki put, kad sam morao piati, pomislio sam da
imam triper!
Prew se nasmije, pa i on spusti eki i stisne Maggiu ruku.
Kujin sine, ree Angelo, ti traljavi kopilane, ti. Ve sam sam sebe pitao,
kad e se, doavola, pojaviti. Proklet bio, ree, proklet bio!
Dobro izgleda, odvrati Prew, bar koliko mogu da te razaberem kroz
prainu.
Hej, vi tamo prijeko! viknu straar s ceste. to to dodajete jedan
drugome?
Stisnuli smo si ruku, vuji uzvrati Maggio. Jesi li ve kad uo za neto
takvo? To je gesta uobiajena meu civiliziranim ljudima kranskog svijeta i
ima da izrazi prijateljstvo i radost to su se opet sreli. Ili zar moda nikad nisi
uo za to?
Jezik za zube, Maggio! zaurla straar. Ti si na najboljem putu za
bunker. Radije budi malo oprezniji prema meni, doavola!
jsje u dopustiti to tvoje sranje! Lupaj ekiem, a ruku stisni kasnije. Znate da
niste poslani ovamo gore na razgovor!
U redu, kokoje sranje! dreknu Maggio. Nekoliko ljudi s maljevima oko
njih uzdigoe glave i vuji se nasmijae, no on ih nije vidio.
Prokletstvo, nastavi Maggio, prokletstvo, ti zaista sjajno izgleda. Jo
nikad nisam vidio runije njuke.
I ja tebe volim, naceri se Prew.
Hajde, ree Angelo, pretvaraj se kao da radi. On podignu malj,
pognu se i spusti malj da padne vlastitom teinom na kamen. Naprijed,
ree, ovdje ima dovoljno mjesta za dvojicu. On pogleda na tek minirano
mjesto i omjeri ga pogledom, kao da odmjerava jainu neprijatelja. Nisam
<605

prodrljiv, dobaci. Moe dobiti polovicu. On podignu malj i ponovo ga

pusti da vlastitom teinom padne na kamen.
Hvala ti, odvrati Prew i pripremi se za udaranje. Ne treba mi praviti
usluge.
Angelo se nagne naprijed, da vidi, gdje je njegov malj pogodio kamen.
ini se da je to neka osobito tvrda stijena, dobaci.
Na posao! viknu straar s ceste. Vas dvojica tamo gore!
Razumijem, sir, zaurla Maggio. Hvala lijepa, sir!
Sigurno nije doputeno, da se ovdje gore skine koulja? upita ga Prew.
Nije, odgovori Maggio. Nije ak ni eir. Koulja ima P na leima, koji
pokazuje da si kanjenik, a osim toga je to izvrstan nian. eir daju
besplatno kao privagu. No, upita onda, prokletstvo, kako su te konano
uvalili?
Prew mu ispripovjedi svoju pripovijest.
Gle, gle, veselo kimnu Angelo. Ti si dakle starom Bloomu ispraio
tur.
Bilo je nekako neodluno, odgovori Prew. Moda sam ja bio za
malenkost u prednosti.
Ali on onda nije vie mogao da boksa, zar ne? Mislim te veeri u etnim
borbama. Nije vie bio sposoban da nastupi?
Ne, ipak je boksao. ak u glavnoj borbi. I pobijedio je tehnikim k. o. u
prvom kolu.
Oh, taj kujin sin! gorko e Angelo. No, da, f.ilozofsi dobaci, ovjek
ne moe da dobije sve, zar ne? Kad bi ovjek imao sve. ne bi vie bilo niega,
emu bi se mogao nadati, zar ne? A 606ti si onda raspalio starog Ikea, kad je
povukao no?
Jesam.
I za sve to si dobio samo tri mjeseca i dvije treine? upita Angelo kao
da ne vjeruje, ovjee, pa ta je stvar bar dvostruko vrijedna. Ja bih to odmah
uinio za dvostruku kaznu i cijelo bi vrijeme proveo stojei na glavi,
suzdravajui dah i drei svoju batinu u ruci.

606

U Macyjevom izlogu, u podne, u subotu, doda Prew. Zar ne, Angelo?

Jesi li ve upoznao tatu Thompsona? upita Angelo. Dakako,
odgovori sam na svoje pitanje. Ta rekao si, da te bole lea. Jesi li ve
upoznao i Tustu svinju?
Misli li starijeg vodnika Judsona?
Tono, upravo njega. ovjeka na pravom mjestu, majo- rovu desnu
ruku, pomagaa, koji izvrava zapovijedi kako najbolje zna i umije, a od
vremena do vremena i sam dolazi na nove zamisli. Kako ti se svidio?
ini se, da nije odvie sklon prijaznosti, odvrati Prew. No moda je
samo malo bojaljiv.
ista prijaznost, vuji mu se naceri Maggio. Tusta svinja je onaj
ovjek, koji je spalio knjigu, u kojoj je bila natampana ta rije. togod radio,
uvaj se Tuste svinje. Ako ti Tusta svinja kae da mora pojesti pun tanjur
govna, pojest e ga, pa e ti ak i prijati, razumije li?
Moda bih ga i pojeo, odvrati Prew, ali ne bi mi prijalo
Ako je to govno Tuste svinje, ono e ti prijati, vuji se naceri Angelo,
pa e te moda natjerati ak i na to, da zatrai jo jednu porciju, samo da
dokae, da ti prija.
U kojoj si baraci? upita Prew. Ja sam u zapadnoj.
A ja u srednjoj, nakesi s Angelo.
Aha, nakesi se i Prew, kao nemirni duh!
Da, takav sam, veselo se osmjehne Angelo. Drim da odvie brbljam.
Napali su me odmah nakon one istrage o homoseksualcima u gradu. Sjea
li se? Sjea li se Brownija? Brownie me je prijavio zbog toga. Time je
zapoela stvar. Iz- mlatili su me, a ja sam opet razjapio gubicu i dobio tri
dana bunkera. ovjee, nastavi on, poekaj dok ne vidi bunker!'<
Nisam ba radoznao.
uj me, ivo e Angelo, a oi mu grozniavo zasjae, ja imam plan,
razumije li? Ja...

<607

On se prekinu i nervozno se ogleda. Ostali kanjenici su neprekidno radili

u svojim plavim radnim uniformama s velikim bijelim P na leima. Angelo se
automatski uvjeri, gdje stoje ona
tri straara. Kanjenici su za vrijeme rada, vuji se cerei, vodili beskrajne
razgovore iz samih kuteva usana. Nita ih nije

moglo

zaista uutkati. Straari

su pokuavali da ih natjeraju da rade bez prekida. Istodobno su eljeli da

ostanu dovoljno daleko, kako bi im uniforme ostale iste i kako bi zatitili
puke od praine. Nijedan od njih nije promatrao Angela Maggia, no Angelo
ipak divlje pogleda prema njima, pa oprezno i nervozno zakima glavom.
Odvie uhoda, oprezno e on. Kasnije u ti rei. Sve sam. predvidio u
planu, razumije li? Sve sam sam izmislio, a Jack Malloy veli, da je to za me
djeja igra. Nitko za to ne zna osim mene i njega. Tebi u kazati, ali sad se ne
mogu izvri nikakvu riziku, razumije li? ree on lukavo. Oni su posvuda
postavili uhode, ali Angela Maggia ne e nasamariti!
Prew ga je promatrao i stekao dojam, kao da se Angelo mijenja, da
odjednom postaje posve drugi ovjek, kao da je popio neki arobni napitak i
kao da se iz Jekylla pretvorio u H.vdeaI. Vladao se poput ovjeka, koji
potajice uiva gledajui dragi kamen, znajui da ga svi pokuavaju ukrasti.
Cak je i u Prewa zamiljeno i nepovjerljivo buljio, kao da je na tekom
iskustvu spoznao, da u tako velikom iskuenju ni prijateljstvo nije posve
sigurno. Onda se polako opet pretvori u onog starog Angela, koga je Prew
poznavao.
No, da, ree on, kad sam izaao iz jame, bacie me u broj dva, zajedno
sa svim onim opasnim momcima. Najprije sam se bojao, ali ovjee, mi smo
imali najbolje momke iz itave skupine.
Zabavljali smo se upravo sjajno. I
608Jack Malloy je u broju dva. Mora doi k nama, im uzmogne.
Kako da to uinim? upita Prew.
Najbolji je nain da se potui na jelo. To uvijek pomae. Tako je uinio i
Malloy da opet doe unutra. Cim je doao amo, potuio se na jelo, da se

Dr. Jekyl and Mr. Hyde, roman Roberta Louisa Stevensona (1850-1894).

608

vrati u broj dva. Moda e te prvi puta propustiti, jer si novajlija, ali kad se
drugi put potui, izmlatit e te, dat e ti moda dva dana bunkera i onda e
te baciti u broj dva.
, Jack Malloy je u broju dva, nastavi Angelo. To je moj drug. Poekaj,
dok ga ne upozna. On je ve trei put ovdje, Pa je najprepredeniji momak u
cijeloj drubi. Poekaj samo, n e ti se svidjeti. Jack Malloy je ovjek za
tebe!
Doavola, tko je zapravo taj Jack Malloy? mrzovoljno upita Prew. Od
kad sam ovdje ne ujem nita osim Jack Malloy. ini
mi se da je on glavna tema razgovora. Onaj straar Hanson, koji me je doveo
ovamo, takoer je cijelo vrijeme govorio o njemu*.
Dakako, svi oni govore o njemu, vuji se naceri Angelo. Jer je odvie
tvrd za njih i jer je istodobno odvie prevejan. On ih puta da jedu svoje
vlastito govno, pa da ak i uivaju u tome.
Jesi li siguran, da on nije kakav zakrabuljeni nadglednik? razdraeno
upita Prew.
Ja znam samo jedno, a to je da je on najestitiji, najis- pravniji i
najpristojniji momak, to sam ga ikada sreo u ivotu, sa arom e Angelo.
Zaista, he? razdraeno e Prew. Osjeao je da je ljubomoran. ini se da
ne eli da Angelo ima novog junaka, zar ne, Prewitt? Ti si mu uistinu mnogo
pomogao, dok si ti bio njegov junak, zar ne? No, dakle, on mi poinje
dosaivati, dobaci Prew.
inilo se,, da je Angelo malo povrijeen. Osim toga znam i to, da je on
najlukaviji organizator, na kojega sam dosad naiao, hladno doda, ako te
to zanima!
Nikako me ne zanima, odgovori Prew. Zato nije ovdje vani s ostalim
nemirnjacima, ako je tako tvrd?
On je po zanimanju mehaniar, odvrati Angelo, pa radi u tamnikom
voznom parku. To jest, kad nije u bunkeru. Zato ga i nema ovdje. On kae da
je stvar dola dotle, da mu oni stalno rezerviraju mjesto, jer je on jedini, koji
umije popravljati njihova teretna kola.
<609

Mora da je zaista silan momak, dobaci Prew. Ima li aureolu oko

glave?
Da sam ja papa, sigurno bi je imao, odvrati Maggio bez oklijevanja.
Ti, meutim, nisi papa, odbije Prew, i prema tome Jack Malloy nije
nikakav svetac. Dakle, dovraga, to je on?
Angelo se nervozno nasmije izmeu dva udarca malja. On veli, da je on
kamenolom.
Sto je? upita Prew i na as prestane radom. Kamenolom?*'
Da. Angelo se hrapavo nasmije. Ovo ovdje je kamenolom za
kanjenike, zar ne? No, Jack Malloy kae da je on kamenolom, u kojem tata
Thompson i Tusta svinja i svi oni drugi moraju da kao kanjenici doivotno
rade. On pogleda Prewa da se uvjeri, da ga je ovaj razumio. Vidjevi da je
tako, on se ponovo nasmije. I meni je morao da to razjasni, doda.
Nije loe, oklijevajui prizna Prew. Nije mogao da potisne osjeaj
radoznalosti. Kako je morao izgledati taj ovjek, koji je mogao da doe do
takve misli?
Poekaj samo dok ga ne upozna, trijumfalno obea Angelo.
Hou, odvrati Prew.
A ti e ga upoznati, nastavi Angelo. Ne bi mogao ostati u broju tri,
kod onih slabia i dupelizaca, sve da i hoe A ti to ne e htjeti, im vidi
kakvi smo mi momci u broj dva!
ini se, bogami, da u se morati potuiti na jelo, nasmije se Prew.
Angelo kimne, a onda strese glavom i vuji se naceri. Ne e biti
ugodno, opomene ga. ovjek nikada ne zna, to e oni uiniti s njime,
pogotovu ako se umijea Tusta svinja.
Veoma su surovi. No bilo to bilo,
610-

moe se okladiti, da ne e biti nikakav uitak. Kasnije e se, meutim, ipak

isplatiti.
Zaista se ini, kao da je broj dva pravo mjesto za mene, odgovori Prew.
Angelo mu uzvrati cerei se grozniavom divljinom. Oi mu se posve
suzie u sivoj praini na njegovom licu. Pa ja sam znao, da ti je posve
svejedno, to stoji takvo premjetenje, ponosno e on. On spusti malj na

610

zemlju i podboi se na drak. Prokletstvo, ree, prokletstvo! Ti stari kujin

sine! Izlemao si dakle, i Ikea i Blooma, to?
Stari moj Angelo! ree Prew. Stari nemirnjak Angelo! Naprijed,
nastavi radom, ti parazite ljudskog drutva!
Kako si ostavio svoju djevojku? upita Angelo. to radi Lorena?
Dobro joj je, odgovori Prew, upravo joj je sjajno. On svom snagom
zamahnu maljem. Alma, pomisli, Alma, Alma, pa opet zamahnu maljem.
Gotovo mu se smui. Ne, ljutito ree sam sebi, ne. Proguta slinu, stisne zube
i pritisnu jezikom o nepce. Zatim mu malo odlanu.
Sutra emo se pobrinuti da se preseli, ree Angelo. Sutra u dvanaest
sati obavit emo stvar, a kad izae iz bunkera, bit e tvoje stvari ve kod
nas.
A zato ne ve danas? divlje upita Prew.
Najprije u se o tom porazgovoriti s Jackom Malloyem, odgovori
Angelo. Htio bih da se izvrgne to manjem riziku, pogotovu to se radi o
tebi. Prije nego bilo to poduzmemo, htio bih da Jack Malloy odobri stvar.
Isuse Kriste! planu Prew. Pa valjda ne trebam doputenja Jacka
Malloya, da se potuim na to prokleto jelo!
Smiri se drue, odvrati Angelo. Jack Malloy se ovdje stotinu puta
bolje snalazi od mene. Ne treba se uriti, ovjee. Ima pred sobom jo
puna tri mjeseca!
Prew osjeti kako se u njem rasplamsao ubojniki gnjev i kako je probio
poput orgazma. Tri mjeseca! Devedeset dana! To je znailo etrnaest
tjedana! Oh, Alma, pomisli on. Boe, Alma!
Spopade ga elja, da Maggia tresne maljom po glavi, da ga smrvi u
krvavu kau zdrobljenih kosti zbog toga, jer ga je na to podsjetio.
Jack Malloy poznaje one male trikove, pomou kojih moe lake izvesti
tu stvar, ree Angelo. Trikove, koje sam ja ili zaboravio ili ih nikada nisam
ni poznavao. Ovdje je to vano!
Dobro, kimnu Prew, dobro, dobro. Ti si glavar u tome poslu. Ti
upravlja. Ako hoe moemo stvar izvesti tek narednog tjedna.
<611

Izvest emo je sutra, ree Angelo. Jedan dan ili dva dana ne
predstavlja za tebe nikakvu razliku. Za takve stvari postoji samo jedan pravi
put, a to je, da sve unaprijed tono izraunamo. On skine svoj zguvani
platneni eir i njime otare lice. eir posta crnkastosive boje, ali boja
Angelova lica jedva se izmijenila. Ti eiri, ree Angelo, ti prokleti eiri.
Nitko i ne sluti kako mrzim te proklete eire. Ne bih njime obrisao ni
guzicu, doda briui lice. Onda se naceri i stavi eir natrag na glavu.
Neto je posebno s tim cerenjem, pomisli Prew, a onda se dosjeti. To je
cerenje bilo posve slino Hansonovom i Turnipse- edovom cerenju. Mogao
ga je ak osjetiti na svom vlastitom licu, sad, kad je gledao Angela. To
cerenje, to posve osobito cerenje, to su ga pokazivali Maggio i Hanson i
koje je sad razvlailo i njegovo vlastito lice, sastojalo se od neke vrste
ukoenosti, koja mu je razvlaila usta. itavo je lice bilo napeto. ovjek je
zapravo htio da se nasmjehne, ali osmijeh bi se pretvorio u to cerenje,
ukoeno, vuje, grozniavo i divlje. Vjerojatno ga za neko vrijeme ne e vie
ni zamijetiti.
Stari moj Angelo! naceri se on. Stravo Gimbelove robne kue. Uzmi
malj i radi!
Hej vas dvojica tamo prijeko! povie straar s ceste. Hej, ti Maggio! I ti
novajlijo! Va posao je da tucate kamen! Da se bojimo, da biste mogli
nakoditi peini, dali bismo vam gumene maljeve. Imali ste dovoljno
vremena da se pozdravite. Sad prekinite to prokleto brbljanje i vratite guzice
na posao!
Razumije li to mislim? naceri mu se Prew.
Neka me poljubi u dupe, odree
Angelo. Neka me svi poljube!
612-

612

TRIDESET I SEDMO POGLAVLJE

Radei u kamenolomu, cio ostatak toga popodneva razgovarali su o
planu. Godilo im je, da za vrijeme rada u kamenolomu o tome govore.
Razgovor je bio uzbudljiv, a poto je uzbuenje bilo vano, pomoglo im je
da lake svladaju rad.
Ni one najgore stvari, pomisli Prew, nisu vie bile tako zle, moe li ovjek
da nekoga, koga poznaje i voli, navede na to, da ih propati zajedno s njime.
Veinom to ovjeku ne uspijeva. Obino su i drugi ljudi bili odvie zauzeti
time, da i sami pate svoje muke, pa i oni ele da tebe navedu, da ti podijeli
njihovu patnju. No, ako ti to uspije, pomoi e ti. Nestat e onog osjeaja, da
cio svijet prolazi iza ugla i ne znajui da ti stoji ovdje. Dakako da to za
prijatelje nije ba djeja igra. I samom sebi se ini odvratnim, kad oni pate.
Vojni zatvor je imao i neto dobro. .
Svi su ivjeli pod istim stranim prilikama, tako da su im patnje bile
podjednake. Zbog toga se nisu trebali pobiti i jedan drugom nije trebao da
predbacuje pomanjkanje osjeaja.
Lice Angela Maggia se promijenilo za vrijeme posljednja dva mjeseca.
Nestali su svi tragovi onog naivno-cinikog simpatinog mladog
velegradskog talijanskog derana, koji su ga dosad inili vrijednim simpatije.
S tog lica nestalo je cinizma, poze, koja je bila isto tako beskorisna kao i
optimizam. Poto je slomljen njegov dugaki talijanski nos, izgubilo je
njegovo lice svako obiljeje bilo koje narodnosti. Osim toga su tu bile i
brazgotine. Sve su jo bile svjee, jo uvijek su se mladenaki crvenjele, jo
nisu izblijedjele.
Poetak tog postepenog nagomilavanja brazgotina Prew je nejasno prvi
puta opazio za vrijeme istrage protiv tople brae. U meuvremenu se broj
tih brazgotina znatno poveao. Lijevo Angelovo uho bilo je zgnjeeno i
pretvorilo se u tako zvano kupusno uho. Nije bilo ba jako zgnjeeno, no
ipak dovoljno, da Angelu dade onaj divlji i borbeni izraz boksaa. Izgubio je
tri gornja zuba na jednoj strani, to mu je smijeh inilo satirikim. Usne su

mu se odebljale kao u kakvog starog profesionalnog boksaa. Jedna od

brazgotina protezala se od vrha brade prema gore sve do donje usnice.
Druga brazgotina, koja je izgledala kao mali v nalazila se nasred ela.
Izgledao je zrelo.
On je jo uvijek bio ista linost, samo malo izmijenjena. Nov je bio na njoj
samo onaj divlji, oprezni i nepovjerljivi pogled, koji
609

39 Odsada do vjenosti

614-

614

bi se uvijek pokazao, kad bi Angelo sluajno spomenuo svoj tajni plan, a to

je morao da uini svakih pet asaka. U tim momentima je bilo kao da on ne
poznaje Prewa, a ni Prew ne po- znaje njega.
Kad su svrili svoj dnevni rad i razili se da pou na svoj kamion, sitne
crne Angelove oi bile su bistre. On brzo namigne Prewu, da ga podsjeti na
sutra.
Narednog dana nije se pojavio na radu u kamenolomu.
Prew se morao zadovoljiti time, da dri jezik za zubima i da se nijemo
pita to je s njim. On je bio novajlija, a za sve ostale, osim za Angela, bio je
stranac. Bilo je posve uzalud, da je pokuao povesti razgovor s bilo kojim od
ostalih.
Pod vruim jutarnjim suncem, koje je sve jae eglo, inio se kamenolom
kao neki prizor iz luake mate, zavijen u prainu, prizor to ga je iznakazio
strah. Kamenolom u obliku polumjeseca, hvatao je sve sunane zrake i te
uarene zrake sipao na kanjenike. Prew je uporno radio dalje. Nakon nekog
vremena upita sam sebe, na pol omamljen, nije li dan prije zazvao samo
Angelovu viziju.
inilo mu se, da mu vruina pali mozak u lubanji. injenica, da je uope
netko mogao da ovjeka njegove sposobnosti, njegove osjetljivosti
nemarno prisili da devet sati na dan, sedam dana u tjednu, puna tri mjeseca,
radi u toj robijanici, ne samo da nije bila razumljiva, ve je bila jednostavno
nemogua. Nije htio da u to povjeruje. Tu je posrijedi neka zabuna. Znao je
da je posrijedi neka zabuna. Narednog trenutka prii e k njemu neki orijaki
MP, dodirnuti mu ruku i uljudno mu saopiti, da je poinjena pogreka i da
on nije jedna od tih bijednih ivotinja, koje tako divlje gledaju i tako se vuji
cere, te da on ne spada ovamo. Molim, neka poe s njime, natrag u
civilizaciju, gdje su mukarci zaista mukarci, razmiljao je on ogoreno, i
gdje ih ene zbog toga mrze, i gdje mukarci mrze ene, jer ene to ne vole.
Boe, pomisli on zaprepateno, ve sam poeo da razgovaram sam sa
sobom kao Warden.

<615

Mrsko mu je bilo da pomisli, da ga je Angelo namjerno nasamario. Ako

ga nisu bacili natrag u bunker ili neto slina, onda je posrijedi morao biti
onaj tip Jack Malloy. Taj Robin Hood novih dana, koji je eljeznom rukom
vladao u zatvoru majora Thompsona. Taj Jesse James* dvadesetog stoljea,
nepokolebljivi neprijatelj eljeznica, tog simbola omraene vlasti, a zatitnik
udovica i siroadi. Postali smo narod, koji mrzi policajce, turobno je
razmiljao. Svojim smo herojem odabrali mitskog Robin Hooda68, koji nije
nikad postojao, osim u povijesnim knjigama i to tek pet stotina godina
kasnije, kad se to moglo tampati bez opasnosti. Mora da je teko biti
policajac. Drago mi je, da ja nisam policajac. Radije bih bio gvozdeni ovjek,
Robin Hood, kao Jack Malloy. Taj je gvozdeni ovjek vjerojatno hladno
okrenuo palac dolje za Prewitta, razmiljao je dalje. Obojicu ih je pritom divlje
mrzio, kao da su to oni skrivili. Angelo je trebao da bira, pa se lako dalo
vidjeti, to je odabrao.
U nekoj vrsti ritmikog mahnitanja nastavi divlje udarati maljem. Osjeao
je kako novi mjehuri bubre i pucaju na dralu malja ve ljepljivom od znoja i
upravo je u tome uivao. Konano je nekom dugakom tankom starcu od
dvadeset godina, ija je glava bila slina glavi lisice, a oi obrubljene crnom
bojom, ovjeku koji se zvao Berry i koji je takoer spavao u baraci broj dva,
uspjelo da mu oprezno, sa svom onom zavjerenikom tajan- stvenou, koja
pomae da se skuje orijaka zavjera, obuhvaajui cio svijet, prenese vijest,
da se. Maggio, opet nalazi u bunkeru, r* To sam i mislio, apne Prew, koji
bi najvolio da pone vikati od samog olakanja. Znao sam da se neto
dogodilo. A to je skrivio?
Straar na cesti ga je sino prijavio
zbog brbljanja. Doli su po njega, kad
616-

je legao u postelju. To je bilo njihovo najmilije vrijeme. Izlemali su ga, i onda

su mu dali etrdeset i osam sati. Dago, apnu Berry s mnogo simpatije i uz
vuji osmijeh srdano je pozdravljao Prewitta i poruivao mu da
neizmjerno ali, to e naalost na neko vrijeme morati da odgode svoje

68 Robin Hood, junak brojnih engleskih balada, koji je pred nasiljem normanskih osvajaa titio
potlaene Saksonce i pomagao sirotinju. Nije sigurno da je uope ivio, ali legenda ga smjeta u 12. stoljee.

616

poslovne stvari, ali on moe posve sigurno raunati, da e taj posao uskoro
uspjeno biti zavren, im bude obavljena ova mala smetnja, koja se
umijeala.
Tako glasi vijest, zacerekao se Berry, i to doslovno. Silan je momak taj
dago. Nije li silan momak? Berry je najveom pomnjom izbjegavao da ma
to upita, o kakvoj se to poslovnoj stvari radi.
On to i jeste, apnu Prew. Hvala lijepa. On se sam sebi takoer poeo
initi nekim zavjerenikom. Pomno je pazio na to, da mae maljem i da se ne
okree. To isto je radio i Berry kraj njega. Siromani stari Angelo, razmiljao
je, no ipak se sad osjeao bolje nego prije. Zaista bolje nego prije. Zaista ti
najljepa hvala, ponovi.
Nemoj zahvaljivati meni, apnu Berry, zahvali Malloyu.
A zato?
On mi je naloio, da ti odnesem tu vijest.
Dobro, onda u zahvaliti njemu, popusti Prew. Kad ga naem.
Radovat e se, apnu Berry. On je najtvre svrdlo u toj tvornici, ali
srce mu je kao u djeteta, dobaci Berry s dubokim uvjerenjem.
Dago je predao vijest Malloyu, aptao je dalje Berry, prije nego to su ga
odvukli mister Brown i lijepi Hanson i Turnip- seed. Berry je upravo stajao na
drugom kraju barake i ondie razgovarao sa Burke-Gumenom Toljagom.
Kasnije mu je Malloy naloio da preda vijest Prewittu.
A kakav je tvoj nadimak? upita Prew.
to? apnu Berry.
Tvoj nadimak. Kako te zovu?
Oh, apnu Berry, kadto su me nazivali Plavi Berry, zatim Jazz Berry,
Raz Berry i slino. Zato pita?
Samo iz radoznalosti, veselo apnu Prew.
Zvali su me i Pivski Berry, vuji se naceri Berry, ali sad me vie tako ne
zovu.
Ali e te opet zvati, apnu Prew.

<617

Dakako, nakesi se Berry. To bi zapravo trebao jo da doivim. Daga su

sad po peti put zgrabili, otkad je stigao amo, ponosno apnu Berry. Zna li
to?
Nije mi rekao, ali vidio sam da ima prilino brazgotina.
ovjee, prezirno puhnu Berry. Zar on da ima brazgotine? Dago
uope nema brazgotina. Pogledaj ovo ovdje! On pokaza dugu crtu, koja mu
je prelazila preko cijele donje eljusti. Pogledaj moj nos! Prvom prilikom
pokazat u ti svoj1} lea i svoja prsa, koja je obradila Tusta svinja.
Biem?
Nikako! ogoreno planu Berry. Ne zna li, da je bievanje zakonom
zabranjeno? On jednostavno uzima toljagu, ali s njome je pravi majstor. Zbog
toga u ga jednog dana ubiti, zahihota Berry, kao da je nainio alu na raun
Tuste svinje.
Prew osjeti neku hladnou.
Zna li on to?
Dakako, naceri se Berry. Ja sam mu rekao.
Ona hladnoa posta jo jaa i Prewu se uini kao da stoji na ledenom
vjetru u tankoj koulji i bez bluze, koju bi mogao da obue. On se sjeti oiju
Tuste svinje. to je rekao? upita.
Nita, zahihoe Berry. Samo me jo jednom udario.
Htio bih da znam, zato sino nisu doli i po mene, upita Prew.
Daga imaju na zubu, apnu Berry, jer ne eli da guta njihova govna.
Oni se upravo izmaraju udarajui ga, pa ipak ne mogu da iz njega istisnu ni
glasa. Tvrd je to mali momak, drue.
I jeste. On je iz moje ete, zna 618li?

Tukli su ga sa svih strana kao lutku za trening, zahihoe Berry. Sve

dok im se stranjica nije objesila do zemlje. Ali nisu ga mogli smekati. Imali
su s njime mnogo posla, veselo se nasmije, ali nisu mogli da ga slome.
Izmorio ih je. Mislim da taj dago ima ve dobru kolu, drue. Iza Malloya je
on najuporniji momak ovdje.
Sjajan je on momak, ponosno apnu Prew.

618

Moe se okladiti za svoj slatki ivot, da je takav, drue, zacereka se

Berry. No, dovienja. Moram nestati, prije nego to me zapazi straar.
Danas svi prde vatru. Berry nesta u sivom oblaku kamene praine, koja je,
kako bi se Prew zakleo, pruala udarcima malja isti otpor, kao to bi ga
pruala voda. Nestao je poput dugakog tankog duha, ravno iz more
estitog graanina, i neskruen proao kroz pakao, na kojeg je bio osuen, i
sam se osudio na nj.
Prew oprezno poeka nekoliko sekunda, dok se Berry nije udaljio i tek
onda se usudi okrenuti, da ga pomnije promotri. Angelo je zaista
uznapredovao, ako je mogao da pobudi nesu- zdrano udivljenje tako
starog zeca, kakav je bio taj Berry. Mora da je dobro iskoristio vrijeme i
veoma se napregnuo, da u toku od sama dva mjeseca zadobije tako zavidan
glas. A sad je Prewitt morao da na neki nain sam kusa tu orbu, koju je
nekad sam zasolio.
U njemu se probudi osjeaj zavisti kao u uiteljici, kada gleda svog
najboljeg aka, gdje dobiva odlikovanje za dobro uenje. Istodobno osjeti
neku toplinu i sigurnost, kao da se na njegova ramena polako spustio
nevidljivi ogrta tajnog bratstva dugogodinjih, u koje se bratstvo isto
tako teko moe ui, kao i u klub losova69 ili u Country klub.
Postepeno se opet svega sjetio. Bilo je to kao neki drugi svijet, na iju
egzistenciju ovjek zaboravlja, kad neko vrijeme ne ivi u njemu. Gotovo da
ovjek mora sve iznova nauiti, jer se nita lake ne zaboravlja, kad je ovjek
jednom vani. Vratili se onda opet natrag, u prvi as se prestrai.
Taj e Berry jednog dana ubiti Tustu svinju ili e poginuti pri pokuaju da
ga ubije. Prew se sjeti oiju Tuste svinje i ponovo ga zazebe. Nadao se da
nikada ne e doi u poloaj, da mora stvarati odluku, kakvu je Berry stvorio.
Nadao se, da e mu to iskuenje biti uteeno, jer nije bio siguran, da bi ga
mogao podnijeti.

69

-Elks, losovi, lanovi jedne od najrazgranatijih slobodnozidarskih

loa u Sjedinjenim Dravama.

<619

Odjednom se sjeti i istodobno kao da i ne vjeruje,, da vani ive ljudi,

koji uope ne znaju, da ovaj drugi svijet stvarno postoji, osim u filmovima. Pa
ipak je posvuda u svakom gradu postojala sumnjiva etvrt, gdje se gubila
ona otra granica izmeu krivih i nedunih i gdje je velika zajednika nevolja
inila zajedniku obranu. U Francuskoj su to nazivali podzemljem i time
razumijevali neto heroikoga, a ovdje su to zvali podzemni svijet i davali
mu posve drukije znaenje. Pa ipak je to bio jedan isti svijet, s jednom
istom' vrsti ljudi, koji su imali pred oima cilj. Umalo to u posljednjih pet
godina nije sve to zaboravio. Sad se meutim opet poe uivljavati u to i
snalaziti se.
Ve je bio stekao i svoje prvo iskustvo u dnevnim inspekcijama.
Za takvog starog kaznionikog takora, kakav je bio Prew, koji je dugo
vremena ivio ivotom skitnice, bilo je to na neki nain povratak kui.
U vojnom zatvoru bilo je buenje u 4.30. Doruak je davan u 6.30.
Inspekcija je poinjala u 6.00 i obino bi trajala do sedam sati.
Inspicirali su bez oruja, major Thompson i stariji vodnik Judson. U desnici
su lako nosili toljage drei ih neto ispod sredine, dok bi prolazili uz
svrstane osuenike. Major je iao naprijed, a Judson uvijek dva koraka iza
njega. Major Thompson je osim toga nosio olovni visak, te bijelu paradnu
rukavicu, kojom je traio prainu. Bila je to prva paradna rukavica, to ju je
Prew vidio jo od Fort Myera. Osim toga je stariji vodnik Judson nosio
biljenicu i olovku. To je bilo sve, to su nosili sa sobom, ali zato su dva
orijaa, naoruana automatima, koje su nosili na grudima i revolverima
stajala tik uz dvostruko zatvorena reetkasta vrata. Trei orija takoer
oboruan automatom i revolverom, 620stajao je izvan reetaka, drei klju.
Toga prvog dana dobila su samo tri ovjeka u zapadnoj baraci kaznene
toke. Ona gotovo sablasna mnogostranost, brzina i tonost, kojom su ti
strunjaci za toljage dijelili kaznene toke pokazivala je, da je desetnik
Hanson samo bijedni amater. Berry je imao pravo: Tusta svinja bio je pravi
majstor. A i major Thompson je bio majstor. Upravo si se morao' diviti
njihovoj vjetini.

620

Prvi od one trojice, koji su dobili kaznene toke, malo je odvie, moda za
palac, isturio desnu nogu. Prolazei kraj njega upozori major Thompson
drkom svoje toljage na to Judsona. Zatim obie oko postelje, da pregleda
opremu toga ovjeka, a da se vie nije okrenuo. ovjek je, sav u strahu, u
toku jedne beskrajne sekunde pokuavao da pomakne nogu na pravo
mjesto. Vii vodnik Judson je stupajui dva koraka iza majora meutim
podigao toljagu i zamahnuo, a da nije ni usporio korak.
Poravnaj s' rekao je i otrim udarcem tresnuo odrezanim rubom
toljage po ovjekovoj nozi kao da udara stapalom u bukalici. Zatim poe
dalje za majorom oko postelje, ne osvrnuvi se i tek onda zasta, da kaznenu
toku unese u biljenicu. ovjek problijedi od bijesa na samoga sebe i na
svoju prokletu glupu nogu, a Prew je morao da suzdri onaj isti poticaj na
smijeh, to podilazi ovjeka, kad vidi nekoga kako se poskliznuo na kori
banane i slomio kuk. Oprema toga ovjeka bila je savreno u redu, pa major i
stariji vodnik Judson pooe dalje i ne osvrnuvi se.
Drugi ovjek nije bio pravilno uvukao svoj trbuh. Bio je to neki debeli
momak iz osmog puka poljske artiljerije, bivi kuhar, koji je zaista imao
neobian trbuh. Kad je major Thompson, po prilici petnaest asaka kasnije
prolazio kraj njega, na protivnoj strani barake podignu ruku, zatjera kraj
svoje toljage u trbuh toga ovjeka i ree, ne zastavi i ne osvrnuvi se na nj
uvuci trbuh! Umjesto da uvue trbuh, kako mu je bilo zapovjeeno,
debeljko je i dalje buljio preda se, kao da nije imao vremena da se iznenadi.
Onda zabrunda prosvjedujui i njeno podigne obje ruke na trbuh. Stariji
vodnik Judson, koji je hodao dva koraka iza majora Thompsona, podigne
toljagu, lupi njome debeljka po goljenicama i ree: Osuenie, imate
stajati mirno i uvui trbuh! pa obie oko postelje do majora, prije nego
to je zastao da unese kaznenu toku u svoju biljenicu. Debeljko, koji jo
uvijek nije imao vremena da razmisli i da pokrene glavu spusti ruke kao da ih
pokuava odbaciti od sebe. Jo uvijek je buljio ravno naprijed, ali usne mu
poee drhtati i dvije suze potekoe mu iz oiju do kuteva usana, tako da je

<621

to Prewa za- boljelo i smelo, i da je morao pogledati u stranu. Za to vrijeme

bili su major i stariji vodnik Judson ve tri postelje dalje.
Trei ovjek, neki mravi mlai seoski momak iz Indiane, pokuao je da
majora pogleda iz kuteva oiju, dok je ovaj pregledavao opremu. Bilo bi
bolje za nj, da se nije ni za to brinuo Njegova je oprema bila savreno u
redu. Stariji vodnik Judson ree: Osuenie, vi stojite u stavu mirno! To
znai pogled ravno naprijed! Rekao je to ne ogledavi se a ni biljenicu
nije spustio. No pritom je zamahnuo toljagom prema van, kao ovjek koji se
zagrijava s palicom za baseball. Zamahnuo je, brzom kretnjom, trgnuvi je s
mjesta na kojem mu je visjela uz bok i zahvativi je tik ispod teita. Njezinim
plosnatim vrhom upravo je pravom snagom pogodio seljakog momka
postrance po glavi, a da nije dotaknuo osjetljivu sljepoicu.
Seoski momak poe posrtati postrance i zakrivuda kroz baraku, kao da je
odluio da otie s tog mjesta. Koljena mu, meutim, ubrzo popustie i on
umorno pade licem na pod. Nije doao daleko. Stariji vodnik Judson ree:
Podignite ga, a da pri tom nije podigao pogled s biljenice, u koju je
upravo unosio kaznenu toku.
Ona dva ovjeka, koja su stajala zdesna i slijeva seljakog momka,
skoie naprijed i postavie ga na noge. Pokuavali su da ga dovedu natrag
na njegovo mjesto, ali im bi ga ispustili, njegova bi koljena opet klonula.
Tako su njih dvojica mogla samo da stoje i da ga nemono dre pod
pazuhom. inili su se tako svijesnim krivnje, kao da je njihova pogreka, to
on ne moe stajati. Stariji vodnik Judson ree Udrite ga po licu, odlazei s
majorom do naredne postelje. Jedan od one dvojice ga udari i momak se
toliko osvijesti, da je mogao stajati na
nogama, premda se inilo kao da to
622nerado radi. Malo je krvario, a neto je krvi bilo i na onom mjestu, na kojem
je pao. Stariji vodnik Judson ree: Donesite krpu Murdock i obriite krv
prije nego to se osui, pa je istrljajte. To je rekao, dok su on i major
opet izlazili u hodnik da pou do naredne postelje. Momak se okrenu prema
svom pretincu, gdje nije bilo krpe i zastane. Onda mu sine ideja. Uze svoj
stari vojniki rupi iz depa, pa njime oprezno i nekako kao u snu otare krv.

622

A onda, kao da je tek naknadno doao na tu misao, obrie i glavu. Jo uvijek

se inilo kao da slua zvukove neke daleke beskrajno lijepe glazbe. Konano
spravi upravo pretjeranom pomnjom rupi natrag u stranji dep. Za to
vrijeme su major Thompson i stariji vodnik Judson gotovo zavrili inspekciju
posljednjeg ovjeka, udaljenog etiri mjesta od Murdockova kreveta i poli
prema izlazu. Oba orijaa s automatima stupe ustranu, da ih puste da prou,
dok je trei orija izvana otkljuavao vrata.
Stariji vodnik Judson zasta na vratima. Nije se osvrnuo da vidi, je li krv
obrisana ili nije, ve ree Voljno i nesta. Onaj straar izvana zakljua vrata i
poe za njim. inilo se, kao da je kroz baraku preao tihi kolektivni uzdah.
Ljudi u baraci se poee kretati, u prvi as oprezno, kao rtve neke
nesree, koje ne znaju, da li su ozlijeene, a onda postepeno s neto vie
samopouzdanja. Bili su ukoeni, nesigurni i smeteni, kao putnici u autobusu,
koji se proteu nakon dugake vonje. Nakaljae se i stadoe glasno
govoriti, no ipak nisu mogli da potisnu veliku utnju. Pohlepno poee svijati
cigarete od Dukeove mjeavine. Nekako, kao da su svijesni krivnje,
izbjegavali su one tri rtve, kao to se vojnici u borbi klone svojih vlastitih
ranjenika.
Prew je ostao sam. Nije puio. I on bi volio da zapui, silno bi volio, ali nije
htio da sam sebi dopusti cigaretu. Hladno je promatrao ostale i osjetio, kako
se u njemu polako uzdie najvea odvratnost, to ju je ikada osjetio u svom
ivotu, kako se uzdie poput vode u velikom kablu, kad je pipa posve
otvorena. Ne bi mogao rei, da li se ta odvratnost odnosila na ostale stanovnike barake ili na majora i na starijega vodnika Judsona. A moda se
odnosila i na njega samoga kao na pripadnika ovjeje rase. Istodobno poe
razumijevati, zato su Angelo i Jack Malloy i Berry ne samo vie voljeli, da
budu u broju dva, ve su se upravo time ponosili. I on e se ponositi time,
kad jednom bude ondje. Poelio je da odmah ode odavde, da ode to bre.
Poput kamena spusti se na podnoje svoje postelje, sve dok nije
odjeknuo zviduk za zbor na rad. inilo se kao da ljudi osjeaju njegovu
odvratnost, jer su ga ostavili na miru. Nijedan od njih nije pokuao s njime da
<623

razgovara. Tek kad su ostali utaili svoj glad cigaretom, popusti i on, pa
savije cigaretu.
Ljudi nisu pokuavali ni da govore s one tri rtve. Vladali su se poput
susjeda, koji se osjeaju krivim, to je sveznajua nesrea pogodila i zapalila
kuu njihova prijatelja, a njihova je kua ostala poteena. inilo se da je
samim rtvama svejedno, razgovara li netko s njima ili ne razgovara. Bilo je
kao da razumiju, da su zapali u posebnu klasu, kojoj i onako ne mogu
pomoi utjene rijei sretnije brae.
Onaj debeo ovjek, koji je jo dugo vremena, poto je Tusta svinja izala,
ostao u ukoenom stavu i ukoena pogleda, dok su mu suze curile po licu,
odjednom se baci na svoju postelju, to ju je napeo s toliko muke i sad e jo
jednom morati da uredi, pa poloi glavu u ruke, i poe bolno jecati.
Onaj prvi ovjek, onaj s nogom, sjeo je, im je Tusta svinja izala, na isto
mjesto, na kojem je i stajao, na pod, pa oprezno izuo cipelu. Sjedio je ovdje
zasad upravo sretan zbog olakanja, to ga je osjeao, jednako kao to je
sretna i debela ena, koja je upravo skinula steznik. Marljivo je masirao nogu.
Pritom su mu se usnice kretale u neujnom ogorenom proklinjanju.
Seoski momak iz Indiane nije radio nita. Jo uvijek je stajao na istom
mjestu i buljio u svoj pretinac kao da sanja. Bilo je kao da se jo uvijek udi,
zato tamo nema krpa i kao da jo uvijek uje daleku glazbu.
Prew je ovu trojicu promatrao kroz hladni tvrdi kristal ope
odgovornosti. On upita sam sebe gotovo znanstvenim interesom, bez ikakve
strasti, kako e taj doivljaj djelovati na ope dranje tih ljudi. Odluio je, da
e ih promatrati.
U toku jednog tjedna debeljko je624naao neku vezu i bio dodijeljen u
kuhinju kao pomoni kuhar. Dva dana kasnije postao je slobodnjak i preselio
se u broj jedan, u istonu baraku, u kojoj su spavali slobodnjaci, i Prew ga
izgubi s vida.
ovjek s nogom je dva dana epao, prije nego to je smogao odvanosti,
da se javi bolesnim. Bio je sretan, kad su mu na pregledu rekli, da mu je
slomljena srednja kost u stopalu. Zatvorski lijenik poslao ga je u kanjeniki

624

odio garnizonske bolnice s izvjetajem, u kojem je pisalo, da mu je na nogu

pao kamen za vrijeme rada u kamenolomu. ovjek se sav sretan odvezao u
teretnjaku, nadajui se, da e uivati etiri ili pet tjedana dopusta u
gipsanom zavoju. Nakon etiri dana vratio se natrag, s nogom u inji. Bio je
veoma ogoren. Konano je svrio u broju dva, gdje su se Prew i on dobro
sprijateljili.
Onaj seoski momak iz Indiane, koji je najgore izgledao, imao je manje
okapanja od ostalih. Cio je dan bio nekako omamljen, pa ga je trebalo voditi
na posao i na jelo. U kamenolomu mu utisnue malj u ruku. itav je dan
ostao na istom mjestu i sneno mahao maljem, dok su ostali, pa i Prew,
pokuavali da manje vie paze na nj.
Narednog dana se odjednom probudio iz svoje omamljenosti, pun
nekog razbijakog bijesa i oborio tri ovjeka, proklinjui i viui, prije nego
to su se kanjenici u njegovoj blizini mogli baciti na nj. Kadto bi mu uspjelo
da iz te hrpe zamahne rukom ili nogom, ali oni su ga pritiskali na zemlju i
konano ga umirili. Nakon toga je opet postao onaj stari blagi i mirni
momak, koji se nikada nije tuio, kao da se nita nije dogodilo.
To su bile posljedice one prve inspekcije. U to vrijeme je, meutim, bilo
ve mnogo drugih, nita manje zanimljivih rtava, to ih je valjalo promatrati
i Prew je ve izgubio onu svoju odvratnost koja ga je bila tako prevladala.
Moda ga je ba injenica, da je izgubio taj osjeaj odvratnosti, zaplaila vie
od svega drugoga. Bojao se, da mu vie i ne e biti mnogo stalo do cijele
stvari, ne bude li dobro pripazio. Kako god se trudio, nije mogao da pronae
nikoga, koga bi za to uinio odgovornim. Mislio je, da bi mu bila velika
pomo, kad bi samo mogao pronai nekoga, da ga okrivi za sve to.
Mrzio je majora Thompsona i Tustu svinju, ali to nije bilo ono isto to bi
bilo, da ih je mogao uiniti odgovornim. Isto tako mrzio je i rtve, koje su
putale da ih mlate kao mazge, no ni njih nikako nije mogao uiniti
odgovornim. Mrzio je majora i Tustu svinju, kako je pravilno analizirao, jer ih
se bojao, a rtve je mrzio zbog toga, to se bojao, da i on ne bi postao
onakav kao i oni. Obje su mrnje bile njegova privatna stvar. Smatrao se
<625

moralno obvezanim da zbog toga, jer je nekako lino mrzio, ne uini tog
ovjeka odgovornim za bilo to.
Nije mogao da ak ni armiju uini odgovornom. Angelo je mrzio vojsku.
On je, meutim, nije mrzio, ni sad je nije mrzio. Sjetio se da mu je Maureen
jednom rekla, da je svemu kriv samo sistem. On nije, meutim, mogao ni
sistem da uini odgovornim, jer ni sistem nije bio neko vrsto zdanje, ve
samo neka vrst akumulacije sviju. Isto tako nije mogao ni da sve i svakoga
uini odgovornim, ako nije elio da se odgovornost razvodni u beznaajan
pojam, u pravo nita. Osim toga je sistem te zemlje jo uvijek najbolji sistem,
to ga je proizveo svijet. Ili moda nije? Taj sistem je danas stajao znatno
iznad bilo kojeg drugog najboljeg drutvenog ureenja na svijetu. Proimao
ga je osjeaj, da e u najkrae vrijeme doi do toga da zamrzi svakoga, ako
uskoro ne nae nekoga, koga bi mogao opteretiti tom odgovornou.
O tomu se porazgovorio s Angelom u kamenolomu, kad je malian
ujutro treega dana izaao iz bunkera, a posebno je
spomenuo i to, da se plai i zbog toga, to njegova odvratnost tako brzo
poputa. Upravo to ga je najvie zaokupljalo, mnogo vie od pitanja
odgovornosti.
Znam, mrko se nasmije Angelo Maggio svojim' tvrdim razbijenim
licem, koje je uvijek iznova iznenaivalo Prewa, kad god bi ga pogledao.
Znam. I meni je upravo tako bilo. ak sam se bojao, da ne poelim da
budem slobodnjak.
I ja! prizna Prew.
Ali kad si ti onaj, kojega tuku, onda vie ne misli na to, razjasni mu
Angelo. Ako si ti onaj, kojemu se to626deava.
Sve do danas mi se nije desilo nita, osim ono nekoliko udaraca, odmah
prvoga dana.
Upravo to je jedan od razloga, zato mi je toliko drago, to sam u broju
dva, vuji se naceri Angelo. Sad bar oni znadu, kako je sa mnom. A osim
toga, nastavi on, kad si u broju dva, ne treba se vie brinuti, da e moda
pokuati da izbjegne tome da stigne onamo. Nema vie to da bira!

626

Angelo mu se opet divlje naceri. Iz bunkera je donio posve svjeu

brazgotinu. Lijeva mu je obrva bila rasjeena, a tamni potez svjee kraste
prolazio je ravno kroz nju po duini, kao pomno izvedeni razdjeljak na glavi
ovjeka, koji dobiva elu. Obrva je izgledala kao da je porugljivo podignuta
uvis.
Zato mora i sam doi u broj dva, im uzmogne, Prew. Ondje ovjek
ima bar mirnu savjest!
Angelo se o tom planu porazgovorio s Jackom Malloyem i to prije nego
to je otiao u bunker, a isto tako i sino, kada je izaao iz bunkera. Malloy je
svakako bio za to. To je bila najbolja mogunost da ovjek bude kanjen tek
time da ga bace u broj dva. Pa ipak je to bila manja pogreka od onih za
vrijeme inspekcije, za koju je ovjek dobivao samo kaznene toke, a ako je
dobio odvie toaka, onda nekoliko dana bunkera, ali nikad nije zbog toga
dolazio u baraku broj dva. Prigovaranje hrani shvaali su oni ozbiljno, pa se
prema tomu Prew nije trebao da brine da mu plan moda ne bi uspjeno
zavrio, ili da bi ga moda morao da tri ili etiri puta ponavlja, prije nego to
upali. Malloy je za to polagao ruku u vatru.
Meni je pravo, ree Prew. Ne treba me posebno uvjeravati. U to sam
bio uvjeren ve prije nego to su te bacili u rupu. Samo sam zbog toga
ekao, jer sam ti obeao, da u ekatiTo je bilo prokleto pravilno, drue, gorljivo e Angelo. Malloy mi je
dao nekoliko savjeta, koji e ti mnogo pomoi.
ja sam ne bih ni pomislio na to, da ti spomenem ma i jedan od njih!
Prije svega, upozori ga on, nemoj im dopustiti da opaze da eli doi
u broj dva. Oni moraju misliti da su batine,
to ih dobiva i bacanje u bunker
622zapravo rajske slasti u usporeenju s kaznom, da te bace u broj dva.
Dobro, ree Prew.
Glavna je stvar, meutim, rekao je Jack Malloy, ona velika tajna, da se ne
brani, budu li ga straari tukli. Neka sve podnese i dri jezik za zubima. To je
zaista bilo veoma vano. Dalje je morao da zna, kako e se drati, kad ga
bace u rupu.

622

Dovraga, a zato da se ne branim? brzo upita Prew.

Jer e te samo ee izlemati, a ne e postii ba nita!
Ja ne bih htio da bilo tko od tih klipana pomisli, da sam kukavica.
Tusto dupe moje, kukavica! odvrati Angelo. Kukavica, tako mi muda!
Ako dolazi na takve misli, sigurno e se braniti.
Da, no ja sam opazio, da se i ti takoer brani, a brani se i Berry.
Angelo se gorko osmjehnu. Dakako, a nismo ni jedini. No to je pogreka
i ti ne bi smio da nas oponaa. To je jedna od onih pogreaka, zbog kojih
nas Malloy neprekidno grdi. Znam da ima pravo, nastavi Angelo, no kad
doe do toga, ja jednostavno ne mogu drukije. I Berry to ini, jer drukije
ne moe. Ja to razumijem, ali kad onda stojim pred tim klipanima, svaki put
zaboravim. Prestajem se svladavati i onda mi je posve svejedno, hoe li me
ubiti ili ne e!
Moda je i sa mnom upravo tako, nakesi se Prew. Poelio je da
konano prestanu govoriti o tome i da prijeu u akciju. Prije tri dana bili su
takvi razgovori ugodna promjena za vrijeme rada u kamenolomu, no sad je
uzbuenje do kojega su ga ti razgovori dovodili, postalo tako jako, da je ve
bilo neugodno.
To nije stvar za alu, nemilosrdno je Angelo dubao dalje. ovjek je
idiot, puta li da ga oni onako izmesare, ako to ne mora da bude. Osim toga,
oni se mnogo vie deru, kad ne radi nita, nego kad se brani. Malloy to
naziva principom pasivnog otpora. Veli da ga je izumio Gandhi. Stvar
uspijeva. Vidio sam to kod Jacka Malloya. Ako ja sam tako ne postupam,
onda je to samo zbog toga, jer jo nisam dovoljno zreo, a ne zbog toga, jer
to ne bih volio da uinim, samo kad bih mogao.
Lijepo! razdraeno e Prew. Uinit u to mogu. Odakle da znam,
mogu li to ili ne mogu? Kako si uope doao na to da ja to mogu, a ti eto ne
moe?
Jer znam kako ti nastupa, izazovno e Angelo. Nikad te nisam vidio
gdje se bori u boksakom ringu, ali sam uo o tome. Ti si dobar vojnik,
prizna on protiv volje i mrzovoljno, upravo onako, kao to je i Malloy dobar
<623

vojnik. Openito ja nita ne drim do dobrih vojnika. Ali samo prvorazredni

vojnik s neizmjernim samosvladavanjem moe da pobijedi drugog dobrog
vojnika, kao to je Tusta svinja, koji dri uzde i ima sve adute u rukama,
nastavi on zlovoljno. To moe mirno priznati.
Glupost, odvrati Prew sasvim u neprilici, jer mu je Angelo taknuo u
osjetljivo mjesto, a istodobno i porugljivo, jer je osjetio da u njemu buja
ponos. U isto vrijeme je, meutim, znao da nema nikakva prava na taj ponos,
ako ga mjeri s onim licem, to ga je zasluio Angelo Maggio iz Atlantik
avenije, koji ga je sada tako odano promatrao.
Ti si me pitao, ratoborno e Angelo, a ja sam ti odgovorio.
No dobro. Ima li jo togod? ljutito e Prew.
Samo jo neto, ree Angelo, i to sam bunker. Mora znati kako treba
da se vlada u bunkeru.
U bunkeru? A ja sam mislio da je u njem ovjek posve sam?
Upravo zbog toga. Zato i jeste tako strano. Malloy kae, da ovjek
moe i to svladati, ako zna kako, premda meni samome nije to nikada
uspjelo. Koliko znadem, nije uspjelo ni bilo kom drugome, osim Malloyu.
Glavna je stvar, nastavi Angelo, da pazi na to, da ne bude napet.
Morat e odleati dva dana, tri dana, a moda i vie. Ne postoji nain, da
izae, ni da skrati taj rok. Bit e bolje da to prihvati, da se privikne na tu
misao i da ne bude napet.
To je jasno, odgovori Prew. to ima tu tekoga?
Tja, kimnu Angelo, ti jo nikad nisi bio u bunkeru.
Dakako da nisam. Zato mi to i pripovijeda, zar ne?
Ne elim te, meutim, uzalud natjerati
u strah.
624Ne e me natjerati u strah, brzo e Prew. Samo naprijed! Da ujemo.
U emu je stvar?
Ti zna, da sam ve pet puta bio u bunkeru. Pa ipak ne izgledam mnogo
drukije, nego to sam izgledao prije, zar ne?
Ne, mnogo drukiji ne izgleda. Naprijed, pripovijedaj!

624

Dobro, pokuat u to da ti opiem. Stvar zapravo nije tako teka, kako se

ini. Nikad ne smije zaboraviti, da nije ni izdaleka tako strana, kako to
zvui, smeteno e Angelo.
I nadalje je pomno mahao maljem, prekidajui svoje reenice udarcima
malja. Pritom je oprezno pazio, da straar ne opazi da on razgovara i da ga ne
prekine.
Prvih pola sata, poto su te bacili u bunker, nije tako strano, ree
Angelo Maggio. Vjerojatno su te upravo izle- mali, pa osjea olakanje, to
je to prolo. To ti na neko vrir jeme pomae. Lei, dakle, i odmara se.
Da, kimnu Prew.
Naalost to nakon nekih pola sata prestaje, nastavi Angelo Maggio.
Tvoj mozak poinje opet da radi. Malloy kae, da je razlog u tome, to
ovjek ne moe nita drugo da radi, osim da ui. Naravno da nema svijetla, i
tako ovjek nema niega, ime bi mogao da zaposli misli. Razumije li?
Da, odvrati Prew.
Ne znam u emu je pravi razlog, ree Angelo, kao da se ispriava, ali
po prilici nakon prvog sata ovjeku se uvijek ini, kao da se zidovi voze na
kotaima. Razumije li?
Da, odvrati Prew.
Dakle, ima osjeaj, kao da se na kotaima koturaju prema tebi, nastavi
Angelo Maggio, i pritom te prvi put proima osjeaj, da nema zraka.
Moda ti se sve to ini strano glupim, doda on.
Da, odvrati Prew.
Razumije li, u bunkeru nema dovoljno mjesta, da uzmogne uspravno
stajati. Sve kad bi bilo dovoljno mjesta, ipak bi mogao da od jednog zida do
drugog prijee svega tri koraka. Sa strane dakako uope nema mjesta. Ne
moe, dakle, da hoda. Mora jednostavno sjediti ili leati na strunjai i
pritom ti dakako ne moe popustiti napetost. Znam, da to zvui glupo,
doda on.
Da, odvrati Prew. Samo nastavi.

<625

Angelo duboko uzdahnu, poput ovjeka, koji upravo kani skoiti s

odskone daske odvie visoke za njegovo umijee, ali ne moe vie da sie s
te daske, jer se pred oima sviju uspeo na nju.
On izdahne dio udahnutog zraka. Prvi put kad sam bio u bunkeru,
pomislio sam, da u se zaguiti. Jedva sam se uspio svladati da ne ponem
vikati. Pone li vikati, izgubljen si Nemoj ni poeti, jer e inae vikati, sve
dok oni ne dou, da te puste. Ili dok ne promukne i ne izgubi glas. Ali i
onda e u dui i dalje vikati. Cak i onda. On se prekinu.
Da, ree Prew, a dalje?
Pomae ti, ako moe mnogo da spava. Mnogi ne mogu uope
spavati, jer strunjaa nije prava strunjaa. Nije ni poljska postelja. To je deset
ili dvanaest eljeznih cijevi, koje su s dva lanca privrene za strop, a dakako
da nema ni madraca ni pokrivaa.
Da, ree Prew. Je li to sve?
Malloy kae da sve to moe svladati, bude li vladao svojim mozgom.
Ja ne mogu, kimne Maggio. Malloy moe tako vladati svojim mozgom, da
moe prestati da misli. Ja to ne mogu. Nauio sam nekoliko sitnih trikova,
koji mi malo pomau, ali ono drugo, ono zaista vano, to jednostavno ne
mogu. Mali trik, to sam ga sam nauio, jeste da brojim pri disanju. Udiui
zrak brojim do osam, zadravam dah i brojim do etiri, izdahnem i brojim do
osam, a zatim bez zraka ostajem do etiri. To malo olakava osjeaj, da e
se uguiti.
Dogaa li se to svaki put, kad padne u rupu? upita Prew.
Druga je pogreka, da postajem gladan. Tri put dnevno dobiva kriku
kruha i limenu oljicu s vodom.

626-

Malloy kae, usput doda Angelo, da on ne jede ni zalogaja, dok je u

bunkeru. On pije vodu, ali ne jede. Veli, ako ne jede, da poslije prvog dana ne
biva vie gladan. Osim toga kae da mu to pomae, da zavlada mozgom.
Ja to nikad nisam mogao da uinim, plaho se osmjehnu on. Uvijek
ogladnim, pa jedem kruh, a to me ini jo gladnijim. Nastojim da ne mislim

626

na peene pilie i purane, zna, na onakve, kakvi peeni vise u delikatesnim

duanima, pa na odreske i na peeni krumpir i na kruh i na umak.
Angelo Maggio se naceri, kao da se ispriava. Ja samo pokuavam, da ti
to razjasnim. Ne smije zaboraviti, da sve to ni izdaleka nije tako loe kao to
zvui!
Da, odvrati Prew.
Onda dolazim do toga, da vidim sve vrsti hrane, na primjer itave
sveane gozbe na bijelom stolnjaku i srebrena je- dala i ae i svijenjake
kao na reklamama u asopisima. To je ludo. zar ne?
Dakako, odvrati Prew, ali i ja volim jesti.
Druga, stvar su ene, njeno e Angelo. Nastoj da ne misli5 na ene.
Razumije li, oni te svlae i gologa te bacaju u jamu, pa ako zapone misliti
na ene, ti e se upravo raspuknuti i poet e da se sam zadovoljava, a to ti
samo pogorava stvar, umjesto da ti pomogne. Postaje samo jo vie divlji.
Berry to kadto ini, a i ja sam jednom uinio. Angelo jarko pocrveni pod
slojem sive kamene praine,
Dovraga, a to bi ovjek trebao da misli? muklo upita Prew.
U tom i jeste stvar, odvrati Angelo. Kako Malloy kae, rie smije ovjek
ni na to da misli. Malloy tvrdi, da moe tri ili etiri i pet dana, bilo kako dugo
odleati u bunkeru, a da ne doe ba ni na jednu misao. Veli, da je jednom
kao drvosjea u Oregonu u nekoj knjizi o yogima itao, kako se to radi.
Ondje je radio neki stari momak, koji je prije bio wobbly. Malloykae da je to
ve i prije pokuao, ali da mu je uspjelo tek kad je zapao u bunker. Mora se
u mislima koncentrirati na neku crnu toku pred svojim oima, a im ti se u
mozgu pojavi kakva misao, ti je na neki nain odgurne i ne misli na nju.
Nakon nekog vremena, samo ako ustraje u tom, ne dolaze vie nikakve
misli i ti vidi jedino neku vrst svijetla.
Isuse Kriste! istisnu Prew. Ovako neto ja ne mogu da provedem. eli
li da kae da on zapada u neku vrst transa, kao oni mediji, pa da razgovara s
mrtvacima i tako dalje?

<627

Ne, plaho e Angelo, ne ba tako. Nita nadnaravno. To je samo

kontrola mozga. Samo nain da kontrolira mozak.
Moe li ti neto takvo uiniti? upita Prew ne vjerujui.
Ne mogu, odgovori Angelo. Malloy je pokuao da me to naui, ali
meni to nije uspjelo. Ti bi moda mogao.
Sigurno ne bih mogao. Ne bih mogao neto takvo. .
ovjek nikada ne zna, dok ne pokua. Ja sam pokuao.
A to ti radi?
Ja? Ja imam dvije metode, to ih naizmjence upotrebljavam. Jedna je u
tome, da iz toga sam za sebe pravim igru.
Igru? upita Frew.
Igru izmeu mene i njih. Oni pokuavaju da me slome, a ja se ne dam
slomiti. Mogu da me gledaju, ali me nikad ne e vidjeti da puem. Igram
svoju igru s njima, leim i izdrim sve Sto mi mogu da dadu.
Ti iz toga pravi igru! ponovi Prew.
To je jedna metoda. Druga je u tome, da se sjeam dogaaja iz svog
ivota. Sjeam se lijepih, ugodnih stvari.
Moda bih i ja mogao to uiniti, muklo e Prew.
To moraju meutim, biti stvari, u kojima nema ljudi, brzo ga opomenu
Angelo. A osim toga to moraju biti takve stvari, to ih momentano ne eli.
40 Odsada, do vjenosti

625

to? upita Prew. Zato? To ne razumijem.

Jer tvoj mozak radi na taj nain, odvrati Angelo. Ne pitaj me, zato
tako radi. Ja ne znam zato, ali znam da je tako Pone li misliti na ljude,
628sjeat e se stvari to si ih izvodio zajedno
s njima ili zbog njih i to bi ih

volio opet uiniti A onda e misliti sam na sebe i na to, gdje se nalazi.
Da, kimnu Prew i pomisli na Violet Ogure i na Almu Schmidt. To
uviam.

628

U asu kad pone misliti na stvari, koje eli, odmah si zapao u kau,
razumije li? Onda e, naime, te stvari poeljeti odmah, tada, u tom asu.
A dakako da ih ne moe dobiti. Najvanije jeste, da ne misli sam na sebe.
Lijepo, ree Prew, ali kako?
Ja mislim na krajolike, nastavi Angelo. Na ume, u kojima sam nekad
bio. Drvee je uvijek dobro. Planine i jezera, to sam ih vidio. Kako izgleda u
jeseni, kad je sve areno. Kako je zimi, kad posvuda lei snijeg. Jednom sam
doivio snjenu vijavicu, ivo e on, ali se prekine. Svejedno, zbunjeno
nastavi, razumije li, to mislim?
Razumijem, ree Prew.
Onda, nadovee Angelo, kad se u mojim mislima ponu pojavljivati
ljudi, do ega uvijek dolazi prije ili kasnije, ja na neko vrijeme prelazim na
svoju igru, sve dok opet ne uzmo- gnem odijeliti misli od ljudi.
Koliko si najdulje vremena proveo u rupi? muklo zapita Prew.
est dana, ponosno se naceri Maggio cijelim svojim iskrivljenim i
izudaranim licem. Zapravo je bilo lako, ba nita. Isto bih tako lako mogao
da odleim dvadeset ili pedeset dana, nastavi on. Znam da bih mogao.
Bogami, kad bi oni...
Odjednom se prekinu kao da je svijestan neke krivnje i kao da se umalo
nije dao zavesti na neko priznanje. Dok ga je Prew promatrao, na njegovom
se licu ponovo pojavi onaj divlji, nepovjerljivi i bijesni pogled, to ga je Prew
ve umio prepoznatih
Svejedno, lukavo e Angelo. I sam e doi na to. Kasnije u ti sve
ispripovjediti. Zasad je najvanije da doe k nama.
Kako god kae, drue. To je tvoja, zamisao i ti je izvodi, odgovori Prew
kroz stisnute zube. est dana, pomisli. Kada emo zapoeti? Treba mi
samo rei.
Danas, odvrati Angelo bez oklijevanja. Svako vrijeme je dobro, ali je
bolje, ako to obavimo brzo, da nema odvie vremena, da time sebi razbija
glavu. Najbolje e biti danas, za
vrijeme objeda.
<629

" U redu, pristane Prew. Pogledao ga je, maleni uskogrudni neishranjeni lik
koatih ramena, tankih nogu i ruku, odjeven u radno odijelo slino vrei sa
smijenim radnim eirom na glavi, I fcoji mu je bacao sjenu na crne upaljene
oi, koje su ga uporno gledale. est dana, pomisli on, to je "stotinu etrdeset i
etiri sata.
Moram ti jo neto rei, javi se Angelo, kao da mu govor zadaje boli.
Zatim zastade. Sve to sam ti ispripovjedio o bunkeru, rekao sam ti, jer mi je
to Malloy naloio, prizna on. Ja ti to nisam htio "rei. Htio sam pustiti, da ti
to sam ustanovi. Onako kao to sam ja ustanovio. Bojao sam se, da e
moda odustati, bude li unaprijed znao, kako je.
Kako si doao na tu misao?
Jer prokleto tono znam, estoko e Angelo, da bih se povukao, da
sam to unaprijed znao.
Prew se nasmije. Smijeh mu se uini veoma nervoznim. Osjeam se
poput studenta, kad izlazi na prvi veliki ispit, razjasni on.
Vjerojatno. Ja dakako ne znam, kako je to.
Ni ja ne znam. Podsjeti me da kojom prilikom upitam i da vidim.
Eto, zvide, dobaci Angelo. Rad je zavren.
Uistinu, kimnu Prew. Zar ve?
Vidjet u te opet za tri dana, stari drue, naceri mu se Angelo, dok su
vukui za sobom eki, odlazili prema teretnim kolima, koja su ih ekala.
Htio bih da znam, kako ivi tvoj dragi prijatelj desetar Bloom, pokua
se Angelo naaliti.
Vjerojatno je ve vodnik, odvrati Prew, automatski pokuavajui da
prihvati alu, no misli su mu bile drugdje.
Mozak kao da mu je bio zalijepljen.
630-

Moda ve i za dva dana, nastavi Angelo. Na svaki nain u te vidjeti u

baraci broj dva, a ne u kamenolomu. On se okrenu i ode svome kamionu.

U redu, zamiljeno dobaci Prew za njim. Do vienja!".
Zatim osta sam na teretnom automobilu s ostalim ljudima iz barake broj
tri. Oni i onako ne bi razumjeli cijelu stvar, a kad bi je i razumjeli, vjerojatno
to ne bi uinili, ponosno Pomisli on, kuajui da sam sebe malo obodri.

630

Ali on e to uiniti. Znao je, da e uiniti. Morao je da liini, ako je htio da

mu se dive Angelo Maggio, Jack Malloy pa ak i Berry. Htio je da sam sebe i
dalje uzmogne nazvati ovjekom u onom smislu te rijei, kojeg mu je on sam
pridavao. Nije mu preostajao nikakav drugi izbor.
Usta su mu bila suha, volio bi da moe popiti malo vode
Na tom pretrpanom teretnom automobilu bio je veoma osamljen.
TRIDESET I OSMO POGLAVLJE
Uvijek sam veoma osamljen, razmiljao je desetar Nathan Isaac Bloom,
izlazei isto popodne iz blagovaonice. Podoficir je uvijek osamljen.
On poe gore u spavaonicu.
Kao obino, ta je prostorija bila prazna. Bloom nije znao, zato je uope
oekivao, da soba ne e biti prazna. Ve vie od dva tjedna on je nakon
svakog obroka jela bio uvijek prvi ovjek, koji je izaao iz blagovaonice.
Spavaonica je uvijek bila prazna, no on se uvijek nadao, da e nekoga zatei.
Danas je pomislio, da moda netko nije zbog vruine uope siao na objed.
Bloom nije mogao da razumije, kako su ljudi na tako vrui dan mogli napuniti trbuhe toplim jelom. On je punih petnaest munih asaka proveo
eprkajui po jelu, iz kojega se puilo, prisiljavajui sam sebe da protiv volje
proguta nekoliko zalogaja. To je inio s dva razloga: jer je kao boksa morao
ostati zdrav i jer nije htio da upadne u oi svim ostalim gladnim ljudima. Sad
je ono, to je pojeo, teko i kiselo lealo u njegovu elucu kao sveana gozba
od deset jela. Bloom se stao zabrinjavati zbog svoga apetita.
On skine radnu bluzu, cipele i arape, isprui se na postelji i istegnu vrele
noge u sjenu koja je u svakome, tko bi doao u spavaonicu, u prvi as
pobudila uzaludnu nadu, da je ovdje hladno. Smijeno, noas e biti dovoljno
hladno i za drugi pokriva.
To je vruina, ree Bloom sam sebi. Ta vruina morala je da pokvari svaiji
tek. Dok je ovjek imao tek, mogao je da sebi umilja, da je zdrav. Kad bi,
meutim, izgubio tek, zaista bi mogao da se pone bojati, da neto nije u
<631

redu. Najbolje bi bilo> da glavni dnevni obrok daju uveer, kao to to ine
bogatai. Uostalom, mirno su mogli prepustiti bogataima, da oni odreuju,
kako valja ivjeti na pravi nain. Nikad ne e vidjeti oficira, da glavni obrok
jede usred dana.
Bloom je leao na leima i piljio u sivi strop s njegovim ubetoniranim
nosaima. Pokuavao je da to pojmi. To mu se jo nikad nije dogodilo. Nije
bio gladan ak ni kod doruka ni kod veere. Vruina nije, dakle, mogla biti
kriva. To mu se jo nikada dotad nije dogodilo. Ne poduzme li nita protiv
toga, omr- avit e kao sjena. ovjek, koji eli da ostane snaan, a pogotovu
boksa, mora jesti. To mu se dosad jo nije nikad dogodilo.
Stvar je trajala ve dva tjedna, upravo odonda kad je objavljeno, da je
unaprijeen za desetara. Biti desetar znailo je stranu odgovornost. Moda
je i u tome leao dio krivnje. Bilo kako bilo, neto takvog mu se jo nikad nije
dogodilo. Osim toga bili su usred boksake sezone, koja e trajati jo dva
tjedna. Boksanje ga je uvijek teko optereivalo. Zapravo je bio odvie
nervozan da boksa. Znao je da mu boksanje zapravo odvie troi ivce.
Moda je i to stajalo u uskoj vezi s pomanjkanjem teka. Jer nikad dosada nije
mu se to dogodilo. Da nije bio estit momak, koji nije htio da ostavi puk na
cjedilu, davno bi se toga kanio.
Bloom presta svojom intelektualnom analizom i pusti da mu misli
odlutaju. Neodreeno ali sretno predoivao je sebi, kako e izgledati kraj
etnih borbi.
Jo dva tjedna, razmiljao je Bloom. Jo samo dva tjedna. Onda vie ne e
biti ni borbi ni treninga, sve dok se u prosincu ne otvori sezona u Bowlu. To
je bilo gotovo odvie lijepo, a da bi ovjek
mogao u to povjerovati. U dubini
632svoga srca Bloom je volio mir i izgled u punih pet mjeseci mira rastvorio se
pred njim poput raja. Glupo je bilo prije svega to, da je on ve gotovo
osvojio pukovski ampionat u srednjoj kategoriji bez obzira na to, hoe li
nastupiti u dvije posljednje borbe ili ne e.
inilo mu se glupim, da nastavi i da se do kraja bori i u te dvije posljednje
borbe, kad je ve jednom stekao dovoljnu prednost u poenima, i kad je

632

toliko eznuo za mirom. Ali to je mogao da uini? Ba nita. Nije bio

kukavica. Borio se u vie borbi od bilo kojeg momka u eti. No ba te borbe
su ga uinile nemirnim. Po prirodi je bio odvie miroljubiv. Nije volio da se
bori i to ga je optereivalo. Pogledaj, naprotiv Prewitta. Prewitt je bio posve
drukiji. Prewitt je volio da se bori. Bloom f biti sretan, kad ta stvar jednom
zavri. Moda e onda opet moi da jede.
Jo uvijek leei na postelji, Bloom je uo, kako su oni prvi momci, koji su
brzo jeli, proli kroz kuhinju. Cuo ih je, kako se uspinju gore i ozlovoljio se.
Oekivao je, da e nekolicina od njih sjesti k njemu, sad, kad je postao
desetar, i po-

<633

1
ll,

1T
vi

kuat- e da mu se ulaguju. No oni se, meutim, razioe na svoje postelje.

Bloom osjeti olakanje. ovjek je morao da bude zahvalan sudbini za svaki
mali dar.
Tri vojnika sjedoe zajedno i poee se kockati za cigarete
Svaki od njih imao je tri ili etiri otvorena paketia sa cigaretama
razliitih marki, to su ih dobili na prijanjim igrama. Te cigarete nisu puili.
Kad bi zaeljeli da pue savili bi cigarete. Bloom se napol uspravi kao da eli
prii k njima i sudjelovati u igri, ali onda odlui, da to ne uini. Osim toga nije
imao cigareta.
Zatim se ponovo isprui na postelji, nadajui se da oni nisu opazili njegov
pogled. Desetar Miller proe kraj njegove postelje vraajui se s latrine.
Bloom ga je pratio pogledom, da vidi, ne e li Miller moda htjeti da mu
neto kae ili ne e li ga upitati, ne bi li smio malo sjesti k njemu. Ali Miller
proe k svojoj postelji.
Na trenutak se Bloom osjeti povrijeenim, ali onda se dosjeti, da je Miller
pravilno postupio. Nije bilo dobro, ako se podoficiri pred obinim vojnicima
skupljaju u hrpu, ako ne paze na svoje dranje i pokazuju, da su i oni ljudi.
Tako je stajalo u propisima, no bilo je teko, da se ovjek odmah ravna po
njima. Biti podoficir nije bila ba laka stvar. Bilo je to posve drukije, nego to
je ovjek sebi kao vojnik predoavao.
Bloom se stade opipavati kroz tanki dep svoga radnog odijela. Poelio
je da ima dovoljno novaca, da uveer poe k Big Sue u Wahiawu. Onda se
sjeti, da ga je Sue posljednji puta, kad je bio kod nje, pred svim djevojkama
nazvala Zidoviem, i lice mu Ijutito potamni. Prisegao je da svoj dobri
idovski novac ne e vie odnijeti u taj
bordel Dodue, ree sam sebi, onda
30-

jo nije imao desetarske irite. Oni vie ne e biti prema njemu takn prokleto
drski, kad vide ona dva irita i novac.
Nemoj zaboraviti i onaj trei irit, dragi moj, ree sam sebi. kad ona
dvojica narednog mjeseca svre svoj rok i odu. Kao ampion srednje
kategorije ima taj in ve u depu. Dinamit mu je to nakon posljednjeg k. o.
praktiki obeao.

30

Onda e sve biti zaista drukije. Neka ga onda Big Sue poljubi u lakat.
Kad god vodnik Bloom ushtjedne da malo uglaa svoju batinu, uinit e to u
New Congressu. Puit e samoMarl- boro cigarete s piskom od ebanovine,
samo cigarete s piskom od ebanovine, ponovi on polako i s uitkom sam
sebi. Pokuavao je da se oduevi, ali teka vruina mu to nije doputala. Ta
prokleta vruina, pomisli Bloom. Marlboro s piskom od ebanovine, razmi630 ljao je dalje, ona ista vrst, to je cijelo vrijeme pui onaj pro- ali topli brat
Flora. Onaj naduveni Flora, pomisli Bloom. Neka se ugui u vlastitom znoju,
neka se pri u vlastitom soku!
Bloom se ponovo izvrnu na lea, da bi mu zrak mogao dodirnuti prsa.
Istodobno je bio veseo i ljutit. Bar nije to popodne trebao da ode na radnu
slubu. Nije morao ak ni da trenira, ako ne e. Mogao je da se cijelo
popodne valjuka po postelji.
On ugleda Petka Clarka kako ulazi u sobu. Proao je kraj njega liui
porciju sladoleda, to ju je kupio u kantini. Bloom nezadovoljno puhne.
Osjeao se povrijeen, to takav glupi dago, takav posve obini vojnik ima
novaca za sladoled, dok su desetari posve ogoljeli. Da ima novaca za
sladoled, moda bi dobio opet tek. Boksa treba tek. Pogotovu ga treba
boksa. Odjednom ga zahvati panian strah. Silno je zamrzio svoj eludac,
koji ga je napustio u toj krizi.
Petko Clark je otiao u kantinu, da ondje s pedeset centi, to ih je
pozajmio od Niccole Leve, kupi pastu za cipele, koju je nuno trebao.
Iznenadio se, videi, koliko se ljudi ve vratilo s jela. Njihova prisutnost jo je
vie poveavala njegovu osa- mljenost. Osamljenost je bila neto udna. Kad
je bio sam, nije nikad bio tako osamljen, kao to je bio usred mnotva drugih
ljudi. To je bio jedan od razloga, zato namjerno nije otiao na ruak. Andy je
opet stajao na strai, Prewitt je bio u zatvoru, a bez njih dvojice nije Petko
mogao da jede u blagovaonici.
Kad bi pomislio na Prewa u zatvoru, uvijek bi ga obuzeo onaj isti strani
pusti osjeaj, kao i u njegovom djetinjstvu kad bi mu majka rekla, da e

pocrnjeti poput crnca, ako ne prestane da se sa sobom igra. U takve dane,

kao to je danas, elio je Petko, da ne bude trublja.
On uope nije kupio kremu za cipele, zbog koje je otiao u kantinu.
Petnaest centi izdao je za sladoled od okolade, to ga je silno volio, a
daljnjih petnaest centi za neki strip, to ga je htio da proita, dok bude lizao
sladoled. To nije nita smetalo, jer mu je jo uvijek preostalo dvadeset centi
za kremu za cipele, a i onako nije namjeravao jesti u blagovaonici.
Pregledavajui strip nije se osjeao onako smetenim, kao to je to uvijek
u kantini, a osim toga mu je i dalje ostalo 20 centi za pastu. No onda je
morao otii da kupi jo jednu porciju sladoleda za petnaest centi, samo
stoga da bi mogao da do kraja svri strip i jer mu se inilo smijenim, da sjedi
u kantini i da ita, a da nita ne jede. Na kremu za cipele nije vie ni pomislio.
Nije razumio, kako se moglo dogoditi da je zabo631

32-

32

ravi. Polako i pomno pojeo je drugu porciju sladoleda, razdi- jelivi je tako, da
je morala potrajati tono do kraja stripa, ali mu ni to nije dalo kremu za
cipele.
U tom asu preostalo mu je svega jo pet centi. S tih pet centi kupio je
onda malu porciju sladoleda od okolade, kao desert, jer to mu je sad jo
preostalo? Konano je poieo sladoled i bacio ostatak tuljka u kutiju za smee
pod svojom posteljom. Odjednom se prestrai i upita sam sebe, to da uini,
da bi nabavio kremu za cipele. On baci strip na postelju i poali, to je
potratio petnaest centi. S tim je novcem mogao kupiti paketi cigareta i
njime moda u kockanju dobiti cijelu veliku kutiju cigareta.
Sjedio je na postelji i svijao cigaretu, buljei u areni ivi omot stripa, koji
je leao na maslinasto zelenom pokrivau. Omoti uvijek izgledaju tako, kao
da ispod njih ima tko zna to, ali nikada nema nita. Puio je oprezno
nastojei da mu sitne estice Buli Durlam duhana ne zau na stranji dio
jezika i da ga ne grizu. Zalio je to nije imao dovoljno jaku volju, da ne kupi
taj prokleti strip. Stari Frew imao je tako jaku volju da ne bi kupio taj prokleti
strip. I Andy ju je kadto imao. Prew bi mu sigurno bio pozajmio kremu za
cipele, da je ovdje, ali on je bio u zatvoru. Stari Prew je uvijek imao kremu za
cipele.
Kad mu je konano svijest o njegovoj slabosti postala nepodnoljiva, on
ugasi ik u posudi za otpatke ispod postelje i izvue gitaru. Dakako, staru
gitaru. Prema svom raspoloenju, stade udarati akorde u molu.
Kad je stupio u vojsku, imao je vizije o tome, kako e se vratiti kui
opaljen od sunca junih mora poput Errola Flynna, kao svjetski putnik poput
Ronalda Colmana, kao pustolov poput
Douglasa Fairbanksa mlaeg, kao
632-

ovjek, s kojim se mora raunati poput Garry Coopera, kao svjetski ovjek
poput War- nera Baxtera, kao ovjek, kojega e narod sluati s potovanjem
kao predsjednika Roosevelta ne ba posve kao predsjednika Roosevelta,
ali bar slino. A sad nakon godinu i po dana nije mogao opaziti, da se imalo
promijenio. To mu je oduzimalo hrabrost. Petko zasvira svom snagom.

632

Jednog e dana navesti Prewa i Andyja, da zavre Pjesmu starih

vojnika. Inae to oni nikad ne bi uinili. Onda e se jednoga dana, kao civil,
vratiti u Scranton, pa e na svojoj novoj gitari zasvirati ocu i susjedima
Pjesmu starih vojnika. Otac e ga upitati: Ej mladiu moj, gdje si tako
sjajno nauio svirati na gitari? A on e mu odgovoriti: Na Havajima, tata,
tamo iza Pacifikog oceana, gdje sam i sam sudjelovao u sastavljanju te
pjesme. Posve je tono znao, to e rei. A njegov e otac kazati:
Pogledajte mog momka, djeco, kako taj umije svirati na gitari, pogledajte
ga samo! Sam je sastavio tu pjesmu, to je svira! A sve djevojke iz
susjedstva sjatit e se oko njega i prepirat e se, koja e da ga povede u
grmlje perivoja. Moda e ak otii na pozornicu. Andy je i onako uvijek
govorio o Eddie Langu i o Djangu. I Eddie Lang je bio dago. U ovoj je zemlji
mogao na pozornicu doi svatko, pa i dago. U Njemakoj ne bi Talijan
nikako mogao da dospije na pozornicu. Vjebao je kao divlji, neprekidno
ponavljajui jednu te istu pasau, sve dok nije bio siguran da je svira dobro.
Vjebao je ne obazirui se na sparnu i teku omarinu te podnevne stanke.
Desetar Bloom, koji je, leei na postelji, htio da se odmori u tihom
ljetnom zujanju, kojeg je nadglasavala ta glazba, kako bi izbjegao mislima na
svoj tek, ekao je da netko uutka tog glupana. Bloom je bio ogoren. Zar taj
poluidiot nije znao, da je ovdje bilo ljudi, koji su eljeli da spavaju? ak i
takav ble- savac mogao je da ima malo obzira. Za samog Blooma nije to bilo
ba toliko vano, jer je on i onako imao na raspolaganju cijelo popodne. Oni
ostali, koji su morali u radnu slubu, imali su, meutim, slobodno samo
jedan sat.
Za ljubav boju, zaurla on konano prema stropu, prestani s tom
prokletom bukom. Ljudi bi htjeli da malo spavaju. Zar nema nikakva
obzira?
Petko ga nije uo. Bio je sav oaran svojim umijeem, kojim je iz
instrumenta mamio tako divne tonove. Bio se povukao u posve privatan
svijet, u kojem se nitko nije nikome smijao.

<633

Kad nije prestao, Bloom se uspravi kao da ne vjeruje. Moda taj glupan
nije ni znao, tko je to viknuo? Ili zar je moda, imajui cijelo vrijeme iza se
Prewitta, koji ga je tetoio i titio, postao odvie drzak?
On osobno nije imao nita protiv toga poluidiota. Ukoliko je prema
njemu uope gojio neke osjeaje, onda bi se prije moglo rei, da je gojio
simpatiju. Kod takvog glupana morao je ovjek zamiriti upravo na oba oka.
Istodobno nije, meutim, mogao trpjeti da bilo tko dopusti sebi tako neto,
a pogotovu ne u tom sluaju, ako ovjek eli da ga potuju kao podoficira.
Bloom skoi sa svoje postelje. Lice mu je poprimilo potrebni izraz
bijesnog ogorenja. On pojuri kroz sobu, pravodobno se sjetivi, da glavu i
bradu brutalno isturi naprijed, pa istrgnu gitaru iz Petkovih ruku.
Rekao sam ti, da prestane s tom bukom, dago! zaurla on onim
glasom, kojim je urlao zapovijedi u kasarnskom krugu. To je bila zapovijed!
Zapovijed podoficira. Ona vrijedi za Talijana, kao i za svakog drugoga.
Moram li taj instrument za podizanje buke da razbijem na tvojoj glavi, da ti
to razjasnim? Ja sam onaj, koji i to mogu uiniti!
to? upita Petko i prestraeno podignu pogled sa svojih ruku, koje su
odjednom ostale prazne. Na elu mu se jo uvijek svjetlucao znoj od
napornog sviranja. to je?
Pokazat u ti, to je! prodere se Bloom i zamahne gitarom pokazujui
u sobu. Ti ljudi pokuavaju da se odmore. Moraju se prirediti da izau na
posao, a onda e raditi cijelo popodne, dok emo nas dvojica, ti i ja, leati
ovdje na stranjici. Oni bi htjeli mir, a ja u se pobrinuti, da ga i dobiju,
razumije li? Kad ti podoficir kae da time prestane, onda to i uini, pa ak
i onda, ako si dago!
Nisam te uo, Bloom, odvrati Petko. Nemoj mi polupati gitaru, Bloom.
Molim te, budi oprezan s mojom gitarom!
Sasvim si me dobro uo! zaurla Bloom, branilac pravedne stvari.
Nemoj ni pokuati da mi govori da
me nisi uo, dago! Svi su me uli.
634Ali ja te nisam uo, Bloom, uvjeravao ga je Petko. Na asnu rije,
nisam, Bloom. Oh, Bloom, molim, nemoj mi polupati gitaru!
No ja u jc ipak polupati, tu tvoju prokletu gitaru! zaurla kriarski
ratnik Bloom osjeajui s uivanjem, da ga je ta pravedna stvar poela da
zanosi. Nabit u ti je na tu prokletu glavu! Dok sam ja ovdje podoficir,
dunost mi je da se brinem, da moji ljudi imaju mir, na kojega imaju pravo.
Jesi li me razumio? Sve vie se zagrijavao. U ovoj zemlji nije bilo mjesta za
naciste ni za talijanske faiste, koji svojim brutalnim metodama tlae volju
veine. Bar zasad toga jo nije bilo!

634

Upravo je htio da to kae, kad se odstraga umijea trei glas. Bio je to

neki glas naviknut na zapovijedanje.
Zaboga, Bloom, zavei! zlovoljno ree taj glas. Podie veu buku od
tog momia s gitarom.
Bloom, koji je drao Petka za koulju na prsima, da bi svojim rijeima
dao potrebnu odlunost, naglo se okrenu, ne isputajui koulju i
odjednom se duboko zagleda u mirne indijanske oi desetara Choatea, u te
stare, mudre, ravnodune oi, u kojima se razabirae dosada. On osjeti,
kako se ishlapila bujica njegove pravedne ogorenosti i kako nije ostalo
nita osim slabog prosvjeda, koga nije mogao izraziti.
Poglavica je" uzdigao svoje teko tijelo u napola uspravljen stav, ma da
su opruge u postelji stale da kripe. Pusti" ga na miru, vrati se natrag u
svoju postelju, pa se i ti smiri! ree on razvuenim glasom starog
podoficira, kojemu je ve dosadilo da kroz duge godine izdaje zapovijedi, o
kojima nije bilo diskusije.
Dobro, poglavico, odvrati Bloom. On ispusti Petkovu koulju i malo ga
gurne, da je odmah sjeo na postelju. Gitaru ispusti na pod kraj njega.
Ovaj put progledat u ti kroz prste, Clark, ree. Ali pripazi! Imao si
sreu, da sam danas osobito dobro raspoloen, razumije li?
On se okrene i vrati se svojoj postelji. uo je kako se teka masa tijela
poglavice Choatea ispruila na postelji, i kako je s olakanjem uzdahnuo. I
on lee, pokrije rukom oi, i stade se graditi kao da je zaspao. Cijela
spavaonica utonu natrag u podnevni drijeme, koji je na kratko vrijeme bio
prekinut. No cijelo to vrijeme trzalo se neto Bloomu u rukama i nogama,
kao da mu one daju znak, da bi htjele da ustanu i da ga odnesu iz te
prostorije.
Nije ih mogao da umiri ni da ih. ignorira, ali je mogao da odbije njihovu
elju. Leao je i prepirao se s njima, ali mu nije uspjelo da ih uvjeri. Pritom
je uo, kako se Petko Clark tiho prokrao kraj njega prema vratima i kako je
siao niz stepenice. Opet mu se kiselo podrignu.
Razveseli se, uvi znak za nastup radne slube. Pola sata kasnije jo
uvijek je drao ruku nad oima kao da spava. uo je igrae baseballa i
boksae, koji su se udaljavali, odlazei u skupinama po dvojica, po trojica
na trening. Konano je ostao sam. Sam u spavaonici. Leao je na postelji i
poeo da sam sebi polae raune.
Bio je Isaac Nathan Bloom, a Isaac Nathan Bloom je idov. Na toj
injenici nije izmijenilo nita, to je dobio in i time postao podoficir. Nita
nije izmijenilo ni to, to je osvojio pukovski ampionat srednje kategorije i
postao boksa prve klase u Scho- fieldu. I dalje je ostao Isaac Nathan
Bloom. A Isaac Nathan Bloom je jo uvijek bio idov. Bilo je svejedno i to,
to e postati ubrzo vodnikom. Holmes mu je to gotovo obeao. Svejedno je
bilo i to, to je on predstavljao veliku nadu puka za divizijske borbe u
srednjoj kategoriji i to su novine The Advertiser predskazale njegovu
pobjedu. Kraj svega toga, on je bio ostao ipak Isaac Nathan Bloom. A Isaac
Nathan Bloom je jo uvijek bio idov.
<635

Sve je to uinio, a mnogo od toga nije mu se svialo, jer je vjerovao da

moe promijeniti tu stvar i dokazati, da njegovo idovstvo ne znai nita.
Kad je vidio koliko u eti potuju boksae, postao je boksaem. Zar su oni
moda mislili, da on voli boksati? Kad je vidio, kako ljudi gledaju u
podoficire i kako ih potivaju, postao je podoficirom. Zar su moda mislili,
da on voli biti podoficir? Mnogo je radio da to postane. A kad je vidio, da se
ljudi vie dive pukovskim i divizijskim ampionima, nego to se dive
obinim boksaima, postavio je sebi taj cilj i u manje od pola godine preao
polovicu puta, a sada je upravo bio na pragu da prijee drugu polovicu.
636
Kad je vidio da se podoficiri to vie potuju, to im je vii in, odluio je da
i u tom pravcu uznapreduje. Nije elio da im ostavi ma i najmanju miju
rupu, kroz koju bi mu mogli umai.
To nije bilo lako. Ono to je postigao, ne nudi se nikome na srebrnom
tanjiru. Ali on je izdrao, mislei da e ih navesti da ga zavole, jer im je htio
dokazati, da uope ne postoji neto to se zove idovom, dokazati im tako,
da ne preostane ni sjena sumnje.
Na kraju nije, meutim, sav njegov napor ma ni za dlaku promijenio
stvar. Znao je, da se nikad nita ne e promijeniti. Umjesto da ga zavole, oni
su ga jo vie mrzili, to je vie asti zadobivao. injenice nisu mogle da
uvjere tvrdoglavost tih mozgova. Oni su izvrtali injenice, sve dok se to
izvrtanje ne bi saglasilo s onim, to su unaprijed vjerovali. Kako se ovjek
mogao tome usprotiviti?
Kad se javio u vojsku, vjerovao je, da e bar u vojsci biti drukije, nego
inae. Prevario se. Nikada i nigdje ne e biti drukije.
Bloom poe dalje, jo dublje, zadre u to razmiljanje i pogleda u oi i
onom ostalom.
On nije bio vrst. Nikad nije bio vrst. Prewitt ga je s lakoom izlemao.
Hladnokrvno su ga naglavce izbacili iz podoficirske kole. Pozvali su ga na
odgovornost i stali ispitivati, da li ima homoseksualnih sklonosti. Stajao je
pod sumnjom, da je topli brat.
Bilo je posve svejedno, to je kapelan prekinuo borbu. Na stvari nita
nije promijenilo ni to, to je poslije te borbe ipak otiao u boksaki ring. Ni
to je pobijedio. Prewitt ga je ipak izlemao i svi su znali da ga je izlemao. To
oni nikad ne e zaboraviti. Takav malian, napola tako velik kao on sam,
boksa velter kategorije, izlemao ga je, njega, boksaa poluteke kategorije.
Bilo je posve svejedno to je njegovu izbacivanju iz podoficirske kole
bila djelomino uzrok istraga protiv636homoseksualaca Na stvari nije nita
promijenila ni okolnost, da je usprkos tome postao desetar. Jednako, kao
to nita ne e promijeniti ni to, da bi mogao postati vodnikom. Njega su
jednostavno izbacili iz kole kao neprikladni materijal za podoficira i svi su
to znali. Oni e se u prvom redu sjeati toga, da je on bio jedan od trojice izmeu svih onih stotinu i sedam kandidata, kojima se to dogodilo.
Za vrijeme one istrage protiv homoseksualaca bilo je na presluavanje
pozvano gotovo pola ete. Zato nijednog od njih nisu osumnjiili, da je
homoseksualac? Dakako da je Tommy, taj pas, posvuda razglasio, da mu je

Bloom jednom popustio. Tommy je volio pripovijedati takve pripovijesti. On

je uivao u njima. No kako je stvar stajala s ostalim, koji su to takoer
jednom okuali? Kako je bilo s njima? Svi to jednom prije ili kasnije
pokuaju, samo ako se dosta dugo drue s toplom braom. Prilika ini tata,
kako je uvijek govorio onaj momak Hal. Ostali su oito smatrali nezgodnim
da se toga sjete, kad bi se skupljali, da se narugaju Bloomu.
Kako je mogao znati, da e puka udariti natrag, kad je onda telefonski
podnio anonimnu prijavu protiv Prewitta i Tommyja, poto ih je one veeri
na dan isplate vidio u Taverni? Nazvao je iz telefonske kabine u nekom
duanu dolje u gradu. Nikome nije o tome ba nita spomenuo. Opreza radi
nije policiji naveo ni Halovo ni Maggiovo ime. Znao je da Tommy ne e nita
rei. No kako je mogao da zna, da prokleta uroenika policija ima svoje
uhode u cijelom gradu? To nije bila njegova pogreka, zar ne?
Htio je da im dokae, da idov nije bio nita drugo od svih ostalih. Htio
je da ih prisili, da to bar jednom priznaju. Nije mu uspjelo. Jer nije imao
dovoljno snage za to. Da je izlemao Prewitta Da je odlino zavrio
podoficirsku kolu Da ga nisu pozvali na presluavanje u istrazi protiv
tople brae
Ali to je sve to koristilo?
ovjek moe da samo neko vrijeme sipa sam sebi pijesak u oi, ali ne
moe da sam sebe neprekidno vara. ovjek se moe samo na neko vrijeme
nadati, da e ljudi sve zaboraviti. Na kraju bi onda ipak netko to opet
ieprkao i ljudi bi se uvijek iznova vraali na to: da je on Isaac Nathan
Bloom, da je Isaac Nathan Bloom idov i da to svi znadu.
Ova ga spoznaja pogodi poput mlaza vode ili poput rastaljena eljeza,
koje iz orijakog tignja procuri na ljude ispod njega, kako je to jednom vidio
radei u nekoj talionici u Garyju. On ustane sa postelje u praznoj
spavaonici i poe do postolja za puke u sredini velike tihe dvorane. Oh, to
bi sad dao za pojas otre municije, pomou koje bi mogao da potri u
amoku i da postrijelja sve one kujine sinove, sve dok oni konano ne
umlate njega! To je bio jedini nain na koji se dalo neto poluiti na tom
svijetu
Njegova puka trebala je da stoji kao trea zdesna na ovoj strani. On
pogleda na brojeve na zatvaraima. Puka je bila etvrta zdesna. Kao uvijek
i posvuda: Isaac Nathan Bloom se nikada nije nalazio na onom mjestu, na
koje je spadao, ve uvijek na jednom mjestu dalje. On izvadi puku.
Svi su dobili ono to ih spada, da to uini. U budue bi onda vjerojatno
deurni podoficiri odmah nakon vjebe zakljuavali puke, kako je to traio
propis, umjesto da s time ekaju sve do predveerja.
Nadgrobni spomenik za Zidova Isaaca Nathana Blooma: Zakljuana su
postolja za puke ve u podne.
On odnese puku na postelju, sjede i poloi je na krilo. Uskoro e dobiti
nove poluautomatske puke, modele M1. Ve se mjesecima govorilo, da e
dobiti nove puke. Kao u svemu ostalom, vojska e i s pukama zakasniti
po prilici est mjeseci. Ali nikad ne e pronai neto to bi moglo nadmaiti
<637

stari Springfield, raz miljao je Bloom s mnogo simpatije prema toj puci i
promatrao je. Gledao je njezinu finu liniju, veoma vitku, ali sa snanim
izboinama, koje su se nalazile na pravom mjestu, da bi joj dale onaj
borbeni izgled, usmjeren prema naprijed, toliko karakteristian za
Springfield. Kraj njega je M1 izgledao poput nekog debelog starca, koji se
naduo zbog nedostatka kretanja.
Bloom s uivanjem pogladi kundak. Tko mu je ono rekao, kako je
negdje proitao, da su dvije najljepe stvari, to ih je Amerika ikad
proizvela, drak sjekire i jedrenjak kliper? A onda je jo rekao da su trebali 638
dodati jo jednu stvar: puku Springfield 03. To je bio Prewitt. Prevvitt je to
rekao onog dana kad je doao u etu! ak ni sad nije mogao da se rijei tog
prokletog kujinog sina Prewitta, koji nije bio idov, i uvijek bi ovjeka
postidio svojim drskim smicalicama, gradei se da je savren. Bloom poloi
teku puku na postelju i poe k svom drvenom sanduku.
U jednom je pretincu uvao tri otra metka, kalibra 0,30 to ih je ukrao
prilikom posljednjeg gaanja, jer je uivao u tome, da gladi njihovu glatku
bronanu povrinu i da s njima zvecka
u ruci. On uze jedan od tih naboja, pa ponovo zakljua sanduk, vrati se
do postelje i pridri naboj tako, da je stajao usporedo n's cijevi puke. Kako
je bio sav pun snage i lijep u toj svojoj nepominoj prijetnji smru!
Bloom okrenu zatvara, otvori magazin, pa s uitkom gurne Ku nj tu
smrtonosnu stvar u obliku torpeda. Onda opet zatvori zatvara i pomno ga
zakoi. Sjedio je tako i gledao na puku, koja je nevino i tiho leala na
njegovu krilu.
Postojale su dvije vrsti Zidova. Onakvi kao to je bio Suss- mann sa
svojim prokletim motornim kotaem, koji bi vie volio da je kranin, pa se
servilno osmjehivao i zavlaio se u dupe svakom kraninu, koji bi htio da
spusti hlae. Zatim je bilo i takvih Zidova, koji su, kao njegov otac i njegova
majka, jeli samo neslani maslac i samo koer meso, to ga je morao
blagosloviti rabin, prije nego to bi ga mogli da pojedu. Oni su vie voljeli,
da budu Zidovi, nego bilo to drugo na svijetu, pa su svakoga podsjeali, da
su radije Zidovi nego bilo to drugo na svijetu. Jer Zidovi su bili odabrani
narod boji, a izmeu odabranog naroda bojeg i nevjernika postojao je
visok zid, preko , kojega se nijedan kranin ne e nikad moi popeti.
Postojale su samo te dvije vrsti Zidova, ma to ovjek poduzimao. Nije
postojala trea mogunost, pa ni za ovjeka, koji je elio da ga ocjenjuju
samo kaO ovjeka prema njegovim 638individualnim vrlinama i pogrekama.
To mu ne e nikada uspjeti, dok god bude morao da sobom nosi jasni znak
u obliku svoga svinutog nosa.
Bloom pomno opipa nos prstima, jo uvijek gledajui puku. Malo se
trgne, jer mu je nos jo uvijek bio osjetljiv na mjestu, gdje mu ga je slomio
arijac Prewitt. Moda taj nos nije vie izgledao posve tako idovski kao prije,
no jo uvijek se dao jasno prepoznati kao idovski nos.
Ti se ne moe rijeiti toga Bloomova nosa, Isaac Nathane! Ti si
lokomotiva, a nos ti je ralica, koja juri pred tobom na tranicama tvoga

ivota koje nestaju u daljini. Htio bi da te oni prime u drutvo? Htio bi da te

potuju? Htio bi da ti se dive? Posve jednostavno, eli da te vole? Reci to
Bloomovom nosu, Isaac Nathan!
Bloom nije na cijelom svijetu poznavao nijednog ovjeka, koji bi ga volio
zbog njega samoga, samo zbog njegove linosti.
On provjeri da li je puka jo uvijek zakoena, pa stavi cijev u usta.
Morao ju je gurnuti visoko do nepca, kako bi muica dola iza zuba. Kovina
je imala jak uljani okus. Pokua palcem da
dosegne okida. Znao je da je puka jo uvijek zakoena. Palac mu je jedva
mogao da dosegne do branika pred okidaem. Pokuao je kaiprstom, ali ni
njime nije mogao da dosegne okida. Ma kako istezao rame i ruku, onako,
samo da vidi, nije mogao da dosegne dalje, nego da samo vrhom nosa
dotakne krivinu okidaa.
Tako sam to sebi predoavao, pomisli Bloom.
On izvadi cijev iz usta, poloi puku poprijeko na krilo i zagleda se u tu
dugaku glatku ubojitu stvar, koja je tako nevino i jo uvijek zakoena,
leala na njegovim koljenima. Gotovo je bilo nevjerojatno, da je ta puka
mogla da izvede tako neto.
Bloom se sagnu i polako razvee desnu cipelu. Sam se sebi uinio
vrstim i odlunim. Onda opet pritisnu cijev o nepce i noni palac poloi na
okida. Okida se pod pritiskom' palca nij ni ganuo.
Zatim iznova poloi oruje na koljena. Ovako prazna, kasarna mu se
odjednom uini slina grobu. Bloom poeli da netko ue u sobu.
Da su momci zaista uli, oni bi mu se samo smijali zbog te glume i
svojim bi ga smijehom istjerali iz kasarne. Njemu se uini, kao da su mu se
uvijek iznova, kroz itav njegov ivot i sa svih moguih strana smijali zbog
toga, jer je uvijek samo glumio i jer nikad nije imao hrabrosti, da svoju
glumu pretvori u istinu. Cio se ivot trudio, da djeluje, da neto izvede, da
bude jak i pun snage, da sam izvede ma i jednu stvar do kraja. Postavio je
sebi kao cilj, da jedan jedini puta uzmogne rei: to sam uinio, da bar jedini
puta izvede neto neopoziva, to je izbilo samo iz njegove vlastite volje. Na
kraju su, meutim, uvijek bili neki vanjski utjecaji, koji su upravljali njime.
Njegovim je ivotom vladala ista sluajnost, sama koincidencija, a da nitko
nije u tome mogao nita da promijeni.
Jo uvijek je elio, da netko ue u sobu i da prekine tiinu U mislima je
vidio, kakva e im biti lica, ako dou prekasno. Uini mu se da sam stoji
negdje po strani i da ih promatra kako osjeaju duboko sauee i tugu
alei to je prekasno da pomognu tom siromanom mrtvacu. Mogli smo
toliko uiniti za nj, govorila su njihova tragina lica, mogli smo mu toliko
olakati ivot! Kad bude prekasno, oni e aliti tog idovskog momka. Onda
ne e misliti da je kukavica. Ili da je homoseksualac.

<639

Rat je stajao pred vratima. U Evropi je ve bio rat borbe i smrt, krv i
mrnja. Djeca su ga upijala zajedno s materinjskim mlijekom, patetiki je
razmiljao Bloom. Cijela se stvar nazivalakranstvom ili idovstvom. Uili
su krane da mrze Zidove, a Zidove da mrze krane. A u svemu tome,
razmiljao je Bloom u pravoj ekstazi tuge, nije nigdje bilo ni ive due, koja bi
voljela Isaaca Nathana Blooma zbog njega samoga, zbog njegove vlastite
linosti i njegova posebnog individualnog znaaja.
Najbolje da ovjek i ne ivi, ree Bloom glasno sam sebi, kao da
nekoga pita.
U cijeloj praznoj spavaonici nitko mu se ne usprotivi.
On opet uze puku i gurne cijev u usta. Poloaj je bio neugodan i
nespretan. Ispruenom lijevom rukom dizao je puku uvis, a desnicom je
drao cijev. Onda nadoe na novu misao, pa poloi kundak na cementni
pod. Ta 03 je silno trzala. Kako nije mogao rukom da dosegne osigura, on
ponovo izvadi cijev iz usta. Ruka mu se kratila da otvori osigura.
Ti si homoseksualac, gorko pomisli Bloom, abnormalan si. Kad ve sam
sebi polae raun, onda to uini do kraja. Ti si to uinio i uivao si u tome,
pa zato si topli brat. Svi znadu, da si homoseksualac. Ne zasluuje da ivi.
Ruka mu otvori osigura. Ponovo stavi cijev u usta, a goli palac noge
poloi na otponac. Gola mukareva noga bila je runa, odvratna stvar, koja
je izazivala muninu.. On pritisnu otponac.
U dugom zaglunom prasku, koji je potrajao samo neznatan dio
sekunde, proe Blooma osjeaj, kao da je netko stupio iza njega, zgrabio ga
za bradu i za gornji dio lubanje i obje estoko trznuo uvis, kao to trzaju teki
atlete diui utege. Te su ruke nastavile da ga diu i diu, i glava mu se
pomicala sve vie i vie.
To nisam htio! pokua on da viknu. Opozvat u to! Samo sam se alio!
Samo sam glumio!
A onda, kad mu je glava kao i dalje letjela, kroz strop, razabere Bloom, da
sve to vie nita ne koristi. Uvijek je htio, da izvede neto neopozivo, pa je
sad konano to i uinio, ali samo zato, da ustanovi kako je to bilo krivo. Jo je

bilo mnogo toga to je trebao da kae. Kad bi bar imao vremena za to!
Toliko je toga trebao da razjasni. Postojalo je jo mnogo odrezaka da ih
pojede, mnogo ena da spava s njima i mnogo piva da ga popije. Ne
zaboravite odreske i kurve i pivo, momci, htio je da vikne. Ne zaboravite!
Kakva glupost, pomisli on. Kakva prokleta glupost! Ne e vidjeti ak ni
njihova lica, kad ga pronau.
Bloom umre.
41 Odsada do vjenosti

641

<641

Tono uzevi, naao ga je Petko. Petko je besposleno stajao na verandi u

prizemlju, kad je eksplozija hica zagrmjela kroz prozor s mreom protiv
muha i odjeknula preko kasarnsko? kruga. Stajao je ravno uz stubite, pa je
tako mogao da za punu sekundu potue Niccolo Levu, koji je morao tek da
zakrene iza hodnika. To mu je omoguilo da stigne prvi. Warden dojuri u
trku iz pisarne tik iza njih. Iza Wardena dojurie ostali, kuhari, kuharski
pomonici, skupina, koja je radila u kasarnskom dvoritu, svaki pojedinac iz
ete, koji je bio u blizini. Svi zajedno dojurie na stepenite, prije nego to su
zgrade u kasarnskom krugu prestale da jedna drugoj dobacuju jeku hica, i
prije nego to je ova zamrla.
Bloom je leao koso preko postelje u onoj udnoj pozi, u kojoj obino
lee mrtvaci. Njegova je tjemena nestalo. Kraj njegi je na podu leala puka.
Gola, bijela noga, slina tijestu, nekako je smijeno visjela s postelje. Na
stropu oko rupe, to ju je probilo tane, irila se mrlja krvi i sluzi. Lice je jo
uvijek bilo Bloomovo lice, ali se inilo, kao da su iz njega izvaene sve kosti.
Bilo je slino jednoj od onih osuenih glava, to ih prodaju lovci na ljudske
glave i to ih moe kupiti u kakvom duanu rijetkosti dolje u Hotel Streetu.
Isuse! stade prosvjedovati Niccolo Leva i pouri kroz drug? vrata ravno
prema zahodu.
Nitko drugi ne ree nita. Jo nekoliko se vojnika progura kroz mnotvo,
koje se sve vie skupljalo na vratima, pa izae na verandu i poe za Levom.
Ostali su jednostavno stajali i gledali. Polako im posta jasno to se dogodilo.
Izgledali su kao neki smeteni instalateri, koji su zabunom uli u krivu
kupaonicu.
Stojei tako i promatrajui ostatke
ovjeka, koji ga je jo pred kratko
642-

vrijeme zgrabio za ogrlicu, upita Petko Clark sam sebe, zato i njemu nije
pozlilo. To ga iznenadi. Mislio je, da e mu pozliti, ako uope ikomu pozli.
Proe ga neki ponos, to je to mogao da podnese.
U redu, konano e Warden priguenim glasom: Gledajt? da
nestanete, momci! Tu nemate nikakva posla. Natrag na posao!

642

Kad se nitko nije ni maknuo, on se prodere na njih gotovo zahvalnim

gnjevom. Niste li uli, to sam rekao? grmnu on. Napolje! Sad ste ga svi
vidjeli! Svaki od vas je ve tono vidio to je. Gledajte, da nestanete,
dovraga! I da mi nitko nita ne dirne, sve dok deurni oficir ne doe iz
straarnice!
Mnotvo oklijevajui odvrati stiskanjem i pomicanjem, ali zapravo se
nitko nije ganuo s mjesta. Na licima leao je izraz ogorenog i nemonog
bijesa, ali taj bijes nije bio upravljen protiv Wardena, ve protiv Blooma.
Izgledali su kao da su nekog vrueg dana svoju posljednju au hladnog piva
ponudili nekom ovjeku, koji je to odbio i izlio im pivo u lice.
Nije imao pravo da izvede takvu prokletu svinjariju, ree netko nejasno
i neodreeno.
Ne u naoj spavaonici, doda drugi.
Svi su tako izgledali, kao da bi, da ih Warden nije drao u ahu, napali na
Blooma, bio on mrtav ili ne bio i da bi ga izudarali akama, zbog toga, to ih
je podsjetio na ono, u to su troili najbolje godine svoga ivota i pokuavali
da to zaborave.
Ali ovjek treba da je za to zaista hrabar, ree Petko Clark, nekako
neodreeno, osjeajui, da mora neto rei. Mislim da ovjek za to mora
zaista da bude hrabar. Ja nikako ne bih...
Warden ga prekinu. Lijepo, ree on, a glas mu je bio upravo hrapav od
priguena gnjeva, a ako vi momci elite da ostanete ovdje, moete biti od
koristi. Dvojica od vas neka odu i donesu nekoliko vjedara i krpe i ljestve iz
skladita. Drugi neka se popnu na krov i pogledaju je li tane probilo kroz
krov. Ako jeste, neka od Leve uzmu krovnu ljepenku i katrana, poneka
zakrpe tu prokletu pripovijest.
Iz mnotva odjeknu zbor ogorenih prosvjeda. Ljudi se poee razilaziti i
povlaiti se na stepenite.
Ne pada mi ni na pamet, da istim za takvim kujinim sinom, koji se sam
ustrijelio, ree netko.
Da, neka on sam brie, taj kujin sin. On je to i uinio, dobaci drugi.
<643

Odgovori mu opi, napola divlji smijeh.

Odmah se vratite! brzo zapovjedi Warden. Naprijed! Sveanost je
prola!
Mnotvo se brzo raspri. Kad se Niccolo Leva blijedog lica vratio iz
latrine, svi su bili ve nestali. Zaboga, kakva je to svinjarija! Pa neka onda
noas ovdje spavam! On pogleda u strop. Tono prije dva sata dao sam
mu par posve novih cokula, nemono e on.
A to misli, zato je to uinio? upita Petko, koji se osjeao
posramljenim. Bilo mu je kao djetetu, kad se njegova mlaa braa naprave u
hlae.
Doavola, a odakle da ja to znam? zaurla Warden. Kadto mi se ini,
da bih i sam to morao da uinim, u toj posranol jedinici! Niccolo, doda on,
im deurni oficir ode odavde, skupi nekoliko ljudi i oisti sve to.
Ja u to uiniti, ponudi se Petko Clark. Mene to nita ne smeta.
Za to treba vie ljudi, a ne samo jedan, mrko e Warden Ti e poi s
Levom.
Dobro, starjeino, odvrati -Petko pun udivljenja.
Ipak bih htio da znam, zato je to uinio, zaueno ponovi Petko na
stepenicama. Imao je sve to ini ivot vrijednim. Bio je ampion srednje
kategorije i desetar, a osim toga mogao je uskoro postati vodnikom. Zaista
je imao sve. Pitam se, zato dakle da ovjek uini tako neto?
Zaboga, jezik za zube! bijesno e Leva.
Za to treba mnogo hrabrosti, ree Petko Clark, osjeajui da mora
razjasniti stvar. Nekako je osjeao, da bi morao neto da kae o Bloomu. Ja
sigurno ne bih imao toliko hrabrosti.
644-

Poekaj samo, dok stari Prew dozna za to, pomisli on.

TRIDESET I DEVETO POGLAVLJE

Prew nije za to doznao, sve dok tri dana kasnije nije izaao iz bunkera.
Bio je to isti dan, kada su zakopali Blooma. Vrlo je teko bilo stupiti u vezu s

644

nekim koji je leao u bunkeru. Slubeno su ga zvali samicom. Bunker je bio

samo opisni termin u argonu, to su ga stvorili robijai. Profesori na
sveuilitu nazvali su taj termin amerikanizmom, a to je bio opisni termin u
argonu, to su ga stvorili sveuilini profesori.
Prew je izaao iz bunkera u 18.40, odmah poslije veere. Bio je slab od
gladi i zaslijepljivao ga je blistavi sjaj' golih arulja od etrdeset wata. Prola
su tono tri dana i sedam i pol sati, otkada je sjeo za stol u blagovaonici,
naoko uzeo prvi zalogaj, pa lupio vilicom o tanjur i istodobno uo kako mu
srce bije u uima. Sad je bio posve drugi ovjek nego to je bio onda, kad je
iao u bunker, pa se veoma iznenadio, vidjevi da se svijet zapravo nije
promijenio. Sve skupa nije bilo ni izdaleka tako teko, kao to je oekivao.
Izaao je pun osjeaja, da su ga stavili na kunju i da je iz te kunje izaao kao
pobjednik. Gotovo da je bio jednako ponosan kao onda, kad je u Arlingtonu
svirao poveerje. Nita od svega toga nije bilo ni priblino tako zlo, kao to
je to oekivao. To je bila jedna od prednosti to si je imao kao pesimista:
nita nije bilo tako zlo, kako je to ovjek oekivao.
U zatvoru su dobivali objed jednako kao to su dobivali i doruak i
veeru, baraka za barakom, jer je blagovaonica bila malena. Poto je dnevni
raspored slube u vojnom zatvoru bio dugaak, imali su samo pola sata
vremena za jelo (dosta vremena i previe vremena, da se ovjek najede za
tih pola sata, kako bi obiavao rei major Thompson). Kako su postojale tri
barake, morala je svaka baraka da pojede u roku od deset asaka. U stvari
to nije trajalo ni deset asaka, ve po prilici pet asaka, kad se uzme u obzir
vrijeme, to su ga gubili svrstavanjem, dolaskom i. odlaskom, sjedanjem- i
vaenjem jela. Mnogim se kanjenicima inilo, da je pet minuta premalo. S
druge strane pak nitko nije nikad pokuao da vojni zatvor smatra
odmaralitem. Dnevni raspored u zatvoru ravnao se po otrom i
nemilosrdnom planu.
Prema Malloyevim uputama, to ih je primio od Angela Maggia, mogao
je Prew da bira dvije mogunosti: mogao je da ili vrlo brzo pojede jelo i
zatrai drugu porciju. U tom sluaju e ga prisiliti da pojede jo dva tanjura, a
onda mu dati dozu ricinusova ulja. Ili je mogao da pojede posve malo i da
pone psovati lou hranu. I u tom sluaju prisilit e ga da pojede jo dva
<645

tanjura, pa mu zatim dati ricinusovo ulje. On je unaprijed nepristrano

odabrao drugi put, jer je taj put znaio jedan tanjur jela manje u elucu,
jedan tanjur manje za djelovanje ricinusova ulja.
Prew je jo uvijek bio zaposlen drugim tanjurom, kad u blagovaonicu ue
baraka broj dva (uvijek su najprije dijelili jelo baraci broj 1 i slobodnjacima, a
na kraju baraci broj 2, buntovnicima). Ljudi sjedoe, ne osvrnuvi se na nj. On
otkri Angela Maggia i Berrya i nekog ovjeka s blagim oima neobuzdanog
sanjara. Nije ga jo nikada vidio, no to je mogao biti samo Jack Malloy. Prew
potisnu osjeaj radosti i olakanja, pa ih i ne pogleda, jer su ga opomenuli da
to ne ini.
Stariji vodnik Judson mu je sam dao ricinusovo ulje, uvje- rivi se, da je
Prew zaista pojeo puna dva tanjura jela. Metoda kojom je Tusta svinja davala
ricinusovo ulje, sastojala se u tom, da bi ovjeka, koji je sjedio, zgrabio za
kosu, savinuo mu glavu prema natrag i gurnuo mu bocu meu usne o
stisnute zube, dok su dva straara drala ovjeka, a trei mu stisnuo nos.
Prewu nisu trebali da stisnu nos. On se nepokolebivo drao Malloyevih
uputa i savjesno progutao cijelo ricinusovo ulje, to mu ga je Tusta svinja
ponudila, to jest sadraj od pola litre. I kasnije, kad su ga odveli u dvoranu
za gimnastiku, on se strogo pridravao onog, to mu je Malloy poruio.
Dok se sve to odigravalo, baraka broj dva je stojiki jela dalje, ne obazirui se
ni na to.
U dvorani za gimnastiku, maloj praznoj prostoriji na suprotnom kraju
hodnika od krila s barakama, kamo su straari vodili ljude na batinjanje upita
ga Tusta svinja, kako mu je u elucu. Prew odvrati istinu, da mu je malo
muno, a Tusta svinja ga na to akom
udari u eludac, tako da je Prew
646zahvalno povratio veliki dio ricinusova ulja zajedno s jelom na pod.
Dok je pomou vjedra i krpa, to su mu u tu svrhu stajale na
raspolaganje, brisao pod, dobio je vie udaraca nogom, tako, da bi licem pao
na pod. To, meutim, nije odvie boljelo. Zatim ga postavie uz jedan od
golih zidova i Tusta svinja mu podijeli obiajne batine. Pritom su mu

646

pomagali Turnipseed i desetar Hanson, koji su upravo vrili slubu u

blagovaonici.
Kad bi se koji od njih umorio, drugi bi ga zamijenio. Samo jednom su
upotrebili toljagu. To je bilo, kad mu je Tusta svinja posljednji put
zapovjedila, da ustane, a nije mogao ustati. Tusta svinja ga udari toljagom
po cjevanici. Pritom mu pukne jedna od starih brazgotina. Prew ustane.
Osim toga je jedina rana to ju je iznio iz te borbe bio malen zarez, to ga je
prsten peat- njak Tuste svinje, s vojnikim orlom rairenih krila ostavio na
njegovu licu. Brazgotina se nalazila ispod desnog oka. Kad su ga konano
izveli iz dvorane za gimnastiku i odveli ga prema bunkeru, to oko mu je
bilo zatvoreno. Inae ga oni nisu udarali po licu, a kad se sjetio kako je
izgledalo Angelovo lice, posta mu jasno, da su Malloyeve upute bile tone.
Bilo je trenutaka, u kojima mu je bilo veoma teko, da se ne razbjesni, pa
neto ne opsuje ili da ne uini neto, to bi kasnije poalio. Malloy ga je po
Angelu Maggiu upozorio, da e biti tako. Prew je, meutim, cijelo vrijeme
imao na umu, da je on sam sve to izazvao, da bi doao u broj dva i osim
toga, kako je Tusta svinja naglaavala, ni oni sami nita vie ne uivaju u toj
stvari od njega. To je pomoglo.
To nas boli vie nego tebe, rekla mu je Tusta svinja.
Bunker se nalazio iza dvorane za gimnastiku, na svretku desnog
hodnika, koji je imao oblik slova T. Do njeg je vodilo nekoliko stepenica. S,
jedne strane leale su etiri elije jedna kraj druge. Sve su bile prazne. Bacie
ga u prvu. Na gornjem rubu vrata tako da je do njeg mogao dosei
ispruenom rukom, ali nije mogao da proviri, nalazila se uska rupa zastrta
reetkama. Na drugom kraju leaja, sastavljena od eljeznih cijevi, nalazilo se
vjedro od deset litara, koje je sluilo kao latrina. Triput bi mu dnevno
donosili kruh i vodu, pa bi ih gurnuli kroz elinu oplatu na dnu vrata, koja su
se dala pomicati ustranu. Posuda za vodu je bila od teka livena gvoa,
tako, da ju nije mogao razbiti. prewu se uini, da je sve izvedeno veoma
tono.

<647

Vie od svega ostaloga bojao se bunkera, znajui, da isto tako ne e moi

da primijeni Malloyev sistem, kao to ga nije mogao primijeniti ni Angelo. Kad
je, dakle, prvi put uo, kako su se koraci udaljili i kako su se zatvorila vrata na
kraju stepenita, proivio je nekoliko tekih trenutaka. Poto su se vrata
zatvorila, zavlada potpuna tiina. uo je samo odmjerene be- strasne udarce
svojega hladnokrvnog srca. inilo se, kao da tom srcu nije ba nita stalo do
toga, to se s njime dogodilo. uo je i manje vie pravilan um svoga disanja.
Nikad nije znao, koliko buke podie ljudsko tijelo, da bi ostalo na ivotu. To
ga je zaplailo, jer mu se inilo veoma nesigurnim nainom, da sauva neto
tako dragocjeno, kao to je bio ivot. Poeo se po- bojavati, da bi taj um,
koji g,a je smetao i drao ga budnim, mogao odjednom i bez ikakvog razloga
prestati.
Sjetio se, to mu je Angelo govorio o koritenju prvog osjeaja olakanja,
ali on nije osjeao nikakvo olakanje. Bojao se da zaspi od straha, da bi ti
umovi mogli da prestanu, im ih on ne bude vie sluao.
Uveer, kad su mu donijeli prvo jelo, promijenio je miljenje i odluio, da
bar pokua Malloyev sistem. Pomislio je da je straar. koji mu je donio jelo,
Tusta svinja i da je doao da ga pusti iz bunkera, jer je mislio da su tri dana
ve prola. Kad mu je postalo jasno, da je to bio samo straar, koji mu je
donio prvo jelo, posta siguran u to, da mora pokuati primijeniti Malloyev
sistem. Sjeti se, da ne smije pojesti kruh, pa je samo popio vodu.
Najudnije je bilo to, da stvar i nije bila tako teka, kad ju je na kraju
pokuao. Jedini nain, na koji je to sebi kasnije mogao da razjasni bio je, da je
bio veoma iscrpen i da nije bio pravo pri svijesti. Svijest mu je nekako zamrla.
Spoetka mu je bilo malo teko, da se
koncentrira na crnu toku i da odbaci
648sve misli. No te su misli oito bile veoma slabe i konano ih je nestalo. Crna
toka posta veoma velika, a njegova se svijest nekako zavue u crninu te
toke. Mogao je da osjeti kako je nestaje, potpuno je nestaje iz njega, ali ga
to nije plailo. Bio je krajnje objektivan odbacujui tu misao, i dosjeti se da bi
zapravo morao biti preplaen. Posljednja misao, koju je na kraju odbacio,

648

bila je, da se udi to je ta stvar zapravo veoma laka i da on ne moe da

Pojmi, zato se Angelu uinila tako tekom. Onda pade u trans.
Nije vidio svijetlo, kako ga je vidio Malloy. Prije bi mogao rei, da je imao
dva razliita ja, koji su se odijelili jedan od drugoga. Mogao je da se osvrne
i da vidi svoj drugi ja, kako lei na leaju. Nije vie znao, koji ja je on sam.
Neka vrst uzice povezivala je ta dva ja i on je nekako, iako nemarno znao,
da e umrijeti, ako se ta uzica prekine, ali kao da nije mario za to. Onda jo
dublje utonu u crnu toku. Nije mogao vie vidjeti svoj drugi ja kako lei
na leaju.
Kamo god bi poao, ta bi se astralna uzica od njega do onog drugog
ja uvijek napinjala, proteui se kroz crnu, sve veu daljinu. To, meutim,
nije bilo nimalo sablasno ve posve naravno. Posjeivao je brojna mjesta i
mogao da razumije mnogo toga, to ga je inae uvijek zbunjivalo i
uznemirivalo. Bilo mu je kao da se prvi put udaljio sa zemlje kakav svemirski
brod, kao da zaista moe razabrati sve i shvatiti smisao svega, i razumjeti,
kako svaka pojava ima svoj vlastiti smisao i da se nikada nita ne gubi.
To ga je iznenadilo vie od ieg drugog. Njegovo je stanje bilo slino
stanju malog djeaka, koji danomice odlazi u kolu. Moda ne eli da ide, ali
ipak mora. Ako kojeg dana ne naui zadau, taj dan ipak nije izgubljen, jer
mu taj navodno izgubljeni dan pomae da sutra bre naui zadau. Dok neki
uenici viih razreda vjeruju, da su zadae u niim razredima nesamo glupe i
da znae isto gubljenje vremena, ve da su ak i tetne, pa bi ak i donosili
rezolucije, kojima trae dokidanje takve poduke, ipak je jasno, da oni ne bi
stigli u vie razrede, da nisu zavrili osnovnu kolu. I to je bila lekcija, to ju je
ovjek morao da naui. Osim toga se ravnatelj kole ionako nije obazirao na
njihove rezolucije, premda su bili njegovi najbolji aci.
To mu povrati sigurnost, pa ga proe osjeaj mira i zadovoljstva. Uvijek
je osjeao da bi neto takvo mogao outjeti, ali nikada nije to zaista outio,
pa ni u onim asovima pijanstva, kad mu se inilo da bi
sad-na-mogao-dokuiti-sve. Sad je jasno mogao razabrati, da svatko dobiva
upravo ono, to eli i za to potajice moli, ni vie ni manje. Tajna precizne
<649

brave na vratima razumijevanja sastojala se jednostavno u tome, kojom

intenzivnou je ovjek elio. To je opet ovisilo o tome, kako dugo si iao u
kolu, a to je opet trailo vremena, mnogo, mnogo vremena. Vremena, koje
se uope kao takvo ne da mjeriti. Bar onako, kako je on mjerio vrijeme.
Prema tomu bi bilo besmisleno da se brine i da tri za vremenom. Ako svi
ljudi ubijaju ono, to vole, onda su to inili samo zato, jer su to odvie voljeli.
Isto tako, oni, koji su voljeni, ubijaju one, koji ih vole, sve u elji da ih vole jo
mnogo vie.
Bilo je mnogo tee dosegnuti ono to voli, pogotovu ako to zaista i stvarno
voli, bez obzira o emu se radilo. to vie voli, tee e doi do objekta
svoje ljubavi. To je mogao posve jasno razabrati.
A onda, nekoliko asaka kasnije, netko otvori vrata i pro- drma ga, a on
se i protiv volje vrati k svijesti. Uinilo mu se, da bi, da su mu ostavili jo
samo jednu minutu, jo samo jednu minutu, jo samo nekoliko sekundi,
mogao da sve apsolutno jasno odjene u jednoslone rijei i da sve ponese sa
sobom natrag i da sve zabiljei crno na bijelo. Onda otvori oi i opazi, da je
to stariji vodnik Judson.
Halo, Tusta svinjo! glupavo mu se naceri. Opazio je, da mu glas ima
jedva dovoljno sape da ga iznese iz grudi i on upita sam sebe, zato su se
tako brzo vratili. Onda zau, kako je od zaprepatenja naglo uzdahnuo
netko, koji je stajao iza Tuste svinje.
Stariji vodnik Judson ga estoko lupi po licu, rukom, koja se od upotrebe
toljage osula uljevima. Pritom se izraz na Judso- novom licu nije nimalo
promijenio. Taj je udarac izveo na isti nain, kako to ini majka, spretno, ali
kao da joj je dosadilo, to je tako esto
morala da udara svojeg malog
650djeaka. Prew ne osjeti udarac.

ilav momak, bezizraajno ree Tusta svinja, opet jedan ilav momak.
Kako bi ti prijalo jo tri dana, ilavo mome?
Prew slabano zahihoe: Mene ne moe nasamariti, vodnie. to misli
time rei, jo tri dana? Zar misli da ne znam, da sarh odleao tek jedan dan?
Da. mislim, da bih volio jo tri dana. Upravo sam sanjao divan san. Zato ne

650

jo est dana? zahihoe on. Onda emo zbrojiti svih devet dana, da bi bilo
puna sedamdeset i dva sata. Kako bi bilo?
Tvrd orah, ree Tusta svinja ne promijenivi svoju bezi- zraajnost.
Zatim ga opet udari. Majmun, namazan svim mastima. Naprijed, probudi
se, majmune!
Zatim ga postavie na noge i izvedoe ga, a njemu posta jasno, da su ona
tri dana zaista prola. Izlazei, zape nogom o onih devet komada kruha na
podu, koji su to dokazivali. ovjee, to je zaista bila ala!
Da, ree Tusta svinja bez uzrujavanja. Ve sam vidio, majmune. Ali
ako misli da e bre izii iz bunkera ako uprilii trajk glau, onda se kruto
vara. Mi to ve poznajemo. Jednostavno te pustimo da gladuje. Zapamti,
odleao si puna tri dana! ponosno e Tusta svinja. A povrh toga jo etiri
sata, jer
sam bio odvie zaposlen, da pravovremeno poem po tebe. Tako se svaki
put radi. Da ja odluujem, odmah bih ti dao jo tri dana. Mi se nimalo ne
bojimo trajkova glau, majmune!
Ovako dug govor Tuste svinje bio je neto izvanredno. Mora da sam ipak
na njega izveo jak dojam, radosno pomisli Prew kad su ga oni naslonili na zid
i dobacili mu odijelo.
Ne treba nam ni to glumiti, ree Tusta svinja. Ti ve posve dobro
moe da stoji uspravno.
Prew se nasloni na zid, glupo se cerekajui i stane oblaiti odijelo. Prvi put
opazi, da se uz Tustu svinju nalazi vojnik prve klase Hanson, ovaj put sam.
Mora, dakle, da je on tako zasoptao. Uspio sam, dakle, da Hansona
zaprepastim, ponosno pomisli Prew. Hanson mu se naceri, bar isto tako
ponosno, kao to mu se nekoliko minuta kasnije nacerio Angelo Maggio, kad
su ga gurnuli kroz vrata barake broj dva. Obojica su mu se nacerila, kao da je u
punoj mjeri opravdao njihovo povjerenje.
Njegove stvari su ve prije toga bile otpremljene u broj dva. Ljudi u broju
dva su se sloili i sve priredili za nj. Pripremili su mu ak i postelju. U broju
dva nalazili su se ponosni ljudi. Oni su bili najtvri od tvrdih, bili su elita i
<651

nosili su broj svoje barake, kao neku medalju asti. Tako su ljubomorno
uvali tu svoju medalju, kao to ju je uvala i bilo koja masonska loa ili koji
ladanjski klub na Srednjem zapadu. Nisu se mogli braniti i pobijediti, pa su
sve svoje nastojanje upravili na to da sauvaju svoj ponos pobijeenih. Bili su
toliko ekskluzivni, da je primitak svakog novajlije bio velik dogaaj. Za
inspekciju narednog jutra trebao je Prew jo samo da ujutro poravna svoju
postelju.
Angelo je sjedio na rubu postelje i vladao se kao ponosan domain.
Nakon nekog vremena prie Berry, a zatim svi ostali, pojedinano i po
dvojica, da uju Prewovu pripovijest. Posljednji koji je priao, poto su se svi
ostali opet udaljili pa razgovarajui i puei uali na podu svoje barake bez
stolaca, bio je ona i visoki ovjek blagih i prodornih, neobuzdanih sanjarskih
oiju, u kojima nije bilo straha. On je sve dosad sjedio tri postelje dalje i
promatrao sve to se zbiva.
Prew je leao na svom novom leaju ugodno zavijen u pokriva i
prihvaao komplimente, to su mu ih izricali ostali, u- poznavajui se s njime.
Uivao je u onom silnom osjeaju, to mu ga je davao njegov uspjeli pothvat.
Svijest, da je podnio boli, dala mu je takvo zadovoljstvo, kakvog nita drugo
ne bi moglo da mu prui, premda je bol, gledajui filozofski, bila sama po sebi
besmislena i nikad nije djelovala ni na to drugo osim na ivani sistem. No
tjelesna bol nosila je svoje opravdanje sama u sebi. Oito iz tebe govore tvoji
indijanski preci, pomisli on. S druge strane, razmiljao je dalje, sigurno je i to,
da Angelo Maggio iz Atlantic avenije u Brooklynu nema indijanske krvi. To je
posve sigurno. Pa ipak mu se inilo, da sad moe mnogo bolje da razumije
Angela.

652-

Za vrijeme svog tog upoznavanja, dolaenja i odlaenja is- pripovjedi mu

Angelo to se dogodilo s Bloomom, potpuno u- kljuivi sve krvave
potankosti. Angelo je znao cijelu pripovijest u svim pojedinostima. U vojnom
zatvoru doznali su za nju jo iste veeri, upravo nekih est sati kako su Prewa
bacili u bunker. Premda nitko ne bi mogao tono rei, kako se to odvija, ipak
su tajne veze za davanje obavijesti tako dobro radile, da se u vojnom zatvoru

652

sve doznalo uveer onoga dana, kad bi se i dogodilo. Vojni je zatvor kadto
doznavao za dogoaje prije nego to su ih doznali straari. Jedan od najveih
uitaka za Berryja sastojao se u tome, da straar ima nudi male poslastice
govorkanja iz garnizona, za koje oni jo nisu doznali.
Reakcija na tu vijest bila je u zatvoru po prilici isto onakva kao i u eti. U
zatvoru se osim Angela i Prewa nalazilo jo nekoliko drugih momaka iz
njihova puka i svi su oni poznavali Blooma. Ostali, sve ako ga i nisu osobno
poznavali, ipak su ga svi prole godine vidjeli na boksanju u Bowlu. Primili su
tu pripovijest s istim izrazom ogorenja na licu i istim povrijeenim tonom
glasa. Ta pljuska u lice svemu onome, do ega je svakom dobrom vojniku
stalo, bila je gotovo jo tea uvreda za svakoga od njih, nego za etu G.
injenica, to su leali u zatvoru, izraavala su im lica i glasovi, nije jo
znaila, da su digli nos i da preziru sve one prednosti, to ih je stekao Bloom.
Da su oni imali te Bloomove prednosti, kazivala su njihova lica i glasovi,
uope ne bi ni doli u zatvor i sigurno se ne bi ubili vlastitom pukom. Ljudi u
zatvoru su zaista bili veoma ogoreni.
Kad je Prew uo od Angela tu pripovijest, uini mu se da se sve to
odigralo u nekoj drugoj zemlji. Morao se veoma napregnuti, da sve to sebi
stvarno predoi.
Kae da je stavio cijev u usta i nonim palcem povukao otponac?
Upravo tako, ogoreno e Angelo.
I hitac mu je otkinuo tjeme i zalijepio ga o strop?
Da, zadovoljno e Angelo. Nainio je rupu od po prilici tri palca
promjera. Ja zapravo ne vjerujem, da je on s time raunao.
Kae da e ga ovdje zakopati?
Da. Na veteranskom groblju. Nitko ne zna, gdje stanuju njegovi
roaci.
To je prokleto loe mjesto, da ga tu zakopaju!
ovjee, ne ali li se? estoko e Angelo.
Jesi li ve bio ondje? To je iza komore. Jednom sam ondje svirao
poveerje.
<653

Ne, jo nikad nisam bio ondje, a i ne elim da odem. Ni s nogama

naprijed, a ni s batinom. prema naprijed, jo ivlje e Angelo.
Tamo stoji nekoliko visokih borova. Cio red, na stranjoj strani groblja.
Hio bih da znam, tko e odsvirati mirozov za Blooma?
Vjerojatno kakav zelemba, odvrati Angelo. Zna li zapravo, zato
borovi uvijek izgledaju tako osamljeni?
Svaki bi vojnik bar jednom morao da dobije zaista dobar mirozov.
Prigodom svoga pogreba.
No, moda e imati sree. Moda e sluajno dobiti kakvog dobrog
trubi jaa.
Bloom je bio pokopan, bio je pokopan ve u pola tri popodne. Oni su
obojica to znali, ali kao da su se nijemo sloili, da o tom ne govore u prolom
vremenu.
Volio bih da odsviram mirozov za nj, ree Prew i razljuti se to je to
rekao. Bio je odluio, da ne e nita spomenuti, a sad mu je ipak izbjeglo.
Odsvirao bih mu pravi mirozov. Svaki vojnik to zasluuje, nadovee on,
neprestano pokuavajui da razjasni svoje rijei.
Ah, doavola, smeteno e Angelo. On je i previe dobro razumio. Ta
on je mrtav. to bi to mijenjalo na stvari?
Ti to ne razumije, bijesno e Prew. Stvar je u tome, rekao je sam sebi,
to jo uvijek nije. mogao da sebi predoi Blo- omovu smrt. Osjetio je da bi
trebao da sebi to uzmogne predoiti. Posljednja slika, koju je o Bloomu
zadrao u sjeanju, bila je ona, gdje Bloom pun strane nesavladive vitalnosti
prelazi preko kasarnskog kruga u gimnastiku dvoranu, da se pripremi za
boksaku borbu, dok je on sav iscrpen
buljio za njim, gotovo ne vjerujui
654svojim oima.

Htio bih samo da znam, zato je to uinio? zaueno upita Prew, jer je
bio posve svijestan svoje vlastite silne elje da ivi.
Po mom miljenju bojao se da ne postane homoseksualac, otroumno
e Angelo.

654

Zaboga, pa Bloom nije bio homoseksualac!

To znam.
Ako sam ikad vidio nekoga, tko nije bio topli brat, onda je to svakako
bio Bloom.
Znam, kimne Angelo.
No, pa?
Razlika je, da li je ovjek zaista homoseksualac ili samo sebi umilja da
jeste, odgovori Angelo.
Nakon borbe sam zapravo kanio da odem k njemu i da se s njime
porazgovorim, prizna Prew. Htio sam mu rei, da se nisam zbog toga
potukao s njime, jer je on idov ili tako neto. Htio sam da mu kaem idueg
dana, ali u noi su doli po mene, ree on.
ovjee, pa on se nije ustrijelio zbog toga, jer si ga ti izlemao, ako tako
moda misli.
Ja ga uope nisam izlemao.
Dobro. Onda mogu rei, jer si se s njim potukao. Na stari Hal je ve
odavno rekao, da e se Bloom jednog dana ubiti. Sjea li se?
Hal je rekao da e Bloom pasti sve dublje, stepenicu po stepenicu.
Mislim da je to citat neke pjesme. Na Hal bio je prilino bistar momak,
mrzovoljno e Angelo. Taj kujin sin.
Nije bio ba previe bistar, dobaci Prew sjetivi se onih etrdeset
dolara, to ih je konano izdao da zavede Almu. Mrsko mi je kad pomislim,
da bih ja mogao s tim imati kakvog posla.
Ah, glupost, zlovoljno odbaci Angelo.
Pa ipak je tako, ustrajao je Prew.
utke su sjedili jedan kraj drugoga i gledali jedan u drugog, ali ni jedan
nije mogao da kae upravo i tono ono, to su stvarno mislili o Bloomovoj
smrti.
Smijeno je to, ree Angelo oklijevajui i kuajui da to izrazi, kako
takav ovjek umre i nestane i jednostavno ga vie nema. Pa ak i onda, ako

ga ne voli. Sve ono to je u ivotu uinio i to je bio, sve to jednostavno

nestaje, kao da nikada nije postojalo.
Tako je, kimnu Prew. Pa ipak jo uvijek ne razumijem, zato je to
uinio.
U istom trenutku prie onaj visoki mukarac neobinih sanjarskih oiju k
njima i sjede kraj njih na rub postelje. Ma da se inilo da se on nimalo ne
trudi, ipak je odmah privukao svu panju i sve zanimanje, jednako kao to
magnet privlai eljeznu pilovinu; njih dvojica ga zahvalno pogledae.
Svatko ima pravo da se ubije, blago ree taj visoki ovjek i na taj nain
zavlada razgovorom, kao da na to. ima pravo. To je jedino zaista neokrnjivo
pravo, to ga posjeduje, jedino djelo, to ga moe izvesti, a da mu se nitko
drugi u to ne mijea, jedini neopozivi postupak, to ga moe izvriti, a da
nitko na nj ne utjee. ak i stara anglosaksonska rije freedom vue svoj
korijen odatle. Ta rije potjee od free i doom, to znai sloboda i propast. Misao je pritom bila, da je svakom otvoreno ovo posljednje utoite,
to ga nitko ne moe oteti, ako se taj eli njime da poslui.
Ali kao svaka druga stvar, blago nastavi onaj visoki ovjek, i ta stvar
ima svoju cijenu, a ta cijena lei u njezinoj konano- sti, neopozivosti i
nerazruivosti. Smrt, graani, je jedino to je ikad bilo slobodno, ree visoki
mukarac, kao da njegove rijei dopiru iz nekog veoma sigurnog i veoma
linog izvora do kojega oni nisu imali pristupa.
Mrsko mi je, da u to povjerujem, zlovoljno otkloni Prew.
A zato ne? mirno e visoki mukarac. Pa to je istina. No osim toga ti
moda ima pravo: moda ak ni to nije sloboda.
Nisam tako mislio, odgovori Prew.
656Znam, to si mislio, uzvrati visoki mukarac, pa se prekinu i osmjehne.
inilo se da je tema razgovora, kojom je on zavladao, prilino iscrpena.
Samo jo jedno, zabrinuto e Angelo. ak i za nas ovdje, ne misli li
da nije pravo, da se neto takvo uini?
Ti si katolik, blago se osmjehnu onaj ovjek.
Nisam dobar katolik.

656

Pa ipak si katolik.
Dobro, onda sam katolik, svadljivo e Angelo. Netko drugi je
metodist. Kakva posla ima to s time?
Nikakva. Samo to ja nisam govorio o moralnom pravu. Ja sam govorio
o tjelesnom pravu, o injenici, o prilici. Nikakav zakon, nikakva propovijed,
nikakva tjelesna prisila ne mogu dirnuti u to konkretno fiziko pravo, ako
neko odlui da izvri samoubojstvo. Ti si meutim, kao katolik ili kao
pristalica bilo koje religije odmah promijenio to fiziko pravo u moralno
pravom
Je li to pravo ili nije pravo? ustrajao je Angelo.
To ovisi posve o tome, kako ovjek gleda na stvar. Bi li t. rekao da su
prvi kranski muenici poinili samoubojstvo?
Ne bih.
Dakako da ne bi. Ti si katolik. Ali oni ipak nisu trebali da pou u arenu,
zar ne?
Angelo namrti elo. Ne, nisu morali. Pa ipak su morali. Osim toga nisu
sami sebe ubili.
No oni su znali, to ih eka. Slobodnom su voljom prihvatili smrt. Nije li
tako?
Da, ali
Zar to moda nije samoubojstvo?
No, da, u stanovitom smislu jeste, namrti se Angelo. Ali oni su imali
svoj razlog.
Dakako da su imali neki razlog. Ili su bili odvie ponosni da popuste ili
su raunali da e na taj nain dobiti besplatnu ulaznicu za nebo. Misli li,
moda, da se Bloom ustrijelio zato, da vidi kako e to biti? Zar je vano, tko je
pritisnuo otponac?v<
Angelo ponovo nabere elo. I nije, mislim. Kad se ve stvar promatra s
tog stajalita.
No, bi li rekao, da su kranski muenici postupili krivo?
Dakako da ne bih rekao.
<657

Onda konano samo okolnosti odluuju o tome, je li samoubojstvo

opravdano ili neopravdano. Muenici su ipak bili neto drugo nego Bloom.
Ili neto drugo nego ja. Kod njih je stvar bila drukija samo po tome, to su
oni samoubojstvo izvodili u masi i za neki bezlini ideal, dok je Bloom istu
stvar izveo iz razliitih razloga, koje nitko nikada ne e doznati, pa ne moe
rei, da je postupio krivo, dokle god ne poznaje njegove line razloge.
Zatim se orija blago osmjehnu. Ti si zapravo trebao da upita, je li to
bilo nemoralno?
Dakako, kimnu Angelo upravo to sam i mislio. No, je li to
nemoralno?
Dakako, osmjehne se visoki kanjenik. Svi znadu da je samoubojstvo
nemoralno. Rimljanima se ono, to su radili kranski muenici, inilo u
najveoj mjeri nemoralnim. Oni su to smatrali kukavnim, bijednim i
nemoralnim. Nema nikakve sumnje, da je samoubojstvo, a osobito masovno
samoubojstvo, nemoralno. Svako ljudsko drutvo ui, da je samoubojstvo
nemoralno. ak. i u Japanu i Rusiji je samoubojstvo samo u onom sluaju
moralno, ako je ovjek pao u nemilost vlade. Sve ostale vrsti samoubojstva
su i ondje nemoralne, jednako kao i kod nas. Kako bi mogla da postoji neka
socijalna struktura, ako bi za vrijeme svake privredne depresije svi
nezaposleni odmarirali u Washington ili u London ili u Moskvu i ondje pred
vladinom palaom poinili samoubojstvo? Nekoliko takvih sluajeva i trite
radne snage ne bi vie postojalo. Rusi i Japanci, koji su to iskoristili, znaju to
bolje od svih ostalih.
Ali, zaboga, to bi bilo ludo! klikne Angelo.
Dakako, osmjehne se pridolica,
ali to je upravo ono isto, to su uinili
658-

tvoji kranski muenici, graanine.

Dakako, zamiljeno e Angelo, to stoji. Ali onda su bila druga

vremena.
Misli da se ljudi u ono vrijeme nisu tako vrsto drali ivota kao danas.
Moda i zbog toga. Dakako, sigurno, to je. Mi danas imamo u ivotu
mnogo vie, zbog ega se isplati ivjeti.

658

Kinematografe, dobaci visoki pridolica. No pritom se nije smijeio,

govorio je blago, gotovo njeno. Automobile, eljeznice, autobuse, avione,
none lokale, barove, sport, kole, poslove, radio.
Tako je, potvrdi Angelo, sve to. Uskoro emo imati ak i televiziju. U
ono vrijeme svega toga nije bilo.
Misli da ovjek u nacistikom koncentracionom logoru ima pravo da se
ubije?
Dakako.
A zato to pravo nema netko u kakvom amerikom dionikom
drutvu?
To je neto posve drugo. Ondje ga nitko ne razapinje ns muke.
Misli li da ga ne razapinje? A zato to pravo ne bi imao netko u
amerikoj vojsci? Zato ne bi imao ovjek u vojnom zatvoru? Zato ga ne bi
imao bilo tko i u bilo koje vrijeme, ako je podvrgnut muenju?
Svi govore o slobodi, graanine, blago e veliki pridolica. inilo se da
opet crpe iz veoma sigurnog izvora linog znanja No u stvari ljudi ne ele
slobodu. Polovica ljudi eli slobodu, a druga je polovica ne eli. Zapravo bi
htjeli da samo pred svojim enama i pred svojim poslovnim drugovima
podre iluziju slobode. To je kompromis, koji zadovoljava, i dokle god mogu
da dobiju taj kompromis ne trebaju druge, skuplje kompromise. Jedina
tekoa lei u tome, to svatko, koji se proglauje slobodnim pred svojim
prijateljima, mora da svoju enu i svoje namjetenike pretvori u robove, da bi
uzdrao iluziju i da bi dokazao da je ona tona. S druge strane mora ena, da
bi u svom bridge klubu dokazala da je slobodna, zapovijedati kunoj
pomonici, muu i djeci. Cijela se stvar razvija u borbu. Ma tko dobio, ostali

<659

mora da izgube. Na svakog generala u tom svijetu dolazi est tisua

vojnika.
I zato, osmjehne im se on, ne bi nikoga sprijeio u tome ; da poini
samoubojstvo. Da netko doe k meni i da me zamoli da mu pozajmim
revolver, ja bih to uinio. Jer on ili misli ozbiljno ili pokuava da podri onu
iluziju slobode. Misli li ozbiljno, ne bih htio da mu zakrim put. Ako samo
renomira, ne bih htio da razbijem to njegovo renomiranje.
To je samo jedan nain gledanja na stvar, dobaci Prewx kojega su i
protiv njegove volje zanijele te oi, to su gledale nekamo u daljinu i taj
potpuno blagi glas.
U r^aem svijetu, graani, blago nastavi visoki doljak, moe ovjek
samo na jedan nain stei slobodu i to tako da umre za nju. Kad je mrtav,
onda mu ona nita ne koristi. To je itav problem u orahovoj ljusci.
To je Jack Malloy, ponosno e Angelo, kao da predstavlja svog
osobnog prijatelja nizama od Haidarabada, najbogatijeg ovjeka na svijetu.
Poekaj samo dok ne uje jednu od prvih diskusija, to ih kadto ovdje
vodimo.
Ve sam mnogo uo o tebi, plaho i nekako sputano e Prew.
Promatrajui te blage i neobuzdane sanjarske oi, mogao je da razumije,
kako je onakav krajnji cinik, kakav je bio Berry, mogao da izrekne onako
naivnu primjedbu o Malloyevom djejem srcu.
I ja sam mnogo uo o tebi, toplo ree Jack Malloy i isprui ruku, veliku
poput unke. Htio bih da ti stisnem ruku, graanine. Od svih konja u ovoj
staji, ti si jedini koji je posluao ono, to sam rekao, i koji je bio tako
pametan, da se tono ravna po tome,
nastavi on podigavi glas.
660-

Ma da nije okrenuo ni glavu ni tijelo, odjednom se uini kao da pilji u

ostale stanovnike barake, koji su brbljajui uali na podu. Nije ih pogledao,

no svi oni oborie pogled i poee promatrati svoje cigarete, dok je razgovor
zamro.
Jack Malloy bezobzirno pusti da ta utnja potraje gotovo punu minutu.
Onda se opet obrati k Prewu, ili bolje rei inilo se da mu se opet obraa, jer

660

se nije ni okrenuo od njega. On mu namignu. Bilo je to brzo, promiljeno, ali

posve bezlino namiga- vanje, kao da uope ne vidi Prewa, ve kao da
obavlja samo neku drutvenu dunost, kao to to ini domain, prireujui
nekom buduem kupcu veliku veeru, da bi s njime mogao sklopiti posao.
Da imam dvanaest ljudi, glasno ree, tono dvanaest ljudi, graani,
koji bi uinili ono isto, to si uinio ti, mogao
42 Odsada do vjenosti

bih
657

<661

da u roku od tri mjeseca tatu Thompsona i Tustu svinju dovedem u ludnicu

zauvijek.
Dakako, nastavi on, ve idueg dana bila bi na njihovim mjestima
tono dva njima jednaka tipa i mi bismo morali poeti spoetka, ali ubrzo bi
najgori zatvor vojske Sjedinjenih Drava postao i najtea dunost u vojsci
Sjedinjenih Drava. Kad bismo za tatom Thompsonom i za Tustom svinjom
poslali dovoljno takvih ljudi, oni bi na kraju, posve oajni, morali da zatvore
ovaj lokal i da nas ne poalju kui.-
Tridesetgodinjak, koji je neprekidno ivio u Prewittu, upita sam sebe,
misli li Jack Malloy zaista kui u graanski ivot ili samo natrag u njihove
jedinice, ali nekako nije imao volje da upita.
Jack Malloy je opet pustio, da utnja potraje punu minutu. Govorio je
glasno, ali ni sad ne ree nitko ni rijei. inilo se d? svi openito dre da bi
zaista mogao izvriti tono ono to je rekao.
No u toj baraci je vladao jo jedan drugi osjeaj, opazi Prew, osjeaj, to
ga nije naao u baraci tri. Ovdje je mogao da glasno izgovori sve, ba sve,
jasno, a to je bio divan osjeaj.
Evo neto za puenje, graanine, ree Malloy spustivi glas, pa mu
ponudi pun paketi cigareta. To je djelovalo kao signal i ljudi na podu koji su
bili utihnuli poee iznova da razgovaraju i da pue.
Hej smeteno e Prew. Pa to su prave cigarete! Hvala ti lijepa..
Imam ih jo mnogo, odgovori Jack Malloy. Samo doi k meni, ako
zaeli koju. Da je taj mali kujin sin, odmahnu prema Angelu, sa svom
onom svojom istom i nepokorenom hra- brou, to je ima, barem napol
tako dobro posluao moj savjet, kao to si ga ti posluao, on bi ve davno
izvrio svoj mali plan i ve bi mjesec662dana bio na slobodi.
To nita ne smeta, odvrati Angelo primajui ponuenu cigaretu.
Samo priekaj! Ja to mogu i ovako da uinim. Znam da mogu.
Prew opazi, da se u Angelovim oima opet pojavio onaj malko ludi gladni
izraz, koji se pojavljivao uvijek, kad bi bio spomenut njegov veliki tajni plan.
Njegove oi nisu ovaj put, meutim, pokazale onaj izraz ubojnikog
nepovjerenja, to su ga imale u kamenolomu.

662

Ja ekam samo na pravi as, lukavo e on. Ja u to ve izvesti. Ne brini

se za to. *
Dakako da moe izvesti, blago e Malloy. Sigurno, graanine. Samo
to bi ti moglo biti mnogo lake i mogao bi da zatedi mnotvo runih
masnica, kad bi me posluao.
Ja te sluam, estoko e Angelo. Ve vie puta sam te posluao. I
iskuao sam sve to. Ne samo pasivni otpor, ve i onu stvar u bunkeru. Ali ja
to jednostavno ne mogu, Jack. Ni jedno ni drugo.
Ovaj graanin ovdje je, meutim, mogao, kimne Jack Mal- loy Prewu.
Mogao je i jedno i drugo.
Jo uvijek ne znam, kako sam to izveo, umijea se Prew.
To nita ne smeta, odvrati Jack Malloy. Ni ja to nikada ne znam.
Glavno je da si izveo stvar.
No, dobro, on to moe, estoko e Angelo. To je dobro za nj, ali meni
to nita ne pomae, emu da ja to uvijek iznova pokuavam, kad ne mogu?
Ti ne treba odvrati Jack Malloy istim blagim i njenim tonom, to ga
je, ini se, zadravao i onda, kad bi govorio glasno Zato sam ti i rekao, da
prestane s time. No ti bi to mogao uiniti samo kad bi dovoljno vrsto
vjerovao u to da moe uiniti. Onda ne bi toliko stradao s tim tvojim tekim
pokuajima.

Ba to vrijedi za mene! ree Angelo. Bogami, mnogo! Moda to moe

Prew da uini. Ja sam ti rekao, da je on momak tvoga kova. No osim njega
nije to uspjelo nikome od nas.
To ne znai, da oni ne bi mogli da uine, ree Jack Malloy. Svi oni
imaju isto u glavi i moja glava nije nita drukija od tvoje, graanine.
Kako je Prew kasnije ustanovio, Jack Malloy je meu ostalim obiavao da
svakoga oslovljuje s graanine. Kako se govorilo, ak je i majoru Thomp?onu
nekoliko puta rekao: graanine. To mu je donijelo etiri posebna dana u
bunkeru. Prew upita sam sebe, emu on radi takve stvari i zato neprekidno
savjetuje ostalima, da oni ne rade?

<663

Dovraga, to nije isto! naceri se Angelo. Da imam tvoju glavu, u prvom

redu ne bih bio ovdje na tom prokletom mjestu.
Da ima moju glavu, turobno se nasmije Jack Malloy. Nije se esto
smijao na takav nain, istodobno pun sjaja i uvijek potiten. Taj je smijeh bio
posve drukiji od onog njegovog obiajnog smijeha, koji se nikada nije
protegao sasvim do njegovih oiju, koje kao da su bile posve odsutne. Da
ima moju glavu, graanine, bio bi jo mnogo prije doao ovamo.
Mislim da ne lae, ponosno se naceri Angelo visokom osueniku.
Kakva je to zapravo tajna zavjera? upita Prew. Kakav je to velianstven
plan? Ve pun tjedan dana pucam od radoznalosti.
Neka ti on sam to ispripovjedi, blago otkloni Jack Malloy.
Prew je oito posve nagonski upravio pitanje Malloyu, premda se radilo
o Angelovoj zamisli.
To je njegov plan, ree Jack Malloy. To je bila njegova ideja, on ju je
zamislio, pa je i zasluio da to sam ispripovjedi.'c
Prew odjednom pomisli, da jo nikad dotad nije u oima nekog ovjeka
Vidio tolike njenosti, koliko je bilo sad u oima Jacka Malloya, kad je
pogledao Angela. Ta je njenost bila vrijedna svake patnje. Ni deset dana u
bunkeru nije bilo odvie, zaneseno pomisli on, pa da onda nakon toga smije
da bude u drutvu takvih ljudi.
Onda doi sa mnom onamo prijeko, ree Angelo, ije su oi opet
postale podmukle i lukave. On ustane i poe na protivni kraj barake, gdje su
stajale obje latrine.
Moe mu mirno i ovdje ispripovjediti, graanine, pokua ga na blagi
nain nagovoriti Jack Malloy.

664-

Ne, ne, lukavo se naceri Angelo. Ni u kom sluaju.

Moda je Prew jo preslab a da bi ustao, blago e Jack Malloy.
Onda mora poekati, odluno odgovori Angelo i krenu natrag. Ako
mu to ikad ispripovjedim, ispripovjedit u mu tamo odostraga, gdje nitko ne
slua.

664

Meni je dobro, ree Prew i ustane. Obojica pooe za malenim

momkom prijeko na drugi kraj sobe. Cunue na poklopljene kablove, a Jack
Malloy se nasloni na eljezni umivaonik. Sad otkrije Angelo Maggio svoj
veliki tajni plan. svoj velianstveni san.
Svi ostali, na elu s Berryjem, povukoe se napadno na protivni kraj
barake, kao to to ine zdravi ljudi, kad na taktian nain ele da budu
paljivi prema bogalju. Prew pogleda u Mal- loya, a onda brzo svrnu pogled
natrag prema Maggiu.
Ja sam to ispripovjedio samo Berryju i Malloyu, ivo e Angelo. Inae
nitko ne zna za to. Ni rijei.
Prew pogleda Malloya. Malloyevo je lice bilo posve bezizraajno.
Nije li tako, Jack? bojaljivo upita Angelo.
Tako je, graanine, blago e Jack Malloy.
Da oni to znaju, ja bih ih ubio, razumiie li? estoko e Angelo. Pa ak
i oVd'ie. Da netko sazna, o emu radi. lako bi se moglo dogoditi, da on to
prvi pokua. A pola uspjeha ovisi o tome, da budem prvi, koji e to pokuati.
Nakon prvog pokuaja ne e vie uspjeti. Tata Thompson nije idiot, a ni Tusta
svinja nije idiot. Ja sam to izmislio, pa zato smijem i prvi da pokuam. Nije li
tako, Jack? zabrinuto e on.
Da. tako je, odgovori Jack Malloy. Lice mu je dalje bilo bezizraajno.
Dakle, stvar je u tome, ree Angelo, pa se opet prekinu. Vidi li,
imam pravo, ree. I Jack je to potvrdio. Ako ti eli kasnije pokuati istu
stvar nakon mene, onda je to, dakako, u redu, premda ja ne mogu da
preuzmem jamstvo. No prvi pokuaj moram izvesti ja.
' Zapravo ne bi nitko drugi bio tako hrabar da to pokua, dobaci Jack
Malloy.
Nemoj to samo sebi umiljati, naruga se Angelo.
>>Nita ja sebi ne umiljam, odvrati Jack Malloy, oni ostali zbr-g toga
nisu dovoljno hrabri, jer toliko ludo ne eznu za tim d;< iziu odavde koliko
ti ezne.

<665

I . Nemoj to misliti, odvrati Angelo. Ja igram na posve sigurne karte.

Onda se okrenu Prewu. Ti razumije, u emu je stvar, zar ne, Pi'ew?
Razumijem te, odgovori Prew.
Lijepo dakle, stvar je u tome. Svakoga, koga bace u bunker i tko ondje
izdri dvadeset i jedan dan oni automatski, im izae, predaju odjelu za
luake u vojnoj bolnici, pa ga otputaju iz vojske kao duevnog bolesnika.
Jo nikad nisam uo za takav sluaj, ali propisi su takvi.
Ja sam uo da se to ve dogodilo, blago ga prekinu Jack Malloy. Za
vrijeme moje prve kazne to se dvaput dogodilo. ZE.to mi se taj plan svia,
razumije li? Ovdje vlada miljenje, da ovjek, koji u vojnom zatvoru postane
nasilan, mislim, koji pokua da izvri ubojstvo, mora da je predaleko dopro a
da bi ga jo mogli spasiti. To znai, da je zaista lud. Bacaju ga u bunker, da bi
mu dali vremena da se ohladi, a ako se u roku od dvadeset i jedan dan (neki
vele u roku od trideset dana) ne ohladi, onda vjeruju da je zaista poludio, da
ne simuilira i otputaju ga kao neizljeivog. Za vrijeme dok sam ja izdravao
svoju kaznu dogodila su se dva takva sluaja. Ona dvojica su, meutim, bila
zaista luda. Ovaj graanin ovdje, on kimne Angelu, eli da ih nasamari.
Upravo tako, kimnu Angelo. Meni e vani u kamenolomu popustiti
neki kota, i ja u maljem napasti straara. Razumije li?
A ako ovaj puca na tebe? upita Prew.
Tom se riziku moram izvri. To je jedini zaista opasni dio cijele
pripovijesti. Mislim, da ne e pucati, ako napadnem na njega, a ne
pokuavam pobjei u umu. Samo e me automatom odalamiti po glavi. Ja u
mu, uostalom olakati da me odalami po glavi. Uope ga ne u udariti. On
mora samo da povjeruje, da ga elim
udariti.
666-

Oni e te onda krasno izlemati, to? upita Prew.

Dakako, ozbiljno odvrati Angelo, ali to smeta? Ne u izgubiti

djevianstvo. Ne e me moi gore izlemati nego to su to dcsad inili. Mlatit

e me moda samo malo dulje i to je sve. Ako stvar predugo traje, i onako se
onesvijesti, pa vie ne zna to se dogaa, razumije li?
Da, razumijem, kimnu Prew. .

666

Ja mogu samo dobiti. Jedino to mogu da izgubim, to je jo? koji

komadi moga skalpa. Ono vrijeme u bunkeru, o njemu se uope ne brinem.
Njega mogu provesti stojei na glavi, pun dvadeset i jedan dan. On ih ukloni
pucketanjem prstiju, taj dvadeset i jedan dan.
Prew pogleda kako ih je otpuhnuo s rukava kao pepeo od cigarete. Proe
ga jeza. Dvadeset i jedan dan, moda i trideset dana, rekao je Jack Malloy,
dvadeset i jedan dan kruha i vode. dvadeset i jedan dan tiine, dvadeset i
jedan dan sljepoe, tri tjedna, a moda i cio mjesec u bunkeru.
ovjek ne moe da tako dugo izdri tvoj trik. Ili moda moe? upita on
Jacka Malloya. Pa ak i kad znade, kako se radi?
Ne znam, odvrati Malloy. itao sam da su ljudi izdrali ak i dulje, ali ja
osobno ne bih htio da to pokuam.
Ja to mogu izvesti, odvrati Angelo, posve lako. Ne trebam za to ni
Malloyev trik.
To znai DD70 zar ne? upita Prew.
Ne znam, odvrati Angelo a da budem iskren, to mi je posve svejedno.
Ionako ne u vie raditi kod Gimbela. to e mi asno otputanje? Uostalom,
Jack veli, da ovakvi kadto dobivaju obinu otpusnicu.
Ne dobivaju je, kad izlaze iz vojnog zatvora, dobaci Prew. Koliko ja
znam, svaki vojnik, kojega otpuste iz 8 sekcije zbog duevne bolesti,
automatski dobiva utu otpusnicu.
Ne uvijek, blago ree Jack Malloy, no lice mu je i dalje bilo
bezizraajno. Mislim da sve ovisi od okolnosti i o tome, kako im dobro
umije zaigrati komediju.
To jo nisam uo, dobaci Prew.
No, dakle, posve jasno, da ne u dobiti bijelu otpusnicu, ukoeno se
naceri Angelo. Dovraga, gdje je tu razlika? Plava il: uta? Tko uope eli da
bude prokleti graanin te proklete zemlje? Pobjei u u Meksiko, ali ne
moram ni to da uinim. to mogu da izgubim? U krajnjem sluaju pravo

70 DD kratica u znaenju: neasno otputanje iz vojske.

<667

glasa i dunost da plaam porez. A tko, vraga, eli jo da glasa? U vojsci ljudi
ne mogu da glasaju, ne? A osim toga je posve svejedno, koga bira. Stvar je
uvijek jednaka. One glaveine se i onako prije toga skupe, pa sve
meusobno uprilie i udese zakone i dovedu ljude na poloaje, one ljude,
koje ele da stave onamo.
Ne e moi da dobije namjetenje, dobaci Prew.
Tko, dovraga, eli namjetenje? Sva su namjetenja jednaka, sva su kao
u Gimbelovoj robnoj kui. Radi za neko veliko poduzee i zarauje jedva
toliko da bi ivio, pa cio ivot gleda kontrolni sat kod vratara i ljubi efa u
dupe da bi dobio mjesto, koje uope ne voli. Tko bi elio neto takvo?
Maggio nikako. Pobjei u u Meksiko, nastavi on, pa u u Meksiku postati
cowboy ili bilo to drugo, divlje e on.
Ne znam, zato se uope prepirem s tobom, ree Prew. To je tvoja
stvar, pa ako si sve dobro promislio, u redu, to da jo kaem? Ja sam posve
na tvojoj strani, Angelo.
Misli li da sam lud, zar ne? naceri mu se Angelo.
Bogami, ne mislim. Samo to ja ne bih volio da izgubim dravljanstvo. Ja
volim tu zemlju.
I ja je volim, odvrati Angelo. Cak je veoma volim. Volim je bar toliko
kao to je voli ti ili bilo tko drugi, a i ti to zna.
Dakako da znam, potvrdi Prew.
Ali ja istodobno i mrzim tu zemlju. Ti voli vojsku, a ja je ne volim. Ja ovu
zemlju mrzim zbog njezine vojske. to je ta zemlja ikad uinila za me? Dala
mi je pravo da glasam za ljude, koje ne mogu da sam odaberem. To moe
jeftino kupiti od mene. Dala mi je pravo,
da radim posao, koji mrzim. I to
668moe jeftino kupiti od mene. Rekoe mi da sam graanin najvee i

najbogatije zemlje na svijetu, a ako to ne vjerujem, neka pogledam Park

aveniju. Vaarske nagrade. Sve skupa su to vaarske nagrade. Ubaci pedeset
centi, pa ako dobije, dat u ti sadreni kip Washingtona. ovjek ne moe ni
od eg da podnese previe, bez obzira na tp, koliko bi to volio.
To potpisujem, kimnu Prew.

668

Dakle, ja sam ve podnio sve ono, to sam uope mogao da podnesem.

Htio bih da se izvuem od svakog daljnjeg trulenja. Mene ne e natjerati na
samoubojstvo, a ne e od mene nainiti ni ulizicu. Oni ne bi trebali da
useljeniku djecu ue to je demokracija, ako ne kane da joj dadu bar malo
te demokracije. To samo izazivlje zlovolju. Ja i Sjedinjene Drave, mi ovime
otkazujemo savez, sve dotle, dok Sjedinjene Drave ne nau malo vremena,
da malo proue svoje vlastite kolske knjige.
Prew malo turobno pomisli na malu knjigu ovjek bez do- movine,71
koju mu je tako esto glasno itala njegova majka. IJ knjizi je strogi
domoljubni sudac osudio nekog ovjeka, da ostatak svoga ivota provede
na nekom ratnom brodu, na kojem nitkn s njime ne e govoriti o domovini.
On je bio uvijek osjeao silno zadovoljstvo zbog toga, to je izdajica dobio
z^Iuenu kaznu.
Tako stoji stvar, dobaci Angelo, tako je to.
Ja sam zato, ree Prew.
Zaista? bojaljivo ga upita Angelo. Jesi li zaista zato? Ja sam ti samo
zbog toga sve to ispripovjedio, jer sam znao. da je stvar samo onda u redu i
da ne u uiniti pogreku, ako si me pomno sasluao i ako se onda jo uvijek
sloi sa mnom.
Slaem se s tobom, ree Prew.
Lijepo, kimnu Angelo. To je sve to sam htio da znam. Sad se
moemo opet vratiti.
Prew ga je pratio pogledom. Angelo je prolazio kroz sobu, tanak, uskih
ramena i svijenih nogu, razmetljivo maui svojim rukama tankim poput
akalica. To je jedan od pripadnika nove rase spiljskih stanovnika, pomisli
Prew, koji ne trebaju miia Umjesto da noge upotrebljava za hodanje, sjedi
u podzemnu eljeznicu. Umjesto da se uspinje pomou ruku, slui se dizalom. Umjesto da teret nosi na leima, unajmi dizalicu. Sitna rtva kulture i

71 The Man Without a Country, najpoznatije patriotsko djelo Edvvarda E. Halea, amerikog pisca, koji je
umro 1909.

<669

civilizacije dvadesetog stoljea. Idi u Meksiko i postani cowboy. ak ga je i

povijest njegove vlastite zemlje povukla za nos.
Moda, da mu je otac bio urar ili automehaniar ili limar, tako da je
mogao naslijediti neki zanat, koji bi uspio zavoljeti, moda u tom sluaju ne
bi u tolikoj mjeri trebao voljeti demokraciju. Da je naao bar kakav neopasan
put, koji bi mu dopustio da iskoristi svoju estitost i svoju vjeru u
demokraciju, tu vjeru, to su je u nj ucijepile glupe stare djevice, daleke od
zbivanja u svijetu, koje su u osnovnim kolama pouavale o socijalnim
naukama.
Da je bar roen kao milijunaici sin. Onda bi sve bilo u redu.
Najvea potekoa Angela Maggia, ona ozbiljna potekoa, ona opasna
potekoa, potekoa, koja se nije dala rijeiti i koja je zadavala strah, leala
je u tome, to Angelo Maggio nije doao na svijet kao Culpepper.
Svi oni to znadu, zar ne? upita Prew.
Ovdje se ne moe sauvati nikakva tajna.
Zar ne e izbrbljati?
Ne e. Dakako da ne e.
Nisi li pokuao, da ga odvrati od toga? upita Jacka Malloya.
Nisam, odgovori Jack Malloy, nisam pokuao. Lice mu je jo uvijek
bilo bezizraajno.
Ni ja nisam, dobaci Prew.
Kod nekih stvari nema nikakva smisla da ovjeka pokua odvraati,
ree Jack Malloy. Lice mu je i sad bilo bezizraajno.
Vratimo se, pozove Prew.
Lijepo, odvrati Jack Malloy, a lice
mu osta bezizraajno.
670Angelo je sjedio na Prewovoj postelji, a Prew se ponovo zavue pod
pokriva, uivajui u tome. Onda i tek onda poee Berry i ostali da se polako
vraaju s protivnog kraja barake. U baraci broj dva bili su tvrdi mukarci,
najtvri od tvrdih, elita.
Ono vrijeme, koje je jo preostalo do zapovijedi ,gasi svijetla' sjedili su na
podu i puili Dukeovu mjeavinu, a kadto po koju prokrijumarenu ili

670

ukradenu cigaretu. Neki su uspravno stajali i naslanjali se na podnoje

postelje ili se pruali po zasjenjenim donjim leajima. Razgovarali su. Ovdje
nije bilo ni karata ni aha ni monopola72 ni ploica mahjonga.73 Nikad im,
meutim, nije ponestalo gradiva za razgovor.
Veina od njih je bar jednom na skitnji prola cijelom zemljom, prije no
to su se konano prijavili u vojsku. Veina onih mlaih odrasla je u CCC74 za
vrijeme depresije i ondje su dozreli za vojsku. Svi su bez iznimke proveli neko
vrijeme u skitnji. Radili su u tvornicama papira Sjeverne Karoline, sjekli drvo u
dravi Washington, a moda i pokuali da uzgajaju krastavce u junoj Floridi.
Radili su u rudnicima Indiane, lijevali elik u Pennsylvaniji, kao
radnici-skitnice sudjelovali u etvi penice u Kansasu i u berbi voa u
Kaliforniji, utovarivali su brodove u pristanitu San Francisca, u Dagu, u
Seattleu i u New Orleansu, pomagali su pri buenju petroleja u Teksasu. To
su bili ljudi, koji su poznavali svoju zemlju, a ipak su je voljeli. Jednu
generaciju prije njih slini su ljudi pokuali da promijene tu zemlju, ali su bili
pobijeeni. Ovi sad nisu vie bili organizirani kao oni. Ovima nije bilo nita
stalo do organizacije. Oni su sada bili lanovi jedne jo novije rase, koja je
uslijed privredne depresije bila izbaena iz svojih veza i zaplovila niz struju,
koja je konano svravala u vojsci kao posljednjem pristanitu. Ondje su ih
prosijali i odande su doli ovamo, u vojniki zatvor, gdje ih ponovo prosijae
da stignu u baraku broj dva.
U osam sati pogasie se svijetla. Svi se ljudi zavukoe u svoje postelje, sve
dok nije prola kontrola. Zatim opet ustadoe, pa ponovo sjedoe na pod i
nastavie da duboko udiui pue Du- keovu mjeavinu. Cigarete su im
crvenkastim svijetlom osvjetljivale lice.
I dalje su govorili. Nije ih ba odvie smetalo to da pue Dukeovu
mjeavinu, jer su odrasli uz cigarete, to su ih sami svijali. Nije bila tekoa ni

72
Monopoly, drutvena igra. Ta se igra igra na slian nain kao i -ovjee, ne ljuti se, samo mnogo
kompliciranije, gdje se kupuju hoteli, ljetovalita, gradovi i t. d., i tad to isto gubi na loim poslovima.
Svrha Je Ista, da se to prije stigne do sredita.
73 Mah-Jong. kineska igra s kameniima 1 kockama.
74 CCC. kratica za Civllian Conservation Coros, organizacija, koju je 1933. osnovala Rooseveltova vlada
u svrhu poumljavanja i slinih javnih radova, a sakupljala je nezaposlenu omladinu u radne brigade, koje su
ivjele pod poluvojnikom disciplinom u radnim logorima.

<671

u tome, da razgovorom trate vrijeme, jer oni nisu razgovarali zbog toga, da
potrate vrijeme, ve zbog toga to su voljeli da razgovaraju. Svaki je od njih
poznavao vie pripovijesti, u kojima je on sam bio junak, nego to ih je
mogao ispripovjediti. Kad bi istu pripovijest, u kojoj bi on bio junak, tjedan
dana kasnije opet ispripovjedio, onda je i ta pripovijest bila gotovo nova.
Svakako bi je uvijek razvio i preradio na isti nain kao to pisac prerauje
kakvu pripovijest, u kojoj je on sam bio junak, u tolikoj mjeri da je vie
gotovo ne moe ni prepoznati. Za ljude koji su samo jednom mjeseno, na
dan isplate, mogli da priute sebi skupe razonode, kao to su ene i whisky.
razgovor je uvijek bio glavna zabava. Na tom podruju bili su pravi
strunjaci. Premda su mogli da spavaju, a san je uvijek bio najbolja metoda,
da se skrati vrijeme, to je znao svatko, koji je ma i jednom u bunkeru, oni su
ipak voljeli da sjede na podu. da razgovaraju i da pripovijedaju pripovijesti u
kojima su oni sami bili junaci.
Bilo je to gotovo isto tako, kao i u onim danima za vrijeme skitnje,
pospano pomisli Prew. Nije bilo ni ena, ni whiskyja, ni cigareta ni novaca.
Kad bi zatvorio oi, mogao bi da pomisli,, da opet lei u logoru skitnica
negdje uz rub kakvog malog gradia.
zapraen ispod drvea, u zavjetrini eljeznikog nasipa, koji je prolazio kraj
rezervoara za vodu i zadravao vjetar. Sjedili su oko male vatre, a eluci su im
puni dobre hrane, za koju si moda morao da sam naprosi mrkvu, a moda i
luk ili krumpir. Ona lica bila su ova ista lica, glasovi su bili isti glasovi, a vrst
razgovora bila je ona ista, amerika vrst.
Amerika lica, pospano pomisli on, sav sretan u ekstazi muenika, koja je
uvijek bila njegov cilj i njegovo odreenje,
amerika lica i ameriki glasovi, u
672svim njihovim pohlepnogladnim i poudno-laljivim amerikim slabostima,

ali sada jaki u snazi, koja proistjee iz nude, uvijek jedine stvarne snage. Bila
su to konata, mrava, otvrdnjela lica i glasovi stare amerike tradicije
trapera i farmera, pionira, koji su se estoko borili da ostanu na ivotu. Eto
tvoje vojske, Ameriko, htio je da im pospano rekne, evo tvoje snage to si je
stvorila, kad si htjela da je slomi. Na nju e se u budue morati da osloni,

672

inila ti to rado ili ne inila, htjela to ili ne htjela, pa i onda, kad to bude silno
pozlijedilo tvoj ponos. Ovdje u broju dva se nalazi elita, prosijana i izreetana i ponovo izreetana, sve dok iz nje nije bio izvijan sav suhi kukolj,
dok iz nje nije bila istisnuta sva mekoa i izrezani znakovi gangrene koja
prodire tijelo, gangrene, koju se svi pisci uvodnika sa socijalnom
tendencijom toliko boje izrezati. Preostala je samo vrsta i tvrda jezgra
apsolutne ilavosti, koja ne samo to e izdrati, ve e i trijumfirati nad
itavim svijetom ila- ( vosti. To je bilo sve, to je preostalo.
Zahvali svojim razliitim bogovima, Ameriko, za svoje tamnice! Moli im
se skrueno da te ne naue kako e proi bez tamnica dok te nisu
najprije nauili, kako e proi bez tvojih ratova.
I on, Robert E. Lee Prewitt iz Harlana u Kentuckyju, bio je jedan od njih,
bio je jedan od ovih ovdje, jedan od stare gladne garde, ovdje, gdje ovjek
ne moe da pronae nijedno jedino tusto lice agenta za osiguranje nove
amerike tradicije.
ovjek nije mogao da bude jedan od njih, ako ne dijeli sve s njima. Prvi
put nakon dugog vremena on pospano osjeti, da se vratio kui, svojoj
vlastitoj vrsti ljudi, kojima nije trebao da nita tumai, jer je svaki od njih
imao onaj isti tvrdi i neranjivi smisao za onu smijenu linu ast, od koje se ni
on nikada nije mogao da oslobodi.
Stvar se zaista isplatila, poev od prvog trenutka, kad je sjeo za objed i
uzeo prvi zalogaj, kojega se toliko bojao. Da je bilo potrebno, da se ta borba
konano odlui, on bi veoma rado odmah zapoeo drugim kolom.

<673

Siromani Bloom, pospano pomisli on, siromani Bloom.

Tek kasnije, kad su ostali konano zaspali, njega napusti po- spanost i on
poe misliti na Almu Schmidt. Gotovo je drao da ju je zaboravio. Iznova
pokua Malloyev sistem s crnom tokom sad u postelji, ali taj bijedno zataji. I
tako je dugo leao budan u postelji i mislio na nju.
Onda ga polako obuze san. ovjek ipak uini sve ono, na to se zakleo
da ne e uiniti, pomisli jo. Tono se sjea, da si jednom sam sebi prisegao,
da ne e leati u postelji i initi takve stvari. Moe, dakle, da i to doda
dugakom popisu prekrenih zakletvi. Bloom bar nije trebao da podnese tu
vrst degradacije
No moda je i Bloom nekoga ljubio. Moda se ba zbog toga ubio.
to je dulje razmiljao o tome, a sad je opet bio veoma pospan, to je bio
sigurniji, da ba to mora da je razlog i da se Bloom ubio zbog ljubavi.
ETRDESETO POGLAVLJE
Milton Anthony Warden, koji je, svrivi Prewittovu raspravu, svako
popodne izlazio s Karen Holmes, nije naprotiv uope razmiljao, zbog ega
se ubio Bloom. Njemu je bilo dosta, pa i previe, to se to uope dogodilo.
Ta je okolnost tako temeljito promijenila njegov privatni ivot, kao da su se
nacisti iskrcali u New Yorku, kao da su Japanci usred bijela dana pokuali da
napadnu Pearl Harbour ili kao da su Marsijanci zauzeli Kaliforniju.
Nakon vjebe u Hickam Fieldu, oni su poeli da se svako popodne
sastaju. Odluili su da e se sastajati popodne, jer je ona u to vrijeme gotovo
bez ikakvog rizika mogla da izlazi iz kue. Oboje je osjealo da trebaju
odreeni plan, po kojem bi svakog dana redovito mogli da se slue svojim
varkama i koji bi im istodobno davao sigurnost da ih ne e otkriti.
Tu su sigurnost imali, pa su oboje na taj nain u punoj mjeri I
uivali u srei. Svoje su dane uredili po ugodnom uzoru, koji kao
da je oduvijek postojao i koji je obeavao da e zauvijek ostati
nepromijenjen. Ako bi popodne trebalo da se neto obavi,

Warden bi to preputao Mazzioliju i nije se za to brinuo. Ta i onako je sve

bilo samo stvar rutine, a ako doe do pogreke, on e je ve moi urediti.
Onaj je mladi ionako bio ovdje zato, da neto naui. Leva je umio upravljati
skladitem, a on pak nije trebao da se brine o Starkovoj kuhinji.
668
Warden se s Karen sastajao u gradu, u kojoj od vruih ulica, punih turista. 670
Onda bi se u otrcanom, starom zatvorenom Buicku njezina mua neprekidno
vozili oko otoka. Warden je bio bos i nosio je samo kratke hlae, dok je ona
bila odjevena samo u dvo- djelni kupai kostim, jednako izazovan, kao i
njezini dugaki nokti na nogama.
Vozili su se kroz pokrajne putove, kroz koje jo nisu bili proli, i
zaustavljali kola, kad im se prohtjelo da plivaju. Zaustavljali su ih da se ljube,
kad god bi zaeljeli da se ljube. Karen se dodue inilo, da ih on za to odvie
esto zaustavlja. Ona mu razjasni, da to kadto veoma voli, ali da sama ta
stvar u njezinoj ljubavi zapravo ne zauzima ba veliko mjesto. Ona bi isto
tako mogla da proe i bez tog vulgarnog naina, da se dokae ljubav, pa
moda ak i bolje. No ipak nije pokuavala, da ga sprijei da za to zaustavi
kola. Njemu se inilo, kao da se ta popodneva s Karen Holmes produuju u
beskonanost, kao da ih na obratan nain gleda kroz dalekozor, sve dok na
kraju nije uope nita drugo postojalo. Jedino to je njihovu sreu inilo
nesavrenom bilo je, da Buick njena mua nije bio kabriolet.
Nije dolazilo ni do kakvih scena, ni do jedne jedine svae, jer su bili ve
ugovorili (onoga dana, kad se Warden nakon dva tjedna, izgladnio, vratio s
Hickam Fielda), da e se on javiti na oficirski teaj. Stvar se odvila ovako:
Karen mu je razjasnila, da ona to670ne e nikada od njega zatraiti, a na to
joj se on dobrovoljno ponudio. Karen ree ne. Savreno je mogla da razumije
njegovo miljenje o oficirima i slagala se s njime, pa zato nije mogla da to od
njega ni trai ni oekuje. On to nipoto nije smio da uini zbog nje, pa ni
onda. kad bi to imalo da znai, da ga je izgubila. Na to je Milton upravo
ustrajao na tome, da e se ipak javiti na teaj ma i zbog nje. samo zbog nje,

pa da ga od toga ne moe odvratiti nita, ma ta ona rekla. Ona zaplae, a

umalo da nije zaplakao i on, i pritom je ostalo. On, meutim, nije poduzeo
nita i nije se prijavio za teaj.
Kad ga je kasnije upitala, ree joj on, da je otposlao molbu (da zadri ta
popodneva on bi joj nalagao i posve druge stvariV a onda odlui da e
ispuniti fornrmlare, da e ih dati Holmesii na potpis i da e ih narednog dana
poslati potom. Nije, meutim, dospio da to uini. To bi bilo lako, jer je
Karen, poto su ona i Milton stvorili tu odluku, poela da Holmesa obrauje
kod kue. a i Holmes je poeo da ga natjerava da to uini. No on nije dospio
da izvede stvar. Nije kanio da poe na taj blesavi teaj, koji bi moda mogao
da mu pokvari njegova popodneva, ta arka popod669

<671

neva uz kupanje u hladnoj vodi, koja su se vie inila snom nego stvarnou i
koja bi onda imala da prestanu zauvijek.
Budunost je bila odvie nesigurna investicija, a da bi on u nju htio da
uloi svoj kapital. Neka se budunost pobrine sama za sebe, kao to je to
svatko morao da uini. Ta bila je punoljetna, zar ne? Dovraga s budunou,
dok se ta popodneva nastavljaju u beskonanost.
Neko vrijeme, poto je obavio sav posao u vezi s Prewittovom
raspravom, inilo se, kao da e se zaista nastaviti. Gotovo je mogao da
povjeruje, da e se nastaviti.
Nove su se stvari, meutim, poele pojavljivati u sve veoj mjeri. Tako je,
na primjer, trebalo slijedee nedjelje vratiti sve puke eti, osim njih deset, i
zamijeniti ih za nove Grand puke model M 1, koje su konano stigle i sad su
leale u skladitu bro.i 4 pa e Leva trebati njegovu pomo. Stigla je i posve
nova okrunica Ministarstva rata, upravo izdana, koja je Wardena ovlastila
da s prvim idueg mjeseca uspostavi novi vojni raspored, o kojem se ve
mnogo govorkalo, i prema kojem bi se stariji vodnici mogli proizvesti od
kuhinjskog i opskrbnog osoblja, dok bi se svim podoficirima linijske slube
trebalo dati jedan in vie. Za to e biti potrebna cijela hrpa etnih zapovijedi
i unoenja u line kartone, a da se uope ne uzme u obzir skupljanje oznaka
starih inova na veliko. I to e ekati da on uradi umjesto ,0'Hayera.
Zar se mislilo, da je izmjena kromiranih bajuneta za crne bajunete,
izvrena onda u oujku, bila samo neija muica? On je opomenuo Holmesa,
a prorokovao je to i 0'Hayeru. Sad se to obistinilo, samo etiri mjeseca
kasnije. Mogao si upravo da uje kako kripi dravni aparat vrei izmjene. I
kao obino, etu G zatekoe sputenih
gaa.
672-

Sve je to moglo da ugrozi njegove sastanke, a ugroavala ih je i

Prewittova rasprava. No on je sve to svladao, ne propustivi, nijedno

popodne.
Premda je vlada nastojala, da u srpnju godine 1941. bude spremna da
ue u rat, to ipak jo nije bilo isto, kao da se ve sada nalazi u ratu. Ako je
moda trebalo da doe do rata, to ne znai, da e rat izbiti sutra. Bit e

672

potreban kakav prilino krupan dogoaj, prije nego to zemlja pristane da

zagazi u rat. Sve puke svijeta ne ine vojsku 9posobnu za rat, dok nisi
nagovorio ljude da pucaju iz tih puaka.
To e se ipak, oprezno je raunao Milt Warden, razviti polako. Zbog toga
e se polagano razviti i sve ostale promjene, usmjerene prema glavnom cilju.
Onoga stvarnog rada u pisarnici ete G ne e biti ba odvie. Lako e
moi da ga svlada. Ukoliko doe do ma kakvih neprilika, uzrok e im biti
0'Hayer i skladite.
Dobro, skladitem e jednostavno morati da upravlja Leva. Leva je to i
prije radio. U slinim ili jo gorim situacijama. Dolo do toga moda i za
nekoliko godina, ipak je na ovjeka djelovalo to da vidi kako budunost dolazi
i zaustavlja se ovdje, pred velikom nepoznanicom rata. To ga je dovelo do
spoznaje, da iskoristi sve ono, to mu sad ivot moe da prui, pa je stoga
svakako elio svoja popodneva.
Raunajui tako, Milt Warden je brino sve predvidio i sve pomno
raspodijelio, pa ak i rat, iju je neizbjenost prihvatio ve prije tri godine.
Nije dopustio da ga bilo to izbaci iz ravnotee. Jo uvijek je mogao da
balansira izmeu svoja dva ivota, ak i sad kad ih je tako rei morao
provoditi na uzici. Da je Milt Warden bio pritisnut o zid, on bi to sigurno
znao. Ako je na svijetu postojalo ita, to ne bi dopustilo, da se Milt Warden
slomi, onda je to bio sam Milt Warden.
Dakako da nije mogao predvidjeti, da e neka glupa guzica u njegovoj
jedinici poiniti samoubojstvo, a sve da je to i mogao predvidjeti, to bi mu
to koristilo? Postupak pred vojnim sudom mogao je da obavi napamet i
zavezanih oiju, jer je takvih postupaka likvidirao ve pune vree. Ali
samoubojstvo je bilo neto posve drugo. Jo nikad dotad nije imao posla sa
samoubojstvom. Vojsci je samoubojstvo bilo odvratno, pogotovu sada, u
ovome asu. Vojska je veu odvratnost osjeala prema samoubojstvima,
nego prema umorstvima. Da bi se dokazalo, da se samoubojstvo nema
pripisati krivnji vojske, moralo se napisati i otposlati gotovo beskrajan broj
izvjetaja.
<673

K tome je doao sav ostali posao kod smrtnih sluajeva. Sva lina svojina
trebala je biti svrstana i u smislu opih propisa pomno pregledana, ne nalazi
li se u njoj kakva pornografija, a onda zamotana i poslana kui. Zatim je
morao da umjesto Hol- mesa napie pisma roditeljima. Nadalje je valjalo
predati opremu pokojnika i kontrolirati je, kako bi se ustanovilo, da moda
neto ne manjka, a to bi se onda moralo odbiti od zakljune isplate, koju je
opet valjalo doznaiti pokojnikovim roditeljima. Trebalo je zakljuiti i odloiti
lina akta i urediti pojedinosti vojnog pokopa.
Ono najmanje, to je taj kujin sin mogao da uini, razmiljao je Milt
Warden, bilo je, da samoubojstvo maskira kao nesretni sluaj i da na primjer
skoi s klisure Pali. Onda bi se bar oni sa simpatijom sjeali na nj.
Onog popodneva, poto je nazvao deurnog oficira, da doe slubeno
pi'egledati leinu, uspio je da bar toliko izmakne, da bi je mogao nazvati.
Taksijem se odvezao prijeko u trgovinu estokih pia u Kemoo, koja se
poput neke gljive nalazila na uglu rezervoara Wahiawe preko autoputa.
Vlasnika tog duana, Kineza A1 Chomua, poznavao je iz svojih mladenakih
dana. Ondje je nazvao s privatnog A1 Chomuova telefona u posebnoj sobi.
Uhvatio ju je upravo u trenutku, kad je htjela da izae iz kue. da se s njime
sastane u gradu. Prva njezina reakcija bila je srdba. Muki telefonisti bili su
isto tako brbljavi kao i enski, a pogotovu, ako su bili vojnici, i ako je
predmet njihova zanimanja bio oficir. Telefonisti u garnizonu napamet su
poznavali broj svakog oficira u garnizonu. Oni su uvijek izbjegavali da se
poslue telefonom, koliko god je to samo bilo mogue. Kad bi to ipak
iznimno morali da uine, sluili su se nekom vrstom tajnog govora, u kojoj je
svaka rije imala drukije znaenje. 674Njezin gnjev malo splasne, kad je ula da on telefonira iz Kemooa. Taj je
razgovor voen preko graanskog voda Wahiawe, prije nego to je dobiven
spoj s garnizonom. No ona ga ipak navede da zatvori telefon i da poeka,
dok ona ne izae i dok ga ne nazove s nekog drugog mjesta. Bila je to jedna
od onih brojnih sitnica, koje ovjek nije predvidio, kad se zaljubio u udatu
enu.

674

Dakako da je poekao i za vrijeme tog ekanja popio nekoliko

whiskyja s A1 Chomuom koji ga je bez nervoze pitao, gdje je tako dugo bio
sve dok ga ona nije opet nazvala iz neke telefonske elije u kantini.
Bilo je teko razjasniti, to se dogodilo, jer njihov tajni govor nije imao
rije za samoubojstvo ni za Isaac Nathana Blooma. Kad mu je to konano
uspjelo, zauo je, kako je ona najednom postala hladna i sabrana. To se
dogodilo gotovo usred rijei, na onaj zaudni gotovo zastraujui nain,
kojim je ona umjela da se snae u neobinim situacijama. Njene srdbe
nestane, a na mjesto srdbe stupi savreno proraunat i hladnokrvan mir,
koji je uvijek umio da postidi njegov realizam, kojim se toliko ponosio.
Lijepo, hladno upita prigueni nezbiljski telefonski glas, koji nikad nije
zvuao posve kao ljudski glas. to da uinimo9 Jeste li ve promislili o tome,
to treba da uradimo?
Jesam. Taj novi posao oduzet e mi gotovo pun mjesec dana. Zao mi je,
ali morat u da odgodim veeru. Hoe li va brat uskoro opet poslovno
putovati u Sjedinjene Drave? oprezno upita on.

<675

Prevedeno na obian govor znailo je, hoe li Holmes uskoro otii na jednu
od svojih momakih veera.
Pa vi znate, kakav je njegov posao, odgovori hladni glas. On nikad
unaprijed ne zna, kad e morati da poe. Ve je dosta vremena prolo otkad
je posljednji put morao da otputuje, pa je mogue da ga uskoro pozovu.
Dakako, oprezno nastavi hladni glas, vi znate da sve ovisi o tome, kad e
njegovi pretpostavljeni dobiti novu poiljku i sabrati dovoljno materijala da
ga ustreba ju.
Morao je da na asak prekine razgovor, da sam sebi to prevede. To ga
razljuti. Ah, ta djetinjasta konspiracija! Bilo je gotovo jednako nezgodno, kao
da je lan kakve masonske loe. Ona je eljela da kae, da Holmes dodue
ve neko vrijeme nije bio na momakoj veeri i da ona prema tome
pretpostavlja, da e uskoro poi, ali da ipak ne moe sigurno rei, kad bi to
moglo da bude. Odbila je, da to vrijeme upotrebi za sastanak.
Ja ne elim da odgodim veeru, ljutito e Warden.
Ni ja. Ali dakako, podsjeti ga hladan glas, koji je tako nevjerojatno
drukije zvuao nego inae, moj brat nema ovdje nikada toliko posla, da
usprkos svemu ne bi mogao da doe.
To je znailo da oni obiajni Holmesovi odlasci uveer u klub gdje je
igrao poker i pio ili, kamo je ve, dovraga, odlazio, nisu mogli da joj prue
sigurnu priliku da izmakne.
Moda bismo mogli da tu zabavu odrimo jedne noi ili jedne veeri,
prije nego to on mora da otputuje? Vi znate kako bi mi bilo ao, da nije i on
prisutan, ljutito se naceri Warden u slijepi lijevak slualice. Nije mogao da
propusti tu priliku. Njezina hladnokrvnost, kojoj se toliko divio, vie ga je
ljutila od cijelog tog zavjerenikog brbljanja.
Moda biste zabavu mogli da priredite kojeg popodneva. dok je on jo
ovdje, ree hladni glas.
Pa rekao sam vam, odvrati Warden kuajui da obuzda ogorenje.
Rekao sam vam da nikako ne u moi da se sa njim sastanem popodne.
Niste me razumjeli. Na svaki nain moram da obavim taj posao.

Onda e biti najbolje, veoma logiki odvrati hladni glas. da odgodimo

zabavu, dok vi ne zavrite svoj posao, zar ne?
Ali to e moi da potraje cio mjesec, saopi on slijepoj bezosjeajnoj
slualici. Za nju je to bilo lako. Njoj ne bi nita smetalo ni da oni svoju
ljubavnu vezu odravaju samim dopisivanjem. Vjerojatno bi joj to bilo jo i
drae.
Mislim, da bi bilo najbolje, da ugovorimo zabavu za kakav blizi datum,
ustrajao je on, pa i onda kad bi va brat bio na
43 Odsada do vjenosti

673

<677

putu. To je znailo: sastanimo se naredni put, kad Holmes pode na

momaku veeru. Osjeao je da se nejasno izrazio. Razumijete li? Oprezno
upita on. ak i onda ako on bude na putu??
Razumijem, hladno odvrati glas, ali tekoa je upravo u tome, to ne
znam, kad e otputovati. Dakako da ne vidim nikakva naina da stupim u
vezu s vama.
To je znailo da ona odbija da ga nazove.
No, moda u to uti od njega samoga, pa u vas obavijestiti, sav
oajan e on.
Ali kako ete znati gdje da me naete? upita hladni glas.
To je, dakako, znailo, da ona ne eli ni da je nazove. Sve ako bi
posljedica takvog dranja i bila, da ga ona puni mjesec dana ne e vidjeti,
ona ni u tom sluaju nije eljela, da je on nazove. Njega spopade jeza, to je
netko u ljubavnim stvarima mogao da bude tako hladnokrvan i tako
proraunan. Tko je, dovraga, ikada rekao da su mukarci tvrdi?
Prokletstvo! ljutito e Warden, koji se konano vie nije mogao da
obuzda. Vi uope ne razumijete o emu se kod te zabave radi. Do nje mora
doi. To je veoma vano. Ba u tom pogledu imam velike drutvene
obaveze.
A zar moda mislite, da se i ja nisam razoarala? ljutito upita glas.
Ako nas neki telefonista slua, gorko pomisli on, pa uje to blebetanje,
svakako e pomisliti da razgovaraju dva luaka. War- den je smatrao da je
posve nemogue, da bi bilo kakav telefonista, koji slua razgovor, mogao
neto izbrbljati, da bi mogao podii onakav skandal, kakvog se Karen bojala,
pa i onda, bude li on nastavio razgovor
samim najprostijim rijeima.
678-

Pokuate li, nepomirljivo nastavi hladni i sabrani glas, da priredite

zabavu, dok ste do grla zapali u posao, vi ete je samo pokvariti. To je jasno,
zar ne? Zar zaista elite da pokvarite tu zabavu? Zar nema nikakve
mogunosti, da ubrzate svoj posao? Tako da on ne potraje cio mjesec dana?
Ima i drugih ljudi, nastavi hladni glas, koji se isto tako vesele tom pozivu
kao i ja. Ja sam ve razgovarala s nekima. Sigurna sam da nitko od njih ne

678

eli, da se prenaglite s vaom veerom i da je time samo pokvarite, kad

postoje takve potekoe.
Warden je tako dobro poznavao taj prigueni daleki zvuk glasa, da mu se
gotovo uinilo, da vidi Karen u crnoj probuenoj slualici. Ona sigurno sjedi
u vruoj kabini, te je vrsto zatvorila vrata, da sauva tajnu svoga razgovora,
lice joj je crveno i uareno, a kosa vlana, pa je uklanja s ela. Dok joj se
kapljice
znoja skupljaju ispod privuenih koljena, koja kao da su jedino mjesto
njezina tijela, to se znoji i dok te kapljice teku niz dugaku oblinu njezinih
listova, ipak je i dalje bila ledeno hladnokrvna i posve logina. Onako sama u
kabini razmiljala je onom hladnom objektivnou, koja ga je silno ljutila, jer
joj se istodobno toliko divio. Sigurno je obuena u jednu od onih arenih haljina s etverouglastim izrezom na vratu, koje su bile toliko apsolutno
enstvene, a da pritom nisu bile ni leprave ni pre- njene.
Zar ona ba nikako nije znala to mu time nanosi? Uvijek ga. je uvjeravala
da to ne zna, ali joj nije vjerovao. Morala je znati.
Warden bi najvip volio da moe A1 Chomuov telefon istrgnuti iz zida i
smrviti o pod. U tom trenutku bi s uitkom kastrirao Aleksandra Grahama
Bella, jer je izumio taj aparat za muenje, koji sada kastrira njega.
Dobro, ree, dobro. Nastojat u da ubrzam stvar i da je moda rijeim
u roku od sedam dana. Hoe li to biti dosta? Je li to bolje?
Bilo bi divno, kad bi vam to uspjelo. Ali dragi moj, nastavi onaj hladni
glas, pomno pazei na to, da rije .dragi' upotrebi samo u njezinu
konvencionalnom smislu, ja tome nisam kriva. To je vaa veera. Nemojte
se ljutiti.
Ljutiti se! zarea on. Tko se ljuti? Ja u to obaviti u tjedan dana,
obea on, premda je znao, da to nije mogue, a onda u tjedan dana od
danas prirediti veeru na istom starom mjestu. Pozvani ste, odree on i
poeli da tim trijumfalnih sarkazmom objesi slualicu.
No ipak nije uinio.

<679

Jeste li me razumjeli? bojaljivo upita. Za tjedan dana. Na istom

mjestu, raaumijete li, na istom mjestu?
Razumjela sam vas, odvrati hladni mirni glas, koji mu je jo uvijek bio
silno nadmoan, onim istim ravnodunim tonom, koji je sve tako dobro i
tako sigurno sreivao, sve, ak i njega samoga, tako logino i stvarno, da se
na kraju sve zavrilo onako, kako je to ona eljela i predvidjela. Sve sam
tono razumjela, dragi.
Opet je tu rije naglasila posve bezlino. Ona mu nikad na telefonu ne e
pokazati vie svojih osjeaja, nego to je lealo u toj rijei dragi. On poloi
slualicu, branei se protiv toga i osjeajui da je neto ostalo nesvreno.
Istodobno je bio svijestan, da je vie ne moe dobiti, pa izae iz A1
Chomuova bara.
Onda mukarci te ene nazivaju slabim spolom! Tvrde da su one u svakoj
maloj krizi spremne da planu i da plau! Vraga! ene vladaju svijetom. To
nitko nije bolje znao od zaljubljena
mukarca. Katkad je mislio, da one to rade namjerno, sve te intrige, samo da
zadovolje neku prastaru hereditarnu ljubav prema spletkarenju, naslijeenu
od generacija spletkara, koji su igrali ulogu potlaenih.
ofer je jo vani ekao u onoj vruoj, usnuloj, ljetnoj ekstazi bivstvovanja,
koju Warden na dolasku nije opazio, ali sad je na intenzivan nain postao
svijestan svega toga. ofer je razdraeno trubio, ali Warden je izaao iz bara
tek poto je s Alom popio jo jednu veliku au whiskyja. Htio je da mu dah,
kad se vrati u etu, mirii po alkoholu, da njegov bijeg ne bi izgledao
neobian, to bi sigurno bio, da se vrati trijezan.
Stajao je u hladnoj udubini bara,680u iji je veliki prozor sunce uzalud

udaralo, pio, ljutio se i bio tvrd poput kamena. U divljoj se ekstazi radovao
injenici, to je on Milt Warden i to je iv. U borbenom je raspoloenju
uivao radost to je daje borba, koju je bio izgubio, a koju nije osjetio sve od
one borbe, da se Stark dovede u kuhinju. Sad mu se taj osjeaj iznenada
vratio. A] Chomu mu je neprekidno neto pripovijedao o svojoj najstarijoj
neakinji, ija je slika iz colledgea s bijelom studentskom kapom i ogrtaem

680

bila naslonjena o zid. Djevojka je ostala na sveuilitu u Stanfordu, da ondje

poloi diplomski ispit, a sve to s vojnikim novcem. Vojnici su svoj whisky
kupovali u trgovini estokih pia Kemoo samo zbog staroga Ala. Warden
upita sam sebe napol odsutan duhom, jesu li djevojine bijele prijateljice u
Stanfordu na sveuilitu ikad ule za tustog starog A1 Chomua (ili za njegov
novac), pa odgovori sam sebi da nesumnjivo nisu nikad ule.
Misli su mu dolazile brzo i otro. A to onda, ako taj posao zaista potraje
cio mjesec? Ako ne bude mogue, da ga bre obavi? Ako u cijeloj vojsci
postoji ma i jedan ovjek, koji moe da samoubojstvo likvidira u tjedan dana,
onda je to bio Milt Warden.
Znao je, da se mora svakako oeniti enom, koja je mogla da u njem
izazove takve osjeaje.
Onda upadne u ljetnu ekstazu, to mu je davala svijest, d? je iv. Iz njega
je izbijala silna energija. ofer je oito bio odvie tup, da bilo to opazi, no
ipak ga prevari za pet dolara. Opreza radi zaustavi Warden kola pred
garnizonskom knjinicom. Odavde poe pjeice natrag u kasarnski krug i
ondje se, galamei, baci u divlji mete ete, koja je stajala pod neposrednim
utiskom samoubojstva.
Zatim zavlada pravi kaos. Nitko nije znao to ima da radi. Stari princip
vojske: ako je neto mutno, spasi se u anonimnost, vladao je danas. Svi su
automatski sve iznosili pred Wardena;
koji je konano bio plaen za to, da radi i donosi odluke. On je morao da
obavi i najmanje potankosti sam i bez pomoi sveenika i pritom se mogao
da poslui samo velikim svescima vojnih propisa kao pomagalom, jer ni on
sam nije nikada jo imao posla sa samoubojstvom.
Gotovo isto tako nemilosrdno natjerao je na rad Mazziolija, kao i samoga
sebe. Svaki as bi bijesno planuo sve dok pisar, koji je dosad vjerovao da je
ve podnio sve, to se dalo podnijeti, nije odjednom opazio da do tog asa
nije stvarno poznavao ni povrno znaenje te rijei, pa je prvi put u toku
svoje karijere poeo da se ozbiljno poigrava milju, da se prijavi u redovnu
slubu.
<681

Nagovorio je Holmesa, da novcem iz etnog fonda poalju brzojav,

umjesto uobiajenog pisma. Na taj su brzojav dobili odgovor, da se
Bloomovi roditelji ne mogu pronai.
Nije li gospodin kapetan elio da se leina otpremi kui to je prije
mogue? Trebalo je misliti na siromanu majku. Zar je ona bila kriva, to je
njezin sin osramotio etu? Hoe li to smanjiti njezinu majinsku ljubav?
Sigurno je da majka ipak zasluuje neki obzir. Konano je bila mati.
Zar gospodin kapetan ne eli da bude korektan prema majci?
Holmes, koji je javno bio poznat kao otac, nije imao drugog izbora nego
da popusti. Brzojav se vrati natrag kao neuruljiv: Adresat nepoznat,1
navodno otputovao iz grada. U Bloomovu vojnikom sanduku nisu pronali
nikakva pisma. Cio je sluaj predan uredu generalnog autanta u
Washingtonu.
Warden estita sam sebi. Imao je sreu.
To mu je utedjelo bar dva tjedna posla, a da se ne urauna dopisivanje,
koje bi trajalo jo nekoliko mjeseci i bilo silno zamorno. Sad je mogao da u
roku od tri dana pokopa Blooma. To je bio gotovo rekordni uspjeh, ako,
dakako, uzmemo u obzir zaista stare vojnike, koji nisu imali nikakve obitelji.
A kad ga je Holmes stao da gnjavi, da bi im moda kontrola iz Washing- tona
mogla predbaciti, to su na nepravedan nain izdali novac iz etnog fonda,
koji se smio upotrebiti jedino na korist cijele ete, kao zajednice, no, dakle,
Holmes ga je ve toliko puta gnjavio, da je on nauio, da se na to i ne
obazire.
Za vrijeme tih noi, za vrijeme tog divljeg uzbudljivog tjedna, poeo se
Warden baviti milju, da uzme onih 682trideset dana dopusta, koji su mu jo
pripadali, otkako se ponovo obvezao na slubu. U to je vrijeme redovito tek
u ponoi odlazio u postelju, a mozak mu se borio, kao to se ritanjem bori
prestraeni konj, borio se protiv toga da ne misli, kako bi se upravo sada
sastao s njome negdje u gradu, kad ona ne bi bila tako prokleto
konzervativna. Bio je upravo lud za njom. Okupljala ga je misao na taj dopust,

682

to ga je odgaao otkad je postao etnim starjeinom. I tako je leao u

postelji i smiljao planove, kako bi oni, samo njih dvoje, mogli da araniraju tu
idilu od trideset dana.
Morali bi da otputuju s otoka. On je poznavao samo jedno jedino mjesto
na Oahu, kamo bi moda mogli da odu, ali ni to mjesto nije bilo sigurno.
Postojalo je, meutim, mnogo drugih mjesta, kamo su mogli da pou.
Mogli su otii u Kona na velikom otoku, odletjeti u Hilo, pa ondje unajmiti
kola na mjesec dana i odvesti se natrag u Kona preko kratera Kilanea i
Nacionalnog perivoja. Mogli su ostati u Honaunau (to znai utoite, zar ne?
To bi bilo dobro mjesto da tamo ostanu: u utoitu). Mogli su unajmiti nekog
ribara kao vodia; pred obalom Kona protezalo se jedno od najboljih ribarskih podruja na otocima. Sve je to mogao da vidi u duhu. Vidio je sebe
kako sjedi na krmi amca, dok su ribarski tapovi zataknuti u svoja leita, a
povrazi plutaju daleko na valovima. Vidio je kako postaje sve jae opaljen od
sunca, vie nego sada, dok se pod platnenim krovom u hladioniku nalaze dva
sanduka piva, a neki Kinez upravlja amcem, priprema meku, tako da ne
trebaju ba nita da rade, ako to ba ne zaele.
Ili...
Ako ona ne voli takav ivot u prirodi, mogu odletjeti u Maui. Nikad nije
bio ondje, ali je uo kako se govori, da je Wailuki.i dobro mjesto, kamo se
moe povesti ena. Ima dobre hotele s dobrom hranom, a ako i ne moe da
unajmi kola, organizirani su skupni izleti za turiste, ako bi htjeli da izau.
Moda oni i ne e poeljeti da izau. Moda e vie zaeljeti da ostanu u
kui.
Ili...
Warden je u tedionici u gradu imao jo est stotina dolara, to ih je
dobio u igri i u koje nije nikada dirao. Mogli su ih potroiti i rasuti ih. Boe,
razmiljao je sav sretan. Bogami, radujem se, to sam mislio na to, da od svih
znaajnijih dobitaka polovicu stavim na stranu.
Milta Wardena je propisno uhvatilo.

<683

U takvim noima leao je na postelji, prekrstivi ruke ispod glave. Na

drugoj strani sobe Pete Karelsen je nervozno hrkao, ali Warden je razmiljao
o svojim planovima, uvijek ih iznova kovao, s uitkom ih sam sebi slikao do
najmanje potankosti, svaku od njih kao posebnu fasetu toga istoga dragulja,
sve dok mu se na kraju ne bi uinilo, da su to stvari to ih je ve izveo i da ih
se sad sjea, a ne da je to neto, to tek eli da uini. Sad kao da se osvrtao
na njih i mislio kako je sve to bilo lijepo, ti doivljaji, koje mu nita vie nije
moglo da otme, jer ih je ve jednom imao.
Ah, da, ja imam svoje uspomene, paklenski ga je zadirkivao zao duh.
Sto god se dogodilo, moje uspomene e mi ostati.
No ipak je tono znao, da je sve to samo san i da se on u snu udaljuje od
stvarnosti. No to je to smetalo, dokle god je znao to radi? Nije oekivao da
e se bilo koji od tih snova ispuniti. On ih je samo snivao. To mu je pomagalo
da zaspi. Konano je morao i da spava, ako je htio da pravodobno svri tu
stvar sa samoubojstvom. A on e je svriti...
Onda, jedva tri dana, poto je Bloom pokopan, upravo kad je Warden na
kraju aurirao svoj posao, prasnu u pisarnicu nova komplikacija poput
granate, razbivi sve u komade.
Niccolo Leva je konano ispunio svoju prijetnju i dobio premjetaj kao
skladini vodnik u etu M.
Warden je upravo sastavljao izjavu umjesto zakletve, to su je morali
potpisati on i Holmes i u kojoj se izjavi tvrdilo, da pokojnik nije bio ni
vrijean ni zlostavljan, kad Niccolo stupi u pisarnicu.
Levino lice, koje je svojom bojom podsjealo na pljesnivu kou,
pokazivalo je pod tankim slojem starog
cinizma neki plahi izraz. Njegovo je
684suho tijelo istodobno uzalud pokuavalo da svojim dranjem pokae onu
staru drskost. Odmah mu ree, to je na stvari.
Svi su papiri ve gotovi i potpisani, samo ih jo nisam ja potpisao.
Kapetan Gilbert me je juer zaustavio u kasarnskom krugu i sve mi je
pokazao. Pukovnik Davison mu je rekao, da mu je Delbert vrsto obeao, da
se ne- e protiviti, kad stigne moja molba. Nikad nisam mislio, da e dobri

684

stari Jake pristati, Milt, pa se zapravo nisam ni starao za to. No sad je dolo
vrijeme; Milt, sad ili nikad. Gilbert me je stavio pred izbor: ili-ili. Ne mogu ga
vie zavlaiti. On ima u vidu ve drugog ovjeka, jednog iz dvadeset prvog
puka, ako ja ne prihvatim.
Warden, koji je trebao da zavri samo jo taj izvjetaj, s tr: daljnja
izvjetaja, da bi sutra u podne bio gotov sa svim, prekinu posao: Bogami,
odabrao si krasnu priliku.
Znam, turobno e Leva.
Nove M1 puke lee prijeko kod puka. Za par dana ib treba razdijeliti.
Znam.
Propisi za novu organizaciju vojske stupaju na snagu za manje od
tjedan dana. Intendantura ima dvoja kola puna novih traka na kolosijeku
skladita.
Znam, kimnu Leva. Sve ja to znam. Prestani!
Ne moram ti pripovijedati? ree Warden. Isuse, Niccolo!^
Dobro, kimnu Niccolo, dobro!
Smatram, da nema svrhe da te zamolim, da poeka jo tri ili etiri
tjedna, to?
Kako ti to sebi zamilja?
Ah, samo sam tako mislio.
Pa ti zna, da me Gilbert upravo zbog toga i hoe sada. u ovom
trenutku, Milt, ree Leva nesretno, ali tvrdoglavo. Netko treba da taj posao
obavi i za etu M, Milt.
teta to Bloom nije izabrao koji manje burni mjesec, da se ubije,
dobaci Warden.
Prokletstvo, ogoreno e Leva, ne preuzmem li to mjesto, dobit e ga
onaj klipan iz dvadeset i prvog puka. Gilbert mi je to posve jasno i
razgovjetno rekao. Ili moram prihvatiti ili moram odbaciti licu. A ti i sam
zna, kako se rijetko ovjeku ukazuje takva prilika!
To je zaista fini oficir, taj kapetan Gilbert, ree Warden oprezno
odvagujui rijei. Razljutiti Levu bilo bi isto tako pogreno kao i ne razljutiti
<685

ga dovoljno. Zaista prokleto fin oficir i gentleman. Htio bih samo da znam,
jesu li ga u oficirskoj koli uili da ovako podvali drugu oficiru i tako uljudno
izvede stvar, ili je to sam izmislio?
Gilbert treba podoficira za skladite, stade ga braniti Niccolo.
I eta G treba ovjeka za skladite.
Tako je. Samo to Gilbert kani da svog podoficira primjerno i plati.
Jednako kao i eta G u dogledno vrijeme.
Dakako, porugljivo mu se naceri Niccolo. Milt, ja znam da ti to iskreno
misli. Od sveg srca. Ali ja u se ve za osam naest godina povui u
mirovinu.
On se od sveg srca trudio, upravo je junaki nastojao, ali bilo je oito da
ne govori iskreno.
No,-ree Warden. Ti me poznaje. Ne elim da ti smetam u tvom
unapreenju, Niccolo.
Ne, odvrati Leva. Ti me sigurno ne eli smetati. No njegov ton nije
bio iskren.
Obeao sam ti, da e dobiti taj in, bude li dovoljno dugo izdrao. Za
takve stvari treba malo vremena. Jesi li ikad doivio, Niccolo, da ja nisam
odrao obeanje?
Nisam, oklijevajui ree Leva. Nisam. Trudio se da sabere snage i da
obie neprijatelja. Vremena su se, meutim, -promijenila, zlovoljno e on.
Nita vie nije onako, kako je bilo. Sad ovjek ne smije da gubi vrijeme. Mi
se pripremamo za rat, Milt. Ti i sam to zna. Tridesetgodinjak treba da
iskoristi prednosti, to mu ih prua rat. On u toku svoga roka doivljuje samo
jedan ili najvie dva rata. Ako su dva 686rata, imao je silnu sreu. Koliko je ljudi iz
cijele nae ete bilo u posljednjem ratu? Samo jedan: Pete Karelsen. Da,
ratovi ne dolaze vie onako lako, kao u doba Indijanaca, kada je svaka mala
borba vrijedila kao cio rat. Meni je ve gotovo etrdeset godina. Ovaj rat je
moja posljednja ansa Da bih otiao u mirovinu s plaom tabnog vodnika,
moram biti, kad rat zapone, bar stariji vodnik, zavri on malo nesigurno.

686

Ve je stao poputati. Bio je zreo da popusti. Ispucao je sav svoj barut.

Ljutnja mu je splasnula i bio je pripravan da popusti I?ila je to kao neka
ahovska partija iz kakvog ahovskog udbenika, to je igrai neprekidno
iznova igraju s potezom i protupotezom, znajui unaprijed, tko e pobijediti,
a igraju je samo zato, to uivaju u njezinom stilu. Leva je bio pripravan da
primi smrtni udarac i Warden je trebao samo da podigne figuru i da je
postavi na ono mjesto, na koje ju je uvijek postavljao, pa bi Leva bio matiran.
Warden otvori usta, a onda ih opet zatvori. Skoro punu minutu sjedio je
tako. No, ree konano, jednako kao i Niccolo. prolazei pritom grubo
prstima kroz kosu. Onda se sjeti, da mu je Karen rekla, da je ta gesta uzrok,
to mu se prorijedila kosa pa zastane. Praznim je pogledom gledao Levu, tog
starog dobrog Levu s puti kao uinjena koa, Levu s njegovih etrdeset
godina, koji je zaueno piljio u njega. No? ponovo ga nesigurno upita:
Svaki drugi stari vojnik u puku napredovat e do ina administrativnog
oficira ili kapetana, dokazivao je Leva, kao da jo uvijek postoji mogunost,
da se pojavi stari Warden i da mu dokae, kako je kriva njegova neoboriva
logika, kad svri rat. Ti e vjerojatno biti rezervni major, ali staro radno
kljuse Leva zadrat e jo uvijek svoj isti in.
Da, bit u major u svinjskoj guzici, zagrmi Warden. Ti si onaj kujin sin
Niccolo, koji e postati major, i to prokleto dobar major. Isto tako brzo
presta, kako je i zapoeo, pa se zapanjeno zagledae jedan u drugoga.
Izbio je stari Wardenov urlik, ali na krivom mjestu. Nije to vie onaj pravi
stari urlik. Zvualo je vie kao urlanje ranjene zvijeri i Leva nije znao kako da
reagira. Bio je sav smeten.
Ne mogu da ti kaem, to treba da uini, Niccolo, ree Warden.
Prokletstvo, to mora sam da zna.
Pa ja sam ve odluio, usprotivi se Leva. Stvorio sam odluku jo prije'
nego to sam uao ovamo.
Onda nemoj ni da pokuava da me navede da ja umjesto tebe
promijenim tu odluku. Ja te ne zadravam. Ima posve pravo kad kae, da ti

<687

se vie nikada ne e pruiti takva prilika. Samo izvoli, odi i potpii onom
kujinom sinu!
Lijepo. Vjerojatno e potrajati dva dana, dok stvar ne bude rijeena.
Dobro, zato ne? Moda e trajati i deset dana. Moda e trajati i punu
prokletu godinu dana. Zato ne?
Ne e trajati deset dana, odgovori Leva, pa ni tjedan dana. Najvie
dva dana.
t

Serem se na to, a i na to, koliko e trajati, odvrati Warden.

Pokuat u da to bolje uredim skladite prije nego to odem, ree

Leva. To je zvualo povrijeeno, kao da je Warden njega ostavio na cjedilu.
Reci mi, to je to zapravo s tobom? upita Leva.
Nita, odvrati Warden. Ba nita. A to je s tobom?
Sa mnom? Ba nita, odgovori Leva. No, onda do vienja, Milt, ree
on, pa posljednji put stane na vratima. S njega je nestalo svih onih starih
znakova cinizma i drskosti. Niccolo Leva je odjednom izgledao umoran i
zabrinut kao neki starac, koga su imenovali izvriocem oporuke, a to je
vezano uz odvie mnogo odgovornosti.
Ne, odvrati Warden. Ne emo se vie vidjeti, Niccolo. Moda se samo
sretnemo kod Choya.
A to te spreava da ne ode onamo?
Imam odvie posla, odgovori Warden.
Oh, ree Leva, pa se sav sretan uhvati za tu primjedbu. Ima odvie
posla. to bi ti zapravo htio? Da ostanem i da doivotno radim za tu uljivu
plau u inu prvi i etvrti? Jesi li to kanio rei?
Warden ga zamiljeno pogleda ne
odgovorivi nita.
688No, dobro, neka te avo odnese, ako to trai od mene, ljutito e Leva.
Ne dolazi u obzir, odvrati Warden.
Rei u Gilbertu, povie Leva, da zadri to mjesto i da si njime
Ne! drekne Warden. Proklet bio! Rekao sam ti da stvori svoju vlastitu
odluku! Meni je ve dosta toga da uvijek stvaram odluke za druge. Svi dolaze
k meni i trae, da umjesto njih donosim odluke. Odsad moe svatko da sam

688

stvara svoje vlastite odluke. Toga sam zaista do grla sit! Ja sam etni
starjeina, a nikakav pop i dosta mi je toga, da igram savjest drugih ljudi. Bi li
ti moda htio da bude neprekidno tua savjest? '
Zaboga, prestani se uzrujavati! ukoeno e Leva. Bogami, ja nikoga
ne trebam da mi olaka savjest.
Onda idi, ree Warden. Ili ostani. Samo, dovraga, stvori neku odluku.
Zar bi ti moda odbio takvu plau?
Eto ti, ree Warden. Vidi li? Upravo to sam i mislio. Vraga, odakle da
ja to znam?
Lijepo, ree Leva, onda dovienja, Milt. Ovaj put je to meutim,
rekao samo kao formalnost.
Dakako., odgovori Warden isto tako formalno. Dovienja, Niccolo. I
mnogo sree!
S prozora ga je pratio pogledom, dok je Niccolo prelazio preko
kasarnskog kruga. Odsad e, dakle, konano biti vodnik Niccolo Leva, nakon
dvanaest godina. Cim reorganizacija stupi na snagu, bit e stariji vodnik
Leva. Kad se vremena mijenjaju, onda to ine u svakom pogledu.
Dok je Niccolo Leva tako, praen Wardenovim pogledom, odlazio prijeko
u etu M, nosio je na svojim leima teret starog poretka, koji je brzo
nestajao, teret, dozrio da ga se zbaci. Warden osjeti kako se u njemu raa
gnjev i kako se sve vie iri. Kad takav laljivi podmukli kopilan na takav
nain ostavlja prijatelja u nevolji, onda je to njegovo pravo, zar ne? Zaista mu
ne zavidim na tom prokletom mjestu, koje ga oekuje, ali nikad ne bih
pomislio da bi on, Niccolo, mogao da neto takvo izvede.
Miltu Wardenu se uini da ga je netko silovao, samo to ono, to je
izgubio, ve davno nije bilo neko djevianstvo.
Tog popodneva nije ni pokuao da radi na Bloomovim papirima, to je
zapravo trebao da uini, ako je htio da se sutra sastane s Karen. Umjesto
toga uze slobodno popodne. Otiao je prijeko u A1 Chomuov bar i napio se
zajedno s Alom. Razgovarali su o dobrim starim vremenima, kad kasarna

<689

Shofield nije jo bila sredite za opu regrutaciju i kad je ivot bio

jednostavan. Kako se inilo, od stare garde nije preostalo mnogo.
Tako su se estito opili, da je Alova ena zlovoljno morala da preuzme
dunost za tezgom. A1 je htio da uope zatvori lokal. Njegova ena nije
voljela Wardena, a Warden nije mogao da ponovo pronae onu ljetnu
ekstazu, to je daje svijest da si iv. ekstazu, koju je prije tjedan dana ovdje
ostavio. Potajice je zbog toga okrivljavao gospou Chomu.
Nije trajalo ni dva dana, da se ispostave Levini papiri. Kapetan Gilbert ih
je otpremio isto popodne, a ve narednog jutra su se vratili. Kako se inilo,
stari Jake Delbert nije bio samo pripravan da to uini, ve je bio ak i
presretan da potpukovniku Jimu Davidsonu od treeg bataljona moe uiniti
uslugu.
Bila je to velianstvena katastrofa za takvo divno ljetno jutro. Kapetan
Holmes se vladao poput kokoi, kojoj su odsjekli glavu, pa se obratio
Wardenu, traei pomo. Warden, koji je jo uvijek bio u malom mamurluku,
glupo mu se nakesio i ostao nijem poput ribe. Dok je Leva spremao svoje
stvari, ue u pisarnicu Jim 0'Hayer i slubeno zatrai, da bude dodijeljen
opo.i slubi. Holmes udovolji njegovoj elji, a da se uope nije upustio u
raspravljanje.
Poto se pola sata muio s popisom svih raspoloivih ljudi, imenuje
Holmes Champ Wilsona skladinim vodnikom i poalje deurnog podoficira
na vjebalite po Wilsona. Prije nego to je odbilo podne, Champ se ponovo
javi u pisarnici i zahvali se na slubi, koja mu je bila predana. Nije htio da je
preuzme, pa sve da ga to stajalo i ina. Holmes mu ostavi in, oslobodi ga
dunosti i preda skladite Ike Galovichu.
Ike je bio sav sretan, to su ga
690-

odabrali za takvo odgovorno mjesto. Kako je rekao, on e za gospodina

kapetana Holmesa uiniti to god bude mogao. Kapetan mu ganuto zahvali.
Zatim Ike nesta u svom novom dvorcu. Oi su mu bile pune ponosnih suza.
Milt Warden je sve to promatrao kamenom utnjom.
Znao je, da prisustvuje unitenju legende o Miltu Wardenu Promatrao je
to unitenje istim onim bolnim zadovoljstvom, kao to djeak, koji je tjedan

690

dana proveo gradei model aviona, sada promatra, kako njegov model pada
u plamenu, to ga ja sam izazvao, primaknuvi prije starta zapaljenu igicu
krilima aviona. Kad je cio taj mete svrio, poe on u grad.
Zaista je izgledala veoma ljupka, kad je dola po njega do one sjenovite
klupe u perivoju Aala. Preplailo ga je, to nije prema njoj osjetio jae
poude nego to je osjea mu prema svojoj eni po vruim danima. On se
uspe u kola, izmakav: otrim krikovima mnotva Azijaca, koji su se skupili na
travi, i mnotva Azijaca, koji su etali po ploniku.1 Spusti se u sjedalo i pripali
cigaretu. Sav svladan, osjeao je da je neto konano zavrilo. Isti osjeaj
imao je i prije, ali taj ga je punom snagom pogodio tek onda, kad ju je
ugledao. Nije je ni pozdravio.
ETRDESET I PRVO POGLAVLJE
Karen Holmes se punih tjedan dana pripravljala za taj trenutak. Uveer
onog dana, kad ju je Milt nazvao, uspjelo joj je da opreznim pitanjima, koja
su sva bila usmjerena na katastrofu, to ju je Bloomova smrt znaila za etu,
dozna od Holmesa ono, to je ve davno nasluivala, ali se nije usuivala da
izravno zapita: da etni vodnik Warden sve dotad nije podnio molbu, da ga
prime u teaj za pjeadijskog oficira. Dok su raspravljali o Bloomovom
sluaju, njezin je mu zbog toga pokazao osobito ogorenje. Samo bi
Wardenova molba, a da ne govorimo o odobrenju te molbe, koje je bilo
unaprijed sigurno, mogla da i vie nego pokrije lo utisak, to ga je izazvalo
Bloomovo samoubojstvo. (To je bio argumenat, to mu ga je njegova ena
prije nekoliko tjedana sama iznijela, u vezi s Prewittovom raspravom, a on je
u meuvremenu taj argumenat poprimio kao svoj vlastita
Zaista, vremena su se promijenila, glasio je gorki komentar, kad oficir
mora da moli podoficira, da postane oficirom, a ovaj to otklanja. Karen je
nestrpljivo i samo napola sluala to filozofiranje, sad kad je doznala ono to
je htjela da dozna. Njezina se sumnja potvrdila. Warden ju je prevario. Jedva
se suzdrala, a da cijelu tu pripovijest ne ispripovjedi svojem muu, da bi
<691

izazvala njegovo sauee. Imala je samo jednu jedinu misao: za vrijeme ta

dva tjedna sree, vee nego to ju je ikad dotada poznavala, za koje je
vrijeme namjerno izbjegavala da pitanjima provjeri opravdanost svoje
sumnje, samo da bi mu dokazala, da ima u nj povjerenja, on ju je isto tako
namjerno prevario.
Premda je osjeala silnu, raspjevanu razdraganost pri pomisli, da e opet
biti u njegovoj blizini, ipak je ona u svoj toj pretjeranoj ljubavi i osjetljivosti
veoma tono skovala plan s kojom kaznom da ga kazni i za tu se kaznu u
svim pojedinostima pripravila sve do najfinijih otrih primjedbi. U svojoj
ljubavi je tono znala, to e ga najvie pozlijediti i odluila je, da e mu se
osvetiti i prisiliti ga, da ispije i posljednju gorku kapljicu, prije nego to ona
dopusti da je on ublai.
Kad se on, meutim, uspeo u kola, bio mu je pogled upravo divlji od
muno suzdravane unutarnje boli. Na nju se nije uope ni obazreo. Ona je
odmah znala, da se neto iz temelja pokvarilo, pa je zaboravila na svoju
osvetu. Njezina se ljubav napuni majinskom bojazni, a istodobno je zgrabi
ubojnika neobuzdana srdba protiv svakoga, koji ga je povrijedio. Ona
hladno ubaci brzinu, pa se mirno odveze oko perivoja i nijemo zae u
aveniju Beretania.
utke su se provezli kroz poslovnu etvrt, koja je polako vrela, a zatim
kraj Bowla, posve ispeena od sunca. Karen je vjeto upravljala kolima, dok je
Warden ogoreno puio. Stigli su ve gotovo do Sveuiline avenije, kad je
Warden konano estokom kretnjom odbacio cigaretu i zapoeo da joj
pripovijeda cijelu stvar. Govorio je dok su se vozili kroz Kaimuki, Waialae i
Wilupe. Na kraju izaoe iz grada, no
umjesto da se odvezu u krajinu, Karen
692skrenu u Koko Headu ustranu i upravi kola ispod gaja drvea kiawe van
prema klisurama, gdje se nalazilo veliko mjesto za parkiranje za Hanauma
Bay.
Vani je mnotvo bijele kolske djece tankih nogu u kupaim odijelima
prireivalo piknik. Vriskala su i trala po krivudavom putu, koji je niz strmu
obalu vodio prema prudu, gdje je neko netko dinamitom razbio stotinu

692

metara koraljnog grebenja, da bi stvorio prostor za plivanje. Djeaci su

natjerivali djevojice, a djevojice su doputale da ih djeaci natjerivaju.
Dok su tako promatrali djecu (koja su im se odjednom uinila stranijom
nego to bi to mogao da bude bilo kakav inozemac), ponovi Warden cijelu
pripovijest, dok je ona postavljala pitanja.
Eto, tako, zavri on slegnuvi ramenima, taj je kujin sin dao da ga
premjeste i nestao je.
Zar nisi protiv toga mogao ba nita uiniti?
Mogao sam. Mogao sam ga opet nagovoriti, da to ne ini<'.
Ne, to nisi mogao, odluno izjavi Karen. Nisi mogao, ako si onakav
ovjek, kakvim sam te uvijek smatrala.
Warden je ogoreno pogleda. Misli da nisam mogao? Ja sam to ve
vie puta izveo.
A zato onda nisi sada izveo? pobjedonosno e ona.
Zato? estoko dreknu Warden. Jednostavno zato, to sam htio da
vidim, ne e li taj kujin sin sam po sebi otkloniti ponudu. Dakako, da to nije
uinio.
Zar si to oekivao?
Bogami, nisam, slae on. Zar misli, da u neto takvo oekivati.
Ona mu ne odgovori. Trebalo je neko vrijeme da posve jasno pojmi
vanost toga dogaaja.
To, dakle, znai, da emo nae popodnevne sastanke morati odgoditi
na skoro neodreeno vrijeme? konano e ona.
Warden joj se ukoeno osmjehne, kao da na to nije ni pomislio, a ipak je
to na neki nain oekivao.
Da, po prilici tako!
I upravo sada, kad smo mislili, da smo sve tako dobro priredili! Ah, Milt!
Sada, poto si tako teko radio! Zar ba nita ne moemo da uinimo?
Ne znam to bismo uinili. Jedino kad bi ti kadto mogla da doe
nou.
Zna, da to ne mogu.
<693

No, ipak e to uiniti, kad jednom budem oficir, zar ne?

Hou, ali to je onda neto posve drugo. Onda e" to biti zauvijek. Tko bi
pazio na djeaka? Mislim nekoga, u koga bih mogla da imam povjerenja?
Lijepo. Moda ima kakav bolji prijedlog?
Bude li veoma naporno radio, ne bi li onda vei dio posla mogao da
obavi prije podne?
Warden se sjeti one nevjerojatne hrpe poslova, to ih je posvravao
prolog tjedna. Najradije bi se divlje nasmijao.
Moda bih mogao, samo to se ovaj puta ne radi jedino o poslu. Ovaj
puta se jednostavno radi o tome da budem prisutan cijelo radno vrijeme. U
takvoj situaciji ne e nitko oekivati, da stvarno obavim cio posao, pa to ne
moe oekivati ak ni tvoj mu, koji te toliko ljubi. Potrajat e nekoliko
mjeseci prije nego to se cijela stvar bar donekle uhoda. . Zato je i vano, da
je svatko na svom mjestu i da se gradi da ivo sudjeluje u poslu. A svatko tko
ostane na poslu, pripazit e na to, da su i svi ostali prisutni.
Onda dakako ne moe jednostavno nestati. To bi pokvarilo sve tvoje
izglede da postane oficir, a mi to, dakako, nikako ne bismo htjeli.
Ne, odgovori Warden, to ne bismo htjeli. Ima li jo kakav prijedlog?
U Karen, koja je promatrala njegovo lice, odjednom se opet raari ona
osvetoljubiva okrutnost, to ju je sedam dana oprezno nosila sa sobom kao
malo vode na dlanu, a onda na nju savreno zaboravila u isto toliko sekundi.
Ovaj put se. meutim, ta krutost usmjerila prema njezinom muu, koji je bio
tako savren idiot, da je dopustio da se te stvari toliko razviju. Spopade je
ogorenje iskusne ene, sigurne u svoju mo i ona obea sebi, da e tako
postupati s Holmesom, da e ovaj poaliti
to se rodio.
694-

Dakako da ja ne poznajem sve potankosti toga posla onako dobro kao

to ga ti poznaje, ree Karen. Meutim mi se prvim i najvanijim ini, da

vodnika Galovieha to bre udalji u skladita.
Oito ne poznaje ni svojega mua. Kako stvar stoji, on ne e htjeti da
Ike Galovieha zamijeni ni u kom sluaju prije mjesec dana. Vjerujem da e
potrajati ak i vie od dva mjeseca. To e uiniti tek onda, kad bude siguran

694

da je ouvao svoj obraz i kad mu Ike toliko zamrsi stvari, da se ozbiljno

razljuti.
Ne e, ako ga ja zgrabim, odluno e Karen. Tko e umjesto vodnika
Galovieha preuzeti skladite?
Wardenu presta na asak kucati srce i on u duhu ugleda stopostotnu
nepromaivu metodu, da obnovi svoju etu, i da njome uope upravlja po
svojoj volji. Najradije bi sam sebe ritnuo u stranjicu, to ve i prije nije na to
pomislio. S takvom pomou nije postojalo nita, to ne bi mogao da uini.
No onda se sjeti da je ve prekasno. Leva je pobjegao, a u eti M ga nije
nitko smio ni dotaknuti, pa ak ni arobnjakim tapiem. Tako se cijela
zgrada sruila.
Pete Karelsen, ree bez oklijevanja. Sav pun gorine gledao je za svim
onim prilikama, kojima je dopustio da prolete kraj njega. On je jedini
ovjek, koji je radio u skladitu, ma da je zapravo radio samo veoma kratko
vrijeme i ma da je tome veoma davno.
Svakako je bolji od vodnika Galovieha, mirno ree Karen. A ako je on
jedini, onda nema drugog izbora. U takvom poloaju ne smije ovjek biti
izbira.
Sigurno e biti bolji, ali jo uvijek ne e biti dovoljno,dobar.
Ostanimo, dakle, kod njega. Vodnik Karelsen je pravi ovjek. Daj mi
tjedan dana, odluno nastavi ona. Samo tjedan dana, odluno ponovi
ona. Samo tjedan dana, pa e vodnik Karelsen zamijeniti vodnika Galovieha
u skladitu. Moda, ree ona vrsto i sretno, ne e potrajati ni tjedan
dana.
U svakom sluaju trebat e nekoliko mjeseci.
Ali, dragi, pa ja ne mogu vie da uinim za tebe. U duljoi perspektivi e
vodnik Karelsen sigurno biti bolji od vodnika Galovieha, a mi upravo to
elimo, neto stabilno i trajno. Ako se zbog nae budunosti moramo na
neko vrijeme rastati, vrsto ree ona, onda treba da to i uinimo i da se s
time pomirimo

<695

Cini se, da si ti sve to dobro unaprijed izraunala. Dobro, recimo, na

primjer, da se moramo rastati na etiri mjeseca. Zbog nae budunosti. Samo
etiri mjeseca. I to je veoma oprezno ra- unato. Jesi li zaboravila, da emo
za godinu dana biti u ratu?
No, u tom pogledu zaista ne mogu nita da promijenim, dobaci Karen i
time hladnokrvno izbrie njegove rijei.
Zapii to na svoj kalendar. Dvadeset treeg srpnja 1941. godine rekao je
Milt Warden, da emo zai u rat za malo vie od godinu dana, a vjerojatno i
prije, ree on radujui se, .to moe stvar prikazati u jo crnijim bojama.
Lijepo, mirno odgovori Karen. Pretpostavimo da ve 1 prije godinu
dana zaemo u rat. Znai li to, da moramo otpi- b-t: ono, to postoji meu
nama? Znai li to, da treba da jednu:-tovno poaljemo dovraga nau
budunost i nae planove? A to emo poeti poslije rata?
To nisam rekao! odvrati Warden. Poeo je da se ljuti, jer ga ona nije
razumjela. Rekao sam, da je glupo neprekidno ivjeti u budunosti, ako
moda uope nema budunosti. Rekao sam, da pravi planove za
budunost, dakako, ali nemoj dopustiti da tvoji planovi za budunost, do
koje moda nikada ne e doi, potisnu ono malo ivota, to ga sad moe
imati.
A ja tvrdim, uzvrati Karen, koja je takoer poela da se ljuti, jer je on
nije razumio, da se sad ne smijemo izvri nikakvom riziku, i da ne smijemo
raditi stvari, koje nas ak ne ine ni sretnima, a mogu nam pokvariti cijelu
budunost. Ka-r em, ako ve moramo da prinosimo rtve, onda neka
sadanjost te rtve prinese za budunost.
A ja kaem, kad ve ne moemo da imamo ta prokleta popodneva, kako
smo to namjeravali, odvrati Warden pribliujui se onoj toki, kojoj se, kako
je oboje znalo, cijelo vrijeme pribliavao, da bismo onda trebali da imamo
bar nekoliko noi, pa ak kad bi to bilo i malo opasnije. Za godinu dana
moda ne emo imati ni te mogunosti.
Ti zna, to ja o tome mislim, odvrati Karen.

Dakako da znam, kako ti o tome misli. A sad zna ti, kako ja o tome
mislim.
Misli li, da me to zanima, budalo? upita Karen konano otvoreno
pokazujui srdbu. to mili, to ja mogu da izgubim, ako nas uhvate? Ja
mislim samo na tebe, ludo! Zna li to e ti se

dogoditi, budemo li

upleteni u skandal? Ti, vojnik, ima odnoaj sa

oficirskom enom... ne,

ne samo odnoaj s nekom oficirskom enom ve

sa enom svog
689
vlastitog komandira ete!
44 Odsada do vjenosti

<697

A ja ti kaem, da piam na to, siknu Warden. Oni mi ne mogu nita

vie nauditi, nego to e mi nauditi rat. Kad ti rat zaviri u oi, onda misli
samo na dananjicu. Da si ikada bila u Kini, kao to sam bio ja, i ti bi tako
mislila.
Moda, ledeno e Karen. Dopusti mi, meutim, da ti postavim jedno
jedino pitanje; je li to onaj filozofski princip, koji te je odvratio od toga, da se
prijavi na oficirski teaj i naveo te da meni kae, da si se prijavio?
Warden se bio upravo lijepo zanio, zagrijao se za svoju ideju i ve se ak
latio toga da dokae ispravnost te ideje, no te ga rijei uutkae.
utnja je bila veoma znaajna.
Karen ga je sad promatrala istim onim elinim pogledom, u kojem je
toliko uivao, kad ga je primijenila protiv Holmesa, ali sad, dok je ekala
njegov odgovor, nije nipoto uivao.
Jeste, ree on priguenim glasom, ba to.
Onda ne mogu razumjeti, otro odreza ona, kako moe netko
oekivati od mene, da u se upustiti u riziko i da u svoju egzistenciju staviti
na kocku, samo da bi zadovoljila tvoju ivotinjsku poudu za nekoliko noi u
postelji!
Dopusti mi, da ti jo neto kaem, prijatelju moj, nastavi ona
izraavajui se precizno poput bolniarke, koja govori zabrinutom bolesniku.
Lako je mukarcu govoriti o ivotu u sutranjici ... Mnogo lake nego eni,
koja se svaki put izvrgava pogibelji da zatrudni, dok se mukarac zabavlja u
sadanjosti Hvala bogu, to ne moram bar zbog toga trti glavu. Ionako
preostaje jo mnogo toga. Tako, na primjer: to u zapoeti, ako me moj
mu baci na ulicu, a moj me se ljubavnik
odrekne, jer bi me, naime, trebao da
698uzdrava, kad nisam nauila nita drug'i nego da igram domaicu i suprugu,
a uspjeh mogu da postignem samo na taj nain, da se postavim iza kakvog
glupog mua i da ga guram naprijed.
Moda je to ono, to si ti smatrao ivotom u sadanjici. Da odlazimo u
postelju, kad god si ti raspoloen, a to je oito uvijek i da se jednostavno
okanimo one stvari s oficirskim inom i naih planova o enidbi, na kojima se

698

sve temelji. Ili jo bolje, da pustimo neka ti planovi umru diskretnom smru.
Moda si ba to mislio?
Ja sam podnio molbu, to jest nisam podnio molbu, jer nisam htio, da se
odjednom bilo to pojavi i da smeta naa popodneva. a do toga bi sigurno
bilo dolo, da sam morao poi na te teajeve, odgovori Warden priguenim
glasom. To je pravi razlog."
Zato mi to nisi rekao, ve si mi lagao?

<699

Jer sam prokleto tono znao, da e ti stvar primiti upravo ovako, kako je
sada prima. Eto zato.
Da si bio poten, ja bih moda posve drukije reagirala. Jesi li ikada
pomislio na to?
Ne bi drukije reagirala! uzvrati Warden.
Prema tome si dakle, trijumfirala je Karen, koja ga je hvatala u stupicu,
bez obzira na to, to bi on mogao da odgovori, stigao ve na stajalite
zakonitog mua, koji svojoj dragoj maloj enici veli samo onoliko istine,
koliko bi ona po njegovom mukarakom ocjenjivanju trebala da zna. A
pritom ak ni nema muevljevih dunosti. Ne ini li ti se, da je to stajalite u
najmanju ruku malo preuranjeno, ukoliko nije drsko?
Nije drskije, nego ovaj tvoj napad, kao da sam zaista ve tvoj nesretni
mu, odgovori Warden planuvi pod biem njezinih rijei poput komadia
papira ispod vrlo tono upravljenog arita lee.
Pa moda to ne e trebati vie dugo podnositi, hladno mu se zaprijeti
Karen.
Isto tako, kao to ni ti ne e trebati da se dulje ljuti zbog mojih
mukarakih slabosti.
I tako se vjenae, pa ako nisu umrli, oni i danas jo nesretno ive,
osmjehne se Karen.
Upravo tako, kimnu Warden. Nespretno se osmjehne i pogleda je
osjeajui, kako se ona svijest o krivnji, to ju je ona izazvala, polako iri
cijelim njegovim tijelom poput gube.
Nemoj tako prokleto izgledati kao da si svijestan svoje krivnje,
zlovoljno dobaci Karen.
Zar ja da izgledam svijestan neke krivnje?
Bar ne e vie imati izgovor da ti je ao naih lijepih popodneva, ako i
dalje bude zadravao molbu, okrutno e ona.
Podnijet u ja to prokleto smee, nemoj misliti, da ga ne u podnijeti,
odgovori on, i opet razdraen. Bilo je upravo nevjerojatno kako enama

neprekidno uspijeva da te bockaju i da uvijek izmisle nove ubode, a svakom

ubodu daju nov otrov. Nevjerojatno ak i za nadmonu rasu.
Nikako ne znam, to je to ulo u te, ree Karen s malo manje visine i
suzdranije. Prije si bio estit ovjek. To je bilo prvo to me je na tebi
osvojilo. Bio si iskren i kad si neto pomislio, ti si to, bogami, i rekao bez
obzira na posljedice. Tome sam se divila. Sio si hrapav i snaan i
nepromjenljiv kao, ona zastade, traei usporedbu kao vojniki biljac u
hladnoj noi. Sve si to izgubio. Upravo sam traila neto kad sam te srela,
traila sam ponosnog ovjeka i mislila sam da sam ga nala. Zaista drala sam
da si ponosan.
Prevarila sam se, kako se ini. Oito si se ti pokazao samo kao vrlo
dobra imitacija. Moda da ja traim savrenstvo, ali da iskreno kaem, ni do
dobrih imitacija mi nije nita stalo.
Ja sam Dana pretvorila u nadutu budalu, a kako se ini i tebe sad
pretvaram u nadutu budalu. Kad sam te upoznala, bio si posve drukiji. Oito
ja uvijek upravo na taj nain vrim utjecaj na mukarce. im ih dodirnem, oni
se poinju mrviti.
I ja sam doao na posve istu misao, ali u odnosu na tebe, odgovori
Warden, a to me ini upravo tako nesretnim kao i tebe. Spoetka si bila
ilava i tvrda poput peine, te ponosna kao lavica. Sad si se razvila u prokletu
plaljivku, kojoj ovjek uope ne moe da kae istinu, jer je ona jednostavno
ne bi podnijela. Prvi put gore u tvom stanu .
I tako se vjenae, pa ako nisu umrli, oni jo i danas nesretno ive,
gorko e Karen.
Amen, kimne on.
Ti misli da je to lako, ree Karen, ti vjeruje da to ovjek moe samo
istresti iz rukava. Pogrijeio si. to si ikada dopustio da imam u tebe
povjerenje. Koliko li sam puta samo promatrala, kako si pogledom svlaio
svaku mladu djevojku na cesti pa ak i onda kad bi projurili brzinom od
pedeset milja, a ja sam pritom sjedila kraj tebe, i posve tono znala, da si me
savreno zaboravio i da si u duhu poao s njom u postelju.
<701

Ali do stotinu avola! zaprepateno se usprotivi Warden. Ja tako

neto uope ne radim!
Karen se osmjehne.
Mislim, da to nikako nije isto. Zaista, Karen. Te dvije stvari nemaju uope
nita zajednikog. S njima je ista stvar, kao kad ovjek ode u bordel, kao
Izaziva me da ti iskopam oi! dobaci Karen.
Ah, uzdahnu Warden. A to misli, koliko puta sam te vidio gdje se
vozi kui i znao, da e spavati u istoj sobi s onim kujinim sinom, a moda
ak i u istoj postelji? to znam ja? Ja u to vrijeme odlazim kui i bacam se na
svoj leaj, pa sve to sebi predoujem do u najmanju fiziku pojedinost?
Bogami ti se zaista ne treba tuiti na to, da si ti moje privatno vlasnitvo!
Ah, ti glupi, blesavi idiote! razbjesni se Karen. Kako uope moe da
sebi predouje, da bih ikada vie mogla da bilo to imam s Danom? Ja
prema njemu ne osjeam nita. Ne znam, je li itko od nas dvoje ikada prema
drugome neto osjeao. Mogla bih mu biti prijateljica, dobra prijateljica, kad
bi on to dopustio. Ali ono drugo toga vie nema. Ja se nikada ne vraam
mukarcu, koji me je jednom prevario. Premda nisam nevina, ipak sam veoma
ponosna. Muno mi je i kad pomislim na bilo kojeg drugog mukarca.
Misli li, da mi je to znatno olakalo poloaj?
Ne vjerujem, da ti je mnogo tee u odnosu prema meni, nego to je
meni u odnosu prema tebi, otro odvrati Karen.
I tako se vjenae, pa ako nisu umrli, oni ive nesretno-i danas, opako
se nakesi Warden.
Da, kimnu Karen. ini mi se da je tako uobiajeno. Sjedili su jedno
nasuprot drugome, pa ljutito i nijemo
gledali jedno u drugo. Ve su iznijeli
702sve dokaze, to su ih mogli da iznesu i ve su prerezali svaki mogui

odgovor. Oboje spoznae jasno i razgovjetno, da su stigli do kraja svakog

razboritog razgovora, a da jedno drugome nisu.mogli da razjasne ba nita.
Sigurno su tako sjedili bar pola sata. Oboje je ekalo da e onaj drugi
pokazati neko sauee i oboje je odbijalo, da onom drugom pokae
sauee. Oboje je bilo ogoreno zbog pomanjkanja sauea kod drugoga.

702

Bilo je, kao da se izmeu njih nalazi najmanje jedna soba i kao da svako od
njih napeto u tami lei u svojoj vlastitoj postelji. Ogorenje, to ga on,
odnosno ona, nisu razumjeli, zavri konano u silnom naviranju tragine boli,
to ne nalaze razumijevanja. Oko njih su vriskali i jurili uroeniki djeaci za
djevojicama, a i djevojice su vikale bjeei pred njima.
Zna li to? prigueno e Warden. Mi smo posve jednaki. Mi smo
savrene protivtine, pa ipak smo savreno jednaki.
Mi oboje umiljamo da se jedan drugoga eli rijeiti, kimnu Karen, a
nijedno od nas ne misli, da ga onaj drugi toliko voli, koliko i on voli
drugoga.
Mi proklinjemo jedno drugo i bjesnimo jedan protiv drugoga, jer oboje
inimo isto, ree Warden, i mi smo oboje tako prokleto ljubomorni, da to
jedva moemo izdrati.
Mi predoujemo sebi sve mogue strane stvari, nadovee Karen, i
znademo da onaj drugi za nas nije ni izdaleka dovoljno dobar.
Jo nikad u svom itavom ivotu nisam bio toliko nesretan, koliko sam
nesretan sada, otkad te poznajem, dobaci Warden.
Ni ja, odvrati Karen.
Pa ipak ne bih htio da se odreknem ni jedne minute te nesree,
dodade Warden.
Ni ja, kimnu Karen.
ovjek bi oekivao da smo dovoljno stari, da to ne inimo, nastavi
Warden.
Zapravo to ne bismo trebali initi, ree Karen.
Pa ipak ja u tom ne bih nita izmijenio, nastavi Warden.
Ljubav, kakvu mi osjeamo, uvijek donosi sa sobom i patnje, ree
Karen toplim glasom, a oi joj zasjae. To smo oboje znali, kad smo s time
zapoeli. Ljudi uvijek mrze ljubavi poput nae, nadovee ona, promatrajui
ga poluotvorenih usta, dok u joj oi toplo sjale, kao u Djevice Orleanske. To
u njem odjednom probudi elju, da s njom poe u postelju.

<703

Drutvo ini sve, to je u njegovoj moi, da onemogui takvu ljubav kao

to je naa, ako mu to ne uspije, onda ono razara takvu ljubav. Sigurno
oenjeni Ameriani ne vole misliti da njihove ene imaju pravo da ih napuste,
a pogotovu ne zbog ljubavi, za koju ovjek ne moe nita da kupi. A sigurno
udane amerike ene, koje su mukarci lukavtinom naveli na to da im
povjeruju, znadu da su prevarene i s toga vie od svega mrze ovu vrst
ljubavi, koju su one morale da rtvuju na oltaru sigurnosti. Zbog toga mrze i
same sebe u tolikoj mjeri, da ne mogu podnijeti, ako bi ikojoj eni ilo bolje
nego to ide njima. Kad bi, naime, ikada priznale da je to istina, njihov bi
ivot a i ivot njihovih mueva bio bezvi'ijedan. Dvije ili tri godine luckaste
nezrele ljubavi u svojoj mladosti. Toga su se odrekle i uvjerile su se da su to
prerasle, ree Karen. Zbog toga je vano, da ne izgubimo nau ljubav.
Zbog toga se i moramo toliko boriti da je zadrimo. Boriti se protiv svih
ostalih i protiv nas samih.
Da, kimnu Warden.
Tu postoji samo jedan jedini put, Milt. Jedini nain, na koji ih moemo
pobijediti, jeste taj, da svoju ljubav bar prema vani uskladimo s njihovim
obiajima i navikama. Jezgru nae ljubavi moemo da odrimo lijepu i istu
ali ako svoju ljubav ne budemo prilagodili prema vanjskim okolnostima,
stvar e zavriti tako, da e oni ubiti ne samo nau ljubav, ve i nas.
Da, potvrdi Warden. A jedini nain na koji se ja mogu prilagoditi, jeste
da prih-vatim onaj obiajni napoj uspjeha i tako propisno osiguram nau
ljubav. Za tebe, koja se mora baviti samo srcem, stvar je posve laka, no ja
sam onaj koji se mora prilagoditi. Moram zasluiti novac, o emu ovisi
sigurnost. Ja sam onaj, koji moram svoje
vladanje uskladiti s njima i sve
704izvriti na njihov nain.

704

Cio svoj ivot, poevi od dana, kada je moj prokleti brat postao
sveenikom, branio sam se protiv te site malograanske sigurnosti. Borio sam
se protiv svega onoga to ona predstavlja, a branio sam ono, protiv ega se
ostali bore.
Tko je po tvome miljenju doveo Hitlera na vlast? Radnici? Ne, ve isti
malograani. Posvuda, u svakoj zemlji svijeta, dri taj isti srednji stale uzde
u rukama. Nazovi ti to faizmom ili slinom inicijativom, to ne mijenja nita
na stvari. Svaka zemlja zove to drugim imenom, kako bi se mogla boriti
protiv drugih zemalja, koje bi moda mogle da postanu odvie mone. Ja
san\ se borio protiv svega toga, borio sam se za Milta Wardena kao ovjeka i
svojim sam vlastitim rukama stvorio na svijetu mjesto za sebe, gdje mogu da
budem sam sa sobom, a da ne moram ni pred kim puzati. Uspio sam ak
toliko, da mi je to drago.
A sad treba da odem i da postanem oficir, simbol onoga, protiv ega
sam se cio ivot borio i da pritom ba nita ne osjeam. To bih morao da
uinim za tebe.
Ti si mamac u toj stupici. Oni tono znadu, kako treba da postupaju u
takvom sluaju, nemoj misliti, da ne znaju. to radi draga majka, kad joj se
sini vrati sa sveuilita kui pun revolucionarnih ideja i nezadovoljan
nainom, kojim se upravlja svijetom?
Ona pronalazi za nj neko slatko mlado stvorenje, koje je uvijek uza nj i
uz kojega moe prestati da se uzrujava. Oni spletkare, dok ga ne oene. To
sinia umiruje, on udovoljava svojim dunostima, zaboravlja revoluciju i
prihvaa status quo.
Ja nisam mamac, odbije Karen.92Ja ne elim biti mamac. Ja to isto tako

mrzim kao i ti. To bi morao znati.

Zar moda misli cla ona svinja, to je ljudi za tigra veu u stupicu, eli
da poslui kao mamac?
^Zar zaista tako misli o tome, Milt?

92

Ba tako. Cio ivot morao sam se boriti za neto, to zapravo nitko ne

voli, naime za to, da budem poten. A sad moram da postanem oficir. Jesi li
ve kad srela potenog oficira? Jednoga, koji je bio poten i ostao oficirom?
Onda ti to ne moe uiniti.
Warden joj se borbeno nakesi. Pa ipak, mogu. I uinit u! Da je ona
rekla neka to usprkos svemu uini, on bi se ogorio i razljutio. No sad, dok
ga je promatrala iskrenim udivljenjem, on outi onaj silni osjeaj snage, koji
se pojavljuje zajedno s uspjehom.

<93

Ja u im ve pokazati, ree on. Ukrast u mamac iz stupice, ali tako da

se stupica ne zatvori i avo neka ih odnese! Ona ga je ponosno gledala, a
on je vjerovao u svaku rije, to ju je izgovarao i osjeao je kako Milt Warden
sve vie raste uMiltu Wardenu, jae nego to je ikad dosad osjeao Milta
Wardena.
Mi smo posve jednaki, kimnu Karen. Posve jednaki.
Ne bih htio da se odreknem ni jedne minute onoga vremena, to smo
ga zajedno proveli.
Ah, Milt, nastavi Karen, ja ne bih htjela da budem mamac, Milt. Ja te
ljubim, Milt. elim ti pomoi, a ne nanijeti ti bol.
uj me, oduevljeno e Warden, ja imam pravo na trideset dana
odmora, koji mi pripadaju od zadnjeg obnavljanja aktivne slube. Odlagao
sam ga otkad sam u ovoj eti. U gradu na svom bankovnom raunu imam
est stotina dolara. Ti i ja, mi emo taj odmor zajedno provesti na otocima,
gdje god eli i to nam onda kasnije ne e vie nitko moi da uzme, bio rat ili
ne bio, pa doao i sam avo ili poplava.
Ah, Milt, tiho ree ona, a te rijei probudie u njemu ljepi osjeaj nego
to ga je ikad dotad outio u ivotu, kako e to biti divno! Predoi sam sebi
nas dvoje posve sami, a da se ne moramo skrivati ni glumiti. Ne bi li to bilo
krasno?'
Bit e krasno, popravi on.
Ah, kad bismo to bar mogli da uinimo!
Ne samo kad bismo mogli, ve mi emo to i uiniti. to nas moe
sprijeiti?
Nita, odvrati ona. Nita osim696nas samih.
Lijepo, onda je sve u redu.

Ali, zar me ne razumije, Milt? Na tako dugo vremena ne bih mogla otii
odavde. To je velianstveni san i zbog njega te ja jo vie volim, ali mi to ipak
ne moemo uiniti. Ne mogu svog djeaka tako dugo ostaviti sama.
A zato ne? Ta jednog e ga dana i onako zauvijek ostaviti, tvrdoglavo
e on. Zar ne e?

696

Dakako, nemono e Karen, ali to je ipak neto drugo. Dok ne

prekinem, snosim odgovornost, koju ne mogu samo tako lako odbaciti.
Siromani mali momi e se ionako teko progurati kroz ivot, to ga je on
za nj izabrao. Bar toliko dugujem svom djetetu.
Ah, Milt, zar ne razumije? To je samo san. Ne moemo ga ostvariti.
Kako bih mogla da opravdam svoju odsutnost na pun mjesec dana? Dana je
i onako poeo da sumnja ...
Neka samo sumnja, taj kujin sin. On je tebi uvijek bio vjeran, zar ne?
Mi to ipak ne moemo uiniti. Moramo uvati nau tajnu, dok ti ne
postane oficir i dok ne izae iz njegove ete. Sve ovisi samo o tome. Zar ti
to ne razumije?
Nikad nisam volio da se skrivam pred njim, uporno e Warden. Tko je
on zapravo, da bih se ja morao skrivati pred njim?
Ne radi se o tome, tko je on, ve to je on. To i sam zna, Milt. A ako ja
nestanem na mjesec dana, tono u isto vrijeme, kad si ti uzeo dopust...
Sve ja to znam, mrzovoljno e Warden, ali kadto mi to ide na ivce i
onda mi je dosta toga.
Nastradali bismo, Milt, zar to nikako ne razumije? Trideset dana je
nemogue. Moda deset dana. Vjerojatno bih se mogla izvui na deset dana,
ali ne na trideset. Ti bi mogao da uzme svoj dopust, a ja bih mogla da
otputujem tjedan dana kasnije i da se negdje sastanem s tobom na deset
dana, pa onda opet doem kui prije tebe.
Warden se upinjao da svoj san razdijeli sa tri. To je bilo teko. U roku od
deset dana ne e moi da izda ni onih svojih est stotina dolara. On ne
odgovori.
Ah, Milt, nastavi Karen, zar ne razumije u emu je stvar? Ja bih to
voljela uiniti. Sve bih dala za to da je to mogue. Ali tridesetak dana nije
mogue. Milt, zar to ne uvia? Ja to jednostavno ne mogu da uinim.
Ja mislim da je tako, popusti Milt. Vjerojatno je to bio samo san o
srei.

<697

Kada? upita ona. Ah, Milt, kada? Zar moramo neprekidno tako
nastaviti? Zar nikad ne emo moi da zajedno izvedemo neto, a da se
pritom nieg ne bojimo? Da kraj toga ne moramo raunati i planirati i
skrivati se poput zloinca? Kada, Milt, kada?
No, no, odvrati Warden. Smiri se, dijete. I deset dana je lijepo. Deset
dana su divna stvar. Mi emo to ve udesiti, vidjet e, nastavi on gladei je
po uskom i njenom tjemenu. To mu je tjeme uvijek izazivalo osjeaj, kao da
je nespretan i opasan zbog te nespretnosti. Deset dana, ree on. Bogami,
deset dana su skoro jednako kao i cijeli ivot. Ve e vidjeti.
Ovakav poloaj ne mogu dulje da podnosim, Milt, prigueno ree
Karen u njegovu vojniku koulju, koja je tako muka- raki mirisala. Jedan
jedini puta dopustila je sama sebi rasko, da odbaci svoj oklop i da u punoj
mjeri, u tom jednom trenutku, uiva u onom vjenom ponienju, da je ena.
Ja to dulje ne mogu podnositi, zajeca uivajui u tom krasnom
osjeaju, da je uhvaena, da je neki mukarac dri vrstim zahvatom da je
zauvijek poniena nepristojnim slobotinama, to ih on vri na njezinom
tijelu, zauvijek potlaena tekim teretom njegova tijela, ispod kojega se nije
mogla da izvue, zauvijek nemona i izruena njegovoj milosti, milosti
mukarca, koji jednostavno uzima to eli, nemilosrdno, kao to to sve ene
nagonski upravo i oekuju.
Ja ne mogu otii ni dolje u vojni duan, a da ne bih na zatiljku osjetila
sve njihove poglede. Nikad u cijelom svom ivotu nisam bila tako javno
poniena, ree ona uivajui u tome. To je bilo sve, to su mukarci eljeli.
To je bilo ono to je elio svaki pojedinac izmeu njih. Dala si im ono
najvrednije, to si imala, najintimniju698tajnu, a oni su je jednostavno uzeli.

Lijepe, neka je imaju. Neka svi posjeduju tu tajnu, neka svi ruju, eprkaju i
bodu; ako im to nije ba toliko vano, zato se onda svi toliko trude, da jedan
drugome sprijee da doe do toga? Ja to ne mogu dulje podnijeti, Milt,
apnu ona.
No, no draga, odvrati Warden osjeajui kako mu krv naglo i ludo
navire u oi i kako je sve prevukla crvenkastim odsjevom slinim veernjem

698

odrazu sunca na planinama. Ti to ne e trebati, draga. Ti to ne e trebati

poduzeti. Doi, nastavi on, poimo dolje na prud i zaplivajmo malo, a
onda se poimo malo igrati.- Jo dok je to izgovarao, znao je da to nije
smio rei.
Karen se uspravi i prodorno ga pogleda. Oi su joj bile kao u make. Jo
uvijek su bile pune suza.
Pa valjda to nije jednostavno samo seksualnost, Milt? upita ona. U sebi
je bila napeta poput kristala, koji se raspada na najfiniji dodir. Nije samo
ivotinjska pouda? Ti eli vie, a ne samo to, zar ne? Iza tvoje ljubavi skriva
se i neto dublje, ne? Ta ja znam, da ljubav treba da obuhvati mnogo vie od
samog seksusa! Zar ne, Milt?
Warden podignu svoju ljubav za skut u vis i stane je promatrati pod
povealom svoje ivotinjske seksualnosti.
Zar ne, Milt?
Dakako. Ljubav znai mnogo vie, a ne samo to. Nije imalo smisla da se
prepire i da joj sve iznova razlae. Na trenutak je bio strano eznuo za njom,
no sad mu ve vie do toga i nije toliko stalo. Zato se ovjek mora uvijek
toliko naprezati, da je dovede u postelju, kad je taj akt, im je konano doao
do njega, svaki put bio samo razoaranje? Onaj vrhunac, kao na primjer,
onoga prvog dana u njezinom stanu, bio je pre- lcoraen i on je zapravo ve
izgubio tek.
Doi, nastavi on, jo uvijek osjeajui pritisak pare, to ju je proizvela
vatra za koju nije bio predvien nikakav ventil za sigux*nost. Poimo
plivati!
Ne mora li se vratiti u kasarnu? zabrinuto upita Karen.
Dovraga i s kasarnom!
Ne, ree Karen, sad mirno i sigurno. Ja to ne doputam, pa ma kako
bih i ja to voljela. Odvest u te natrag u grad, a ti e uzeti taksi i vratiti se
ravno u kasarnu.
Lijepo, kimnu Warden. Lijepo. Ja i onako nisam htio da plivam. Vie
mu ne bi nita koristilo, ni plivanje ni milovanje. Odvie je bilo naporno da
<699

doe do toga. On se nasloni u sjedalu i pusti da ga ona odveze natrag u

grad.
Ona je bila sva ponosna, kao da je podnijela neku veliku rtvu i sretna
poput djeaka, koji se zavjetovao da e svaki dan izvriti jedno dobro djelo, a
sad ga je, eto, izvrio. On je sjedio kraj nje i puio gotovo isto tako estoko, i
isto tako nezadovoljno buljio kroz prozor kao i kad su se vozili ovamo, ali sad
zbog posve drugog razloga.
im dozna neto potanje o svom dopustu, moe mi pisati, javi se
ona. Stavi pismo u obian omot i baci ga u gradu u ormari, ali nemoj
napisati, tko ga odailje. Nemoj me telefonski nazivati. Ne traim li moda
odvie?
Ne, odgovori on, to nije odvie!
Ona je ustrajala, da u Richard Streetu eka sve dotle u kolima, dok se on
ne smjesti u autobus za Schofield. Nije mogao ak ni da se odulja u Crnu
maku i da popije rakiju.
Warden je sjedio u stranjem sjedalu kola izmeu dva pijana mornara,
koji su htjeli da pogledaju Schofield. Vidio je. kako je prola kraj njega i
odvezla se niz Hotel Street, dok je ofer ekao da se autobus napuni.
Ve dulje vremena proimao je Milta Wardena osjeaj, da mu se Dana
kradomice smije (u mislima ga je sad gotovo uvijek nazivao Dana. Spava li
sa enom nekog ovjeka, onda to oito dovodi do intimnosti. Moda se
vojska upravo zbog toga toliko protivila, da to ine vojnici s oficirskim
enama). Dana se mogao smijati. Warden je postepeno, sve jasnije i jasnije,
mogao da nasluti razlog.
Ona je bila Danova ena. To je znailo
da je s njime bila zakonski
700vjenana, da mu je rodila dijete i da je o njemu ovisila.
da joj je on davao sigurnost, slobodu i novac to ga je trebala, da bi mogla
podravati ljubavni odnos s Milt Wardenom. Taj je novac stizao redovito,
mjesec za mjesecom, godinu za godinom a ne samo od vremena do
vremena i posve sluajno, kao novac to ga je dobio u pokeru. Ta je
sigurnost bila tolika, da Milt Warden jo mnogo godina ne e moi da joj

700

prui-neto slino. Konano joj Milt Warden nikada ne e moi dati slobodu,
dokle god je bude ljubio.
Nije dakle udo, da je Dana mogao dopustiti sebi da se smije. Ona je
mogla ljubiti Milta Wardena, ali Dana je bio uporite, iz kojega je mogla
operirati. Sve ako bi svako popodne izala s Miltom Wardenom, ona bi ipak
uveer prije devet sat: savjesno bila opet kod kue u blizini Dana
Holmesa. Bilo je gotovo tako, kao da su njih dvojica sklopili poslovni ugovor,
kojega on nije mogao da prekine.
Dana je drao sve adute u rukama. Drao ih onom optimistikom sitom
samosvijeu malograana, koju je Warden, poto njome nije nikada
raspolagao, odjednom mrzio vie nego ikad dotad. Dana je znao da ima sve
adute u rukama. Nije trebao da ini nita drugo, nego da mirno sjedi i eka,
da joj malo popusti uzde, kao to se poputaju nervoznom konju (nervoznog
konja ne smijete nikada pritezati, gospodo, a prema temperamentnoj eni
nemojte nikada silom provoditi svoju volju).
Jednostavno treba poekati, gospodo. Treba se pouzdati u strpljivost,
najviu od svih vrlina.
Konano e se ona zamoriti od te ljubavi i dovui e se natrag toplom
ognjitu.
Dana je pripadao drutvu, bio je ugledan, imao je tradiciju, moral svoga
vremena, sigurnost (pogotovu sigurnost) i iskustvo mnogo generacija
prevarenih mueva, koje su ga snabdijevale znanjem, kako se pomou
strpljivosti moe dobiti igra.
Dana Holmes je mogao da sam sebi dopusti, da se smije Miltu Wardenu.
Milt Warden je to osjetio svaki puta, kad bi vidio, kako se ona u otrcanom
crnom Buicku svoga mua vozi kui.
Vjerojatno je ona, razmiljao je Milt Warden, promatrajui s ugla na
kojem ga je iskrcala, kako stranja svijetla njezinih kola nestaju meu
tisuama drugih stranjih svijetala, davala Dani u meuvremenu dovoljno,
da je on oklijevao i da nije nikada uinio onaj posljednji korak: da se rastavi
od nje.
<701

Moda mu ona, razmiljao je svaki puta, vodei taj razgovor S3 samim

sobom do loginog zavretka, doputa da za vrijeme tih velikih ljubavnih
afera pokadto i on ugrabi pokoju mrvicu, kad ispita kako pue vjetar i kad
osjeti da je za nju nepovoljan. Moda sad odlazi kui, da upravo dade
Holmesu njegov dio.
Sigurno ne bi Dana dopustio, da ona sve to ini, to joj sada doputa da
ini, i da on ne dobiva od toga. Milt Warden je bio u to posve siguran.
Svaki put, kad bi je Milt Warden pratio pogledom, gdje se u Buicku vozi
kui, razmiljao je kako nju, vjerojatno, ne smeta to spavanje s Danom. Zena
ne bi mogla da s nekim mukarcem ivi dvanaest ili petnaest godina, a da se
konano nije bar -navikla na to, a da joj na kraju ne postane bar manje od
neugodnog.
Njegova je pogreka bila u tome, to je njoj i samome sebi priznao da je
ljubi. To je uvijek bila ona najvea pogreka u toj igri. Ta ga je pogreka u
tolikoj mjeri prisiljavala da ivi pod njezinom vlau, u kolikoj Dana nije nikad
bio. Sad ga je ona mogla navesti da radi sve, pa ak i to, da postane oficir,
sad kad je bila sigurna, da je on ljubi. On vie nije bio ovjek, koji je mogao
da stvara slobodne odluke i na taj je nain izgubio onu staru divlju i stranu
snagu i ponos Milta Wardena.
O svemu tome razmiljao je, meutim, samo onda kad bi gledao kako se
ona vozi kui. Kad bi bio u njezinu drutvu, inilo se, da na to uope i ne
misli. Onda bi mu jedina misao bila, kako je krasno biti zaljubljen.
Kui se vratio dovoljno rano, da ispuni jo prije veere molbu, da ga
prime u oficirski teaj. Na njegovu stolu leali su jo preostali Bloomovi
papiri, no on ih odgurnu ustranu, da702bi imao mjesta da napie svoju molbu.
Zatim molbu potpie, postavi je na Holmesov stol i onda se opet posveti
Bloomovim papirima. Kad ih je svrio, nasloni se u svoj stolac, da poeka na
veeru i na daljnji razvoj stvari.
Sve se razvilo u jednom tjednu. Ike Galovich je bez mnogo ceremonija
rijeen svoje dunosti u skladitu u korist novog starijeg vodnika Pete
Karelsena, kojemu je Dana (pardon, kapetan Holmes) dao u naslijee sada

702

jo teu zbrku. Prisilio ga je, da preuzme taj posao, zaprijetivi mu se

degradacijom, a osim toga mu je sveano obeao, da e se moi vratiti u svoj
mitraljeski vod, koji je toliko volio, im se uvede novi boksa lake kategorije
Malleaux, koji je upravo izaao iz podoficirske kole. Pete je puna dva tjedna
uporno izbjegavao da progovori s Wardenom ma i jednu rije.
No prije nego to se to dogodilo, uao je kapetan Holmes ujutro u
pisarnicu i naao na svom stolu potpisanu molbu. Toliko
i Jesse James, poznati ameriki odmetnik od zakona (1847-1382)
roen kraj Excelsior Springsa u Missouriju. U nekim predjelima USA
spominju ga i opisuju kao neke vrste narodnog heroja, zatitnika
sirotinje i potlaenih.
1
1
se obradovao, da je svom etnom starjeini, usprkos kaotinom stanju u eti,
odmah ponudio trodnevni dopust. Kad je Warden to otklonio, jer je, kako je
tvrdio, osjeao da ne moe otii upravo u to vrijeme, kad se eta nalazila u
tako nezgodnom poloaju, ne samo da je Dana postao jo sretniji, ve
upravo nije mogao ni da izrazi svoju zahvalnost. Po prvi put nakon via
mjeseci opet se javno poeo da hvali svojim etnim starjeinom. Warden
poeka, dok Pete nije bio postavljen kao skladini podoficir, a onda isti dan
zamoli dopust od trideset dana.
Pred takvim zahtjevom izblijedjela je ak i Holmesova intenzivna
naklonost.
Dragi moj vodnie! Trideset dana! ree on. Pritom se ak nije ni lupio
rukom po elu. To nije mogue! Vi to sami znate. Rado u vam dati tri dana
izlaska. To sam vam ve rekao. Dat u vam ak dva puta po tri dana
uzastopce. Onda moete da za- tedite svoj dopust, a da vam se ne urauna
ni jedan dan. Ali trideset dana, zaboga! usprotivi se on. Upravo u takvom
asu!
Sir, meni taj dopust pripada ve godinu dana, nepomirljivo je ustrajao
Warden. Ja sam ga neprekidno odlagao. Ako ga sad ne dobijem, nikada ga
ne u dobiti. S vodnikom Karelsenom u skladitu toliko smo svladali
<703

potekoe, koliko emo ih u narednih est mjeseci uope moi da svladamo.

Poekam li toliko nikad ne u dobiti dopusta.
Prema propisima, hladno e Holmes, dok je njegova naklonost i dalje
opadala, nemate sad uope prava na dopust. To i sami znate, vodnie.
Dopust, na koji ima vojnik pravo zbog toga to se ponovo obvezao na
slubu propada, ako se ne iskoristi u roku od tri mjeseca. Trebali ste, dakle,
iskoristiti svoj dopust pravodobno.
Prema propisima sam mogao pustiti da ova eta do kraja propadne,
odvrati Warden. Razlog, zbog kojeg nisam poao na dopust, bio je ba taj,
to sam htio da opet dovedem etu u red. Vi to vrlo dobro znate, sir!
Pa ipak, pokoleba se Holmes. Trideset dana! Upravo u tom asu! To
je posve nemogue!
Odgodio sam nastup dopusta ba u interesu ete, zagrieno e
Warden. Bio je odvie lukav, a da mu se otvoreno zaprijeti, jer bi onda
Holmes otklonio njegov zahtjev ve iz samoga ponosa. No on mu je dao da
nasluti to misli, a u Holme- sovu sjeanju je bila jo odvie svjea uspomena
na Levin premjetaj prije tjedan dana. Kapetan Dinamit Holmes nije bio vie
miljene pukovnika Delberta.
Dinamit gurnu eir na zatiljak i sjede na svoj radni stol.
Htio bih vam neto rei, vodnie, povjerljivo e on Uskoro ete i sam
biti oficir, pa e vam to moda malo pomoi da uznapredujete. Sjedite, ree
Dinamit. Sjedite, vodnie. Zaboga, za dva ili tri mjeseca vi ete me gore u
klubu izmla- titi u pokei-u. Nema razloga da i dalje podravamo formalnosti
izmeu oficira i vojnika.
Warden oprezno sjede.

703!

Vjerojatno ne u vie dugo ostati u puku, razgovorljivo e Holmes, no

jo uvijek kao da govori u povjerenju. Razumjet ete, dakako, da to zasad
ne smije izai izvan ova etiri zida. Oekujem, meutim, da u kao major biti
premjeten u glavni tab brigade i to po osobnom nalogu generala Slatera.
Vjerojatno e do toga doi u toku jedan ili dva slijedea mjeseca.
To je vrlo lijepo, zau Warden sama sebe kako govori.

Moda ste i vi pomislili ono isto, to su pomislili i drugi, da kopam

naime, svoj vlastiti grob, kad sam se zavadio s Velikim Bijelim Ocem, naceri
se Dinamit. No u mom ludilu leala je neka metoda, samo to to nitko nije
znao. Postoji mogunost, da me postave kao linog autanta generala
Slatera. naglasi on i zastane.
Divno! odvrati Warden, kao da se iznenadio.
Prvo, to oficir mora da naui, jest, da usred rijeke prijee s jednog
konja na drugog, a da pritom ne smoi noge, osmjehne se Dinamit. To je
moda najvanije od svega, to oficir mora da zna. Kod obinih vojnika je to
posve svejedno. Oni mogu napredovati i bez politike. Naravno da politika
moe da pomogne i vojniku, ali ona nije apsolutno potrebna. No oficir je
izgubljen bez nje. To je ono prvo, to morate da nauite!
Razumijem, sir, zau Warden samoga sebe kako govori. Hvala vam
lijepa!
Stvar e, meutim, potrajati jo po prilici dva mjeseca, nastavi Dinamit.
To je, meutim, isto tako sigurno, kao to ovdje sjedim. Da i sami ne ete
postati oficir i da ne mislim, da bi vam to moda moglo pomoi, ja vam to
uope ne bih rekao. Kad odem iz ove ete u brigadu, zatrait u za vas
dopust od etrnaest dana. Kako bi to bilo?
Ja bih vie volio, da ga sad dobijem, odgovori Warden. A osim toga
elim svih trideset dana. Da nemam na to pravo bila bi posve druga stvar!
Dinamit zatrese glavom. Ja sam vam stavio pristojan prijedlog,
vodnie, prijazno e on. Stavio sam vam ga vie kao drug u oruju, nego
kao pretpostavljeni. Da ne ete postati ono. to ete postati, vjerojatno ne
bih ni to uinio. Ovako postupam s vama, kao da ste mi ravnopravan.
704!

Ali vie ne mogu da uinim, prijazno nastavi on. Meni je isto posve
svejedno, to e se desiti s ovom jedinicom kao i vama, no kad bi u ovom
stanju, u kojem se eta nalazi danas, zatraio za vas dopust od trideset dana,
a pogotovu kad bi to uinio sada, molba bi jednostavno bila odbijena.
Istodobno bi nam to obojici veoma zamjerili. Eto, to je ono, to ja
razumijevam pod politikom Ovog se asa vie odigrava iza kulisa nego na

704

pozornici, vodnie, zavri on uz lukav izraz ovjeka, koji je upuen u bit

stvari.
Warden ga je otro promatrao. Jo uvijek se nije dobro osjeao, to za
vrijeme tog razgovora posve slubeno sjedi.
No, to velite? prijazno upita Holmes. etrnaest dana, i to za dva
mjeseca. Pod tim okolnostima ne bi ba nitko mogao da vie uini za vas!
Onda primam va prijedlog, odgovori Warden. Nikad nije valjalo poi
predaleko. Stisne li narandu prevrsto, ne e? dobiti vie soka, ve e je
samo rastrgati.
Lijepo! ree Holmes. U redu. Dakako pod pretpostavkom da nita od
svega onoga, to smo ovdje razgovarali o naem dopustu i o mom
premjetaju, ne izae izvan ta etiri zida.
To se razumije samo po sebi, odvrati Warden.
To je samo nain, da ovjek sebe zatiti, ispravi ga Holmes. Vjerujte
mi, vodnie, za oficira nema nita vanije, nego da se valjano zatiti!
To vam vjerujem, kiselo e Warden.
No, onda dovienja, srdano ree Holmes. Moram da prijeko u tabu
obavim jo neku malenkost.
Warden je gledao za njim, dok je Dinamit prelazio preko kasarnskog
kruga i pitao samoga sebe, kolike li je ljude, koliku puta i pod koliko razliitih
okolnosti gledao kako prelaze preko kasarnskog kruga. Da se to nije
dogodilo njemu samome, on to ne bi ni vjerovao. Tako se, dakle, oni vladaju,
ako si oficir! Upravo onako kao trgovci, koji za Novu godinu jedan drugome
darivaju poklone, plaajui ih iz reklamnih fondova svojih poduzea. Mnogo
je to divnih i skupih poklona, to se nagomilavaju pod njihovim drvcima. To
705!

nikome nije kodilo. Nitko nije trebao za to platiti. Dakako, da su pokloni bili
uvijek odreeni samo za njih ili njihove ene.

Vie od svega zaudilo ga je, da se stvar inila tako laka as prije bio je
neto, a onda svega jednu minutu kasnije, neto

706

posve drugo, neto suprotno. Samo zbog toga, jer je potpisao veliki papir.
Dva mjeseca, pomisli on. Puna dva mjeseca. Kako se inilo, Gert Kipfer e
opet dobiti dio njegova novca, htio on ili ne htio. Siromani kopilan Prewitt u
buturnici. Prewitt i Maggio, dva obina smutljivca, koji su u zatvoru morali da
budu bez ikakvih ena. Nisu to bili ni junaci ni Robin Hoodi, ni legendarni
vitezovi, ve posve jednostavno dva sasvim obina, posve normalna
smutljivca, koji su morali da plate posve obinu, posve normalnu cijenu, da
budu bez ena. Smola!
Kad nisi mogao da dobije trideset dana, morao si se zadovoljiti sa deset
dana. Ne moe li da dobije Karen, kad je ustreba i gdje je ustreba, mora
se zadovoljiti da je uzme onda, kad je moe dobiti i gdje je moe dobiti.
Ne moe li da sad dobije trideset dana dopusta, mora primiti etrnaest
dana, nakon dva mjeseca. ak i prorok mora da poe k brdu, ako brdo ne
eli da doe do njega. To je bio prosjean, obian, posve normalan put, pa
ak i za proroka. Uostalom, ti nisi nikakav paladin Karla Velikog ni Robin
Hood, ve si samo posve prosjean, obian, posve normalan, ma kako glasio
onaj najjai izraz za to.

ETRDESET I DRUGO POGLAVLJE

U vojnom zatvoru igrali su jednu posebnu igru. Uveer, poslije veere,
skinuli bi strunjau s leaja, to ga nitko nije upotrebljavao, pa je pomou
povezanih uzica od cipele objesili na reetku srednjeg prozora, koji se
nalazio na stranjoj stijeni prostorije. Jedan bi se ovjek, obino najmanji,
ukoliko se ne bi javio kakav dobrovoljac, postavio leima prema strunjai.
Ostali bi se svrstali na drugom kraju prolaza izmeu postelja i to prema
veliini, tako, da bi najmanji doli na elo. Jedan po jedan zaletjeli bi se onda
u ovjeka naslonjenog na strunjau i pogaali ga ramenima u trbuh. Kako se
iza ovjeka nalazila strunjaa, on nije mogao pasti na lea i morao je da se
zatiuje samo svojim trbunim miiima.

706

Budui da u zatvoru nisu bile doputene karte, kocke, ni ruleta, baraka

broj dva se zabavlja jedino tom igrom. U drugim barakama nisu igrali tu igru,
ali u baraci broj dva nije nitko imao povlasticu, da ne sudjeluje u toj igri.
45 Odsada do vjenosti
708

Bila je to surova igra. S druge strane su pak u baraci broj dva bili i tvrdi
ljudi, da, najtvri od tvrdih, elita. Ako se ovjek ispred strunjae mogao
drati na nogama, sve dok se posljednji ovjek ne bi u nj zaletio, dobio je
igru. Kao nagradu dobio bi pravo da se zaleti u bilo kojeg ovjeka iz barake.
Nije ih bilo mnogo, koji su mogli uivati u nagradi. U vrijeme kad je Prew
bio premjeten u tu baraku, samo su dvojic? uspjela da se odre na nogama.
Bila su to ona dvojica najveih Jack Malloy i Berry. Veliina je u vojnom
zatvoru bila korisna. Angelo Maggio je vie puta pokuao da izdri, ali se
onesvijestio. Kad je Prew prvi put sudjelovao u igri, izdrao je do posljednjeg
ovjeka, a to je bio Jack Malloy, najvei od sviju. Onda ga izdae i trbuh i
noge, iako je Malloy bio posljednji ovjek i premda je Prew jednostavno
trebao ostati na nogama, da bi pobijedio. No Prew je nakon Malloyeva
zaleta klonuo i Malloy mu je morao da pomogne do latrine, gdje je poeo
povraati ljutito proklinjui i izmoreno blebeui.
Njegovo dranje ocijenjeno je kao dobar uspjeh za malena ovjeka.
Prew, meutim, nije bio zadovoljan, i, prije nego to je proao tjedan dana,
uspjelo mu je da izdri i Malloya i da pobijedi. Istina je, dodue, da je kasnije
morao ispasti iz igre i pustiti druge da igraju sami za nj, sve dok se nije
dovoljno oporavio, da iskoristi nagradu i da izvri svoje besplatne zalete
Osim igre, koja nije imala nikakvo drugo ime u baraci broj dva,
najomiljenija je bila igra sa igicama, kojima se gaalo u jednu pukotinu.
Ulog je bio porcija duhana narednog dana. Postojale su i druge igre, meu
njima i jedna, koja se zvala moe li izdrati. Ta se igra sastojala u tome, da
je igra lijevom rukom zatitio solar plexus, a desnom genitalije i da je
dopustio da mu protivnik udari akom u eludac, to je jae mogao. Udaralo
se naizmjence, sve dok jedan od te dvojice nije morao da odustane. Osim
toga su od skauta ukrali igru, koja se zvala indijansko hrvanje. Da bi bila
zanimljiva, uveli su nekoliko posebnih, teih momenata. Indijansko hrvanje
na stolu igralo se tako, da su dva ovjeka skupila lakte, isprekrstila prste i
tako pokuavala da saviju protivnikovu ruku. Kao specijalno oteavanje

drali su drugovi zapaljene cigarete iza obje ruke. Od svih igara bila je,
meutim, igra najomiljenija.
Indijansko hrvanje na podu igralo se tako, da su dva ovjeka legla na
lea, ispreplela noge i kuala da jedan drugoga izvrnu. Igralo se tako da su
iza jednog i drugog igraa bile poloene daice, u koje su bili zabijeni avlii
bez glave od pola palca. Usprkos svem nastojanju da bi se izmakli na stranu,
kad bi ih protivnik izvrnuo, mnogi je ujutro odlazio na posao s plavim
ubodima u koljenima. Od svih igara igra je, meutim, bila najpopularnija.
Nju je izumio Jack Malloy, kad je prvi puta sjedio u zatvoru; i odonda je
igra postala stalnom ustanovom u broju dva. Kad su ga pustili iz zatvora,
Malloy je zaboravio na igru, ali kad se vratio da odlei svoju drugu kaznu,
ustanovio je, da u broju dva jo uvijek igraju tu igru bez ikakvih izmjena u
njezinom prvotnom obliku (to je ve samo po sebi znailo komplimenat za
Malloya), pa joj se i on odmah pridruio.
Malloy je igru igrao s divljim borbenim zanosom i nesavladivom voljom,
to ga je, ako se uzme u obzir njegova graa tijela, inilo gotovo
nepobjedivim. Kad bi Malloy igrao igru nije bilo potrebno, da se moda
napregne da bi ostao na nogama, ve su se svi ostali morali napregnuti da
ga obore. Prew ga je oborio jednom, samo jedan jedini puta, i to mu se
uinilo zaista neim velianstvenim. Ukoliko je postojalo ita, ime bi se
ponosio Jack Malloy, taj ovjek blaga osmijeha i sanjarskih oiju, onda je to
bila njegova graa tijela i spretnost kojom je vladao tim tijelom. Malloy je
bio visok i snaan pa je graom tijela vie podsjeao na poglavicu Choatea,
nego na Wardena, ali nije imao Choateovih naslaga sala. Ponos, kojim je
ocjenjivao svoju tjelesnu spretnost (umjesto da se ponosi svojim duevnim
sposobnostima, koje su se svima ostalima inile upravo mistinim), pomalo
je podsjeao na ponos nekog kapetana rugby momadi, koji sebi mnogo
umilja, jer je vjet u plivanju i skokovima u vodu. Dodue, to nije bilo nita
udnije od veine ostalih stvari, koje su se na njega odnosile.
Za broj dva bio je Jack Malloy zagonetka, onako kao to su ljudima
zagonetni svi oni ivi simboli, koje sami sebi stvaraju Prew ga je veoma

710

dobro upoznao, upoznao ga je bolje od ikoga i to za vrijeme, dok se Angelo

nalazio u bunkeru i borio se da ga otpuste iz zatvora. Konano ga je tako
dobro upoznao, da mu je postajalo jasno, da mu je Malloy dopustio da zaviri
iza zastora njegove prolosti kao ravnopravnom ovjeku, ije mu je razumijevanje potrebno, ve zbog toga. jer je on za Malloya bio inferioran, i jer je
Malloy smatrao da mu treba pomoi. Potreba da nekome pomogne kao da
je bila jedini klju, pomou kojega moe ovjek da otkljua Jacka Malloya.
Ono vrijeme, u kojem je Angelo na trideset dana baen u bunker, bilo je
za Prewa veoma loe. On je ve davno u sebi slikao, kako e to biti, bude li se
Angelo jedne noi odluio, da je sutra pravi dan. Jasno je razabirao, kako e
doi do stiskanja ruku i do posljednjih razgovora i opratanja. Oekivao je,
da e mu Angelo dati prilike da se od njega oprosti. Kad je, meutim,
konano dolo do toga, sve se odvilo posve drukije.
Cio je mjesec dana bio u drutvu s Angelom, dok je ovaj dan za danom
pokuavao da se odlui i da konano zapone stvar. Svaki put bi se meutim
dogodilo neto drugo, to bi maloga momka navelo, da odgodi veliku
akciju. Usprkos svojoj fantastinoj hrabrosti, ipak ni Angelo nije bio dovoljno
smion da zagazi u tu stvar. Angelo je bio svijestan, da e to biti strano
iskuenje, najgore, to ga je dosad morao da podnese. Nikako nije mogao
prema tome da se odlui da izvri prvi korak. Kad je onda konano stvar
krenula, bilo je to za sve, ukljuivi i Angela, iznenaenje. Povod tome bila je
okolnost, na koju Angelo nije imao nikakva utjecaja, pa se tako nije ni od
koga oprostio.
Vojni policajac Turniphead, Turnipseed, poeo je da gaji prilinu
antipatiju prema Angelu. Razlog tome bio je posve privatne prirode i
neproziran. Ta je antipatija, meutim, neprekidno rasla, sve dok Turnipseed
nije poeo da javno izaziva Angela, im bi ovaj priao u blizinu. Toga je jutra
bio Turnipseed na strai u jami, kako su straari nazivali ono mjesto, dolje
u kamenolomu, smatrajui da je ono zbog vruine i praine najgore.
Vjerojatno zbog toga, jer je bio razdraen, Turnipseed je toga jutra muio
Maggia vie nego obino. Svaki put kada bi Maggio prestao udarati maljem,

da malo odahne, straar bi se proderao na nj, a ako bi Maggio progovorio

ma i jednu rije, straar bi ga naroito uvredljivo izgrdio.
Bilo je posve oito da Turnipseed pokuava da bi ga zaveo na neku
nepromiljenost, zbog koje bi ga onda kasnije mogao da prijavi. Konano
poe Turnipseed ravno k Maggiu, koji je radio usred neke skupine. Automat
je nosio ispod lijeve ruke. On udari Maggia u lice, jer ovaj navodno nije
prestao da razgovara. Prew se takoer nalazio u toj skupini, dosta blizu, pa je
mogao tono da promotri otre crne Maggiove oi, koje su mirkale. Prvi
put otkako ga je poznavao, nije se u tim oima pojavilo ono koncentrirano
bjesnilo, koje bi obino zaplamsalo, im bi netko bilo to poduzeo protiv
malog Talijana. Maggiove oi bile su hladne i promiljene, kao da mu je u
istom trenutku, u kojem je i Prewovo srce na asak zastalo, postalo jasno, da
je dola njegova prilika. To je bio upravo onaj poloaj, kojega je ekao, i
kojega je htio da stvori na umjetan nain. Ne iskoristi li danas tu priliku,
nikad je ne e iskoristiti. U oima mu se pokae onaj izraz oklijevanja, kakav
se javlja u ovjeka, koji ima da bira, hoe li uiniti neto, to bi vie volio da ne
uini, ili e jednom zauvijek priznati sam sebi da je kukavica.
Kad je Turnipseed malo uzmakao, da promotri djelovanje svog udarca, i
da moda najotrijom ocjenom pronae neto, to bi mu omoguilo da
prijavi Maggia, ispusti ovaj eki, pa golim rukama posegnu za straarevim
grlom, oponaajui neartikulirane i lude krikove. To je bila tea grijeka nego
ona, to ju je oekivao Turnipseed. Nije bio pripravan, pa ga Angelo obori na
zemlju i stane ga daviti, prije nego to se mogao i pomaknuti. Skupina
kanjenika, meu njima i Prew, svi iz barake broj dva, stajala je nepomino, s
maljem u ruci, i gledala.
Turnipseedu je uspjelo da se oslobodi udarcima kundaka svoga
automata i da ustane prije nego to je Maggio, jo uvijek vritei poput
luaka, ponovo jurnuo na njega. Bio mu je tako blizu, da Turnipseed nije
smio ni pokuati da puca. Objema rukama zgrabi puku, udari puanom
cijevi Maggia i obori ga na zemlju, upravo onako kako je to Angelo raunao i
kako se nadao.

712

Turnipseed je stajao sav omamljen, a Maggio je onesvijeten leao kraj

njegovih nogu. Na trenutak je zavladala mrtva tiina. Turnipseed je teko
disao i jednom rukom trljao vrat. Piljio je u skupinu kanjenika, koji se nisu ni
pomakli, a i sad su pazili da se ne pomaknu.
No, konano e sopui, naprijed! Usudite se! Samo pokuajte!
Nitko mu ne odgovori.
Volio bih da pokuate, nastavi Turnipseed pun nade, jo. uvijek tarui
vrat i teko diui. Silno bih volio da mogu ustrijeliti jednog od vas, svinje.
Stojite ovdje i putate tog luaka, da me davi, ne miui ni prstom. Bogami,
od ovakvog opora krvoednih vukova, kakvi ste vi, ne moe nitko oekivati
samilosti, zavri kao da im predbacuje.
Nitko mu ne odgovori.
Dvojica od vas odnijet e ga dolje na cestu, rekne odmahnuvi glavom
prema cesti, no pritom nije skidao pogleda' s njih. Ostali neka .nastave s
poslom i to odmah!
Iz barake broj dva ne makne se nitko, ali iz barake broj tri pristupie brzo
dva ovjeka, no ipak oklijevajui, kao da ih je netko gurnuo.
Hajde, dignite ga! ree Turnipseed. teta, to nije mrtav. Hej!
dovikne on objema straarima na brijegu, koji su s pukama u rukama prili
rubu kamenoloma i zagledali se dolje.

Pripazite malo na ove ostale! do viknu Turnipseed. Tu sam skoro imao

bunu. Naprijed vas dvojica, podignite ga!
Kad su ga podigli, ugleda Prew obrise kvrge, koja je poela rasti na
Angelovu elu, upravo iznad korijena kose. Koa je pukla i malo je krvi
poteklo u oi. Bilo je to novo odlikovanje za Angela. Njegov je duh,
meutim, pourio naprijed i ocjenjivao svoje izglede za narednih trideset
dana. Nita drugo ga nije moglo kosnuti.
Turnipseed poe za nosaima i naredi im da poloe Angela na cestu.
Zatim ih poalje natrag, a onda telefonskim aparatom, privrenim na neki
stup, pozove kamion. Oba straara gore na peini su i dalje promatrala to se
zbiva, pa se skupina osuenika ponovo lati posla. Prew je posljednji put u
ivotu vidio svoga prijatelja Angela Maggia, kad su ga dva MP-a, koji su doli
na telefonski poziv, bacili na teretnjak od dvije i pol tone i nestali' s njime niz
breuljak. Maggio je jo uvijek bio u nesvijesti.
Ve dugo vremena nije nitko u ivotu Roberta E. Lee Prewitta ostavio
tako dubok dojam kao Angelo Maggio, izuzevi moda Jacka Malloya i
Wardena. Dok su ova dvojica, meutim, svaki na svoj poseban nain, bili
nadmona bia, koja su se kretala u nekom drugom svijetu, bio je Angelo
Maggio prva u Americi roena generacija talijanskih emigranata,
nastanjenih u Brooklynu, ovjek, koji je apsolutno mrzio vojsku, Angelo,
suta protivnost onakvih gortaka i tridesetgoinjaka, iji su preci ve prije
revolucije doli iz kotske i iz Engleske, pa su jo uvijek mrzili inozemce taj
je Angelo Maggio bio srodniji njegovoj vlastitoj vrsti i blii njegovu srcu
nego teki zalogaji kao Malloy i Warden. Nestanak Angela Maggia ostavio je
uPrewovu ivotu bolnu prazninu.
Bilo mu je jasno, da nikad vie ne e uti za Maggia i da ga vie ne e
vidjeti, kad bude otputen iz vojske. Tako se to zbivalo u vojsci, gdje su se
prijateljstva sklapala od danas do sutra Bio je isto tako uvjeren da e Maggia
otpustiti, kao to je sigurna bila injenica, da ga ne e vidjeti, kad ga bace u
bunker, a ni kasnije, u odjelu za luake garnizonske bolnice. Postojale su
samo dvije mogunosti: ili e Angelo zaglaviti u bunkeru ili e biti otputen

iz vojske. Poznavajui Angela, Prew nije vjerovao, da e on poginuti u

bunkeru. Meutim, ni poznavanje injenica, ni pomirivanje s njima, nije
pomoglo da ispuni tu prazninu.
Prew je Maggiovu sudbinu pratio s galerije broj dva i pritom je tako jasno
pokazao zabrinutost, da bi ga to u svakom drugom sluaju i u svako drugo
vrijeme dovelo u zabunu. U toku tih tjedana priao mu je Malloy, a da ga on
nije pozvao i pomogao mu je.
Stvarno nije Maggio trebao da odlei trideset dana u bunkeru. Ne
uzimajui to u obzir, njegov je ratni plan bio posve pravilan. U bunkeru je
proveo svega neto vie od dvadeset i etiri dana, kad ga izvukoe i poslae
na promatranje u kanjeniki odjel garnizonske bolnice. MP Hanson
obavjetavao ih je o razvitku borbe. Obino je Hanson morao poslije veere
zakljuavati vrata barake broj dva i skoro svake veeri govorio je to se
dogodilo u toku dana i u toku prijanje noi. Osim toga nisu doznali nita, pa
je Maggio mirno mogao i umrijeti, a oni ne bi nita znali. Iz tamnih dubina
bunkera nije stigla nijedna izravna vijest od Maggia.
Hanson nije nita znao o tajnom Maggiovom planu, a nije nita ni slutio
o njemu. Bio je uvjeren, da je Maggio zaista poludio, no to nije umanjilo
njegovo udivljenje prema dagu.
Trebali biste ga vidjeti, rekao je, zakljuavajui vrata pred oima
mnotva, koje se naguralo oko njega, da uje najnovije vijesti. Upravo je
straan. ovjek to mora da vidi, da bi mogao povjerovati. Ljudi, ako je taj lud,
onda je teta, da na svijetu nema vie luaka.
On je prvi, to ga imamo, otkad sam ovdje, razjasnio im je. Mnogo
sam toga uo o ostalima, koji su prije bili tu ali Maggio je prvi, kojega sam
715!

vidio. Ti si ve bio ovdje, kad su jednoga primili na lijeenje, zar ne, Jack?
Dvojicu, ree Malloy. Obojicu za vrijeme prve kazne.
No, dakle, Maggio je moj prvi luak, nastavi Hanson I opet udivljeno
zakima glavom, ovjee, to je pravi doivljaj. To je upravo nevjerojatno.
Nitko mi ne moe rei, da ovjek postaje tako hrabar jednostavno zbog
toga, jer gubi razum. To je isto tako nemogue, kao to ovjek ne moe ni

hrabrost ispiti iz boce. Takva smionost je priroena. Ili je ovjek ima, ili je
nema
Mislim da ima pravo, kimnu Malloy.
Sramota je to se vojska mora odrei tolike hrabrosti, nastavi Hanson.
Vojska najvie treba toliko hrabrosti.
Mislim da u tome ima pravo, kimnu Malloy.
To moe mirno priznati, doda Hanson. Meni ne moe nitko nita
nabajati. Znate, to je i prvi luak nae Tuste svinje. Tusta svinja jo nije bio
ovdje, kad su drugi poludjeli.
Tako je, ree Malloy kroz vrata. U ono vrijeme smo imali nekog starog
tabnog vodnika. Tusta svinja je doao ovamo tek onda, kad je vodnik bio
umirovljen.
Tusta svinja misli, da jo uvijek moe pobijediti, razloi Hanson. On
tvrdi da ga moe izlijeiti. Veli, da se jo dosad nije namjerio ni na jednog
ovjeka, kojega ne bi, bez obzira je li lud ili nije, mogao natjerati, da se
propisno vlada, uz pretpostavku da ima slobodne ruke.
Moda mu to i uspije, dobaci Malloy.
Ne vjerujem, odvrati Hanson. S nekim drugim bi mu moda uspjelo,
ali ne s malim dagom. Vi to, momci, niste mogli takc promatrati kao ja. To je
upravo neuveno.
Maggio je uvijek bio momak na svom mjestu, dobaci Malloy.
Pa i sad je, bio lud ili ne bio, kimnu Hanson.
to kae tata Thompson na to?
Nita, odgovori Hanson. On sve preputa Tustoj svinji. Samo ga ne
smije ubiti. On je posve jasno izjavio Tustoj svinji, da do ubojstva ne smije
716!

doi, jer e mu inae dati skinuti glavu. Strogi nalog da ga ne smije ubiti, no
osim ubojstva smije Tusta svinja initi sve to hoe. Ali Tustoj svinji ne e to
nikad uspjeti. Vjerujte mi to.
Pojedinosti su morali uvijek da istisnu iz njega. 'Zapravo je Hanson elio
samo da neprekidno daje izraza svojem zauenju i udivljenju. Dvojica ili

716

trojica od njih morali su ga neprekidno prekidati, da bi se vratio s

injenicama i najnovijim vijestima. Postepeno se dao razviti neki plan.
Kad su ga prvoga dana donijeli natrag, Tusta svinja ga je sam povratio k
svijesti. On je primio Turnipseedov telefonski zov pa je ve bio upuen u
stvar i jedva je ekao da dokae svoju teoriju. Uzeo je tri straara, na elu sa
Brownijem i poveo Maggia u dvoranu za gimnastiku. I Hanson je bio s
njima. Po Hansonovom miljenju oni su ga izlemali ee nego ijedrtog
kanjenika dotad Prvi puta u Hansonovoj karijeri dogodilo se, da su nekog
ovjeka morali onesvijetenoga odvui u bunker. Tusta svinja je pokuao da
Maggia prisili da prizna, kako samo simulira. Maggio se samo smijao i neto
brbljao, pa i dalje trabunjao kojeta ne obazirui se na njih. Tusta svinja
odusta i naredi da ga odvuku u bunker.
Sigurno je lud, ree Hanson. Da nije lud, jednostavno ne bi mogao da
izdri, pa ni taj dago.
Plan Tuste svinje zasnivao se na tome, da Angela treba svim sredstvima
prisiliti da prizna, kako simulira. On je sastavio pravi raspored sati, prema
kojemu je u redovnim vremenskim razmacima odlazio Angelu, da ga tue.
To se dogaalo najprije svakih osam sati, a zatim svaka etiri sata. Pritom ga
je vodila misao, da e oekivanje slomiti Angelov moral. Kad to nije uspjelo,
dolazio je Tusta svinja u nepravilnim razmacima i danju i nou, pretpostavljajui da e stalna napetost biti moda djelotvornija od napetosti,
koja u redovnim vremenskim razmacima raste i pada. Tusta svinja je znao
doi u pono i vratiti se ve petnaest asaka kasnije, a znao je da Maggia
ostavi i punih dvadeset etiri sata na miru.
Tusta svinja je bio marljiv i savjestan radnik. Nudio mu i? sve poevi od
717!

poloaja slobodnjaka, oprotaja od kazne za dobro vladanje, to ga je

Maggio proigrao ve u toku prvoga tjedna svoga tamnovanja, pa sve do
dokinua kazne, samo ako prizna da simulira. Maggio se, meutim, samo
smijao, neto blebetao, kesio se i brbljao besmislice. Jednom se pred noge
Tuste svinje popiao na pod, nato mu je Tusta svinja zarinuo lice u mokrau.
Tusta svinja je bio uvjeren da dago simulira. On je bio uvjeren da uope svi,

to ih otputaju iz zatvora u odio za umobolne samo simuliraju. Zato se nije

acao niega, osim stvarnih metoda muenja, samo da bi Maggia prisilio na
priznanje.
Svake veeri dolazio bi Hanson da zakljua vrata i pripovijedao im, da
dago nije slomljen. Dolo je do mnogo teeg poloaja, nego to ga je sebi
predoio ak i Malloy. U to vrijeme niknula je u Prewu prva prava mrnja
prema starijem vodniku Judsonu, mrnja, koja je poela svo njegovo
slobodno vrijeme ispunjavati mislima o ubojstvu. Kad bi pomisao na
ubojstvo bila isto takav zloin kao i samo izvrenje djela, Prew bi zbog toga
bio pedeset puta smaknut na elektrinoj stolici.
Konano im je Hanson jedne veeri donio vijest, da su Maggia u podne
izvadili iz bunkera, oprali ga, povezali i odvezli u ka- njeniki odio
garnizonske bolnice. Istodobno je donio i vijest, da je unaprijeenje starijeg
vodnika Judsona u in tabnog vodnika, koje su ve dva mjeseca smatrali
gotovom injenicom, zasad odgoeno. Nadao se da e doznati, ali da
reknemo istinu, sumnjao je u to.
Od nekog drugog kanjenika douli su to se dogodilo u kanjenikom
odjelu bolnice. Taj kanjenik, nazvan Jackson Stijena je navodno slomio u
kamenolomu nogu pa su ga davno prije nego to su se pojavili Prew i
Maggio, prevezli u bolnicu. Mjesec dana otkako je Maggio stigao u bolnicu,
vratio se taj kanjenik natrag u broj dva i donio prve vijesti o tome, kako je
Angelo ondje proao.
Stavili su ga u malu eliju za bjesomunike s tapetiranim zidovima sve
su njihove male elije bile tapetirane za bjeso- munike. Kad bi mu se
pribliili uvari, Angelo bi se najprije blebeui zavukao u kut i molio ih da ga
718!

vie ne tuku. To je radio i kod svih ostalih. Cim bi mu se pribliio bilo tko,
psihijatar, lijenik, bolniarka ili straar, on bi otpuzao u kut, pokuao da se
sakrije u njem i molio ih da ga vie ne tuku. U toj neoekivanoj izmjeni
njegove taktike uivali su svi, pa ak i Prew i Malloy.
Jacksonu je samo jedan jedini puta uspjelo da se porazgovori s njime i to
onda, kad je Angelo ve proao komisijski pregled i kad je bio siguran da e

718

biti otputen iz bolnice. Maggio je bio silno nepovjerljiv. Tek kad mu je

Jackson mogao jasno dokazati, da dolazi iz barake broj dva, on se naceri,
zine i zamoli ga da javi momcima, da je sve u redu i da je na putu u slobodu.
Jackson je rekao, da je Angelo sav pokriven brazgotinama i da izgleda poput
boksaa, kojeg su izlemali na smrt, ali da se Angelo, meutim, nikako ne
vlada poput boksaa. Poto je proao kroz komisijski pregled, zadrali su ga
jo dva tjedna u bolnici, a onda ga poslali natrag u Drave. Komisija je
predloila neasni otpust iz vojske, rekao je Jackson, obrazlaui to time, da
je taj vojnik nasljedno duevno nesposoban i da se ne moe prilagoditi. Ova
nesposobnost ne stoji ni u kakvoj vezi s vojnom slubom, niti ju je vojna
sluba pojaala. Prema tome navedeni vojnik nije duevno sposoban za
vojnu slubu.
Za vrijeme onih tjedana, to ih je Angelo proveo u bunkeru i za vrijeme
onog mjeseca utnje, prije nego to se Jackson vratio iz bolnice da ih
obavijesti, stajao je Jack Malloy poput nekog velikog zida iza Prewitta. Ako je
poloaj bio lo, uvijek bi on bio ovdje da govori ili da slua. Obino bi
govorio. Malloy je umio duge sate pripovijedati o svom vlastitom ivotu i o
svojoj prolosti. U toku tih tjedana Prewitt je neosjetno doznao o njemu vie,
nego to je o njem doznao bilo tko drugi.
Jack Malloy je imao jedno jedinstveno svojstvo. Kad bi te pogledao
svojim neobuzdanim oima i rekao ti neto svojim blagim i snanim glasom,
ovjek bi samoga sebe drao najvanijom linosti na tom planetu ili na bilo
kojem drugom planetu; povjerovao bi da je sposoban da izvede djela, to ih
prije nikada ne bi smatrao izvedivim.
719! ivota bio je Jack Malloy skoro
U onih trideset i est godina svojega

posvuda i radio je gotovo sve. Meu ostalim bio je pomorac To je usavrilo

grau njegova tijela i dalo mu onaj malo teturavi
mornarski hod, koji je u vojnom zatvoru svima ulijevao osobito potovanje.
Za profesionalnog vojnika nije nita romantinije od mornara trgovake
mornarice, a nita mu ne ulijeva vie respekta od naitanosti. Jack Malloy je

veoma mnogo proitao. Kako se inilo poznavao je u grubim crtama sve

biografije, poevi od biografije starog Johna D. Rockefellera, pa sve do
nekog opskurnog generala filipinske vojne oblasti po imenu Douglasa Mac
Artura. Nikad nije mogao da o neem govori, a da pritom ne citira knjige, za
koje drugi nisu nikada ni uli. Meutim, sve te sposobnosti i nisu bile
potrebne, da mu jednom zauvijek pribave ugled. Jack Malloy nije bio jedan
od onih ljudi, koji tek trebaju da sami sebi stvaraju ugled. Svi ljudi u zatvoru
su mu dareljivo i besplatno to potvrivali.
Roen je godine 1905. kao sin nekog ladanjskog erifa u Montani. Bilo
mu je dvanaest godina, kad je njegov otac godine 1017. poeo ozbiljno da
zatvara lanove IWW-a. To ga je prenulo. Wobbly ga potaknue da ita. Prve
je knjige proitao u zatvoru svoga oca. Bile su to knjige, to su ih IWW-i
uvijek nosili sa sobom. Iz zahvalnosti se ponudi, da e im pomoi da
pobjegnu iz oeva zatvora, a kad su wobbly odbili njegovu ponudu, primi on
prvu poduku u onome to je kasnije imalo da postane njegovom strau, u
pasivnom otporu.
Oni su se time koristili, ispripovjedi Malloy Prewu, ali nisu se dosta
okoristili. Nisu razumjeli princip. To im je bila ? najvea pogreka, mogao bih
ak rei, njihova gotovo jedina pogreka, no to je ipak bilo dovoljno da ih
osudi na neuspjeh. Vjerovali su u silu. To je bilo zabiljeeno u njihovim
principima. Nikad nisu izveli ni desetinu onih borbi i ubojstva, zbog kojih su
"bili optueni, a ni dvadeseti dio od onih mlaenja i ubijanja, to su ih nad
njima izvrili njihovi neprijatelji. No najvanije od svega bilo je to, to su oni
apstraktno vjerovali u taj svoj princip, a to ih je i porazilo: ta pogreka u
apstraktnoj logici.

720!

Kraj toga su svi bili silni momci. Kraj njihove hrabrosti i njihove
inteligencije ne bi ih nita na svijetu moglo da zadri samo da su razumjeli
princip pasivnog otpora.
Ti se ne sjea wobblyja. Premlad si. Moda ak nisi jo ni bio na svijetu.
Nikada, ni prije ni kasnije, nije bilo takvih ljudi. Sami su sebe nazivali
materijalistikim ekonomistima, ali zapravo je to za njih bila religija. Bili su

720

radnici i skitnice kao i ti i ja. ali ih je jedne uz druge zakovala vizija, koje mi
nemamo. Njihova ih je vizija uinila velikima. Njihova vjera u tu viziju dala im
je snage. A umjeli su pjevati! Nikad nisi nekog uo tako pjevati, kako su
pjevali ti momci! Uostalom, nitko tako i ne pjeva, ako to ne ini zbog
religije!
Najotrija uspomena iz njegove mladosti bila je ona na skupine wobblyja
od desetak ili dvadesetak njih, koji su u jesen na povratku sa etvene
kampanje poeli jednu od svojih borbi za slobodu govora, i sad su sjedili na
prozorima okovanim reetkama, u drugom katu zatvora i pjevali pjesme, to
ih je za njih napisao Joe Hill, ili pak Ralph Chaplinovu Vjenu slogu. Pjesma je
jeila kroz cio grad i nitko joj nije mogao umai.
Gradski stanovnici bi bolje uinili, da su ih pustili iz zatvora da slobodno
na ulinim uglovima itaju ustav. Oni bi poslije toga otili dalje.
Kad se odluio da u ime prosvjeda pobjegne od kue, savjetovali su mu
zatvorenici njegova oca, da ponese sa sobom slubenu domovnicu.
Upravo je smijeno, mome, ree mu jedan od wobblyja. koliko e
ljudi pokuati da te optue da si inozemac, koji nije naturaliziran. Zvao se
Bradbury, osmjehne se Mallov, ovjek koji je to rekao, a njegovi su se preci
ve prije revolucije borili s Francuzima i Indijancima.
Jedan od njih dao mu je Vebleovu Teoriju parazitske klas? i Malu crvenu
pjesmaricu s pjesmama Joe Hilla da ih ponese sa sobom. Odonda je uvijek u
svom rancu ili kovegu ili u mornarskoj vrei nosio nekoliko neproitanih
knjiga, pa i u vojsci.
Prva knjiga, to ju je Jack Malloy kupio novcem, zasluenim prvim radom,
bila je Walt Whitmanova Vlati trave. Stavio ju je uz Veblea i Joe Hilla.
721!

Nakon tog prvog primjerka otrao je itajui jo deset drugih primjeraka.

Druga je nabava bila njegova crvena iskaznica, to ju je dobio uplativi
lanarinu kod IWW-a. Ostatak prvog novca, to ga je sam zasluio, otiao je
za prvo pijanstvo i za prvu enu. Od toga se asa nije vie nikada vratio
svojoj kui.

Bila je to samo izlika, rekao je Malloy. Ja sam samo ekao na izliku.

Moj otac je bio odvie ispravan erif, a majka odvie pobona kranka.
Ovakvu vezu nije nijedno dijete moglo da iznutra pobijedi. Davno prije nego
to sam susreo wobblyje, opazio sam, kako ljudi mrze savjesne policajce i
pobone gospoe, a ja sam vie od svega elio, da me ljudi ne mrze.
Kasnije je za njega kao za uvjerenog IWW-a, koji je plaao lanarinu,
dola etva u ljeti i logori drvosjea u zimi. Za rat je- bio premlad, pa ga tako
nisu mogli da mobiliziraju. Uvijek je sa
sobom nosio domovnicu, ali oni se esto nisu na nju ni obazirali. Upoznao je
zatvore iznutra. Kad su 28. rujna 1918. uhapsili sto i jednog wobblyja, on se
prikljuio protestnoj akciji i pokuao da sabire priloge. U toku one dvije
godine, u kojima su glavni voe wobblyja bili uvijek iznova zatvoreni, utroio
je u tu svrhu vei dio svojih prihoda. Ograniio je ak i posjete bordelima.
Nikad nije vidio kojeg lana Glavnog izvrnog komiteta ni govorio s njima, ali
je nauio da potuje Bili Haywooda75, Ralph Chaplina, Georga Andreytchinea,
Red Dorana,76 Grover Perryja,77 Charley Ashleighta, Harrison Georga78 i
ostale, moda i vie starih boraca, koji su ih osobno poznavali. Teko je radio
za njih i nastavio je da ita. Osjeao je da se priprema na neto osobito.
Meutim je poela da poputa i da se mrvi stara solidarnost. Procesi za
vrijeme rata i osude u Leavenworthu slomile su hrpte- njau IWW-a. U Rusiji
je pobijedila komunistika revolucija, koje se bojao cio svijet, pa su razlike u
miljenju meu wobbly- jima o komunizmu dovele do rascjepa, a zatim do
otvorenih frakcija. Malloy je nastavio da ita. Htio je da bude spreman.
Postao je veteran Centralije79 Washington, gdje su Wesleya Everesta
najprije kastrirali, a zatim linovali, i gdje su kasnije osudili i sedam drugih
722!

wobblyja zbog umors'tva, jer su se branili protiv mlaenja. On je bio jedan

od onih mladih lanova organizacije koji su starom Mike Sheehamu pomogli

75
Bili Haywood, William Duley Haywood (>Big Bili* (1869-1928), radniki prvak i osniva IWW-a.
1918. pobjegao iz USA u SSSR.
76
Ralph Chaplin, George Andreytchine, Red Doran, istaknuti borci za
77 Centralia, naziv Jedne od organizacija iww-a.
a Grover Perry, ameriki politiar. Istakao se u borbi protiv ukidanja
radnikih organizacija.

722

da umakne. Izmakao je kastriranju i linovanju odnosno sudu. Malloy se

probio u Kaliforniju i pristupio uniji obalnih radnika. Nastavio je da ita.
Haywood i Andreytchine ostavie svoju jamevinu da propadne i odoe
u Rusiju da se prikljue komunistima. Time je sve bilo svreno. Chaplin i
ostali koji su bili puteni uz jamevinu odoe natrag u Leavenworth.
Smijeno je to, osmjehnu se on, da smo mi bili prvi, koji smo crvenu
boju izabrali kao nau boju. Od nas su je uzeli komunisti, a to ni izdaleka nije
bilo sve, to su nam uzeli.
Prew, koji je cio svoj ivot pjevao Casey Jones, a da nikad nije uo za Joe
Hilla i za wobblyje, bio je sad ve toliko nauio, da je doao do zakljuka, da
Malloy ima na umu onu pokretnu snagu, koju je predstavljao veliki Bili
Haywood.
Uzeli su je i onda je odbacili, nastavi on, kao djeca koja iz slastiarne
kradu vie nego to mogu da pojedu, pa onda bacaju ukradene slastice. Ubili
su Billa Haywooda.
Poslije toga prole su tri godine za vrijeme kojih je pripadao pokretu.
Skitao se uz Kaliforniju i niz nju, od jedne izolirane organizacije do druge,
koje su jo uvijek nastojale da ubiru prinose, neprestano pokuavajui da
ostatak od onih stotinu i jednog starih, sad ve gotovo zaboravljenih
wobblyja, izbave iz Leavenwortha.
U Kaliforniji je prouavao i zavolio Jack Londona i staru skupinu
socijalista u San Franciscu, George Sterlinga, Uptona Sinclairea i ostale, ija
je skupina isto tako gotovo izumrla. Jack Londona je volio isto toliko kao i
Josepha Hillstroma.
Nastavio je da ita. Tlo mu je polako klizalo i klizalo ispod nogu, dok mu
723!

na kraju nije posve izmaklo. Neki su se okanili borbe i otili u Rusiju poput
Haywooda. Drugi su kao Chaplin, presedlali na filozofiju, koja ih je dovela do
ovinizma. Jac^ Mallov je nastavio da ita pitajui sam sebe, na to se on to
priprema. Konano odlui da poe na more. Bilo mu je devetnaest godina.
Jedna era njegova ivota bila je zavrena.

Nekoliko je godina radio kao mornar na teretnjacima, koji su iz San

Francisca plovili u Junu Ameriku. Jo uvijek je traio. Nastavio je itanjem.
Nekako u to vrijeme je, u nestaici neeg boljeg, postao uenik jedinog
preostalog oblika Sinclaireovog socijalizma, koji je kasnije odbacio. Mudrac
iz Monrovije je bio po prilici jedini borac, koji je preostao od svih, pa mu je
devetnaestogodinji njegov uenik traei svojega mesiju pomagao da
dijeli letake na svim brodovima, na kojima je radio. To, dodue, nije bilo
protuzakonito, ali kad bi oficiri nekoga pritom ulovili, taj bi ovjek zauvijek
izgubio zaposlenje na toj parobrodskoj liniji.
To me je nauilo dvije stvari, osmjehnu se Malloy, prvo da nikad
nisam mogao samo propagandom poluiti ono, to sam htio da poluim.
Logino je, da na kraju svrha ne posveuje sredstvo, pa je ak ni pomou
sredstava ne moemo postii. Ne moe masu podijeliti zajednikim
faktorom i oekivati da e na taj nain dobiti neku normu, s kojom moe
raditi. Sve ako je to matematski tono, ipak e rezultat, kad ga primijeni na
pojedinog ovjeka, biti kriv. Mase su jedna stvar, a pojedinani individui
druga. ovjek ne moe da toj paradoksnoj injenici izbjegne na taj nain, da
postupa sa svim ljudima kao da imaju nivo etvrtog razreda puke kole.
Morali smo izvesti neto bolje. Ja dodue nisam znao to da izvedemo, pa ni
kako, pa to ni danas ne znam. Jednog dana e to, meutim, biti neophodno
potrebno.
U drugom redu me je to nauilo, da ovjek ne moe ivjeti za drugu
generaciju, a pogotovu ne onda ako je stidljiv, jer je moral naeg potomstva
uvijek drukiji nego to su nai morali Sinclair je u seksualnom pogledu bio
isto tako stidljiv, kao to je bio Ralph Chaplin, a obojica su bili oenjeni.
724!

Veoma ih je boljelo, kad bi vidjeli, da mi, njihovi obini sljedbenici, odlazimo

u bordele. Kad su vidjeli, da nas ne mogu uvjeriti, odluie da se na to ne
obaziru. Veoma sumnjam, da sva revolucionarna aktivnost te dvojice vue
svoj najjai korijen iz odvratnosti prema runoi penisa i vulve, koju su u njih
ucijepili njihovi roditelji i njihove enje za idealnom ljubavi.

724

ovjek, meutim, isto tako ne moe pobjei pred ivotom, ako se buni
protiv njega, kao to ne moe ni onda, ako se gradi slijepim. ovjek se ne
moe posvetiti samo jednoj struci, na pri-, mjer nacionalnoj ekonomiji, da bi
na taj nain izbjegao probleme svih ostalih struka, a meu ostalim i
seksualne probleme. ovjek se, konano, uvijek vraa, ako nije laac, onoj
istoj stvari, pred kojom bjei. ovjek ne moe oblikovati individue, od kojih
se sastoji tako zvana masa, u neki kalup, ako oni to ne ele (jednog dana e
to morati da naue i komunisti, ili e umrijeti kao Sinclaireov socijalizam), pa
ako mukarci vole da isprazne svoje kubure, onda treba na jedan ili na drugi
nain akceptirati sve ostale temeljne injenice.
Harry Bridges80 je u ono vrijeme bio jo malian, ali je i dalje rastao. Na
kraju je toliko porastao da je konano potjerao Jacka Malloya s mnotvom
drugih s njihove linije San Fran- ciscoJuna Amerika na prekooceanska i
transglobalna sidrita. Nakon toga je Jack Malloy plovio u sve luke od
Hamburga do Manile i od Shanghaya do Londona. Bavio se svim i svaim
po- ev od posluitelja za tezgom pa do turistikog vodia po pristanitima.
Volio je sve vrste ena poevi od koate japanske geje, pa do njemake
konobarice u postelji od perina.
Nikad nisam spavao sa enom, koju nisam volio, nastavio je on.
Kasnije me je moda samo ta ena dovela do toga, da ie zbog jednog ili
drugog razloga nisam vie volio, no kad sam je pritisnuo, bio sam i zaljubljen
u nju. Htio bih da to samo ustanovim, a ne elim pokuati da to razjasnim ili
opravdam. Ustanovio sam, da se to odnosi na veinu mukaraca. Druga je
stvar, govore li oni o tome i da li to priznaju.
Razmiljajui o toj tvrdnji i primjenjujui je sam na sebe, Prew se malo
725!

prestrai, uvidjevi, da mora priznati, da se to odnosilo i na njega samoga.

Ne mogu da sebi predoim, kako bi sve to trebalo ugraditi u socijalni
poredak budunosti, nasmijei se Malloy. Prije nego zavri ovo tisuljee,
mora da barem netko nadoe na pravu misao, usprkos

80 Harry Bridges, ameriki radniki prvak, roen 1900. u Australiji, upravitelj Kongresa industrijskih
organizacija (CIO) predjela paclfike obale.

ekonomistima-idealistima kakvi su Sinclair i Chaplin. To je jedan od razloga,

zbog kojih se nikada nisam enio.
Kao pomorac je Jack Malloy est puta imao triper.
Ali na sreu, nikada sifilis!
Sve ga to nije izlijeilo i jo uvijek je u njemu, duboko u tim smionim
sanjarskim oima lealo neto, to nikada nita ne e moi stvarno da takne. I
dalje je nastavio da ita. Usprkos svim mukama, iskustvima i enama, on je
eznuo za USA. Tamo je bilo njegovo mjesto. Tamo je leala njegova vjera i
tamo je morao da bude.
Godine 1937. je Harry Bridges, koji nije vie bio momi, ali je jo uvijek
rastao, konano dosegao razinu transoceanskog i transglobalnog mornara i
zauvijek istjerao Jacka Malloya s mora.
Jo nije zavrio, ree Malloy. Prije nego to isteknu tri godine po
svretku toga rata, spremit e u dep cijele Havaje sa svim to je na njima.
Jack Malloy se vratio kui s jedanaest godina mornarskog iskustva. Bile
su mu trideset i dvije godine. Stupio je kao regrut u vojsku. Doe li rat, htio
je da u njemu sudjeluje. Jo uvijek je itao.
Wobbly su se zaista od sviju najvie pribliili sri stvari, govorio je on.
Nitko ih nikada nije pravo razumio. Bili su hrabri, a to je jo vanije, imali su
blago srce, koje se moglo povezati s njihovom hrabrou. Do njihova je
poraza dolo vie zbog pogreke u tehnici provedbe njihovih ideja nego
uslijed pogreaka u samim idejama. Gotovo da vjerujem, da vrijeme jo nije
bilo dozrelo za njih. Ja sam fatalista. Vjeruje li u logiku evolucije, nema
drugog izbora nego da bude fatalist.
Mnogo sam razmiljao o tome. Krist je morao da ima svoga Isaiju. ak i
726!

Martin Luther je imao svoga Erazma. Mislim, d? su wobblyji bili proroci i

pretee nove religije. Sam bog zna da je zaista trebamo. Da si ikad
prouavao povijest religija kao naravnih injenica i da ih nisi smatrao
nadnaravnim misticizmom kao ja, ne bi sad toliko razrogaivao oi od uda.

726

Moda misli da su religije neto vjeno? Misli da one odrasle dolaze na

svijet, da su vrste i krute? Religije se razvijaju. One se razvijaju iz prirodne
potrebe, jednako kao i svaka druga prirodna pojava i podlijeu tono istim
prirodnim zakonima razvoja. Nastaju, rastu, imaju zakonitu i nezakonitu
djecu i umiru
Svaka prava religija prolazi kroz isti logini proces. Najprije dolaze
proroci, pa na truloj leini stare vjere bude novu vjeru. Svaki Krist treba
svoga Isaiju i Ivana Krstitelja, koji mu priprema put. Proitaj malo o tome, pa
e vidjeti. Otkrit e da se sve religije razvijaju po jednakim loginim
principima.
Svaka religija zapoinje na najnioj stepenici, izmeu kurvi, krmara i
grijenika. Logino je da mora zapoeti ondje, jer se ondje nalaze
nezadovoljnici. Site ljude ne moe pridobiti za nove ideje.
Svaka religija pretvara svoje pokretae u muenike. To se dogaa po
zakonu prirodne selekcije. Ako je nova vjera dovoljno jaka, ona e nadvladati
sve prognoze i postii pobjedu.
Tek onda i samo onda e svi ti ljudi, zadovoljni ljudi, (koji su sve
dotle od straha bili progonitelji) okrenuti kabanicu prema vjetru i prikljuiti
se odmah religiji, natjerani onim istim strahom, koji ih je u prvo vrijeme
naveo da je progone.
To je trenutak, u kojem svaka nova religija poinje umirati. Kad je car
Konstantin preao na kranstvo, jer mu je kranstvo osiguralo pobjedu i
kad ga je proglasio rimskom dravnom religijom, on je istodobno dekretirao
i neizbjeivu propast kranstva.
to je religija jaa, to dulje treba do trijumfa i to dulje e potrajati dok
ne umre, i to vie nezakonitih potomaka e imati. Svi ti potomci proi e
korak po korak cio onaj logini razvoj.
Nagovjetavaju ih proroci, religije dolaze, trijumfiraju, bivaju
pi-ihvaene, degeneriraju i propadaju. Za religiju, koja je izvrila svoje djelo,
postigla svoj cilj i nauavala svoju nauku, nema nikakva izlaza osim da
nestane. Ona mora da propadne i poinje degenerirati, da bi dala mjesto

svojoj nasljednici. Ta e prihvatiti staru nauku, razradit e je i dalje je razviti,

kao to je nekada kranstvo uinilo sa idovstvom.
Gledaj, uzbueno e on. to je donijela idovska vjera? Nauavala je
da bog stoji u sreditu kao i zemlja, a oko njih da krui svemir. Uila je da je
bog nepromjenljiv, bog vjene kazne i osvete. idovska vjera donijela nam je
deset zapovijedi.

728

Lijepo.
to je uinilo kranstvo? Preuzelo je idovsku vjeru i malo je
promijenilo. Jo uvijek je nauavalo, da je bog

sredite i da je
721

46 Odsada do vjenosti

728!

nepromjenljiv, jednako kao i Sunce, oko kojega se okree Zemlja i svemir.

Malo je odmaklo od tog^ boga. On je jo uvijek bio nepromjenljiv, ali nije
vie bio u tolikoj mjeri osobno sredite Promijenilo je boga vjene kazne i
osvete u boanstvo vjene ljubavi i vjenog oprotenja, koji samo onda
kanjava zlo, kad ne moe nikako drukije da postupi. Kranstvo je deset
zapovijedi nadomjestilo s propovijedi na planini.
Fino. to bi sad mogao biti naredni korak, logiki razvoj? Nije li to
moda religija, koja e nauavati, da bog uope nije neki vrsti pojam?
Religija, koja e nauavati, da bog uope ne bi bio nita, da se vjeno ne
mijenja? Da ni Zemlja ni Sunce nisu vrsta nepromjenljiva sredita, ve da
sredite uope ne postoji. Da je, kako kae Einstein. svemir krug u vremenu,
u kojemu su i Zemlja i Sunce sitne estice, da sve stalno tee i da se sve
vjeno mijenja. Ne bi li nova religija mogla da nauava, da bog znai rast i
razvoj, umjesto da je vjean i nepromjenljiv, boanstvo koje nikad nije
jednako?
Kad je stigao do tog momenta, on nije vie govorio Prewu da bi skrenuo
Prewove misli od Angela. Sav se zanio i posve se prepustio razmatranju svoje
teorije, koja se tako zadrla u nj, da je zavladala cijelim njegovim ivotom.
Njegove neustraive sanjarske oi nisu vie Prewa razabirale kao Prewa, a
nije se vie ni sjeao ovjeka po imenu Angelo. Zaudo se Prew ba u takvim
trenucima i samo u takvim trenucima mogao posve prepustiti sluanju i
zaboraviti, da uope postoji Maggio. Oi toga sanjara bi onda posvema
zavladale njime, dok je tihi i blagi glas neprekidno govorio i govorio.
Razumije li to to znai? Ako je boanstvo promjena, a ne
nepromjenljivost, ako bog znai razvoj i evoluciju, onda nije vie potreban
729!

pojam oprotenja. Sama ideja opratanja pretpostavlja pogreku, istoni

grijeh. Ako razvitak ne znai nita drugo nego rast, iskuenje i zablude, kako
bi onda zablude mogle da budu grijesi? Kad ne pridonose rastu? Zar mati
osjea, da je pozvana, da svom djetetu dade oprotenje, to je jelo zelene
jabuke ili je poloilo ruku na vruu pe? Jesi li ikada ljubio nekoga ili neto7
Na primjer: neku enu? Jesi li ikada ljubio kakvu enu? Ako si ikada neto

zaista ljubio, onda ti sigurno nije palo na pamet, da tom biu neto oprosti.
Nije li tako? Tebi je bilo pravo, ma to god ona radila, zar ne? Bez obzira na
to, koliko te je to boljelo. Biu koje ljubi, ne mora nita opratati. Oprata
onima* koje ne ljubi.
Ako nekoga ljubi, nastavi Jack Malloy, ti uope ne e ni doi na
pomisao, da mu oprosti. Moe se s njime ne znam kako prepirati i vriti
pritisak na nj, da ga promijeni. No kad prepirka zavri, a da ga ti ni za dlaku
nisi promijenio, onda jednostavno nastavlja i uzima ga onakva kakav jeste.
Nikada ne e biti tako sitan, tvrdoglav i nadmoan, da bi sebi samom ili
njemu mogao da kae: ja ti opratam.
Time je bila izloena filozofija Jacka Malloya. Bila je objavljena njegova
religija i izreen njegov credo. Sve one godine druenja s wobblyjima, borbe
s komunistima, Haywood i Chaplin, Upton Sinclair, Harry Bridges, godine na
moru, ene s kojima je volio spavati, te vojska, sve to sabrano u nadljudsku
cjelinu kao pokuaj, da vrijedi za sve. On se neprekidno na to vraao. Nije
mogao da se toga okani. To mu je odvie znailo. Stvar se, meutim, uvijek
zavravala na isti nain: da se iznad starog boanstva osvete i iznad novog
boanstva oprotenja nalazi najnovije boanstvo odobravanja, boanstvo
ljubavi, koje stoji visoko iznad svakog opratanja, bog, koji nita zla nije ni
govorio ni uo ni vidio, jednostavno stoga, jer zlo uope nije ni postojalo.
Time je bila otkrivena tajna, o kojoj je Prew tako esto razmiljao, tajna
Malloyeve moi nad ljudima u tamnici, tajna njegove velikodunosti, koju je
ak i takav krajnji cinik, kao to je bio Berry, mogao da bez uzdravanja
potuje.
Jack Malloy je mogao da voli ljude, jer se ve unaprijed pomirio s time,
730!

da e ga njegovi prijatelji napustiti, njegovi neprijatelji povrijediti i njegovi

voe prevariti. Sve je on to smatrao prirodnim reakcijama, s kojima ovjek
mora da rauna, umjesto da ih proklinje kao nitkovluke.
Ako je Jack Malloy za iim alio u svom ivotu, onda je alio, to je roen
u krivo vrijeme. Trebao se roditi u vrijeme proroka, a ne u doba mesije.

730

Jer ono e doi, govorio je on. Jo nije dolo, ali konano e morati
doi. Logika i evolucija trae da doe, a doi e ovdje u Americi. Ovdje u
Americi, u domovini najomraenijega od svih naroda, gdje e se nalaziti sva
nada svijeta. Najvee religije nikle su uvijek u najomraenijim narodima.
Moda ja to ne u vie doivjeti. Moda ti ne e. Ali to e doi!
Nije oekivao, da e poivjeti toliko, da to vidi. Proivio je ono s
wobblyjima; pritom se pokazalo, da su oni jedini od avangardista. Svoju zlu
kob pripisivao je neemu stranom, to je izveo jednom davno, prije vie
vjekova, nekoj tekoj pogreki, koju je sad odraivao i za koju je plaao. Jack
Malloy je vjerovao u reinkarnaciju, jer je ona za njegov logini duh bila
jedino logino tumaenje. Zato je toliko i oboavao uspomenu na Josepha
Hillstroma.
Bio je svetac. Morao je da bude svetac, da ima takav ivot, kakav je smio
da proivi.
Joe Hill, koji je napisao Casey Jones i Aleluja, te Ja sam skitnica, a da mu
se ak za njih nikad nije priznalo autorstvo, umro je godine 1915., prije nego
to je Jack Malloy i uo za wobblyje. Strijeljali su ga u Utahu zbog umorstva,
koje nije poinio. Prije strijeljanja je zatraio, da se njegovo truplo pre veze
u Montanu, jer nije elio da ga se nae mrtvog u Utahu. Joe Hill nije
poivio toliko, da bi vidio degeneraciju, raspad i smrt svojih dragih IWW-a.
Joe Hill, kojemu je Jack Malloy zavidio vie nego bilo kome drugome.
To je nain, na koji polazi. To pokazuje to moe da se uini. Mora,
meutim, imati ono, to ta stvar zahtijeva. A iznad svega mora da ima
sree. Jednog e dana Joe Hilla svrstati u isti red s Ivanom Krstiteljem. Mora
da je jednom uinio neko veliko djelo, davno u prolosti, prije nego to je
731!

uope bio Joe Hill, da bi dobio pravo na takav ivot.

Kad ga je Prew upitao, to time misli, odgovori mu Jack Malloy: U
jednom od svojih prijanjih ivota.

ETRDESET I TREE POGLAVLJE

Dok je Angelo bio u bolnici, i, prije nego to se Jackson Stijena pojavio

s novostima o njemu, bio je u broj dva premjeten onaj mladi seoski momak
iz Indiane, kojega su pred Prewovim oima u broju tri oborili na zemlju. Od
svih ljudi, koje je Pre\v upoznao u broju tri, taj je momak bio posljednji, za
kojeg bi Prev oekivao, da e biti premjeten u broj dva. Odleavi svoja tri
dana u bunkeru, doe k njima, blag i prijazan kao uvijek.
Oekivali su ga jo prije nego to je Angelo doao u bunker. Poslije onog
napadaja, koji je doao kao posljedica udarca i trajao svega jedan dan, ti su
napadaji postajali ei i sve bi dulje trajali. Dok je bio normalan, zadrao je
svoju staru, blagu narav, koja se nikad nije tuila. Za vrijeme samog napadaja
bio je onaj isti posluni sanjarski idiot, to ga je Prew poznavao. No svaki put,
kad bi se budio iz toga stanja, poimao bi da bjesni, pa bi poput luaka
napadao svakoga, koji bi mu se naao u blizini.
Dvaput je napao straara u kamenolomu. Jednom je u blagovaonici
istresao svoj tanjur graha na glavu ovjeka, koji je sjedio kraj njega, a onda
ga napao tupom otricom noa. Toga ovjeka je spasila injenica, da se
vojnikim noevima dade jedva rezati maslac.
Za taj ispad dobio je tri dana bunkera, pa ih je mirno i bez albi odleao,
ali je nakon svog otpusta pokuao da ovjeku, koji je kraj njega radio u
kamenolomu, krupnim kamenom smrvi lubanju. Kadto bi se koji ovjek iz
broja tri probudio zbog toga to mu je neki demon, iji je izraz lica bio kao u
luaka, divlje stezao vrat i davio ga sve dotle, dok mu ne bi pritekla u pomo
tri ili etiri kanjenika, koje je probudila buka. Oni bi sjeli na seoskog momka
i sjedili na njem, sve dok se ne bi umirio. Na taj nain su ga njegovi drugovi u
broju tri skrivali i na kraju su uredili neku vrst straarenja. Naizmjence je
732!

jedan od njih morao da nou pazi na njega. No jednog dana napade seoski
momak u blagovaonici samu Tustu svinju. Odmah je dobio udarac toljagom
po glavi, pa je odlueno, da je zreo za broj dva.
Ustvari uope nije spadao u tu baraku. U njoj je bio isto tako na krivom
mjestu kao bijela ovca meu samim crnima, no ipak je premjetaj primio
istom ravnodunou kao i sve ostalo. Sjeao se Prewa, pa se brzo sprijateljio

732

s njime, a nakon kratkog vremena je u potovanju Jacka Malloya premaio

ak i Berryja. Bilo je upravo neugodno, kako se poput psetanca posvuda
vukao za Jackom. Kod veernjih igara, dok je bio normalan, napinjao se kao i
svi ostali, trpio je izbodena koljena i opeene prste kod indijanskog hrvanja i
izranjena rebra igre bez albi, kao i sve ostalo. Jednom mu je ak uspjelo
da se odri na nogama protiv pet najmanjih osuenika, to je popratilo ope
odobravanje. Odlikovali su ga time to su mu kao prvom ovjeku u broju dva
ponudili oprost od igara. On je, meutim, odbio da im prisustvuje samo kao
gledalac, premda sve do trenutka, kad su ga openito zapoeli da tede, nije
nikad ni protiv koga dobio igru.
Oni ga uzee pod svoju zatitu, poee se brinuti za nj i smatrati ga
nekom vrsti talismana. Njegovi napadaji bjesnila, kad bi se budio iz svog
stanja zanesenosti, nisu im smetali. Nisu trebali da postavljaju straare, jer su
svi oni, bez iznimke, sve od dana svoga djetinjstva bili uvijek tvrdi i uporni
borci. Kad bi se jedan od njih probudio, jer bi ga on poeo daviti, oslobodio
bi se, oborio napadaa udarcem ake i poloio ga natrag u njegovu postelju
u kojoj bi se ujutro probudio opet blag i prijazan.
Nitko u broju dva, bolje rei, nitko u cijelom zatvoru, nije ga ba nimalo
smatrao opasnim. Cak ni takav duh, kao to je bio onaj Jacka Malloya, nije
mogao da razabere opasnost u takvom nesposobnom seoskom momku iz
Indiane. Pomisao, da e upravo on postati ona igica, koja e naboj dovesti
do eksplozije i u komade razbiti cio pomno izbalansirani status quo vojnog
zatvora kao cjeline, a pogotovu status quo barake broj dva i da e
promijeniti sudbinu nekolicine sudionika, pa ak i u odnosu prema vani
ta je misao bila upravo smijena.

25!

Stvar se dogodila jednog popodneva vani u kamenolomu bez

prethodnog upozorenja i nitko je nije oekivao. Otkad se seoski momak iz
Indiane nalazio u broju dva, on je na svoj prijazan nain postajao sve
ogoreniji prema ivotu. To nipoto nije odgovaralo njegovim priroenim
sklonostima, i kasnije nije nitko mogao da rekne, je li svoj pothvat izveo
zbog toga, to je htio da pokua postati jednakim svojim novim junacima ili

se moda razlog nalazio u tome, to je zbog svojih napadaja izgubio pravo

na snienje kazne, steeno dobrim vladanjem, i konanim premjetajem u
broj dva produio kaznu od mjesec dana na dva mjeseca.
Toga popodneva nalazio se u jednom od onih svojih stanja sanjarenja.
Prew je radio upravo izmeu Berryja i Jacksona Stijene, kad se probudio iz
toga stanja. Ve neko vrijeme ekali su oni na znak buenja. Tek to je seoski
momak iz Indiane bacio malj i stao se divlje ogledavati, bacie se njih trojica
na nj i zadrae ga, dok nije opet sve bilo u redu. Nakon toga se sva
etvorica opet latie svog posla. Pritom nisu uope razmiljali
0 njegovu napadaju, jer su se ve bili postepeno navikli na to.

Malo kasnije stupi taj seoski momak iz Indiane k njima. Na licu mu se

ocrtavao neobino odluan izraz. On ih upita, je li jedan od njih spreman, da
mu slomi ruku.
A zato, dovraga, Francis? upita Prew.
Jer elim u bolnicu, razjasni seoski momak iz Indiane.
Zato eli u bolnicu?
Jer mi je ve dosta te proklete rupe ovdje, Ijubezno odvrati seoski
momak iz Indiane. Odleao sam pun mjesec dana
1 jo uvijek imam da odleim dvadeset i est dana. Jo dvadeset i est dana,

ovjee.
A to bi rekao, da mora odleati est mjeseci kao ja?* upita Jackson.
To mi se ne bi svidjelo, odvrati seoski momak iz Indiane,
Ni slomljena ruka ne e ti pomoi da bre izae odavde, razborito e
Prew.
Ali u moi dva ili tri tjedna provesti u bolnici.
727!

Osim toga, kako da ti, dovraga, slomimo ruku? Moda da je poloimo

preko koljena i prekinemo je poput palice, to? upita Prew. Ruka se ne da
tako lako slomiti, Francis!
Ja sam ve mislio o tome, pobjedonosno e seoski momak. Mogu
poloiti ruku na dva kamena, a netko od vas moe je slomiti maljem. To e je
slomiti lako i brzo, a ja u imati najmanje dva tjedna odmora u bolnici.

>Ja to ne mogu uiniti, Francis, odvrati Prew, kojemu se odjednom

malo smuilo.
Moe li ti to za mene uiniti, Jackson? upita seoski momak iz Indiane.
Prokletstvo, a zato eli u bolnicu? ree Jackson, izvlaei se. Ni
ondje nije bolje nego ovdje. Bio sam ondje, pa t' govorim istinu. Nije nimalo
bolje nego ovdje!
>Da. ali ondje nema bar Tuste svinje i ovjek ne treba da na tom
prokletom suncu maljem tucka kamenje!
Ne treba, kimnu Jackson, ali neprekidno sjedi na stranjici i viri kroz
one proklete reetke na prozorima, sve dok ne poali to nije vani i ne kucka
maljem kamenje!
Ali bar je jelo bolje.
Bolje je, prizna Jackson, no i to jelo e ti dodijati.
Ti, dakle, ne e da to uini? Ni kao uslugu? poe mu predbacivati
seoski momak iz Indiane.
Ah, mislim, da bih to uinio za tebe, oklijevajui e Jackson, ali vie
bih volio da ne uinim, Francis!
Ja u uiniti, naceri se Berry, kad god eli, Francis. Samo zaista mora
eljeti.
Ja zaista elim, prijazno i vrsto odvrati seoski momak iz Indiane.
Lijepo. Gdje je onda nekoliko prikladnih kamenova? upita Berry.
Tamo prijeko, gdje ja radim, dva su kamena, koja tono pristaju.
Dobro, ree Berry. Poimo onamo. Onda zastane i okrene se prema
ostalima. Valjda nemate nita protiv toga, ako to za njega uinim, momci?
Konano, to je na tomu? Ako mu je dodijalo! Moda u i sam jednom
728!

zatraiti nekoga, da to isto uini meni.

Ne, oklijevajui ree Prew. Meni je pravo. Mene se to nita ne tie, ali
sam ne u da uinim.
I ja tako mislim, ree Jackson s odvratnou.
Lijepo, ja u se odmah vratiti, ree Berry. Pripazite malo na straare.

728

Straar dolje u kamenolomu nije bio na domak pogleda, ali ona dvojica
gore na peini stajala su tako, da su ih mogli vidjeti.
Radije pripazi na onu dvojicu tamo gore, ree Prew.
ovjee, kad bih htio da poekam, dok njih dvojica ne odu, mogao bih i
poekati, dok se zemlja ne okrene.
Vjerojatno e uskoro skrenuti malo prema drugoj strani*, dobaci Prew.
Ah, do vraga s njima, zlovoljno odvrati Berry. Oni su i onako odvie
slijepi, a da bilo to vide.
On uze malj i poe za seoskim momkom iz Indiane. Po prilici pet metara
dalje, pokae Francis na dva kamena, to ih je odabrao. Bili su po prilici tri do
etiri palca visoki, imali su glatku povrinu i stajali su nekih est do osam
palaca jedan od drugoga. Seoski momak iz Indiane klekne i poloi lijevu ruku
tako na kamenje, da mu je lakat leao na jednom kamenu, a zglob ruke na
drugom kamenu.
Kako vidi, na taj nain e zglobovi ostati itavi, ljubezno razjasni on.
Uzimam lijevu ruku, jer sam denjak. Tako u lake moi da jedem, i moi u
da piem pisma kui. Gotovo, ree on. Udari!
Dobro, kimnu Berry. On stupi malo naprijed, odmjeri zamah glavom
malja, zamahnu objema rukama, podigavi malj iznad glave i pogodi ruku
izmeu kamenja snano i tono poput uvjebanog drvosjee.
Francis, seoski momak iz Indiane, kriknu, kao da nije oekivao udarac,
poput ovjeka, kojega je pogodio majstor strijelac, a da ga on prije toga nije
opazio. Ukoliko se uope zaulo pucanje kostiju, onda je to Francis
nadglasao svojim krikom. Nekoliko je trenutaka ostao na koljenima. Sav je
problijedio i klonuo. Onda ustane i doe prijeko k njima, da im pokae to se
729!

dogodilo. U sredini podlaktice, koja bi se zapravo morala pruati u ravnoj

crti, razabirala se izboina u obliku pravoga kuta. Za vrijeme nekoliko
sekundi, to ih je trebao da prijee pet jardi do njih, poelo je ve da natie
mjesto, gdje je ruka bila slomljena. Dok su promatrali ozljedu, ona je sve vie
naticala, sve dok se nije stvorila krupna kvrga.

Mislim, da je ruka slomljena na dva mjesta, sretno ree Francis.

ovjee, to e mi donijeti najmanje puna tri tjedna, a moda i vie.
Odjednom je prekinuo i pao na koljena. Paljivo je ljevicu drao desnicom, a
onda stade povraati.
To prokleto boli, momci, ponosno e on, i opet ustane. Bogami,
nisam mislio, da e tako boljeti, nastavi istim zauenim iznenaenjem,
koje se oitovalo i u njegovu kriku. Hvala, Berry, najljepa ti hvala!
Nema na emu, naceri se Berry. Drago mi je, da sam ti pomogao.
No, mislim, otii u dolje i pokazati to straaru, sretno e Francis.
Dovienja. On sie niz breuljak. Jo uvijek je desnicom paljivo drao
ljevicu.
Isuse! ree Prew, osjeajui kako mu niz lea curi neki neobini hladan
znoj.
ovjee, ja mu ne zavidim, dobaci Jackson. Ne bih htio da to proem
pa ni onda, kad bi me odmah otpustili iz zatvora.
Ah, kojeta, naceri se Berry. Ve ste uli za zloince, koji sami sebe
operiraju i vade kugle iz tijela. To je jo mnogo gore.
Jo nikad nisam uo za takve operacije osim to sam ih vidio u kinu,
kimnu Prew.
Ni ja, ree Jackson. Jo nikada.
ovjee, bilo je posve lako, nakesi im se Berry. Prava sitnica.
Izmeu pojedinih udaraca ekiem gledali su straara na cesti kako
telefonira, dok je seoski momak iz Indiane sav sretan stajao kraj njega.
Paljivo je desnicom drao ljevicu. Uskoro stie i teretni auto po nj. On se
uspne na stranju stranu kola, jo uvijek paljivo drei desnicom ljevicu.
730!

Vidi li upita Berry. To je lako, kao da popije vode. Bogami, volio bih
da i sam to uinim.
Kad bi se odjednom dvojica pojavila sa slomljenim rukama, oni bi
odmah poeli da sumnjaju, odvrati Prew.
Znam, odgovori Berry i vuje se naceri. Zato ja to nisam ni uinio, ali
to je zaista jedini razlog.

730

Kad su se uveer vratili s rada, zaue, da se Francis Mur- dock, seoski

momak iz Indiane, nalazi ve u kanjenikom odjelu bolnice i to s frakturom
podlaktice uslijed pada s peine. Naalost je podlaktica bila slomljena samo
na jednom mjestu, a ne na dva, kao to se on nadao.
Inae nije nitko nita spomenuo i nikoga nisu nita pitali. Kako se inilo,
sve se odvilo po planu. I veera je prola kao obino.
Ali poslije veere, tik prije znaka gasi svijetla, pojavie se Tusta svinja i
major Thompson u broju dva, oboruani toljagama. Bilo je oito da su silno
razgnjevljeni.
Bilo je to gotovo kao prava inspekcija. Ljudi su morali da pred svojim
posteljama stanu u stav mirno. Dva straara s automatima stajala su tik uz
vrata s unutranje strane, a trei straar stajao je s one strane reetke drei
klju zakljuanih vrata. Major Thompson je izgledao, kao da je upravo svoju
enu uhvatio u postelji s nekim obinim vojnikom.
Mladi Murdock je danas popodne vani u kamenolomu slomio ruku,
odree major. On tvrdi da ju je slomio prigodom pada. U stanju, u kojem se
nalazio, morao je u bolnicu. Mi volimo, da nae male obiteljske zadjevice
raspravimo u okviru naa etiri zida. Ali meu nama, netko mu je slomio
ruku. I Murdock i ovjek, koji je to uinio, krivi su zbog namjernog
osakaenja Ovdje u ovom zatvoru ne doputamo sakaenja. Murdockova
kazna bit e produena, a kad se vrati, ustanovit e, da mu je ovdje veoma
neugodno. Htio bih, da istupi ovjek, koji je Mur- docku slomio ruku.
Nitko se ne maknu, nitko ne odgovori.
Lijepo, ree major otrim glasom, mi umijemo napeti i druge strune.
Vi ste. momci, u broju dva, jer ste buntovni. Ni prema jednome od vas
731!

nemam ni najmanje samilosti. U posljednje vrijeme smo prema vama imali

previe obzira. Krajnji je as da nauite, tko je ovdje gazda u kui. Ja dajem
onom ovjeku posljednju priliku da se javi.
Nitko se ne maknu.
U redu, vodnie, odsjeeno ree major i kimne Tustoj svinji.

Stariji vodnik Judson stupi pred prvog ovjeka i upita: Tko je slomio
Murdockovu ruku?
To je bio neki tanki, ali iskusni stari kanjenik od osmog puka poljske
artiljerije, veoma izbrazdana lica, koje je odraavalo njegov apsolutni
cinizam. Oi su mu ukoeno buljile ravno naprijed, nepomino, kao da su od
kamena. Nalazio se posve na drugom kraju kamenoloma, ali je ve doznao
za cijelu pripovijest.
On odgovori: Ne znam, vodnie, a Tusta svinja ga udari toljagom
preko golijeni i ponovo ga upita. Izbrazdano lice se ne pomakne, a kamene
oi ne pokolebavi se i ne trgnuvi zadrae svoj ukoeni izraz. On ponOvo
ree: Ne znam, vodnie, a Tusta svinja mu zabode vrh toljage u trbuh i
ponovo ga upita. Uspjeh je bio opet isti.
Cijela se stvar ponovila uz itav red i niz itav drugi red. Tusta svinja je
metodiki zapoeo na jednom kraju, pa je, marljivo radei, stigao do drugog
kraja i opet natrag. Svakom je ovjeku pet puta postavio isto pitanje: Tko je
slomio Murdockovu ruku? Nijedan se lik nije pokrenuo, nijedno se oko nije
pokolebalo ni trepnulo, a na licima se opazio samo beskrajan prezir prema
metodama Tuste svinje i prema samoj Tustoj svinji. Ovo nije bio broj tri, ve
broj dva, a broj dva je bio jedno jedino tijelo, stijena od kamena i betona.
Tustu svinju nije smetao ni prezir ni neslomljivost. Njegov je nalog glasio,
da ima svakoga ovjeka pitati i tui ga, ako ne odgovori istinu. Rezultat ga
nije zanimao. Svoj je posao obavio metodiki i savjesno. Kad je proao kroz
itav red, vrati se majoru i obojica pooe uz stroj, i stadoe pred Berryjem.
Tko je slomio Murdockovu ruku? upita major Thompson U tom
trenutku razumjee svi, da Thompson i Tusta svinja tono znadu to je na
stvari.

732!

Berrv je buljio ravno preda se ne odgovarajui nita.

Tusta svinja ga udari.
Jeste li vi slomili Murdockovu ruku? upita major Thompson
Berry je u stavu mirno buljio ravno preda se ne odgovorivi nita.
Tusta svinja ga udari.

732

Sluajno ve znamo, da ste vi slomili Murdockovu ruku, osmjehne se

major.
Berry se naceri.
Tusta svinja ga udari.
Stupite naprijed, ree major Thompson.
Berry stupi dva koraka naprijed. Jo uvijek se cerio.
Tusta svinja ga krajem toljage lupi po nosnoj kosti. Berry klonu na
koljena. Tako je ostao nekoliko sekundi. Nitko mu nije pomogao. Onda
teturajui opet ustane. Krv mu je curila iz nosa, ali on ne podignu ruke i ne
okrenu pogled s protivnog zida Vrhom jezika oblizne usne i naceri se
majoru.
Ja u vas uzeti kao odgojni primjer, otro e major. Postali ste malo
preveliki za vae hlae, pa u vas malo podrezati, da pristanete u njih. Moda
mislite da ^te odvie tvrdi. Pokazat u ovim ljudima, to se dogaa s
ovjekom, koji postaje preuzetan i vjeruje, da je odvie tvrd. Jeste li vi slomili
Murdockovu ruku?'
Poljubi me u guzicu, podmuklo e Berry.
Ovaj put ga Tusta svinja udari vrhom toljage po ustima. Berryju
popustie koljena, ali nije pao. Oi mu zatitrae, no ipak ne skrenu pogled sa
zida. Kad se opet uspravio, malo pomaknu ustima, pa prezirno pljune dva
zuba pred noge Tustoj svinji i naceri mu se.
Ja u te ubiti, Tusta svinjo naceri se on. Ako ikad izaem odavde,
vrebat u na te, dok te ne upecam, a onda u te ubiti. Bit e bolje da me
pretekne, jer ako ikad izaem odavde, ubit u te.*
Tustu svinju nisu te rijei isto tako nimalo dirnule, kao to ga nije dirnuo
733!

ni opi prezir ni opi otpor. Opet podignu toljagu, metodiki, marljivo, bez
osjeaja, ali major Thompson ga zadri.
Odvedite ga dolje u gimnastiku dvoranu, ree major, ne bih elio da
baraku uprljam vie nego to je to potrebno. Neka netko od vas, momci,
obrie ovu svinjariju ovdje!

Tusta svinja zgrabi Berryja za ruku, da ga odvede k vratima, ali Berry se

istrgne i ree: Mii te tvoje debele ape. Jo uvijek mogu da i sam hodam. I
poe ravno prema vratima. Straar koji je stajao vani, otkljua vrata. Berry
izae. Za njim izaoe Tusta svinja i major, a na kraju oba straara.
Taj kujin sin je lud, priguenim glasom ree Malloy. Na takav nain ne
moe svriti s njim. Rekao sam mu, da na takav nain ne moemo nita
postii.
Moda mu je jednostavno dodijalo, dobaci Prew.
Dodijat e mu jo i vie, nepopustljivo e Malloy. Danag e se ozbiljno
latiti posla.
Bilo je prvi put to su nekog ovjeka uli da vie u gimnastikoj
dvorani, dok su ga tukli. injenica, da je to vikao ba Berry, dokazivala je, da
su se zaista ozbiljno latili posla, da su Tusta svinja i Thompson ovaj put htjeli
da istjeraju priznanje ili da slome Berryja. U broju dva oistie pod i sjedoe
da ekaju. Ve je prolo pola deset, a svijetla su jo uvijek gorjela, znak kako
je cijela ta stvar bila neobina. Od Hansona, koji je naoruan brzo proao kraj
vrata, uspjeli su da doznaju, da je jedan od straara gore na peini
promatrao cijelu stvar.
U pola dvanaest uao je u baraku major Thompson sa stra- arima. Major
je opasao revolver. S njim je bilo deset straara, svaki s pripasanim
revolverom i s automatom u rukama.
Kanjenike svrstae u dvoredove i odvedoe ih dolje u dvoranu za
gimnastiku. Du cijelog hodnika stajali su straari s automatima i
revolverima. I u dvorani za gimnastiku stajala je straa uz zidove. Oito su
alarmirali sve raspoloive ljude. Ljudi iz broja dva uoe u gimnastiku
734!

dvoranu i svrstae se kraj zida pred straarima.

Berry je stajao uz uski zid prostorije. Bio je odjeven u kratke vojnike
hlae i jo uvijek se pokuao kesiti, premda su mu usta bila tako nateena, da
ih je mogao jo samo razvlaiti. Jedva si ga mogao prepoznati. Slomljeni nos
mu je natekao i iz njega je curila krv u mlazovima. Svaki put, kad je zakaljao,
navrla bi mu krv iz usta. Oi su mu bile gotovo posve sklopljene, a gornje

734

polovice uiju na pol strgnute s glave. Krv iz nosa, iz usta i iz uiju, koje nisu
mnogo krvarile, pokrivala je u mrljama njegova prsa i bijele gae.
Taj je gotov, apnu netko iza Prewa. Zvualo je posve definitivno.
Kraj Berryja su stajali Tusta svinja i jo dva MP-a, Turnipseed i stari
prijatelj Angela Maggia, Brownie. Sva su trojica izgledala iscrpena. Major
Thompson je sam stajao u kutu s pri- pasanim revolverom.
Mi emo vam pokazati, momci, to se dogaa ljudima, koji misle da
mogu vojsku povui za nos, otro e on. Vodnie, kimne Tustoj svinji.
Okreni se! ree stariji vodnik Judson. Nos i noge prema zidu!
Bit e bolje da me ubije, Tusta svinjo, apnu Berry. Radije obavi
posao do kraja. Ne obavi li ga, ubit u te. Ako ikad izaem odavde, ubit u
te.
Stariji vodnik Judson stupi naprijed i koljenom udari Ber- ryja u muda.
Berry vrisnu.
Okreni se! ree stariji vodnik Judson. Nos i noge prema zidu.
Ben-y se okrene i upravi nos i none prste prema zidu.
Ti kujin sine, apne on, ti tusti kujin sine! Bit e bolje da me ubije. Ne
ubije li me, ja u ubiti tebe. Radije me ubij! inilo se kao da je to jedina
misao, to mu je preostala i kao da je zabio sebi u glavu, da e se te misli
drati do kraja. Neprekidno je ponavljao iste rijei.
Jeste li slomili Murdockovu ruku, Berry? upita stariji vodnik Judson.
Berry apui nastavi svojom litanijom.
Berry, ujete li me? upita stariji vodnik Judson. Jeste li slomili
Murdockovu ruku?
ujem te, apnu Berry. Radije me ubij, Tusta svinjo. Ne ubije li me, ja
u ubiti tebe. Radije me ubij!

735!

Brown! ree Tusta svinja, pa kretnjom glave pokaza u smjeru Berryja.

Naprijed!
Desetar Brown postavi se u stav poput igraa baseballa i obim rukama
zamahne toljagom. On pogodi Berryjeva kria na najuem mjestu. Berry
vikne. Onda zakalja, a krv iz njegovih usta opet pokropi pod.

Postojale su dvije vrste toljaga, svinute i ravne. Ravne toljage su bile dulje
i tee od savinutih. Drak trnokopa je dulji i tei od drka bilo koje sjekire, a
drak motike za krenje je dui i tei od drka bilo kojeg trnokopa. Ravan
drak motike za krenje je neka etiri palca dui od drka trnokopa i oko
funtu tei od njega. Moe ga prepoznati po dvostrukoj grbi na vrhu. elina
glava motike za krenje slina je motici, koja s druge strane ima iljak. Ta je
glava ini veoma prikladnom za krenje ikara i tekih terena. Toljage, to su
ih upotrebljavali Tusta svinja i njegovi pomagai, bile su veoma sline
drcima motike za krenje
Jeste li slomili Murdockovu ruku? upita Tusta svinja.
Poljubi me u stranjicu, apnu Berry. Bit e bol^e da me ubije. Ne
ubije li me, ja u ubiti tebe. Bit e bolje da me ubije.
Petnaest asaka morali su ljudi iz broja dva promatrati taj prizor. Onda ih
povedoe izmeu dva reda naoruanih straara natrag u baraku i ugasie
svijetla. Krikovi iz gimnastike dvorane nisu prestajali i tako nitko nije mogao
da spava. Pa ipak ih digoe u etiri sata i etrdeset i pet minuta.
Za vrijeme ruka doznali su da Berry oko pola dva nije vie mogao da
urinira i da su ga napol otkinutih uiju poslali u kanjeniki odio garnizonske
bolnice. Izjavili su da je pao s kamiona.
Narednog dana, oko podne, umro je uslijed jakih krvarenja u mozgu i
unutranjih povreda kako je kazao izvjetaj, vjerojatno prouzrokovanih
padom s kamiona, koji je vozio velikom brzinom.
Tek kad je Berry umro, saopi Prew Malloyu to kani uiniti. On je to znao
i prije Berryjeve smrti, ali je ekao na nju i tek onda rekao Malloyu.
Ubit u ga, rekao je Prew. Poekat u, dok ne izaem odavde, a
736!

onda u ga uvrebati i ubiti ga, ali ne u biti tako glup kao Berry, da to
unaprijed nagovijetavam. Drat u jezik za zubima, i poekati na prvu
priliku.
Trebalo bi da ga netko ubije, ree Malloy. Zasluio je da bude ubijen.
Samo to to, naalost, ne e nita pomoi.

736

Meni e, meutim, pomoi, odvrati Prew. Vrlo e mi mnogo pomoi.

Moda e me ak opet uiniti ovjekom.
Ti ne bi nikoga mogao hladnokrvno umoriti, sve kad bi i htio, dobaci
Malloy.
Ja i ne kanim hladnokrvno umoriti Tustu svinju, odvrati Prew. Dat u
mu jednake izglede kao to ih i sam imam. Dolje u gradu je bar, u koji on
uvijek zalazi. Cuo sam neke momke kako o tome pripovijedaju. Rekli su da
ima uvijeh uza se no. Ubit u ga noem. Onda ima jednake izglede sa
svojim noem protiv mene kao i ja sa svojim protiv njega, samo to ne e on
mene ubiti, ve ja njega. Ubit u ga. I nitko ne e znati, tko je to uinio. Ja u
se vratiti svojoj eti i zaboraviti stvar, kao to ovjek zaboravlja na kakvu
drugu strvinu.
Nita ne e pomoi, ako ga i ubije, dobaci Malloy.
Malo bi pomoglo Berryju.
Nimalo. Berry bi ipak na svaki nain jednog dana stigao onamo, gdje je
sad. To je bila njegova sudbina poevi od dana. kad je roen u nekoj kolibi
u najbjednijoj etvrti u Wichiti u Kansasu.
I Tusta svinja potjee iz sirotinjske etvrti.
Dakako, potvrdi Malloy. Isto tako bi on mogao da bude Berry, a Berry
da bude Tusta svinja. Ti to ne razumije. Ako na svaki nain eli da neto
ubije, onda ubij ono, to je Tustu svinju uinilo onim to je sada. Ma to
inio, on to ne ini zbog toga, jer je pravo ili krivo. O tom on uope ne
razmilja. On jednostavno ini ono, to treba da uini.
I ja. I ja sam uvijek inio ono, to je trebalo da se uini, ali ipak nisam
uinio neto takvo kao to je'uinio737!
Tusta svinja.
Tono. Ali ti ima jako razvijen smisao za pravdu i nepravdu. Zbog toga
si dospio u zatvor, jednako kao i ja, ali kad bi upitao Tustu svinju, misli li on
da je pravo ono to je uinio, on bi se vjerojatno vraki iznenadio. A onda,
bude li mu dao vremena da razmisli o tome, on bi rekao, da, bilo je pravo.
Jednostavno zbog toga, jer su mu stalno utuvljivali u glavu, da uvijek treba
raditi samo ono to je pravo. I zato za njega sve, to ini, mora biti pravo.

Jednostavno, jer je on to uinio, i, jer on zna da su ga uili, da je krivo, ako

ovjek poinja neto nepravedno.
Sad samo brblja, a ne govori nita odbije Prew. Tusta svinja je kriv. I
previe kriv. Nakon mene i nakon tebe morat e jo mnotvo ljudi da proe
kroz taj zatvor.
738

738!

Jesi li bolestan? to je?

Ne, nisam bolestan. Neto je drugo. Stoji u nekakvoj vez> s onim to
sam ti govorio, da sam roen u krivo vrijeme. Neto mi nedostaje, tako da
zapravo nikad ne radim ono, to bih elio da radim. Vidi, ja sam odgovoran
za ono, to se dogodilo s Ange- lom i s Berryjem. Upravo kao da sam sam
potpisao otpusnicu ili zamahnuo toljagom. Upravo tako kao to sam
odgovoran i za to, bude li ti ubio Tustu svinju.
Glupost, odbije Prew, sve je to glupost, Jack!
Ne, naalost je istina.
Bogami, ne mogu da razumijem, kako si doao na takvu misao.
Jer su oni pokuali da izvedu ono, emu sam ih ja uio, odgovori
Malloy. Bez obzira, da li to uvia ili ne uvia, vjeruje ili ne vjeruje. Cio
moj ivot mi se uvijek dogaalo isto Uvijek sam pokuavao da ljude nauim
onomu, to sam vidio, ali uvijek su me krivo razumjeli i pogreno
primjenjivali moje pouke Uzrok je taj, to meni neto nedostaje. Ja
propovijedam pasivni otpor i neku novu vrst boanstva s novom ljubavi
punom razumijevanja, ali sam to ne izvrujem. Ili bar ne izvrujem dovoljno.
Kadto mi se ini kao da cio svoj ivot nisam nita iskreno ljubio.
Bez mene i bez moga brbljanja ne bi ni Angelo ni Berry uinili ono to
su uinili, niti dobili to su dobili. Pa ako ostanem ovdje (ovaj put moram da
odleim jo sedam mjeseci)., i drugima e se dogoditi isto. Tebe je takoer
ve zgrabilo. Ja govorim pruajte pasivan otpor, ali svi se vi borite, jer i ja
sam mislim na borbu, pa i onda kad govorim da se ne borite. Ne bih htio, da
se to jo nekome dogodi.
Ne vjerujem, da je tono to to kae, nemono e Prew. jer nije
738!

osjeao da je dorastao duevnom naporu takvog raspravljanja.

Pa ipak je tako, odvrati Malloy, i zato u pobjei odavde.
U aru svoje cigarete opazi Prew, kako se Malloy blago i gorko smijei.
Vjerojatno se to dogaa svakome, koji pokuava da ini ono, to sam ja
cio ivot pokuavao initi, a da za to nisam imao potrebnu unutarnju snagu,

738

ree Malloy. Kad pobjegnem, oni e vjerojatno krivo razumjeti i moj bijeg,
pa e iz mene, zbog toga bijega, napraviti heroja.
Kako si zamislio da to izvede?
To je najlake, odvrati Malloy. Mogao bih iz radionice donijeti sa
sobom dovoljno alata, da lako probijem ovaj zid.
A reflektori? Mene ne e opaziti.
I elektrina ograda? I ureaj za alarm? Izolirane kare iz radionice,
ree Malloy. I dugaak komad ice, da zatvori krug struje, ondje gdje reem
ogradu.
Jo lake e biti, da jednostavno pobjegnem iz radionice. Ondje nema
nikoga, koji bi me prijavio ili htio da me zadri. Obini mehaniarski
kombinezon u kojem u doi do kasarne, a onda u u svojoj jedinici pozajmiti
graansko odijelo i nestati.
Kako stoji stvar s novcem?
Ne trebam ga. Imam najmanje pola tuceta prijatelja u gradu, koji e me
sakriti, dok ne naem brod da me odveze u Sjedinjene Drave.
Uskoro e rat, dobaci Prew.
Znam. Kad bukne rat, ja u se vjerojatno prijeko u Dravama javiti pod
lanim imenom. Bar tako sam sam sebi predoio stvar. Ovdje sam meutim
svrio, pa nema ni smisla da dulje ostanem ovdje. Do rata mogu da izvedem
jo mnogo toga, to bih htio izvesti, a da me neprekidno krivo ne razumiju i
da ne kodi onima, koje volim.
Povedi me sa sobom, ree Prew.
U aru cigareta Malloy ga zapanjeno pogleda. On se osmjehne, a taj je
smijeak bio, kako se Prew kasnije esto jo sjeao, najalosniji, najblai,
739!

najgoriji i najtopliji osmijeh, to ga je ikada vidio na ljudskom licu.

Ti uope ne eli poi sa mnom, Prew.
Naravno da elim.
Ne, ne eli. Sto bi onda bilo s Tustom svinjom?
Doavola s Tustom svinjom, ako mogu da poem s tobom.
Ti ne zna, u to se uputa. Ja sam i prije ve bjeao pred zakonom.

I ja.

Da, ali ne od grada do grada i od erifa do erifa. Ovaj puta ima svega
pedeset posto vjerojatnosti, da u ikad uspjeti otii s tog otoka i vratiti se u
Drave. Tu nema nikakve romantike. I nipoto nije lako.
Maloas si sam rekao, da bi bilo gotovo isto tako lako pobjei odavde,
kao to je lako pobjei iz radionice, usprotivi se Prew.
Tako i jeste, ali to nisam mislio rei. Mislio sam na ono kasnije kad
izaem odavde. U dvoje bi bilo jo pet puta tee. Morali bismo u
kanjenikom odijelu pobjei ravno u planine, umjesto da poemo kroz
kasarnu. Dakako da bi nas traili ba u bregovima. Da sigurno stignemo u
grad, trebali bismo tjedan dana Morali bismo obilaziti svako selo i svaku
kuu, a zatim bismo se morali provui kroz itav Honolulu, da stignemo
mojim prijateljima.
Volio bih poi, ree Prew.
Ja znam, kako se to radi, nastavi Malloy. Sve sam to ve i prije uinio.
Znam kako ovjek stie na brod kao bogata, uzvien iznad svake sumnje.
Znam kako treba da se obue i kako da se vlada, znam kako se naruuje
jelo i kako se postupa sa stevvardima, a pogotovu sa suputnicima. Ima tu
milijun sitnica, a da ih naui, treba godine. Ti bi se izdao ve prvoga dana.
Ja brzo uim, uzvrati Prew. uj me. Znam da bih ti spo- etka pravio
mnoge potekoe, ali kasnije bih ti mogao vie nego dvostruko uzvratiti,
mislim kod onih stvari, to ih onda namjerava izvesti.
Malloy se osmjehne. Ti uope ne zna to ja kanim uiniti.
Mogu da si to po prilici predoim.
Ja to jo ni sam ne znam, Prew.

740!

Lijepo, ukoeno e Prew. Ne elim te siliti, no volio bih da sam mogao

poi s tobom.
Ti ne spada k meni, ree Malloy. Ti spada k vojsci. Zato eli poi sa
mnom?
Ne znam. Moda, jer elim pomoi.
U emu pomoi?

740

Ne znam. Jednostavno pomoi.

Pomoi da promijenim svijet?
Moda. Da, moda ba to mislim.
Ono malo, to bismo ti i ja mogli da promijenimo, na- smjehne se
Malloy, ne e se pokazati prije stotinu godina poslije nae smrti. Nas
dvojica to sami nikada ne emo vidjeti.
No ipak e biti ovdje.
Moda ne e, ree Malloy. Zato ti i kaem, da ne spada k meni. Ti
ima romantine predodbe. Uvijek bismo bili na bijegu i morali bismo duge
godine ivjeti u odvie bliskoj zajednici. Ja nisam prikladan za takav ivot.
Bolje se osjeam, ako ljude drim malo podalje od sebe. Ti bi uskoro izgubio
sve iluzije. Ono to ja radim, radim samo za sebe, a ne zbog onoga, to bi se
riz

mog rada moglo da rodi, ili se ne bi moglo da rodi. Sjea li se^to sam ti

maloas rekao, da neto nije u redu sa mnom. Zna li jo?

Prewitt mu ne odgovori. Zvualo bi glupo i prazno, da je rekao, kako je
uvjeren da kod Malloya nema niega, to ne bi bilo u redu.
Ti me uope ne poznaje, nastavi Jack Malloy. Njegov je glas
odjednom poprimio muni, krivi i beznadni ton ispovijedi. ,*Ti sebi o meni
stvara isto tako romantinu sliku kao i svi ostali. Ja u svom ivotu nikada
nisam neto dovoljno volio. U tome lei moj nedostatak.
A wobbly? I Amerika?
Wobbly vie ne postoje. Ve davno ih nema, a ja drim, da ni njih nisam
dovoljno volio. Da sam ih volio, morao bih biti sposoban da neto i uinim.
A Amerika nije neka stvar. Amerika je ideja. Ideja za koju svatko ima
drugu definiciju. Ja mogu da volim ideje, dok su one moje vlastite ideje, ali
741!

ideje nisu stvari. Ja sam jedan od onih ljudi, koji ne vole da se drugom
ovjeku toliko priblie, da vide njegove pogreke. Uinim li to, onda to
pribliavanje razara ljubav, to je osjeam. Kasnije se onda zbog toga ljutim i
mrzim sam sebe. Moram li onda da ostanem uz tog ovjeka, ili uz neku stvar,
konano u ih zamrziti. Razumije li, ja imam iste one pogreke kao i svi

ostali. Ja propovijedam protiv njih, ali one se i na mene isto tako odnose,
premda mogu jasno i bjelodano dokazati, da nije tako.
::To

ne vjerujem, odgovori Prew. To nije istina. Ti sam sebe umanjuje.

ini se, da ne voli otkrivati glinene noge, to? bolno se osmjehne Jack
Malloy: Da poe sa mnom, ubrzo bi ih otkrio. I to zbog toga, jer je ono, to
ti govorim, istina. Vjeruj mi, istina je. Ti si, naprotiv, drukiji. Ti voli vojsku. Ti
je zaista voli. Ti si dio vojske i pripada njoj. Ja nikad nisam neto dovoljno
volio, da bih tome pripadao. Sve ono to sam ja volio, bilo je odvie varavo,
odvie nerealno, odvie idealistino. Ja bolujem od iste bolesti, to je
pokuavam dijagnosticirati, od bolesti, koja razara svijet,
Eto, to me je progonilo cio moj ivot, zavri on kao dobar irski katolik,
koji ispovijeda svoj obiajni subotnji grijeh. To je uvijek ilo za mnom, i
uvijek bi me oborilo. Ono isto to sam traio i to danas traim i to nikad ne
u nai. Ma kakvo mjesto ekalo u nebu na me, ja bih ga dao za to, kad bih
bilo to mogao tako voljeti kao to ti voli vojsku.
Nemoj ostavljati vojsku, ree on..Nikada. Ako je neki ovjek jednom u
ivotu naao ono, to zaista voli, onda to mora zadrati, bez obzira to e se
dogoditi i da li objekt njegove ljubavi uzvraa tu ljubav ili ne uzvraa. Pa i
onda, zavri on go tovo religioznim zanosom, ako ga to na kraju ubije,
trebao bi da bude zahvalan, to je uope imao mogunosti da tako voli. U
tome. naime, lei cijela tajna.
Prew ne ree nita. Jo uvijek mu nije vjerovao, ali kako je mogao da se
upusti u prepirku s takvim mozgom kao to je Malloyev?
Ako ovjek voli boga, ree Jack Malloy, a glas mu je postepeno opet
postao normalan, ne mora oekivati da u mu bog uzvraati ljubav. Bar ne
742!

u skladu s njegovom ogranienom definicijom ljubavi.

Ne u se oprostiti od tebe, nastavi Malloy. Glas mu je sad bio opet
posve normalan, jer ne znam tono, kad u nestati. Moram da poekam na
pravi trenutak. Kad doe, ja u ga prepoznati. To je jedini nain da se izvede
takva stvar. Zaboravi, dakle, na ovaj na razgovor. Neka sve ostane po
starom, sve dok me odjednom vie ne bude vidio.

742

Kako se ini, ree Prew izmuenim glasom, kako se ini, ivot se

sastoji iz toga da pozdravlja ljude, koje ne voli i da se oprata od onih,
koje voli.
To je konjsko ubre, odbije Malloy. Sentimentalno konjsko ubre.
Nemoj da neto takvo jo jednom od tebe ujem. Sluajno si zapao u period
rastanka. Svatko to mora pokatkad da proe Sad prestani s tim sranjem.
Poimo spavati.
Da, skreno e Prew. On ugasi cigaretu u limenki i zavue se pod
pokriva. utei je leao na strunjai. Odjednom ga je proeo nesiguran
predosjeaj, da ga je Jack Malloy na neki nain nadmudrio svojim vjetim
mozgom. Ali kako ga je nadmudrio, to nije mogao tono da ustanovi.
Potrajao je cijeli tjedan dana prije nego to se Malloyu pruila oekivana
prilika. Prew ga je svakoga dana vidio vrativi se s posla i svakog je dana
raunao s time, da ga vie ne e vidjeti. Premda mu je Malloy rekao neka
zaboravi na cijelu stvar, on je ipak svake veeri raunao, da ga vie ne e
vidjeti. Onda je dolo vee; kada ga vie nije vidio, a Hanson im je, doavi da
zakljua vrata, ispripovjedio, kako je Jack Malloy u ukradenom kombinezonu
jednostavno izaao iz radionice, a da u radionici nitko za to nije ni znao.
Razvodnik Hanson, ije je potovanje prema Malloyu bilo nadmaeno
moda samo njegovim potovanjem prema pokojnom Berryju, bio je
oduevljen- Uprava zatvora izaslala je patrole u polja s ananasom i du
Honoulioli Traila. Alarmirane su strae u kasarnama. Patrole u Wahiavi i vojni
policajci iz Shaftera dolje u gradu dobili su potanke instrukcije. Bilo je to prvi
put da je netko pobjegao iz vojnog zatvora u Schofieldu, osim one trojice,
kojima je to uspjelo prije deset godina. Njih su, meutim, u manje od
743!

dvanaest sati vratili natrag. Jack Malloyu naprotiv nije bilo ni traga. U broju
dva bili su ljudi, upravo kako je Jack Malloy prorokovao, tako ponosni, kao
da su lanovi stranke, iji je kandidat upravo izabran za predsjednika
Sjedinjenih Drava.
Prew je sjedio sam i grozniavo pitao sam sebe, nije li moda na kraju
ipak sreo mesiju nove vjere, to ju je nagovijestio Mal- loy. Moda je to bio

mesija, koji nije elio uenike, ve je vie volio da radi sam. Moda ga je sreo,
ivio kraj njega i nije ga prepoznao.
Poslije dva tjedna uzaludne potrage, koju su svi, i oni u zatvoru i oni vani
pratili jednakim zanimanjem kao i borbe za ampionat u nogometu,
Malloyev je bijeg izgubio onaj ar novosti kao i sve ostalo. Taj je dogaaj
pod stalnim pritiskom izblijedio, kao to otupljuje i nazubljuje se elina
otrica na kamenu. Konano je i taj dogaaj utonuo u praini i u dosadi.
Bilo to se dogodilo, u vojnom zatvoru bi se nastavljao rad. Ljudi su
mahali maljevima od esnaest funti, da razbiju peinu ili bi ve razmrvljeno
kamenje tovarili na kamione. Bio je to posao bez smisla, posao bez kraja,
posao bez ponosa. Ljudi su dobivali mjehure na rukama, to su pucali,
krvarili i zakorili se. Ruke su se prevukle uljevima, kao noge u listonoe. Po
njihovim e ih uljevima prepoznati, gospode, kad doe dan posljednjeg
suda, grozniavo su razmiljali kanjenici. im bi istucali sve kamenje, do kog
su mogli doi, stizali bi pioniri, pa bi susretljivo dinamitom izbijali nove zalihe
iz planine. Planina nije imala kraja. Boljeli su ih miii i otvrdnuli su, boljela ih
je dua, a i ona je otvrdnula, bolio ih je upak, kad bi pomislili na enu, a i on
im je otvrdnuo. Kad jednom izau odavde, bit e tvrdi, dobri i opasni vojnici.
ETRDESET I ETVRTO POGLAVLJE
Sve u svemu, uraunavi one posebne dane u bunkeru i premjetaj u broj
dva, odleao je etiri mjeseca i osamnaest dana, a eta G se promijenila.
Warden je otiao na svoj dopust, od etrnaest dana. Otiao je i Leva. Bio
je premjeten u etu M i postao je vodnik. Maylon
744!

744

Stark je sad bio stariji vodnik, a potporunik Culpepper zapovjednik ete.

Dinamit Holmes premjeten je u tab brigade i postao je major. Holmes je
sobom poveo starijeg vodnika 0'Hayera. 0'Hayer je postao tabni vodnik.
Oekivali su novog zapovjednika ete, nekog kapetana, koji je za nekoliko
dana imao doputovati iz USA. Bila je to posve druga eta.
Izaao je iz zatvora u istoj uniformi, to ju je nosio za vrijeme rasprave. U
toj se uniformi osjeao nekako udnim. Bila je za nj nova nakon etiri
mjeseca i osamnaest dana u kanjeni- kom odijelu, prevelikom za njega.
Njegova sveana uniforma nije bila ni prljava ni zguvana, ni ia ni bolje
izglaana. etiri mjeseca i osamnaest dana visjela je u zatvorskom skladitu.
Ne uzmemo li u obzir ono jedva vidljivo mjesto na koljenima, gdje je bila
savijena, bila je ba takva kao i onda kad ju je skinuo. Nije mogao da posve
svlada osjeaj iznenaenja zbog toga. I s drugim je stvarima bilo isto tako.
Uzeo je svoju posteljinu i opremu i onaj isti stari vojniki sanduk, u kojem
su se nalazile sve njegove osobne stvari. Naao ih je upravo onako kao to ih
je ostavio, ali uinile su mu se neobino novim i nerabljenim. Dobio je iste
pokrivae i isti pojas za naboje i istu pljoSku, ali te mu stvari nije vie dao
Leva. Predao mu ih je stariji vodnik Malleaux, novi skladini podoficir,
smijeei mu se u znak dobrodolice. Iza njega se pojavi Pete Ka- relsen,
sada takoer stariji vodnik, koji je jo uvijek radio u skladitu. I on se
nasmjehne, pa stisnu Prewu ruku. Ovdje je on oito jo uvijek bio glasovit.
Onda ga stadoe zapitkivati za Maggia. Prew je sam sebi obeao da e
poekati devet dana.
U pisarnici je radio etni starjeina Baldy Dhom. Muio se grevito
nastojei da svoje debele prste sloi
m oko naliv pera. Sav sretan prekinu posao
pa mu radosno stisnu ruku. Novi pisar, neki idov po imenu Rosenberry, nije
ni pokuao da mu stisne ruku, ve se samo zaplaeno i s mnogo potovanja
zagledao u nj.
Kako je kasnije uo, Rosenberry je bio mobiliziran. Prigodom
reorganizacije osoblja dobio je Mazziolovo mjesto, kad su ovoga, kao i sve
ostale etne pisare premjestili u pisarnicu puka. Rosenberry je bio vojnik

prve klase. Zvali su ga pisarom srednjeg ealona. Mazzioli je i dalje bio

etni pisar, ali su etni pisari radili u tabu puka, ili kako se to sada nazivalo, u
stranjem ealonu. Mazzioli je sada, meutim, bio vodnik.
Osim Rosenberryja bilo je tu jo novih lica. Uveer je u blagovaonici vidio
vie novih lica nego poznatih. Ljudstvo se u eti neprekidno popunjavalo ali
oni, koji bi odsluili svoj rok, i dalje su odlazili kui. Nova su lica piljila u nj
istim onim zaplaenim potovanjem, kao to je to uinio i Rosenberry.
Nakon veere sjede on na krevet i stade ogledavati svoju novu puku,
posve novi model Grand M 1, ija je cijev jo uvijek bila puna masti za puke.
Nijemo je prouavao teke oblike oruja, koje mu se nikad ne e pravo
svidjeti. U mutnoj rasvjeti nova su ga lica potajice promatrala istim
nepromjenjenim zaplaenim potovanjem. Poglavica Choate i svi ostali novi
vodnici i desetari, osim Ike Galovicha, dooe k njemu, da mu stisnu ruku i
da ga potapaju po ramenu. Oito je dokinut poseban postupak. On je'
zaista bio glasovit ovjek. Svatko je htio da dozna neto o Maggiu. Prew je
sam sebi obeao da e poekati devet dana.
S odlaskom kapetana Holmesa prestala je eta G biti spor- taka jedinica,
a nestale su i sve one stare snage, koje su skrivile tolike tekoe, zastarjele su
i ukinute su. Iz dana u dan oekivali su novog komandira ete. Prew se sam
sebi uinio poput ovjeka koji pada s planine, kojemu su prekasno dobacili
ue i koji sad promatra, kako se ue beskorisno polako die uvis, dok on sam
pada u ponor.
Svi su mu oni postali ravnoduni, nekako nestvarni. Jedino stvarno za nj
je bio zatvor. Oni za nj nisu bili stvarni. Njegova se volja postepeno
usredotoila u jednu jedinu toku,mkao to se sunane zrake ispod poveala
skupljaju u jednu jedinu toku veliku poput glave od gumbanice da zapale
papir. Nitko nije mogao da prodre u onu jedinu sferu, to ju je on osjeao
kao stvarnost, u zatvor, ni u to, da e poekati jo devet dana.
Samo jedan jedini puta ono je staro skoro opet probilo. Bilo je to onda.
kad su se odjednom odnekud pojavili Andy i Petko, ugledali ga i odmah
prili k njemu, veoma se radujui to ga vide. Bili su svijesni da ga svi oni

42

doljaci promatraju puni za- plaenog strahopotovanja. Izvadili su gitare i

vratili se njegovoj postelji, a nova su lica poela da i njih promatraju
zaplaenim potovanjem.
Onda izvukoe svoje iznenaenje. Prije dva mjeseca kupili su na otplatu
elektrinu gitaru, s elektrinim pojaalom. Stajala je dvije stotine ezdeset
dolara, od ega je trebalo jo platiti dvije stotine dolara. Uivali su u tome, da
mu pokau novu gitaru, jednako kao to su uivali i u onoj panji punoj
potovanja, kojom su ih promatrali netom regrutirani pridolice. Prew je bio
glasovit ovjek, a oni su bili njegovi prijatelji.
Prew je prisilio samoga sebe, da poeka punih devet dana. Nije nikamo
izlazio. Sjedio je kod kue na svojoj postelji u spavaonici, ne smetajui
nikome. Jedva je i govorio. Nije otiao ak ni u Maunalani Heights, da posjeti
Almu Schmidt. Nije htio da bilo to smeta kristalnoj istoi njegove
koncentracije, koja se sve vie pojaavala.
Stigao je novi komandir ete, neki porunik umjesto kapetana i preuzeo
etu G. To je bilo petoga dana. Odrao im je govor. Bio je to neki idovski
odvjetnik iz Chicaga, rezervni oficir, koji je svoj in postigao zavrivi
etverogodinji teaj za rezervne oficire tokom studija. Zvao se Ross i tek
nedavno je bio pozvan u vojsku. Potporunik Culpepper, iji su otac i djed
zapoeli u eti G kao mladi potporunici i uznapredovali do zapovjednika
ete, zatim bataljona i konano puka, nije bio zadovoljan. Oekivao je kapetana. To ne bi bilo tako zlo. Potporunik Culpepper nije imao najbolje
miljenje o poruniku Rossu kao vojniku, ali vojnik Prewitt nije mogao da
ustanovi, da to neto mijenja na stvari.
Nije htio da postane muenikom, ako se to ikako dalo izbjei. Pa i vie,
746!

on ne samo da je elio da ostane na ivotu, ve je htio da taj ivot provede u

vojsci. Prije nego to je izaao iz zatvora, provjerio je da e u toku devet dana
nakon njegova otpusta biti osloboena daljnja estorica ljudi. Uinilo mu se,
da bi se na taj nain malo razvodnila eventualna sumnja protiv njega, sve
ako i ne uzme u obzir one brojne stotine ljudi koje su prije njega prole kroz
zatvor. Devet dana su bili lijep i okrugli neparan broj, koji se ne e uiniti da

746

je unaprijed odreen kao moda deset dana ili tjedan dana. Tusta svinja
Judson je meutim, ukoliko ne bi imao kakva posebna posla, kao to je bila
na primjer ona ponona vjeba s Berryjem, svake veeri dolazio u Log Cabin
bar i u Grill. Prew se dakle nipoto nije trebao uriti.
One noi, kad je otiao u grad. kupio je no u jednom od brojnih duana
u gradu, koji su prodavali opremu za vojsku i mornaricu. O toj je kupnji
unaprijed tono razmislio. Duan je bio jedan od onih sitnih prljavih
idovskih duana u Hotel Streetu posve jednak tisuama ostalih malih
prljavih idovskih duana, koji niu posvuda, gdje god ive vojnici, s jednom
razlikom, da su na Havajima sve idovske duane vodili Kinezi. Posvuda je
bilo istih propisnih bluza za vojnike uniforme, posvuda su ivane iste
propisne hlae i koulje. Svi su uz istu cijenu prodavali iste trake, medalje za
strijelce, paradne kape sa titnikom lakirane koe, vrste mjedene oznake
rodova vojske, naivke za ramena u jarkim bojama, masivne mjedene
zvidaljke, mjedene kope za pojase, alove i jastuke za uspomene, te
noeve. Tako je i prinudna jednoobraznost vojske imala svoju dobru stranu.
No, to ga je izabrao, bio je jedan iz niza dvanaest posve jednakih
noeva. Leali su u staklenom ormaru usred kaosa zvidaljki, oznaka inova i
naivaka za ramena. Bio je to no za preklapanje s otricom dugakom pet
palaca i s pucetom za automatsko otvaranje. Imao je drak od orahovine,
okovan mjedi, koji je zavravao malim branikom za ruku, a otrica bi pri
zatvaranju prola kroza nj. Takav no treba da ima svaki vojnik. Prew je u
toku svojega ivota posjedovao moda tuce takvih noeva. Vjerojatno je
Kinez svakoga dana prodavao pola tuceta noeva. Prew plati sitnim novcem,
uze no iz duana, nekoliko puta iskua patent, koji je izbacivao otricu,
747!

spremi no u dep i potrai lokal, u kojemu bi mogao da neto popije.

Log Cabin bar bio je jedan od redovitih vojnikih lokala. Imao je
neizazovnu fluorescentnu rasvjetu, pa su smatrali da je siguran i za turiste,
koji su eljeli da promatraju vojsku u njezinoj naravnoj okolini. Lokal je bio
veoma ist i veoma moderan, pa je tek malo zaostajao za nivoom Wu Fatova
kineskog bara i restauracije. Nalazio se iza Beretania Streeta, usred bloka

smrdljivih trgovina mjeovitom robom i bordela, koji su sladunjavo mirisali u

uskoj poploanoj uliici. Po prilici stotinu stopa iza Log C bina, ulica je,
umjesto da poe ravno kroz blok kua, zakretals u prvom kutu i svravala u
paralelnoj ulici, koja je prolazila istono.
Prew, potpuno trijezan usprkos nekih dvanaest aa, to ih je popio,
ekao je na uglu te ulice, nou u jedan sat, kad je Log Cabin bar zatvarao
vrata.
Tustu svinju nisi ni u mranoj rasvjeti uliice mogao da zamijeni ni s kim
drugim. Izaao je s dva mornara. Bili su znanci iz bara. Nije, dakle, bilo
nikakvih komplikacija. Jedan od mornara ispripovjedi neku alu, a Tusta
svinja i onaj drugi mornar se nasmijae. Bilo je to prvi put, da je Prew starijeg
vodnika Judsona uo kako se smije.
Oni se stadoe udaljivati od njega u smjeru Beretania Streeta, pa Prew
izae iz svog ugla. Vrlo je rijetko u svom ivotu samo kad bi svirao u
trublju osjetio takvu kristalnu jasnou koncentrirane panje kao upravo u
tom trenu.
Halo, Tusta svinjo! ree on. Bio je siguran, da e to staro ime iz zatvora
uhvatiti vodnika Judsona poput lasa.
Stariji vodnik Judson zastane i okrene se, a mornari se za- ustavie
zajedno s njim. On pogleda natrag u nejednako i nejasno svijetlo, koje je
prodiralo kroz letvice na prozorima Log Cabin bara i mutno osvjetljivalo
Prewittov nepomini lik.
Vidi tko je ovdje, naceri se Tusta svinja. Poite mirno dalje, ree on
mornarima. Do vienja narednog tjedna. To je moj stari drug od prijeko.
Dugo sam sluio s njime.

748!

Dobro, dovienja, odgovori jedan od mornara zapliui jezikom.

Hvala, ree Prew, kad mu se Tusta svinja pribliio bez krzmanja i- bez
oklijevanja i kad su se mornari stali udaljivati po ploniku od opeke prema
Beretania Streetu.
Na emu? naceri se Tusta svinja. Ja ne trebam mornara. Dakle, upita
on eli li neto od mene, Prewitt?

748

Da, odvrati Prew. Poimo iza ugla, gdje emo se moi porazgovoriti.
U i~edu, naceri se Tusta svinja, kako god hoe.
On poe za njim iza ugla, malo razmakriuvi ruke i malo se pognuvi,
poput starog boksaa, koji je na oprezu.
Kako ti se ini to si opet vani? nakesi se Tusta svinja.
Upravo onako, kao to sam to sebi predoavao, odgovori Prew. uo je
kako su se iza ugla otvorila vrata Log Cabin bara i kako su se opet zatvorila.
Nekoliko kasnih gostiju otilo je po ploniku u smjeru Beretania Streeta,
razgovarajui putem.
No, ree Tusta svinja, o emu si htio da govori sa mnom? Nemam
cijelu no vremena.
O ovome, odvrati Prew, pa izvue no iz depa i otvori ga. Zveket
otrice, koju je izbacila opruga, glasno odjekne u tihoj ulici. akama te ne
mogu izlemati, Tusta svinjo, a sve kad bih i mogao, ne bih htio. Kako ujem,
ti uvijek nosi sa sobom no. Izvadi ga.
Moda ga i nemam, naceri se Tusta svinja.
Cuo sam, da ga uvijek nosi sa sobom.
Moda. Pretpostavimo, meutim, da nisam raspoloen da ga
upotrebim?
Bit e bolje, da to uini.
A ako pobjegnem? naceri se Tusta svinja.
Ja u te ve uhvatiti.
Netko e te vidjeti. Ili da moda pozovem policiju?
Oni e me moda uhvatiti, ali doi e prekasno da tebi po mognu.
ini se, da si sve tono unaprijed izraunao, to? nakesi se Tusta svinja.
to god sam bolje mogao.

749!

No, lijepo, neka ti bude to eli, nakesi se Tusta svinja. Meni je

pravo. On gurne ruku u dep, izvue no, otvori ga i krene prema Prewu.
Sve je to uinio jednom jedinom kretnjom i nevjerojatno brzo za tako tusta
ovjeka. Iza njega se ponovo otvo- rie vrata Log Cabin bara, pustivi daljnje
kasne goste na ulicu. Njihovi glasovi utihnue u smjeru Beretania Streeta.

Ne volim da djeci otimam bombone, naceri se Tusta svinja.

Polako, kao zmijska glava, njihala se otrica njegova noa, posve slinog
Prewovu nou, naprijed i natrag. Pribliavao se. Prevvu u klasinom stavu
iskusnog borca noevima, malo sagnut, malko ispruivi desnu ruku preda
se i drei no izmeu palca i kaiprsta u aci s otricom okrenutom prema
gore. Lijeva mu je ruka bila malo podignuta da se zatiti, a dlan otvoren.
Prew nijemo krene prema njemu, uvajui dah. U tom trenutku je poelio,
da je Warden ostao kod kue i da se o svemu mogao s njime porazgovoriti,
poalio je to nije pomislio na to, da kupi gumu za vakanje. Onda nesta i taj
osjeaj i on razabere sve u kristalnoj jasnoi, koja je postigla svoj vrhunac,
kao da se sve zbiva u tempu usporenog prikazivanja u kinematografima. Taj
sukob nije bio nimalo slian hektikoj brzini borbe u boksa- kom ringu.
Borba nije dugo potrajala. Samo u filmovima se dogaa, da borci
noevima udaraju i da promauju, da ponovo zamahuju i da opet
promauju, pa da tako u borbi prolaze kroz itave ulice. Moe raunati
samo s jednim jedinim promaenim ubodom, a moda, poslui li te velika
srea, i s dva uboda. Veina boraca noevima slui se protuudarcem.
Dok su oprezno kruili jedan oko drugoga upravo izvan dohvata ruke,
izbacio je Log Cabin posljednje najupornije goste na ulicu. Oni su udaljeni
nekoliko koraka iza ugla, mirno proli po ploniku od opeka prema
Beretania Streetu.
Gotovo poput boksaa kliznu Tusta svinja prema njemu, podignu ljevicu
prema Prewovu licu i zavara ga desnicom, kao da ga eli ubosti iznad
Prewove lijeve ruke. Istom kretnjom, kad je Prew automatski podigao lijevu
ruku na obranu, spusti on hitro desnicu i udari ispod Prewove ruke. Poput
750!

vrueg eljeza zapee no du Prewovih rebara i zabode mu se u iroki leni

mii tono ispod pazuha. Prew estoko mahnu ljevicom prema dolje; ali ve
je bilo prekasno i no mu kliznu poput repatice niz bok.
Da nije u istom trenutku, kad je Tusta svinja ubo, i on preao u napadaj,
da je bio kukavan, ili polagan ili da je oklijevao,

750

ili da su mu miii sami utrnuli, borba bi u tom trenutku bila zavrena. Bio bi
Tustoj svinji izruen na milost i nemilost, pa bi ovaj mogao da ga ubije ili da
ga ne ubije. No Prew je u dugim godinama svoje boksake karijere razvio
nagon, koji nije trebao ni razmiljanja ni hrabrosti. Njegov se no zabode
upravo ispod rebara u oit Tuste svinje. Bio je to posve automatski
protuuda- rac, kao udarac desnicom u solar plexus.
Tako su obojica stajala stegno uz stegno, moda jednu sekundu, moda
dvije, a moda i pet sekundi. Prew je zubima stisnuo donju usnicu. Okreui i
pritiui otricu svog noa gurao ju je u salo Tuste svinje, sve dok nije ak i
drak noa utonuo u ranu. Stajali su kao dva kipa. Jedina vidljiva kretnja bio
je pokret desne ruke Tuste svinje, koja se ispruila jo vie prema dolje, u
punoj duini. A onda, kad se dokraja ispruila i trgla se prema gore ispade iz
te ruke no i metalno zazvei na kaldrmi. Iza toga poe Tusta svinja padati.
Kad je Prew osjetio da njegov protivnik pada, zgrabi vrsto ljevicom
bolno mjesto ispod pazuha, stisne drak noa i okrenu zglob, da bi otricu
usmjerio prema gore. Pustio je da se tijelo Tuste svinje polako vlastitom
teinom oslobodi noa. Polako je svinulo Prewov zglob poput prevelike ribe,
koja izravnava udicu. No duboko zaree kliznuvi uz rebro nalijevo. Prew je
doao ovamo u namjeri da ga ubije, a nije elio da ga probada dok lei na
zemlji ili da ga zakolje.
Stariji vodnik Judson pade desnom rukom i desnim ramenom na zemlju,
a zatim se izvrnu na lea. Glava mu se malo osloni o zid kue. Oi su mu ve
bile staklene. Desnica mu je jo uvijek bila ispruena, kao da bi samom
snagom svoje volje mogla da privue no natrag u aku, kao da bi time
mogao jo neto da promijeni. On zahrope
i uspije da desnicu poloi na
75p
prorezani trbuh.
Ubio si me. Zato si htio da me ubije? upita on i izdahne Na licu mu je
zaostao izraz povrijeenog iznenaenja, posljednjeg predbacivanja i
potpunog pomanjkanja razumijevanja, poput kovega zaboravljenog na
eljeznikoj stanici. Taj je izraz polako otvrdnuo.

Prew je stajao i gledao u njega, jo uvijek sav potresen pred- bacivanjem,

to se opaalo na njegovu licu.
Iza ugla izaoe oba barska posluitelja iz Log Cabina, zakljuae vrata
zveckajui kljuevima, pa se mirno razgovarajui udaljie niz plonik od
peene opeke u smjeru Beretania Streeta.
48

75p

Sad se i Prew pokrenu. On sklopi no, zamota ga u rupi, nape oko toga
gumenu vrpcu i stavi mali paketi u dep.
Pazuh mu je neprekidno krvario. Izvadi drugi rupi, onaj isti, zguva ga,
pa ga gurne ispod koulje i rukom pritisne o tijelo. Uinio je to to god je
bre mogao, da sprijei da mu krv ne prodre kroz hlae. Na nekoliko je
mjesta prodrla ve kroz koulju, prerezanu ondje, gdje ju je pogodio no.
Ruka e mu bar djelomino pokriti to mjesto.
Zatim poe prema istonom kraju ulice i krene na sjever, dalje od grada.
Proavi dvije ulice, skrene u novu ulicu, pa sjede na zemlju i nasloni se
leima na zid kue, da bi razmislio U toj se ulici osjetio veoma ugodno i
sigurno.
Vjerojatno se nalazio negdje u blizini Vineyard Streeta. To je bila
uroenika stambena etvrt iznad Beretanie i on je nije ba dobro poznavao.
Sjeao se, meutim, da je Vineyard Sti*eet vodio daleko prema istoku. On je
pak morao da poe prema istoku.
S tom ranom nije mogao ni da pomisli, da se vrati u Scho- field. im
ujutro pronau Tustu svinju, uhapsit e ga, sve da mu i uspije da se
prokrijumari u kasarnu. Preostalo mu je jedino da se probije kroz cio grad
do Almina stana. Uspije li da stigne k Almi, bio je spaen.
Razbor mu je sad radio veoma jasno, istom onom kristalno bistrom
koncentracijom kao i za vrijeme borbe. On se tome alosno osmjehne. Kad je
konj ukraden, kasno je zakljuavati staju. Da je samo taj prokleti razbor,
razmiljao je on, uvijek tako jasno radio, mi nikad ne bismo dolazili u poloaj,
da on mora da tako jasno radi.
Uope nije bio uzeo u obzir mogunost, da e biti tako teko ranjen, da
751!

se ne bi mogao vratiti u kasarnu. Svaka bi luda bila na to mislila. Nije

pomislio ak ni da ponese nekoliko rezervnih rupia. Suhi rupii bi
pomogli da se krv bre zgrua.
Krv je i dalje tekla, polako ali isto tako nezadrivo i ravnoduno prema
svim planovima i eljama, kao jedan od Jack Mal- loyevih prirodnih zakona.
Poela je da prodire kroz rupi i da mu curi niz bok. On malo pomaknu

rupi, vre ga stisnu rukom i time zaustavi curenje. No usprkos tome ne

e u toj poderanoj i krvlju uprljanoj koulji moi da se vozi u tramvaju ili u
autobusu. Krv bi opet mogla da prodre kroz rupi, a on ga u autobusu ne bi
mogao popraviti. U duhu jasno ugleda sliku zaprepatenja, to bi ga
pobudio u jarko osvijetljenom gradskom autobusu, kad bi ustao u
okrvavljenoj koulji i izaao iz njeg. Nita na svijetu nije bilo tako crveno kao
krv. Cak ni Malloyevi neprijatelji komunisti nisu bili tako crveni kao krv.
Pogotovu tvoja krv.
Odavde do Kaimukija su bile vjerojatno etiri milje, a gore do Alminog
stana gotovo jo jedna milja. Sve to u zranom pravcu Treba dodati jo
jednu milju za obilaenje po pokrajnjim ulicama, koje nisu bile tako jarko
osvijetljene kao autobusi. Grubo rau- navi znailo je to, da pjeak mora
prijei nekih est milja. Uspije li mu, meutim, da doe do Alme, bio bi
spaen.
To moramo odmah posve tono izraunati, ree sam sebi. Moramo ii
prokleto na sigurno. elimo cio onaj postotak sigurnosti, to ga moemo
ugrabiti. Moda bi se mogao usuditi da uzme taksi, pretpostavivi da se
namjeri na koji u kakvoj pokrajnoj ulici, ali samo onda, ako bi bio uvjeren, da
inae ne e moi izvesti stvar. To emo sauvati kao talisman.
Neki piu kui i mole roditelje da im poalju novaca. To je njihov
talisman. Drugi imaju djevojke u sumnjivim etvrtima. To je njihov talisman.
Govore o putovanjima to ih kane izvesti sve od Frisca pa prijeko do Junog
pola. No ime bi im se ukaljalo, da izgube svoj talisman. Ve si poeo
trabunjati, Prewitt. Ubrzo ne e vie znati, je li Krist bio razapet ili je umro od
proljeva.

752!

Naslonjen na zid kue, Prew je rtvovao toliko vremena da pripali

cigaretu prije nego to je krenuo. Mislio je da e se krv moda bolje zgruati,
bude li posve miran. Bila je to najbolja cigareta, koju je ikad popuio. Puio ju
je polako, i inilo mu se da je ugodno sklonjen u toj ulici.
Onda se opet nakesi. udno je, kako se takve sitnice, kao na primjer
cigareta, ovjeku, koji je zapao u nezgodan poloaj ine tako divnim i

752

dobrim i kako ovjek pomilja da e si, ako se ikad izvue iz te kae, sigurno
priutiti vie vremena i za takve sitnice. A onda, poe li sve po elji, na njih se
kasnije jedva i obazire
No, pomisli on, isto tako bismo mogli i poi na put. Zna li, to prije
krenemo, to prije emo i stii.
Nije mu bilo lako da ostavi prividnu sigurnost te ulice. Neprekidno je
morao da sam sebi govori, da mora krenuti, prije nego to mu se ukoi rana,
prije nego to zaponu prave boli. Ve se pribliavao onom stanju polusna, u
kojem ovjek osjea, da e se uskoro probuditi. To je bilo opasno. U snu je
mogao da smetne s uma tu panju, jer je znao da e se i onako probuditi. No
ovo nije bio san. To nije san. Prewitt, opomene sam sebe, iz toga se stanja ne
e probuditi. Bilo to bilo, on nije namjeravao da dopusti, da ga opet
strpaju u vojni zatvor.

Na narednom je uglu velikom pomnjom ispitao plou s natpisom ulice i

uvjerio se, da je to zaista Vineyard Street, a onda je tek krenuo prema istoku.
Ovaj put e zaista dezertirati, Prewitt, pomisli on. Odbrojeni su tvoji dani
tridesetgodinjaka. Ako se sutra ne pokae, a oni pronau Tustu svinju i
zaponu kontrolirati, ne e biti vie nikakve sumnje, tko je to uinio. Ovaj put
nema povratka u kasarnu prije nego
to te uhvate, pa dakle nema ni
753!
pukovske kazne. Ovaj put je to dezertacija.
Nije imao ni pojma, koliko e ga prema istoku dovesti Vine- yard Street,
no to je bila jedina ulica u okolici, koja se protezala dalje od jednoga ili dva
bloka kua i on skrene u nju.
Onaj dio grada koji se pruao nie od Beretania Streeta i od King Streeta
prema obali poznavao je kao svoj dep, ali odavde gore ga nije poznavao.

Znao je, meutim, dovoljno da mu bude jasno, da e, udalji li se po prilici do

visine sveuilita, prestati sve pokrajne ulice koje vode s istoka na zapad i da
e, eli li nastaviti prema istoku, morati da poe kroz Beretaniu ili kroz King
Street, odnosno da prijee preko obje te ulice i stigne na obalu. Taj dio puta
bit e najtei, taj prijelaz kroz Beretaniu i King Street. Jedina je mogunost za
nj bila, da nae kakvu ravnu ulicu, koja sijee jednu i drugu, tako da ne mora
hodati ni po Beretanii ni po King Streetu pod svijetlom svjetiljki. U blizini
sveuilita nije na njima bilo toliko ljudi kao dolje u gradu, no to su jo uvijek
bile glavne ulice.
Poao je po Vineyard Streetu do Punchbowl Streeta, i zatim poao uz
Miller Street do Captain Cook Streeta, pa niz ovaj do Lunalila. Odavde je
ulica neke pola milje ila ravno, a onda zavravala bez izlaza u Makikiju. S
ugla je mogao da razabere masonsku lou, pa je dakle znao, da ovdje nema
vie poprenih ulica, jer je tu bio samo jedan blok, koji je vodio od avenije
Kalakaua prema Waikikiju. S druge strane Kalakaue bilo je irokih ulica
prema alu, ali ovdje se nalazilo svega nekoliko slijepih ulica, a zatim vie
nita, sve dolje do radiostanice na bulevaru Kapiolani. Morao je da poe uz
Makiki Street, dok se ne namjeri na kakvu ulicu, koja vodi prema istoku, a
zatim da poe ravno kroz Punahou i sie natrag dolje.
Komplicirano. Veoma komplicirano. Zato je uvijek sve bilo tako prokleto
komplicirano? I najjednostavnija stvar je bila tako prokleto komplicirana, kad
si je trebao izvesti.
Uz tu je ulicu iao gotovo etvrt milje, sve dok nije doao do avenije
Wilder. Njome je hodao pola milje prije nego to je naao Aleksander Street,
koji je vodio ravno do Beretania Streeta. Kad
754!

48 Odsada do vjenosti
753
je meutim doao na kraj, opazi da Aleksander Street ne sijee Beretaniu.
Snaga mu je poela da poputa i morao je dobro pripaziti da ne izgubi
razbor. Pola sata traio je uz Beretaniu gore i dolje ulicu koja bi je kriala. No

754

u meuvremenu je sve ve postalo kao san i nije bilo ba tako zlo. Poev od
Aleksander Streeta cijelo se vrijeme smijao.
Preao je Beretaniu i King Street i Mc Cully Street, koji je vodio ravno
dolje u Kalakaua, Tu je bio Fern Street i Lime Street, Citron Street i Dale
Street. Nekako se sjetio da Dale Street kria bulevard Kapiolani i pokrajinsko
igralite za golf vodei ravno u Kaimuki. Da doe u Kaimuki morao je da
prijee jo jednu milju preko tog igralita. Nije se sjeao kojim je to ulicama
iza toga igralita prolazio da stigne do Wailalla i Wilhemine Risea. Znao je
jedino to, da e biti spasen, stigne li do Alrne.
Prelazei preko kanala usred igralita za golf na putu za Dale Street baci
paketi s noem u vodu i stade promatrati kako se uzdie lanac zranih
mjehuria.
Dobit e krasnu brazgotinu, pomisli on i zahihoe. Brazgotine na tijelu
mukarca bile su kao ispisana povijest njegova ivota Sa svakom
brazgotinom bila je povezana posebna povijest i uspomena. Svaka je bila
poglavlje za sebe. A kad umre, zakopat e s njime i sve njegove brazgotine,
tako da nitko ne e moi da proita njegove pripovijesti i povijest njegova
ivota, memoare, zapisane u knjizi njegova tijela. Siromani ovjee, razmiljao je on, tvoja ispisana povijest bit e zakopana zajedno s tobom.
Siromana Tusta svinja. Tusta je svinja sigurno imao veliku povijest u
brazgotinama. Tusta svinja bio je i hrabar Prewitt ga je ubio. Siromani
Prewitt.
Ti poinje ludovati, opomenu on sam sebe. Bit e bolje da se malo
sabere i da poe u pravom smjeru. Dosad nisi stigao ni do Kaimukija.
Mora da prijee jo dobar komad puta. Dopusti da malo pogledamo tvoje
755!

brazgotine i da vidimo, hoemo li se moi sjetiti njihove povijesti. I mi

imamo posve lijepu zbirku pripovijesti.
Tu je najprije bila ona na kaiprstu njegove ljevice, to ju je zadobio kao
skitnica u Richmondu u Indiani, kad mu je onaj crnac spasio ivot. Ta je
brazgotina bila, meutim, posve malena, jer je i on onda bio gotovo jo
dijete. Gdje je mogao sad da bude taj crnac? A gdje onaj klipan s noem?

Onda je imao i brazgotinu na zglobu lijeve ruke. Ta je bila vea. Pao je s

krova svoje kue u Harlanu. pa se rasjekao na nekom avlu i prerezao ilu
kucavicu. Dotrala je njegova majka
i ujak John. Ujak John mu je stegao ilu. Inae bi vjerojatno umro. Kad se
otac vratio kui, stao se tome smijati. Otac mu je ve mrtav. I ujak John je bio
mrtav. I njegova je majka bila mrtva. Onda se njegova rana svima inila tako
vanom, osim njegovom ocu, a gdje je bila sada? Nije preostalo nita osim
male brazgotine na lijevom zglobu.
A ako umre?
Nestat e i ona.
Cesto je bio veoma blizu smrti. To je mogao da dokae svojim
brazgotinama. Pa ipak jo nije- bio mrtav.
Jednom e ipak morati da umre.
Tono. To je istina. Onda nestaju sve brazgotine. Spale li te u krematoriju,
onda e to biti kao pravo spaljivanje knjiga, arne?
Tu je bila i brazgotina ispod njegove lijeve obrve na samom onom
kapku. Sad je bila tek kao tanak potez olovke. Potjecala je iz boksakog ringa
u Myeru. Traili su da prekine borbu, -ali on to nije dopustio i pobijedio je k.
o. Lijenik je htio da zaije ranu, ali je trener podigao takvu buku i tako
glasno ustrajao na posve obinom flasteru, da je lijenik konano morao da
popusti. I tako je brazgotina ostala gotovo nevidljiva. Da su zaili ranu ili je
spojnicama zahvatili, ostala bi vraka brazgotina. Gdje b: mogao da sad
bude taj lijenik? A gdje onaj trener? Jesu II obojica jo uvijek u Myeru? U
ono bi vrijeme volio da su mu zaili ranu, jer je zaista elio pravu sonu
brazgotinu.

756!

Kakvo si ti dijete, Prewitt! Kakav drzak deran! No, sad je ima. Sad ima
cijelo mnotvo brazgotina!
Tu su bile brazgotine, to ih je dobio u vojnom zatvoru, jo? uvijek svjee i
crvene. Tu su bile i sve one brazgotine iz kasarne kad bi pijan doao kui i
posrnuo preko vojnikog sanduka. Imao je mnogo brazgotina. Imao je pravu
povijest. Robert E. LeePre- witt, povijest Sjedinjenih Drava u jednom svesku,

756

od godine 1919. do 1941. nedovrena, sastavljena i izdana po Nama,

Narodu. Tu su bile brazgotine, to ih je dobio kao kanjenik u Georgiji,
okovan u lance, i brazgotine, to ih je stekao u gradskom zatvoru u
Mississippiju. Tu su bile brazgotine, to je dobio od policije, brazgotine to ih
je dobio od neprijatelja policije.
Znao je da se nalazi u Wilhemina Rise Streetu, jer je ulica bila tako
prokleto strma. Upravo mu je oduzela dah. Zaista nije bio fiziki na visini.
Morao bi malko trenirati. ovjek stari.
Tu su bile i one dvije brazgotine, to ih je dobio lani u Myeru, kad je sa
svojom skupinom radio na tavanu i kroz stakleni krov~ pao u oficirsku
gimnastiku dvoranu. Staklo mu je prorezalo
ravnu crtu od lijeve sljepoice do kuta usana, i duboko mu rasporilo desni
bok. To je bilo jedini put to je iznutra vidio oficirsku gimnastiku dvoranu. A
sad se, osim neposredno nakon brijanja, ta crta u njegovu licu uope vie
nije dala zamijetiti.
Koliko godina, toliko brazgotina. Kamo su to sve iezle?
Tu je bila brazgotina, to ju je dobio za vrijeme svoje prve boksake
borbe u Washingtonu uppercutom u bradu. Zamutilo mu se u glavi i onda se
naao na podu, a njegov je protivnik iezao. Kasnije je brazgotina postala
crna poput ugljena i on nikako nije mogao da razumije zato, osim ako je
tomu bila kriva brada. Kasnije je meutim dobio jo jednu brazgotinu na
bradi, kad mu je Koleman probio dva zuba kroz donju usnicu, osvojivi
ampionat prve kategorije. Ta brazgotina nije nikada pocrnjela. Moda je
uzrok bio taj, da je u onu ranu na bradi ula prljavtina, kad je pao na zemlju.
U kui su gorjela svijetla. To je bilo dobro. To je znailo, da ne mora
757!

upotrebiti svoj klju. Nije mogao da se sjeti, ima li ga uza se ili ga nema.
Razumijete li, on uope nije kanio da dezertira i da noas doe ovamo. Bio je
nakanio da se vrati ravno u kasarnu. Upravo to je namjeravao.
On zakuca bronanom alkom. Alma mu otvori vrata, a iza nje je stajala
Georgette.
Ah, boe! ree Alma.

Isuse! javi se Georgette.

Halo, mala, ree Prew. Dobar dan, Georgette. Dugo vas nisam vidio.
Rekavi to, pade kroz vrata u predsoblje.

758

758!

760

762

762!

etrdeset i peto poglavlje

Pravi bolovi zapoeli su tek narednog jutra, a drugog jutra bili su,
dakako, jo gori. Rubovi rane su otvrdnuli i time je zapoeo osjeaj boli u
rani i ona mukla patnja ozdravljivanja, koja je uvijek gora od otrog i jasnog
bola u trenutku ranjavanja. Dva dana bio je veoma bolestan.
Pa ipak, on je ve otprije znao, to je bol. Boi je bila kao neki stari prijatelj,
kojega ve davno nije sreo. Znao je, kako se treba vladati prema boli. Trebalo
se posve priljubiti k njoj, a ne ustuknuti od nje. Na neki nain obilazi oko
ruba boli kao oko hladne vode, sve dok na kraju ne smogne hrabrosti, da se
uhvati u kotac s njome. Onda duboko udahne i skoi usred boli, pa se
pusti da potone do dna. Kad bi neko vrijeme izdrao boli, ustanovio bi da
je to slino kao s hladnom vodom Nije ni izdaleka onako hladna, kako si to
mislio, dok su ti se miii trzali odbijajui da zau u nju i dok si vani trao oko
nje da smogne hrabrosti.
Znao je to je bol. Bol je bila slina boksanju. Ako si se dovoljno dugo
bavio boksanjem, na kraju bi se u tebi razvio nagon za njeg. Nikad nisi znao
kad e se javiti, ni odakle e doi, ali odjednom bi otkrio da je ovdje, ve
dulje vrijeme, a da ni^i toga svijestan. To je isto bilo i s boli.
Bol je bila poput grada na podnoju planine, koji je visoko na obronku
iznad mjesta sagradio katedralu, a zvona u katedrali nikad ne prestaju da
zvone Stari mrki kri.
Oko pola est sati osvijestio se na divanu. S mukom se otr- gao iz duboka
sna, u koji je zapao od iscrpenosti i uspravio se, udarajui oko sebe jo pod
utiskom sna, da se opet nalazi u vojnom
zatvoru i da mu major Thompson
763!
upravo kao kaznu zbog umorstva Tuste svinje, ispaljuje veliki P ispod lijeve
ruke. Uinilo mu se, da Thompson u tu svrhu upotrebljava istu ablonu, koja
se upotrebljavala prilikom risanja slova P na radnim odijelima. No sad ga
igou za cio ivot i svaki put kad bi se otrgnuo od ara, ovaj bi se sve dublje
zadirao u nj.

Onda opazi Georgettu gdje sjedi u velikom naslonjau. Promatrala ga je

ne trepui oima. Alma je leala na lealjci od pletena iblja. Oi su joj bile
sklopljene i okruene tamnim ko- lobarima. One su ga svukle i oprale,
poloile oblog na ranu, pa je bandairale gazom ovijenom oko njegovih
prsiju.
Koliko je sati? upita on.
Po prilici pola est, odvrati Georgetta i ustane.
Alma se trgne. Bila je posve budna. Oi joj se irom razro- gaie i
zagledae nekamo bez cilja. Bez traga pospanosti. Zatim prie k divanu za
Georgettom.
Kako se osjea? upita Georgetta.
Prilino me boli. Povez je odvie vrst.
Mi smo ga namjerice tako vrsto stegnule, odvrati Alma. Izgubio si
silno mnogo krvi. Sutra emo ga skinuti i staviti novi, koji ne e biti tako
vrst.
Kako izgleda rana?
Ne ba zlo, odvrati Georgette. Moglo je biti i mnogo gore. Miii ti
nisu prerezani. Moe se zahvaliti svojim rebrima, mladiu.
Imat e krasnu brazgotinu, ree Alma, ali po prilici za mjesec dana e
zarasti.
Trebale ste postati bolniarke.
Svaka dobra kurva, trebala bi da proe teaj o njegovanju bolesnika,
nasmije se Georgette. To joj moe biti od koristi.
On na njihovim licima opazi novi izraz, koji nikad prije nije vidio.
Kako je izgledao onaj drugi momak? nasmijei se Alma.
764!

Mrtav je, odvrati Prew, a onda doda, kako mu se kasnije inilo bez
potrebe, ja sam ga ubio.
Njihov osmijeh postepeno ieznu. Ne rekoe nita.
Tko je to bio? konano e Georgette.
^>Neki vojnik, odvrati on i zastane. Zapovjednik straara u zatvoru.

764

Aha, kimne Georgette. Lijepo, ja u ti sad skuhati jaku govedsku juhu.

Mora se opet okrijepiti!
Alma ju je pratila pogledom, dok se Georgette nije uspela uz one tri male
stepenice i nestala u kuhinji.
Jesi li ga namjerno ubio?
Prew kimne. Jesam.
To sam i mislila. Zato si i doao ovamo, zar ne?
Nakanio sam da se vratim u kasarnu, da ne pobudim nikakve sumnje.
Kasnije, kad bi sve prolo, htio sam da doem ovamo.
Kad si izaao iz zatvora?
Prije devet dana, odgovori on. To je rekao automatski i nije trebao da
rauna.
Vie od tjedan dana, dobaci ona, a nisi me ak ni nazvao. Mogao si mi
bar telefonirati.
Nisam se htio izvri riziku, da neto pokvarim. Zatim se naceri. Nisam
htio da moda tebe uvuem u nepriliku. Dakako da sam zaboravio na to, da
bi on i mene mogao tako teko raniti, da se uope ne uzmognem vratiti.
inilo se, da Alma ne misli da je to smijeno.
Zar ti Warden nije nita rekao? upita Prew. Ja sam ga za to zamolio.
Da, rekao mi je, odvrati Alma. Doao je u New Congress. Tako sam
doznala da si u zatvoru. Inae to uope ne bih znala. Mislim da si trebao bar
pisati!
Ne umijem pisati pisma, odgovori Prew, a onda zastane i pogleda je.
No, ree Alma, kad ne umije pisati pisma...
Je li Warden ... ? upita on i prekinu se.
765!

Ona ga pogleda ekajui da zavri reenicu. U oima joj se zapaao

gotovo preziran izraz. Kad nije nastavio, upita ona: Je li Warden neto
uinio? Ako to misli, on je bio savreni gentleman.
Prew neodreeno pomakne glavom gledajui u nju.
Bio je prijazan, obziran, paljiv i fin, savren gentleman. stade nabrajati
Alma.

Prew pokua da sebi predoi Wardena sa svim tim svojstvima.

Bio je u veoj mjeri takav nego mnogo drugih ljudi to ih poznajem,
nastavi Alma.
On je zaista dobar momak.
Sigurno. Fin ovjek.
Prew stisnu zube i proguta ono to je htio da rekne.
Ti ne moe sebi ni da predoi, kako je bilo tamo gore, ree umjesto
onog. Ne djeluje ba umirujue na matu. etiri mjeseca i osamnaest dana,
a svake noi za itavo to vrijeme lei na leaju budan u tami i sve ti je pred
oima prije, nego to konano zaspi.
S njezina lica ieznu prezir i ona mu se osmjehne kao da ga od srca moli
za oprotenje. Bio je to onaj isti osmijeh, to ga je ve nedavno opazio i to
ga prije nije nikad vidio na njezinu licu. Materinski osmijeh, njean i zabrinut,,
gotovo sretan i beskrajno blai, nego to je on ikad prije na njoj primijetio.
Bilo ti je teko, nasmjehnu se ona kao da eli sama sebe kazniti. Ja sad
sjedim kraj tebe, pa sam opaka i zla, a ti si bolestan i pati, pa vjerojatno vie
od svega treba mir. Bojim se, da sam se u tebe zaljubila.
Prevv je ponosno pogleda, premda ga je rame veoma boljelo. Osobito ga
je ponosnim uinila misao, da je ona profesionalna kurva. Ona je znala, koji
je ulog u toj igri, pa je bezuvjetno bilo mnogo tee zadobiti njezinu ljubav od
ljubavi potene ene. Profesionalne kurve vrlo rijetko ljube mukarce,
ponosno pomisli on.
Kako bi bilo, da me poljubi? osmjehne joj se on. Ovdje sam ve
zaista dugo, a ti me nisi ni poljubila.
Jesam, odvrati Alma, ali ti si spavao.
Ona ga ponovo poljubi.

766!

Bilo ti je teko, blago mu ree.

Nisam proao onoliko, koliko su propatili drugi, tvrdo e on i opet
ugleda onu poznatu sliku Berryja, sjeajui se svih pojedinosti, Berryja, kako
stoji u gimnastikoj dvorani, okre- nuvi se nosom i vrcima prstiju prema
zidu. Ugleda i Angela Maggia na istom mjestu.

766

Dezertirao sam, ree on. I kad ozdravim, ne mogu se vie vratiti. Ne

pojavim li se danas, oni e znati, da sam to bio ja. Trait e me.
to namjerava?
Ne znam.
Bar si ovdje siguran. Ovdje nitko ne zna tko smo mi. Ako hoe, moe
ostati ovdje, ree ona upitavi pogledom Geor- gettu, koja je upravo ulazila
s vruom juhom.
Moe ostati dokle god hoe sinko, ree Georgette, bar koliko je
do mene, ako elite, da to znate.
Nismo o tome jo govorili, razloi Alma, ali vano je, to ti o tome
misli.
Ja sam uvijek voljela takve lude kujine sinove, nasmjehne se Georgette.
Osim toga nemam nita zbog ega bih morala da budem zahvalna dravi,
osim besplatnog pregleda svakog petka;.
Raduje me, da tako misli, Georgija, kimnu Alma.
Ja sam pobjegli kanjenik, podsjeti ih Prew. Pred zakonom sam
ubojica!
To se oito Almi nije osobito svidjelo, ali ne ree nita.
Moe li sam uspravno sjediti? upita Georgette i pokaza na juhu.
Dakako, ree Prew, prebaci noge preko ruba divana i uspravi gornji dio
tijela. Pred oima mu odjednom zaigrae svijetle vrele toke na nekom
vlanom i toplom sloju.
Prokleta budalo! viknu Alma. eli li opet prokrvariti? Lezi natrag i daj
da ti pomognem!
Ali sad sam se ve ustao, slabim glasom uzvrati Prew. Moe mi
767!

pomoi da legnem, kad popijem juhu.

Takve e juhe dobiti silnu koliinu, ree Georgette pri- nosei alicu
do njegovih ustiju. Vjerojatno e dobiti toliko, da e ti prokleto dojaditi.
Sad mi veoma prija, odgovori on izmeu dva gutljaja.
Poekaj do sutra!
Sutra e, osmjehnu se Alma, dobiti dobri i debeli divni krvavi biftek.

I jetra s lukom, nasmjehne se Georgette.

Djevojke, djevojke, odvrati on, prestanite s time. Upravo mi se slina
skuplja u ustima.
Na njihovim se licima ponovo pojavi onaj izraz pun ljubavi, samo to je
ovaj puta bio ve jasniji i to se u njem ogledavala nevjerojatna i sretna
njenost.
Vi se za vae ranjenike zaista brinete onako kako treba, djevojke,
nasmije im se on. Kako bi sad bilo s jednom cigaretom?
Alma je pripali za nj. Prijala je divno, jo bolje od one na ulici, jer je sad
mogao da odbaci napetost. Duboko je udahnuo dim u plua. To kao da je
ublailo onu bolnu vatru na njegovu boku, koja je ogoreno protestirala,
premda ga je boljelo, kad bi tako duboko udahnuo.
im su mu pomogle da se opet isprui, vratie se estoke boli. Danas je
tako, pomisli on, a kako e tek sutra biti? A onda poekaj do prekosutra, bit
e jo gore. Boljelo ga je, ali ni izdaleka onako estoko kao onda, kad se
onom razmetljivom gestom uspravio. No, lijepo, dovraga s tim gestom,
pomisli on, pa pusti da s uivanjem utone u raskonu neodgovornost
bolesna ovjeka, koja predstavlja najzgodniji dio bolesti.
Fino, javi se on. Sad je sve u redu. Gledajte sad, da se vratite u
postelju, djevojke!
Sad smo ve toliko dugo na nogama, osmjehnu se Alma sva sretna,
pa moemo i ostatak noi provesti bdijui!
ini se da i vi nemate ee prilike da njegujete ranjenike, nego to ih ja
imam da budem bolestan, to? osmjehnu se on
Gledaj da zaspi, odgovori ona u zapovjednom tonu. Pokuaj da ne
768!

govori i da se jednostavno odmori!

Zar ne elite, da ma to ujete o velikoj borbi?

Sutra emo sve proitati u novinama, ree Georgette.
Lijepo, doktore, nasmjehnu se on.
Misli li, da e moi zaspati? upita Alma.
Dakako, spavat u kao top.

768

Ako eli, dat u ti neko sredstvo za umirivanje.

Ne trebam.
I tako je leao i promatrao, kako su one ugasile svijetlo, osim nonog
svijetla na malom stoliu uza zid i kako su onda u mranoj sobi pole na
svoje leaje. Ovaj put je Alma legla u naslonja, a Georgette na lealjku.
Radio s ugraenim barom stajao je jo uvijek u kutu kraj stepenica, koje
su vodile u kuhinju, a elektrini gramofon se jo uvijek nalazio na malom
stoliu kraj ormaria s ploama, one tri stepenice su jo uvijek vodile do
staklenih vrata, koja su ss otvarala na prilino veliku verandu iznad doline
Palolo. Mogao ih je uti, kako diu u tamnoj prostoriji. I to mu je davalo sigurnost i utjehu, dok je pokuavao, da se usprkos svojoj rani namjesti.
Nekako mu je bilo, kao da je odnekale doao kui. Nije ba mnogo mario,
to nije mogao da spava. Bio je i vie nego zadovoljan, da jednostavno lei i
da sve promatra. Bogami, gotovo da je bilo tako, kao da je bio pravi civil. I
tako je dugo vremena mirno leao, ne smetajui ni jednu ni drugu.
Kad se drugoga jutra probudio nije se, meutim, ni izdaleka osjeao
toliko svje. Probudio se ukoen i bolestan, a u toku dana stanje je postalo
jo gore. Alma i Georgette su bile ve ustale i izale, da kupe meso i da
proue novine. U novinama nisu nale nita. Nije imao teka, ali one ipak
utrpae biftek u njega. Georgette ga je podupirala, dok je Alma rezala meso i
stavljala mu ga u usta, zalogaj po zalogaj, slino kao kad seljak ubacuje sijeno vilama u sjenik. Po prilici svaki sat donosile su mu po jednu alicu juhe
od mesa. Ta mu je, kako je Georgette prorokovala, dojadila ve i pri samoj
pomisli na nju.
Alma telefonira gospoi Kipfer, zatrai tri slobodna dana, i dobi ih.
769!

Dakako da gospoa Kipfer nije vjerovala, da Alma ima menstruaciju, a i Alma

je znala, da joj gospoa Kipfer to ne vjeruje. Bio je to stari i prokuani
izgovor u njezinu zvanju, koji je uvijek pomogao miljenicama, jednako kao
to je u vojsci miljenicima uvijek pomogao dopust zbog preminule bake.
Nitko nije oekivao, da e se toj izlici vjer-ovati.

One su se posve posvetile njezi svoga ranjenika. Ustrajale su da skoro do

veeri ostane na divanu. Tek onda ga premjestie u Alminu postelju.
Odluno su se kratile da promijene vrsti povoj prije veeri drugog dana. Taj
puta nije Prew odbio sredstvo za umirenje.
Drugog jutra stajalo je sve u novinama. Potraile su vijest i pronale je
prije nego to se on probudio. Poto su mu dale doruak, prireen od jetara
s lukom, pokazae mu novine. On u tom asu ne bi ak bio osjetio ni elju, da
potrai tu vijest. Jedva da se mogao napregnuti da je proita, kad su novine
stavile preda nj.
Oekivao je, da e tu vijest nai krupnim masnim naslovom na cijeloj
strani i da e neposredno ispod naslova neto manjim slovima biti navedeno
njegovo ime, kao ime vjerojatnog ubojice Umjesto toga nalazila se vijest
posve dolje na etvrtoj stranici na jednom stupcu s natpisom u jednom
z-edu i s po prilici dva palca teksta, pravim udom kratkoe.
Stvarno nije bilo napisano nita, osim da je opet neki vojnik u jednoj od
malih uliica u Honolulu pronaen mrtav, s ranom od noa. Pokojnik se zvao
stariji vodnik James R. Judson. U vojsku je stupio prije deset godina.
Potjecao je iz Breathitt Countyja u dravi Kentucky i bio je zapovjednik strae
u vojnom zatvoru schofieldske kaznione. Na temelju toga dalo se zakljuiti,
da ga je umorio kakav osvetljivi bivi robija zbog navodno nanijete
nepravde. Moda je to izveo netom pobjegli ka- njenik po imenu John T.
Malloy. Vojska je raunala s time, da e ga svakog asa uhvatiti. Izvjetaj je
kazivao dalje, da je umoreni bio nenaoruan i da oito nije oekivao napadaj,
jer mu je lice pokazivalo izraz potpunog iznenaenja. Svjedoci nisu pronaeni. Namjetenici Log Cabin bara, u ijoj blizini je pronaena leina,
770!

sjeali su se, da je umoreni te noi bio njihov gost, ali nisu mogli da kau, kad
je izaao iz lokala i s kim.
Prewittu je bilo teko, da svlada bolove svoje rane na ukoenom pazuhu,
zbog kojih je ve gotovo stenjao i da koncentrira misli na tu novinsku vijest.
Pa ipak je mogao da iz toga zakljui dvije stvari. U prvom redu je bilo posve
oito, da ni on? dva mornara, koji se nisu javili, a ni posluitelj za barom, koji

770

su bili presluani, nisu zasad eljeli da s tim imaju ma kakva posla. Nadalje je
oito netko naao leinu prije policije i prisvojio valjani no. Konano je
nakon dugog razmiljanja stigao do posve izvanrednog zakljuka, da bi se
kod spomenutog ka- njenika John T. Malloya, koji je nedavno pobjegao,
moralo raditi o Jacku Malloyu i da mu je vojska, nemajui nikog boljeg, bar u
tom trenutku pred javnou podmetnula taj zloin.

771!

Istodobno mu je bilo jasno ono, to ga je zaokupljalo cijelo vrijeme, dok

je itao tu vijest, da ona, naime, nije bila nita drugo osim obine novinske
vijesti za iroku publiku. ak i mi u redovnoj vojsci, koji ne itamo, znamo svi,
razmiljao je on osmjehujui se u sebi, da novine donose samo ono, to
misle da je tog trenutka u javnom interesu ne optuujui i ne optereujui s
previe istine izvrenje te svoje vanije zadae. Moda nije istini ni jedna rije
od onoga, to je stajalo u novinama. Moda je cijela pripovijest samo zbog
toga prikazana u takvom obliku, da bi se odao Prewitt, pravi ubojica i da bi
se sam prijavio oekujui, da se ne e izvri niem ozbiljnijem od obine
optube zbog prekoraenja dopusta. Moda oni lau upravo samo zbog
njega i ekaju ga, razmiljao je on, lukavo se osmjehujui.
Zaista se morao glasno nasmijati zbog toga, to oni sebi umiljaju, da
e^ ikad uhvatiti vojnika Johna T. Malloya, pa makar ga i zaboljelo ranjeno
pazuho. Ni najblesavija luda ne o i onako povjerovati u ono, to stoji u
novinama.
ini se da to za tebe nije odvie zlo, konano e Georgette.
Ne, lukavo joj se osmjehne on, ali kako da znam nije li sve to
jednostavno samo lukavtina, udeena da se osjeam sigurnim i da se
odam?
Ba tako je, odvrati Georgette. To ne moe znati.
Zar te nitko nije vidio? upita Alma.
Ori je s dva mornara izaao iz Los Cabina. Znam da su me vidjeli, ali ne
znam, jesu li me vidjeli dovoljno jasno,
da me mogu prepoznati. Bilo je
7S6
tamno, a oni su bili trideset ili etrdeset jardi daleko.
Bilo kako bilo, uzvrati Alma puna nade, ta se dvojica nisu dosad
pojavila. Kako se ini, oni ne ele da s time imaju ma kakva posla.
Tako je, kimnu Prew, ako smijemo da vjerujemo novinama. Isto tako
je mogue, da ih upravo u ovom asu presluavaju dolje u policijskoj upravi,
bar koliko se ja razumijem u to.
Amen, pobono e Georgette.

Sve kad bih se i vratio poto ozdravim, nastavi on, oni bi me ipak
osudili zbog nedoputenog udaljavanja od ete. Kraj mog registra kazne
znailo bi to najmanje est mjeseci. A ja se vie ne vraam u vojni zatvor, pa
ak ni za nedoputeno udaljavanje.
Sad, poto sam ula, to pripovijeda o zatvoru, odvrati Georgette, ne
mogu ti ni zamjeriti.

64

7S6

Bilo kako bilo, doda Alma, bit e bolje da odemo odavde i ostavimo ga
na miru. Kako se sad osjea?
Dobro, odgovori on. Malo me boli. Mogao je da osjeti da se glupo
osmjehuje kao to je inio uvijek, kad bi ga neto boljelo i kad bi morao da
potisne potrebu da se nasmije.
Ako hoe, dat u ti jo jedno sredstvo za umirenje, predloi Alma.
Ne volim ba te stvari, slabano se osmjehne on.
Ne e ti nita nakoditi.
I onako ne bih mogao da spavam, on se i dalje slabano smjekao.
Zato mi to ne ostavi za noas?
To bi bilo najbolje, doda Georgette.
Ne mogu te gledati kad toliko pati, nervozno e Alma.
Ah, kojeta, to ne znai nita, luckasto se nasmjehnu on. Posve je
druga stvar bila onda, kad sam kao skitnica slomio ruku, a nisam imao
novaca da poem lijeniku.
Doi, ree Georgette, idimo odavde i pustimo ga samoga
On ih je pratio pogledom, a onda se opet isprui. Opet ga podie elja,
da se nasmije. Malko otvori stisnute one kapke. Tako je neko vrijeme
promatrao kaleidoskopsku igru malih estica svijetla meu trepavicama. Bile
su to beskrajne varijacije, slike koje se nikada nisu ponavljale i on se mogao
sate i sate zabavljati time da ih prati kako kliu amo i tamo.
Onda nakon nekog vremena poee se u njegovom mozgu pojavljivati
slike i on posve sklopi oi. Leao je i promatrao kako se pojavljuju te napol
oblikovane slike, pratio zbivanja, to su mu ih one prikazivale, i bio radoznao
kako e se zavriti, kao da prati neki tajanstveni film. Bilo je to stanje
767!

omamljenosti prije sna, pa premda je znao, da sad ne e moi zaspati, ipak je

bilo lako da na taj nain izdri duge sate, samo ako zna kako, promatrajui
zbivanja jednako dobro prikazana kao u filmu, pa ak i bolje, jer ona nisu bila
cenzurirana.
Poeli li da pogleda film s golim enama mogao si ga dobiti. Treba
samo da ga zamisli. Osobitom pomnjom zabavljao se filmom, u kojem se

pojavljivala Georgette, koja ga je podupirala pri posljednjem hranjenju.

Upitao je sam sebe, zaneseno promatrajui film, zato nikada nije bio
zapazio Georgettu u Ritz Roomu. Prije nego to su ga premjestili u etu,
esto je bio u Ritzu.
Te mu je noi Alma dala tri pilule za umirenje. Ujutro je osjetio da je
preao krizu i da e mu sad konano bivati bolje. To je uglavnom opazio po
tome, to je elio da ustane. Morao je upotrebiti svu snagu volje, da se
ukoeno osovi na noge. Bol u ohlaenoj rani je ogoreno prosvjedovala
protiv svakoga pokreta, ali on je htio da se uspravi ne toliko zbog toga to je
mogao da uini, ve ba usprkos te boli. Upravo po tome je znao, da je
preao krizu.
Tako je teko doteturao niz one tri stube u sobu za dnevni boravak.
Ondje je naao Almu, koja je na divan poloila jastuk i spavala ondje, da ga
uje kad je pozove. Pretpostavljao je, da ce ona spavati s Georgettom u
drugoj spavaonici, pa ga se to otkrie duboko dojmilo. Tako duboko da su
mu na oi navrle suze i odjednom se sjetio, ponovo, koliko je ljubi. Poao je k
njoj i sjeo, poljubio je i poloio ruku na njezinu vrstu i finu grud, pod svilenom piamom.
Ona se smjesta probudi i isto tako se smjesta razljuti vidjevi da je ustao.
Ne samo da je uporno zahtijevala, da se odmah vrati u postelju, ve je traila
i to, da joj dopusti da mu pomogne.
Doi, osmjehnu joj se s postelje, legni malo k meni. Mnogo je
udobnije nego tamo vani.
Ne, odluno odbije ona, vie zaprepateno nego ljutito. Ni zato na
svijetu! Dobro zna, do ega bi dolo, da to uinim, a za to jo nisi ni izdaleka
dovoljno zdrav.

768!

Kojeta, odbije on. Dakako da sam dovoljno zdrav. Ranjen sam samo
pod pazuhom, nasmjehne se on.
Ne, ljutito e ona. Nakon toga bi uvijek bila Ijutita na njega bez obzira
na to, je li ostvario svoju elju ili nije, kao da ju je namjerno ponizio. Mora
tedjeti snagu.

768

Mogao bi o tom raspravljati s njome, ali bilo je besmisleno da raspravlja,

kad je ve izgubio priliku. Raspravljanje bi samo jo dalje odbacilo ono to je
elio. Po iskustvu je znao, da nita ne moe poluiti raspravljanjem. Mogao
bi poluiti samo to, da se ona opet pretvori u ledeni kip i sva zatvori u se. Taj
ledeni kip nije bio vrijedan prepiranja ni traenja energije.
Nije se dakle upustio u raspravljanje, ve je umjesto toga ostao leei u
postelji, dok je ona otila da priredi zajutrak. Osjeao je silnu vruinu, koja
nije imala apsolutno nikakve veze s njegovom ranom ispod pazuha. Ta je
groznica uvelike obojila onaj film to ga je gledao u duhu, sve dok te slike
nisu imale vie nita zajedniko s ljubavi. Vruina mu je upalila sve meso (to
se naziva liubav) i ostavila gole kosti (to se naziva, ve prema terminologiji
ureda za cenzuru, moda nagon za pareniem, vjerojatno pouda, sirova,
vrua, krvava pouda) koje sainjava kostur pod mesom ljubavi svakog
mukarca bez obzira na to, koliko on to poricao. Tome se moe zadovoljiti
bilo gdje i bilo kako i bilo s kim (premda ene neprekidno tvrdoglavo
odbijaju da povjeruju u to, pa onda zbog toga i postoje osnivai i upravljai
mukih i enskih bordela, o kojima one tako prezirno govore), ali on sad nije
mogao da ustane i da ode da se zadovolji, ve je morao da lei u postelji i da
izgara u vruici, koja nije imala nikakve veze s ranom ispod njegova pazuha,
te da slua nju kako prireuje zajutrak.
Popodne konano izmijenie vrsti povoj i stavie drugi, la- baviji. Tupfer
je jo vrsto stajao u zgruanoj krvi rane. Ostavie je onako kako je bila. Dva
dana kasnije izvadie i njega psujui i znojei se, otkrivi novo crvenkasto,
vlano i namrekano tkivo brazgotine, koja se poela stvarati na rubovima
rane i na njezinom dnu. Zatim stavie povoj.
769!

Meutim, ovaj ga je ledeni kip ipak primio u naruaj, jer je uporno i sve
jae traio ono, za to je sam sebi prisegao da ne e ni spomenuti, a ipak je,
eto, spomenuo.
Pun tjedan dana zadrale su ga u postelji. ak su i ponjave mijenjale tako
da pritom nije smio ustati. Kao u bolnici najprije su istu ponjavu napinjale
na jednoj strani, zatim bi se on morao prevrnuti na tu stranu, a onda bi

presvukle drugu polovicu postelje. Na licima obih djevojaka, na svijetlom

licu Georgette tvrdom poput kristala, i na neprozirnom i zamiljenom, no
ipak apsolutno realistikom licu Alme, leao je onaj isti blistavi sjaj, kao na
nekoj slici Sveta Ana i madona miluju svetog Ivana i Isusa. Bio je to onaj isti
smijeak, to ga je opazio ve prvog dana, i to ga prije toga nije nikad vidio
kod njih, materinsk* smijeak, brian, veoma sretan, pun beskrajne skrbi,
tako silni val majinske njenosti da se upravo pobojao, da bi ga ta njenost
mogla progutati i uguiti u blagim grudima majinstva.
Iznenadio se, to se dvije takve realistkinje, kakvima su se one smatrale,
ne stide i ne kuaju da sakriju te osjeaje. Njihovi su motivi bili posve jasni.
One su bile dvije kurve, koje su konano nale nekoga, prema kome su
mogle da iskazuju majinsku njenost. O tome bi se mogla napisati knjiga,
gorko pomisli on Nazovimo je Od bluda do materinstva. Vjerojatno bi to
postala veoma debela knjiga. Kurve se ne mnoe tako brzo kao kunii.
Spoetka se zahvalno i rado preputao tom osjeaju, da ga maze, ali sad mu
se to vie nije svialo, pa se borio protiv toga. Odjednom se poplaio da bi
ga mogle dovesti do toga, da cio svoj ivot poput bogalja ostane u njihovoj
njezi.
Dakako da nije cijelo popodne i uveer ostajao u postelji, kad su one
otile na posao. im bi one izale iz kue, on bi ustajao
49 Odsada do vjenosti
769 i obukao graanske hlae, iz kojih su one oprale krv.
Zatim bi obukao jednu od novih majica to su ih kupile za njega, da nadomjeste onu staru poderanu majicu, to su je spalile. Vjebao se u hodanju, koi'acajui gore i dolje i naokolo po stanu, iz kojega su one napravile njegovo skrovite.
elio je da ih sprijei u tome, da od njega naprave stalnog bogalja. Znao je, da je u tom stadiju ozdravljenja bilo bolje da se kree umjesto da lei u postelji i da ondje krljavi, kako su one oito od njega oekivale. Nije imao ni najmanje
volje da dopusti, da od njega naprave doivotnog bogalja, samo jer su njihovi nezadovoljeni materinski nagoni trebali neto, prema emu bi mogle da iskazuju majinsku njenost.
Bilo je lijepo boraviti sam u toj kui. Spoetka mu je bilo teko da se
770! na to, pa je time poluio, da je od
odjene. Svakog se dana morao prisiliti

dana u dan ilo sve bolje. Drugog tjedna (kad su mu dopustile da ustane i
oito bile iznenaene, kako je to spretno obavio, i kad su mu pomogle da
obue kuni kaput, to su ga bile kupile nakon dugog raspravljanja o boji i
stilu), mogao se iz toga kunog kaputa gotovo isto tako lako presvui u
svoje odijelo, kao da nikada nije bio ranjen, im bi one pole na posao.

770

Smijeao bi dobar otar whisky (dok su one bile kod kue nije smio piti
alkohola), a zatim bi izaao na verandu i sjeo u popodnevno sunce (kad su
bile kod kue nisu ga od straha pred nahladom putale da izae na svjei
zrak), a onda bi moda malo itao koju od njihovih knjiga. Georgette je bila
pretplaena na knjige. Samo ale radi, smjekala bi se ona. Konano
ivim u Maunalani Heightsu, a knjige dekorativno djeluju u sobi za dnevni
boravak, sve kad ih i ne itam.
Na ugodan nain bi se na tri etvrt opio i promatrao zalazak sunca. Kad
bi se one vratile s posla kui, on bi leao u postelji i spavao. Zbog toga nisu
nita ni ustanovile, sve dok se krajem drugog tjedna nije Alma neke noi
vratila malko pijana, bacila se na postelju i stala ga ljubiti i ne mislei na
njegovu ranu pod pazuhom. Onda osjeti alkohol u njegovom dahu, otrijezni
se i stane mu estoko predbacivati zbog toga to pije.
Time je bila otkrivena njegova tajna, pa on ustade i pokaza im, kako se
dobro umije kretati i kako se lako umije sam obui. To im nije bilo drago, ali
su morale da stvar prihvate kao neto neizbjeivo. Alma je ak i vie
oklijevala od Georgette. Pratile su njegovu predstavu onim povrijeenim
izrazom lica, kao to bi je pratila majka, iji se sin vratio kui tako temeljito
pijan i tako s jasnom i itljivom poslovnom kartom mjesnog bordela u
depu, da,ona konano mora priznati, pa i sama sebi, da joj je sin, konano,
odrastao. Nisu mnogo rekle. Malko su mu estitale, do- kinule sva
ogranienja i stvar je time bila rijeena.
Ali nakon toga njemu je vie godilo da bude sam. Paljivo je promatrao
stan i mislio na to, koliko mu vremena stoji na raspolaganju, na to, da se ne
mora narednog jutra vraati na jutarnji zbor, da ne treba propusnicu, koja je
771!

u ponedjeljak ujutro gubila vrijednost, i da nigdje ne mora da bude u

odreeno vrijeme. ivio je u onom svom starom osjeaju koji ga je proimao
kad je imao izlazak u grad, da pravi ivot ne e zapoeti prije narednog
ponedjeljka i da uope ne postoji ponedjeljak, zbog kojega bi trebao da se
brine.

Sluao je sve ploe na gramofonu i pregledavao sve knjige, hodao po

sobama i opipavao namjetaj, bosim nogama dodirivao poploani pod i
japanske hasure na verandi, a uveer bi sam kuhao veeru u blistavo bijeloj
kuhinji, u kojoj se sad vrlo dobro snalazio. Knjige su bile veoma zgodne u
svojim arenim uvezima u ormaru za knjige, ugraenom iznad divana
(Georgette je ve tri godine bila pretplaena na knjige i uzimala bi svaku,
koju bi njezin nakladnik izdao, pa i vanredna izdanja), a isto tako su zgodni
bili i albumi s ploama ukraeni ravnim linijama zlato- tiska na crnoj podlozi,
svrstani u svom ormariu od mahagonija Imao je vremena koliko god je htio.
Tu je bio bar, onaj preki-a- sni. dobro snabdjeveni bar, u kojem si mogao da
sebi smijea pie, kad god bi poelio. Bio je sretan, razmiljajui o svemu
tome i mijeajui whisky sa sodom, koji je poeo voliti. Neprekidno bi s
uivanjem osjeao, koliko vremena ima. Bio je ve toliko blizu tome da
postane potpunim civilom od dvadeset i etiri karata, koliko je to uope
mogao da bude neki tridesetgodinjak.

etrdeset i esto poglavlje

Prewitta nije bilo ve dva dana, kad se starjeina ete G vratio s dopusta.
Prema nekoj staroj poslovici u vojsci vojnik se vraa s dopusta da se
odmori, jer bi inae odmah dezertirao. Milt Warden njje u tom pogledu bio
nikakva iznimka. Nakon dva dana silnog pijanstva vratio se u kasarnu
teturajui. Njegovo skupocjeno siv- kastoplavo odijelo koje ga je stajalo 120
dolara, bilo je zguvano i Prljavo. Vodnik Baldy Dhom, koji ga je zamjenjivao
na dunosti e nog starjeine, pozdravi
772!ga u pisarnici otrcanom alom, da do-

772

lazi etiri sata prekasno i da su ga u jutarnjem izvjetaju ve prijavili, da je

odsutan bez dopusta.
Warden se nije ak ni potrudio da se nasmije. Dva dana bio je pijan do
besvijesti, ali to nije bilo dovoljno, pa je jo veoma eznuo za piem. Ta dva
dana bila su rezultat spoznaje, da je njegova desetdnevna idila s njegovom
buduom enom zavrila dubokim i apsolutnim razorom. Poslije takve
spoznaje morao bi se ovjek opijati bar punih tjedan dana. Dva dana nisu
bila ni izdaleka dosta. S druge strane opet nije bilo ugodno pomisliti, da je
uprava ete punih etrnaest dana leala u tustim prstima tako glupog vola,
kao to je Baldy Dhom.
Tek to je klonuo na stolicu, jo uvijek u svom skupocjenom
sivkastoplavom odijelu od 120 dolara, kad mu Baldy poe razla- gati osobine
novog zapovjednika ete. Baldy isto tako nije nimalo elio da preuzme
upravu ete, kao to Warden nije elio da mu je preda.
Warden ga je sluao mrko utei. Kako je obeao, Dinamit je dan prije
odlaska u brigadu progurao Wardenov dopust, tako da ovaj uope jo nije
upoznao porunika Williama L. Rossa. On je samo znao da e doi, a inae
nita, ni njegov in, ni njegovo ime, a ni to, da je idov. Upravo tipino, kiselo
ree sam sebi. savreno tipino. Poznata Wardenova srea. Tek to se rijeim
jednog glupog idovskog momia, koji je bio tako pristojan, da poini
samoubojstvo, ve dobivam novog. Samo to je ovaj oficir. Ni manje ni vie
nego moj komandir ete. Odsad u, dakle, svoje temperamentne komplekse
u pogledu idovske rase imati usred svoje pisarnice, umjesto u posljednjem
redu moje momadi, ah, dovraga sve to!
A onda, dok je jo pokuavao da to probavi, saopi mu Baldy narednu
773!

novost: Prewitt je nestao prije dva dana.

to?
Da, skrueno potvrdi Baldy.
Taj kujin sin nije jo ni izaao iz zatvora, kad sam otiao na dopust!
Znam. Izaao je tri dana poslije tvog odlaska. Vladao se pitomo poput
jagnjeta. Sve u svemu bio je ovdje samo devet dana.

Prokletstvo!
Warden osjeti kako je njegovo razmiljanje o poruniku Williamu Rossu
potisnulo neto, to je bilo jae od idovskog pitanja. Bilo mu je kao da
gleda kako usred vruega dana olujni
oblak zastire sunce i kao da odjednom u vjetru osjea hladnou
kie koja nadolazi.
U krasan si svinjac pretvorio moju pisarnicu, Baldy. Prava je sramota, da
ovjek ne moe poi na svoj prokleti dopust, a da mu se odmah ne srui i
samo nebo na glavu.
Tu ja nisam bio kriv, mlako e Baldy.
Nisi, odvrati Warden. Dovraga, zato ga nisu obavijestili, da e Prewitta
za tri dana pustiti iz zatvora. Zar je morao u toj jedinici da ba sve sam obavi?
Jesi li ga brisao iz spiska za hranu, i jesi li ga u jutarnjem izvjetaju
prijavio kao odsutnoga?
Ne, jo nisam, u neprilici e Baldy. Zna ...
to?
No, zna, to je bilo tako ...
to bi to imalo da znai: jo nisam? ovjee, koliko vremena treba za
neto takvo? Ta on je ve prije dva dana nestao, zar ne?
Samo as, odvrati Baldy. Ja upravo pokuavam da ti to razjasnim.
Razumije li, Ross jo nikog od nas ne poznaje po imenu, osim moda
nekoliko podoficira.
Doavola, kakva posla ima s time Ross?
No, nastavi Baldy, razumije li, poglavica Choate je narednog jutra
prijavio, da je Prewitt prisutan. Ja sam za cijelu stvar doznao tek narednog
dana.

774!

Lijepo. Pa to onda? Zaboga, Dhom, nastavi s mukom, pa mi smo

ovdje u pjeadijskoj eti, a ne u skautima.
Tako je odvrati Baldy smeteno, no jo uvijek uporno. Oekivali smo,
da e se dan kasnije vratiti. I tako sam zakljuio da jedan dan dulje ne e
mnogo da nakodi. Jutarnji izvjetaj je i onako ve bio neispravan.

774

Krasan je to nain, da se upravlja jedinicom!

Dobro, odvrati Baldy, ne dajui se smesti. Uzmi kako hoe. To je
tvoja pisarnica. Ja te samo zamjenjujem. A osim toga sam mislio, da e se on
moda i sam vratiti, prije nego to se ti pojavi.
Ah, tako, dobaci Warden, ti si dakle mislio, da e se on jednostavno
vratiti.
Ba tako.
Nita. A zato?
Otkad je Prewitt tvoj tako prokleto dobar prijatelj?
To nikako nije.
Doavola, zato ga onda pokuava pokriti?
Ne pokuavam ga pokriti. Jednostavno sam mislio, da e se vjerojatno
sam vratiti.
Np on to nije uinio, zar ne?
Nije, prizna Baldy, bar dosad nije.
I tako si ti zapao u kau.
Baldy slegne masivnim ramenima i pogleda ga otvorenom nedunou
krivca, koji zna, da mu se ipak nita ne e dogoditi.
Bogami, starjeino, mislio sam da e se obradovati, ako poekam, dok
doe.
Si'anje zaurla Warden. Sad ga moram odjaviti unatrag od
esnaestoga u kojem smo mjesecu? U listopadu, dakle unatrag od
esnaestog listopada! to misli kako e to krasno izgledati u jutarnjem
izvjetaju?
Pokuao sam samo da ti iskaem uslugu, odvrati Baldy.
775!

Uslugu? zaurla Warden gnjevno provlaei prste kroz kosu Lijepo.

Reci mi jo neto. Kako ti je uspjelo da cijelu stvar odri u tajnosti pred
ostalom etom?
to misli time rei? spokojno upita Baldy.
Samo mi nemoj pripovijedati, da dosad nije nitko opazio da njega
nema.

Na to uope nisam ni pomislio, prizna Baldy. Vjerujem, meutim, da

su oni to opazili. Razumije li, kako sam ve rekao, Ross jo uope ne
poznaje nijednog ovjeka. A nitko ne poznaje ni njega. Onog upljoglavca
Culpeppera poznaje. Taj i onako nikada pravo ne pazi. Mislim ...
Vidim to misli, prekinu ga Warden. Samo jo jedno. Kako je uspjelo
Choateu da nadmudri Ike Galovicha? Samo mi nemoj pripovijedati, da u tom
sudjeluje i Galovich!
Oprosti, ali to je opet druga pripovijest, ree Baldy. Nisam jo dospio
da ti je ispripovjedim. Dakle, razumije li, Ike Galovich nije vie vodnik
drugog voda. Galovich je skinut s dunosti.
Skinut, ponovi Warden.
Baldy kimne,
A tko ga je skinuo?
Ross.
Zato?
Zbog nesposobnosti.
to je skrivio?
Nita osobito.
Kani li re'i, da ga je Ross tako bez daljnjega degradirao? Ni za to?
Jednostavno zbog ope nesposobnosti?
Tako je, kimnu Baldy.
Bilo je, kao da ovjek izvlai slonu zube, ukoliko slon uope ima zube.
No ipak mora da je neto skrivio, Baldy.
Baldy slegne ramenima. Ross ga je samo vidio kako zapovijeda na
vjebama.

776!

Ah, to je sjajno! ree Warden sav sretan. U redu. Tko ]e

dobio njegovo mjesto?
Poglavica Choate.
Oh, krasno, opet e Warden sav sretan.

776

Baldy iskoristi poloaj. Moe dakle razumjeti kad ti kaem-, da nisam

htio da znam za cijelu tu stvar. Tko bi pomislio, da s ga poglavica Choate
prijaviti kao prisutnog? Moda ti, starjeino?
Ja? Nikako, dakako da ne, odvrati Warden.
A ti zna kakav je Champ Wilson sa svojim vodom. Taj uope ne pazi to
se zbiva. Pogotovu za vrijeme treninga. Uvia li sada, da to uope nije bila
moja pogreka.
Ne, nikako nije, kimnu Warden. Dakle dalje, nastavi, to se je jo
dogodilo?
Mislim, da je to sve, spokojno odgovori Baldy i ustane. inilo se, da mu
je uvijek neugodno, kad mora da sjedi. Je li li pravo, da ostatak
prijeponeva uzmem kao slobodno vrijeme?
Ostatak prijeponeva slobodno? zaurla Warden. A zato dovraga? Na
osnovu ega trai slobodni ostatak prijeponeva?
No, da, hladnokrvno e Baldy. Praktiki je ve skoro podne. Dok se
presvuem i doem na vjebalite, oni e se ve pripremiti da se vrate. On
zastane na vratima i nepominim izrazom na licu pogleda natrag prema
Wardenu. Ah tako, ree, kao da se odjednom neega sjetio. Jo neto.
Jesi li sluajno jutros proitao novine?
Ti zna da ja nikada ne itam te proklete novine, Dhom.
No, ree Baldy gledajui u njega. Tustu svinju Judsona poznaje li
ga zapovjednika strae u zatvoru ubili su pretprole noi pred Log
Cabin barom. Netko ga je probo noem na ulici.
Zaista? upita Warden. Pa onda?
Mislio sam, da ga poznaje.

777!

Ne bih tu Tustu svinju Judsona mogao da razlikujem od Bustera

Keatona, pa sve da ga sretnem nasred ulice.
Bio sam siguran, da si ga poznavao, odvrati Baldy.
No nisam ga poznavao.
Onda mora da sam pogrijeio, ree Baldy.
Tako je.

To je sve, mislim. Da je Galovich degradiran, to sam ti ve rekao, zar

ne?
Rekao si mi.
Onda bi to bilo sve, zavri Baldy. Hoe li te smetati, ako ostatak
prijepodneva izostanem s dunosti? Moram prijeko kod kue popraviti pipu
na vodovodu, jer curi.
uj me, Dhom, ree Warden slubenim glasom, duboko uvukavi dah.
Osjeao je da ga promatra novi pisar Rosenberry, koji je jo uvijek nijemo
sjedio za pisaim stolom iza pregrade. Zaista ne znam, kakve se to blesave
ideje raaju u tvojoj prokletoj glavi. Znam, meutim, to, da si dovoljno star, i
da dovoljno dugo slui da bi znao, da se ne moe izvui s time, da kao
prisutnoga vodi ovjeka, koji je dezertirao. To ne mogu raditi ni oni u onoj
prokletoj avijaciji. Takve stvari uvijek izbijaju na javu. Ja sam u svom ivotu
vidio mnogo pisarnica a vidio sam i veoma loe pisarnice, ali nikad nisam
doivio, da se neka pisarnica u tako prokleto kratkom vremenu tako
potpuno zasvinji. Na krugu kasarnskom ti moda i zasluuje svoja etiri
irita, ali kao zamjenik etnog starjeine upravo smrdi. Ovdje ne bi mogao
biti ni vojnik prve klase. Prava si mizerija. Trebat u dva mjeseca da opet
ui'edim svoju prokletu pisarnicu i da popravim ono, to si ti kao etni
starjeina pokvario u roku od dva tjedna.
On zastane da uhvati dah i pogleda Baldyja, koji je jo uvijek ravnoduno
stajao na vratima. Warden pokua da se dosjeti, to bi jo mogao rei, to bi
bar malo bolje i malo jae zvualo.
Htio bih samo da ti jo kaem, da jo nikada, otkad sam u toj prokletoj
vojsci nisam vidio takvu mizeriju od zamjenika etnog starjeine kakav si ti!
778!

zavri on. Jo uvijek je zvualo mlako.

Dhom ne ree ni rijei.

U redu, nastavi zatim, gledaj da nestane. Ostatak prijepodneva si

slobodan, jer i onako ne bi nita radio.
Hvala ti, starjeino, odvrati Baldy.
Idi dovraga, odree Warden.

778

Ljutito je gledao za visokim ovjekom, ija su masivna ramena okrznula

obje vratnice, kad je proao kroz vrata. Njegova orijaka glava gotovo je
dodirnula gornji dio vratnice. Baldy Dhom, mu tuste i angrizave filipinske
mammy, otac bezbrojnih balavih crnakih mjeanaca, trener najgore
boksake ekipe u povijesti puka, vodnik u jednoj od najbjednijih eta. Stari
vojnik s osamnaest godina slube u trbuhu, zajedno s osamnaest godina
piva, uslijed svoje crnake obitelji proklet da doivotno slui u inozemstvu.
ovjek, koji je bezbrino i lojalno predvodio hajku kad su prema Prewittu na
Dinamitovu zapovijed primjenjivali poseban postupak, ovjek koji je sad
isto tako lojalno predvodio pokuaj da .pokrije Prewitta, poto je taj
dezertirao ubio jednog ovjeka. Moda on sam sebe tjei kakvim
sentimentalnim govnom, kao na primjer, da mi stari vojnici moramo pomagati jedni drugima, kad dolazi toliko novajlija i kad nam hoe da otmu
etu.
Dok ga je tako gledao kako izlazi, ugledao je zajedno s njim, iza njega i
posvuda oko njega nijemu mreu nijeme zavjere. Nita ne e biti javno
kazano ni priznato. Jedino to je postojalo bilo je neugodno i openito
osljepljenje, i neoekivana nijema ignorancija u itavoj eti, protiv koje isto
tako nisi mogao da se bori kao ni protiv ive peine.
Ukoliko to uope i eli, ree on sam sebi. No ti to uope i ne eli. Ti isto
tako ne voli vojni zatvor, kao ni ostali. Nitko ga ne voli osim onih, koji
ondje slue.
No, pomisli on, sad je to, dakle, ipak uinio. Konano je otiao i izveo
stvar. Tono onako kako si ti uvijek znao da e uiniti.
Rosenberry! zagrmi Warden.

779!

Da, sir? mirno odvrati Rosenberry. Jo uvijek je nijemo i mirno sjedio za

svojim pisaim stolom i jo uvijek mirno zavodio svoje spise.
Tih je to momak, taj Rosenberry, zaista tih momak. I to je bio jedan od
razloga, zbog kojega ga. je odabrao, da zauzme Maz- ziolijevo mjesto. Cijeli
posljednji tjedan prije nego to je poao na dopust, bavio se time, da
pronae pravog ovjeka za to mjesto, kad je Mazzioli preao u puk.

Rosenberry, odi prijeko u puk i donesi dananju zbirku svih onih

beskorisnih memoranduma i besmislenih cirkulara, dok ja uredim ovdje tu
prokletu svinjariju. Onda se vrati pa ih isto tako beskorisno zavedi!
To sam ve uinio, vodnie, mirno e Rosenberry. Upravo ih
zavodim.
Onda poi prijeko u personalni odio i reci Mazzioliju, da elim line
spise Ike Galovicha. Ne mogu da cijelo vrijeme gledam tu tvoju prokletu
gubicu!
Razumijem, sir, mirno e Rosenberry.
Kad si ve pri tome, izvadi mi i slubene spise svih onih ljudi, iji se
status promijenio za vrijeme moje odsutnosti.
elite li i Prewittove spise, vodnie? mirno upita Ro- senberry.
Ne, prokletstvo, ne elim jo i Prewittove spise! zaurla Warden. Da
elim Prewittove spise, ja bih ti to ve rekao, glupi kujin sine! Rosenberry,
nemoj zaboraviti da si sad vojnik, a ne prokleti civil!
Razumijem sir, mirno e Rosenberry.
Moda si samo mobiliziran, podmuklo e Warden.
Jesam, sir, mirno uzvrati Rosenberry.
pa ipak si vojnik! pobjedonosno zagrmi Warden. Nisi nita drugo
ve posve obini smrdljivi prljavi vojnik, koji ima da ini ono to mu
zapovijedaju i kad mu zapovjede, bez onih glupih graanskih pitanja. Jesi li
me razumio?
Jesam, sir, mirno odgovori Rosenberry.
Onda se gubi! Nemoj mi govoriti sir. Tako se oslovljuju samo oficiri.
Kasnije u dati da mi donesu Prewittove spise. Kad ih budem trebao. I kad
dobijem volju da radim na njima.

780!

Razumijem, sir, mirno e Rosenberry.

Najprije moram da sredim tu svinjariju, prije nego to ustre- bam
Prewittove spise, izjavi on gotovo normalnim glasom.
Razumijem, sir, mirno odgovori Rosenberry, poavi ve prema
vratima.

780

Warden ga je gledao kako prelazi preko kasarnskog kruga. Kretnje su mu

jo uvijek bile mirne. Ni sekundu mu nisi sasuo pijeska u oi, ree sam sebi.
To je zaista bio miran momak. idovska tajna, tiho zatvorena u se, koja se
otvara samo upuenima, a moda ak ni njima, popravi sam sebe. Vjerojatno
zapaa sve, ali se ne mora bojati da e previe brbljati.
Kad bar ta prokleta guzica, plane Warden u sebi, ne bi izgledao kao
prorok Isaija, koji se vratio na zemlju. Rosenberry ga je gledao, kao da misli,
da je on general s etiri zvijezde.
Zbog toga mu se ne moe nita predbaciti. Razlog je bio taj to je netom
mobiliziran i to je uo za onaj prokleti oficirski teaj. Rosenberry je sigurno
uo za nj. Mora da je uo. Posve sigurno je cijela eta znala, samo to je
Rosenberry reagirao drukije od ostalih, koji su ga zabadali da sakriju svoje
iznenaenje i razoaranje. Rosenberry je to sauvao u okvirima svojih
skrovitih idovskih tajni, zajedno sa svim ostalim to je uo, vidio ili osjetio.
Zaboga, moda mi se on zbog toga ak i divi, pomisli Warden Pa to je
jedan od mobiliziranih, zar ne?
Istina je, to nikada ne e moi da ustanovi. Iz toga zapeaenog vakuuma
mirnoe punog idovskih tajni ne e se nita dati izvui. Bila je to tajna, koju
bi on volio jednom otkriti. Samo onako zbog vjebe i da vidi, -to se iza nje
skriva.
To ti, meutim, nikada ne e uspjeti, bar dotle ne, dok on zna, da e
jednog dana postati oficirom. On se nasloni u svom stolcu i pripali cigaretu,
koja mu je onako u mamurluku upravo bila odvratna. Volio bih da znam, to
je pomislio Prewitt, kad je doznao, da Milt Warden kani postati oficirom,
razmiljao je Warden.

781!

im se probudio iz svojih sanja i misli, i kad mu se pogled opet

koncentrirao na predmete u sobi, ugleda pred sobom na stolu knjigu s
prijavama, to ih je Dhom tako pobrkao. Daj je dalje, pusti nekog drugog da
to obavi, izbjegna odgovornost, Iju- tito pomisli on.
No, Warden, to e uiniti? Neto mora poduzeti.

Da je taj Dhom samo nauio da govori pristojnim engleskim jezikom,

vjerojatno bi danas bio ve major. Imao je sve ostale kvalitete. Taj bijedni
glupi kujin sin, divljao je sam u sebi, zakljuavajui knjigu u svoj stol. Bogami,
zaista nema nieg glupljeg nego to je glupi Nijemac.
Trebao bi da mu dade deset dana ili dva tjedna, pretposta- vivi da se u
meuvremenu ne dogodi nita neobino, moda kakav manevar. Uostalom,
uskoro e biti odrani godinji manevri. Za Pre\va bi ak i pet dana znailo
neku prednost, kad bi se kasnije vratio. Warden nije sumnjao, da e se Prew
konano ipak pojaviti. I tridesetgodinjaci znaju dodue pobjei. esto.
Samo oni ne dezertiraju.
Ne moda zbog toga, jer to ne bi htjeli, razmiljao je, ve jednostavno, jer
ne mogu.
Prokletstvo, a kamo bi mogao da dezertira takav trideset- godinjak?
Bilo je mogue da ovamo poalju nekoga iz ui'eda zapovjednitva vojne
okrune policije, no on je sumnjao u to. Tusta svinja Judson nije ni za vojsku
ni za vojni zatvor bio toliko vrijedan. Takvih momaka, kao to je bio Tusta
svinja Judson, imao si mnotvo u svakoj jedinici. Obino bi u svakoj eti bio
bar jedan, a esto i vie. Zapovjednik vojnog zatvora dopusti da malo
razmislim, ree sam u sebi predoujui ih sebi redom, tko bi to bio? u duhu
je prouavao gotovo beskrajni niz oficirskih lica. koja su paradirala pred njim
kao na kakvoj filmskoj vrpci. Zatim njegov mozak zaustavi vrpcu, a oi mu se
pribliie jednom od tih lica.
Thompson, obavijesti ga kartoteka u njegovom sjeanju. Major Gerald W.
Thompson prije kod ne znam kojeg pjeakog puka, zatim kao kapetan
imenovan komandirom ete, i kasnije premjeten kao bataljonski adutant u
782!

tab puka, postao majorom, a onda imenovan komandantom vojnog

zatvora. Onaj isti sa ijom su enom Holmes i Culpepper redovito odlazili na
jahanje po putu u Honouliuli. Bilo kako bilo, razmiljao je dalje ponosei se
da je onaj stari automatski sistem kartoteke tako dobro funkcionirao.
Thompson sigurno ima kakvu novu Tustu svinju na zalihi, a jo mnogo vie
takvih na svom popisu. Samo u naoj eti imamo bar dva ovjeka takve vrste.

782

Liddell Henderson i Champ Wilson bi uz vrlo malo pravog treninga mogli da

poslue kao dobre Tuste svinje Judsoni.
-Ne, nije drao, da e netko doi. Ako netko i doe, on e ipak biti
pokriven. Dou li, rei e da je upravo toga dana otkriveno da nema
Prewitta. Budu li mu mogli neto dokazati, ipak e biti pokriven. Pokrit e ga
njegov dopust. Neka C-hoate i Dhom, ti kujini sinovi, pojedu kau. Oni su je i
udrobili. Kad se kod takvih stvari cijela eta gradi da je slijepa i gluha, ne
mora se odvie brinuti. Nitko ga ne e izdati, a najmanje Dhom i Choate.
Jedini koji bi ga rado izdao, bio bi Ike Galovich, ali tko e posluati tog starog
idiota, kojega su smijenili zbog nesposobnosti? ak ni Ike ne bi smogao
hrabrosti, da zine protiv tolike opozicije
Kad je stigao do tog zakljuka, koji ga je zadovoljavao, on zgnjei
odvratnu cigaretu, koju i onako nije htio da pui, ustane, ode do ormara za
spise i izvue bocu, koju je prije odlaska na dopust obiljeio plavom
olovkom, pa estito gucne, da ublai mamurluk.
Whisky mu se uini veoma rijetkim.
Zar je moda taj podmukli mirni kujin sin Rosenberry raz- rijedio moj
whisky?
Ne. To nije mogao biti Rosnberry. Nikako Rosenberry. Mnogo je
vjerojatnije, da je to bio onaj kujin sin Dhom.
On jo jednom estito gucnu, jer je whisky bio rijedak, onda opet sjede za
stol. Jo uvijek je bio obuen u svoje skupocjeno odijelo od sivkastoplavog
tropikala, za stotinu i dvadeset dolara, to ga je tako pomno odabrao za
svoju idilu. Odijelo mu je sad bilo prljavo i zguvano. to se sve dogaa,
razmiljao je, kad ovjek poe na mali odmor. Ne samo da su zasvinjeni
783!

jutarnji vjetaji, ve su mu razrijedili whisky. Stvar je dola dotle, 'a vie ba

nikome nisi mogao vjerovati.
ak ni samome sebi.
Hotel _ sam se nazivao gostionica nalazio se vani u dolini Kaneohe,
visoko gore na padini sedla Koolau iznad same doline, ondje gdje su se
planine uvijale prema zapadu obuhvaajui Nuuanu Poli. On ga je odabrao

veoma pomno, jednako s estetskog gledita, kao i zbog toga, jer je to bilo
jedino mjesto na otoku gdje su bili sigurni i gdje se nisu morali bojati, da e
ih otkriti kakav otrooki kujin sin, kao to je bio Stark. Onamo su se od- vezli u
unajmljenim kolima. Prije toga poao je Warden po nju na parobrod, na koji
ju je odveo Holmes, da bi posjetila svoju sestru u Kauai. Holmes se tako dugo
motao po molu da ju je on mogao skinuti tek u posljednjem trenutku, as
prije nego to je povuen most.
Karen se uvijek voljela voziti preko brda Pali. Ovaj put on zaustavi kola i
pokae joj u plavoj daljini hotel sam je sebe nazivao gostionicom koji je
leao u nejasno plaviastoj daljini strmine. To je bio iskljuivo hotel za
turiste, iste klase, kao i hotel u Halekulani, tako da za nj i nije znao nitko osim
najelitnijih turista. Sluajno je jednom subotu i nedjelju proveo ondje, jo
dok je radio na brodu za one vonje po mjeseini u Molakai. Zato ga je i
sluajno i poznavao. Ovaj put je unaprijed nazvao hotel i unajmio
appartement od dvije sebe u krainiem kutu treeg i najvieg kata. Veliki
prozori otvarali su se na jednoj strani preko doline prema moru. a na drugoj
strani prema planinama. Ovaj put e se pravodobno pobrinuti, da zaista sve
bude savreno. Ovaj put ne e nita poi ukrivo.
Pogled je bio zaista krasan. Osim toga je hotel leao po strani i bio
veoma ekskluzivan. To je uistinu bio veoma fin hotel sam se nazivao
gostionicom gostionica Haleiolani. U jeziku domorodaca znailo je to
zaista boanska kua. U dolini Kaneoha je uvijek pomalo puhao vjetar, ali
oko hotela stajalo je orijako drvee, tako da si mogao uivati ak i u vjetru.
Osim toga tu je bio vrt u obliku perivoja. I staje. Ovaj put nije moglo biti
nikako drukije ve samo savreno. Ovaj put ne e doi ni do kakvih
784!

pukotina. Ovaj put je nakanio, da ve unaprijed zaepi svaku pukotinu, kroz

koju bi mogao da prodre vanjski svijet.
Jedna od prvih stvari, koje je ona eljela doznati, bilo je. odakle je on
poznavao takvo divno mjesto, tako ekskluzivno i tako skupo. On joj
odgovori bilo to, ni sam ve nije znao to, ali to nije bilo ni vano. Temeljni
ton za naredne dane bio je veo postavljen.

784

Imali su dvije luksuzne sobe s osam luksuznih zidova. U njima nisi

osjeao ni trunka vanjskog svijeta. ak i za vrijeme jela, kad bi neki put
odlazili u blagovaonicu, da prekinu monotoniju neprekidnog blagovanja u
sobi, nije se opaao ni trunak vanjskog svijeta. Natkonobar je govorio tihim
glasom, a konobari su umjeli jo tie koracati. ak i hotel on se sam
nazivao gostionicom bio je uza nj, jer je i on ivio od toga, da vanjskom
svijetu ne dopusti da prodre u nj.
Nekoliko puta odjahali su u planinu. Ona je voljela da jae.
Skoro svake veeri vozili su se u unajmljenim kolima na etnju.
Dvaput su popodne otili na al Kalama da plivaju.
Ali nigdje, nikada i nikako nisu mogli da se izbave od one dvije sobe i
onih osam zidova. Od onih osam raskonih zidova i dvije raskone sobe, to
ih je on oprezno zapeatio, tako da vanjski svijet nije mogao da u njih
prodre. Zaista ih je dobro zapeatio. Peat je stajao tako vrsto, da bi sobe
mogle da poslue kao preki-asna grobnica. I zaista je bila prekrasna
grobnica. Zaboravio je samo to, da su oni, poto je sve bilo zapeaeno,
morali da otvore vrata, kako bi uli u sobu. I tako su oni sa sobom unijeli i
vanjski svijet. Kad je konano zavrilo tih deset dana, bio je uvjeren, da nikad
u svom ivotu nije neko mjesto tako mrzio kao ovo.
Moda, da su imali vie novaca ...
Ne, to nije bio razlog. Nije se radilo o novcu. Jo uvijek je imao vie nego
tri stotine dolara, polovicu od onih pi'votnih est stotina dolara. Upravo se
morao naprezati, muiti se, da ih toliko potroi, poto ga je ona grizla zbog
svakog dolara, to ga je izdavao upravo poput zakonite ene.
Moda bi sve bilo drukije, da su imali vie vremena ...
Ne, krivnja nije bila ni na vremenu. Naprotiv, gotovo da su imali i odvie
vremena. Prije nego to je proao trei dan i on i ona jedva su se svladavali
da predloe, da je vrijeme da pou kui. Bilo je veoma naporno, da, ba
prava muka za njega da se svlada i da ne plati raun, da ne spremi stvari i da
se prije nego obino iz ruevina godinjeg odmora vrati kui, upravo
ka>o pravi suprug.

injenica, da su se morali sakrivati, da ne bi sreli nekoga tko ih poznaje,

upravo je na ironiki nain za vrijeme njihovog medenog mjeseca stvorila, a
da oni toga nisu bili svijesni, onakvo
kakvog obino dolazi poslije medenih tjedana kod
s tan je , a o
mua i ene.
Uvijek su se jedno drugome zbog neega osveivali. Povrijedi ji moj
ponos, povrijedit u ja tvoj. Osveivala mu se zbog * oga jer jU je naveo, da se
toliko zaljubila u njega, da je otila i ostavila svoje dijete pod paskom
sluavke.
On joj se osveivao zbog toga, jer ga je ona navela, da se toliko zaljubi u
nju, da je napustio etu i ostavio je tustim prstima vodnika Dhoma.
Ona mu se osveivala zbog toga, jer ju je uinip kurvom.
On joj se osveivao zbog toga, jer je ona iz njega uinila
oficira.
Osam raskonih zidova njihovih dvaju raskonih soba, ostalo je osam
zidova i dvije sobe. Da je bilo esnaest zidova i etiri sobe ili trideset i dvije
stijene i osam soba, s centralnim loenjem, pa ak i s amerikom kuhinjom, s
aparatom za automatsko pranje suda, sa savreno ureenim barom, sa
zakutkom za doruak opkoljenim staklom, pa ak i s Bendi strojem za pranje
rublja i sobom za kartanje, sve to ne bi na kraju nita promijenilo.
Bez obzira koliko puta to promijeni, kraj e biti uvijek i vazda jednak.
Postoji li uope ovjek, koji bi mogao da pokae opravdani razlog zbog
kojega taj mukarac i ta ena ne bi bili sjedinjeni u svetom braku, neka
govori sada ili neka zauvijek uti!
786!mu je njegov razbor.
To je, dakle, brani ivot? govorio

Umjetniko je djelo bilo stvoreno. Nastavi li ovjek da i dalje radi na ve

stvorenom umjetnikom djelu, ne e iz njega napraviti vee umjetniko
djelo, ve e ga razoriti. Onda e ostatak ivota provesti pretvarajui toke u
zareze, a zareze u toke.

786

Ti nas, dakle, osuuje na neto takvo? govorio je njegov razbor. Mene,

tvog najboljeg prijatelja?
Oboje je to znalo, ali ni jedno od njih nije htjelo da bude onaj prvi, koji bi
to priznao. I jedno i drugo su imali preveliki osjeaj krivnje, zato to su se
onom drugom zbog neeg osveivali. Osim toga nisu imali neki drugi plan,
prema kojemu bi mogli da postupe. Govorilo se da je ljubav sve, ali ljubav
nije bila sve. Sto je dakle bio naredni stepen? Tko je ikad vidio ovjeka, koji je
mogao da prestane i da svoje umjetniko djelo ne dotjerava dalje?
ivot u braku, ogoreno mu je govorio njegov razbor, ini se da je slian
upucavanju baterije kalibra 7 55. Najprije je preduga salva koja prebacuje,
onda prekratka salva koja podbacuje, pa dugaka pa kratka pa dugaka pa
kratka, pa povuci pa potegni, dii i sputaj, svaka salva sve blie cilju, sve dok
na kraju ne pogodimo cilj, ne postavimo zaprenu vatru i ne naemo se a
braku. Brak je stalna grmljavina, u kojoj se vie i ne razabiru pojedinane
eksplozije, tako da i sama grmljavina na kraju svri u zamornu monotoniju,
ostavljajui samo pougljenjenu razruenu krajinu, u kojoj nema vie ni
papigica, koje su neko uzlijetale u bijelim oblacima, hitei prema dungli,
svaki put kad bi tresnula granata. Samo upucavanje je uvijek veselo, sjea li
se? Ali kad si postavio baranu vatru, onda to pucanje nakon nekog vremena
poinje zamarati, bez obzira jesi li artiljerac iz topovske posluge ili pjeak na
poloaju ispred njega. Cak i uzbuenje, to umalo ne ostaje bez glave, gubi
nakon nekog vremena svoj ar i spla- njava u obinu potitenost.
Jedino istinsko olakanje za vrijeme itavih tih deset dana bilo im je, kad
su jedne noi poli u grad na luau.
To jest, dakako, ne uzmemo li u obzir whisky. Odmah prvoga dana,
ekajui na nju, kupio je sanduk whiskyja marke I. W. Harper. Ona ga je zbog
te kupnje estoko izgrdila. Kasnije je popila najmanje polovicu od toga,
sjedei u dvije raskone sobe s osam raskonih stijena.
U toku posljednja tri ili etiri mjeseca, govorio mu je njegov razbor
zlorado se cerei, dok si ti, nemajui nikakva pametnijeg posla, bio tako
strano zaposlen, ja sam proveo temeljitu istragu o instituciji braka u naim

Sjedinjenim Dravama, neto na nain onih psihijatara, koji piu one lanke u
Ladies Home Journalu. Da, da, nemoj me tako iznenaeno gledati. Ne zna
li, da se sad u Sjedinjenim Dravama moe o seksusu posve otvoreno
govoriti? Bi li te moda zanimalo da uje moje zakljuke?
Oh, Warden je jo nikad nije vidio da toliko pije. Ukoliko je uope ita
pila, onda je to obino bilo veoma malo. Ni ona nije voljela, da on mnogo
pije. No ovaj puta se isto tako estoko i esto opijala, kao i on sam, a moda
ak i jae i ee, a njega je to ljutilo. Bez obzira na to da je njemu samom
trebao whisky, njezin ga je postupak plaio. Nije htio enu, koja se razvija u
bezlinu pijanicu. Nije htio da se optereti tom krivnjom kraj svih ostalih svojih
krivnji. Moda neto nije pravo uinio, moda je poinio kakvu pogreku?
Moj zakljuak, nastavljao je njegov razbor, da se brak u Sjedinjenim
Dravama temelji na principu romantine ljubavi. Dakako, ne uvijek, ali u
veini sluajeva. Mora priznati, da veina

788!

788

u Sjedinjenim Dravama prihvaa princip romantine ljubavi. Taj je princip

stvarno u tolikoj mjeri prodro, da ak i ona manjina, koja se eni iz drugih
razloga, kao na primjer zbog novaca, ili iz drutvenih razloga ili privatnih ili
zbog sigurnosti, ulae sav mogui trud, da prema vani pobudi dojam kao da
se vjenala zbog romantine ljubavi. Uostalom, Sjedinjene Drave moda su
jedina zemlja na svijetu, gdje se to odnosi ak i na posve nenaobraene
najnie klase seljatva, ne uzevi u obzir Englesku. Ja Englesku nikad ne
uzimam u obzir.
Dakle osobnim promatranjem i pomno izvedenim pokusima ja sam u
roku ta tri ili etiri mjeseca, u kojima inae nisam imao nikakva posla,
konano izolirao virus te iluzije romantine ljubavi. Doao sam do zakljuka,
da tu epidemiju, koja prijeti da opustoi Sjedinjene Drave, izaziva opaki i
otrovni virus, ili infekcija, koju bih u pomanjkanju boljeg imena elio da
nazovem ego-stimulacija. Prema njezinom otkrivau mogla bi se nazivati
Wardenov bacil.
Da to dokaem, govorio je njegov razbor, pogledajmo malo jednu
povijest bolesti. Uzmimo hipotetsko ensko bie staro osamnaest godina i
hipotetsko muko bie staro devetnaest godina. Moemo pretpostaviti da
oboje pripadaju opem viem tipu, to im daje najvee izglede u uspjeh
(jednako u ljubavi kao i u ivotu), recimo nekom studentu, junaku rugbya i
odlikau, i nekoj odlinoj studentici, koja je istodobno voa navijakog
teama pri sveanim utakmicama.
Ako uzmemo taj hipotetiki mladi par, govorio mu je njegov razbor, na
poetku njegova ...
Ah, poljubi me u guzicu! zaurla Warden.
789!

Opet izvue bocu iz ormara za spise i gucne. Ovaj put to nije uinio zbog
toga, to bi whisky bio rijedak, ve u istoj samoobrani. Kad bi mukarac bar
mogao da zadri tu iluziju, on bi i dalje mogao da ljubi. Glavna potekoa za
estitog ovjeka leala je ba u tome, to estitost oduzima sve iluzije.
Onda nadoe na lukavu misao. Umjesto da bocu spremi natrag u njeno
skrovite, on je otvoreno postavi na ugao stola, a onda se nasloni u svoj

785

stolac. Jo uvijek je bio obuen u svoje skupocjeno prljavo i zguvano odijelo

od stotinu i dvadeset dolara. Noge poloi na stol i podmuklo se naceri
nedunoj boci. Zatim skrsti ruke iza glave i stade eljno ekati na onog
glupog idovskog odvjetnika iz Chicaga, onog kujinog sina Rossa. Moda je
taj kopilan razrijedio njegov whisky.
790

50 Odsada do vjenosti

790!

Ono najmanje to moe da uini jeste, da me premjesti. Moda e me i

degradirati, eljno pomisli. Pa on je degradirao i starog Ikea, zar ne?

' ETRDESET I SEDMO POGLAVLJE

Da je barem sve bilo onako, kao to je bio onaj luau, cijelo je vrijeme
razmiljao Warden s nogama na stolu. Glava mu je mirovala na
isprepletenim prstima. Tako je uvijek trebalo da bude. Luau je odran osme
veeri. Warden je bio tako oajan, da je ak predloio da odu onamo, a ona
je bila jo oajnija, pa je to prihvatila. Poto se luau odravao za turiste u
Waikikiju, izlagali su se opasnosti, da nalete na nekog tko bi ih poznavao. Na
sreu nisu naletjeli ni na koga. Otili su u grad na luau, pa su i on i ona uzeli
novog ljubavnika. To je bilo jedino pravo olakanje, to su ga jedno i drugo
nali za vrijeme tih cijelih deset dana.
Nikakvu ulogu nije igrala injenica, da se njezin novi ljubavnik zvao
Warden, a njegova nova ljubavnica Karen Holmes.
Bio je to luau za turiste, a ne pravi luau. Ali ako je ovjek malo popio, i taj
je luau bio praktino jednako dobar, pa se ne bi ni osvrtao na tuste bijele
civilizirane obraze gledalaca, kao ni na njihove isto izglaane kapute i hlae,
na ijem se bjelilu odraavala vatra. Svi su turisti kao pripremu za svoje
putovanje u tropske krajeve itali Sommerset Maughama i snabdjeli se bijelim platnenim odijelima i haljinama. No kad bi ovjek popio nekoliko aa
whiskyja nije se vie na to nimalo obazirao. Sve je ostalo ionako bilo ovdje
upravo kao kod pravog luaua.
791!
Dugaki jarak s vatrom koja je dogorjevala
na vruem kamenju i crni

kanaci ija je koa hvatala crvenkaste odsjeve krije a Kanaci su polagali

slojeve bananina lia u grabe kapuahi, da bi na njih pristavili jelo. Zatim
glazba i plesovi hula, dok se fini vonj jela poeo dizati ispod osuena lia
banana i provijavati u tihom povjetarcu da ti se skupljala slina u ustima
pipi oma peenje, peeni puaa s velikim ohia u gubici i oguljena svinjska koa,
koja je postajala smea i hrskava (prasea koa i poi, pra- sea koa i poi),

heikaukao rakovice s peina, te welakaukau, ha - vajski vrui stew, kuhan u

tikvama.
Pred tobom pak stoji poi i orasi kukui i slana riba i-a poa- kai, i dimljena
riba i-a uahi, i suena riba i-a maloo, i sirova riba i-a hou ribe ribe ribe
(prasea koica i poi, prasea koica
i poi). Zatim obilje voa, papaya, ananas, malala, kora sirove eerne trske
sve to samo da bi imao da griska, dok eka da se spee prava veera
(prasea koica i poi, prasea koica i poi). Sve to vrijeme svjetluca odraz
vatre na golim bronanim tijelima, dok nauljeni miii podrhtavaju pleui
ispod koa drvea.
Jedini luau, to ga je ona ikada vidjela, bile su one aranirane priredbe za
oficire u Schofieldu. Nikada nije vidjela plesae kane hula, ija je mukaraka
gracija i brza ustra miiava pokretljivost, divlja i snana, isto tako
nadmaivala i zasjenjivala draest domorodakih plesaica, koje su izvijale
bokovima kao to balet Spectre de la rose nadvisuje i zasjenjuje walkathon.1
Ona isto tako jo nikad nije vidjela frulu pi-le, u koju se pue kroz nos, ni mali
tam-tam, u kojeg su glazbenici, sjedei prekrtenih nogu udarali laktovima i
koljenima. Jo nikad nije jela praseu koicu i poi. Isto tako nije nikad ula za
to mjesto u Waikikiju s njegovom kamenom ogradom, koju je skrivao
proplanak odmah s one strane ceste, gdje se perivoj Kuhio poeo suavati u
obalni nasip, kojim je tekla glavna cesta.
Ona prava jela, ona ostala stara jela, koja su mirisala poput izmetina, sve
dok nisi prestao da se uope obazire na nos i dok ih nisi stavio u usta, a
kasnije ti vie nikad ne bi tako mirisala, nisu bila na tom menuu. Ta joj jela
nisu nedostajala, jer nije ni znala da postoje.
792!

Iako je veina turista ve poznavala pjesme to su ih svirali i plesali

Pjesma otoka, Slatka Leilani, Ljupke hula ruke, Hilo mar i Kalhala mar,
Hanakai tomboy i Ratna pjesma ona ih nije poznavala, jer jo nikad nije
ula stare pjesme, prastare pjesme, kakve sviramo na obiteljskim luauima
Tony Paea, starog Tonyja, koji je u Nuuani vodio trgovinu i prije nego to su
stigli misionari. Stari Tony se sada nalazio negdje u Americi.

792

Ona je sve to prihvaala i upravo je gutala. Kad su pojeli peenu svinju i

peenje pipi oma, bilo je sve ve pijano. ak i nekoliko turista je bilo pijano.
U tom trenutku skinuo je on koulju, odbacio sandale s nogu, zavrnuo hlae
do koljena i skoio van u svijetlo vatre. S gardenijom, to ju je ukrao iz kose
najmlae wahine pa je zadjeo sebi za uho, otplesao je meliani oe. Taj je ples
zaista oduevio. Profesionalni plesai, koji nisu nikad mogli da zaborave, da
ih plaaju za ples, stadoe se ceriti i pod- sticati ga na daljnje solo toke. Oni
koji su sjedili na zemlji udaow Walkathon, natjecanje u izdrljivosti ori hodanju, koje se znade ,po
vie dana- Predstavlja veoma velik fiziki napor. (Rije wal~ satnon
skovana je prema maraton).
rali su takt rukama o tlo, a oni koji su stajali, lupali su ga tabanima.
To je bila prava senzacija. Vrlo je malo bijelaca uope umjelo da pleu
hulu, pogotovu nisu umjeli da je pleu dobro. On je, meutim, dobro nauio
ono, u emu ga je stari Tony jo savrenije poduavao, a imao je, da budemo
iskreni, za hulu i pravu pojavu.
Zatim se vratio, smijeei se i elegantnom joj gestom, da dovri igru,
zadjeo gardeniju u kosu. Turisti tustih lica stadoe meusobno aputati
jedan drugome o tom ludom haolu. Pitali su se, tko bi to mogao biti i
nagaali su da vjerojatno potjee iz neke stare obitelji s otoka, taj ovjek, koji
im se uinio vie divlji i vie havajski od samih kanaka, domorodaca, smijao
se Warden u sebi sam sebi, koji e se sutra opet vratiti na svoj posao kao
konobari Walgreena ili kao mehaniari u nekoj mehanikoj radionici u
Nuuanu. Njihov mamurluk e onda biti posve obian ne- domorodalci
mamurluk, a turisti, naruujui kod Walgreena coca colu ili zaustavljajui
793!

kola da im se poprave rasplinjai, ne e ih uope ni prepoznati.

Ti si pun iznenaenja, nasmijei mu se ona. Uvijek ima neto novo.
Jednostavno uiva u tome da zaprepasti ljude, zar ne? Zaboga, gdje si
nauio tako plesati?
Kad su se vratili u hotel on se sam nazivao gostionicom ta je no
opet jednom bila onakva kao to je nekad obiavala bivati: otra, znojna i

divlja. Ona je opet glumila boginju, a qn divljaka, onakvog, kakvog je volio.

Ovako ve dugo nije bilo, a vie nije imalo ni da bude u ona posljednja dva
dana.
Divljae moj, apnula je ona njeno ga grizui. Moj primitivni, ludi
divljae!
Naredne noi, pretposljednje noi poinio je pogreku, to je jo jednom 794
pokuao doarati to raspoloenje. Nazvao ju je svojom kurvicom, rekao joj
moja kurvica, kao to je to ve esto uinio. No ovaj put ne samo da ga je
odgurnula od sebe, ve je poela da bjesni i plaui skoila iz postelje.
Nakon dugog niza grdnji, koji se inio upravo beskrajnim i u kojem je
ponovo igrala ulogu njezina skrb za dijete (A to ako je bolestan? Kako bih
to uope mogla doznati. Sad kad u hotelu ivim s nekim drugim mukarcem
kao obina kurva? to ako umre? Bi li ti bilo stalo do toga? Ah, mnogo bi ti
bilo stalo!) svrila je stvar tako, da je ona pola spavati u drugu postelju
upravo kao kod onih nekadanjih svaa kad bi najvolio da akama udari o
zid ili da si izgrize prste do krvi, jer jednostavno nije bio sposoban da kae
ma i jednu rije, koja ne bi zvuala tako, da je on svijestan svoje krivnje ili kao
molba za oprotaj, osim to sada umjesto daske izmeu njih stoji njegova
utnja poput peine.
Za vrijeme ta dva posljednja dana ispripovjedio joj je cijelu pripovijest u
Prewittu, o Tustoj svinji Judsonu i o kurvi Loreni iz salona gospoe Kipfer, u
koju se Prewitt zaljubio, samo da joj pokae kako ivi ona druga polovica. I
sam se iznenadio, kako je to dubok dojam izazvalo na nju, tako dubok, da je
zaplakala, a to ga je, prokletstvo, uinilo samo jo zaljubljenijim.
Moje stanovite, govorio mu je 794!
njegov razbor, i sr mojih zakljuaka je
slijedei: iluzije romantine ljubavi, koja se temelji na principu ti izgrauje
mene, a ja izgraujem tebe, ne moe da preivi godine onoga: ti unitava
mene, a ja unitavam tebe. I zato dolazi do toga, da se mukarci otuuju, a
da ene postaju bogomoljke.

Dok ovjek moe da odri iluziju, mrko je dokazivao on, sve dotle moe i
da ljubi. Ima li ovjek tu iluzijuy onda on, bogami, i ljubi, bez obzira na to
postoji li realnost ili ne postoji.
Tako je, hladno mu odgovori njegov razbor, ali brak u silnoj mjeri razara
iluziju. Ako mi ne vjeruje, pokuaj.
To i kanim, odvrati on.
Razumije li, ree mu njegov razbor, da je temeljni princip koji stoji iza
iluzionarnog principa romantine ljubavi drugim rijeima, stvarnost iza
mate ljubav prema samome sebi. Naalost to jo nitko nije otkrio, u
vrijeme dok ovo iznosim.
Vjerojatno stoga, ree Warden, jer je ta iluzija postigla tako openito
priznanje uz pomo trgovake reklame, zar ne?
Da, ravnoduno e njegov razbor. Ali da se vratimo na ono, o emu
govorim: u biti ti voli Milta Wardena. Dokle god te on izgrauje i tako
djeluje da ti jo vie voli Milta Wai*dena, jer je on zaista divan i jedinstven
ovjek, voli dakako i nju. Jer ona te pravi jo boljim ovjekom. No ako ti
pone obarati vrijednost i time polui, da ti manje voli Milta Wardena, jer je
on posve oito nevaljali kujin sin, ne e ni nju vie ni izdaleka toliko voljeti.
Onda naime, ti i nisi vie tako simpatian ovjek. Ako konano to skidanje s
pijedestala potraje dovoljno dugo, ti je uope vie ne e voljeti. Uspije li to
jednom razumjeti, stvar je zaista posve jednostavna.
Lijepo, nestrpljivo e Warden, ali to moe dvoje ljudi sprijeiti, da u
beskraj jedno drugo iznenauju?
Njegov razbor namrti elo. Nije ba jednostavno da protumai laiku,
ree. Teoretski nita ne prijei, ali u praksi ovakvo nastojanje na dulji rok
795!

veoma umara. S vremenom postaje teko neprekidno izmiljati nove

komplimente. Konano dolazi do momenta zasienja, pa moe samo
ponavljati ono to si ve rekao. Dakako da e onda drugi partner postati
nepovjerljiv, a moda mu ak i dosadi.
Krasna predodba, odgovori Warden. Ti mi zaista daje krasne slike.
Lijepo, to bi dakle bila dijagnoza. A kako je s lijeenjem?

Krivo si me razumio, ree njegov razbor. Problem, o kojemu se ovdje

radi, je samo izoliranje virusa. Mi nemamo namjere, da predloimo metodu
lijeenja.
Fino, ree Warden. Upravo velianstveno. Dokazuje mi da ja bolujem od
teke bolesti, a onda mi govori, da je ona neizljeiva.
No, odvrati njegov razbor, izoliranje virusa doputa da se razaberu
stanoviti izgledi u lijeenju. Mi ve radimo na nekim idejama ...
Bilo bi bolje, uzvrati on, da si me pustio da umrem u blaenom neznanju.
Mislio sam, da si ti mukarac, kojemu je stalo do injenica, tvrdo e
njegov razbor.
Dovraga, injenica! A to misli, kako da joj ispripovjedim injenice?
To je tvoja stvar. Dakako da postoji jo i mogunost, da ona ve i sama
odavna poznaje te injenice.
Da, uzvrati on, upravo toga se i bojim.
U ovom trenutku, ree njegov razbor, enidba je jedini lijek da se ovjek
spasi od teke bolesti ljubavi.
Ti misli, da je se pusti da se jednostavno istroi?
Ba tako.
I da cio ostatak svog ivota hodam na takama?
No, da, ali bar ne e biti mrtav, odgovori njegov razbor.
Onda mi je milije da dobijem djeju paralizu, uzvrati on.
Bit e bolje da sad zavrim, ree njegov razbor. Doznam li to novo, javit
u ti se.
Najljepa ti hvala, odgovori on. Najljepa hvala.
796!sebe, da li se moda tako osjea
Sad je sjedio na stolcu i pitao sam

ovjek, kojemu je lijenik upravo saopio, da ima rak. ekao je da doe Ross,
taj plijenitelj hipoteka.
Da li ovjeka, koji ima rak, najvie mui ba to, kako da tu stvar saopi
svojoj eni?

796

Kod te bolesti nije ni whisky imao medicinsku vrijednost. Nije li upravo

puna dva dana iskuavao kuru s whiskyjem, jedno- /
slavno stoga, jer se bojao da ode gospoi Kipfer i da se podvrgne drugom
estokom lijeenju? To je jasno pokazivalo, u kojem je stadiju ve bila bolest.
Ti nisi nita osim prazne "aure, Milt, ree sam sebi i ponovo potegne.
Nita osim osuene izjedene prazne mahune. Nije tome bilo tako davno to
je u bordelu mogao da nae bar prolazno olakanje. Sad nije mogao ak ni
to, jer se bojao, da bi fijaskom unitio svoj glas.
U dobra stara vremena, prije nego to su moralistike Sje- dinjene
Drave postigle kontrolu nad knjievnim stvaranjem, prilino je mnogo
pisano o fijasku. U ono se vrijeme inilo da je fijasko dostojan predmet. Sad
o tom vie nitko ne pie. Ili zar je moda fijasko postao rjei, u to je
sumnjao, ili su ga smatrali veom sramotom, to je nasluivao. Konano se s
fijaskom nije mogla propagirati ista rasa, a propagiranje iste rase je danas
od najvee vanosti u Njemakoj, Rusiji i u Sjedinjenim Dravama. Odakle bi
inae mogli da smognu ljude za naredni rat, kad ovaj bude zavren, ako ne
budu propagirali istu rasu?
Zato o tom ne napie kakvu raspravu, ree on svom razboru. Mnogi bi
htjeli da uju na to odgovor.
No s galerije nije doao odgovor.
Ako posve mirno promisli o tome, onda je zapravo jedina utjeha bila, to
ta bolest nipoto nije bila rijetka. Da ti nisi jedini, koji to mora da podnosi!
No poekajmo to e na to rei Ross, ovjek, koji zavlai rasprave. On je
po prilici jedina nada, koja je jo preostala.
797!
Kad je porunik Ross uao u sobu, ne ree nita. Jednostavno se nije ni
obazreo na bocu, koja je jasno vidljivo stajala na stolu. On proe kroz
pisarnicu, stisne novom etnom starjeini ruku, i porazgovori se s njime. Nije
se ni najmanje obazreo ni na whisky ni na prljavo i zguvano odijelo od 120
dolara ni na tri dana staru bradu svoga etnog starjeine.

Taj prljavi koer traljavac, pomisli Warden. On posve tono zna, da bez
mene ne moe voditi tu posranu etu. Odmah u tom pajtelesu ponuditi da
pije. Onda se mora obazreti na bocu. To je da se pobljuje, ree Warden sam
sebi. On pusti tu rije da mu se poput maslaca rastopi na jeziku. Da se
pobljuje, da se pobljuje. Taj sroljo.
Imam neto za vas, vodnie, ree porunik Ross, kojemu se oito inilo,
da se ve dovoljno upoznao s Wardenom. On izvue iz depa papir.
Umjesto da morate proi itav dopisni teaj, da biste postali oficirom,
odobrili su vam da trebate samo poloiti ispit. Vjerojatno zbog vaeg
iskustva, vae slube i vaeg ina Osim toga je pukovnik Delbert napisao
popratno pismo, zatraivi, da u vaem sluaju odustanu od teaja. On
zastane i osmjehne se pun iekivanja.
Warden ne ree nita. to su oekivali od njega? Da zaklike od veselja?
Ovdje je prijepis ispita, to ga morate poloiti narednog ponedjeljka,
nastavi porunik Ross i poloi neki papir na stol. Pukovnik Delbert vam to
alje sa svojom preporukom i moli vas, da malo pregledate pitanja.
Hvala vam, lijeno e Warden, ne pogledavi onamo. Ja to meutim ne
u trebati. Kako bi bilo da malo gucnete whiskyja. porunie?
Pa hvala., odgovori porunik Ross. Nemam nita protiv toga.
Pukovnik Delbert mi je ve unaprijed rekao, da ete vjerojatno tako
odgovoriti. Rekao mi je, da vi to vjerojatno ne ete htjeti uiniti ili ne ete
trebati, ali da vam ipak donesem papir, samo da znate, svi mi stojimo iza
vas!
Ljutito, ogoreno i povrijeeno opazi Warden, kako je porunik Ross
mirno uzeo bocu sa stola i izvadio ep.
798!

Malo je rijedak, ree porunik Ross.

Neki kujin sin ulio je u nj vode, dok sam ja bio na dopustu, ree
Warden i prodorno ga pogleda.
To je zlo, odgovori porunik Ross.
Warden mu se naceri. Znate li, lijeno e on, malo se udim velikom
Bijelom Ocu Delbertu. Mislio sam da e stari Jake uiniti sve da mi napakosti,

798

a ne da mi pomogne. Pogotovu nakon one svae, koju ve tri ili etiri

mjeseca vodi s Holmesom.
Koliko ja znam, odgovori porunik Ross, pukovnik ima o vama kao o
vojniku izvrsno miljenje. Uvjeren sam da vas odvie visoko cijeni, a da bi ga
bilo kakvi lini razlozi mogli da sprijee, da progura vau molbu, ako dri da
vi to zasluujete
Pogotovu ako time, u koliko poloim, moe i on da zatakne novo pero
za eir, nastavi Warden.
Dakako, naceri se i porunik Ross. Upravo kao i ja!
Warden ne ree nita. Nije vie i bilo to da kae. On se prestao kesiti i
zablenu se u Rossa, no i to nije nita koristilo. Vjerojatno e biti upravo
onako kao s vodnikom Wellmanom iz ete A, koji je u mjesecu sijenju iste
godine podnio molbu da ga prime na oficirski teaj. Svi oficiri u bataljonu
pomogli su Well- manu u rjeavanju pismenih zadaa, Wellmanu, koji
kolonu a maru nije umio da razlikuje od streljakog stroja. Sad je Well- nian
bio pristali potporunik devetnaestog puka.
teta za vas, vodnie, ree porunik Ross i pogleda na sat. No. sad bih
trebao da poem gore u klub na objed. Dovidenja popodne! Ako biste u vezi s
tim ispitom imali ma to da pitate, doite mirno k meni. Pokuat u da
odgovorim umjesto vas!
Kad je Ross izaao iz sobe, uspravi se Warden i uze papir s ispitnim
pitanjima. Nije udo da ima takvih blesavih srolja meu oficirima, kad im
stavljaju tako djetinjasta pitanja, kao to su ova. Znao je sve odgovore prije
nego to je potpuno proitao pitanja. Ako biste u vezi s tim ispitom imali
ma to da pitate, doite mirno k meni, stao je da oponaa porunika.
799!

Sranje. On gurne papir u dep i zagleda se za porunikom, koji je mekanih

koljena i gegajui se u uniformi, koja je turobno visjela na njemu, prelazio
preko kasarnskog kruga. I to mi je vojnik! Taj kujirt sin hodao je kao kakav
odrpanac. Ili kao.kakav seoski blesan. A izgledao je kao kakav odrpanac.
Gentleman, porugljivo e on. Gentleman s dobrim manirama. Uljudan
jeste. Vjerojatno je njegov stari kakav tvorniar svinjskih konzerva u ulici

milijunaa ili neto slino. On uze bocu sn stola i postavi je natrag u ormar za
spise. Oni sa svojim prokletim ispitnim pitanjima!
Ali uveer, kad je Pete otiao u posjetu svom prijatelju u dvadeset sedmi
puk, on je jo jednom pogledao ispitna pitanja Kad je onda u ponedjeljak
ujutro otiao prijeko u puk, da poloi ispit, sjede i u jednom mahu prezirno
napisa sve odgovore. Zatim ih prezirno baci na stol potporunika, koji je
vrio kontrolu i ode. Za odgovor je trebao manje od polovice ona dva sata,
koja su mu stajala na raspolaganju. Osjeao je. da potporunik bulji u njega,
kao da ne vjeruje svojim oima.
Kad se vratio u pisarnicu, preda mu Rosenberry posebnu zapovijed
Ministarstva rata, u kojoj je bilo nareeno, da ovogodinji manevri imaju
zapoeti dvadesetoga, to jest za dva dana
U jutarnjem je izvjetaju vodio Prewitta kao prisutnog sve do dana, kada
su izali iz kasarne, a onda konano unese, da je Prewitt odsutan. Time mu je
dao pun tjedan dana. Bude li kad pokrenuta istraga zbog smrti Tuste svinje
Judsona, onda e ga to sigurno pokriti. Vie nije mogao da uini.
One veeri,, prije nego to su izali, poe on, posluavi svoj nagon, k
Plavom sidru u King Streetu. dvije kue od New Con- gressa gospoe Kipfer.
Otkad je on pripadao toj jedinici, bio js ovaj lokal sastajalite ete, jer je bio
jeftin i jer se nalazio u neposrednoj blizini kue gospoe Kipfer. Veeras
nikoga nije bilo ovdje. Svi su ostali kod kue, da se pripreme za sutranji
odlazak na manevre. Poekao je etiri sata, pijui pivo au z a aom i
razgovarajui s kineskom konobaricom Rose.
Prewitt se nije pokazao. Rose mu je rekla da se ne moe sjetiti da je bio
ovdje. Dugo ga ve nije bilo. Dakako da mu Rose ne bi rekla nita ni onda, da
800!

je Prewitt i bio ovdje. Ona, a i Charlie Chan, vlasnik bara, bili su najmanje
toliko dobro upueni u osobne prilike ete G, kao i sama uprava ete. Rose je
u toku vremena ivjela gotovo sa svakim podoficirom njihove ete i na taj
nain postala u neku ruku zajednikom enom.
Nekako je nasluivao, da e se Prewitt jednom pokazati ovdje Moda se
nikada ne e vratiti u kasarnu, ali ne e mu uspjeti da se na dulje vrijeme

800

odrekne svih novosti iz ete. Prema tome e se logino prije ili kasnije
pojaviti u Plavom sidru. To je bila samo slutnja. Znao je da je to samo divlji
hitac nasumce u tamu Drugoga jutra izaoe na prud. On izbrisa Prewitta iz
popisa za hranu i javi da je odsutan bez dopusta.
Porunik Ross, kojega je njegov prvi manevar uinio nervoznim, nije
Prewitta poznavao ni po imenu, pa je u prvi a? bio vrlo ljutit zbog te stvari.
Htio je da je iznese pred vojni sud. Prije nego to je prihvatio Wardenovu
misao da je dovoljno da ga kazni u samoj eti, morao mu je Warden
razjasniti, da Pre- witt vjerojatno lei pijan kod kakve wahine u postelji i da
e se vjerojatno za dan dva javiti zapovjednitvu na prudu Hanaua. Porunik
Ross se zaista u punoj mjeri potrudio da naui, kako u takvim sluajevima
postupa redovna vojska. Konano se nasmije i smiri se.
Warden ga je u toku naredna dva mjeseca, prije nego to sam bude
unaprijeen za oficira, mogao da naui mnogo toga, ree on.
Istina je, potvrdi Warden, kojemu je bilo posve jasno, da je ona stvar s
Prewittom bila samo odgoena, ali nije bila jo rijeena. AkosePrewitt ne
vrati, svo njegovo nastojanje nije uope imalo nikakve vrijednosti. Nadao se
jedino da e manevri navesti Prewitta da se vrati. Sigurno je znao, da su
manevri poeli. Na Havajima su to svi znali. Na otoku, kakav je bio Wahoo
bili su redoviti godinji manevri gotovo lokalni praznik, kao to je tona
kontinentu bio dan armije u travnju. Kolone teretnih kola prolazile su kroz
grad i zadravale promet. Skupine vojnika postav ljale su kraj vanih
graanskih ustanova mitraljeska gnijezda, druge su skupine gradile uline
zapreke preko svih autostrada, a barovi su pravili sjajne poslove. Stari vojnici
prezirali su manevre, kao to stari vatrogasni konj prezire vatrogasne vjebe.
801!

Warden uredi tab ete u zaljevu Hanauma i stane ekati, pitao je sam
sebe, zato se zapravo toliko skrbi za takvu obinu usijanu glavu kao to je
bio Prewitt. Moda je izgubio ravnoteu, pa postaje sentimentalan kao
Dinamit Holmes. Mora da je takav, kad se toliko izlagao pokuavajui da
spasi ovjeka, kojega je ve onoga dana, kad su ga premjestili u etu, jasno
nazvao vjetrogonjom.

No stvar je ipak na neki nain bila drukija. Uinilo mu se kao da u

Prewittovim rukama lei klju neke tajne. Osjeao je. da bi, uzmogne li spasiti
Prewitta, mogao da spasi jo neto drugo. To neto drugo, bude li ga mogao
spasiti, opet e mu dati opravdanje. Za njega je Prewitt postao simbolom
neega nepoznatog. Kad se nije pojavio u toku narednoga dana i kada je
dobro raspoloena blagost porunika Rossa postajala sve bljea, pogodilo
je to Wardena gotovo jednako estoko, kao da stvar ima za nj zaista neko
osobno znaenje.
To je vjerojatno stoga, ree on sam sebi, jer se ti smatra nekako krivim
zbog toga, to e postati oficirom. Vjerojatno je to razlog.
On zakljui, da se Prewitt ne vraa zato, jer se jo uvijek boji da ga trae
zbog Tuste svinje. Mora da je to bio razlog. Ali kako bi ga mogao obavijestiti,
da je ta opasnost prola? Ni to nije mogao da uini, ako nije znao gdje se
Prewitt nalazi. Nije mogao ni da ga potrai, sad za vrijeme manevara vani na
terenu.
Manevri su poeli tono kao prole godine i pretprole godine. Bila je to
ista stara glupost. Vojnici su se odvezli na obalu, uredili mitraljeska gnijezda
prema planu obrane, a onda se smjestili da poekaju, dok ih ne pozovu u
akciju. Sektor obale, to ga je zaposjela eta G, protezao se od Sand Islanda
u luci Honolulua na istoku, pa do rta Makapuu, obuhvaajui Waikiki Beach i
podruje oko rta Black i zaljeva Maunalana. Bilo je jedan od najboljih
poloaja na otoku. U Waikikiju su se nalazili najbolji barovi, a plantae na rtu
Black zaposlivale su velik broj domorodakih djevojaka, koje su gotovo sve
stanovale na plantaama Kako je cijela eta znala, da e ih, im se crveni
iskrcaju, zamijeniti obalna artiljerija, nisu se zbog toga ba mnogo
uzbuivali.

802!

Plan ovogodinje operacije temeljio se na neprijateljskom iskrcavanju

u zaljevu Kavela, na sjeveru otoka. 27 puk i 35. puk

8. puk poljske artiljerije

predstavljali su crvene napadake snage, a 19. puk i 21. puk s ostatkom

poljske artiljerije i s obalnom artiljerijom bili su bijela obrambena snaga.
Crveni se iskrcavae treega dana. ak i kod najpristupanijih djevojaka tre-

802

balo je najmanje dva dana, prije nego to su mogli da obave ma i same

predradnje. Umjesto da se bavi tim predradnjama, poduzela je eta G veliki
mar od trideset i pet milja cestom Kamehameha, kroz Wahiavu u Waialua,
gdje se spojila sa svojim pukom i zaposjela obrambene poloaje.
Cio su naredni dan kopali streljake jarke. Drugog dana na- tovarie etu
G na kamione i povezoe ih pranjavim pokrajnim putovima na protivni kraj
otoka, dok je neka druga jedinica zaposjela njihove streljake jarke. U Hauuli,
pet milja ispod Kalu- kua, gdje je prolazila glavna bijela linija, odoe oni u
rezervu. Na otvorenom polju bez ikakve sjene, ponovo iskopae streljake:
jarke i uredie logor, koji je mogao da izdri punu poljsku smotru, a i izdrao
je. Ondje ostae preostali dio od ona dva tjedna, ne radei nita. Bila je to
uvijek ista dosadna pripovijest, tipini manevri. Kartali su i razgovarali o
tome, kako bi voljeli da su opet na obalnim poloajima, pa su usporeivali
svoja iskustva s domorodakim djevojkama i ekali na vijest, da je bitka
svrena i da je neprijatelj odbijen ili zarobljen, pa da onda podignu logor i da
se popnu na teretne automobile i vrate kui, gdje, dodue nije postojalo
obilje domorodakih djevojaka, ali je bilo bar tueva.
Onda se odjednom promijeni slika i sad neoekivano to vie nije bio
tipini manevar. Umjesto da ih teretni automobili odvezu kui, odvezoe ih
natrag na njihove obalne poloaje, koje je ve ispraznila obalna artiljerija
vrativi se u Fort Ruger. Istodobno stigoe iz Schofielda daljnji teretni
automobili i istovarie sve- njeve motika, lopata i sjekira, te vree pune
cementa i zidarske lopatice. Jedan je teretnjak istovario ak i trideset builica
tipa Barco na pogon benzinskim motorom.
Nitko nije znao, to bi to, dovraga, imalo da znai.
803!

Kao odgovor na njihova pitanja, stie zapovijed, da du cijelog poloaja

imaju da izgrade cementne bunkere. Sve dotle su spavali u svojim atorima,
kakve su upotrebljavali u manevrima. Prije nego to su dospjeli, da se na to
potue stigli su ve novi kamion1' iz Schofielda s piramidnim atorima i s
poljskim posteljama. Mree protiv moskita imali su ionako sa sobom. Na

terenu u Oahu uvijek si morao imati mree protiv moskita. Umjesto

povremenog logora poloaji na obali iznenada postadoe stalna taborita.
Warden ponovo uredi zapovjednitvo ete u zaljevu Hanauma. Prewitt se
jo uvijek nije pojavio, ali Warden je na to ve zaboravio. Cak i stari stanovnici
otoka kao Pete Karelsen i Turp Thornhill nisu se mogli sjetiti, da se ikad
dotad neto takvo desilo.
Dosad su uvijek odlazili na al, otvoreno postavljali mitraljeze i spavali na
pijesku u svojim pokrivaima ili su pak, ako bi ih posluila srea da uhvate
poloaj broj 16 na imanju Dorii Duke, spavali u kabinama za kupanje. Tu bi ih
pozdravljao upravitelj posjeda (nitko od njih nije nikada vidio Doris).
Na taj se nain dosad uvijek odvila stvar i oni su vjerovar da e uvijek biti
tako. Bilo im je posve jasno, da bi ih neprijateljske pomorske snage mogle
raznijeti u komadie, dok sjede tako na otvorenom, davno pi'ije nego to i
zaponu iskrcavanje Poznavajui vojsku, kako je nikad ne e poznavati
mobilizirani regruti, oni su oekivali, da e se upravo to i dogoditi, ako ikad
doe do napadaja na otok. No dokle god je bilo barova, u koje se ovjek
mogao zavui i brojnih amerikaniziranih djevojaka, koje si mogao da pozove
na poloaj da pogledaju strane mitraljeze, njima nije bilo ni do eg stalo.
Uostalom, tko bi, do- vraga, uope i napao na taj otok? Japanci?
Pokazivanje mitraljeza bila je prava inspiracija. Upravo neodoljiv poziv.
Osim one strahote, to ju je predstavljala smrt skrivena u njima, tu je bila i
neobino zamrena mehanika misterija funkcije nepoznatog stroja, a
nijedan Amerianin, bio on crn, sme ili bijel, ne moe odoljeti, a da ne
proeprka po tom stroju da ustanovi kako radi. Radi li se o teem sluaju,
moe djevojku pozvati i da sjedne za mitraljez, da ga okrene u postolju i da
804!

po vue za nenapeti otponac. Tome ne bi mogla da odoli wahina ni da je

djevica. Djevojka plemenita roda, haole djevojka, bi odoljela, ali obina
wahina ne bi odoljela takvom apsolutnom trijumfu amerike mehanizacije,
ako je to poduprto nastojanjima tih misionara samozvanaca. Ameriki moral
nije mogao da u veoj mjeri izvojuje pobjedu na otocima, nego ameriki

804

standard komfora, tako da djevojke nisu marile, ako su ih vojnici pritisli i pod
kakvim atorskim krilom na pijesku.
Do njih doprijee glasovi, da su sve ostale pjeake jedinice radile isto i
da su na svojim poloajima izgraivale bunkere. Usprkos svemu poslu, bila je
eta G snabdjevena s vie ena no ikad dotad u njezinoj povijesti, a da se i ne
govori o litrenim i Politi-enim bocama whiskyja, to su ih wahine nabavljale
za vojnike, za njihov novac ili su ih kupovale svojim novcem i donosile im,
ako vojnici nisu imali novaca (kod wahina je dobro, to one za razliku od
bijelih ena, gotovo isto toliko volewhisky kao i vojnici).
Ako se u itavoj eti tome itko udio, onda je to sigurno bio Milt Warden,
koji zbog svoje ponovo probuene bojazni pred fijaskom nije doao do
toga, da iskoristi taj blagoslov. Warden je moda bio jedini, koji je sam sebe
pitao, nije li to moda konano poetak ili nije li moda netko u
Washingtonu ili negdje drugdje neto nauo i to je onda na kraju dolo do
njih redovnim putem. Uvijek je pitao sam sebe, kako e stvar zapoeti. Nitko,
koji je o tom pisao, nije tono rekao, kako zapoinje. No kako inae nitko nije
govorio o tom, drao je i Warden jezik za zubima. Moda je jednostavno
postao lud. Osim toga, inilo mu se, da je teta da kvari zabavu ljudima, a
zabavljao se, ini se, svatko osim njega samoga.
Posao je trajao mjesec dana. Bilo je to divno vrijeme, premda je izdana
stroga zapovijed, da se nikome ne daje izlaz. Uostalom tko bi ga u takvom
poloaju i zatraio? Pioniri su im davali gotove odmjerene grede i daske od
drveta, to su ga posjekli na obroncima Barber Pointa. Trebali su samo da
iskopaju jame u pijesku, da zabodu u njih grede, da na njih prikuju zidove od
dasaka i da cijelu stvar pokriju opet gredama i daskama. Onda bi sve ponovo
805!

pokrili pijeskom, poto bi se najprije uvjerili, da otvori za mitraljeze gledaju u

pravom smjeru.
Noi su bile njihove. Oficiri iz etne komande su vrlo rijetko i danju
dolazili ovamo, a nou uope nisu dolazili. eta se od srca trudila, da se
danju ne premori, kako bi nou imala dovoljno snage. Stvarno su ljudi
veinom od tih noi bili tako mamurni i iscrpeni, da se nisu danju mogli

prenapregnuti ni da su htjeli. To je bio jedan od razloga, zbog kojih je posao

potrajao pun mjesec dana. Bilo je to divno vrijeme.
Daljnji razlog, to je posao trajao pun mjesec dana, bio je poloaj broj 28
na Makapuu Headu. Na Makapuu Headu nije bilo ba divno. Onih trideset
builica vrste Barco, tjeranih benzinskim motorima, bilo je odreeno za
Makapuu Head. Stopu ispod povrine bio je sam stanac kamen. Osim toga je
djevojaka kola u Waimanalo bila udaljena osam ili deset milja u dolini
Koneobe. Poto se na Makapuu Headu nalazio cio vod. a ne tri ili etiri
ovjeka, ondje je uvijek bio i po neki oficir. ak je tamo i spavao. Na
Makapuu Headu nije bilo plantaa, ni barova, ni kua, ni zabavita, osim ako
ne broji ona dva javna zahoda dolje uz obalu ispod perivoja Kaupo, upravo
nasuprot Otoku kunia, na kojima su mnogi momci lovili rakovice. Na
Makapuu Headu nalazio se samo svjetionik na rtu na
vrstoj stijeni te inenjerske jedinice s druge strane autoputa, koje su svojim
pneumatskim builicama kopale i buile stijenu, gdje e u sluaju potrebe
biti uniten autoput.
Makapuu Head bio je najvanija toka na itavom sektoru ete. Kad bi se
neprijatelj iskrcao u Kaneohe, imao bi samo dvije ceste prema Honolulu, ako
nije htio da obie cio otok To je bila cesta Pali, koja je svravala u aveniji
Nuanu i autoput Kalaniaole u Makapuu Headu. Jezgru posade na Makapuu
Headu sainjavao je vei dio mitraljeskog voda Pete Karelsena, jer su oni bili
najbolji mitraljesci ete. Osim njih nalazio se tamo i cio vod strijelaca, kao
zatita skupocjenih mitraljeza. Taj su as, meutim, i mitraljesci i strijelci
radili jedni uz druge builicama i lopatama kao kakav crnaki radni bataljon.
Ne, u Makapuu zaista nisu provodili806!
divno vrijeme.
Postepeno, kad bi posao bio zavren sad na jednom, sad na drugom
poloaju, a oni na Makapuu jo uvijek nisu prodrli u ivu stijenu, postepeno
je sve vie ljudi premjeteno u Makapuu, da ondje pomognu s builicama.
Konano je cijela eta bila vani. pa je u tri smjene po osam sati radila puna
dvadeset etiri sata na dan.

806

Sve je obuzela neka vrst grozniave radinosti, a obuzela je prije svega

none smjene, pogotovu kad je i Warden smjestio ondje svoj glavni tab, pa
i sam poeo da radi s Barco builicom. Istodobno je glasom, koji je
nadglasavao ak i drndanje motora s jednim cilindrom, svakoga upravo
ibao svojim sarkazmom. Kuhari su dobrovoljno ostajali u tri smjene cijele
noi budni, da bi ljude opskrbili vruim sendviima i kavom. ak i pisari i
kuhari naizmjence su radili builicama. Kad je Maz- zioli na dva dana doao
ovamo iz Schofielda, da malo vidi to rade, obue i on novo neizblijedjelo
radno odijelo, koje punu godinu dana nije obukao, pa do pojasa gol pokaza
da je zaudo veoma dobro graen. Pritom se na ope iznenaenje
ispostavilo, da je njegov otac kao kesonski radnik bio zaposlen na gradnji
tunela Holland u New Yorku. Sve skupa je bilo nekako neraz- janjivo. Ljudi,
koji su od poetka bili vani, ponosno su svoje krvave ruke ovijali rupiima i
gromko se smijali, kad bi mjehuri na rukama poetnika poeli da pucaju.
Tu i tamo ak bi netko zapjevao i staru parodiju vojnika na znak za jelo.
Sagradili smo tisuu kuhinja Za kuhare da nam prismude grah; Preli smo
stotinu milijuna milja, istili smo logorske latrine.
Ako ikad doemo u nebo, viknut e srn aneli: Sjedite u prvi red, ljudi iz
Schofielda pakao ste ve proli.
Na kraju su ljudi u radu uivali ak i vie nego u wahi- nama i u whiskyju.
To je bilo ludo. Nije se dalo razjasniti ni divljim Wardenovim primjerom. To je
bilo ono neto, to pjeadijske ete ini pravim pjeadijskim etama i to
starcima, koji su jednom bili vojnici, daje onu sentimentalnost, kojom
pripovijedaju pripovijesti, dosaujui unucima.
Builica tipa Barco nema otponca, kao to ga ima builica na
807!
komprimirani zrak. Osim toga je dvostruko
toliko teka, jer je benzinski

motor s jednim cilindrom ugraen izravno u cijev builice. Kad bi je ovjek

podigao, da je premjesti dalje, morao bi da podigne cijelu masu, koja je
drhtala i trzala se, i da je pritisne o stegno, da bi je uope mogao drati. Ako
je, naime, ugasio motor, trajalo bi pet asaka da ga ponovo pokrene uz

pomo klipa, na pero, a po prilici svaku minutu morao bi da premjesti

builicu
Jedino mjesto, na kojem moe uhvatiti builicu Barco, a da se ne opee,
je osim drala i spfemite za benzin smjeteno ispod drka. Kad si builicu
pola sata pritiskao o stegno, hlae tvog radnog odijela opaljene su i
poprimile su rasto smeu boju, a dlake na cijeloj nozi su oguljene ili
spaljene.
U usporedbi s builicom na komprimirani zrak je builica tipa Barco
zastarjela. No da si kojega momka, koji su se tuili zbog toga, to im nisu
stavili na raspolaganje builice na komprimirani zrak (a tuili su se svi)
upitao, da li ele da im zamijene te builice, oni bi zareali i rekli da ne
trebaju builice na komprimirani zrak, kakvim se slue oni prokleti pioniri.
inilo se kao da vole da im dlake na nogama izgore ili da im kutnjaci
olabave, dok prenose builice ili da im puca koa na rukama, da iz nje viri
sirovo meso. Bilo je kao da istodobno i mrze i vole builice i kao da ih ne bi ni
za to zamijenili. Bilo je kao da nikada u svom ivotu nisu toliko uivali.
S druge strane ceste, buile su inenjerske jedinice svojim pneumatikim
ekiima usjek za miniranje. Sluali su ih, gdje pjevaju i zavidno ih promatrali,
a oni su znali, da ih pioniri pro

808!

808

matraju, pa su se smijali i pjevali jo glasnije, sve dok na kraju nekoliko

pionira, obavivi svoj vlastiti posao, nisu doli prijeko da im pomognu.
Za mjesec dana bio je posao zavren. Oni poloie eline ipke i izlie
sami beton za krovove, a zatim se vratie natrag u Schofield na redovnu
dunost. Neki od njih donijeli su sa sobom novu bolest. inilo im se kao da
su im ile na ramenima, na laktima i na runim zglobovima ruke natekle i da
ih bole, dok su im kroz prste i kroz ake, a konano kroz itave ruke prolazili
trnci, sve dok im ove nisu obamrle. Bila je to bolest, iji bi se simptomi
pokazivali uvijek onda, kad bi rukama obavljali neki posao. Onda bi se budili
usred noi, jer bi im ruke utrnule i ustajali bi da ih tresu, dok opet ne oive.
Pritom su ih zglobovi tako boljeli, da su morali otii na latrinu da popue
cigaretu, dok ne popuste boli i dok ne uzmognu opet lei u postelju. Nikada
se meutim nije nitko zbog te bolesti javio bolesnim. jer jo nitko nije uo za
takvu bolest i nitko nije znao, da je to uope bolest.
Toga dana bio je 28. studeni godine 1941.
ETRDESET I OSMO POGLAVLJE
Ba za vrijeme tih est tjedana pred oluju, od 16. listopada do 28.
studenoga, dok je eta bila vani na terenu i dok se upravo kupala u znoju i
dok bi svatko dao lijevu ruku, da se uzmogne zamijeniti s njime, poeo je
Robert E. Lee Prewitt razabirati, kako je bezuvjetno bilo potrebno da bude
tridesetgodinjak. Pogotovu, ako je zaista htio da uiva u svojem dopustu.
Sve ee ga je pekla misao, da vie nije bio tridesetgodinjak.
Kad su zapoeli manevri, bio je jo prilino bolestan. Lijeva mu je strana
809!

jo uvijek bila toliko ranjava, da bi, kad nou nije mogao da podnese ono
budno bacanje po krevetu u nastojanju da zaspe, ustajao, sjedao u naslonja
kraj kreveta i zapalio cigaretu. Taj je trik nauio u Mj'eru, kad mu je prvi put
bio slomljen nos. Ako ovjek sjedne i ne pokuava da na svaki nain zaspi,
napetost bi toliko poputala da je u naslonjau mogao da zadrijema.
U vrijeme kad su crveni izvrili iskrcavanje, njemu je bilo ve znatno

801

bolje. Otkrio je da se najmanje pedeset postotaka uitaka u dopustu

temeljilo na tome, to je ovjek neprestano nelagodno osjeao, da e se
izlazak u grad ubrzo zavriti i da e se morati vratiti u kasarnu.
51 Odsada do vjenosti
810

810!

Dobro je bio upuen u manevre. Obje djevojke donijele su vijest o tome

ve dva dana prije nego to je vojska izala na teren. Zatim su izali izvjetaji
u novinama, koji su, jednako kao svake godine, otkad je u Evropi zapoeo
rat, uzeli manevre kao polazni; toku za uvodne lanke o svjetskoj situaciji i o
mogunosti, da i oni budu upleteni u rat. Prew je itao sve te lanke. Nauio
se da pomno proui obje novine, koje su izlazile u Honolulu.
Zapravo nije vjerovao u ono, to su novine donosile (osim onoga to su
donosile na sportskoj strani i osim stripova). Nije ga ak zanimalo to
donose, ali je na taj nain mogao da svakogi jutra utue dva sata. itanje, to
ga je pokuavao razvui to god je dulje bilo mogue, na ugodan je nain
odgaalo uitak u ra- diobaru, u gramofonu i na verandi iznad doline Palolo.
Taj uitak u radio-baru, u gramofonu i ostalom namjetaju popustio je,
kada mu je postalo jasno, da ih ne moe napustiti i otii. Nije ga vie veselilo,
to je imao svoj vlastiti klju, jer nikad nije izlazio i prema tome nije ni mogao
da upotrebljava klju. Osim za vrijeme sunana zalaska bio je pogled iznad
doline Palolo iz dana u dan jednak, pa i nedjeljom, ak i onda kad je bio
pijan. Jedino to mu je preostalo, bile su novine.
Kad bi ujutro ustajao, obje bi djevojke jo spavale. Sam bi sebi skuhao
kavu i priredio doruak, a onda bi se usred mrvica na stolcu za doruak
povukao na mirni razgovor s novinama. Ako bi rjeavao krialjku mogao bi
da razvue itanje novina sve do podneva, kad su ustajale djevojke. Onda bi
s njima jo jednom popio kavu. U nedjelju, kad bi novine potrajale do tri ili
etir: sata popodne, sam bi se sebi uinio bogataem.
Novine nisu spomenule nita o gradnji utvrenja na obali, poto su
manevri bili zavreni. O tome je doznao tek kad je otiao Rosi i Charlie Chanu
811!

u Plavo sidro. Novine su ga, meutim, navele na novu misao.

Spopala ga je upravo bijesna elja za itanjem. Bila je 10 druga pomama
za itanjem u njegovu ivotu. Ta ga je strast prvi puta zgrabila u bolnici u
Myeru. To je bilo onda, kad je lijeio triper, to mu ga je darovala ona bogata
djevojka. U bolnici u Myeru imali su dobru, iako malenu knjinicu. Proitao je
vei dio knjiga sluei se pritom rjenikom, jer i onako nije ondje imac to da

radi. Ustanovio je itajui da je itanje slino boli ili slabom apetitu; okoliao
si po rubu zdjele i sve bi se vie razdra- ivao. Niim ne bi bio zadovoljan,
dok ne bi sam sebi obeao, da e proitati svaku rije i svaku stranicu. Kad
bi onda jednom zapoeo i utonuo u itanje, ne bi se vie razdraivao, ve je
itanje bilo na neki nain prava radost.
Proitao je sve knjige u Georgettinoj knjinici, pa ak i one loe, koje nisu
vjerno odravale ivot, bar ne po onim iskustvima, to ih je on stekao. Ipak je
bio pripravan da ih prihvati, jer on ionako nije poznavao sve vrsti ivota
(recimo na primjer: ivot bogataa). Osim toga mogao si povjerovati svim
tim knjigama, pa ak i onim najgorima, kad bi svom razboru zabranio da
stavlja otra pitanja i kad bi se ograniio samo na one rijei, koje su mu pri
itanju bile pred oima. Uostalom, to je bila izvrsna metoda, da utue
vrijeme, mnogo bolja od itanja novina, a osirn toga nije za sobom ostavljala
mamurluk.
Dva tjedna itao je dan i no. Kad bi djevojke ustale oko podne, ili kad bi
se oko dva sata ujutro vratile kui s posla, uvijek bi ga nale nagnuta
nad'knjigom. Kraj njega je stajao rjenik i whisky. Ustanovio je da su nakon
tri ili etiri ae mnoge knjige postajale znatno uvjerljivije. Obino je bio tako
duboko zanijet u knjige, da bi djevojkama na njihov pozdrav odgovarao
samo brundanjem.
Almi se to nije svialo. Obino bi pokuavala da povede s njim razgovor,
ali kad bi on samo neto promrmljao i itao dalje, prela bi na drugu stranu
sobe gdje bi utei sjedila. Kadto bi glasno zasvirala na gramofonu, ma da
ga je inae veoma rijetko navijala.
Po prilici sredinom drugog tjedna proitao je i posljednju knjigu iz
812!

Georgettine knjinice, a zatim nastavio da se opija do besvijesti. U cijeloj kui

nije vie bilo nijedne knjige. Prosjeno je dnevno proitao dvije knjige, a
kadto i tri, ne mislei, da se njegova zaliha sve vie smanjivala. Zaista se
temeljito opio. U tom silnom pijanstvu posta mu odjednom jasno, u kolikoj
mjeri je Georgette slina svim junakinjama iz knjiga njezine knjinice.

812

Kad se Alma s posla vratila kui i nala ga na malom sagu pred divanom
totalno pijana, izbi iz nje onaj njezin gnjev, koji se u njoj skupljao od poetka
njegove pomame za itanjem. Dolo je do prave scene, koja se zavrila
nagodbom. Ako mu ona nabavi knjige iz knjinice, on ne e vie piti... bar ne
toliko da se totalno napije. Ni ona ni Georgette nisu imale lansku kartu za
knjinicu, ali ona nabavi jednu i poe da mu donosi knjige. Veinom su to bili
kriminalni romani. Poto je i on sam bio ubojica, dakako da ga je zanimalo
da dozna i druge potankosti, koje su se odnosile na ubojice. I tako je
proitao mnotvo tih knjiga, ali ni u jednoj od njih, pa ni u knjigama
Raymonda Chandelera, koje
prava radnike klase u USA, lanovi IWW-a.
* Charley Ashleight, Harrison George, radniki prvaci iz organizacije
l'WW-a.
su mu se najvie sviale, nije naao ni najmanje slinosti s njegovim vlastitim
osjeajima kao ubojice. Konanomu dodija traiti.
Postojalo je meutim jo neto, to gaje takoer odvuklo od kriminalnih
romana. Jednom se sluajno sjetio da je Jack Malloy cijelo vrijeme govorio o
Jack Londonu i da ga je gotovo isto toliko oboavao kao i Joe Hilla. Jedina
Jack Londonova knjiga, koju je ikad proitao, bila je Zov divljine. Zamolio je
dakle Almu da mu donese Jack Londona i poeo ga ozbiljno itati.
Premda je kod Jack Londona morao da se ee slui rjenikom, ipak mu
se inilo da ga bre ita. Londonov nain pisanja kao da je bio jednostavniji.
Jednom, kad se ve pribliavao posljednjim knjigama, John Barleycorn i
Krstarenje Elsinore, proitao je u jednom danu pet knjiga. Od svih Jack
Londonovih knjiga najvie je volio Prije Adama i Svemirska lutalica, jer su
mu prvi put dale jasnu sliku o onome,
to je Jack Malloy razumijevao pod
813!
reinkarnacijom dua. Mislio je da moe da razabere, kako bi isto tako lako
moglo da doe do evolucije dua u razliitim tijelima, kao to je dolo do
evolucije tijela u razliitim duama poev od predhistorijskih vremena, to su
ih proivjeli Crvenooki i oni ostali u Prije Adama. inilo se da je to logino, a
to se, konano, i zbivalo kad bi bio pijan.

itajui Martina Edena, doao je do zakljuka, da zapie naslove daljnjih

knjiga, to ih je elio proitati, kao to je to radio Martin. U Jack Londonu bilo
je spomenuto mnogo takvih knjiga. Za veinu od njih nije nikad ni uo, a za
neke je uo da ih spominje Jack Malloy. Sve ih je zajedno s imenom pisca
zapisao u malu biljenicu, koju mu je kupila Alma na njegovu molbu. U taj
popis, koji je sve vie rastao, gledao je isto tako ponosno, kao da je to
pohvalnica predsjednika Sjedinjenih Drava. Proitat e ih sve. Kad se
slijedei put namjeri na Jacka Malloya, moi e s njim da razgovara, a ne da
samo slua.
Ista je stvar bila i s nekom knjigom Thomasa Wolfea, to ju je Alma posve
sluajno donijela kui. Poto je nadoao na njih i Wolfeove je knjige zapisao
u svoju biljenicu. Kad je konano svrio s upisivanjem ustanovi, da ima
toliko naslova knjiga to ih eli proitati, da bi trebao godinu dana da ih
savlada i da za to vrijeme ne bi smio da radi nita drugo ve samo da ita.
Ba ta beznadnost, da bi ikad mogao da ih sve proita, bila je dijelom
povod, to je njegovo ludovanje za itanjem prestalo.
Tome je osim toga pridonijelo i novo razoaranje s Almom.
Jednog je jutra rano ustala i napala ga u kuhinji, prije nego to se
Georgette digla. On je upravo bio zabavljen itanjem neke
knjige Thomasa Wolfea i to ba onom, u kojoj neki mladi odlazi u New York,
da ondje postane velikim knjievnikom. Nikada mu nije uspjelo da svri tu
knjigu i da dozna kako je taj mladi ondje proao. Prew je sjedio iza stola u
udubini za doruak opkoljenoj staklom pa nije mogao da umakne.
Htjela bih da znam to namjerava, ree Alma, poto je uzela alicu
njegove kave, koja se jo uvijek grijala
na tednjaku.
805.
Za kada namjeravam? upita on.

Bilo kada, odvrati otro Alma. Danas. Sutra. Naredni tjedan. Zatvori tu
knjigu i sluaj me. Sto kani uiniti?
U em uiniti?
U onome to se zbiva, nastavi ona. Zatvori tu knjigu i sluaj me!
Dojadilo mi je da ragovaram s koricom knjiga!

A to ti se ne svia?
Po prilici sve, odvrati Alma. Uope ne mogu vie da govorim s tobom.
Gleda me kao da napol spava eto, kao sada. Kao da jedva zna tko sam
ja. Ja sam Alma, sjea li se jo? Ili zar si ve zaboravio? Ve je gotovo pet
mjeseci to sam te srela, a onda si bio uvrijeen i sam.
Moda mi se rana zadrla u mozak i probudila moje sjeanje. odvrati
on, kuajui da se ali, no to mu nije pravo uspjelo.
Valjda ne kani ovdje ovako beskonano ivjeti? Ili moda kani? otro
upita Alma. Mislim da je ve vrijeme da razmisli o tome, to kani uiniti.
Kani li se vratiti u vojsku? Ili eli li ostati ovdje i potraiti namjetenje? Ili
kani li pokuati da se vrati u Drave? to kani?
Prew otrgnu komadi novina, poloi ga u knjigu da oznai stranicu i
odgurne knjigu tako daleko na stol da je vie nije mogao dohvatiti. Da
otvoreno kaem nemam jo nikakvih planova. Smeta li te to?
Uh, ta kava je odvratna, ree Alma.
Meni prija posve dobro, nastavi Prew, kao da se mora braniti. Kao i sve
ostale, i ta se njezina alba na kavu inila da je- upravljena vie lino protiv
njega.
Mora da je odvie dugo vrela na tednjaku, jer je sad tako- mutna i
gusta kao sirup, odvrati Alma. Ona ustane, izlije alicu,- istrese talog, stavi
novi papir za cijeenje u aparat i ulije svjeu vodu za novi loni kave.
Prew ju je promatrao. Dugaka crna kosa bila joj je jo posve raupana
od spavanja, a na njezinom tankom arenom jutarnjem ogrtau vidjeli su se
tragovi pudera. Ruka mu je htjela da posegne preko stola i da opet dohvati
knjigu, ali ona je leala

806.

806

izvan dosega njegove ruke, pa bi morao da ustane. To mu se opet nije dalo,

jer ju je upravo zato i gurnuo po stolu, dok nije kliznula izvan dohvata.
Ona se vrati i opet sjede njemu nasuprot.
No, dakle, to kani?
Nita, odgovori on. Poalio je to nije ustao i dohvatio knjigu. Zato
da se skrbim? ivim dobro.
Da, zaista ivi dobro, kimne Alma. Ali ne e proi ni godina dana i ja
u se vratiti u Sjedinjene Drave kui. Dotle jednostavno mora da neto
izmisli.
Lijepo, pristane on. Razmislit u o tome. Godinu dana je dugo
vrijeme. Do vraga, zato me sad malo ne ostavi na miru?
Ni u kom sluaju ne moe sa mnom poi kui u Oregon ree Alma
hladno, odvie hladno, ukoliko moda misli na to.
On je zaista ve bio letimice pomislio na to, ali je onda opet letimice
odbacio tu misao.
Jesam li te zamolio, da me povede sa sobom kui?
Nisi, odvrati ona, ali ne bih se zaudila da te naem s punim
kovegom.
Zato onda ne poeka, dok te ne zamolim? Prije nego to zapone da
se razbacuje odbijanjima?
Jer ne kanim da se probudim na brodu i da naem tebe u svojoj
postelji.
Lijepo, ne e me nai. Vjeruj mi, ne e. A sad se prestani uzrujavati i
poekaj dok ne doe vrijeme, kad se ne bude morala brinuti zbog mene. Ta
ja sam ti rekao da lijepo ivim. 3.
Sigurno, siknu Alma, ova posljednja tri tjedna nisi radio nita drugo,
osim to si sjedio ovdje kao u nekoj zanesenosti, itao knjige, opijao se i
koketirao s Georgettom. Vjerujem ti, da lijepo ivi.
To ti je, dakle, na dui, to?
Moda bi volio da i dalje ostane ovdje pa da jednostavno prijee
Georgetti kad ja odem i da ivi s njome?

Prew je bio pomiljao i na to. Stvarno je pomiljao na cio niz mogunosti,

ali ga je ljutilo, to ona o tome glasno govori.
Moda to i nije tako loa zamisao, uzvrati on.
Moda nije, hladno e Alma, bar na prvi pogled. U prvom redu
Georgette vjerojatno ne e moi da plaa taj stan i da te uzdrava onako, kao
to si to nauio. Danas moramo obje plaati za to. Ti si ionako poeo da
optereuje moj budet.
U tom pogledu bismo vjerojatno mogli da se neem dosjetimo,
odvrati on.

4.

U drugom redu opet, nastavi Alma, ako namjerava ba to, moe da

ode odavde i da poeka negdje drugdje, dok ja ne odem. Ne bih naime
htjela da s takvom gamadi stanujem u istom stanu. A onda ako stvar doe
dotle mislim da bi Georgette radije ivjela sa mnom nego s tobom.
O tome sam uvjeren, kimnu Prew. Tebe mnogo dulje poznaje.
Posve sigurno, nastavi Alma, a da se i ne obazremo na injenicu da i
ja pridonosim plaanju najamnine.
Lijepo, ree on, izvue se iza stola i ustane. eli li da sada odem?
Almine oi se vidno proirie, kao da se mora silno napregnuti da mirno
die. Ona ne ree nita.
Prew ju je utke promatrao i u njemu se probudi osjeaj ponosa.
Kamo kani poi? upita Alma.
To ti moe biti posve svejedno.
Ah, budi razborit, ljutito e Alma.
Prew se naceri, vidjevi da je na neki nain odjednom stekao nadmo.
Partija e sad iz dana u dan sve vie bivati slinija izjednaenju u teniskom
matchu. Sad sam ja u prednosti, sad si ti, sad ja, sad ti.
Ima mnogo mjesta kamo bih mogao poi, ree on u namjeri, da ne
ispusti iz ruke prednost, to ju je zadobio. Mogao bih poi na plau. Moda
pronaem kakvu novu kurvu koja trai svodnika. Mogao bih i da se vratim u
vojsku. Oni vjerojatno i onako ne znaju, da sam ja ubio Tustu svinju, slae
on.
Dakako da je ono spominjanje kurve nije ni najmanje dirnulo. To je
uope nije diralo. Samo bi gurnuo glavu u omu, nervozno e ona. To
posve tono zna.

807.

Moda bih mogao dobiti zaposlenje na kakvom teretnom brodu, ree

on sjetivi se Angela Maggia, a onda otii u Meksiko i tamo postati
cowboy.
Time nisam kanila rei da treba da ode prije nego to zna, gdje e se
smjestiti, nervozno e ona. Misli li da sam takva? Zapravo bi me trebao

bolje poznavati. Uope ne treba da ode, ako ne e. Ja bih eljela da

ostane.
Tako se zaista ne vlada.
No da, ona e ljutito, ja se jednostavno uzrujam, kad te vidim, gdje
tako sjedi ovdje, cijelo vrijeme oijukava u Geor- gettom i kad znam da se
u mislima ne bavi niim drugim nego time, kako e se prikaiti o nju, im ja
odem. to misli, koliko mi je to ugodno?
Dovraga, a to da uinim? Da uim ovdje na guzici i da budem tvoja
velika ljubav, dok ti se svia da ostane ovdje, a onda da te otpratim na brod
kad se odveze kui, da se uda za kakvog bogataa? Misli li, moda, da
uivam u tome da sjedim ovdje i da putam da me ti uzdrava i da mi to
svaki puta predbacuje, kad se ljuti na me? to da uinim ja, kad se ti uda
za bogatog momka? Da se ustrijelim radi slomljena srca? Nekako mi se ini,
da malo odvie od mene trai.
Ne vjerujem da je odvie traeno, ako te molim da mi da prednost
pred svim ostalim enama, ozbiljno e Alma. Bar dotle dok sam ovdje.
Znam ja, kakvi su mukarci. Bogami, to moram da znam. Ja nisam nikakva
Pepeljuga blagih oiju. Ja ne oekujem udesa, ali ne vjerujem da traim
previe.
Prilino je teko davati prednosti nekoj eni, koja posve oito ne eli
vie da s tobom spava.
Prilino je teko spavati s ovjekom, koji daje prednost drugim
enama, odgovori Alma. Pogotovu ako te cijelo vrijeme gleda kao da je u
transu i kao da ti uope ne postoji.
No? prekine je on. 2eli li da
odem ili ne eli?
808.

Ona je opet zapoela zadobivati prednost. Tom primjedbom mogao je

on uvijek da popravi prednost, jer je ona vjerovala, da bi on to zaista uinio.
Moda na taj nain nikada ne e moi da dobije igru, ali e time moi bar da
skupi mnotvo bodova.
Ah, sjedi i budi razborit, odvrati Alma. Ne, ja ne elim, da ode. To
sam ti ve rekla. Hoe li da kleknem i da te ponem zaklinjati?

808

Georgette je meutim moja prijateljica, nastavi ona, pa kad bismo je

postavili pred izbor ili da spava s tobom ili da ostane moja prijateljica,
vjerujem da bi odabrala prijateljstvo. To bi mogao zapamtiti za budunost.
On sjede. im ode odavde, ona te vie nikad ne e vidjeti, ree, samo
da joj pokae, da on ne poputa. Ona to posve tone zna.
Kad vie ne budem ovdje, moe raditi to god hoe, odvrati Alma.
Neka sam kujin sin, ako ti od mukarca mnogo ne trai. Volio bih, da
svoj novac zasluujem kao vojnik. To je lake, samo to to naalost vie ne
mogu, odgovori on. Voda za kavu vrije.
Alma prie tednjaku da ugasi plamen ispod aparata za kuhanje kave.
Stajala je ondje ne govorei nita i promatrala kako kava kaplje u staklenu
posudu.
Ah. Prew Prew, okrenu se k njemu, zato si to morao uiniti? Zato si
ga morao ubiti? Sve je bilo tako lijepo, sve dok nisi morao da ono uini.
Zato si morao sve uprljati?
On je sjedio za stolom, podboivi se laktima na nj i stisnuvi ake.
Promatrao ju je. Nije buljio u nju, ve ju je gledao kao da ispituje alat, je li
pravi alat za posao, to ga kani izvesti.
To sam uvijek inio, jednostavno odvrati on, ni sretno, ni svijestan
krivnje, ve jednostavno kao obinu konstataciju. Cio svoj ivot sam prljao
sve ega bih se dotakao. Moda to ine svi mukarci nastavi, sjetivi se
Jacka Malloya. Ja to ne znam. Znam samo to, da je kod mene tako, a ne
znam, zato.
Kadto mi se ini kao da te uope ne poznajem, ree Alma. Ponekad
mi se ini potpunim strancem. Kad
je tvoj etni starjeina Warden doao da
809.
me posjeti, ispripovjedio mi je, da ti uope nisi trebao poi u zatvor. Rekao
mi je, da si mogao biti posve osloboen, samo da si htio.
Prew je brzo pogleda. Zar te je jo jednom posjetio? to? Prokletstvo,
odgovori mi!

Nije, odgovori Alma. Ja govorim o onom jednom posjetu, kad je

doao da mi kae, da si ti u zatvoru. Doao je svega jedan jedini puta.
Zato?
Ne znam, odgovori Prew ponovo se naslonivi na laktove da opet
pogleda svoje ruke. Htio sam samo da znam.
Misli li da bi te on prijavio? upita Alma. To ne moe misliti!
Ne znam, ponovi on gledajui svoje ruke, svoj alat. Zaista ne znam.
Nikada nisam mogao da zakljuim, bi li on to uinio ili ne bi.
Strano je rei tako neto, kimnu Alma.
Ti to ne razumije, ree on. Kadto poelim, jednostavno nastavi on,
da sam opet u zatvoru.
Angelo Maggio, Jack Malloy, Blues Berry, Francis Murdock,
Jackson-Stijena. Dugake mrane veeri razgovora uz tinjanje cigareta. Svi
zajedno bili su u svim kutiima Sjedinjenih Drava. Gotovo u svim kutovima
itavog svijeta
U zatvoru je bilo sve lako i jednostavno. Imao si nekoga nad sobom koga
si mrzio, a imao si i mnogo vremena za mrnju i mnogo toga to ti je
pomoglo da ih mrzi. Radio si ono to su li zapovijedali i mrzio si ono to su
ti zapovijedali i mrzio si ih
To je bilo sve. Nije bilo vano, jesi li im nakodio svojom mrnjom, jer im
ionako nisi mogao da nakodi.
Nisi me ak ni nazvao, kad si izaao iz zatvora, javi se Alma. Devet si
dana bio vani, a nisi me ni posjetio, ni nazvao me.
Prokletstvo, pa ja sam pokuao da te zatitim!
Ona se nije nasmijala. Gotovo810.
da se prema njemu poela odnositi kao

prema djetetu. Otkad se oporavio od svoje rane zadane noem, nije joj vie
esto davao prilike, da ima prema njemu takav osjeaj.
Prew, Prew, Prew, ree ona, poe k njemu i privue njegovu glavu k
sebi. Doi ree Doi sa mnom!
Prew ustane i poe za njom.

810

Stvar je meutim bila ona ista, kao i u svim onim brojnim sluajevima,
kad su se posvadili i kad su onda puni topline zajedno poli u postelju. Cas
sam ja u prednosti, as ti i tako svaki dan kroz tisuljea. On se nije mogao
osloboditi misli, da nije tridesetgodinjak. Kad se toga jednom sjetio, uvijek
se ponovo sjeao toga. Skoro jedino vrijeme, u kojem nije na to mislio, bilo
je, kad je itao knjigu i kad bi imao u sebi tri ili etiri ae whiskyja, da njima
pojaa snagu uvjerljivosti.
Alma je to znala. Oboje je to znalo. Prozirni zid transa se opet vratio
meu njih. Oito je jedini put da probiju taj zid, leao u tome da se tako
razgnjeve, da ga gnjev probije. ini se da je meusobno pribliavanje bilo
prokleto teko.
uli su kako Georgette hoda po stanu, pa se vratie u kuhinju. Ni njemu
ni njoj nije bilo mnogo stalo do toga da kasnije, kad je ve sve prolo, ostanu
u postelji. Sjedili su u kuhinji i pili kavu. Pouda im je bila zasiena, a oko njih
je leala nametnuta im tiina koju nisu mogli da prekinu, pa se odjednom
osjetie veoma starim. U tom osjeaju da su stariji, a i sam taj osjeaj bio je
veoma star, bili su jedno drugom najedamput mnogo blii i meusobno
povezaniji, nego to su to ikad bili, dok ih je jo tjerala elja, koje sad nijedan
od njih nije imao.
Zatim ue Georgette, prijazna poput krupnog odraslog teneta, ali s
velikim tijelom, slinim tijelu veine junakinja iz knjiga. Bila je odjevena u
tanku arenu jutarnju haljinu, ali tragovi pudera na toj haljini zaudo ga nisu
odbijali, ve su ga ak i razdraivali i uzbuivali.
Alma pogleda Prewa, a onda hladno okrenu glavu.
Prew pokua da ne gleda u Georgettu.
Cak kad je i razgova- s njome,
811.

gledao je u Almu ili u tednjak ili u svoje ruke, u -taj alat.

Nakon jednog sata te neobine igre ustane Georgette. Izgledala je

smeteno i povrijeeno, pa je otila u svoju sobu da se obue. Rano je izala iz
kue. Rekla je da mora neto kupiti u gradu i da se ne e moi vratiti prije dva
sata, pa da e iz grada izravno otii na posao.
I Alma je rano otila od kue, pa je objedovala u gradu.

Kad su njih dvije izale, pokua on itati, ali to je jutro prekinulo ar, koji
se i onako ve otrao, i on se vie nije mogao posve posvetiti knjizi. ovjek
moe knjigu samo da ita. Cak i nakon pet ili est aa whiskyja, moe je
samo da ita, ali ne moe da se otrese misli, da vie nije bio
tridesetgodinjak.
No, dakle, to kani uiniti?

812

Alma je imala policijski Smit & Wesson revolver kalibra 35. to joj je
poklonio neki policajac. uvala ga je napunjenog u pretincu svoga radnog
stola zajedno s kutijom naboja. On ga uze iz pretinca.
Dogodilo se to mu drago, nije kanio da jo jednom ode u vojni zatvor.
Da je to jo uvijek bio stari zatvor s Angelom i Malloyem i s Berryjem i svim
ostalima onda da. Ali nikada ne e otii u novi zatvor, iz kojeg su svi oni
ve izali, u kojem nesumnjivo postoji nova Tusta svinja Judson, i u kojem se
sve drugo promijenilo, osim moda majora Thompsona.
On izvadi iz revolvera stare naboje, koji su vjerojatno nekoliko godina bili
u njem, pa ga napuni novim nabojima iz kutije, a druge naboje stavi u dep.
Zatim uze novac, to ga je Alma takoer uvala u toj ladici, pa sie niz
breuljak u Kaimuki, i tramvajem se odveze u grad. Htio je da posjeti Rosu i
Charlie Chana u Plavom sidru.
Bilo je divno biti opet vani, na suncu i na svjeem zraku.
Pazuh mu je jo uvijek malo ukoen, ali hodanje ga nije boljelo
Morao je da nosi kaput, jer mu je Smith Wesson bio zadjenut o
Pojas. Kaput je, meutim, bio od lagane tropske tkanine (Alma
1

^orgette kupile su ga zajedno s hlaama i s jutarnjim ogrtaem). Reverj

812.

kaputa bili su obrubljeni posebnim porubom, pa ga

aput n*je

smetao ni na suncu, jer se u njemu osjeao veoma otmjeno.

Prew izae iz tramvaja dvije ulice prije svog odredita i nemarno proe
kraj uliice, koja je vodila u Log Cabin bar i izgledala kao uvijek. Kad je uao u
Plavo sidro, nije u njem bilo nikoga, to jest nikoga iz ete. Nekoliko mornara,
koji su piU pivo, pokuavali su se zabavljati s Rose, no Rose je bila iskljuivo

djevojka za vojsku. On sjede uz tezgu i poe piti whisky sa sodom, ali

oprezno da se ne opije ili da ga moda ne uhapse. Razgovarao je s Charlijem.
Cijela je eta G bila vani na Makapuu Headu gdje je gradila bunkere,
ispripovjedi mu Charlie. Zato i nikoga nema ovdje. Otkad su poeli manevri,
nikog nije bilo ovdje. To mjesto je sad bilo mrtvo.
Nakon nekog vremena doe i Rose, sjede kraj njega i upita ga,
smijuckajui se, kako mu se svia kao civilu. To ga najprije prestrai ili bolje
rei, zaudi ga, no onda kaza sam sebi, da je trebao da zna, da su njih dvoje
tono upueni. Oboje se nasmijae. inilo im se da to dre dobrom alom.
Upitae ga kako dugo kani ostati na dopustu. Nitko ne spomenu Tustu
svinju Judsona. Dosta dugO' je sjedio i razgovarao s njima o slobodnom
ivotu civila.
On zapravo nije znao to je oekivao. Dakako da se nadao da e nai
nekoliko momaka iz ete. Nije imao ni pojma da se na obali grade poloaji.
Znao je da je lakoumno to se ovdje pokazuje, ali znao je i to da ga nitko iz
ete ne e odati osim Ike Galovicha, ali taj nije nikada ni dolazio u Plavo
sidro.
Od Rose je uo da su starog Ikea degradirali. Izraunao je da je to moralo
biti dan nakon to se on izgubio. Od nje je uo i to, da e Warden postati
oficirom. Vjerojatno je to bio uo i za vrijeme onih devet dana to ih je
proveo ekajui na Tustu svinju, ali mu to nekako nije prodrlo u svijest. Novi
komandir ete, govorila je Rosa, oito nije tako loa ovjek kako mi
oekivala.
to je dulje razgovarao s njom, to ga je vie poela muiti enja za etom.
Morao je pomno paziti da se ne opije.
Sigurnu im na Makapuu nije bilo lako
813.
ugraujui bunkere u peine, ali umjesto da se raduje, to nije morao

sudjelovati u tom tekom radu, njega je naprotiv mamila i uzbuivala teina

te zadae ivo je poalio to nije ondje.
Ostao je do pola deset ili do deset sati, pojeo Charlijeve kobasice, koje su
se najmanje u jednoj treini sastojale od brana, s mnogo luka i slaice, sve u

nastojanju da razbije djelovanje pia. Pritom je govorio sam sebi, da je to

najbolja veera, to ju je pojeo u nekoliko posljednjih tjedana.
U est udubina u zidu i za ona etiri stola sjedilo je mnotvo mornara, ali
vojnika gotovo i nije bilo. Vojnici gotovo i ne dolaze u grad. ree Charlie.
Doao je i Rosin najnoviji prijatelj, neki stariji vodnik poljske artiljerije. A Rose
je sa svojim kineskim oima i sa svojim portugalskim nosom i ustima, te sa
onom zaudnom i krasnom stranjicom, koja je skakutala amo i tamo,
privlaei svaiji pogled, kao da kae uhvati me. molim, to je predstavljalo
posebni specijalitet kinesko-portugalskih djevojaka, ostavila Prewa za
tezgom i poela da sve ono vrijeme, to joj je preostajalo od podvorbe,
posveuje starijem vodnikti u jednoj loi.
Charlie nije umio da govori ni o em osim kako ta gradnja bunkera
unitava posao i da on biti veoma ladostan, kad sve svliti.
Tek neposredno prije nego to je otiao pade Rosi na pamet, da se
Warden raspitao za nj i to neposredno prije manevra. Da bude posve tona
bilo je to one noi prije nego to su izali. Ona je u svemu tome upravo silno
uivala.
to da kae Wardenu, kad se vrati? To bi njih oboje voljelo da znade.
Reci mu da sam bio ovdje, odvrati Prew bez razmiljanja. Reci da mi
on mnogo nedostaje i da jedva mogu da izdrim bez njegova divna lica. Reci
mu da i ja njega traim, doda i da bi ovdje bilo najbolje mjesto za
sastanak, ako eli da govori sa mnom.
Oboje kimnue. ini se da nisu iznenaeni. Bili su navikli na lude vojnike.
Spada k vojsci. Uvijek su ludi ti vojnici.
Kui je doao po prilici u dvanaest
sati. Dovezao se tramvajem i nije uzeo
814.

taksi, moda zbog toga, jer se sjedei meu tim ljudima u tramvaju, koji su
mogli da dolaze i odlaze kamo god hoe i koji se nisu osjeali nikako

ugroenim, kad bi proli kraj policajca, sam sebi uinio slobodnim ovjekom.
Poloio je revolver natrag u ladicu, a naboje u kutiju. Kad se Alma u dva sata
i trideset asaka vratila kui, on je ve spavao.

814

ETRDESET I DEVETO POGLAVLJE

Ono to mu je Rose ispripovjedila o Wardenu, navelo ga je da ponovo
ode u grad. Znao je, da je to lakomisleno. Prvi posjet, kad je otiao samo da
uje najnovije brbljarije, nije nita smetao. Ali svaki daljnji posjet znaio je da
iskuava sreu. Pa ipak je iznova onamo odlazio.
Sve u svemu otiao je pet puta prije nego to se konano namjerio na
Wardena. Svaki put bi iz ladice izvadio revolver i nekoliko naboja da ga
ponese sa sobom. Doavi kui, uvijek bi ga vratio u ladicu. Alma i Georgette
nisu ni slutile, da on uope izlazi iz kue. Opazile su samo da je on, ini se, u
posljednje vrijeme bio mnogo boljeg raspoloenja, ali nisu znale zato.
Opreza radi razdijelio je te svoje izlaze u grad na dulji razmak vremena.
Imao je nejasan osjeaj, da bi Warden mogao opet sve srediti. Warden je bio
pravi ovjek za to. I tako je zagrieno nastavio da odlazi dolje, ali nikada dva
dana uzastopce. To bi mu usprkos svoj njegovoj ogorenosti bilo ipak odvie
riskantno.
Prva tri puta nije uspio, jer se eta nalazila jo u Makapuu gradei
bunkere. Charlie je bio sav oajan i poeo je govoriti o tome da ova plojekt
biti gotovo nikada. ak i Rose je bila zabrinuta, ukoliko ne bi ba sjedila kraj
svog artiljerijskog vodnika
etvrti je put poao onamo uveer 28. studenoga, dakle istog dana kad
su se vratili s vjebe. Naiao je na cijelu skupinu drugova. Bili su opaljeni od
sunca, imali su uljeve na dlanovima, polomljene nokte, svjee obrijana lica i
vrste miie. Bio je tu poglavica Choate (sada stariji vodnik), Andy i Petko,
vodnik Lindsay, desetar Miller, Pete
Karelsen, skladini vodnik Malleaux.
815.

uenjak Rhodes, Buli Nair i cijela hrpa regruta. Bilo je upravo smijeno
kako su se regruti brzo prilagodili starim etnim obiajima i navikama, pa
odabrali Plavo sidro kao stalni lokal. Svi, pa ak i regruti, izgledali su
veoma dobro. Stari su se drugovi radovali to ga vide. Tapali su ga po
ramenima, kao da je upravo pobijedio u lakoatletskom natjecanju puka.
Starka nije bilo Volio bi da je naao Starka. Jedva mu je uspjelo da ih sprijei

u tome, da ga ne opiju. Warden se nije pokazao, a ni on nije spomenuo

njegovo ime.
Usprkos riziku ipak je naredne veeri iskoristio priliku i otiao onamo.
Nije vjerovao, da bi ga i jedan od njih mogao prijaviti. Nekako je imao
slutnju, i vie nego slutnju, da e se pojaviti Warden, premda nijedan od njih
nije Wardena ni spomenuo. Ovaj put nisu svi bili ondje, ali oni kojih nije bilo,
pojavie se u toku veeri, bilo na putu gospoi Kipfer ili u Service Rooms ili u
Ritz ili u bilo koju drugu javnu kuu, ili vraajui se odande. Ta je veer bila,
naime, velika prilika, prava sveanost nakon est tjedana posta u pustinji.
Wardena ni ovaj put nitko ne spomenu.
Dok je pio pivo i promatrao vrata, pokuao je Prew da ne misli da moda
koji od njih odlazi u Ritz ili dolazi odande, gdje je moda spavao s Georgette.
Ipak mu se oznojie ruke.
Kako mu se inilo, opazio je Wardena gotovo prije nego to se ovaj
pokazao pred iroko otvorenim reetkastim vratima na prednjem dijelu lokala.
Warden nije uao u lokal. Nije ak ni zavirio u nj. Polako je proao kraj njega i
nestao na drugoj strani otvorenog prednjeg dijela. Oito ga nitko drugi u
lokalu nije ni zamijetio. Prew poeka par asaka, ispi pivo i izae.
Warden je stajao na uglu ulice, puei naslonjen leima na zid.
No, to je krasno iznenaenje, ree on, vidi tko se to pojavljuje!
ugava ovca, odvrati Prew.
Mislio sam, da si ve davno u Sjedinjenim Dravama, dobaci Warden.
Jesi li govorio s Rose?
Danas popodne. Mislio sam da ne moe zauvijek ostati skriven.-
uj me, upita Prew, kako stoji
stvar?
816.
Poimo na drugu stranu ulice, nakesi se Warden. Ovo je lo predio za
razgovor, ako nema u depu propusnicu.
Imam trajnu propusnicu.
>Te su povuene onoga dana, kad su zapoeli manevri, odvrati Warden.
Osim toga ne bih htio da moji regrutii vide, kako se njihov etni starjeina
drui s dezerterom. Oni jo ne poznaju vojsku.

816

On poe naprijed preko ulice, gdje se nalazio posve jednaki bar pun
drugih ljudi posve jednake ete, samo to je to bila eta osmog puka poljske
artiljerije. Oni naruie whisky i Warden plati.
Doavola, zato se nisi vratio, kad su zapoeli manevri? ljutito upita
Warden. Ja sam bio sve udesio.
Nisam mogao. Leao sam jo u postelji s rasparanim pazuhom. Kako
stoji ona stvar s Tustom svinjom? Je li na mene pala sumnja ili nije?
Tko je Tusta svinja? upita Warden.
Tusta svinja Judson, odgovori Prew. Ti ve zna koga mislim. Tusta
svinja Judson. Prestani da se pretvara.
Nikad nisam uo za nj, ree Warden.
Dakako da si uo za nj, odbije Prew. Misli li moda, da oni nisu nita
uli za nj? to zapravo kani rei? Prestani da igra tajnog agenta. Za mene je
ta stvar prokleto ozbiljna.
Razgovarali su tihim glasovima iznad niskog stola. Oko njih su buili
artiljerci. Prije nego to je odgovorio, Warden se ogleda.
Pokuat u da ti razjasnim stvar, ree. Onda moe uiniti to god
hoe. Ali najprije gurni revolver u tvom pojasu dublje Ili se vie nagni prema
naprijed. Kundak revolvera se tako jasno vidi kroz taj kaput, kao da ga nosi
otvoreno.
Prew se brzo nagne prema naprijed, i ogleda se prije nego to je
posegnuo u kaput da revolver gurne malo nie.
To ionako nije dobro mjesto za revolver, razjasni on.
Bogami, nije, kimnu Warden. Tako se jasno razabire, da t:' mogu ak
rei, kakvog je modela. To je specijalni
policijski Coltov pitolj kalibra 38.
817.
Smith & Wesson.

No da, kimnu Warden. Nisam tako dobro vidio kundak.

Dakle, kako stoji stvar? upita Prew.
Cini se da ti se prilino uri, ne? upita Warden.
U zatvor se ne vraam, ako si to mislio. Naprijed, prokletstvo, pouri ga
on. Prestani da se pretvara. Kako stoji stvar?*

Ti si se, dakle,, konano odluio, da se usprkos svemu vrati? upita

Warden.
Ne vraam se vie u zatvor.
To si ve jednom rekao.
Jo jednom ti kaem.
Warden domahne konobarici i narui novo pie. Nitko ne zna nita o
Tustoj svinji Judsonu. Bar tebe ne dovode u nikakvu vezu s time.
Odakle to zna?
Dakako da ne znam nita sigurno, prizna Warden, ali kod nas nije
dolazio nitko od vojne policije da se raspita za tebe. Kad bi sumnjali na tebe,
netko bi se pojavio. Kladim se o svoj dobar glas!
Kakav glas? sarlcastiki e Prew, ali istodobno osjeti kako mu je
unutarnja napetost popustila.
Glas ljubavnika, budalo!
Onda se, dakle, mogu vratiti, ree Prew. ovjee, jedno ti velim.
Nikada u svom ivotu ne u vie poi u lov na sitnu divlja!
Tako jednostavno to opet nije, ree Warden. Da si se pojavio dva ili
tri dana nakon poetka manevra, izvukao bih te sa dva tjedna kaznenog
rada. Ali sad te nema ve est tjedana. To ne bih mogao vie razjasniti ni
takvom posrancu kao to je taj Ross. Sumarni vojni sud je ono najmanje, to
te oekuje.
Ne u se vratiti u zatvor, brzo e Prew, pa sve da se do kraja svoga
ivota moram sakrivati na ovom otoku.
Ja ti govorim istu istinu, otro e Warden. Mogao bih ti rei da e
proi sa sumarnom osudom od dva
tjedna u pukovskom zatvoru, ali to ne
818.
inim. Imat e sreu, ako uope doe pred sumarni vojni sud. Prema naoj
evidenciji nestao si prije est tjedana. Ako uope dobije sumarnu kaznu,
moe biti siguran. da e to biti ona najvia.
Mjesec dana u vojnom zatvoru, dobaci Prew.
I ustegu dvije treine plae, kimnu Warden. Moda e te izvesti ak i
pred specijalni vojni sud. Jednom si ve kanjen. Doe li pred specijalni

818

vojni sud, mislim da bih ti mogao zajamiti, da ne e vie dobiti od dva

mjeseca i dvije treine.
Mogao bih dobiti i punih est mjeseci.
Ne, odvrati Warden. Mogu ti obeati, da ne e dobiti vie od dva
mjeseca. Ja, meutim, vjerujem, da bih te mogao izvui sa sumarnim.
Onda se ne vraam.
Ne znam to zapravo oekuje. Zaboga, ta nestao si prije est tjedana!
Ni ja ne znam, to oekujem, ali sigurno znam, da se ne vraam u vojni
zatvor. ak ni na mjesec dana. To je moja posljednja rije.
Warden se uspravi u svom stolcu. Radi to hoe, ali vie ne mogu
uiniti za te. Ross je ljutit, jer misli da si pobjegao upravo zato da izbjegne
manevru.
Prew se iznenadi. A to je s onim vremenom prije toga? Ta ja sam otiao
punih tjedan dana prije nego to su zapoeli manevri!
O tome on ne zna nita.
Kako ...?
Neka ih avo odnese! ree Warden. Baldy Dhom te je vodio kao da si
prisutan. Ja sam bio na dopustu, a on me je zamjenjivao kao etni starjeina i
vodio te je kao da si prisutan. Kad sam se vratio, ti si jo uvijek bio proveden
kao prisutan. Baldy me je doveo u kripac. Ili sam morao da te unatrag
prijavim kao odsutnog ili sam morao i dalje nastaviti time.
Tvoj dopust je, meutim, zavrio svega tri dana nakon moga
bijega!
52 Odsada do vjenosti

817
819.

Nemoj nita umiljati sebi, dragi moj, opako e Warden. Ne bih ja to

uinio zbog tebe. Tebe ne bih ni jedan jedini dan vodio kao prisutnoga.
Otkad si doao u etu, uvijek si bio vjetrogonja, i uvijek e takav ostati. Cak
ni sad ne znam, kako zapravo dolazim do toga da sjedim ovdje i da
razgovaram s tobom.
Jer se stidi to e postati oficir, nakesi se Prew.
Nikad se nisam neega stidio, to sam uinio, ljutito odree Warden.
Pa ni toga. Stid nije neki spontani izljev osjeaja ve je induciran. ovjek,
koji sam sebe poznaje, ne zna to je stid.
U kojoj si to knjizi itao?
Da imam imalo soli u glavi, ne bih bio ni doao ovamo.
Prew ne ree nita. Nije ni pokuao da dozna neke pojedinosti o onih
nerazjanjivih etiri dana milosti, nije ni pokuao da dublje zadre u ono, to
je oito bila la. Stidio bi se da je to uinio.
Vjerujem da misli da sam nezahvalan, konano e on
Svatko je nezahvalan, ljutito e Warden, ja sam ak sam sebi
nezahvalan za sve one dobrote, to ih sam sebi iskazujem.
Konano mora svatko sam da odlui to mu je initi dobaci Prew.
Dakako, svatko odluuje sam za sebe, kimnu Warden. A jasno je, da
uvijek krivo odluuje.
Ti jo nikad nisi bio u vojnom zatvoru. Vidio sam kako su u njem ubijali
jednog ovjeka. Batinali su ga, dok nije izdahnuo.
Vjerojatno je to izazvao.
O tomu se uope ne radi. Nitko nema pravo da drugom ovjeku nanese
neto takvo.

820.

Moda nema, ali oni to usprkos tome rade, nakesi se Warden. To se

dogaa svakoga dana.
Stvarno je taj ovjek to zaista izazvao, ree Prew ali time oni nisu
stekli pravo da ga ubiju. On je sluajno bio moj prijatelj, a Tusta svinja
Judson bio je odgovoran za njegovu smrt.

820

Ne priaj mi o tvojim brigama, odbije Warden. Imam dovoljno svojih.

Rekao sam ti, to mogu da uinim za tebe. Vie jednostavno ne mogu
uiniti.
Razumije li ti, zato se ne mogu vratiti u zatvor?
Ja uope nita ne razumijem, odgovori Warden. Razumije li ti
moda, zato ja hou da postanem oficir?
Dakako, kimnu Prew. To izvrsno razumijem. Kadto bih i ja htio da
budem oficir. Ti e biti dobar oficir.
Onda razumije vie od mene, zlovoljno e Warden. Gledajmo da
izaemo iz ove miolovke.
Progurae se kroz mnotvo i zaustavie se vani da pripale cigarete. Plavo
sidro na protivnoj strani ulice bilo je jasno osvijetljeno i buno. Plonici su
bili puni vojnika iz Schofielda, koji su banili nakon est tjedana ili dva
mjeseca slube na terenu.
Morali su uzmaknuti do zida, da ih struja ne otplavi. Iz tamnoga River
Streeta, posve dolje, na dnu ulice, pa do kraja, -dokle god je dopirao pogled,
sjao je Beretania Street u svijetlu neonskih svjetiljki i izloga. Izmeu njih
leala su tamna stubita bordela.
Lijepo je, dobaci Prew. Uvijek sam volio neonska svijetla. Volim da
stojim na kraju ulice i da gledam dolje, kako vise kao da su poredana na
uzici. Ima pedeset gradova u toj zemlji, koj; imaju zgodnije ulice od
Broadwaya. Memphis. A.lburquerane, Miami, Colorado Springs, Cincinnati.
Volim i mnotvo, osim ako sam zapadnem u guvu.
Warden ne ree nita.
Volio bih da se mogu vratiti,821.
ree Prew. Htio bih da se vratim. Ali ne

mogu u zatvor, ni kad bih se na taj nain mogao vratiti.

Postoji samo jedna mogunost, da se vrati, a da ne doe u zatvor ,

zlovoljno e Warden, ako Japanci ili netko drugi bombardira ovo prokleto
gnijezdo i ako onda puste sve kanjenike na slobodu, da se bore.
To mi je zaista od velike pomoi, dobaci Prew.
ta u, kad su tvoji izgledi toliko bijedni.

Znam.
Bit e bolje da ne dolazi u Plavo sidro ni u bilo koji drugi lokal ovdje
u blizini. Trajne propusnice su povuene, a otkako su poeli manevri dnevne
se propusnice kontroliraju.
Hvala ti na upozorenju.
Nema na em.
Pa, onda, ree Prew. Dovienja!
Dovienja, odvrati Warden.
Warden prijee preko ulice prema Plavom sidru, a Prewitt krenu uz
Beretania Street u smjeru grada udaljujui se od rijeke. Ni jedan od njih nije
ni pokuao da se osvrne.
Hodajui niz ulicu, Prew se u mislima bavio onim, to je Warden rekao o
njegovim izgledima za povratak. Krasni su to bili izgledi! Ako neprijatelj
bombardira otok i ako kanjenici budu puteni na slobodu! To ga je
ogorilo. Krasni izgledi!
Kad je preao preko Mauna Kea Streeta ugleda uenjaka Rhodesa i Bulla
Naira gdje krivudaju prema njemu drei se ispo.d ruke. Ustrajali su na tom
da mu plate pie. Upravo smo doli iz Ritza, ree Nair, pijan i sretan, kad
konano stadoe uz tezgu u nekom baru. Nije ba tako fino kao kod
gospoe Kipfer, ali upravo to mi se svia. Ona veoma fina okolina ini me
nervoznim.
I ja sam uvijek odlazio u Ritz prije nego to sam doao v etu, odgovori
Prew. To je dobra kua.
ovjee! sanjarski e Rhodes. Bilo je upravo tako, kao onda. kad sam
izgubio nevinost!

822.

Zaista je bilo divno, doda Buli Nair.

Kad e se vratiti? upita Nair, kad su opet izali na ulicu.
Ne znam, odgovori Prew. Jo mi nije dodijalo da budem civil.
ovjee! nastavi Rhodes, jo uvijek sanjarski. Volio bih da imam toliko
hrabrosti da pobjegnem. Samo da imam novaca.

822

Mome, mi smo onima u Ritzu zaista neto pokazali, glupo se naceri

Nair. Zar ne, Dusty?
Rhodes prasnu u glasni smijeh. Da, zaista smo im pokazali!
No, dakle, javi se Nair, vidjet u te kad se vrati. Sad vie ne mogu da
stojim na nogama.
Dovienja, dobaci Rhodes, jo uvijek sanjarski.
Prew je gledao za njima kako teturaju drei se ispod ruke. U njemu je
ogoreno plamtjelo jo i jae nego prije. Najradije bi prvom ovjeku na kojeg
se namjeri tresnuo akom u lice.
Kad su izmakli s vida, on skrene, prijee preko Beretania Streeta i
umjesto da ode k svojoj tramvajskoj stanici, proe kroz neku pokrajnu ulicu.
Ritz je bio udaljen svega jedan blok kua.
Ritz je bio prepun i on je morao da neko vrijeme poeka prije nego to je
uope i ugledao Georgette. Ruke su mu bile vlane, lice crveno, a u grlu ga je
neto stezalo. Unutra ga je jo.4 uvijek palila ona divlja vatra. Doavola s time,
razmiljao je on. doavola! ovjek bi trebao da sve to spali, razori, uniti!
Konano je uhvati u hodniku i zadri je. Kad ga je prepoznala, povue ga
u neku praznu sobu, da dozna to hoe i kakvo se zlo desilo. U prvi as je bila
smetena, ali onda se smetenost izgubi.
Poto je sve svrilo i kad joj je on pruio novac, ona se nasmije i otkloni
ga, no on je uporno nastavio, da joj ga i dalje prua. Ona pogleda njega, pa
novac, i uz udan pogled konane ga uze.
Kad se nakon dugake vonje taksijem vratio kui, sjede da poeka na
njih dvije, pijui jednu au whiskyja za drugom. Trebalo je odmah sve
razjasniti. Samo ne dulje ekati. No
onda ipak zaspi na podu sobe za dnevni
823.
boravak, prije nego to su one dole.

Kad je ujutro ustao i otiao u kuhinju po vodu za brijanje. Alma je ve

sjedila za dorukom uz kuhinjski stol. Po njezinom hladnom pogledu
razabrao je, da joj je Georgette ve sve ispripovjedila, sigurno sino kad su
dole kui. Zapravo je trebao da zna, da e ona to uiniti. To je i oekivao.

Uostalom, nakanio je da i sam to ispripovjedi. Samo to se bio napio i

zaspao.
Alma, meutim, nije ni jednom rijei spomenula stvar, ni sada ni kasnije.
Nije ju spopao gnjev, nije se razljutila, nije se dogodilo ba nita. Bila je
srdana i prijazna i smijeila mu s? i razgovarala s njime i bila veoma uljudna.
Toliko je bila uljudna da on nije smogao hrabrosti, da joj bilo to rekne. Ni
kasnije nije nikad aludirala na tu stvar niti mu je dala prilike, da joj on to
ispripovjedi.
Ali umjesto toga on se preselio na divan u sobi za dnevni boravak.
Ona ga zbog toga nije ni pitala niti je to spominjala. Nikada, otkad ju je
poznavao, nije tako dobro postupala s njime Sjajno su se slagali. U toku
narednog tjedna jednom je dola k njemu na divan i spavala s njime. Kad su
bili gotovi, ustala je i vratila se natrag u svoju postelju, ali i to veoma prijazno
i veoma uljudno.
Georgette nije postupala s njim ni gore ni bolje. Nije ee ostajala kod
kue, a nije ni ee izlazila. Ujutro su sve troje sjedili za stolom za doruak i
ljubezno se razgovarali, a Georgette nije vie rano ujutro odlazila na
kupovanje, kao to je to jednom uinila. Bila su velika i sretna obitelj i to je
bilo sve.
U toku tog tjedna Prew je f>o sjeanju napisao prve stihove Pjesme
starih vojnika i onda je zavrio.
Kad je, traei papir, pregledao radni stol opazi, da je Alma uzela odande
cio novac, to ga je prije obiavala drati u stolu. Revolver nije ni dirnula. Ni
bar nije zakljuala. Prew je gotovo uvijek bio pijan.
Ono s novcem nije ga nimalo 824.
smetalo. Ionako nije mogao nikamo da ode

niti bi ga bilo to gonilo da izae iz kue. Radovao se, meutim, to pred

njim nije zakljuala bar. Ona nije ni jednom rijeju spomenula njegovo

pijanevanje. Nije ni zatraila da ode, jer on oito nije imao kamo da ode. O
tome su ve jednom razgovarali.
Tako je proao onaj tjedan dana.

824

Na neki nain, bilo po njezinoj utnji i njezinoj uljudnosti a moda i

jedino iz njegove mate nadola mu je misao, da se ona kanila udati za nj,
dok se nije ono dogodilo. Sam se sebi inio kao ovjek, komu je zarunica
vratila prsten.
Jednom ili dva puta estoko su se posvadili ni zbog ega, zaista ni zbog
eg, na primjer je li St. Louis Heights visok 483 stope ili 362 stope. Svaa je
poela takvom sitnicom ali kasnije su u nju uvukli sve mogue. Sad je bio u
prednosti on, sad ona, pa opet on, pa ona. Nije ba loe proao prilikom tog
razraunavanja. Mnogo ga je vie smetala njezina utnja. Mnogo je poena
dobio svojom prijetnjom, da e otii. Kako se inilo, to je jo uvijek bio dobar
adut.
Pa ak i onda, razmiljao je on, ako on uope nema hrabrosti da to uini.
PEDESETO POGLAVLJE
Ujutro velikoga dana nije Milt Warden zapravo rano ustao, ve uope
nije bio ni poao u postelju.
Kad je Karen oko pola deset otila kui, svratio je on u Plavo sidro,
nekako nejasno osjeajui, da bi ondje mogao nai Prewitta. Karen ga je
opet bila upitala za Prewitta, pa su dugo o njemu razgovarali.
Prewitta nije bilo u baru, ali naao je starog Petea i poglavicu. Pete je
pomogao poglavici da proslavi posljednju no u gradu, prije nego to se
vrati u svoj glavni tab kod Choya. Ve su izvrili svoj bombaki napadaj na
bordele i sruili svoj teret na New Congress gospoe Kipfer. Kad je Charlie
Chan zatvorio Plavo sidro sjedoe sva etvorica u stranju sobu da igraju
825.

poker za pennyje i da piju Charlijev whisky.

To je uvijek bila dosadna igra. Charlie nije imao ni pojma o pokeru, ali im
je whisky davao uz nabavnu cijenu, a ako bi jadikovali, on bi ih ak i poastio,
premda je sam veoma malo pio. Zato su bili uvijek pripravni da podnesu
njegov poker. Od vremena do vremena doputali bi da i on dobije po koju
igi'u> kako ne bi opazio, koliko loe igra.

Kada su popili toliko, koliko su mogli podnijeti, a da ne izgube svijest,

bilo je ve toliko kasno, da vie nisu vozili schofieldski taksi. Najmili su, dakle,
gradski taksi, da ih odveze kui, jer u nedjelju ujutro u pola sedam nije bilo
niega, kamo bi ovjek inae mogao da ode.
Osim toga, Stark je u nedjelju ujutro uvijek imao peeno tijesto s jajima i
svjee mlijeko. Nita nije tako dobro protiv mamurluka, prije nego to poe
spavati, kao potena porcija toasta s jajima i svjee mlijeko.
Doli su prekasno, a da bi mogli dorukovati u samoj kuhinji. Lanac ljudi
koji su doli po jelo ve je polako prolazio kraj dva rotilja. Bili su raspoloeni
i pijani, pa su se probili kroz red, ne obazirui se na psovke vojnika, unijeli
tanjure u blagovaonicu i sjeli za podoficirski stol na elu prostorije.
Bilo je to gotovo kao na nekoj obiteljskoj sveanosti. Tu su bili svi vodnici,
a doao je i Stark u svojoj preznojenoj potkoulji, poto je natjerao kuhare na
posao, te skladini podoficir Malleauuc. ak i Baldy Dhom je bio ovdje.
Izbacila ga je njegova ena, jer se no prije napio u podoficirskom klubu.
Ovakav sastanak je sam po sebi bio rijedak. Osim toga je bila nedjelja i
nijedan ocl njih nije bio manje nego napol pijan. Poto su oficiri sino imali
veliki ples u klubu, nije se nijedan od njih ni pokazao pa ljudi nisu trebali ak
da budu ni uljudni.
Razgovor se veinom vodio o kui gospoe Kipfer. Onamo su Pete i
poglavica sino bili svratili, a i veina ostalih bila je ondje. Gospoa Kipfer je
upravo primila poiljku od etiri nove ljepotice, koje su trebale da pomognu
da se snabdije prinova u regrutima, koji su u kasarni Schofield posvuda
poveali brojno stanje ete. Jedna je od njih bila mala plaha crnokosa
djevojka, koja je oito prvi put nastupala
kao profesionalka. inilo se da bi
826.
jednog dana mogla da nadomjesti Lorenu, kad ova poe kui Zvala se

Jeanette, pa su je momci jedan drugome preko stola na sve mogue naine

preporuivali.
Propis je traio, da uvijek bar jedan oficir jede zajedno s ljudima u
blagovaonici. To su bili porunik Ross ili pilence CulPepper ili jedan od ona
tri mlada rezervna oficira, koji su prolog tjedna bili dodijeljeni eti. Ta su se

826

petorica redovito izmjenjivala. Doao tko mu drago, za ljude u blagovaonici

je uvijek bilo isto, jer bi se raspoloenje za podoficirskim stolom odmah
stialo. Danas je, naprotiv, bilo upravo kao obiteljska sveanost - bez
punice.
Osim Wardena i Baldy Dhoma bio je Stark jedini ovjek, koji prole noi
nije bio kod gospoe Kipfer, no i on je bio pijan Dok su bili vani u Hanauma
Bayu Stark je naao ljuboveu negdje kraj mornarike radiostanice Wailupe.
Nekolicina ju je vidjela. Ona je bila divlja wahina arkih oiju od on? vrste,
pripremne da radi sve, ali Stark nije govorio o njoj. Zato je jedva i sudjelovao
u razgovoru za stolom, ali ih je sluao. Od one noi u Hickam Fieldu nije
progovorio s Wardenom, osim slubeno, nijednu rije. Za stolom je ignorirao
Wardena, a Warden je ignorirao njega.
Bio je to tipian nedjeljni doruak prve nedjelje nakon dana isplate. Bar
treina ete nije bila kod kue, a druga treina je jo uvijek spavala u
posteljama. Zadnja treina je meutim i vie nego nadoknadila odsutnost
prvih dviju treina glasnoom svoga razgovora, pijanim smijehom, surovim
alama, zveckanjem noeva i boca za mlijeko.
Warden je upravo poao da po drugi put donese jaja i toast kad bi bio
pijan, uvijek bi imao neizmjerni tek kad je odjednom eksplozija potresla
tlo, da su alice na stolu zazveketale a zatim kao da se otkotrljala niz
kasarnski krug, kao kakav orijaki val u oluji.
On zasta na vratima, koja su vodila u prostoriju za kuharske pomonike i
pogleda natrag u blagovaonicu. Te se slike sjeao cijelog svog ivota.
Blagovaonica je posve utihnula. Svatko je prestao da jede i zagledao se u
svoga susjeda.

827.

Vjerojatno su to mine u Wheller Fieldu, netko e oklijevajui.

uo sam da ondje iste zemljite za novo uzletite za lovcem doda
drugi.
inilo se da je to sve zadovoljilo. Opet zapoee jesti. Warden zau sve
jai smijeh, koji je nadglasavao zvuk gladnog zveckanja noeva na tanjirima.
Okrene se i ue u sobu za kuhinjske pomonike. Niz ljudi, koji su dolazili po

jelo, jo uvijek je prolazio kraj obje tave. Odluio je, da e ovaj put zai iza
kuhareva stola za posluivanje, kako njegovo krenje reda ne bi bilo previe
napadno.
U tom trenutku zau se druga eksplozija. Mogao je uti kako iz daleka
ispod zemlje juri prema njima, a onda, prije nego to se mogao i pomaknuti,
bila je ve ovdje. alice i tanjiri u koljci i na policama zazveckae. Zatim sve
utihnu. Mogli su da uju kako se grmljavina udaljila prema sjeveroistoku u
smjeru igralita za rugby 21. pjeakog puka. Oba kuharska pomonika ga
pogledae.
On isprui ruke, da poloi tanjir na najblii stol. Oprezno ga je drao
objema rukama da se ne razbije, estitajui sam sebi zbog svoje prisutnosti
duha. Zatim se okrene prema blagovaonici, jo uvijek praen pogledom
obojice kuharskih pomonika.
Poto se ispod tanjira nije nalazilo nita, on pade na pod i razbije se, ali
nitko ga nije uo, jer im se ve pribliavao trei val eksplozije, proavi ispod
njih pa poletjevi dalje, ostavljajui za sobom sve u zveckanju, upravo kad je
Warden opet stigao do podoficirskog stola.
Eto ga! ree netko posve jednostavno.
Warden odjednom opazi, da Stark i on gledaju jedan u drugoga. Na
Starkovom se licu zapaao samo mekan nenapet i miran izraz pijanstva, a
Warden je znao da i on ba tako izgleda. On razvue usta i pokae zube u
smijehu, a Starkovo lice tono ponovi istu kretnju. Jo uvijek su gledali jedan
drugoga.
Warden uze svoju alicu u jednu ruku a bocu s mlijekom u drugu i istri
kroz vrata blagovaonice na trijem.828.
Ona druga vrata, koja su vodila u sobu za
dnevni boravak, bila su ve tako zakrena, da se ne bi mogao progurati kroz
njih. On pojuri niz trijem i skrenu kroz hodnik, koji je vodio na ulicu, pa je
o^im jednoga ili dvojice bio prvi vani. Kad se zaustavio ugleda Pete
Karelsena i poglavicu Choatea i Starka neposredno iza sebe. Poglavica
Choate drao je svoj tanjur s jajima i toastom u jednoj ruci, a vilicu u drugoj,
pa stavi velik zalogaj u usta. Warden se okrene i popi gutljaj kave.

828

Dolje niz ulicu iznad vrhova drvea ugledae oblak dima kako se u obliku
gljive uzdie uvis.
Ljudi, koji su stajali iza njega nagrnue kroz vrata na ulicu. Gotovo svi su
ponijeli svoje mlijeko, da im ga netko ne ukrade. Neki su imali ak i kavu. Ni
sa sredine ulice nije Warden mogao da vidi vie nego to je vidio s ruba,
samo onaj velik i gust oblak u obliku gljive, koji se u predjelu Wheeler Fielda
dizao uvis. On proguta gutljaj kave i otvori bocu s mijekom.
Daj mi malo tvoje kave, ree Stark promuklim glasom iza njega i prui
mu alicu. Moja je alica prazna.
On se okrenu da mu dade alicu, a kad se okrenuo natrag prema cesti
ugleda nekog visokog vitkog crvenokosog djeaka, kojega nije prije bilo
ovdje, kako tri ulicom prema njima. Crvena mu je kosa leprala kod svakog
koraka, a koljena je uzdizao gotovo do brade. inilo se, da e se svakog
trenutka izvrnuti na lea.
to je, crveni? povie mu Warden. to se dogodilo? Poeka j asak!
to je?
Crvenokosi djeak nastavio je da iz sve snage tri niz ulicu Oi mu se
bijelo i divlje iskolaie.
Japanci bombardiraju Wheeler Field, do viknu preko ramena. Japanci
bombardiraju Wheeler Field! Vidio sam crvene krugove na krilima!
On je i dalje trao sredinom ulice, a onda se odjednom iza njega zau
grmljavina motora, postajui sve jaa i jaa. Zatim se iza drvea odjednom
pojavi avion.
Warden i svi ostali su vidjeli kako se pribliuje. Warden je jo uvijek drao
bocu s mlijekom na ustima. Iz kljuna
aviona prodre dvostruko crvenkasto
829.
svjetlucanje. Stroj poleti prema njima, spusti se, opet se uzdigne i nesta.

ljunak u asfaltu ispod Wardenovih nogu stade u dugakoj i svinutoj liniji

iskakivati iz plonika ulice. Zatim se iznad trave pojavie mali oblaii
praine. Konano cijela pruga cementa ispade iz zida zgrade, sve gore do
krova i natrag do trave, u obliku slova S.

U zakanjeloj reakciji potrae ljudi natrag prema vratima, poto je avion

ve nestao i odmah se opet nagurae na ulicu, pri em su oni stranji gurali
prednje prema naprijed.
Warden je mogao da iznad ulice izmeu drvea opazi daljnje avione u
blizini oblaka dima. Svjetlucali su srebrnasto poput ogledala. Neki avioni
postae odjednom vei. Boljela ga je golijen, jer ga je pogodio odlomljeni
kamen.
Natrag, natrag, vi glupa goveda! zaurla on. Vratite se u kuu! Zar
hoete da vam prostrijele stranjicu?
Malo dalje niz ulicu leao je crvenokosi djeak nasred plonika ispruivi
ruke i noge. Bio je posve miran. Niz pogodaka na ploniku vodio je prema
njemu, nastavljao se iza njega i onda prestajao.
Vidite li to? zaurla Warden. To nisu naboji za vjebu. Ovdje pucaju
otrom municijom.
Mnotvo oklijevajui krenu prema vratima sobe za dnevni boravak. Neki
vojnik potri do stijene, poe noem kopkati po jednoj od rupa i izvue
kuglu. Bilo je to tane kalibra 50. Neki drugi potri na ulicu i pobere neto.
Kako se pokazalo, bila su to tri lanka mitraljeskog redenika. U srednjem je
jo uvijek stajala ahura kalibra 50. Ope guranje prema sobi za dnevni
boravak zasta.
Gle! Ti nisu tako glupi, dobaci netko. Nai avioni imaju jo uvijek
platnene redenike, to ih moraju vui sa sobom kui! Oba vojnika brzo
stadoe pokazivati svoje nalaze drugima oko njih, a dva daljnja vojnika brzo
istrae na ulicu.
To e mi biti lijepa uspomena,
zadovoljno e onaj ovjek, koji je
830.

iskopao tane. Tane japanskog aviona na prvi dan rata.

Daj mi natrag moju prokletu kavu! drekne Warden na Starka. I

pomozi mi da tu glupu kopilad stjeram unutra!
A to da ja uinim? upita poglavica Choate. Jo uvijek je drao tanjir i
vilicu i uzbueno je vakao veliki zalogaj.
Pomozi mi da ih utjeram unutra! zagrmi Warden.

830

Jo jedan avion, na kojem su jasno mogli razabrati crvene krugove,

pokaza se, pucajui, iznad vrhova drvea i utedi im trud. Ona dva ovjeka
koji su vani na ulici traili kovne lanke iz mitraljeskog redenika, dotrae
posve bez daha. Mnotvo se kao u valu pokrenu prema vratima, i ondje
zasta. Avion projuri. Na trenutak se iznad ruba aviona ukaza glava s
avijatiarskom kacigom i etverouglastim naoalima iznad kosih oiju, i
pokaza se lepranje dugakog ala, osmijeh i ruka koja im je domahnula. Sve
se to jasno razabralo u treptaju oka.
Kad su ljudi opet poeli da struje na ulicu, Warden, Stark Pete i poglavica
zakrie im put i prisilie ih da se vrate natrag u dvoranu za dnevni boravak.
Ljudi se ljutito nagurae u toj maloj prostoriji. Svi su uzrujano govorili. Stark
se, onako visok i krupan, postavi na vrata, a Pete i poglavica stadoe kraj
njerja "Warden ispi ostatak svoje kave, postavi alicu na stalak za novine,
probije si put do drugog kraja prostorije i uspe se na stol za ping-pong.
Mir, mir, ljudi prestanite se uzrujavati! Smirite se. Smirite se. Pa to je
samo rat. Zar jo nikad niste bili u ratu?
Rije rat imala je eljeno djelovanje. Poee da jedan drugome dovikuju
mir i jezik za zuibe, a onda utihnue i stadoe sluati.
Svaki pojedinac neka ode u spavaonicu k svojoj postelji i neka Ostane
ondje! naloi Warden. Svatko neka se prijavi svome desetaru. Desetari
neka svoje ljude zadi'e uz postelje, dok ne dobiju zapovijed, to imaju da
ine.
Potresi, koji su se valjali s Wheeler Fielda, postajali su ve neto obino.
Resko nadglasujui tu tutnjavu, jo je jedan avion projurio iznad njih
pucajui iz mitraljeza.

831.

Deurni podoficir otkljuat e stalke za puke i svaki e ovjek uzeti

svoju puku i ne e je vie isputati iz ruke. Ali ima aa ostane u spavaonici
kraj svoje postelje! To vie nije manevar Tko izae iz kue, dobit e kuglu u
stranjicu. Vani i onako nc moe nitko nita koristiti. Ako hoete da budete
junaci, imat ete kasnije dosta prilike. Zapoeli smo. Vjerojatno e nas
Japanci zajaiti im zaposjednemo nae poloaje na obali.

Ne izlazite na verande. Ostanite u zgradi. Svaki voa skupine mi je lino

odgovoran za to, da njegovi ljudi ostanu u zgraai Budu li desetari morali da
se poslue kundakom, da provedu tu zapovijed, nemam nita protiv toga.
Podie se mrmljanje ogorena prosvjeda.
uli ste me! zaurla Wai*den. Ako elite uspomene kupite ih od
udovica onih ljudi, koji izau u potragu za njima. Uhvatim li bilo koga, da tri
vani, ja u mu osobno razbiti glavu, a onda u se pobrinuti za to, da doe
pred vojni sud.
Opet se zau ogoreno mrmljanje.
A ako te svinje ponu bacati bombe? upita netko.
Ako ujete bombu da dolazi, slobodno vam je da potrite u grmlje,
odgovori Warden. Ali tek onda. Ne vjerujem da e to uiniti. Da su nakanili
da nas bombardiraju, oni bi to ve odavno uinili. Vjerojatno koncentriraju
sve bombe na avijaciju i na Pearl Harbor.
Po trei put zamrmlja zbor ogoreno prosvjedujui.
A ako ipak ne bude tako? viknu netko.
Onda ste imali smolu, odvrati Warden. Budu li zaista baTo nam ne e ba mnogo koristiti kad nam ve koju bombu
Dosta! viknu Warden. Dosta s tim brbljarijama. Naprijed! Samo
gubite vrijeme. Desetari, gore s ljudima! Mitraljesci, i svi kasarnskog kruga a
ne u kasarnski krug. Raziite se. Nemojte cali bombe, neka svatko gleda da
pobjegne iz zgrade, dalje od kraj trijemova. Vani je opet projurio avion, pa
jo jedan i jrn iedan. Izvana se zau zvuk, kao da istodobno dolaze tri aviont
Vodnici i mitraljeski strijelci probie se do stola za ping-pong s kojeg je
Warden skoio na pod.

B28

A ta da ja uinim, starjeino? upita Stark. Na licu mu s^- jo uvijek

pokazivao onaj isti izraz praznog i golog odbijanja, to ga je pokazivao u
blagovaonici. to je s nama u kuhinji? Ja san* smjeste na krov.
ostati u skupinama. I to dalje od zgrade!
postepeno isprazni. Ljudi prooe kroz hodnik prema stepenita

26

Uz energino nagovaranje desetara i vodnika prostorija se ostali

podoficiri imaju se prijaviti meni! dodue jo uvijek prilino pijan, ali ipak
mogu da posluujem i mitraljez.
Nareujem da tu svoju stranjicu prenese u kuhinju, i da sa svim
ljudima, koji su ti na raspolaganju, pone spremati stvari! odvrati Warden i
pogleda ga. Pritom je estoko rukom trljao lice. im ovo malo popusti,
prijei emo u poloaje na obali, pa hou da je kuhinja posve spremna da
poe s nama. potpuna oprema za teren, poljske kuhinje i sve ostalo. Dok to
radi priredi veliki lonac kave na velikoj pei. Uzmi najvei, to ga ima.
-Razumijem, odgovori Stark i poe prema vratima, koja su vodila u
blagovaonicu.
Poekaj! zaurla Warden. Bit e bolje da skuha dva lonca kave. Dva
najvea to ih ima. Trebat e nam.
Razumijem, odvrati Stark i poe dalje. Glas mu nipoto nije bio prazan,
ve tvrd i jasan. Samo lice mu je bilo prazno.
A sad vi ostali! ree Warden.
Ugledavi njihova lica prekinu se i ponovo poe trti svoje To mu nije
mnogo pomoglo. im bi prestao da ga tare, odmah b: se ukrutilo, kao rub na
loe izglaanom eiru.
Mitraljesci se imaju odmah prijaviti u skladite, izvadit: mitraljeze i sve
pune redenike, to ih pronau, pa se popeti na krov. im vidite japanski
avion pucajte u njeg! Nemojte se ni obazirati na rasipanje municije. Nemojte
zaboraviti, da nianite daleko naprijed. To je sve. Sad naprijed!
Svi ostali! viknu Warden, dok su mitraljeske momadi trale prema
skladitu. Svi ostali! Ono prvo. Ono
najvanije. Svaki vodnik mi je osobno
829.
odgovoran da njegovi ljudi ostanu u zgradi osim mitraljezaca na krovu.
Strijelac s pukom isto tako ne moe nita koristiti protiv aviona u niskom
letu kao ni skaut s prakom. Kad stignemo u nae poloaje na obali, ustrebat
emo svakog ovjeka, kojeg budemo mogli skupiti. Ne elim da ijedan od
njih bude ovdje beskorisno rtvovan, ako na primjer istri van i pukom puca

na avione ili sabire uspomene. Svi treba da ostanu u zgradi. Jeste li

razumjeli?
Svi kimnue u zboru. Veina glava bila je nagnuta u stranu. Ljudi su
sluali zvuk aviona, koji su pojedinano, u dvoje i U" troje letjeli kraj njih. Bila
je to smijena slika, taj red vojnika, koji su svi kimali glavama nakrivljenim na
jednu stranu. War- dena podie elja da se veselo nasmije.
Na krovovima e biti pukomitraljezi, ree on. Ti mogu pucati dokle
god imaju municije. Svi drugi bi samo smetali!
Kako stoji stvar s mojim tekim mitraljezima? upita ga Pete Karelsen.
Hladnokrvnost u glasu Pete Karelsena, koja kao da se sama po sebi
razumijevala, uutka na trenutak Warderta. Bio pijan ili ne bio, Pete mu se
uini jedini ovjek koji je bio miran i bez napetosti. Warden se sjeti, da je on
dvije godine proveo u Francuskoj.
Kako god misli, Pete, odgovori.
Ja u preuzeti jedan mitraljez. Oni ne mogu dovoljno brzo napuniti
redenike, da bismo mogli upotrebiti vie od jednoga. Sa sobom u uzeti
Mikeowitcha i Grenellija, da posluuju mitraljez.
Hoe li moi dovoljno visoko podii cijev bez protuavionskog
postolja?
Postavit emo obino postolje na dimnjak, ree Pete, i drat emo ga
za nogare.
Kako god misli, Pete, ree Warden i u istom trenutku pomisli kako je
divno to moe neto takvo rei.
Naprijed, vas dvojica! ree Pete dvojici strijelaca, upravo kao da mu je
dosadno. Uzet emo Grenellijev 830
mitraljez, jer je taj nedavno bio oien.
Ne zaboi'avite! doviknu Warden ostalima, dok je Pete sa svojom
dvojicom mitraljezaca izlazio iz sobe. Svi moralu ostati u zgradi! Posve mi je
svejedno kako to radite. To je vaa stvar Ja u sam s jednim
pukomitraljezom biti na krovu. Ako hoete da i vi sudjelujete u igri, doite
sa mnom. Ja u na svaki nain biti ondje. Morate, meutim, prokleto paziti,

830

da vam ljudi ostanu u zgradi i da ne izlaze na trijemove, prije nego to se svi

vi popnete na krov.
Dovraga! ree Liddell Henderson. Nas iz Teksasa ne e nai na krovu.
Ja u lijepo ostati dolje sa svojim ljudima.
U redu, ree Warden i pokae prstom u ni. Onda tebi ovime predajem
zapovjednitvo nad jedinicom, koja e puniti redenike. Dovedi deset ili
dvadeset ljudi, koliko god ih uzmogne skupiti u skladite i naredi im da
pune arere za pukomitraljeze i mitraljeske redenike. Trebat emo
municije koliko god moemo dobiti. Ima li jo koga, tko ne eli na krov?
Ja u ostati dolje s Liddellom, ree Champ Wilson.
Onda si ti zamjenik zapovjednika jedinice za punjenje, odredi Warden.
U redu, poimo! Ako netko ima negdje bocu whiskyja neka je donese na
krov. I ja u donijeti svoju!
Kad su izali na verandu, naoe hrpu ljudi koja se estoko prepirala s
podoficirom skladita Malleauxom.

831

To mi je posve svejedno, odgovorio je Malleaux. To je zapovijed. Bez

pismene zapovijedi potpisane od oficira ne smijem ni ivoj dui izdati otru
municiju.
Ta ovdje nema nikakvog prokletog oficira, glupane! netko je ljutito
protestirao.
Onda nema ni otre municije, odvrati Malleaux.
Oficiri ne e moda stii prije dvanaest sati!
ao mi je, momci, odgovori Malleaux. Zapovijed je zapovijed.
Porunik Ross mi ju je sam dao. Bez pismene zapovijedi nema municije.
Dovraga, to se ovdje dogaa? upita Warden.
On nam ne e da dade municiju, starjeino! ree netko.
Zakljuao je i dri klju u depu, dobaci drugi.
Daj mi kljueve! ree Warden.
Imam izriitu zapovijed, vodnie, odvrati Malleaux maui glavom.
Moram dobiti zapovijed, koju je potpisao oficir, prije nego to mogu da
izdam municiju.
Pete Karelsen izae iz kuhinje i prijee preko trijema hrptom ruke briui
usta. Stark nesta u kuhinji, gurajui u depu pod pregaom bocu od pola
litre.
Doavola, to se tu zapravo zbiva? radosno upita Pete oba svoja
mitraljesca.
On nam ne e da izda municiju, Pete, ogoreno e Grenelli.
A zato, zaboga! razljuti se Pete.
Takvu sam zapovijed dobio, nepopustljivo e Malleaux.
Iz jugoistonog kuta kasarnskog
kruga doleti avion pucajui. Njegova se
832.

svijetlea tanad neopozivo zabije ispod trijema, a zatim uza zid, dok je avion
uzletio, a ljudi unuli pod stepenicu.
Serem ti se na zapovijed! zaurla Warden. Daj mi taj prokleti klju!
Malleaux zavue ruku u dep da zatiti klju. Bio se sav uznojio.
To ne mogu da uinim, starjeino. Zapovijed sam dobio lino od
porunika Rossa.

832

U redu, vedro e Warden. Poglavico, probij vrata! Zatim se okrene

Malleauxu. Gledaj da se izgubi s puta!
Choate, Mikeowitch i Grenelli, oba njegova mitraljesca, uzmakoe malo
natrag, da se uzmognu zaletjeti u vrata. Iznad ta dva malena mitraljesca
strila je silna masa poglavice kao kakav toranj.
Malleaux stane tik pred vrata. To ne smije uiniti, starjeino! ree
Wardenu.
Naprijed! Warden se veselo naceri poglavici. Probij ih! On e se ve
maknuti s puta! Na drugoj strani kasarnskog kruga ve su se dva ovjeka
pojavila na krovu zgrade glavnog taba.
Poglavica Choate i oba njegova mitraljesca bacie se o vrata kao tri
jurina ovna. Malleaux se izmakne. Vrata se stresoe i zapucketae.
To ide na tvoju odgovornost, starjeino, ree Malleaux Wardenu. Ja
sam uinio sve to sam mogao.
Dobro, odgovori Warden. Pobrinut u se da dobije odlikovanje.
Ja sam te opomenuo, vodnie! ree Malleaux.
Dovraga, gubi mi se s puta! viknu Warden.
Morali su se tri puta zaletjeti uvrata prije nego to su klinci. toliko
popustili da se brava dala otvoriti. Warden je bio prvi u skladitu, a onda
odmah za njim oba mitraljesca. Mikeowitch se ukopao u hrpu praznih
redenika traei pune dok je Grenelli njeno skinuo svoj mitraljez sa stalka.
Na krovovima prvog i treeg bataljona su ljudi ve poeli da pucaju na
avione, koji su u liniji osmice letjeli sad iznad jednog sad iznad drugog krova
tih dviju zgrada.
Warden zgrabi pukomitraljez833.
sa stalka i preda ga dalje zajedno s vreom

punom arera. Netko ga zgrabi i potri s njim? na krov, a drugi ovjek poe
da primi svoj mitraljez. Warden je izdao tri laka mitraljeza, svakog s punom
vreom arera, prije nego to mu je postalo jasno to ini.
Dovraga s tom gluposti! ree Grenelli koji je, odlazei prema vratima,
odvezivao remenje postolja svog mitraljeza. Mogao bih da cio dan stojim
ovdje i da* izdaj em mitraljeze, a da nikad ne stignem na krov.

Warden zgrabi pukomitraljez i vreu sa arerima za sebe pa pojuri kroz

vrata odluivi da e Malleauxu zamijesiti estitu kau. Od vjebi u pucanju,
odranih u kolovozu, preostalo je moda tuce vrea s punim arerima.
Trebalo ih je ve davno isprazniti i nauljiti.
Vani zasta kraj Hendersona. Pete, Grenelli i Mikeowitch ve su zakretali
iza ugla stepenita. Nosili su mitraljez i osam sanduka s redenicima.
Mii guzicu odavde i poni pucati! ree Warden Hendersonu.
Bubnjeve i redenike! Poalji Wilsona gore. Neka dovede dovoljno ljudi. im
si neto napunio, poalji ovjeka s time gore. Postavi tri ovjeka na redenike,
a ostale na arere.
Razumijem, sir, nervozno e Henderson.

Warden potri do stepenita. Putem svrati na trenutak u svoju sobu da

donese bocu, to ju je za sluaj potrebe uvao u svome sanduku.
U spavaonici su ljudi sjedili na posteljama. Na glavama su imali eline
ljemove, a u rukama su drali prazne puke. inilo se kao da ih je obuzeo
dubok oaj. Kad je proao kraj njih pogledae ga puni nade i stadoe mu
dovikivati.
Kako je, starjeino? to se zapravo zbiva? Hoemo li sad svi na krov?
Dovraga, gdje je municija, starjeino? Ove puke ne vrijede nita bez
municije! To je svinjarija ovako sjediti na postelji s praznom pucaljkom u ruci,
dok te oni ubijaju. Jesmo li mi vojnici ili skauti?
Drugi, koji su prespavali doruak, pa su sad ustajali, razbaruene kose i
irom razrogaenih oiju, prestali834.
su s oblaenjem, da uju to e im
odgovoriti.

Obucite uniforme za teren! ree Warden kojemu je bilo jasno, da mora

bilo to rei. Ponite sa spremanjem pune ratne spreme! bezobzirno im
naloi otrim i tvrdim glasom. Za petnaest asaka izlazimo. Puna ratna
sprema!
Neki momci zlovoljno bacie puke na postelju.

834

Dovraga, to onda radi ti s lakim mitraljezom? zaurla netko.

Terenske uniforme! nemilosrdno e Warden i poe dalje kroz
spavaonicu. Punu ratnu spremu. Naprijed, desetari! Nastojte da ljudi neto
rade!
Desetari poee da zlovoljno natjerivaju momke.
Na drugom kraju sobe zasta Warden na vratima. Ispod neke prazne
postelje u kutu, na kojoj su leale tri strunjae jedna iznad druge ispruio se
na betonskom podu stariji vodnik Turp Thornhill iz Mississippija s elinom
kacigom na glavi. U rukama je grevito drao praznu puku.
Prehladit e se, Turp, dobaci Warden.
Ne izlazi odavde, starjeino! zamoli ga Turp. Ubit e te. Ondje pucaju!
Poginut e! Ne e ostati iv! Nemoj izlaziti!
Bit e bolje da obue hlae, odgovori Warden.
Pod njegove sobe, koja je gledala na verandu bio je sav posut
komadiima stakla. Rupe to su ih izbuila mitraljeska taneta tekle su kao av
preko njegova sanduka uz zid Peteova sanduka. Ispod Peteova sanduka
nalazila se mlaka i otro je mirisalo po whiskyju. Divlje proklinjui otkljua
Warden svoj sanduk i naglo podignu poklopac. U ruku mu pade neka knjiga
prostrijeljena tono kroz sredinu. Posuda s priborom za brijanje od
53 Odsada do vjenosti

833

plastine mase bila je zgnjeena, a elini aparat za brijanje gotovo

prepolovljen. On gnjevno izbaci cio sadraj sanduka na pod. Dva taneta
kalibra 30 leala su na podlozi smotanih arapa i rublja, sloenih zdesna i
835.

slijeva smee litrene boce s whiskyjem

Sama boca je bila itava.
Warden spremi oba metka u dep i njeno izvue itavu bocu Zatim
pogleda u ormar uza zid da se uvjeri jesu li mu gramofon i ploe ostali itavi.
as zatim baci se na pod usred krhotina stakla. Pomno je zatiivao bocu
ispod sebe, dok je jo jedan avion preletio na istok preko kruga kasarne.

Kad je projurio natrag kroz spavaonicu, ljudi su ogoreno poeli da

spremaju rance s punom ratnom spremom. Radili su svi osim Turp
Thornhilla, koji je jo uvijek leao ispod postelje s etiri strunjae, u rublju i s
kacigom na glavi, i vojnika Ikea Galovicha, koji je leao na svojoj postelji s
pukom uz bok i glavom pod jastukom.
U praznom drugom katu odakle su momci hitro odnijeli svoju punu ratnu
spremu niz stepenice, da je dolje smotaju, penjao se Readall Treadwell
ljestvama, koje su iz spremita za zahodski pribor na junom kraju trijema
vodile do otvora na krovu. Nosio je mitraljez i cerio se od jednog uha do
drugoga.
Prvi puta u svom ivotu zaista smijem da pucam iz tog
pukomitraljeza! zaurla on. Bogami, tome se nisam nadao!
On nestane kroz otvor, a Warden poe za njim uz ljestve na krov.
Razvrstana na krovu iznad nastambe ete G stajala je veina podoficira
ete G ekajui, da se suprotstave neprijatelju. Nekolicina je stajala iza
dimnjaka, a drugi su klekli na uglove. Pukomitraljeze postavili su ili na
krovnu ogradu, visoku do boka ili na gornji rub ona etiri dimnjaka.
Cijevi su pohlepno gledale u nebo. Uz ljude su stajale boce s whiskyjem
oprezno postavljene tik samoga zida. Ready Treadwell, koji nije imao boce,
upravo je sav sretan unuo kraj poglavice Choatea, koji ju je imao. Dva
podoficira ete G skoila su prijeko na krov ete F i stala ondje iza dva
dimnjaka. Upravo u taj as izae skupina podoficira ete F kroz otvor na krov
prijee preko krova i stade se estoko prepirati s ona dva podoficira iz ete
G, traei svoje dimnjake. Posvuda na krovovima drugog i treeg bataljona
pojavie se podoficiri kroz otvore.836.
Bili su oboruani pukomitraljezima,

revolverima i pukama, a tu i tamo stajao bi po koji teki mitraljez. Jedini

vojnici meu njim'? bili su Readall Treadwell i ona druga dva mitraljesca ete
G.
/

836

Bacite prazne arere dolje u dvorite! zaurla 7arden prelazei preko

krova. Recite dalje! Bacite prazne arere dolje u dvorite! Jedinica za
punjenje e ih pobrati. Bacite ...
Tri aviona, svrstana u klinu priblie se s jugozapada, puea-r jui iz svih
mitraljeza. Strijelci, koji su ekali na njih, stadoe kliktati od veselja, kao da su
hrpa skitnica, koji nakon mnogo godina gladovanja sjedaju za prvi bogati
obrok. Sa svih krovova poee pucati, da je praskanje upravo zagluivalo ui.
inilo se kao da se zemlja prestala kretati. Prekinuto .je i raspravljanje na
krovu ete F i obje stranke unue iza istoga dimnjaka, Warden makinalno
zasta ondje gdje je upravo stajao, okrene se i poe pucati iz slobodne ruke
izravno s ramena. Bocu je stisnuo meu koljena.
Pukomitraljez ga je estokim udarcima udarao o rame.
Njemu zdesna veselo je pucao Pete Karelsen iz malog zrakom hlaenog
mitraljeza iza dimnjaka. Poloio je postolje na dimnjak, a Grenelli i
Mikeowitch su grevito nastojali da ga pridre za tronoak, ali su skakutali
kao dvije lopte na uzici.
Avioni kliznue neoteeni iznad krova, okrenue se i opisavi veliku
osmicu jurnue natrag. I opet poee svi kliktati, kad je pucnjava prestala.
Svetamarijomajkoboja! zagrmi gromki bas poglavice Choatea, koji je
uvijek nadglasao sve ostale u pukovskom zboru. Tako se nisam zabavljao
otkad je moja baka sisom zapala u stroj za izaimanje rublja!
Svinje! nezadovoljno ree Pete iza Wardena tihim glasom Doao mi je
u krivom kutu. Nianio sam odvie pred njega.<t
Warden skine pukomitraljez. Cijelo mu tijelo i grlo stegne elja da zaurla
od puke radosti. To je moja jedinica!
To su moji momci! On izvue bocu
837.
izmeu koljena i popije gutljaj, koji zapravo i nije bio gutljaj ve izraz
njegova osjeaja. Whisky ga vrue i veselo zapee u grlu.
Hej, Milt! povie Pete. Ako hoe, moe doi ovamo k nama. Imamo
jo dovoljno mjesta za tebe i bocu.
Odmah u k vama! drekne Wai*den. Postepeno mu ui uhvatie zvuk
trublje. Negdje je trublja neprekidno iznova uporno svirala isti signal. On

prie rubu krova kasarne i pogleda preko ograde u dvorite. U kutu

kasarnskog kruga pred megafonom, usred svih onih vojnika koji su trali
amo i tamo, stajao je deurni trubija i trubio signal za napadaj.
Dovraga, to to radi? zaurla Warden.
Trublja prekinu trubljenje, pogleda i glupo slegne s ramenima. Ni sam
ne znam, doviknu natrag. Zapovijed od puka! Zatim nastavi trubiti.
Evo ih, Pete! dreknu Grenelli. Eto jednoga! Glas mu se podigne i izda
ga od uzbuenja.
Bio je to jedan osamljen avion, koji je dolazio sa sjeveroistoka na donjem
krugu osmice. Protiv njega se uzdigoe glasovi svih cijevi na krovovima.
Stopie se u grmljavinu koja je upravo zagluivala i bila slina urlanju
pobjenjele mase ljudi. Dolje u dvoritu nestadoe oni ljudi koji su trali amo
i tamo, a trublja presta svirati, potri i zavue se pod trijem ete E.
Warden zaepi svoju bocu i prignut potri do Peteova dimnjaka. Onda se
okrene i opet zapoe pucati bez podloge. Dimni trag njegove municije
zaostajao je daleko iza aviona, koji je velikom brzinom doletio, preletio iznad
njega i nestao. Trebao sam uzeti vee preticanje! pomisli Warden.
to kae sad? ree Pete traginim glasom. Pucali smo odvie iza
njega.
Hej, Mike, ree malo se povuci i daj mjesta starjeini, da moe pucati s
ugla dimnjaka i nasloniti mitraljez na nj. Moe mirno postaviti bocu na pod,
Milt. Ovamo. Ja u ve pripaziti na nju.
Najprije popij gutljaj, veselo e Warden.
Lijepo, odgovori Pete i rukavom obrisa usta, obrubljena aom. Kad se
nasmijao, pokaza se da su mu zubi
uprljani aom. Jesi li vidio, to su nainili
838.
iz nae sobe?

Vidio sam to su uinili s tvojim sandukom, odvrati Warden. Odozdo

se ponovo zau zvuk trublje koja je svirala Na juri!
ujete tog glupog kopilana, ree Warden. Pukovnikova zapovijed!
Nisam ni znao, da pukovnik tako rano ustaje, dobaci Pete

838

Mora da je stari Jake svoje prve godine slube 'proveo u konjici, ree
Warden.
Pete, javi se Grenelli, uj, Pete, kad e pustiti mene da ja malo
pucam?
Odmah, odvrati Pete, uskoro!
Bacite prazne arere u dvorite, momci! zaurla Warden preko krova.
Bacite prazne arere u dvorite! Javite to dalje, momci!
Ljudi stadoe jedan drugome dovikivati da bace prazne arere u
dvorite, ali su i nadalje, ne obazirui se ni na to, gomilali hrpu arera kraj
sebe.
Prokletstvo! zagrmi Warden i ustane, pa izae iza dimnjaka. Poao je
po krovu iza njih kao da nadzire strijelce. Baci prazne arere u dvorite,
ubio te bog, Frank! Baci ih dolje, Tedy!
Naprijed, Pete, ree Grenelli iza njega. Pusti sad mene da i ja malo
pucam, hoe li?
Ja sam prvi na redu, javi se Mikeowitch.
Kojeta! odbije Grenelli. Je li to moj mitraljez ili nije?
Jezik za zube, obojica! odree Pete. Obojica ete doi na red, ubrzo.
Warden se nalazio iza poglavice i iza Readalla Treadwella, uz nutarnji rub
ograde, kad su doletjeli novi avioni. Bilo ih je dva i letjeli su jedan iza
'drugog. I oni su kao i onaj prvi doletjeli sa sjeveroistoka. Warden se baci na
krov kraj poglavice. Dolje trublja presta s trubljenjem i ponovo potri pod
trijem ete E.
Upravo nasuprot njima na krovu zgrade taba nalazila su se samo dva
ovjeka. Warden ih je mogao jasno
razabrati. Jedan je od njih bio tabski
839.

vodnik, veliki John Deterling, mobilizirani trener nogometaa. Veliki John

je imao vodom hlaeni mitraljez, kalibra 3i0, bez postolja. Drao ga je u
pregibu lijeve ruke, a desnicom je pucao. Kad bi opalio rafal, povratni udarac
odbacic bi ga du itavog krova.

Avionski mitraljezi prorezali su dvije stope iroke brazde poprijeko po

cijelom krugu kasarne, zatim uz stijene i preko krova ete D. Iznad brazda
uzdigli su se oblaii praine, koji su izgledali kao tragovi kola kroz panjak.
Warden se toliko morao smijati velikom Johnu Deterlingu na krovu
tabne zgrade da nije mogao da puca. Ovaj put. orija umalo da nije pao u
dvorite i gotovo da nije svojim mecima sam proreetao krov. Onaj drugi
ovjek se opreza radi zaklonio iz<; dimnjaka tako da se dimnjak nalazio
izmeu njega i Deterlinga. a ne izmeu njega i aviona.
Pogledajte tog kujinog sina, ree Warden kad je uspio obuzdati
smijeh.
Dolje su ljudi iz jedinice za punjenje dotrali u dvorite da poberu arere
za vrijeme zatija, a i trublja je ponovo potrao svom megafonu.
Cijelo ga vrijeme gledam, ree poglavica Choate. Taj ku- Jin sin je
pijan kao top. Bio je noas kod gospoe Kipfer, kad smo i mi bili ondje, Pete
i ja.
Nadam se da njegova ena ne e za to doznati, dobaci Warden.
Morao bi dobiti odlikovanje, ree poglavica, jo uvijek se smijui.
Vjerojatno e ga i dobiti, nakesi se Warden.
Kasnije se ispostavilo, da je zaista dobio odlikovanje. tabni vodnik John
L. Deterling dobio je srebrnu zvijezdu za besprimjernu hrabrost pi'ed
neprijateljem.
I opet dolete tri aviona svrstana u obliku klina. Warden potri natrag do
Peteova dimnjaka. Veselo zaurlae i otvorie vatru. Warden je pucao iz
pukomitraljeza postavivi ga na ugao dimnjaka. Promatrao je tragove svojih
metaka, koji su se gubili u oblaku840.
dima drugih metaka oko prvog aviona.

Najprije je vidio kako snop putanje zahvaa prednju stranu aviona, a zatim
rep. Avion zadre poput ovjeka koji pokuava da se izvue iz hladnog tua.
ovjek na upravljakom sjeditu dvaput poskoi uvis, kao da se opekao na
vruoj pei. Vidjeli su kako je nemono podigao ruke uvis kao da eli njima
otkloniti tanad. Na krovu zaori pobjedonosno klicanje. Po prilici stotinu yardi
iza kasarne poe se mali Zero naginjati na krila. Svi su nijemom i napetom

840

panjom promatrali to se dogaa. Avion je u dugakom luku klizio u

dubinu i pao na gol rugby igralita 19. pjeakog puka. Ondje odmah planu.
Iz kruga kasarne uzdie se gromko urlanje radosti. Ljudi stadoe bacati
kacige u zrak, lupati se meusobno po ramenima, kao da je vojska u
nogometnoj utakmici protiv sveuilita Notre Dame1 poluila gol.
Kad je onda sa sjeveroistoka doletio novi klin zapoe divlji lov za
kacigama.
Ti si ga upecao, Pete! viknu Grenelli, kojega su mitraljeski nogari bacali
amo i tamo. Ti si ga upecao!
Upecao? Kojeta, odvrati Pete a da pri tom nije prestao pucati. Nitko
ne e nikad doznati, tko ga je upecao.
Hej, Milt!
U stanki za vrijeme borbe pozove ga poglavica Choate s ruba krova.
Hej, Milt dolje te netko zove.
Evo me! drekne Warden. Potravi prema ogradi krova zau za sobom
Grenellijev glas, gdje moli: Daj, Pete! Dopusti mi da se sad njime malo
poigram. Ti si ve jednoga oborio!
' No tr e - D am e, p oz n a t a f ootb al l s k a ( am e ri k a r u g by ) mo m ad
Sve u il i t a iz No tr e D am e u s av ez n o j d r av i In d i ar i a.
Za jedan as, odgovori Pete. Za jedan as. Samo u jo jednom
pokuati.
Warden se nagne preko ograde. Dolje je stajao porunik Ross i ljutito
gledao gore. Ispod oiju su mu visjeli teki kolobari, a terenska kapa sjedila
mu na neoeljanoj kosi. Hlae su mu bile otkopane, cipele nezavezane, a
pojas nepritegnut. Ne spustivi pogleda poe da zakapa hlae.
841.

Dovraga, to radite tamo gore, vodnie? dreknu Ross. Zato niste

dolje da se pobrinete za etu? Najdulje za jedan sat krenut emo na obalu!
Sigurno je ve sve puno Japanaca!
Sve je ve u najboljem redu, dovikne mu Warden. Ljudi su upravo u
spavaonici zaposleni spremanjem svoje opreme.

Prokletstvo, moram i kuhinju i skladite prirediti za mar! zaurla

porunik Ross.
Kuhinja se upravo utovaruje, dovikne Warden. Zapovjedio sam Starku
i on je upravo na poslu. Za petnaest asaka e sve biti gotovo.
Ali skladite ... poe vikati porunik Ross.
Oni za nas pune arere i redenike, dovikne mu Warden. Treba jo
samo da prebace vodom hlaene mitraljeze za obalu na kamione, da kraj
tog postave stari Levin sanduk s alatom i mi smo gotovi.
A osim toga, dovikne Warden, pripremaju se u kuhinji sendvii i kuha
se kava. Sve je u najboljem redu. Zato ne uzmete pukomitraljez i ne doete
k nama gore?
Nijedan nije preostao, ljutito vikne porunik Ross.
Onda gledajte da se zaklonite, viknu Warden ogledavi se. Eno ih,
dolaze!
Porunik Ross nesta ispod trijema prema skladitu. S jugoistoka je
dolazio jedan jedini avion. Vatreni tit oko zgrade otvori se urlajui i ovije
avion. inilo se nemogue, da bi avion kroz tu vatru mogao da proe
neoteen, ali ipak je proao.
Tik iza njega, letei prema sjeveru, iznad avenije Waianae i zgrade
glavnog taba doleti jo jedan avion. tit se okrenu u novi pravac, a da ljudi
uope nisu skinuli prste s otponaca.
Odmah eksplodira rezervoar aviona. Upravljaevo sjedalo ovi se
plamenom. Letei jo uvijek punom brzinom sagne se avion nadesno i poe
padati. Kad se pokazao trbuh i lijevo krilo aviona ljudi na krovu mogli su u
jarkom sunanom svijetlu jasno razabrati
plavi prsten s bijelom zvijezdom u
842.
sredini. Onda avior. nesta kroz nekoliko drveta, koja su mu strgla krila dok
trup nastavi svoj put punom brzinom i tresnu o zemlju pred kuom nekog
nesretnog oficira, letei jo uvijek punom brzinom, pa eksplodira. Svi su to
gledali.
To je bio jedan od naih, ree Ready Treadwell, tihim piskutljivim
glasom. To je bio ameriki avion!

842

Imao je nesreu, odvrati Warden ne prestajui da puca na novi par

aviona, koji je dolazio sa sjeveroistoka. Kakvog je posla imao ovdje taj kujin
sin!
Poto je japanski par preletio neoteen, proeta Warden po krovu. Oi
su mu poprimile onaj neobian napet izraz ovjeka, koji je dobio udarac u
lice. Ljudi su se acali da ga pogledaju.
Pazite, momci, govorio je neprekidno hodajui gore dolje po krovu.
Ovaj posljednji bio je jedan od naih. Pokuajte pripaziti. Nastojte da
prepoznate znakove prije nego to pucate. Oni idioti s Wheelera su kadri da
lete ovuda. Pokuajte da budete oprezni! Gore, dolje po krovu. Glas mu je
imao onaj napeti zvuk, koji je posve odgovarao napetosti u njegovim oima.
Vodnie Warden! zaurla porunik Ross odozdo. Prokletstvo! Vodnie
Warden!
Warden potri do ruba krova. to je sad?
Doite dolje, prokleti bili! dovikne mu porunik Ross. Hlae su mu sad
bile zakopane, a na cipelama svezane uzice. Upravo je prstima gladio kosu.
Morate mi pomoi da pripremim pisarnicu za pokret. Tamo gore nemate
nikakva posla!
Prokletstvo, imam posla! zaurla Warden. Odite po Rosenberryja. Mi
smo, naime, u ratu, porunie!
Upravo dolazim od pukovnika Delberta, dovikne mu porunik Ross.
On je zapovjedio da izaemo iz kasarne im prijee zrani napadaj.
eta G je ve spremna za odlazak, vikne Warden. Ja imam posla.
Recite onom prokletom Hendersonu neka mi smjesta poalje gore nekoliko
arera i redenika.
843.

Porunik Ross potri pod verandu, a zatim se opet vrati. Ovaj put je imao
i kacigu na glavi.
Rekao sam mu, vikne on.
I recite Starku, neka nam poalje kavu.
avo vas odnio! ljutio se porunik Ross. to je to zapravo? etni
piknik? Siite dolje, vodnie, vodnie! Ja vas trebam! To je zapovijed!

Smjesta doite ovamo dolje! Jeste li razumjeli? To je zapovijed! Svi

zapovjednici eta dobili su neposrednu zapovijed pukovnika Delberta, da u
roku od jednog sata krenu!
Kako, molim? zaurla Warden. Ne ujem vas!
Rekao sam da emo za jedan sat krenuti.
to? dreknu Warden. to? Pazite! prodere se. Evo ih opet!
Porunik Ross nesta u skladitu, a oba nosaa municije uvukoe glavu u
otvor na krovu.
Warden prignuto potri natrag do Peteova dimnjaka, poloi svoj
pukomitraljez na rub dimnjaka i poe pucati na klin sastavljen od tri aviona,
koji je silnom brzinom letio kraj njih.
Dajte tu prokletu municiju ovamo! doviknu on nosaima, koji su se
zavukli u rupu na krovu.
Milt! viknu poglavica Choate. Milt Warden! Trae te dolje!
Ne moe me nai, uzvrati Warden. Otiao sam nekamo drugamo.
Poglavica kimne i preda vijest dalje dolje preko ograde.
Ne mogu da ga naem, porunie. Otiao je nekamo drugamo. Zatim
po dunosti saslua odgovor i okrene se opet Wardenu. Porunik Ross ti
poruuje da kreemo za jedan sat! viknu on.
Ne moe me nai, uzvrati Warden.
Evo ih, dolaze! viknu Grenelli iza postolja.
Nikako nisu otili za jedan sat. Cio je sat proao, prije nego to je prestao
napadaj. Krenuli su tek popodne, to jest tri i po sata poslije svretka napada.
eta G je bila spremna, ali ona je ujedno bila jedina spremna eta u puku.
Porunik Ross je konano ostao u844.
skladitu i pomogao pri punjenju. Warden
je ostao na krovu, sad pod ovom, sad pod onom izlikom, dok napad nije
svrio. Vatrena obrana puka poluila je jo jedan siguran pogodak i dva
sumnjiva. Nije bilo sigurno nisu li ona dva posljednja aviona bila pogoena
ve kod 27. puka, a da su letei iznad njihova kruga, ve poeli da padaju.

844

Stark im je sam s jo dva kuhinjska pomonika jednom donio kavu, a

malo kasnije sendvie s kavom. Pete Karelsen mu je od zahvalnosti dopustio
da neko vrijeme puca iz mitraljeza.
Kad je sve prolo i kad je zavladala mrtva utnja koju, kako se inilo, nije
mogao da probije nikakav zvuk, ispuie svi na krovu posljednju cigaretu.
Onda se prljavih lica i crvenih oiju, umorni, sretni i iscrpeni spustie nerado
dolje niz stepenice u novi mete, koji se upravo poeo da stvara, pa stadoe
pripremati svoje rance.
Nitko od njih nije bio ranjen, pa ak ni ogreben, no inilo se da je teko
da se oslobode one tiine, koja im je zvonila u uima
ak ni onaj kaos priprema za pokret nije mogao da prodre tu utnju.
Umjesto da priredi svoj zaveljaj, poe Warden ravno u pisarnicu. itava
tri i po sata prije nego to su konano izali, nalazio se Warden u pisarnici i
spremao stvari. Porunik Ross, ija je eta bila jedina, koja se spremila prije
odreenog vremena, ve- je zaboravio na svoju srdbu i doao da mu
pomogne. Isto tako i Rosenberry. Warden je imao obilno vremena da
pisarnicu pripremi za odlazak, ali mu nije preostalo vremena da pripremi
svoju vlastitu opremu ili da se presvue u poljsku uniformu. Moda je to,
uostalom, jednostavno i zaboravio.
Zbog toga je morao da pet dana spava u kolima nekog prodavaa kokica
u Hanauma Bayu- bez pokrivaa, prije nego to se mogao vratiti s Schofield
po svoje stvari. Bila bi mu dobro dola i obina vunena poljska koulja. Nije
mogao da razumije, kako je na to uope uspio da zaboi-avi.
Teretni automobili dovezoe se jedan za drugim pred etne zgrade.
Stajali su u redu po dva i ekali. Pojedini
vodovi izaoe jedan za drugim iz
845.

kasarne, sjedoe na svoju prtljagu i stadoe gledati u kamione, drei puke

u rukama. itav je puk izlazio odjednom.
Svaka je eta otila na svoje odvojeno odredite. Kad stignu onamo,
svaka e eta biti samostalna jedinica. Nijedna eta nije, meutim, otila na
svoj poloaj na obali prije ostalih eta. Cic je puk krenuo odjednom.

Posvuda teretnjaci. Posvuda vojnici sjedei na prtljazi. Konano se krug

kasarnski toliko napunio teretnih automobila, da se ak ni pukovnikov jeep
nije vie mogao probiti kroz njih. Dvorite se toliko napunilo etama, da se
konano ak i pukovnikovi autanti i kuriri nisu mogli progurati. Ljudi su
mnogo proklinjali i mnogo su se znojili, ali je puk ipak krenuo odjednom.
U pisarnici se Warden smijao radei, zadovoljan sam sa sobom.
Jednom, kad je porunik Ross otiao u skladite, proviri Maylon Stark
kroz vrata. Kuhinjska kola su gotova, natovarena i spremna za odlazak.
Fino! odvrati Warden ne diui pogleda.
Htio bih samo da ti kaem, da si savreno obavio svoj posao,
oklijevajui i priguenim glasom ree Stark. Potrajat e najmanje jo dva
sata, prije nego to bilo koja druga kuhinja bude gotova. Nekoliko e ih
vjerojatno uope morati ostati ovdje i kasnije e doi za nama.
Sjajno si obavio svoj posao, ree Warden, jo uvijek ne diui pogled.
Nisam to bio ja, odbije Stark. To si bio ti, pa elim da zna da ja mislim
da si obavio sjajan posao!
Lijepo, kimne Warden, hvala ti. I on nastavi radom ne diui pogled.
Odvezao se u jeepu na elu konvoja, koji je prevozio etu zajedno s
porunikom Rossom. Za volanom je sjedio Weary Russell. Promet je bio
upravo neizmjeran. Ceste su bile doslovno, pokrivene teretnim
automobilima i taksijima, osovina uz osovinu, dokle god je dopirao pogled.
Teretna su kola vozila vojnike do njihovih poloaja na obali. Taksiji su ih
prevozili gore u Schofield, odakle su njihove jedinice ve otile. Jeepovi i
izvidnika kola provlaili su se ovamo i onamo izmeu dugakih kolona
teretnjaka. Veliki teretni automobili
od dvije i po tone mogli su voziti samo
846.

korakom. Kad bi se kola pred njima zaustavila, morali su i oni da stanu, a kola
pred njima zaustavila bi se onda kad bi se i auto pred njima zaustavio. Zatim
bi ekali, dok teretnjak pred njima ne bi krenuo dalje, jer je i onaj ispred
njega uinio to isto.
S teretnih kola skinuli su cerade. Na upravljakoj kabini bio je montiran
laki ili teki mitraljez, a posluivao ga je jedan ovjek stojei uspravno u

846

teretnim kolima. Glave pod ljemovima bile su okrenute prema gore,

promatrajui nebo kroz gola rebr* karoserije, kao to posjetioci Smithsonian
instituta promatraju kostur dinosaura.
Warden, koji je u jeepu u vie navrata proao du kolone svoje ete, vidio
ih je sve, nekoliko puta redom. Lica su im se izmijenila i nisu vie izgledali
onako kako su izgledali prije. To je do nekog stepena bio isti onaj izraz, to
ga je Starkovo lice pokazivalo u blagovaonici, samo to je iz njega ishlapilo
pijanstvo i to je preostala samo suha sadrena maska.
Ovdje vani na automobilu meu stotinama drugih jedinica bila je svijest
da se nalaze u ratu ne samo jasnija, ve i mnogo vea nego kod kue u
vlastitoj kasarni. Poglavica Choate, koji je stajao za lakim mitraljezom na
jednom od teretnih automobila pogleda dolje Wardena, a Warden pogleda
u njega.
Svi su oni ostavili sve. Graanska odijela, civilne cipele, garnizonske
cipele i uniforme za grad, zbirke eira, razliite znakove, albume s
fotografijama, privatne papire. Dovraga sa svim tim! Bio je rat. To vie ne
emo trebati. Nisu sa sobom ponijeli nita, osim gole ratne spreme. Jedini
ovjek, koji je ponio bar neto za svoju udobnost, bio je Pete Karelsen, ali
Pete Karelsen se borio i u Francuskoj.
Teretni u se automobili posve polako, ali ipak postepeno kretali prema
Honolulu, u susret onom nepoznatom, to ih je oekivalo na obali. Sve
dosad je to bio dan odmora. Ljudi su se upravo zabavljali.
Prolazei kraj Pearl Harbora, opazie da je on samo ruevina. I Wheeler
Field je bio teko oteen, ali pogled na Pearl Harbor ih je upravo zapanjio.
Od pogleda na Pearl Harbor smui
im se u mudima. Wheeler Field je leao
847.

malo podalje od ceste, no dijelovi Pearl Harbora pruali su se neposredno uz

autoput. Sve do tog trenutka cijela je stvar bila samo velika ala, samo piknik.
Oni su pucali s krovova u avione, a avioni su pucali na njih. Kuhari su im
donosili kavu i sendvie, a momci iz skladita donosili su im municiju. Oborili
su dva ili tri aviona, ali je u itavom puku bio pogoen samo jedan jedini
ovjek (tanetom kalibra 50. u list noge, ali kost je ostala posve neozlijeena,

tako da je ovjek sam otiao na povijalite da se dade poviti), pa je dobio

crveno srce, veliku ranjeniku medalju.
Gotovo svaki vojnik imao je sa sobom bocu, a osim toga je onako bio
napol pijan, kad je zapoeo napadaj. Cijela stvar je zapravo bila samo neke
vrsti orijako vjebanje u gaanju na ive ciljeve. U najuzbudljiviji nian, koji
je mogao da postoji: u ljude. No sad su boce bile ve gotovo ispranjene i
nije bilo neposrednog izgleda, da e doi do novih boca. Nije vie bilo ni
ivih ciljeva. Sad su dole misli. Zaboga, mogli su da prou mjeseci, moda
ak i godine, prije nego to opet dobiju bocu u ruke' To je bio veliki rat.
Kad su se teretni automobili provezli kroz etvrti s novim kuama za
oenjene podoficire, nedavno sagraenim uz Pearl Harbor, stadoe im klicati
ene i djeca, a kadto i pokoji starac koji je stajao u vrtu ispred kue. Vojnici
se provezoe utke, tupo buljei u njih.
Na vonji kroz ulice na rubu grada, itavim putem, nailazili su na
mukarce, ene i djecu, koji su stajali na verandama, uz ograde, i na
krovovima, pa im klicali. Vojnici im stadoe domahivati pokazujui znak
Winnie Churchilla za pobjedu i podiui palce uvis. Mlade djevojke su im
dobacivale poljupce, a njihove majke, suznih oiju, tjerale su keri, da
vojnicima dobace jo vie poljubaca.
Vojnici su eznutljivo promatrali sve te mlade fparice, koje su tako
slobodno trale po cesti, ali su za njih bile nedohvatljive

848.

848

Sjeali su se starih vremena, kad djevojkama iz graanskih kua nije bilo

doputeno ni da po bijelom danu na ulici razgovaraju s vojnicima, a da se i
ne govori o nonom posjetu u barovima; one to ak nisu ni eljele. Uzvratie
im starim vojnikim pozdravom stisnutom rukom iz koje je virio ukoeni
srednji prst uvis. Znak Winnie Churchilla za pobjedu uzvratie vojnici svojim
mnogo starijim znakom, gdje je pest ostala stisnuta, a srednji prst i palac
nekoliko bi puta pritisnuli jedan o drugi.
Oduevljeni graani, koji nisu znali, da je posljednji znak stari vojniki
znak za enu, a da prvi znak znai poljubi me u guzicu... stadoe jo
glasnije klicati. Otkad su izali iz Schofielda, stadoe se vojnici prvi puta
jedan drugome lukavo osmjehivati i jo usrdnije pozdravljati. Njihovom
pozdravljanju nije bilo kraja.
Istono' od Waikikija teretni automobili su se poeli razilaziti, da
pojedine skupine, sastavljene od tri ili etiri ovjeka, svako pod
zapovjednitvom jednog podoficira, odvezu do razliitih poloaja na obali.
Kad su automobili konano stigli do uspona, koj) je vodio preko sedla
Koko-Heada, gdje se cesta odvajala prema dolje do etnog bojnog poloaja
u zaljevu Hanauma, preostala su svega jo etiri teretna automobila. Na
jednom od njih nalazio se tab ete i posade za poloaj 217, na dva
automobila posada poloaja 28, dok je etvrti auto vozio kuhinju. Auto sa
tabom ete i auto s kuhinjom skrenue sa ceste i zaustavie se, a ona dva
teretnjaka za Makapuu nastavie vonjom i prooe kraj njih. Sv; su oni proli
svoj veliki dan s graanima, na kojega je veina od njih ekala dvije godine
do pet godina. Sad su se pripremali da tu zabavu plate.
etom u teretnjacima ovladalo
je neko patriotsko oduevljenje i ar za
42.

obranu. To se oduevljenje oitovalo u mlakim klicanjima, to ih je

priguavao jak vjetar, kad su prolazili kraj porunika Rossa i kraj Wardena,
koji su bili izali iz svoga jeepa i sad stajali na rubu ceste promatrajui ih u
prolazu.
Nekoliko ruku se isprui izmeu golih rebara teretnih automobila, a
Petko Clark, sad strijelac, prije pomoni trublja. ete. estoko zamahnu

42

rukom pokazujui znak V iznad stranjeg dijela teretnih kola, kad su se

provezli kraj porunika Rossa.
Taj opi patriotizam trajao je po prilici tri dana.
Porunik Ross, koji je stajao kraj svog jeepa i gledao za svojim ljudima
kako se voze moda u osakaenje i u smrt, a svakako u rat, koji e dugo
potrajati, tuno pogleda Petka i ne uzvrati pozdrav kao da stoji na drugoj
strani duboka ponora. Od toga ga je ovjeka dijelilo ivotno iskustvo,
saaljenje i vee znanje. inilo se kao da e mu na oi izbiti suze preobilja
osjeaja, a na licu mu se ukaza izraz velike strasti i strane odgovornosti.
etni starjeina Warden, koji je stajao kraj svoga zapovjednika ete, i
gledao ga u lice, poeli da tog svog zapovjednika ete nogom estoko opali
u stranjicu.
Patriotizam vojnika je u toku nekoliko narednih dana vie od svega
potkapala izgradnja ianih zapreka. Ljudi, koji su na izgradnji tih poloaja
zadobili onu novu nepoznatu bolest miia i zglobova, osjeali su kako bi ih
bol dvostrukom jainom proegla, kad su kao zatitu ispred poloaja
napinjali bodljikavu icu. Konano je dolo dotle, da nou nisu mogli spavati
ni onda. kad ne bi trebali da stoje na strai. Ve prvi dan se po'kazalo da
napinjanje ianih zapreka jo jae utjee na patriotizam oo' injenice da su
prljavi, da se ne mogu tuirati, da ih svrbi brada, jer se ne mogu brijati ili to
moraju spavati na kamenju pokriveni jednim ili dva pokrivaa i atorskim
krilom, kad bi padala kia.
Zaista, taj se rat, koji je tako lijepo zapoeo jedne nedjelje ujutro i
probudio tako divne nade u budunost, pretvorio samo u produene
manevre. Jedina razlika je bila ta,43.
da ovjek nije znao. da e uskoro zavriti.

Potrajalo je pet dana prije nego to je sve bilo u toj mjeri organizirano, da

su mogli nekoliko ljudi poslati natrag u Schofield po ostatak njihovih stvari.

Nisu bili mislili, da e sve to jo trebati. Valjalo je donijeti i etno sledovanje
piramidnih atora. Ni atori nisu meutim mogli da ljudima u Makapuu nita
koriste, jer ondje nije bilo drvea ispod kojega bi se atori dali postaviti.

Warden je vodio tu skupinu, sastavljenu od tri teretna automobila, a sa

sobom je ponio popis stvari, to ih je svaki pojedini od njegovih ljudi elio.
Sve te elje zajedno ispunjavale su cijelu biljenicu. Pete Karelsen, jedini
ovjek u cijeloj eti, koji se posljednjih pet godina bar donekle udobno
osjeao, bio je njegov zamjenik. Kad su se na svojim teretnim automobilima
dovezli u kasarnski krug, opazie da se u kasarnu uselila ve druga jedinica.
Vojniki sanduci i ormari ete G bili su temeljito opljakani. Njihovi popisi bili
su beskorisni. Pete Karelsen je opet bio gotovo jedini ovjek u cijeloj eti,
koji se one nedjelje ujutro potrudio, da zakljua svoj sanduk i svoj ormar.
Nestala je meutim rezervna garnitura Peteovih lanih zuba, to ih je ostavio
na stolu.
Dakako da nijedan od novih stanara nije ba nita znao.
Nestao je Wardenov gramofon i njegove ploe, njegovo odijelo za
stotinu i dvadeset dolara, njegov sportski kaputi i njegov bijeli smoking s
hlaama, to ih je kupio, ali ih jo nikad nije nosio, te sve njegove uniforme.
Nestala je i posve nova elektrina gitara s pojaalom za 260 dolara, koja nije
bila jo ni do pola plaena, a kupili su je Andy i Clark, dok se Prew nalazio u
zatvoru.
Da nije bilo etnog starjeine Dedricka iz ete A, koji je bio po prilici
jednako velik kao i Warden, a sjetio se da zakljua svoj ormar, Warden
sigurno ne bi mogao da smogne dvije potpune poljske uniforme za sebe.
Gotovo jedino, u to nije nitko dirao bili su sloeni piramidni atori u
skladitu.
Potkraj sedmog dana bili su atori od vezeni na obalu, razdijeljeni i
podignuti. U to su se vrijeme svi ljudi
ete G, ukljuivi dva kanjenika, to su
847.
ih pustili iz zatvora, prijavili na dunost.
Svi osim Prewitta.
PEDESET I PRVO POGLAVLJE

Prewitt je spavao za vrijeme cijelog napadaja. Te se veeri, dok su

djevojke bile na poslu, opio jo jae nego obino. Bila je, naime, subota
uveer, a subota uveer je uvijek bila praznik. Da je uope dolo do
napadaja, doznao je tek onda, kad je uporni i dinamini glas radio spikera,
koji je neprekidno govorio i govorio, na kraju uspio da prodre kroz njegov
debeli, suhi i posve okorjeli mamurluk, to ga je osjeao u ustima, pa i za
vrijeme spavanja. Znao je da je mamurluk ovdje i nije elio da se probudi
Konano se uspravi na svom divanu. Bio je obuen u kratke hlae (otkako
se preselio na divan poeo je da iz pristojnosti spava u kratkim hlaama) i
opazi obje djevojke u njihovim jutarnjim haljinama, kako napeto ue pred
radijem.
Upravo sam te htjela pozvati, uzbueno e Alma.
Zato pozvati? Jedino na to je u svom sadanjem stanju mogao da
misli, bilo je, da odmah ode ravno u kuhinju i da se napije vode.
... daleko najozbiljnija je, meutim, teta, koja je poinjena u samom
Pearl Harboru, govorio je radio. Ne vjerujemo da je ma i jedna zgrada ostala
neoteena. Najmanje jedan od bojnih brodova, koji su se nalazili u luci
potonuo je na plitko dno.
Njegovo nadgrae viri iz vode, koja je jo uvijek pokrivena zapaljenim uljem.
Napadaj bombaa, koji su letjeli u velikoj visini bio je uglavnom usmjeren na
Pearl Harbor te na Hickam Field na drugoj strani kanala. ini se da je osim
Pearl Harbora najvie nastradao Hickam Field.
To je Webley Edwards, dobaci Georgette.
On govori za one u domovini, doda Alma.
Veoma velike bombe ili zrani torpedo, govorio je radio, pogodio je
glavnu blagovaonicu nove kasarne u Hickam Fieldu, gdje je upravo etiri
stotine naih avijatiara sjedilo za dorukom, ne slutei nita.
Prew je sad znao o emu se radi, ali mu je bilo teko da razbistri movaru
848.
svoga mozga. Nije mogao da se otrese
misli, da su Nijemci napali Havaje. Pa

i kasnije, kad je doznao, da su to bili Japanci, nije mogao da iz glave istjera

misao, da su to ipak bili Nijemci. Mora da su Nijemci, dakle, izgradili posve
novu vrst bombaa, koja je mogla da poleti tako daleko bez sputanja, pa
ak i onda, ako su imali uporite na istonoj obali Azije. Kraj britanske flote
nipoto ne bi mogli da poalju u Tihi ocean flotu nosaa aviona. Strano, da

848

upravo sad mora da ima takav mamurluk! Vodom nikad ne e moi da izlijei
taj mamurluk. Jedino sredstvo, koje bi zaista moglo da djeluje, bilo bi
nekoliko aica jakoga whiskyja, ali ni to ne bi dovoljno brzo djelovalo.
Gdje su moje hlae? ree on i ustane. Kroz glavu ga estoko probode,
upravo kao da mu se potresla. On prijee kroz sobu prema djevojkama i
prema baru, nad radiom.
Eno ih na stolcu, odgovori Alma. to to radi?
Ne mislim te hlae. Moje vojnike hlae, odvrati on otvorivi bar iznad
njihovih glava i ulivi kotski whisky u jednu od aa za cocktaile na visokim
drcima. Ovdje negdje mora da je moja uniforma. Gdje je?
On se strese i iskapi au. Odmah je znao da e mu koristiti.
to to kani? divlje i neartikulirano povie Alma. to to radi?
Ulijevam u sebe toliko alkohola, da se rijeim tog mamurluka, a onda u
se vratiti u kasarnu. Prokletstvo, a to ti zapravo misli? upita on, natoi
novu au i ispije.
Ne moe se zanijekati, da je naa mornarica pretrpjela teak poraz,
govorio je radio. Moda najtei poraz u cijeloj njezinoj povijesti. Bilo bi ...

849.

Zaboga, to ne moe uiniti! ree Alma sva uasnuta. Ne moe se

vratiti!
A zato ne, dovraga? Jesi li luda?
... ali usprkos svemu, govorio je radio, ak i u tim asovima tame i
sramotnog poraza, svijetli jarko svijetlo, koje e zauvijek ostati primjerom
za sve Ameriane ...
Jer te jo uvijek trae! histerino e Alma. Kao ubojicu! Pa valjda ne
misli, da e odustati od optube zbog umorstva protiv tebe? Ne e odustati
ni onda, ako izbiju dva rata.
On je bio ve natoio treu au i glava mu se malo razbistrila. Topao
elektrini ar krajeva ivaca poeo je da sui natopljene mozgovne elije. On
ispi i tu au.
To sam posve zaboravio, ree.
. . . to je hrabrost i heroizam naih ratnika, govorio je radio, koji su na
oigled smrti i kraj silne nadmoi neprijatelja, nepripremljeni i
nedostatno snabdjeveni, ostali na svojim mjestima, zgrabili puke i smiono
se oprli, sa svom onom neslomljivom odlunou, koja je oduvijek bila
simbol vojske i mornarice Sjedinjenih Drava.
Govori li on o amerikoj vojsci " i mornarici? naceri se Georgette, ne
osvrnuvi se ni na koga.
Bit e bolje da to ne zaboravi, ree Alma, ve malo mirnije. Ako se
sad vrati, bacit e te u vojni zatvor i optuiti tc zbog umorstva, bio rat ili ne
bio. Time ne moe pomoi da dobijemo rat.
Jo uvijek drei bocu u jednoj ruci, a au u drugoj, Prew polako sjede
na klupicu pred radio izmeu obje djevojke. Izgledao je, kao da ga je upravo
neki judo-borac oamutio udarcem u zatiljak.
To sam posve zaboravio, muklo odvrati. Kao na smrt.
Bolje je da ne zaboravi, ree Alma.
Sr>ojim mirnim heroizmom pod neprijateljskom vatrom-t. govorio je
radio, svojim odanim vrenjem dunosti ma kako neznatna ona bila,
svojom nijemom hrabrou ne tuei se m kad su leali ranjeni i kad su
umirali a umiru i u ovom trenutku, u kojem vam govorim u bolnicama
i na previjalitima. dali su divan primjer vjernosti, svijesti i stoikog
heroizma. to ga mi graani ovdje na Havajima, koji smo tome bili svjedoci,
ne emo tako brzo zaboraviti. Ti mukarci, ti mladii a veina od njih su
zaista samo mladii stvorili su legendu, legendu demokracije, koja e
849

uvijek i do kraja nedostiiva i nenadmaiva ivjeti s nama i koja e srca

neprijatelja slobode ispuniti strahom.
54 Ods ad a do v je n os ti

851.

Bogami! odjednom uzbueno viknu Georgette. Ti mali uti kopilani

e jo nauiti, da tako ne smiju postupati s nama!
Spavao sam, muklo e Prew. Nisam se ak ni probudio.
Ni mi se nismo probudile, uzbueno e Georgette. Uope nismo
znale za to. Posve sam sluajno otvorila radio.
A ja sam spavao, ponovi Prew. vrsto sam spavao. On ponovo utoi
whisky iz boce to ju je drao u lijevoj ruci u au, to ju je imao u desnici, pa
ispi au. Glava mu je sad posve bistra, jasna kao kristal.
Ti prokleti Nijemci! ree.
Kakvi Nijemci? upita Georgette.
Ta ovi, odvrati on i pokae aom prema radiju.
Bio sam u dvoranama Tripler General, ovdanje moderne vojnike
bolnice, govorio je radio, i vidio sam kako su ih nosili. Neki su bili u
potpunoj uniformi neki u donjem rublju, a neki uope nisu bili odjeveni.
Svi su bili strano i uasno opeeni.
to je sa Schofieldom? kruto upita Prew. to je rekao o Schofieldu?
Nita, odgovori Georgette. Nije ga ni spomenuo. Bombardirani su
Wheeler Field i Bellows Field i pomorsko avionske baze u Kaneohe i
mornariko uporite u Ewi. I Hickam i Pearl Harbor. Oni su najtee
pogoeni.
A to je - sa Schofieldom? upita Prew. Prokletstvo, ta je sa
Schofieldom?
On ga nije ni spomenuo, Prew, stade ga umirivati Alma
Uope ga nije spomenuo?
Nije. Georgette ti je to upravo rekla, odvrati Alma.
Onda ga nisu bombardirali, olakano e on. Inae bi ga spomenuo.
852.

Vjerojatno su ga samo malo mitraljirali. To je vjerojatno, nastavi Prew.

Sigurno su napali samo aerodrome. Sigurno im je stalo samo do njih.
Dakako da ne e bombardirati Schofield.
Tripler General je velika bolnica, govorio je radio, i snabdjevena je svim
ureajima i svim najnovijim modernim medicinskim aparatima, ali nije
predviena za to da svlada takvu nepojmljivu katastrofu, kao to je ova. U
njoj nema mjesta ni za malen dio onih ranjenika to sam ih vidio gdje ih
donose. Neki sn od njih bili ve mrtvi ili su umirali na provizornim nosilima,

852

postavljenim u predvorje i u hodnike, jer nije bilo ni dovoljno prostora, ni

dovoljno strunog osoblja za sve. Pa ipak u cijeloj kui nisi uo nikakvo
jaukanje od boli, nikakve tube. Tu i tamo bi po neki strano osakaeni
djeak od devetnaest ili dvadeset godina ije su kose, obrve i trepavice bile
posve spaljene, rekao lijeniku: ,Radije se najprije pobrinite za ovog mog
druga, doktore On je mnogo tee ozlijeen od mene!' Inae je vladala tiina.
Tiina, koja optuuje. Tiina puna srdbec.
Ti prljavi kopilani, muklo e Prew. Plakao je. Oh ta prljava kopilad! Ti
ubojice djece, te prljave njemake svinje! On podigne ruku, koja je jo
uvijek drala bocu, obrie hrptom ruke nos, i ponovo napuni au.
Pa to su bili Japanci! odvrati Georgette. Japanci. Mal'. prljavi uti
Japanci. Douljali su se do nas i kukavno nas napali, a da nas uope nisu
upozorili, dok su njihovi poslanici u Washingtonu traili mir!
Za mene je, govorio je radio, bio silno snaan doivljaj, promatrati tu
mukost, kojom su ti mladii podnosili svoje patnje To je ojaalo i probudilo
moje povjerenje u takvu dravu, koja moe da uzgoji takve heroje, ne
desetak ili dvadesetak njih, ve stotine i tisue heroja. alim to ne mogu
da svakog amerikog graanina povedem u dvorane bolnice Tripler, da sam
vidi ono. to sam ja vidio.
Je li to Webley Edwards? upita Prew plaui.
Mi drimo da jeste, odgovori Alma.
Sigurno je on, dobaci Georgette. To zvui upravo kao njegove rijei.
Na svaki nain je to silan momak, ree Prew. Jednim gutljajem isprazni
au i ponovo je napuni. Silan momak! To je sve to mogu da reknem.
Bilo bi pametnije, da malo prestane piti, uznemireno e Alma. Jo je
veoma rano.
Rano? upita Prew. Rano! Oh ti prljavi njemaki kopilani! to to uope
8511
smeta, prokletstvo,
zaurla on, ako se napijem! I onako se ne mogu vratiti.

Zaista bih volio da znam, to to smeta? Napijmo se svi!

Oh, nastavi on, prokleti bili, prokleti bili!
Potpun opseg poinjene tete, govorio je radio, ?ie da se, dakako, u
sadanjem asu ustanoviti i vjerojatno e jo dulje vremena ostati nepoznat.
Poto postoji potreba, te da bi osigurao saradnju svih vlasti i
zapovjednikih mjesta, general Schort jeza podruje teritorija Havaja
proglasio opsadno stanje.
Neto u vam rei, zajeca Prew ponovo sipljui whisky u au. Protiv
mene ne postoji uope optuba zbog umorstva.

Ne? upita Alma.

Nije uope ni podignuta zbog umorstva ni protiv koga. To mi je rekao
Warden, a Warden mi ne lae.

50

8511

Onda se dakle moe vratiti, ree Alma, ali ne e li te na svaki nain

zatvoriti, jer si otiao bez doputenja?
Upravo u tome i jeste stvar! odgovori on. Nikako se ne mogu vratiti,
jer vie ne elim u zatvor, jesi li me razumjela? Vratim li se natrag, stavit e
me najmanje pred sumarni vojni sud, a moda i pred posebni vojni sud. No
mene ne e vie nitko baciti u zatvor. Nitko! Jesi li razumjela?
Kad bi se samo mogao vratiti, a da ne mora u zatvor, zamiljeno e
Alma. No to ne moe, a u zatvoru ne e pomoi da se dobije rat.
Ona mu poloi ruku na miicu.
Prew, molim te, prestani s piem. Daj mi bocu!
Pusti me na miru! drekne on i istrgnu joj ruku. Udarit u te, da e
sjesti na svoju prokletu guzicu! Idi! Ne prilazi mi! Ostavi me na miru! On
ponovo natoi punu veliku au i svai j ivo ih pogleda.
Poslije toga nije vie nijedna od djevojaka govorila s njime, a nije ni
pokuala da ga odvrati od pia. Ne bi bilo nikakvo pretjeravanje, kad bi rekle,
da je iz njegovih oiju, obrubljenih crvenim rubom, piljio u njih ubojica.
Sve dotle se ne u vratiti, dok me oni ele zatvoriti u svoj posrani
svinjac, u taj vojni zatvor, divlje e on. Posve se sigurno ne u vratiti.
One mu se ni sad nisu usprotivile. Sve troje je utke sjedilo pred radijem i
slualo izvjetaj, sve dok glad nije obje djevojke natjerala u kuhinju na
doruak, koji ujutro nije nitko priredio. Prew isprazni bocu, to ju je drao u
ruci i otvori novu. Nije htio da ode sa svog mjesta pred radijem na doruak.
Kad su mu donijele neto da pojede, on otkloni. Sjedio je na klupici pred
radijem, pio je whisky iz ae za cocktail, plakao i nita ga nije moglo navesti
da ustane.
852.
Nai su momci skupo morali da plate pouku, to ju je danas dobio na
narod, govorio je. radio. Oni su, meutim, platili poteno i estito i
neustraivo, ne tuei se i bez ogorenja, ma da je cijena bila visoka.
Pozvani da budu pripravni da se za nas bore i da umru, vojska i mornarica
su u punoj mjeri opravdale vjeru i pouzdanje, to smo im ga oduvijek
poklanjali, i dokazali su da zasluuju ono potovanje, to smo im ga uvijek
iskazivali.

852

A ja sam spavao, muklo e Prew, vrsto sam spavao. Nisam se ni

probudio.
One su se nadale, da e se opiti do besvijesti, tako da ga uzmognu
odvui u postelju. Toliko ih je uznemirivala njegova divljina, da su jedva
mogle da ostanu u istoj prostoriji s njime, No Prew nije zaspao, a nije se ni
opio toliko da bi izgubio svijest. Oito se nalazio u onom stanju, u kojem
ovjek, stigavi do odreene toke moe jednostavno neogranieno piti
dalje, a da ne postane nita pijaniji. Samo to je postajao sve vie divlji. Ostao
je sjedei na klupici pred radijem. Najprije je plakao, a onda je mrano buljio
preda se.
Rano popodne ponovi radio poziv dr. Pinkertona, da se dobrovoljni
davaoci krvi odmah jave u bolnici Queen. Vie da izbjegnu tekoj atmosferi
kue i onom elektricitetu, punom prijetnje, to je izbijao u zrak iz onoga
podivljalog dinama pred radijem, nego zbog bilo kojeg drugog razloga,
odluie Alma i Georgette da e sii u grad i da e dati krv.
Idem i ja! zaurla dinamo i zatetura s klupice.
Ti ne moe, Prew, uznemireno e Alma. Budi razborit. Tako si pijan
da ne moe ravno ni stajati, a osim toga e svatko vjerojatno morati da
pokae kakvu legitimaciju, a ti zna, to bi to za tebe znailo.
Ne mogu ak da dam ni krv, ree Prew, pa sav nesretan sjede
nesigurno natrag na klupu.
Ostat e ovdje i sluat e to javlja radio, nastavi Alma u elji da ga
smiri. Mi emo se uskoro vratiti. Onda nam moe ispripovjediti to se
dogodilo.
Prew ne ree nita. Nije skinuo853.
pogled s radija, kad su izale iz sobe da se

presvuku.

Moram izai odavde! ree Alma. Ne mogu vie da diem.

Misli li da e doi k pameti? apnu Georgette. Tako neto nisam
mogla ni zamisliti!

Dakako da e se opet osvijestiti, sigurno e Alma. Njega jednostavno

pee osjeaj krivnje, uzbuen je i malo je pijan. Sutra e prijei preko svega
toga.
Moda bi usprkos svemu, trebao da poe natrag? predloi Georgette.
Ako se vrati, opet e ga baciti u zatvor, zar ne? upita Alma.
Tako je, kimnu Georgette.
Onda' ne govori gluposti, zavri Alma.
Kad su se vratile u sobu, on je jo uvijek sjedio ondje gdje i prije. Radio je
isprekidano i uzbueno tutnjao. Neto o Wheeler Fieldu. On ih ne pogleda i
ne ree nita. Alma zakima glavom, kao da eli Georgettu upozoriti na
opasnost. One ooe i ostavie ga samoga.
Kad su se dva sata kasnije vratile kui, on je jo uvijek sjedio na istom
mjestu. inilo se kao da se nije pomaknuo ni za dlaku otkad su one otile.
Jedina je razlika bila, da je boca. to ju je drao u lijevoj ruci, bila gotovo
prazna. Radio je jo uvijek brenao.
Moglo bi se ak rei da je bio trezniji, da je bio onako promiljeno i bistro
trijezan, kako trijezan postaje teki pijanica, nakon intenzivnog i
koncentriranog uivanja alkohola. Ta teka napetost u kui, koja je
podsjeala na niske oblake, koji se taru jedan o drugoga prije oluje, uinila
im se nakon uzbudljive uline vreve i onog jasnog ravnodunog sunanog
svijetla vani jo teom nego prije.
No, upravo kao da smo opljakane, vedro ree Alma u sumarnoj tiini.
Uistinu, doda Georgette.
Da nismo imale Georgettina kola, nikad ne bismo stigle u grad, nastavi
Alma, a da i ne govorim o tome,854.
kako bismo se vratile kui. itav grad je
prava ludnica. Kamioni, autobusi, dostavljalca kola, osobni automobili, sve
to ima kotae, sve je na putu.
U bolnici smo nali ovjeka, koji o tom eli da napie knjigu, doda
Georgette.
Da, nastavi Alma prihvativi tu temu. On je docent zi engleski jezik na
sveuilitu ...

854

A ja sam mislila da je novinski reporter! dometne Georgette.

Nije, ree Alma. Profesor engleskog jezika. Pomogao je. da se iz
bombardiranog podruja evakuiraju ene i djeca. Sada pomae dovodoe u
bolnicu ljude, koji ele da dadu krv.
Htio bi da govori sa svima, koji imaju ma kakva posla s napadajem,
razjasni Georgette. Onda e sve njihove pripovijesti njihovim vlastitim
rijeima objaviti u knjizi.
Knjigu e nazvati .Slavite gospoda i dodajte municiju', nastavi Alma.
To je rekao vojni sveenik u Pearl Harboru.
Ili ,Ne zaboravite Pearl Harbor', doda Georgette. Ni sam ne zna jo
kako. Zna, kao ona ,Ne zaboravite Alamo'.
Ili ,Ne zaboravite Maine', nadovee Alma. Veoma je inteligentan.
I uljudan, nadovee Georgette. Postupao je s nama posve jednako
kao i sa svim drugima. Rekao je da je uvijek elio da doivi povijest, pa mu je
sad elja ispunjena.

855.

Neku kuu u ulici Kuhio pogodila je bomba, nastavi Alma

A drogerija na uglu ulice Mc Cully i King Streeta je posve sruena, brzo
e Georgette. Vlasnik, njegova ena i obje kerke su ubijeni.
No, da, konano e Alma, mislim da bi trebalo da priredimo kakvo
jelo. Osjeam se malo slabom.
I ja, kimnu Georgette.
Hoe li togod pojesti? upita Alma.
Ne u, odbije Prew.
Zaista bi trebao da neto pojede, Prewj umijea se Georgette. Trebao
bi da nakon sveg tog alkohola dobije i malo jela u eludac.
Prew isprui ruku, zatvori radio i mrano ih pogleda. ujte, vas dvije. Od
vas elim jedino to, da me ostavite na miru! Ako hoete da jedete, idite i
jedite, ali mene ostavite na miru!
Jesu li na radiju rekli neto novo? upita Alma.
Nisu, estoko e on. Neprekidno ponavljaju isto staro govno.
Nadam se da nema nita protiv toga, da i mi sluamo? upita Alma.
Dok pripravljamo veeru!
Radio je va, odvrati Prew, uze bocu i au za cocktaile. pa izae na
verandu iznad doline Palolo, i zatvori staklena vi*ata za sobom.
to da samo ponemo s njime? upita Georgette. Uprave me tjera u
oaj.
Ah, kojeta, ve e se opametiti, odvrati Alma. Mora dan dva imati
strpljenja, dok ga to ne proe. Jednostavno se nemoj na nj obazirati!
Ona otvori radio i izae u kuhinju, a Georgette nemirno poe za njom.
Nadam se da ima pravo, nervozno
e ona gledajui kroz staklena
52.

vrata crnu silhuetu, koja se ocrtavala o crvenkasto nebo. 'Mene to ini silno
nervoznom.
Rekla sam ti, da e se opametiti, otro e Alma. Ostavi ga na miru.
Nemoj se osvrtati na nj. Doi i pomozi mi dok pripremam veeru. Odmah
emo morati da navuemo zastore za zamraivanje!

52

One priredie sendvie, natoie mlijeko u au i pristavie vodu za kavu.

Zatim navukoe zastore za zamraenje, to ih je Alma priredila jo za vrijeme
pokusnih uzbuna tako, da su danju izgledali kao obini zastori.

53.

Bilo bi bolje da ue! hladno e Alma Prewu, priavi staklenim

vratima, koja su vodila na verandu. Spustit emo zastore za zamraivanje.
Ne odgovorivi ni rijei, ue Prew u sobu, proe kroz nju i sjede na divan.
Jo uvijek je drao ve gotovo praznu bocu u lijevoj ruci, a au za cocktaile u
desnoj.
Ne e li nita jesti? upita Alma. Priredila sam ti nekoliko sendvia.
Nisam gladan, odvrati on.
Ipak sam ih nekoliko priredila za tebe, ree Alma. Ako ih kasnije
poeli.
Nisam gladan, ponovi Prew.
Zamotat u ih u votani papir da ostanu svjei, re3 Alma.
Prew ponovo natoi au. Nije joj nita odgovorio i ona ode natrag u
kuhinju, poto je povukla zastore za zamraivanje i pred staklena vrata.
Kad su se nakon veere opet vratile u sobu za dnevni boravak nosei
kavu, on je jo uvijek sjedio na divanu. Otvorio je novu bocu. Toga je dana
sve u svemu popio vie od dvije litre Georgettina kotskog whiskyja. Prva je
boca bila vie od polovice puna. Osim nje je popio cijelu drugu bocu i
polovicu tree.
Neko su vrijeme sjedile i pokuavale da sluaju radio, al; je radio
neprekidno ponavljao iste izvjetaje. Prew je i dalje uporno sjedio na divanu,
pa ih je sve to konano natjeralo u postelju. Ostavile su ga da i dalje sjedi
ondje, ni pijan ni trijezan, ni sretan ni nesretan, ne potpuno kod svijesti, ali ni
potpuno besvijestan.
To je stanje potrajalo osam dana. Nikad nije bio zaista pijan ali nikada ni
potpuno trijezan. Uvijek je bocu Georgettina
kotskog whiskyja drao u
856.
jednoj ruci, a au u drugoj. Nije razgovarao, a kad bi ga neto pitale,

odgovarao bi samo sa da i ne Na izravna pitanja odgovarao bi veinom

sa ne. Dok su one bile u kui, nije nikada nita jeo. Bilo je kao da u istoj kui
ivo s mrtvacem.
Kad su u ponedjeljak ustale, on je odjeven spavao na divanu. Kraj njega
su na podu stajale boca i aa. Ona dva sendvia, tn ih je Alma priredila i

856

zamotala u votani papir, iezla su. Njih dvije toga dana nisu otile na
posao.
Onaj prvi veliki val osjeaja to je izbio u Honolulu, brzo se slegao u toku
narednih nekoliko dana. Radio je opet zapoeo davati muzike emisije i
reklame. Ne uzmemo li u obzir, da su vojnici napeli bodljikavu icu na
Waikikiju i da su straari u ljemovima stajali pred vanim zgradama, kao to
su bile radiostanica i guvernerova palaa, te da je bilo srueno nekoliko kua,
Kao one u ulici Kuhio i drogerija na uglu Mc Cully Streeta ; King Streeta, inilo
se da se grad nije mnogo promijenio, nakon to je proao kroz kunju.
Oito trgovci nisu gubili ivce, a vojne su im vlasti savjetovale, da svoju
trgovinu vode i dalje kao obino.
Treeg dana nazove gospoa Kipfer i zatrai od Alme da se narednog
jutra u deset sati javi na posao, a ne kao dotad u tri sata popodne.
Georgettina poslodavka nazove malo kasnije i dade jednake upute. Zbog
policijskog sata, koji je uveden zajedno s opsadnim stanjem, i prema kojem
se nitko poslije zalaza sunca nije bez posebnog doputenja smio nalaziti na
ulici, trebalo je sve poslove obaviti danju.
Pokazalo se da je posao jednako kod gospoe Kipfer kao i u Ritzu teko
stradao. Oito je tako bilo posvuda. Ni vojska ni mornarica jo nije svojim
ljudima izdavala dozvole za izlaz. Djevojkama nije preostalo nita drugo
nego da vei dio svog radnog vremena igraju remmy i casino. Neke su
nabavile za sebe ve vozne karte za jedan od brodova, koji su evakuirali ene
oficira i vojnika i njihovu djecu u domovinu.
Gospoa Kipfer je, meutim, dobila vijest, da e i vojska t mornarica
ubrzo opet izdavati propusnice i to
tako da svi redom mogu da izau. Zasad
857.
se cio posao u New Congress hotelu ograniio na male skupine viih oficira,
koji su sad dolazili popodne umjesto nou, kako su prije obiavali dolaziti.
Gospoa Kipfer se jo zbog jedne vijesti veoma tuila Almi Ona je dobila
pouzdanu informaciju, da se na vojsku i s kontinenta i sa samog otoka vri
pritisak da zatvori bordele. Glavni pritisak dolazio je iz Washingtona, gdje je
po rijeima gospoe Kipfer nekoliko ena biraa, iji su sinovi bili u vojsci,

podizalo skandal i prijetilo se, da ne e svoje poslanike ponovo birati u

Kongres, ako ovi neto ne poduzmu.
Usprkos svim tim tekoama zaklinjala se gospoa Kipfer u upravo
jedinstvenom izljevu domoljublja i osjeaja dunosti, da e izdrati na svom
mjestu, dokle god joj to bog omogui, kako bi i ona pridonijela svoj dio
konanoj pobjedi, dok ma samo r jedna djevojka ostane pod njezinom
kontrolom.
Poto je Prew one noi u nedjelju bio pojeo oba sendvia, nastavila je
Alma, da mu redovno prireuje sendvie prije nego' to je odlazila na posao
i prije nego to bi pola spavati. Prew bi ih uvijek pojeo. Ako bi, meutim,
zaboravila da ih napravi to se nekoliko puta dogodilo, sve bi jelo, jednako u
hladioniku, kao i u ormarima ostalo posve netaknuto.
Prew se jednostavno uope nije vie vladao ljudski. Nije se brijao, nije se
kupao i nikad nije skidao odijelo, ve se jednostavno u njemu ispruio na
divanu, kad bi poao spavati. Izgledao je kao pravi divljak. ealj nije tko zna
otkad dodirnuo njegovu kosu, lice mu je bilo debelo i napuhnuto s tekim
podonjacima ispod oiju, dok mu je ostalo tijelo, koje nikad nije bilo teko,
postajalo mravije i mravije. Kadto bi hodao, drei bocu u jednoj ruci, a
au u drugoj, iz kuhinje u sobu za dnevni boravak, pa u spavaonicu i na
verandu, a onda bi sjeo bilo kamo posve bezizraajna lica, neko vrijeme
sjedio ondje i opet poao dalje. Ono prvo, to je nju privuklo k njemu, i to bi
pna moda, da jc to mogla opisati, nazvala nekom intenzivnou njegova
lica, neka vrst duboke tragine vatre u oima, to je nestalo. Zaudaralo je
tako, da si ga mogao osjetiti preko itave sobe.
inilo se, da mu se stanje ne popravlja.
Naprotiv, izgledalo je da e tako
858.
potrajati vjeno, sve dok on ili izmravi do sjene i umre, ili dok posve ne
poludi i noem ne navali na nekoga.
Ona nije mogla da odbaci misao, to je ono uinio sa straarom iz vojnog
zatvora.
Georgette ga se oito i jasno bojala, pa je to i rekla.

858

Pa ipak za razliku od Georgette, nije Alma mogla da pregori i da se okani

svake nade, pa da ga prepusti njegovoj sudbini.
U prvom redu, razjanjavala je Georgetti, nema za nj mjesta, gdje bi
se mogao zadravati, osim ovdje kod nas. Znamo da bi ga, da se vrati u
vojsku, ponovo bacili u zatvor, a moda ga i ubili. Cio otok upravo vrvi od
ljudi, koji pregledavaju propusnice i legitimacije. Ovo je jedino mjesto, na
kojem je siguran. Posve je nemogue, da za nj kupimo povratnu kartu za
Sjedinjene Drave, to smo mogle uiniti prije Pearl Harbora. Svaki i najmanji
kuti rezerviran je za evakuirane neborce, a vojska kontrolira sve brodove, jer
ih ona mora i tititi. Osim toga jednostavno ne mogu da napustim svaku
nadu.
Kani li time rei, da uope ne eli da on ode? upita Georgette.
Dakako da ne elim da ode.
to e biti s njime, kad se mi vratimo u domovinu? upita Georgette.
No, moda se ja i ne bih htjela vratiti u domovinu, odvrati Alma.
S58 *
Pa ti si ve rezervirala mjesto na brodu, jednako kao i ja, u udu e
Georgette.
Jo uvijek se mogu povui, zar ne? ljutito uzvrati Alma.
Do toga je razgovora dolo uveer petoga dana i to u Georgettinoj
spavaonici, u koju je Alma ula kroz kupaonicu, smjetenu izmeu obje
spavaonice.
Prewitt nije o tome nita znao. On uope vie nita nije znao Sjedio je na
divanu u sobi za dnevni boravak, a boca i ae bile su mu na dohvatu.
859.oima.
Podivljao bi ako ih ne bi imao pred

Jedino, o emu je neto znao, i za to se zanimao, bio je alkohol. U rakiji

je lealo neto nadnaravno i tajno. Kako je samo alkohol umio da zagrijava
krv i da sve uini nekako svjetlijim. U njem je lealo neto divno i sveto,
pretpostavivi dakako, da ovjek zna, kako valja s njime postupati.
S alkoholom je stvar stajala jednako kao i sa svakom drugom religijom.
Opijao si se u tono pravoj mjeri, neko vrijeme ostajao u tom stanju i

dodavao samo onda nov alkohol, kad bi osjetio, da opojnost poputa i da se

poinje kotrljati niz brijeg u pravcu mamurluka. Inae bi samo izazvao
reakciju.
Bilo je teko da odri ravnoteu. Ako bi se odvie opio, gubio bi svijest ili
bi mu postajalo muno. Oboje je imalo kao posljedicu otrenjavanje i
mamurluk. Ako si naprotiv dopustio da opojnost padne, popusti, poeo bi ti
se mozak topiti kao smrznuto blato, na koje sja sunce. On je u svom ivotu
vidio mnogo smrznutog blata. U Myeru i za vrijeme zimskih manevara, to ih
je itav puk izvrio dolje u Georgiji. I kao skitnica vidio je mnogo smrznutog
blata u Montani i u Dakoti. Ondje je bilo tako tvrdo smrznuto, da je upravo
rezalo donove na cipelama poput vrue lave. Blato, na koje bi zasjalo sunce i
otopilo ga, bilo je najgore blato od sviju. Upravo bi te vuklo u se Nikad nisi
smio da padne u takvo blato.
Bila je to vrlo labava ravnotea, gotovo prava matematska zadaa. Morao
si upotrebiti mnogo energije i koncentracije pravo udo energije da ostane
na uetu. Kad bi naime upravo u pravoj mjeri utonuo u opojnost, elio bi da
utone jo dublje, jer je to bilo tako divno. To je bio trenutak, u kojem si u
najvioj mjeri trebao snagu volje, da ne utone dublje. Da bude zaista
uspjeni pijanac, trebao si koncentraciju i energiju i snagu volje, te veoma
mnogo razmiljanja. Svatko je mogao da bude polovini pijanica, ali pravi
pijanac ...
Svi su oni govorili o pijancima i o slabiima, sve one knjige to ih ita, na
primjer John Barleycorn od Jack Londona, ali sve je to bilo obino govno,
bez trunke istine. ini se kao da neki od njih, kao svi oni koji su ikada pisali o
pijancima upotrebljavaju rije pijanac
i slabi kao sinonime. Oni o tome
860.

nemaju ni pojma; u tom je stvar. Samo pokazuju svoje potpuno neznanje.

Oni se nikad nisu namuili da dosegnu savreni stepen pijanstva ili su to
pokuali i propali, pa su onda nakon toga osjetili silnu potrebu da oblate
pijanstvo i da dokau svijetu da pijanstvo nije zapravo neto, to ne bi mogla
da postigne i svaka traljava budala.

860

Ali takve traljave budale ne mogu da postignu savreni stepen pijanstva,

jednako kao to ne mogu postignuti i nita drugo, pa ipak to pokuavaju.
Dakako, ako ovjek ima sve potrebne kvalitete, moe da postane veliki
pijanac ali u tom bi sluaju postao velik i na svakom drugom podruju,
kojeg bi se latio. Da bi ovjek bio veliki pijanac, potrebno je veoma mnogo
koncentracije, energije, uenja i snage vo ...
Osim suzdravanja, da se ne utone odvie duboko, bilo je najtee
buenje ujutro. Onih prvih dvadeset asaka ili po prilici toliko, ujutro, poslije
buenja, prije nego to je poeo da djeluje prvi alkohol, bili su zaista strani.
Mogao je, meutim, da to izigra ako bi dnevno spavao dva puta po etiri
sata, umjesto da jednom spava osam sati. Postupajui tako, ipak bi dolazio
do onog sna, koji bi mu bio potreban za zdravlje. Dvije posebne ae pune
whiskyja neposredno prije spavanja potrajale bi sve dok se ne bi probudio. U
svakom zanatu postoje posebne smicalice.
Najtee je bilo, meutim, da ne zapadne odvie duboko, da ne pusti da
te voda odnese, kad osjeti, kako te poinje proimati magina toplina pia i
kako se podruje dubokog pritiska odjednom mijenja u najljepe vrijeme, a
sunce odjednom jasnije sjaji. Kad sve najedamput dobije novi sjaj, ini se
istim, otrim i obrisima i bojama, kao da ga je kia upravo svjee isprala.
To je bilo ono najtee. Da ne utone, bez obzira na to, kako bi silno u tom
asu elio da utone. Upravo ovdje poinjala ie razlika izmeu naivnih
pijanica i iskusnih pijanaca. Ovdje je bila razlika izmeu mukaraca i djeaka.
Prewitt je radosno posegnuo za aom i bocom, to su stajale kraj njega
na podu. Upravo se ponosio svojim uspjehom i s mirom, to ga je sklopio sa
cijelim svijetom. Dolo je vrijeme 861.
d? uzme novu dozu svojega lijeka, vrijeme
da obnovi opojnost.
Kakav je dan bio danas?
Ha! Zar je to vano? Ima vremena koliko god hoe! Pred tobom su
godine! Vidio je lanove Drube prijatelja kapljice, gdje u tom stadiju ostaju
godinama. Oni su bili pravi strunjaci.

I neki stari momak, kojeg je jednom sreo u Seattleu, a onda ga esnaest

mjeseci kasnije naao u Indiani, u potpuno istom stanju. Nisu imali ak ni
whiskyja, ve samo Wollworthov preparat u limenkama 81 iz kojega su morali
da alkohol odijele od parafina filtrirajui ga kroz rupi, a onda su ga morali
jo procijediti kroz komad starog kruha.
U valu iznenadnog velikog optimizma on odjednom povjeruje da bi
mogao da potue ak i svjetski rekord. Rekord koji je nepremaen ostao u
Americi sve tamo od veselih devedesetih godina i vremena Diamonda Jim
Bradyja. Iza tog rekorda skrivala Sf: dugaka historija.
Urezat e njegovo ime na bronanu plou i postaviti je na sve pecare u
Louisvilleu kao vidljivi znak, koji e zauvijek ostati sjajna meta za mlade
narataje, uzor koji e nastojati da dostignu
U znak sjeanja na Roberta E. Lee Preuoitta, svjetskog rekordera.
Onaj isti identini ampion, koji je pet ili est posljednjih generacija ostao
nepremaen u amerikim rukama. Velika je to zemlja, ta Amerika. Svatko
moe da postigne svjetski rekord, samo ako je dovoljno sposoban. Zbog
toga su i svi rekordi osvojeni u Americi. Ne moe se porei da je Amerika
zaista velika zemlja. Jesse Owens82 je pobijedio Hitlera na Olimpijadi, a oni
su uzgajali najvee narane i grapefruite na svijetu.
Ulazite u Madisonville u Kentuckyju, govorio je znak, najljepi grad na
svijetu.
Oh, ti prokleti njemaki kopilani!
Poslije brzo ustane i nesigurno prijee kroz sobu, da izae na verandu.
Kako su zastori za zamraivanje meutim bili sputeni, ode on u kuhinju i
sjede ondje.
U spavaonici ree Georgette iza
pomno zakljuanih vrata, koja je sad
862.
svako vee zakljuavala:

U originalu canned heat from Wollworth, neki kozmetiki preparat, Sto ga pod tim imenom prodaje
amerika robna kua Wollworth.
82 Jesse Owens, crnac, glasoviti trka na kratke pruge, olimpijski Pobjednik.
81

862

Dakle, meni je svejedno to ti govori! Prije fli kasnije dogodit e se

nesrea. Moji ivci su upropateni. On jednostavno ne moe time nastaviti
do u beskraj, Alma.
One su to obje znale, ali nisu znale, to bi mogle da poduzmu protiv
toga, jer su obje ve bile okuale sve, to se uope dalo izmisliti. I tako je
dolo do toga, da je Prewitt na kraju sam doveo do izmjene.
Popodne osmoga dana pronaao je u popodnevnim novinama neki
lanak. Opet je zapoeo da redovito ita novine, ukoliko se moe to nazvati
itanjem, ako ovjek pogledom klizi preko crnih znakova na bijelom papiru.
Taj se lanak pred njegovim oima pretvorio iz znakova u rijei. Bila je to
kratka vijest na jednoj od stranjih stranica, javljajui, da su straari ujutro
sedmog prosinca otvorili vrata vojnih zatvora garnizona Schofield i da su sve
kanjenike pustili k njihovim jedinicama.
Ona Wardenova primjedba o njegovim izgledima, da e, ako Japanci ili
bilo tko drugi bombardira otok, pustiti sve kanjenike da se bore, bila je
vrsto usaena u njegovom sjeanju kao strelica u pokretni nian. inilo se
da se sad oko njega sve poelo da sreuje. Warden se napregnuo da izmisli
najmanje vjerojatan sluaj, a sad je taj sluaj zaista nastupio!
Odjednom je sve postalo veoma razborito. Mogao je da osjeti, kako se
njegov razbor izvukao iz smrznutog blata, uspravio se i pogledao u sunce.
Bilo mu je jasno to mora uiniti: morao se vratiti k svojoj eti, ali nije smio
dopustiti da ga putem uhvate Poto je pronaao svoju uniformu, uze Almin
revolver kalibra 3& iz ladice, pregleda naboje u magazinu, i stavi u dep jo
nekolike naboja, izvadivi ih iz kutije.
Posljednji odlomak onog lanka
je govorio, da je poev od 7 prosinca u
863.

vojni zatvor poslano manje novih kanjenika nego ikad do tada, u cijeloj

povijesti zatvora. To je bilo silno. On je s time bio posve sporazuman, ali on

sam ne e da bude jedan od onih, koji e biti poslani u zatvor. Nipoto, ako
ne treba da izvri nita drugo osim da se vrati svojoj eti. MP ga sad ne e
uhvatiti

Gurnuvi revolver u pojas, ogleda se, ne postoji li negdje neto od

vrijednosti, to bi bilo njegovo i to bi mogao da ponese sa sobom. Bude li
se uope ikad vratio ovamo, to nipoto ne e bila tako skoro. Osim
graanskog odijela, to su mu ga kupile djevojke, nije meutim bilo niega,
jedino prijepis sad ve dovrene Pjesme starih vojnika. On ga pomno savine
i smjesti ga u svoju biljenicu kraj naslova knjiga. Biljenicu gurne u prsni
dep svoje koulje. Onda sjede da poeka, dok djevojke ne stignu kui.
I tako se dogodilo, da je u sobi za dnevni boravak nestrpljivo ekao na
njih, kad su se uveer osmoga dana vratile kui. Popodnevne novine je
nestrpljivo drao u ruci. Oi mu nisu dodue bile posve trijezne, no ipak su
bile prilino bistre. Obrijao se i okupao i obukao vojniku uniformu. ak je i
oeljao kosu, koja mu je bila ve prilino dugaka.
Njih dvije su se tako iznenadile, da su ule u sobu, pa ak i sjele prije
nego to su opazile, da je isto odijelo, to ga nosi, zapravo njegova vojnika
uniforma. U toj ukrobljenoj uniformi izgledao je sa svojim zaudo istim i
sjajnim licem usprkos podonjaka upravo mladenaki, pun nade i ivota.
Da sam imao ma samo i gram razbora, ree sav sretan pruajui im
novine, ja bih se bio vratio u nedjelju ujutro, kako sam zapravo i elio.
Bogami, da sam poao ravno na komandno mjesto ete na alu Hanauma,
vjerojatno bih prije njih stigao onamo.
Alma uze novine, proita lanak i preda ga dalje Georgetti.
Da sam onda otiao, nastavi on, ne bih imao nikakvih neprilika, da se
vratim. Sve se bilo uskomealo i toliko je momaka pokuavalo da doe k
svojoj jedinici, da me nitko ne bi ni opazio. Sad e biti tee, ali ako mi uspije
da stignem do svoje ete, i da se prijavim,
a da me nitko ne uhapsi, bit e sve
864.
u redu.

Kako vidim, ima moj revolver, primijeti Alma.

Proitavi lanak, Georgette poloi novine na stol, ustane i povue
zastore za zamraivanje. Vani se ve sputao veernji sumrak. Pritom nije
rekla ni rijei.

864

Ne vjerujem, da u ga trebati, odvrati Prew. To je samo mjera

sigurnosti. im dobijem dopust, ja u ti ga vratiti. A sad, ree poavi prema
vratima, dovienja. Bit e bolje da ugasite svijetlo, kad budem izlazio.
Ne bi li. htio da poeka do jutra? upita Alma. Ve je skoro posve
tamno.
Dovraga i ekanje! odbije Prewitt. Jedini razlog zbog kojega sam
uope tako dugo ekao, bio je taj, jer sam htio da vam kaem kamo idem, da
se uzalud ne brinete, to se dogodilo sa mnom.
To je zaista bilo veoma obzirno od tebe, prigueno odvrati Alma.
Mislio sam da vam toliko dugujem, doda on.
Da, kimne Alma, mislim da mi zaista toliko duguje.
Poloivi ruku na kvaku, on se okrene. to je zapravo? To zvui kao da
misli da zauvijek nestajem. Moda u dobiti etnu kaznu od nekoliko
tjedana, ali im mi dadu propusnicu, opet u se pojaviti ovdje.
To vie ne e biti mogue, odbije Alma, jer vie ne u biti ovdje. Isto
vrijedi za Georgette, doda ona.
Zato ne e?
Jer idemo kui u Sjedinjene Drave, zato! uzbueno odgovori ona.
Kada?
Imamo karte za bi'od, koji odlazi estoga sijenja.
Tako, odvrati on i skine ruku s kvake. Kako je dolo do toga?
Jer nas evakuiraju! nesuzdrano e Alma.
Dobro, polako ree on, onda u pokuati da jo i prije estog sijenja
doem ovamo.
Pokuati da jo prije estog sijenja
doe ovamo, stane ga oponaati
865.

ona. Zar je to za tebe sve? Ti prokleto dobro zna, da ne e moi da

doe.

Moda u ipak moi, odgovori on. Dovraga, to hoe da uinim?

Treba li da ostanem ovdje, dok ti ne otputuje? Ve sad sam ostao vie od
tjedan dana. Ostanem li jo dulje, ne u se uope vie moi vratiti.

Mogao bi da ostane bar do jutra. U noi posvuda vrve patrole, odvrati

ona, a glas joj se uskoleba. Poslije zalaska sunca ne smije nitko izai.
I danju posvuda vrve patrole. to se toga tie, nou e "biti lake.
Moda e promijeniti miljenje, ako ostane do jutra, odjednom
zaplae ona, otvoreno, golo i bez pripreme, upravo onako kao da je
odjednom, neoekivana i gola, izletjela kugla iz puane cijevi.
Georgette, koja je nijemo povlaila zastore za zamraivanje sie niz
stepenice sa staklene verande i uspe se uz stepenice, koje su vodile u
kuhinju.
Traim li odvie? plaui e Alma.
Moje bih miljenje mogao promijeniti? u neprilici upita Prew. Misli li
da se onda ne u vratiti u vojsku? A to da inim, kad se ti odveze kui u
Drave?
Moda se uope ne u vratiti kui, ponudi mu Alma plaui
Boe! smeteno e on. U zvuku njegova glasa osjeala se jasno zlovolja i
nestrpljenje. A ja sam mislio, da se ti mora vratiti.
Ne, ne moram! viknu Alma izmeu napadaja divljeg jecanja. Ali ako
sad izae na ta vrata, bogami, vratit u se!
emu eli natrag u vojsku? viknu ona, uhvativi sapu to je vojska
ikada uinila za tebe, osim to te je izlemala i to je postupala s tobom kao sa
smeem, i to te je kao nekog zloinca bacila u tamnicu? I takvoj vojsci se ti
eli vratiti? Zato?

866.

866

Zato se elim vratiti? zaueno upita Prewitt. Pa ja sam vojnik!

Vojnik, neartikulirano viknu Alma. Vojnik! Njezine suze brzo
presahnue i ona se divlje nasmije. Vojnik! nemono nastavi.
Profesionalni vojnik. Vojnik redovite vojske. Tridesetgodinjak.
Dakako, odvrati on i nesigurno se osmjehne kao ovjek, koji nije
razumio neku salu. Tridesetgodinjak. Onda se zaista nasmijei. ovjek
koji mora sluiti jo samo dvadeset i etiri godine.
Isuse! ree Alma. Isuse Kriste!
Hoe li ugasiti svijetlo, dok budem izlazio? upita on.
Ja u ga ugasiti, odvrati Georgette vrsto, ali zadovoljno. Stajala je na
stubama koje su vodile u kuhinju. Onda sie po njima i otie do prekidaa
kraj vrata, na kojima su visjeli zastori za zamraivanje. U tami otvori on
kraun, izae i zatvori vrata za sobom.
PEDESET I DRUGO POGLAVLJE
Izvana je kua izgledala tako tamno, kao da u njoj nema ni ive due. On
je sav sretan stajao punu minutu i gledao u kuu. Jo uvijek se osjeao malo
pijanim, premda od tri sata popodne nije popio ni kapljice. Sad je bio
slobodan.
Za par dana ona e se s time pomiriti. To je znao. im dobije propusnicu
i posjeti je, ona e mu se isto tako razveseliti kao i uvijek. Nije se nimalo
zabrinjavao, da bi se ona mogla vratiti u Sjedinjene Drave.
I vojska je imala jedno dobro svojstvo. Ona je ovjeka tako esto i tako
dugo odvajala od ena, da im on nikada nije dodijao i obratno.
Prew stane na prvom uglu, izvadi revolver iz pojasa i gurne ga u dep
hlaa, a onda poe dalje. Revolver u jednom depu, a naboji u drugom
depu trli su mu za vrijeme hoda o stegna. Osobito je revolver bio jako teak.
Gurnut e ruke u depove, ako ga zadre.
Moda e ipak moi da se nekako izmota.
Ni u kom sluaju ne e, meutim, dopustiti da ga uhvate uljivi vojni

865

policajci i da ga sprijee, da se vrati svojoj eti. To je bio vrsto odluio.

55 Odsada do vjenosti

868

868.

Najbolje e biti, da sie niz Sierru dolje do Kaimukija, premda je

Wilhemina bila kraa. U Sierra Streetu je meutim veina kua leala na
samoj ulici, a isto tako i njihove garae. Svi su vrtovi imali male terase od
opeke ili kamenja. Te kue iz bajke u Sierra Streetu imale su mnogo tamnih
izboina. Kad jednom izae iz Kaimuki Streeta ne treba se vie brinuti.
Onda e prijei preko avenije Waialae i otii do igralita za golf Waialae.
Waialae igralite za golf je pruga puste neplodne zemlje, koja je leala
malo vie izmeu autostrade i ala. Na njem nije bilo drvea. Sastojalo se
veinom od pjeanih humaka obraslih s nekoliko uperaka trave i nije
nikada bilo prikladno ni za to osim kao igralite za golf. Ondje, gdje je
avenija Waialae prolazila kroz Kaimuki prema aveniji Kealaolu, mijenjala je
ime i pretvorila se u autoput Kalanianaole do Makapuu Heada. Trokut, koji je
nastao na taj nain izmeu obje avenije i ala, inio je igralite za golf
Waialae. Poznavao je taj kraj kao svoj dep. Za vrijeme prologodinjih
manevara sastajali su se ondje svake veeri s nekoliko domorodakih
djevojaka. Kad bude preao preko igralita za golf, morat e da dvaput
prijee i preko autoputa, jer autoput na svom istonom dijelu zavija posve
do ala. Sam prolaz kroz igralite golfa, to ga je dobro poznavao, bio je
vrijedan da se izvrgne riziku da dvaput prijee preko autoputa.
Jedina potekoa kasnije bio je put po nasipu, koji je iznad slanih
movara vodio u Koko Head. Taj je put bio neke pola milje dugaak.
Vjerojatno e ondje morati da tri. No poslije toga bi stvar bila u redu.
Svi obalni poloaji na toj strani spadali su u odsjek ete G On se mogao
svratiti u bilo koji od njih, ali nije htio da ode u koji drugi poloaj na alu.
elio je da poe izravno komandantu ete u zaljevu Hanauma.
869. ga je na onu divlju nonu moru
Put preko igralita za golf podsjetio

dugakog puta k Almi, poto ga je Tusta svinja ranio. Podsjeao ga je i na

sanjarsku tiinu onog njegovog nonog hodanja kroz Waikiki, kad je otiao u
potjeru za pijanim Angelom Maggiom u Kalakuu. Osim njegova disanja i
kriputanja cipela u pijesku nije se nita ulo. U crnoj tami noi nije se kretalo
ni jedno ivo bie. Bio je posve sam na svijetu, tako nijemom i tako crnom

kao to je unutranjost rova u ugljeniku Nigdje se nije razabirao ni trunak

svijetla. Nije bilo rasvijetljenih prozora, ni ulinih svjetiljki, ni neonskih svijetla
na lokalima s automatskim gramofonima, pa ak ni automobilskih reflektora.
Havaji su bili u ratu. Radovao se to se vraa.
Jednom je hodajui prema istoku, ugledao prijeko na autocesti patrolna
kola s plavim reflektorima, kako se polako voze prema zapadu, dakle u
smjeru, protivnom od njegova smjera. Tc ga udno uzbudi. Naas zastade da
ih promotri. Kad je prvi puta preao preko avenije Waialae, bio je veoma
oprezan. Dugo je ekao, dok se nije uvjerio, da na autoputu zaista nema
nikoga Navodno se ta plava svijetla nisu mogla vidjeti iz zraka, a moda se i
zaista nisu ni vidjela. No na zemlji mogao si ih razabrati ve na punu milju
udaljenosti.
Isto je tako bio oprezan, kad je stigao do drugog krianja, blizu kraja
igralita za golf. Sputao se s malo povienog terena, pa je mogao da
pregleda gotovo pola milje puta. Nigdje nije bilo nikakvog plavog svijetla.
Tako se nije ni zaustavio, ve je nastavio dalje da prijee preko ceste. Da su
se ovdje negdje nalazila kakva patrolna kola, on bi ih po njihovim plavim
svjetiljkama lako mogao da razabere na punu milju.
Naprotiv nije mogao da razabere patrolna kola s ugaenim svijetlima.
Jednostavno nije ni oekivao, da bi se mogao namjeriti na kola s ugaenim
reflektorima. Nije ih, dakle* ni traio pogledom.
Kola su stajala po prilici trideset metara zapadno od njega usred
autoputa.
Kad se Prewitt uspeo na rub ceste i izaao na asfalt, patrolna kola upalie
svijetlo. Imala su dva plava reflektora i jedno pomino svijetlo, koje je bilo
mnogo jasnije, gotovo bijelo. Tek u870.
tom ih je trenutku opazio. Stajao je usred
unjeva njihovih reflektora. Da je preao preko ceste sto metara nie ili
pedeset metara vie, oni ga moda ne bi uli, premda se nije trudio da stupa
tiho. Prvi ga je impuls potjerao da pobjegne, ali se svlada. To mu i onako ne
bi nita koristilo. Stajao je gotovo u sredini autoputa, a s obje strane bio je

870

teren ravan i otvoren. Osim toga je jo uvijek mogao da ih pokua zavarati. I

kasnije je mogao da nagne u bijeg.
Stoj! doviknu mu neki nervozni glas.
On je ve bio stao. To ga je podsjetilo na onu no, u kojoj ga je Warden
zaustavio, onda na Hickam Fieldu. Najradije bi se glasno nasmijao. O ti
kopilani, ti lukavi naderani kopilani ue ovdje ugaenih reflektora, a dosad
je sve tako dobro i glatko prolo. Tako su ga nasamarili!
Patrolna kola, neki jeep, priblii mu se polako i oprezno do na deset jardi.
U njima su sjedila etiri preplaena MP-a. Mogao je da razabere njihova lica,
i plavo svijetlo, to se odraavalo od bijelih slova njihovih oznaka na ruci. Svi
su nosili eline ljemove. Onaj koji je sjedio kraj vozaa, ustane i zagleda se
u nj preko Thompsonova mitraljeza i zatitnog stakla. Prew je mogao
razabrati utisnuti tvorniki znak na cijevi mitraljeza.
Tko je?
Prijatelj, odgovori Prew.
Ona dvojica na stranjim sjeditima, koji su to oito smatrali obinim
odgovorom na obino pitanje, polako i oklijevajui iza- oe iz jeepa. Cijevi
njihovih revolvera bile su uperene u njega.
Prii blie, prijatelju, da te prepoznamo, ree onaj vii piskutljivim
glasom. Zatim se nakalje.
A on, to jest Prewitt, neprepoznati prijatelj polako im se priblii. Morao je
da pomisli na to, kako su u tom trenutku, moda na dijelak sekunde, uslijed
njihove sluajne lukavosti i njegove vlastite gluposti, drali sve niti u svojim
rukama. Stvar je zapoela skoro prije godinu dana s glavnim trublja em
Houstonom, dovela je preko Dinamita Holmesa i boksanja do posebnog
871.
postupka i do Ike Galovicha, a odande
u vojni zatvor do Jacka Malloya i do

pokojne Tuste svinje Judsona, pa preko brojnih drugih stvari prije i kasnije,
dovela ga je konano ovamo, gdje su u dijelku sekunde u odreenoj toci
vremena na vrpci vremena, koja i nije bila vrpca, ve beskonani niz toaka,
ta etiri stranca drala sve u rukama, a da to nisu ni znala.

Stoj! ree opet onaj vii. etiri oka i usta dvaju revolvera oprezno ga
odmjerie odozdo do dolje.
Sve u redu, Harry, ree onaj vii s malo vie povjerenja. To je vojnik.
Dakle je bar dotle uznapredovao.
ovjek, koji je piljio u nj iznad Thompsonova mitraljeza, sjede, a uzdah
olakanja kao da se neujno zau u noi.
Ugasi taj reflektor, ree onaj veliki. Svijetlo potamni, a ona druga
dvojica mu se priblie.
Dovraga, to trai ovdje vani, drue, nestrpljivo e onaj vii. Bio je
stariji vodnik. Drugi MP bio je desetar. Umalo to se zbog tebe nismo od
straha posrali u hlae. Iz poloaja 16 dobili smo vijest, da se netko skie po
igralitu za golf, pa smo ve mislili, da e nas napasti itav bataljon
padobranaca.
Sad mu je sve bilo jasno. Dok je stajao na igralitu za golf i gledao, netko
je opazio njegovu silhuetu prema plavom reflektoru
patrolnih kola. Netko iz ete G. Zapravo je morao da pomisli na to, kad je ve
sam sebe drao tako sjajnim pjeakom.
Vraam se u svoj poloaj, odgovori Prew.
Tako? Koji poloaj?
Osamnaest. Dolje na cesti.
Kakvih osamnaest? Koja jedinica?
eta G ti pjeadijski puk.
U starijem vodniku kao da jo malo popusti napetost. Zar eta G
pjeadijskog puka nije jo ula za policijski sat?
ula je.
872. svoga poloaja?
Dovraga, pa ta ti onda radi izvan

Vraam se kui. Posjetio sam svoju djevojku. Stanuje upravo tamo

prijeko. On kimne prema igralitu za golf.
Ima li propusnicu?
Nemam.

872

Dakle, nema propusnice, dobaci drugi, kao da je time konano rijeeno

pitanje. Doi, povedimo ga sa sobom i gotovo. Postao je neumoljiv. I on je
ve osjetio olakanje. Zatim se strano uplaio, a sad je opet postao
neumoljiv. Stavio je svoj revolver natrag u tok.
Samo polako, desetaru Oliver, odbije stariji vodnik.
Meni je posve svejedno, odvrati desetar.
Tko zapovijeda poloajem broj osamnaest, prijatelju? upita stariji
vodnik.
Stariji vodnik Choate.
Oba policajca pogledae jedan drugoga.
Zna li ti, tko zapovijeda brojem osamnaest, Harry? doviknu stariji
vodnik prema jeepu.
U jeepu stadoe vijeati. Ne znam, odvrati Harry, ali to moemo
doznati za as.
Lijepo, kimnu stariji vodnik. Povedimo ga do broja, osamnaest.
Meni je posve svejedno, dobaci desetar, ali mislim da ga povedemo
na straarnicu. Taj mi se ne svia, Fred. Pogledaj samo malo tu uniformu. To
je garnizonska uniforma, besprijekorno ukrobljena. to radi on u
garnizonskoj uniformi? Bez bora od ranca. Ta uniforma nije bila u rancu,
otkad je posljednji put bila na ienju!
Ne e nas nita stajati, ako ga najprije povedemo dolje, ree stariji
vodnik.
Meni je posve svejedno, odvrati desetar. Moglo bi nam meutim
mnogo nakoditi. Na primjer, ako nam pobjegne.
Zaboga, htio bih da znam, kako bi mogao pobjei nama etvorici?
873. tu lijepu uniformu? upita desetar.
A to onda, ako je sluajno ukrao

Moda je saboter, a njegovi ljudi ekaju dolje na cesti da nas pobiju. Meni
je to posve svejedno, ali odakle da znam, nije li on uhoda ili neto slino?
No, to misli o tome, prijatelju? upita stariji vodnik ekaju li tvoji
ljudi dolje na cesti da nas pobiju?

Zaboga, ja nisam uhoda! Zar moda izgledam kao uhoda? Takav

poloaj nije bio predvidio. Zaista je od svega najljepe bilo to to su ga
osumnjiili da je uhoda.
Dovraga, odakle bismo mogli znati, da nisi uhoda? upita desetar.
Meni je to posve svejedno.
Tako je, kimnu stariji vodnik. Koliko je do nas, mogao bi biti i sam
Tojo.

Moda upravo kani da digne u zrak guvernerovu palau, dobaci

desetar. Ili neto slino. Meni je posve svejedno, ali kaem vam: odvedimo
ga na straarnicu. Rijeit emo se svake odgovornosti.
Ah, kojeta, to nije uhoda, nezadovoljno e stariji vodnik Nije stavio
revolver natrag u tok, ali mu je on u ispruenoj ruci visio niz bok. Ima li uza
se kakvu legitimaciju, drue? Da znamo, tko si?
Nemam.
Ba nita?
Nita.
Onda mi je ao, prijatelju, ali te moramo povesti na straarnicu, ree
stariji vodnik. Trebao bi ipak da ima bilo kakvu legitimaciju. Bogami, ne
inim to ba rado. S druge strane ne moemo opet dopustiti da svaki kujin
sin tri nou naokolo bez legitimacije kao da je kakav general.
Dolo je dakle tako, kako je oekivao i on. To je i onako bila igra na sreu.
Stariji vodnik je zaista bio estit momak, pa se punu minutu skoro inilo kao
da bi Prewitt mogao da dobije igru. On jo jednom pokua.
Samo asak. ujte me, momci. Ja nisam uhoda. Ve est godina sluim u
vojsci, a kanim u njoj sluiti jo dvadeset i etiri godine. Vi znate to e mi se
dogoditi, ako me uhapsite Doi u 874.
u zatvor, ba tako sigurno, kao to stojim
ovdje. Rat je, a prokleta vojska treba svakog ovjeka, kojeg se moe domoi.
Ako doem u zatvor, ne e rat imati nita od toga. a ja sam godinama ekao
taj rat. Molim vas, nemojte mi pokvariti tu priliku.
O tom si trebao promisliti, prije nego to si pobjegao, ree desetar.

874

Da postoji i najmanja mogunost, da sam uhoda, stvar bi bila posve

drukija, ali vi momci znate, da ja nisam pijun ni ita slino.
Ti si poznavao zapovijedi, ree desetar. Znao si da nema pravo izai.
Pobjegao si da se sastane sa svojom djevojkom. U redu. Morao si znati i to
te eka, ako te ulove.
A osim toga, kako da znamo, tko si ti? Uostalom, meni je to posve
svejedno. Lako je pripovijedati. Svi znadu da je eta G zaposjela cijelu ovu
obalu.
Jezik za zube, Oliver, umijea se stariji vodnik. Tko zapovijeda ovdje, ti
ili ja? To to si rekao o vojnom zatvoru, nastavi on, iva je istina. I nema
smisla za takvu malenkost zatvarati ovjeka u tamnicu, gdje ne koristi nita,
kad smo usred rata. To je pravo razbacivanje ljudi i glupo je.
Dakako da je glupo!
S druge strane moram biti posve siguran. Zar zaista nema sa sobom
nikakvih isprava? Kad bi imao bar kakvu legitimaciju! Onda bismo bili
sigurni. Bilo kakav komadi papira, koji bi te mogao identificirati?
Nemam, slae Prew, ni krpice.
Lijevom dodirne u depu izlaznu zelenu kartu ispod naboja. Ona mu je
uvijek sluila kao propusnica. Sad je bila kao istekl; vizum, vizum za povrat u
zemlju obeanu, u kojoj se svatko vlada kao da je to pustinja i radi kao da
eli smjesta iz nje pobjei. Bila je to lanska karta od prole godine. Ona mu
ove godine ne e vie otvarati vrata u klupske prostorije. Dovraga, zato nisi
pomislio na to, da plati svoju lanarinu? Sad ti vie nije vrijedila nita. Stvar
je bila u tome to su svi, koji nisu bili dezerteri, morali da zelenu kartu vrate
ve prije mjesec dana. Zato ne samo to je bilo posve bez koristi, da je
875. Ba sjajno za tebe! Dobra ala.
pokae, ve je bilo ak izriito opasno.

Warden e upravo uivati u tome.

Mi te jednostavno moramo povesti sa sobom, ree stariji vodnik.
Ne biste li me odvezli bar do poloaja osamnaest. Oni me tamo mogu
identificirati.
On pokua jo jednom.

To bi ve ilo, odgovori stariji vodnik.

Kunem ti se da me ondje poznaju, uvjeravao ih je on. To bi mogao
uzeti na se. Zapravo nije tako kanio postupiti, ali sad e to uiniti. Rado. Nije
bio ponosan. to je bilo na tome, hoe li ga poglavica Choate poslati u tab
ete, poto ga je spasio iz ruke vojne policije ili e se on sam tamo pojaviti.
Nije li mu to moglo biti svejedno?
Ti nema prava da se izvrgava riziku, Fred, umijea se desetar. Meni
je posve svejedno, ali taj momak...
On ima pravo, kimnu Fred. Moja je zadaa da se ne uputam ni u
kakav riziko. ao mi je, ali ako nema legitimacije moramo te povesti sa
sobom.
Zaboga, mii se, ravnoduno doviknu Harry s jeepa. Samo gubi
vrijeme.
Jezik za zube, ti! drekne stariji vodnik Fred. To je moja zadaa i ja sam
odgovoran za nju, a ne ti!
ao mi je, drue, oklijevajui ree, ali moramo te povesti sa sobom.
On podigne revolver, koji mu je jo uvijek visio u ispruenoj ruci i mlako
pokae prema jeepu.
Uvia li bar da nisam uhoda?
Dakako, sigurno. Pa ipak.
Izvuci te svoje proklete ruke iz depova! zlovoljno viknu desetar. Meni
je posve svejedno, ali kako si dugo ve u vojsci, prijatelju, da cijelo vrijeme
dri ruke u depovima?
Naprijed, drue! javi se stariji vodnik.
Onda, dakle, treba tako da bude. U redu. Neka bude. Jo uvijek se mogao
876. Kasnije e moi da se proulja preko
probiti kroz njih. Bila su samo etvorica.

autoputa. Na drugoj strani autoputa ne e ga traiti. Odande moe da krene

prema istoku. Takva je bila stvar. Njega ne e uhvatiti. Nikada.
Doi sad, drue, mlako ga potjera stariji vodnik Naprijed!
On pusti da njegov duh, to ga je dosad na raun svoga ponosa iz
Kentuckyja i uz pomo maziva vjere drao otvorenim, zaepi sam sebe i da

876

se pretvori u ono isto staro, usko, jasno, tvrdo, kristalno bistro neto, to je
nosilo zatitnu marku Harlan Countyja u Kentuckyju i predstavljalo jedini
poklon, to mu ga je njegov otac dao u toku cijeloga svog ivota. Uostalom,
dao mu je to, a da ni sam nije znao, jer bi inae sigurno pokuao da mu to
opet oduzme.
Rekao sam ti da izvue te proklete ruke iz depova! zlovoljno ponovi
desetar.
Prew trgnu ruke iz depova. U desnici je drao Almin revolver kalibra 38,
a ljevicom zgrabi oruje starijeg vodnika i baci ga daleko preko ceste. Sa
cijevi revolvera, to ga je drao u desnoj ruci, udari desetara pod ljemom po
eljusti.
Prewitt se osjeti slobodnim i kao bez teine. Slobodne su mu bile ruke i
noge, bez ueta, bez lisiina, bez okova. Mogao je slobodno da die, a nije
imao ni luake koulje. Proeo ga je takav osjeaj slobode da je gotovo i
sam povjerovao u to, da je slobodan. Slobodno i bez zapreke potri u no, u
ravnicu, u tamu na igralitu za golf Waialae. Pjeani humci bez drvea i
uperci trave. Odmah negdje ovdje u blizini morala se nalaziti velika
uleknina u pijesku.
Trei punom brzinom poput trkaa pogleda letimice preko ramena i
ugleda onu dvojicu, gdje jo uvijek stoje u plavom svijetlu reflektora. To nisu
smjeli da uine, automatski mu proe kroz glavu. Kao prvo su trebali da
skoe u tamu i u zaklon. Mogao bi ih obojicu ustrijeliti, pa i tim revolverom,
to ga nije poznavao.
A onda, u dijelku sekunde, posta mu jasno, da ona dvojica uope ne
znaju, da on ima revolver. U tehnikom pogledu nisu dakle uope poinili
877. zbog nepromiljenosti. Prewittov
pogreku, ili bar to nije bila pogreka

smisao za red osjeti odmah olakanje. Grijeke zbog neznanja mogle su se

ispriati, ali nikad nije dobar vojnik smio da poini pogreku iz
nepromiljenosti.
Stariji vodnik Fred viknu: Odvezite se natrag do ugla. Tame je vojni
telefon! Desetar je upravo teturajui ustajao. Ljevicom se drao za eljust.

Jo prije nego to je pravo bio na nogama, njegov revolver kalibra 45 sijevnu

crveno i veselo.
Prew presta da se ogledava i poe trati u isprekidanoj crti. Osjeti
potrebu da se nasmije. Oni su mu bili dorasli protivnici. Osim one jedne
toke, to nisu odmah izmakli sa svijetla reflektora, oni su se izvrsno drali.
Bogami. Brzo su se snali. Dovraga, gdje je bila ta rupa u pijesku?
Treba da poalju sve slobodne ljude! zau starijeg vodnika gdje jo
uvijek vie. Da alarmiraju sve poloaje na alu. Taj momak nije bio vojnik.
Jeepov motor zaurla. Ne, ne sad, glupane! viknu stariji vodnik Fred.
Najprije svijetlo. Pokretno svijetlo. Upali reflektor!
Slijeva ugleda Prew jamu u pijesku.
Onda zasja reflektor.
Prew zastane i okrene se prema svijetlu.
Gotovo istodobno poe s upravljaevog sjedita jeepa svjetlucati veliko
oko Harryjeva mitraljeza. Namigavalo je namjetenom veselou kao kakva
jednooka barska drolja.
Prew im je stajao ravno nasuprot, gotovo na rubu uleknine u pijesku.
Moda je to uinio zbog toga, to je stariji vodnik Fred doviknuo ono o
alarmiranju obalnih poloaja. Kao svi pjeaci i Prew se grozio od toga, da ga
ustrijele ljudi iz njegove vlastite jedinice. Moda je bilo i zbog toga, to je
Fred viknuo neka poalju sve raspoloive ljude. Pred njim je jo uvijek leao
put preko nasipa, koji je prelazio preko slane movare. U duhu je vidio kako
su se jeepovi s plavim svijetlom nagurali oko njega, svi ekajui na nj, sve
dok nasip nije izgledao kao boina jelka u bogataevom predvorju.
Odvie je dugo trao i gotovo je posve izgubio dah. Moda je bilo zbog
toga, jer je odjednom prema njima878.
osjetio takvu veliku sklonost, poto su na
pravi nain zapoeli potjeru. Gotovo da se ponosio njima. I imao je
povjerenja u njih. Zaista su besprijekorno obavljali stvar i vrili svoj posao
dobro i struno. Ni on sam ne bi mogao bolje da uini. Bili su sposobni.
Moda je, meutim, uzrok posve jednostavno bila posljednja reenica, to ju
je poviknuo stariji vodnik: Taj momak nije bio vojnik!

878

Moda su to bili i posve mehaniki razlozi, pa ga je na njegovu kretnju

navelo to, to je zablisnulo svijetlo pokretnog reflektora. Bila je to
instinktivna kretnja ovjeka iz Kentuckyja. koji je protivno od pjeaka,
navikao na to da njegovi prijatelji pucaju na nj i koji se upravo na religiozan
nain zgraa od toga; da ga pogode u lea.
Bilo kako bilo, on je znao, okrenuvi se, da Harryjev mitraljez modela
Thompson puca prema njemu.
U onih nekoliko sekundi, dok je tako stajao, mogao je da dvaput opali iz
svog revolvera kalibra 38 i da ubije dvojicu oo njih, Freda i desetara. U
svijetlu reflektora bili su upravo savreni ciljevi. No on nije pucao. Nije ak ni
htio da puca. Jedva je i pomislio na to. Ta i oni su bili dio vojske. Kako je
mogao da nekog vojnika ubije zbog toga, to struno i pravilno vri svoju
dunost? Ubijanje je jo uvijek bilo najgora rije u cijelom jeziku.
Jednom je i on ubio, ali to nije nita koristilo. Premda je to ubijanje bilo
opravdano i on se nije pokajao zbog njega, ono ni.je nita koristilo. Moda
uope nikada ne koristi. Onaj drugi i dalje nastavlja. Ubije li i drugoga, trei
e nastaviti. Ne uzmogne li ubiti i tog treega, nije uope imalo smisla, da
bilo koga ubije. Mogao je ubijati i ubijati i ubijati. On ne e postati apostol
Malloyevih ideja. I oni su bili dio armije. Nije bilo istina, da svi ljudi ubijaju
ono to vole. Istina je, meutim, da predmet njihove ljubavi ubija ljude, koji
ga vole. To je opet posve u redu.
Neka tri predmeta redom probie uz otri bol svoj put kroz njegove
grudi. On pade natrake u rupu u pijesku. Harryjev mitraljez modela
Thompson presta pucati kratkim rafalima, koje je, ini se, ispaljivao ve
beskrajno dugo.
Nauio sam, Jack! Nauio sam! 879.
Rupa u pijesku bila je duboka, a njezini
rubovi strmi. Pao je u nju pa se na dnu rupe otkotrljao na lice. Grudi su ga
tupo boljele, ali ta bol nije bila osobito neugodna. uo ih je kako dolaze, ali
nije htio da ga nau u tom poloaju. Ne s licem u pijesku. Noge nije mogao
da pokrene, ali mu je uz pomo laktova uspjelo, da se niz breuljak izvrne na

lea, onamo gdje je pijesak bio ravan. Onda je bio gotov. No, Jack, ja sam
nauio.
Ovako u bolje izgledati. Mogu gledati gore prema njima Kladim se, da
ne bi nikad mislio, da u nauiti, zar ne, Jack?
Jednostavno je stao, ree Harryjev glas jo uvijek prestraeno, kad su
mu se pribliili. Jednostavno je stao. Nisam pucao u neto odreeno.
Jednostavno sam pucao. Onda se upalilo svijetlo i on je jednostavno zastao.
Bilo mu je drago to mu je uspjelo da se okrene i da lei dolje na ravnom
pijesku. Tako je to dakle bilo, to umiranje. On se sjeti majke na smrtnoj
postelji. Treba da se napregne, prijatelju, ako eli da je dostigne. Uvijek si
sam sebe pitao, kako bi to moglo biti. Uvijek si pod tim zamiljao neto
posve osobito. Nisi mogao ni zamisliti, da bi to moglo biti tako
svakodnevno. Kao kockanje. Ili kao svlaenje arapa. Ili kao smatanje
cigareta. Neto posve jednostavno i svakodnevno. Muio si se i muio, ekao
si i ekao, cio si ivot ekao na to. Konano je dolo, a ti si se nadao da e
moi da to dobro uradi. Onda je dolo i sad je ovdje i sad moe sam da
vidi kako si uradio. Na svaki nain nisi sebi predoavao da e to biti neto
posve svakodnevno. Mnogo bi lake uspio da to svlada, da je bilo neto
osobito.
Obradovao se, kad je vidio gdje se njihove glave pojavljuju iznad ruba u
pijesku i promatrao ih je kako su se spustile niz strminu. Pred publikom e
biti mnogo lake da obavi tu zadau.
Isuse! ree desetar. Ovi Thompsonovi zaista pretvaraju ovjeka u
kau.
Ti zna, da ga nisam htio ustrijeliti, javi se Harry. On je jednostavno
ostao stajati. Sam se sebi inim kao880.
prava svinja.
To se zove pasivni otpor, vojnie. Nije li tako, Jack? Uini mu se kao da
klizi niz neki dugaki snijegom pokriven obronak. Osjeao je kako poinje da
sam sebe naputa. Ona uzica, to ju je svojedobno vidio u zatvoru, napinjala
se sve vie i vie, dok

880

je on sve dalje i dalje odmicao. Onda uspori vonju \i posve njeno presta
kliziti, kao da se na ono posljednje jo nije odluio, a zatim poe opet da
malo dolazi k sebi. Tako je to dakle bilo? Tko bi to mogao da nasluti? Bilo mu
je milo to ne lei vie licem u pijesku.
Je li ve mrtav? upita desetar.
Jo nije, odvrati Fred.
Gledaj, javi se desetar. Imao je revolver. Tamo je, u pijesku. Nije li
pucao?
Jednostavno je stao, opet e Harry.
Da ga sad malo pogledam? upita desetar.
Poekaj jo asak, ree Fred.
Taj Fred. To je bio estit momak. On je razumio. Bilo je tak^ kao da su ga
nali licem u pijesku. Htio je da neto rekne, da neto uini, neto dobroga,
moda da se naali i da im pokae kako on to dobro umije svladati. Ali kad je
pokuao da govori opazi da ne moe govoriti. Ne moe ni govoriti. Ne moe
se ni maknuti. Moe samo leati i gledati u njih. Konano to i nije publika.
Vjerojatno ne e dugo potrajati. Samo kratko vrijeme.
Volio bi da je imao priliku da proita sve one ostale knjige. Mrska mu je
bila pomisao, da e ono to je proitao biti sada posve uzalud. Nekako je
sam sebi predoavao, da e jednoga dana moi sve to iskoristiti. Najgora je
bila misao, da e sve i dalje tei istim tokom i kad on ne bude vie postojao.
Alma i Warden i negdje Maggio. Svi e oni ivjeti i dalje. On je sigurno bio
egoist. Nije htio da stvar jednostavno tako poe dalje.
ovjek ne bi mogao da povjeruje, da e stvar tako dugo potrajati.
Premda je u njem bilo sve rastrgano, ipak je tako dugo trajalo. Moje cijelo
tijelo je rastrgano. Moje tijelo. Nije881.
htio da mu cijelo tijelo bude rastrgano.
Ako hoe, moe jednostavno popustiti.
Oni to ne e primijetiti. Ne moe govoriti. Ne moe se ni maknuti. Pa
ipak predugo traje. Cijelo moje tijelo je rastrgano. Rastrgano u komade. U
krpe. To je sramota. A oni to ne e nikad doznati.

Ti sam zna, meutim. Mora pravilno postupati. Jako dugo. ne e

potrajati. Moda jo jednu minutu. A ti bi zaista htio da u redu obavi stvar,
pa ak i onda, ako to nitko ne dozna. Samo jo jednu minutu. Onda e
prestati. Onda e sve proi.
Leao je ovdje. Osjeao je da se znoji i prisiljavao sam sebe da pogleda u
ono neto, ono sve je svreno. Pogledavi onome u lice, osjeti kako se
znoji.
Bojim se.
Kad bih neto mogao rei. Samo jednu rije. Kad bih se bar mogao malo
maknuti. Kad bih mogao bar da neto uinim, a ne samo da leim i
promatram njih i ono neto. Zaista, ovaj svijet je osamljeno mjesto.
Onda odjednom ugleda onako usput, kao da odjednom vidi dvostruko,
da stvar, zaista i usprkos svemu, uope nema kraja i nikad ne e imati kraja.
Tako nemam eto ni te utjehe, pomisli on, znojei se. Upravo tako, kao to je
nekad prije dugo vremena bio mislio, onda kod Choya, kad se razgovarao s
Reedom.' Kako to, da je sve bio samo beskrajni lanac uvijek novih odluka, a
ipak je sve usprkos svemu bilo tono. To mu poda osjeaj ugodnosti, to
znanje, da je pravilno postupao.
ovjee, ti Thompsonovi zaista gadno udese ovjeka, dobaci desetar
Oliver. Zar jo uvijek nije mrtav?
Ne mogu nikako da razumijem, zato je zastao, turobno e Harry. I
zato nije pucao. To u ovjeku pobuuje osjeaj, da je podli kujin sin.
Prokletstvo, ja uope nisam nianio. Jednostavno sam onako pucao. Bogami,
uope nisam nianio. Cuj me, Fred, nervozno zajeca Harry Temple. Fred,
Fred, uj me!
882.
Jezik za zube! ree Fred Dickson.

asna rije, Fred, Fred, uj me!

Rekao sam ti, jezik za zube! odvrati Dickson i udari ga po licu. Smiri
se!
Mislim da bih ga sad mogao malo izblieg pogledati, javi se Tom
Oliver.

882

Odi onamo prijeko i sjedi, Harry, ree Dickson. to si naao, Oliver?

Dosad nita, odgovori Tom Oliver. Znao sam da on nije vojnik. Hej,
poekaj samo as. Pogledaj to. Stara legitimacija. Nisam li ti odmah rekao,
da mi se ta uniforma ini smijenom? To je dezerter. Ba dezerter.
Dobro, odvrati Fred Dickson. Iz koje jedinice?
Strijelac Robert E. Lee Prewitt. Ceta G, ti pjeaki puk, proita Oliver.
No, onda je dakle ipak vojnik.
Dakako, ree Dickson. Pokuavao je da se vrati u svoju jedinicu. Treba
da se odmah s njima stavimo u vezu. Neka poalju nekoga da ga identificira.
Doi, Harry. Ti e ostati ovdje. Tom. Odvest emo se gore do telefona.
Warden se nalazio u atoru komande ete, kad ga stignu telefonski zov.
On poalje Rosenberryja po Weary Russela, a i sam izae. Porunik Ross se s
Pete Karelsenom bio odvezao u Schofield da posjete pukovnika i da
pokuaju, da Pete Karelsena vrate na dunost. Nisu se jo vratili. Wardenu je
bilo drago, to se nisu vratili.
Ti pripazi ovdje, dok se ne vratimo, Rosenberry, ree. Zapii svaki zov,
koji nije hitan. Hitne vijesti javi odmah dalje bataljonu.
Razumijem, sir, mirno e Rosenberry.
Naprijed, Weary. Ima li jeep?
Stari je Prewitt dakle mrtav? ree Weary, kad su izali van na cestu.
Misli li zaista, da je to bio Prewitt, starjeino?
Ne znam, ali uskoro emo znati. To je odmah ovdje na ovom igralitu za
golf, razjasni mu on.
Nisu govorili nita za sve ostalo vrijeme vonje, dok ne stigoe onamo.
Ovdje je, ree.

883.

Cesta je sad bila sabiralite plavih reflektora i depnih svjetiljki. Nisu

mogli da pogrijee. Mjesto se nalazilo etrdesetak jardi od one strane ceste.
Odvezi se ravno k onima prijeko, ree Warden.
Razumijem, odvrati Weary i ukopa prvu brzinu.

Oko udubine u pijesku okupila su se patrolna kola, jo dva jeepa, dva

kapetana, jedan major i jedan potpukovnik.
Jeste li vi zapovjednik ete G? upita potpukovnik kad su Warden i
Weary izali iz kola.
Nisam, sir. Ja sam etni starjeina.
etni starjeina! ree potpukovnik i pogleda njegove irite. Gdje je
zapovjednik ete?
Slubeno^ je odsutan, sir. No, a gdie su vai ostali oficiri?
Svi su slubeno odsutni, sir.
To je nevjerojatno! viknu potpukovnik. Pa ne mogu biti svi slubeno
odsutni!
Sir, nai obalni poloaji proteu se u duljini od deset do petnaest milja,
pa ih valja nadzirati.
Dakako, kimnu potpukovnik. Samo to mi ovdje trebamo oficira. To
je ozbiljna stvar.
Sir, ja sam opunomoen, da u sluaju potrebe zamjenjujem oficire, ako
su odsutni.
Imate li to pismeno?
Imam, sir, odgovori Warden, ali nemam uza se.
No, da, kimnu potpukovnik, a zatim upita: Jeste li osobno poznavali
toga ovjeka, vodnie?
Jesam, sir.
Weary Russell je bio dolje u jami u pijesku. uao je na petama i
razgovarao s dvojicom ljudi iz patrolnih kola.
884. odite dolje i identificirajte ga.
Lijepo, ree potpukovnik. Onda

Warden sie u rupu u pijesku i pogleda Prewitta. Jedan od ljudi iz patrole

upali plavu depnu svjetiljku.
To je Prewitt, sir. Bio je odsutan bez doputenja od'dvadesetog
listopada.
Onda ga identificirajte, odgovori potpukovnik. Mislim slubeno.

884

Razumijem, sir. Warden se uspe iz jame u pijesku.

Volio bih da je ovdje neki oficir, opet e potpukovnik. To je ozbiljna
stvar. Vrlo dobro, ree onda i izae s nekim papirom na plavo svijetlo
jednog od jeepova. Bio je visok i mrav ovjek. Potpiite ovdje, vodnie.
Warden potpie.
Hvala. Dakle ovo je njegovo lino vlasnitvo. Dao sam sve pojedinano
popisati. Morate mi i za te stvari potpisati potvrdu molim.
Je li to sve, sir? upita Warden.
Vama je, dakako jasno, ree potpukovnik, da moji ljudi nisu nipoto
odgovorni zbog onog to se dogodilo. Oni su samo ispunili svoju dunost.
Sve e se to utvrditi prigodom istrage.
Razumijem, sir, odvrati Warden.
Taj ovjek je oito dezerter, nastavi potpukovnik. Kad su moji ljudi
pokuali da ga povedu sa sobom, on im se istigao i poeo bjeati. Kad su
onda oni stali da pucaju, ovjek se zaustavio, okrenuo se i to ravno u vatrenu
liniju. teta to nema ovdje nijednog oficira. Poruite svom zapovjedniku
ete, da se sutra javi u uredu komandanta okrune vojne policije i da me
potrai Potpukovnik Hobbs. Lijepo, potpiite sad ovdje, vodnie. Za lino
vlasnitvo. Dakako da ne mogu rei, kako e glasiti zakljuak istrane
komisije. Bit ete o tom obavjeteni.
U interesu njegove porodice bilo bi moda dobro, sir, javi se Warden,
kad bi se jednostavno reklo poginuo pri vrenju dunosti. Mogla bi da
izostanu imena vaih ljudi. Na taj nain mogao bi ovjek da utedi mnogo
neprilika.
Potpukovnik ga malo radoznalo pogleda. To je sjajna zamisao. I ja sam
je upravo htio da predloim.

885.

Razumijem, sir, odgovori Warden.

Dakako da ja nemam ni najmanjeg utjecaja na odluku sudske komisije,
kako vi uostalom znate, oprezno e potpukovnik
Dakako da nemate, sir, odvrati Warden.

No, onda smo se, drim sloili, vodnie. Dakako da emo leinu odvesti
u mrtvanicu.
U koju mrtvanicu, sir?
U obinu, odgovori potpukovnik. Zaboravio sam joj ime Vi ve znate,
koju mislim. Onu istu, koja se i prije rata uvijek upotrebljavala za vojsku.
Razumijem, sir.
Dakako da emo ga ovdje pokopati. Vjerojatno na groblju na Red Hillu.
Za to emo se kasnije pobrinuti.
Sir, ree Warden slubenim tonom, htio bih da slubeno zamolim, da
ga zakopamo na redovnom vojnom groblju kasarne Schofield.
Potpukovnik ga opet pogleda. S kojeg razloga, vodnie?
Ne zbog nekog posebnog razloga, odgovori Warden, ali ja sam
siguran da tako eli moj komandant ete. Ondje je pokopano jo nekoliko
ljudi iz nae ete.
Groblje u Schofieldu je stalno vojniko groblje, ree potpukovnik.
Cini mi se da ste rekli da taj ovjek ima obitelj. Poev od Pearl Harbora
vreni su svi provizorni pokopi na groblju Red Hill.
Razumijem, sir, odgovori Warden. Potrajat e, meutim dugo
vremena prije nego to se leine ponovo budu mogle slati u Ameriku.
Vjerojatno to ne e biti mogue prije svretka rata Taj ovjek je vojnik
redovne vojske. Sluio je najmanje osam godina, slae on.
Ah, tako, kimnu potpukovnik. Lijepo, konano ree. mislim da to
mogu udesiti za vas. I ja sam stari vojnik, vodnie.
Razumijem, sir, odvrati Warden.
Potpukovnik neto zapisa u svoj depni notes.
886.
No, dakle, molim, hoete li potpisati
popis linog vlasnitva Nije imao

nita osim ove lisnice, malog depnog noia, zastarjele propusnice i lania
za kljueve s jednim kljuem. Molim, potpiite ovdje!
Je li to sve, sir? upita Warden.
Dakako, osim revolvera. Njega moramo naravno zaplijeniti. Isto tako i
naboje. On prui Wardenu pero. Potpiite ovdje molim!

886

Warden ne uze pero. Volio bih se uvjeriti, je li to zaista sve, sir.

Vodnie, pa ja sam vam rekao, da je to sve. Potpukovnik se ogleda
namrtena ela. Hoete li dakle sada...
Molim za oprotenj, sir. Stariji vodnik patrolnih kola prie k njima i
salutira.
to je, vodnie Dickson? nestrpljivo e potpukovnik. to
je?
Sir, mislim da jedan predmet nije unesen u popis.to je to? upita potpukovnik. I zato mi to niste ve prije rekli,
vodnie? strogo e on.
Mislim, da smo na to onako u uzbuenju jednostavno zaboravili, sir.
O kakvom se to predmetu radi, vodnie?
O maloj depnoj biljenici, sir, odvrati stariji vodnik. Posljednji put
sam je vidio gdje lei na sjedalu jeepa.
Onda sam prisiljen da vas zamolim za oprotenje, etni starjeino, ree
potpukovnik.
Nita zato, sir, odvrati Warden.
Donijet u vam je, vodnie, ree stariji vodnik.
Idem s vama, odvrati Warden.
Kad su stigli do jeepa moradoe upaliti depnu svjetiljku da nau
biljenicu. Pala je sa sjedala na dno kola pred upravljaevo sjedite.
Evo je, vodnie, ree stariji vodnik. Kad ju je podigao, ispadne iz nje
neki papir na pod jeepa.
Samo asak, vodnie, ree Warden. On pozajmi depnu svjetiljku i
pronae papir.
Nisam ga uope vidio, ispria83.mu se stariji vodnik.
Ne smeta nita. Warden razvije papir i osvijetli ga elektrinom
svjetiljkom. Izgledalo je kao da su na njem ispisani kratki reci stihova. Bila je
neka pjesma. Iznad toga je napisan velikim slovima stajao naslov Pjesma
starih vojnika. Nije ni pokuao da je proita. On sloi papir, oprezno ga stavi
u dep svoje koulje i zakopa ga, a zatim pogleda biljenicu. U njoj nije bilo

niega osim dugakog popisa knjiga s naslovom: Za itanje. Napisano

tampanim slovima. Nekako, ak usred cijele te stvari osjeti malo
iznenaenje. Bilo je udno, da meu Prewittovim linim vlasnitvom
pronae popis knjiga. Veinu od njih je i sam on neko proitao, ali nije
oekivao, da bi ih i Prewitt htio itati.
Znate li, poe stariji vodnik, dok je Warden spremao biljenicu u drugi
dep svoje koulje, nama je veoma ao to je
881
5 6 O ds ad a do v je no s ti

84.

84

do toga dolo, vodnie. On se osvrne naokolo i nastavi tihim glasom:

Harry Temple, vojnik prve vrste, bio je onaj koji je pucao, a sad je posve
izgubio ivce. Nije to tako kao da je to bio kakav Japanac ili neto slino.
Vjerojatno mislite da laem, ali stvar se zaista tako odigrala. On se okrenuo i
postavio ravno u liniju vatre.
A to je uinio? upita Warden.
Nita, odgovori stariji vodnik. Jednostavno je pobjegao. Moj
zamjenik, desetar Oliver opalio je dvaput ili triput za njim, no on je ipak trao
dalje. Onda je Harry Temple poeo pucati iz svog Thompsona. Jednostavno
onako nasumce. Onda se zapalio reflektor. Va ovjek je jednostavno zastao
i okrenuo se ravno u vatru. U ruci je drao onaj revolver kalibra 38, ali ne
vjerujem da ga je uope podigao. Kasnije smo ga nali u pijesku. Znate kakvi
su ti Thompsoni. Rasiplju tanad kao ludi. Stajao je neposredno na rubu ove
jame. Mogao je da skoi u nju. Vjerojatno mislite da laem, zar ne?
Ne mislim, odgovori Warden.
Je li bio va prijatelj?
Ne, nije mi bio prijatelj, odgovori Warden.
Dakle na svaki nain treba da znate, da nam je veoma ao.
ovjeku je uvijek ao, ali prekasno, odvrati Warden.
Tako je, potvrdi stariji vodnik. Pokuao je da se vrati svojoj eti.
Mogao sam ga pustiti da ode, ali to nisam uinio. Nisam znao to je na stvari.
Nisam bio siguran. Taj pijesak, nesigurno e on, pa ljutito ponovi, taj
pijesak! Taj prokleti pijesak! Kao da si u kakvoj prokletoj posranoj pustinji.
Moralo je do toga doi, ree Warden. Cijela stvar bila je samo
sudbina. Niste vi tome krivi. Izbijte to sebi iz glave.
85. ree stariji vodnik. Neka mi dadu
Dat u da me premjeste odavde,

drugi rajon na protivnom kraju grada. Ne trpim taj prokleti pijesak.

Na Havajima se ne moe izbaviti pijeska.
No, dakle, vodnie, samo to sam htio rei, zavri stariji vodnik.
Lijepo, odvrati Warden, pa poloi mladiu ruku na rame Hvala ti
lijepa, vodnie.

Vratie se natrag do jeepa kraj jame. Weary se jo uvijek ozbiljno

razgovarao s dvojicom ljudi iz patrole. Warden potpisa potvrdu za lino
vlasnitvo, koje je lealo na pokrovcu motora, a zatim ode do potpukovnika i
salutira.
Je li to sve, sir?
Jeste li potpisali potvrdu?
Jesam, sir.
Onda bi to bilo sve. Jeste li nali biljenicu?
Jesam, sir.
Jo jednom se moramo ispriati zbog propusta, vodnie, slubeno e
potpukovnik.
Sve je u redu, sir, isto tako slubeno odvrati Warden.
Ne volim kad se takve stvari deavaju, doda potpukovnik Ako elite,
vodnie, moete otii.
Najljepa hvala, sir. On pozdravi i prijee prijeko do jame u pijesku.
Weary! Hajde. Idemo.
Kad se je jeep uspeo na cestu i Weary ubacio punu brzinu, okrenu se
Warden i zagleda se prema natrag u plava svijetla, koja su postajala sve
bljea. Nije mogao misliti ni na to drugo osim na to, da ove godine ionako
ne e biti odravane boksakc borbe.
To mi je upravo jezovito, ree Weary. ovjek bi pomislio da je mogao
bar skoiti u jamu.
Warden se opet okrene na svom sjeditu. Mogao je bar da izvede dvije
stvari za nj: ono .poginuo je pri vrenju dunosti' i to da bude pokopan na
redovnom vojnikom groblju u Schofieldu. Ionako bi ga ondje pokopali, da
je ured zapovjednika okrune vojne86.policije doznao, da Prew nema nikakvih
roaka. Kad bude jednom pokopan, nitko se vie ne e potruditi da ga
iskopa.
Sjea li se one noi u Hickamu? upita Weary. Obojica ste bili totalno
pijani i leali ste usred ceste. Malo da vas nisam pogazio.

86

Warden ne odgovori. Postojalo je jo neto tree. Znao je, da mora

posjetiti Lorenu. Ona e na svaki nain htjeti da dobije natrag svoj klju od
stana. Skine li lanac, moi e klju s popratnim pismom poslati i po poti. ,
ovjee, obojica ste zaista bili pijani kao zemlja, spomenu Weary.
Da, odvrati Warden. Radije sve drugo nego da ode u grad i da je
posjeti. Pa ipak je znao, da e to morati da uini.
to misli, zato je to uinio? upita Weary.
Warden mu ne odgovori, jer je upravo pitao sam sebe, zato uvijek
izgleda kao da sve teke stvari dolaze odjednom?
PEDESET I TREE POGLAVLJE
Tog jutra primio je Milt Warden potvrdu da je imenovan pjeadijskim
potporunikom u rezervi.
Istom potom stiglo je iz puka jo jedno pismo, koje je obavjetavalo
etu G, da je oruarski vodnik Pete Karelsen premjeten.
Ona stvar s Peteom doznala se, meutim, tek malo kasnije. Porunik Ross
otvorio je najprije pismo s Wardenovim imenovanjem.
Bilo je to pismo Ministarstva rata poslano komandi ete G, da ga
provede, a sadravalo je dugaak niz kojekakvih odobrenja i potvrda. Mora
da je poevi od Pearl Harbora slubenim putem obilo cio otok. Kad je
porunik Ross hinjenom ravnodunou bacio pismo na stol, proe Wardena
osjeaj, kao da su ga uhvatili in flagranti pri nekom zloinu. Instinktivno je
reagirao tako, da je poelio da brzo podere imenovanje i da ga gurne na dno
koare za papir, prije nego to ga bilo tko vidi. No onda pomisli na Karen
Holmes.

87.

Porunik Ross bio je, meutim, ve otvorio pismo i prvi ga proitao.

U toku onih prvih pet dana poslije napadaja uredili su komandu ete u
zaljevu Hanauma ispod drvea kiawe u stambenim kolima nekog prodavaa
prenog kukuruza. Kad su onda stigli atori iz Schofielda, oni su ipak ostavili

pisarnicu u kolima, navodno zbog bolje kamuflae, ali zapravo zbog toga, jer
su kola imala drveni pod, koji se nalazio uzdignut od zemlje.
Nije to bila ba velika prostorija za etiin ovjeka i za poljski telefon, koji
ih je povezivao s pojedinim poloajima na obali. Kad je tog jutra stigla vrea
s potom nalazili su se u kolima on sam, Rosenberry, Ross i Culpepper.
Culpepper je poslije Pearl Harbora bio unaprijeen u in porunika, a osim
toga je bio zamjenik komandanta ete. Kad je Warden podigao pogled,
opazi da mu se sva trojica osmjehuju.
Pa to je onaj isti pogled, pomisli on, kiselo ih promatrajui, isto ono
napol blesavo cerekanje, koje se ukazuje na licu svakog ovjeka, kad mu
neka budala daje cigaru zbog toga, jer je njegova blesava ena rodila dijete.
inilo se da to cerenje veli: rat znamo kako ti je uspjelo, mi znamo kako si to
izveo. Glupan onda pocrveni, a ako se njegova ena nalazi negdje u blizini,
pocrveni i ona. Vjerojatno bi pocrvenjelo i ono prokleto djetence, kad ne bi i
onako bilo crveno poput mrkve. Krstim te u ime cerenja, crvenila i svete
smetenosti. Roen si od ene. Kleknimo, brao, i pocrvenimo svi pred
bogom. Netko je dobio dijete.
Treba jo potpisati neke papire, radosno mu se nakesi porunik Ross,
kad mu je Warden vratio imenovanje. Osim toga dolazi i zakletva, no u
svakom drugom pogledu vi ste sad oficir amerike vojske, vodnie. estitam
vam!
Vojske Sjedinjenih Drava, Ross, ispravi ga Culpepper, cerei se. Kako
se osjeate, vodnie?
A kako bih se, dovraga, imao osjeati?'
Nekako drukije, nakesi se Culpepper. Nekako posveeno. Kao
opatica ili neto slino.

88.

Ne e li mi moda narasti mala zlatna krila?

Svi su zatraili da mu stisnu ruku. ak je i Rosenberry ustrajao na tome.
Na tome je ustrajao i potporunik Cribbage, jedan od novih oficira, koji su
upravo stigli iz kole rezervnih oficira Cribbage je oko deset sati stigao sa

88

svog novog komandnog mjesta u Makapuu, pa je i on zatraio da mu stisne

ruku.
Kad ete poeti da dijelite cigare? nakesi mu se Cribbage.
Vodnik Warden ne e nikad dijeliti cigare, nasmjehne se Culpepper.
Bar ne zbog takve malenkosti kao to je unapreenje u oficirski in. Vi ne
poznajete toga ovjeka, Cribbage.
Pa ipak, nasmije se Cribbage, volio bih da iz tog unapreenja
iscijedim cigaru.
Vi dakako znate, osmjehne se porunik Ross, da ste samo oficir u
rezervi. Nemojte dakle postati obijesni. Sve dotle ete ostati etni starjeina,
dok vas ne pozovu u aktivnu slubu nekamo u drave.
Vi sretnie, doda Culpepper, smjekajui se.
Amen, nakesi se Cribbage.
Ah, boe, ree porunik Ross. Upravo je otvorio drugo pismo.
Sto je, Ross? upita Culpepper.
Pogledajte to, Culpepper, odvrati porunik Ross i prui mu pismo.
Dok ih je tako promatrao, Warden iznova pomisli kako sve to nalikuje
klubu, klubu za mlade gentlemane, kako je sve to toplo, prijazno i potpuno
sigurno unutar svojih vlastitih vrsto utvrenih pravila za parlamentarnu
proceduru. List je proao itavim lancem inova od Rossa do Culpeppera pa
do Cribbagea. etvrti je bio Warden, a posljednji Rosenberry.
Kad je pismo dolo do Wardena i kad je on vidio, o emu se radi, osjeti
malu muninu. U omotu se nalazilo pismo Ministarstva rata koje je
nareivalo, da svi vojnici, iji je in nii od ina tabnog vodnika i koji u bilo
kojem obliku vre aktivnu slubu na terenu (za razliku od upravne slube), a
89. smjesta biti smijenjeni s aktivne
preli su odreenu dob starosti, imaju

slube, i da se njihova imena trebaju smjesta javiti u svrhu evakuacije

zajedno sa zahtjevom za njihovu zamjenu. To je znailo Peteov kraj.
K svemu tome bio je uz tu okrunicu privren umnoen prijepis
pukovske zapovijedi, na kojoj je stajalo trideset ili etrdeset imena ljudi, na
koje se imao primijeniti novi propis.

Dva od tih imena:

stariji vodnik Pete Karelsen, eta G i
strijelac Ike Galovich, eta G,
bila su podvuena crvenom olovkom.
Zaboga, to da uinim, zabrinuto e Cribbage, ako izgubim vodnika
Karelsena?
To e zaista probiti nasip, doda Culpepper.
Nitko i ne spomenu Ike Galovicha.
Mislim da bih trebao da odem prijeko i da pogledam poloaj broj
esnaest, odjednom e Culpepper. Onda ne u morati da noas odlazim
onamo.
A ja u se pouriti da se vratim u Makapuu, doda potporunik
Cribbage, kad ve ionako nema pote za mene.
Bogami, ti su se brzo izgubili, ree porunik Ross, kada su ona dvojica
izala. Mislite li, da bih trebao da napiem pismo?
Zapovijed je sad stigla do Rosenberryja, koji ju je upravo itao.
Pismo ne bi nita koristilo, odgovori Warden.
Ni ja ne vjerujem da bi koristilo, odvrati porunik Ross sav nesretan.
Prokletstvo, vodnie, plane odjednom, tako neto mi ne smiju napraviti!
Ja nikako ne mogu da izgubim vodnika Karelsena. Jednostavno ne smijem i
to je sve.
Ni poimnik Ross nije spomenuo Ike Galovicha. Poevi odonda, kad ga
je degradirao, trudio se porunik Ross da ga nekamo premjesti. ak i
Warden se potrudio u tom smjeru, ali naalost uzalud, jer nijedna jedinica u
kasarni nije htjela Galovicha. Ni uz koju cijenu.
90. ree porunik Ross. Sjede lijepo u
avo neka nosi te kujine sinove!

Washingtonu na stranjici, pa kroje naredbe prema statistici. Sta znadu oni,

kako zapravo stoje stvari? Briga ih. koliko e to nakoditi mojoj eti! Oni ne
treba da vode etu. No? naprijed, vodnie! Izmislite neto!
Warden je ve bio neto izmiljao. Predoavao je sebi ulicu umirovljenika
dolje du avenije Kahala na podnoju Diamond Heada. Onamo je nestao

90

Snuffy Cartwright, kad su ga umirovili iz ete G, da naprave mjesta za

Wardena. Wardena odjednom obuze neki zaudni, gotovo nerazumni strah
za Pete Karelsena, ma da pritom nije trebao da sebi pravi nikakve iluzije o
Peteovoj ljubavi prema eti G, kad jednom prou sentimentalnosti na
rastanku.
Pete je ve est godina u eti, odgovori Warden. Moda biste to
mogli na neki nain upotrebiti.
Dakako, kimnu porunik Ross. Bogami, to e mu vjerojatno slomiti
njegovo prokleto staro srce. Takav starac kao to je on!
Rosenberry mirno i nijemo poloi zapovijed natrag na stol.
Rosenberry! zlovoljno viknu porunik Ross. Vi ne izgledate dobro.
Malo ste zeleni, kao da trebate svjeeg zraka. Proetajte, Rosenberry!
Razumijem, sir, mirno e Rosenberry.
Taj mi momak ide na ivce, uzdahne porunik Ross, kad je Rosenberry
izaao. Odvie je miran. to, dakle, da uinimo?
Govorilo se, da stari vojnici nikad ne umiru. Ne, oni ive dalje u malim
kuicama u aveniji Kahala, na podnoju Diamond Heada i kupuju tapove za
pecanje. Bar oni koji imaju novaca poput Snuffy Cartwrighta. Pete nije toliko
dobio u igri kao sretni igra Snuffy Cartwright. Bar nije tedio. Snuffyjeva
ena je tedjela za nj, ali Pete nije bio oenjen. Pete nije imao ni dovoljno
novaca da sebi priuti domaicu srednjih godina, s kojom bi mogao spavati,
a da i ne govorimo o mladoj eni. Warden ponovo osjeti kako ga je zgrabio
zaudno jaki strah za Petea i elja da se odupre toj zapovijedi. Pete je bio
neoenjen, sterilan uslijed sifilisa. Nije imao zateenih kartakih dobitaka,
nije imao ni djece, ni cadillaca, ni budunosti. Bio je samo osamljen stari
888.
otputeni bivi vojnik. Warden je osjeao
da zbog nekog razloga mora da

zatiti Petea pred tom sudbinom.

Morate Petea odvesti u Schofield, razjasni on poruniku Rossu. Morat
ete se osobno porazgovoriti s pukovnikom Delbertom.
Porunik Ross, koji se radoznalo nagnuo naprijed, malo ustukne. Dakle,
moram vam rei, da ne bih htio poduzeti tako drastinu mjeru.

888

Vi biste ga htjeli zadrati, zar ne?

Vjerojatno e ga negdje u Dravama upotrebiti kao nastavnika za
mitraljesku obuku, godinu ili dvije, a moda i do kraja rata. Za takvog starca
bit e to ugodan i lak poloaj. Oni momci ondje platit e takvom starom
kljusetu, kao to je bio Pete, svake veeri toliko piva, koliko mu uzmogne
podnijeti eludac. Svake se veeri moi da opije i pritom e imati osjeaj, da
pomae dobiti rat.
Zato ne odete i vi, vodnie? konano e porunik Ross Vi ste mnogo
dulje u puku nego to sam ja.
Zaboga, ja ne mogu ii, porunie. Vi ste komandir ete
Tako je, nevoljko e porunik Ross, nadam se, da razumijete to
mislim. Htio bih da uinim ono to je pravo, ali kako bismo mogli znati, hoe
li to ita koristiti?
To je jedina mogunost, to je imamo.
I vi zaista mislite, da bi mogla dovesti do uspjeha?
Mora.
A ako ne dovede? Onda sam ja nastradao, a ne vi, ree porunik Ross.
Vi morate odluiti, to ete uiniti, odgovori Warden Hoete li voditi
etu i elite li da postanete kapetan!
Ha! ljutito vikne porunik Ross. Lako vama. Za mjesec ili dva otplovit
ete odavde. Ah, piam ja na to! estoko e on avo vas odnio, vodnie!
Vrlo ste lijepo razjapili gubicu!
On prie k vratima i drekne: Rosenberry! Tamno mu je idovsko lice
izraavalo pobunu protiv sudbine. Rosenberry! Dovraga, to radite? Zato
niste ovdje? Potraite vodnika Karelsena i recite mu da elim govoriti s
njime. Maknite tu svoju guzicu!

889.

On je vani u Makapuu, sir, mirno e Rosenberry. Bio je tiho ekao vani.

Onda uhvatite kakav jeep i potraite ga! viknu porunik Ross. Mislite
li moda, da ja ne znam gdje je? to je dovraga danas s vama, Rosenberry?
Razumijem, sir, mirno odvrati Rosenberryjev glas, postajui sve tii.

avo odnio toga momka, ree porunik Ross vraajui se. Zatim
sjedne za svoj radni stol i poee glavu. Mislim, da e biti bolje, da se sam
jeepom od vezem u Scho field i da Rusella ostavim ovdje. Tamo emo biti
samo nas dvojica, pa mu putem onamo mogu oprezno priopiti vijest. Ne
mislite li vi, da bi tako bilo najbolje?
Mislim.

890

890.

Porunik Ross izvadi biljenicu i poe praviti biljeke za svoj razgovor s

pukovnikom Delbertom. Ispisavi nekoliko redaka, promrmlja: Sranje! i
poe ih opet kriati.
Vi s vaim mudrim idejama! ljutito e on. Zaista ne znam, zato uvijek
doputam, da me vi navodite na takve stvari!
Jer elite da budete korektan, odgovori Warden.
Hm, kimnu porunik Ross, kadto pitam sam sebe, tko dovraga
zapovijeda ovom jedinicom, vi ili ja!
Jo uvijek je bio zaposlen time da pravi biljeke, sav se koncentrirajui u
taj posao. U meuvremenu je nervozno glodao olovku i onda opet isto tako
napeto kriao biljeke, kad je Rosenberry doveo Petea iz Makapuua.
Doite, vodnie, mrano e porunik Ross, spremajui biljenicu. Vi i
ja moramo na slubeni put u Schofield.
Razumijem, sir, slubeno e Pete i salutira. Bio je odvie iskusan vojnik,
a da ne bi znao da treba oekivati neki udarac Zato je stavio i svoje umjetno
zubalo. To je od Pearl Harbora bilo prvi put, da ga je stavio osim za vrijeme
jela.
Njih dvojica pooe. Ross je bio potiten, a Pete nedokuivo sluben.
utjeli su. Bili su opremljeni plinskim maskama, opasaima s nabojima,
elinim ljemovima i karabinkama. Warden se vrati svom poslu i pripremi se
da poeka na rezultate. Jo uvijek je sjedio i ekao na njih, kad ga telefonski
nazvae zbog Prewitta.
Kad su se on i Weary vratili s identificiranja Prewittove leine, onaj drugi
jeep jo nije bio u autoparku. To je znailo, da se Ross i Pete jo nisu vratili.
Weary iskrca Wardena kraj kola za prodaju kokica i jurnu dalje da se
86. ispripovjedi ono to je doivio. U
pobrine za jeep. Zurio se, da to prije

zamraenim kolima sjedio je Rosenberry u oblaku cigaretnog dima pred

telefonskom centralom i metodiki radio na svojem najnovijem svesku
krialjki.
Je li tkogod nazvao telefonom, mali?
Ba nitko, sir.

86

Dobro, kimnu Warden. I avo te odnio, Rosenberry kujin sine, ako ne

prestane da me oslovljava sa sir, ubojniki e Warden. Ja nisam neki
prokleti oficir. Ja sam prokleti etni vodnik!
Razumijem, sir! odvrati Rosenberry i oi mu iskoie To jest, u redu
vodnie. Zao mi je, vodnie!

87.

Ako ne prestane da me oslovljava sa sir, ja u ti golim rukama

istrgnuti tvoje prokleto srce iz utrobe i dat u ti ga da ga podere! ree
Warden. Glas mu je bio tih i malko je vibrirao i zvuao je tako, kao da ezne
za time.
Dobro, vodnie, odvrati Rosenberry. Nastojao je, da ga umiri. ao mi
je, vodnie. Nisam nita zla mislio. To je samo glupa navika. Je li to zaista bio
Prewitt, vodnie?
Da, bio je Prewitt. Mrtav kao crknuta riba. U nekoj jami u pijesku. Cijela
su mu prsa bila rastrgana i razasuta po polovici igralita za golf. Pogoen je
mitraljezom. A sad, dovraga, gledaj da nestane i ostavi me samoga.
Kad je mladi izaao, razastre Warden Prewittove stvari na stol. Uzme li
se u obzir, da je to bio rezultat jednog itavog ivota, onda uistinu nije bilo
mnogo.
Iz drugoga depa izvadi biljenicu za deset centi i sloeni papir, pa oboje
poloi uz onu malu hrpicu.
Zatim podignu papir, razvi ga i stavi ga na stol, pa proita naslov Pjesma
starih vojnika, ispisan tampanim slovima, te onih devet kitica, ispisanih
pisanim slovima. Onda opet promotri papir, ponovo ga ispravi na stolu, i jo
jednom ga proita od poetka do kraja.
Proao je itav sat prije nego to su se Ross i Pete vratili iz Schofielda.
Bilo je ve gotovo jedanaest sati. Kad je vani zauo motor jeepa, opet
pomno sloi papir jednako kao to je i prije bio sloen i zakljua ga zajedno s
biljenicom u malu kutiju.
Kad su uli, mogao je na njihovim licima razabrati, da nisu uspjeli kod
pukovnika Delberta.
No dakle, ree porunik Ross,890.
pa ljutitom kretnjom baci ljem na
praznu poljsku postelju u kutu. S postelje se podignu oblak praine. Mogu
samo da kaem, da je taj rat velika svinjarija, gorko e porunik Ross i
oprezno prisloni karabinku o stol. Onda sjede i vrsto protare prljavom
rukom svoje pranjavo lice.

890

Promet je upravo silan, pa ak i tako kasno u noi. Trebali smo bar etiri
sata da stignemo ovamo.
Pete Karelsen istupi s karabinkom preko ramena, ukoi se u stavu
mirno, na svoj uobiajeni nain, pri kojemu se istakla debela stranjica, i
pozdravi irokim zamahom ruke, kakvim umiju pozdravljati samo stari
vojnici.
Sir, vodnik Karelsen htio bi se zahvaliti gospodinu komandiru ete za
ono, to je uinio za nj.
Nita nisam uinio, odgovori porunik Ross. Jedini uspjeli je taj, da
sam kod Velikog Bijelog Oca zapao u kau.
Sir, gospodin komandir ete je pokuao, a samo to je vano!
Ne, to nije vano! estoko viknu porunik Ross. Jedino to je vano,
nastavi on, pri emu je uspio, da glas opet snizi na normalni ton, na tom
svijetu je uspjeh. Zatajio sam, potpuno i bijedno zatajio.
Sir, gospodin komandir ete je uinio sve to je uope mogao da uini,
odgovori Pete.
Zaboga, vodnie Karelsen! ree porunik Ross. Prestanite da govorite
sa mnom u treem licu kao da sam ja netko drugi. Na mjestu voljno!
Odmorite se! Sa mnom ne trebate biti slubeni.
Pete pomakne nogu dvanaest palaca nalijevo i skrsti ruke na leima. Sir,
ja bih volio, da gospodin komandir ete zna, da sam mu zahvalan na svemu
onome, to je uinio, nastavi Pete. Na licu mu se nije opaao nikakav
osjeaj. Ono je jo uvijek bilo potpuno kameno kao lice vojnika u stavu
mirno. To ne u nikada zaboraviti, sir.
Porunik Ross ga pogleda na asak, a onda opet rukom protare lice.
891.mirno spavati ovdje, vodnie
Narednih nekoliko dana moete

Karelsen, ree on. Sve dok vas ne pozovu. Smjestite se udobno. Recite
vodniku Malleauxu, da sam ja rekao, da vam dade poljsku postelju i da je
postavi u tabnom atoru. Va mitraljeski vod neka ve sada gleda, kako e
proi bez vas.

Razumijem, sir, odvrati Pete. Najljepa hvala, sir. Polako i propisno

se opet uspravi u stav mirno. Iznad bokova se nagne malo prema naprijed,
pa irokim zamahom jo jednom otro pozdravi. Pozdrav mu je zaista bio
divan.
Sir, ako gospodin komandir ete moe da ispria vodnika, vodnik bi
volio da se povue, ree Pete.
Samo odite, odvrati porunik Ross.
Pete se polako, precizno i savreno okrene nalijevo krug i poe u otrom
tempu stupati prema vratima.
to je to? upita porunik Ross i pokaza na malu hrpicu stvari na
Wardenovom stolu.
Poekaj samo asak, Pete, ree Warden sa svoga stolca. To e i tebe
zanimati. On razmakne predmete i rairi ih po stolu, pa im ispripovjedi
Prewittovu povijest.
No, kimnu porunik Ross. Pa to je krasno. Upravo divno. Danas zaista
imate veliki dan.
Kad se to dogodilo, Milt? upita Pete s vrata. Njegov je glas sada prvi
put zvuao uistinu ljudski. Neto u njem zvualo je kao glas slomljena srca, a
ton toga glasa raspali u Wardenu mukli gnjev.
Po prilici u osam sati, hladno e on.
Isripovjedi im cijelu stvar upravo onako, kako ju je doznao od vodnika
vojne policije. A onda, da bi i porunika Rossa upoznao sa stvari, nadopuni
tu pripovijest svim onim potrebnim pojedinostima, poev od trenutka, u
kojem je Prewitt istupio iz trubljakog zbora.
Neto je meutim i ispustio. Tako, na primjer, nije ni spomenuo
892. Judsona. Nije spomenuo ni to, da je
pokojnog starijeg vodnika Tustu svinju

nakon Baldy D'noma pun tjedan dana pokrivao Prewitta u svom jutarnjem
izvjetaju. Nije spomenuo ni Lorenu iz New Congressa.
No, ree porunik Ross, kad je Warden svrio, taj je momak zaista
izveo lijep posao. Uspjelo mu je, da prekri gotovo svaki pojedini lan

892

AW-a.83 Uspjelo mu je da lijepo upropasti glas moje jedinice. Pritom se ne

mogu ak ni sjetiti, da sam ga ikada vidio i da bih ga mogao prepoznati.
Sir, javi se Pete s vrata, kad bi me gospodin komandir ete htio sad da
ispria, ja bih otiao. U toj stvari ne mogu gospodinu komandiru ete i
etnom starjeini vie biti ni od kakve koristi.
Dakako, samo idite, vodnie, ree porunik Ross. Naspavajte se.
Obojica treba da se naspavamo.
Razumijem, sir, odgovori Pete. Najljepa hvala, sir. Onda se polako
opet uspravi u stav mirno, ponovo izvede onaj uzoran pozdrav i okrenu se
nalijevo krug, polako i savreno.
Kad je prolazio kroz zastor za zamraivanje, objeen ispred vrata, apne
Wardenu:
Danas sam u Schofieldu kupio dvije boce, Milt. Neto osobito. Doi
kasnije prijeko u ator.
Dovraga, to je to zapravo s njime? upita porunik Ross. kad je Pete
iziao. Ta ne treba da je sa mnom tako sluben. Bogamu, uinio sam za
njega sve to sam mogao.
Vi ga ne razumijete, primijeti Warden.
Bogami, ne razumijem.
On je bio vojnik, ree Warden, pa eli da vam dokae, da je jo uvijek
vojnik. S vama, porunie, nema to uope nikakva posla.
Kadto i sam sebe pitam, hou li ikada razumjeti kojega od vas, dobaci
porunik Ross. Vas ili vojsku.
Nemojte se tako uriti, odgovori Warden. Sve biste htjeli da prebrzo
nauite. Imate jo dovoljno vremena.
893.
On se nasloni na svoj stolac i zapoe
pripovijedati o potpukovniku

Hobbsu iz ureda zapovjednika okrune vojne policije i kako je ve sve

uredio, tako da Ross ne treba da uini nita, nego da uti i da se dri prijazno.
Ja sam mislio, da Prewitt uope nema roaka, spomenu porunik Ross.

83 AW, kratica za Articles of War, vojni zakonik.

On ih i nema, pa ipak e biti lake za sve nas budemo li stvar obavili na

taj nain, naglaeno e Warden. Osim toga ne e u vaim etnim
dokumentima biti spomenut nikakav mrtvi dezerter.
Razumijem, kimnu porunik Ross. Moete raunati sa mnom. Zatim
ponovo prijee rukom preko lica. Nakon svega onoga to se danas
dogodilo, taj e izvjetaj osobito lijepo djelovati na pukovnika Delberta. Po
mom miljenju je bolje, da smo se rijeili toga Prewitta.
Vjerojatno, kimnu Warden.
Drim da mislite, da sam beutan, brzo e porunik Ross
Ne mislim.
Moja prva dunost vrijedi za etu kao cjelinu, ree porunik Ross. Ne
za pojedince u njoj. Svaki pojedinac koji ugroava sigurnost cjeline,
ugroava i mene u ispunjenju moje odgovornosti. I sad moram da kaem, da
drim, da je najbolje, to smo ga se konano rijeili.
Prema meni se ne trebate opravdavati, porunie, ree Warden.
Ne, ali moram da se opravdam sam prema sebi, odvrati porunik Ross.
Onda nemojte uzeti mene kao vreu s pijeskom za svoj trening!
Vi ste mnogo drali do tog Prewitta, zar ne, vodnie?
Nisam. Samo sam smatrao, da je dobar vojnik.
Da, izgleda, dovraga, da je tako i bilo, gorko e porunik Ross.
Mislim da je bio lud. Upravo je ljubio vojsku. Svatko tko voli voisku je
lud. Drim da bi bio dovoljno lud, da bude izvrstan padobranac ili lan
kakvog komandosa,84 da nije tako niska rasta. Volio je vojsku onako, kao to
veina mukaraca vole svoje ene. ovjek koji tako voli vojsku, lud je!
Tako je, kimnu porunik Ross.
894.
U ratu treba zemlja svakog dobrog
vojnika, kojeg moe da smogne.

Nikad ih ne moe imati previe.

Jedan vojnik manje ili vie, ne znai mnogo, umorno e porunik Ross.
Mislite da ne znai?

84 Commando, udarne posebno izobraene trupe, koje su vodile neku vrst guerilskog ratovanja obino
iza linije neprijatelja, ili pred iskrcavanjem glavnine trupa.

894

Danas ratove dobiva industrijski potencijal, razloi porunik Ross.

Zato je i ovjek, koji voli vojsku, lud, ree Warden.
Mislim da je to tono, odgovori porunik Ross. No vi ete se ubrzo
izvui. Bar odavde. On prljavom rukom protare prano lice, koje je sad bilo
ve posve uprljano. Zatim ustane i uzme karabinku i ljem.
Moram malo zaviriti u Makapuu, prije nego to poem spavati, vodnie.
Cribbageu e biti prilino teko, kad vodnik Karelsen ode. Neko e vrijeme
imati tekoa. Ako se bilo to dogodi, vi znate, gdje me moete nai.
Molim, kad doete dolje, poaljite Andersona ili Clarka ovamo, da me
zamijeni na telefonu.
Tko je prvi na redu?
Ne znam. Neka to oni odlue. Htio bih, meutim, da Rosenberry dobije
posljednju smjenu. On je bio ovdje za cijelo vrijeme moje odsutnosti.
Lijepo, odvrati porunik Ross i ode.
Nakon nekoliko asaka ue u kola etni trublja Anderson. Oi su mu bile
jo snene, a kosa raupana. Izgledao je zlovoljno kao ovjek, koji se okladio
na crvenu boju, a izala je crna.
Izgubio si, zar ne? upita Warden.
Trebao sam pustiti da on podigne karte, odvrati Anderson.
Petko uvijek dobija.
Sad je pono. Preostaje samo jo osam sati. Ti mora deurati tri sata,
Petko tri, a Rosenberry neka deura posljednja dva sata, odredi Warden.
On je cijelu veer bio ovdje, dok ste vas dvojica spavali. Zatim dohvati
puku iz kuta.
U redu, starjeino, odgovori Andy. Nije izgledao ba radostan, ali
895.
ovjek se nije mogao da upusti u prepirku
s Wardenom, jednako kao to se

ne bi prepirao ni s bogom, a pogotovu ne onda, kad je Warden bio tako

raspoloen.
Hej, starjeino!
to je?
Je li istina ono to pripovijedaju o Prewittu?

Da, istina je.

Bogami, to je strano, dobaci Andy. Zatim izvue neki strip iz stranjeg

depa hlaa i sjede pred telefonski ureaj. To je uistinu strano.
Da, kimnu Warden, uistinu strano.
Vani se na svjeem morskom zraku, koji je provejavao kroz gaj drvea
kiawe upravo pojavio mjesec iznad planina iza Koko Heada. Izlazio je kasno.
Njegovo srebrno svijetlo pretvorilo je cijeli gaj u tamnu spilju. Malo dalje od
kola i ispod njih tlo se strmo sputalo kroz mjeseinu, koja je risala mrlje
ispod drvea, u gaju do svijetlog mjesta za parkiranje automobila na vrhu
klisure, gdje su Kare.n i on jednom bili ostavili kola i promatrali
srednjokolsku djecu za vrijeme njihova piknika.
Uini mu se kao da je negdje daleko, ali je jasno osjeao te^ inu svoje
puke. Naslijepo je izabrao jedan od novih putia koji su vodili po pjeanom
tlu. Iz dana u dan, poevi odPearlHarbora, postajali su ti putii sve vri i
gladi, pa su u brojnim nitima isprepleli cijeli gaj drvea kiawe, i vijugali su
izmeu novo postavljenih atora, izmeu starih kola za prodavanje kokica te
izmeu dvije antiseptike latrine podignute ve ranije. Zrak je godio i
njegovim pluima i njegovoj glavi.
Hodao je dalje po mjeseini, koja je bacala mrlje svijetla i sjene. U
grudima mu se rasplamsalo neto tvrda i runa. Onde- se uz neki drugi
puteljak opet uspne do razasutih atora logora.
tabni je ator bio taman, a Rosenberry i Petko spavali su na svojim
poljskim posteljama. On tiho poe novim puteljkom prema skladinom
atoru kraj autoputa.
U skladinom atoru sjedili su Pete i Maylon Stark pred bocama, to ih je
896.osvijetljen Colemanovom svjetiljkom
Pete donio iz Schofielda. ator je bio

zastrtom pomou pokrivaa. Uz stranju stijenu atora, na improviziranom

stolu, sastavljenom od konja za piljenje i dasaka, stajao je Peteov mali
prenosni radio, to ga je Pete na dan napadaja pomno omotao i ponio sa
sobom. Radio je svirao plesnu glazbu.
Nije to vie ista jedinica, dobaci Stark mrano i pijano.

896

Ui Milt, prijazno e Pete sa svoje poljske postelje. On se pomaknu da

mu da mjesta. Upravo smo govorili o tome, kako se brzo promijenila eta u
posljednja dva mjeseca.
Warden opazi, da je otvorena boca jedva napol prazna. Mora da je Stark
ve prije zapoeo svojim vlastitim piem.
Glupost! naruga se on. Jedinica se nita bre ne mijenja nego to se
prije mijenjala. On skine puku s ramena, sjedne kraj Petea i prihvati pola
vojnike alice istoga whiskyja. Brzo ga ispije i prui alicu, da mu je nanovo
napune.
Gdje je Russel? Mislio sam da je ovdje, da ispripovjedi to je vidio.
Ve je bio ovdje, mrano e Stark.
Preao je preko ceste do kuhinjskog atora, doda Pete, da kuharima
ispripovjedi stvar.
A to e raditi kad ne bude vie nikoga, kome bi mogao da
pripovijeda? upita Stark.
Vjerojatno e se raspuknuti, odvrati Pete.
Iza njih utihnu glazba u radiju i javi se spiker:
I zelena Lucky Strike je sad u ratu, govorio je. Da, i zelena Lucky Strike
je sad u ratu.
Jo nikad nisam doivio, da bi se neka eta toliko promijenila u tako
kratko vrijeme, ree Stark pravim grobnim glasom.
Recite, to je zapravo na stvari? porugljivo e Warden.
Mislio sam, da dolazim na zabavu, ali izgleda da uvamo mrtvaku
strau.
Moglo bi to i biti, svadljivo e Stark.
Onda unesimo malo ivota u nju. Na mrtvakoj strai treba ovjek da je
897.

veseo. Prekini s tim sranjem i gledaj da naemo kakav dobar jazz.

Pusti, odgovori Pete. to je revija najboljih lagera.
to? U ponedjeljak naveer?
Prewitt je sluajno bio moj dobar prijatelj, mrzovoljno e Stark.
Posebno ih ponavljaju za vojsku, razjasni Pete.

Ne govori gluposti, porugljivo e Warden. Ponavljaju ih za vojsku!

ovjee, ti s nama silno postupaju, zar ne? Uskoro e nam, ako zatraimo,
obrisati i stranjicu, zar ne?
Moda nije bio tvoj dobar prijatelj, nastavi Stark, ali bio je moj dobar
prijatelj.
Zaista i nije bio moj prokleto dobar prijatelj, porugljivo e Warden.
Zadao mi je dosta glavobolje i neprilika.
Ti si pravi kujin sin tvrdoga srca, svadljivo odvrati Stark Zna li to?
Ovako ne valja govoriti o ovjeku iz svoje vlastite ete, Milt, umijfea se
Pete, bar ne kad je ubijen. Tako ne valja govoriti ni onda, ako je bio dezerter
i ako se ti samo ali.
alim se? ponovi Warden. Dovraga, tko se tu ali?

898.

898

Jednostavno ne mogu da to zaboravim, nastavi Stark pa poe da

nabraja: Leva je premjeten kao skladini vodnik u etu M; Bloom se sam
ubio; Maggia su otpustili, jer je poludio; Holmes i Veliki Jim 0'Hayer
premjeteni su u tab brigade; zatim svi ti rezervni oficiri, koji su dojedrili
amo, a sad jo i Prewitt.
Kojeta, porugljivo e Warden, kadto u sam mjesec dana gubimo
upravo toliko ljudi, kad im istekne rok slube.
Ne misli li ti, da je umiranje neto posve drugo od odlaska iz slube?
upita Stark.
Nisu svi oni umrli, odvrati Warden.
Samo pokuaj, pa e vidjeti, odbije Stark.
Djelovanje na brojno stanje ete je jednako, dobaci Warden. Daj nam
jo neto da popijemo, Pete.
A sad e nas i Pete za nekoliko dana ostaviti, potiteno e Stark.
Ne zaboravi staroga Ikea, nakesi se Warden.
to se mene tie, ja u se prokleto radovati, kad odem iz ove jedinice,
dobaci Pete. est godina u jednoj istoj jedinici, to je dovoljno.
A ja ti to, na primjer, nimalo ne zamjeravam, ree Stark.
Mislite li moda, da uivam u tom, da tamo vani u Makapuu u onim
rupama u kamenju leim na guzici poput gutera? upita Pete.
Samo zato, to to vie nije ista jedinica, opet e Stark.
. Govorite kao djeca, ljutito puhne Warden. Nijedna jedinica ne ostaje
nikad jednaka. to biste vi zapravo htjeli? Zar moda to, da svi istodobno
ostare, pa da ih istoga dana otpuste iz vojske i da onda negdje opet zajedno
ive kao jedno tijelo?^
Iza njih ponovo presta glazba i opet se zau spikerov glas: Nemojte kod vaeg
trgovca cigaretama traiti poznati zeleni paketi Luckyja, govorio je spiker.
Ne, vae Lucky Strike cigarete nose sad drugu boju.
Zapamtite to u vam sad rei, zapoe Pete kao da prorokuje. Zlatni
dani na ovom otoku su proli. Kad opet budu poeli da izdaju propusnice,
ljudi e ve pred svakim barom i pred svakim bordelom stajati u dugakim
repovima niz etiri bloka. A kroz njih e proi kao na tekuoj vrpci.

I ja bih volio da odem, ree Stark. Samo to nemam kamo da odem.

Dobri stari Pete e meutim sjediti na ruiastom
oblaku obilja kod kue u Dravama, nastavi Pete.
897

900

900.

Sve kad bih i imao kamo da odem, doda Stark, danas ne bih mogao
dobiti premjetaj.
A onda u misliti na Vas momke, koji jo uvijek sjedite na tim peinama
u Makapuu, doda Pete.
Sve kad bi me premjestili, posvuda bi bilo isto, javi se opet Stark.
Posvuda regruti, posvuda rezervni oficiri.
Obojica ste i vie nego ludi, porugljivo e Warden. Nijedna jedinica
nije drukija od druge ni u miru ni u ratu. Ni kod kue ne e biti nita manje
strogo nego to je ovdje.
Ne, ne, odbije Pete, ne, ne.
Ne bi mi, dakle, nita ni koristilo da se dam premjestiti, sve kad bih i
mogao, ree Stark.
Ne, ne! opet e Pete. ena ima posvuda. Svima su odrijeene uzde i
nigdje nema granica.
Warden ga zabrinuto pogleda. Zaboga, jezik za zube, obojica! ree s
izrazom dosade.
Ja ti zaviam, mrano odvrati Stark.
Ima prokleto pravo, ree Pete. Sigurno e me postaviti da vjebam
regrute. Imat u lijep, miran i lak posao, kao da odlazim u ured. Odradit u
svojih osam sati dnevno i gotovo. Dovraga, zato da zaelim da ostanem u
toj prokletoj jedinici?
Zaviam ti, ree Stark sav nesretan. Oh, boe, kako ti zaviam!
Jezik za zube! odree Warden.
Barovi! opet e Pete. Plesne dvorane. Zgodni hoteli u koje moe
odvesti ene. Dobre restauracije. Znam kako je to. Bio sam u posljednjem
ratu.

901.

Odlazi upravo u asu, kad se raspada stara eta, odgovori Stark. Ne

e biti ovdje, ga gleda kraj.
Rekao sam ti, da dri jezik za zubima, Stark! ponovi Warden.

A vi ete spavati na kamenju! zaurla Pete. Zderat ete hladnu hranu iz

porcija! Otkazat e vam ruke i guzice od napinjanja bodljikave ice! On
ustane s postelje.
ivjet ete na obali! viknu im u lice. Stajat ete u repu za au
whiskyja i za ene! Bit ete prva pjeadijska eta u vatri, prva koju e poslati
na jug, kad jednom zaponemo osvajati te posrane otoke!
On se nagnu duboko prema njima upravo im pljujui te rijei u lice. Ruke
su mu vijele niz tuste bokove, jednako okrugle kao stranjica kakve lutke.
Lice mu je bilo jarko crveno. Nekoliko mu suza potee niz lice, a poto se
nagnuo naprijed, kapnue na okrugle kapice njegovih vojnikih cipela.
ivjet ete na buretu baruta! zaurla Pete. Na buretu baruta, koje e
poletjeti u zrak, im ova zemlja zaista pone da se bori!
Warden skoi s postelje i zgrabi ga, kad se nagnuo jo dalje naprijed,
usprkos svim zakonima sile tee, pa ga ogrli objema rukama. Dobro, dobro,
Pete. Sjedi. Popij jo neto! Pusti da malo sluamo glazbu.
Meni nije nita, odvrati Pete priguenim glasom. Mislim da me je
malo svladalo oduevljenje. Pusti me! Warden ga ispusti, a Pete sjede.
Gdje je moja aa?
Evo je, odvrati Warden i prui mu vojniku alicu s whiskyjem.
Pogodi, koga sam danas sreo u Schofieldu, Milt, zapoe Pete. Gotovo
da je dobio kilu pri pokuaju da povede obian razgovor.
Ne znam, odgovori Warden, pa mu prui svoju alicu. Koga?
Donijet u drugu bocu, ree Pete i ustane. Ova ovdje je prazna. On
ode do drugoga stola.
Iza njih presta glazba i spiker poe iznova.
I zelena Lucky Strike je sad u902.
ratu, govorio je spiker. Da, i zelena Lucky
Strike je sad u ratu.
Koga si, dakle, sreo u Schofieldu, Pete? upita Warden kad se Pete
vratio.
Vaa Lucky Strike obukla je uniformu i stupila u vojsku, govorio je
spiker.

902

enu kapetana Holmesa, odgovori Pete, pa ulije whisky u Wardenovu

alicu. Moe li to zamisliti? Ve je nekoliko mjeseci nisam vidio. Bila je u
uredu za evakuaciju u puku, kad sam doao onamo po svoje papire. Odvest
e se kui istim brodom kao i ja.
Aha! prasnu Stark u glasan i pijani smijeh.
Tko? upita Warden.
ena kapetana Holmesa, odgovori Pete, ovjee, pa valjda se sjea
kapetana Holmesa, sad majora Holmesa?
Dakako, odvrati Warden, sjeam se.
Ha, ha, ha! pijano zaurla Stark.
ini se da jo uvijek stanuje u svom starom stanu u pukovskom naselju
za oenjene oficire, nastavi Pete, tako da se morala prijaviti u puku,
umjesto u brigadi, da dobije svoj broj za evakuaciju i brodsku kartu za sebe i
za svoje dijete. Bogami, bila je tamo cijela hrpa takvih. ena majora
Thompsona, ena pukovnika Delberta i ni sam ne znam tko jo. Gospoa
Holmes je predbiljeena za isti brod kao i ja. Odlazi estoga sijenja.
Ha, ha, ha! Stark se opet eksplozivno i gromko nasmije.
ta je to s tobom? upita Pete.
Nita, naceri se Stark. Samo sam sluajno morao da na neto
pomislim.
Ona se dakako vozi u prvom razredu, nastavi Pete, dok e mene
smjestiti nekamo u potpalublje. Pa ipak, ona e biti na istom brodu. Ovaj
svijet je uistinu prokleto malen, zar ne?
Ha, ha, ha! zagrohoe Stark. To je zaista istina.
Hoe li jo togod popiti, Stark?
903. osjeam. Zaista izvrsno.
Ne, odvrati Stark. Ja se izvrsno

Dakle? upita Warden kao onako usput. Kako izgleda? Je li togod

rekla?
Ha, ha, ha! gromko i pijano se nasmije Stark.

Zapitala je za etu, odgovori Pete. Htjela je da zna kako teku stvari u

pisarnici, kako se novi skladini vodnik snaao u skladitu i kako se tebi svia
novi zapovjednik ete.
Meni? upita Warden.
Ha, ha, ha! zagrohoe Stark. To je zaista istina.
Da, kimnu Pete, a onda se obrati Starku: Reci, to je to zapravo s
tobom?
Nita, veselo zagrohoe Stark.
Zna li, nadovee Pete, ona je mnogo bolje upuena u nau etu,
nego to sam ikada i pomislio.
I treba da je upuena, ree Stark.
ak me je i upitala, je li se Prewitt ve vratio.
Zar i taj? nakesi se Stark. Ona voli tu etu, porugljivo se naceri on.
Svakoga pojedinca. Zar ne, Milt?
Zna, ja zaista vjerujem da je voli, odgovori Pete. Upravo me je
iznenadilo, kako je dobro u sve upuena. Jako mi se dopala.
Uistinu? naceri se Stark. No, onda bi trebalo da je posjeti na brodu.
Ne misli li i ti tako, Milt?
Ona e biti gore, odgovori Pete, u oficirskom razredu, a ja u biti u
potpalublju. Ne u je ni vidjeti.
Neka te zbog toga ne boli glava, nakesi se Stark. Jednostavno je
posjeti i zamoli je da te pozove u svoju kabinu. Ona e to sigurno uiniti. Nije
li tako, Milt? A kad jednom bude kod nje, zamoli je da poe s tobom u
postelju. Ona e i to uiniti Ona voli etu.
Pete je malo polaganije shvaao, ali kad mu je postalo jasno to je Stark
904.
rekao, na njegovom se licu ukaza zaprepaten
izraz.

Jezik za zube, kujin sine, javi se Warden.

Misli li da laem, Pete? nasmije se Stark. Ne laem ja. Upitaj
Wardena. Ona je s njime spavala. I njega je nasamarila. Upitaj mene. Sa
mnom je uradila isto, samo to me nikad nije nasamarila.

904

Samo dobro pripazi, u povjerenju e Stark i nakon bitke upotrebi

kakvo dobro raskuno sredstvo, inae e uhvatiti dobru dozu tripera.
Warden, koji je promatrao tu tanku masku prostakoga smijeka, iza
kojega se skrivalo neto drugo, osjeao je da sad mora doi do stanke. Po
prilici za jednu minutu morat e Stark ispucati svoj prah. a Warden je bio
pripravan da eka. Ispunio ga je osjeaj neizmjernog zadovoljstva. Eto,
upravo to je traio cio dan,, a nije mogao da nae.
Dosta, dosta, kujin sine ree kad je nastupila stanka, to ju je oekivao.
Govorio je razgovijetno i jasno. Sad u ti ja neto rei. eli li da zna, kako
je u Blissu dobila triper? eli li da zna, tko ju je zarazio? Ja u ti to odati.
Njezin ljubljeni mu, kapetan Dana E. Holmes, utovario joj je triper!
Pod crvenilom whiskyja problijedi lice Maylona Starka poput ponjave.
Warden ga je promatrao potpuno bezizraajnim, silnim i neopisivim
zadovoljstvom.
To ne vjerujem, odgovori Stark.
Ta ipak je tako, ree Warden osjeajui kako se smjekar u najveoj
mjeri sretan.
Ne vjerujem, ponovi Stark. Govorilo se da je to bio neki porunik,
autant u oficirskom klubu i da je zbog toga otputen Razgovarao sam s dva
momka, koji su mi rekli da su njih dvoje vidjeli zajedno. Osim toga to se
dogodilo est mjeseci prije nego to sam je uope upoznao. Govorio sam s
njima.
Ta pripovijest nije istinita, odbije Warden.
To ne vjerujem, opet e Stark. Mora da je istina.
Pa ipak nije, blago ree Warden.
Mora biti, ustrajao je Stark. 905.
Pa ipak nije.
Pete ih je obojicu promatrao. Kroz njegovu smetenost poe se na
njegovu licu pokazivati prvi blijedi traak razumijevanja.
Iza njih presta glazba i zau se spikerov glas:
I zelena Lucky Strike je sad u ratu, govorio je spiker. Da i zelena Lucky
Strike je sad u ratu.

Ubit u ga, ree Stark. Morao je da grevito razvue lice, da bi glas

uope mogao da propusti iz grla. Ubit u ga, tog ku- jinog sina! Ubit u
ga!
Ne e nikoga ubiti, prijazno i blago e Warden, isto tako kao to ni ja
nisam nikoga ubio.
Htio sam da je oenim, ree Stark. Bila je osam godina starija od
mene, ali sam je ipak htio oeniti. Htio sam da izaem iz vojske, da je
uzmognem oeniti. To bih i uinio.
A onda? blago upita Warden. Poveo bi nju, kerku bogata ovjeka na
tvoju bijednu farmu u Teksasu, da ivi ondje?
Starkovo je lice problijedilo kao kreda. I ona je mene voljela. To znam.
Mukarac opaa, kad ga neka ena voli. Vie od est mjeseci smo u Blissu
potajno hodali zajedno. Htio sam je oeniti.
Ali to nisi uinio, dobroudno e Warden. Umjesto toga si prekinuo s
njom.
Ipak bih to uinio, ponovo e Stark.
Nisi joj ak ni dopustio da ti ispripovjedi ono to je doivjela, blago ga
ukori Warden. Bio je svijestan toga, da ih Pete promatra, as jednoga, as
drugoga. To ga je zaista trebalo da razvedri u njegovim brigama. Ne
namjerava se ovjek svakoga dana na tako soan zalogaj.
Ona mi nije nita rekla, oajno e Stark.
Ti je nisi ni pitao, odgovori Warden njeno. Odluio je da ne e
dopustiti, da mu Stark izmakne ni kroz najmanju rupicu.
Jezik za zube! viknu Stark. Jezik za zube jezik za zube!
Vi ljudi s juga, prijazno e Warden, vi ste svi jednaki. Usprkos vaem
906.
pijanevanju i enskarenju! Vi ste najgori
moralisti na svijetu.

Stark ustane i baci alicu s whiskyjem prema Wardenovu licu na kojem se

opaao izraz njene zabrinutosti. To se odigralo na isti nepromiljeni, posve
refleksivan nain, na koji maka prua pande i pokuava da ogrebe, ako joj
stane na rep.

906

Misli li, da ga ja ne u ubiti? prodere se Stark na njega Ubit u ga!

Ubit u ga! Odrezat u mu onu posranu glavu!
Warden, koji je bio na oprezu, izmakne alici, ali Petea koji je bio malo
stariji i malo pijaniji, i odvie zaokupljen, pogodi alica s whiskyjem u prsa i
cijelog ga promoi.
OndaStark nesta kroz zastor na vratima atora.
Warden sjede mlitavo natrag na postelju. Osjeao se tako savreno
praznim bez ikakve napetosti, kao da je upravo imao orgazam. Stvar je bila
savrena, osim jednog jedinog sitnog trunka. Cijelo je vrijeme nasluivao, da
je njihova veza trajala dulje nego to je ona priznala, ali cijelo vrijeme se
nadao i elio, da to ne bude istina.
Isuse! javi se Pete. Zaudaram kao cijela pecara. On dotakne svoju
mokru koulju. Mislim da e biti bolje da poe za njim, Milt. Prilino je
pijan. Mogao bi da sam sebi naudi.
Dobro, odvrati Warden, pa dohvati puku iz kuta.
Upravo kad je izlazio, glazba opet prestane i zau se glas spikera:
I zelena Lucky Strike je sad u ratu, govorio je spiker. Da, i zelena Lucky
Strike je sad u ratu.
U meuvremenu se mjesec uspeo malo vie. Gaj, mjesto za parkiranje
automobila i cijela zemlja bila je slika u bijeloj i crnoj boji. Warden poe
putom, koji je prelazio preko asfaltirane ceste i vodio u kuhinjski ator.
Njih dvoje je dakle punih est mjeseci podravalo vezu u Blissu. To je bilo
gotovo isto tako dugo kao to je i on sam podravao vezu s njome. Upita
sam sebe kako je to s njim moralo da bude. Prije svega je ona u to vrijeme
bila mnogo starija od Starka. Je li to bitno mijenjalo stvar? ta su sve radili?
Kamo su odlazili? emu su se smijali? Odjednom poeli da je kao nevidljivi
907.

gost bio prisutan i da je mogao sudjelovati u svemu. Taj isti osjeaj podilazio
bi ga kod svega, to je bilo u vezi s njome. Tu je bilo manje zavisti i
ljubomore ve vie silna enja, da sudjeluje u njezinu ivotu. Siromani stari
Stark!

U kuhinjskom atoru nae malu skupinu prestraenih kuhara. Stisnuli su

se kao ovce u hrpu, udaljivi se to je vie bilo mogue od panja za sjeenje
mesa.
Kamo je otiao?
Ni sam ne znam tono, odvrati jedan od njih. Nije me ba podila
elja da ga upitam. Znam samo to, da je dojurio ovamo, neto brbljao za
sebe, proklinjao, dohvatio svoju sjekiricu za sjeenje mesa i nestao.
Warden poe natrag prema skladitu. Moda je Stark otiao dolje na
obalu da se naspava. U tom je sluaju bilo najbolje da ga ostavi na miru.
Onda zastane, pa pogleda uz cestu prema breuljcima, sve do zavoja, vidljiva
na mjeseini, koji je vodio do autostrade. Na cesti nije bilo nikoga. Stark ipak
nije bio toliko pijan, da se sa svojom sjekiricom uputi ravno u Schofield u
potragu za Holmesom.
Kad se vratio do skladinog atora, dojuri iz tame neki lik i sudari se s
njime.
Starjeino! preplaeno ree etni trublja Anderson promuklim
glasom. Jesi li to ti, starjeino?
Dovraga, to radi ovdje vani? Zato nisi u kolima kod telefona?
Starjeino, Stark je ovdje gore! Ima sjekiricu i demolira cijela kola. Sve je
sasjekao! Sve je unitio!
Doi sa mnom! odgovori Warden, pa skinu puku s ramena i poe se
uspinjati uz puteljak.
Dojurio je proklinjui i viui rekao da e ga ubiti, dovikne Anderson
iza njega sav bez daha. Neprekidno je vikao da e ga ubiti, da e utui tog
kujinog sina. Mislio sam da misli tebe, no onda on spomenu kapetana
908.Kapetan Holmes ve nekoliko mjeseci
Holmesa. Ubit e kapetana Holmesa.

nije bio ovdje, starjeino A osim toga on je major. ini mi se, da je Stark
poludio.
tedi sapu, odvrati Warden.
Stark je ve bio nestao, ali mala kola za stanovanje pretvorila su se u hrpu
ruevina. Oba mala stola, koje su sami izradili i koji su njemu i Rossu sluili

908

kao pisai stolovi, bila su sasjeena u trijeske, od etiri stolca nije vie nijedan
bio podesan za sjedenje. Wardenov poljski pisai stol leao je na podu, jo
uvijek zakljuan, ali s velikom rupom odozgo. Njegova zakljuana kaseta od
kovana eljeza imala je duboko udubljenje dugako punu stopu. Posvuda su
leali papiri i hrpe papira. Dugake pukotine u obliku suze nalazile su se u
tankim zidovima kola izraenih od ukoena drva. Samo ormar s telefonskim
ureajem, ini se, nije bio taknut.
Usred tog paklenskog kaosa leao je meutim na podu snjeno bijel;
djevianski, netaknut, nedirnut kao netom roeno dijete, koje nepovrijeeno
i ravnoduno sjedi u ruevinama sruene kue, list Ministarstva rata,
Wardenovo imenovanje rezervnim pjeadijskim potporunikom vojske
Sjedinjenih Drava Amerike.
Warden se na asak zaustavi kod vrata i pogleda ruevine Onda estoko
baci puku u kut. Mala se kola zaljuljae, na kotaima, kad je kundak udario o
pod i pritom se raspuknuo.
Andy, koji je odrastao u redovitoj vojsci, a u njoj je isputanje puke iz
ruke na vjebi vrijedilo kao jedan od najvei!) grijeha, koji se kanjavao s
najmanje dva tjedna prekovremene slube glasno zasope i pogleda
Wardena nesuzdranim uasom.
Gledaj da se lati svog aparata, tihim e glasom Warden i pokae na
plou s telefonskim ureajem, pa mu se divlje i podmuklo' osmjehne. Poni
odozdo i nazovi za kontrolu svaku pojedinu stanicu da vidi, je li veza u redu.
Onda ispitaj vezu s bataljonom i vezu s centralom za obavijesti. Ispitaj svaki
pojedini prikljuak.
U redu, starjeino, odgovori Andy i zapoe poslom.
909.
Warden pokajniki die obje polovice
prelomljene puke Kundak je visio

s remena. Imao ju je ve etiri godine. Donio ju je jo u etu A, odnio je

odande i prenio je u etu G. S tom je pukom pobijedio tabnog vodnika
O'Bannona u pukovskim natjecanjima u strijeljanju. On s ljubavlju pregleda
metalni ureaj. Bio je u redu. Mogao je dobiti nov kundak, ali zatvara se nije

dao zamijeniti. On njeno poloi oba dijela kundaka puke na pod. Malo mu
je odlanulo.
U redu, starjeino, odgovori Andy i zapoe poslom. Zatim Warden
podignu s poda pismo Ministarstva rata, uoljivo netaknuto, jo uvijek
djeviansko, pa ga podere poprijeko, opet poprijeko i po trei put poprijeko
i razbaca krpice papira po itavom podu. One su spadale k ruevinama kao i
sve ostalo.
Sve su veze u redu, starjeino, javi se Andy s telefona.
Lijepo. Dobro. Ima jo dva i po sata slube. Ja idem u postelju!
A to je s pisarnicom? I s kolima? Zar to ne e uope nitko pospremiti?
Neka to uini Ross, odgovori Warden, podignu oba komada svoje
puke i izae iz kola.
Vani je bilo sve tiho kao smrt. Nakon dugo vremena, nakon veoma
dugog vremena nije mu preostalo nita drugo nego da poe spavati. Ionako
ovjek nije mogao da mnogo uini i u toj se mjeri iscrpi sve dok konano nije
doao trenutak, u kojem zbilja nisi mogao da uini nita drugo nego da
poe u postelju.
Warden poloi dijelove svoje puke na podnoje svoje postelje i
zahvalno zaspa.
Ujutro naoe Starka dolje na prudu gdje mirno spava na pijesku
poloivi obraz mokar od suza na svoju ljubljenu sjekiricu
Waren se probudio rano. Bio je svje, pa se upustio u borbu s
porunikom Rossom, prije nego to su Starka pronali. Ross je bio bijesan
(bijesan nije bio uope nikakav izraz da to opie).
Ne moete ga degradirati, porunie. On je jedini ovjek koji moe da
se brine za kuhinju, pogotovu sada910.
kad su ljudi raspodijeljeni na petnaest
milja udaljenosti.
Vidjet ete, da to mogu uiniti! bijesno e porunik Ross. Degradirat
u ga pa ako ba i svaki pojedini vojnik u toj eti umre od gladi!
A koga ete postaviti na njegovo mjesto da vodi kuhinju?

910

Posve mi je svejedno, tko e voditi kuhinju! bijesno e porunik Ross.

Ogledajte se samo! Zaboga, vodnie, pa valjda ne mogu dopustiti da netko
uini neto ovako! Inae ne emo ovdje nikada imati nikakve discipline, a
discipline mora da bude!
Dakako, ali moramo i jesti.
On moe i da kao obini vojnik vodi kuhinju.
To ne e uiniti.
Onda ga zbog uskrate poslunosti moemo postaviti pred vojni sud,
ljutito zaurla porunik Ross.
Time ne ete uspjeti. Vi ste odvjetnik, porunie. Vi dobro znate da s
time ne moete uspjeti. Ne moete nekog ovjeka izvesti pred vojni sud, jer
se ustruava da kao obini vojnik upravlja kuhinjom.
Ali ne mogu ni dopustiti da proe bez kazne! bijesno odvrati porunik
Ross.
Vi ga jednostavno ne razumijete, porunie. On je udak. Od vremena
do vremena ima takve napadaje. To je jednom ve izveo u Hickam Fieldu,
prije nego to ste vi doli u etu. On kod toga ne misli zlo. Jo nikad nije
pritom nikoga ozlijedio. On vam je kuhar i to kae sve. Kuhari i kuhinjski
vodnici su jednostavno temperamentni to je sve. Ne postoji dobar kuhinjski
vodnik, koji nije napol lud.
Lijepo, bijesno e porunik Ross.
I sami znate, da bez njega ne moete voditi kuhinju, porunie.
Lijepo! bijesno e porunik Ross.
Ja gledam stvari samo onako, kakve jesu, porunie. Da imamo ovjeka,
koji bi mogao da vodi kuhinju, ja bih bio prvi, koji bi predloio njegovu
911.
degradaciju. Mi meutim nemam nikoga,
koji bi to mogao da preuzme.

U redu! bijesno e porunik Ross.

To govorim zaista samo zbog probitka ete, porunie.
Znam, znam, bijesno e porunik Ross. Zbog probitka ete!
Vaa odgovornost vrijedi za etu kao cjelinu.

Lijepo, bijesno e porunik Ross. U redu, u redu! Ja i sam znam u

emu je moja odgovornost.
Razumijem, sir, ree Warden.
Kad je to bilo obavljeno, saopi mu on svoju odluku da otkloni
imenovanje u in oficira.
to! bijesno dreknu porunik Ross. Pa to je neuveno! Moja je
odluka definitivna, odvrati Warden. Bogami, volio bih da sam postao
oficirom kod obalne obrane! bijesno e porunik Ross. Nikad ne u
razumjeti tu prokletu vojsku.

PEDESET I ETVRTO POGLAVLJE

Vidio ju je samo jo jednom, prije nego to je otputovala. Bio je to zaista
neobian doivljaj.
U prvom redu se sastanak dao veoma teko udesiti. Nije to bilo kao prije
rata, kad je ovjek jednostavno mogao da obue graansko odijelo i da ode
kamo mu drago samo tako, jer bi poelio da ode. Bez slubene potrebe nije
sad uope nikamo mogao da ode. Trebalo je da ima nalog sa slubenim
peatima. Vojnici vie nisu smjeli nositi graanska odijela. ak i samo
posjedovanje graanskih odijela bio je prekraj, zbog kojega bi vojnik
mogao da doe pred vojni sud. Vojnika u uniformi, koji bi se danju skitao po
gradu, smjesta bi zaustavili.
U to vrijeme je bila jo na snazi zabrana toenja alkoholnih pia, to ju je
izdala komanda otoka. Barovi su bili zatvoreni. Ni kinematografi nisu radili.
Veliki su hoteli odjednom postali krajnje radoznali i oprezni, kad bi se ovjek
912.
upisao u knjigu gostiju. Svi turisti su
ili otputovali kui ili su sjedili u svojim

hotelskim sobama, ekajui da ih vojska evakuira Novih turista nije bilo. ak i

auto, koji bi se danju zaustavio uz rub ceste, izvrgao se opasnosti da ga
pretrae.
Nije postojalo mjesto, na kojem bi se mogli sastati, ni lokal, u koji bi
mogli otii pa ni danju.

912

NQU je jo uvijek bio na snazi policijski sat. O zalazu sunca bi se cio

Honolulu brzo zavukao u svoje razliite rupe i do narednog bi jutra bio
mrtav. im bi se spustila tama, na ulicama nije bilo nikoga, osim plavih
reflektora patrolnih kola.
Ona se nalazila u Schofieldu. Morat e se dakle odvesti u grad. To je
mogla da uini samo danju, a isto je tako morala, da se za dana vrati kui. Za
njega je opet bilo posve nemogue, da se danju udalji od svoje ete, a da ga
ne otkriju. Nije mogao da ode ak ni na jedan sat, a jedan sat nije bio
dovoljan.
Nou, im bi smjena na telefonu nastupila dunost, mogao se oduljati.
Stark je to radio no na no, da se sastane sa svojom wahinom, koja je
stanovala nedaleko kraj mornarike radiostanice Wailupe. Karen nije
meutim mogla da se nou doveze ovamo, a da je ne zaustave. Nije mogla
da stigne ni prije nego to se smrai, pa da zaustavi kola i da ga poeka.
Jedino mogue rjeenje bilo je pronai mjesto, kamo bi ona mogla da
doe popodne i gdje bi mogla da ga eka, a da je nitko ne opazi, da onda
ostane cijelu no i da se narednog dana vrati kui.
Hoteli u Waikikiju nisu dolazili u obzir. Osim toga je on bic deset ili
dvanaest milja daleko od Waikikija. Na havajskim autoputovima nije bilo
odmaralita ni nita slino.
Ovdje vani nije poznavao nikoga, kome bi ona mogla da ode. Svi su
njegovi znanci stanovali ili u Waikikiju ili dolje u Honolulu, jo dalje. Osim
toga on nipoto nije bio siguran, da bi se ona uope izvrgla takvom riziku da
ode tako daleko. Da doe i da itavu no ostane vani, sve kad bi i naao
neto prikladno.
913. je identificirao Prewittovo tijelo,
Cijeli se tjedan, poev od noi kad

naprezao razmiljajui o tome problemu. Sam se sebi zarekao, da se bar jo

jednom s njome sastane, pa makar to bilo i posljednji put.
Konano se obrati Starku.
Starkova uroenika ljubovca bila je upravo divna kinesko- havajska
djevojka, najljepa mjeavina krvi, koia je postojala na Havajima. Ona i njezin

filipinsko-japanski mu imali su malu kuicu u dolini Kuliouou, manje od

dvije milje daleko od zaljeva Hanaume. Njezin mu, koji je zapoeo kao
kuharski pomonik u mornarici, bio je sad jedan od radiotehniara na stanici
Wailupe. Za Filipinca je to bio vrlo velik napredak.
Prilino nespretno i smeteno upita on Starka, bi li mogao udesiti stvar
tako, da Karen za jednu no uzmogne dobiti sobu kod tih ljudi, tako da se
jo jednom uzmogne sastati s njome, prije nego to ona otputuje.
Dakako, odvrati odmah Stark i bez oklijevanja. Oni e to vrlo rado
uiniti.
Ne bi li bilo bolje, da ih najprije upita?
Ne trebam ih nita pitati. Oni i onako ine gotovo sve to ih molim. Ja
im pomaem da otplate zajam za gradnju kue.
Dobro, kimnu Warden.
Samo mi reci dan kada e doi, a ja u im to saopiti naredni puta, kad
odem k njima. Pokazat u ti put, da ne zaluta.
Dobro, kimnu Warden.
Nije ju mogao nazvati vojnikim telefonom, jer je taj s javnom mreom
bio povezan samo putem bataljonske centrale za obavijesti. Taj dio zadae
bio je, meutim, lagan. Cim je prvi put naao izliku, da ode dolje do poloaja
sedamnaest, nazove je iz kue nekog starog branog para, na ijem su
malom zemljitu bili podignuti bunkeri. Ti su ljudi tako rei sve vojnike u
poloaju adaptirali kao svoju djecu.
Veza je bez potekoa uspostavljena. Karen ree odmah i bez oklijevanja
da e doi.
To je bio zaista neobian doivljaj i to vie nego samo u jednom pogledu.
Stark ga je odveo u neku malu 914.
pokrajnu ulicu, koja se od autoputa
odvajala prema unutranjosti otoka. No je bila posve tamna. Pleati
Teksaanin zastane i pokae na kuu.
Eno je! Onaj obalni bungalov s prozorima na uglovima.
Kad je Warden pogledao onamo, opazi stari poznati Buick, s brojem
kojega se dobro sjeao, i koji mu se duboko zadro u pamenje.

914

Vjerojatno e i sam pogoditi natrag, to? doda Stark.

Sigurno.
Onda u te ostaviti ovdje i vratit u se.
Pa zar ne e sa mnom otii onamo?
Ne u, odgovori Stark. Sino sam bio ondje, a vjerojatno u sutra
uveer opet doi.
Ona e sigurno htjeti, da ti se zahvali.
Meni se nema na emu zahvaljivati.
Ali ovjee, pa mi te ustvari tjeramo iz tvojega vlastitog doma!
Bojim se da bi bila u neprilici, da se sastane sa mnom, odbije Stark.
Bilo kako bilo nastavi, ja sam ne u da se s njome sastanem. Mislim da
sam je posljednji put vidio dva mjeseca prije nego to je Holmes otiao iz
ete. Zato da je sad vidim?
Dobro, kimnu Warden.
Mogao bi... ree Stark pa se prekinu.
ta bih mogao?
Nita, odvrati Stark. Dovienja sutra, ree pa ode u tamu i ieznu s
vida. Warden je neko vrijeme sluao njegove mirne korake, koji su bivali sve
tii, a onda poe prema vratima.
Ovaj je doivljaj u vie pogleda bio zaista jedinstven.
Divna, gotovo nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojki otvori mu
vrata i pogleda ga sjajnih oiju, ali joj se pogled odmah zamuti.
Nije li Maylon doao s vama?
Ima nekakav posao. Rekao mi je da vam poruim, da e doi sutra.
Ah, ree ona u tonu predbaci van ja, a pogled joj je i dalje ostao mutan.
915.
Onda se osmjehne. Uite, vodnie.

Ona zatvori za njim vrata i upali svijetlo. Njezin je mu, odjeven u snjeno
bijelu koulju i u plave mornarske hlae sjedio u udubini za blagovanje. Lice
mu je bilo tamno poput mahagonija. U ruci je drao neke japanske novine.
Vaa prijateljica je u drugoj sobi, zamiljeno ree ona divna, gotovo
nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojka i pokaza oima prema

zatvorenim vratima na protivnom kraju sobe. Vaa prijateljica je veoma

lijepa, doda.
Hvala, odgovori Warden. A osim toga htio bih da vam zahvalim i za
ono to inite za nas.
To nije nita, vodnie. Ne govorite o tome. Danas svi mi imamo
neprilika.
John, tiho ree divna gotovo nadzemaljski lijepa kinesko-havajska
djevojka, doi ovamo da te upoznam sa Maylonovim etnim starjeinom,
gospodinom Wardenom.
Njezin mu, u bljetavo bijeloj koulji i u modrim mornarskim hlaama
ispod lica mahagonijeve boje, odloi japanske novine na stol, prie blie,
osmjehne se i srdano prui Wardenu ruku.
A sad ete sigurno htjeti, da vidite vau prijateljicu, turobno ree
prekrasna, gotovo nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojka. Ne da
stojite ovdje i da razgovarate s nama. Ja u vas odvesti onamo.
Sve je to bilo tako udno, da je oijela stvar poprimila neku osobitu boju.
Djevojka tiho zatvori vrata za njim. Karen je sjedila na stolici kraj postelje
pod svjetiljkom i itala neku knjigu. Privukla je noge uz naslon stolice, a
zelena suknja bila joj je dobro skupljena ispod koljena. Njezin mali putni
kovei, kojega se sjeao, stajao je na podu kraj komode. Izgledala je posve
sigurna i mirna, kao da se nalazi u svojoj kui.
Halo, dragi, osmjehnu se ona.
Halo! odgovori Warden. Halo! On poe prema njoj, a ona poloi
knjigu na rub naslonjaa i ustade. Uinila je to na onaj osobit, smijean, samo
njoj svojstven rezervirani nain, koji je on gotovo ve zaboravio.
916.da dodiruje neko tue tijelo ve svoje
On je ogrli. Nije mu se inilo kao

vlastito, kao kad ovjek rukom hvata svoju drugu ruku, moda od studeni, da
ih ugrije. Nitko ne treba da mu to posebno dopusti, jer to su njegove vlastite
ruke.
Nije joj to mogao odmah rei. Ne sad u tom prvom trenutku.

916

On je poljubi i ona mu uzvrati poljubac, a onda se onom svojom

posebnom, samo njoj svojstvenom smijenom suzdrljivou oslobodi od
njega. Nije ju zadrao. inilo se, da joj je osmijeh postao jo dublji.
Inae e se odvije uzbuditi, nasmjehne mu se ona. Dopusti da se
malo porazgovorimo. Sjedi malo.
Ona se spusti natrag u stolicu. Rukama privue noge vrsto uz tijelo i
nasmije mu se iznad koljena.
Warden sjede na rub postelje.
Izgleda posve nepromijenjen, nasmijei se ona.
Ali se posve drukije "osjeam, odgovori Warden.
Lijepo od tih ljudi to su nam dopustili da doemo ovamo.
To je rekla iskreno, pa ipak nije osjeala ni zahvalnost ni iznenaenja, to
joj je neki stranac prepustio svoju kuu na upotrebu. Bilo je to tono kao s
njezinim smijekom, koji je istodobno bio pun tople ljubavi, a ipak negdje
daleko. Nikad nije ni kod jedne druge ene vidio takav smijeak.
Stark je to uredio, dobaci Warden.
Znam, nasmijei se Karen. Djevojka mi je ispripovjedila. Ona je upravo
krasna.
Jeste.
I veoma je zaljubljena u Starka.
Da!
Je li i on zaljubljen u nju?
Ne znam. Mislim da jeste, ali ne na isti nain i ne u tolikoj mjeri kao ona
u njega.
Znam, brzo e ona. Ja sam mu nanijela mnogo zla.
Ne, on je sam sebi nanio zlo.917.
Nije ni spomenuo onih est mjeseci u Blissu. Ocijenio je stvar I uvidio,
kako je postala nevanom, tako da nije imao razloga da o njoj govori.
Ah, ja se samo nadam, da e se zaista toliko zaljubiti u nju koliko i ona
njega ljubi, izbi odjednom iz Karen.

Ovaj je doivljaj u vie pogleda bio zaista jedinstven.

Divna, gotovo nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojk-i otvori mu
vrata i pogleda ga sjajnih oiju, ali joj se pogled odmah zamuti.
Nije li Maylon doao s vama?
Ima nekakav posao. Rekao mi je da vam poruim, da e doi sutra.
Ah, ree ona u tonu predbaci van ja, a pogled joj je i dalje ostao mutan.
Onda se osmjehne. Uite, vodnie.
Ona zatvori za njim vrata i upali svijetlo. Njezin je mu, odjeven u snjeno
bijelu koulju i u plave moi'narske hlae sjedio u udubini za blagovanje. Lice
mu je bilo tamno poput mahagonija. U ruci je drao neke japanske novine.
Vaa prijateljica je u drugoj sobi, zamiljeno ree ona divna, gotovo
nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojka i pokaza oima prema
zatvorenim vratima na protivnom kraju sobe. Vaa prijateljica je veoma
lijepa, doda.
Hvala, odgovori Warden. A osim toga htio bih da vam zahvalim i za
ono to inite za nas.
To nije nita, vodnie. Ne govorite o tome. Danas svi mi imamo
neprilika.
John, tiho ree divna gotovo nadzemaljski lijepa kinesko- havajska
djevojka, doi ovamo da te upoznam sa Maylonovim etnim starjeinom,
gospodinom Wardenom.
Njezin mu, u bljetavo bijeloj koulji i u modrim mornarskim hlaama
ispod lica mahagonijeve boje, odloi japanske novine na stol, prie blie,
osmjehne se i srdano prui Wardenu ruku.
A sad ete sigurno htjeti, da vidite vau prijateljicu, turobno ree
109. kinesko-havajska djevojka. Ne da
prekrasna, gotovo nadzemaljski lijepa

stojite ovdje i da razgovarate s nama. Ja u vas odvesti onamo.

Sve je to bilo tako udno, da je oijela stvar poprimila neku osobitu boju.
Djevojka tiho zatvori vrata za njim. Karen je sjedila na stolici kraj postelje
pod svjetiljkom i itala neku knjigu. Privukla je noge uz naslon stolice, a
zelena suknja bila joj je dobro skupljena ispod koljena. Njezin mali putni

kovei, kojega se sjeao, stajao je na podu kraj komode. Izgledala je posve

sigurna i mirna, kao da se nalazi u svojoj kui.
Halo, dragi, osmjehnu se ona.
Halo! odgovori Warden. Halo! On poe prema njoj, a ona poloi
knjigu na rub naslonjaa i ustade. Uinila je to na onaj osobit, smijean, samo
njoj svojstven rezervirani nain, koji je on gotovo ve zaboravio.
On je ogrli. Nije mu se inilo kao da dodiruje neko tue tijelo ve svoje
vlastito, kao kad ovjek rukom hvata svoju drugu ruku, moda od studeni, da
ih ugrije. Nitko ne treba da mu to posebno dopusti, jer to su njegove vlastite
ruke.
Nije joj to mogao odmah rei. Ne sad u tom prvom trenutku.
On je poljubi i ona mu uzvrati poljubac, a onda se onom svojom
posebnom, samo njoj svojstvenom smijenom suzdrljivou oslobodi od
njega. Nije ju zadrao. inilo se, da joj je osmijeh postao jo dublji.
Inae e se odvije uzbuditi, nasmjehne mu se ona. Dopusti da se
malo porazgovorimo. Sjedi malo.
Ona se spusti natrag u stolicu. Rukama privue noge vrsto uz tijelo i
nasmije mu se iznad koljena.
Warden sjede na rub postelje.
Izgleda posve nepromijenjen, nasmijei se ona.
Ali se posve drukije "osjeam, odgovori Warden.
Lijepo od tih ljudi to su nam dopustili da doemo ovamo.
To je rekla iskreno, pa ipak nije osjeala ni zahvalnost ni iznenaenja, to
joj je neki stranac prepustio svoju kuu na upotrebu. Bilo je to tono kao s
njezinim smijekom, koji je istodobno bio pun tople ljubavi, a ipak negdje
110. ene vidio takav smijeak.
daleko. Nikad nije ni kod jedne druge

Stark je to uredio, dobaci Warden.

Znam, nasmijei se Karen. Djevojka mi je ispripovjeila. Ona je upravo
krasna.
Jeste.
I veoma je zaljubljena u Starka.

110

Da!
Je li i on zaljubljen u nju?
Ne znam. Mislim da jeste, ali ne na isti nain i ne u tolikoj mjeri kao ona
u njega.
Znam, brzo e ona. Ja sam mu nanijela mnogo zla.
Ne, on je sam sebi nanio zlo.
Nije ni spomenuo onih est mjeseci u Blissu. Ocijenio je stvar 1 uvidio,
kako je postala nevanom, tako da nije imao razloga da o njoj govori.
Ah, ja se samo nadam, da e se zaista toliko zaljubiti u nju koliko i ona
njega ljubi, izbi odjednom iz Karen.
Moda e se zaista zaljubiti, slae Warden.
Nadam se. On to zasluuje. Fin je to momak. Prije nego to odem, zaista
bih voljela, da mu se zahvalim na ovome to je uinio za nas.
On nije doao sa mnom. Ima posla u logoru pa se morao vratiti.
To nije istina, uzvrati Karen.
Ne, zaista nije istina. Bojao se da e te dovesti u nepriliku.
Njoj se ovlaie oi. On je to ve i prije zapazio, na primjer kod one stvari
s Prewittom. No onda se ona nasloni u svoj stolac a da suze nisu prokapale.
Fin je to momak, ree ona, veoma fin momak.
Da, kimnu Warden.
Zasluuje mnogo vie, nego to je ikada dobio u ivotu.
Svi prolaze tako.
Moda e to nai ovdje kod ove djevojke.
Moda, ponovo slae Warden. Osjetio je veliku njenost, kakvu ovjek
osjea prema kakvom ljupkom djetetu. Time je bila povezana ista egoistina
i nerazborita elja, da ga zatiti od 111.
iskustva, koja dijete jo nije prolo, ne
moda stoga da dijete ne bude ozlijeeno, ve zato, da nita ne razori
njegovu ljepotu.
Je li ti bilo teko da doe? upita on.
Nije.
Nije li ti Holmes nita rekao?

Zabranio mi je da odem, jednostavno e ona.

A ti si ipak dola?
Dakako, dragi, nasmjehne mu se Karen. Pa ja te ljubim.
Warden pomisli na asak, da to ne moe izdrati. Nije to bila duevna
muka ve isto fizika, fizioloka. To ne e moi izdrati.
Moram ti neto rei, poe on.
A to?
Zbog mog imenovanja rezervnim potporunikom.
To ve znam, nasmjehne se Karen. To je prologa tjedna bila glavna
tema razgovora prijeko u Schofieldu.
Dakle znai, da si ti to cijelo vrijeme znala, mislim, otkad sam ovdje u
sobi?
Jesam.
Pa ak i onda kad sam ti telefonirao?
Jesam.
I ipak si dola?
Jesam.

112.

112

Premda ti je to Holmes zabranio?

Jesam.
A zato?
Jer si ti htio da doem, a i ja sam htjela.
Ja nisam toga vrijedan, ree on. Ja nisam toga vrijedan. Ja to ni u kom
sluaju ne zasluujem.
Ona tako naglo poloi noge na pod, nagne se naprijed i stavi ruku na
njegova usta, da se on upravo preplaio.
Mir, ree ona. Nemoj to govoriti. Ne elim da to govori.
Warden ukloni njezinu ruku gotovo divljim pokretom. Ja to ne mogu
promijeniti. Nije mi preostao drugi izbor. Pokuao sam, ali nisam mogao.
Znam da nisi mogao, blago odvrati ona.
I ti si to cijelo vrijeme znala, muklo e on, ak i onda kad sam ti
telefonirao.
Jo mnogo dulje, cijelo vrijeme, samo nisam mogla da sama sebi
priznam. Moda te ba zbog toga ljubim, jer sam uvijek znala, da to ne
moe uiniti.
Mi vjerojatno ljubimo samo ono, to ne moemo dobiti Moda je uope
samo to ljubav. Moda i treba da je samo tako.
Ja sam te mrzila, nastavi ona. Kadto sam te upravo strano mrzila. U
svakoj ljubavi ima mrnje, jer je ovjek vezan uz onoga koga ljubi. Ljubav mu
oduzima dio slobode i on se protiv toga brani. Premda se sam brani protiv
gubitka svoje slobode, ipak pokuava da onog drugog prisili, da se odrekne
svakog i najmanjeg ostatka svoje vlastite slobode. Ljubav mora da stvara
mrnju. Dokle god ivimo na svijetu, uvijek e ljubav nositi u sebi mrnju.
Moda je razlog naeg postojanja na svijetu taj, do nauimo ljubiti bez
mrnje.
Jo uvijek je bila nagnuta prema njemu. Ruke su joj se oslanjale na uska
vanredno ljupka koljena. Oi su joj sjale. Ruka, to ju je Warden skinuo sa
svojih usta, jo uvijek je leala u njegovoj ruci.

Ja sam to pokuao, ree on grevito. Nitko ne zna koliko sam se

trudio.
Ja znam.
Ne, ni ti ne zna. Promatrao sam Culpeppera i Rossa i Cribbagea i sve
one ostale i vidio sam to su oni, pa jednostavno nisam mogao da to
uinim.
Dakako da nisi mogao. Da si mogao, ne bi bio pravi Milt Warden i ja te
ne bih voljela.
A nai planovi i sve ono ostalo? Sve to sam

unitio.
913

114.

114

To nije tako vano.

Pa ipak je vano.
Ja sam imala tisuu kua, to ih nikada nisam sagradila,, ree ona.
Nikad nisam imala za to novaca. Da sam imala novaca, ne bih ih mogla
koristiti. Moda ih nikad ne bih ni htjela, da sagradim, no jo uvijek ih ipak
posjedujem.
ivot u uspomenama, gorko e Warden.
Ne. Nipoto, jasno i razgovjetno ree ona. To nisam mislila. Mislim da
jo uvijek posjedujem svoje kue.
Zato svijet mora da je takav, kakav jeste? upita Wardeni prestavi se
svladavati. Ja jednostavno ne razumijem, zato je svijet takav kakav jeste.
To ni ja ne znam, odgovori ona. Prije sam zbog toga bite veoma
ogorena, ali sad znam, da to tako mora biti. Svijet uope ne moe biti
drukiji. im si svladao jednu opasnost, pojavljuje se nova, jo lukavije
smiljena. Tako ipak mora da bude.
Ja sam uvijek samo uzimao od tebe, ree Warden priguenim glasom.
Ti si davala i davala. Ja nisam nikad davao uvijek sam samo uzimao.
Ne, odgovori Karen, to nije istina. Ti si mi dao moju slobodu. Danas
mi vie nita ne moe nauditi. Nita me vie ne moe pozlijediti. Ti si
pokazao, da sam. lijepa i da me ovjek moe ljubiti.
Stark ti je dao to isto. U Blissu.
Ono to mi je dao Stark, to mi je na kraju opet oduzeo i izbrisao.
Umjesto da mi to ostavi, on se potrudio iz svih sila da mi to razori, prije nego
to je otiao.
Onako kao to ja to sad inim.
Ne, ti ne ini. Da kaem istu115.
istinu: ne vjerujem da bih voljela, da se
stvar drukije razvila. Sad ne mislim, da bih se htjela udati za tebe. Mi bismo
samo polako zadavili nau ljubav Ve smo i sad poeli da je polako gubimo.
Ta i sam zna.
Da, kimnu Warden, istina je.

Ovako je ne emo nikada izgubiti. Ljubav ili umire od gladi ili se

pretvara u sjenu ili umire mlada i ostaje san. Jedini nain na koji bismo mogli
zadrati ljubav, bio bi da nikada nismo jedno- drugome pripadali. Da smo
mogli otii odavde kakvi smo bili, uvijek gladni, nikada zasieni, naa bi
ljubav ostala uuvana. Ni jedno od nas nije, meutim, bilo za to sposobno.
Oboje smo- se svom snagom borili protiv te istine. Da smo se vjenali, bio bi
to udarac od milosti za ovjeka na umoru. Rat je to zaustavio- Ti ratovi imaju
i svoje dobre strane.
Karen, upita Warden, odakle ti sve to?
Dola sam do toga ivei svoj vijek i promatrajui ono to sam mogla
vidjeti.
Ona se nasloni u svoj stolac. U njezinim je oima jo uvijek bilo ono divno
svijetlo, koje bi se uvijek pojavljivalo samo onda, kad bi teoretski govorila o
ljubavi. Njezini lomni prsti finih kostiju umorno su se prislanjali uz njezine
bokove na stolcu.
A onda je odjednom Milt Warden, etni starjeina Milt Warden, kleao
pred njezinim stolcem.
Ne mogu te izgubiti, apnu Milt Warden. Trebam te.
On podignu ruke i dotakne njezina gola stegna.
Nemoj, nemirno e Karen. Molim te, nemoj! Molim te, nemoj sve
pokvariti.
Ne u uiniti nita, slae Milt Warden. elim samo da te dotaknem.

Samo e se uzbuditi, odvrati ona gotovo razdraeno. Zna da e se

razdraiti.
Nikako ne u.

116.

Uvijek je to tako. A ja to ne u. Ja ne u poudu. Ja hou ljubav.

Ja hou samo da te dodirnem, slae on. To je sve. On poloi glavu na
zbijeni vrsti trokut njezinih stegna ispod zelene suknje.
Bilo je tako divno, Milt. Molim te, nemoj to pokvariti.

116

Nikako ne u, obeao je on. Ne u ti nita uprljati. Obeajem ti. Zar

uope ne osjea, koliko te ljubim? Ne struji li to kroz moje ruke?
Bio je to zaista neobian doivljaj i to znatno vie nego u samo jednom
pogledu.
Ona se postepeno i oklijevajui prepusti njegovim njenostima, kao to
se nepovjerljiva pitoma srna tek posve polako doputa gladiti. Konano su
njezine ruke bile na njegovoj kosi, na njegovom licu, njegovom vratu,
njegovim ramenima, njegovim leima. On ustane, pa napol sjede na naslon
stolca, a napol kraj nje, da je uzmogne poljubiti. Onda utonue u ekstazu
spolne ljubavi, koja nije imala spola.
Ja volim da te dodirujem, apnu Karen, tako te volim gladiti i toliko
volim da me ti gladi; ja te ljubim. Na kraju to meutim ipak dovodi do
seksualnosti. Ne moe ni predoiti sebi, koliko sam te puta eljela dotai, a
nisam to uinila, jer doticanje uvijek dovodi do seksusa.
Ne, ovaj put ne e dovesti, apne on i nastavi da je miluje.
A onda ona na kraju konano zaljubljeno apne: Dopusti mi da skinem
pokriva. To mene ne smeta, zaista me nita ne smeta. Znam ja, koliko ti
ezne za tim. Ne emo, meutim, da im uprljamo postelju, kad su ve bili
tako ljubazni prema nama.
Sve do tog trenutka stvar se na takav nain ve i prije odigrala.
No ovaj put Warden otkloni njenu ponudu. Napola iz smjernosti, napola
iz zahvalnosti zbog toga to je dola, premda je znala kako stoji stvar, a
napola moda iz nekog drugog nepoznatog razloga.
Zaista me ne e nita smetati, ponudi se ona puna podatnosti i ljubavi.
Sad je stvar posve drukija. Sad vie ne moe nita uprljati, a ja znam,
koliko ti ezne za tim.

117.

Ali on je opet odbije. Oito je u njemu bilo nesluenih dubina, za koje ni

sam nije znao. Zaista je pomisao, da bi sada spavao s njom, bila za nj nekako
uvredljiva. Oito se, usprkos svemu, jo uvijek nije posve oslobodio svoga
katolikog moralizma. Oito isto tako nije prerastao svoju djeviansku
majku, kao ni svi ostali pripadnici velike rase amerikih mukaraca.

Ako hoe, samo me uzmi, osmjehne mu se Karen. Mene ne e nita

smetati. eljela bih, da ti to bude posve jasno.
Volio bih da to ne uinim, odgovori on, a to je bilo bar napol istina.
Ah, dragi moj! viknu Karen i ovi mu ruke oko vrata. Najdrai moj!
Bilo je to veoma udno.
Ona se nasloni natrag na svoj stolac. Ruke je zadrala u njegovoj kosi, a
njegovo je lice lealo na njezinim grudima. Nastavili su i dalje da jedno
drugome otkrivaju svoju ljubav, da dbtiu jedno drugo, da govore i ne
sluajui to govori onaj drugi, da izriu glupe i lude rijei, koje nisu bile
odreene, da izlreknu ma i jednu misao. Bile su samo automatski izraz
emocije, kao to e ovjek udaren u trbuh, zastenjati oh! ili ovjek, kojega
je pogodilo tane viknuti: Ranjen sam!
Bila je to ljubav takve intenzivnosti i takve prodorne snage, kakvu on jo
nikada nije doivio, bila je intenzivnija i vodila je do vieg vrhunca, nego to
mu se ikad dotad uinilo moguim.
J

U trenutku te najvie intenzivnosti Warden ustane, kao da to nagonski zna,

pa lee na postelju i pripali cigaretu, dok ga je Karen sa stolca promatrala

presretnim smijekom. Bilo mu je kao da je stvarno doivio orgazam. Nije
bio ni razoaran, nije se osjeao ni prevarenim, ni nezadovoljenim. Leao je
na postelji i puio cigaretu. Bio je nenapet, miran i malko pospan. Posve je
nejasno, usprkos poudi, osjeao neto poput ponosa i trijumfa kao da je
izvojevao neku pobjedu.
Bio je to najdivniji osjeaj, to ga je ikada u ivotu outio, premda mu se
inilo, kao da je malo odvie intenzivan za svakodnevnu potrebu.
Sad zna, kakva zaista moe da bude ljubav, ree mu Karen sa svoga
stolca.

118.

Cio ostatak noi leali su jedno kraj drugoga u postelji. Nisu spavali i nisu
jedno drugo doticali. Razgovarali su o mnogo emu. Razgovarali su gotovo
o svemu. On joj je ispripovjedio posljednje poglavlje i svretak Prewittove
povijesti, a ona zbog toga zaplae. Oboje je bilo veoma sretno. Razgovarali

118

su, sve dok mala budilica, to ju je ona zbog njega uvijek nosila sa sobom,
nije zazvonila u pola pet. Onda Warden ustane i obue se.
To nije rastanak, dragi, ree Karen s postelje.
Dva ovjeka, koji su jedan drugome toliko znaili, kao to smo znaili
mi, ne mogu da jednostavno nestanu iz ivota, nastavi Karen.
Nikako ne mogu, kimne Warden. To je nemogue.
Ovog asa sve izgleda nekako tamno, nastavi Karen. Potrajat e dugo
i nai su se planovi izmijenili Bit e rat, ali mi emo se ipak opet sresti.
Dakako, odgovori Warden. Znam da emo se opet sresti.
Jednog emo se dana sresti. Ljudi koji su jednom bili tako blizu jedan
drugome, kao to smo to bili mi, uvijek se iznova sretnu, doda Karen. Ti
ima moju adresu u Marylandu?
Da, odgovori Warden, imam je. A ti mi uvijek moe pisati na etu.
Kamo god poemo, broj nae vojne pote ostat e uvijek isti.
Dakako da ti mogu pisati, ree Karen.
Nadam se da e u redu stii kui, zar ne? upita on.
Sigurno, posve u redu, odgovori ona, bez ikakvih tekoa.
I ne e imati neprilika s Holmesom? upita on.
On ne e ni pisnuti.
Ja te ljubim, ree Warden.
Ja te ljubim ree ona.
Onda, nadovee Warden, dovienja.
Poljubi me jo jednom, Milt, javi se ona s postelje.

119.

On je poljubi i poe k vratima. Prije nego to ih je zatvorio, ogleda se i

domahne joj.
Karen mu se nasmijei, pa mu i ona domahne.
A onda, kad je zatvorio vrata, ona legne natrag na postelju i razvee
vrsti uzao. inilo se da je istodobno klonulo i sve ostalo. Misli joj poletjee.
Napela je sluh da uhvati zvuk zatvaranja vanjskih vrata. To e znaiti da je
otiao. Kad ga je konano ula, ona se okrenu na trbuh i sva izmorena
pritisnu lice u jastuk. Bila je posve iscrpena, ali istodobno vesela i sretna, to
joj je uspjelo da ga zatiti. On je silno trebao zatitu. Za njega je to bilo teko.
Izgledao je sav izgubljen. Nije mogla podnijeti da ga gleda tako izgubljena.
Mukarci su mnogo meki od ena. Radovalo ju je, da mu je mogla toliko
olakati stvar, a da pritom ak nije ni lagala. Moda e se zaista jednog dana
sresti. Vjera u to nije nita smetala. Ona zaspi.
Traei put niz pokrajnu ulicu prema autoputu razmiljao je Warden o
onoj bjelogardijskoj djevojci, to ju je poznavao za vrijeme svoje slube u
Kini. Prije nje poznavao je mladu enu nekog starog kineskog trgovca u
Manili, a prije toga, jo dok je bio u Sheridanu, neku mladu studentkinju iz
Chicaga, i jo mnogo prije (dok je bio jo posve mlad) onu protestantsku
djevojku kod kue u Connecticutu, koja je bila povod da je otiao u vojsku.
etiri.
S Karen Holmes pet.
Pet pravih. Pet, koje su se brojale. U koliko godina? U esnaest godina.
Bude li ga posluila srea, mnogo sree, moda e mu preostati vremena
jo za dvije, a moda i jo za tri, prije nego to ostari. U vojsci ovjek brzo
stari. Pete Karelsenu nije jo bilo ni 9T8
pedeset godina.
Toliko je jo lealo pred njim. Moda.
A toliko je ve lealo iza njega. To je bilo sigurno.
Jo tri u budunosti, bude li imao mnogo sree.

No istodobno je na neki nain nasluivao da ni jedna od sviju, koje e jo

doi, ne e moi da ovoj dosegne do ramena. Nasluivao je i bojao se, da e
ova ovdje ostati vrhunac, s kojeg se moe -samo dolje.
Vraajui se du autoputa do etne komande i razmiljajui o njoj,
Warden nije smatrao, da je ona progledala njegovu la. Nije imalo smisla, da
nepotrebno otea stvar, koja je i onako bila teka. Moda e se zaista
jednog dana opet sresti. Vjerovanje u to nije moglo nakoditi, a njoj e biti
lake, bude li u to vjerovala. Bio je siguran, da ona nije progledala njegovu
la.
A onda se, jo uvijek zauzet svojim mislima, odjednom sjeti, zato ga ona
nije progledala i prestrai se. Bila je toliko zauzeta time da svoju vlastitu la
iznese na uvjerljiv nain, da nije ni opazila njegovu la.
Nadao se samo, da ona ne e imati neprilika s Holmesom.

PEDESET I PETO POGLAVLJE

Major Holmes je ekao svoju enu, kad se idueg jutra -vratila kui.
Karen je stigla tek oko jedanaest sati. Ona prekrasna, gotovo
nadzemaljski lijepa kinesko-havajska djevojka, bila je toliko puna obzira i
kretala se tako tiho po kui, da je Karen spavala .sve dok nije prolo devet
sati. Kad je onda konano ustala, lijepa je djevojka skuhala doruak za njih
obje, pa su jo puni sat sjedile u maloj udubini za blagovanje, jele jaja i unku
iz konzerve i pile kavu. Sunce je pravom ljetnom jasnoom prodiralo kroz
prozore. U toploj prijateljskoj intimnosti, razgovarale su obje sretne
brakolomke o dobrim karakternim svojstvima svojih ljubavnika. Sunce, zrak i
121. u ljetu. Ovako neto nije Karen nikad
cio dan podsjeali su na pravi praznik

dotad doivjela. Toga se ne bi odrekla ni onda, da je Holmes trebao da eka

do etiri sata popodne. Isti taj osjeaj ljetnoga praznika otpratio ju je cijelim
putem do kue.
Holmes je tvrdoglavo i uporno sjedio uz kuhinjski stol i pio Tcavu, to ju
je sam skuhao.

Stekavi majorski in, nije se kapetan Holmes mnogo promijenio. Svoje

obiajne jahae hlae i izme i svoj konjaniki eir zamijenio je za hlae
tabnog oficira, polucipele i redovni pjeaki eir. Kao svi ostali tabni oficiri
u brigadi, i on je sada nosio propisnu ratnu uniformu, vunenu koulju i hlae,
ovijene glenjacima i zataknute u terenske cipele, no ona ga u biti nije
promijenila. Istina je, dodue, da se tek nekoliko mjeseci nalazio na svom
novom poloaju.
Htio bih da znam gdje si bila, ree on kad je ula.
Halo! veselo e Karen. Kako to, da nisi u uredu?
Nazvao sam i zatraio slobodan dan.
Gdje je Bella?
Dao sam joj jedan dan dopusta.
Karen utoi za sebe alicu kave i sjede k njemu za stol.
Ona se sigurno veoma radovala, sretno e Karen. Tako je dakle sad
sve pripremljeno za predstavu.
Ve sam jednom rekao da elim znati, gdje si bila, ree Holmes. I s
kime?
Pa ja sam ti to ve juer rekla, dragi, veselo e Karen. Oprostila sam se
od nekog veoma dragog prijatelja.
Nemoj me zvati ,dragi'!
Kako god eli, raspoloeno e Karen. Ja sam to i onako rekla samo iz
obiaja.
Juer mi uope nisi nita rekla. Holmesove su oi bile poput dvaju
dijamanata, koji divlje svjetlucaju u suhoj i ispucanoj, sadri njegova lica. Nisi
mi rekla ni to, gdje e se sastati s njime, ni tko je on.
Ja uope nisam rekla, da je to 122.
neki on, odgovori Karen
Dakako da je mukarac. Zar zaista dri, da ja to nisam znao? Znam ja to
ve odavno. Trudio sam se, da to dulje mogue zatvaram oi, ali sad je stvar
postala napadnom. Sad hou da znam, gdje si se sastala s njime i tko je on.
Ne mislim, da te se to ita tie, odgovori Karen.
Ja sam tvoj mu, odree Holmes. Tie me se.

122

Ne. Tie se samo mene i nikog drugog, odbije Karen. Ti govori

gotovo kao neka stranica iz kakvog Hemingwayevog romana.
Onda u ti ve pokazati, da me se to tie.
Ne vjerujem, da e ti to uspjeti, odvrati Karen.
Pretpostavljam da se eli rastati od mene.
Zaista nisam jo o tome razmiljala. Meni je svejedno.
I ne e dobiti rastavu.
Karen ispije kavu. Nije se mogla sjetiti, da bi se ikada, otkada su se
vjenali, osjeala tako sretnom, ivom i tako punom zdrave animalne volje za
ivotom kao upravo sada.
Jesi li ula? Ja ti ne u dati rastavu.
U redu, prijazno odgovori Karen.
Holmes je pogleda. Dijamanti u njegovom sadrenom licu zablistae
upravo oajno. Cak i u svom otrom bolu mogao je da vidi, da ona ne glumi.
Moda u sam podii tubu za rastavu, ree on, izravno je napavi.
U redu, prijazno e Karen.
Mogli bismo odmah sada sve urediti, nastavi Holmes. Htio bih da tu
stvar zauvijek uredimo.
Koliko ja to mogu da prosudim, stvar je ve ureena. Ti e se rastaviti
od mene.
Aha, ree Holmes. To bi ti se svidjelo, zar ne? Dakle, ja ne u zatraiti
rastavu, a ne u je ni tebi dati. Ako ipak pokua, ja u se oprijeti, pa sve da
moram poi i do najvieg suda u zemlji.
U redu, veselo e Karen. Time je dakle sve svreno. Nema rastave.
Kakav osjeaj ima pri pomisli, da e ostatak svog ivota morati da
123.
provede s takovim gnjusnim ovjekom,
kao to sam ja? prigueno je upita

Holmes.
Nemam ba ugodan osjeaj, veselo odgovori Karen, ali s druge strane
se to izravnava, poto znam, da ti mora ostatak svoga ivota provesti sa
mnom.

Zaboga, izmueno e Holmes, kako samo moe biti tako okrutna?

Kako moe da sjedi ovdje i da se smijei? Nakon svega to si uinila? Zar
uope nema osjeaja odgovornosti? Zar sve one godine naega braka ne
znae za tebe nita? Zar ni na sin, tvoj sin, ne znai za tebe nita? Zar uope
nema stida?
Oito nemam, odgovori Karen. Ba nita. To je udno, zar ne?
Ali morala bi ga imati.
Znam, kimnu Karen. Pa ipak ga nemam. To je strano, zar ne?
Strano? bijesno viknu Holmes. Zena tvojega porijekla? Tvojega
odgoja? Sretno udana ena s osmogodinjim sinom? I ti kae strano?
Ja ni sama ne mogu da to razumijem, veselo e Karen.
Postepeno se sva nepogreiva koplja njegove pravinosti raz- bie na
neprodirnom oklopu njezinog dobrog raspoloenja.
.Zna li ti, to si mi uinila?
A to?
Razorila si moj brak i to je sve. Izbila si mi tlo ispod nogu. Ti si bila moja
ena. Ja sam imao povjerenja u tebe.
Lijepo, ao mi je, ree Karen. U istinu, bez hinjenja, ao mi je, to sam
ti to uinila. Ali nekako osjeam, da drukije nije moglo biti.
A to misli, zato sam uinio sve, to sam uinio, sve to : prigueno e
Holmes. Zatim rairi ruke.
to si sve uinio?
Pa, izmuio sam se na smrt s tom prokletom bijednom boksakom
momadi, to sam je mrzio. Zato sam se zavlaio pukovniku Delbertu i
generalu Slateru? Zato sam se poni- avao? Zato sam doputao da me
navlae po miloj volji?

124.

To zaista ne znam. Zato?

Za tebe, jedino za tebe. Jer si ti moja ena i jer te ljubim Za tebe i za
naeg sina i za na dom. Zato.
A ja sam uvijek mislila, da to radi zbog toga, jer eli da napreduje,
odgovori Karen.

124

A zato mukarac eli da napreduje? Misli li samo zbog novaca i zbog

poloaja?
Da, tako sam mislila.
to mogu novac i poloaj koristiti ovjeku, ako je sam? Mukarac eli da
napreduje zbog svoje ene i zbog svojih sinova, da bi im mogao pruiti sve
ono, to sam nije mogao imati. Da im omogui ugodan ivot. Da ima dom. I
obitelj.
Drim, da ja uope ne znam, to je zahvalnost, odvrati Karen.
Zahvalnost! oajno e Holmes. Zaboga, Karen!
Moda sam nemoralna, veselo e Karen. Zna, onako, kako su to
zloinci.
Poto je na taj nain, ni sam ne znajui pravo kako, i posljednje koplje
razbio na neslomljivom oklopu, Holmes se odjednom nae potisnut u
obranu. On zapone moljakati.
Kad bi sve ene tako osjeale, to bi se onda dogodilo s Amerikom?
Nemam ni pojma, odgovori Karen. Stvarno nisam na tu mogunost
uope jo ni pomislila.
ovjek kadto slua o enama drugih mukaraca, nastavi Holmes, ali
njegova vlastita ena ...
Nisi mogao da predoi sebi, da bi se neto takvo moglo dogoditi i u
tvojoj vlastitoj kui, zar ne?
Dogoditi! ponovi Holmes. Da mi je netko rekao, da bi se neto takvo
moglo dogoditi u mojoj kui, ja bih ga ubio! Pokuao sam da ne povjerujem
u to. Sam sam sebi govorio, da to nije istina. Tako sam radio dokle god sam
mogao.
125.
A sad se ipak dogodilo u tvojoj
vlastitoj kui, to?

Holmes muklo kimnu. Pokuao sam da sam sebe uvjerim, da je sve to

samo utvaranje.
Ali sad se mora s time baviti, zar ne?
Ti ne zna, kako osjea mukarac, opet e Holmes.
Ne znam. Vjerojatno ne znam, kimnu Karen.

Mukarci osjeaju drukije nego ene, mislim bar kod takvih stvari. Zene
misle, da to mukarca nimalo ne dira, ali zapravo ga u dno due vrijea. To
razara njegovu mukost.
Htjela bih da znam, zato mukarci tako drukije osjeaju nego to
osjeaju ene, ree Karen.
Ne znam, odgovori Holmes sav blijed. Znam samo da je tako.
Neto u ti rei, veselo e Karen. Vani je upravo divan dan. Mislim da
u poi na malu etnju, a onda otii u klub na objed. Gladna sam kao vuk. Ti
onda ima vremena, da stvori odluku, dok se ne vratim.
Kakvu odluku?
O tome, to e uiniti.
Bilo bi mi milije da sad ne ode, zamoli je Holmes. Htio bih da tu stvar
najprije likvidiramo.
Mislila sam, da je ve likvidirana.
Nije. Ti nisi jo uope gotovo nita ni rekla.
A to da ti kaem?
Spreman sam da ti oprostim, ree Holmes. Samo mi kai gdje si bila i
s kime. Reci mi sve. Ja u ti oprostiti.
Zao mi je, odvrati Karen. Bojim se da to nikad ne e doznati.
Jednog e mi dana to morati rei.
A zato?
Morat e. Konano, ja sam tvoj mu. Ne moe zauvijek neto skrivati
preda mnom.
Boe moj, nasmije se Karen, pa zar to ne zvui kao stranica iz
Hemingwaya! Ne u nita skrivati pred tobom. Samo ti ne u nita rei.
126.Ja sam te ve i prije prevarila. Jednom.
Rei u ti meutim neto drugo.

Nikad nisi doznao za to. Veoma je vjerojatno da u te jednog dana opet

prevariti. To ovjek nikada ne moe znati. Mislila sam, da bi bilo bolje da to
zna prije nego to stvori odluku. Kako vidi, morat emo naalost izmijeniti
uvjete naeg utanaenja.

126

A sad lijepo sjedi, nastavi ona materinjim glasom, nemoj se uzrujavati

i stvori odluku. eli li se rastaviti od mene, u redu. Ne eli li se rastaviti,
meni je i to pravo. Kakva god bila tvoja odluka, ja nemam nita protiv nje.
Junior e za nekoliko asaka doi iz kole kui na objed, a mi ne elimo
da vidi da se svaamo, zar ne?
Gladan sam, ree Holmes sav sretan.
U friideru ima mnogo hladnog mesa i jo kojeta drugoga, odgovori
Karen. Ja u se vratiti prije veere.
A kako je sa Juniorovim objedom?
Bella ga uvijek priredi nakon doruka i stavlja ga u friider. Zar to ne
zna? strpljivo mu razjasni ona. Objed je sigurno ondje na tasi. Junior zna
gdje je.
Ima li neto protiv toga, ako s tobom poem u klub? ponizno upita
Holmes.
Radije u poi sama. Vani je tako lijep dan i ja bih voljela da uivam u
njemu, a da ne govorim o problemima.
Nas dvoje ne moemo otii u klub i jesti za razliitim stolovima,
usprotivi se Holmes.
Onda ti moe da ode prijeko u kantinu, odgovori Karen blago, ali
odluno, osim ako eli da ovdje sam za sebe neto pripravi. Jo neto,
dobaci mu ona s vrata, ako pripazi da kava ne provrije, ve je samo zagrije
do tik prije vrijenja, ne e biti tako gorka.
Uzet u aparat za kuhanje kave, odgovori Holmes.
Dobro, brino e Karen. Onda dovienja!
Ona izae na stranja vrata i proe ispod visokog drvea u jako sunano
127. osobito lijepi dan i njegova lijepa
svijetlo avenije Waianae. Zaista je bio

ljetna ljupkost prola joj je kroz tijelo poput jeze.

Karen proe du avenije Waianae. Schofield je bio zaista lijep garnizon.
Na igralitu baseballa stajali su protuavionski topovi u poloajima od vrea s
pijeskom, a oko sklonita, koja su kopali u blizini, lealo je mnogo izbacane
zemlje. No ak je i to bilo lijepo. Sve je bilo lijepo. Stvarno je sve bilo tako

lijepo, da se Karen uinilo, da bi mogla, bude li samo sve odrala u ravnotei

i u pravim razmjerima, bude li dobro iskoristila vrijeme i u svakom i u
najmanjem poklonu uivala bez pohlepe, neogranieno zadrati tu ljepotu.
Sino, prije nego to je doao Milt, itala je o Stendhalovoj filozofiji sree.
Nije to bila moralistika filozofija, bila je to veoma materijalistika filozofija.
Vjerojatno je mnogi ne bi odobrili. Jedina njezina svrha je bila da odlui i da
racionalno unaprijed smisli, kako da ivot uini savreno zanimljivim i
potpuno sretnim. Kod Stendhala je bilo dobro to, to je razumio kakvu vanu
ulogu igra bijeda i tragedija u postizavanju potpune sree. Nikada nije
razmiljala o tome, jednako kao to nikada nije razmiljala o filozofiji
stvorenoj u jedinu svrhu, da ivot uini sretnim.
Osjeala je da nikad ne e moi da ljubi nekog drugog ovjeka. Ali sve
ako je i ljubav prola, ivot nije trebao da zbog toga zavri.
Prolazei tako du avenije Waianae, ona odjednom poe plakati zbog
lijepih protuavionskih topova i divnih hrpa izbaene zemlje.
Kad mu je ena izala kroz stranja vrata, major Holmes osta tromo
sjedei za kuhinjskim stolom. Onda tekom kretnjom ustane, ode do
hladionika, izvadi hladno meso i priredi dva sendvia sa senfom. Popio je
mlijeko mjesto kave.
Onda pospremi zdjele jednu na drugu, spremi sve natrag u hladionik i
otare stol. Zatim opere i obrie tanjire. Isprazni prepuni pepeonik, opere ga i
obrie ga. Zatim, kad vie nije bilo nikakvog posla, sjede za stol i pripali
cigaretu.
Cigareta mu je prijala bolje nego to su mu prijali sendvii i hladno
mlijeko. Majoru Holmesu bilo je odvratno hladno mlijeko, ali kuhati nije
128.

umio. Poalio je to je djevojci dao slobodan dan. im Karen i djeak budu

evakuirani, moi e on da pone jesti u blagovaonici za neoenjene oficire.
To e biti ve za par tjedana, estoga sijenja.
Prije nego to je cigareta bila napol popuena, on je ugasi u istom
pepeoniku. Zatim ustane i izjuri kroz stranja vrata, dalje od svoje kue.

128

Mnogo prije nego to mu se sin vratio kui na ruak, nalazio se on ve u

sigurnosti svojega ureda.

PEDESET I ESTO POGLAVLJE

estog sijenja imao je Milt Warden izlaz u grad. S njime je poao
Maylon Stark.
Bio je to prvi dan od one subote uveer prije Pearl Harbora. da su izdane
propusnice etama na podruju Havaja. Oko deset sati ujutro jurnula je
horda divljaka, kliui, dobro nabita, iz promjera od dvadeset milja prema
Honolulu. Dolazili su iz svih smjerova, kao bice na kotau, vodei prema
osovini i poeli se svrstavati u repove pred barovima i bordelima," sve dok se
ti repovi nisu odjednom pomrsili, jer su se momci, koji su eljeli poi u New
Congress, odjednom nali u Wu Fatovoj restauraciji etiri vrata dalje u istoj
ulici naruujui pie. Tako je to potrajalo po prilici cio dan, sve do policijskog
sata. Taj dan i dva naredna dana ostat e zauvijek nezaboravni. Te dane ne
e zaboraviti nijedan posluitelj u baru, a isto tako ih ne e zaboraviti nijedna
bordelska madame u gradu. Sjeat e ih se ak i neki potovani graani.
U naredbi za izdavanje propusnice je izriito bilo zapovjeeno, da nikako
ne smije istodobno biti odsutno vie od jedne treine posade bilo kojeg
objekta. Za etu G je to znailo pravi problem u rasporedu, jer je eta G
zaposjela etrnaest poloaja na alu. Porunik Ross je pozvao sve
zapovjednike poloaja (ee podoficire nego oficire), da sastave popis
momaka s jednom treinom imena, da bi dobili propusnice. Warden je imao
da razdijeli dopust za samo osoblje etne komande, a Stark za kuhinju.
Nepisani zakon trai, da nijedan129.
pretpostavljeni ne poe na dopust prije

nego to pou svi njegovi ljudi. Tako je dolo do toga, da su podoficiri (koji
nisu poput oficira bili iznad toga, da se s obinim vojnicima prijateljski

sporazume o kojeemu) hvatali sve ono, to su mogli da uhvate. Dolo je do

ive izmjene stiska ruke, novaca i uspomena, a velik broj gotovo neocjenjivih

boca s whiskyjem, koje su naalost i odvie brzo nestajale, promijenio je u

predveerje estoga sijenja vlasnike.
Osjeaj asti zabranjivao je Wardenu i Starku, da svoja vlastita imena
ispiu na popis onih, koji su imali da dobiju propusnice, ali Warden se
pobrinuo za to, da su obojica ipak dobila propusnicu. On je jednostavno
ispunio jo dva prekobrojna formulara iznad kvote i dao ih poruniku Rossu
na potpis. Nitko u cijeloj eti nije mu osporio pravo, da na taj nain prekri
etiketu, a najmanje porunik Ross. Porunik Ross je znao koliko mu vrijedi
Warden. Od dana, kada je Warden otklonio svoje unaprijeenje u in oficira,
eta se nalazila u njegovim rukama.
Stark je imao bocu od pola litre, to ju je izmuzao prilikom izdavanja
propusnica. Ispraznili su je putem u grad. Prvi posjet izvrili su Charlie Chanu
u Plavom sidru. Plavo sidro nije bilo tako puno kao bolji barovi. Vani na
ploniku nije stajao rep. U Plavom sidru stajali su ljudi samo u tri reda oko
tezge. Warden i Stark morali su da stojei popiju est aa, prije nego to su
uspjeli da uhvate stolice uz tezgu, i prije nego to su mogli da ponu
ozbiljno piti.
To godi, uzdahnu Stark, kad su se uspeli na visoke stolice. Moje su
noge graene za mareve, a ne za stajanje u baru. Cak i u Fort Blissu u
Juarezu nije na dan isplate bilo tako strano*.
Halo, Walden! Halo, Stalk! Charlie je sav sjao. Dugo vas nisam vidio.
Danas divan dan, zal ne?
Da, kimnu Warden, divan dan.
Tako je divan dan, vedro e Stark, da me je spopala elja, da se do
temelja napijem i da kakvog razmetljivca lijepo i glatko izlemam na smrt.
Stark, ti si Teksaanin, dobaci130.
Warden. Teksaani vole svoje drugove,
dravu i Teksas i svoju majku. Oni mrze crnce, Zidove, strance i nemoralne
ene ukoliko se ba ne zabavljaju s njima.
ini mi se da smo poranili, ree Stark, ili je eta G razrijeila svoj savez
s ,Plavim sidrom'.
Mogu da vidim kroz tebe kao da si staklo, dobaci Warden Hej, Rose!

130

I zaista su bili poranili. Oni su iz etne komande otili ve pet asaka

poslije devet sati umjesto u deset sati sa svima ostalima. Jedino poznato lice
u lokalu bio je Rosin momak, stariji artiljerijski vodnik, koji je s tri druga
sjedio u istoj udubini u zidu, kao da u meuvremenu uope i nije izaao iz
lokala.
Ti se napiti, sjao je Charlie. Svatko se napiti. Divan dan. Ova aa na
moj tloak, momci! On im kimne sjajei se i znojei se, pa nestane iza tezge
kuajui da sam svlada cio posao
Silan momak, primijeti Stark.
Da. Divan momak, potvrdi Warden.
Misli li, da on moe sebi priutiti, da nas poasti aom whiskyja?
Ne. Sumnjam u to.
Trebao bi jo nekoga iza tezge, da mu pomogne, ree Stark.
A i ispred tezge treba jo nekoga, doda Warden promatrajui Rose.
Premda je i ona imala jo jednu djevojku kao pomo, ni njezina podvorba
nije bila mnogo bolja od Charlieve, jer je pokuavala da istodobno posluuje
goste i da sjedi kraj svog vodnika.
Rekao sam, hej, Rose! zaurla Warden.
Ona je sjedila u loi kod artiljerca, ali je ipak dola k njemu. Na tamnom
praznom sitnom licu, koje je bilo portugalsko, ali je kosim oima odavalo
rasnu mesalijansu, pokazali su se sitni znaci srdbe.
ta hoe, Warden?
Kako se zove tvoj prijatelj?
Ona ga zlovoljno omjeri. Zato to eli da zna? To te se nita ne tie.
Warden je posve otvoreno pogledom opipavao njezine pune grudi. Rose
131.
je pratila njegov pogled, a onda mu
ljutito pogleda u lice i izazovno mu se

zagleda u svijetle plave oi.

Kod koje je on jedinice? nemarno upita Warden.
uj me! to te se to tie? Mislila sam da eli neto naruiti. Pijan si, zar
ne? Charlie te je ve posluio. Ja ne posluujem kod tezge. Ona se ljutitom
kretnjom okrene i poe natrag k artiljercu.

Kao da su jedan jedini ovjek, Warden i Stark se okrenue na svojim

visokim stolcima i pogledae za njom. Njezine okrugle gole noge klizale su
ispod leprave suknje, obeavajui mnogo. Struk je bio konkavan, pa se
suzivao prema dolje i zaokruivao se u vrste okrugle obraie njezinog
stranjeg dijela, koji su se izazovno ljuljali amo i tamo. Taj ti je pogled upravo
mogao da zaustavi dah.
ovjee! pobono e Stark. To je stranjica!
Amen, mirno odvrati Warden. On zailji usne i polako prijee jezikom
preko bria. Osjeao je kako se ona stara maglovita borbenost pijanstva
podie umirujui kroz njegova prsa u glavu poput kamforova dima. Sve je to
bilo onako divno jasno kao zaboravljene stvari, to ih ovjek odjednom
ponovo ugleda.
Jesi li sretan? upita Stark.
Dakako da sam sretan.
ovjee, to je pravi ivot! odluno e Stark. Ne bih ga htio zamijeniti
ni za to na svijetu. Bi li ti htio?
Ne, odgovori Warden. Stark, nastavi onda, zna li to kod tebe nije
u redu? Ti si Teksaanin, a nema smisla za humor.
Dakako da imam smisla za humor.
Dakako! Svatko ga ima, ali tvoj nije onaj pravi. Odvie je ilav, kao
melasa. Ti ne umije razlikovati ponos od smisla za humor. Ponosan ovjek
bez prave doze smisla za humor ubit e sam sebe, prije nego to doivi
tridesetu. Uzmi mene kao primjer. Ja imam onu pravu vrst smisla za humor.
Zato mogu ovjeka kakav si ti dovesti do toga, da uini sve to hou.
Mene ne moe dovesti do toga, da uinim ono, to ne elim uiniti,
izjavi Stark.

132.

Ne mogu? lukavo e Warden. Hoe li se okladiti?

Dakako da u se okladiti.
Warden se uspravi i vikne: Hej, Rose!
Rose doe k tezgi namrtena ela. Odnio te avo, Warden. to hoe
sad?

132

Jo jedan whisky, ruice moja. Napuni mi au. Eto to hou.

Posluit e te onaj ovjek. Charlie, natoi mu.
Odnio ga avo! Htio bih, da mi ti napuni au, Rose!
No, dobro. Samo me gnjavi. Jo jedno pivo?
Warden pogleda svoju bocu. Da. Izlij to pivo. Daj mi hladno.
Ti vie komplicira stvar nego to sam ja vrijedna, osmjehne se Rose.
Misli li? Kako se zove tvoj prijatelj, Rose?
Odi dovraga!
U kojoj je jedinici?
Ve sam ti rekla, da ode dovraga!
Zna li, zato toliko volim da mi ti natoi au, Rose? Jer uivam
gledajui kako odlazi od mene. Ti ima tako divnu stranjicu, Rose.
Ja sam udana, dostojanstveno odvrati Rose. Time je kanila rei, da s
nekim ivi. Istodobno se meutim osjetila polaskanom.
Kako se zove tvoj prijatelj?
avo te odnio! prasnu Rose. Jezik za zube i odi dovraga!
Ja se zovem Berny, ree stariji artiljerijski vodnik, priavi iz loe. BioNje
gotovo isto tako visok kao i Warden. Vodnik Ira Berny od osmog puka
poljske artiljerije. elite li jo to gcd znati, vodnie?
No, zamiljeno e Warden. Koliko vam je godina?
U lipnju e mi biti dvadeset i etiri, odgovori vodnik. Jo togod?
Za vae godine imate veoma zgodnu djevojku.
A ja u je i zadrati, odree vodnik. Jo togod?
Da. Hoete li biti tako Ijubezni pa sa mnom i s mojim prijateljem ovdje
popiti aicu? upita Warden.
Dakako.
Rose, draga moja, pozove je Warden, natoi i njemu neto.
Whisky, ree stariji vodnik.
Rose mu natoi. Warden plati, a vodnik istrusi au odjednom.
Dovienja onda, ree Warden kao za rastanak i okrene se opet Starku.
Zabavljajte se dobro. Zatim poe razgovarati sa Starkom.

Vodnik i Rose zastadoe, ne znajui ta da rade. Zatim se vratie u lou. U

loi zapoee neto ivo govoriti, dok su ona druga trojica sluala.
to to zapravo radi, dovraga? upita Stark.

eli li zapoeti

tunjavu?
929
134

134.

Nikad ne zapoinjem tunjavu.

Ali ih zavrava? upita Stark.
ak ni to.
Treba li da ga dakle udesimo?
Koga? upita Warden.
Tvoga prijatelja, onog vodnika.
O emu ti to govori? upita Warden. Ah, posve sam zaboravio. Ti si
Teksaanin. Hej Teksaanine, kako ujem, ti dobro gaa iz puke. Je li
tako?
Na svaki nain umijem razlikovati cijev od kundaka, odvrati Stark.
to misli o tome da odrimo malo natjecanje u gaanju, Teksaanine, s
malom okladom uz to? Kako bi na primjer bilo za stotinu dolara?
Stark posegnu u dep. Pari?
Warden se nakesi.
Kako god hoe, odgovori Stark. On izvadi deseticu i tri novanice po
jedan dolar iz lisnice, a ostatak istrese na tezgu. Stotinu dolara. Kad god
zaeli.
Hrpica, 1 ija se uglavnom sastojala od novanica po pet dolara i po jedan
dolar izgledala je, tako nemarno nabacana na tezgu, veoma velikom, jer su
novanice bile samo jednom savijene.
Warden se sagnu naprijed da je promotri.
Vidi vidi, Teksaanin ima zaista cijelu hrpu novaca. Kako se ovjek osjea
kad je tako bogat, Teksaanine?
Malo dalje odavde u istoj ulici je streljana, javi se Stark. Ili bismo
mogli otii u streljanu Mom u Hotel Streetu, samo pet asaka odavde.
135.
Tamo e imati vie izgleda u pobjedu
nego na otvorenim streljanama.

Hoe li se okladiti ili ne e? upita Stark. Primi okladu ili jezik za

zube!
Nasadio si se, Teksaanine! Nisam li ti rekao da te mogu navesti na to,
da uini ono to hou? Bogami, da hou, mogao bih te navesti ak i na to
da ode tamo prijeko i da se pobije s cijelim onim krdom artiljeraca. Zar ne

zna da protiv mene nema uope nikakva izgleda u gaanju? Spremi svoj
novac u dep kao dobar mali djeak. Na cijelim Havajima ne postoje tri
ovjeka, koji bi umjeli gaati bolje od mene, a ti to posve tono zna.
Ti me ne moe navesti na neto to zaista ne bih htio, ustrajao je
Stark.
Warden pokuca kaiprstom na svoju sljepoicu. Glavica, Teksaanine,
glavica i malko smisla za humor. Bogami, kad bih ti pokazao kako to treba
da uini, mogao bi da za tri mjeseca postane oficirom.
Prokletstvo, a tko bi htio da postane oficir? ogoreno viknu Stark. Ne
treba me vrijeati. Ja ve umijem da sam pripazim na sebe, starjeino, i
pritom ne prolazim ba loe.
Upravo u tom se vara, Teksaanine. Cijelo vrijeme pokuavam da te u
tom pouim. Odluan je samo uspjeh. Ne treba izgubiti ponos, ako ne eli
da ga izgubi. Mogao bi vrlo lako da postane oficirom.
Samo nemoj da mi iskazuje uslugu.
eli li jo uvijek da se sa mnom natjee u gaanju?
Kad god rekne.
Lijepo, podmuklo se nakesi Warden, otii emo Momu i ispaliti deset
hitaca u jednu plou za stotinu dolara, vai. Dat emo Momu nae uloke u
pohranu. Evo ti!
On prezirno baci vlanu hrpu novanica na stol pred Starka Spremi ih u
dep, jer ih i tako ne e ovdje dugo gledati!
Stark sloi sav novac zajedno s onom deseticom i one tri novanice po
jedan dolar, pa sve gurne natrag u dep hlaa. Dok je to inio, proe Rose do
kuta tezge, gdje su oni sjedili, da nekog podvori. Njezina prekrasna
stranjica uzbudljivo je poskakivala136.
pri svakom koraku.
U istom trenutku kad je prola kraj njega, Warden se najednom okrene
na svom stolcu, isprui ruku i blago je utinu u jedan od njezinih mekih
obraia. Rose zastane usred koraka, okrenu se i dlanom zamahnu prema
njemu. Warden je uhvati ljevicom za zglob ruke, a da se nije ni pomaknuo.
Ona desnom rukom posegnu prema njegovu licu. Prsti su joj se skvrili kao

136

pande, a dugaki jarko crveni nokti bili su otri poput apo- raka. Warden
uhvati i tu ruku isto tako lako desnicom. Sad ju je tako drao prekrtenih
ruku pred sobom. Nije poduzimao nita, samo se izazovno smijao.
Rose nije mogla da se otrgne pa pokua da ga udari estokim udarcem
noge u spolovilo. Warden gracioznim pokretom okrenu desno koljeno
unutra. Njezina golijen udari u njegovo koljeno Zatim ustane sa stolca, gurne
desnu nogu izmeu njezinih nogu i tako uini djevojku nemonom, ma da je
psovala i borila se. Lako ju je drao putajui je da se praaka.
Umiri se, dijete, zadovoljno se osmjehne on. Nisam ti htio nauditi. Ti
si ena po mom ukusu, ali nemoj me uzbuivati. Mogao bih te opaliti upravo
ovdje na podu.
Rosine usnice razvukoe se u grimasu i ona estoko pljune prema njemu.
Poput boksaa izmaknu Warden ustranu, tako da ga je pogodila samo fina
kiica. Starka naprotiv pogodi pljuvaka usred koulje.
Cijela se stvar tako brzo odigrala, da se Stark nije pravo ni snaao.
Ti prokleti kurvin kopilane! divlje sikne Rose.
Rosin prijatelj i njegovi drugovi bili su ve ustali.
Hej, tako se ne postupa s damom, ree njezin prijatelj.
Tako je, potvrdi jedan od njegovih drugova. Pusti damu.
Warden ih pogleda, a oi mu se irom razrogaie u glumljenom
zauenju. to? Da me uzmogne udariti? Ne budi lud, prijatelju.
Polako, djetence! Budi mirna, ree Rosi, koja se jo uvijek izvijala.
Inae e te udariti kap.
Ona etiri artiljerca pooe istodobno prema njemu poput reda
automobila, kad zasvijetli zeleno svijetlo.
Warden zaklima glavom kao da137.
ne odobrava njihovu kretnju No, no,
momci, ree.
Prokleti kurvin sine! strastveno sikne Rose.
Warden je lako gurne, tako da je tresnula o zid. Time ju je uklonio s puta,
kao da je mrtva stvar, koja je ispunila svoju svrhu, a onda se takvom
munjevitom estinom okrenu prema ona etiri artiljerca, da ih je zatekao

nepripravne. Njegova orijaka aka sijevnu estoko naprijed. Iza nje je leala
puna teina njegova tijela. aka pogodi nos starijeg vodnika. Zau se kriput
i tresak. Ira klonu i kliznu natrag u lou. Njegov slomljeni nos obilno je
krvario. Warden gladno zaurla i sudari se s tri njegova druga prsa o prsa.
Rose, koja se odbila od zida kao boksa od ueta, ovjesila mu se o lea.
Caporci su joj bili zabodeni u njegov vrat, a sitnim i otrim zubima kuala je
da ga uhvati za uho.
Stariji vodnik ustane s poda, dvaput strese glavom i ponovo jurnu u
borbu. Stark koji je u prvi as zaueno promatrao stvar, pogodi ga dobro
nanianjenim udarcem. Njegova debela ruka kuhinjskog vodnika pokrenu se
silnom brzinom poput kraja bia. Ira ponovo pade, dok su mu se noge
pokretale kao da tri unatrag, tresne tijelom o stol u loi, klizne preko njega i
zaustavi se udarivi glavom o zid.
Rose, koja je jo uvijek visjela na Wardenovim leima i nije mogla da
pronae njegovo uho, zadovoljila se ramenom. Njeni se zubi zadrijee kroz
gornju i donju koulju u njegovo rame. U to su vrijeme sva petorica, naime
tri artiljereva druga, Warden i Rose, bili na podu, sainjavajui pravo klupko
ruku i nogu, koje su divlje lomatale oko sebe. Warden razdraeno trgnu
leima, tako da je Rose usprkos njezina trostrukog zahvata bila opet
zbaena i ponovo tresnula o zid.
Ona se odmah vrati, vritei visokim, prodirnim besmislenim vriskom u
falsetu, skoi ponovo na Wardenova lea. Pritom joj obje noge izgubie
uporite na podu. Neka aka koja je pripadala jednom od prijatelja starijeg
vodnika, izleti iz kaosa ruku i pogodi je usred ela. Ona pade natrag na pod,
onesvijetena i onesposobljena za borbu.
138. uzbueno cvrkuui neto kineski,
Charlie Chan, koji je stajao u blizini

prekinu svoje krenje ruku, da odvue njezino mlohavo tijelo iza barske
tezge. Onda nastavi da kri ruke i da cvrkue kineski. Zastao je iza barske
tezge, uvijek spreman da se brzo sagne. Ono veliko mnotvo gostiju, koje ga
je uinilo tako sretnim nestalo je kao da si ga izbrisao. Veina je stajala tik
kraj vrata i odande promatrala predstavu.

138

Bila je to dobra predstava.

Stark zagazi u ona etiri tijela, koja su se bacakala po zemlji. Odande
izvue neku nogu, sve dok se ne pojavie tua lea, pa zapoe ta lea
obraivati ubojnikim udarcima u podruje bubrega.
Iz mase se zau prigueni glas, bolno viui: Hej, Ira, gdje si? Doi i
pomozi nam! Wardenov pakosni smijeh bio je pravo urlanje, ali takoer
nekako neobino prigueno. ovjee, treba da vas je i vie nego etvorica!
Stariji vodnik Ira, koji je jo uvijek malo oamuen leao na stolu, dok mu
je glava bila prislonjena o zid, zau taj poziv u pomo. Tresui glavom, on
kliznu sa stola. Ruku je drao na nosu, koji mu je jo uvijek krvario. Malo
zastane, promrmlja Ovo postaje opasno, pa iznova jurnu u guvu.
Ona masa na podu se razbije i iz nje ustade Warden poput nekog kolosa.
Na licu mu se opaalo nijemo i ubojniko cerenje. Iz usta mu je tekla krv na
njegovu koulju i na kravatu. Nekoliko puta pokrenu usnama, i onda
dramatski ispljune dva zuba. Cijela mu je uniforma bila unitena, iz koulje su
mu bila istrgana oba rukava, jedna mu je hlanica visjela samo na niti
otkrivajui vrsti dlakavi stup miia. Izmeu njegovih nogu leao je jedan
od vodnikovih prijatelja. Bio je isto tako mlohav i izbaen iz boreb kao i Rose.
Warden je vrsto i nepomino stajao iznad njega. Sretno se cerei u ekstazi
je udarao akom u svako lice i u svako tijelo, koje bi mu se pribliilo na
dohvat.
Njegovi udarci odbacie drugu dvojicu vodnikovih prijatelja, kao to
kota pri okretu odbacuje ljunak.
Stark zgrabi treega, koji je sluajno bio ba stariji vodnik Ira Berny,
estoko ga trgne prema sebi, pa mu, kad se okrenuo, pravom kirurkom
139.
tonou zada straan udarac u Adamovu
jabuicu. Ira zatetura natrag u

svoju lou i opet sjede. Guio se u stranoj muci i odustao od borbe.

Od one preostale dvojice, to ih je Warden odbacio, jedan apatiki sjede
u lou do Ire. Drugi, koji je stigao do tezge, zgrabi bocu piva, smrvi je na
okovu tezge i s ostatkom potri kraj Starka na Wardena. Zamahnuo je
razbijenim staklom kao da mae bodeom. Usopljeno je disao i izmeu dva

udisaja jecao i proklinjao. Razbijanje boce poprati mrmljanje iz mnotva

gledalaca puno negodovanja, ali nitko se nije ni maknuo da ga zadri.
Warden je ekao na njega, jo uvijek se krvoedno kesei. Ispruio je ruke
poput rvaa, spreman da ga uhvati, bude li mu se za to pruila prilika.
Kad je ovjek projurio kraj Starka, ovaj mu opreznom kretnjom
podmetne nogu. Ubojica s bocom tresne na pod. Jo u padu pokuao je da
Wardena dosegne krhotinama boce.
Warden ustukne pustivi da mu protivnik tresne o pod. Zatim stupi malo
naprijed i pomno ga nogom udari u glavu.
Cijela je stvar trajala moda est minuta.
S kraja ulice se meutim zau ve prodorni ton uvijek spremnih
zvidaljki. To je znailo da se MP pribliuju.
Charlie Chan, koji je i dalje krio ruke, poe plakati. Suze su mu tekle niz
lice. Sad dolazi prokleti MP! Bio je tako lijepa dan. Bio je posao plopao.
Zatvolit e lokal!
Evo ih, Tesaanine, ree Warden, ludo se smijui. Doi! Ja znam kako
emo se sklonuti.
On trgnu ostatak svojih razderanih hlaa i izvue nogu iz hlanica, a
zatim se obojica laktima probie kroz mnotvo, koje se okupljalo u sve
veem broju. Potrae dolje prema River Streetu. Warden se jo uvijek
razuzdano smijao. Trali su dalje od zviduka, koji su se sve vie primicali.
Ta Rose! nasmije se Stark bez daha. Zaista joj se svia, drue. Kad
drugi put doe onamo, bit e bolje da se zatiti.
Inae ona ne e moi da poeka, da te odvede kui, ve e te odmah
silovati.
140. otii onamo, nasmije se Warden.
Zato i ne mislim da u ikada vie

Ovamo, u tom smjeru!

On zakrenu nalijevo u uliicu, koja je poinjala po prilici u polovici bloka.
Jo uvijek se ludo i sretno smijao. Bila je to ona ista uliica, u kojoj je stajao
one noi i razgovarao s Prewittom, prije nego to su preli preko ulice da

140

neto popiju u baru, onaj posljednji put to ga je vidio. Onako u trku sjeti se
toga na as, ali potri dalje.
Ovdje e nas najprije traiti, dobaci Stark.
Ne brini. Samo doi. Ja ve znam kamo idem.
Bili su pretrali polovicu ulice, kad Warden viknu Ovuda! i skrene
nalijevo, opet prema sredini bloka, natrag istim putem, kojim su i doli.
Potrae kraj stranjih vrata Plavog sidra. Onda Warden potri lijevo do
stranje strane naredne kue. Na njima su se nalazile poarne ljestve i
Warden se poe uspinjati po njima, a Stark za njim. Onda se sagnue.
Odozdo iz vreve su uli prodirne zviduke. Brzo potrae pognuti preko tri ili
etiri krova prije nego to je Warden konano stao.
Dopusti da malo razmislim, ree. Mislim, ovdje je. Da, tako je. On se
sagnu nad sjenoviti ponor, irok tri stope i otro zakuca na prozor slijedee
kue. Nestrpljivo je ekao, a onda ponovo zakuca.
Odavde gore, s krova neke trospratne zgrade, mogli su da vide sve
krovove niz humak do ispod Beretania Streeta, koji su se sputali prema luci
na podnoju ulice Nuuanu. Iz nje je upravo izlazio brod svjetlucajui se u
jarkom sunanom svijetlu na tamnomodroj povrini vode. Nalazio se ve s
one strane tornja Aloha, slina uspravljenom prstu, u kanalu kraj Pjeanog
otoka. Bio je to neki parobrod Matson Linie. Izgledao je kao Lurline.
Obojica se i protiv volje iznenadie. Stajali su i pogledom pratili brod.
Veliki je brod klizao po moru neujno i neumoljivo, isto tako neizmjenjivo i
nezadrivo kao roendan ili kao kazalo na satu. Pramac mu je ve nestao s
vida iza neke velike bankovne zgrade. Gledali su sve dok brod nije neujno,
stopu za stopom, posve iezao iza zgrade.
No, dakle, promuklo e Stark,141.
hoemo li ui u to tvoje prokleto
sklonite ili ne emo?
Warden se okrene i pogleda ga. Oi su mu bile razrogaene i bijesne, kao
da nije znao, da Stark stoji kraj njega. Kao da se Star-k priuljao k njemu i
iznenadio ga. Tako ga je na asak razrogaenih oiju gnjevno i utke
promatrao. Onda se okrene prozoru i ponovo zakuca.

Tko je? upita ovaj put neki enski glas.

Pusti nas da uemo, Gert., nasmije se Warden. Vojna policija nas
goni.
ena otvori prozor. Tko je tu?
Milt. Zato ne da da operu prozore? Naprijed, ukloni nam se s puta.
S izboine krova stupi prijeko na prozor i provue se kroza nj. Stark
pogleda jo jednom u prazni modri zaljev i poe za njim.
Nali su se u dugakom hodniku, koji se zavravao velikim zakraunanim
eljeznim vratima. Zena je bila visoka i imala je usko lice. Moglo joj je biti
etrdeset pet ili pedeset godina. Bila je odjevena u lijepu veernju haljinu, na
koju je privrstila kiticu gardenija.
Gospoa Kipfer! viknu Stark ne vjerujui svojim oima No, to mi je
iznenaenje!
Zaboga, Maylon Stark!-ree gospoa Kipfer. Znala sam da taj ovjek
izvodi takve stvari, namrti se ona i okrene se Wardenu, ali za vas ne bih
mislila da ete kroz stranja vrata ui k nama.
Warden se gromko nasmije. Vodnik Stark je spasilac i junak cijele veeri,
Gert. Da nije bilo Starka s njegovom prisut- nou duha bio bi va odani
sluga moda ak i ranjen. Tko zna? Moda bi me mrtva ostavili u jednoj od
onih istrulih honolul- skih uliica, kraj koje smo upravo tako lako izmakli
snanoj ruci zakona, da potraimo zatitu ovdje u vaoj crkvi sviju dua.
Cini mi se da ste i ovako ranjeni. Ona prie blie i pomno mu pogleda
usta. Pritom se drala kao iskusna bolniarka, kojoj se ne svia ono to vidi.
Ali Milt, izgubili ste dva zuba! To je sramota! A zato? Ni za to nego za
glupu i besmislenu tunjavu. Onako samo za alu. Kad ete konano
odrasti?

142.

Htio bih vas obavijestiti o tome, da sam branio viteku stvar,

nasmjehne joj se Warden, kao da je eli oarati. Branio sam najljupkiji od
svih spolova, enski spol. On joj se nakloni. Topla zlaana svijetla u
njegovim oima zasjae se, osmjehujui se, prema njoj. Osim toga e mi
vojska kupiti nove zube.

142

Gospoa Kipfer oajno zatrese glavom i okrene se Starku. to biste vi

poeli s takvim ovjekom?
To je poseban tip, odgovori Stark, zar ne?
Jeste li i vi ozlijeeni, Maylon?
Nisam, madame, odgovori Stark. Nisam dobio nita osim ovoga. On
dodirnu prilino krupnu kvrgu na jagodinoj kosti, koja je postepeno cijelu
njegovu onu upljinu ispunila bojama grimiznog sunanog zapada.
Gospoa Kipfer mu pregleda oko i pucne jezikom u znak saaljenja.
Kako stoji stvar s vaim poznavanjem prve pomoi u sluaju nesree,
Gert? upita Warden. Oi mu bljesnue vragoljasto. Ne mislite li da bi
trebalo da malo obnovite svoje znanje?
eljela bih da prestanete da me zovete Gert, ljutito e gospoa Kipfer.
To je vulgarno. Kod imena Gertruda moram uvijek da mislim na kurve.
Warden se glasno nasmije.
Vi to posve tono znate, Milt Warden. Kad ne bih znala da se volite
rugati, ja bih vam to zaista zamjerila.
Oprostite, Gert, nasmjehne joj se Warden. Vi meutim posve tono
znate da nikad nisam namjerno vulgaran.
Znam, kimne gospoa Kipfer. To je ujedno jedini razlog zbog kojega
vas jo nisam dala izbaciti.
Ali Gert, nasmjehne joj se Warden.
No dakle, doite, razdraeno e ona. U takvom stanju ne moete u
prednju prostoriju. Morate se oprati. Osim toga mora da negdje imam
nekoliko uniformi, da se obojica moete i presvui.
Ona ih povede niz hodnik poput domaice koja prati goste. Warden se
cijelo vrijeme smijao.

143.

Ja sam vam uvijek govorio, Gert, da ste promaili zvanje. Trebali ste da
postanete domaica u kakvom studentskom domu.
Stark je poao za njima. Radoznalo se obazirao. Sad je prvi put bio ti
stranjem dijelu kue, u privatnom dijelu. Kupaonica je mirisala po puderu,

po kremama, po soli za kupanje i po nekom sapunu s mirisom gardenija. Bit

e pravi uitak da se opere.
Hej! javi se on odjednom. Drao je ruku u depu. Hej nestao je moj
novac!
Warden se poe smijati. to je? Pa valjda nisi izgubio svoje bogatstvo
od stotinu dolara?
Ne mogu da ih naem, muklo e Stark.
Warden se nasloni na zid i poe se grohotom smijati. Stark je jo uvijek
pregledavao depove. Okrenuo ih je sve, pa ak i dep za sat. Onog svenja
novanica je nestalo.
Moda, dobaci Warden izmeu dva napadaja smijeha, moda ima
Gert kakvu depnu svjetiljku, da njome pretrai uliicu.
Ne, to nije potrebno. Ta vani je dan, zar ne? Onda se opet pone smijati i
umorno se nasloni na zid. Krupne su mu ruke visjele niz bokove.
to je to s uliicom? upita gospoa Kipfer. Upravo se vraala niz
hodnik, nosei pun naruaj uniformi.
Oh, zastenje Warden, tarui glavu o zid, tako da je na njem ostala
masna mrlja. O-o! Taj prokleti luak je za vrijeme tunjave izgubio novac.
On je nesumnjivo najvei zeleni, to sam ga ikada vidio u ivotu. Zato si se
hvalisao svojim novcem? Vjerojatno je to uope jedini razlog za cijelu
tunjavu.
Ti si zapoeo tunjavu, muklo e Stark, dok su mu ruke jo uvijek
kopale po depovima.
Ah, da, tako je, zar ne? zastenje Warden. Nebesa, pomozite!
Mislim da nije ljubezno od vas to se smijete, Milt, dobaci gospoa
Kipfer.

144.

Tako je, odgovori Warden, pa se opet pone gromko smijati.

Koliko je novaca bilo, Maylon? upita gospoa Kipfer.
Stotinu i trideset dolara, muklo e Stark.
Pa to je zaista strano, odvrati ona. Mogu li vam kako pomoi?

144

Moete mu pozajmiti stotinu i trideset dolara, odgovori Warden, jo

uvijek se smijui.
Ne, otkloni Stark. Ionako vie ne u doi do novaca.
Toliko novaca pokazivati u takvoj jami! zastenje Warden, pa opet
prasnu u grohotan smijeh. Nije udo, da te je netko okrao. Kladim se da je
to bila Rose! O to e se okladiti? Kladim se, da je bila Rose!
Nije, odbije Stark. Ona mi uope nije dola u blizinu.
Ah, brate! zastenje Warden, pa sam sebe odgurne od zida. Ti bi se
trebao ponovo obvezati, Teksaanine!
No, eto, to me je udesilo, odgovori Stark. Za danas sam gotov. Mogu
da poem i kui.
Moete sjesti vani u ekaonici i poekati Milta, ree gospoa Kipfer s
mnogo razumijevanja. Dodue, strano je pretrpano, doda, pa ne znam
hoete li nai slobodan stolac.
Radije u obui ovu uniformu i otii u, muklo e Stark.
Samo asak, javi se Warden. Poekaj jo asak.
Neto u ti rei, nastavi. Tamo sprijeda je strano puno. Na ulici stoje
u repu, gotovo do prvoga ugla. Gore nego na dan isplate, kad mornarica lei
u luci.
Pa to onda? oprezno upita gospoa Kipfer.
Imam sa sobom dvije stotine i est dolara, Gert, ivo e Warden i
izvue lisnicu. Od toga u vam dati stotinu i pedeset dolara, ako odete u
prednju prostoriju, pa za mene i mog prijatelja dovedete dvije od vaih
najljepih mladih dama i ako svakome od nas za preostali dio dana dadete
sobu.
145.da ne vjeruje svojim oima. U ruci je jo
Stark se okrene i pogleda ga kao

uvijek drao uniformu, to ju je upravo htio da obue.

Djevojke mogu da u prednjem dijelu zgrade mnogo vie zaslue,
suzdrljivo e gospoa Kipfer, na takav dan kakav je danas...

Sumnjam u to, odgovori Warden koji nije htio da popusti. U to posve

ozbiljno sumnjam, ali u vam neto drugo rei. Po- visit u na dvije stotine
dolara, ako nas snabdijete i peenjem i s pola tuceta boca.
Peenje? viknu gospoa Kipfer. Zaboga, odakle da smog- nem
peenje?
Nemojte tu preda mnom glumiti, nasmijei se Warden. Nemojte
pokuavati da tako starom majstoru, kao to sam ja, sa- spete pijesak u oi.
Dobro znam da uvijek imate spremljeno meso za one velike zvjerke, koje
dolaze iz Fort Shaftera. Dakle, to kaete? Dvije stotine dolara, a vi ete dati
steak i whisky.
No...! nesigurno e gospoa Kipfer.
Mi emo sami ispei meso, nastavi Warden. Ja volim pei steak, a ovaj
na Teksaanin je najbolji kuharski vodnik u cijeloj vojsci. Donesite i va
vlastiti steak, a on e biti tako lju- bezan, da i njega ispee za vas.
Zaboga, ne! viknu gospoa Kipfer. Kad bih danas, kad sam ve na
pragu ivanog sloma, pojela steak, to bi bila moja smrt. Zaista ne znam,
nesigurno e ona.
Znate, posve dobro znate, nasmijei se Warden. Znate da uope ne
moete sklopiti bolji posao, a ako velite da biste vani mogli zaraditi vie
novaca, onda ste ludi. Dvije stotine dolara vie nemam. No, dakle, to
kaete? Ve je skoro podne.
Pola jedanaest, ispravi ga gospoa Kipfer.
To znai da je ve dvanaest a u pola est moramo otii da bismo
pravodobno stigli kui prije policijskog sata. Dakle, kako je? Da ili ne! Jesmo
li se sloili?
146.
Pa ... promuca gospoa Kipfer.

Sloili smo se dakle! ree Warden koji je bio upravo neodoljiv. Sloili
smo se! Mi se i moramo sloiti, kad vi i onako neprekidno kaete da me
volite, Gert! On zgrabi gospou Kipfer i zavitla je, pleui po hodniku.

146

Zaboga! ree gospoa Kipfer posve bez daha. Pustite me! Ona
pocrveni, uzmaknu i zagladi kosu. Otii u i dovesti vam djevojke. Vi znate
gdje je friider, a znate i gdje je tednjak.
Htio bih onu novu djevojku! ree Warden a obrve mu se trznue. Onu
Jeanettu.
Dobro. A vi, Maylon?
Stark, koji je i sam volio da troi novac, ali bio je odvie iznenaen, da
bilo to kae, poee se po glavi. Ne znam. Moda Lorenu?
Lorena je danas otputovala na Lurline, odgovori gospoa Kipfer.
Sandra je meutim jo uvijek tu. Ona odlazi tek narednog mjeseca.
No, oklijevajui e Stark.
To je u redu! neobuzdano dobaci Warden. To je u redu. Podnijet
emo i tu nepriliku ovaj put.
No, pravo mi je i to, ree Stark.
Lijepo, odvrati ona, ja u ih obje dovesti.
Hajde, pozove Warden Starka, kad je ona izala. Ispei emo steak.
Odmah. Gladan sam kao vuk. Naprijed, ispecimo steak, za sve etvero.
Najprije moramo obui te uniforme, dobaci Stark.
Ja u najprije prirediti meso, opet e Warden. Ti se dotle mirno
presvui. Odmah u se vratiti.
Zna li to? uzbueno e Stark. Meni se desilo neto smijeno. Uope
nisam pijan. Prije sam uvijek morao biti pijan kao top. Promijenio sam se!
Bio si ameriki mukarac, ree Warden. Sad si svjetski ovjek kao ja.
Upravo je tako kao kad doe u Evropu i ondje vidi necenzurirane filmove,
prije nego to ih kod nas okljatre. Nakon toga nisi vie onaj isti ovjek.
147. Stark.
To je zaista udna stvar, dobaci

eli li svoj steak sirov, srednje peen, ili posve peen? upita Warden.
Mi ih serviramo po elji.
Sirov, odgovori Stark.

Kad su ule obje djevojke i zatvorile za sobom velika eljezna vrata,

odvojivi ih tako od sveg onog metea u prednjem dijelu zgrade, bila je
kuhinja ve puna finoga mirisa peenja.
Gle! zacvrkue ona nova mala tamnoputa djevojka Jea- nette. Ta ovo
je krasna stvar! Ja volim takve zabave!
Zahvali se onom gospodinu ondje, ree Stark.
Warden, koji je stajao uz tednjak, poloi no na stol i nakloni se. Doi
ovamo, mala moja, pozove je on. Zatim sjede, a nju uzdigne i poloi je
poput kakve lutkice sebi na koljena. Reci, jesi li Francuskinja?
Gdje je rakija? upita Stark.
Moja mama i moj tata su Francuzi, odgovori Jeanette. Ah, to e zaista
biti krasna zabava!
Donijet u je, odvrati Sandra. to ste to nainili iz stare vjetice, da je
odjednom postala tako velikoduna?
Onda ti i ja imamo mnogo zajednikoga, odgovori Warden. I ja imam
naime francuske pretke.
Dali smo joj novaca, odvrati Stark. Odi po rakiju.
Reci mi mala moja, voli li me? upita Warden.
Da, volim te, zacvrkuta Jeanette sva sretna. Volim svakoga tko me na
takav dan izvue iz onog pogona dolje.
No, dakle, i ja tebe volim, dobaci Warden.
Ah, dragi, javi se Sandra, postavljajui dvije boce whi- skyja na stol.
Koliko te volim! Ve sat i pol umirem od gladi. Koliko te volim!
I ja tebe volim, odgovori Stark.
Ja i moja lutkica idemo malo u nau sobu, javi se War- den, da se
148. dvoje pripazite na meso.
malko poigramo tatice i mamice. Vas

Stark, koji je zajedno sa Sandrom sjedio na jednoj stolici, ogrlivi je

rukom, okrenu glavu preko ramena vratima kroz koja je Warden upravo
izlazio.
Pouri natrag! viknu za njima.
Pazi da steak ne zagori! odvrati Warden.

148

PEDESET I SEDMO POGLAVLJE

Karen Holmes 'stajala je uz ogradu promenadne palube i gledala prema
natrag. Zapravo je Honolulu bio odvie lijep, da ode iz njega.
Stajala je ondje dok su ljudi bacali konfete, a mornarika glazba svirala
Aloha oe, dok su mornari istodobno uvukli zastavice i brodski mosti, i dok
su se putnici nagurali uz ogradu da mau onima koji su ostali. A sada, dok je
brod plovio kraj Fort Amstronga te kroz kanal kraj Pjeanog otoka, a zatim
kroz grebenje i kad su se nemirni i uzbueni putnici izgubili ispod palube,
ona je jo uvijek stajala ondje.
Stara havajska legenda je govorila da e ti tvoj lei, tvoja ogrlica od
cvijea, baci li je u more kad brod plovi kraj Diamond Heada, rei, hoe li se
ikada vratiti na Havaje ili ne e. Don Blanding je iz te legende istisnuo
nekoliko pjesama i mnotvo suza. Karen nije vjerovala da e se ikada vratiti,
ali je ipak odluila da iskua legendu, kad se bude vozila kraj Diamond
Heada.
Sve u svemu nosila je sedam leia. Najdonji je bio od crnog i crvenog
papira. Puk ga je davao svima, koji su sluili kratko vrijeme. Iznad tog
najdonjeg leia redom su bili sve skupocjeniji. Jedan je od njih bio lei od
karamfila iz oficirskog kluba, drugi od gospoe majora Thompsona, zatim
jo jedan od gospoe biveg Holmesovog komandanta bataljona. Zatim je
doao lei od dumbira, to ga je dobila od ene pukovnika Delberta, lei od
pikarija od generala Slatera i posve odozgo lei od istih bijelih gardenija to
ga joj je kupio Holmes, otprativi je na brod. Tih sedam leia sainjavali su
pravu ogrlicu od cvijea, koja joj je dopirala do uiju. Tako je stajala uz
ogradu.

149.

Dana junior, osloboen dunosti da stoji uz ogradu i da mae ocu,

nalazio se ve negdje u blizini krme, gdje su se po sredini nalazila polja za
igranje shuffle boarda. S njim su bila jo dva djeaka. Dovikivali su jedan
drugome da su oni shuffle boardi, pa su jedan drugoga gurali po ulatenoj
povrini ploe na palubi da to dokau. Ondje je bio bar izvan svake

opasnosti. Neka si stewardi razbijaju glavu zbog tete, to je djeaci prave na

shuffle boardu. To je bila jedna od ugodnosti putovanja brodom i ona je
vrsto odluila, da u punoj mjeri uiva u njoj.
Kad je veliki brod skrenuo iz kanala prema istoku vozei kraj grebenja,
grad iza njih kao da se okrenuo na nekoj pokretnoj ploi. Poslovna etvrt,
koja se skupila oko Fort Streeta i avenije Nuuanu, bila je slina mravinjaku,
emu su uostalom sline poslovne etvrti svih velikih gradova. Iza nje su se
na ramenima obronaka uspinjale brojne raznobojne kue predgraa. Tu i
tamo bi se sunce veselo odrazilo od njihova prozora, a iznad svega toga
uzdizale su se masivne nepromjenljive planine u svom tropskom zelenilu,
koje kao da je u krupnim kapljama kapalo i prijetilo da preplavi ulice i kue,
to su ih ljudi tako pomno izgradili. Izmeu broda i obale nije, meutim, bilo
niega osim zraka, zraka koji je jasan i proziran dopirao do vode, i uvis do
neba. Taj je zrak svim predmetima davao onu atmosferu udaljenosti, koju
ovjek moe da nae samo na otvorenom moru i na vrhovima planina. Ni
otkale se nije pruao bolji pogled na Honolulu nego to se pruao odavde.
Karen je mogla da na obali razabere zaljev Kewalo, luku ribarske flotile.
Dalje e doi perivoj Moama, a zatim zaljev luke za jahte. Zatim e uskoro
doi Fort Russy a onda Waikiki.
Vrlo lijepo, zar ne? -upita neki muki glas kraj nje.
Ona se okrenu i ugleda nekog mladog avijatikog potpukovnika, koji je u
guvi stajao kraj nje, kad je brod isplovio iz luke. Bio se laktima naslonio na
ogradu nekoliko stopa dalje i turobno se osmjehivao. Kad se pristanite
izgubilo iz vida i kad je mnotvo poelo da se razilazi, on je otiao od ograde,
moda da obie oko palube, a Karen ga je poslije zaboravila.
Vrlo lijepo, nasmijei se ona, 150.
zaista vrlo lijepo.
Za mene je to najljepe mjesto, to sam ga ikada u cijelom ivotu vidio,
ree mladi potpukovnik, a da i ne govorim o tome, da sam imao prilike da
ivim u njemu. On baci cigaretu u more i prekrsti noge. To je djelovalo isto
tako kao da je fatalistiki slegnuo ramenima.

150

I meni je ba tako, osmjehne se Karen. Nije mogla da suspregne

osjeaj zauenja, to je on tako mlad ve potpukovnik. S druge strane je
tako neto kod avijacije bilo uobiajeno.
A sad me alju kui u Washington, doda on.
Zato pilota kao to ste vi alju brodom kui? nasmjehne se Karen.
ovjek bi pomislio da ete vi letjeti.
Potpukovnik dodirnu lijevu stranu prsiju kretnjom, koja je izraavala
aljenje. Ondje se nalazilo nekoliko vrpca odlikovanja, ali nije bilo krila.
Ja nisam pilot, odvrati on kao da je svijestan neke krivnje Ja sam u
administrativnoj jedinici.
Karen se trgnu, ali ne pokaza nita.
Pa ipak bih drala, da bi vas trebali avionom prevesti kui.
Prioritet. Prioritet, draga gospoo. Nitko ne zna to to znai. Nitko to
tono ne razumije, ali prioritet ipak postoji. Ja meutim isto toliko volim
putovati brodom. U avionu dobivam zranu bolest, ali na brodu ne dobivam
morsku bolest. Nije li to smijeno?
Oboje se nasmijae.
To je ista istina, ozbiljno e on. To mi je unitilo karijeru. Rekli su mi,
da moje ui nekako nisu u redu. Zvualo je kao da govori o najveoj
tragediji svoga ivota.
To je zaista alosno, ree Karen.

151.

C'est la guerre, odvrati mladi potpukovnik. I tako sad odlazim u

Washington, gdje ne poznajem ba nikoga. Da pomognem u ratnim
naporima. A dvije i po godine bio sam ovdje, pa poznajem svaki kuti i
upravo gotovo svakoga.
Ja poznajem prilino mnogo ljudi u Washingtonu, ree Karen. Moda
bih vam mogla dati nekoliko adresa prije nego to se iskrcamo.
Hoete li to zaista uiniti?
Dakako. Naravno da nijedan od njih nije ni senator n: predsjednik ni bilo
to slino, a nijedan od njih ne poznaje ni Evelyn Walsh Mc Leana.
Poklonjenom konju ne gleda zube, odgovori mladi potpukovnik.
Opet se oboje nasmijae.
Mogu vam, meutim, obeati da su to zgodni ljudi, na- smjehne se
Karen. Ja sam naime rodom iz Baltimorea.
Zaista? upita mladi potpukovnik. Putujete li sad onamo?
Da, odvrati Karen. Moj sin i ja, dok ne svri rat.
I jo est mjeseci dulje, doda mladi potpukovnik. Va sin?
Eno ga tamo prijeko. Onaj najvei od one trojice.
ini se da je vrst momi.
Pa i jeste. Ve sad je odreen za oficirsku kolu.
Mladi potpukovnik je pogleda, a Karen upita sama sebe, nisu li njezine
rijei zvuale gorko.
Ja sam zapravo rezervni oficir, nadovee potpukovnik.
On je opet oprezno pogleda. Imao je mladoliko lice i mladenake oi.
Zatim se uspravi. Karen osjeti da je na fini nain dobila kompliment.
Do vienja, gospoo. Molim, nemojte zaboraviti obeane adrese. A
nemojte ni prenapregnuti oi gledajui natrag.
Onda opet poloi ruke na ogradu. Ondje je Royal Hawaiian, turobno
ree. Ondje je najljepi bar, to sam ga ikada vidio. Volio bih da imam bar
deset centi od svakog dolara, to sam ga ondje potratio. Ne bih dodue bio
bogat, ali bih imao dosta novaca da igram pokera.

152

Karen okrene glavu, da bi bolje vidjela. Tamo daleko, usred tamnog

zelenila, neto se svijetlilo ruiastim sjajem. To je bilo prvo, na to ju je
svatko upozorio kad je stigla ovamo. Tome su prole ve skoro dvije godine.
Odmah uz Royal leala je mrtv^ snjena bjelina Moame. Koliko se mogla
sjetiti, nitko ju nije upozorio na Moamu, kad su plovili ovamo.

944

154

60 Odsada do
vjenosti

Kad je okrenula glavu, bio je mladi potpukovnik ve nestao. Osim nje nalazila se uz ogradu samo jo neka njena
vitka djevojka, odjevena posve crno.
Karen Holmes, za koju vie nije postojala ljubav, osjeti
malo olakanje. Osim toga ju je proeo osjeaj, da joj je netko
opet rekao kompliment. I dalje je gledala naprijed i opazila
kako im se Diamond Head polako pribliuje.
Otpliva li lei prema obali, opet e se vratiti. Otpliva li van u
more, ne e se vie vratiti. Bacit e svih sedam leia u more. To
je bilo bolje nego da ih zadri i da gleda kako se sue i venu.
Onda promijeni miljenje. Zadrat e onaj pukovski lei od
crvena i crna papira. Neka joj ostane kao uspomena.
Vjerojatno je svaki vojnik, koji je sluio u puku i onda se vratio
u domovinu, sauvao takav lei u svom vojnikom sanduku.
Karen je u posljednjih deset mjeseci stekla novo razumijevanje
za obine vojnike i snaan osjeaj unutranje povezanosti s
njima.
Sve je to tako divno, zar ne? ree djevojka u crnom, koja
je stajala malo podalje uz ogradu.
Da, uistinu, osmjehne se Karen. Divno.
Djevojka prie uljudno dva koraka blie du ograde i zasta.
Nije imala nijedan lei.
ovjeku je ao da ode odavde, tiho e ona.
Da, osmjehne se Karen. Ve je i prije zamijetila tu djevojku. Sad upita sama sebe, nije li djevojka, sudei po njezinu
dranju i po njezinoj pojavi, moda kakva filmska zvijezda,
koju je napadaj iznenadio za vrijeme odmora, i nije mogla da
944

prije otputuje. Bila je odjevena izrazito jednostavno, gotovo

strogo, ali istodobno veoma skupocjeno. Bila je veoma slina
Hedy Lamarr.
Odavde vani ne bi nitko ni opazio rat, doda djevojka.
Sve izgleda veoma mirno, nasmijei se Karen. Iz kuta
oiju pogleda djevojin nakit. Na desnoj ruci nosila je svega
jedan prsten, a oko vrata ogrlicu, oboje od biserja. Nakit je bio

Odavde mogu gotovo da vidim mjesto, na kojem sam radila, ree

djevojka.
A gdje je to bilo? osmjehne se Karen.
Mogla bih vam pokazati, ali vi ne biste vidjeli, ako tonije ne poznajete
zgradu.
Gdje ste to radili? nasmijei joj se Karen, kao da je pod- strekava.
Kod poduzea American Factor, odgovori djevojka. Bila sam privatna
tajnica. Ona se okrene i polako se nasmijei Karen. Imala je lijepo djetinje
lice, blijedu put, koju je sunce jedva i taklo i posve crnu kosu, razdijeljenu po
sredini, koja joj je padala do ramena.
Ima lice poput madone, pomisli Karen. Kad je ovjek gleda mogao bi da
pomisli, da se nalazi u kakvoj galeriji slika.
Vjerujem da je ovjeku stalo do takvog namjetenja, dobaci ona.
Ja, ree djevojka i prekine se, a preko madonskog lica preleti sjena.
Tako je i bilo, jednostavno ree, ali nisam mogla ostati.
Oprostite, molim, osmjehnu se Karen. Nisam htjela da vam se
nameem.
Vi to i ne inite, nasmijei joj se ta njena djevojka. Znate, moj je
zarunik ubijen sedmog prosinca.
Oh, to mi je ao, potreseno e Karen.
Djevojka joj se smijeila. Zato nisam mogla da dulje ostanem. Htjeli smo
se narednog mjeseca vjenati. Ona se okrenu i pogleda preko vode prema
obali. Lijepo madonsko lice bilo je tuno i zamiljeno. Ja volim ove otoke, ali
vi ete sigurno razumjeti, zato nisam mogla da ostanem.
Da, kimnu Karen, koja nije znala to da kae. Razgovor kadto pomae,
156.
pogotovu ako se moe povjeriti kakvoj
drugoj eni. Bit e najbolje da je

jednostavno pusti neka govori.

Njega su prije godinu dana premjestili ovamo, ree djevojka. Ja sam
dola malo kasnije i uzela namjetenje, da bih mogla biti u njegovoj blizini.
Oboje smo tedjeli. Htjeli smo da kupimo malu kuicu preko iznad

156

Kaimukija. Htjeli smo je kupiti prije nego to se vjenamo. On je elio da i

dalje ostane u slubi. Razumijete, zato nisam mogla da ostanem, zar ne?
Oh, draga moja, nemono e Karen.
Oprostite mi, ree djevojka i blistavo se nasmijei. Nisam htjela da
vam dojadim svojim jadikovkama.
Ako elite rei to vas titi, samo to mirno recite, osmjehne se Karen.
Upravo takvi mladi ljudi, ljudi kao taj mladi par, dali su Americi svojom
hrabrou i svojim samosvladavanjem njezinu pravu veliinu. Nitko nije
pjevao o njima pjesme i nitko ih nije poznavao, ali su ve unaprijed
osiguravali pobjedu. Pred tolikom hrabrou osjeti Karen da je ona
bezvrijedna i bijedna. Molim, nastavite, ree djevojci.
Djevojka se zahvalno osmjehne i pogleda natrag prema obali. Ve su
preli kraj Diamond Heada, a u daljini se pojavila tupa stijena Koko Heada.
On je bio pilot na bombau, ree djevojka govorei prema samoj vodi.
Jedinica mu je bila u Hickam Fieldu. Pokuao je, da svoj avion odvue sa
uzletita u zaklon. Pogodili -su ga punim pogotkom. Moda ste to itali u
novinama.
Ne, nemono e Karen, nisam itala.
Dobio je srebrnu zvijezdu85, nastavi djevojka kao da govori vodi.
Poslali su odlikovanje njegovoj majci. Ona mi je pisala, da eli da ga ja
zadrim.
To mi se od nje ini vrlo lijepim, dobaci Karen.
Divni su to ljudi, nasmjehne se djevojka, a glas joj mala zadrhta. On
potjee iz neke stare obitelji u Virginiji, iz obitelji Prewitt. Oni ive ondje jo
od revolucije. Njegov pradjed bio je u graanskom ratu general pod
zapovjednitvom generala Lee. Po 157.
njemu je i dobio ime. Robert E. Lee
Prewitt.
Tko? upita Karen kao da ju je netko udario po glavi.

85 Srebrna zvijezda, odlikovanje vojske USA za hrabrost pokazanu u ratu.

Robert E. Lee Prewitt, ree djevojka drhtavim glasom. Umalo to nije

briznula u pla. Nije li to smijeno staro ime?
Nije, odvrati Karen. ini mi se veoma lijepim.
Ah, Bob, drhtavo ree djevojka, okrenuta prema moru. Bob, Bob,
Bob!
Mir, mir, ree Karen osjeajui, kako je sva ona tuga, to se nalazila u
njoj, uzavrela i kako se pretvorila u divlju elju da prasne u smijeh. Ona ogrli
djevojku. Molim, pokuajte se sabrati.
Ve je dobro, ree djevojka i uzdahne jecajui. Sigurno je dobro.
Rupiem dodirnu oi.
Ako elite, otii u s vama dolje u vau kabinu, ponudi joj se Karen.
Ne, odgovori djevojka. Najljepa vam hvala. Ve sam se posve
oporavila. Molim vas, oprostite mi. I zaista vam zahvaljujem. Hoete li mi sad
oprostiti?
Ona ode. Njezina ljupkost i njezino dranje bili su zaista savreni. U
jednostavno krojenoj, ali skupoj crnoj haljini sa bisernim prstenom i
bisernom ogrlicom, koji su izgledali kao pravi, inila se kao da je upravo
izala iz neke stranice u Vogue.
Karen je gledala za njom. To je dakle bila Lorena iz New Congressa! Prvi
put je upoznala pravu profesionalnu kurvu, bar takvu, za koju je znala, da je
to.
Tko je ta vaa prijateljica? upita mladi avijatiki potpukovnik s druge
strane. Upravo se bio pojavio. Zaista prava ljepotica.
Nije li ljupka? upita Karen, koju je jo uvijek podilazila elja, da se
glasno nasmije. Ne znam kako se zove, ali moda vas mogu upoznati s
njome.

158.

Ne, hvala, ree mladi potpukovnik gledajui za djevojkom. Tako je

lijepa, da se u njezinoj blizini ne bih dobro osjeao. to je ona? Filmska
zvijezda?

158

Nije, ali drim da stoji u nekakvoj vezi s kazalitem. Uostalom, ne

vjerujem da bi vam upoznavanje mnogo koristilo Njezin zarunik ubijen je
sedmog prosinca. Bio je bombaki pilot u Hickam Fieldu.
Ah, odgovori mladi potpukovnik priguenim glasom. To je zlo!
To ju je teko pogodilo, doda Karen.
Ja sam bio u Hickamu sedmog prosinca, nastavi mladi potpukovnik
istim grobnim glasom. Kako se zvao? Moda sam ga poznavao?
Prewitt, ree Karen, Robert E. Lee Prewitt. Kako ona kae, potjee on
iz neke stare obitelji iz Virginije.
Ne, zamiljeno e mladi potpukovnik, jo uvijek istim grobnim glasom.
Ne vjerujem da sam ga poznayao. U Hickam Fieldu bilo je mnogo pilota na
bombaima, ree kao da se ispriava. Mnogo ih je poginulo.
Odlikovan je srebrnom zvijezdom, doda Karen. Neka gorina u njoj
prisiljavala ju je da i dalje govori.
Onda bih ga zapravo morao poznavati, ree mladi potpukovnik
grobnim glasom. No da kaem istinu, mislim onako posve meu nama, u
Hickam Fieldu su posthumno i inae razdijelili toliko srebrnih zvijezda, da mi
ni to ne pomae, zavri on ispriavajui se.
Vjerojatno je tako, odvrati Karen.
I ja sam dobio srebrnu zvijezdu, doda on.
Karen pogleda na njegovu koulju i ugleda srebrnu zvijezdu tik vrpce
ranjenikog crvenog srca.
Molim, ja zaista nisam nita osobita uinio, brzo e on, osim to me je
bacila uvis eksplozija bombe, kojoj ionako ne bih mogao izbjei. Pa ipak sam
primio zvijezdu, doda zatim. Moda je nisam smio primiti. On je
mladenaki i upitno pogleda

159.

Ne vidim, zato je ne biste primili, ree Karen.

No, jer je bilo mnogo takvih momaka, koji su trebali da dobiju zvijezdu,
ali je nisu dobili, razloi on.
Ne bi im nita koristilo ni da ste vi otklonili.

Tako je, olakano e on. To sam i ja sam sebi rekao. On nasloni

laktove na ogradu i prekrsti noge. Vi ste dakle iz Baltimorea, radosno ree.
To mi ne ide iz glave. Svijet je zaista malen.
Imate pravo, osmjehne se Karen. Osim toga neprekidno postaje sve
manji. Sad e doi, pomisli ona, sad e me upitati smije li, bude li se u
Washingtonu osjeao odvie osamljenim, doi da me posjeti.
Nije meutim dolo.
Za kojim stolom jedete? upita je on umjesto toga.
Za stolom jedanaest, odvrati Karen. A vi?
Za stolom jedanaest, osmjehne se mladi potpukovnik. Nije li to sretan
sluaj za vas?
On skine laktove s ograde. Onda do vienja za veerom. Imam jo
kojekakvog posla.
Dobro, nasmijei se Karen. I ja bih sama trebala da malo raspremim
stvari.
Gledala ga je kako odlazi, ali se on nakon nekoliko koraka okrene i vrati
se natrag.
Ja uistinu ne sjedim za stolom jedanaest, ree, moj stol je broj devet.
Lagao sam vam, ali za veerom u sjediti za stolom broj jedanaest. To je
jedna od stvari, koje moram sada da rijeim.
Pritom se ne smijete prenapregnuti, nasmijei se Karen.
Ne u, simpatino joj se osmjehne on. Valjda se ne ljutite na mene?
A zato da se ljutim? osmjehne se i Karen. Zahvalna sam vam to ste
mi rekli istinu.
No, mislio sam da se to pristoji, odvrati mladi potpukovnik. Zatim je
160.
intenzivno, ali uljudno pogleda i nasmijei
joj se. Vidjet u vas dakle za

veerom.

160

utoite glavni protagonisti djela vojnik R. L. Prewitt, zvanPrew, i vodnik

Milton Warden. Pozornica je mirnodopski garnizon na izloenoj obrambenoj
toci na Havajima uoi ulaska Sjedinjenih Drava u rat. Iako se roman
zavrava japanskim napadom na Pearl Harboi*, iako je taj napad opisan
prilino podrobno, ipak Odsada do vjenosti nije ratni roman. To je roman o
vojsci, vojsci kao instituciji, vojsci kao nunom zlu u openitom smislu. S
druge strane to je roman o ivotu u kapitalistikoj armiji, njenim negativnostima, drilu, besmislenim muenjima, duhu poslunosti, discipline i
prilagoivanja. Uzimajui za naslov jedan stih iz Kiplingovih Vojnikih
pjesama (Gospodo v o j n i c i ; n a p i j a n c i s v i , p r o k l e t i o d s a d a d o
v j e n o s t i ) , pisac naglaava da obrauje obinog vojnika, njegove muke,
tegobe, tekoe, njegova gruba i surova veselja, njegovo prokletstvo. Taj
obian vojnik, taj mali jednostavni ovjek izgradio je svijet, kae pisac, a nisu
kraljevi, pisari, mislioci. Oni su govorili i svojim govoronf upravljali svijetom.
Ali vozai teretnih kola, graditelji piramida, jednostavni vojnici, svi oni koji
nisu mogli govoriti, oni su jednostavno gradili svijet ba zbog te svoje
nesposobnosti da govore, tako da su oni brbljavci mogli da govore o tome,
kako e upravljati svijetom i onima koji su ga sagradili. A kad oni svojim
govorom opet razore svijet, vozari teretnih kola i jednostavni vojnici e ga
sagraditi, sagradit e ga jednostavno zato, to nastoje da iznau put, da
izraze sami sebe. I Prewitt, i Warden, i Talijan Maggio, uope sva lica
Jonesova romana, ti obini vojnici i podoficiri su oni, koji ne govore ve
izgrauju i tako izraavaju sami sebe. Ali izraavajui sami sebe dolaze u
sukobe s onima, koji govore, koji upravljaju, a to su u vojsci oficiri. Kao i
Mailerovi Goli i mrtvi, kao i Shawovi Mladi lavovi tako i Jonesov Odsada do
952. u kojoj je naglaen strogo ogranien
vjenosti epopeja je o obinom vojniku,

i nepremostivi jaz izmeu onih koji zapovijedaju i onih koji sluaju. I u

Jonesovu romanu je klasina raspodjela na vukove i ovce. Tragedija
Prewittova, kao i Talijana Maggia je u tome to su nesvijesni nekonformisti,
koji niti umiju, a niti hoe da se prilagode surovosti i izopaenosti ljudske
psihe, koju uvjetuje militaristika mainerija. Prewittova oca. rudarskog rad-

952

nika, ubila je policija za vrijeme trajka, kad je Prewittu bilo 14 godina

majka mu je umrla nekoliko dana poslije oeve pogibije i on je napustio
rodni kraj bez igdje iega, uputivi se u potrazi za radom u beskrajna
prostranstva Amerike. Kao i drugi ameriki djeaci i mladi ljudi u to doba i on
se probijao radei kao sezonski radnik po farmama, gladujui i potucajui se
kao skitnica. Pisac ne proputa naglasiti, da je Prewitta kao djeaka silovao
neki bivi robija, i da je u munom svijetu skitnica i drutvenih otpadnika,
gdje je postojalo samo pravo jaega, nauio boks. Najzad se javio u vojsku.
Prewitt zavoli vojsku, njen red, duh drugarstva i por- tvovnosti, toliko
snaan kod obinih vojnika. Postaje etni truba. Roman poinje s
Prewittovim premjetajem u drugu jedinicu i to na vlastiti zahtjev jer je
miljenik etnog komandira (za koga se govori da ima homoseksualne
sklonosti) unaprijeen za glavnog trubaa, iako znatno zaostaje po
sposobnosti za Prewittom. Meutim, s tim premjetajem, poinje njegova
tragedija. Njegov novi
komandir kapetan Holmes, nitavan, astohlepan oficir, ulizica i treber
ujedno je i trener pukovske boksake ekipe. Komandant puka je fanatini
oboavatelj sporta (on voli sport i terevenke s obojenim djevojkama) i sva
mu je ambicija usredotoena da njegov puk zadobije sportski trofej. S
premjetajem Prewitta u njegovu jedinicu, kapetan Holmes (koji se nada
inu majora) oekuje da e poveati izglede za osvajanje ekipnog
ampionata u predstojeim natjecanjima, jer se Prewitt istakao kao izvrstan
boksa. Prewitt odbija da boksa, jer je na treningu nehotice oslijepio svog
najboljeg prijatelja i zakleo se da ne e nikada boksati. I sad poinje ono, to
uzornog vojnika Prewitta najposlije uini dezerterom: pritisak p r e m a
953. poznatim sredstvima, koja stoje
n e p o s l u n o m . Njega lome svim

pretpostavljenima na raspolaganju, a nisu fizika zlostavljanja: stalni rad u

kuhinji, ienje zahoda i ribanje podova u neprestanim turnusima, smjene
deuranja i poarenja i t. d. On to podnosi na udivljenje vodnika Wardena,
koji obavlja sve poslove nesposobnog Holmesa. Warden je u odnosima s
Hol- mesovom enom. Podavajui se obinim vojnicima i podoficirima, ona

se na taj nain osveuje svome muu, jer ju je zarazio gonorejom, pa ona

vie ne moe da raa.
Roman se odvija na dvije tranice, koje polaze iz istog ishodita: prva
Prewitt i skupina oko njega, druga Warden, Holmes i njegova ena.
Nizanjem.svakodnevnih dogaaja pisac je dao majstorsku sliku jedne strane
vojnikog ivota: pijanevanje, kartanje, dane isplate, javne kue, tunjave,
prostitutke. Sve je to dano vanrednom snagom, s obiljem detalja,
neposrednou, koja se ne zaboravlja. Meutim, najsnaniji dio je romana
onaj, u kojem se govori o muilitu vojnog zatvora. Postupak prema
zatvorenicima vodnika T u s t e s v i n j e , nadzornika vojnog zatvora, prelazi
sve to ljudska mata moe zamisliti. Lik T u s t e s v i n j e ( z a t v o renici ga
tako zovu zbog debljine, ali u tom nadimku ima simbolike) toliko je uasan,
da se ponegdje podie u apstrakciju. Stranice o T u s t o j s v i n j i ini se kao
da su uzete iz nekog Kafkina neobjavljenog djela. Scena, u kojoj je opisao
muenje i ubijanje jednog zatvorenika toliko je muna u svojoj goloj, moglo
bi se kazati fotografskoj neposrednosti, da je gotovo neizdrljiva. Na tim
stranicama klimaks je Jonesova romana. Mi se tu poistovjeujemo s
Prewittom, koji je dospio u zatvor sa svojim prijateljem Maggiom, jer se nije
dao drukije slomiti; i zaklinjemo se zajedno s njim, da emo se osvetiti
T u s t o j s v i n j i , premda znamo, da je on samo puki izvrilac naredaba.
. I kad nakon izlaska iz zatvora Prewitt u etvrti javnih kua ubija T u s t u
s v i n j u , italac je takoer sauesnik. Prewitt je ranjen i da se ne bi stvar
otkrila, ne usuuje se vratiti u jedinicu, ve se sklanja u stan svoje prijateljice.
Tu doivljava napadaj Japanaca na Pearl Harbor. Unato svome sukobu i
nerijeenim raunima sa m i l i t a r i z m o m , Prew je ostao vojnik, i sad kad je
954.
poeo rat, neodoljiva ga sila vue natrag
u jedinicu. Pri pokuaju da se nou

prikrade u jedinicu, ubija ga vojna policija. Meutim ovdje se ne zavrava

roman. Na brodu koji evakuira civilno puanstvo nalaze se Karen Holmes i
Prewittova prijateljica prostitutka Alma. Otmjena, u ukusnoj crnini, ona
aneoski slomljeno pria Karen legendu o herojskoj smrti svoga zarunika
Prewitta, koji je poginuo unitavajui japanske avione.

954

Ironija ovoga zavretka je oita. Da se nije sukobio s nedostojnim,

nepravednim, praznim svijetom utjelovljenim u njegovim nedostojnim,
nitavnim predstavnicima, svim tim viim, pretpostavljenim, tim kraljevima,
pisarima i zapovjednicima, koji govore i razgrauju svijet i Prewitt bi s
ostalim jednostavnim vojnicima, vozarima i graditeljima piramida junaki s
mainkom izaao na krovove i odupro se sili i zlu. I Prewitt je zapravo, poput
onih koje su bombe i mitraljezi pokosili, pao kao heroj, odupirui se nasilju.
Legenda o njemu izreena na usta prostitutke Alme, iako se nije zbila,
poprimila je izgled stvarnosti pa se tako umjetnika istina pokazala jaom,
uvjerljivijom od ivotne.
Odsada do vjenosti mnogostrani je, viesmisleni roman, koji otkriva
mnotvo istina. Prewitt se ne izdvaja od ostalih vojnika, u slobodno vrijeme
pijanuje, kocka se i bludnii, grabi surova uivanja ivota. Ujedno i on, kao i
ostali, stremi za boljim i ljepim ivotom. Crta zajednika svima: tenja za
pravednou u njemu je samo jae naglaena. Prewitt je takoer
svakodnevna pojava naeg vremena: ovjek u zamanjacima drutvenog
stroja, koji ga slijepo melju i .satiru. Jones je uzeo mirnodopsku armiju, da to
pokae, jer je i sam bio vojnik. Pisac realista najee uzima sredinu koju
najbolje poznaje, a Jones je realista visokih kvaliteta. Kroz povijest svojih
junaka, ocrtavanjem neljudskih odnosa, gaenje linosti, svega svetog i
lijepog u ovjeku on optuuje drutvo, koje to omoguuje. Surova, gola i
strana istina izreena je u Jonesovu romanu.
U prozi XIX stoljea junak je Napoleonid, stvarni ili izmiljeni nadovjek
i osvaja, koji zbog toga dolazi u sukob s drutvom. Sve mu nevolje potjeu
od egocentrinog individualizma. Junak dananjeg realistikog romana je
955. tihu sreu, za mirni ivot, za sigurnost
ovjek mase, koji se bori za svoju malu

iivljavanja. On ne umije govoriti, ali zna graditi i tako izraava sebe.

Brutalnost, nasilje, nehumanost, strah, automatizam kao vladari i gospodari
nad dananjim ovjekom, sukob sa stvarnou, sukob naposljetku sa
vlastitim ivotom teme su ne samo suvremene amerike knjievnosti,
nego itave svjetske knjievnosti uope.

Ne treba nas stoga uditi, da je Jonesov roman oduevljeno prihvaen od

italaca, premda je izaao poetkom 1061. u jeku korejskog rata, kad su
Zapad i Istok orujem u ruci iskuavali snage. Nikad se toliko nije mrzila sila i
nasilje kao danas, a Odsada do vjenosti veliko je djelo .protiv nasilja. Zato
ga je prihvatio prosjeni ovjek kao svoje, pa iako opisuje dogaaje iz bliske
prolosti, ono je suvremeno i ostat e suvremeno sve dok bude sile kao
instrumenta vladanja.
Kritika mu zamjera slabost kompozicije, preopirnost i natura- lizam.
Naroito se prigovara nainu iivljavanja Jonesovih ljudi, vulgarnosti rjenika
i opisivanju opscenosti. Meutim, to su vojnici, a nikakve pitomice internata,
i njihov je govor soan, nezaobilazan i zainjen psovkama. Upravo taj govor
daje djelu snaan kolorit i pojaava mu atmosferu. To je neuljepani krepki
jezik puka. Zato ni najzagrieniji protivnici nisu mogli da zanijeu snagu i
ivotnost Jonesova djela. Piscu moramo priznati potenje i shvatiti
jednostavnost njegova pripovijedanja. Ali Amerika, skupa sa svojim orujem
sigurno moe dati svijetu neto bolje nego to je ova ispovijest o duhovnom
vakuumu, kae jedan kritiar. Donekle teka knjiga, posjeduje neopisivu
neposrednost, snagu i ilavost. Mnogi e misliti da je previe brutalna.
Meutim, u njoj nema vie brutalnosti nego u dnevnim novinama. Ovo je
djelo srodno naem vremenu... (New York Herald Tribune Book Review).
Neuredna i okrutna knjiga, ali to je ujedno najrealistiniji i najsnaniji
roman, koji smo uope o ivotu vojske proitali ... Engleski jezik moe upiti i
oprostiti u prilinoj mjeri rjenik ovjeka, koji ima neto da kae i eli vrlo
oajno da to kae (New Yorker 10. III. 1951.) Jedino je Catholist World
(Katoliki svijet) razumljivo, odluan u nepriznavanju vrijednosti djela:
956.
Premda se svaki dogaaj u knjizi moe
dokumentirati u to ne emo

sumnjati uinak cjeline, dosadan, bez nijansa ili vrijednosti nije realan.
Polemika bez duha jednog ogorenog ovjeka. Rezultat nije umjetnost, pa
ak ni reportaa; to je neovjean krik, anarhian i paranoian.
Antiburujski roman, naturalistika antiteza romantine Werther-teme.
Stilistiki James Jones nastavlja iz druge ruke Thomasa Wolfa, Dreisera,

956

Hemingwaya i Jack Londona... (Leslie A. Fielder). Odraslom ovjeku, koji

nije previe osjetljiv, to je najbolja knjiga, koju je Amerikanac o vojsci uope
napisao, lijepa i snana knjiga, unato njenoj neujednaenosti. (Saturday
Review)
Djelo Odsada do vjenosti postalo je bestsellerom, im je izalo.
Uvrteno je u izbor K l u b a B o o k M o n t h l y , dobilo nacionalnu nagradu
1952., prodano Hollywoodu i filmovano 1953. Film je imao ak vei uspjeh
od knjige. Dobio je N. Y. M o v i e C r i t i c s W a r d , kao najbolji film, s
najboljom glumom i najboljim reiserom, i osam Oscara. Dospio je u Evropu
(Njemaku. Francusku i Englesku), ali ubrzo je povuen kao film, koji nije za
izvoz.
Odsada do vjenosti, premda je jedini do danas objavljeni Jonesov
roman, ipak nije i njegov prvi roman. 1945. izdavaka kua Scribner, odbila
mu je prvi roman. Meutim Maxwell E. Perkins, poznat kao redaktor
Thomasa Wolfa, osjetio je u djelu nepoznatog poetnika, biveg aktivnog
vojnika, neto od razbaruene, uzvitlane i mone Wolfove snage. Dao mu je
akontaciju i sklopio s njime ugovor, da napie roman o svom ivotu u vojsci.
Za 5 godina dobio je veliko opirno djelo. Nedavno je Jones najavio svoj
drugi, takoer vrlo opirni roman (opirniji od Vojne i mira i biblije kako
sam kae), Netko dolazi trei, u kojem opisuje rat i prvi poslijeratni decenij.
Jamesu Jonesu danas je 38 godina (roen je 6. XI. 1921.) O sebi kae
izmeu ostalog i ovo: Rodio sam se u Robinsonu (Illinois). Djed mi je bio
farmer. Na farmi je otkrivena nafta, pa je djed postao advokat i odselio se u
grad. Moj otac se odao piu, a majka religiji. To nije smetalo, dok je ivio
djed i bilo novaca od nafte. Odrastao sam u atmosferi vruih emocija i
954.
prepiraka prekrivenih tankim, ali elastinim
velom otmjenosti. Onda je djed

umro. Dola je velika ekonomska kriza, Samuel Insull je pobjegao i uskoro

smo bili upropateni. Tada sam polazio trei razred gimnazije. Upoznao sam
to znai socijalni presti. Moda mi je to iskustvo razvilo dar da vidim ispod
povrine ivota i razliitih drutvenih slojeva. Kad sam maturirao, otac mi
predloi da uem u aktivnu vojnu slubu. U ono vrijeme se vrlo teko

954

dolazilo do posla. ini mi se da je saznanje o tome, u raznim varijacijama,

prilino zajedniko amerikim piscima moje generacije ...
Po izlasku iz vojske poeo sam pisati i odonda neprestano piem. Piem
polako i muno, neodluno, vraajui se esto natrag, nikad siguran da je
ono to piem vrijedno golemih napora koje ulaem u pisanje.
NOVAK SIMIC

&56

154

SADRAJ

Prva knjiga
PREMJETAJ ..................................................................................... 9
Druga knjiga
ETA ................................................................................................ 113
Trea knjiga
ENE ................................................................................................ 251
etvrta knjiga
VOJNI ZATVOR .............................................................................. 455
Peta knjiga
PJESMA STARIH VOJNIKA ........................................................ 757
James Jones (Novak Simi) ............................................................. 951

156

Lektor uro najder Korektori Ljerka Depolo i Smiljka Mohari

Izdava ZORA. Izdavako poduzee Zagreb, Prilaz JNA 2/II
Za izdavaa Ivan Donevi
Rkp. broj 1036 60 tiskanih araka
Tiskanje dovreno 30. X. 1961. u tiskari Grafikog zavoda Hrvatske Zagreb,
Frankopanska 26
Din 2.500

52485
57 Odsada do vjenosti
58 Odsada do vjenosti
59 Odsada do vjenosti

158