1

10. TORZIJA TAPOVA OPEG POPRENOG PRESJEKA

10.1. Postavka problema
x3

So

Co
Sp

x2
V

S'o

x1
C'o

Slika 48.
S = S0 + S0' + Sp kontura tijela volumena V koje nastaje gibanjem izvodnice po dvjema
jednakim i paralelnim ravninskim krivuljama (sl. 48.).
Vanjska optereenja zadana u integralnom obliku kao:

N 3 / S0 = 0;
i

T1 / S0 = 0;

T2 / S0 = 0;

M 1 / S 0 = 0;

M 2 / S 0 = 0;

M 3 / S0 = M 3 / S0 = M t

qi / S p = 0
Rubna zadaa spada u I rubnu zadau teorije elastinosti (na konturi zadane sile). Treba
odrediti komponente naprezanja ij (polje naprezanja od 9 komponenata odnosno 6 razliizih).
Traimo rjeenje u naprezanjima pa koristimo Beltrami-Michellove jednadbe koje
zadovoljavaju uvjete kinematike dopustivosti.

Problem torzije tapa prvi je rijeio St. Venant poluobratnim postupkom tako da je
pretpostavio da su neke komponente naprezanja poznate, a druge je odredio iz poznatih
jednadbi teorije elastinosti i rubnih uvjeta.
Prethodno je pretpostavljeno da se svi zamiljeni diskovi du osi tapa x3 nalaze pod istim
uvjetima deformiranja i da se u smjeru osi x1 i x2 slobodno deformiraju tako da su sve
komponente normalnih naprezanja jednake nuli:
(10.1)

11 = 22 = 33 = 0
pa ostaju samo posmine komponente koje mogu biti razliite od nule.

12 = 21 = 13 = 31 = 23 = 32 0

(10.2)

10.2. Statiki dopustivo rjeenje

Rijeenje mora biti statiki dopustivo, odnosno mora zadovoljavati jednadbe ravnotee. Uz
zanemarenje volumenskih sila imamo:

ji
x j

=0

ij = ji

u V

(10.3)

odnosno u razvijenom obliku uz (10.1) imamo:

21 31
+
=0
x 2
x 3
12 32
+
=0
x 3
x 1
13 23
+
=0
x1
x 2

(10.4)

Na temelju spomenutog uvjeta da se svi zamiljeni jedinini diskovi du osi tapa nalaze pod
istim uvjetima deformacija zakljuujemo da su posmina naprezanja po duini tapa
konstantna odnosno vrijedi:

31
=0
x 3

32
=0
x 3

(10.5)

To meutim implicira da iz prve dvije jednadbe mora biti:

21
=0
x 2

( 12

12
=0
x1

= 21 = const.)

(10.6)

iz ega slijedi da su posmina naprezanja 12 = 21 po povrini poprenog presjeka

konstantna. Pokazano je prethodnom analizom da su prve dvije jednadbe (10.4) direktno
zadovoljene, a ostaje trea koju treba zadovoljiti. To se postie izborom funkcije (x1, x2)
Prandtlova funkcija koja povezuje komponente 13 i 23 na slijedei nain:

13 = 13 (x1 , x 2 ),
13 =

x 2

23 = 23 (x1 , x 2 )
,

23 =

x1

(10.7)

Pomou Prandtlove funkcije jednadbe ravnotee (10.4) su identiki zadovoljene.

10.3. Kinematiki dopustivo rjeenje

Budui smo izabrali rjeenje po naprezanjima moraju se zadovoljiti Beltrami-Michelove
jednadbe. Od est jednadbi tipa Beltrami-Michel, etiri su automatski zadovoljene, a ostaju
dvije u obliku:

2 13 = 0

2 23 = 0

(10.8)

iz ega zakljuujemo da su 13 i 23 harmonijske funkcije.

Supstitucijom (10.7) u (10.8) dobivamo:

2 = 0
x 1

2 = 0
x 2

(10.9)

Slijedi:

2 = const. = c

(10.10)

to predstavlja Poissonovu parcijalnu diferencijalnu jednadbu 2. stupnja. Dakle (x1, x2)

mora biti iz skupa rjeenja Poissonove parcijalne diferencijalne jednadbe. Rjeenje je
"statiki dopustivo" i "kinematiki dopustivo". Da bi bilo pravo rjeenje mora zadovoljiti i
rubne uvjete.

10.4. Rjeenje koje zadovoljava rubne uvjete

10.4.1. Rubni uvjeti na platu Sp
C

n = (n1 , n2 , n3 );

x3

dx2
dx1

n3 = 0

x2

a) rubni uvjeti na platu

zadane sile s nulvektorom

ds
n

n / Sp = 0

x1

ili

ni = ji n j = 0 na S p

So

(10.11)

Co
=0

=0

n1 = 11 n1 + 21n2 + 33 n3 = 0
=0

Sp
ds

(a)

=0

n 2 = 12 n1 + 22 n2 + 32 n3 = 0

(b)

=0

n3 = 13 n1 + 23 n2 + 33 n3 = 0

(c)

(10.12)

S'o

C'o

Slika 49 Rubni uvjeti na platu tapa Sp

Kako je 11 = 0, 22= 0 i 33 = 0 slijedi iz prvih dviju gornjih jednadbi 12 = 0 i 21 = 0 jer
nema optereenja na platu. Budui smo pretpostavili da je 12 = const. po poprenom
presjeku onda zakljuujemo da je svugdje 12 = 0.
Trea jednadba sada izgleda:

13 n1 + 23 n 2 = 0

(10.13)

Umjesto 13 i 23 uvodimo funkciju naprezanja pa imamo.

n1
n2 = 0
x 2
x 1

(10.14)

x3
x2
t

n1

dx
dx
n = ( n1 ,n2 ) = 2 , 1
ds
ds
dx
dx
n1 = 2 ; n2 = 1
ds
ds

12
21
n2

dx2
dx1 ds

n2=0
n2
n1

C
n1=0

x1

Slika 50. Presjek tapa izmeu gornje i donje konture

Sada (10.14) moemo pisati u obliku:
dx2 dx1

+
= 0 ili
=0
x2 ds x1 ds
s

(10.15)

odnosno /C o = const.

to predstavlja usmjerenu derivaciju ili gradijent na konturi Co.

10.4.2. Rubni uvjeti na konturi S0

x3

Mt

x2
x1
dx2

32

dx1
x2

31
x1

Slika 51.

Rubni uvjet na S0 je zadan integralno:

M 3 = M t 0; M 1 = M 2 = 0

(10.16)

Samo dvije komponente naprezanja su razliite od nule djeluju na pobokama.

31 0

(10.17)

32 0

Iz uvjeta ravnotee sila u smjerovima x1, x2 i x3 imamo:

Suma svih sila u smjeru osi tapa x3 je nula:

N 3 = 33 dx1 dx 2 = 0

( 33 ) = 0

S0

(10.18)

Suma momenata u odnosu na osi x1 i x2 je nula:

M 1 = 0;

( 33 ) = 0

M2 = 0

(10.19)

Suma svih sila u smjeru x1 i x2 mora biti takoer jednaka nuli:

T1 = 31 dx1 dx 2 = 0

S0

T2 = 32 dx1 dx 2 = 0
S0

(10.20)

Dokazuje se primjenom Stokesova teorema na pr. za smjer x1 .

T1 =

S0

jer je

dx 1 dx 2 = dx 1 = / C0 dx 1 = 0
C0

(10.21)

C0

dx1 = 0 .

Na isti nain dokazuje se i T2 = 0 za smjer x2. Ostaje suma momenata oko osi tapa x3.

M3 = Mt ;

M t = ( 32 x1 31 x2 )dx1dx 2

(10.22)

S0

Izraz (10.22) se moe napisati u obliku:

M t =
x1 +
x 2 dx1 dx 2
x1
x 2
S0

(10.23)

Primjenom Stokesovog teorema imamo:

(x1 ) = x1 +
x 1
x1

(x 2 ) = x 2 +
x 2
x 2

Co

(10.24)
Co

Pomou izraza (10.23) i (10.24) dobivamo:

M t = 2/ C0 A0 + 2 dx 1 dx 2

(10.25)

S0

gdje je A0 = dx1dx2 - povrina poprenog presjeka tapa odreena krivuljom C0. Ovo vrijedi
S0

za jednostruko povezano podruje, omeeno s jednom vanjskom konturom. Lako se pokazuje

da za viestruko povezano podruje s vie kontura (Sl. 52) analogno vrijedi:
So
Mt

Co

S 0 , S1 , S 2 ......S n
C 0 ,C1 ,C 2 ......C n

C1

(10.26)

S = S0 Si

C3

i =1

C2

Slika 52.

= (x1 , x 2 );

;
x 2

;
x1

2 = const .

(10.27)

N = 0; T1 = 0; T2 = 0; M 1 = 0; M 2 = 0; i M 3 = M t

(10.28)

31 =

32 =

takoer i ovdje vrijedi:

pomou Stokesova teorema se dobiva:

n

M t = 2 / C0 A0 + 2 i / Ci Ai + 2 dx 1 dx 2
i =1

(10.29)

S0

Za jednostruko i viestruko suvislo podruje vrijedi da je konstanta / C proizvoljna pa se

0
moe uzeti jednaka nuli tj. uzimamo / Co = 0 . U tom sluaju vrijedi:
- za jednostruko povezano podruje

M t = 2 dx1dx 2
S0

(10.30)

za viestruko povezano podruje

n

M t = 2 i / Ci Ai + 2 dx 1 dx 2
i =1

(10.31)

S0

Iz izloenog se vidi da je problem torzije tapova prizmatinog poprenog presjeka teorijski

rijeen ako se odabere funkcija = (x1, x2) tako da se zadovolji Poissonova diferencijalna
jednadba i odgovarajui rubni uvjeti, dakle:

2 = C;

/ C0 = 0

M t = 2 dx1 dx 2

(10.32)

S0

Jednadba 2 = C je Poissonova nehomogena parcijalna diferencijalna jednadba drugog

reda s konstantnim koeficijentima. Njezin homogen dio 2 = 0 zadovoljavaju harmonijske
funkcije, dok se za nehomogen dio rjeenje moe nai raznim kombinacijama harmonijskih i
eksponencijalnih funkcija. esto puta oblik funkcije je odreen oblikom konture poprenog
presjeka prizmatinog tapa optereenog momentom torzije.

10.5. Svojstva rjeenja torzije tapa

Co
Cn

/Co=0

x2
t
ds

n
x1

0 / C 0 = 0

(0 - ta nivolinija)

/Cn = C

(n - ta nivolinija)

Slika 53. Nivolinije ili ekvipotencijale

gdje je Cn nivo linija (ekviponecijala)
Ekvipotencijale ili nivolinije su krivulje jednakih funkcija naprezanja . Promatramo normalu
i tangentu na nivo liniju. n normala na nivo liniji Cn; t tangenta na nivo liniji Cn.
Vektor totalnog naprezanja izgleda:

r
r
n = 3 = ( 31 , 32 )
dx r dx dx
r dx
n = 2 , 1 ; t = 1 , 2
ds
ds
ds ds
dx
dx
r r
dx 2 dx 1
3 n = 31 2 32 1 =
+
=
=0
ds
ds
x 2 ds
x 1 ds
s

(10.33)

Iz ega se zakljuuje da je 3 n , a to znai da je vektor ukupnog naprezanja usmjeren u

smjeru tangente na nivoliniju odnosno ekvipotencijalu. Time je ostvarena pretpostavka o
konstantnosti funkcije na ekvipotencijali. Sada provjerimo iznos vektora totalnog
naprezanja u smjeru tangente na nivoliniju:
3 t = 31

dx1
dx
dx1 dx2

n1 +
n2 ) =
+ 32 2 =

= (
ds
ds
n
x2 ds x1 ds
x2
x1
2

3 = 31 + 32 =

=
n

(10.34)

- je proporcionalno gustoi nivolinija. To znai to su nivolinije gue, to je vektor totalnog

posminog naprezanja u tim tokama vei. Traimo ekstrem i pronalazimo ga na rubu
odnosno na nultoj nivoliniji.

2 = 2
2 = 0
=
n
n

(10.35)

-je harmonijska funkcija s najveom vrijednosti na rubu poprenog presjeka.

max

x2

Mt

C0

x1
Slika 54.

10

10.5.1. Singulariteti
B B

A-singularitet

C
C

Slika 55. Singularna toka A

U toki A je singularitet posminih naprezanja. odnosno = 0 , gdje imamo nedefiniranu
tangentu. Taj singularitet je prisutan u svim lomnim tokama poprenog presjeka.

10.7. Deformacije tapa i odreivanje konstante C

Za izotropni linearno elastini tap optereen momentom torzije vrijedi.

11 = 22 = 33 = 12 = 0

11 = 22 = 33 = 12 = 0

(10.36)

dok za 13 i 23 vrijedi:

13 =

x 2

23 =

x1

(10.37)

Poznata je veza izmeu naprezanja i deformacija koja po Hookeovu zakonu izgleda:

ij = ij + 2 ij

( = G )

(10.38)

Prema (10.36) vrijedi:

11 = 22 = 33 =

12 =

u1 u 2 u3
=
=
=0
x1 x2 x3

1 u1 u 2
(
+
2 x 2 x1

)=0

(10.39)

11

Analogno gornjem imamo:

2 13 = 13
2 23 = 23

(10.40)

Jednakosti (10.40) moemo izraziti kao:

u 3 u 1 1
+
=
x1 x3 x 2

x 2

u 2 u 3
1
+
=
x3 x 2
x1

x1

(10.41)

Deriviramo li prvu jednakost (10.41) po x2 , drugu po x1 i zbrojimo, dobivamo

u1 u 2
1
C
(

) = ( 2) =
x3 x 2 x1

jer je 2 = C , a kako je

u1 u 2

= 23 , gdje je
x 2 x1

(10.42)

3 komponenta tenzora rotacije oko

osi x3 , tada vrijedi:

C
(3 ) =
x3

ili

2 =

odnosno

C = 2

(10.43)

Dobili smo izraz za konstantu u Poissonovoj parcijalnoj diferencijalnoj jednadbi torzije gdje
je - kut zaokreta tapa po jedinici duine. Integriramo li izraz (10.42) po x3 i dodamo
(10.39) dobivamo nove diferencijalne jednadbe oblika:

u1 C
1
=
x3 + f(x1 , x2 )
x2 2
2
(10.44)

u2
C
1
= x3 f(x1 , x2 )
x1
2
2
Temeljem (10.39) izraz f(x1 , x2 ) = 0 . Nakon integracije gornjih jednadbi po x2 i x1,
dobivamo
C
u1 = u 10 +
x3 x 2
2

u 2 = u 20

C
x 3 x1
2

(10.45)

12

Kako je

C
= , a u 10 = 0
2

u1 = x2 x3

u 20 = 0

(poetni pomaci) , dobivamo:

i

u2 = x2 x3

(10.46)

Jo treba odrediti pomak u 3 . Iz sustava jednadbi (10.41) dobivamo:

u3
C
1
x2 +
=
2
x2
x1

u3
C
1
x1
=
2
x1
x2

(10.47)

Iz gornje dvije diferencijalne jednadbe integracijom se odredi u 3 . Po strukturi rjeenja se

vidi da pomaci u 3 nisu linearni, odnosno dolazi do deplanacije ili vitoperenja ravnine
poprenog presjeka tapa optereenog torzijom. Rjeenje sustava (10.47) daje.

u3 = (x1 , x2 )

(10.48)

13

11 TEORIJA TANKIH PLOA

11.1 Pravokutne ploe
vrsta deformabilna tijela koja imaju jednu dimenziju znatno manju od ostalih dviju zovu se
ploe. Ovdje se prikazuje teorija savijanja ploa koje su optereene okomito na vlastitu
ravninu. Posebnu ulogu u inenjerskoj praksi imaju tanke ploe ija je debljina znatno
manja od ostale dvije dimenzije duine i irine. Da bi plou smatrali tankom mora odnos
visine ploe i njezina kraeg raspona biti h / l min 1 / 20 , a odnos maksimalnog progiba i
visine ploe wmax / h 1 / 5 . Ovi uvjeti u inenjerskoj praksi najee i jesu zadovoljeni.
Teoriju savijanja tankih ploa s malim progibima razvio je Kirchhoff 1850. god. na temelju
slijedeih pretpostavki.
1. U sredinjoj ravnini koja prolazi polovinom visine ploe nema normalnih
deformacija u uzdunom i poprenom smijeru, pa ona predstavlja neutralnu
ravninu.
2. Toke koje su prije savijanja ploe bile na normali na sredinju ravninu, ostaju na
toj normali i nakon savijanja ploe.
3. Normalna naprezanja okomita na ravninu ploe mogu se zanemariti.
Pod gornjim pretpostavkama uz usvojeni koordinatni sustav (O,x1,x2,x3), mogu se svi
relevantni parametri savijanja ploa odrediti ovisno o vertikalnom pomaku odnosno progibu
ploe w(x1,x2). Prema oznakama na segmentima savijene ploe na (Sl. 11.1) vrijede za male
pomake i male zaokrete izrazi:

2 = tg 2 =

w
x1

iz skice se vidi da je u = x3 2
u = x3

w
,
x 2

1 = tg 1 =

...................................... (11.1)

i v = x3 1 pa se uvrtavanjem izraza (11.1) dobija

w
x1

v = x3

w
.
x 2

...................................... (11.2)

x1

x2

D1

B1

A1

F1

1
x3

A1

x3

2
u
x3

E1
dx1

1
v

E1
dx2

x3

Slika 11.1 Geometrijska analiza deformcije tankih ploa

H1

14

Sada iz poznatih izraza koji povezuju pomake i deformacije moeemo pisati

1 v
u
2w
v
2w
u
2w
...........
(11.3)

(
)
.
= x3
=
=

x
=
+
=

x
22
3
12
3
2
2
2 x1 x 2
x1
x 2
x1 x 2
x1
x 2

11 =

Kako su derivacije 2 w / x1 , 2 w / x2 i 2 w / x1x2 konstantne du normale, a

deformacije linearno proporcionalne s razliitim predznakom idui od srednje ravnine,
zakljuujemo da je normalna deformacija srednje ravnine jednaka nuli. U skladu s
pretpostavkom 2. iz teorije tankih ploa i Hookeovim zakonom za ravninsko stanje imamo

11 =

E
( 11 + 22 ),
1 2

22 =

E
( 22 + 11 ),
1 2

12 =

E
...........
.
(11.4)
(1 + ) 12

a kada u (11.4) uvrstimo (11.3) imamo

11 =

2
2w

2 + w2 x 3 ,
x
x 2
1

E
1 2

12 = 21

22 =

E
1 2

2w
2 w

+
x3 ,

2
x 2
...(11.5)
x1
2

E 2w
=
x3
1 + x1 x 2

U skladu s pretpostavkama 1, 2 i 3 vrijedi: 31 = 32 = 33 = 0 .

dx2

dx1

11

22

21

12

23

x3

21

h/2

12

22 23

x2
h/2

13

dx3

11

13

x1

Slika (11.2) Raspodjela naprezanja po ploi

Unutarnje sile po jedinici irine ploe dobivamo integracijom naprezanja po visini ploe kao.
2
3
2w

2 + w2 x 3 2 dx 3 = Eh 2

12 1
x 2
h / 2
h / 2 x1
h/2
h/2
2w
2 w 2
E
Eh 3

+
=

M 2 = 22 x 3 dx 3 =
x
dx
3
3
2
1 2 h/ 2 x 2 2
12 1 2
x1
h / 2
h/2

M1 =

11 x3 dx 3 =

h/2

M 12

E
1 2

E
= 12 x 3 dx 3 =
1+
h / 2

h/2

2
2w

2 + w2
x
x 2
1
2w
2 w

2
x 2
x1
2

2w
2w
Eh 3
2
(
)
=

x
dx
1
x1x 2 3 3 12 1 2
x1 x 2
h / 2
h/2

h/2

Q1 =

13

dx 3

h / 2

...................(11.6)

h/2

Q2 =

h / 2

23

dx 3

15

Sada momente savijanja ploe po jedinici irine moemo zapisati skraeno u obliku:
2w
2 w
M 1 = D 2 +
2
x2
x1

2w
2 w
M 2 = D
+

2
2
x1
x2

gdje je D krutost ploe na savijanje D =

Eh 3
12 1 2

M 12 = D (1 )

2 w.......(11.7)
x1x2

11.1.1 Izvoenje diferencijalne jednadbe pravokutne ploe

Q2
M 21

Q1

x3

M 12

x'2

M2

x1

M 1
dx1
x1
M 12
M 12 +
dx1
x1
Q
Q1 + 1 dx1
x1
M1 +

M1

x'1
x2
M 2
M 21
M2 +
dx2
M 21 +
dx2
x2
x2
Q
Q2 + 2 dx2
x2

Slika 11.3. Optereenje p i komponente unutarnjih sila na diferencijalnom elementu ploe

Element ploe na slici (11.3) je u ravnotei ako je suma sila koji na njega djeluju jednaka nuli,
te ako su sume momenata oko osi x1

'

'

x 2 jednake nuli.

Fx3 =

Q2
Q1
dx 2 dx1 +
dx1 dx 2 + pdx1 dx 2 = 0
x 2
x1

Mx1

M 2
M 12
Q
dx
dx
dx 2 dx1 +
dx1 dx 2 Q2 dx1 dx 2 + 1 dx1 dx 2 2 + pdx 1 dx 2 2 = 0
x 2
x1
x1
2
2

'

Mx 2

'

M 1
M 21
Q 2
dx
dx1
dx1 dx 2
dx 2 dx1 + Q1 dx 2 dx1
dx 2 dx1 1 pdx1 dx 2 .......(11.8)
=0
x1
x 2
x 2
2
2

Ako zanemarimo male doprinose viih redova, imamo:

Q1 Q2
+ p=0
+
x1 x2
M 2 M 12
+
Q2 = 0
x2
x1
M 1 M 21
+
Q1 = 0
x1
x2

.............................(11.9)

16

Ako izraze (11.7) uvrstimo u (11.9) dobijamo:

Q1 = D

2 w 2 w
+
x1 x1 2 x 2 2

Q2 = D
x 2

...........................(11.10)

2w 2w
2 +

2
x

x
1
2

Ako sada (11.10) uvrstimo u prvi izraz iz (11.9) dobijamo

2
D 2
x1

2 w 2 w 2 2 w 2 w
2 +
+ 2 2 +
= p
2
2
.............................(11.11)
x
x

x
x
2
1
1
2
2

Izraz (11.11) predstavlja diferencijalnu jednadbu tanke ploe i moe se jednostavnije zapisati
u obliku
4w
4w
4w
p
+
2
+
=
4
2
2
4
D
x1
x1 x 2
x 2

ili

4w =

p
. .....................(11.12)
D

Da bi definirali napreznja preko momenata savijanja moemo izraze (11.7) uvrstiti u (11.5) pa
dobijamo:

1 =

12 M 1
x3 ,
h3

2 =

12 M 2
x3 ,
h3

12 =

12 M 12
x3 . ........................(11.13)
h3

11.1.2. Rubni uvjeti pravokutnih ploa

Pravokutne ploe mogu imati nekoliko oblika i naina fiksiranja krajeva. Pretpostavlja se da
su krajevi pravokutne ploe paralelni sa koordinatnim osima x1 i x2. Tako imamo:
a) sluaj uklijetenog ili upetog kraja u smjeru osi x1 na mjestu (x1=0).

x1 =0 =

w
x1

x1 =0

=0

(11.14)

b) sluaj slobodno oslonjenog kraja u smjeru osi x1 na mjestu (x1=0).

x1 = 0 = 0

M1

isto tako za ovaj sluaj budui je w

x1 = 0 = 0

x1 =0 =

ili

2w
2w
+

=0
x12
x 22

0 du osi x1=0 vrijedi.

(11.15)

17

w
x 2

x1 = 0

2w
x 22

=0

x1 = 0

(11.16)

c) sluaj slobodnih krajeva x1=0 (slobodno).

M1

x1 = 0

=0

M 12

x1 = 0

=0

Q1

x1 = 0

=0

(11.17)

M
od kojih se drugi i trei uvjet mogu saeti u jedan u obliku Q1 12
x2

proirenoj formi izgleda:

2w
2w
+

x =0 = 0
x12
x22 1
3w
3w
+
(
2

)
x13
x1 x22

x1 = 0

x1 = 0 = 0 ,

=0

a koji u

(11.18)

Isto se moe postaviti i na drugom kraju u smjeru x1 na mjestu x1=a. Takoer slini rubni
uvjeti mogu se postaviti i u smjeru x2, na mjestu x2=0 i x2=b.
U sluaju tankih ploa sa zakrivljenim rubovima, koordinatne osi koincidiraju s normalom i
tangentom u promatranim rubnim tokama. Tada prema slici (11.4) vrijede odnosi.

M 21
M2

Q23

x1

x1

Q13

x3

rub ploe

M 12

M1
x2

Mn
t

M nt
n

Qn 3

x2

Sl. (11.4) unutarnje sile na zakrivljenom rubu

Vrijednosti momenata Mn, Mnt i poprene sile Qn3 u zavisnosti o komponentama M1, M2, M12,
te Q13 i Q23 izraene su transformacijama u obliku

18

M n = M 1cos 2 + M 2 sin 2 + M 12 sin2

M1 M2
sin2 M 12cos2
2
Qn = Q1cos + Q2 sin
M nt =

(11.19)

a.) u sluaju kada je zakrivljeni rub upet ili uklijeten vrijedi:

w=0

w
=0
n

(11.20)

b.) u sluaju da je zakrivljeni rub slobodno poduprt biti e:

w=0

Mn = 0

(11.21)

c.) a u sluaju slobodnog kraja rubni uvjeti su:

Mn = 0

Qn

M nt
=0
t

(11.22)

11.2 Krune ploe

U analizi savijanja krunih ploa pogodno je Cartesieve pravokutne koordinate zamjeniti s
polarnim koordinatama r i . U tom sluaju veze izmeu radijus vektora i polarnog kuta , te
Cartesievih koordinata x1 i x2 prikazane su u obliku.
r 2 = x12 + x22 ;

= arctg

x2
x1

(11.23)

Laplaceov diferencijalni operator u polarnim koordinatama ima oblik

2 1
1 2
+
+
r 2 r r r 2 2

(11.24)

Pa diferencijalna jednadba tanke ploe u polarnim koordinatama izgleda

2 1
1 2 2 1
1 2
p
2+

w =
+
+
+
2
2
2
2
2
r
r r r r
r r r
D

Diferencijalni element krune ploe s unutarnjim silama je prikazan na slici (11.5)

(11.25)

19

Qr

Q
Mr

M r

M r

Sl. (11.5) diferencijalni element krune ploe

Tako Mr djeluje na povrinu s normalom r, a M na povrinu s normalom u smjeru .
Pretpostavimo li da os x1 koincidira sa polarnim radijusom r, tada momneti Mr, M i Mr,
imaju iste vrijednosti kao i M1, M2 i M12. Na taj nain se lako obavlja transformacija izmeu
momenata savijanja u Cartesievim i polarnih koordinata. Uz uvjet da je =0 transformacijom
dobivamo:

2w
2w
1 w 1 2 w
2w

,
M r = D 2 + 2 = D 2 +
+ 2
2
r
r

x
r
x
r

2
1

1 w 1 2 w
2w

M = D
+ 2
+ 2 ,
2
r
r

r
r

1 2w
1 w
.
M r = (1 )D
2
r r r

(11.26)

Na slian nain se dobivaju i izrazi za poprene sile u polarnim koordinatama u obliku:

2 1
1 2

w ,
+
+

r r 2 r r r 2 2
1 2 1
1 2

w.
Q = D
+
+

r r 2 r r r 2 2
Qr = D

(11.27)

11.2.1 Rubni uvjeti krunih ploa

a.) ako je rub krune ploe radijusa r=a upet ili uklijeten tada vrijede uvjeti na rubu:
w

r =a =

w
r

r =a

=0,

(11.28)

20

b.) ako je meutim kruna ploa radijusa r=a slobodno poloena po rubu tada vrijedi:
w

r =a =

Mr

r =a

=0

(11.29)

c.) u sluaju slobodnog kraja kod krune ploe radijusa r=a vrijede uvjeti:
Mr

r =a

1 M
Qr
r

=0

=0
r = a

(11.30)

11.2.2 Ope rjeenje diferencijalne jednadbe krune ploe

Ope rjeenje diferencijalne jednadbe krune ploe se dade izraziti u obliku
w = w0 + w1

(11.31)

Gdje je w0 partikularno rjeenje diferencijalne jednadbe ploe, a

homogenog dijela diferencijalne jednadbe oblika

2 1
1 2 1
1
w1 = 0
2 +
2 +
+ 2
+ 2
2
r r r r
r r r 2
r

w1 ope rjeenje

(11.32)

Ope rjeenje w1 gornje jednadbe dao je Clebsch u formi

n =1

n =1

w1 = R0( 0) (r ) + Rn(1) (r ) cos n + Rn( 2) (r ) sin n

(11.33)

Dio gornjeg rjeenja R0( 0 ) (r ) koji je neovisan od predstavlja centralno simetrino savijanje
krune ploe. Substitucijom rjeenja w1 u homogeni dio diferencijalne jednadbe (11.32)
dobiva se diferencijalna jednadba oblika:

d 2 1 d n 2 d 2 Rn( k ) 1 dRn( k ) n 2 ( k )
2 +

+
2 Rn = 0
r dr r 2 dr 2
r dr
r
dr

(11.34)

gdje je k=0, 1, 2

Ope rjeenje jednadbe (11.34) za n=0 je:

R0( 0 ) = A0 + B0 r 2 + C 0 ln r + D0 r 2 ln r

(11.35)

R1( k ) = A1( k ) r + B1( k ) r 3 + C1( k ) r 1 + D1( k ) r ln r

(11.36)

za n=1 je:

21

za n2 je:
Rn( k ) = An( k ) r n + Bn( k ) r n + C n( k ) r n + 2 + Dn( k ) r n + 2

(11.37)

Konstante An( k ) , Bn( k ) , C n( k ) , i Dn( k ) (k=1,2) odreuju se iz odgovarajuih rubnih uvjeta ploe.

11.2.3 Centralnosimetrino savijanje krunih ploa

Ovdje se podrazumijeva popreno savijanje centralno simetrinih tankih krunih ploa
radijusa r = a pod djelovanjem jednolikog kontinuiranog optereenja p. S obzirom na
centralnu simetriju geometrije i optereenja, rjeenje rubne zadae ne ovisi vie o . Na
temelju uvjeta simetrije i Clebschova opeg rjeenja (11.33) rjeenje zadanog problema se
0moe uzeti u obliku:

w = w0 + R0(0)(r)

(11.38)

gdje je w0 partikularno rjeenje jednadbe

2 1 2 1
p
2 +
2 +
w =
r r r
r r
D
r

(11.39)

p 4
r
64 D

(11.40)

dato u obliku
w0 =

a rjeenje za R0( 0 ) (r ) dato izrazom (11.35) se moe odabrati uz C0 = 0 i tako dobivamo

w = A0 + B0 r 2 + D0 r 2lnr +

p 4
r
64D

(11.41)

Temeljem prve formule (11.27) za poprenu silu u polarnim koordinatama imamo

1
p
Qr = D
r + 4 D0
r
2D
p
r dobivamo D0 = 0 pa imamo:
2
p 4
w = A0 + B0 r 2 +
r
64 D

(11.42)

s druge strane uz uvjet Qr =

(11.43)

Konstante A0 i B0 odreujemo iz rubnih uvjeta krune ploe sa simetrinim optereenjem:

prva grupa uvjeta (slobodno poloeni rub)
w=0

1 w
2w
+
=0
2
r r
r

(11.44)

22

druga grupa uvjeta (upeti ili ukljeteni rub)

w=0

w
=0
r

(11.45)

Substitucijom rjeenja w u prvu grupu uvjeta (slobodno poloeni rub) imamo:

p 2
a =0
64 D
3p 2
p 2

2 B0 +
a + 2 B0 +
a =0
16 D
16 D

A0 + B0 a 2 +

(11.46)

za drugu grupu uvjeta (upeti rub) dobivamo:

A0 + B0 a 2 +

p 4
a =0
64 D

(11.47)

p 3
2 B0 a +
a =0
16 D

Nakon supstitucije konstanti A0 i B0 konano dobivamo rjeenje:

za prvu grupu uvjeta (slobodno poloeni rub)

w=

p
5 + 2

a2 r 2
a r2
64 D
1+

(11.48)

za drugu grupu uvjeta (upeti rub)

w=

p
a2 r 2
64 D

(11.49)

Na temelju izraza za momente savijanja (11.26) za prvu grupu uvjeta (slobodno poloeni rub
krune ploe) dobivamo:
p
M r = (3 + )(a 2 r 2 )
16
p 2
M =
a (3 + ) r 2 (1 + )
(11.50)
16
M r = 0

Iz ega proizlazi da su radijalni i tangencijalni smjerovi glavni smjerovi, a Mr i M glavni

momenti savijanja centralnosimetrinih krunih ploa.
Ekstremni momenti savijanja za gornji sluaj su u centru ploe za r=0, gdje imamo

23

M r = M = (3 + )

pa 2
16

(11.51)

a ekstremni progib takoer u centru ploe za r=0 izgleda

wmax =

(5 + ) pa 4
(1 + ) 64 D

(11.52)

U sluaju druge grupe rubnih uvjeta (upeti rub) momenti savijanja izgledaju

p 2
a (1 + ) r 2 (3 + )
16
p 2
M =
a (1 + ) r 2 (1 + 3 )
16
M r = 0
Mr =

(11.53)

Ekstremne vrijednosti su:

na rubu za r=a imamo:

Mr =

pa 2
8

M =

pa 2
8

(11.54)

u centru ploe za r=0 vrijedi

M r = M =

pa 2
(1 + )
16

(11.55)

Maksimalni progib za sluaj upetog ruba je

wmax =

pa 4
64 D

(11.56)