Izvornik

PLATONIS
BREVIQVE

OPERA

RECOGNOVIT
A D N O T A T I O N E CRITICA

IOANNES
TOMVS

OXFO RD

INSTRVXIT

BURNET

II E T T O M V S

CLASSICAL

TEXTS

Editor:
DEMETRA d.o.oZeleni
trg 2/XVII, 10000 Zagreb.
Tel. 522-296 i tel./fax. 535-998
Sva prava pridrana

Platon

i Sokrat. Crte iz jedne rukopisne knjige. 13. st. Oxford.

Sokrat; koji je ivio u jednoj republikanskoj dravi,

gdje svaki graanin s drugim graaninom slobodno
govorae; gdje pak fini urbanitet u ophoenju bijae
dionitvom i samog gotovo najniega puka, korio je
tako na najbezazleniji zamislivi nain u konverzaciji
ljudei i bez didaktikog tona, bez da se inilo, kao da
hoe poduavati, zapoinjao je on obinu konverzaciju
i vodio na najtankoutniji nain do jednog nauka,
koji se nadavao sam od sebe i ak se jednoj Diotimi
nije mogao initi nametljivim.
Hegel 1793/94.

PLATON

E R O S I FILIA

SIMPOZIJ I LISIS
PREVEO SA STAROGRKOG

ZDESLAV DUKAT

DEMETRA
Filosofska biblioteka
Dimitrija Savia
ZAGREB 1996

UfeMUTKA
FILOSOFSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Knjiga 15
ISBN 953-6093-10-3

Recenzenti
Barbari
Savi

Korektor
Marija-Maja Savi
Tehniki urednik
Zdenko imek
Likovna oprema korica
Miroslav Ozmec - EPROMA
Tisak
Varteks Tiskara d.o.o.

Orfej u podzemnom
svijetu.
Slika s jedne tarentinske vaze koja se uva u Munchenu.

Orfej u podzemnom

svijetu.

P o t o s e R o d o p s k i p j e v a za n j o m e n a p l a k o b i o
P r e m a n e b e s i m a , o n d a i s j e n k e p o k u a dirnut
T e s e u s u d i Stiksu k r o z vrata T e n a r s k a sii.
I z m e u l a k o g a m n o t v a o d utvara sahranjenika
D o P e r s e f o n e o n s e p r o v u e i d o vladara
Kraljevstva n e v e s e l o g p a z a p j e s m u ice u g o d i v
P r o z b o r i b e s j e d u njima: , , b o z i p o d z e m n o g sv'jeta,
t o u nj p a d a m o svi, k o l i k o nas smrtnih s e rodi,
A k o j e s l o b o d n o r'jema prevarljivim n e o k o l i i t
I p r a v u istinu rei: n e d o o h a m o , da Tartar
T a m n i v i d i m i s v e e m M e d i i s i n o j nakazi o n o j
Z m i j a m a dlakavi trostruki vrat; - t o o v a m o d o o h ,
U z r o k m o j a j e e n a , u k o j u j e izlila o t r o v
Ljutica p o g a e n a i m l a d e joj g o d i n e u z e .
H t j e d o h pregorjeti t o i p o k u a h (tajiti n e u ) ,
A m o r n e d a d e b o g u svijetu p o z n a t i g o r n j e m ,
J e li i o v d j e , s u m n j a m ; - al' slutim, bit e i o v d j e ;
P a a k o i z m i l j e n glas n e g d a n j o j o t m i c i nije,
I vas je zdruio A m o r . Strahovitog tako vam o v o g
M j e s t a i H a o s a g r d n o g i pustoi g o l e m o g carstva
Naprasno poginulu Euridiku opet oiv'te!
V a m a pripada sve, i nakon boravka kratkog
Ljudi s e u r e prije il' p o s l i j e u isti u d o m ;
O v a m o t e i m o svi, i o v d j e j e zadnji n a m s t a n a k .
V a e k r a l j e v s t v o d o v ' j e k n a d ljudskim n a d r o d o m traje.
P a p o t o o d r e e n e i o n a g o d i n e svri,
P o d vlast p o t p a s t e v a u . Z a v r ' j e m e j e darujte s a m o .
A k o l i m i l o s t i t e s u d b i n a m i n e da, o d l u i h ,
D a s e n e v r a t i m v i e ; v e s e l ' t e s e smrti o b o g a " .

15

20

25

30

35

D o k o n z b o r a e t a k o i uz r'jei dirae i c e ,
40
P l a k a h u b e s k r v n e d u e ; sad T a n t a l n e h v a t a v o d u ,
K o j a s e i z m i e , t o a k I k s i o n o v vrtjet se p r e s t a ,
P t i c e n e kljuju jetru, a B e l o v e u n u k e p u s t e
V r e v e , a ti si n a t v o m k a m e n u , Sisife, s j e o .
T a d a su prviput, k a u , Erinije g a n u t e b i l e ,
45
T e i m se s u z a m a lica o m o i e . Kraljica ni kralj
P o d z e m n i m o l i t e l j u n e m o g o e odbiti m o l b u ,
P a E u r i d i k u z o v n u . M e d skoranjim s j e n k a m a o n a
Bjee, i korakom sporim (zbog zadate zbog rane) doe.
R o d o p a c O r f e j i nju i n a p u t a k d o b i j e s a d a ,
50
D a s e o i m a natrag n e o b a z r e , d o k iz A v e r n s k o g
D o l a n e i z i e v a n , - il' j a l o v dar e m u ostat.
(Ovidije, Metamorfoze,

X. Preveo T. Mareti, 1907. g.)

KONSPEKT
(Napisao Dimitrije Savi)
Sim(2ozij

LLL

(D

[juijauL

Zdeslav Dukat: Platonov Simpozij

I. PRELUDIJ: Pria o/u prii (172 a - 178 a)

3-18
20-36

1. Susret izvjesnog Apolodora iz Falerona s nekim Glaukonom

(ne onim iz Platonovog spisa Politeia), molba Glaukonova da mu
Apolodor pria simpoziju u domu Agatonovom i Apolodorov
pristanak da to uini prema prii nekog Aristodema iz Kidatene,
koji je bio prisutan na toj gozbi (172 a - 173 e).
2. Pria Aristodemova okolnostima koje su prethodile simpoziju: Aristodemov susret sa Sokratom, poziv Sokratov Aristodemu
na gozbu k Agatonu, kanjenje Sokratovo na pirovanje, ljubezan
doek Aristodema u domu Agatonovom i Pausanijin prijedlog da
se naprosto ne opijaju, ve da svaki od sudionika izrekne pohvalu
Erosu, bogu ljubavi (174 a - 178 a).

II.

RIJE FEDRA: Eros je nastariji bog i izvor

najveih dobara (178 a - 180 b)

36-42

Najstarije porijeklo Erosa (178 bc); najvii moralni autoritet i

neusporediva ivotna snaga boga ljubavi (178 c- 179 b): ljubavnik
je boanstveniji od ljubljenika: ispunjenje naime bogom, a ljubljenik je uzvien svojom predanou ljubavniku (179 c - 180 b).

III.

Dva Erosa - nebeski i

zemaljski (180 c - 185 c)
RIJE PAUSANUE:

42-56

Poto nita samo po sebi nije ni lijepo ni runo, onda kriterijem

lijepoga Erosa slui njegovo porijeklo od Afrodite Nebeske, za
razliku od vulgarnoga Erosa, sina Afrodite Puke (180 d - 181 b).
Nebeska ljubav je ljubav prema mukarcu, koji je prirodno jai i
ima vie razuma od ene (18Tcd), tj. dostojnija i uzvienija je ljubav
prema djeaku (181 e - 182 a). Zaljubljeniku je sve dozvoljeno
(182 b - 183 c), ali samo u sferi due i uma, nekoristoljubivo, radi
mudrosti i savrenstva, a ne radi tijela (183 d - 185 c).

IV.

Harmonija dvostrukog
Erosa (185 e - 188 e)
RIJE ERIKSIMAHA:

Nakon epizode s Aristofanovim tucanjem (185 c - e), Eriksimah pria prisutnosti Erosa ne samo u ovjeku, nego i u svim
biima - prirodnim i boanskim (185 e - 186 d). Oba Erosa moraju

IX

56-64

biti u stalnoj uzajamnoj harmoniji, to se odnosi ne samo na lijenitvo (186 e), nego i na tjelovjebu, poljodjelstvo i glazbu (187
a - e). Blagotvornost dvaju Erosa mogua je samo pod uvjetom
njihove harmonije; njoj ovisi i ustroj godinjih doba i stanje
atmosfere (188 ab). Napokon, rtvovanje i gatanje takoer su ini
ljubavno-harmonikog jedinstva ljudi i bogova (188 c - e).

V.

Eros kao stremljenje k

iskonskoj punoi (189 c - 193 d)

RIJE ARISTOFANA:

66-78

Nakon aljive prepirke s Eriksimahom (189 ab) Aristofan izmilja mit prvobitnom ivotu ljudi istodobno u vidu mukarca i
ene, u obliku androgina (189 d-190 b). Poto su u tom stanju ljudi
bili silni snagom i silom, i naumili nasrnuti na bogove, Zeus rasjee
svakoga androgina popola, razbaca polovice po svijetu i prinudi ih
da vjeno iu jedna drugu radi uspostavljanja njihove preanje
punoe i moi (190 c-192 e). Zbog toga Eros jest tenja rasjeenih
ljudskih polovica jedne k drugoj radi vraanja u svoj negdanji
oblik, to je mogue pod uvjetom tovanja bogova, koji, u sluaju
neaa, mogu ljude rasjei na jo manje djelove (193 a - d).

VI.

Eros je najmlai i najljepi

bog (194 e - 197 e)
RIJE AGATONA:

80-88

Nakon malog interludija (193 e - 194 d) Agaton, za razliku od

prethodnih oratora, nabraja Erosova svojstva i darove: krasotu,
vjenu mladost, njenost, gipkost tijela (195 a -196 a), savrenstvo,
neprihvaanje nasilja, pravednost, umjerenost i hrabrost (196 b d), mudrost kako u umjetnikom stvaralatvu (196 de), tako i u
stvaranju ivih bia (197 a), u svim vjetinama i zanatima (197 ab)
te u ureivanju odnosa meu bogovima (197 b). Nabrajaju se i
druga svojstva Erosa i njegovi prekrasni darovi (197 c- e).

VII.

Eros je demonska udnja

za raanjem u ljepoti a radi besmrtnosti
(198 a - 212 c)

RIJE SOKRATA:

1. Prolog: Sokratova tenja k istini (198 a - 199 b). Budui da

je svaka udnja enja za neim to se ne posjeduje, a Eros je udnja
za ljepotom i dobrotom, onda Eros sam po sebi nije ni lijep ni dobar
(199 c - 201 e), takoer ni mudar ni neuk, ni smrtan ni besmrtan;
on je veliki demon - posrednik izmeu bogova i ljudi (202 a - 203
a).
2. Eros kao sin nebeskog Pora (Bogatstva) i zemaljske Penije
(Siromatva) je ljubav prema onome to je lijepo, a najljepe dobro
je mudrost; odatle proizlazi d a j e Eros filozof, tj. ljubitelj mudrosti (203 b-204
b).
3. Iz gornjeg slijedi svrha Erosa: ovladavanje dobrom, ali ne bilo
kakovim, posebnim dobrom, ve dobrom u cjelini, i njegovo vjeno
posjedovanje (204 d - 206 a). Ljubav je dakle tenja za trajnim
posjedovanjem dobra. Ostaj u dobru! (D.S.)
4. Poto pak ivim biima nije mogue vjeno biti, ljudi, kao
smrtna bia, uestvuju u vjenosti tako, to zainju i raaju umjesto

90-130

sebe drugo, - i to u ljepoti! Znai, Eros jest ljubav k vjenom

raanju u ljepoti a radi besmrtnosti, - k raanju kako tjelesnome,
tako i duhovnome (206 b - 208 b), to ukljuuje i ljubav prema
pjesnikom sainjanju i zakonodavnom ureenju polisa (208 c 209 e).
5. Uenje erotikoj hierarhiji: od jednog lijepoga tijela k svim
lijepim tijelima, odavde - k lijepim duama; od dua k znanostima,
a od posebnih znanosti k vrhuncu - k jednoj jedinoj znanosti, koja
se odnosi na ono lijepo samo ili isto boansko lijepo, koje vie
nije podvrgnuto nikakvim promjenama, ve biva vjeno i nepromijenjeno: samo sa sobom i po sebi uvijek jednoliko (210 a212 a).
6. Zakljuak.

VIII.

neophodnosti tovanja Erosa (212 bc).

RIJE ALKIBIJADA:

Panegirik Sokratu

(215 a - 2 2 2 b)

138-158

Incident s Alkibijadom koji je pijan banuo u dom Agatonov i

okruen bunom gomilom. Najava govora Sokratu (212 d - 215
a).
1. Sokratova rjeitost. Usporedba Sokrata sa silenima i satirom
Marsijem (215 b). Sokrat se slui, radi zavoenja sluatelja, ne
frulom, ve rijeima, primoravajui ljude da otponu nov ivot i da
se stide svojih ravih postupaka (215 c - 216 c).
2. Sokratova ironija. Karakteristika Sokratove ironije ne samo u
njegovim besjedama, nego i u njegovim linim odnosima s Alkibijadom (216 d - 219 e).
3. Sokratova muevnost. Neuvena fizika izdrljivost Sokratova
i njegovo herojsko dranje u boju (219 e - 221 c).
4. Zakljuak. neusporedivoj individualnosti Sokratovoj i ponovo njegovoj ironiji (221 c - 222 b).

IX.

ZAVRNA SCENA:

Odlazak Sokratov

(222 c - 2 2 3 d)

158-162

Ba kad je Sokrat htio izrei pohvalu Agatonu, iznenada na

vrata nahrupi mnotvo banitelja... te se sve ispunilo galamom i
trebalo je ispijati velike koliine vina, ali bez ikakva reda.
Zbog vinskog umora Aristodem je zaspao, pa zato ne znamo to
je dalje bilo. Probudivi se kad su ve pijetli pjevali, vidio je da
svi spavaju, a da Agaton, Aristofan i Sokrat piju iz velike ae i
neto razgovaraju. Prva dvojica ve su dremuckali a do uiju Aristodemovih dopirale su rijei Sokratove: da isti ovjek treba da
bude kadar sastavljati komedije i tragedije i da onaj koji je umijeem tragiki pjesnik treba da bude i komiki. Poto je i njih
uspavao, Sokrat ustade i ode u Likej; tamo se umio i bez poinka
proveo dan kao i svaki drugi, - vjerojatno razgovarajui s djeacima
poput Ktesipa, Meneksena, Hipotala i Lisisa.

XI

Zdeslav Dukat: Platonov Lisis

PRELUDIJ: Izvjetaj Sokratov

(203

a-

2 0 7 D)

169-176
. . . .178-190

Sokrat susree Hipotala i Ktesipa (203 a - 204 b). Ljubav

Hipotalova prema Lisisu (204 b - 206 c). Paradoks Sokratov: U
voljenome slavi zaljubljeni sebe samoga (205 d - 206 e). Susret s
Lisisom i Meneksenom. Prelazak na razgovor prijateljstvu (206 e
-207 d).

II.

Srea djece kao

svrha roditeljskog odgoja (207 d - 211 d)

RAZGOVOR SOKRAT - LISIS:

190-200

Treba braniti djeci baviti se s onim u emu su ona neuka (207 d

- 209 a), a doputati im ono u to su upuena (209 a - 210 a).
Razborito stjecanje prijateljstva i ljubavi (210 b - e). Lisis ie od
Sokrata da razgovara s Meneksenom (211 a - d).

III.

Pretresanje
uvjeta za niknue prijateljstva (211 d - 213 d) .. .200-206

RAZGOVOR SOKRAT - MENEKSEN:

Zelja Sokratova za stjecanjem prijateljstva (211 d - 212 a).

Mogue veze izmeu dva prijatelja (212 a - 213 c). Neuspjela
provjera (213 cd).

IV.

Teorije biti
prijateljstva (213 d - 222 b)
RAZGOVOR SOKRAT - LISIS:

206-228

1. Slino je prijatelj slinome. Pobijanje ove postavke (213 e 215 c).

2. Suprotno je prijatelj suprotnome. Pobijanje ove postavke
(215 c-216
b).
3. Onom dobrom prijateljsko je ono to nije niti dobro niti zlo
(216 c - 216 e). Preciziranje ovog niti-niti. Primjer filozofa (217
a - 218 c). Pitanje svrnom uzroku prijateljstva (218 c - 219 b).
Opasnost od regressus in infinitum i nunost da se dopre do to
proton filon. Odbacivanje svrnog uzroka (219 b - 220 b). Odbacivanje zla i preciziranje postavki (220 c - 221 d).
4. Pripadno/st (Blisko/st) kao mogui uzrok prijateljstva (221 e
-222 b).

ZAVRNA SCENA:

(222

b-

223

Priznanje neuspjeha

b)

228-230

Odbacivanje prethodne postavke, jer vraa pitanje prijateljstvu na ve prethodno odbaene postavke (222 b - e). Rastanak
prijatelja, uz konstataciju da jo nijesu kadri utvrditi to jest
prijatelj. (223 ab).

XII

SIMPOZIJ
ili ljubavi; etiki spis

' .

Slika na prethodnoj strani: Scena iz kolskog ivota s jedne kilike (plitka zdjelica s dva
uha i noicom). Gramatista poduava itanju i pisanju. Godina 480. prije Kr. Berlin. (D.S.)

Platonov Simpozij ili Gozba, po mnogima najbolje od

sauvanih proznih djela antike grke knjievnosti, u anrovskom
je smislu zaetnik dviju knjievnih vrsta, simpozijskog dijaloga i
erotske ili, tonije, erotoloke knjievnosti. I u jednoj i u drugoj
vrsti inferioran mu je surodoelnik otprilike u isto doba nastali
Simpozij Ksenofonta Atenjanina a od brojnih sljednika u simpozijskoj knjievnosti spomenut emo Plutarhovu Gozbu sedmorice mudraca (takoer Rasprave uz gozbu istog autora),
Lukijanovu Gozbu, Atenejeve Dejpnosofiste, pa djela Julijana i Makrobija sve do Gozbe svetog Metodija, biskupa drskog, koji je umro 312. poslije Krista, a uz njih poznato nam je
da su razna pitanja u istom knjievnom obliku obradili Aristotel,
Speusip, Epikur, Didim, Herodijan i drugi autori izgubljenih
djela. ljubavi ili Erosu pisali su u raznim knjievnim oblicima
brojni autori, ali nam, s izuzetkom Plutarhove Erotike, od toga
nije mnogo ouvano: znamo samo za radove Kritije, Lisije, Euklida Megaranina, Antistena, Klearha iz Sola i drugih.
Tako Platonovo djelo, jednako kao i spomenuto ali slabije
Ksenofontovo, povezuje dijaloki oblik razgovora uz pie s tematikom ljubavi odnosno erotologije. Pri tome se Platon, kao i
gotovo uvijek, slui metodom naracije: netko pria nekome
jednom ve prolom razgovoru Sokrata s prijateljima, uenicima
ili naprosto zainteresiranim sluaocima. To Platon udeava ili
tako da nam sadraj tog razgovora pripovijeda jedan od protagonista, obino Sokrat, ili da je pripovjeda netko iz drugog reda
sudionika (zbog ega takvi dijalozi nuno imaju prolog i epilog u
kojima se objanjava narativna situacija), pri emu kao takav fun-

Platonov Simpozij
gira bilo netko od prisutnih pri izvornom razgovoru ili pak netko
tko to nije bio nego za razgovor zna iz druge ruke. Sokrat nije
pripovjeda samo u Fedonu i Parmenidu, a situaciju da
pripovjeda nije bio nazoan razgovoru nalazimo samo u Teetetu, Parmenidu i Simpoziju. Razlog je u naem sluaju
oito u tome da ne bi ispalo da se Sokrat sam hvali, jer je pohvala
Sokratova glavna tema dijaloga. S druge strane, zato je potrebno
da aktuelni pripovjeda Aristodem pria ono to je uo od Apolodora, jednoga od sudionika na kritinoj gozbi, nije posve jasan
i ima vie ponuenih objanjenja. Neki misle da Platon zapravo
polemizira protiv nekog drugog autora jednog slinog, izgubljenog Simpozija (ali ne Ksenofontova, koji to ne bi niti zasluivao) pa da tom dvostrukom distancom hoe zabaciti
izvjetaj toga polemikog protivnika. Svakako mu taj narativni
okvir dvostrukog referiranja, koji tako ivo podsjea na kasnije
helenistike romane, pomae da iznese samo ono to je bilo
vrijedno pamenja i sjeanja, jer su i Apolodor i Aristodem dio
govora zaboravili. Drugi sugeriraju da se time izmie potrebi
popunjavanja protoka vremena te noi svim izgovorenim pohvalama Erosu a da se onome to je zapameno i ispripovijedano
dade vea vjerodostojnost. Svakako je Platonu stalo do istinitosti
onoga to iznosi. Njoj treba da doprinese plastinost i uvjerljivost
likova koji se javljaju a svi su povijesne osobe, neke poznate i iz
drugih autora, a neke slavne linosti Atene onoga vremena (Alkibijad, Agaton, Aristofan, dakako i Sokrat). Daljnji je dokaz
istinitosti to to je Aristodem rekao da je dio njegove prie
potvrdio sam Sokrat, valjda ono to se odnosilo na nj. Takoer,
kad Alkibijad pria ono to mu se dogodilo pri druenju sa
Sokratom, ovaj uti, dakle preutno priznaje. I ovdje kao i drugdje Platonu kao d a j e stalo da ima dva svjedoka. Tako pri dolaenju na gozbu Sokrat zaostane utonuvi u misli a slinu e zgodu
spomenuti i Alkibijad. I Sokratova se osobna hrabrost ilustrira
parom primjera, bojevima kod Potideje i kod Delija. Tu dvostrukost u neku ruku pokazuju ve likovi oba pripovjedaa, Apolodora i njegova izvjetaa Aristodema. Ujedno, njih dvojica treba
da ilustriraju tip ljudi koji su se okupljali oko Sokrata divei se
Uitelju, ali ga stvarno slabo razumijevajui pa im je pripadnost
krugu sokratovaca obiljeena uglavnom samo vanjtinom: bosim

Platonov Simpozij
nogama i oskudnom odjeom. Zamjetna je ipak odreena suprotnost izmeu njih kao tipova. Apolodor je pravi fanatik, oboavatelj Sokratov, koji se i sam zanima za filozofiju, a blizak mu je ve
tri godine. Aristodem je pak stari uenik, veoma intiman s uiteljem, prati ga kao pas i vjerno oponaa u svemu tako d a j e postao
posve nesposoban da govori neistinu.
Sokrat je, dakako, glavni lik i zapravo tema dijaloga. To se
vidi iz brojnih pojedinosti. On se prvi pojavljuje a zadnji naputa
pozornicu. Jedini je koga vino ne moe svladati: po Eriksimahovim i, kasnije, Alkibijadovim rijeima, on je sposoban i piti i
suzdravati se od pia. Jedino njega san nee svladati. Prikazan
je kao ovjek ljubazna karaktera, taktian, ali i pun pravog esprita
(aljiv ton razgovora s Aristodemom i Alkibijadom, aljivo citiranje Homera, igra rijeima s imenom Agatona i Gorgije). Viekratno se naglaava Sokratova potpuna kontrola duha i tijela a
njegova umna i moralna nadmo prava je tema dijaloga: Agaton
se hoe s njime ogledati u mudrosti, ali Sokrat vjeto izmie
kudei svoju a hvalei njegovu. Bog vina bit e im sudac i taj
doista na koncu i presuuje! Ali i cio dijalog pokazuje Sokratovu
nadmo nad Agatonom, ponovno je istie Alkibijad a na koncu,
dakako, ona je vidljiva i u zavrnome prizoru.
Iako su Apolodora pitali samo za govore, on je ispripovijedio
i cio okvir gozbe. Naprotiv, doznajemo da je Glaukonu tome
priao netko drugi, ali veoma nepouzdano; taj je opet bio
takoer indirektno obavijeten od Feniksa sina Filipova. Ba iz
toga se izvodi zakljuak da je valjda ve postojao opis tog banketa
sa Sokratom, Agatonom i Alkibijadom kao glavnim likovima pa
Platon i eli diskreditirati taj raniji izvor: taj je raniji, nepoznati
izvjestilac jo udaljeniji od stvarnog dogaaja nego Apolodor. A
Platon kao da hoe rei: Sokrat je bio pogreno prikazan i meni
je cilj da prikazivanjem pravih injenica operem ljagu s njegova
ugleda. ak je kao mogui kandidat za toga nepoznatog izvjestioca bio spomenut Polikrat, Sokratov tuitelj i klevetnik iz Ksenofontovih Uspomena Sokratu; ali sve su to samo nagaanja.
Dijalog se bavi Erosom i njegovom ulogom u ljudskom ivotu
i drutvu. Sokrat kae da mu je erotika specijalnost; kasnije e
dodati da erotici zna i s t i u . Tu se erotika odnosno erotolo-

Platonov Simpozij
gija ne shvaa kao beznaajno, rubno podruje znanja nego kao
isto to i teorija odgoja ili kao uvid u porijeklo, narav i sudbinu
ljudske due.
Dijalog zapoinje tako to Apolodor na pitanje nepoznatih
h e t a i r i (drugari, prijatelji) gozbi kod Agatona i govorima
Erosu koji su tada bili izgovoreni odgovara da je tome uo od
Aristodema, pa kako je h i 1 1 g s (sklon prianju), spremno se prihvaa da im tome ispripovijedi to zna. Isto je tako,
naime, pred par dana pripovijedao svom prijatelju Glaukonu.
Slijedi kratak uvod u gozbu s opisom kako ga je Sokrat uveo k
Agatonu. Poto je kratkim ali temeljnim potezima ocrtao pozornicu kao to to i inae ini u svojim dijalozima, Platon nie govore
uesnika, bar one kojih se Aristodem i Apolodor sjeaju. To je
pet uvodnih govora, zatim Sokratov i na koncu Alkibijadov. Te
su tri sadrajne cjeline protkane razgovorima, zadirkivanjem,
upadom Alkibijadova veselog drutva. Na kraju sve zavrava opim banenjem, gosti se razilaze, Aristodem, Aristofan i Agaton
zaspu a Sokrat, jedini koji je ostao pribran i trijezan do kraja,
ustaje i odlazi da provede dan kao i svaki drugi.
Prvi dio, dakle, ine govori petorice uesnika gozbe koji su
besjedili prije Sokrata. Prvi je Fedro, sin Pitokla, iz opine Mirinunta. Iz sauvanih govora Lisije znamo d a j e zapao u siromatvo,
ali bez svoje krivnje jer je bio estita karaktera. U dijalogu
Protagora Platon ga prikazuje uenikom sofista Hipije. U dijalogu nazvanu njegovim imenom Fedro se ivo zanima za erotike govore; jedan je gotovo nauio naizust. Zato je i u Simpoziju predlaga teme: pohvala Erosa. Kao to Fedro nije bio
fiziki osobito snaan, tako ni duhovno nije osobito ivahan, to
je moda namjerno povezivanje s Fedrom. Govor mu je jednostavan i sadrajno siromaan. Niime se ne uzdie nad razinu
prosjena atenskog graanina. Ima u njemu i nedosljednosti:
Ahilej kao mlai mora biti Patroklov ljubljenik, ali Alekstida je
takoer mlaa od Admeta, pa ipak je ljubavnica (aktivni partner). Ahilej evo samoportvovanje uzima se kao primjer za tvrdnju da su samo ljubavnici (po definiciji stariji lanovi ljubavne
veze) sposobni za takve rtve!? Fedro se slui obiljem mitolokih
aluzija i citata, ali bez neke osobite dubine i invencije, prostim
oslanjanjem na autoritete i tradiciju.

Platonov Simpozij
Drugi govornik je Pausanija iz Kerama, inae nepoznat osim
to se spominje u Ksenofontovu Simpoziju kao estok branitelj
pederastije. Ovdje je prikazan kao zaljubljenik u Agatona, dakle
njegov ljubavnik po terminologiji samog dijaloga. Platon je njegove crte ublaio u odnosu na sliku to je daje Ksenofont. On
pokazuje prilian govorniki talent. Polazi od mitoloki posvjedoenog polazita da postoje dva Erosa i to dosljedno dalje
razvija prikrivajui time vjetu obranu pederastije kao ljubavi
radi vrline. Ipak ispod njegove argumentacije probija prvenstveno senzualistiki usmjeren interes. Pokazuje crte spretna advokata pa mnogo barata zakonima i tada popularnim filozofskim i
spoznajno teoretskim pitanjima: antitezom n o m o s : p h y s i s
(da li su drava, moral, jezik itd. nastali konvencijom ili prirodom), pitanjem da li je znanje apsolutno ili relativno. Pausanija
naginje konvencionalizmu: svaka djelatnost sama po sebi niti je
lijepa niti runa, to zacijelo namjerno podsjea na sofistiki
relativizam. Na sofistiku podsjeaju i poneke nedosljednosti:
primjerice kad Pausanija osuuje n o m u s (zakone, obiaje)
drugih drava a zagovara t o n o m i m o n kao kriterij moralnosti, sam sebi proturjei. Ono to govori k a l e a p a t e (lijepoj
obmani) sasvim je suprotno prethodno reenom t o b e b a i (vjernosti i iskrenosti) u kontekstu rasprave nunim uvjetima ljubavi koja je lijepa i neporona. Koristi se trikovima i
ukrasima sofistike retorike, napose podsjea na Isokrata, npr. u
izokolonima.
Akumenov sin Eriksimah iz ceha Asklepijada, dakle lijenik,
pravi je pedant i u svemu zagovara umjerenost. Stalno odrava
svean ton pravog znanstvenika: kad govori pijanstvu, tucanju Erosa promatra kao kozmiki princip s gledita filozofije
prirode. Takvim ga nalazi u medicini, muzici, astronomiji, religiji,
sve uz odgovarajue definicije. Pri tumaenju Heraklitove izreke
pokazuje dogmatinost. Voli se razmetati uenou kao i prijatelj
mu Fedro. Od Pausanije preuzima i nespretno primjenjuje teoriju dva Erosa. Izmotava se sofisterijima, dvosmislenou i nedosljednou. Stil mu je suh i monoton, pun je ponavljanja.
Poznatog komediografa Aristofana, koji je etvrti govornik,
Platon crta jarkim bojama: on je majstor jezika, hitra uma, bogate
imaginacije, ovijalan i duhovit. U oiglednu kontrastu prema

Platonov Simpozij
Eriksimahu, Aristofan je ovjek koji zna mijeati jako pie. Ismijava naune aksiome. Umije izazvati smijeh ( g e l o t o p o i o s ) ,
ali nije vulgaran komedija. Pokazuje se kao pjesnik prvoga reda
a govor mu je groteskna fantazija dostojna Rabelaisa. Njegovi su
okrugli ljudi komini a takvo je i Zeusovo ozbiljno razmiljanje
njihovoj kazni. Ali seksualni problemi tih kuglolikih bia dovode do duboke ideje: Eros je udnja za potpunou i cjelovitou,
za cjelinom. Ta misao kao konani rezultat Aristofanova govora
pokazuje i ljepotu i dubinu: ljubav je neto dublje od strasti za
tjelesnim zadovoljenjem. Ali Aristofan joj ne daje dubljega obrazloenja a kod njega se, kao to je obino u pjesnika, ne da utvrditi
gdje prestaje ala i poinje ozbiljno razlaganje. Aristofanov govor
izruguje se Hipokratovu uenju O ljudskoj naravi gdje se tumai mijeanje mukog i enskog principa u potomstvu pa primjerice zdruivanje dvaju mukih principa daje mudre i hrabre
mukarce, spajanje mukog i enskog uz prevlast mukoga daje
enskaste mukarce, itd. Hipokrat je tako doao do etiri tipa
spolnog karaktera za svakoga od oba roditelja. Kod Aristofana
imamo neto slino, ali jednostavnije. Ima i aluzija na Empedoklov evolucionizam. Stil mu je divljenja vrijedan primjer jednostavne atike proze bez Fedrove i Eriksimahove monotonije, ali
i bez retorikih ukrasa Pausanije i Agatona.
Peti je govornik Agaton, slavni tragiki pjesnik, nama danas
praktino nepoznat jer su mu djela izgubljena. Rodio se vjerojatno 448. pr. Kr., pa je u vrijeme nae gozbe (416. pr. Kr.) imao
neto preko 30 godina. Pausanijin je ljubavnik, izuzetne ljepote,
ali i velike efeminiranosti. Simpozij ga prikazuje ne samo
bogatim, uglednim i popularnim, nego i profinjenim, obrazovanim i taktinim, olienjem onoga to su kasnije Rimljani oznaavali kao u r b a n i t a s , profinjena gradska otmjenost. Koliko
je Sokrat nesumnjivo u duhovnom pogledu dominanta cijelog
kruga, toliko je to u izvanjskom smislu svakako Agaton: gozba
proslavlja njegovu pobjedu u natjecanju tragikih pjesnika, uzvanici su njegovi prijatelji. On je sam utjelovljenje k a l l o s - a ,
ljepote, i tijelom (e i d s ) i govorom (1 g i). Uvijek je utiv
i ljubezan, ak i kad mu Sokrat kritizira govor ili Alkibijad daje
Sokratu njegov vijenac. Sokratu se iskreno divi, toplo ga prima i
raduje se iskreno kad ga ovaj hoe hvaliti. Najzad, on je zadnji

Platonov Simpozij
zaspao. Govor mu je udeen po Gorgijinim shemama. Zapoinje
zahtjevom da se pobolja metoda razluivanjem prirode i djelovanja Erosa. Gorgijanska je reminiscencija i rekapitulacija i rezime na kraju svakog odlomka. Sadrajno Agatonov je govor
isprazna pohvala Erosu. Jedino to Sokrat od njega preuzima jest
misao da Eros tei za lijepim. Agaton je pun mitolokih referencija i kritike prethodnih govornika. Mnogo je u njega citata a
po Gorgijinu obrascu ne lui strogo prozu od stiha pa povremeno
prelazi u vezani govor. itav njegov govor djeluje kao zvuno
glazbalo brojnim aliteracijama, asonancama i drugim zvukovnim
efektima po uzoru na Gorgiju.
Sokratov govor, napose njegov prepriani razgovor s Diotimom, sredinji je dio cijelog Simpozija. U njemu je dana
objektivna strana Sokratova uenja Erosu, dok e subjektivna
strana, naime Sokrat kao demonsko utjelovljenje Erosa, biti
izloena u treem, zavrnom dijelu Simpozija, naime u ponesenim, egzaltiranim rijeima Alkibijada. Da je Sokratov govor
zakljuna rije Erosu indirektno nas upuuje i to to Sokrat
govori posljednji od nazonih jer sjedi n a e s k h a t e k l i n e , na
zadnjem mjestu na poivaljci raunajui zdesna nalijevo. Sve to
se jo poslije njega moe rei toj temi dolazi izvana, naime s
Alkibijadom, a ne tie se same erotoloke problematike nego
linosti njezina najizvrsnijeg nosioca i poznavaoca, samog Sokrata kao utjelovljenog Erosa.
Sokratov uvod sastoji se od dijalektike rasprave s Agatonom
kojoj je svrha da oisti teren i temu od popularnih krivih ideja
prirodi Erosa. Eros je t o e p i t h y m u n (eljenje), dakle kvalitet a ne osoba. Objekt tog eljenja je lijepo, kako je rekao ve
Agaton. Sokrat nee da hvali Erosa a da prethodno ne proanalizira to znai to ime pa tako dobivamo paradigmatsku lekciju iz
metodologije (ali ne Agatonove gorgijanske), posve u skladu s
Platonovim naelom da dijalektika mora biti baza retorici (a ne
obrnuto) te da je dokaz na temelju neprovjerenih pretpostavki
bezvrijedan. Sam govor zapoinje mitolokim izvoenjem Erosova porijekla u kojem se oituje njegova demonska narav koja ga
smjeta izmeu bogova i ljudi. Eros je s jedne strane siromaan
jer elja nema svoj objekt, s druge je bogat ivom energijom
9

Platonov Simpozij
kojom elja ide za tim da ostvari posjedovanje svog objekta. U
svemu je Eros Sokrata i Diotime u naglaenu kontrastu prema
Erosu konvencionalne poezije i umjetnosti, prema boanskom
Erosu Agatona. Kao elja i demon Eros svoju mo pokazuje kao
tenju za trajnim posjedovanjem dobra i sree. Ali Eros implicira
i mnoenje (umnaanje) u sferi ljepote. On je impuls prema
besmrtnosti i kod ivotinja i kod ljudi, osnova roditeljske ljubavi
prema tjelesnom i duhovnom potomstvu (prevladavamo svoju
smrtnost tako to za sobom ostavljamo nekoga ili neto svoje to
nas nadivljava). No kakav je odnos izmeu ta dva odreenja
Erosa, kakva je veza izmeu Erosa kao elje za trajnim posjedovanjem dobra i Erosa kao elje za prokreacijom u lijepome? Prvo implicira elju za trajnom egzistencijom, dakle za
besmrtnou, jer egzistencija je uvjet za posjedovanje. Drugo
implicira slinu elju jer prokreacija je jedino sredstvo za odranje besmrtnosti vrste. Tako je objema definicijama Erosa zajednika njegova tenja za besmrtnou i za samoproduenjem.
Osim toga, lijepo ukljuuje dobro (ta a g a t h a k a l a ) pa je
elja za dobrim implicitno i elja za lijepim i obrnuto. Glavni je
rezultat rasprave izmeu Diotime i Sokrata: E r o s t e i z a
t r a j n i m p o s j e d o v a n j e m dolara a t i m e i za b e s m r t n o u ; ali b e s m r t n o s t se m o e p o s t i i samo p r o k r e a c i j o m ( t o k o s ) k o j a kao svoj u v j e t
z a h t i j e v a p r i s u t n o s t l j e p o t e . Ljepota se manifestira
u raznim oblicima: tjelesnim, moralnim, duevnim (tijelo, dua,
umijea, znanosti, a vrhunac je apsolutna znanost, ideja apsolutne ljepote). Prema tome, ljubavnik se mora uspinjati preko raznih
oblika ljepote do vrhunca, do Ideje. Na svakom stupnju njega
erotski impuls ne tjera samo da kontemplira lijepo nego i da ga
reproducira u drugome i to su dva momenta istog iskustva, zaee
( k y e s i s ) ili unutarnje kontempliranje i raanje ( t o k o s ) ili
vanjska reprodukcija. Kod intelektualne reprodukcije i raanja
Sokratova metoda ne pretpostavlja samotniku tiinu izolacije
nego trai prisutnost drugog uma, sugovornika, odgovaraa na
pitanja. Konvencionalna, dijalektika metoda ispitivanja pretpostavki i traenja istine kroz suradnju jednog uma s drugim, to je
ispravan put i prava metoda. To praktino radi Sokrat kad trai
lijepe mladie i, zagrijan njihovom ljepotom, takve rijei raa

10

Platonov Simpozij
koje e mladie uiniti boljima. Taj se oblik prokreacije ostvaruje u uvodnom razgovoru Sokrata i Agatona: u Agatonovoj dui
(u ljepoti) Sokrat odlae produkte svoga trudnog uma. Isto se
zbiva u dijalogu s Diotimom: to je platonski dijalog u malome s
time to ne pita Sokrat nego netko drugi koji je uz to jo i ena.
Zato? To je Sokratova taktinost: pokazao je Agatonovo neznanje, sad hoe i svoje do razgovora s Diotimom. Diotima je
izmiljeno lice - da te stvari govori neka povijesna osoba, izgledalo bi da nisu originalne. Platonova Diotima izvana nadomjeta
Platonovog Sokrata: ona ga poduava iako stvarno samo izgovara
njegove misli a te su misli prikazane kao dio boanske objave. To
pokazuje njezino ime koje se moe prevesti kao Ona koju Zeus
asti a takoer njezino porijeklo: ona je Mantinejka, gr. a t i n i k e , to asocira mantiku, m a n t i k e , mantiko umijee
koje fungira kao demonski posrednik izmeu bogova i ljudi, Eros.
Zeus se ovdje zamilja kao vodea sila i mudrost, kao vodi
pravim putom ( o r t h e h o d o s ) a z a Diotimu je jednom napisano d a j e studija prorokog temperamenta, onog mentaliteta
koji je Platonu bio tako blizak. Ona predstavlja mistino u platonizmu a govor joj je spoj alegorije, filozofije i mita: u cjelini je,
dakako, filozofski, alegorijski je u slikovitu izvoenju Erosa od
Pora i Penije (Snalaljivosti i Oskudice), mitski u zavrnom dijelu
gdje, kako kae jedan komentator, strastvenim slikovitim jezikom izlae transcendentalnu ideju due. Pa kao to alegorija
vue porijeklo iz tadanje vjerske tradicije, tako jezik mita daje
naslutiti entuzijastiki kult jorfika. Osim toga, alegorija treba da
pokae da se Sokrat moe mjeriti s Aristofanom u imaginaciji i
inventivnosti mate. Nadalje, kao i u drugim dijalozima, ona je
konkretan oblik onoga to se kasnije iskazuje jezikom apstrakcije. Najzad, ona treba da istakne konkretne crte Erosa-Sokrata u
odnosu prema Alkibijadu. Cio simpozij nalikuje na transpoziciju
nebeske gozbe u Zeusovu vrtu u povodu roenja boice ljepote
Afrodite a personificirana ljepota (koju e Plotin kasnije nazivati
duom ili, jo preciznije, duom Zeusa) podudara se s njezinim slugom i pomonikom. Sto se pak tie suprotnih Erosovih
karakteristika, one su mu usaene prirodom (p h y s e i ) i nisu
steene a odgovaraju isto takvima u Sokrata, historijskom utjelovljenju Erosa.

11

Platonov Simpozij
Erosa karakterizira odreeno fluktuiranje: njegova je egzistencija stalno u porastu ili opadanju, od punine do praznine, od
roenja do smrti. To je u naravi onoga koji je ljubitelj lijepoga
( p h i l o k a l o s ) i ljubitelj mudrosti (p h i 1 s h s ) da je
samo zakratko zadovoljan postignutim objektom elje i da ga
boansko nezadovoljstvo stalno tjera za novim zadovoljenjima.
Taj je zakon ljubavi paralelan zakonu smrtnikog postojanja koji
ne kontrolira samo tjelesni ivot nego i duhovni. Prema tome,
demon Eros nije niti smrtan niti besmrtan, niti mudar niti lud,
nego kombinacija tih suprotnosti i zbog tih je kombinacija njegov
najkarakteristiniji naziv ili atribut filozof, dakle ljubitelj mudrosti, to implicira i ljubitelja besmrtnosti. U zavrnim misterijima Diotimine pouke dolazimo tako do problema besmrtnosti: Eros je elja za prokreacijom u sferi lijepoga radi postizanja besmrtnosti. Dosada su naime rezultati erotikog odgoja
bili razmjerno nesavreni. Ali to bi se dogodilo ako bi nadahnuti
pedagog (vodi) vodio Erosa pravim putom? Tim se putom
dijalektikog intelektualnog treninga, uspinjanjem preko raznih
stupnjeva, dolazi do vizije i openja s Idealnom Ljepotom. To nije
samo zadnja faza napredovanja Erosa nego najsavrenije stanje
to ga ovjek moe postii na zemlji. Ali da li je to i osobna
besmrtnost? Iz drugih se Platonovih spisa vidi da je on usvojio
doktrinu osobnoj besmrtnosti. Unato prorokoj nejasnoi
Simpozij tome ne proturjei. Dakle: pravi filozof stjee viziju
vjene ljepote pomou uma ili due kao pravog organa kojim
treba promatrati (ili kontemplirati) lijepo. Posjedovanjem toga
besmrtnog objekta ovjek kao noetiko ili logiko bie postaje
besmrtan. Koliko je ovjek zoon (ivotinja), podloan je
smrtnosti, ali koliko je filozof (dakle isto racionalna dua koja
dohvaa vjene objekte), on je besmrtan. To je najvjerojatnija
interpretacija Platonova gledita besmrtnosti. No moe li samo
odabrana elita dosei besmrtnost due? Dua je kao takva besmrtna. Kad se napije vode Lete i zaboravi objekte besmrtnog
ivota, jer je odve uronila u senzualni svijet, ona praktino gubi
mogunost dosizanja besmrtnosti i, premda traje i dalje, ne moe
biti s v j e s n o b e s m r t n a budui d a j e odvojena od percepcije
vjenih samostojnih objekata. Tako postaje razumljivo d a j e Platon mogao odrei besmrtnost dui koja je u tolikoj mjeri postala

12

Platonov Simpozij
dio zemlje da se noetiki element u njoj potpuno zatomio. I
kod ljepote funkcija joj se mijenja s usponom na najvii stupanj.
Tu ona vie nije samo sredstvo raanja i time steene posredne
besmrtnosti nego je i sama konani cilj. Na najvioj stepenici Eros
djeluje kao Eros istog uma; tu je on entuzijastika i plodna
spoznaja (inteligencija), strast razuma. A to to ljepota ovdje
vie nije podreena stjecanju besmrtnosti objanjava se time to
je ta krajnja ljepota ( k a l l o s ) , koja je i sam ideal, u sebi besmrtna pa onaj tko je stekne stekao je besmrtnost.
To to je sam Sokrat u dijalogu prikazan kao obrazac filozofije i ivo utjelovljenje Erosa moe biti dovoljnim da pokae da
je najhitniji rezultat njegova govora Erosu njegova vlastita
krajnja identinost s filozofskim porivom. Eros je enja za
dobrim, dakle prvenstveno za mudrou (s h i a), a to je drugi
oblik filozofskog impulsa odnosno mudroljublja ( p h i l o s o p h i a ) . Ali taj ljubavni ili filozofski poriv nije mrtav i beivotan,
on je i nain ivljenja i sustav odgoja; on je naelo za uspinjanje
u ivotu od ljepote do ljepote. On se umnaa: filozof nije samo
uenjak, on je nuno i uitelj. Zato je prirodno Platon glava
Akademije: filozofija se mora njegovati u filozofskoj koli.
Diotima je nauila Sokrata da je ljubav samo drugi aspekt
filozofije. Tako se za proroki temperament strast spaja s
razumom, spoznaja s osjeajem. Postoji i erotski aspekt religije
ili religiozni aspekt Erosa: spajanje strasti i razuma prati religiozni osjeaj i strahopotovanje!. Diotima je sveenica, Eros je polubog; ve je psalmist pjevao ei za Bogom. Tu imamo novu
viziju Erosova cilja: to nije vie zemni objekt nego nebeska i
boanska ideja.
Alkibijad, zadnji govornik, bio je u to doba (416. pr. Kr.) star
oko 34 godine i na vrhuncu ugleda kao najbriljantniji stranaki
voa u Ateni, ovjek znatnih intelektualnih sposobnosti i osobite
ljepote, zbog koje je bio nemalo umiljen. Sokrat se gradio kao
da mu je e r a s t e s (ljubavnik), dok je Alkibijad, s druge strane,
pokuavao razbuktati pretpostavljenu Sokratovu strast i bio je
ljubomoran na druge rivalske ljepotane poput Agatona. Ovdje je
prikazan kao imuan, vaan i popularan, pun ambicija i prilino
pod utjecajem javnog miljenja ak i protiv svoga boljeg uvjere-

13

Platonov Simpozij
nja. Nije ba optereen moralnim skrupulama, ak je simpatino
i prostoduno amoralan: zna za ono to je sramotno (a i s k h y n e ) samo preko Sokrata, koga on doista voli i to kompenzira
mnoge njegove mane i slabosti. Zapravo je Alkibijad vie e r a s t e s nego Sokrat: zaluen je i opinjen njime. Njegov je govor
nalik na satirsku dramu: pod oitim utjecajem boga vina, on ipak
ispunja ozbiljnu svrhu a to je ienje uspomene na Sokrata od
kleveta te uspostavljanje njegova moralnog integriteta okaljana
napadima komediografa i najzad sudskom osudom. Stil je Alkibijadov pomalo kaotian, ali to je normalno kod Dionisova sluge.
Poput neke drame, dijalog se jasno dade ralaniti u tri dijela
ili ina od kojih je srednji, govor Sokratov, kljuni. Ocjena prvih
pet govora unitavajui je sud Sokratov iako se njegova kritika
prvenstveno odnosi na Agatonov govor. Svi su se oni bavili p r i v i d o m (d a), on izlae i n j e n i c e : kakav je stvarno Eros.
Kao d a , prvih pet govora nimalo ne doprinose da se uvea
pravo znanje, e i s t e m e . Protiv miljenja nekih autora da su
tih prvih pet govora poredani redoslijedom od beznaajnijega
prema vanijemu govori okolnost da Agatonov nije nikako najbolji od njih, prije je, bar po Sokratu, najgori. Kritika prethodnika
u svakome od njih samo je retoriki trik. Drugi su pak vidjeli u
tih pet govora zajedno sa estim, Sokratovim, parove po Erosovim sferama: etikoj, fizikoj, vioj duhovnoj. Ali je pogreno
stavljati Sokratov govor u isti ko s ostalima. Trei su mislili da
su govori poredani po estetskom a ne logikom kriteriju: drugi je
bogatiji od prvoga. Ali to je dvojbeno, iako bez sumnje ima
neega u umjetnikom naelu rasporeda radi knjievnog efekta.
No Sokratov govor mora stajati za sebe, a to se, uz ostalo, vidi i
iz interludija prije samog govora: ta ne mogu hvaliti na taj nain,
nego istinito ... elim rei po svome, a ne prema vaim govorima.
Podjela u parove, dakle, ne postoji. Zato je Agaton peti? To je
jasno: njegov je govor vrhunac prvog ina jer on bije boj sa
Sokratom oko mudrosti. Glaukon je spominjao samo trojicu
sudionika na gozbi, Agatona, Sokrata i Alkibijada, koji su svi
poznate povijesne osobe, ne izmiljena lica. Da li moda Pausanija stoji za Isokrata a Agaton za Gorgiju? Teko; za koga bi onda
stajao Aristofan? Oni su knjievno upotrijebljeni kao tipovi, ne
kao individue, ali samo kao skup nefilozofskih umova, retora i

14

Platonov Simpozij
sofista, zastupnika dokse. Sokratov govor nije antiteza samo
Agatonovu nego i ostalima. A Alkibijadov stoji prema Sokratovu
kao praksa prema teoriji: svrha mu je pokazati iv portret Sokrata
kao savrena primjera Erosa i tako nas prisiliti da priznamo da u
ivom Sokratu imamo potpunog filozofa: on je Eros koji itav
ivot provodi u bavljenju filozofijom kao demonski ovjek ba
kao to je i za Erosa reeno d a j e demon. Uz to, sporedna je svrha
oito obraniti uitelja od objede da se uputao u neiste odnose
s uenicima. Ali u Alkibijadovu govoru nalazimo odjeke i reminiscencije ne samo na Sokratov govor nego i na one ranije. To
dolazi odatle to je Sokrat i ljubljenik i onaj koji ljubi a implicitno
je ve u usporedbi sa satirima i silenima jer upuuje na nj kao
ljubavnika ( e r a s t e s ) unato njegovoj neuglednoj ( e d e e s )
pojavi. To se vidi iz ovih paralelnih mjesta:
Sokrat Erosu:

Akibijad Sokratu:

Eros je e d e e s (oskudijeva);

Sokrat je izvana e d e e s;

Eros uvijek postavlja zasjede

lijepima i dobrima pletui neke smicalice;

nego si izmanevrirao da
legne uz najljepega

po prirodi je zaljubljenik u
lijepo;

Sokrat se erotiki ponaa

prema lijepima;

bos je i beskunik.

hodao je bos.

Odjeci iz ranijih govora kod Alkibijada:

(p a s s i m ) Eros

kao e r o m e n o s (ljubljenik)

Sokrat

hrabar; umjeren (suzdran), potpune vrline, divljenja vrijedan,

nadahnjuje osjeajem asti.
Fedro: Eros ucjepljuje stid
kod onih koji su
a i s k h r i (sramotni,
nedostojni).

Alkibijad: a ja se jedino pred

njim stidim

Agaton: Eros je osobito pun

samosvladavanja.

slutite li koliko je
suzdranosti pun?

15

Platonov Simpozij
Agaton: U nevolji i bijegu
je pomonik i najbolji
spasilac.

nego je spasio i moje

oruje i mene sama

Eros ne mari za tjelesnu

ljepotu.

prezreo je (i) ismijao

(moju mladenaku
ljepotu)

Sokrat: prezrevi ljepotu jednoga.

Eriksimah: taj se bog protee
na sve.

(nai e da mu se
rijei) proteu na najbrojnija pitanja, zapravo na svako

Sve to pokazuje da pod prividnom kaotinou Alkibijadov

govor krije uza svu impulzivnu spontanost potaknutu vinom visoku artificijelnost te da je vrlo paljivo i umjeno sainjen. Ali
Alkibijadov se govor unekoliko tie i samog Alkibijada jer i on
ima obje uloge, i ljubavnika i ljubljenika:
Alkibijad: ljubavniku se sve
doputa, on se usuduje sve initi i govoriti

Ostali Erosu:
Pausanija: Izvravajui udesna djela raditi ono
to rade zaljubljenici
ljubljenima

...bijah u neprilici
zarobljen

Pausanija: samo za nj svojevoljno ropstvo nije

sramota

... to odapinjui
kao strijele...

Sokrat: silan lovac

kao zaljubljenik
snujui zasjede
ljubljenima

Sokrat: (Eros) zasjede plete

lijepima i dobrima

Alkibijadov govor sadri reference na osjeaje i rijei izraene od svakoga od prethodnih govornika. Opisujui sebe, Alki-

16

Platonov Simpozij
bijad navodi odjeke iz govora prve petorice, a u opisu Sokrata
odjeke Sokratova govora. Opi bi se dojam mogao ovako saeti:
kakav je odnos Alkibijada prema Sokratovu-Diotiminu govoru u
pogledu praktine vrline i savrenstva, takav je odnos prvih pet
govora prema Sokratovu-Diotiminu u pogledu teoretske istine i
savrenstva. I na koncu: Alkibijad iskuava Sokrata klimaktiki
(a d s). To je vjerojatno namjerno iscrpno prikazivanje metoda lane ljubavi kao kontrast i karikatura prave, istinske ljubavi.
Ako hoemo najzad rei neto dijalogu kao cjelini, namee
se pitanje osnovne namjene, svrhe, cilja Simpozija. Neki su ga
nalazili u osnovnoj ideji Erosa koji sve povezuje, dakle u doktrini
Erosa. Drugi su mislili da Platon ovdje jo jednom hoe pruiti
primjer prave metode kako treba obraivati filozofske probleme.
Ali u tom bi sluaju bio Agatonov govor suvian. Trei su smatrali
da ne postoji jedan jedinstven provodni motiv, nego da u III. inu
Platon uvodi jedan novi. Ali taj novi motiv Sokratu kao idealu
i filozofije i ljubavi, majstoru umjerenosti i magije, proima sva
tri ina i dominantan je faktor u svima. Teichmiiller i Wilamowitz
sugerirali su da je Simpozij napisan kao obrazac gozbe za
ugledanje, to je sasvim nevjerojatno. Gomperz je drao d a j e taj
dijalog nadahnut Platonovim osjeajima prema Dionu, sicilskom
politiaru i njegovu oduevljenom ueniku koji je ivotom platio
plemenit pokuaj organiziranja Sirakuze kao platonske filozofske idealne drave. To je vjerojatnije, ali je nedokazivo. Ostaje
kao najplauzibilnija stara ideja Schleiermachera: propositum est
Platoni in Convivio ut philosophum, qualem in vita se exhiberet,
viva imagine depingeret, dakle: namjera je Platonova u Gozbi
da ivom slikom prikae (idealnog) filozofa kakvim se on pokazuje u ivotu.
kronolokim pitanjima vezanima uz Simpozij dosta se
raspravljalo. Postavljaju se tri pitanja: vremenu kad je bila
gozba, kad je bio uvodni razgovor Apolodora i prijatelja i kad
je nastao sam dijalog.
a) Prema Ateneju, Agaton je 416. pr. Kr. pobijedio na tragikom
natjecanju (Lenejama? Dionizijama?) za arhonta Eufema,
a Alkibijad se tada nalazio na vrhuncu moi i ugleda u politici.

17

Platonov Simpozij
b) Ima nekoliko naznaka u tekstu koje upuuju na vrijeme uvodnog razgovora: 1) prolo je nekoliko godina od same gozbe, 2)
prolo je mnogo godina od Agatonova odlaska u Makedoniju
(smatra se da je to bilo 408. pr. Kr. ili blizu te godine), 3) tri
su godine otkako se Apolodor poeo druiti sa Sokratom, 4)
koji je jo iv. Kako je Sokrat pogubljen 399, uvodni se razgovor mogao odvijati izmeu 408. i 399, a veina ga smjeta u
400. pr. Kr.
c) Za datum a n t e q u a m uzimaju se Aristotelovi spisi Politika
II i de Anima //, gdje se upuuje na Simpozij, te vjerojatna
aluzija komediografa Aleksisa zabiljeena kod Ateneja, to sve
nije mnogo. Osim tih vanjskih indicija moda je unutarnja
spominjanje raseljavanja (d i i k i s m s ) u 193 A, to bi bilo
aluzija na raseljenje Mantineje 385. pr. Kr. Kao podaci za
utvrivanje datuma p o s t q u a m smatra se znaajnim to se
ne spominje obnova Mantineje 370. i bitke kod Leilktre 371.
(na to se mogla oekivati aluzija u 178 E, kako misle neki).
Stilometrijske analize (Lutoslavskoga) nisu se pokazale uvjerljivima. Moda je Simpozij vremenom nastanka blizak Fedru, ali od toga nema mnogo koristi, a jednako niti od usporedbe sa Ksenofontovim Simpozijem. Zato se samo kao
najvjerojatnije uzima da je Platonov spis mogao nastati oko
385-383. pr. Kr.

18

Eros iz Centocelle. IV. st. prije Kr. Kopija. Rim.

SIMPOZIJ
APOLODOR. PRIJATELJ

p'iT1

APOLODOR: ini mi se1 da nisam neupuen u ono to a

pitate. Sluajno sam naime nedavno od kue iz Falerona2 iao
u grad; tad me jedan poznanik ugledao odostrag pa izdaleka
zazvao i ujedno u ali rekao: O ti Faleranine, Apolodore3
nee li nas priekati? I ja zastadoh i priekah. A on e: uj, 5
Apolodore, doista ba sam te nedavno traio jer sam te htio
priupitati druenju Agatona, Sokrata, Alkibijada i ostalih b
koji se onomadne naoe nazoni na gozbi, naime kakvi bijahu
ti govori ljubavi.4 Jer pripovijedao mi je netko drugi koji je
uo od Feniksa Filipova a rekao mije da i tebe zna. No nita
mi pouzdano nije umio rei; zato mi ti ispripovijedaj; pa i 5
duan si u najveoj mjeri da izvijesti rijeima svoga prijatelja.5 Ali najprije mi, ree, reci jesi li osobno uestvovao u tom
druenju ili nisi. A ja rekoh: Sasvim je oito da ti nita
pouzdano nije ispripovijedio taj izvjestilac ako misli da je C
nedavno bilo to druenje za koje pita tako da bih i ja
1
Strogo uzevi, Simpozij je u samo vrlo ogranienoj mjeri dijalog jer osim
kratke izmjene replika u 173 D E jedini je govornik Apolodor koji odgovara na
pitanje neimenovana prijatelja ( h e t a i r o s ) razgovorima na Agatonovoj
gozbi. Prijatelja je vie (pitate, nas itd.), ali kako su ostali nijemi sluaoci
a samo jedan govori, jedan je od tradicionalnih naslova Simpozija bio HETAIROS.
2

Atena je imala vie luka od kojih je od Temistokla dalje Pirej najvaniji i

najvei. Faleron je najstarija atenska luka a primao je preteno trgovake brodove, naroito otkako je Pirej izgraen i utvren; Pirej je bio i ratna i trgovaka

20

2020

.
. els %
,) r f j , "92 ," ,
" 9, ^;" repi.
, "," , "
'
iv
,

, tlbtvai.
ovbev
.
crv ei
.
bi "
5
, " , apej/tvov / ] ; "
" ovbev bi&
6 bovVoi el
9 ^"
" ye
luka a postojale su jo i posebne male samo ratne luke Z e a i Munihija. Faleron
je bio od grada udaljen oko 4 km.
3
Nije jasno u emu bi ovdje bila ala iako nagaanja ima vrlo mnogo.
Svakako je obraanje Apolodoru poneto pjesniki uzvieno i sveano pa je u
prijevodu ono jednako intonirano. Ostala ponuena rjeenja nisu naila na ire
prihvaanje pa ih je i prevodilac zanemario.
4

U izvorniku ovdje postoji laki anakolut.

Sokrata i njegove rijei, to pokazuje da je on bio najvaniji.

21

St. III
. 172
a

Simpozij

172 c

5
173

bio mogao prisustvovati. Dakako. Pa kako, Glaukone?,

rekoh ja. Ne zna li da je ve mnogo godina otkako Agaton
nije ovdje?6 Otkako pak ja provodim vrijeme sa Sokratom i
svakodnevno vodim brigu tome da znam to govori ili radi,
jo nisu ni tri godine; a prije toga, trkarajui nasumce unaokolo i mislei da radim neto vano, bio sam jadniji ma od
koga, ne manje nego ti sada, jer sam drao da valja sve prije
raditi nego baviti se filozofijom. A on e: Ne rugaj se nego mi
reci kad se zbilo to druenje. Ja pak rekoh: Jo kad smo mi
bili djeca,1 kad je svojom prvom tragedijom8 pobijedio Agaton,9 dan poslije onoga u koji je prinio pobjednu rtvu zahvalnicu on sam i lanovi kora.10 Bogami doista davno, kako se
ini, ree. No tko ti je to ispripovijedao? Zar sam Sokrat?
Ne, Zeusa mi, rekoh, nego onaj koji i Feniksu. Bijae neki
Aristodem Kidatenjanin,n sitan, uvijek bosonog; a bio je nazoan u tom drutvu kao jedan od najveih ljubitelja12 Sokrata
onoga vremena, kako mi se ini. No ipak, i Sokrata sam
poneto priupitao onome to sam uo od njega i kazivao mi
je isto kao to je i onaj pripovijedao. Pa to mi dakle ne
ispria?, on e.

U svakom sluaju put u grad prikladan je onima to idu i

C za prianje i za sluanje. Tako dakle idui zajedno, govorasmo
istome te, kao to rekoh u poetku, nisam neupuen. Pa ako
treba da i vama ispripovijedim, valja to initi.13 Jer i sam i
inae, bilo da sam neto raspravljam filozofiji bilo druge
5 sluam kako raspravljaju, osim to smatram da je to korisno,
udo je jedno kako uivam; kad pak sluam neke druge, napose
te vae bogatae i novare, i sam se ljutim i vas prijatelje alim
d jer mislite da radite neto vano a ne radite nita. A moda opet
6

Kako je navedeno u predgovoru, to je jedno od uporita za datiranje ovog

7
uvodnog razgovora.
A p o l o d o r i Glaukon. I Platon, roen 427, bio je tada jo
8
djeak.
Misli se: tragikom tetralogijom, jer su se pjesnici natjecali s po tri
tragedije i j e d n o m satirskom igrom (ili dramom). U starije vrijeme tetralogije su
bile organske, tj. sadrajno povezane, ali ve od Sofokla to se naputa. Kako je
9
navedeno u predgovoru, bilo je to 416. pr. Kr.
Znamenit atenski tragiki

22

k
172 c

6?;," .
" , 5 , ; * otl
, > 3
5
tlbevat, otl ) ], ;
173 ^ )
, ,
"
Kat os, " )
"
, " 5
5 " otl " , / )
,
} LVLKLa
ol "
," , " aL,
^.
oL L; ; "
b " " 5 , " 5 o l v l k l . 5 L, KavaL, L, vL 5 } ,
La , .
voL
5 na 7] , oL
oL bLo"
" ," , "

oL; La
opovoL "
oLoa,
C , , .

LaaL, \ oLLV.
, Lva Looa
oLaL , oaL LaL
5 TLv,
aLLv,
oaL , otl oLv
d .

pjesnik koji je za svoga kratkog ivota postigao veliku slavu. Djela su mu
izgubljena pa nam je danas samo p o s r e d n o poznat po citatima i sudovima kod
drugih antikih pisaca. D o s t a se spominje u Aristotelovoj Poetici kao inovator
u sadrajnom pogledu. O k o 408. na poziv m a k e d o n s k o g a kralja otiao je u
njegovu prijestolnicu gdje mu se otada gubi svaki trag pa je zacijelo ubrzo umro.
10
Koreuti. Pobjednikom se smatrao ne samo autor tragedije (teksta, glazbe i
plesa) n e g o i didaskal (reiser), glumci i dramski kor.
" Iz atenske opine

23

Simpozij
vi mene smatrate mahnicem i mislim da pravo mislite; ja pak
vama to ne da mislim nego dobro znam.
PRIJATELJ: Uvijek si isti, Apolodore; ta uvijek grdi i
sebe i druge i ini mi se da ba sve smatra jadnima osim 5
Sokrata, poevi od sebe. I odakle si stekao taj nadimak da te
nazivaju zanesenjakom, ja ne znam; ali u svom si govoru uvijek
isti: bjesni i protiv sebe i protiv drugih osim Sokrata.
10
APOLODOR: Pa nije li, premili, doista jasno ko sunce da e
mahnitam i ludujem ako tako mislim i sebi i vama?
PRIJATELJ: Nije vrijedno, Apolodore, da se sada tome
svaamo, nego kao to smo te molili, svakako uini tako i 5
ispripovijedi nam kakvi su to bili govori.
APOLODOR: Pa bili su oni otprilike ovakvi; ali radije u
vam i ja pokuati ispripovijedati od poetka kako je pripovije- *74
dao i on.
Ree14 naime da ga15 je sluajno sreo Sokrat okupan i
obuven u otmjenu obuu, to je on malokad inio; a on da ga
je upitao kamo ide tako lijepo udeen.
5
Sokrat mu je odgovorio: Na ruak k Agatonu. Juer mu
naime umakoh na pobjednoj sveanosti jer sam se uplaio
vreve. Ali pristao sam da se danas pojavim. Zato se dakle
uresih da lijep poem k lijepu. Nego ti, ree, to misli tome
da odlui nepozvan doi na gozbu?
b
A ja, ree Aristodem, rekoh: Tako kako ti kae.
Pa slijedi me onda, ree Sokrat, da i poslovicu pokvarimo izvrnuvi je da i Agatonu na gozbe sami od sebe doi e
12
Kidatene, iz zapadnog dijela grada.
U izvorniku e r a s t e s , to m o e znaiti
i tovatelj pa tako mnogi ovdje prevode. Ja sam ipak stavio drugo mogue
znaenje te rijei zbog erotike problematike ovog Platonovog spisa kao i zbog
nesumnjive lake erotske obojenosti to ju je imao odnos Sokrata i njegovih
uenika u mnogim sluajevima (ovdje kod Alkibijada). Za to govori i sadraj

24


eivcu,
9 .
. , 9
?,
,
.

, *
,
.
.
,
;
. , 9,
9 , ,
.
. ^ 9


.

iyg

174

*
,
.
5
9
Kat 'Em ,
, 9 .
, .
, 9 ,
;
b
, , ^.
" , ,
, 9

13
samog Simpozija.
Prividno samo tautoloki; smisao: ako moram to uini14
ti, red je da zaponem s time.
Sve to slijedi do kraja dijaloga ispriano je
u indirektnom govoru (odnosno tzv. akuzativu s infinitivom) i sintaktiki je
ovisno tome ree. Dakako, bilo bi nespretno pokuati to reproducirati u
15
16
prijevodu.
Tj. Aristodema.
Teko mjesto. Veina rukopisa ima: da

25

Simpozij
5 dobri.16 Jer ini se da je Homer ne samo pokvario tu poslovicu
nego se i ogrijeio nju: premda jeAgamemnona prikazao kao
c osobito valjana mua u ratnim poslovima a Menelaja kao
'mlitava kopljanika kad jeAgamemnon prinosio rtvu i astio
gozbom, prikazao je Menelaja kako mu nepozvan doe na
gozbu,17 dakle on koji je bio loiji na gozbu boljega.
5

To uvi, ree Apolodor da je kazao Aristodem: Valjda e

se i za mene initi ne kako ti kae, Sokrate, nego po Homeru da
ja, premda neobrazovan, idem na gozbu k mudru ovjeku nepozvan. Stoga, kad me ve vodi, gledaj kako e se opravdati.
d Jer ja neu priznati da dolazim nepozvan nego pozvan od tebe.
'Skupa koraaju oba'18, ree Sokrat, promiljat emo
unaprijed to emo rei. No hajdmo!
Tako otprilike porazgovaravi, ree Aristodem19 da su li. Sokrat je koraao putem udubljujui se neto u misli i
zaostajui, a kad je Aristodem zastajkivao ekajui ga, govorio
e mu je neka samo ide naprijed. Kad je stigao do Agatonove
kue, zatekao je vrata otvorena te ree da mu se ondje dogodilo
neto smijeno.20 Doavi mu ususret, odmah ga je neki rob
poveo unutra gdje su leali21 ostali i zatekao ih je kako se ve
spremaju objedovati; i odmah im ga je ugledao, Agaton je
5 rekao: U dobar as dolazi, Aristodeme, da objeduje s nama;
ako si pak doao poradi neega drugog, odloi to za drugi put
jer ve sam te juer traio da te pozovem, ali te nisam mogao
nai. No kako to da nam ne dovodi Sokrata?
A ja, ree Aristodem, osvrtao sam se, ali nigdje ne vidjeh

dobrima na gozbe dolaze dobri. Danas se usvaja gornja Lachmannova emendacija koja sadri igru rijei s Agatonovim imenom jer bi se o n o moglo prevesti
priblino kao Dobrica. Z n a m o za neke verzije poslovice na koju aludira Sokrat,
ali zbog rijei pokvarimo izvrui je tekst je ipak problematian i izazvao je
17
mnotvo rasprava bez zadovoljavajueg rjeenja.
Ilijada 17, 587. Dakako,
ovo je sve reeno u ali ako i nije moda ismijavanje sofistike pedanterije u
homerskoj kritici kakvu, na primjer, citira Aristotel u Poetici 25. Menelaj u

26

5
.
"

'

C , "
,"
'

, ^
.
5
"
, , ' "
.

}9
d , ' .
" \" , " "

.
' .

.

5
,


7 .
r f j
e Trj , ,
.

,

*
9
5
5 ', 2, (^, ,
\ ' ,
, ,
.
;
Kat , ,

18
tom 17. pjevanju nikako nije prikazan kao mlitav kopljanik.
Ilijada 10,
19
224. Nastavak stiha Platon je izmijenio.
Ovdje i drugdje dodano je ime
govornika (u prethodnoj reenici Sokrata, prije toga Apolodora odnosno Aristodema) radi lakeg praenja teksta premda ime u izvorniku redovno nedostaje.
20
Smijeno je to to je on bio uveden kao uzvanik, a Sokrat, koji je trebao
21
opravdati njegov dolazak bez poziva, ostao je vani.
U antici se za stolom
lealo na poivaljkama a ne sjedilo na stolcima.

27

Simpozij

i74

Sokrata da me slijedi. Rekoh stoga da sam doao zajedno sa 10

Sokratom koji me je pozvao ovamo na ruak.
Ba si dobro uradio, ree Agaton. Ali gdje je on?
Ulazio je odmah za mnom2U pa se i sam udim gdje bi
mogao biti.
Nee li pogledati, mome, rekao je Agaton, i uvesti
Sokrata? A ti, Aristodeme, nastavi, legni uz Eriksimaha.
I ree Aristodem da ga je rob umio ondje gdje je sjedio; a
neki je drugi rob doao s vijeu da se taj Sokrat povukao u
predvorje jednog susjeda, da stoji i da na njegovo dozivanje
nee ui.
Ba udno kae, rekao je Agaton. No nee li ustrajati
i zvati ga i dalje?
Ali Aristodem je rekao: Nikako! Nego pustite ga na miru.
U njega je naime takva nekakva navika: ponekad se udalji bilo
kamo pa stoji. A doi e odmah, kako ja mislim. Zato ga ne
uznemirujte nego ostavite ga s mirom!
Ako ti to misli, tako i treba initi, rekao je Agaton. Ali
nas ostale gostite, momci! U svakom sluaju stavljajte pred nas
to god hoete jer vas nitko ne nadgleda; ja to nikada nisam
uinio; sada pak smatrajte da ste i mene vi pozvali na objed
kao i sve druge pa nas posluujte da bismo vas hvalili.
Poslije toga ree Aristodem da su oni objedovali a da
Sokrat nije ulazio; da je Agaton vie puta nareivao da se
poalje po Sokrata, ali da on to nije doputao. Ovaj je pak

21a

Kako vidimo iz onoga to slijedi, tu Aristodem grijei.

28

175

10
b


7 eh ,
* .
? \ *, ;
" eiarjei
.
7, , , ', ^
; \ ' , , '
.
6 \
rtm 7W "
iv ,
."
" \ > ' *
;
, 9 .
* evioT rj .

9
' , .
KiveiT, eare.
'' , el ,
9
.
' , , .
,
,
9 h
, , &.
Mera \ ,
kvai.
' , e iav.
cu

29

174 e

175

5c

Simpozij

5 doao proboravivi tako ne ba mnogo vremena kao to mu je

inae bio obiaj nego najkasnije kad su oni bili usred gozbe.
Ree da je potom Agaton, koji je sluajno sam leao na krajnjoj
poivaljci,22 rekao: Sokrate, legni uza me da se i te mudrosti
d nauijem23 koja ti je pristupila24 u predvorju. Ta oito je da si
je se domogao i da je vrsto dri; inae se i ne bi okanio.25
A Sokrat je sjeo i rekao: Dobro bi bilo, Agatone, kad bi
mudrost bila takva da se prelijeva iz punijega od nas u prazni5 jega kad se dotiemo jedan drugoga, onako kako se voda u
aama kroz vunu26prelijeva izpunije u prazniju. Ta ako tako
stoji stvar i s mudrou, tad visoko cijenim leanje uza te; jer
e mislim da u se od tebe napuniti mnogo izvrsne mudrosti. Moja
bi naime mogla biti nekakva neznatna i sumnjiva, nalik snu, a
tvoja blistava i u veliku usponu kad je od tebe jo mlada
5 prekjuer tako silno zabljesnula i jasno zasjala pred vie od
trideset tisua Helena27 kao svjedoka.
Podrugljivac si, Sokrate, odgovori Agaton. I tome kao
i mudrosti malo emo se kasnije pretija i ti a Dionis e nam
io biti sudac; a sad se najprije okrenimo objedu.28,
j6

Poslije toga, kad je Sokrat legao k stolu i kad su i ostali

poobjedovali, kad su izlili rtve Ijevanice i zapjevali bogu po
obiaju, dali su se na pie; tada je, ree Aristodem, Pausanija
5 zapoeo ovako nekako govoriti: Dobro, dakle, ljudi, na koji
bismo nain najlake pili? to se mene barem tie, kaem vam
da mije uistinu vrlo loe od jueranjeg pia i treba mi nekog
odmora, - a mislim i mnogima od vas; ta bili ste prisutni juer
b - gledajte stoga na koji bismo nain najlake pili.
22
Lealjke su imale svaka po dva mjesta a mogle su biti poredane u redu ili
u obliku okrenuta slova U. U svakom je sluaju prvo mjesto brojei slijeva udesno
smatrano poasnim a zadnje na desnom kraju najniim pa je na njemu iz utivosti
obino bio domain. Zato se prvo slijeva zove prvim mjestom (ovdje je na
23
niemu bio Fedro) a ovo potonje krajnjim.
Naime, pored asti da leim i
4
25
blagujem pored tebe.
Ili: pala u dio (kao plijen - slika iz lova).
Naime,

30

5 ,
.
'

\ , ,
,
d , .

' .
%,
, , 5 , ,
bia
.

e ,
.

,
, ,
5
c .
* , , , .


, }
.
176
, ,
, ,
,

5 .
, , ,
;

b .
26
27
daljnjeg razmiljanja stojei u predvorju.
Vunenu nit.
Za Velikih Dionizija mnotvo je saveznika i stranaca grnulo u Atenu. Ovo mjesto navodilo bi
na zakljuak da je Agaton pobijedio prazniku Velikih ili Gradskih Dionizija a
28
ne Leneja, kada su takoer bila organizirana pjesnika nadmetanja.
Ovdje
i drugdje radi se glavnom atikom dnevnom obroku koji se uivao oko suneva

31

Simpozij
Tada je Aristofan rekao: To svakako dobro kae, Pausanija, da na svaki nain naemo neki lak nain pijenja; ta i ja
sam jedan od onih koji su se juer nakvasili.
Sasluavi ih, tad je rekao Eriksimah Akumenov: Ba 5
dobro kaete. Jo jednoga od vas treba da ujem, kako je
raspoloen prema elji za piem Agaton.
Nikako, odgovorio je ovaj, ni sam nisam ga eljan.
To bi, kako se ini, ree Eriksimah, biopoklon s neba29 c
za nas, za mene, Aristodema, Fedra i ove, ako ste sada odustali
vi koji ste najjai u piu; mi smo naime uvijek slabi u tome. A
Sokrata izuzimam: kadar je naime oboje tako da e mu biti
pravo budemo li radili jedno ili drugo. Kako mi se, dakle, ini 5
da nitko od nazonih nije spreman piti mnogo vina, moda bih
ja bio manje neugodan30 ako bih govorio istinu tome kakva
je mana opijanje. Mislim barem da mi je to postalo jasno d
zahvaljujui lijenitvu da je pie pogubno za ljude; zato niti
bih sam ubudue dragovoljno poelio piti niti bih drugome
savjetovao, napose kako sam jo pijan od juer.
Ta zbilja, rekao je, prihvativi, Fedro Mirinuanin,31 ja 5
bar navikao sam sluati te i inae a osobito kad govori neto
u vezi s lijenitvom; a sad e i ostali ako dobro porazmisle.
uvi to, svi pristadoe da u tim prilikama ne provedu druenje e
u opijanju nego da piju onako kako se kome svia.
Poto je, dakle, rekao je Eriksimah, to odlueno da
svatko pije koliko hoe a da nita ne bude na silu, predlaem 5

zapada, pa objed ba i nije najprecizniji prijevod, ali se ne moe govoriti

veeri. Atiki raspored dnevnih obroka uglavnom se podudara s onim u zemljama u kojima je radno vrijeme od 9 do 17 sati pa je objed negdje oko 18 ili 19
29
30
sati.
Doslovno: nenadan sretan nalaz, iznenadna dobit.
Tj. n e g o inae.
31
Iz atike opine Mirinunta: vidi u predgovoru.

32

k
; 9 , ,
, 7

.
5

* ?, , .

, 9().
, , 9 .
" , 9 , ,
' ,
.
'
,
9
.


,
.

,
*
,
' i .
' , ,
9, ev , ,

, 5
.
, , t i .
bourat, ttlviv h,v , be &

33

Simpozij
potom da se okanimo frulaice koja je upravo ula pa neka
svira sama sebi ili, ako eli, enama unutra, mi da danas
vrijeme provedemo u besjedama jedan s drugim; u kakvim pak
io besjedama, ze//m vam razloiti ako hoete.
177

5
c

Aristodem ree da su svi kazali da hoe i pozvali ga neka

razloi. Eriksimah je na to rekao: Poetak mi je govora po
Euripidovoj 'Melanipi':32 govor to ga kanim kazivati nije moj
nego ovoga ovdje Fedra.33 On mi naime svagda govori Ijutei
se: 'Nije li nepodnoljivo, Eriksimae, to su nekim drugim
bogovima pjesnici spjevali himne i peane, a Erosu, tako drevnom i monom bogu, niti jedan od tolikih pjesnika to se rodie
nije spjevao nijedan enkomij.34 Ili opet, ako hoe, pogledaj te
valjane sofiste35 kako u prozi sastavljaju pohvale Heraklu i
drugima kao estiti Prodik;36 i to je moda manje vano i
neobino, ali menije ve dola u ruke knjiga koja je sadravala
udesnu pohvalu soli zbog njezine korisnosti a mogao bi vidjeti
i mnogo drugo takvo obasuto pohvalama. Pa zar da je dakle u
takve uloeno mnogo truda a da se do dananjega dana nitko
nije prihvatio da dostojno pjesmom proslavi Erosa nego je taj
silan bog ostao tako zanemaren ?' To mi se doista ini da Fedro
dobro kae. Ja dakle elim ovome31 dati gozbeniprilog i ugoditi
mu a ujedno mi se u ovim prilikama ini dolinim da mi
nazoni poastimo tog boga. Ako ste i vi istoga miljenja, neka
nam govori budu dovoljna zabava; drim naime da treba da
svaki od nas izrekne govor kao pohvalu Erosu najljepi to
moe, poinjui slijeva nadesno, a da kao prvi zapone Fedro
32
Euripid je napisao dvije tragedije Melanipi, Mudru Melanipu i
Melanipu uznicu. Ovdje se misli na prvu: Eolova ki Melanipa imala je s
Posejdonom dva sina koji su po odredbi oca bili othranjeni uz Eolova stada. Kad
su vieni kako ih krava doji, kao udovita, nakaze odvedeni su pred Eola koji
je naredio da ih spale. Tad je istupila majka Melanipa i vrlo sofisticiranim
govorom punim retorikih doskoica, koji je kasnije bio obilato persifliran
33
u komedijama, dokazivala da (djeaci) nisu nikakva udovita.
Fedro je

34

k
,
,
,
,

177

, ,
.
5 ,
, ,

, ,
,
b ;
,
,
, *
5 ,
' ,
C
,
'
.
.

, '
.
d ,

" ,
strastven ljubitelj govora, napose Erosu. njemu vidi u predgovoru. Po njemu
34
je nazvan jedan Platonov dijalog.
Pean je sveana pjesma bogovima (prven35
stveno Apolonu), a enkomij pohvalna pjesma.
Fedro je njihov tovatelj, zato
36
ovdje bez ironije.
Aludira se na Prodikov Heraklov izbor kome govori
Ksenofont u II knjizi U s p o m e n a na Sokrata. Radi se znamenitoj paraboli: Heraklo je na raskriju i mora odluiti hoe li poi putem kreposti
37
i napora ili lagodna i neslavna ivota. On, dakako, bira prvi.
Fedru.

35

Simpozij
jer i lei na prvome mjestu a istovremeno je zaetnik te zamisli. 5
Sokrat je uzvratio: Nitko ti, Eriksimae, nee glasovati
protiv toga. Ta ni ja to ne bih odbio koji tvrdim da ne znam
nita drugo do ljubavne stvari, zacijelo ni Agaton i Pausanija,
a valjda ni Aristofan koji se i bavi samo Dionisom i Afroditom,38 pa niti itko drugi od ovih tu to ih ja vidim. No ipak mi
to leimo medu zadnjima nismo u ravnopravnu poloaju. Ali
ako oni ispred nas primjereno i lijepo proslove, mi emo se time
zadovoljiti.39 Nego neka Fedro s dobrom sreom zapone i
neka hvali Erosa!

S time se doista sloie i svi ostali i rekoe isto to i Sokrat.

Dakako, svega to je svako izrekao niti se u cijelosti sjeao
Aristodem a niti se opet ja sjeam svega to je on govorio; ali
ono to mi se kod pojedinih govornika u najveoj mjeri uinilo
vrijednim pamenja, njihove u vam govore ispripovijediti.
5
Najprije dakle, kao to velim, Fedro zapoe besjediti otprilike od tvrdnje da je Eros velik bog i udesan kako ljudima tako
i bogovima i to kako u mnogome drugome, tako osobito svojim
roenjem. Ta asno je biti jedan od najstarijih bogova, rekao
je. Dokaz je pak tome ovo: roditelji Erosovi niti postoje niti ih b
spominje bilo koji prozni pisac ili pjesnik,40 nego Hesiod kae
da je najprije nastao beskrajni prazni prostor
a zatim
Zemlja irokijeh grudi, jek sigurno sjedite svima,
Eros jo41
38

Dionis je bog atenskoga kazalita u kojem je njegov sveenik imao poasno

sjedite a u orkestri (prostoru za kor) bio je postavljen Dionisov lik. U z to, on je
zatitnik glumaca koji su Dionisovi umjetnici. Cesto je prikazivan i kao sin
Afrodite, to nije neobino obzirom na jaku erotinu obojenost mnogih kome-

36

k
,
.
5
, , ,
.
,
,
, 5, e
9
,
.
5
, .
) 5
'.

.
!*]&
5
, 6


,

.
5
, ,
, 6 a
, } ],
.
5
, , b
5
, 5 ?

5
, ,
5
dija. Vino se u j e d n o m Aristofanovom fragmentu naziva Afroditinim mlijekom
39
a Ahilej Tatije kae da je vino hrana ljubavi.
Tj. nee biti potrebno da
40
dodamo bilo to. T o se, naravno, nee dogoditi, nego ba obrnuto.
T o nije
41
tono: spominju ih Alkej (Zefir i Iris) i Simonid (Ares i Afrodita).
Teogonija
116 i d. Moj prijevod.

37

Simpozij
a s Hesiodom se slae i Akusilaj da su poslije beskrajnog
praznog prostora nastali to dvoje, Zemlja i Eros. Parmenid pak
njegovu roenju veli:
Tada od sviju bogova on Erosa najprvog smisli.*2
c

5
*79

Tako se s mnogih strana slono priznaje da je Eros medu

najstarijima. A kako je najstarijion nam je izvor najveih
dobara. Ja bar ne umijem rei ima li koje vee dobro za mlada
ovjeka nego valjan ljubavnik odnosno za ljubavnika valjan
ljubljenik. Ono naime to treba da kroz itav ivot vodi ljude
koji namjeravaju estito proivjeti, to niti im je rodbina kadra
tako duboko usaditi, niti poasti, niti bogatstvo, niti ita drugo
koliko ljubav.43 emu to dakle govorim? stidu u runome,
revnu nastojanju u lijepome. Bez toga ni gradu ni ovjeku
osebniku44 nije mogue ostvarivati velika i lijepa djela. Ja stoga
tvrdim da ovjeka koji ljubi, ako izae na javu da radi neto
sramotno ili da se iz kukaviluka ne brani od nekoga koji mu
ini nasilje, nee to tako zaboljeti niti ako ga vidi otac niti
prijatelji niti bilo tko drugi kao ako ga vidi ljubljenik. A isto to
vidimo i kod Ijubljenika da se osobito stidi pred ljubavnicima45
kad je opaen u neemu sramotnome. Ako bi se stoga naao
nain da se stvori grad ili tabor ljubavnika i Ijubljenika, oni ne
bi u njemu mogli bolje ivjeti nego tako da se suzdravaju od
svega runoga i da se revno nadmeu jedni s drugima u asti.
A ako bi se zajedno borilitakvi bi ak i malobrojni pobjeivali
tako rei sve ljude. Ta ovjek koji ljubi tee bi primio da ga pri
naputanju bojnog reda ili odbacivanju oruja vidi ljubljenik
42
43
44

Fragment iz izgubljenog Parmenidovog djela. Moj prijevod.

Eros.
Pojedincu.

45

Taj plural treba shvatiti ili kao zbirni ili u smislu da se oko svakog lijepog
mladia vrzma vei broj udvaraa.

38

k
'
, ".

? ,

,
'

5 .
,

d . ) ;
,


.

5 ,
,
'
e .
,
,
) .

5 ,

J
79 , '
.

39

Simpozij

I7g

nego da ga vide svi ostali i esto bi radije umro nego da to 5

dozivu I zaista, napustiti Ijubljenika u opasnosti ili ne pritei
mu u pomo - nitko nije tako nevaljao koga sam Eros ne bi
nadahnuo vrlinom tako da bude po naravi jednak najhrabrijemu. I upravo kao to je rekao Homer da je bog nekim junacima b
udahnuo snagu,46 Eros je priskrbljuje onima koji ljube a ona
izvire iz njega.
Pa i umirati za drugoga jedino su voljni oni koji ljube i to
ne samo mukarci nego i ene. U prilog tome mom zakljuku
dovoljno svjedoanstvo prua medu Helenima Pelijina ki
Alkestida koja se jedina pokazala voljnom umrijeti za svog
mua premda u njega bijahu i otac i mati koje je ona toliko
nadvisila ljubavnom naklonou da su se oni pokazali strancima svome sinu i samo po imenu njegovim najbliima.47 Pa kad
je izvrila to djelo, ono se uinilo toliko lijepim ne samo
ljudima nego i bogovima da su, premda su samo malom broju
izmeu mnogih to uradie mnogo lijepoga udijelili kao poasni dar da im se dua vrati iz Hada, ipak njezinu poslali
natrag zadivljeni njezinim djelom;48 tako i bogovi najvie cijene
predanost i plemenitost u ljubavi. Orfeja Eagrova pak neusliana odaslae iz Hada pokazavi mu samo utvaru njegove
ene po koju je doao, ali nju mu samu ne dadoe jer im se
inio mekucem budui da je bio svira u kitaru i jer se inilo
da se ne moe odvaiti da umre iz ljubavi kao Alkestida nego
da se dovija kako da iv ude u Had.49 Tako ga dakle zbog toga
kaznie i uinie da je doivio smrt od ruku ena, ne kao to
Tetidina sina Ahileja poastie i otpremie na otoke blaenih

46

Ilijada 10, 482; 15, 262; Odiseja 9, 381.

47

Osim sauvane Euripidove Alkestide, priu njoj su u dramskom

obliku obradili jo Frinih i Antifan, prvi kao tragediju, drugi kao komediju.
Euripid je svoju Alkestidu prikazao 438. pr. Kr.
48
Kod Euripida Alkestidu Heraklo spasava pobijedivi u borbi Smrt.

40

, .
5
.
"
, *
, ",
b
, "
* .
,
, .
5
"

",
,
, ) C
,
,

, 5
, "
, d
.
'
",
, , , , 5
",
".
,

, ' - e

49
Tu je Fedro dosta modificirao poznatu priu Orfeju (npr. u Ovidijevim
Metamorfozama) gdje njegov lik ispada mnogo pozitivniji: on gubi enu
Euridiku zato to ba iz ljubavi ne izdri da se ne obazre ne bi li provjerio da li
ga ona slijedi, i time prestupa zapovijed koju mu je izrekao gospodar Hada kad
mu je vratio enu.

41

Simpozij

179 e

5
180

zato to se, kad je od majke doznao da e umrijeti ako ubije

Hektora a ako to ne uini, da e stii kui i umrijeti kao starac,
odvaio izabrati da pritekne u pomo ljubavniku Patroklu50 i
osveti ga pa tako ne samo umre za nj nego tavie umre poslije
njegove smrti.51 Stoga ga bogovi, veoma zadivljeni, izuzetno
poastie zato to je tako visoko cijenio svog ljubavnika. Eshil
pak brblja gluposti kad tvrdi da je Ahilej ljubio Patrokla a bio
je ljepi ne samo od njega nego ujedno i od svih junaka pa jo
k tome golobrad a i mnogo mladi, kako kae Homer. Ali kako
bogovi stvarno najvema tuju tu ljubavniku vrlinu,52 jo u
veoj mjeri ude se i dive te se i dobrostivima pokazuju kad
Ijubljenik ljubi ljubavnika nego kad ljubavnik ljubi svog Ijubljenika; ta ljubavnik je boanstveniji od Ijubljenika: ispunjen je
naime bogom. Zbog toga iAhileja vema poastie nego Alkestidu poslavi ga na otoke blaenih.
Tako ja, to se mene tie, tvrdim da je Eros najstariji od
bogova, najtovaniji i najvaniji ljudima za stjecanje vrline i
sree i za ivota i poslije smrti.

Aristodem ree da je Fedro izrekao otprilike takav govor a

poslije Fedra da su bili neki drugi53 kojih se nije ba dobro
sjeao; mimoiavi te, ispripovijedio je Pausanijin govor. Ovaj
V

je proslovio: Cini mi se, Fedre, da nismo ispravno odredili

5 nau govorniku temu, naime to to nam je zadano da samo
tako napreac hvalimo Erosa. Ta da je on samo jedan, bilo bi
u redu; ali kako nije jedan, ispravnije je unaprijed naznaiti
d kojega treba hvaliti. Ja u dakle pokuati da to ispravim:

50

T o je kasnija, nehomerska i snano erotski obojena verzija.

51

Tu se Fedro zapleo. Zacijelo mu je dok je jo bio u rijei palo na pamet

da Ahilej, za razliku od Alkestide, nije spasavao Patroklov ivot, pa je
onda dodao taj zavretak reenice koji nije ba u skladu s onim to prethodi.

42

179 e

5
8

,
",
,


* ?/ ,
.

5
, '
, ,

, ".


,
,
.

.
' , .


.

,

.
'
, ,

5 , .
3 , ,
' d .

52

Odanost ljubavnika ljubljenome.

53

D a li govori ili govornici? tome se komentatori spore.

43

Simpozij
najprije u kazati kojeg Erosa treba hvaliti a zatim u izrei
pohvalu kako taj bog zasluuje. Ta svi znamo da bez Erosa
nema Afrodite. Da je dakle ona jedna, bio bijedan i Eros; ali
kako su one dvije, nuno je da postoje i dva Erosa. A kako bi
moglo biti da ne budu dvije boice?54 Jedna je starija i bez
majke, Uranova ki, koju nazivamo nebeskom; a mlada je ki
Zeusa i Dione i nazivamo je pukom. Treba odsad i Erosa
pomagaa ove druge ispravno nazivati pukim a onoga nebeskim. Hvaliti dakako treba sve bogove, a to je jednom i
drugom palo u dio, to treba pokuati rei. Sa svakim je naime
djelanjem ovako: dok se vri samo za sebe, niti je lijepo niti
runo. Kao to ono to mi sada radimo, bilo pijenje ili pjevanje
ili razgovor, nita od toga nije samo po sebi lijepo nego u
djelanju, kako se ve vri, ispada takvo; jer ono to se vri lijepo
i ispravno, postaje lijepo, a ono to ne, runo. Upravo je tako
i s ljubavlju i nije svaki Eros lijep niti dostojan hvaljenja nego
samo onaj koji navodi na lijepu ljubav.

i8od

5
181

Eros puke Afrodite uistinu je puki i sve radi nasumce; i

to je onaj kojega ljube prosti ljudi. Takvi pak kao prvo ljube b
prvenstveno ene i djecu, zatim oni u njih ljube vema njihova
tijela nego due, i potom oni ljube to je mogue vie one
nerazborite a k tome gledaju samo da polue svoj cilj ne marei 5
da li pri tome postupaju lijepo ili ne; upravo zato im se dakako
i deava da rade naprosto sve na to se namjere, podjednako i
dobro i suprotno od toga. Jer taj Eros pripada boici koja je
mnogo mlada od one druge i koja svojim podrijetlom ima c

54

Tj. nuno moraju biti dvije boice.

44

i 8 o d

67, , .
" 5.

V

Vn

\ \

^\

* /

& ,
" .
' ;

,

,
.

) ,
. , 5
.
*
* ' ,
, ,
, ' ) ,
, '
, .

9
, .
' \
.
,
,
, ,
, ,
.

, }

45

Simpozij

I8IC

udjela i u enskom i u mukome. Onaj pak drugi pripada

nebeskoj Afroditi, koja kao prvo nema udjela u enskome nego
samo u mukom -a to i jest ljubav prema djeacima- pa zatim
5 koja je starija i prosta od razuzdanosti; iz tog se razloga oni koji
su nadahnuti tom ljubavi okreu prema mukome udei za
onim to je prirodno jae i to ima vie razuma. A i u samoj
d pederastiji moglo bi se razabrati tko su oni koje oevidno
pokree ta ljubavna udnja; oni ljube naime djeake tek poto
ovi stanu dolaziti k razumu a to biva otprilike s izbijanjem
brade. Jer oni ija ljubav zapoinje s tom dobi55 spremni su,
5 mislim, itav ivot proivjeti skupa i zajedno ga provesti,56 a ne
da obmanu ljubljenoga uhvativi ga u njegovoj mladenakoj
nepromiljenosti pa da ga onda ismiju i odbjegnu hitro k
e drugome. A trebalo bi i da postoji zakon da se ne smije ljubiti
male djeake kako se ne bi troilo - kao to se sada troi mnogo truda za neizvjestan uspjeh; neizvjesno je naime gdje e
biti konac razvoja djeaka u pogledu poroka ili vrline due
5 odnosno tijela. Zato estiti ljudi sami sebi svojevoljno postavljaju taj zakon a trebalo bi i te puke ljubavnike prisiljavati na
takvo neto kao to ih prisiljavamo koliko samo moemo da
182 ne vode ljubav niti sa slobodnim enama. Ta to su oni koji su
to57 uinili zazornim tako da se neki usuuju govoriti da je
sramota ugaati ljubavnicima; a kau to imajui u vidu takve
jer vide njihovu nepristojnost i nepravinost budui da nita to
5 se god radi udoredno i po dobrim obiajima s pravom ne moe
donijeti prijekor.
Takoer, zakon ljubavi u drugim je dravama lako razumjeti jer je jednostavno odreen; ovdje pak i u Lakedemonu
b on je zamren. U Elidi i kod Beoana kao i ondje gdje ljudi
nisu vjeti besjeenju jednostavno je zakonom utvreno da je

55

Misli se: s ljubljenima te dobi.

56

Tj. s ljubljenim.

57

Pederastiju.

46

I8IC

5
82

,
5
,
,
.
]
,
' ,
.

5
,
,

* .

,

.
ol
,
,
'
.
,
,
,
{)
.

Kat
, 5
b .
"
, ,

47

Simpozij
lijepo ugaati ljubavnicima i nitko ni mlad ni star ne bi rekao
da je sramotno kad ne bi, mislim, oni koji pokuavaju nagovarati mladie imali tekoa zato to su nesposobni besjediti
Sramotnim se smatra u mnogim dijelovima Jonije i drugdje,
tamo gdje su stanovnici pod vlau barbara. A barbarima je
zbog vlasti tirana sramotno i to, i filozofija, i ljubav prema
tjelovjebi; ta nije, dakako, na korist onima koji vladaju da se
usauju velike misli u onima koji su pod njihovom vlau a
niti osjeaji vrsta prijateljstva i zajednitva, a i to i sve drugo
ljubav u najveoj mjeri voli ucjepljivati. To iskustvom shvatie
i ovdanji tirani; jer ljubavno eznue Aristogitona i ljubavna
predanost Harmodija, postavi stalnom, sruila je njihovu
vlast.58 Tako je ondje gdje je ozakonjeno da je sramotno ugaati ljubavnicima to ozakonjeno zbog iskvarenosti onih koji su
za sebe uveli taj zakon, zbog lakomosti onih na vlasti i zbog
kukaviluka podanika; a gdje je to naprosto ozakonjeno kao
lijepo, uinjeno je tako zbog lijenosti duha podanika. Ovdje
pak59 to je sankcionirano na mnogo bolji nain i, kao to rekoh,
nije lako razumjeti kako. Ako uzmemo u obzir da se openito
smatra da je bolje ljubiti otvoreno nego tajno, i to ponajpae
najplemenitije i najkreposnije mladie ako su i vanjtinom
manje privlani od drugih, te da je zaudo kako svi hrabre
onoga koji ljubi a nitko u njegovu postupku ne vidi nita
zazorno, pa ako je uspio u osvajanju, to se smatra lijepim, a
ako nije, sramotnim, i da je zakon za pokuaj osvajanja Ijubljenika ljubavniku dopustio da uz pohvalu radi takve neobine stvari koje bi povukle za sobom najteu pokudu ako bi
se tko usudio da ih radi s ma kojim drugim ciljem i ako bi elio
postii bilo to drugo osim toga,60ponjeo bi najvee prijekore61, - ako bi naime u elji da od nekoga uzme novaca ili da se
domogne vlasti ili nekoga drugog uglednog poloaja htio raditi ono to rade ljubavnici za Ijubljenike pribjegavajui u

58
Harmodije i Aristogiton u biti su pederastiki ljubavnici koji su se urotili
protiv sinova atenskog tiranina Pizistrata. Uspjeli su ubiti Hiparha, ali je Hipija
ostao iv i uz strana je muenja pogubio preivjelog urotnika. Kasnije su
Harmodije i Aristogiton bili slavljeni kao muenici za slobodu svoga grada, ali
ini se da su njihovi motivi bili sasvim osobne naravi.

48

182 b

183


,
? ,
,

, .
'


, ,
.

* .

, ,
,
,
.
,
6t7, .

,
, ,
,
,
,
, '
, t

59

i82b

183

U Ateni.
Ostvarenja svoje ljubavne elje.
61
Ovdje je u tekstu philosophias, dakle gen. singulara, to bi se moda
moglo shvatiti kao (prijekore) protiv filozofije ili (prijekore) filozofije, ali
je najvjerojatnije da se radi iskvarenu tekstu.
60

49

Simpozij
svojim molbama poniavajuim preklinjanjima, zaklinjui se
prisegama, leei pred vratima i pristajui da rade ropske
poslove kakve ne bi radio ni najneznatniji rob, a prijeili bi mu
da tako postupa i prijatelji i neprijatelji, ovi potonji grdei ga
b zbog ulagivanja i ropskog naina miljenja a oni prvi predbacivanjima i stidom zbog njih, - dok onaj koji ljubi, ako to sve
radi, uiva tovanje a zakon mu doputa da to radi bez zazora
5 kao da ini neto besprijekorno; a najneobinije je da po
miljenju veine jedino zaljubljeniku bogovi oprataju krenje
zakletve - tvrde naime da ljubavna zakletva nije zakletva; tako
c su i bogovi i ljudi dali zaljubljenome slobodu da ini to god
hoe, kako kae ovdanji obiaj, pa62 bi se po tome moglo
zakljuiti da se u ovom gradu smatra da je i ljubavna udnja i
ljubavno predavanje ljubavnicima neto veoma lijepo. Ali bu5 dui da oevi stavljaju ljubljene mladie pod pasku robova
nadziratelja te im ne doputaju da razgovaraju sa svojim ljubavnicima a robovima nadzirateljima izdaju odgovarajue
upute u tom smislu, dok vrnjaci i prijatelji grde ako vide da se
d takvo neto deava a stariji opet ne prijee te koji tako grde niti
kude njihov postupak kao neprimjeren, uzevi dakle sve to u
obzir; pomislio bi opet ovjek da se ljubavne veze ovdje smatraju veoma sramotnima. Ali s tim je, po mome miljenju,
ovako: nije to tako jednostrano63 kao to sam rekao jo na
poetku, da niti lijepo niti runo nije takvo samo po sebi nego
je lijepo ono to se lijepo radi a runo ono to se radi runo.
Runo raditi znai ugaati nevaljalu i na nevaljao nain, dok
lijepo raditi znai ugaati estitu i na lijep nain. A nevaljao je

62
Cio tekst od ako u z m e m o u obzir (182d) pa do kraja ove reenice ini
jedan golem sintaktiki period koji trpi od blaga anakoluta.
63

Naime ugaanje ljubavnicima. Ali neki komentatori to mjesto razumijevaju drugaije.

50

5 ,
, ,
5 > ? ,
,
b ,
'
,
,
5 , cos ,

C
, 6

.
5
, / ,
,
d
,
.
'
,
5 ' , , .

,
. ' 6 -

51

a Simpozij
onaj vulgarni ljubavnik ija je udnja upravljena vie na tijelo e
nego na duu, a nije niti stalan jer ne udi za neim stalnim.
Ta kako iezava mladenaka svjeina tijela za kojom je teila
njegova ljubavna udnja, tako i on hitro otprhne64 oskvrnuvi
svoje brojne ljubavne izjave i obeanja; a onaj koji ljubi visoke
karakterne odlike, taj ostaje vjeran itav ivot jer se stopio65 s 5
neim stalnim. Takve ljubavnike na zakon eli izloiti temeljitoj provjeri pa da se jednima ugodi a od drugih bjei. Zbog 184
toga potie ljubavnike da nastoje uhvatiti svoje Ijubljenike a
ove da im izmiu jer pri tome, kao u nekom borilakom
nadmetanju, provjerava kojoj vrsti pripada zaljubljeni odnosno Ijubljenik. Upravo iz toga uzroka ponajprije ustalilo se 5
miljenje da je sramota biti brzo uhvaen a da ne protekne
dovoljno vremena koje se veinom ukazuje kao pouzdan kamen kunje, a osim toga sramota je dati se uhvatiti novcem i
politikim utjecajem bez obzira da li uhvaeni popusti iz straha b
od zlostavljanja ili to nije uzmogao odbiti usluge u novcu ili
ostvarenju politikih ciljeva; ta nita od toga ne ini se stalnim
ni trajnim a da se i ne spomene da to ne raa istinskom
ljubavnom vezom. I tako, po naem shvaanju, preostaje jo 5
samo jedan put za Ijubljenika ako eli na lijep nain ugaati
ljubavniku. Ima naime u nas zakon da kao to u sluaju
ljubavnika onome koji je bio voljan sluiti poput roba u sva- c
kom pogledu to nije smatrano zazornim ulagivanjem, upravo
tako i ovdje preostaje66 jo samo jedno drugo dobrovoljno
ropsko sluenje koje ne zasluuje prijekor: a to je sluenje
kojemu je svrha usavravanje u kreposti. Kod nas61 je naime 5
usaeno uvjerenje, ako tko eli drugome sluiti zato da mu ovaj

64

Ilijada

65

Ljubavnim plamenom.

66

I ovdje je dodano po smislu, u originalu ga nema.

67

U Ateni.

2,71.

52

I86a
,
, ,
, , " ," )
, .

,

, .

, ,

.
, ,
,
,
] ,

j
, * .
,
.

,
,
* .
, )

53

184

a Simpozij
bude vodom u nekoj mudrosti ili kojem drugom vidu vrline, to
dobrovoljno robovanje niti je sramotno niti poniavajue. Ako
dakle ta dva shvaanja, ono pederastiji i ovo filozofiji i
d vrlini uope, svedemo na jedno, tada e rezultat biti zakljuak
da je za Ijubljenika lijepo da ugodi ljubavniku. Pa kad se
sjedine ljubavnik i ljubljenik, jedan voden naelom da je pravo
da u svakom pogledu slui Ijubljeniku koji mu je ugodio a drugi
5 da je pravo sluiti u ljubavi onome koji ga ini mudrim i
valjanim a uz to je onaj prvi sposoban da privodi mladia
razboritosti i drugoj vrlini, ovaj pak drugi eli stjecati obrazovanje i drugu mudrost, kad se dakle ta dva shvaanja spoje,
e jedino se tada dogaa da Ijubljenikovo ugaanje ljubavniku
bude lijepo, a inae nikada. U tom sluaju68 nimalo nije sramotno niti dati se obmanuti; a u svima drugima bit e sramota
i onome koji se dao obmanuti i onome koji nije. Jer ako bi se
5 neki mladi podao bogatu ljubavniku radi bogatstva pa bio
obmanut i ne bi dobio novac poto se pokae da je njegov
185 ljubavnik siromaan, to mladiu ne bi bilo nita manje na
sramotu; oito bi pokazao da bi, to se njega tie, radi novaca
sluio bilo kome u bilo emu a to je neasno. Po tom pak istom
zakljuivanju, ako bi se mladi podao ljubavniku mislei da je
5 taj dobar i da e sam posredstvom te ljubavne veze postati bolji
pa onda ispao obmanut poto se pokae da je ljubavnik nevaljao te mladi nije stekao vrlinu, ipak je to obmana koja mu
b slui na ast. Jer oito je da je, koliko stoji do njega, dokazao
da bi radi vrline i postajanja boljim bio za svakoga na sve
spreman. Tako je na svaki nain lijepo ugaati radi vrline. To

68

N a i m e pri traenju vrline.

54

I86

,
.

, 7

,
.

, ,
,
(),
,

,

, .

.

, ,

, ,
.


,
,
5 , y
,

55

Simpozij
je eros69 nebeske boice, i sam nebeski i dostojan da ga visoko 5
tuje i drava i pojedinci jer prisiljava i ljubavnika i Ijubljenika
da poklanjaju veliku panju vrlini; svi pak drugi70 pripadaju c
onoj drugoj, pukoj Afroditi. To ti je, Fedre, ovako bez pripremanja sloen, moj prilog Erosu.
Poslije te litanije naega Pausanije71 - nai me uitelji
govornitva naime ue da govorim u takvim istoslovljima,72 Aristodem ree da je trebalo da besjedi Aristofan, ali kako ga
je ba uhvatila tucavica bilo zato to se previe najeo ili iz
kakva drugog razloga pa nije bio u stanju odrati govor, obratio
se Eriksimahu koji je leao po redu nie njega: Eriksimae,
red je ili da me oslobodi tucavice ili da besjedi umjesto mene
dok ja ne prestanem tucati. A Eriksimah odgovori: Ma
uinit u ja oboje: govorit u sada kad je red na tebe a ti kad
bude red na mene poto ti prestane tucanje. A dok ja budem
besjedio, prestat e ti tucavica ako bude dulje vrijeme zadravao disanje; ako ipak ne prestane, isperi grlo vodom. Ako
je pak vrlo jaka, uzmi neto ime e pokakljati nos pa kihni.
Kad to uradi jednom ili dvaput, prestat e ma koliko bila
estoka. Pa poni dakle to prije, rekao je Aristofan; a ja
u postupiti po tvojoj uputi.

Aristodem ree da je Eriksimah rekao:Budui da je Pausanija dobro krenuo svojim govorom, ali ga nije prikladno
zavrio, ini mi se da je potrebno da mu pokuam dati zao- 186
kruenost. Rekao bih naime da je dobro razluio postojanje
dvaju Erosa; ali da on nije prisutan samo u duama ljudi u

69

Ovdje n e kao antropomorfizirano boanstvo nego kao eros u dananjem

smislu: ljubavni nagon, ljubavna elja ili poriv.
70

Erosi u istom smislu kao u prethodnoj biljeci.

56

20

y .
5
,


' C
, .
, ,
, , "

' '
,
,
' "92
,

, "
"
, ' ),
. 5 , ]

,
.
' ,
, *
, ,

" ," ' "

."

,
,
, 8 6
.
"

71
U izvorniku igra rijeima: pausamenu Pausaniu, doslovno: kad je Pausanija prestao, zavrio. Neki onda prevode: kad je Pausanija nainio pauzu (Hug,
Jowett).
72

Gr. isologije, to obuhvaa podudarnosti u zvuku ili ritmu rijei i sintagmi.

57

Simpozij

SL

stremljenju njihovu prema lijepima nego i prema mnogom

5 drugom i u drugome, i u tijelima svih ivotinja i u onome to
raste u zemlji i tako rei u svemu to postoji, mislim da sam
b razabrao zahvaljujui naoj73 lijenikoj vjetini jer taj se velik
i udesan bog protee i na sve ljudsko i boansko. A zapoet
u svoj govor s lijenitvom da ujedno iskaemo zasluenu
potu mojem umijeu. Ta narav ivih tjelesa sadri toga dvo5 strukog Erosa: svi se naime slaemo da je zdravo i bolesno u
tijelu protivno i nejednako a ono to je nejednako tei i udi za
nejednakim. Jedne je dakle vrste udnja zdrava tijela a druge
bolesna. A jest74 doista - kao to upravo Pausanija ree da je
lijepo ugaati kreposnim ljudima a runo razuzdanima - tako
c i u samim tijelima lijepo ugaati onome to je zdravo i lijepo u
svakome i treba mu ugaati i to i jest ono to nazivamo
lijenitvom, dok onome to je loe i bolesno sramotno je
ugaati i treba mu uskraivati susretljivost ako ovjek misli
5 postati vrstan strunjak. Jest naime lijeniko umijee - da
samem bitno - razumijevanje ljubavnih sklonosti tijela prema
punjenju i pranjenju pa onaj koji umije dijagnosticirati u tome
d lijepo i runo nagnue, taj je najvjetiji dijagnostiar,15 a onaj
koji izaziva promjene tako da tijela umjesto jednog nagnua
primaju drugo te koji zna u tijela u kojih nema tog nagnua a
treba da ono bude usaditi ga odnosno postojee, ako je nepo5 trebno, ukloniti, taj bi bio dobar lijenik praktiar. Treba u
stvari biti kadar dovoditi u prijateljski odnos ono to je jedno
drugome u tijelu najneprijateljskije i razvijati njihovu uzajamnu ljubav. A jest najneprijateljskije ono to je u suprotnosti:
hladno toplome, gorko slatkome,76 suho vlanome te tome
e slino;11 shvativi kako da u te elemente usadi ljubav i slogu,
na praotac Asklepije, kako tvrde ovi18 pjesnici a ja im vjeru73

74
Misli na svoj ceh asklepijevaca.
Komentatori su opazili da Eriksimah voli reenicu zapoeti tim naglaenim oblikom glagolske kopule.
75
Termini dijagnostiar odnosno lijenik praktiar unijeti su po opem
smislu reenice (u grkome stoje iatrikotatos, najvjetiji lijeenju, odnosno
demiurgos, zanatlija, 'tehniar'). Radi se stvarno razlici izmeu onoga koji
se bavi medicinom kao episteme, dakle koji ima teoretsku podlogu, i onim kome
76
je ona samo tekhne, umijee, vjetina, dakle praktiaru.
Komentatori nisu

58

i86 a

5 ,
} yfj
,

b , 6
.

, .

5

, . ,
.
,
,
C 5 ,

, ,
,
5 61 .
,
,
,
d , ,
,
, , ' ,
,
5 .
6
.

, , , ,
e
6 5, 9
sloni u miljenju da li taj par opozicija ima ovdje mjesta: Ast, Stallbaum,
Hug i drugi misle da su opozicije u okusu ovdje deplasirane, dok H o m m e l , Bury
i drugi upozoravaju npr. na Lisis 215 gdje se spominju ista tri para, ili
na okolnost da je okus oito vaan u medicini (npr. Teetet 166 E, Hipokrat,
77
O dijeti II 56).
Hipokrat je svoje uenje osnivao na pretpostavci
postojanju dva para suprotnih, primarnih osobina: toplo-hladno, suho-vlano.
Fermutacijama i komoinacijama tih osobina nastojao je objasniti sve vrste
78
tjelesnog zdravlja odnosno bolesti.
Aristofan i Agaton.

59

Simpozij

186 e

jem, utemeljio je nae umijee. I kao to dakle sveukupnim

lijenitvom, kako sam rekao, upravlja taj bog, isto tako
upravlja i tjelovjebom i poljodjelstvom; a svakome koji ma- 187
kar samo malo svraa pozornost na to posve je jasno da je
isto tako i s glazbom, kao to moda i Heraklit misli iako se
nije ba dobro izrazio. Kae naime da se ono to je u protu- 5
slovlju slae samo sa sobom79 poput sklada luka i lire. A
jest doista velika besmislica tvrditi da je sklad u protuslovlju
ili, tavie, da se on sastoji iz onoga to sebi meusobno
protuslovi.80 Ali moda je time mislio da je, zahvaljujui b
muzikom umijeu, sklad nastao od visoka i niska tona koji
su najprije bili suprotstavljeni a potom su se uskladili. Ta
zacijelo od visokog i niskog tona, dok su jo bili suprotstavljeni, ne bi moglo biti suglasja; sklad je naime sazvuje a
sazvuje je svojevrsno slaganje - nemogue je da postoji 5
slaganje elemenata koji su u protuslovlju tako dugo dok su u
protuslovlju; ono opet to je u protuslovlju i nije slono
nemogue je dovesti u sklad - ba kao to je i ritam nastao iz
brzog i polaganog tempa koji su isprva bili u suprotnosti a c
potom su se uskladili. U sve to ovdje unosi slaganje glazba
kao to to tamo ini lijenitvo, usadivi uzajamnu ljubavnu
udnju i jednodunost; pa i jest glazba znanost ljubavnim
odnosima koji se tiu blagoglasja i ritma. I u samom ustroj- 5
stvu blagozvuja i ritma bez ikakvih tekoa dadu se razaznavati ljubavni odnosi pa tu jo nema one dvostruke
ljubavne udnje; ali kada se treba ritmom i blagozvujem
praktino posluiti za sluateljstvo bilo komponirajui, a to d
nazivaju skladanjem, bilo pravilno izvodei ve komponirane napjeve i razmjere, to je nazvano izobrazbom, tad je ve
teko i potreban je vrstan strunjak. Opet naime vrijedi ono isto
naelo81 da treba ugaati onim ljudima koji su udoredni82 5
a onima koji to jo nisu zato da bi postajali udoredniji, te da
79
Radi se 45. fragmentu sauvanom kod Hipolita Rimskog (Pobijanje
svih hereza IX. 9): ... ne shvaaju kako se o n o to je u protuslovlju samo sa
sobom slae: natrag obrnuta (Burnet: natrag odskaua?) harmonija kao kod
Kika i lire. Kako u grkome harmonia znai ustrojstvo i muziku oktavu,
toka usporedbe bila bi, kako sam Platon kae u Dravi 4, 439, da se ruke, u
asu kad strelica polijee s tetive, pomiu u suprotnim pravcima i prema ra-

60


, .
, ,
,

,
, .

" ,"
" "


. ,
, .


,

, ,

, , .
,
, ,

.


,
5 ]
, ,
,
,
5 . ,
,
,
zliitim dijelovima luka a slatki zvuk lire potjee od slinog napinjanja i otputanja: tajna svemira je jedna ista. T o znai, kako kae Bury, da je svijet, i
kao cjelina i u dijelovima, rezultat ravnotee izmeu suprotnih tenzija.
Radi se Heraklitovoj koncepciji dijalektikog jedinstva suprotnosti pa je i prijevod
tako koncipiran. Drugi autori govore razlikovanju, razdvajanju i si.
81
82
Pausanijino.
Koji su estiti ljubavnici. O n o to slijedi (oni koji to jo

61

i86e

187

a Simpozij
treba tititi njihovu ljubav a ta je onaj lijepi, onaj nebeski Eros,
e sin Muze Uranije; Polihimnijin83 je pak puki Eros, kome treba
pribjegavati uz oprez, ako je ve do toga da mu pribjegavamo,
da bi on donio uitak ali bez izazivanja razvrata, ba kao to
je u naem umijeu veoma vano ispravno usmjeravati gastro5 nomska nagnua tako da se ovjek nauije slasti a da se ne
razboli. Treba dakle i u glazbi, i u lijenitvu, i u svim ostalim
ljudskim i boanskim djelatnostima paljivo motriti na oba
Erosa koliko je to mogue; jer sve one sadre i jednoga i
188 drugoga. A kako i ustroj godinjih doba zavisi od obojice pa
kad udoredna ljubavna udnja ovlada suprotnostima koje
sam maloas spomenuo, toplim i hladnim i suhim i vlanim,
te kad stvori njihov skladan spoj, rezultat je obilan urod i
5 zdravlje ljudi, biljaka i ivotinja a nema niega tetnog; kad
pak u godinjim dobima nadvlada neumjereni Eros, rezultat su
mnoga unitavanja i tete. Odatle obino nastaju kuge i mnoge
druge raznovrsne bolesti i meu ivotinjama i biljkama; ta i
b mrazovi, tue i biljne bolesti84 javljaju se odpreobilja i uzajamne nesreenosti takvih ljubavnih stremljenja poznavanje kojih
u pogledu kretanja zvijezda i dobi godine naziva se zvjezdo5 znanstvom. tome i sve prinoenje rtava i ono to se odnosi
na umijee gatanja - to jest na uzajamno openje ljudi i bogova
c - samo je voenje brige Erosu i njegovu iscjeljivanju. Jer
svako bezbotvo obino proizlazi odatle to se ne ugaa udorednom Erosu, to ga se ne tuje i ne stavlja u svemu na prvo

nisu) odnosi se na ljubljenike.

83
Polihimnija ili Polimnija (kako je kod Platona) bila je muza himnike,
uzviene poezije, kako joj i ime kae. Ima vie pokuaja objanjenja zato je ona
ovdje majka pukog Erosa umjesto Afrodite.
84

U izvorniku zapravo medljika, crveno brano, zarazna bolest na itu.

62

88

20

, 6 , ,
, ], \
, },
]
,
.

,
' , *
^
,
] ,
, )
,
,
"
, .




,
.


'

" .

63

Simpozij

]88 c

mjesto njega nego onoga drugoga, bilo da se radi roditeljima,

ivima ili umrlima, bilo bogovima; a to i jest svrha gata- 5
lakom umijeu, naime da nadzire one koji ljube i da ih lijee,
pa i jest gatalatvo tvorac prijateljskih veza izmeu bogova i
ljudi zahvaljujui tome to zna koja su ljubavna stremljenja d
ljudi usmjerena prema boanskoj pravdi i bogobojaznosti.
Tako dakle uope svaki Eros ima raznovrsnu i veliku,
tovie apsolutno svu mo, onaj pak koji se oituje dobrotom, 5
mudrou i pravinou i kod nas i kod bogova85 taj ima
najveu mo i omoguuje nam potpunu sreu te se moemo
jedni s drugima druiti i prijateljevati i s onima od nas jaima,
s bogovima. Moda sam i ja86 u ovoj pohvali Erosu izostavio
mnogo toga, iako dakako nehotice. No ako sam neto propu- e
stio, na tebi je, Aristofane, da me nadopuni; ili ako moda
namjerava slaviti tog boga nekako drugaije, izvoli budui da
si se ve i svog tucanja oslobodio.81
Potom je, ree Aristodem, Aristofan prihvativi rekao: 189
Svakako, ali ne prije nego to sam protiv nje primijenio kihanje pa se udim to pristojno vladanje tijela trai takvepraskove
i kakljanja kao to je kihanje; ta prestalo je isti as im sam 5
protiv njega upotrijebio kihanje.
A Eriksimah ree: Dragi moj Aristofane, pazi to radi.
Lakrdija dok se sprema besjediti pa me prisiljava da strogo
bdijem nad tvojim govorom da ne izrekne neto smijeno b
premda bi mogao besjediti u miru.
Nasmijavi se, Aristofan je odgovorio: Pravo kae, Erik85
Neki smatraju ove rijei (i kod bogova) neautentinima jer se time dovodi
u pitanje etika savrenost bogova. N o vjerojatno se radi naprosto stalnoj
formuli ili klieju koji se ne moe strogo analizirati (Bury).
86

Kao i Pausanija.

87

Naime, osim to je i red na tebi.

64


] ,
, '

,
,
.
,
",
9
,

.
" ,
.
' , ,
,

, ,
.

i88c
5

' l8g
5
, ,

}, ,
, 5
.
,
, , ,

.
,

, b
, ] .
5
,

65

a Simpozij
simae, i ja povlaim to to sam rekao. No nemoj bdjeti nada
5 mnom jer se ne bojim da u u predstojeem govoru rei neto
smijeno - ta to bi mi bilo samo na korist i posve u duhu moje
Muze, - nego da u rei neto glupo.
Misli dakle, Aristofane, ree Eriksimah, da e se izvui
nekanjeno; bolje pazi i govori tako kao da e za to morati
c odgovarati. Moda u te ipak osloboditi ako tako odluim.
Pa doista,88 Eriksimae, ree Aristofan, uistinu mi je
namjera govoriti neto drugaije nego to ste govorili ti i Pausanija. Meni se naime ini da ljudi uope nisu shvatili mo
5 ljubavi jer da jesu, podigli bi joj najvea svetita i rtvenike i
prinosili bi joj najvee rtve, dok se sada ne zbiva nita od toga
premda bi trebalo da se zbiva u najveoj mjeri. Ta ona je meu
bogovima najvei prijatelj ljudima, pomae im i lijei nevolje
d izljeenje kojih ljudskom bi rodu donijelo najveu sreu. Ja u
vas dakle pokuati posvetiti u tajne njezine moi a vi ete biti
uitelji drugima. Ali najprije treba da razumijete ljudsku narav
5 i promjene kroz koje je prola. Jer naa negdanja priroda nije
bila ista kao sada nego sasvim drugaija. Ponajprije, ljudi
pripadahu trima spolovima, ne kao sada dvama, mukom i
enskom, nego je pored tih dvaju postojao i trei s osobinama
e oba ta spola, kome se sauvalo ime, dok je on sam iezao;
jedan je naime od tadanjih spolova bio mukoenski,89 i
izgledom i imenom sastavljen od mukoga i enskoga; ali sada
je od njega ostalo samo ime koje slui za pogrdu. Nadalje,
5 vanjtina je svakog ovjeka bila sva zaobljena, lea mu se ne

88

Kao to je Eriksimah i naslutio.

89

Hermafroditski, u izvorniku androgini.

66

i86 a

, .

5 ,
,

.
, , 9,

.
C " , ] , .

Kal , ,
5, ??
\ *

,

,
, ,
.
,

.

,
.

.

, ' .

, > ,
,
,


, 5
.

67

Simpozij

l8g e

razlikovahu od prsa,90 imao je etiri ruke i isto toliko nogu a

lica dva potpuno jednaka na okruglu vratu te jednu zajedniku
glavu za oba ta lica koja su gledala u suprotnim

190

smjerovima,

uha etiri, spolovila dva i drugo sve kako bi se po tome dalo

naslutiti. Kretao se uspravno kao mi sada na koju bi god stranu 5
poelio91 a ako bi pohitao trkom, kao akrobati koji pruaju
noge uvis i prekobacuju se u krug, brzo su jurili

unaokolo

odupirui se svojih osam udova. A tri su spola opisanih

oblika postojala zato to je muki bio izvorno izdanak sunca, b
enski zemlje a onaj s obiljejima oba prethodna

potomak

mjeseca jer i mjesec ima obiljeja i sunca i zemlje; krugoliki

pak bili su i oni sami i njihovo kretanje zbog slinosti sa svojim 5
praroditeljima. Bili su silni snagom i silom a udi preuzetne pa
su nasrnuli na bogove: ono to Homer pria Efijaltu i Otu,92
to se odnosi na njih, naime da su se nastojali popeti na nebo
da napadnu bogove. Stoga su Zeus i ostali bogovi vijeali to c
da urade s njima, ali nisu mogli nita smisliti: nisu ih naime
mogli pobiti i zatrti kao to su gromovima zatrli Gigante - na
taj bi nain zatrli i svoje poasti i rtve to im ih ljudi prinose,
-a nisu ih opet mogli pustiti ni da rade to im se god svidi. 5
Na jedvite jade najzad Zeus, domislivi se, ree: Mislim da
imam plan kako da ljude sauvamo a opet da uinimo kraj
njihovoj razularenosti tako to emo im umanjiti snagu. Sad d
u ih,' ree, 'rasjei svakoga popola pa e biti slabiji, ali i nama
korisniji zato to e ih biti vie; a koraat e uspravno, na dvije
90
Doslovno: lea i bokovi bili su im uokrug, pri emu su bokovi postrani
dio okruglih ljudi s dva lica a leima se oigledno naziva sve o n o to nije
obuhvaeno s bokovi. Prijevod u tekstu je slobodniji.
91
Tj. u odnosu na jedno ili drugo lice.
92
Ilijada 5, 385 i dalje, Odiseja 11, 305 i dalje. Efijalt i Ot, sinovi Alojevi,
htjeli su nagomilati planine jednu na drugu i tako se uspeti na n e b o i napasti
bogove. Pobili su ih A p o l o n ili Artemida strelicama.

68


6i ,
,
6 , ,
* ' ,
5 *
,
, ,
.

,
,


,

.
,
, ,
,

6
.
,
,
,
" ",
,

, .
oi
,

.

" ," , " ,

,
, , ,
,

69

jgg

igo

Simpozij

190 d

noge. Ako se pak ni poslije toga ne smire nego nastave plaho5 vati, opet u ih,' ree, 'rasjei napola tako da e se kretati
skakuui na jednoj nozi.' To rekavi, pone rasijecati ljude
popola kao to se oskorue rasijecaju radi suenja ili jaja
e vlasima; i kad bi kojega rasjekao, nareivao je Apolonu neka
mu obrne lice i polovinu vrata prema rasjekotini da bi ovjek,
gledajui je, bio ponizniji, a ostalo neka zaljeuje. Apolon je
dakle obrtao lice i odasvud navlaio kou na ono to sada
5 nazivamo trbuhom kao to se steu kesice na uzicu93 a jedan
je otvor vezivao u sredini trbuha, to se danas naziva pupkom.
Takoer je izravnavao mnoge druge nabore i oblikovao prsa uz
pomo nekog orua slinog onome kojim postolari ravnaju
nabore koe na kalupu, a nekoliko ih nam je ostavio na samom
191 trbuhu i oko pupka da budu podsjetnik na ono to nas je
zadesilo. Budui dakle da je na izvorni oblik bio rasjeen
popola, kako je svaka polovica eznula za svojom drugom
5 polovicom i nastojala se zdruiti s njom pa su jedna drugu
obujmljivale rukama i grlile se teei da srastu, umirale su od
gladi i openite neaktivnosti zato to jedna bez druge nisu htjele
b nita raditi. I kad bi god umrla jedna od njih, ona druga, koja
je ostala iva, traila je sebi neku drugu i obujmljivala je bilo
da se namjerila na polovicu nekadanje enske cjeline - ono
5 to sada nazivamo enom, - bilo muke; i tako su ginule. Ali
Zeus se saali pa im nae drugi izlaz: premjesti im spolovila

93

Ukur.

70

I86

a
5

191

.
*

' , , , ,
* ."

,
,

,



,

, .

,
,

, ,
.


,

,
,

, ,

,
]

.
, ,
,

* .

,

71

a Simpozij
sprijeda - jer do tada i ona su im bila izvana pa su oploivali
i raali u zemlju kao cvrci94 a ne jedno u drugo, - premjesti
im ih dakle sprijeda kako su sada i time omogui raanje
jednoga u drugome, naime u enskomeposredstvom mukoga,
radi toga da pri zagrljaju mukarca i ene raaju i produuje
se rod a pri zagrljaju dvojice mukaraca da barem doe do
spolnog zadovoljavanja i oputanja pa da se prihvaaju poslova i brinu za ostale ivotne potrebe. Iz tolike davnine usaena
je dakle ljudima uzajamna ljubavna udnja kao obnovitelj
drevnog prirodnog oblika koji pokuava od dvoga nainiti
jedno i izlijeiti ljudsku narav. Stoga je svatko od nas polovica
medaljona95 jer je raspolovljen kao riba iverak pa neprekidno
trai svoju drugu polovicu. Prema tome, mukarci koji su
nastali rasijecanjem onog dvospolnog stvorenja koje se tada
nazivalo mukoenskim96 ude za enama pa je od tog spola
potekla i veina preljubnika; ene pak koje ljube mukarce i
koje su preljubnice istoga su porijekla. One opet ene koje su
nastale rasijecanjem dvostrukih ena ne mare za mukarce
nego ih privlae ene pa od tog spola potjeu lezbijke. Oni pak
to nastadoe rasijecanjem dvostrukih mukaraca tre za mukarcima, pa tako dugo dok su jo djeake dobi, budui da su
renjevi dvostrukog mukarca, ude za zrelim muevima i uivaju u njihovu zagrljaju spavajui s njima; to su najkreposniji
djeaci i mladii zato to su prirodno najmuevniji. Neki ih
dodue nazivaju besramnima91 , ali su u zabludi; jer ovi to ne
94
Cvrci su bili simbol autohtonosti na koju su Atenjani bili jako ponosni
jer se toboe nikada nisu selili kao ostali Grci n e g o su odvijeka ivjeli u Atici.
Bio je obiaj da se cvrci od zlata i drugih metala nose kao ukras.
95

T o se latinski zvalo tessera hospitalis, gostinski zalog. Razlomilo se

napola i gost i gostoprimac dobili bi po jednu polovicu. Pri sluajnu susretu
prepoznavali su se gostinski prijatelji po tome to su obje polovice potpuno
prianjale jedna uz drugu. Gostinska je veza bila u Grkoj svetinja.

72

192

20

,
' ,


,
, , ) )
,
, ' ,

.

6

.

, ,
* .
,

,

,

, ,

, .
, ,
, ,

,
, ,


,
*
96

Hermafroditom, androginom.

97

Pausanija u 182 .

73

IQ2

Simpozij

rade iz besramnosti nego iz smionosti, muevnosti i mukoli5 kosti prianjajui uz ono to im je slino. Jak je dokaz tome to
se jedino takvi kao odrasli mukarci posveuju politikoj djelatnosti A kad dozriju do muevne dobi, ljube djeake a ne
b haju po naravi za brak i raanje djece nego ih na to sili obiaj,98
dok se oni sami zadovoljavaju time da ivot provode jedni s
drugima kao neenje. Sve u svemu, dakle, takav ovjek postaje
ljubitelj djeaka odnosno odan svome ljubavniku99 uvijek mi5 lujui ono to mu je srodno. Pa onda kad se ljubitelj djeaka
odnosno svaki drugi100 namjeri na svoju drugu polovicu, tada
ih na udesan nain obuzima osjeaj predanosti, bliskosti i
c ljubavi te se tako rei ni za trenutak ne ele odvajati jedan od
drugoga. I to su upravo oni koji jedan s drugim provode cio
ivot a da zapravo nisu u stanju rei to ele stei jedan od
5 drugoga. Ta nitko ne bi pomislio da je spolni uitak razlogom
da su tako sretni to su zajedno uz cijenu tako usrdna
d nastojanja, nego je jasno da dua svakoga od njih eli neto
drugo a to ne umije iskazati nego nasluuje i natuca tome.
Pa ako bi im, dok skupa lee, pristupio Hefest sa svojim
oruem u rukama i upitao ih: 9to je to, ljudi, to elite stei
5 jedan od drugoga?', pa ako bi ih zbunjene opet upitao: 'Nije li
to za ime eznete da to je mogue vie budete skupa tako da
se ne odvajate ni danju ni nou? Jer ako za tim eznete, voljan
e sam da vas stopim.i zavarim u jedno tako da vas dvoje postanete jedno i da, dok budete ivjeli, ivite oboje zajedno kao
jedna cjelina, a kad umrete, da ondje u Hadu budete jedno
umjesto dvoje zajedno umrlih; deder razmislite da li za time

98
Zapravo zakon ( m s ) , ali kako u Ateni nije bilo ba zakona koji
bi silio na sklapanje braka, bolje je prevesti s obiaj nego izbaciti taj dio
reenice kako ine neki.

74

I86

5
, .

.
,
, 5

5
.

,
.

- 6
,
, .

, 5

5
.

,

5
, , , .
f
, , "
5 , , '
;" "^ '
,
,
; ,

, '

, , ,
, f/

5

" P r v o se odnosi na ljubavnika, drugo na ljubljenika.

100
Naime onaj koji je nastao od hermafrodita-androgina odnosno od dvostruke ene.

75

Simpozij
udite i hoete li biti zadovoljni ako to postignete.' Kad bi to
uo, znamo da niti jedan ne bi porekao niti bi rekao da eli
neto drugo nego bi naprosto mislio da je u tim rijeima
sadrano ba ono za im je odavna eznuo, naime da se sjedini
i stopi s ljubljenim pa da njih dvojica postanu jedno. Razlog je
tome taj to je na prvotni oblik bio takav i to smo bili cjelovitu
Ljubav je dakle naziv za enju prema cjelovitosti i stremljenje
ka njoj. I prije toga, kao to kaem, bili smo jedno a sad nas je
zbog nae krivnje bog rastavio kao to su Lakedemonjani
raselili Arkaane;101 stoga se bojati da nas ne bi bogovi, ako
ne budemo prema njima pristojni, opet rascijepili pa emo ii
naokolo kao oni koji su skicirani u profilu, prepiljeni uzdu
nosa poput milogostinskih znakova.102 Poradi toga treba da
svatko opominje svakoga neka pobono tuje bogove da izbjegnemo tome a postignemo ono prvo,103 k emu nas vodi i
usmjerava Eros. I neka nitko ne radi protiv njega - tako naime
postupa samo onaj koji je mrzak bogovima, - jer ako se s tim
bogom sprijateljimo i pomirimo, nai emo i susresti ljubljenoga koji je naa prava polovica, a to sada uspijeva tek malobrojnima. I da mi ne spoitne Eriksimah, podrugujui se mojem
govoru, da ciljam na Pausaniju i Agatona - ta moda oni
pripadaju tima malobrojnima i moda su obojica prave mukarine104, - ja dakle govorim svim mukarcima i enama
da bi nam rod tako postao sretan ako bismo potpuno udovoljili
ljubavnoj udnji i svatko naao pripadajueg mu Ijubljenika pa
se tako vratio u svoj negdanji oblik. A ako je to najbolje, nuno
je da je i od onoga to nam sadanjost prua najbolje ono to
je tome najblie: a to je nai Ijubljenika koji nam prirodno
101

Radi se dogaaju iz 385. pr. Kr. kad su Spartanci raselili stanovnitvo

arkadskoga grada Mantineje.
102

Prepolovljene kocke, symbolon: vidi bilj. 95.

103

Cjelovitost, potpunost.

104

Naime, nastali rasijecanjem pramukarca, a implicira se i roeni pede-

rasti.

76

192 e
5

10
193


" otl
' ' ,
' ,
.
, &
)
$ .
, ,
, ,

,
,
,
] ,
, .


, , ,
.
'

,
.
) ,
, J

5
,
,
.

,
* '

11

192 e
5

193

Simpozij

pristaje. Ako bismo dakle slavili boga koji je tome zaetnik, s

d pravom bismo slavili Erosa koji nam je i u sadanjosti od
najvee koristi vodei nas onome to nam je srodno, a i za
budunost budi nam najljepe nade da e nam, ako se budemo
pokazivali bogobojaznima, vratiti negdanji oblik te izlijeiti
5 nas i uiniti blaenima i sretnima.
To ti je, Eriksimae, ree Aristofan, moj govor Erosu,
razliit od tvoga. Pa kao to sam te zamolio, ne izvrgavaj ga
ruglu, da ujemo i ostale to e svaki rei, zapravo to e rei
- svaki od dvojice preostalih, Agaton i Sokrat.
Pa dobro, posluat u te, rekao je Eriksimah. Ta uistinu
tvoj mi se govor veoma svidio, i da nisam svjestan da su i Sokrat
5 i Agaton veoma vjeti u ljubavnim pitanjima, veoma bih se
uplaio da im ne uzmanjka rijei zato to si tako mnogo
raznovrsnoga izrekao; no ovako sam posve miran.
4
Sokrat opet ree: Odlino si se iskazao u nadmetanju,
Eriksimae; ali da si sada na mome mjestu, a pogotovo ondje
gdje u po svoj prilici biti poslije Agatonova govora, jo kako
bi se uplaio i ne bi znao ni kud ni kamo kao ni ja sada.
5

eli me urei, Sokrate, rekao je Agaton, da se smetem

pri pomisli na publiku koja je prepuna oekivanja da u dobro
besjediti.

Uistinu bio bih zaboravljiv, Agatone, rekao je Sokrat,

t> kad bih pomislio da e se smesti zbog nas malobrojnih poto
sam vidio tvoju hrabrost i samopouzdanje dok si se s glumcima
uspinjao na pozornicu i kad si bacio pogled na toliku publiku
> neposredno prije prikazivanja tvojih djela a da se nisi nimalo
prepao.

78

I86

d ,
,
,
,

5 .
, , ,
6
*, 6 .
,
] ,
e ,
.
,

.
5 ,


.
194

; ?
,

,
\ , '
.
5
, , 5 ,

, & 5, b ,

,
,

5
,

,

5
.

79

Simpozij
Kako, Sokrate?, rekao je Agaton. Valjda ne misli da
me publika toliko ponijela da bih smetnuo s uma da je za
pametna ovjeka mali broj razboritih slualaca uzrok veem
strahu od mnotva nerazboritih?
Doista ne bih mudro postupao ako bih ja tebi105 imao
tako primitivno miljenje; nego dobro znam da bi ti, ako bi se
namjerio na ljude po tvom miljenju mudre, daleko vie mario
za njih nego za svjetinu. No moda mi nismo takvi - ta i mi
smo bili nazoni u kazalitu kao dio mnotva; a ako bi se
namjerio na neke druge mudre ljude, moda bi se ubrzo pred
njima osjeao postienim ako bi smatrao da je sramotno ono
to radi, zar ne?
Istinu govori, ree Agaton.
A pred svjetinom ne bi osjeao stid ako bi smatrao da radi
neto sramotno ?
Aristodem ree da se i Fedro umijeao u razgovor rijeima:
Dragi Agatone, ako bude odgovarao Sokratu, njemu e biti
sasvim svejedno kamo bilo to od ovoga vodi, samo ako on
bude imao sugovornika, pogotovo ako taj bude lijep. Ja rado
sluam Sokratove razgovore, ali moram se pobrinuti za pohvalu Erosu i pribaviti po besjedu od svakog od vas; stoga obojica
podajte bogu ono to ga ide pa tek onda razgovarajte.
Doista pravo kae, Fedre, rekao je Agaton, i nita me
ne spreava da besjedim; a bit e i drugi put mnogo prilika da
razgovaram sa Sokratom.

I94b

1
d

Ali ja elim najprije rei kako treba govor da izreknem a

potom u ga izrei. Ta ini mi se da su svi prethodni govornici 5
manje hvalili boga a vie slavili dobra to ih taj bog udjeljuje
ljudima. Kakav je pak taj koji nas je njima obdario, nitko nije
kazao. A jedan je ispravan nain da se bilo to pohvali: izloiti 195
kakav je onaj kome je rije te emu je on zaetnik. Prilii

105

U z namjetenu skromnost: ja tako beznaajan tebi tako slavnu.

80


, ; ,
\

;
, , ',
b o ^ h v 9
,
.
-

b
, ,

;
9
,
.
/9
;
;

,
\ , bo
} vb ,
\
baa,
.
b b
baovo,
b
" obaa 9

obo
ba.

ig4 b

, , 9,
e
obv

baa.
' b ,
,
boo 5
/?
baovv
' '
bpao, ob .
195
,

81

195 a

5
d

Simpozij
stoga da i mi najprije pohvalimo Erosova svojstva a potom
darove. Ja dakle tvrdim da od svih blaenih bogova Eros, ako
je doputeno i nije zazorno rei, posjeduje blaenost u najveoj
mjeri zato to je najljepi i najbolji. A evo zato je najljepi. Kao
prvo, Fedre, najmlai je od bogova. Za tu tvrdnju sam prua
jak dokaz jer glavom bez obzira bjei od starosti koja je oevidno hitra; ta primie nam se zacijelo bre nego to bi trebalo.
Nju Eros po svojoj naravi mrzi i ne dolazi joj blizu. A kao to
se stalno drui s mladima, tako je i sam mlad; jer dobro kae
drevna izreka da se slino uvijek dri slinoga. Ja pak, premda
se slaem s mnogim to je Fedro kazao, ne slaem se da je Eros
stariji od Krona i Japeta, ve tvrdim da je najmlai od bogova
i vjeito mlad a da su se oni davni dogaaji meu bogovima
to ih pripovijedaju Hesiod i Parmenid dogodili djelovanjem
Nunosti a ne Erosa, ako oni govore istinu; ne bi se naime
dogaala uzajamna kopljenja, okivanja i mnoga druga nasilja
da je u njima bio Eros, nego prijateljstvo i mir kao sada otkako
Eros vlada bogovima. Mlad je, kako kaem, i uz to njean; a
treba mu pjesnik kakav je bio Homer da prikae njegovu
njenost. Ta Homer za Atu106 kae da je boginja i k tome njena
- ili barem da su joj stopala njena - ovim rijeima:107
Doista u nje su stopala njena; ne hodi ona
dolaze po tlu, nego po glavama mueva kroi.

ini mi se da se posluio lijepim dokazom njezine njenosti

kazujui da ne stupa po tvrdu nego po meku. Istim emo se

106
Boica duevnog sljepila koja ljude uvaljuje u nesreu time to im
pomuuje zdravo rasuivanje.
107

Ilijada

19,92-93.

82

I86

.

,

.

3
, ,

, ,

.
, ,

,
,
.
5
.

, .
,
" ,
,
, ?
,

\ ,

, ,
, , ,

5
,
" .
" "

, 5 .

, 5 .

83

Simpozij
dokazom posluiti i mi da pokaemo da je Eros njean. Ta ne
koraa po zemlji niti po lubanjama, koje i nisu posve mekane,
nego i kree se i obitava u onome to je najmeke od svega
postojeega. U znaajevima i duama bogova i ljudi izgradio je
sebi nastambu i to ne u svima po redu, nego kad se namjeri na
znaaj koji je krut, udaljuje se, a kad se namjeri na mek,
nastanjuje se u njemu. A kako uvijek rukama i nogama prianja
uz najmeke od najmekih, nuno je i sam najnjeniji. Najmlai je dakle i najnjeniji a k tome gipka oblika. Da je naime
krut, ne bi bio kadar svuda se priljubljivati niti neopazice ulaziti
u svaku duu i izlaziti iz nje. A jak je dokaz prilagodljivosti i
gipkosti njegova lika gracioznost koju Eros po opem priznanju
osobito posjeduje; jer nezgrapnost i Eros neprestano ratuju
meu sobom. Ljepota njegove koe jasno ukazuje da taj bog
ivot provodi meu cvijeem; a u ocvalu i uvelu tijelu, dui i
svemu drugome Eros se ne nastanjuje, nego gdje se nae mjesto
rascvjetano i mirisno, ondje se nastanjuje za stalno.

195 e
e

196
5

ljepoti tog boga dovoljno je i to, premda ni izdaleka nije

sve; no sada treba neto rei njegovoj vrlini, pri emu je 5
najvanije to niti Eros ini krivo kojem bogu ili ovjeku, niti
to njemu ini koji bog ili ovjek. Jer ako to trpi, ne trpi to zbog
sile - sila se naime ne hvata Erosa, - ta Erosu se uvijek slui c
drage volje u svemu, a to se radi uz obostran pristanak, to
zakoni, kraljevi gradaios kau da je pravo. Uz pravednost u
najveoj ima mjeri udjela u umjerenosti. Priznato je da je
umjerenost obuzdavanje strasti i nagona a da nema strasti jae 5

108

Kako se ini, citat iz djela retora Gorgijine kole Alkidamanta. Aristotel

je za nj napisao da mu nedostaje ukusa u upotrebi epiteta. Sauvana su pod
Alkidamantovim imenom dva djela od kojih se za jedno ini da je zaista autentino i moglo bi se rei da opravdava Aristotelov sud.

84


" ,
' ,
, '
.
, , '
rj \, , ?/ '
, .
]
,

.
b , b
.
]
, .
b
,
b bia '

"
.
b
' '

*, 5 ,
b .

, ,
"
, 5 .

,
"

"
, ' ], "
" , ) ,

, " b

85

195 e
e

196

xg6c

Simpozij

od Erosa; ako su pak slabije, Eros ih nadvladava, nadvladavajui ih, on se pokazuje naroito umjerenim. ^4// i u hrabrosti
d s Erosom niAres se ne nadmee.109 Ta ne vlada Ares Erosom
nego Aresom Eros, tj. ljubav prema Afroditi, kako ide pria;
jai je onaj koji vlada od onoga kojim on vlada; onaj pak koji
nadvladava najhrabrijega od ostalih trebao bi biti najhrabriji
5 od sviju. Govorio sam dakle pravednosti, umjerenosti i hrabrosti toga boga a preostaje jo da kaem neto mudrosti;
stoga treba se potruditi da se ne obrukam, koliko je to mogue.
I kao prvo, da i ja iskaem poast naem umijeu kao Eriksie mah svojemu, taj je bog tako vjet pjesnik da moe i drugoga
uiniti takvim. Ta svatko koga se Eros dotakne postaje pjesnik
ako je i bio ranije Muzama stran.110 A to nam je primjeren
dokaz da je Eros vrstan stvaralac uope u svakom umjet5 nikom stvaralatvu; jer ono to nemamo ili ne znamo niti
moemo drugome prenijeti, niti u tome drugoga poduiti. A
197 uistinu tko e pobijati da stvaranje ivih bia nije mudro djelo
Erosovo kojim se sve ivo rada i raste? A ne znamo li da i
prakticiranje vjetina postaje glasovito i sjajno ondje gdje je taj
5 bog uiteljem a neslavno ondje gdje ga se Eros ne dotakne?
Apolonu je doista ljubav pokazala put kad je izumio streljatvo,
lijenitvo i gatalatvo pa bi i njega trebalo smatrati Erosovim
b uenikom, takoer Muzama u muzici, Hefestu u kovanju,
Ateni u tkalatvu a Zeusu u upravljanju bogovima i ljudima.
To je i razlog to je u odnosima meu bogovima nastao red tek
kad se meu njima pojavio Eros i to dakako Eros ljepote, - ta
5 u runoi nema Erosa, - dok prije toga, kao to rekoh na
poetku, meu bogovima su se deavale mnoge strane stvari,

109
Citat iz izgubljenog Sofoklovog Tijesta (frg. 235 Nauck), tragedije koja
je u antici bila veoma cijenjena.
110
Citat iz izgubljene Europidove Steneboje (frg. 663 Nauck), esto
upotrebljavan i kod drugih antikih autora: Aristofana (Ose 1074), Menandra,
Plutarha, Longina i dr.

86

5
197

20

* , ",
, " .
"
" ' "
" ",

' " ',

'
. ,
, .
,
,
, "

,"
" .

, " ev


, ' ' .

" , fj
;

,
,
5

, " , ;
'
,
" ,
" '

.

" ,

, , ,

87

a Simpozij
kako se pripovijeda, zbog vladavine Nunosti; a kad se rodio
taj bog, iz ljubavi prema lijepom nastala su sva dobra i bogovima i ljudima.
Zato mislim, Fedre, da je Eros prvi sam najljepi i najbolji c
a potom da ostalima udjeljuje te iste kvalitete. Namee mi se
da i u stihovima reknem da je on taj koji unosi
izmeu ljudi mir a na puini morskoj tiinu
bezvjetrinu, vjetrova smiraj i sanak u tuzi.111
On nas ispranjava od otuenosti a ispunja zblienou
upriliujui kao na voa na svetkovinama, plesovima i prinoenju rtava da se sastajemo na svakovrsnim sastancima
poput ovoga; priskrbljuje blagost a istjeruje grubost; podaan
je dobrotom, spreavatelj zlovolje; milostiv i dobar; zasluuje
potovanje mudraca, divljenje bogova; predmet zavisti lienih,
predmet elje obdarenih; otac raskoi, razmaenosti, mekunosti, umiljatosti, eznua i udnje; brian za dobre, nebrian za
zle; u muci i strahu, u enji i besjedi112 najbolji kormilar i
suborac; pomaga i spasilac, ures bogova i ljudi, najljepi i
najbolji predvodnik113 kojega treba da slijedi svaki ovjek pjevajui pri tome krasno i uestvujui u njegovoj pjesmi kojom
opinja razum bogova i ljudi.
Ovaj govor, Fedre, ree Agaton, neka bude moj zavjetni
dar bogu a u njemu sam, koliko mogu, izmijeao alu i suzdranu ozbiljnost.

111

Varijacija na - na primjer - Odiseju 5, 391 i 12, 168.

112

Ovo je teko mjesto i postoje razni prijevodi. Tako Bury to nabrajanje

tumai kao contests of war and peace, nadmetanja u ratu i miru. Meni se
primjerenijim ini prijevod u gornjem tekstu.
113

N a i m e kora, dakle korovoa.

88

ig7b

, '
'
,
.
, , ? c

.
,
6
,
, .

, , d
,
, ,

5
,

, ' , 5
, ,
, , , ,
, , , ,
, , e
, ,
, ,
.
5
5
, , , ,
, , , 5
, .

89

Simpozij
F

198 a

198

Kad je Agaton zavrio, Aristodem ree da su svi nazoni

buno povladili mladiu poklicima da je govorio dostojno i
sebe i boga. A Sokrat je rekao pogledavi Eriksimaha: Ne ini
5 li ti se, Akumenov sine, da maloprije nisam neopravdano
strahom strahovao114 nego da sam proroanski ono rekao da
e Agaton udesno besjediti a ja biti u neprilici?

Ono prvo ini mi se, rekao je Eriksimah, da si doista

proroanski rekao da e Agaton dobro besjediti; ali ne mislim
10 da e ti biti u neprilici.
b

Ma kako, mili moj, usklikne Sokrat, da ne budem u

neprilici i ja i bilo tko drugi kad mi je govoriti poslije tako
krasna i pitoreskna govora?115 Pa ako raniji dijelovi i nisu
podjednako udesni, ali to se konca tie, tko ne bi bio potresen
5 ljepotom rijei i fraza dok ih slua? Jer ja bar; prosuujui da
sam neu nikada biti kadar izrei neto ni blizu tako lijepo, od
stida maltene utekoh da sam samo mogao. Taj me naime govor
c podsjeao na Gorgiju tako da mi je bilo upravo kao ono u
Homera: bojao sam se da mi na kraju u svom govoru Agaton
ne odapne protiv mojega govora glavu Gorgije, mona govor5 nika, pa me uini nijemim kamenom.116 I tada sam doista
shvatio da sam bio smijean kad sam pristao po redu s vama
d hvaliti Erosa i tvrdio da sam iskusan u ljubavnim pitanjima
premda ba pojma nemam kako treba hvaliti bilo to. Ta ja
sam u svojoj naivnosti mislio da treba istinu govoriti svemu
to hvalimo i to da bude osnova, a onda, izabirui od onoga
5 to je istinito ono to je najljepe, rasporeivati onako kako e
biti najprikladnije; i veoma sam sebi umiljao da u dobro
besjediti, uvjeren da znam pravi nain hvaljenja bilo ega.
114

Parodira Agatonove etimoloke figure.

115

1 tu se osjea jasna ironija.

Odiseja 11, 632. Aluzija je na priu Perzeju koji ie ubio Gorgonu
Meduzu iji je pogled (ak i u mrtve) pretvarao u kamen sve koji su se s njime
susreli. Naravno, igra je rijei Gorgija-Gorgona.
116

90

I86

ig8

5
d

be * pbo
,
.

9
,
, ,
, b bo bbva, 5
vvvb , , 5
;
, ,
bo , * b ,
.
, , ,
,
avobabv ;
b
;
ovby
ovbv , *

obp , ) .

],

bvo
.

, '
" bv
, obv ' , b
.
* bv
,
,

b
, ' . b ,

91

Simpozij
Meutim u stvarnosti, kako se ini,
to117 pravi nain kako
hvaliti bilo to, nego /e prav/ nain priivatipredmetu hvaljenja
fo odlinije i to ljepe atribute bilo da ih on stvarno posjeduje
ili ne; pa ako i nije istina,
vano. Bilo je, kako se ini,
uglavljeno da se svaki od nas pravi kao da hvali Erosa a ne da
ga doista hvali. Zbog toga drim da, iskapajui svaku moguu
priu, pripisujete je Erosu te tvrdite da je takav i takav i izvornik
toliko toga da bi se pokazao najljepim i najboljim, dakako
onima koji ga ne poznaju - ta valjda ne onima koji ga znaju?
- pa pohvala zvui ba dostojno i uzvieno. No ja dabome
nisam znao taj nain hvaljenja i u neznanju pristao sam zajedno s vama po redu izrei pohvalu. Jezik je dakle obeao, a srce
ne.118 Stoga zbogom tome!119 Ta neu ve hvaliti na taj nain,
- ne bih ni mogao, - no ipak istinu, ako hoete, spreman sam
rei na svoj nain, ne nadmeui se s vaim govorima da se ne
izloim podsmijehu. Vidi dakle, Fedre, ima li potrebe za takvim
govorom, da ujete kako se kazuje istina Erosu izreena
takvim rijeima i rasporedom reenica kakav mi sluajno na
um padne.
Aristodem ree da su ga Fedro i ostali poticali neka govori
onako kako sam misli da treba.
No dozvoli mi, Fedre, rekao je Sokrat, da jo neto malo
priupitam Agatona pa da raistim neke stvari s njime i tek
onda govorim.
Dozvoljavam, dakako, odgovori Fedro, pitaj samo.
Poslije toga Aristodem ree da je Sokrat zapoeo otprilike
ovako.
Mislim da si zaista, dragi Agatone, lijepo otpoeo svoj
govor rijeima da najprije treba pokazati kakav je Eros a potom
kakva su mu djela. Taj mi se poetak veoma svia. Kad si ve
117

Naime govoriti istinu.

118

Poznati stih 612 iz Euripidovog Hipolita, postao je poslovian pa ga

citiraju mnogi drugi antiki autori (Aristofan, Ciceron i dr.).
119

Takvu nainu hvaljenja.

92

ig8

5
199

10

20

, ,
? , i j e
, ^ 5 .
, ? , *
boei, .
b
*, g
</>are , ? ;
, /; igg
9
bov
.
^
, * &
.

, be 5
b.

bv ,
,
' , b
, .
, ,

66 rt br|,

, bav
] .
5
;
,
0\ bew , ).

, , , 7 '

,
' b
.

, , ' .
c
b vvb .
Kat , ,
boa
, \ bo
', .

93

199 c

Simpozij

i ostalo krasno i sjajno izloio Erosu, hajde reci mi njemu

d jo ovo: da lije Eros kao takav ljubav prema nekome ili prema
nikome? Ne pitam da li je on ljubav prema, recimo, majci ili
ocu,120 - ta bilo bi smijeno pitanje da lije Eros ljubav prema
majci ili ocu,121 - nego kao da to isto pitamo ocu, da lije on
5 neiji otac ili nije.122 Da hoe ispravno odgovoriti, zacijelo bi
mi odmah rekao da je otac otac sinu ili keri, zar ne?
Svakako, rekao je Agaton.
Zar ne isto tako i majka?123 Agaton se sloio i s time.
e

Jo mi, ree Sokrat, odgovori malo vie da jo bolje

razabere kamo ciljam. Ako bih naime upitao: yA to ? Brat kao
takav,124 da lije neiji brat ili nije?' Ree da jest.
5
Dakle brata ili sestre? Agaton se sloio.
Pokuaj sad, rekao je Sokrat, i ljubavi rei. Je li Eros
ljubav prema nikome ili prema nekome?
Svakako da je prema nekome.

200

To dakle zadri vrsto u pamenju prema kome;125 reci mi

pak jo samo da li Eros udi za onim to je predmet njegove
ljubavi ili ne?
Svakako, rekao je Agaton.

Da li on ezne i udi za predmetom svoje ljubavi onda kad

ga posjeduje ili kad ga ne posjeduje ?
Vjerojatno onda kad ga ne posjeduje, ree Agaton.126

A vidi sad, rekao je Sokrat. Nije li ne vjerojatno nego

nuno da ono to ezne ezne za onim u emu oskudijeva
b odnosno da ne ezne ako u tome ne oskudijeva; meni se ini,
Agatone, da je pravo udo u kojoj je mjeri to nuno; a tebi?
I meni se ini, rekao je ovaj.
120
Ovo mi se ini najplauzibilnijim prijevodom inae veoma spornog mjesta;
drugi mogui - i koriteni - prijevodi jesu: ljubav majke odnosno oca i ima li
121
ljubav (Eros) majku odnosno oca.
Smijeno zato to je Eros spolna
122
123
ljubav, ljubavna udnja, nagon.
Naime: nije niiji.
Naime: zar nije

94

I86

200

.
",
,
"
, ; '
"
*
, ;
, ,
;
, 5.
; * .

, , ,
.
, "
; , * ,
; " .
;
*.
, , .
"
;
.
, ,
,
, ;
, .
,
, ;
, , .
, ,
, ,
, ; ,
, ;
, , .
124
isto tako i ona majka sinu ili keri?
Brat u pojmovnom smislu.
125
Naime, prema k o m e je Eros ljubav, tj. prema ljepoti (Agaton u 197 B). Ovo
126
je takoer sporno mjesto i postoje i drugaiji prijevodi.
Agaton ve sluti
kamo to vodi pa zato kae oprezno vjerojatno.

95

Simpozij

Dobro kae. Jer zar bi onaj koji je velik elio biti velik ili
jak onaj koji je jak?
Prema onome u emu smo se sloili to je nemogue.
Ta onaj koji to ve jest ne moe u tome oskudijevati.
Istinu kae.
Kad bi naime i jaki elio biti jak, rekao je Sokrat, i brzi
brz, i zdravi zdrav, - moda bi tkogod pomislio da za tim i
slinim eznu i oni koji ve jesu takvi odnosno koji ve imaju
to to imaju, pa to razmatram zato da se ne prevarimo, - ako
je dakle za te ljude, Agatone, ako dobro promisli, nuno da
ve u ovaj as imaju svako od tih svojstava, htjeli to oni ili ne,
ta uistinu zar bi tko jo poelio toga? Nego kad tko kae: 7a,
premda zdrav, jo povrh toga elim biti zdrav i, premda bogat,
i jo povrh toga elim biti bogat i eznem za onim to ve imam,9
rekli bismo mu: 'Ti, ovjee, koji posjeduje bogatstvo, zdravlje
i snagu, eli da to bude tvoje i unaprijedak jer u sadanjosti to
ve ima, htio ne htio; stoga gledaj, kad kae to da ezne za
onim to je ve tu, ne govori li tek da ono to je sada tvoje
ostane tvoje i u budunosti.'Ne bi li on to priznao? Aristodem
ree da se Agaton sloio.
Potom je Sokrat nastavio: Ne znai li udjeti za onim to
ti jo nije na dohvatu i to jo nema isto to i eljeti sauvati
za budunost ono to ve posjeduje?127
Svakako, ree Agaton.
Pa dakle i taj i svaki drugi koji ezne za onim to mu nije
na dohvatu ezne i za onim to nije tu, za onim to nema, za

127
Ovo je vrlo nejasno i vjerojatno tekstualno iskvareno mjesto koje se
razliito interpretira i prevodi.

96


,
5
, ;
'
.
.
5

.
I ,
, ,


, ,

, ,
,
h ,

, ;
5
-
,
,
, , ,

,
, , ,
\, ,
,
.
;
5
.
, 5
, ,
;
, .
Kat
,

97

200 b
5

aoo e

Simpozij

onim to on sam nije i u emu oskudijeva i otprilike takvi su

5 predmeti prema kojima su usmjerene enja i udnja ?
Svakako, ree Agaton.
Hajde dakle, kazao je Sokrat, rezimirajmo ono to smo
rekli. Nije li Eros kao prvo ljubav prema neemu a potom
prema onome u emu oskudijeva?
201
Da, rekao je Agaton.
Prisjeti se osim toga prema emu si kazao u svom govoru
da je Eros ljubav; ako ti je po volji, ja u te podsjetiti. Mislim
da si rekao ovako nekako da su bogovi uspostavili poredak
5 posredstvom ljubavi prema lijepom jer da u runome ljubavi
nema. Nisi li rekao tako nekako?
Jesam, odgovorio je Agaton.
I pravo si kazao, drukane, rekao je Sokrat. Pa ako je
to tako, moe li Eros biti to drugo nego ljubav prema ljepoti,
a prema runoi ne? Agaton je priznao.
b
A nismo li se sloili da ovjek udi za onim ime oskudijeva i ega nema?
Da.
Dakle Eros oskudijeva ljepotom i nema je.
5
Nuno tako ispada.
Pa kako? Zar ti naziva lijepim ono to oskudijeva ljepotom i to je nikako ne posjeduje?
Nikako.
Da li dakle jo uvijek ostaje pri tvrdnji da je Eros lijep,
io ako je tome tako?
V

A Agaton je kazao: Cini mi se, Sokrate, da tada uope

nisam znao to sam rekao.
c
A doista si prekrasno rekao, Agatone. Nego kai mi jo
jednu sitnicu: ne misli li da je dobro ujedno i lijepo?
Da.

98

200 e

,
5 ;

201

arra

,
.
" , , .
" ,
] ;
, .

* , .

,
.

;
, 5.
, ,
6 , "
, ; .
, ,
;
, .
5
5 6 .
3
, .
;
;
.
* " ,
;
' , ,
.
, , .

99

a Simpozij

20IC

Ako dakle Eros oskudijeva ljepotom a dobrota je lijepa,

znai da oskudijeva dobrotom.
5
128
Ja, Sokrate, odvrati Agaton, tebi nisam kadar protusloviti, ali neka bude kako ti kae.
Ne, nego istini, ljubljeni Agatone, nisi kadar protusloviti
jer Sokratu protusloviti nije ba nimalo teko.
No tebe u sada ostaviti na miru. A vama u govor Erosu d
to sam ga jednom uo od ene Mantinejke Diotime129, koja je
bila mudra i u tome130 i u mnogome drugome, - jednom je i
Atenjanima, kad su prinijeli rtve protiv kuge, ishodila desetogodinju odgodu te bolesti a i mene je pouila u ljubavnim 5
pitanjima, - govor dakle to ga je ona besjedila pokuat u vam
izloiti svojim rijeima koliko budem mogao, polazei od onoga u emu sam se sloio sAgatonom. Treba, Agatone, kao to
si ti razloio, najprije razjasniti tko je Eros i kakav je a zatim e
njegova djela.131 Cini mi se najlakim tako pripovijediti kako
mi je neko strankinja razloila ispitujui me. Ta i ja sam joj
govorio otprilike isto ono to i Agaton sada meni, da je Eros
velik bog i da je udnja za lijepim, a pobijala me upravo tim 5
argumentima kojima i ja njega, da po mojim vlastitim rijeima
nije ni lijep ni dobar.
A ja rekoh: }Kako to govori, Diotimo? Znai da je Eros
ruan i zao?'
Ona e: 'Ne huli! Ili moda misli da ono to nije lijepo io
nuno mora biti runo?'
'Dakako.'

202

7 zar ono to nije mudro, zar mora biti neuko? Ili nisi
opazio da ima neto izmeu mudrosti i neukosti?'
'to to?'
128
Naglaeno je: ja ... tebi ..., dakle ne tvojim argumentima nego tvojoj
sofistikoj vjetini. Iskreniji je Alkibijad u 216 B.
129

I ime i atribut zacijelo su namjerno tako odabrani: Mantinejka (iz

arkadskoga grada Mantineje, a Arkadija je bila poznata po gatalatvu) je aluzija

100

20IC

I ,
, .
, , , , ' .
, ,
,
, .
]
*, ,

,
, ,
5 ,
.
, , ,

, ,
.
,
/.

, " ,
,
.
Kal , ? , , ;
" ;
Kal , ; * ,
rj, ;

na mantike, gatalaka vjetina, a Diotima bi se mogla prevesti kao ona koju

tuje Zeus.
130

202

^ , ;
;
;

131

U ljubavnim pitanjima.
Naime, kakva su.

101

Simpozij

202 a

'Ne zna li da ispravno misliti bez mogunosti obrazlaganja

nije znanje - ta kako bi znanje bilo neto neobrazloeno? - niti
neznanje - jer kako bi pogaanje istine bilo neznanje? -, nego
zacijelo postoji neko ispravno mnijenje koje je izmeu razboritosti i neukosti.'
io
'Istinu kae,9 rekoh ja.
b
'Nemoj stoga na silu initi runim ono to nije lijepo niti
opakim ono to nije dobro. Tako i kod Erosa, kad sam priznaje da nije niti dobar niti lijep, nemoj stoga to vie misliti da je
5 nuno da bude ruan i zao nego neto izmeu toga dvoga.9
9

Pa ipak,9 rekoh, 9svi se ba slau da je velik bog.'

Govori li svima koji ne znaju ili onima koji znaju?9

svima uope.9

A ona se nasmije pa ree: Ta kako bi ga, Sokrate, velikim

c bogom priznavali oni koji tvrde da on i nije bog?'

'Koji su ti?9, upitah.

'Jedan si ti,9 ree, ya druga ja.9
A ja rekoh: 9Kako moe tako govoriti?9
9

Lako,9 ree ona. 9Ta reci mi ne tvrdi li da su svi bogovi

blaeni i lijepi? Ili bi se usudio ustvrditi da neki od bogova nije
ni lijep ni blaen?9
9

Bogami, nikako,9 rekoh.

io

A ne naziva li blaenima one koji posjeduju dobrotu i

ljepotu?9
9
Svakako.9
9

Ali za Erosa si priznao da zbog oskudijevanja ljepotom i

102

I86

\ ,

;

;

, .

', ' , .
b

)
,

, .

,
,
, , .
, ' ,
.
, , , ;
.

, , ,
,
;

9
I ; .

? 9/
/
/ 5 } /
, , , .
, ? , ,
;
, '?, .
,
;
;
\
.

;
.
*

rp

103

Simpozij

202 d

dobrotom ezne za onim ime oskudijeva.'

\Priznao sam.'
'Kako bi dakle mogao biti bog onaj koji je bez ljepote i 5
dobrote?'
'Nikako, bar kako se ini.'
'Vidi li dakle da ni ti nepriznaje Erosa bogom?'
'Pa to bi onda bio Eros?', upitah. 'Zar smrtnik?'
'Ni u kom sluaju.'
9
A to dakle?'
IO
'Kao to prije rekoh, izmeu smrtnog i besmrtnog.'
'Sto dakle, Diotimo?'
'Velik demon, Sokrate; jer sve je demonsko izmeu boga i
smrtnika.'
e
'A kakav mu je djelokrug?', upitah ja.
'Biti tumaem i posrednikom izmeu bogova i ljudi prenosei od ovih molbe i rtve a naloge i uzdarja za rtve od onih te
ispunjati prostor izmeu jednih i drugih tako da je ukupnost 5
svega iznutra povezana. Zahvaljujui njemu mogua je i sva
mantika132 i sveenika vjetina prinoenja rtava, obreda,
zaklinjanja te svega gatanja i aranja. Bog se ne drui s ovje- 203
kom nego se komuniciranje i razgovor bogova s ljudima i u snu
i na javi obavlja iskljuivo posredstvom demona; i ovjek koji
posjeduje mudrost u takvim stvarima boanski je, a onaj koji
je mudar u drugome, ili u vjetinama ili u nekim rukotvorstvi- 5
ma, obian je zanatlija. Ti su demoni brojni i raznih vrsta a
V

132

Gatalaka i proricateljska vjetina.

104



.
*
.

202

&]

ye ; 5
, * .
, , 0eov ;
, , "; ;
.
;

" , , .
, ;
, *
.
e
, * , ;
* 0 9
^, ?
, ? , 5
,
.

? ?
. 0 2 0 3
^,
? , ^

, 5
V ^
.

105

Simpozij

a
jedan je od njih i Eros.9
9

A tko su mu otac i mati?9, rekoh ja.

'To je predugako da se ispripovijeda,9 ree Diotima. 9No

ipak u ti rei. Kad se naime rodila Afrodita, na gozbi kojom
su se astili bogovi meu ostalima bio je i Metidin sin Por.133
Poto poruae, kako je bilo obilje jela, dola je da prosi
5 Penija134 i stajala je uz vrata. Por pak, napivi se nektara - vino
naime jo nije postojalo, - uao je u Zeusov vrt i pijan zaspao.
Potom Penija, smiljajui da u svome siromatvu rodi Porovo
c dijete, legne uza nj i zane Erosa. Zato i jest Eros postao
pratilac i posluitelj Afrodite jer je zaet njezinoj roendanskoj svetkovini a ujedno jer je po naravi zaljubljenik u ono to
je lijepo budui da je i sama Afrodita lijepa. Kako je dakle sin
5 Pora i Penije, Erosa je zapala ovakva sudbina. Ponajprije
uvijek je siromah i nimalo njean i lijep, suprotno nego to misli
svjetina, nego krut, suh,135 bosonog i beskunik, vazda lei na
d goloj zemlji bez pokrivaa, poiva uz vrata i na putovima pod
vedrim nebom, a uvijek ga prati oskudica zato to on ima
majinu narav. Po ocu opet stalno sprema zamke lijepima i
5 dobrima, hrabar je, poduzetan i krepak, vrstan borac, neprestano plete neke zamke, prijatelj je mudrosti i domiljat, filozofira tijekom itava svog ivota, vrstan vra, bajalac i
e mudrija; a rodio se nije ni kao besmrtan ni kao smrtan nego
tijekom jednoga istog dana sad ivi i cvjeta kad mu je dobro,
b

133

Snalaljivko.

134

Oskudica, Siromatvo.

135 p r otivno od Agatonova gibak, vlaan.

106

20

7 ,
?.
, ' , ;
, , * .
* , ol
.

,
7 ,
.

.


, / .

5
',
,
5
,
" -
.
,
, ,
,
, , , .

, ,

, ,
,
,


,
, \, -

107

Simpozij

203 e

sad opet umire, pa onda ponovno oivljava zahvaljujui oevoj

naravi; ono pak to stjee to mu neprestano otjee tako da niti
je ikada u oskudici niti u obilju i opet je u sredini izmeu 5
mudrosti i neznanja. S time je naime ovako. Nijedan bog niti 204
se bavi filozofijom niti ezne da postane mudar; - to ve naime
jest, - a jednako tako niti tko drugi, ako je mudar, ne bavi se
filozofijom. A ni neznalice opet niti se bave filozofijom, niti
eznu da postanu mudri; ta upravo to i jest tekoa s neznanjem
to takav ovjek niti je plemenita karaktera niti razborit, a opet 5
misli da je oboje u dovoljnoj mjeri. Zato onaj koji ne misli da
u neemu oskudijeva i ne ezne za onim za to misli da mu ne
treba.'
'Pa tko su onda, Diotimo,' rekoh ja, 'oni koji se bave
filozofijom ako to nisu niti mudri niti neznalice?'
'Sad je to jasno ve i djetetu,' ree, 'da su to oni izmeu b
obje krajnosti a jedan od njih bio bi i Eros. Mudrost je naime
jedno od najljepih dobara, Eros je pak ljubav prema onome
to je lijepo; stoga nuno proizlazi da je Eros filozof136 a filozof
je na sredini izmeu mudra i neuka. A i to on duguje svom 5
porijeklu jer potjee od oca mudra i snalaljiva a majke nemudre i bespomone. Takva je dakle narav tog demona, dragi
Sokrate; a to si ti pomislio da je Eros drugaiji, nita u tome
nema udna. Pomislio si, kako mi se ini sudei po onome to c
govori, da je Eros predmet ljubavi a ne njezino ishodite; zato
drim da ti se i ukazivao prekrasnim. Pa i jest ono to je
ljubljeno uistinu lijepo, njeno, besprijekorno i savreno; ono
to ljubi pak drugaije je spoljanosti, po prilici onakve kako 5
sam razloila.'
A ja rekoh: 'Dobro dakle, tuinko, lijepo govori; ali ako
je Eros takav, to imaju ljudi od njega?'
'To je sljedee, Sokrate, emu u te pokuati poduiti, d
Takav je, znai, Eros i takvo mu je porijeklo, a on je, kao to

136

U etimolokom znaenju kao ljubitelj mudrosti.

108


, bia ,
, "
, .
. ovb5

ovb9 , .
$*
ovb'

yap roSro ,
bo^iv
.


.
, , , ,

;
b, , ,
, ".
b
, " ' ,
"
,

.

,
.

4
baovo, , "
, > .
,
, " ,

".



, .

203 e

5
204

, ; b, , *
" ;
b , , , d
bba.
b

109

204d

Simpozij

ti kae, ljubav prema lijepome. Ako bi nas sada tko upitao:

9
to to znai da je Eros ljubav prema lijepome, Sokrate i
5 Diotimo?9 Odnosno jasnije reeno: Onaj koji ljubi udi za
lijepim; kako on to udi?"
A ja rekoh: 9udi da mu ono pripadne.9
Ali tvoj odgovor,} na to e ona, 9ite jo ovakvo pitanje: to
e imati onaj kome pripadne lijepo ?9
io
Rekoh: yNisam jo posve u stanju da na to pitanje spremno
odgovorim.y
y
e
No dobro,y ree Diotima, yako bi tko zamijenio lijepo
dobrom pa pitao: yHajde, Sokrate, onaj koji ljubi udi za
dobrom; a zato udi?yy
y
Da mu ono pripadne,y rekoh.
9
5
I to e imati ako mu dobro pripadne?y
y
Na to mije lake odgovoriti,y rekoh. yBit e sretan.y
y
205
Tako je,9 ree. 9Sretni su sretni zato to su stekli dobro i
dalje vie nisu potrebna nikakva dopunska pitanja poput: u
koju svrhu eli biti sretan onaj koji to eli, nego izgleda da je
tim odgovorom u potpunosti dosegnut cilj postavljanja pitanja. 9U1
'Istinu kae,9 rekoh.
5
smatra li da su to htijenje i udnja zajedniki svim
ljudima i da svi neprestano ele da im dobro pripada, ili moda
misli drugaije?9
9
Ba tako,9 rekoh, 9da je to svima zajedniko.9
9
Pa zato onda, Sokrate,9 ree, 9ne kaemo da su svi obuzeti
b ljubavnom udnjom ako svi neprekidno ude za istim, nego za
neke to tvrdimo a za druge ne?9
9
I sam se udim tome.9
9
Ma ne udi se,9 ree Diotima. 9Ta mi izdvajamo ono to se

137
Zato s t o j e dobro u sebi etiki telos (cilj, granica) ili summum
(najvie dobro).

110

bonum

I86 a

, , .
ti

",
;

6
;
eyo> .
' , ,
' ;
7;

.
5
' , ,
, ,
;
, ' , .

;
5
* , , ,
otl
.

205

, , ,
/
;
.
5
, .
5


,

, ;
, 5 .
, , , ,
b ,
, ' ;
, ' , .
\ '

111

Simpozij

205 b

naziva jednom vrstom ljubavi pa joj nadijevamo naziv cjeline 5

a za druge njezine raznovidnosti netono upotrebljavamo druga imena.'
'Na primjer?'
'Na primjer: zna da je stvaralatvo irok pojam; svemu to
prelazi iz nepostojanja u postojanje samo je stvaralatvo uzrok
pa su stoga i proizvodi svih umijea stvaralatva i svi su njihovi c
.1

tvorci
stvaraoci.
'Istinu govori.'
'No ti ipak zna,' ree ona, 'da se ti tvorci ne nazivaju
pjesnicima odnosno stvaraocima139 nego drugim imenima, a 5
od svega stvaralatva izdvojen je jedan dio, onaj koji obuhvaa
glazbu i metrika pravila, pa mu se nadijeva ime cjeline. Poezijom odnosno stvaralatvom naime naziva se samo to a pjesnicima odnosno stvaraocima samo oni koji se bave tom
njegovom podvrstom.'
'Istinu govori,' rekoh.
10
'Ba je tako i s ljubavlju. Osnovna je kod nje svaka tenja d
za dobrom i sreom, naime najvea iza svakog ovjeka varljiva
ljubav.140 Oni pak koji joj se obraaju na svakojaki drugi nain,
ili radi stjecanja novca, ili iz ljubavi prema tjelovjebi, ili radi
filozofije odnosno ljubavi prema mudrosti, za njih se ne kae 5
da su obuzeti ljubavnom udnjom niti ih se naziva ljubavnicima, nego oni koji se usmjeravaju na tek jednu podvrstu ljubavi
i koji su revno uznastojali oko nje prisvajaju naziv cjeline, tj.
ljubavi, ljubavne enje i ljubavnika.'
'ini se da govori istinu,' rekoh.
pripovijeda se i neka pria da ljube oni koji trae svoju 10
drugu polovicu;141 moja pak pria kae da ljubav nije niti e
enja za polovicom niti za cjelinom, moj drukane, ako to nije
neto dobro, jer ljudi su voljni odsijecati sebi i noge i ruke ako
138

U smislu rukotvorci.

139

Gr. poietai, to istovremeno znai pjesnik i stvaralac kao takav.

Pjesnik je dakle stvaralac par excellence.

112

20

, , 5

" ; ' .
" .
5 yP
6/c /xr/ >? ets oV toWi
, C
.
'
.
' , r] ' ?/, 0 5

?)?

.
5
, .
,



' /
5
,

,

, ,
.
, , .
Kal , , , cl
, '
, ] ,
, ,

, /
140
Ovo je veoma teko mjesto i vjerojatno je i tekst iskvaren. Najtei je
problem poetak reenice. Drugi osnovni mogui prijevod bio bi: U smislu
opeg pojma svaka tenja za dobrom i sreom najvea je i za svakog ovjeka
varljiva ljubav. Tekoa ima i kasnije u tekstu.
141

Aluzija na Aristofanov govor, osobito 192 i dalje.

113

10

a Simpozij

205 e

5 im se ini da su im nevaljale. Mislim time da nitko ne miluje

ono to je njegovo vlastito osim ako dakako neemo sve to
pripada nama nazivati dobrim a sve tue loim. Jer nema
2 0 6 niega za ime ljudi ude osim za dobrom. Moda ti misli
drukije?'
'Zeusa mi, ne,y rekoh.
'Moe li se dakle tako naprosto rei da ljudi ude za
dobrom?'
y
5
Da,y rekoh.
y
Ne treba li nadalje dodati i da ude za time da posjeduju
dobro?y
Treba.y
y
Zar ne,y ree, 7 da ga ne samo posjeduju nego i da ga trajno
posjeduju?y
10
7 to treba pridodati.y
y
Nije li dakle sve u svemu ljubav tenja za trajnim posjedovanjem dobra?y
y
Govori istu istinu,y rekoh ja.
y
b
Kad je to142 dakle ljubav,y ree ona, yto i kako rade oni
koji tee za njom143 da bismo njihovu revnost i gorljivost mogli
nazvati ljubavnom udnjom? Kakvo je u stvarnosti to njihovo
djelanje? Moe li rei?y
y
5
Da mogu, Diotimo, ne bih se divio tvojoj mudrosti niti bih
pohaao tvoja predavanja da nauim sve to.y
y
Dobro, rei u ti. To je duevno i tjelesno raanje u lijepu.y
y
Gatalakog umijea treba za ono to govori, a ja to ne
10 mogu dokuiti.y
y
c
Dobro, ja u ti pojasniti,y ree ona. ySvi su ljudi, Sokrate,
trudni i tijelom i duom i, kad dosegnu odreenu dob, naa

142

Tenja za dobrom.

143

Ljubavlju.

114

i86

5 .

,
,
206 . ;
, ' .
*5 , 5 ,
;
5
, .
; , ,
;
.
9
, , , ;

Kat .
" , ,
*
/
.
', , .
b

<

if

* /

? 5v>r/

/-

Ur , ,

; ;

, , , -
.
, , .
.
, 5 , ,
.
C
' , ' , . , ,
,

115

Simpozij

206 c

narav ima elju za raanjem. Ali raati ne moe u runu nego

u lijepu. Spolno openje mukarca i ene naime je raanje.144 5
A to, naime trudnoa i raanje, boanski je in i ono besmrtno
u smrtnome biu. Ali do toga ne moe doi u neskladnome:
runoa je u neskladu sa svim boanskim, dok je ljepota u d
skladu.145 Stoga jeKalona (Ljepota) Mojra (Suaja) iEjlethija
(Rodilja)146 svakom raanju. Zbog toga kad se ono to je
trudno primie lijepome, postaje vedro i obuzima ga radost te
raa i iznosi na svijet;141 a kad se primie runome, snudeno 5
se i rastueno skuplja u se, odvraa, suspree i ne raa, nego je
i dalje bremenito plodom zadranim u utrobi. Iz tog razloga
ono to je ve nabreklo od trudnoe obuzima strastveno uzbuenje u blizini lijepoga14* jer ono oslobaa bolnih trudova e
onoga koji ga posjeduje.149 Jer ljubav, Sokrate, nije udnja za
ljepotom, kako ti misli.y
'Nego za ime?'
'Za raanjem i iznoenjem

na svijet u lijepu.'

'Neka je tako,' rekoh ja.

'Na svaki nain,' ree Diotima. zato ba za raanjem?
Jer raanje je ono vjeno i besmrtno koje je dostupno smrtnome. A prema onome emu smo se sloili nuno je biti eljan 207
besmrtnosti zajedno s dobrom ako je ljubav stalna udnja za
posjedovanjem dobra. Iz tog razmiljanja nuno proizlazi da je
ona i udnja za besmrtnou.'
To me je dakle sve pouavala

144

Tj. vodi raanju.

145

Tj. s boanskime.

146

kad se god vodio razgovor 5

Mojra ili Suaja odreuje as poroda a Ejlethija olakava i ubrzava

porod.

116


, ,
.

, .

.
,
,
.
.
* ,
.

.
)
,

,

, ,

,
, , , ,
.

206 c

;
.
5
, ' .
, .
;

.
- 2*]
, .

.
, - 5

147

Tj. plod.

148

Tako neki komentatori, npr. Hug. Drugi: za lijepim.

149

Naime, lijepo oslobaa bolnih trudova onoga koji ga, tj. ljepotu, posjeduje. Drugi manje plauzibilno: onoga koji ima bolne trudove.

117

207 a

Simpozij

ljubavnim pitanjima. A jednom me upitala:'to je, Sokrate, po

tvome miljenju uzrok toj ljubavnoj udnji i elji? Ne opaa li
u kakvu su neobinu stanju sve ivotinje kad ih obuzme elja
za raanjem, i to i etveronone i krilate, pomahnitale
od
b ljubavne strasti, ponajprije da se pare jedne s drugima a potom
da hrane potomstvo pa su i najslabije spremne da se za 150
bore s najjaima i da umiru za njih, i spremne su patiti od gladi
5 samo da hrane podmladak i uope pripravne su za njih sve
initi; za ljude bi se moglo misliti da to rade na temelju razumska suda; ali koji to uzrok dovodi ivotinje u takvo ljubavno
c stanje? Moe li rei?'
Ja opet rekoh da ne bih znao; a ona e: 'Zamilja li da e
ikada postati iskusan u ljubavi ako to ne bude razumijevao?'
5

Ta poradi toga, Diotimo, tono netom rekoh, dolazim k

tebi jer sam shvatio da mije potreban uitelj. No reci mi i razlog
tome i ostalome to se tie ljubavnih pitanja.y
y

Ako dakle,' ree, yvjeruje da je po naravi ljubav usmjerena

prema onome emu smo se u vie navrata sloili,151 nemoj se
d uditi. Ondje152 naime iz istog razloga kao i ovdje153 smrtna se
priroda trudi koliko joj je to mogue154 da zauvijek postoji i da
bude besmrtna. A mogue joj je to samo na taj nain, naime
raanjem, da uvijek ostavlja drugo mlado umjesto stara, jer i
u vremenu u kojem se za svako pojedinano ivo bie kae da
ivi i da je isto155 - kao to se istim naziva ovjek od djeaka
sve dok ne postane starac: taj dodue nikada u sebi nema sve
isto a ipak se naziva istim, nego se uvijek u jednome obnavlja
a gubi drugo kao to je kosa, meso, kosti, krv i tijelo uope. I
e
ne samo obzirom na tijelo nego i obzirom na duu ni u koga
ne ostaju iste navike, karakterne crte, misli, elje, uici, brige,

150
151
152
153

Za mlade.
Naime, prema besmrtnosti.
U ivotinjskom carstvu.
Kod ljudi.

118

207

, , ,
;
/ ), ,
, , ,
,
,
.
, ,
; ;
' ,
,
;
' , , ,
, .

> .
, , ,
, .


.
] ,
, ,
ev
'
, ,
,
.
,
, , , -

154

Jer dostupna joj je samo djelomina besmrtnost.

155

Nakon umetka kao to se istim naziva... ta reenica nema nastavka.

Takvi anakoluti nisu rijetki u Simpoziju.

119

Simpozij

206 c

strahovi, nego jedno nastaje a drugo se gubi. A jo je

156

neobinije da i kod naih spoznaja

mnogo

ne samo da jedne stje-

emo a druge gubimo i po njima nikada nismo isti, nego se to 5

isto dogaa i sa svakom pojedinanom
se naziva uvjebavanjem

spoznajom. Jer ono to 208

vri se zato to spoznaja odlazi; zabo-

rav je naime izlazak spoznaje a uvjebavanje opet

novog pamenja

usaivanjem

umjesto iezloga spasava spoznaju tako da 5

se ona ini istom. Tim se naime nainom spasava sve smrtno,

ne tako to je uvijek u potpunosti

isto kao boansko, nego tako

to ono to odlazi i stari ostavlja za sobom drugo mlado onakvo

kakvo je i samo bilo. Tim postupkom,
udjela u besmrtnome,
151

drukije.

Sokrate, smrtno

ima

i to i tijelo i sve ostalo; a s besmrtnim

15S

Stoga se ne udi to po naravi sve

visoko

je

cijeni

vlastit izdanak; ta poradi besmrtnosti revnost i ljubavna udnja

prate

svakoga.'

A ja, uvi taj govor, zaudih se i rekoh: 9Zbilja,

Diotimo, zar je tome uistinu tako?'
A ona ree pravim profesorskim

tonom: 'Budi vrsto uvje- c

ren u to, Sokrate! Jer ako hoe promotriti ljudsko

udio bi se besmislenosti

premudra

slavoljublje,

onoga to sam rekla ako ne bi raz-

miljao uzevi u obzir kako arko ude da postanu159

160

i slavu za vremena vjena besmrtnu sebi ouvat' ,

su pripravni za to svi izlagati se opasnostima

156

te kako 5

jo vie nego za

djecu, i novce troiti, i napore trpjeti svakakve,

polagati. Jer zar ti misli da biAlkestida

glasoviti

i ivot za to d

umrla za Admeta

ili

Drugi: opaaja.

157

Neki ovdje ispravljaju grki tekst, najee: a drugije je nemogue.

158

Sve ivo.

120

, , , ,
, , .
, otl
, , ,
.

,
,
,
.

,
,
.
] ) , , , ,
-rj.
*
.

, ' , ,
;
Kat , , , ,

,
,

,


, .
otet ,
/

159

Subjekt su ljudi, izveden iz ljudskog slavoljublja.

160

Ovaj heksametar je moda citat nekog izgubljenog pjesnika, a moda i

same D i o t i m e koja time parodira Agatonov gorgijanski stil.

121

5
208

Simp

208 d

zij

Ahilej slijedio Patrokla u smrt ili va Kodro poloio

5 kraljevstvo

ivot za

svoje djece da nisu mislili da e ostati

besmrtan

spomen na njihovu vrlinu to ga mi i sada gajimo? Ni

sluajno,

nego drim da radi besmrtne vrline i takve dine slave svi sve
ine i to koliko su kreposniji, toliko vie; ta ude za

besmrtnim.

e Oni dakle koji su tijelima trudni vie se usmjeravaju

prema

enama i na taj su nain predani ljubavi raanjem djece,

misle, pribavljajui

sebi besmrtnost,

sjeanje
161

5 budue vrijeme. A oni koji su to duom

2

Diotima,

kako

i sreu za sve

- ima ih naime,' ree

'koji su jo vie trudni u duama nego u tijelima

onim

ime vema prilii dui da zatrudni i to da rodi. to joj dakle

prilii? Etika mudrost i vrlina openito - a njima su
5 svi pjesnici-stvaraoci
su pronalazai;
dovoenje

a od rukotvoraca

roditelji162

oni za koje kaemo

najvee pak i najljepe u etikoj mudrosti

jest

u red drave i doma a tome je ime umjerenost

b pravinost,

da

- pa tko je od mladosti trudan time u dui te kao

mlad momak

uz pristanak

svoje dobi ve tei da raa i iznosi

na svijet, trai doista, mislim, i on, obilazei unaokolo,

lijepo

u kome bi rodio; ta u runome nikada nee raati. Stoga vema

5 miluje lijepa tijela nego runa zato to je trudan i ako se namjeri
na lijepu, plemenitu

i stasitu duu, onda veoma miluje

oboje163

i takva ovjeka odmah obasipa savjetima vrlini i tome to

C valjan ovjek treba da ini i oko ega da se trudi te se laa da

161

Trudni.

162

U smislu: raatelji.

163

1 tijelo i duu.

122

220 d

5
209

' , y ,
,
, ;

, , '
,
:, .

, ,
] ,
, ,

, , .
,
;


, ,
,
*
,
, 7] ,

.

,
, ,

,

123

Simpozij
ga odgaja. Dotiui se, re/c/ bih, lijepoga ovjeka i druei se
s njime, sjeajui ga se i kad je prisutan i kad nije, rafa / iznosi
na svijet ono ime je odavno bio trudan i roeno othranjuje
zajedniki s njime tako da takvi ljudi stjeu mnogo prisnije
uzajamno zajednitvo svoje djece i vre prijateljske veze jer
zajedniki posjeduju ljepe i dugovjenije potomstvo. I svatko
bi radije prihvatio da su mu se rodila takva nego ljudska djeca
te, kad se obazre na Homera, Hesioda i ostale vrsne pjesnike,
zavidi im kakve potomke ostavljaju za sobom jer im oni priskrbljuju besmrtnu slavu i spomen time to su i sami takvi.164
Ili pak uzmi kakvu je djecu Likurg ostavio u Lakedemonu kao
spasitelje tog Lakedemona i tako rei itave Helade. Takoer;
u vas se tuje Solon kao roditelj vaih zakona i drugdje na
mnogo mjesta drugi muevi i meu Helenima i meu barbarima, koji su izveli mnoga lijepa djela i iznjedrili raznovrsne
vrline; njima su zbog te i takve djece ve podignuta
mnoga
svetita, dok zbog ljudske jo nikome.
U takve bi dakle ljubavne misterije i ti, Sokrate, moda
mogao biti posveen; ali u one zavrne i najvie, poradi kojih
sve to165 i postoji, ako se tko ispravno penje prema tom cilju,
ne znam da li bi bio podoban.166 Ja u meutim govoriti tome
i nita neu u revnosti popustiti. A ti me kuaj slijediti ako
bude kadar. Ta onaj koji na pravi nain ide prema tome cilju
treba da kao mladi zapone ii prema lijepim tijelima i najprije, ako ga njegov voa ispravno vodi, da ljubi jedno lijepo
tijelo i onda raa lijepe rijei a da zatim shvati da je ljepota
jednog tijela sestra ljepoti ma kojega drugog tijela, pa ako treba
ii za lijepim oblijem, da je velika nerazboritost misliti da na

164

Besmrtni.

165

Postupak posveenja.

166

Za posveenje.

124

206 c

5
210


.

, ,
, ,

,
.


, "
,
, - , ,
, *
,
, " ,
,
7)
, .
, ,
,
, rj, '
, ,
, . , ,

, 9
,
, ;
,
5 ,

125

206 c

5
2

Simpozij

2iob

svim tijelima nije ljepota jedna

ista; to shvativi,

treba da

postane ljubitelj svih lijepih tijela te da se okani toga jednoga

5 tijela poto ga prezre i potpuno

omalovai; poslije toga treba

da ljepotu u dui procijeni skupocjenijom

od one u tijelu, tako

da i ako je u nekoga valjana dua a tijelo slaba cvata, da mu

c to bude dovoljno, da ga ljubi, da se za nj brine, da rada takve
rijei i da trai one koji e mladie initi boljima zato da bude
prisiljen ugledati lijepo u moralu i u zakonima

i razabrati da je

5 sve to srodno samo sebi kako bi ljepotu tijela shvatio

kao

beznaajnu; poslije moralnih zasada voda treba da ga povede

k znanostima

da opet razabere ljepotu znanosti

i da sada,

d gledajui u to obilje lijepoga, ne slui ropski kao sluga

zadovoljavajui

jednome

se ljepotom kakva djearca ili ovjeka

djelo-

vanja pa da bude nitavan i sitne due, nego da, okrenut

prema

167

irokome horizontu

lijepoga i promatrajui

5 pe misli i veliajne zamisli raa u neiscrpnom

168

to,

brojne lije-

mudroljublju169

sve dok ondje, ojaavi i porastavi, ne ugleda jednu

170

nu znanost

jedinstve-

koja se odnosi na ljepotu i to na takvu. A sada

e nastoj,' ree Diotima,

\pratiti ono to govorim to

paljivije.

Tko bude sve dovde uveden u ljubavna pitanja, sustavno i po

redu promatrajui

lijepo, kad bude dolazio ve samome

5 ljubavnih tajni, iznenada e ugledati neto po naravi

koncu
neoeki-

vano lijepo, naime ba ono, Sokrate, emu su sluili svi pret2 i i hodni napori, ono koje kao prvo uvijek jest i niti nastaje niti
propada, niti raste niti vene, zatim niti je dijelom lijepo dijelom
runo, niti sada jest, sada opet nije, niti je lijepo u odnosu na

167

Doslovno: irokoj puini.

168

Tu puinu o d n o s n o horizont.
Filozofiji.
T a j e znanost kod Platona dijalektika.

169
170

126

207

'
5 , be be
,

C ],
,
,
'
5 ,
bvaa
, ibrj ,
d ' , ,
bv , , '
5 bavo ,
] ,
e . , ,
.
..
, ,
?/?7 5 , , , b
,
211 , , , ' ,
, b , ,

127

Simpozij

2ii a

neto, a runo u odnosu na drugo, niti je tu lijepo, tamo runo,

kao da je za neke lijepo, za druge runo; niti e mu se opet111

to lijepo ukazati kao neko lice ili ruka ili neki drugi dio tijela,
niti kao koja rije ili spoznaja, niti negdje na nekom

drugome

kao na ivu biu ili u zemlji ili na nebu nego kao samo sa b
sobom i po sebi uvijek jednoliko,

dok sve drugo lijepo dio-

nitvuje u njemu ovako nekako da, dok sve ostalo nastaje i

propada, ono niti postaje vee ni manje niti se s njime bilo to
zbiva. Kad se dakle netko pomou

ispravne ljubavi prema

djeacima uzdigne nad sve te podvrste pa pone zreti to lijepo,

tad je blizu pravog cilja. Ba to naime znai na pravi nain ii
prema ljubavi ili dati se voditi od drugoga, poinjui

od tih c

lijepih predmeta radi onoga lijepog neprestano se uspinjati

po stepenicama

od jednoga k dvama i od dvaju k svim lijepim

tijelima, pa od lijepih tijela k lijepim djelatnostima,

djelatnosti

kao

lijepim naucima

pa od 5

a od nauka najzad doprijeti

do

onog nauka koji nije nauk ni emu drugome ve samom

onom lijepom, i da na koncu spozna to jest lijepo. Tu, dragi d
Sokrate/

ree tuinka

iz Mantineje,

ovjek ivi ivot kontemplirajui

'iznad svega treba da

lijepo samo. A ako to jednom

ugleda, nee ti se uiniti onakvim kakvo je zlato, odjea i lijepi

djeaci i mladii

koji te sada obezumljuju

kad ih gleda i

pripravan si i ti i veina drugih, dok gledate svoje Ijubljenike i 5

dok ste stalno s njima ako je to samo ikako mogue, liavati se
i jela i pila samo da biste ih promatrali
172

to doista mislimo,

i bili zajedno s njima.

ako bi se nekome

desilo da samo to

lijepo ugleda kao sunce jasno, isto, nepomijeano,

171

Naime promatrau.

172

Podrazumijeva se: da bi zadesilo takvoga, ili si.

128

a ne ispu-


, ovb5 , ,
, '

, ,
,
, * 5 '
,
,

.
,
. ?/
* ,
,
, I
,
, , '
,
,
.
, , , 7 , ,
.
/,

,
, ,
, ,
.
, , ,
, , ,,

129

2 a

Simpozij

2ii e

njeno ljudskom puti, bojama i brojnim drugim smrtnim balastom nego ako bi mogao to isto boansko lijepo smotriti u
njegovoj jednovrsnosti? Zar dri da bi bio nitetan ivot o212 vjeka koji bi onamo upravljao pogled i promatrao to primjerenim organom173 i bio s njime zajedno? Ili ne pomilja li da e
mu se jedino ondje desiti dok gleda lijepo onim ime ga treba
gledati da ne raa privide vrline, jer se ne maa privida, nego
5 istinu, jer se maa istine; a nije li onome koji je rodio i othranio
istinsku vrlinu mogue da postane bogu mio i da jedini meu
svim ljudima postane i besmrtan?
b

To mi je, Fedre i vi ostali, kazivala Diotima a ja se dao

uvjeriti; a kako sam se sam dao uvjeriti, trudim se i druge
uvjeravati da u tenji ljudske naravi za takvim blagom ovjek
ne bi mogao nai boljeg pomagaa od Erosa. Stoga ja i tvrdim
5 da treba da svatko tuje Erosa pa ga i sam tujem i osobito
odan sam mu vjernik te na to potiem i druge; uz to, kako sada
tako i vazda, veliam mo i postojanost174 Erosa koliko sam to
c samo kadar. Taj dakle govor, Fedre, uzmi, ako eli, da je
izreen kao pohvala Erosu; ako pak ne eli, nazivaj ga onim
i onako to i kako ti se dopada.

Kad je Sokrat to izgovorio, ostali su ga hvalili,175 a Aristo5 fan je pokuavao neto rei jer je Sokrat na jednome
mjestu
116
spomenuo neto iz njegova govora;
no iznenada je odzvekira
s kunih vrata odjeknula silna buka kao od nekih banitelja i
uo se zvuk frule. Stoga Agaton ree: Deki, neete li pogled dati? Pa ako je neki prijatelj, pozovite ga unutra, a ako nije,
recite da smo zavrili s piem i da smo ve prilegli na poinak.

173

Razumom; doslovno onime ime treba.

174

U smislu izdrljivosti, sranosti, koju trai takav odgoj.

175

Ali oigledno tako oduevljeno kao Agatona (vidi 198 A ) .

176

Vidi 205 D.

130

2ii e

212

, 5
; 5 , ,

; , ,
, ,
, ,

,
,
;
, , ,
5
.

,
,
,
^ ' . , , ,

, , ] ,
*

,
5 5 ,

,
. 3 , ,
d ; fj,
, 5 .

131

Simpozij
Malo potom

zauo se u predvorju

206 c
glas Alkibijada

koji je

bio treten pijan i glasno vikao pitajui gdje je Agaton i zahtijevao da ga vode k Agatonu.
poduprijevi

Vodile su ga k njima frulaica,

ga, i jo neki od pratilaca i on je zastao na vratima

ovjean gustim vijencem od brljana i ljubiica i velikim bro- e

jem vrpca na glavi te je rekao: Zdravo,

ljudi! Mrtva

177

ovjeka hoete li uzeti za druga u piu

Agatona,

ili da

pijana

ovjenamo

radi ega smo i doli, pa odemo? Ja naime juer

nisam uzmogao

doi, nego sada dolazim s vrpcama na glavi

da njima ovjenam ovu najmudriju

i najljepu glavu,178 ako u

ba tako rei.119 Zar ete me ismijati zato to sam pijan? Pa

ako se vi i smijete, ja ipak dobro znam da istinu zborim.

Nego

kaite mi smjesta pod tim uvjetima da li da uem ili ne? Hoete

213

Upiti sa mnom ili ne?

Svi odmah buno povladie
i Agaton ga pozva.
skidajui

i rekoe mu neka ue i legne a

On je uao voen od onih ljudi i ujedno

vrpce da ovjena Agatona;

kako ih je drao pred 5

oima, nije vidio Sokrata, nego je sjeo uz Agatona,

u sredinu

izmeu njega i Sokrata; Sokrat se naime malo odmakao

ga je vidio. A Alkibijad
Agaton je meutim

kad

sjedne uz Agatona pa ga zagrli i ovjena.

kazao: Djeaci, izuvajte Alkibijada

da

ovdje lei na treem mjestu.

Svakako,

ree Alkibijad,

ali tko nam je taj trei drug u

piu ?I jo dok se okretao, ugledao je Sokrata i, im ga je vidio,

177

Ispreturan redoslijed rijei kao u pijana ovjeka.

178

Agaton ovu.

179

Ovdje je tekst posve iskvaren i prijevod je priblian.

132


Kat
,
5 Kat ',

,

, ,
",
, 9,
5 ; , ,
,
, .
; ,
, ' .

, ; ;

, ' .

,
,
, 5
.

' .
5 , , ,
.
, *
;

133

206 c

213

2ii

Simpozij

skoio i rekao: Heraklo, to je to?m Nije li to Sokrat? Ovdje

c si leao opet mi postavljajui zasjedu kao to si se obiavao
iznenada pojavljivati gdje sam najmanje oekivao da e biti.
A zato si sada doao? I zato si ba ovdje legao? Jer nisi uz
Aristofana niti uz koga drugoga koji je aljivina i eli to biti,181
5 nego si izmanevrirao182 da legne uz najljepega od nazonih.
A Sokrat je rekao: Agatone, gledaj kako e me braniti; ta
za mene je ljubav prema ovom ovjeku postala prava mora. Jer
od asa otkako sam se zaljubio u njega vie mi nije doputeno
d ni pogledati nikoga tko je lijep niti s takvim porazgovarati a da
se ovaj tu iz ljubomore i zavisti ne ponaa sasvim neobino,
grdi me i jedva se suzdrava da me ne istue. Pazi stoga da i
sada ne uradi neto takvo, nego nas pomiri ili, ako bude
5 pokuavao neto silom, pomagaj jer ja sam premro od straha
pred njegovom ljubavnom strau i zaljubljenou.
A ne, rekao je Alkibijad, izmeu tebe i mene nema
pomirenja. No za ovo u ti se osvetiti drugom prilikom; sad mi
e pak, Agatone, daj neto svojih vrpca da ovjenam i ovome tu
udesnu glavu pa da mi ne zamjera to sam tebe ovjenao a
njega, koji je u govoru pobjeivao sve ljude ne samo prekjuer
5 kao ti, nego uvijek, ipak nisam ovjenao. I dok je to govorio,
uzeo je vrpce i ovjenao Sokrata pa sjeo.
Poto je sjeo, ree: Ajmo, ljudi; ta vi mi se inite trijeznima. To je nedopustivo, treba piti; pa takav je dogovor. Za
io stoloravnatelja, sve dok ne popijete dovoljno, izabirem sebe.

180
N e uzvik nego formula uenja i pitanja samome sebi, esta u Aristofana
(Ose 183, 1509, abe 39).
181

H o e rei: tebi ne prilii da lee uz traginog pjesnika kao to je Agaton.

182

Izvornik ima izraz jako erotski obojen.

134

220

, 92 ,
; ; ,
.
;
;

,
].
, , ,

.
* , '
,
5
,

.
, , ., ,
.
' , , .

,
, , tVa
,
,
, , ' ,
.
/5
.

,
,
.
,

5
.

79, eW ; / , .
,

135

Simpozij

Nego, Agatone, neka donesu kakvu veliku au. Ili, bolje, nita
ne treba, nego, deko, donesi onaj hladnik1S3, ree vidjevi da
taj hvata vie od dvije litre. Davi ga napuniti, najprije ga sam
ispi, zatim naredi da natoe Sokratu poprativi to rijeima: Za
Sokrata, ljudi, ovo moje lukavstvo nita ne vrijedi; ta koliko
mu god tko rekne, toliko popije, a ipak se nikada nimalo ne
opije.
Kad je dakle rob natoio, Sokrat je pio; Eriksimah pak
ree: Kako emo, Alkibijade? Ovako uz pehar niti to besjedimo niti to pjevamo, nego zar emo naprosti popiti kao oni
to gase e?
Alkibijad odvrati: O Eriksimae,
sine,184 zdrav mi bio!185
I ti, na to e Eriksimah,

vrli vrla oca i premudra

ali kako da

Kako ti kae. Ta treba te sluati:

Jerbo je vidar mnogih vrijedan inijeh

postupamo?
ljudi.186

Propisuj187 stoga to te volja.

Pouj dakle, ree Eriksimah. Prije tvog ulaska mi smo
odluili da redom slijeva nadesno svatko treba da izgovori
besjedu Erosu to moe ljepu i da ga pohvali. Svi smo mi
ostali meutim to ve uradili; a kako ti jo nisi besjedio a ispio
si svoju mjeru, red je da izrekne svoju besjedu, pa tek kad
zavri, propii Sokratu to te volja, on onome njemu zdesna i
tako redom.
To ti, Eriksimae, ree Alkibijad, dodue dobro govori,
ali nikako nije poteno da se pijan ovjek usporeuje s govorima trijeznih. Osim toga, dragoviu, zar ti vjeruje bilo emu od
onoga to je Sokrat upravo rekao? Ne zna li da je sve suprotno
od onoga to je on govorio? Jer ako ja u njegovoj nazonosti

183 Velik

vr u

kome se hladilo vino.

184

Jampski stih. Superlativi imaju ironian prizvuk.

185

Alkibijad se pravi kao da je tek sada opazio Eriksimaha.

136

213 e

, rt .
ovbev
bet,
, , , , IbovTa

.

,

, vbp,
ovbev } ,
cvbv .

'
? , , ^ , ;
^ , '
;
^
92 ,

,
.
Kat ,
;
"Ori ].
b

Ilijada 11, 514, prijevod T o m e Maretia.

187

Kao recept.

137

.
" /, .

^ b
" bvvaiTO , .
ci '
, bao , b
, b
.
, , , ^,
, b 0vbpa .
, ,
;
; ,

186

214

2ii

Simpozij

pohvalim nekoga drugoga a ne njega, bio to bog ili ovjek, nee

se ovaj susprei da na mene ne digne ruke.
5

Nee li utjeti?, ree Sokrat.

Posejdona mi, nastavi Alkibijad, nita ne govori tome
jer ja u tvojoj nazonosti ne bih mogao pohvaliti nikoga drugoga.

io
e

Pa onda ini tako, rekao je Eriksimah,

Sokrata.

izvoli,

pohvali

Kako veli?, zaudi se Alkibijad. Misli li da to prilii?

da napadnem ovoga ovjeka i da mu se osvetim pred vama?

Hej, ti!, upao je Sokrat, to to smjera? da me pohvali

5 ismijavajui me? ili to e uraditi?
Istinu rei. A ti vidi doputa li..
Pa dobro, doputam

i zahtijevam

da govori

istinu.

Sad u ja, rekao je Alkibijad. A ti pak uini ba ovako:

io ako reknem neto to nije istina, prekini me usred rijei, samo
izvoli, i reci da u tome laem; ta hotimice neu nita slagati.
215 Ako ipak budem po sjeanju govorio pogrenim
redoslijedom,
nemoj se zauditi; u ovakvu mi stanju nije nimalo lako detaljno
izloiti tvoju osebujnost bez tekoa i sustavno.
Sokrata u ja ovako, ljudi, pokuati

hvaliti: u

usporedba-

5 ma. On e naravno moda pomisliti na ismijavanje,

ali uspo-

redba e biti radi istine, ne radi smijeha. Tvrdim naime da je

b on najsliniji tim silenima koji sjede u kiparskim

radionicama

a zanatlije ih izrauju kako dre svirale ilifrulice; kad ih se pak

rasklopi nadvoje, pojavljuju se u njima smjeteni likovi bogova.
A onda opet tvrdim da je on nalik na satira Mars iju. Da si

138

215

,
.
; .
, 5,
, ovb'
.
5
' , ,
.
$ ; 9 * ,
;

;
, , ;
; ;
. ' .
' , ,
.
, .

.
, ,
],
.
]
, ]
5 .

' , , ,
5 . I ,
5 , .

b ,
,
.

.

139

b Simpozij
doista njima bar vanjtinom slian, Sokrate, nisam valjda ne
bi porekao; a kao drugo uj da im i po ostalome
nalikuje.
Obijesnik si; ili moda nisi? Ta ako ne priznaje, navest u
svjedoke. A nisi li frula?188 Jo i mnogo udesniji od Marsije!
Ovaj je naime pomou glazbala opinjao ljude moi svojih usta
te jo i sada onaj koji svira njegove skladbe - ono naime to je
Olimp svirao drim da je Marsijino jer je on bio Olimpov
uitelj, - njegove su dakle skladbe, bilo da ih svira vrstan frula
ili pak slaba frulaica, jedinstvene u tome to imaju snagu da
svojom boanstvenou ovladavaju sluaocem i prokazuju one
kojima su potrebni bogovi i mistina posveenja. A ti se od
njega razlikuje samo utoliko to bez glazbala,
nevezanim
govorom postie to isto. Od nas barem, kadgod sluamo koga
drugoga kako besjedi, pa bilo to i vrsna govornika kako govori
druge govore, tako rei ba nimalo nitko ne mari; ali kad tebe
tko slua ili drugoga koji besjedi tvoje govore, ma bio to i posve
lo govornik, bilo da to slua ena ili odrastao mukarac ili
djeak, zaneseni smo i opinjeni. Ja bar, ljudi, da se ne bojim
da u se uiniti mrtvo pijanim, pod prisegom bih vam rekao to
sam sve sam doivio sluajui njegove govore i to doivljavam
jo i sada. Ta kad ga sluam, jo jae nego u onih koji su u
mistinom ushitu, od njegovih mi rijei srce snano udara i
suze ronim a vidim da se i premnogima drugima isto deava;
kad sam sluao Perikla i druge izvrsne govornike, smatrao sam
da dobro govore, ali nita mi se takvo nije dogaalo, niti mi se
uzbunjivala dua, niti me srdba obuzimala to sam u takvu
ropskom raspoloenju. No ovaj me ovdje Marsija esto dovodio u takvo stanje da sam zakljuio da mi nije vie ivjeti tako
kako ivim. I to, Sokrate, nee rei da nije istina. Pa jo i sada
sam svjestan da, ako bih imao volje da ga sluam, ne bih se
mogao svladati nego bi mi se dogaalo isto. Prisiljava me da

188

Antiki sholijast (komentator) ovdje dodaje: po karakteru.

140

216


, , ' 5

b , .
' ; , . ' ; .
6 bi C
bv,
" , , ^
,
bo 5
bovov bia , '
,
.
d
, ovbv
ovbvm b ]
, fj ,
, - 5
.
, ,
bo^iv , ?;

.
, - e
Kapbia ba b0Kpva
, b

, ' obv , 5
' ovb' vbpaob bi, '
b 26
. , , .
' ,
.

141

Simpozij

2ii e

5 priznajem da premda mi jo mnogo toga nedostaje, zanemarujem sebe sama a ipak se bavim atenskim dravnim
poslovima.
Stoga protiv volje, zaepivi ui kao pred Sirenama,
bjeim
glavom bez obzira da ne ostarim sjedei tu uz njega. A jedino
b kod njega od svih ljudi doivio sam neto to ne biste vjerovali
da je kod mene mogue, naime da se pred nekim stidim; a ja
se jedino pred njim stidim. Ta svjestan sam da ne mogu poricati
da treba initi ono to on nalae, ali kad odem od njega, dajem
5 se svladati iskazima poasti od svjetine. Stoga brusim pete i
bjeim, a kad ga ugledam, stidim se onoga to sam priznao,189
c I esto bih bio sretan da ga vie ne vidim meu ivima; a opet,
ako bi se to dogodilo, dobro znam da bih jo mnogo vie patio
tako da ne znam to da inim s tim ovjekom.
I poradi zvukova njegove frule od ovoga smo satira i ja i
5 mnogi drugi doivjeli tako neto; no ujte od mene da je slian
onima s kojima ga ja usporedih te da je u njega udesna mo.
Budite naime uvjereni da njega nitko od vas ne poznaje; ali ja
d u vam ga pokazati kad sam to ve zapoeo. Ta vidite da je
Sokrat zaljubljen u ljepotane, da je stalno s njima i obuzet
strau te da je neznalica u svemu i da nita ne zna. Nije li ta
5 njegova poza silenska? Dakako. Pa on ju je samo kao masku
navukao na se kao isklesani silen; a kad se njegova nutrina
rasklopi, slutite li, drugovi u piu, kolike je suzdranosti pun?
Znate da mu nije nimalo vano niti da li je tko lijep nego da
e to190 prezire toliko da to ne biste povjerovali, a nije mu niti
vano je li tko bogat ili posjeduje li neku drugu ast to je
mnotvo smatra sreom; sva ta dobra smatra bezvrijednima a
nas nitavnima - kaem vam - i itav se svoj ivot podsmijeva
5 i alu zbija s ljudima. Ali kad se uozbilji pa ga rastvori, ne

189

O svojim nedostacima.

190

Ljepotu.

142

220 d

5
, ' ' .

,
.

b ,
,

.
, ,
5 .

, , .
C
5 , ,
.
Kat
5 9

.

d * , .

,
.
;
5 .
,

, , ;
,

"

1 /

> 9 V\ \

e ovo , ,

5 ,

143

Simpozij
znam da lije tko vidio njegove unutranje dragocjenosti; no ja
sam ih jednom ve vidio i uinie mi se tako boanstvenima i
zlatnima, prekrasnima i udesnima da, ukratko, treba initi
ono to Sokrat zapovijeda. A jer sam drao da se ozbiljno
zagrijao za moju mladenaku ljepotu, pomislih da je to nenadana dobit i moja udesna srea to u, ako ugodim Sokratu,
biti u prilici uti sve to i sam zna; silno sam naime sebi
umiljao zbog svoje mladenake ljepote. Doavi do takva
zakljuka, dok prije toga nisam obiavao biti s njime nasamu
bez pratioca, tada otpustih svog slugu te se sam sastadoh s
njime, - ta treba da vam kaem svu istinu; ali pomno me
sluajte i, ako laem, Sokrate, pobijl - sastadoh se dakle sam
sa samim te miljah da e mi odmah poeti govoriti ono to
ljubavnik obiava nasamu govoriti Ijubljeniku pa sam se radovao. No od toga nije bilo apsolutno nita nego, provevi dan u
razgovoru sa mnom kao to mu je bio obiaj, ode. Poslije toga
pozivao sam ga da zajedniki vjebamo i vjebao sam s njime
mislei da u tu neto postii. Vjebao je dakle sa mnom i esto
smo se hrvali a da nitko drugi nije bio nazoan; i to treba
govoriti? Nita mi to nije koristilo. Kako me ni to nije nikamo
vodilo, odluio sam da treba svom estinom navaliti na tog
ovjeka i da se ne smije poputati kad sam se ve u to upustio,
nego da treba najzad saznati cijelu stvar do dna.191 Pozovem
ga napokon na zajedniki ruak upravo kao ljubavnik koji
sprema zamku Ijubljeniku. I u tome me nije brzo usliio, ali se
s vremenom ipak dade nagovoriti. Poto je prvi put doao,
poruavi htio je otii. I tada ga pustih jer sam se stidio; kad
sam ga ponovno uvrebao, poto smo poruali, stalno sam
razvlaio razgovor sve do duboko u no i, kad je htio otii, pod

191

Tj. doznati pravu narav Sokratovih osjeaja.

144

206 c

217

ai6e

*
' , ^
, 2IJ
,
,
* 5
. ,
^ ,
b
, ,
,
, ,
,
, . 5
,
^ . ,
c
.
^
;
.
) ,
, 5
, ,
,
.

, ' .
d
, .

' ,
,

145

b Simpozij
5 izgovorom da je kasno prisilio sam ga da ostane. Poivao je
dakle na lealjci do moje, na kojoj je blagovao, i u toj sobi nije
e spavao nitko osim nas. Sve do ovog trena pria bi bila u redu
i da se ma kome pripovijeda; ali ono to dalje slijedi ne biste
od mene uli da, kao prvo, tono se kae, vino ne govori istinu
bile sluge nazone ili ne,192 a kao drugo, kad sam ve doao do
5 pohvale, ini mi se nepravinim preutjeti uzvien postupak
Sokratov. A i mene jo uvijek pee bol od zmijskog ugriza. Kau
naime da netko koga je to zadesilo nee govoriti tome nikome
osim onima koji su i sami bili ugrizeni jer smatra da e jedino
218 oni imati razumijevanja i moi oprostiti ako se on zbog boli
usuivao poduzimati sve mogue djelom i rijeju.193 Mene je
dakle ugrizlo neto to zadaje jo veu bol nego zmija a u
najosjetljivije mjesto u koje moe biti ugrizen - naime u srce
ili duu odnosno kako to ve treba nazvati onaj koga su ranili
5 i ugrizli filozofski govori koji se hvataju za te ee od zmije
ljutice kad epaju mladu i vrlo nadarenu duu pa ine da radi
i govori to mu drago, - i dok pred sobom gledam ljude poput
b vas, Fedre, Agatone, Eriksimahe, Pausanije, Aristodeme
iAristofane, - to i da spominjem Sokrate i ostale koliko vas je? ta
svi ste postali dionicima filozofskog ludila i zanosa, - zato ete
5 svi uti: jer ete mi oprostiti i ono to sam tada uinio i ono to
sada govorim. A kuna eljad i ako ima jo tko neposveen i
neuk, neka tekim dverima zatvori ui!
Jer kad se dakle, ljudi, svjetiljka ugasila i posluga izala,
C zakljuih da ne treba nita okoliati nego otvoreno rei to mi
je na umu; i dodirnuvi ga, upitah: Spava, Sokrate?
Ne, odvrati on.

192

Niti nazonost slugu nee mu smetati da kae svu istinu.

193

N a to se sve konkretno misli nije jasno i komentatori sugeriraju razne

iracionalne postupke poput bajanja, aranja, zaklinjanja i slino.

146

220

5 , ,
.
5 ],
,
e .

* '
, , ,
, 5
.

.

,
2 l 8
.



5 , ,
,
, ',
b ,
, 5 ' , ;


5 .
,
,
.
, ,
C ,
, 5
, , ;
, .

147

Simpozij
Zna li to sam zakljuio?

206 c
5

to to?, ree.
ini mi se, rekoh, da si ti jedini dostojan da mi bude
ljubavnik a rekao bih da se ustruava da mi spomene svoju
ljubav. Sto se mene tie, stvar stoji ovako: smatram veoma
nerazboritim ne ugaati tebi u tome jednako kao ako bi traio
to drugo od moje imovine ili od imovine mojih prijatelja. Ta
meni nije nita dragocjenije nego da postanem moralno to
bolji a u tome mislim da mi nema sposobnijeg pomagaa od
tebe. Ja bih se doista mnogo vie stidio pred razumnim ljudima
da ne ugaam takvu ovjeku nego to bih se stidio pred nerazumnim mnotvom to mu ugaam.
A on, sasluavi me, ree vrlo ironino i za nj karakteristino i uobiajeno: Dragi Alkibijade, ini mi se da stvarno
nisi glup ako je moda istinito ono to kae meni i ako u
meni ima neka mo kojom bi ti mogao postati bolji; da je tome
tako,194 doista bi u meni vidio neodoljivu ljepotu i potpuno
razliitu od tvoje lijepe vanjtine. Ako se, uviajui to, pokuava zdruiti sa mnom i mijenjati195 ljepotu za ljepotu, onda
ti je na umu da me zakine i to ne malo, nego pokuava
pribavljati istinski lijepo u razmjenu za prividno lijepo i zapravo snuje mijenjati 'zlato za mjed\196 No ti bolje pazi, naivino,
da ti ne promakne da sam ja bezvrijedan. Vid uma doista
poinje otro gledati kad vid oiju pone poputati u otrini; ali
ti si jo daleko od toga.

10
d

5
219

A ja, uvi to, rekoh: Sa mnom je svakako tako kako sam 5

ti rekao i nita ne mislim drugaije nego to sam rekao; ti pak
sam odlui ono to misli da je najbolje i za tebe i za mene.
Pa to ba dobro kae, ree;ubudue emo odluivati i
raditi ono to se bude obojici inilo najboljim i u tome kao i u b
drugome.
194
D a je tome tako dopunjeno je p o kontekstu da bi bio jasniji smisao
reenice koja slijedi. U grkom se izvorniku to podrazumijeva.
195

Trampiti.

148


;
, .
, ' ,
, .



.

,
.

, .

92 5,
,
,

.


, , '

u

" .
\
, , .


; .
, ' , , ,
'
.
'5, , y '

.
196

U Ilijadi 6, 235-236, Glauko i D i o m e d u aru bitke u znak prijateljstva

razmjenjuju oruje i H o m e r podsmjeljivo primjeuje d a j e Glauko uinio ludost
davi svoje zlatno oruje za D i o m e d o v o mjedeno. T o se mjesto esto citira u
antikoj knjievnosti.

149

8 c
5

5
219

Simpozij

Ja pak, poto sam to uo i rekao odapevi197poput

strelica,
mislio sam da sam ga ranio u srce; pa ustadoh i ne dopustih
5 mu da ita rekne te ga zaogrnuh svojim ogrtaem - bila je
naime zima, - zavukoh se pod njegov haljetak, obavih obje
c ruke oko ovoga doista demonskog i nedokuivog ovjeka te
tako proleah svu tu no. Pa ni za to opet, Sokrate, nee rei
da govorim neistinu. I kad sam napokon to uinio, on se
pokazao toliko nadmonim nad mojom mladenakom
ljepo198
ti tom, prezreo je, ismijao i oskvrnuo
- ta za nju sam mislio da
bar neto vrijedi, suci; jer suci ste Sokratovoj oholosti, - ta
budite uvjereni, bogova mi i boica,199 ustao sam poto nisam
d sa Sokratom prospavao no nimalo drugaije nego da sam
spavao s ocem ili sa starijim bratom.
Poslije toga to mislite kako mi je bilo pri srcu budui da
sam sebe smatrao ponienim, a opet sam se divio njegovoj
5 naravi a napose njegovoj suzdrljivosti i karakternosti kad sam
se ve namjerio na takva ovjeka na kakva nisam mogao ni
pomiljati da u naii u pogledu razboritosti i samosvladavanja; zato mi je s jedne strane bilo nemogue da se ljutim a s
druge nisam nalazio naina kako da ga primamim u svoj
e zagrljaj. Dobro sam naime znao da je novcem neranjiv sa svih
strana jo daleko vie nego Ajant eljezom, a izmakao mije u
onome u emu sam vjerovao da ga jedino mogu uhvatiti. Bio
sam dakle u neprilici i tumarao naokolo pavi u ropstvo tome
5 ovjeku kao nitko nikome drugome. To mi se naime sve dogodilo jo ranije a poslije toga zajedno smo sudjelovali na vojni
protiv Potideje200 i ondje dijelili vojniku trpezu. Kao prvo
bogami u ratnim je naporima nadmaivao ne samo mene nego
i sve ostale - kad smo god bili prisiljeni da gladujemo negdje
odsjeeni, kao to se to esto i deava na vojnama, - drugi nisu

197

Svoje rijei.

198

Jaka erotska konotacija: Alkibijadova je ljepota obeaena Sokratovom

ravnodunou.
199

Neuobiajen oblik zaklinjanja.

150

,
, , '
,

,
,
.
, , .


,

, ,
,
.
, ,
,

; ' , )
.

,
, .
,
. ,

.

,
, ,

200
Grad Potideja na poluotoku Halkidici bio je lan atenskog pomorskog
saveza, ali se 435. odmetnuo pa ga je Atena poslije petogodinjeg ratovanja
ponovno prisilila da se vrati u njegovo lanstvo. Na Sokratovo uestvovanje u tom
ratu aludira Platon u jo nekoliko dijaloga a jednom i Plutarh.

151

Simpozij
bili nita u izdrljivosti,201 - a opet pri obilju hrane ne samo da
je jedini bio kadar uivati u ostalome nego i piti protiv volje,
kad bi god bio natjeran, umio je bolje od sviju, a to je od svega
najvema divljenja vrijedno, Sokrata jo nikada nitko iv nije
vidio pijana. A to e se uostalom, mislim, odmah i dokazom
potvrditi.202 Sto se cpef /e podnoenja zime, - tamo su naime
zime estoke, - ne samo to je i inae uda inio, nego
jednom,
mraz fo/o osobito jak i svi ostali ili nisu uope
izlazili van ili, ako bi tko izaao, oblaili su mnotvo odjee i
obue a noge zamatali u pustinu i ovje runo, on/e
n/zma
izlazio u haljetku kakav je i ranije obiavao nositi i bos je
laganije kroio po ledu nego ostali obuveni pa su ga vojnici
sumnjiavo gledali ne pokazuje li on to prezir prema njima. /
toliko tome:

206 c
220

5
c

to li to uradi sve i podnese junak u boju203

tamo na vojni, vrijedno je uti. Utonuvi naime ondje neto u
misli u zoru, stajao je razmiljajui i, kako mu nije ilo od
ruke,204
poputao nego je stajao istraujui. / ve 7'e bilo 5
podne pa su ga ljudi gledali i u udu jedan drugome govorili
da Sokrat od rana jutra stoji razmiljajui neemu. Afa koncu
neki Jonjani, kad je ve bila veer; poveerae - tad je naime d
ba bilo ljeto, - pa iznijee male poivaljke u jednu ruku da
spavaju na svjeem zraku a u drugu da motre na nj hoe li i tu
noprostajati. A on je stajao sve do osvitka zore i izlaska sunca;
zatim je otiao poto se pomolio suncu.205 Pa onda, ako hoete 0
u bitkama, - jer pravo je da mu i u tome dademo to ga ide, -

201

Podrazumijeva se: prema njemu.

202

Misli: na ovoj gozbi.

203

H e l e n a Odiseju u Odiseji 4, 242.

204

D a rijei problem kojem je razmiljao.

152


,

, , t ,
,
.
.

'

, ,
, ,

, '

,
,

206 c
220

' '
, .

,
, .
- 5
, ,
.
, , * d
, '
.


.
5

205
Implicira se valjda d a j e bog sunca Feb donio prosvjetljenje pa mu Sokrat
molitvom zahvaljuje. Iz drugih dijaloga doznajemo d a j e Sokrat Apolona smatrao
svojim zatitnikom a da mu je sunce bilo simbol idealnog dobra. tome kako je
i to Sokrat molio doznajemo neto u Fedru 279 B-C te u Ksenofontovim
Uspomenama na Sokrata I, 3.

153

Simpozij

207 a

kad je bila ona bitka206 za koju meni stratezi207 dodijelie i

e odlikovanje, mi&o me drag/
spasio nego on jer me ranjena
nije htio ostaviti nego je spasio i moje oruje i mene sama. I ja
sam, Sokrate, i tada traio da stratezi tebi dadu odlikovanje i
ni u tome mi nee predbacivati niti rei da ne govorim istinu;
5 ali dok su stratezi gledali na moj drutveni ugled i eljeli meni
dati odlikovanje, ti si se sam pokazao jo odlunijim nego oni
u nastojanju da ja primim odlikovanje a ne ti. I nadalje,
vrijedilo je vidjeti Sokrata kad se naa vojska u bijegu povlaila
221
od Delija: ja sam se naime ondje naao kao konjanik a on
kao pjeak. Poto su se dakle nai ljudi ve rasprili, on je
uzmicao zajedno s Lahetom209; i ja naletim na njih te ih, kad
ih ugledah, odmah potaknem neka budu bez brige jer ih neu
5 ostaviti. Tada sam dobio jo plastiniju sliku Sokratu nego
kod Potideje - sam sam naime manje bio u strahu budui da
sam bio na konju, - ponajprije koliko je svojom prisebnou
b nadilazio Laheta; a potom meni se barem inilo, tono si ti
kazao, Aristofane, da i ondje kao i ovdje koraa epirei se i
svraajui oi na sve strane210, mirno iskosa pogledajui i na
5 prijatelje i na neprijatelje pa je bilo svakome jasno i iz velike
udaljenosti da e se taj ovjek veoma estoko braniti ako ga
netko dirne. Zato se sigurno povlaio i on i njegov drug; jer one
koji se tako dre u ratu gotovo i ne diraju nego gone one koji
c bjee glavom bez obzira.
Jo bi se meutim

mnogo drugoga udesnoga moglo poh-

valiti kod Sokrata; dakako, u drugim postupcima

moda bi se

tako moglo rei i kome drugome, ali to da nije slian

5 od ljudi nitipreanjih

niti dananjih, to je dostojno

nikome
svakog

206

G o d i n e 432.

207

Zapovjednici atenske kopnene vojske.

208

God. 424. bili su Atenjani kod Delija do nogu potueni od Beoana.

154

220 d
e

221

, ovbels
, ,
^ . , , bibovai , ] *

bibovaL ,
.
,
, ,

, .
^
b ' , ' ,
.

'
* ' , 5, ?/ , baopa
^,

, ,
bo
, .
bio

bavv ob , pobv bovv.

bvv
, b bv
, ,

209

Po njemu je nazvan Platonov istoimeni dijalog.

210

A k o je to prema Aristofanovim Oblacima 362, onda se radi anakronizmu jer je ta komedija bila praizvedena tek godinu dana poslije delijske bitke,
423.

155

Simpozij

206 c

divljenja. Ta kakav je bio Ahilej, moglo bi ga se usporediti i s

Brasidom211 i s drugima, kakav opet Periklo, takvi su bili i
Nestor i Antenor,212 - a ima ih jo, - a na taj nain moglo bi
se usporeivati i druge; ali kakav je po svojoj originalnosti ovaj d
ovjek i to i on sam i ono to govori, takva se ni meu
dananjim ni meu preanjim ljudima ne bi ni priblino nalo
ako bi ga se trailo, osim doista ako ga se ne bi usporeivalo s
onima koje spominjem, naime ne s ljudima nego sa silenima i 5
satirima i to i njega samog i njegove rijei.
Uzgred reeno, i to sam u poetku propustio spomenuti da
su mu i rijei presline rasklopljenim silenima. Ta ako bi tko
htio sluati Sokratove govore, isprva bi mu se uinili sasvim
smijenima; takvim se rijeima i izrazima izvana zaogru kao
koom nekakva obijesna satira. Jer govori tovarnim magarcima i nekakvim kovaima, postolarima i koarima, i ini se
da neprestano istim rijeima govori istome tako da bi svaki
neiskusan i nerazborit ovjek njegove govore ismijao. Ali ako
zagleda u njih rasklopljene i prodire u njihovu nutrinu, otkrit
e kao prvo da oni jedini od svih govora sadre smisao, zatim
da su preboanstveni, da u sebi kriju premnoge
dragocjenosti
vrline i da se proteu na najbrojnija pitanja, zapravo na svako
kojim prilii da se bavi onaj koji namjerava biti estit i poten.

5
222

To je ono, ljudi, ime ja iskazujem pohvalu Sokratu; a

uplevi opet ono ime ga kudim, rekoh vam ime se ogrijeio
mene. Doista nije to samo meni uradio nego i Harmidu Glau- b
konovu,213 i Eutidemu Dioklovu,214 i veoma mnogima drugima
koje on obmanjuje postajui predmetom ljubavne udnje umjesto da bude onaj koji udi. A to je ono to i tebi govorim,

211

Spartanski vojskovoa.

212

Periklo je slavan atenski politiar i vojskovoa a ostala su dvojica junaci

iz Ilijade, mudri starci savjetnici.

156


.
, ,
, J

, ,
ovb5 ,
, ,
, ,
.
Kat ,
.
,

, .
,
,
.


,
,
.
, ,
.
,

,
.

213

Harmid, po kome je nazvan istoimeni dijalog, bio je Platonov ujak.

214

Spominje se u Ksenofontovim Uspomenama Sokratu, a nije identian

sa sofistom po k o m e je nazvan jedan Platonov dijalog.

157

206 c

5
222

Simpozij

207 a

5 Agatone: ne daj da te ovaj obmanjuje, nego se priuvaj

navi ono to je nas zadesilo i nemoj da te, kako poslovica
kao budalicu gorko poui iskustvo.

upozkae,

Kad je Alkibijad to215 izrekao, njegova je prostodunost

pobudila opi smijeh jer se inilo da je jo uvijek zaljubljen u
Sokrata. Potom je Sokrat rekao: ini mi se da si trijezan,
Alkibijade. Ta ne bi inae tako spretno okoliei
pokuavao
5 prikriti razlog zato si sve to izrekao i govorei kao uzgred to
stavio na kraj kao da nisi sve to izgovorio radi zametanja spora
d izmeu mene i Agatona jer dri da ja treba da ljubim tebe i
nikoga drugog a Agatona ti i nitko drugi. Ali to nije ostalo
neprimijeeno nego je ta tvoja satirska i silenska drama izala
5 na vidjelo. Nego, dragi Agatone, neka mu to nita ne pomogne,
ve se ti pripremaj da mene i tebe nitko ne zavadi.

Nato je rekao Agaton: Doista se ini, Sokrate, da zbori

e istinu. Posvjedouje mi to i to je legao u sredinu izmeu mene
i tebe da nas rastavi. Nita mu to dakle nee koristiti nego u
ja doi i lei uz tebe.
5

Dabome, rekao je Sokrat, legni ovdje nie mene.

O Zeuse, na to e Alkibijad, to eto opet doivljavam od
toga ovjeka! Misli da mu je zadaa da svagdje mora nadvladavati. No ako ve ne doputa neto drugo, ti nedokuivi
ovjee, pusti Agatona da lei izmeu nas.

io

Nemogue, odgovorio je Sokrat. Ta ti si pohvalio mene

pa sad opet treba da ja hvalim onoga meni zdesna. Ako dakle
Agaton legne nie tebe, nee valjda opet mene hvaliti prije nego

215

Sve to, taj govor.

158

220

5 , , , 5
,
.
C

,
.
, , ,
5.
5

,
, ,
d * ,
, 5 * '
.
5 ,

.
5,

5 *, , .
' , , , .

, ).
, 5 .
, ,
5 .
, *,
.
.
5
5
, ,
.

' , .

, * .

,
-

159

Simpozij

206 c

ja radije ne pohvalim njega? Nego pusti to, udae, i nemoj

pozavidjeti na mojoj pohvali; ta doista veoma elim da mu 223
izreknem pohvalni govor.
Hura!, na to e Agaton.

Alkibijade,

nemogue je da

ostanem ovdje nego svakako valja da se premjestim

da bi mi

Sokrat izrekao pohvalu.

To je ono uobiajeno, rekao je Alkibijad;kad

je Sokrat

nazoan, nemogue je da drugi dobije udjela u lijepome. I sada

je ak bez tekoe pronaao plauzibilan

razlog da ovaj ovdje

lei uza nj.

Agaton je dakle ba ustajao da legne uz Sokrata; ali izne-

nada na vrata nahrupi mnotvo banitelja pa kako ih naoe

otvorena jer je netko upravo kroz njih izlazio, krenu k onima
za stolom i polijegaju te se sve ispunilo galamom

i trebalo je 5

ispijati velike koliine vina, ali sad bez ikakva reda.

ree da su Eriksimah,

Aristodem

Fedro i neki drugi brzo otili a njega je

obuzeo san i odspavao je ba dobrano budui da su noi bile c

dugake i probudio se prema jutru kad su ve pijetli pjevali, pa
kad se probudio,
Agaton, Aristofan

vidio je da ostali spavaju ili su otili a da su

i Sokrat jo jedini budni i da piju iz velike 5

ae redom udesno. Sokrat je s njima razgovarao. I

Aristodem

ree da se ne sjea drugoga emu se govorilo - jer niti je bio d

od poetka prisutan a malo je i drijemao, - no bit je, ree, bila
da ih je Sokrat prisiljavao da priznaju da isti ovjek treba da
bude kadar sastavljati komedije
umijeem

tragiki pjesnik

i tragedije i da onaj koji je

treba da bude i komiki.

tjerani na to i ne ba paljivo ga pratei, dremuckali

160

Oni su, 5
i prvi je


, ; ' ,
, rjy
.
5
lov, ', , ! 0 5 ?
/ , ^ ?
,
.

, ,
*
.
, *
.
'
,
, etvai,
.

' ' ,
,
, ,
, , 5 5
.

'
,
,

, ] ()
.

,

161

222

223

5
d

207 a

Simpozij

zaspao Aristofan a ve za dana Agaton. Sokrat pak, poto ih

je uspavao, ustao je i otiao a Aristodem ga je po obiaju
io slijedio, i kad je doao u Likej, Sokrat se umio i onda provodio
dan kao i svaki drugi, a kad ga je tako proveo, uveer je kod
kue legao na poinak.

162

220 d
5

, be '.

, , ,
{) , ,
, bapvf
biaTpiif/avTa .

163

Harmodije

i AHstogiton. Odmah nakon 480. g. prije Kr. Mramorna kopija bronanog

originala. Braunschweig.

Takozvani Idolino. Sredina V. st. prije Kr. Bronca. Firenca.

Glava djeaka ukraena vrpcom. Kraj V. st. prije Kr. Bronca. Miinchen.

LISIS
ili prijateljstvu; majeutiki spis

* .

Slika na prethodnoj strani: Scena iz kolskog ivota s jedne kilike. Kitansta poduava
glazbu (u glazbenu obuku spada: pjevanje, lira, kitara, frula, itanje lirskih pjesnika, upute
u ritmiku i metriku). Godina 480. prije Kr. Berlin. (D.S.)

JliiiiL

iPtatonou

Na svom putu iz Akademije u Likej, iz jednog vjebalita u

drugo, Sokrat ide ispod samoga gradskog zida s njegove vanjske
strane, oito elei izbjei gradsku guvu ali i seoski kraj u kojem
mu drvee nema to rei, kako kae u Fedru (230d). Kod
Panopova izvora i malih vrata zadri ga skupina mladia i djeaka
meu kojima su ugledni mladi Atenjani Ktesip i Hipotal te njihovi ljubimci Meneksen i Lisis. Tema dijaloga bit e prijateljstvo i ta dva para pederastikih ljubavnika ilustriraju dvojak
odnos izmeu mladih: dok Hipotal sasvim nezrelo postupa prema
Lisisu i prirodno nimalo ne unapreuje niti njihov odnos niti
svoje izglede kod djeaka, Ktesipov je stav prema Meneksenu
mnogo konstruktivniji i pozitivniji. Zato i nije neoekivano da se
Ktesip i Meneksen poimence spominju u Fedonu (59b) kao
nazoni pri Sokratovoj smrti, dok za drugu dvojicu vie nigdje kod
Platona neemo uti. Ali pravi, autentini odnos prijateljstva,
koji treba da vodi odgoju i moralnom i intelektualnom usavravanju, pokazat e tek Sokrat svojim ponaanjem prema mladima.
Postupak razmatranja to je prjateljstvo tipian je za Platona.
Tek e u razgovoru Sokrat nastojati razjasniti pravu bit prijateljstva. Tom razlaganju prethodi pak iskustvena slika prijateljstva
i nju ilustriraju mladii: oni nisu sigurni to je ljepota ili mudrost,
ali jesu da su prijatelji. Budui da je za prijateljstvo potrebno
dvoje, zato ovdje imamo dva para prijatelja. Sam e dijalog prikazati prijateljstvo u raznim stupnjevima i aspektima: od prirodnog oblika izmeu oba djeaka preko dva odnosa izmeu Ktesipa i Hipotala prema Meneksenu i Lisisu sve do vrhunske ljubavi

169

Platonov Lisis
koju Sokrat osjea i prema dvojici djeaka, ali i prema obojici
mladia, a koja ima iskljuivo odgojnu svrhu.
Cio je prizor, dakako, obojen atmosferom grke pederastike
ljubavi premda je Wilamowitz tvrdio da su Grci otro luili prijateljstvo (philia) i ljubav (eros) kao dva razliita tipa emocija i
odnosa meu ljudima. Ve i to vodi Lisisa u blizinu Simpozija. Treba moda neto rei i tom pitanju homoseksualnosti u
Platona.
Poznato je da ne znamo ni za koju enu u Platonovu ivotu.
Znamo takoer da je Platon osuivao spolne odnose meu
mukarcima i izrijekom ih je zabranio i u Dravi (403b) i u
Zakonima (839a), ali je istina i to da je on bio protivnik i
heteroseksualnih odnosa osim u svrhu prokreacije. ini se, ukratko, da je Platon bio protivnik seksa uope.
Zato je pederastija tako izrazito potiskivala heteroseksualnu
ljubav u Grkoj, bar u 5. stoljeu (jer u 4. dolazi do pravog
procvata divljenja eni i oboavanja njezine ljepote i spolnosti),
teko je pitanje i tome se ne moe ovdje raspravljati. Vano je
samo da nastojimo zatomiti eventualnu nelagodu koja se moe
pojaviti pri svim tim ljubavnicima i ljubljenicima, ljubavnim
ugaanjima i udnjama koje su za mnoge danas moda neprirodne. Treba, kako kae jedan autor, samo zamisliti na mjestu svih
tih mladia i djeaka neku lijepu djevojku pa e nam sve postati
posve prihvatljivo, razumljivo i blisko. Napose to vrijedi za Sokratov odnos prema mladima koji je umjesto na tjelesno zadovoljenje usmjeren na duboko erotiziranu, ali produhovljenu vezu s
ciljem moralnog usavravanja, kako je to lijepo kasnije Platon
prikazao u Simpoziju. Ovdje smo tek u ranoj fazi njegove
filozofske erotike i erotologije.
Sokratov se razgovor s djeacima dade ralaniti u tri odjeljka
ili faze. U prvoj on razgovara s Lisisom i Meneksenom. Razgovor
s Lisisom posve je skrojen prema jo djeakoj, naivnoj intelektualnoj razini, primjerenoj sugovorniku a tako je odabrana i tema
prijateljstvu. Raditi to god eli uzima se kao najvea srea
mlada ovjeka te dobi i prirodna elja ovjeka pa je Sokrat kod
njega i predpostavlja. I rezoniranje je tako oblikovano. Lisis mora

170

Platonov Lisis
priznati da oni koji ga najvie vole (prijatelji su mu) i najvie
brinu za njegovu sreu nameu mu i najtea ogranienja u ivotu.
Ta su ogranienja posljedica njegova nedovoljnog znanja, a im
to neznanje nestane, i ona e biti uklonjena. Opet jednom znanje
je vrhunsko dobro. Kako su ograniavanja u ponaanju izraz
roditeljske ljubavi, ljubav se ukazuje nuno povezanom s odgajanjem. Tko istinski ljubi, taj odgaja - posve suprotno od onoga
kako postupa Lisisov ljubavnik Hipotal. Povezanost ljubavi i
znanja te ljubavi i odgoja ini osnovu cijelog dijaloga.
Razgovor s Meneksenom posve je drukiji: on je izrazito
eristiki oblikovan. Meneksen je na viem stupnju duhovne
svijesti i intelektualne zrelosti a i Sokrat i Lisis karakteriziraju ga
kao estokog borca rijeima (e r i s t i k s). Ta se eristika u velikoj mjeri temelji na dvoznanosti grke rijei h i 1 s koja ima
i aktivno znaenje (prijatelj/ski) i pasivno (drag, sklon).
Ishodino je pitanje da li je prijateljstvo jednostrano ili obostrano. Ako se s Meneksenom sloimo da je ovo drugo, onda zapad a m o u a n t i n o m i j u : 1. ako samo j e d a n voli, o b o j i c a su
prijatelji/dragi; 2. ako ljubav nije obostrana, onda nijedan nije
prijatelj/drag. Obje se teze stvarno nadopunjavaju, ali formalno gledajui one naizgled kontradiktorno pobijaju Meneksenovo
uvjerenje iz kojega su izvedene. Ako pak prihvatimo Sokratovo
miljenje jednostranosti prijateljstva, onda i aktivno i pasivno
znaenje rijei h i 1 s vodi do nemogueg zakljuka da je mogue biti neprijatelj/mrzak prijatelju/dragome i prijatelj/drag neprijatelju/mrskome. Tako Sokrat izvodi kao konzekvencu da niti
oni koji vole/prijatelji niti oni koji su voljeni/dragi a niti oni koji
i vole i voljeni su nisu prijatelji/dragi. Kako se izvui iz te zbrke?
Da je prijateljstvo dvostrano, za Meneksena je razumljivo
samo po sebi. Ali to je tip naivnog, nesofisticiranog prijateljstva
kakvo ilustrira odnos izmeu Lisisa i Meneksena. Sokrat nasuprot tome ukazuje na drugi tip iskustva u kojem je naklonost
jednostrana. Tu je ljubav prema stvarima manje vana od ljubavi
roditelja koja je usmjerena prema neodrasloj i odgojem jo neoblikovanoj djeci, a kao najvaniju u ali spominje ljubav prema
mudrosti koju mudrost ne uzvraa.

171

Platonov Lisis
Sokrat dalje kae da od djetinjstva ni za ime nije tako strastveno udio kao za stjecanjem prijatelja pa je zadivljen kako su
brzo i lako oba djeaka uspjela u tome. Osjetna je crta ironije
kojom Sokrat stavlja u opreku ili suodnos taj prirodni predoblik
prijateljstva izmeu djeaka i mladia i onaj savreni oblik te veze
koji sam ima u vidu. Tek se u ovome potonjem ostvaruje i ispunja
onaj uenja vrijedni ideal koji nadilazi sve nesavrene odnose
prijateljstva kakve nalazimo u ivotu. Time se ujedno uspinjemo
od jednostavnih oblika uzajamne naklonosti do vrhunske sokratovske ljubavi, one u kojoj prava filozofija uistinu uzvraa onome
koji udi za mudrou.
Tako je prvi dio razgovora pokazao suodnos prijateljstva i
odgoja (Lisis) i stupnjevanje u podruju prijateljstva (Meneksen).
U drugom odjeljku polazi se od proturjenih iskaza pjesnika
tome da li se slino privlai ili odbija. Tako Homer kae da bog
slino udruuje sa slinim a s time se slae i empedoklovska p h i l i a . Hesiod pak tvrdi da se i lonar ljuti na lonara a to je opet
u skladu s heraklitovskim p o l e m o s o m , ratom. To nas vodi
uvoenju novog pojma, koristi, a ovaj vodi k elji koja obuzima
onoga kome neto nedostaje. Pri ovoj hesiodovskoj tezi osobito
je vano i da onaj koji ne zna ljubi onoga koji zna (215d). No i ta
teza odmah je pobijena eristinom argumentacijom: po njoj bi
prijateljsko moralo biti naklonjeno njemu neprijateljskome i
obrnuto. Tako izlazi da niti je slino prijatelj/drago slinome niti
suprotno suprotnome. Prividno se ukidaju obje teze, ali samo
prividno, jer je jasno da u stvarnosti to su sve koordinate koje su
tu za to da razjasne njezine kompleksne krivulje.
Sokrat i Lisis s jedne su strane slini: obojica su iste, ljudske
naravi, obojica ude za dobrom a prijateljima ih ini bog (214a).
Pri tome treba imati na umu da savreno dobro prelazi ovjeje
mogunosti: kad bi ga ljudi posjedovali, ne bi bilo one potrebe
koja Lisisa tjera k Sokratu, ali - na tajanstven i zagonetan nain
- i Sokrata k Lisisu. S druge pak strane, bez obzira na jednaku
narav, Sokrat i Lisis su posve nejednaki: jedan posjeduje znanje,
drugi ne. Ali i tu nema apsoluta, jer kad bi jedan imao potpuno

172

Platonov Lisis
znanje a drugi bio u potpunu neznanju, tada prijateljstvo meu
njima ne bi bilo mogue.
Stvarnost ipak oevidno nije tako kruta kao obje spomenute
teze izmeu kojih se ona kree, pa ni obaranje tih teza nije tako
radikalno kako se to ini. Cilj ljubavi je u svakom sluaju dobro
ili - prema poslovici to je lijepo, to je i drago - lijepo. Ali onaj
koji voli (aktivni h i 1 s ) je u sredini izmeu dobra i zla, on je
niti dobar niti zao (220d6), isto onako kako je to kod filozofije
u Diotiminu govoru u Simpoziju (204ab).
Jo je jedna nadopuna nuna. Onaj ni dobri ni zli ljubi
dobro zbog nazonosti zla, tj. kad je zlo prisutno u onome koji
niti je dobar niti zao a da nije posve ovladalo njime. Tu je opet
na paradoksalan nain iskazano neto vano: onaj[ni dobri ni zli
ljubi mudrost, filo-zofira, i to zbog nazonosti neznanja. Lisis,
koga nije u vlast dobila nemudrost pa on lebdi izmeu mudrosti
i ludosti, u stvarnom smislu tei za mudrou koju ne posjeduje,
a u osobnome ljubi Sokrata. Ali taj se isti temeljni odnos ponavlja
na vioj razini: i sam Sokrat nije mudrac nego tek ljubitelj mudrosti, jer mu manjka savrena, potpuna mudrost koja je, kako
doznajemo u Simpoziju (203e) i Fedru (246d), vlasnitvo
bogova.
Cik-cak argumentacija prekida se uzvicima nezadovoljstva
kad umovanje zapadne u slijepu ulicu ili u greku. Tako i sada,
na poetku treeg dijela, Sokrat zlovoljno primjeuje: ini se da
smo se samo u snu obogatili. U tom se dijelu najprije konstatira
da je prijateljsko i ljubav relativan pojam i promatra se u sklopu
svojih relacija: oni po sebi nisu nita nego im pripada i uzrok i
svrha. Prijateljstvo se odnosi na neto poradi i zbog neega kao
to je poradi zdravlja a zbog bolesti lijenik prijatelj bolesnome.
Zdravlje je dobro i zato je ono prijateljsko/drago. Ljubav je
neto intencionalno: usmjerena je na dobrotu i ljubav.
Time je razgovor dosegao najviu razinu. im je, naime,
poveden razgovor svrsi, niz stupnjevanih svrha vodi nas najvioj, iskonskoj ljubavi koja nije draga/prijateljska zbog neega
drugog i iji su odrazi sve druge stvari koje su drage odnosno
prema kojoj su one prazna rije prema punini stvarnosti. U toj
vrhunskoj ljubavi zavravaju i doivljavaju ispunjenje sve ostale

173

Platonov Lisis
naklonosti (p h i li a i ) . Na taj nain postaje vidljiv najvii cilj
svega ljubljenja.
Do paradoksa zaotreno odreenje po kojem onaj srednji,
ni dobri ni zli, zbog nazonosti zla postaje prijateljem dobru zbog
dobra i ljubavi (219ab) ispunilo je svoju funkciju time to je u
na vidokrug dovelo najviu ljubav koja je istovremeno dobro. Ali iva dijalektika ne trpi krutih iskaza pa ba polazei od
najvie spoznaje, koju je ona uinila vidljivom, ona biva ograniena do granice ukidanja. Istinsku ljubav ne ljubimo poradi
neke ljubavi nego poradi nje same. Kod svake udnje udimo za
nekim uenome nadreenim ciljem. Tek kod vrhunske, savrene
udnje odnosno ljubavi ne postoji vie razlika izmeu dobra za
kojim udimo i dobra zbog kojega udimo. Tako se spoznajom
prve ljubavi/prijateljstva ukida c a u s a f i n a l i s (220b): ona
se zdruuje i stapa s predmetom te prve ljubavi.
Ukidanje onog krutog odreenja ide meutim i dalje. Ukida
se i teza da mora postojati neko zlo kao realni uzrok udnje za
dobrim. Ta teza ima svoje uporite u podruju iskustva. Ali kad
ono vrhunsko (e i d s ) motrimo makar i iz daljine i ljubimo ga
zbog njega sama, tad oito ne moe dobro zavisiti zlu. Jer ako
bi zlo bilo prevladano, tada bi oito i dobro moralo nestati. Tako
apsolutnost dobra unitava kauzalni karakter zla.
Ako se dakle sada brbljarijom ukazuje ta definicija prijateljstva ( t o h i 1 ) koja je vodila nasluivanju najvie ljubavi,
jer je u njoj ukinuti finalni i djelatni uzrok, smisao je toga da se
uini vidljivim apsolutnost ljubavi i dobra. To prividno ukidanje zapravo vodi pojanjenju. Suprotnost izmeu podruja naeg
iskustvenog opstojanja s njegovim mijeanim stanjima, za koje ta
definicija vrijedi, i podruja apsolutnoga, za koje ona vie ne
vrijedi, ne moe se izvesti temeljitije i uvjerljivije no to to ini
Sokratova dijalektika.
Ta neumorna, neukrotiva dijalektika ide i dalje: djelatni
uzrok i finalni uzrok odreuju se iznova, prvi kao udnja (e i t h y m i a ) a drugi kao srodna pripadnost (o i k e i ) , jer udnji
lei u korijenu jedna potreba (e d e e s ) i jer izmeu onoga to
osjea potrebu i onoga to je predmet potrebe postoji odnos
uzajamnog pripadanja i mogueg dopunjenja. Treba sad obratiti

174

Platonov Lisis
p a n j u n a t o k a k o j e taj p o j a m p r i p a d n o s t i s j e d n e s t r a n e u s m j e ren na o s o b n o , s druge na stvarno uz o n o proimanje i ispreplitanje

osobnoga

platonskog

i stvarnoga koje se ukazuje

temeljnim

za

bit

e r o s a .

to se o s o b n o g a tie, ljubav poiva n a srodnosti dua. Z b o g

te srodnosti d u a pravi, autentini ljubavnik m o r a se n u n o n a m jeriti n a uzvrat ljubavi. Z n a a j n o je k a k o pri t i m

zakljucima

uesnici u razgovoru razliito reagiraju. K a d se p o j a m

srodnosti

(pripadnosti) primjenjuje na o d n o s e m e d u ljudima, M e n e k s e n se

slae, d o k Lisis uti. T o u k a z u j e n a razlike u n j i h o v i m iskustvima.
A k a d se govori uzvraanju ljubavi i a u t e n t i n o m ljubavniku,
djeake se t e k o m m u k o m m o e natjerati da se suglase sa Sokrat o m , d o k H i p o t a l o d radosti mijenja boje. Ali italac, koji p o z n a j e
H i p o t a l a, z n a t

ocijeniti

tko je pravi

a tko je tek

prividni

ljubavnik. O n a j prvi j e p r i s u t a n , ali t o n i j e H i p o t a l .

to se pak tie stvarnoga, ranije n a m se dobro i lijepo ukazalo
ciljem ljubavi. S a d a n a m j e s t o t o g a stupa o n o to n u n o m o r a m o
ljubiti, o n o t o j e p r i r o d n o s r o d n o ili p r i p a d n o . T a k o s e n a m e e
p i t a n j e n i j e li d o b r o

ujedno

srodno,

pripadno

i blago

nasluuje podudarnost due i dobra: dui je potrebno

se

dobro

koje joj i s t o v r e m e n o i pripada i s n j o m je srodno.

Dijalektiko razgraivanje, karakteristino za Lisisa, prov o d i se d o kraja. S a d se njima ukida i teza da je ljubav u s m j e r e n a
na pripadno. Najprije se naime srodno identificira s jednak i m ili s l i n i m ( h m i ) . O n d a d o l a z i m o d o p r v e o b o r e n e
t e z e treeg odjeljka dijaloga: isto je prijatelj istome. P o t o m

se

relativizira srodno. D o b r u je d o b r o s r o d n o a zlu zlo. T a d a prelaz i m o n a j e d n a k o o b o r e n u t e z u d a i zli m o e biti prijatelj z l o m e .

T a k o preostaje kao tree s a m o da izjednaimo srodno s dobrim. Iz e g a slijedi da s a m o dobri m o e biti prijatelj d o b r o m e .
I t o s e p o b i j a : z a p r a v o , i t o s m o s m a t r a l i d a s m o s a m i

sebe

pobili.
Sve su te teze dakle pobijene a ipak ne s m i j e m o previdjeti da
j e o s t a l o n e t o t o v r i j e d i . P r v a , d o d u e , n i j e j e d n o z n a n a i, a k o
je p r e v e d e m o u drugu, vidljivom postaje njezina dvoznanost. Ali
ako o d druge p r i j e e m o treoj, o p e t se j e d n o m ukazuje srodnost
i u z a j a m n a u p u e n o s t Sokrata i Lisisa, due i dobra.

175

Platonov Lisis
P r e m d a je kronologija Platonovih spisa trnovit problem, ipak
s e v e i n a a u t o r a s l a e d a n j e g o v e d i j a l o g e m o e m o s v r s t a t i u tri
s k u p i n e : rane, s r e d n j e i k a s n e . D o k bi S i m p o z i j p r i p a d a o srednjima, Lisis zacijelo treba svrstati m e u rane. P r e m d a se o n ni
u

umjetnikom

a ni u

filozofskom

smislu

ne

moe

mjeriti

Simpozijom, oigledno je tematska veza izmeu oba. U

stavu

p r e m a Lisisu iskristalizirala su se u g l a v n o m dva stava: jedni su

u

njemu

vidjeli prethodnika,

dopunu

ili n e d o s t o j n i

nastavak

S i m p o z i j a , d o k su g a drugi radije pridruivali tzv. a p o r e t i k i m

dijalozima, n a p o s e Harmidu. K a o argument za prvo obino se
uz ostalo n a v o d i i da se u o b a javlja poznati, n e s a m o platonovski
p a r a d o k s da se f i l o z o f i j o m b a v e i za m u d r o u e z n u oni koji niti
j e s u m u d r i niti koji to u o p e nisu: prvi je n a i m e v e

posjeduju,

d r u g i n e v i d e k o r i s t o d n j e ili, j o g o r e , p o g r e n o m i s l e d a j e v e
posjeduju. Z a drugo je argument struktura vanjske radnje i scenarije dijaloga kao i negativni zakljuak na koncu. U pravu
ipak biti oni koji, p o p u t Friedlandera, p o v e z u j u u Lisisu

e
oba

aspekta i vide u n j e m u rani stupanj Platonove filozofske erotike.

176

Molitva djeaka. Kraj IV. st. prije Kr. Bronca. Berlin.

LISIS
St. II
SOKRAT

P< 2 0 3

Iao sam iz Akademije prema Likeju ispod samoga grad- a

skogzida s njegove vanjske strane. Kad sam se naao kod malih
vrata gdje je Panopov izvor; ondje sretoh Hipotala
Hijeronimova, Ktesipa Pajanjanina i druge mladie koji su se natisnuli oko 5
njih. IHipotal, ugledavi me kako se primiem, ree: - Sokrate,
kamo ide i odakle?
b
- Iz Akademije,

rekoh ja, idem prema

Likeju.

- Ovamo, ree on, do nas. Nee li svratiti? Isplati se doista.

- Kamo to misli, rekoh ja, i koji su to ovi ovdje?

- Ovamo, ree pokazavi mi nekakav ograen prostor s

otvorenim vratima nasuprot zidu. Ondje boravimo, ree, ne
samo mi sami nego i veoma mnogo drugih ljepotana.
- A to je to i ime se bavite?

204

- Vjebalite, ree, netom izgraeno, a vrijeme provodimo

veinom u razgovorima kojima bismo ti rado pripovijedali.
- To e biti lijepo od vas, rekoh ja; a tko ondje
- Tvoj prijatelj i tovatelj, ree on, Miko.

178

poduava?
5

22

St. II
. 203

* a
'
, CI
'
.
5
9

, 2 , , ]
;
b
, ' ,
, ' , .
;

.
, , , ;
5
, , .
, '
09, .

, ;
204
, ,
, .
? , ' , ;
, ' , , .

179

Lisis

- Zeusa mi, rekoh ja, ba nimalo lo mu ve valjan sofist.

- Hoe li dakle poi s nama, ree, da i ti vidi one koji su
tu?
b

- Najprije bih volio uti pod kojim u uvjetom ui i tko je

onaj koji je za vas lijep.
- Za jednoga od nas to je ovaj, Sokrate, za drugoga onaj.
-A

tko je to za tebe, Hipotale? To mi reci!

Na to pitanje on pocrveni. Ja pak rekoh: - Hipotale, sine

Hijeronimov, nemoj mi rei da li voli nekoga ili ne; ta znam
da ne samo voli, nego i da si ve daleko odmakao u ljubavi.
A ja sam u drugome bezvrijedan i beskoristan, ali to mi je
c nekako dano od boga da sam u stanju brzo prepoznati i onoga
koji voli i onoga koji je voljen.
uvi to, on jo mnogo jae pocrveni. A Ktesip ree: - To
5 je ba fino, Hipotale, to crveni i krati se rei Sokratu ime; ta
ako on s tobom provede i kratko vrijeme, do besvijesti e ga se
nasluati kako ga esto spominje. Nas barem, Sokrate, zad gluio je i probio nam ui Lisisom; a ako jo i malo popije, tada
je sasvim uobiajeno da i kad se budimo oda sna, ini nam se
da ujemo Lisisovo ime. I to u nevezanu razgovoru pripovijeda, premda jest strano, nije do kraja strano; ali kad nas stane
5 obasipati pjesmama i krasnoslovima! A to je jo stranije od
toga, to je to pjeva svom Ijubljeniku1 udesnim glasom, a mi
to moramo sluati i trpjeti. Ali sad kad ga pita, samo crveni.
e

- Taj je Lisis, rekoh ja, jedan od mlaih, kako se ini; a

zakljuujem to po tome to mi njegovo ime, kad sam ga uo,
nije bilo poznato.

1
Premda su, suprotno nekim autorima (vidi predgovor), u Grka i posebno
u Platona osjeaji ljubavi i prijateljstva uzajamno povezani i proimaju se, u ovom
su prijevodu rijei izvedene od korijena e r a -/e r - prevedene hrvatskim ljuba o n e od korijena h i 1 - hrvatskim prijatelj- ili vol-.

180

24 a

, * , , '
.
, , ^
[];
6
.

9, , , .
, ;
.
Kat .
9 2
* , ],
,
.
'
, ,
.
.

5
, , ' , , ,
'

,
.
, ,
],

.
, ,
, ' "11 .

, ,
.

.
" , 5 , ,
, .

181

Lisis

215 a

- Ne spominju mu naime, ree, ime esto, nego ga jo

nazivaju po ocu zato to mu je otac veoma poznat. Jer inae
dobro znam da ti djeak likom nikako nije nepoznat; ta i samo 5
po tome lako ga je prepoznavati.
-Reci,

rekoh ja, iji je.

- Najstariji je sin, ree, Demokrata

Ajksonjanina.

- Pa lijepo, Hipotale, rekoh ja, kako si plemenitu i u

svakom pogledu krepku tu ljubav sebi iznaao! Pa hajde, izloi 10
mi ono to i ovima kazuje, da vidim da li zna to ljubavnik 205
treba da govori Ijubljeniku njemu samome ili drugima.
- Pa zar ti, Sokrate,
govori?

ree, dri neto do toga to ovaj

- Porie li i to, rekoh ja, da ljubi onoga koga

spominje?

ovaj

- To ne, ree, ali svakako poriem da sastavljam pjesme i 5

krasnoslove svom Ijubljeniku.
- S njime nije sve u redu, ree Ktesip, nego bulazni i govori
ludorije.
Na to ja rekoh: - Hipotale, ne elim uti neku od tvojih b
pjesama ako si takvu spjevao tome mladiu, nego samo njezin
smisao da znam na koji se nain ophodi s Ijubljenikom.
- Ovaj e ti to zacijelo rei, ree; ta tono zna i sjea se ako
me se doista, kako kae, dosita nasluao.
5
- Bogova mi, ree Ktesip, na svaki nain. Pa i smijeno je,
Sokrate. Biti ljubavnik i vie od sviju ostalih misliti na svog
djeaka, a ne moi nita posebno rei to ne bi isto tako i svako
dijete moglo rei, kako da to ne bude smijeno? A to itav grad c
pria Demokratu, djeakovu djedu Lisisu i svim njegovim
precima, bogatstvu, uzgoju konja i pobjedama u Delfima, na

182


, , , '
. '
.
, ' , .
, , .
,, 5 , *1,

,
epl
.
, , , , ;
, ' , ;
, ,
.

204

205

, ,
.
9 2 *1,
, b
, ]
.

, ,
, , , ' . 5
) , , .

, .


, C
;

,

183

Lisis

215 a

5 Istmu i u Nemeji etveroprezima i trkaim konjima, svemu

tome on pjeva pripovijeda a k tome i jo drevnijemu od toga.
Ta nedavno nam je u nekoj pjesmi ispripovijedio
Heraklovo
d ugoivanje, kako je Herakla zbog srodstva primio njihov predak koji je sam potekao od Zeusa i keri rodoelnika te opine,
emu pjevaju stare bakice, i mnogo drugoga te vrste, Sokrate.
To je ono to i nas prisiljava da sluamo kako pripovijeda u
krasnoslovima i pjesmama.
5
A ja, uvi to, rekoh: - Smijeni Hipotale, zar sastavlja i
pjeva pohvalnu pjesmu sebi jo prije nego to si pobijedio?
-Ali

sebi, Sokrate, niti sastavljam niti pjevam.

- Bar to ne misli, rekoh ja.

io

- Kako to moe biti?, ree.

-U svakom sluaju te se pjesme u najveoj mjeri odnose

na tebe, rekoh. Jer ako osvoji tako izvrsna Ijubljenika, na ast
e ti biti ono to siproslovio ili spjevao i bit e ti prava pohvalna
pjesma kao onome koji je pobijedio zato to si stekao tako
5 vrsna Ijubljenika; ali ako ti umakne, koliko bude vee pohvale
izrekao Ijubljeniku, toliko e smjeniji ispasti koliko si vee
2 0 6 ljepote i dobrote bio lien. Tko je dakle majstor u ljubavnom
umijeu, prijatelju, taj ne hvali Ijubljenika prije nego to ga
osvoji bojei se kako e ispasti budunost. A osim toga oni se
lijepi ispunjaju umiljenou i razmetljivou kad ih tko hvali
i uznosi. Ili ti ne misli tako?
5

- Da, ree.
-A
-

nisu li to tee uhvatljivi to su vie

razmetljivi?

Vjerojatno.

- Kakvim bi ti se dakle inio lovac koji bi u lovu plaio

io divlja i tako je inio tee uhvatljivom?

184

205 C

5
26

Nejutea ,
, . ya/>
^'? ,
6
*,
, ,
, 9
.
Kat 9 2 ,
;
* , , ,
.

, ' .
; .
, , *
] ,

, ,
,

. * , , ,
, \
.
,
],
;

, .

;

' .
? ,
;

185

Lisis

20b b

- Oigledno loim.

- Tako i krasnoslovima i pjesmama ne opinjati

divljim initi znak je velikog manjka kulture; zar ne?

nego

- Cini mi se.
- Pazi sadHipotale,
da se zbog pjesnitva ne izloi napa- 5
dima u svemu tome. Ta mislim ipak da ovjeku koji pjesnitvom sam sebi teti ti ne bi htio priznati da je dobar pjesnik
budui da sam sebi nanosi tetu.
- Ne bih, tako mi Zeusa, ree; ta to bi bila velika nerazboritost. Ali ba zbog toga ti se, Sokrate, povjeravam i, ako ima c
to drugo, savjetuj emu treba govoriti ili to treba initi da
bih omilio Ijubljeniku.
- Nije lako rei, rekoh ja; no ako bi se pokazao voljnim da
ga navede na razgovor sa mnom, moda bih ti mogao pokazati
5
emu treba s njime razgovarati umjesto onome emu ovi
kau da ti krasnoslovi i pjeva.
- Pa to nije nita teko, ree. Ta ako unie s Ktesipom
ovamo pa sjedne i porazgovara, on e ti, mislim, i sam prii
- osobito naime, Sokrate, rado slua a osim toga, kako se slave 10
Hermeje, izmijeani su ondje mladii i djeaci, - prii e ti d
dakle. Ako pak ne prie, dobar je znanac Ktesipu preko Ktesipova bratia Meneksena; Meneksenu je naime ba najbolji
prijatelj od sviju. Stoga neka ga on pozove ako ti stvarno sam 5
ne pristupi.
- Tako valja initi, rekoh ja. I ujedno uhvativi
pooh u vjebalite a ostali su ili za nama.

Ktesipa,

Uavi, zatekosmo ondje djeake kako se, poslije

nja rtava i obavljanja gotovo svih svetih radnja, svi

prinoeureeni

186

2 0 b

b
Kat '
;
.
, *\, 5


, .
, .
, , , c
,

.
, ' , '
,
\
.
' , , .
^
-,
, ,
, , / ,
.
,

.
, ]
.

, ' , .
Kat

5
fj.

,

187

Lisis

2o6 e

5 kockaju. Veina se dakle igrahu vani na dvoritu, dok su neki

u uglu kupaline svlaionice igralipar-nepar brojnim kockicama koje su vadili iz nekih koarica; a oko tih stajahu drugi
promatrajui ih. Jedan od njih bio je i Lisis koji je stajao medu
207 djeacima i mladiima ovjenan i istiui se vanjtinom, dostojan da ga se nazove ne samo lijepim nego i lijepim i plemenitim. A mi, udaljivi se, sjedosmo na suprotnu stranu, - ondje
je naime bilo mirno, - i neto razgovarasmo meu sobom. Lisis
5 se meutim esto osvrtao i pogledao na nas i bilo je oito da je
jako elio da nam se pridrui. Neko vrijeme dakle nije znao to
bi i ustruavao se da nam pristupi; zatim je Meneksen u tijeku
b igre doao iz dvorita i, kad je ugledao mene i Ktesipa, doao
je sjesti do nas; vidjevi to, Lisis ga je slijedio i sjeo kraj
Meneksena. Na to prioe i ostali pa i Hipotal, kad je vidio
5 veinu gdje stoje unaokolo, zakloni se za njih i primakne se
onamo gdje je mislio da ga Lisis nee opaziti bojei se da to
ovome ne bi smetalo. I tako je izbliza sluao.
A ja bacih pogled na Meneksena pa rekoh: - Sine
c fontov, koji je od vas dvojice stariji?

Demo-

- Jo se prepiremo tome, ree.

-A ne biste li se mogli prepirati i tome koji je
rekoh ja.
5

plemenitiji?,

Dakako.

-A zacijelo i tome koji je ljepi isto tako?

Tu se obojica

nasmijae.

-Ali svakako, rekoh, neu pitati koji je od vas bogatiji. Ta

prijatelji ste, zar ne?

188

205

5 .
, ,

.
6 ,
207
, , *
.

5 .
, .

,
b ,
,
.
, *1,
5 ,
,
.
, ** C , ' , ;
5
,
.
, ' , ' .
, .
5
, .
.
, , ,
' .
;

189

Lisis
- Svakako,

215 a

rekoe.

- Ta kae se da je prijateljima sve zajedniko tako da u 10

tome nee medu vama biti nikakva neslaganja ako govorite
istinu svome prijateljstvu.
Njih dvojica

potvrdie.

Poslije toga namjeravao sam ih pitati koji je od njih pravedniji i mudriji. Ali u to netko, doavi, podie
Meneksena
govorei da ga zove tjelovjebatelj; ini mi se naime da je ba
njegova dunost bila prinoenje rtve. On dakle ode; a ja
nastavih pitati Lisisa: - Zacijelo te, Lisise, rekoh, otac i mati
jako vole? - Dakako, ree on. - Dakle bi eljeli da bude to
sretniji? - Kako i ne bi? - A ini li ti se sretnim ovjek koji je
sluga i kojem nije mogue raditi nita od onoga to eli? Zeusa mi, meni ba ne, ree. - Ako te dakle voli otac i majka
i ele da postane sretan, jasno je to da na svaki nain nastoje
da bude sretan. - Ta kako i ne bi?, ree. - Putaju ti dakle da
radi to eli i nita te ne prekoravaju niti ti brane initi ono
to eli? - Da, zaista, Zeusa mi, brane mi, Sokrate, i to mnogo
toga. - Kako veli?, rekoh ja. Hoe da si sretan, a brane ti raditi
ono to eli? Nego reci mi ovako. Ako bi poelio uhvatiti uzde
pa se voziti na jednima od oevih kola kad se odravaju utrke,
zar ti ne bi doputali nego bi ti branili? - Zeusa mi, zacijelo
mi ne bi doputali, ree. - A nego kome bi? - Ima tu jedan
koija koji od oca prima plau. - Kako veli? Najmljenu
radniku dozvoljavaju radije nego tebi da radi s konjima to god
hoe i jo mu za to plaaju? -A nego to?, ree. - No spregom
mazgi, pretpostavljam, dozvoljavaju ti da upravlja, pa i ako bi
htio uzeti bi te ih udarati, doputali bi. - Ta kako bi doputa-

190

5
e

208

^^^
207

\ .
,
, .
.

. ,

.

9
, 7, ' , ,
; , ' .

;
? ;


;
AC , .
,
.
; . ,
;
, ,
. ; * . ;
.

, ,
;
, , .
;"
.9 ;
,
;
; .
,
, .

191

208

2o8 b

5
e

Lisis
li?, ree on. - A to?, rekoh ja. Zar nikome nije slobodno
udarati ih? - Dabogme da jest, ree, goninu mazgi. - A on je
rob ili slobodan? - Rob, ree. -1 roba, kako se ini, vie cijene
nego tebe, svog sina, njemu povjeravaju svoju imovinu radije
nego tebi i dozvoljavaju mu raditi to eli a tebi brane? A reci
mi jo i ovo. Doputaju li ti da sam sobom upravlja ili ti niti
to ne dozvoljavaju? - Ta kako da mi to doputaju? - A ravna
li tko tobom? - Ovaj ovdje, nadziratelj djeaka, ree. - Ta
valjda ne takoer rob?-A nego to? Ali bar na, ree. - Doista
je strano, rekoh ja, da slobodnjakom rob ravna. A na koji
nain taj nadzornik ravna tobom? - Svakako tako to me, ree,
vodi u kolu. - Pa valjda ne ravnaju i oni tobom, naime
uitelji? - Dakako. - Doista ti je otac naumice postavio premnoge gospodare i ravnatelje. Ali zacijelo kad doe kui k
majci, ona ti doputa raditi to god eli da joj bude sretan, ili
oko vune ili s tkalakim stanom kada tka ? Ta valjda ti ne brani
da dira brdo ili unak ili bilo koju drugu spravu od predenja
vune. A on e nasmijavi se: - Zeusa mi, Sokrate, ne samo da
mi brani, nego bih i batine dobio da diram. - Heraklo!, rekoh
ja, pa valjda nisi neto naao uinio ocu ili majci? - Zeusa mi,
nisam, ree.

- Ali zbog ega ti onda tako brane da bude sretan i ini

5 to god te volja pa te itav dan dre pod neijom vlau ijednom
rijeju da ne moe raditi gotovo nita od onoga to eli?
Stoga, kako se ini, tebi nije ni od kakve koristi ni tolik novac,
2 0 9 nego svi njime upravljaju vie nego ti, ni tako plemenito tijelo,
nego i njime drugi ravna i njeguje ga. A ti, Lisise, ne upravlja
niim niti ini ita od onoga to eli. - Nisam jo, ree,

192

2o8 b
T~f '/I

209

}^

rp / ^ /

V V/

1 Jo/er, ) , ecoev;lt oe; ey(o ovoevi

/s ;Kat
, /,
.
i? ;,
.Kat
, ,
,
,
; .
^, ; , 9
;5
;',
,
.> ;
; ye, .
9
, ' , ^ .
^;" ,
, .; ,
;
.
.
5
- ,
], ,
, ];

.Kat
, , ,
, ye , el
.*,
5 ,
; , .
5 ova ],

^ ; , ^,
,

& , , 0
, , -

193

Lisis

215 a

e od njegova sina razumijemo

u zgotavljanje jela od mesa?

Oevidno bi povjerio nama. - A njemu zacijelo ne bi dopustio

da ubaci ni mrvice; dok bi nama doputao da ubacimo ak i
ako bismo htjeli zagrabiti soli. - Ta kako ne bi? -A to ako bi
5 mu sin bolovao na oima, zar bi mu doputao da dira svoje oi
premda ga ne smatra lijenikom

ili bi mu to branio? - Branio

bi mu. - A ako bi nas smatrao vjetima lijenitvu, ak i ako

2io bismo mu htjeli otvarati oi pa u njih usuti pepela, drim da
nas ne bi sprijeio smatrajui da se mi u to dobro

razumijemo.

5 - Istinu kae. - Zar ne bi dakle radije nama povjeravao

nego

sebi i sinu i sve ostalo u to bi mu se inilo da se bolje

razumijemo

od njih dvojice? - Svakako, Sokrate, ree.

- To je dakle tako, dragi Lisise, rekoh ja; ono u to postab nemo ispravno upueni svi e nam povjeravati, Heleni i barbari, mukarci i ene, i u tome emo raditi to god budemo
i nitko nam dragovoljno

htjeli

nee stati na put, nego emo i sami

5 biti slobodni u tome i drugima emo ravnati i to e biti nae uivat emo naime u tome - a u to ne steknemo

uvid, niti e

nam tko povjeriti da u vezi s time radimo ono to nam se svia

c nego e nam stajati na putu svi koliko god budu mogli, ne samo
tuinci nego i otac i mati i svatko jo blii od njih, a i sami
emo u tim stvarima biti podloni

drugima i one e nam biti

tue; nimalo neemo u njima uivati. Priznaje li da je tako?

5 - Priznajem. - Zar emo dakle biti nekome dragi i zar e nas
netko voljeti u onome u emu smo beskorisni? - Nikako,

196

ree.

205

, , rap5
OTL
' ;,;
OTL, .
! & *
,
,
.
; '
,
, ,
;
.*

,

, , .
' .9
,
;5,
,
.
, ' , ,
, , ? ,

,
, 5
,

5
' ,
, 5 05 , ,

, ,
5 .
5
;.^

, ;

197

Lisis

2IO C

- Sada dakle niti tebe tvoj otac voli niti drugi koga drugoga
ukoliko je taj beskoristan. - ini se da ne, ree. - Ako dakle,
djeae, postane razborit, svi e ti biti prijatelji i svi e ti biti d
privreni - ta bit e koristan i valjan, - ako pak ne, tebi nee
biti prijatelj ni itko drugi, ni otac, ni mati, ni roaci. Pa da lije
onda mogue, Lisise, biti umiljen zbog onoga emu jo nita
ne znamo? - A kako bi to bilo mogue?, ree. - Ako je tebi 5
dakle potreban uitelj, znai da jo nisi kadar zrelo rasuivati.
- Istina. - Dakle nisi niti umiljen ako si jo nerazborit. - Zeusa
mi, Sokrate, ree, ne mislim da jesam.
I ja, kad sam to uo od njega, obazrijeh se na Hipotala i
umalo se ne zarekoh; dolo mi je da kaem: Tako treba,
Hipotale, razgovarati s Ijubljenikom suspreui ga a ne kao ti
inei ga oholim i razmazujui ga. No ugledavi ga kako je
ustraen i smeten onim to se govorilo, prisjetih se da nije elio
da Lisis primijeti da se on primakao. Stoga se suzdrah i
suspregnuh od govora. I uto se vrati Meneksen i sjedne kraj
Lisisa gdje je i sjedio prije nego to se podigao. A Lisis mi se
obrati djetinje i umiljato te mi kriom od Meneksena tiho ree:
- Sokrate, reci i Meneksenu ono to i meni govori.

211

I ja rekoh: - To e mu ti rei, Lisise; jer veoma si paljivo

sluao.
- To sigurno, ree.
- Stoga nastoj, rekoh ja, upamtiti to to bolje da mu sve
tono rekne; a ako to od toga zaboravi, opet me upitaj kad b
me prvi put sretne.
- Pa uinit u to, Sokrate, ree, veoma revno, budi siguran.
No govori mu sada neto drugo da i ja ujem dok ne bude
vrijeme da se ide kui!
5

198

2 C

, . ovbe
; ovbiva , * .
,
.'; , , d


]ti , ^
. ,
, , ;
5
; . * , .'. Ovb' ,
.
, , , .
,
e


, , baa,
)
, bLap.
5
,

.
, 211
, .

, ,
* ,
, .
5
, ,
.
, >
, ' ,

, b b
],

, , , , bpa,
.
, ,

5

199

205 C
- Treba dabogme to initi, rekoh ja, kad ve ite. Ali pazi
da mi pritekne u pomo ako me Meneksen bude nastojao
pobijati Ili moda ne zna da je sklon prepirci?
- Da, Zeusa mi, ree, ba jako; zbog toga upravo i elim
c da s njim razgovara.
- Da ispadnem smijean?, rekoh ja.
- Zeusa mi, ne, ree, nego da njega

obuzda.

- Pa kako?, rekoh ja. Nije to lako; ta silan je on ovjek,

5 Ktesipov uenik. A tu je i sam Ktesip, ne vidi li ga?
- Nemoj ti brinuti ni zbog koga, Sokrate, ree; nego hajde,
razgovaraj s njime.
- Treba razgovarati, rekoh ja.
10

Dok smo meutim mi to govorili jedan drugome, ree

Ktesip: - to se to vas dvojica sami gostite, a nama ne dajete
d nikakva udjela u razgovoru?
- Pa doista, rekoh ja, treba im dati udjela. Ovaj naime ne
razumije neto od onoga to govorim, ali tvrdi da Meneksen to
zna i trai da ga pitam.
5

- to ga onda ne pita?, ree on.

- Evo, sad u pitati, rekoh ja. I reci mi, Meneksene, to te

budem pitao. Od djetinjstva naime osjeam elju za nekom
steevinom kao to svatko za neim. Jer netko konje eli imati,
e netko pse, netko zlato, netko asti; ja sam pak u odnosu na to
ravnoduan, ali u odnosu na stjecanje prijatelja veoma poudan i vie bih volio stei dobra prijatelja nego najbolju
5 prepelicu ili pijetla na svijetu, da, Zeusa mi, vie nego konja i
psa, - a mislim, tako mi psa, volio bih stei prijatelja radije
nego sve Darijevo zlato, radije nego samog Darija, - tako sam

200

211 b

' , * , ye
.
,
;
, , ' .
"I, ' , ;
, , * ).
; ' .
6 ,
.
TOL ;
.
, , , , '
.
, 5 .
, ,
, ,
;
' , ' , .

, ,
.
fT* /

S* 5 f/

%
/

11 , , ;
, .
, ,
.
, ,

e , , , ,
,

5 , val
, ,
, ()

201

Lisis
ti ja drueljubiv.
divljenja

Vas pak gledajui,

i smatram

vas sretnima

2ii e

tebe i Lisisa, prepun

to ste, premda

sam

tako mladi,

kadri stjecati tu steevinu brzo i lako i ti si tog prijatelja

212

stekao

brzo i usrdno a on opet tebe; ja sam pak tako daleko od te stvari

da ne znam ni na koji nain jedan postaje prijatelj drugome,

nego ba to elim upitati tebe koji si znalac.

Pa mi reci: kad netko nekoga voli, tko postaje kome
telj, onaj koji voli voljenome
nema

nikakve

nikakve

razlike?

ili voljeni onome

prija-

koji voli? Ili

- Meni se bar ini, ree, da

razlike. - Kako veli?, rekoh ja; zar obojica

prijatelji jedan drugome

nema
postaju

ako samo jedan voli drugoga? - Bar

mi se, ree, tako ini. - A to? Zar nije mogue da onome koji
voli ne bude uzvraeno

od onoga koga voli? - Mogue je. - Pa

to? Zar nije mogue da voljeni mrzi onoga koji ga voli? - kao
to se gdjekad ini da ljubavnici doivljavaju
dok ljube najvie
uzvraaju

to je mogue

jedni

od Ijubljenika;

jer

misle da im ovi ne

ljubav a drugi da ih ak mrze. Ili ti se ne ini da je

to istinito? - Veoma istinito, ree. - Pa nije li u takvu

sluaju

tako, rekoh ja, da jedan voli a drugi je voljen? - Da. - Koji je

dakle od njih dvojice kojemu prijatelj? onaj koji voli voljenome
i to bilo da mu se uzvraa ljubav bilo mrnja, ili voljeni
koji ga voli? ili nasuprot

tome nijedan

onome

u takvu sluaju

nikome prijatelj ako ljubav nije obostrana?

nije

- ini se da je ovo

potonje sluaj. - Dakle nam se sad ini drukije

nego to nam

se uinilo ranije. Tada naime da su obojica prijatelji ako jedan

od dvojice voli; sada pak da nijedan nije prijatelj ako ne vole
obojica. - Izgleda, ree. - Znai da onome koji voli nije prijatelj
nita to ne uzvraa ljubav? - ini se da nije. - Dakle

202

niti oni 5



ris .

, ,


,
,
, '

.
,
,


;,
,

.?
; ' '
,

; ,
, Tt ;

;.
;
;

.

;
, , .
, '
, , ;.
; ,

,

;

, ;

.

.
, ,
, ,
., .
.
.'

203

2 e

212

205

kojima konji ne uzvraaju ljubav nisu prijatelji konjima, niti

su prijatelji prepelicama oni kojima je ne uzvraaju prepelice,
niti opet psima oni kojima psi, niti vinu oni kojima vino, niti
tjelovjebi oni kojima tjelovjeba, niti mudrosti oni kojima
ljubav ne uzvraa mudrost Ili moda voli svoj predmet svatko
od tih, ali mu nije prijatelj, te se vara pjesnik koji je rekao:

213

Sretnik kom draga su djeca i jednokopitni

konji,
Lovaki psi i gost stranac sa tuinskog tla?2
- Meni se ne ini, ree. - Nego ti se ini da govori istinu? - Da.
- Voljeno je dakle prijateljsko onome koji voli, kako se ini,
Meneksene, bilo da ono njega voli ili mrzi, kao to i tek roena
djeca, dijelom ona koja jo ne vole a dijelom i ona koja ve
mrze, kad ih kanjavaju mati ili otac, ipak su ak i u tom asu
svojim roditeljima od svega najdraa. - Meni se bar ini da je
tako, ree. - Po tom razlaganju dakle nije prijatelj onaj koji
voli nego voljeni. - ini se. - I nije onaj koji mrzi neprijatelj,
nego onaj koga taj mrzi. - Tako ispada. - Ako je, dakle,
prijatelj ono voljeno a ne ono koje voli, onda mnoge neprijatelji
vole a prijatelji mrze te su neprijateljima prijatelji a prijateljima
neprijatelji. Ali ipak, dragi prijatelju, to je jako
nelogino,
tovie, mislim, ak nemogue, prijatelju biti neprijatelj a neprijatelju prijatelj. - ini se da govori istinu, Sokrate, ree. Pa onda dakle, ako je to nemogue, ono koje voli bilo bi
prijatelj voljenome. - Izgleda. - A ono koje mrzi opet neprijatelj
mrenome. - Nuno. - Dakle e zakljuak biti da moramo
priznati isto to i u prethodnome,
naime da je esto netko
prijatelj onome tko mu nije prijatelj a da je to esto i neprijatelju kad ili netko voli nekoga koji njega ne voli ili ga ak mrzi;
a da je esto neprijatelj nekome koji mu nije neprijatelj nego
mu je ak prijatelj kad ili mrzi nekoga tko njega ne mrzi ili mrzi
ak onoga koji njega voli. - Izgleda da je tako, ree. - Pa to
emo onda, rekoh ja, ako prijatelji nee biti niti oni koji vole,

Solon 21, 2.

204

205 c

,
, &

,
.

e , , 5 ,
?)

,
;
5 , 5 .5 ;
Nat.
,
, ,
, ,
213 ,
,
.
, ,
. ,
5 5 .".Kat

, 5 ..!

, ,
, , .

, , ,
.5,
,
5
, .
9

..

.5.

,
, ,
,
5
, {)
.
5
, . , ,

217

niti voljeni, niti oni koji istovremeno

hoemo

vole i voljeni su? Nego

li tvrditi da pored tih postoje jo neki drugi koji su

meu sobom prijatelji? - Zeusa mi, Sokrate, ree, ne znam to

da kaem

na to. - Ta valjda nismo,

sasvim neispravno proveli

Meneksene,

rekoh ja, d

nae istraivanje? - Ne ini mi se,

Sokrate , ree Lisis i im je to izrekao, pocrvenje; inilo mi se

da mu te rijei izletjee protiv
panjom
napeto

volje zato to je s

velikom

sluao razgovor a i dok je sluao, bilo je oito da ga 5

prati.

Ja dakle,

hotei

ujedno Lisisovoj

odmoriti

Meneksena

elji za znanjem,

a obradovavi

promijenih

tijek

se

razgovora

pa se obratih Lisisu i rekoh: - Lisise, ini mi se da govori istinu

da mi, da smo ispravno
zastranjivali.

istraivali,

nikada

ne bismo

tako

Nego tuda vie ne idimo, - ta oito je to istra-

ivanje lo put, - nego ini mi se da ondje gdje smo

skrenuli,

da onuda treba ii istraujui po onome kako kau pjesnici; ta 5

oni su nam poput oeva i voa u mudrosti. A govore uistinu
tako da se ne izraavaju loe prijateljima

tko su oni; kau pak

to, kako ja mislim, ovako nekako:

uvijek doista bog ka jednakom
i ini ga prepoznatljivim;
stihove? -Jesam,

214
5

jednakog

ili se moda

vodi4

nisi namjerio

ree. - Nisi li naiao i na spise veoma

na te. b
mudrih

ljudi koji govore to isto da je nuno da slino bude u prijateljstvu sa slinim? A to su otprilike oni koji govore i piu 5
prirodi i univerzumu.

- Istinu kae, ree. - Ne govore li dakle

Ne, ini mi se, Sokrate (Wilamowitz).

Odiseja

17, 218.

206

213 c

oi
;


;.
, , , .
9 , ' , , d
;
, , , ,



, ' .
5
'Eyo>
,


9
, 2 ,
,
.


, , []
*
.
,
, * .
, ,

5
214

;
b
'', .
,
; 7

. 5
', , .^
, ' ,
;

207

Lisis
pravo?, rekoh ja. - Moda, ree. - Moda, rekoh ja, pola od
toga, a moda i sve, ali mi to ne razumijemo. Jer nama se ini,
koliko se zli blie primie zlome i koliko se vie drui s njime,
da mu toliko neprijatelj skiji postaje; ini mu naime krivo a
nemogue je da budu prijatelji oni koji ine krivo i oni kojima
se ini krivo. Nije li tako? - Da, ree on. - Na taj nain pola
od onoga to govore ne bi bilo istina ako su zli zaista slini jedni
drugima. - Istinu kae. - Ali ini mi se da govore da su dobri
slini i prijatelj i jedni drugima, a da zli, kako se uostalom i kae
za njih, nikada nisu slini ak ni sami sebi nego da su nepostojani i nestalni; ono pak to moe biti samo sebi neslino i
neprijateljsko teko moe postati slino ili prijateljsko drugome. Ili ne misli li i ti tako? - Da, ree. - Na to prema tome
niane, kako mi se ini, prijatelju, oni koji govore da je slino
prijatelj slinome kao to je jedino dobri prijatelj jedino onome
koji je dobar, a da zli niti s dobrim niti sa zlim nikada ne moe
sklapati istinsko prijateljstvo. Misli li i ti tako? On kimne. Sad dakle znamo koji su ljudi prijatelji; na nam razgovor
naime jasno ukazuje da su to oni koji su dobri. - Cini se da je
sasvim tako, ree.

- I meni, rekoh ja. Pa ipak, mui me neto u tome: deder

dakle, Zeusa ti, pogledajmo to mi je tu sumnjivo. Slini je
prijatelj slinome u onoj mjeri u kojoj mu je slian pa da li je
5 jedan takav koristan jednom takvome? Ili bolje ovako: kakvu
bi korist moglo donositi ili kakvu tetu prouzroiti bilo to to
je slino bilo emu emu je slino a da je ne donosi odnosno
prouzrokuje i sebi samome? Ili to bi mu se moglo dogoditi a
da mu se to isto ne dogodi i od sebe sama ? Kako bi takve stvari
5 mogle jedna drugoj postati privrene ako jedna drugoj ne pruaju nikakvu pomo? Moe li to kako biti? - Ne moe. - A kako
moe neto biti prijateljsko bez privrenosti? - Nikako. - No
uzmimo da slian slinome nije prijatelj; dobar bi dobrome

208

215

", .$, 5 , ,
, ' .

, -
,
.

,
;,
' .]
,
.
.

, ,
, 5 , '

,
y
A ?
\
V rs rf
Vn
5 .
rp ^
.
;&,
. 1
, , ,
, 6
,
.

;.
"
. , , .
, ' .
, , .

5
,
;


, ; , y
; 5 ,
;
;
.*0 ,
;.

209

Lisis

215 a

ipak mogao biti prijatelj u mjeri u kojoj je dobar, ne u kojoj je

slian? - Moda. - A to? Ne bi li onaj koji je dobar u onoj
mjeri u kojoj je dobar bio dovoljan sam sebi? - Da. - A onaj
koji je sebi dovoljan ne treba niega u pogledu te dovoljnosti.
- Ta kako i bi? - Onaj pak koji niega ne treba ne bi niti bio
niemu privren. - Naravno da ne bi. - A onaj koji nije niemu
privren ne bi niti nikoga volio. - Zaista ne bi. - Onaj pak koji
ne voli nije niti prijatelj. - Oito nije. - Pa kako e nam onda
uope oni koji su dobri biti prijatelji dobrima kad niti u odsutnosti ne eznu jedni za drugima, - jer su dovoljni sami sebi i
kad su odvojeniniti kad su zajedno imaju neku korist jedni
od drugih? Kako je mogue da takvi jedni druge visoko cijene?
- Nikako, ree. - Ali prijatelji doista oni ne mogu biti ako ne
cijene mnogo jedan drugoga. - Istina je.
- Pazi sad, Lisise, kako skreemo s pravog puta. Da li se
mi to u svemu varamo? - Pa kako?, ree. - Ve sam jednom
uo od nekoga koji je govorio - i sad se prisjeam - da je najvei
neprijatelj slino slinome i dobri dobrima; a i Hesioda je
navodio kao svjedoka govorei da
i na lonara lonar se jedi, i na pjevaa
i na prosjaka prosjak,5

pjeva,

i drugo sve ba tako ree da bude po nunosti da se ono to je

najslinije ispunja zaviu i ljubomorom jednog protiv drugoga, a ono najneslinije prijateljstvom; da je naime siromani
prisiljen da bude prijatelj bogatome i slabi jakome radi pomoi
kao i bolesni lijeniku, i da uope onaj koji ne zna mora biti
privren onome koji zna i da ga voli. I takoer je nastavio u jo
uzvienijem stilu da slino ni izdaleka nije prijatelj slinome,
nego da je to ba ono suprotno: ono najsuprotnije
meusobno
je najvema prijatelj. Jer da svako od toga udi za time a ne za

Poslovi i dani 25 premda se Platonov i na tekst Hesioda razlikuju.

210


5 , 5 , ;9.
be; , ' ,
;.
* e ^ beo .9 ; b
0 ovbe . .*0 be
, ovb' . ba. be e
.
.?

, e Tro0eivol

6vee ve xpeiav ; b
epi ^ ;0,
.
e eiev epl oovevo ..
5
.
*A0pei b, , apapovea.
e

eaaea; ; . b
, ,
oeao e*ev
; eo ,
epaev epae *
,

2J5a
5

ewai
() Te
, '
vaea ewai ev 5
eveKa, ,
b elboTa elboTa .
^e^rjei eaopeeepov,
bo ewai, '

eivai .
evev

211

215 e

Lisis

5 slinim: suho za vlanim, hladno za toplim, gorko za slatkim,

ofrro tupim, prazno za ispunjenou i drugo takvo na isti
nain. Suprotno da je naime hrana suprotnome: ta slino od
slinoga ne moe nikakva uitka osjetiti.
doista, prijatelju,
2 1 6 / r a o ra/ s e veoma duhovitim dok je to govorio; jer govorio je
dobro.
vama, rekoh ja, kako se ini da je govorio? - Ba
dobro, ree Meneksen, koliko se dade ovako uti. - Da li dakle
da kaemo da je suprotno suprotnome najvie prijatelj? - Bez
5 sumnje. - Pa dobro, rekoh ja; nije li to paradoksalno,
Meneksene? Nee li odmah s veseljem skoiti na nas oni premudri
ljudi, ona zanovijetala, i upitati nas nije li neprijateljstvo najb protivnije prijateljstvu? A to emo im odgovoriti? Ili nije li
nuno priznati da govore istinu? - Nuno je. - Zar je dakle,
rei e, neprijateljstvo prijateljsko prijateljstvu ili prijateljstvo
neprijateljstvu? - Nijedno ni drugo, ree. - A pravedno nepra5 vednome ili suzdrano razuzdanome ili dobro zlome? - Ne ini
mi se da je tako. - Pa ipak, rekoh ja, ako je po suprotnosti neto
prijateljsko prijateljstvu, nuno je i to dvoje meusobno prijateljsko. - Nuno. - Dakle niti je slino prijateljsko
slinome,
niti suprotno suprotnome. - Izgleda da nije.
c

- A ogledajmo jo i ovo nije li nam promaklo da prijateljstvo nije uistinu nita od toga, nego da ono to nije niti dobro
niti zlo postaje tako nekako prijateljsko dobru. - Kako veli?,
ree on. - Ma Zeusa mi, ne znam, rekoh ja, nego i samome mi
5 se vrti od zapletenosti te stvari i moe na kraju ispasti po staroj
poslovici da je ono to je lijepo prijateljsko. U svakom je sluaju
nalik neemu, njenom, glatkom i skliskom; zato nam valjda i
d lako isklizuje i izmie jer je takvo. Mislim naime da je ono to
je dobro lijepo; ne misli li i ti? - Da. - Mislim dakle po

212

215 e

5 , '
, , ,
, ,
. .

216 .
, , /cal

.
, '
, ;
, ,
.
5 ; ., ' , ;

, ,
b ;
;

5

; ./>'
, ,
;,
.
,
5 , ;
.
, ' ,
[] ,
.'.

.
.
C
* , ,
.
?, ' , ;-
, ' ,
, ,
.

d ,
.
' *

213

LISIS

a i 6 d

nagaanju da je lijepome i dobrome prijateljsko ono to niti je

dobro niti zlo; a posluhni na temelju ega govorim po nagaanju! ini mi se kao da postoje nekakve tri vrste, ono dobro, ono
zlo i ono ni dobro ni zlo; a tebi? - I meni, ree. - I da niti je
dobro prijateljsko dobru, niti zlo zlu, niti dobro zlu, kao to ne
doputa prethodni razgovor; preostaje dakle, ako je neto prijateljsko neemu, da ono m dobro ni zlo prijateljsko ili dobru
ili onome to je takvo kao i ono samo; jer nita ne bi moglo
postati prijateljskim zlu. - Istina. - Ali niti slino slinome,
rekosmo maloas; zar ne? - Da. - Dakle onome ni dobru ni
zlu nee biti prijateljsko ono to je isto takvo. - Jasno da nee.
- Dakle ispada da jedino dobru postaje prijateljskim jedino
ono to je ni dobro ni zlo. - To je nuno, kako izgleda.
- Ali, djeco, rekoh ja, da li nas doista i ono sada
dobro vodi? Ako bismo, na primjer, eljeli promotriti
je samo sebi tako da nitko zdrav nije

217

reeno
zdravo

tijelo, vidimo da mu ne bi bilo potrebno lijenitvo niti pomo;

ta dovoljno

prijatelj

lijeniku poradi zdravlja. Zar ne? - Nitko. - Ali bolesni,

mi-

slim, zbog bolesti jest? - Kako da ne bude? - Bolest je, znai,

zlo a lijenitvo korisno i dobro. - Da. - Tijelo pak, koliko je

tijelo, niti je dobro niti zlo. - Tako je. - A tijelo je zbog bolesti
prisiljeno prianjati uz lijenika i voljeti ga. - ini mi se. - Dakle
ono to je ni dobro ni zlo postaje prijateljskim

zbog prianjanja

uza zlo. - Izgleda. - Ali oito prije nego to samo postane

zlo

uslijed zla s kojim je u dodiru. Postavi naime zlime, ne bi vie

udilo za dobrim niti bi mu bilo prijateljskim.
je nemogue

da zlo bude prijateljsko

214

Ta rekli smo da

dobru. - Dakako

da je


;".
,


, .

, , , '
;! , .!

, 5 ia* ;, ,

.

.
'.
;.

. .


.5,
.
s
Ap' , 9 , ,
;

, ' ,

;
5
.'
.?

; , .

.?.5


.
.

..

.

[]
.;
.

215

2i6d

217

[8

Lisis
nemogue. - Razmotrite sad to kaem. Kaem naime da je
neto i samo takvo kao ono to prianja uza nj, a neto nije. Kao
ako bi netko htio neto namazati nekom bojom, tad bi ono to
je nanijeto mazanjem prianjalo uz ono na to je namazano.
Svakako. - Nije li tada ono na to je boja nanijeta iste boje
kao ono to je namazano? - Ne razumijem, ree on. - A evo
ovako, rekoh ja. Ako bi netko tvoje vlasi koje su plave namazao
olovnim bjelilom, da li bi tada bile bijele ili bi samo tako
izgledale? - Izgledale bi, ree on. -1 doista uz njih bi prianjala
bjelina. - Da. - Ali ipak ne bi bile nita vie bijele unato bjelini
koja prianja uz njih. - Istina. - Ali kad im, prijatelju, starost
donese tu istu boju, tad postanu kao ono to uz njih prianja,
naime bijele zbogprianjajue bjeline. - Ta kako i ne bi? - Ba
dakle to sada pitam, ako neto prianja uz neto, da li e ono
uza to neto prianja biti takvo kao ono to prianja? Ili hoe
li, ako na neki nain prianja, biti takvo, a ako ne prianja, nee?
- Prije ovo potonje, ree. -1 ono to niti je zlo niti dobro dakle
ponekad unato prianjajuoj zloi jo nije zlo, a ponekad je ve
i postalo takvo. - Svakako. - Dakle kad ono jo nije zlo bez
obzira na prianjajuu zlou, upravo to prianjanje izaziva u
njemu udnju za dobrim; ali prianjanje koje ga ini zlim liava
ga te udnje a ujedno i prijateljstva prema dobru. Jer to vie nije
ni zlo ni dobro nego zlo; a zlo nije nikada bilo prijatelj dobru.

- Naravno da ne. - Zbog toga bismo rekli i da oni koji su ve

mudri vie nisu prijatelji mudrosti, bili ti bogovi ili ljudi; a niti
5 da su joj prijatelji oni koji su u takvu neznanju da su zli; jer
nitko zao i neuk nije prijatelj mudrosti. Preostaju dakle oni koji
dodue posjeduju tu zlou, naime neznanje, ali jo nisu uslijed

216

217 c

.
, r}
, , .

5 [rt] , 7

.
.^

, ;
d , ' .'* , ' .

,

5
;
, .
9
! ..'5

5 ,
.'.'
, , , ,

.$
; ,
,
, , ,
;
, .!
5 , 9
.
.
,

.

2 8 ,
. .
,

9

5
.
,
, 9

217

Lisis

218 b

nje postali nerazumni niti neuki, nego jo misle da ne znaju b

ono to stvarno ne znaju. Stoga se i bave filozofijom samo oni
koji nisu ni dobri ni zli, dok se zli njome ne bave a niti dobrota nama se u prethodnim razgovorima pokazalo da niti je
suprotno prijateljsko suprotnome, niti slino slinome. Ili se ne 5
sjeate? - Dakako, rekoe njih dvojica. - Sada dakle, Lisise i
Meneksene, rekoh ja, sasvim smo pouzdano utvrdili to jest
prijateljsko a to nije. Tvrdimo naime kako u pogledu due tako
i tijela kao i posvuda da je ono to niti je zlo niti dobro zbog c
prianjanja zla prijateljsko prema dobru. - Njih dvojica to u
potpunosti potvrdie i priznadoe da je tako.
A i ja sam se sam veoma radovao kao neki lovac koji ima
jedva dovoljno onoga to je lovio. Ali potom doe mi ne znam 5
odakle veoma udna sumnja da sve emu smo se sloili nije
istinito i odmah zlovoljno rekoh: - Gle, Lisise i Meneksene,
ini se da smo se samo u snu obogatili.
- Pa kako to?, ree Meneksen.
- Bojim se, rekoh ja, da se kao na tate ljude
namjerili na isto takve nekakve rijei prijateljstvu.
- Ta kako?, ree.

d
nismo
5

- Razmotrimo to ovako, rekoh ja: onaj koji bi bio prijatelj,

je li on nekome prijatelj ili ne? - Nuno jest, ree. - Da lije to
bez ikakve svrhe i bez ikakva uzroka ili radi neega i zbog
neega? - Radi neega i zbog neega. - Da li zato to je
prijateljska ona stvar poradi koje je prijatelj prijatelju prijatelj, 0
ili zato to niti je prijateljska niti neprijateljska? - Ne slijedim
te posve, ree. - Nije ni udo, rekoh ja; ali ovako e me valjda e
pratiti a i ja u, drim, bolje znati to mislim. Bolesnik, rekli
smo maloas, prijatelj je lijeniku; nije li tako? - Da. - A nije
li prijatelj lijeniku zbog bolesti a poradi zdravlja? - Da. - A

218

2Ig b

, ' h .
bio b
,
,


.
; 5
, .
, ' ,
,
.
,
, bia C
.

.
! b , ,
.
*

, ,
, ^ .
; .
, * ,
[\^>]
.
b; .

2, ' , ,
;,
.
bi , ;"
. ,
, ;
, , .
, ' 1
b , b
.
, vvvb ,
;.
bia

219

Lisis

2i8 e

5 bolest je zlo? - Kako ne bi bila? - A zdravlje?, rekoh ja; je li

dobro ili zlo ili nijedno od toga? - Dobro, ree. - Rekli smo
219 dakle, kako se ini, da je tijelo, koje niti je dobro niti zlo, zbog
bolesti, a to znai zbog zla, prijatelj lijenitvu; a lijenitvo je
dobro; lijenitvo pak poradi zdravlja prihvaa to prijateljstvo
5 a zdravlje je dobro; zar ne? - Da. - No zdravlje je prijatelj6 ili
ne? - Prijatelj. - A bolest je neprijatelj. - Svakako. - Ono ni
b zlo ni dobro dakle zbog zla i neprijateljstva prijatelj je dobru
radi dobra i prijateljstva. - Oito. - Dakle poradi prijateljstva
a zbog neprijateljstva prijeteljsko je prijateljsko. - ini se.
5
-Pa dobro, rekoh ja. Kad smo ve doli dotle, djeco,
razmotrimo paljivo da se ne prevarimo. Da je prijateljsko
postalo prijateljskim prijateljskome, ostavljam po strani, kao i
da slino postaje prijateljskim slinome, premda smo rekli da
je to nemogue; ali ipak razmotrimo to bar da nas ne zavara
ono to sada pretpostavljamo. Lijenitvo je, tvrdimo, prijateljc sko poradi zdravlja. - Da. - Nije li i zdravlje prijateljsko? Svakako. - Ako je dakle prijateljsko, onda je to poradi neega.
- Da. -1 to poradi neega prijateljskoga, ako e slijediti ono u
emu smo se ranije sloili. - Svakako. - Nee li dakle i ono
5 opet biti prijateljsko poradi prijateljstva? - Da. - Nije li dakle
nuno da se okanimo takva obilaenja i da dopremo do nekog
poetka koji se nee svoditi na neko drugo prijateljstvo, nego
d e ii na ono samo koje je prvo prijateljstvo a radi ega kaemo
i da je sve drugo prijateljsko? - Nuno je. - A to je upravo ono
na to mislim, da nas ne bi sve ono drugo, za to smo rekli da
nam je prijateljsko poradi onoga, zavaravalo kao njegova obi-

Pridjev p h i l o s i izvedena imenica t o p h i l o n imaju u grkome i

aktivno i pasivno znaenje, to je u hrvatskom prijevodu v e o m a teko adekvatno
izraziti (S. U. Blagojevi u svom srpskom prijevodu iz 1982. prevodi zato prijateljsko/drago).

220

205

5 ;.
' ;
* ;
9
; *
;5,
219 ^7? 5 , , , {), , ,
,
, .
5
&;.; ;
;^.
.
.
b
.."

7 { )
.
V

OLKV.

^, ' .
, ,
7 .

, ,
, * 9
, C .
, ,
..
;^
. ,
^ ..
' , /) )
7 .
.
5 ;.*9

,
* , ' 9
d ,
;9.
,
,

221

Lisis

222

na sjena, a da stvarno jedino ono prvo bude istinski

prijatelj-

sko. Promislimo

naime ovako: kad netko neto visoko cijeni, 5

kao to gdjekad

otac voli sina iznad svega drugoga, zar ne bi

takav

ovjek

ba poradi

toga to visoko

cijeni sina

visoko

cijenio i jo neto drugo? Na primjer; ako bi doznao da je ovaj

kupio kukutu,

zar ne bi visoko cijenio vino ako bi mislio da e

mu ono spasiti sina? - Zato ne?} ree. - Ne bi li i posudu

kojoj bi bilo vino? - Svakako.
podjednako

oboje, zemljani

sina? Ili je to ovako

usmjerena

- Ali cijeni li on zato tada r

vr i svog sina ili tri ae vina i

nekako:

sva takva briga zapravo

na ono to je pripravljeno

na ono poradi

nije

zbog neega drugog nego

ega je sve takvo pripravljeno.

Nije da ne

220

govorimo esto da visoko cijenimo zlato i srebro; ali to nije zato

nita vie istinito, nego je ono to najvie cijenimo ba to to se
pokazuje

kao ono radi ega sebi pribavljamo

to pribavljamo.

Neemo

zlato i sve drugo

li tako rei? - Svakako.

- Ne vrijedi 5

li isto i za prijatelja? ler kad neke stvari nazivamo

prijateljski-

ma poradi neega drugoga to nam je prijateljsko,

tada

samo rabimo lijep izraz za to; ali stvarno prijateljsko

moe biti samo ono samo u emu zavravaju
prijateljstva.

sva ta

oito

ini se da b
takozvana

- Izgleda da je tako, ree. - Onome dakle,

emu

smo istinski prijatelji, nismo to radi neega drugog emu

bismo

takoer bili prijatelji? - Uistinu.

- To je dakle rijeeno da onome kome smo prijatelji nismo

to radi neega drugog kome smo takoer prijatelji; ali da li je
zaista dobro prijateljsko? - Meni se tako ini. - Da li je dakle
dobro voljeno zbog zla i da li je to ovako: ako od triju upravo c
spomenutih vrsta, dobra, zla i ni dobra ni zla, dvoje bude

218


, , ' ,
.
5
,
,
e
; ,
,
; ; .
,
9
9
; . =,
, ,
; '
,
, 5 *
.
220


5
,
, ,
. 5
5 ; .
;
, b
,
.
, , .
'
;5.
5
,
5 ;*
" .?5 ,
' , C
, ,

223

ostavljeno a zlo uklonjeno i ne moe vie doticati nita, ni tijelo,

5 ni duu, ra drugo za to smo rekli da po sebi nije niti zlo niti
dobro, tad nam dobro valjda ne bi vie bilo nimalo
nego bi postalo

korisno,

beskorisno? Ako nam naime vie nita ne bi

d tetilo, ne bi nam trebala nikakva pomo i tako bi tada

postalo

jasno da smo samo zbog zla privreni dobru i volimo ga budui

da je dobro lijek protiv zla a zlo da je bolest; a ako nema

bolesti,

5 nimalo ne treba niti lijeka. - ini se, ree on, da je tako. - Dakle
ono za nas prijateljsko
da je to prijateljsko
nimalo

nije slino

u kojem zavrava sve drugo - rekli smo

poradi

neega drugoga prijateljskog

tome drugome.

e naziva poradi prijateljstva,

se da je posve suprotno

Ta ovo se

prijatelji poradi neega neprijateljskoga,

5 sko bilo uklonjeno,
prijateljsko.

prijateljskim

dok ono istinsko prijateljstvo

tome; pokazalo

ini

se naime da smo mu
a ako bi to neprijatelj-

ne bi nam, kako se ini, ono vie bilo

- ini mi se da ne bi, ree, bar po onome to se

sada kae. - Da li, Zeusa ti, rekoh ja, ako zlo propadne,
22i vie biti niti gladovanja,

nee

niti eanja, niti bilo ega drugog te

vrste? Ili e biti gladi sve dok bude i ljudi i drugih ivih bia,
ali ipak ne tetne? I ei, i druge udnje e biti, ali ne tetne,
jer je zlo ve bilo uniteno? Ilije pitanje smijeno to e jednom
5 tada biti ili nee biti? Ta tko zna? Ali bar to znamo da i sada
gladovanje ponekad

teti, a ponekad

i koristi. Zar ne? - Sva-

b kako. - Pa zar nije tako da onaj koji je edan ili udi za neim
drugim od svega toga ponekad udi na korist, ponekad
a ponekad
propada

ni na jedno

od toga? - Dakako.

- Ako

zlo, da li bi i ono to nije zlo propadalo

224

na tetu,
dakle

zajedno s

220 C

221

^
5 ,
, 5
; ,
,
,
,
.
5
5 ,
, 5
;', 5 , .
,
[
. ,
,
, , , 5 .;
, , ., 5 ,
, ,
; ,
fj,
; , 5 ,
;
, 5
; ; 5 y5
, ,
.
; .

, ,
; . ,
, -

225

Lisis
njime? - Nikako. - Dakle e postojati udnje ni dobre ni zle i
ako propadnu one zle. - To je jasno. - A je li mogue da se
neto udi i ljubi a da se ne bude prijatelj tome to se udi i
ljubi? - Meni se ini da ne. - Znai da e postojati, kako se
ini, neto prijateljsko i onda kada propadne zlo? - Da. - Ako
je zlo uzrok tome da je neto prijateljsko, tada poslije unitenja
zla ne bi jedna stvar mogla biti prijateljska drugoj. Jer kad
nestane uzrok, bilo bi zacijelo nemogue da jo postoji ono
emu je on bio uzrokom. - Pravo kae. - A nismo li se sloili,
ako je netko neemu prijatelj, da on to i voli i to zbog neega?
I nismo li zakljuili tada barem da ono ni dobro ni zlo voli
dobro zbog zla? - Istina. - A sada se, kako se ini, pojavljuje
neki drugi uzrok toga da volimo i da smo voljeni. - Tako se
ini. - Nije li dakle uistinu, kako smo upravo rekli, udnja
uzrok prijateljstvu te ono to udi prijatelj onome za im udi
i to tada kada za njim udi, dok je ono to smo prije rekli
prijateljevanju bilo trabunjanje poput neke dugake sklepane
krparije? - Mogue je, ree. - No opet ono to udi, rekoh ja,
udi za onim ime oskudijeva. Zar ne? - ini mi se. - A svatko
oskudijeva u onome to mu se oduzima. - Ta kako bi moglo
biti drukije? - Ljubav pak, prijateljstvo i udnja usmjereni su,
kako se ini, na ono pripadno1, Meneksene i Lisise? - Suglasie
se obojica. - Dakle vi obojica, ako ste jedan drugome prijatelji,
mora da nekako po naravi pripadate jedan drugome. - Zacijelo, rekoe. - A i inae, djeco, rekoh ja, ako jedan drugoga eli
ili ljubi, ne bi ga nikada elio niti ljubio niti bi mu bio prijatelj,
kad ne bi nekako pripadao ljubljenome ili po dui, ili po nekoj
karakteristici, znaaju ili svojstvu due. - Svakako, rekao je
Meneksen; ali Lisis je zautio. - Pa dobro, rekoh ja. Ono to

Gr. t o i k e i , vlastito, srodno (Blagojevi varira prijevod: vlastito,

blisko). Ja sam preveo prema Schleiermacherovu das AngehoHge.

218

226 b

222

221 b

;.
al 5

..
;
."
, , 5 ..
C
, ,

.

,
.5 .
5


;.
, , d
.'.9*
,
, ,
,
, , 5
;,
.
5
, , , ,
.
;.
5 e
; .5
.
5 ; , ,
, ,
..*
5
, 5
.,
.! , ' ,
, , ,
222
\

.
,
.,

227

205

5 je po naravi pripadno pokazalo se da nuno moramo ljubiti. Nuno dakle mora i pravi ljubavnik, koji se ne pretvara samo,
b biti voljen od Ijubljenika. To Lisis i Meneksen jedva nekako
kimanjem potvrdie, dok je Hipotal od radosti mijenjao sve
mogue boje.

5
d

Tad ja rekoh hotei jo produbiti razgovor: - Ako se u

neemu pripadno razlikuje od slinoga, Lisise i Meneksene,
time bi, kako mi se ini, bilo neto reeno tome to je
prijateljstvo; ali ako je slino i pripadno isto, tada nije lako
odbaciti nau prijanju postavku, naime da je slino slinome,
ukoliko se tie slinosti, beskorisno; a priznavati se prijateljem
beskorisnoga, pogreno je. Hoete li dakle, rekoh ja, budui da
smo kao opijeni govorom, da popustimo i reknemo da je
pripadno neto razliito od slinoga? - Svakako. - Hoemo li
nadalje rei i da je dobro pripadno svemu a zlo strano? Ili da
je zlo pripadno zlu a dobro dobru? A onome ni dobru ni zlu
ono ni dobro ni zlo? Rekoe da im se ini tako, da je svako
pripadno svakome. - Opet smo dakle, djeco, rekoh ja, zapali
u one misli prijateljstvu koje smo prvotno odbacili; jer nepravedni nepravednom i zli zlome nee biti nita manje prijatelj
nego dobri dobrome. - Izgleda, ree. - Ali kako? Ako budemo
tvrdili da je dobro i pripadno isto, ne znai li to da je samo
dobri prijatelj dobrome? - Svakako. - Ali i to smo smatrali da
smo sami sebe pobili; ili se ne sjeate? - Sjeamo se.
- Kako bismo se jo dakle mogli posluiti tom postavkom ?
Ilije jasno da ne bismo nikako? Molim vas dakle da kao mudri
govornici u sudnicama sve reeno jo jednom u sebi promislimo. Ako naime niti oni koji su voljeni niti oni koji vole, niti

228

22a a

5 ' .
.",
.

.
b ,
.
, , i
, ,
5 , , ,
,
,

C .
* , ' ,
,
;
.
,
5 ; ,
,
;
d .
, ' , ,

,

.
5 ", . ;
, ;
.


;.

; ;
, ,
.

229

Lisis

230 b

slini niti neslini, niti dobri, niti pripadni, niti ostalo to smo
sve u razgovoru pretresli - jer ja se bar ne sjeam vie zbog 5
njihova mnotva, - nego ako nita od toga nije prijateljsko, ja
vie nemam to rei.
Rekavi to, ve sam namjeravao potai na razgovor nekoga
od starijih; i tada, kao neki zli dusi pristupie
djeaka, Meneksenov
ih pozivahu

223

nadzornici

i Lisisov, drei za ruke njihovu brau te

i nareivahu

im da idu kui; ve je naime

bilo

kasno. Isprva smo ih i mi i oni oko nas tjerali; ali kad nisu 5
marili za nas nego su se ljutili na loem grkom i zvali

uporno

i dalje a inilo nam se da su se ponapili Hermejama pa se s b

njima ne moe izai na kraj, priznasmo poraz pa

raspustimo

drutvo. Ali ipak, kad su ve odlazili, ja sam rekao: - Sad smo

doista, Lisise i Meneksene,

ispali smijeni i ja, star ovjek, i vi.

Ovi e naime na odlasku rei da mi sebi umiljamo

da smo 5

jedan drugome prijatelji, - naime i sebe ubrajam meu vas, premda jo ne postasmo

kadri utvrditi to jest prijatelj.

218

'
y .
5 , ,
, ,
, 5
.



, 5
, 5 rois

. ,
.
5
, , 5 , , , , .

231

222 e

223

Apolon. Sredina V. st. prije Kr. Mramorna kopija. Rim.

ll

od
DCelemimjCL (*

Gozba se u Homera otpoinje s pranjem ruku. Slukinje, ili tko drugi nalije gostima na ruke vode iz vra, drei
odozdo rukomiju. Za tim protegnu stolove pred goste, veinom pred svakoga jedan. Kljuarica sama, ili sa slukinjama natrpa u koare kruha, mesosjea naree mesa na
ranju peena i nakrca na daske, a sluge i glasnici izmijeaju
vina s vodom. Izlije se rtva ljevanica. Stolovi su puni; gosti
seu za jelima pred sobom, a vinotoa im natae ae. Piju
uz jelo. Gozbu zasladjuje pjeva formingom (kitarom) i
pjesmom, slavei bogove i junake. Na veer na rastanku
prikazuje se rtva ljevanica bogu Hermesu.
Ni u poznije vrijeme nema gozbe () bez zabave. Mnogo se tog dato promijenilo. Gosti se kite vijencima; ne sjede vie, kao u Homera, nego lee podboeni
lijevim laktom, i to po vie ih za svakim stolom. Pila se
prihvaaju poslije jela. Mjesto pjevaa susretamo frulaice,
kitaraice i plesaice, a osim njih jo mukarce i enske,
koje umiju razne majstorije i vratolomije, kao n. pr. stajati
na rukama i natrake prebacivati se preko stolova i maeva,
nogom natakati ae, nogom napinjati luk i strijeljati, po
uetu hodati, izvoditi razne arobije.
Gozba se obavlja ovako. Domain podje na trg, gdje
kuhai s kuhakim spravama ekaju, dok ih tko ne najmi;
tu uzme kuhaa, i to najradje sicilskoga, pa uz put sam
pozove goste, gdje se na koga namjeri. Gosti se kupe pod
veer u sveanom ruhu. Obino se prije okupaju i namau.
* ivot starih Grka, str. 292-294, Zagreb 1902.

233

Gozba

u Grka

Svaki smije p o j e d n o g a znanca - takav se gost zove sjena

() - sa sobom povesti. Tu se n a d j u i ankolizi ( ). Oni se p o trgu i kupeljima povlae, ne bi li nauli
za kakvu gozbu. Kad bi saznali, da tko gosti, prilijepili bi
se uza nj i ne bi ga se okanili, dok ih ne bi p o z v a o ; a i
nezvani bi doli. Zabavljali bi goste, laskali im i podnosili
svaki rug i s r a m o t u , samo da se n a j e d u i napiju.
G o z b a se poinje tono, kad je u r e e n a ; ne eka se.
D v o r a n a je iskiena. Gosti odlau potplate. Svaki ih p r e d a
svomu r o b u , koji ga je dopratio; kad i kad ga on - obino
to ine domainovi robovi - t a k o d j e r dvori kod stola. Robovi gostima o p e r u noge, a domain ih razmjesti p o poivaljkama, r e d o v n o p o dva, r j e d j e p o tri na svakoj. Z a tim
se p e r u r u k e i runikom otiru. Robovi donesu stolne ploe
i postave ih na stalke, noge. Po vie se raznih jela donese
na j e d a n p u t . Juna jela - j u h e , kao to je naa, ne p o z n a j e
G r k - j e d u gosti licom, ili izdubu k r u h , pa k o r o m j e d u ;
za jaja i otrige imadu iljate liice. D r u g a se jela stavljaju
na stol n a r e z a n a , te ih gosti prstima j e d u ; noeva i vilica,
pa t a k o ni stolnjaka ni ubrusa n e m a kod stola. G d j e k o j i
oblai rukavice, da se ne opee. Prste iste k r u h o m , ili
tijestom, koje je upravo za to nainjeno. T a j k r u h , tijesto,
pa kosti, koljke i drugo baca se na p o d . Pije se malo.
K a d gosti poblaguju, p e r u ruke miriljivim s a p u n o m .
D o m a i n u z m e au sama vina, izlije neto na p o d , pa
govorei d o b r o m u d u h u " ili ,,u zdravlje" gucne i p o d a
gostu na d e s n o ; on isto ini i p r e d a j e na desno dalje. Stolovi
se m a k n u , p o d se poisti. S tim se svruje prvi dio gozbe,
koji se zove (ruak).
U n i d j e j e d n a , ili vie frulaica, izlije se opet rtva, a
gosti uz frulu zapjevaju pejan na ast bogovima i herojima.
Poinje se drugi dio, s kojim je spojena s i m p o z i j a ( ) - glavno kod gozbe. Sluge n a m j e s t e stolie, m a n j e
od predjanjih, a p u n e sira, suhih smokava, maslina, datula,
o r a h a , dinja, poslastica, solju posutih kolaa, soli s mirodij a m a izmijeane i t. d. Gosti se pomau mau i vijencima
ovjenavaju. U velikom se vru mjeaoniku izmijea vino
s v o d o m . Vr se r e d o v n o tri puta puni; svaki put se prva
aa uz p e j a n prikae k a o rtva, i to prvi put Olimpijskomu
Z e u s u i bogovima, drugi put herojima, a trei put Zeusu

234

Gozba

u Grka

Spasitelju. D o m a i n nazdravlja gostima, a oni j e d a n drugomu na desno. Piju po volji, ili biraju ravnatelja stola
(, , ) ; kad to im se tko sam
n a m e t n e . O n o d r e d j u j e , k a k o e se vino mijeati, iz kakvih
e se aa piti; zapovijeda robovima, koji toe, i kanjava
goste. Svaka se aa ispija na duak. P o r e d zdravica veselo
tee razgovor; grade se dosjetke, zbija ala, zadavaju zagon e t k e ; ori se pjesma i igraju igre. Prije peloponeskoga rata,
pa jo u vrijeme samoga rata n a j r a d j e su se pjevale skolije.
J e d a n bi gost primio liru, ili mirtovu granicu i otpjevao
pjesmicu, ponajvie od j e d n e kitice; za tim bi liru ili granicu p r e d a o k o j e m u drugom gostu, te bi on m o r a o pjevati.
T a k o bi ilo dalje.
Igraju se grada - igra je nalik na ah - kocke, astragala
i k o t a b a . Isprva su se igrali s tri kocke, poslije s dvije; na
svakoj ima 1 - 6 tokica. Istresaju se iz p o s e b n e posude.
Svaki hitac ima svoje ime; najsretniji jest A f r o d i t a " , kad
se sve kocke iskrenu na 6, a najgori pas" ili vino", kad
je svuda gore samo p o jedna toka. D r u g a vrsta k o c k a n j a
jest a s t r a g a o . Uzimaju se kotane ipice. Isprva su to
bile skone kosti janjee ( ) . Dvije su strane
ravne, trea zaobljena, a etvrta u d u b e n a ; u d u b e n a znai
1 i zove se pas", a ostale broje 6, 4, 3; brojevi 2 i 5
o t p a d a j u . Najmilija je igra k o t a b . U z m e se stalak i na rt
njegov stavi ploica. Igra gleda, da o n o vina, to mu u
ai ostane, iz daleka saspe na ploicu i nju zbaci. Ima i
druga vrsta k o t a b a . Napuni se posuda v o d o m , pa na vodu
p o m e u prazne zdjelice, to ih igra m o r a pljuskom vina
potopiti.
G o s t e vie puta zabavljaju frulaice, kitaraice, plesaice i kojekakvi vjetaci i vjetakinje.
N a svretku izliju H e r m e s u rtvu oni gosti, to su jo
b u d n i ; zaspale su znali politi vinom. A k o nije kasno, znadu
uz svirku frula i svjetlo bakalja obilaziti ulicama, pjevati
kojoj djevojci, svratiti se u kuu kojega znanca, za koga
slute, da bdi i ima goste.
Osim gozba, gdje j e d a n sam gosti i p o d m i r u j e sav troak, bilo je i takvih, gdje je svaki neto na ureeno mjesto
donio.

235