Postolar i vrag (August enoa)

Bio jednom postolar,

Poten ovjek al' ve star:
Mnogo djece mnogo treba,
A u kui nema hljeba;
A djeca sve viu "kruha!"
Otkud kruha? Nuda 'e gluha.
ije starac cijele noi,
ije starac, ve mu ruke
Slabe htjele iznemoi,
Iuljene od zle muke;

Vikne: "Pomoz', ma i tko si!

Ba da vrag mi pomo nosi."
Tek si majstor rijei ree,
Iznenada kuc! na vrata.
Eto vraga: "Dobro vee!
Kakvo dobro od zanata?"
"Nije dobro", na to stari,
"Slab uitak staro ilo,
A u kui loe stvari;
Bi l' pomoi, vrae, bilo?"
Vrag e na to: "Pomo laka;
Svega blaga preko mjere,
Al to zna da ruka svaka
Drugu ruku opet pere:
Zato poslije sedam ljeta
Sa mnom e put moga svijeta."
Sila Boga lje ne moli,
Glad ne pita tko ga hrani.
Na sve majstor moj privoli
I duu si utamani;
Al' u kui - bijela kruha,

uta zlata, lijepa ruha.

Sinak Boji zakasnio,
Mnogo puta jot' do neba;
Tu prenoit putem treba,
Majstoru se navratio:
"De poinka, domaino!"
Goso daje staro vino
I peenu jarebicu
I mekanu posteljicu.
Bog osvanu prije zore
Pa besjedi: "Oj, majstore!
Na svemu ti hvala moja,
Pa mi reci do tri elje.
- Rije istina bit e tvoja Bile male ili velje!"
"Hvala ti na tvojem daru;
Pa kad hoe da ti kaem,
Ove elje, gospodaru,
Pred mogunost tvoju slaem:
Na tronoku tko mi pane,
Bez mene nek ne ustane;
U prozor tko mi zalue,
Bez men' glave ne izvue;
Tko u vrtu kruku takne,
Bez mene se ne odmakne!"
A Bog ree: "udni ljudi!
Al' to eli, to ti budi."
Ide vrijeme, doe rok:
Eto vraga skok na skok,
Kuc! na vrata iznenada:
"Dobro vee, stari goso!
Ve je hora, pusti pos'o,
Bre-bolje 'ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"ekaj dokle veeramo;
Tko e gladan sad u pak'o?
Na tronoku sjedi tamo!"
Na tronoku vrae sio,
K'o prikovan da je cio.
"Gotovi smo, da idemo!"
Vrag da skoi, pa se trza,
Baca tamo, baca sjemo,
Bijesno kripi, lud se vrza,
K'o tamjanom da ga kadi,
Ili svetom vodom hladi,
Psie, pue, kune, psuje,
Grize, plae, jadikuje:
Al' badava! - kako sio,

K'o prikovan da je cio.

"Oj, rauni tebi pusti!
Sedam jote dajem ljeta
Tvojoj dui ovog svijeta
Al' me, goso, pusti, pusti!"
"Id', luae, do nedraga!"
Majstor ree, vrag do vraga.
Ide vrijeme, doe rok,
Eto vraga skok na skok!
Kuc! na prozor iznenada:
"Dobro vee, stari goso!
Ve je hora, pusti pos'o;
Bre-bolje 'ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"ekaj dokle veeramo;
Tko e gladan sad u pak'o?
Pod prozorom ekaj tamo!"
U prozor ti vrae lue,
Svoje glave na izvue.
"Gotovi smo, da idemo!"
Vrag da skoi, pa se trza,
Baca tamo, baca sjemo,
Bijesno kripi, lud se vrza,
K'o tamjanom da ga kadi
Ili svetom vodom hladi.
Psie, pue, kune, psuje.
Grize, plae, jadikuje:
Al' badava! - lud zalue,
Svoje glave ne izvue.
"Oj, rauni tebi pusti!
Sedam jote dajem ljeta
Tvojoj dui ovog svijeta,
Al' me, goso, pusti, pusti!"
"Id', luae, do nedraga!
Al' kad doe, ne budali!
Kraj je onda svakoj ali."
Majstor ree, vrag do vraga.
Ide vrijeme, doe rok,
Eto vraga skok na skok!
Kuc! na vrata iznenada:
"Dobro vee, stari goso!
Ve je hora, pusti pos'o;
Bre-bolje 'ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
Lija majstor stiska oi:
"U lijep as mi do'o jesi!
Gle tam' kruku, deder skoi

Pa kruaka se natresi
I kruke mi nosi simo
Da se putem osladimo."
Skoi vrae, ludo zvijere;
Trese kruke do zla bijesa,
Dokle do tri pune mjere
Kruaka se ne natresa.
Luak kruku uhvatio Ko' da si ga prilijepio.
"Gotovi smo, da idemo!"
Vrag da skoi, pa se trza,
Trese tamo, trese sjemo,
Bijesno kripi, lud se vrza,
Ko' tamjanom da ga kadi,
Ili svetom vodom hladi.
Psie, pue, kune, psuje,
Grize, plae, jadikuje:
Zalud! - kruku uhvatio,
Ko' da si ga prilijepio.
"Oj, rauni tebi pusti!
Sedam jote dajem ljeta
Tvojoj dui ovog svijeta,
Al' me, goso, pusti, pusti!"
"Ao, vrae, naopako!
Ako sam se zapisao
Da u s tobom po u pak'o,
Nisam svoje kruke dao.
Kraj je sada svakoj ali,
Ja ti rekoh, ne budali!"
Skoi majstor, skoe momci,
Redomice vratolomci,
Povadie to remenje,
avoletu lea glade.
avo kuka, avo stenje
I kroz suze i kroz jade
avo gosi to govori:
"Oj, pustoga vam remena!
Joj, nemojte - ta to gori,
Ni vrag nije od kamena;
Stoga za lijek lea mojih,
A s uljeva mojih hudih,
Jote dva'est, ljeta tvojih
Na ovome svijetu budi!"
"Kraj je sada svakoj ali,
Ja ti rekoh, ne budali!"
Pa sve vie eljad gipka
Zamahnula to remenje,
A sve vie kao ipka
Vrag se trese, vrae stenje;
Pane remen, opet zviznu!

Vrag se vije, jecat briznu:

"Jao! jao! dosta! dosta!
Nek ti dua bude prosta."
"Id', luae, do nemila!"
Majstor ree, vrag do vraga;
Nikad njemu vie traga.
Istina vam sve to bila:
Od majstora sam je slu'o
Kad sam kod njeg' vina ku'o.