1.

Materijalima, u irem smislu, nazivaju se krute, tekue i plinovite tvari, koje se koriste
u izradi dijelova, izgradnji, pogonu i odravanju sistema Materijali koriteni u izradi
dijelova, u pravilu kruti, nazivaju se konstrukcijski materijali (graevinski,
mainski)
Kruti, tekui i plinoviti materijali koji se koriste (u pravilu i troe) pri pogonu i
odravanju dijelova nazivaju se pogonski materijali.
2. Konstrukcioni materijali
Iz hemijskih spojeva, u kojima su zastupljeni u prirodi, konstrukcioni materijali se
proizvode pogodnim fizikim i hemijskim postupcima. Osnovna svojstva
konstrukcionih materijala su odreena normama, koje se mogu pogodnim
postupcima toplinske obrade svojstva konstrukcionih materijala mogu prilagoditi
zahtjevima (oblikovanjem pogodne geometrije). Konstrukcioni materijali se koriste
za izradu dijelova namijenjenih graevinarstvu, mainstvu, elektrotehnici, medicine,
sportu
3. Svojstva materijla
Svojstva (karakteristike) materijala odreuju
(literatura, izraunavanje, mjerenje ,eksperimenti)

se kvantitativnom

analizom

4. Hemijski spojevi
Hemijski spojevi razliiti su oblici pojavljivanja supstance koji se hemijskim
postupcima mogu razloiti na jednostavnije oblike. Najmanja mogua jedinka
hemijskog spoja je molekula, koja se najee opisuje bruto formulama
kvalitativno (koje atome sadri molekula) i kvantitativno (po koliko tih atoma sadri
molekula)
5. Hemijske veze
Pri sudarima atoma hemijskih elemenata moe doi do uspostavljanja hemijskih
veza ako su strukture elektronskih omotaa molekula spojeva energetski i/ili
prostorno povoljnije od struktura elektronskih omotaa atoma hemijskih
elemenata.
Elektroni koji sudjeluju u stvaranju hemijskih veza, nazivaju se valentnim
elektronima, i esto se oznaavaju takama. Razlikuje se 3 tipa hemijske veze:
jonska, kovalentna i metalna.

6. Jonska veza
Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa, jedna
vrsta atoma otputa, a druga vrsta atoma prihvaa otputene elektrone
uspostavlja se jonska veza. Npr. pri sudaru atoma Na i Cl formira se NaCl.
Katjoni i anjoni se nakon sudara uzajamno udaljavaju uslijed prevladavajueg
elektrostatikog odbijanja njihovih istorodnih naelektrisanih dijelova.
7. Kovalentna veza
Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa, atomi
formiraju zajednike elektronske parove uspostavlja se kovalentna veza.
Zajedniki elektronski parovi oznaavaju se crticama.
Kovalentna veza je zastupljena kod glavnine organskih spojeva, kod kojih ugljik
sudjeluje u formiranju elektronskih parova s etiri valentna elektrona.
8. Metalna veza
Kod metalne veze dio metala otputa elektrone i formira se oblak slobodnih
elektrona - hemijske veze su poslijedica uzajamnog privlaenja negativno
naelektrisanih slobodnih elektrona i pozitivno naelektrisanih katjona, koji su te
elektrone otpustili.
9. Agregacije
Prema osnovnom agregatnom stanju razlikuju se tri vrste agregacija, a ovisno o
hemijskom i konstitucijskom sastavu razlikuju se etiri vrste agregacija.
Agregacije: krute, tekue i plinovite
Agregacije:
jednokomponentne-viefazne,
viekomponentne-jednofazne
,
jednokomponentne-jednofazne i viekomponentne-viefazne.
10. vrste tvari
vrste tvari su tvari stalnog oblika i volumena. Sastavljene su od estica (atoma i
molekula) meu kojima su sile dovoljno jake da ih dre u odreenim poloajima
jedne od drugih. Otporne su prema stlaivanju, tj. prema promjeni oblika i
volumena. Pod odreenim uvjetima (temperaturi i tlaku) sve tvari mogu prijei u
vrsto stanje. Kod . t. razlikuju se kristalne i amorfne. S obzirom na raspored estica
od kojih su graene, . t. mogu imati ionsku, atomsku, molekularnu i kovinsku
strukturu. Prouavanjem vrstog stanja tvari bavi se fizika vrstog stanja.

11. Kristalne vrste tvari

Kristalne vrste tvari imaju pravilan prostorni raspored estica i izraeno talite.
Pravilno rasporeene estice formiraju kristal iju stabilnost odravaju jonske,
kovalentne i metalne veze, te van der Waalsove sile (molekularni kristali).
12. Kristalne reetke
Kristalna reetka je spoj pravilnog rasporeda estica u kristalima. Prema vrsti veze i
rasporedu graevnih elemenata razlikuju se:

metalna kristalna reetka,

atomska kristalna reetka,
molekularna kristalna reetka,
jonska kristalna reetka.
13. Svojstva i karakteristike materijala
Zbog velikog broja materijala i raznolikosti njihovih svojstava teko je postaviti
sveobuhvatnu klasifikaciju svojstava materijala (miris, okus). Necjelovito se svojstva mogu
razvrstati:

Treba imati u vidu da se namjerno/spontano svojstva materijala mijenjaju tokom:

a) prerade: sirovine poluproizvodi proizvodi i
b) koritenja: zamor (promjena mehanikih svojstava), korozija (metala),
starenje (polimera), truljenje (biljni i ivotinjski prirodni materijali).

14. Ispitivanje materijala

Cilj ispitivanja materijala je odreivanje temeljnih i upotrebnih svojstava materijala.
Najvanija ispitivanja materijala u mainstvu su:
Ispitivanje vrstoe materijala
Ispitivanje tvrdoe materijala
Udarni rad loma
Metalografska ispitivanja
Kemijska analiza materijala
15. elici
elici su legure eljeza i ugljika (sa manje od 2 %C), s pratiocima (Si, Mn, ...) i neistoama
(P, S, ...), te s jednim ili vie dodatnih legirajuih elemenata. Svojstva elika ovise o
hemijskom sastavu (osobito je velik utjecaj sadraja ugljika) i grai (struktura i greke).
Prema hemijskom sastavu razlikuju se:

Prema namjeni razlikuju se:

16. Ovravanje istog eljeza

17. Eutektoidna reakcija

U eutektikoj taki (S) austenite (sa 0,8 % C)formira dvije vrste faze:
ferit (sa 0,025% C) i Fe3C (sa 6,67% C) (cementit). Ova reakcija se obavlja na
temeperaturi od 727C, prema jednaini_
austenit (0,77%C)

ferit(0,025% C) + Fe3C (6,67%C)

18. Eutektika reakcija

U eutektikoj taki tena faza (sa sadrajem 4,3% C) formira dvije vrste faze:
austenit (sa 2,11%C) i intermetalno jedinjenje Fe3C (sa 6,67%C).
Ova reakcija se obavlja na tempereaturi od 1148C po jednaini:
rastop (4,3%C)

austenit(2,11% C) + Fe3C (6,67%C)

19. Podeutektoidni elici

Polagano hlaenje podeutektoidnog elika s 0,4% C (masenih udjela) karakterizira
slijedee:
na temperaturi iznad 800 C elik ima austenitnu mikrostrukturu.
na temperaturi malo iznad 723 C mikrostruktura elika sastoji se od ferita s 0,025 % C
i austenita eutektoidnog sastava s 0,8 % C. Ferita ima 51,6% i austenita ima 48,4%.
na temperaturi ispod 723 C austenit eutektoidnog sastava raspada se u perlit , pa se
mikrostruktura sastoji od 51,6 % ferita (proeutektoidnog) i 48,4 % perlita. Ferita ima
94,4% i cementita ima 5,6%. Na osnovi ovih podataka moe se zakljuiti slijedee:
94,4 % ferita sastoji se od 51,6 % proeutektoidnog ferita i 42,8 % eutektoidnog ferita, a
48,4 % perlita sastoji se od 42,8 % eutektoidnog ferita i 5,6 % cementita (Fe3C).
Kada se podeutektoidni elik hladi polako ispod 911 C dolazi do precipitacije ferita na
granicama austenitnog zrna. Ukoliko je hlaenje bre ili su zrna austenita veoma velika,
ferit koji je kristalografski orijentiran kao i austenit, vie nee precipitirati na granicama
austenitnog zrna kao ekviaksijalna zrnca, ve u obliku iglica ili ploica, pa nastaje tzv.
Widmanstattenova struktura iliWidmanstttenove figure.
20. Nadeutektoidni elici
Polagano hlaenje nadeutektoidnog elika s 1,2% C (masenih udjela) karakterizira
slijedee:
na temperaturi iznad 840 C elik ima austenitnu mikrostrukturu.
na temperaturi malo iznad 723 C mikrostruktura se sastoji od austenita i sekundarnog
cementita, koji se izluuje na granicama austenitnog zrna. Austenita ima 93,2% i
cementita ima 6,8%.
na temperaturi malo ispod 723 C austenit eutektoidnog sastava raspada se u perlit, pa
se mikrostruktura elika sastoji od 93,2 % perlita i 6,8 % proeutektoidnog cementita.
Ferita ima 82,3% i cementita ima 17,7%. Na osnovi toga moe se zakljuiti slijedee:
93,2 % perlita sastoji se od 82,3 % ferita i 10,9 % cementita (Fe3C), a 17,7 % cementita
sastoji se od 10,9 % eutektoidnog cementita i 6,8 % proeutektoidnog cementita.
21. Alfa ferit
Ferit je naziv za intersticijsku vrstu otopinu ugljika u alfa-eljezu (-Fe) s volumno
centriranom kubinom kristalnom strukturom. Maksimalna topivost ugljika u -Fe je
0,025 % kod 723 C i samo 0,008 % na sobnoj temperaturi. To je najmeka faza u
dijagramu stanja

22. Delta ferit

Od 1394 C i talita eljeza je delta - otporni elik , koji ima istu kristalnu strukturu kao to
je alfa - eljezo . Kruta otopina na osnovi njegovog zove delta - ferit.
23. Gama austenit
Kada otopimo isto eljezo, a zatim ga dovoljno sporo hladimo, on se poinje skruivati
na temperaturi od 1538 C i stvara volumno centriranu kubinu kristalnu strukturu,
koju nazivamo delta-eljezo (-Fe), sve do temperature od 1392 C. Ispod temperature
od 1392 C eljezo poinje mijenjati kristalnu strukturu u plono centriranu kubinu
kristalnu reetku. eljezo s takvom kristalnom reetkom se naziva gama-eljezo
ili austenit (-Fe). Austenit je postojan sve do 911 C, kada ponovo mijenja kristalnu
strukturu.

24. Keramiki materijali

Keramiki materijali su neorganski, nemetalni materijali koji se sastoje od jedinjenja
metalnih i nemetalnih elemenata povezanih jonskim i/ili kovalentnim vezama.
Keramiki materijali su po pravilu veoma tvrdi i krti, imaju malu plastinost, dobri su
elektrini i toplotni izolatori, otporni su na habanje i koroziju, imaju visoku
temperaturu topljenja. Zbog velikog broja moguih kombinacija elemenata keramiki
materijali su veoma raznovrsni, kao i njihova primjena u industriji.
25. Podjela keramikih materijala
Keramiki materijali mogu se podijeliti u dvije grupe, a to su: tradicionalna i
industrijska
keramika.
Tradicionalna keramika nainjena je od tri osnovne komponente: gline, silicijum
dioksida i feldspata. Ova keramika koristi se za opeke i ploice u graevinarstvu i za
elektroizolacioni
porcelan
kod
visokih
napona.
Industrijska keramika sastoji se iz istih ili skoro istih jedinjenja od kojih su
najvaniji: aluminijum dioksid, cirkonijum oksid, volfram karbid, silicijum karbid i
silicijum nitrid, bor karbid i bor nitrid. Industrijska keramika se koristi u oblasti visokih
tehnologija kao to je izrada dijelova gasnih turbine izloenih visokim temperaturama,
svjeice motora SUS. Kako keramiki materijali imaju malu plastinost, dijelovi se
izrauju presovanjem vlanih estica ili praha u eljeni oblik, poslije ega slijedi suenje
i peenje na razliite naine.

26. Graa keramika

Hemijski i konstitucijski sastavi keramika su veoma razliiti, od jednokomponentnih
elementarnih jednofaznih sve do viekomponentnih viefaznih smjesa anorganskih spojeva.
27. Kristalne keramike
Hemijske veze atoma su preteito jonske ili kovalentne, a struktura ovisi o:
(a) radijusu atoma/jona i
(b) broju razmijenjenih/sparenih elektrona.
Radijusi se atoma, kationa (Km+) i aniona (An+) smanjuju otputanjem, a poveavaju prijemom
elektrona.
Stabilne se jonske kristalne strukture keramika postiu kada su svi anioni (kationi) u
dodiru s kationom (anionom) koga opkoljavaju.

28. Silikatne keramike

Silikatne keramike sadre dva najzastupljenija elementa Zemljine kore kisik i silicij.
Osnovna gradbena jedinica silikatnih keramika je silikatna grupa (SiO4) 4 etiri atoma
kisika formiraju tetraedar u ijem se centru nalazi atom silicija. U parove elektrona
kovalentne hemijske veze SiO ukljuena su etiri valentna elektrona Si i po jedan O, te
na raspolaganju za formiranje hemijskih veza preostaju jo etiri valentna elektrona O.
Silikatne keramike su formirane od silikatnih grupa povezanih preko zajednikih O atoma
u jedno-, dvo-, ili tro-dimenzijske strukture.
Takva je struktura kvarca koji je tvrd i lomi se na nepravilan nain jer su u svim
pravcima sve veze jednake.
Silikatne grupe keramika esto se vezuju s ionima metala (Ca +2, Na+, Mg+2, Al+3).
29. Mehanike osobine keramikih materijala
Svoju iroku primjenu keramika upravo moe zahvaliti svojim odlinim mehanikim
osobinama. Visok nivo vrstoe kao i nizak stepen troenja, moduli elastinosti i dr. su
joj omoguili da bude primjenjena tamo gdje su mehaniki dijelovi pokazali slabe
rezultate pri samoj primjeni.
Visoka vrstoa koja se odrava i pri visokim temperaturama i pritiscima su osigurali
mjesto keramici kao zamjeni za veinu metala, stakla, plastike i dr.

30. Postupci prerade keramike

Tehnoloki postupci proizvodnje razlikuju se po pripremi mase:
- za grubu keramiku i
- za finu keramiku
I prema nainu oblikovanja:
-

praenjem,
tokarenjem i
livenjem

31. Primjena keramikih materijala

Keramike se iroko koriste u tehnici, na primjer, za izradu graevinarskih opeka, crjepova
i betonskih blokova, sanitarne opreme kuanstava, alata za rezanje metala, vatrostalnih
obloga loita, vjetrobrana i stakala vozila, svjeica motora SUI, dielektrika kondenzatora,
senzora, magnetnih memorija. Na jednoj svemirskoj letjelici (Space Shuttle) ugraeno je
oko 25000 lakih poroznih keramikih ploica koje tite aluminijsku oplatu od
prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.
32. Polimerni materijali
P o l i m e r i m a se nazivaju materijali formirani od organskih makromolekula, koji se
dobivaju uspostavljanjem hemijskih veza jednostavnijih molekula organskih spojeva
monomera.
Prirodnim polimerima pripadaju proteini, enzimi, krob i celuloza. Oni su biljnog
(kauuk, pamuk) i ivotinjskog porijekla (koa, svila). Danas se prirodni polimeri, ali i
polimeri koji ne postoje u prirodi, sintetiziraju spajanjem jednostavnih malih organskih
molekula (monomera). Najee su koriteni sintetski polimerni materijali: polietilen i
poli(vinil-hlorid).
33. Kristalna struktura

(Aluminij-oksid)

Aluminijev oksid (Al2O3) javlja se u vie kristalnih struktura (afa, beta i gama). y Al2O3 nastaje arenjem hidroksida na srednjim temperaturama (preko 400C) i ima
defektnu strukturu spinela. Ima veliku mo adsorpcije pa se koristi kao katalizator u
proizvodnji umjetnog dragog kamenja (npr. korunda ili rubina). Obino se naziva i
aktivni korund. Najstabilnija i najvanija je heksagonska struktura (alfa - Al2O3)
zvana korund. Dobiva se arenjem hidroksida ili gama - Al2O3 na temperaturi veoj
od 1100 C