kateembaya@gmail.

com

Pogled s ceste

Slovenija
v1.2

kateembaya@gmail.com

Pogled s ceste

Slovenija

 2015 kateembaya@gmail.com
Sva prava pridrana.

Fotograje: str. 54, Moiseev - odnekud s neta

sve ostale - kateembaya@gmail.com
Karte: www.openstreetmap.org

I recognize that some words, model names and designations

mentioned herein are the property of the trademark holder.
I use them for identication purposes only.

Sadraj
Kako kome odgovara ... ............................ 05
U tri dana na sto strana ........................... 06
Logarska dolina ........................................ 28
Dolina rijeke Krke ..................................... 34
Grad Rajhenburg i Sevnica ....................... 43
Tuhinjska dolina ....................................... 48
Orehova vas ............................................. 52
Mislinjska dolina ...................................... 60
Koanska dolina i Slovensko primorje ...... 66
Kostanjevica na Krki ................................. 76
Bela krajina .............................................. 84
Radenska tri srca ...................................... 90
Bo i Donaka gora .................................. 96
Kraj prve knjige ...................................... 102

Powered by
Katie M.

Kako kome odgovara ...

ve vonje opisane ili spomenute u poglavljima ove

knjige ustvari su jednodnevni izleti. Polazna toka u
prvome poglavlju je Podkoren, a u svima ostalima
Zagreb. I Zagreb i Podkoren zapravo su pogranina mjesta
tako da to nita ne mijenja na stvari ... svi ovi izleti mogu se
spojiti u jednu cjelinu i moe ih se zvati "Navigate Slovenia in
Two Weeks". Kako kome odgovara.
Ima ovdje i autoceste, i brze ceste, i lokalne ceste, i brdskih
puteva. I dalje stoji ono da "cilj nije mjesto nego putovanje",
uz malo proirenje da cilj denitivno nije mjesto, ve
uglavnom nekakva regija ili podruje od specinog interesa.
Put do tamo vodi razliitim cestama. Kako kome odgovara.
Svako poglavlje sadri jednu ili vie mapa/karata koje bi u
odreenim sluajevima mogle pomoi u planiranju takvog ili
slinog izleta. Uope nisu nune, no nekom e biti korisne.
Ova se knjiga distribuira i iitava iskljuivo digitalno, pa se i
karte trebaju shvatiti vie kao mali hint za detaljnije
prouavanje i/ili planiranje na ozbiljnijim kartografskim servisima koji su tek jedan "klik" daleko. Kako kome odgovara.
U ovoj knjizi ne odgovara se na to? i kako?, tek se lagano
sugerira kuda? Knjiga se moe koristiti kao alabahter ili se
moe iitavati kao lagano tivce. Kako kome odgovara.
kateembaya@gmail.com
5

U tri dana na sto strana

snovna ideja bila je ... nekako doi do Kranjske gore, i

tamo se malice provozati okolicom ... prijei gore u
Austriju, otii cestom 111 zapadno pa se spustiti u
Italiju recimo do Tolmezza i lokalnom cestom koja se
mota uz autoban Alpe-Adria do Tarvisia te kod Ratea nazad
u Sloveniju. A onda sam se sjetio da je u tom podruju Vri,
a bome ni Mangart nije daleko. Ostalo jo pet dana od starog
GO, vie nego dovoljno da se to kompletira.
Kako do Kranjske Gore, bez suvinog gubljenja vremena?
Autobanom, naravno ... i to skroz do Gorizie / Nove Gorice,
tako da taman uem u Soku dolinu i dalje turistiki preko
Vria do Kranjske Gore. Uem u Sloveniju, i na prvu benzinsku po vinjetu za motor ... pazi, zelena ... nema vie one
krasne Librese nijanse. teta.
Dan prije dogovorio sam se sa slovenskim kolegom da u
navratit kod njega na kavu ... on radi u nekom kombinatu
gdje proizvode cijevi, u selu Malo Hudo. ta moe i oekivat
da se proizvodi u selu
ovakvog imena ...
Popili ajri, proveo me malo
kroz pogon da se pohvali
novim robotiima, a i
konano sam rijeio misteriju koja me muila godinama ...
tko i kako lijepi naljepnice na te njihove cijevi ... ha, sad
znam! Konano mogu mirno spavati.
6

Usput mi kae kako je od sutra i on na GO, pa bi mi se sutradan mogao pridruiti kao vodi. Moe, super, dapae ...
Nastavljam solo dalje za Novu Goricu, uz tek jedno krae
zaustavljanje da se napojimo. Ubrzo nakon Postojne dolazi
Razdrto, mjesto gdje se autocesta razdvaja za pravac prema
Trstu, i prema Gorici ... skreem prema Goriziji / Novoj Gorici
i ne proe dugo, pojavila se i scenograja kakvu i dalje
oekujem ... brda!
Odavno ja vie ne brojim koliko sam puta ispred sebe
ugledao neki dobar putni prizor, al uvijek nanovo taj dobar
osjeaj. I smajli od uha do uha.

Tablu za izlaz sa autoceste na kojoj je pisalo Tolmin primjetio

sam sekundu prekasno. Nema veze, izai iz Gorice na cestu
103 (Soka cesta) i nije bio neki problem. Kad se krene prema
Tolminu, cesta najprije ide desnom stranom rijeke, a onda se
u mjestu Kanal preko mosta prebaci na lijevu stranu. S koje
god strane se gleda, Soa izgleda super ...
Taman malice prije Tolmina vidim putokaz desno, pie Most
na Soi ... nema urbe, hajmo pogledat. Desni migavac i prebacivanje sa 103 na 603. Cesta 603 prvih stotinjak metara
prati 103-cu uz metar-dva visinske razlike te se ubrzo odvaja
na desnu stranu. Ua je i nekako intimnija od 103-ce, dijelom i zbog bujnog zelenila koje se na trenutke ak i nadvija
nad asfalt.
Proem prvo selo Kozare, ovdje je netko na cestu bacio i
dvije-tri serpentine potom sve lagano uzbrdo i jo malo
nizbrdo ... lijevo od ceste ukae se dolina. etiri umske krivine kasnije ukae se i rijeka ... nekako mi udno iroka. Misterija irine rijeena kasnije
pogledom na kartu ovo proirenje Soe je akumulacijsko
jezero Most na Soi, a
pripadajua HE Doblar je neto
nie nizvodno.

Soa: na talijanskom Isonzo, na njemakom Sontig 137 km

iste ljepote, od kojih 95 km u Sloveniji a 42 km u Italiji.

Jo poneku stotinu metara kasnije i evo me kako prelazim most preko Soe koja na tom
mjestu ini akumulaciono jezero Most na Soi i ulazim u
mjesto Most na Soi.
Cool ... toliko mostova i Soa sve na jednom mjestu. No,
moda nije zgorega spomenuti da se mjesto Most na Soi do
1955. godine zvalo Sveta Lucija na Mostu.

Doem do centra (kod Petrolove pumpe koja nije imala nita

od sendvia, a mene glad stisla), skrenem lijevo na pravac
prema Tolminu i provezem se uz Sou/akumulaciju tek da
malo napasem oi ... barem da po tom pitanju ne ostanem
gladan. Da sam nastavio dalje, proao bih ubrzo kroz Tolmin
te na krunom toku nastavio daljnje napredovanje uz Sou.
Od toga rotora dalje na sjever cesta vie nije 103, nego 102,
al to i nije ba od neke naroite vanosti za moj nastavak
vozikanja ovim prekrasnim krajevima Slovenije.

OpenStreetMap contributors

Vratio sam se na cestu za Tolmin (103) istim putem (603),

nek jo malo uivam u pogledu na rijeku vozei se umom uz
podzidano brdo. Kraj Tolmina se proe u sekundi, a nastavak
je prema Bovecu (ili Bovcu, kako god). Proe se i rubom Kobarida (gdje sa 102 prelazim na lokalniju 203), sve uz Sou
koja ima neku karakteristinu petrolej plavo-zelenu boju. Od
Tolmina do Bovca nekih 40-tak km istog blaenstva.
U vonji je pala i odluka idem najprije na Mangart, pa se
vratim istom cestom s Mangarta do Bovca te potom kroz NP
Triglav preko Vria u Kranjsku Goru. Na samom ulazu u
Bovec je pumpa gdje tankam (ima
sendvia, ima), prolazim kroz mjesto
i dolazim do izlaza do raskra kod
hotela matovitog imena Mangart.

OpenStreetMap contributors

U svakom sluaju, iao za Mangart ili za Vri, tu treba

skrenuti lijevo ... a poslje toga tricky part. Nije mi na mojoj
karti bilo ba najpreciznije (isprintano sa guglmapsa, khm ...)
kam trebam skrenut za Mangart ... rekli mi susretljivi lokalci
2x tam gdje pie Log pod Mangartom. Je ... moda kasnije, ali
na prvom krianju poslje hotela, nema nikakvog spomena o
nikakvom Logu ... ima Predel lijevo i Vri desno. E ... za
Mangart treba skrenut lijevo, pravac Predel. Pravo budi
reeno, to i nije skretanje, ve nastavak 203-ce. Desno je
cesta 206 kroz NP Triglav, prema Vriu i Kranjskoj Gori.
Tek se kasnije projezdi kroz selo Log pod Mangartom, pa
Strmec na Predelu ... pa se doe i na most. Desno je uspon
za Mangart ... najprije uska cesta,
onda malo ua cesta, onda jo ua
cesta sa nekoliko tunela ... a u nekoj
fazi iskoile su i dvije Mojce koje su
mi uzele 5 ojra za upad na brdo.
Dobio i ulaznicu. Osim tog papira
nita vie nisu htjele udijelit. Srea da
pamtim i neke dareljivije Slovenke.

OpenStreetMap contributors

Dilema na mostu: lijevo i juri na Predel, ili desno pa lagano

na Mangart. Preferiram najprije Mangart, potom Predel.
Poslje toga Sokom dolinom na Vri.
11

12

Na vrhu dokle ima ceste, jelte, mislim da je to na nekih

2200 mnm zatekao sam par automobila i nigdje nikoga.
Malo proetao, sliknuo, divio se pogledu ... vide se i Belopeka jezera. ak je i gore na toj visini bilo neobino toplo,
bez obzira na vjetri koji je konstantno zvidukao.
I taman sve poslikam, uparadim se za silazak ... eto talijanca
na orange Adventure ... ak mu i engleski nije za bacit pa smo
no divanili skoro 20 minuta ... bla ovo, kenj ono ... KTM ovaj,
KTM onaj ... i svako na svoju stranu. Kad se KTM-om doe na
planinu i talijani priaju engleski!

OpenStreetMap contributors

Uspon motoriem na Mangart je vjeba psihike i motorike

discipline. Preporuam prakticiranje barem jednom godinje.
Blagotvorno djelovanje na sva osjetila zajameno.
13

Vratio se lagano nazad do Bovca tj do onog Predel-Vri

krianja i pii pravac Kal-Koritnica, Soa, Trenta, Vri.
etvrtak, pet sati popodne ... zapravo cijelim putem kroz
Soku dolinu relativno malo motocikala, al zato puno bicikala
... ko je njih sve pustio na cestu, nemam pojma. Hoe MTB,
hoe cestovnjaka ... svega ima. Znanstvenom analizom i uz
detaljno motrenje, zakljuio sam da se prozirnost materijala
od kojeg se rade bicke drastino
mijenja od stupnja nakoenosti
vozaice bicikla te je ista vidljivo
vea kod vozaica cestovnjaka. Pri
tome dakako jo neki
imbenici (faktori, jelte) doprinose u razliitoj mjeri transparentnosti promatranog uzorka,
pri emu bih izdvojio ... opa, odlutah. Zapravo, dobro sam iv i
stigao do tog Vria. Najopasnije
su one u bijelim bickama.
No, Vri ... serpentine oznaene brojevima,
uz navedenu nadmorsku visinu. Zelo dobra
fora. Brojevi poimaju od 50, prema nanie ...
to e rei da se broje oito od strane Kranjske
Gore (proao kasnije i pokraj broja 1, na
spustu na drugu stranu).

Osim stalno velikog broja biciklista, oprez je nuan i zbog

hrpice drugih stvari - bezglava jurnjava ovim prekrasnim
serpentinama nije poeljna.
14

Na vrhu praznjikavo, ziher se eka vikend. Planinarski dom,

nekoliko turista u prolazu i jedna ovca. Na silasku na drugu
stranu uoena i panjaka idila. Dva dana kasnije, kad sam se
vraao, bila je subota dopodne i cijela je slika bila bitno drugaija ... sve zakrcano ... motora, auta, bicikala, kojekakvih
udaka i krdo krava.
Kranjska Gora ... ona vrsta sela koje ivi od turizma. ak
nema ni benzinjaru u samom mjestu, ve mora izvjetrit koji
km ... previe ne znam kako, al nije mi pasalo. Gas OK cestom
na zapad ... proem pored mjesta Podkoren, ali nastavim jo
malo jerbo je na velikom putokazu pisalo Planica i Smualite. I stvarno, samo nekoliko km dalje i skretanje ulijevo s
glavne ceste ... eto me ispod skakaonica. Ovako, u ljetnom
periodu, kad nisu zakamuirane u zimsku odoru, izgledaju ...
udno.

Na ogromnoj tabli spominje se kandidatura Planice za

domaina svjetskog kupa u nordijskom skijanju 2017. godine.
Valda budu stigli sve to dovrit na vrijeme ...
15

Vidio skakaonice, i opet hrpetina biciklista ... koliko sam

raspoznao i neke strane ekipe treniraju okolo ... grupice jednako obuenih spodoba pedaliraju u koloni gledajui onom
ispred sebe u dupe. Namee se jednostavno pitanje ... a ta
ako onaj prvi naglo zabremza?
OK, vratio se nazad do Podkorena ... hotel Vitranc ... ima
mjesta koliko hoe. Ima tople vode za tuiranje. Ima i za pojesti, ima i toeni Union. Tim redosljedom. Bed time ...
Podkoren ima jako dobar poloaj, isto geografski gledano.
Taman je negdje u sredini meu raznim zgodnim izletnikim
destinacijama Wurzenpass, Vri, Mangart, Soka dolina,
Predel, cijeli NP Triglav ... svata. teta ne obii barem nekoliko od tih ljepota, ako se ve zateknem u tom kraju bilo
planski bilo neplanski, nije uope bitno. Pogled sa ceste is-

Bled i Bledsko jezero - nekada je ovo bila jedna od

uobiajenih destinacija srednjokolskih ekskurzija. Danas ga
esto spominju i u kontekstu kongresnog turizma.
16

OpenStreetMap contributors

pred Podkorena je takoer inspirativan za nastavak vrljanja

okolo. etnjica prije doruka - na brdo uz cestu prema
Wurzenpassu, pa onda dolje do ceste koja vodi do nedalekog
Tarvisia (Trbia) obavezan je sastav.
Sutradan ujutro oko pola 9, moj se kompi ve materijalizirao
pred hotelom. Dan koji je poeo tako lagano nekom uz
kavu, nekom uz aj u nastavku bi se mogao opisati jednom
rjeju: rollercoaster :-)
Najprije od Kranjske Gore preko Jesenica do Bleda ... krasne
pernate ivine ima po tom jezeru ... doe ovjeku da se zapita jeli to izletite ili lovite. Od Bleda do Bohinja doli smo
dobrim dijelom nekom cestom preko brda, ak sam pomislio
par puta da lokalcima prolazimo kroz dvorita ... labirint,
samo bez rogatih smetala.

Bohinj nije samo jezero ... cijela dolina oko Save Bohinjke je
zanimljiva i za vonju i za proetavanje.
OpenStreetMap contributors

17

Od Bohinjskog jezera opet preko nekog brda, izranjamo u

mjestu koje se zove pazi sad Podbrdo. Odatle nekako do
Mosta na Soi tamo gdje sam bio juer, samo to smo i uli
i izali iz mjesta na razliitim stranama. Prolazimo Tolmin i
palimo prema sjeveru u brda prema spomen crkvi Javorca,
jednom od spomenika iz prvog sv. rata s vanjske strane
izmeu prozora su freske svih grbova tadanjih austrougarskih drava. Dva su mi nekak odmah upala u oko ...
Eh da, jo neta ... doi do Javorce nije ba tako jednostavno
moe motorom, pjeice, ili na magarcu ... ea makadamina uzbrdo, krivudavi i strmi put uglavnom bez
zatitne ograde (da sam se tam spraio, ne bi
me uope vie nali, kamoli sastavili), pa onda
jo ui i jo strmiji puti ... da sam bio EXC-om a
ne SMT-om, vritao bih od sree, a ne od
panike.

Javorca, Spominska cerkev Sv. duha - podigli su je austrougarski

vojnici 3. gorske brigade , od poetka oujka do poetka
studenog 1916. godine. Arhitekt Remigius Geyling.
18

Nakon Javorce ostajemo u iru prve svetovne vojne i praimo

na Kolovrat opet nekom udnom trasom, al barem asfaltiranom brdo sa ostacima rovova od Soke fronte. Nekad je
tu bila granina crta izmeu
Slovenije i Italije, a sad je
djelomino otkopano i
sreeno. Vidik je s brda na sve
strane ... kad je istiji zrak vidi
se na jug skroz do mora.
Kad smo ve tu oko Kobarida,
zastali smo i kod Italijanske
kostnice nad Kobaridom.
Takoer lokacija s dobrim
vidikom na iru okolicu.

Soka fronta
Soka fronta (Battles of the Isonzo, Isonzo Front) - linija
sukoba izmeu talijanske i austrougarske vojske za vrijeme
prvog svjetskog rata, protezala se od planine Rombon sve
do Transkog zaljeva (90-tak km) - najvie dolinom rijeke
Soe (odatle i ime) i okolnim planinama. Spominje se 12
sokih bitaka u razdoblju od 06/1915 do 11/1917.
Radnja knjige Ernesta Hemingwaya Zbogom oruje
(A Farewell to Arms) jednim se dijelom odvija i na sokoj
fronti.

Od centra Kobarida pa do Kostnice nad Kobaridom je vrlo

strma cestica uz koju su oblikovane postaje krinog puta.
Oprez: krivine su malo nezgodne i stalno ima pjeaka.
19

Po plinu nizbrdo, do Bovca, pravac Predel. Usput prolazimo i

kraj tvrave Klue, a uz samu tvravu je jo jedna zanimljivost korito/kanjon rijeke Koritnice. Dubina kanjona ispod
mosta je 61 metar ... taman za ljubitelje ekstremnih vratolomija. Kanjon redovito uzima danak u krvi od adrenalinaca.
Pola sata kasnije ve smo na mostu gdje sam
bio i juer na putu za Mangart, samo sada
gasiramo lijevo prema Predelu. Cesta iz
snova. Usput, malo prije vrha, prolazimo
pored jo jedne tvrave iz raznih vojni.
Tvrava se takoer zove Predel, a u daljini
iza nje jasno se vidi i Mangart.

Oprez pri jurnjavi (cesta je super pa ponese) od mosta prema

Predelu ima nezgodno i nepregledno suenje puta
kod stare tvrave Klue.
20

OpenStreetMap contributors

Prelazimo Predel bez zaustavljanja kad smo ve bili stajali

maloas i sjurimo se nizbrdo onim serpentinama s tunelima
sve do Lago del Predil, uz jezero hitamo kroz Sella Nevea sve
do mjesta Chiusaforte. Od Chiusaforte na sjever, lokalnom
cestom koja se mota uz autocestu (Autostrada Alpe-Adria) ...
jaaako ivopisno podruje gdje se dvije ceste petljaju oko rijeke Felle, raznih nadvonjaka, mostia i kojeega. Milina.
Jedino to je tempo ivahan pa ba i nije za zastajkivanje i
slikavanje.
Ne proe ni pola sata, eto Pontebba. Poetak Via Pramollo
(SP110), najbolje viene i odvoene dionice ovih dana ... jo
je Tratinica nasnifala da idemo u Vaterland i situacija se
otela kontroli ... ihaaa. Nije nam dugo trebalo do Nassfelda.

OpenStreetMap contributors

Cesta od Pontebbe u dolini do Nassfelda na brdu (SP110) se

mora odvoziti. Na vrhu je prijevoj Nassfeldpass, odnosno
Passo di Pramollo (1552 mnm).
21

Na samom prijevoju asfalt ba i nije neki da se austrijanci

hvala okolo ... al hajde, popravilo se na putu dole. Sie se na
cestu 111 nekoliko km prije Hermagora.
Tempom ne ba primjerenim austrijskom ZSPC-u (OK, nitko
nije pucao za nama, al mutter su sigurno spominjali) do kraja
111-ice pa jo malo lokalnom 83, otprilike do Riegersdorfa ...
prealtavanje na 109 i
eto nas kroz umu na
Wurzenpassu, iliti
Podkorenu.
Omanja pauza za
kafcu/aj i sve to je
trebalo napraviti jest
odvoziti lagano par km
nizbrdo do centra sela
Podkoren, do hotela.
Jo jedno osvjeenje i
refreanje dananje trase i razlaz ... kompi prema LJ, ja
prema tuu. I sve to u samo 10 sati.
Subota jutro, etnjica oko sela, frutuki pa na put. Da, kojim
putem doma ... bilo je u igri raznih opcija, al jutarnja etnjica
i jo uvijek svjei zrak, sve su mi rekli. Kad sam ve tu gdje
jesam, a vrijeme je super, nikud mi se ne uri ... idem ja opet
preko Vria. Ovaj puta sa kontra strane (ili je ovo prava
strana, bla ...). I krenuo ... opet solo ride.
Uzbrdo ... Vri ... nizbrdo. Stvarno serpentine s ove strane
poinju od broja 1. Bicikala i tajica na cesti u izobilju. I planinara. A ima i auta, al jo podnoljivo ...
Korensko sedlo, odnosno Wurzenpass, planinski je prijevoj
izmeu Slovenije i Austrije, na visini od 1073 mnm.
Asfalt je bolji sa austrijske strane.
22

Silazak s Vria, kroz Trenta i Sou, skroz do Bovca, ba onako

turistiki ... samo oputeno. U centru Bovca je bila priprema
za nekakvu extreme sport zabavu, a to obino za sobom
povlai i reorganizaciju prometa i one table Obilazak ... to je
meni pripomoglo da otkrijem sjajnu lokalnu cestu do Tolmina
i do Mosta na Soi. Kroz livade i ljivike, preko panjaka i
dvorita ... mi hepi.
Iz Mosta na Soi lijevo na cestu za Idriju. I ova cesta je bila
otkrie ... pojma nisam imao da to postoji. Odlian asfalt,
odlini zavoji, krasna scenograja, dosta motora putem.
Proao Idriju i krenuo prema Logatecu
... uzbrdo ... ajme ceste ... Tratinica
u oblacima ... mogao bih se tu
provozati jo poneki put. Visoke
ocjene i za umjetniki dojam i
za tehniku vrijednost.
Iz Logateca skrenuo za
Vrhniku, pa iz Vrhnike
ispod autoceste proao i
kroz selo Bistra. U Bistri je
slovenski tehniki muzej ... zelo
zanimljivo mjesto. Tu je u ljeto 2011.
bila organizirana i jedna specina
20 Year Anniversary Exhibition.
Proao sam i kroz selo Podpe, tamo
rade neke ne stvari.

Na cestu 102, od Mosta na Soi pa sve do Logateca, naroito

komad koji ide uz rijeku Idrijcu (da, do Idrije) vrijedi navratiti
ee. Poslje vonje moe pizza u Vrhniki i TMS u Bistri.
24

TEHNIKI MUZEJ SLOVENIJE

Negdje krajem ljeta 2011. godine, u
Tehnikom Muzeju Slovenije - u mjestu
Bistra - odrana je izloba povodom 20 godina postojanja tvrtke Akrapovi. Hrpetina motocikala i agregata
na kojima se dalo vidjeti hrpetina zgodnih detalja ...
20 godina jednog dijela povijesti moto utrka.

25

Kroz Podpe produio dalje istom cestom do sela Ig na jug

se doe do izletita uz potok, ako se krene prema putokazu
Kureek, doe se na brdo sa odlinom cestom i odlinim
pogledom prema sjeveru. U svakom sluaju, vratio se u Ig i
produio do kojice ... vrijeme je da se krene prema ZG, al
ne bih jo izjurio na autoban.
Cesta od Ljubljane koja ide uz autoban prema ZG, i nije ba
na nivou ... prilino je razbijena i pokrpana, to mi nije smetalo da proem kroz Grosuplje i Vinju Goru, i opet ono selo
Malo Hudo s poetka prie.
Eh, kad sam doao do Trebnja vruina je ve bila pretjerana,
ja dehidriran, a KTM eljan da protegne noice. Rezultat eto
nas brzo u ZG sa zapadne strane ... furi sa svih strana.

OpenStreetMap contributors

Lokalna cesta od Ljubljane do Zagreba ba i nije najsretnije

rjeenje. Autoban se namee kao realnija opcija ... naroito
uz vaeu 6-mjesenu slovensku vinjetu.
27

Logarska dolina

islio sam da e do Ljubljane bar malo prigrijat ... al

nije. Zato sam i krenuo tek oko devetke, da dadem
Suncu vremena. Obukao sam se prikladno one
deblje duge gae ali je bilo trenutaka da sam pomiljao na
malo jai zimski garderobni setup. No dobro, 14-15 celzijevaca uz sunano i vedro vrijeme, zapravo i nije loe.
Postalo je ugodnije taman kod Kranja. Izlazim
sa autobana, prolazim kroz 2 rotora i odmah
sve izgleda drugaije. ta drugaije ... zato drugaije? Planine, vide se planine! Tamnosivi lanac
planina otrih vrhova vrlo se
jasno izdvaja iz blijede pozadine. Kao hrava pila okrenuta naopako iji nejednako
potroeni zubi bockaju mekane oblake. Jo da nije velikog lepera koji nikako da se
izblenda iz scene ...

Kako napredujem, tako planine rastu. Raste i

udan osjeaj u trbuhu ... nije nervoza, nije
strah ... nego glad. Puno neugodnija stvar
kad se iznenada pojavi. Doruak odraen
skupa s tankanjem u nekom selu usput.
Nit je izbor goriva neki, nit je izbor sendvia ... barem je bilo osveilne pijae.
Al samo mala limenka. Ajde ...
Vrlo brzo se cesta primajhla uz rjeicu Kokru, pa na trenutke sve skupa
malo podsjea na dolinu Soe ... boje vode
i pijeska nekako su kompatibilne sa onim soanskim bojicama. Cesta i Kokra se kriaju desetak puta malo se vozi s
lijeve strane, pa malo s desne strane rijeke. Osim cestovnih
mostova preko Kokre, ima i hrpa malih mostia, koji valda
vode do pojedinih privatnih imanja. Hoe betonskih, hoe
eljeznih, hoe drvenih ... ima svakakvih.
Cijelo vrijeme gledam u planine i oekujem serpentine ... ima
ih nekoliko, ispoetka su oznaene tablama sa brojevima i
nadmorskom visinom, al se ubrzo nekako misteriozno zagube
... nestanu. Nisam vidio niti nekakvu tablu koja bi oznaavala
vrh/prijevoj ili ta ve. Ili je nema, ili nisam skuio.
A na vrhu Austrija. Za to ima tabla.

Rijeka Kokra izvire u Karavankama a ulijeva se u Savu, to

znai da ima veliku visinsku razliku. Cesta 210 prati ju dobar
dio toga puta.
29

30

Ovaj mali dio Austrije cca 25 km koji treba prijei da bi se

s ove strane dolo do Logarske doline, ba mi se svidio. A svidjelo se i mome jodleru ... vratio se u Vaterland. Tak je vritao od sree da ga je bilo milina sluat.
U ovom austrijskom dijelu, kljuno je skrenuti desno na krianju gdje se spominje Paulievo sedlo. Od tog skretanja cesta
je jo ua, a priroda jo arenija. Ima uz put i onih tapova to
imaju nekakve veze sa snijegom ... koliki su tapovi, mora da
tu bude gadne snjeine.
Na vrhu brda to je valda to Paulievo sedlo, ne pie nigdje
ima i odmorite s vidikovcem. Jeli to mjesto Paulievo sedlo,
ili je to neto/negdje drugdje u okolici, ostat e misterija dok
sljedei puta navratim u ovaj kraj.
Opet Slovenija. Sve pie. Do Logarske doline 15 minuta niz
brdo.

Iako slubeno otvoren do poetka studenoga, najljepe boje

na Paulievom sedlu znaju biti sredinom listopada. Cijela
paleta, ne samo zelena uma i plavo nebo.
31

S ceste treba skrenuti desno, na porti platiti ulaz 5 EUR za

motocikl i put kroz dolinu je otvoren. Izlaza na drugoj strani
nema treba se vratiti istim putem. Taman da se no sve
ispregleda.
Uz cestu kroz dolinu je suho korito potoka. Vjerojatno suho
zbog nedostatka padalina. Neto kasnije ima jo i neki iri
potok ire korito, zapravo a voda na minimalcu. Moram
tu navratit preko ljeta. Usput se na putokazima spominju i
nekakvi vodopadi. Nije mi se dalo silazit s jodlera i trait vodopade, a i spomenuti nedostatak vode je kumovao odluci
da to ostavim za kasnije.
Do kraja doline treba 15 minuta lagane vonje (ogranienje
je na 40 km/h), a sve poinje nekakvim dlakavim govedima ...
kao velike perzijanke. Samo s rogovima.

Dolina u Savinjskim Alpama - nekih 7 km dugaka i uglavnom

tek etvrt km iroka, na visini od 730 mnm ... a pogled na
okolne vrhove fantastian.
32

Izlazak iz doline pa desno kroz Savinjsku dolinu pravac Solava, Lue, Ljubno ob Savinji, Nazarje, Mozirje. U nekim svojim dijelovima, Savinja je isti whitewater heaven.
Od Mozirja dalje uz Savinju ima dosta uzgajalita hmelja.
Barem mislim da one ice i tapovi tome slue ... skoro da
sam siguran.
Ubacio se na autoban kad sam ga uoio (Orla vas - Dramlje), i
preko entjura i marja do Rogake Slatine. Napravio i mali
krug kroz Rogaku. Prelijepo mjesto da bi se samo tako proialo dalje.
Od Rogateca do urmanca ovaj puta izostavljam Hum na
Sutli potom do Krapine lokalno, a od Krapine autoban i
pravo u garau.
Krasnih sunanih jesenskih 480 km.

OpenStreetMap contributors

Cesta 428 uz Savinju od Logarske doline sve do mjesta

Ljubno ob Savinji ... da li ima vie motora na cesti ili kajaka na
Savinji?
33

Dolina rijeke Krke

ovu je zelena ljepotica, i navodno je sa svoja cca 93

km najdua full slovenska rijeka. Dal je stvarno najdua i nije tak vano, a da je i zelena i ljepotica ... jest.
Za dolinu Krke znade se ponekad rabiti i termin dolina gradova, a razlog tome je to je u neka davnija vremena ini
mi se da se radi o 17. stoljeu u dolini bilo preko 50 razliitih gradia i naselja. Na njezina 93
km duine, vrlo respektabilan broj
naseobina.
U dolinu Krke najlake se doe tako
to se iz Samobora starom cestom
ispod brda ue u Sloveniju. Sljedei
korak je u ateu ne otii preko
mosta u Breice, nego prije mosta skrenuti lijevo.
Piece of cake.
No, meni je nekako bilo interesantnije skoknuti
do poetka Krke, pa se provesti njezinom dolinom
sve do atea, odnosno do njezinog ua u Savu
a to ue je taman s lijeve strane maloas spominjanog mosta. Doi do poetka Krke najlake je
autobanom prema Ljubljani, pa se skinuti u Ivannoj Gorici i potom okrenuti na jug ... nema niti 10
km do Krke.
Igrom pukog sluaja, u Ivannoj Gorici zapravo
u susjednoj selendri ljupkom mjestacu u nepo34

srednom susjedstvu, a ime mu je Malo Hudo nalazi se kombinat za proizvodnju avnih cijevi. Kome to treba nemam
pojma, ali eto, nekako opstaju na tritu.
Bili su mi usput pa sam se pozvao na kafcu. Osim ukusne irish
kave, dobio sam i par korisnih naputaka vezanih uz nastavak
izleta zelo dobro.
Od Ivanne Gorice drito na jug, dijelom kroz umu a dijelom
preko zelenih breuljaka, nakon sela Muljava ima skretanje
desno. Na putokazu se spominje i Krka, ali se to odnosi na
selo koje treba proi da bi se dolo do izvora istoimene rijeke.
Ve se u selu Krka prijee mostom preko Krke ... ipak valja
proi jo do sela Gradiek gdje se nalazi izvor.

OpenStreetMap contributors

35

Vozilo se moe ostaviti pred birtijom (gostilnom, jelte) cca

200 metara prije izvora, i preko polja se tipino slovenski
ureenom stazom douljati do izvora.

36

Izvora su zapravo dva jedan je u pilji, a drugi desetak metara ispod nje. Kad je visoka voda kako mi kae kolega,
onda curi i iz pilje, inae izvire samo iz ovoga ispod.

Sad moe dalje ... nazad u selo Krka, svega 3-4 km nakon izvora. Ovdje je to ve prava rijeka, na kojoj u samom centru
mjesta ispred mosta pecaju oni to stoje u vodi do jaja i
jako mlataraju tapovima.

Stajanje do jaja u vodi i vitlanje tapom

ova udna zanimacija u Sloveniji se
naziva muharjenje.
37

Vraam se na cestu koja prolazi prvim dijelom doline (cesta

216) i tu i tamo skrenem na pokrajnje cestice na kojima ima
mostia preko Krke. A ima ih dosta. U ovom prvom dijelu
toka Krke ima i dijelova koji izgledaju fest kanjonski.
Prvo vee mjesto uz Krku je uemberk. Treba proi kroz
mjesto pa se malo kasnije spustiti skroz do vode ... ima tu i
prikladni dvorac za tovatelje te vrste arhitekture.
Desetak km nakon uemberka cesta 216 se odvaja desno od
Krke i tu negdje slubeno i prestaje. Ako se iza sela Podhosta skrene lijevo, u kratkom se razmaku prijee preko dvije Krkine pritoke najprije preko Radeice, a potom i preko
Suice.

Dolenjske Toplice - sviaju mi se mjesta sa rijekom i nekoliko

mostia. Sve je ovdje u znaku namakanja u toploj vodi.

38

Suica prolazi kroz centar mjesta Dolenjske Toplice. Hrpetina

hotela i raznih gostilni, uredan gradi ne atmosfere ... lajkam. Izlazei iz Dolenjskih Toplica ima usput jo mostova, a
izmeu Vavte Vasi i Strae naletio sam i na prvi od nekoliko
mostova s drvenom podlogom.
Do Novog Mesta najvee civilizacije u dolini Krke manje je
od deset km. Guva i anarhija ... veliki semafor na skretanju
prema prvom mostu za centar ne radi natjeralo me da demonstriram vjetine Zagrebake kole Prometnog Krkljanca.
Proao bez zaustavljanja ... sve do sela Otoec. Tamo isto ima
most sa drvenom podlogom.
Preao sam na drugu stranu i odvezao se sve do sela Gabrje.
Da sam nastavio dalje a nisam jerbo ba i nije neto specijalno, kad se usporedi sa Krkom naletio bih na hrvaku
meju.

Od uemberka pa do atea - to bi se moglo nazvati Drveni

mostovi okruga Dolenjskog ... ili tako nekako :-)

39

Vraajui se iz Gabrja, naletio sam u pol ume na golf klub sa

pripadajuim terenima ... sand traps, carts, caddies ... parkirani Jaguari i Land Roveri ... vrlo James Bond like.
Opet sam prejaio preko nekog mosta a ima ih na sve
strane i eto me u entjerneju. entjernej je na poetku
prvog od nekoliko dugakih ravnia (mislim da ih je tri, sve
jedan dui od drugoga) na
cesti do atea.
Nedaleko od entjerneja
ima i selo zanimljivog
imena!

Golf grad Otoec osnovan 1999, godine, golf teren

sa 18 polja (rupa) - Par 72, nadmorska visina 210 mnm,
duina za gospodu 6189 m a za dame 5571 m.
40

U Kostanjevici na Krki se opet prelazi

preko Krke i pripadajuih kanala ... tri
mosta sa drvenom podlogom. Cijela
Kostanjevica je zapravo otok na Krki.
Jel bi to Kostanjevica, kad se prevede na hrvaki, bilo morti Kostajnica?
Ukoliko netko produi skroz do
junog ruba Kostanjevice,
moe uoiti i putokaze za
Kostanjeviku Jamu. Nije
daleko, uz prilaznu cestu ima i
jako bistri potok, i jo treba savladati
cca 50 m od ceste i nekoliko stepenica.
Jo jedan dugaki ravni dalje i eto me u Cerklju ob Krki.
Tamo sam opet preao drveni most (cijeli je drveni) i s donje
strane uz samu desnu obalu Krke uao u Krku Vas.
Nepuna tri km dalje je mjesto gdje se Krka ulijeva u Savu.
S ceste vidljivost i nije najbolja, pogotovo to sva panja ode
na raskupusani asfalt i nervozni promet. Od ispod mosta je
mogue vidjeti dio ua, a na velikom putokazu spominje se
i grad kojemu se
vraam.
Zagreb.

Ue Krke u Savu, nedaleko mosta prije Breica.

S lijeve strane dolazi zelenkasta voda Krke, s gornje strane
mutna voda Save.
41

42

Grad Rajhenburg i Sevnica

vaki puta kad bih proao kroz Krko i krenuo uz Savu

prema Litiji i Ljubljani - ili kada bih se s te strane vraao
prema Krkom vozio bih istom (desnom) stranom
Save. Onako, by default. Fina cesta, asfalt milina, dade se i razigranije odvoziti.
I ba svaki puta bih vidio da na drugoj strani ima nekakvih
dvoraca koji su na vrhovima nekakvih brda. Nije da mene naroito interesiraju takve i sline graevine, al ba me zanimalo kako se do njih doe i najvie, zapravo kakav je
pogled odozgo. Osim toga, s te druge strane ima i nekakva
cesta. Kakva je i dokle ide, ostaje za vidjeti.
Bregana, Obreje, ona cesta to se mota uz autoban, Krka
Vas, Cerklje, Brege, Krko ... zaas do Rajhenburga,
sve lokalnim cestama.

43

Ubrzo nakon izlaza iz Krkog na sjever uz Savu, na cesti br. 5

na brdu s desne strane je veliko sivo zdanje takoer povelikog crvenog krova ... a upravo ispred brda jo i most na
drugu stranu Save. Ta se graevina zove Grad Rajhenburg.
Put do njega je kratak, sladak i strm. OK, kad je mokro nije
ba sladak ... vie onako mastan i pomalo gorkast. Odozgo je
zgodan pogled na savsku dolinu. Iz te gornje perspektive otkrio sam kako se doe na drugu stranu (na cestu uz lijevu
obalu Save). Lijevom stranom sam i nastavio.
Dvadesetak km dalje ovom ugodnom cestom i eto Sevnice.
Mjesto u kojem je onaj drugi dvorac. Nakon centra krianje
desno, pa uzbrdo sa zadnje strane. Grad Sevnica, tako pie na
tabli kod ulaza. Ima i radno vrijeme. Osim dva suncobrana
dopunjena niskim stolovima i pripadajuim stolicama koji sugeriraju odreene ugostiteljske sadraje, nisam ispitivao to
ima unutra. Tek parkirao Tratinicu meu neke velike make,
uivao u pogledu i
osvjeavajuem
povjetarcu koji je
strujao savskom
dolinom. Zrak je
dobro miriao.

Grad Rajhenburg - stari grad burne povijesti. Dapae, najstariji ...

kau neki izvori da se u pisanim dokumentima spominje jo pradavne
895. godine. Sa Grada se prua dobar pogled na dio savske doline.
44

Sputajui se nazad s brda vidio sam da postoji cesta

(Droanjska cesta, mislim da se zove) koja ide dalje u
unutranjost, u brda. I krenuo. Pejzai su ista milina, kao da
su raeni za Windows desktop, samo malo vie advanced.
Sjeam se da sam proao Metni Vrh, Zabukovje, a u selu
Mrzla Planina bio je kraj puta. Asfaltiranog. Pirelli Diablo
Rosso nije kompatibilan sa makadamom, travom i rahlim pijeskom. Proplanak do kojeg sam se dovezao je bio u zeleno
utim tonovima.

Sevnica Grad - na mjestu dananjega Grada i prije su bila slina zdanja.

Zidarija je na ovom brdu poela jo u 12. stoljeu. U pisanim
materijalima prvi puta se spominje 1309. kao castellum Lichtenwald.
45

Spustio sam se do prvog oznaenog krianja odakle se moe

nazad do Sevnice ali potenom asfaltiranom cestom (cesta
424) koja doputa i sportivo vonju. Cesta 424 je super od silaska s brda do Sevnice, ali od silaska s brda pa u desno (unutranjost) nakon 2-3 km prelazi u makadam. Onako, ni
makadam, dalo bi se polako ...
Od Sevnice nastavak istom stranom Save sve do Zidanog
Mosta, uz nekoliko izleta na prilino strme bone ceste tek
za bolji doivljaj savske doline.
U Zidanom Mostu okret za 180, polako nazad do Radea,
prelazak na desnu stranu Save pa onda malo manje polako
do Sevnice, gdje opet na lijevu stranu. Istim putem nazad
doma. Sve skupa 230 km ampak leva, ampak desna.

Sevnica je bila priznati tekstilni centar za

vrijeme bive drave. Osim tvornice, u
Sevnici je bila i poznata tekstilna kola
iji uenici jo uvijek djeluju na cijelom
europskom jugoistoku.

OpenStreetMap contributors

47

Tuhinjska dolina

oline esto dobivaju imena prema rijekama koje

kroz njih protiu, meutim to ovdje nije sluaj ...
ovdje su to Motninica i Nevljica. Ako bih jako inzistirao na preciznosti da ne kaem ako bih htio biti zadnja picajzla morao bih spomenuti da se tu radi o ak etiri rijeke
ili rjeice: Bolska, Motninica, Nevljica i umica. To su etiri
tekuice koje sam ja registrirao ... ne kaem da ih nema jo.
Kako doi do tamo, odnosno kako je sve to klapalo? Poelo je
kupovinom polugodinje vinjete u Obreju, a ubrzo zatim i
nabavkom goriva u Krkom. Dok ja nadolijevam tekuinu koja
mi Poivi telo in duha, na benzinjaru ulijee poljoprivredna
mehanizacija velikih kotaa iz koje istrava kmet u klompicama i arapicama ... osvjeenje dana!
Osim to odmah na izlazu iz
Krkog gore, prema Sevnici fali komad ceste
jerbo opet neto eprkaju,
i to sam bacio brzi pogled sa Rajhenburga, do
Zidanog Mosta sve uobiajeno. Tek u Podkraju skreem desno i
prolazim kroz Hrastnik.
48

Od Hrastnika sljedi uspon na brdo. Smjenjuju se razliite podloge kojima je asfalt tek najmanji zajedniki nazivnik. Kad se
proe prijevoj Podmeja, cesta kojom se sputa s brda doputa ak i ustriju vonju.
U ravniarskom dijelu stalno se prelaze nekakvi potoci i rjeice, a rijeka Bolska denitivni je znak da sam uao u Tuhinjsku dolinu.

49

Iza Prebolda treba skrenuti na cestu 447, prei njome preko

slovenskog A1, i nakon Vranskog skrenuti desno na cestu
414. Ovdje se ulazi u onaj pravi najzanimljiviji dio Tuhinjske
doline cesta koja vijuga prilino uskom dolinom punom
maslaaka. Komotno se ovo moe zvati i Dolina maslaaka.
Na nekoliko mjesta moe se i skrenuti sa ceste i popeti se na
obronke Menine planine.
Usput ima sasvim dovoljan broj restorana, a nedaleko od
ceste su i toplice (Terme Snovik) ... za namakanje u mlakoj
vodi. Bilo mi je zgodno za vidjeti
da se na tabli koja upuuje na
Terme Snovik spominje i famozno
Bikers Welcome.
Ova zgodna cesta zavrava u Kamniku, gdje se i Nevljica jedna od
rijeka Tuhinjske doline ulijeva u
Kamniku Bistricu. Ue je skoro u
centru mjesta, taman ispred jednog od mostova.

Tuhinjska dolina u smjeru istok-zapad povezuje celjsku kotlinu

s ljubljanskom kotlinom, dakle teren oko ceste 414.
Za Tuhinjsku dolinu koristi se jo i naziv Tuhinjsko-Motniko podolje.
50

Iz Kamnika sam se kroz Menge spustio skroz do Save, i uz

Savu to lagano, a to manje lagano preko Litije stutio
nazad u Krko, a to je ve skoro pa doma.

Uz cestu na desnoj obali Save,

na prostoru ispred sportske
dvorane, nalazi se
Litijski olnar, bronana
skulptura kojom
se podsjea na
brodarstvo na Savi,
te da je Litija nekada
bila vano pristanite.
Autor skulpture je
Mirsad Begi,
otkrivena
2010. godine.

OpenStreetMap contributors

51

Orehova vas

rehova vas je mjesto u sjeveroistonoj Sloveniji, juno

od Maribora. Od Zagreba najlake po A2 do Macelja,
onda komadiak lokalnom cestom do Ptuja, koja se
zatim nastavlja u slovenski autoban prema Mariboru. Manje
od 100 km, no to nije
razlog da se usput ne
prezalogaji. Krepki jutarnji obrok, as usual.
Zato Orehova vas ... jel
ima tamo togod zanimljivo?
Ugrubo reeno, nita specijalno
... da nije lokalnog auto moto drutva (AMD Orehova Vas) koje od
1963. tamo organizira motocross utrke.
Kako je sada 2013., to znai da taman slave
50 let motokrosa. No, ako u ba sitniariti,
MX staza uope niti nije u Orehovoj vasi, ve je u susjednom
mjestu koje se zove Radizel.
Ovaj vikend u Orehovoj Vasi na rasporedu su bile utrke za
svjetsko prvenstvo u dvije klase WMX i MX3. Klasa WMX je
naroito zanimljiva ... svjetsko prvenstvo u motocrossu za
mujeres. Me gusta mucho.

52

Poelo je biti zanimljivo jo prije blagajni. Taman kupujem

ulaznicu, a iza mene dolazi grupica na starim Puchovima i Tomosima. Stari Puchovi svi jednake boje nekakva musava
tamno crvena. Kao da je lakireru ostalo vika 3-4 kile boje od
farbanja neije Lade karavan, pa ono ... da se ne baci.
Dva metra dalje Silvin Vesenjak ivua legenda, slovenski
MX i enduro veteran zajedno s jo nekim kolegama iz AMZS
eprka oko nekoliko starih MX-era u razliitim stadijima raskupusanosti. Budu ih poslagali unutar staze kao mali muzej
na otvorenom. Svia mi se ova ideja o prigodnom muzeju
motocikala na otvorenom neovisno o injenici da je divno
udo to je neto od ovih starih motocikala uope preivjelo
sve te godine. Gledajui ih, ne mogu se oteti dojmu da se
neki od njih jo uvijek koriste za ono za ta su i napravljeni.

Od svih izloenih starih

motora, moju je panju
ipak najvie privukao
jedan koji ba i nije MX ...
Tomos Cross 50 Junior.
Imao ga i vozio
tamo negdje 82-83 :-)
53

AMD Orehova vas

AMD Orehova Vas - 2013. godine je obiljeena 50-ta godinjica
MX utrkivanja. U povijesti takmienja pie da je prva utrka
odrana 25. 08. 1963.
Osim toga, spominje se i da je 10. svibnja 1970. odrana utrka za VN
Jugoslavije, u okviru svjetskog prvenstva u klasi 250 ccm ...
51 natjecatelj iz 19 drava.
Poredak je na kraju dana bio ovakav:
1. Jol Robert (Belgija),
2. Miroslav Halm (SSR),
3. Sylvain Geboers (Belgija).
Te je godine Jol Robert poeo voziti za Suzuki, nakon vie godina
(i tri titule svjetskog prvaka) na Z-u.
Isto mjesto, ista klasa, tri godine kasnije:
1. Genadij Moiseev (SSSR)
2. Heikki Mikkola (Finska)
3. Hkan Anderson (vedska)
Prva pobjeda te godine za
Moiseeva ... od godine ranije
(1972.) Moiseev vozi KTM.
Sljedee godine za KTM osvaja
prvu titulu svjetskog prvaka. >>>>

54

Jo je relativno rano nema ni 10 sati upravo se zavrava

neki od treninga i putaju nas unutar kruga. A tamo kao na
kirvaju ... par tandova sa opremom, malo arenih balona za
djeicu, nekoliko peenjara koje nude evape, friideri sa
hladnim sokiima ... i razglas koji zaudo funkcionira. Naravno, kakav je i red na potenom kirvaju, nije manjkalo niti raznih vie ili manje ivopisnih likova.
I opet nabasam na Silvina Vesenjaka sa drutvom sada
slau one stare MX-ere pod nekoliko atora koji predstavljaju
izlobeni prostor. ak sam uzbrdo za njim nosio tender od
jedne od starih ezetki ... ha!

Staro eko eljezo u ono doba ehoslovako jo

uvijek juri po blatu i die prainu ... sve ovisi o
pripremljenosti staze :-)
55

Budui sam kupio ulaznicu i za boksove (10 EUR staza, 5 EUR

boksovi), svratio sam i na brdo da vidim ta dame rade.
Uglavnom peru se i glancaju motori nakon netom zavrenog
treninga ... ili se odmara i prikuplja energija za predstojee
utrke.
Vrlo simpatine mlade dame ... talijanke Erica Lago (987),
Chiara Fontanesi (8), Floriana Parrini (93) i Francesca Nocera
(116), nizozemke Nancy Van De Ven (85) i Marianne Veenstra
(149),australka Meghan Rutledge (66), poljakinja Joanna Miller (19), vicarka Virginie Germond ... i njih jo dvadesetak.

OpenStreetMap contributors

Bilo je tu jo zanimljivih motocikala, ipak je ovo takmienje

svjetskoga ranga ... tko je htio zabadati nos malo detaljnije,
mogao je vidjeti zgodnih ia ... i zgodnog osoblja za odravanje opreme.
Kad su izale na predstart bilo ih je simpa gledati kako tapkaju iza rampi kao da pleu indijanski ples za prizivanje kie
i tjeranje zlih duhova. A onda su krenule ...
Curke voze zaozbiljno ... ja se po toj stazi ne bih ni na dupetu
otsklizao.

OpenStreetMap contributors

Vozai klase MX3 su se poeli okupljati na predstartu, to je

meni bio znak da se uputim prema izlazu ... izaem iz kruga a
upravo poinje tiljenje uzbrdo i nizbrdo. Vodei je bio domai voza, Klemen Gerar, pa je publika bila zauzeta bodrenjem.
Prije nego otpraim doma uhvatim priliku i porazgovaram sa
Miranom Stanovnikom ... on i njegov 450 Rally pod naranastim atorom ... petnaestak minuta ugodnog razgovora i razgledavanja motora. ak je skinuo i sjedite od motora da
privirim ta ima ispod ... ostalo mi samo jo da ga malo provozam.

59

Mislinjska dolina

itoma dolina jo pitomije rijeke Mislinje, od istoimenog

mjesta protee se prema sjeverozapadu, taman do Dravograda. Kako doi do Mislinjske doline najlake bi bilo
objasniti nekom skijau kome je Rogla jedna od uobiajenih
zimskih destinacija.
Ako se u Sloveniju ulazi sa zagorske strane, onda sve poinje
u Rogatecu ... zaobie se Rogaka Slatina, a onda se preko
Podplata i Poljane ve nekako napipa put do mjesta Slovenske Konjice. Tko se misli vraati istim putem, preporua se da
za sobom prosipa nekakve mrvice ...
Nakon Slovenske Konjice znade biti malo tricky nasnifati
cestu do Mislinje ... sve vodi prema Rogli, tako da do mjesta
Zree - gdje poinje uzlet na Roglu - uglavnom nema suvie
zabadanja nosa u kartu. Da, da ... imam negdje doma u regalu i GPS sa AdriaRoute ...
Nakon Zrea treba skrenuti desno na Stranice, pa na Vitanje,
u Vitanju opet desno na Doli (ima nekoliko tih Dolia) i u
Gornjem Doliu jo jednom
desno. Malice uzbrdo i
eto Mislinje ...
Rijeka Mislinja se najveim
dijelom skriva od pogleda,
zaogrnuta uobiajenim
kamuanim zelenilom.

60

Ne treba dugo da se uz cestu pone uoavati zelenilo koje

ba i nije toliko uobiajeno ... a znade biti i zdravstveno
korisno, ako se uoblii u odgovarajui napitak sa
blagotvornim djelovanjem na bubrege.

61

Uvjetno reeno, jedino poznatije mjesto u ovoj dolini je Slovenj Gradec. Simpa mali gradi, izgleda kao da je pobjegao iz
susjedne Austrije ... ulickano, pod pagu, ak imaju i rampe
na ulazu u centar.
Do Dravograda ima manje od 10 km. Skoro nije za vjerovat,
ali u tamonjem OMV-u nemaju sendvia ... katastrofa. Preao dravski most i skrenuo lijevo - cca tri km do plave table :-)

Od znamenitosti Slovenj Gradeca, meni se najvie svia

Tina Maze.
OpenStreetMap contributors

62

Subota, 10 sati prije podne, junotajerska pogranina cesta.

Promet nikakav ... tu i tamo koji motori da se spusti s brda.
Idealni uvjeti da se malice razgibaju nove, juer ujutro stavljene frike Metzeler tihotapke ... bez pretjerivanja, tek do
slonovog repia.
Najprije do onog jezera prije Sobotha, pa nazad na brdo na
krau pauzu ... tek da vidim ta ima parkirano. Nema uobiajene guve i muvinga, ne rondaju Akrapi i Joimure ... valda je
jo bilo prerano.

Legendarna i na sva usta hvaljena austrijska cesta 69,

zapravo se zove Sdsteirische Grenz Strae B69.
Alzo ... Junotajerska pogranina cesta B69.

63

Nije mi se dalo ii nazad istim putem, pa mi je palo na pamet

da se vratim preko Radelja to je znailo da moram opet
slonia vui za repi ... ovaj puta do rotora prije Aibla, pa uzbrdo cestom 76. Asfalt je najveim dijelom u super stanju,
tek na dva mjesta uz neto zakrpa ali nita dramatino.
S Radelja se sie skroz na Dravu, uz koju ide slovenska jedinica (cesta broj 1) do Maribora. Cesta je dobra i brza. Kroz
Maribor sam proao taman toliko
koliko se mora.
Autobanom do Ptuja je bilo
BO. Cirkus je poeo vrlo brzo
po silasku na lokalnu
cestu prema Macelju.
Da sam neki sekirljivi tip, bilo bi me
lagiralo ... kolone
kakve dugo nisam
vidio. Srea pa nisam
sekirljivi tip.

Koncert za Akrapovi Evolution u V2 duru, austrijskih skladatelja

Kronreifa i Trunkenpolza, izveden je na otvorenom,
izmeu Lavamnda i Radelja.
64

Koanska dolina i
Slovensko primorje

oanska dolina je nevelika dolina odreena Senoekim brdima i Gabrkom gorom sa sjevera te brdima
iznad rijeke Reke s juga ... barem ja to tako doivljavam. Mogue da postoji i neka geografski ispravnija denicija. Ova maloas spomenuta rijeka po imenu Reka je najvea
slovenska rijeka ponornica, a izvor joj je u Hrvatskoj.
Ako preskoimo slovensku granicu i poneki kilometar autoputa, dan je poeo skretanjem u Postojnu. Tamo sam zadnji
puta bio nekih davnih kolskih dana u sklopu nekakve
ekskurzije ... toliko davno da se ni priblino ne mogu sjetiti
kada je to bilo.
Iz Postojne nastavljam idilinom cestom koja bajkovito vijuga
meu pitomim breuljcima, a sve s pogledom na manje pitome planine na horizontu.
Ha ... ovaj dio planine na horizontu se ne uklapa u dananju priu ... ja bih trebao
prema Pivki, na jug ... nita
planine sa bijelim ekama ...
bit e da sam fulao izlaz iz
Postojne.
Okret za 180, teraj nazad.
Taman dobar razlog za jo voziti po ovoj cesti. Skuio sam
pravu cestu i lagano dalje do Pivke. Sasvim je vjerojatno da
66

je ova dionica od Postojne do mjesta Pivke dio Pivke doline (doline rijeke Pivke) jerbo sam istu preao najmanje dva
puta.
Do Pivke jedva da ima desetak km i malice je guvica jer je
ovo oito dio nekog koridora do slovenskog mora. Na izlazu iz
mjesta dade se vidjeti togod tenkova na postoljima scenograja pred Parkom vojake zgodovine ... mokri snovi za frikove militarije.
Otprilike negdje na izlazu iz Pivke i poinje Koanska dolina.
Prije mjesta Kal treba skrenuti desno na cestu 622, promet
prema moru ostaje iza mene i sada moe dalje. Malo ak i
skreem sa 622, tek da proem kroz Dolnju i Gornju Koanu,
i ubrzo se putem uz eljezniku stanicu vraam nazad na 622.
Planinarima bi cesta mogla biti interesantna zbog velikog
broja markacija koje upuuju na razne staze i vrhove.

Nekadanji ent Peter na Krasu od 1952. se zove Pivka.

Prije 2. sv. rata bila je sastavni dio talijanskog Alpskog zida - utvrene
linije kakve su u ono doba bile popularne.
67

Cijela cesta zapravo i nalikuje asfaltiranoj planinarskoj stazi sa

koje se periodiki nazire dolina ispod nje. Cesta 622 izlazi na
neku glavniju cestu oko dva-tri km prije Divae.
Divaa i Kozina ... imena i lokacije iz nekih mnogo ranijih vremena, vezani jedino uz odlaske u Trst. Ako se ilo vlakom
onda je tema bila Divaa, ako se ilo autobusom govorilo se o
Kozini. Kljuna rije bila je carina, ba ono to je od koliko
juer EU, jelte sve manje zanimljivo.
Na eljeznikoj stanici u Divai sam popriao sa prometnikom
... kae da je to i dalje veliko eljezniko vorite i da sljedee
godine planiraju neku veu modernizaciju ... donji dio stanice
bude u staklu i tako to ...

OpenStreetMap contributors

68

Sredinom osamdesetih godina prolog stoljea sam idui iz

Trsta na graninom prijelazu u Kozini izaao iz autobusa nosei pod rukom ganc novu Dainese konu jaknu ... mirisao je
po koi cijeli autobus i jo kilometar iza njega. Carinici su ocijenili da e jo bolje miriat ako im ostavim 60 DEM ... to je
cijenu jakne zaokruilo na 500 maraka. Svata je prola, svugdje bila, a jo je iva i itava. Ovom prilikom Dainese sam u
onom duanu tek malo pogledao, i na susjednom OMV-u
spraio zalogaj i napitak.
Cesta od Kozine dalje prema Kopru je isto zadovoljstvo za
vonju dobar asfalt i dobri pejzai. Stanem malo, uivam u
pogledu ... razliite zelene nijanse okolnih uma, areni cvjetii, odlina cesta ... i onda se malo jae okrenem na desnu
stranu i vidim da je svijetloplava boja neba dopunjena jednom krasnom neto tamnije plavom bojom ... more.
Transki zaljev. Potpuno sam smetnuo s uma da sam ba toliko blizu Italije, iako sam do prije pola sata etao Divaom i
Kozinom. Dvije do tri sekunde kasnije bljesnula mi je skoro
genijalna ideja kad sam ve tu gdje jesam da bih mogao
kompletirati Istru ... to znai sjuriti se dolje do pred Trst.
U rnom Kalu sam za pola sekunde promaio skretanje ... ili
barem ivim u tom uvjerenju. Mislim da sam trebao skrenuti
tamo gdje je na tabli pisalo Osp. Ali nema veze ... skrenuo
sam tri-etiri km kasnije ... u kojama. I doao na krianje
lijevo 2 km Muggia, desno 5 km Trieste. Lijevi migavac i nedugo potom evo me ...

Izlaz iz Kozine prema jugu, cesta 409 ... prvoklasna

scenograja, naroito po desnoj strani.
Inae, cijela 409-ka je zanimljiva za vonjicu.
70

Muggia (slovenski naziv je Milje) je simpa primorski gradi na

jedinom dijelu Istre koji je nakon 2. rata pripao Italiji. Uske
uliice i uski prolazi, mali balkonii ... prava mala Venecija.
Takoer i puno plovila razliitih dimenzija. Moram doi u skorije vrijeme pogledati sve to malo detaljnije.

Skroz od Muggie na zapad, prema bivem graninom prijelazu San Bartolomeo (Lazaret sa slovenske strane) obala je civilizirana dijelom za kupanje, a dijelom za privez brodica.
Prvo to se od Slovenije ugleda kroz lovorovo i maslinovo
lie ponad Ankarana neka su postrojenja oko Kopra. Obiem ja to i uletim u labirint krunih tokova s odijeljenom
unutarnjom i vanjskom trakom ... i itajui putokaze napipam
nekako i obalu. Zanimljiv gradi, ali nekako generira podijeljene osjeaje ... nije me ba privukao da se vraam. Nije da
mi se ne svia ... ali neto mi tu ne pae.
In my book, Koper = Tomos. Pitao sam na jednoj benzinjari
strieka koji tamo radi gdje je tovarna Tomos. Kljune informacije su prati izlaz prema Puli i pie na zgradi Hidria.
Bio, vidio, teta rme ...

Zilijarda rotora i duplih prometnih traka, u kombinaciji sa

trunicu manjkavom vertikalnom signalizacijom ekasno su
me odgovorili od ideje da detaljnije razgledam Koper.
72

OpenStreetMap contributors

Odmah nakon Kopra, bolje reeno odmah uz Koper je Izola.

Pamtim je iz onih vremena po rmi Mehanotehnika.
Nemam pojma ta je od toga ostalo. Ima lijepi vidikovac uz
cestu na izlazu iz Izole na zapad.
Piran je sljedee mjesto na putu. Svia mi se. Oito je bilo da
nisam jedini kome se svia. Priutio sam si i pauzu uz obalu,
s pogledom na famozni piranski zaljev, savudrijsku valu, ili
kakogod ...
OK, Portoro ima ono neto to ga izdvaja iz ostalih mjesta na
slovenskoj obali Istre/Jadrana. Ima notu Opatije, daak Azurne obale, velike hotele i parkirane velike tutae. Sreen je i
ulickan ... puno zelenila, terasa restorana i kaa, ureene
etnice ... lajkam. Nisam se urio da izaem iz Portoroa.

OpenStreetMap contributors

Tartinijev trg u Piranu uinio mi se kao zgodna polazina

toka za krai obilazak grada.
Portoro me takoer uspio zadrati neko vrijeme.
73

Do Hrvatske treba jo proi mjesto Lucija doe kao predgrae Portoroa a zgodno mi je bilo i pogledati usput i Seoveljske soline, solanu na uu Dragonje koja vie nema
nikakvu ozbiljniju trinu poziciju ive dijelom i od organiziranih obilazaka za turiste. Panju su mi privukli i lijepo ureeni vonjaci oko Parecaga i Seovlja.
Na granici skoro da me nisu ni registrirali ... kao da sam
ugav. Hajde, neka im bude ...

OpenStreetMap contributors

75

Kostanjevica na Krki

e na Obreju je razlika u naoblaci bila nevjerojatna

izaao sam iz prilino sunanog Zagreba, s tek pokojim
oblaiem, a kreem se prema oblanoj fronti koja
uope ne ostavlja prostor pitanju jel bude padalo ... pitanje
je tek za koliko vremena. No dobro, tik pred Krkom se to sve
s oblacima poneto i stabiliziralo pa je izgledalo donekle podnoljivo.
Nekako ve po navici ili po inerciji krenuo sam preko
mosta desno (dolazim u Krko iz Breica), cestom uz Savu.
Pet-est km dalje odluim da se ipak ne udaljavam previe
na zapad, tko zna to sve ovi oblaci budu dovukli i u to se
budu izrodili ... neka sam ja blie granici pa mi je lake zbrisati doma.
Ali, kad sam ve tu, ispod Rajhenburga to je onaj dvorac to
se vidi desno na brdu preko Save, i do kojega se popnem gotovo svaki puta kad navratim u ovaj kraj hajde da bacim oko
s brda. Sve do sada kad bih navratio u prolazu bilo bi prekrasno vrijeme, vedro i sunano. Sada to nije sluaj
Po ovakvom oblanom vremenu, scenograja malo baca na
Meuzemlje ... Orka i Trolova nije bilo za vidjeti, mada sam
naslutio da vrebaju iz granja na nekim lokacijama.
Za divno udo, ak su i glavna vrata ovoga puta bila otvorena
... eto prilike da virnem i u dvorite unutar zidova. Pravo budi
reeno, dalje me i ne zanima.

76

Evo, ovdje sam kod Rajhenburga trei ili etvrti put, i tek sam
sad primjetio da se jednom cesticom prilino grubog asfalta
onako pomalo skrivenom izmeu nekakve zgrade i velikog
drvea moe nastaviti i dalje uzbrdo. Dvije-tri nepregledne
krivine kasnije i eto me uz velike vonjake prepune jabuka.
Spustio se s brda, proao kroz Krko, sa junog rotora izaao
na lokalnu cestu kroz Brege i Drnovo i ubacio se na neku
drugu cestu koja vodi prema Kostanjevici na Krki ... barem
tako pie na putokazu. O oblacima nita nije pisalo prizori
ispred mene govorili su tisuu rijei.
Dokopao se Kostanjevice na Krki. Svia mi se to mjesto veliki otok na rijeci Krki i nekoliko drvenih mostova koji ga povezuju s okolicom. Slovenska Venecija.

Zrele jabuke, tek koji dan prije berbe, i uto lie na usputnom
drveu - nema nikakve sumnje da jesen moe biti odlino vrijeme
za izlet u Kostanjeviki kraj.
77

A tek okolica ... isti art ... ak pomalo i nadrealno. Stotinjak

skulptura uglavnom od hrastovine dostupno za razgledavanje u potpuno prirodnom okruenju. Skulpture su nastale
na skulpturalnim simpozijima Forma Viva koji se ovdje odravaju jo od ranih 60-tih godina prolog stoljea. U zadnje
vrijeme Forma Viva se odrava bijenalno. Autori skulptura su
umjetnici iz itavog svijeta.
Vei dio skulptura je razmjeten po iroj okolici nekadanjeg
cistercitskog samostana u kojemu se nalazi i Galerija Boidar
Jakac.

Slovensko sonce, skulptura sa Forme

Vive iz 1970. godine. Autor je japanski
kipar Taizo Murakami.

78

Od ovog art poligona, nom bijelom cestom koja se ulja

kroz zelene breuljke, moe se dovesti i do puta opet asfaltiranog kojom se ide do nedaleke Kostanjevike jame. Krasni pejzai, potok, mostii i ono to mi je naroito privuklo
panju kolni prijelaz pliakom preko potoka. Morao sam
uloiti jai mentalni napor da se odgovorim od ideje da proletim motorom kroz taj pliak ... pa to bude.
Juno od Kostanjevice je brdo iji su vrhovi konstantno bili
uukani u oblake ... normalno da mi je to upalo u oko jo
dok sam prilazio ovom kraju. Hrvaka meja ide ovim brdom,
nema vie od 10 km od centra Kostanjevice.
U prvom uzletu uzbrdo doao sam do kraja nekog sela gdje
mi je ljubazni mjetan na iznenaujue dobrom hrvatskom
objasnio da nastavak ovom cestom ovim motorom nee
proi barem bez promjene guma (to me ve ne znam koji
puta potaknulo da pogledam ta ima dostupno od dual-sport
guma u dimenziji 17). Ali, ako elim preko brda nek se vratim nazad do centra pa onda tamo nek raspalim na Globoice
i Otrc. Tako sam i napravio.
Dole skroz nizbrdo, do otoka na Krki, i onda ne preko njega
ve desno. A tamo opet neto veliko, neto to je teko ne
uoiti veliki mozaik koji se protee preko cijele sjeverne fasade lokalne osnovne kole.
Mozaik prikazuje neke ope poznate dogaaje iz 1573. godine. Autori su slikar Ivan Seljak-opi i mozaiar Alo
Tambosso.

Od nekadanjeg samostana, gdje je sada galerija Boidar

Jakac, pa do Kostanjevike jame, bijela je cesta prolazna za
sve tipove motocikala.
80

Odlina cestica uzbrdo. Poinje i kiica ... onako rijetka i naporna ... ali ne dam da mi pokvari gut. Kako se penjem
prema vrhu, i kiica postaje rjea. Nekoliko sela, pa kroz umicu, onda makadam ... i opet neko selo, pa makadam kroz
umetinu ... sve no nizbrdo. Nekoliko tabli pokraj puta koje
upozoravaju na meju/granicu (2-3 slovenske table i jedna hrvatska) ... i konano poteni asfalt.
Iz svega ovoga izronio sam negdje oko mjesta Prunja Vas
odakle sam se spustio prema Krki i po kiici koja je opet poela polako do atea i ispod brda pravac ZG.
Ona MX staza u Prilipama je pred mjesec dana bila totalno
zaputena, a ovom prilikom su na njoj bili bageri i razna mehanizacija, to mi govori da e uskoro opet u svoju prirodnu
funkciju.

OpenStreetMap contributors

82

Bela krajina

tmosfera se ugrijala, jutarnja maglutina se povukla,

nebo je opet preteito plavo. Proao sam Ozalj i
komad puta vozio neloom cestom uz Kupu, u Jurovskom Brodu skrenuo desno ... i eto me u Sloveniji, na cesti za
Metliku. Kako sam proao granini prijelaz, uao sam u dio
Slovenije koji se zove Bela krajina. Ugrubo i krajnje neprecizno reeno, to je podruje od Metlike na istoku do Semia
na zapadu, i onda skroz dole do Kupe, do hrvake meje.
Okvirna ideja bila je mali ir po Metliki jerbo htio-nehtio
kroz Metliku moram proi i dalje preko rnomelja na
Vinicu, pa na Bosance na staroj
rijekoj. Uz eventualno mogue
poneko skretanje s puta. Po
Metliki dva ira i po donjem
centru i po gornjem centru ...
barem ih ja tako doivljavam. Ovo donjem bi bilo kroz onaj
dio mjesta koji je uz cestu, a pod gornji mislim na onaj dio
na brdu desno od ceste. Onaj na brdu je areniji, ivahniji i u
svakom pogledu ljepi i ugodniji.
Malo prije centra nalazi se i nekadanja tvornica beti
imali su svojevremeno sasvim nog base-layer vea od
polipropilena. ak su ga radili i za slovenski GSS. Od svega
toga koliko ujem nema vie nita. I onaj nekadanji
tvorniki duan ispred ulaza je sada pretvoren u nekakav
duan sa baby oblekicama.
84

Inae kad se spomene beti, meni je prva asocijacija onaj

enski lik iz komandanta Marka, to ivi u tvravi i radi pite.
Ostaje vjeita dilema: jel komandant Mark troio i Beti, ili
samo njezine pituljice? Blafa i alosnu Sovu neu spominjat
... a ni Flokija.
Nije problem izai iz Metlike i krenuti prema rnomelju. Nije
problem niti voziti malo laganije jer na dnu onog dugakog
spusta esto zna biti policajac sa radarom. Tek minorni
problem moe biti da se oko 3 km nakon izlaska iz Metlike skrene ulijevo na krianju prema mjestu Otok. Nije
potrebno ulaziti u mjesto ve se s krianja vidi ta je tu
neobinoga: uz cestu parkirani DC-3 Dakota
(C-47 Skytrain).
Za vrijeme druge svetovne vojne, ovdje je bio partizanski aerodrom sa kojega su sa tadanje slobodne teritorije prebacivani ranjenici u
Italiju. Zapadni saveznici su ovaj aerodrom
zvali Picadilly hope.

85

Sumnjivi tamniji oblaak prolazio je nebom malo prije nego

sam stigao do mjesta Gradac, nekih 5-6 km niz cestu od
Dakote. Most preko rjeice Lahinje i staro zdanje Grad
Gradac nikako nisam mogao zaobii. Ovaj stari grad ima
izuzetno zanimljivu lokaciju nalazi se na velikoj okuci
Lahinje, tako da se ini kao da se nalazi na poluotoku, i sve to
sa strmim obalama i uz pripadajui mosti. Svata se stigne
vidjeti kad se s malim motoriem uljam po komiluku ... nije
za vjerovat koliko stvari vie se dade uoiti.
udo jedno.

Okuka na Lahinji na kojoj se nalazi Grad Gradac ostavlja

dojam poluotoka. Cijelo zdanje mami da ga se pretvori u
ozbiljniji turistiki generator prota.
86

Odmah iza ranije spomenutog mostia

cesta se rava lijevo rnomelj, desno
Semi. I do jednog i do drugog po 7
km. Ako elim izai na staru
rijeku, moram lijevo preko
rnomelja. No, najprije u ipak
desno ... dodue ne ba skroz
do Semia, ve neto blie.
Tri, moda etiri km kasnije,
eto me na traenoj lokaciji ...
lijepo pie Konec asfalta. OK,
traena lokacija su zapravo dvije
lokacije jedna je izvor rjeice
Krupe, na koje se skree desno od
ovog znaka. Sam znak zapravo se odnosi na
cestu iza njega, vie onako po lijevoj strani.
Dio populacije sklon bjesomunom jurcanju
po blatu mogue se prisjeti da se jedna od
utrka slovenskog MX prvenstva vozi u mjestu
Stranska vas pri Semiu. E, to je ovdje, kilometar i malo jae sjeverno od izvora. Stranska
vas pri Semiu i Krupa su dva susjedna sela.

Krupa u Sloveniji ...

Ima i Slovenija svoju rijeku Krupu. Duina joj je itavih
dva i po km, al joj zato izvor super izgleda ... tridesetak
metara ogromna stjenuga, do koje treba sii prilino
strmom i prilino kvrgavom stazom.
Scenograja lmska ... za avanturu B produkcije. Mala
dolina skrivenog ulaza, duboki izvor ispod kamenog
zida, prozirna plaviasta voda sa travuljinom koja
mjestimino dopire skroz do povrine. Pa jo mali
slapi i mali kanjoni kojim ova idila izlazi iz kadra.
Ubilo se za nastavak lma Doc Savage: The Man of
Bronze. Savage ... Doc Savage ... :-)

87

Iz Krupe i Stranske vasi vraam se nazad u Gradac istim

putem. Zelena polja i crvena zemlja pratile su me skroz do
rnomelja, lako mogue nove lokacije jednog dijela onog
slovenskog kombinata za proizvodnju i motanje avnih cijevi.
Od tri benzinjare u rnomelju, na onoj najjunijoj bilo je i
sendvia sa tunjevinom. Mateievu eernu vodicu imaju svi
i svuda. Lokomotivu na eljeznikom kolodvoru takoer
imaju svi i svuda.
Pukim sluajem vidio sam da je u centru mjesta ispod velikog
mosta ue Dobliice u Lahinju. Ue lijepo izgleda i do njega
je mogue spustiti se motoriem.
Diem sidro iz cijelog ovog kolorita, uz povremeni pogled na
zelena polja to poimaju dobivati uti lajer od uljane repice
koja upravo poinje cvjetati. Budem navratio opet.
Vozei se dalje od rnomelja prema Vinici i Kupi, lijevo od
ceste se daju uoiti i putokazi na kojima se spominje Krajinski
park Lahinja. Radi se o izvoru i prvih 7 km toka Lahinje koji su
zatieni zbog raznih zanimljivih prirodnih ljepota. Dio se
moe odvoziti i motorom, no oznake su tako manjkave da se
sve svede na traenje putokaza i okret nazad. Do Kupe i
granice je 8 km.

Parna lokomotiva J 25-018 (Jeklena Pe) proizvedena je

1921. Od 1983. je ukras ispred kolodvora.
Naranasti KTM proizveden je 2006. i jo je u prometu.
88

 OpenStreetMap contributors

Radenska tri srca

ubotnji ir poznatim cestama Slovenije potaknuo je

nekog crva koji je navalio da bi bilo zgodno proi i dijelovima Slovenije kojima se do sada nisam vozio. Ili
barem nisam vozio due vrijeme. A nekoliko dana ranije
sedam ili osam, ne vie juriajui Varadinom na sasma
malom uki (Duke 200) palo mi je na pamet da se i s ove
strane moe ui u Sloveniju te da tim krajevima ba i nisam
jezdio u skorije vrijeme.
Od Varadina do akovca nije daleko ... recimo, kao od Poege do Pleternice. Potom jo malo na sjever, do Murskog
Sredia kao od Pleternice do Griia. Alzo, as posla. No,
Slavoniju na stranu, moram spomenuti da mi je cijeli put od
akovca do Murskog Sredia vie nekako u austrijskom iru
... jako mi je nalik na relaciju Mattighofen Braunau am Inn.
Dojam slinosti dodatno poveava i most u M. Srediu u
kombinaciji sa graninim prijelazom Braunau am Inn je mostom povezan sa gradiem Simbach am Inn, koji je u Njemakoj ... most je nekadanja
granica. Jedino to
sam sada preko
mosta uletio u Sloveniju, na korak do
Lendave ... u koju nisam uao uobiajeno
ispod podvonjaka

90

pa sa zapadne strane ve desno od te glavne ceste kroz Petiovce, preko nadvonjaka, pa sa istone strane. Sa istoka
nemo fulat da je maarska granica takoer jako blizu.
uti se uljana repica, sve mirii, mirno nedjeljno prijepodne.
Na oblinjem stadionu nekakva juniorska nogometna matineja, ak i onaj betonski Snoopy na rotoru izmeu Spara i
Mercatora spava. Treba navratiti u neko manje uspavano
doba dana.
Lokalnom cestom do Murske Sobote je nekakvih tridesetak
km. Ve od ulaza u grad poela su preusmjeravanja prometa i
obilasci frikoasfaltiranim pomonim stazama, to je sve rezultiralo nikakvom voljom da barem zastanem, kamoli da se
uvaljujem u centar i pogledam jel i ovdje kolektivni spavanac
jo na snazi. Odoh dalje jo lokalnijom cestom, sve kroz slatkasti miris i vritee utilo polja uljane repice.
Opet preusmjeravanje ... ide me ovo danas. Hop, hop, hop ...
desno, lijevo, opet lijevo, sada desno ... preko Mure i etiri
murska rukavca eto me kako Panonskom cestom uz grgljanje
Akrapa taman usporavam pred tablom koja odmah asocira
na tri srca ...

Svuda oko Murske Sobote nepregledna su polja uljane repice.

To za sobom povlai i nepregledan broja pela ... prolazak kroz
takvu koncentraciju pela zna biti omanja gnjavaa.
91

Za gemit i za namakanje
Nije bio nikakav problem proi kroz gradski park na junom ulazu u Radence, sve lagano slijedei putokaze.
Sve je blizu. I stara punionica mineralne vode i turistikiji dio sa restoranima, hotelima i zdraviliima.
Spominje se da je poetak punjenja boca zapoeo jo
1869. godine, a sam izvor je otkriven 1833.
Brand Radenska Tri srca
ustanovljen je 1936.
Usputna informacija - logotip
Radenska Tri srca nastao je
1931, a autor je slovenski ilustrator Milko Bambi.

93

Jo malo zapadnije od Radenaca, i na samoj obali Mure, ima

jo jedno poznato mjesto ... nekima po poljoprivrednom
sajmu, nekima po Zlatnoj i Srebrnoj penini, a nekima po
speedwayu. Speedwayu, kojeg vie nema ... stadion je pretvoren u nekakav sportski teren sa jogging stazom, skateboard parkom i raznim igralitima. Mjesto se zove Gornja
Radgona.
Opet situacija sa dva grada u dvije drave, most meu njima.
S druge strane Mure, preko puta Gornje Radgone, austrijski
je gradi Bad Radkersburg. Povezuje ih most prijateljstva.
im je u imenu mjesta Bad, nije teko pogoditi o emu se
ovdje radi ... itav kompleks ljeilita i hotela koji se vrte oko
ljekovite termalne vode. Gledano po automobilima parkiranim na parkiralitima mnogih hotela, klijentela nisu slovenski
penzioneri kao u Radencima.
Ima u Bad Radkersburgu i
nekakvih starih zidina, no najzgodniji mi je stari dio
mjesta. Cijeli je
otvoren za promet, brzina je
ograniena na 30
kmh, ali je bio veliki gut nekoliko se
puta lagano provesti
skoro praznim uliicama za
vrijeme nedjeljnog ruka.
Speedway vie ne stanuje u Gornjoj Radgoni ... sad
furaju skejtove i role.

94

A onda je svizac zamotao okoladu ... iako sam imao kini

kombinezon u torbici na gepeku, oblana masa koja je dolazila sa zapada imala je boju od koje je i ona vritee uta od
uljane repice dobila nekakvu olovniju nijansu. Hajde da ja
krenem doma lagano ...
Skroz do zapadnog ruba Lendave nije me stigla oblaina. Prelazei rotor na nadvonjaku preko slovenskog A5 zahvatio
me samo jedan krai tu, ali sa onako nim velikim kapljicama. Do hrvake meje tek neka sitna kiica, a onda je na izlazu iz M. Sredia i ona prestala. Ha, bri sam od oblaka.

OpenStreetMap contributors

95

Bo i Donaka gora

rva stanica Rogatec. Iz Rogateca na zapad na neizostavni krug po Rogakoj Slatini, iz koje se otiskujem na
sjeveroistok, privuen pogledom na obronke Haloze
ije ume mijenjaju nijansu zelene ovisno o prometu grudastih oblaia iznad njih.
Cerovec pod Boem, Zgornje Seovo, Sveti Florijan ... ve se
iz raznih kuteva sa raznih mjesta na cesti moglo vidjeti neko
brdo oblika zuba morskoga pasa, no tek na izlasku iz Svetog
Florijana mi je postalo jasno da je to ipak neto jae od vidikovca na lokalnom brdu.

Pitanja naviru ... ta je to i kako se tamo doe? prva su

dva. Tree je Jel ima asfalta do gore?. Prvi dio onoga Kartu
itaj i seljaka pitaj ne prolazi jerbo karte nema. Seljaka pitaj
je prolo sluajno ... ljubazni lokalac mi objasnio ta je to to
je Donaka gora i djelomino kako se do tamo doe. Skuio
sam da preem glavnu cestu, i onda na nekom mjestu lijevo,
i jo na nekom mjestu opet lijevo. Pis of kejk.
Ovo sa skretanjima u lijevo je bilo ista lutrija: tri puta sam
zavrio u dvoritima; jednom u orsokaku koji je traio okretanje za 180 na prilino uskoj i strmoj cestici; i dva puta su
me neke dukele veliine teleta doekivale na prilazima privatnom posjedu. Je, cesta se odvaja ulijevo i ide u brdo ... sve
kako je reeno. tos je potret skretanja na pravim mjestima.
No, napipalo se i pravo skretanje ... i prvo i drugo.

OpenStreetMap contributors

Tri puta tua dvorita, jednom orsokak, dva puta bliski

kontakt sa dlakavim uvarima posjeda. To je OK, scenograja
ionako malo baca na Bliske kontakte.
97

Cesta ubrdo je kratka ali slatka. Trai se jaa doza koncentracije jer s lijeve strane nema nikakvog osiguranja, preticanje u
sluaju automobila ili minibusa nije mogue (usko, usko), ima
puno pjeaka i biciklista i mjestimino je dosta strmo. Prava
stvar. Na vrhu je Rudijev dom, taman za kafcu i kokakolcu.
Pjeice se moe i do samog vrha (to ostavljem planinarima u
odgovarajuoj obui i odjei), meutim od Rudijevog doma
se slabo vidi to ima okolo. Za uivanje u pogledu treba se
malo vratiti unazad istom cestom kojom sam i doao. Zato?
Zato to se neto nie nalazi serpentina s vrha koje polijeu
paraglajderi. Pogled prema jugu i jugozapadu je kao iz NG
dokumentaraca. Vjetri je prilian i konstantan, paraglajderi
ire padobrane i vrebaju pravi trenutak za kratki zalet i odraz
u prazninu. Gore plavo, dolje zeleno. Sa strane naranasto.

98

Paraglajderi na svoju stranu, ja na svoju ... idem se jo malo

provozati ovim krajem. Ispratile su me krave koje pasu pod
runom ... ili su moda ipak usidrene.
Bilo je tek jedan sat popodne, Sunce pri i jednostavno me
tjera da opet uteknem nekam u brdo. Krstarei lagano nazad
prema Rogakoj, u mjestu Zgornje Poljane krajikom oka
snimim maleni putokazi zapravo tablu sa imenom ulice
na kojem pie Na Bo.
Ma je li mogue to je ono brdo Bo (zovu ga i tajerski Triglav) koje je inae dio Krajinskog
parka Bo - Donaka gora.
Kao narueno, pa
taman sam siao sa
Donake gore. Naravno
da sam momentalno
skrenuo ... cestica starta
prilino naglo, ima dijelova
gdje je dosta uska te izlazi
kod planinarskog doma iznad
kojega se nadvija stup sa
puno antena.

Iako Bo nazivaju jo i tajerski Triglav, zapravo bi se trebao zvati

Dvoglav - uz sjeverni vrh (977 mnm) na kojem su antene, postoji i
juni vrh (975 mnm) na kome je vidikovac.
100

Na okolnim putokazima spominje se i put koji vodi do vrha.

Krenuo sam najprije po 200 m asfalta, koji se pretvorio u solidan makadam ... a zatim to sve postaje fajn raskupusani
umski put koji se sve vie sputa u dubinu i udaljuje se od
vrha. Ili sam ja negdje fulao ne bih rekao ali nije nemogue
ili ovaj put najprije zaobilazi brdo pa se uspinje s druge
strane. Kako god, podloga je postala previe razvaljena za
200 kg austrijanca s cestovnim gumama, pa ja no hvatam
neko proirenje i elegantno se vraam nazad, do planinarskog doma.
Nije mi se dalo raspitivati tamo u planinarskom domu o detaljima puta do vrha ostavljam to za neki drugi put s lakim
austrijancem te se nizbrdo, uz mjestimini pogled na Zgornje Poljane, sputam u civilizaciju i gasiram doma.

OpenStreetMap contributors

101

Kraj prve knjige

Sljedei bi pasus trebao biti napisan uz puno kurziva, hrpetinu navodnika i naramak fusnota. Lako je mogue da bi sve to
samo bespotrebno zakompliciralo to u stvari elim rei ... i
zato svega toga nee biti. Vjerujem da e i ovako biti posve
razumljivo.
Alzo ... ovu sam knjigu sastavio potpuno neobavezno i iz
istog guta. Lijepo je bilo voziti se Slovenijom, lijepo je bilo
opet se prisjetiti svega planirajui i sastavljajui ovu knjigu.
Doputam mogunost da je odreenom broju itatelja ova
knjiga takoer priutila viestruke lijepe trenutke, to ubijanjem vremena za hladnih dana, to davanjem ideja kuda na
vonju kada bude prilika.
Hvala svima koji su je preuzeli s Interneta, makar s namjerom
da vide o emu se tu radi. Naroito hvala svima koji su je pregledali temeljito te mogue u njoj pronali i poneku korisnu
informaciju.

>>>>>

Za sluaj da poneki itatelj osjeti potrebu poastiti autora ove

knjige ... npr. litrom goriva ... bit u slobodan pa ovdje
ostaviti brojeve rauna na koje se moe uplatiti:
- PayPal raun: kateembaya@gmail.com
- putem banke (IBAN): HR402 4840 0832 1223 9892
Hvala, hvala
kateembaya@gmail.com

102

kateembaya@gmail.com | Pogled s ceste Slovenija