Professional Documents
Culture Documents
LEKSIKOLOGIJA
LEKSIKOLOGIJA
LEKSIKOLOGIJA
Leksikologija je grana jezikoslovlja koja prouava leksik. Leksikologija se bavi
opeuporabnim leksemima kao jedinicama leksikoga sustava prirodnoga jezika.
Leksik hrvatskoga jezika ine svi leksemi hrvatskoga jezika.
Leksem je ukupnost svih oblika i znaenja neke rijei. Leksem se, kao i svaki drugi jezini
znak, sastoji od plana izraza i plana sadraja.
Leksemi mogu biti jednoznani ili vieznani. Meusobno ulaze u leksiko-semantike
odnose.
Osnovni su odnosi meu leksemima: hiperonimija/hiponimija, sinonimija, antonimija,
homonimija.
HIPERONIMIJA/HIPONIMIJA
Hiperonimija/hiponimija je odnos izmeu dvaju leksema od kojih jedan ima ire znaenje
(hiperonim ili znaenjska nadreenica), a drugi je znaenjski ui i dodatno specificira
znaenje prvoga leksema (hiponim ili znaenjska podreenica). Dva ili vie hiponima koji
imaju isti hiperonim nazivaju se kohiponimi ili znaenjske supodreenice.
Primjerice, leksem ptica hiperonim je leksemima kos, vrabac, roda, pingvin, lastavica koji su
njegovi hiponimi. Leksemi su kos, vrabac, roda, pingvin, lastavica kohiponimi jer imaju isti
hiperonim.
SINONIMIJA
Sinonimija je odnos izmeu dvaju leksema razliita izraza, a istoga ili slinoga sadraja. Dva
leksema u odnosu sinonimije nazivamo sinonimski par (glazba muzika), a tri ili vie
sinonimnih leksema nazivamo sinonimski niz (veseo radostan sretan).
Sinonimi iji se sadraj u potpunosti preklapa i koji su zamjenjivi u svim kontekstima
nazivaju se potpuni sinonimi ili istoznanice (knjinica bibilioteka, ljekarna apoteka).
Sinonimi iji se sadraj preklapa samo djelomino i koji su zamjenjivi samo u nekim
kontekstima nazivaju se djelomini sinonimi ili bliskoznanice (svjetiljka lampa, kua
dom).
Brojni lingvisti negiraju postojanje potpunih sinonima i smatraju da izmeu svakoga para
sinonimskih leksema postoji barem mala znaenjska razlika.
Kada se govori o sinonimskim leksemima, obino se podrazumijevaju leksemi koji pripadaju
hrvatskome standardnome jeziku. Sinonimski leksemi od kojih jedan pripada standardnome
jeziku, a drugi nekom od dijalekata nazivaju se kontaktni sinonimi (boja farba pitura,
arapa bjeva tunf, rajica paradajz pomidor). Isto vrijedi i za sinonimske lekseme
od kojih jedan pripada standardnomu jeziku, a drugi razgovornomu jeziku ili argonu
(djevojka riba treba komad, muzika mjuza zika).
Sinonimi nadalje mogu biti opejezini i individualni. Opejezine sinonime svi govornici
nekoga jezika mogu prepoznati kao sinonime izvan konteksta. Individualni su sinonimi
sinonimi samo unutar odreenoga konteksta, zbog ega se nazivaju i kontekstualnim
sinonimima.
ANTONIMIJA
Antonimija je odnos izmeu dvaju leksema suprotnoga znaenja. Dva leksema suprotna
znaenja ine antonimski par (velik malen, vjenati se razvesti se, gladan sit) .
Antonimi se razlikuju po podrijetlu, po naravi znaenjske opreke i po stupnju socijalizacije
(usvojenosti).
Po podrijetlu antonimi mogu biti primarni (raznokorijenski: lijevo desno, topao hladan) i
tvorbeni (istokorijenski: moralan nemoralan, otvoriti zatvoriti).
Po naravi znaenjske opreke antonimi mogu biti binarni, stupnjeviti i obratni.
Binarni su antonimi oni koji zajedno u cijelosti pokrivaju jedan leksiko-semantiki
mikrosustav. Znaenje konteksta s jednim antonimom potpuno iskljuuje znaenje tog istog
konteksta s njegovim antonimskim parnjakom, npr.
mukarac ena, istina la, djeak djevojica, iv mrtav
Reenica Marko je iv. u potpunosti iskljuuje reenicu Marko je mrtav.
Stupnjeviti su antonimi krajnje toke leksiko-semantikog mikrosustava izmeu kojih
postoji jo najmanje jedna, sredinja toka koja oznaava normalnu vrijednost od koje se
mjeri suprotnost prema jednome ili drugome parnjaku. Stupnjeviti se antonimi meusobno ne
iskljuuju, npr.
topao hladan, malen velik, visok nizak
Izmeu vru i hladan postoji jo barem onaj koji je srednje temperature, mlak.
Obratni su antonimi oni koji oznaavaju isti odnos gledan iz dviju suprotnih perspektiva, npr.
Homofoni (istozvunice) su leksemi koji se razliito piu, ali isto izgovaraju: Br br,
Jgoda - jgoda
2.FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA
Hrvatski jezik mora svojim govornicima sluiti u razliitim situacijama. Nisu svi leksemi
jednako pogodni u svakom kontekstu, isti je leksem u jednoj situaciji sasvim uobiajen, dok je
u drugoj vrlo rijedak i stilski obiljeen. Funkcionalnu uporabu jezinih jedinica prouava
stilsitika.
Prema zajednikim je karakteristikama izdvojeno pet funkcionalnih stilova hrvatskoga
standardnog jezika. To su:
1. knjievno-umjetniki stil otvoren leksemima iz svih leksikih slojeva (leksemi
karakteristini za pjesniki podstil: POETIZMI, npr. lijer, dad, cjelov), subjektivan,
obiljeava ga uporaba brojnih stilskih sredstava (figura, tropa)
2. publicistiki stil blizak je i knjievno-umjetnikomu stilu (individualnost u nainu
izlaganja), ali i znanstvenomu stilu (objektivnost, saetost)
3. znanstveni stil struni nazivi pojedini znanosti (TERMINI), objektivan, impersonalan
4. administrativni stil saet, impersonalan, ogranien izbor leksema, karakteristine
konstrukcije
5. razgovorni stil karakteristian za usmenu komunikaciju, KOLOKVIJALIZMI (leksemi
izmeu standardnoga jezika i dijalekata), VULGARIZMI (leksemi ija se uporaba smatra
neprimjerenom, prostake rijei), ARGONIZMI (leksemi koje koriste pripadnici odreene,
zatvorene drutvene skupine).
Svaki funkcionalni stil ima nekoliko podstilova. Neki su podstilovi na granici izmeu dvaju
funkcionalnih stilova pa se nazivaju hibridni podstilovi. Primjerice, esejistiki podstil
pripada knjievno-umjetnikome i publicistikome stilu.
3. PODRUNA RASLOJENOST LEKSIKA
Podruno su ogranieni leksemi: lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi.
Lokalizmi su leksemi jednoga mjesnoga govora, odnosno leksike znaajke nekoga mjesta.
Njihova je podruna rasprostranjenost najmanja.
Primjerice, dubrovaki su lokalizmi gospar (gospodin), pla (plat).
Regionalizmi su leksemi karakteristini za veinu govora ili sve govore iste skupine govora.
Rasprostiru se na irem podruju nego lokalizmi, ali na uem nego dijalektizmi.
Standardnojezinome tednjak odgovara vie regionalizama: paret, poret, paher, parhet,
paker.
RJENICI
GLOSARI prvi rukopisni popisi leksema
ANEKSNI RJENICI rjenici kao dodaci na kraju knjiga
-1415.-1453. Nicolo Roccabonella: Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovitome bilju), prvi
viejezini, terminoloki i slikovni rjenik u Hrvata, u rukopisu.
-1527. Petar Lupis Valentijan: Talijansko-hrvatski rjenik, mali rjenik na svega 8 str.
-1595. Faust Vrani: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum
Latinae,Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, Venecija (Rjenik pet
najplemenitijih europskih jezika), polazini jezik je latinski, osnova akavska, ima oko 5000
rijei i prvi je tiskani rjenik u nas.
-1592. u Grazu - Jeronim Megiser: Dictionarium quatuor linguarum (rjenik njemakog,
latinskog, talijanskog i ilirskog ili slavonskog jezika), vie ukljuuje slovenske, a manje
hrvatske rijei. 1606. Thesaurus polyglottus.
-Oko 1600. u Rimu nastaje nepotpisani rukopisni hrvatsko-talijanski rjenik koji je
najvjerojatnije sastavio Bartol Kai kao dopunu svojoj gramatici.
-1649.- 1651., Loreto Ancona Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Thesaurus
linguae illyricae sive Dictionarium illyricum), tokavica, latinske i tal. istovrijednice
slovinskim rijeima(prvi rjenik koji donosi hrv. rijei na 1.mjestu), a u rjeniku donosi i
kratku gramatiku: Od ortografije jezika slovinskoga ili naina od pisanja, koju je sastavio po
Kaievoj gramatici.
-1670. Juraj Habdeli: Dikcionar ili rei slovenske (hrvatsko-latinski), kolski rjenik za
polaznice isusovake gimnazije, 12000 rijei, prvi kajkavski rjenik.
-1728. Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illyrico, Venecija(Talijanskolatinsko-hrvatski rjenik), osnovica mu je tokavska, donosi dokumentiranu grau s navodima
iz dubrovake i dalmatinske knjievnosti- prvi na jezinopovijesni rjenik, rjeniku je na
poetku dodao gramatiku, koja se smatra najboljom gramatikom 18. st.
-1740. Ivan Belostenec: Gazophylacium seu latino-illyricum onomatum aerarium (Riznica
ili blago latinsko-ilirskih imena), u osnovi je kajkavski, namijenjen govornicima svih triju
narjeja, objavljen 65 god. nakon Belosteneve smrti.Najvanije djelo starije leksikografije.
-1742. Andrija Jambrei & Franjo Sunik: Lexicom latinum interpretatione illyrica,
germanica et hungarica locuples, Zagreb (Latinski rjenik s obilatim tumaenjem na
ilirskome,njemakome i maarskome), osnovica je kajkavska
-u 18. st. Pavao Ritter Vitezovi sastavio je oko 1710. Lexicon latino-illyricum koji je ostao
u rukopisu, a latinsko-ilirski rjenik se izgubio.Vitezovi je direktni pretea LJ. Gaja po
svojim grafijskim rjeenjima.
-1679., 1704. i 1732.(godine redakcije rukopisnog rjenika) Ivan Tanzlinger Zanotti:
talijansko-hrvatsko-latinski rjenik
-izmeu 1772. i 1779. Adam Patai napisao je rukopisni leksikon Dictionarium latinoillyricum et germanicum
-Joakim Stulli: 1. Lexicon latino-italico-illyricum, Budim, 1801.;
2. Rjeosloje ilirsko-italijansko-latinsko, Dubrovnik, 1806.;
3. Vocabolario italiano-illirico-latino, Dubrovnik, 1810. Uzimao je grau iz
djela dubrovakih, dalmatinskih, bosanskih, slavonskih i istarskih pisaca, iz kajkavske i
glagoljeke knjievnosti te iz drugih slavenskih jezika
-1803. Josip Voltiggi (Volti): Rioslovnik ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika s
jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom, rjenik koji je otvoren svim
narjejima i govorima
-1842. Ivan Maurani & Jakov Uarevi: Deutsch-illirisches Wrterbuch (Njemakoilirski slovar)40 000 natuknica, prvi suvremeni hrvatski rjenik ija se naela u oblikovanju
rjenika i danas primjenjuju.
-Bogoslav ulek autor je nekoliko vanih rjenika:
1. Njemako-hrvatski rjenik(Zagreb,1860.)
2. Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja osobito za srednja
uilita (Zagreb, 1874.-75.)- prvi na terminoloki rjenik;
3. Jugoslavenski imenik bilja (Zagreb, 1879.)
-1901. Dragutin Pari: Rjenik hrvatsko-talijanski, Zadar uz uleka, uvodio je nove
rijei u hrvatski jezik.
-1880. - 1976. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika/Akademijin rjenik (97 svezaka izilo).
Ureivala su ga 6-orica urednika: uro Danii (prvi), Matija Valjavec, Pero Budmani,
Tomo Mareti, Stjepan Musulin i Slavko Pavei. 250 000 natuknica. Mana rjenika je to
se isprva prikupljala graa samo iz tokavskog narjeja (hrvatski vukovci), a tek puno kasnije
poelo se prikupljati iz kajk. i ak. narjeja.
- 1901. Franjo Ivekovi & Ivan Broz: Rjenik hrvatskoga jezika (rijei iz Karadievih i
Daniievih djela--- hrvatski vukovci)
GRAMATIKE I JEZIKOSLOVNA DJELA
-1604. Bartol Kai: Institutionum linguae illyricae libri duo, Rim (Dvije knjige temelja
ilirskoga jezika)- prva hrvatska gramatika. Kai je i autor prvog cjelovitog prijevoda Biblije
koji je ostao u rukopisu.
- 1761. Bla Tadijanovi: Svata po malo iliti kratko sloenje imena i rii u ilirski i
njemaki jezik gramatika pisana slavonskom ikavicom (daje osnove njem. jezika)
- 1767. Matija Antun Relkovi: Nova slavonska i nimaka gramatika
-1808. Franjo Marija Appendini: Grammatica della lingua Iillirica tokavska ikavica
-ime Starevi: Nova rioslovica ilirika, Trst, 1812. naglaava upotrebu jedinstvenog
hrv. stand. jezika, zasnovanog na tok narjeju; u ovoj gramatici prvi put je uspjenbo opisan
novotokavski etveronaglasni sustav.
- 1830. Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim- predlae
tildu umjesto dijakrtitikih znakova, a dijakritike znakove uvodi po Vitezovievom djelu De
orthographia illyricana u lanku Pravopisz, objavljenom 1835. u Danici.
- Vjekoslav Babuki autor je dviju gramatika: 1836. Osnova slovnice slavjanske narjeja
ilirskoga (koristi po prvi put Gajev slovopis, osnovica je tokavska, stari padeni nastavci),
1854. Ilirska slovnica
- Antun Maurani takoer autor dviju gramatika: 1839. Temelji ilirskoga i latinskoga
jezika za poetnike, 1859. Slovnica hervatska
- Ignac Kristijanovi borio se protiv uvoenja tokavtine i za kajkavtinu
- Ante Kuzmani(ZD filoloka k.: Stjepan Ivievi, Ignjat Alojzije Brli i ime Starevi)
protiv Gajeve reforme, borio se za ikavicu kao temelj hrv. jeziku.
- Fran Kurelac (RI filoloka k.) zalagao se za arhaine oblike radi pribliavanja ostalim
Slavenima.
- Adolfo Veber Tkalevi (ZG filoloka kola) u sklopu kole zalagao se za starije
mnoinske oblike u imenskoj sklonidbi, pisanje er za slogotvorno r i pisanje na mjestu jata.
Napisao je prvu znanstveno utemeljenu i u zasebnoj knjizi objavljenu sintaksu hrv. jezika
1859. Skladnja ilirskoga jezika za srednja uilita, Be i cjelovitu gramatiku 1871. Slovnica
hrvatska za srednja uilita, Zagreb.
- HRVATSKI VUKOVCI; novotokavski dijalekt; predstavnici su Tomo Mareti: 1899.(II.
izd. 1931.) Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskog knjievnog jezika, Pero Budmani
(prvi u svojoj gramatici upotrijebio termin srpsko-hrvatski):1867. Grammatica della
lingua serbo-croata, Be; Ivan Broz: 1892. Hrvatski pravopis(prvi pravopis po fonolokom
naelu), Franjo Ivekovi. Hrv. vukovci stand. jezik poistovjeuju sa tok. narjejem.
HRVATSKI JEZIK U XX. STOLJEU
DO 1918. GODINE
- Od 1906. godine Brozov pravopis za tisak prireuje Dragutin Borani
-1904. Vatroslav Roi: Barbarizmi u hrvatskom jeziku (protiv novotvorenica, kajkavizama
i akavizama)
-1911.Nikola Andri: Brani jezika hrvatskoga (dokazuje da hrv. jezik nije srpski)
OD 1918. DO 1941. GODINE
- 1921. Dragutin Borani: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (pravopis je bio u
uporabi do 1956., s prekidom od 1943. do 1945.)
- 1924. Tomo Mareti: Hrvatski ili srpski jezini savjetnik (uvod pisan ekavicom, a savjeti
ijekavicom; protivi se kajkavizmima i neologizmima; iz jezika izbacuje sve rijei koje
ometaju ideju jezinog ujedinjenja Hrvata i Srba)
- 1929. D. Borani: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (obvezatan u kolstvu)
-1929. za vrijeme estojanuarske diktature slubeno se u Hrvatskoj uvodi Pravopis
srpskohrvatskog jezika Aleksandra Belia (tzv. oktroirani pravopis), koji je na snazi do
1939. god.
-1936. osnovano je Drutvo "Hrvatski jezik" (predsjednik: Tomo Mati), koje je 1938.
izdavalo asopis Hrvatski jezik, koji je ureivao Stjepan Ivi.
-1938. Nikola Andri & Iso Velikanovi: ta je ta (prvi slikovni rjenik hrvatskog jezika)
-1940. Petar Guberina & Kruno Krsti: Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika,
Zagreb (prvi razlikovni rjenik)
-1941. iziao prvi svezak Hrvatske enciklopedije, a ureivao ju je Mate Ujevi (do slova E,
rad je prekinut 1945.)
OD 1941. DO 1945. GODINE
- Osnovan je Hrvatski dravni ured za jezik(1941.), uveden morfonoloki pravopis. U uredu
za hrv. jezik sastavljeni su 1942. Koriensko pisanje kao privremeni i 1944. Franjo Cipra &
Adolf Bratoljub Klai: Hrvatski pravopis kao cjelovit pravopisni prirunik po
morfonolokim naelima.
- Josip Florschtz: 1943. Hrvatska slovnica(=1905.-1950.Gramatika hrvatskog jezika) za
srednje kole, a za visokokolsko obrazovanje Bla Jurii: Nacrt hrvatske slovnice (I. dio
1944., II. dio 1992.)
OD SVIBNJA 1945. DO 1990. GODINE
-Ponovo u uporabu vraen Boraniev Pravopis
-1953. Matica srpska iz Novog Sada pokree u Ljetopisu anketu o jezinim i
pravopisnim pitanjima
- 8. 10. prosinca 1954. sastanak MH i MS NOVOSADSKI DOGOVOR(jedan jezik Srba,
Hrvata i Crnogoraca, dva izgovora: ije-e, dvolano ime jezika, ravnopravna oba pisma)
-1960. Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnoga jezika
-1968. Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnog jezika u izdanju MH i MS, izila dva sveska
(A-K)
- 17. oujka 1967. DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOAJU HRVATSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA(ravnopravnost hrv. jezika s ostalima i uvoenje hrv. jezika kao
slubenog u Hrvatskoj)
10
- Stjepan Babi & Boidar Finka & Milan Mogu: 1971. Hrvatski pravopis na
fonolokim naelima, naziva se londonac (1972.u Londonu objavljen kao fototipsko izdanje.)
- 1952. Hrvatsko filoloko drutvo izdaje u Zagrebu asopis za kulturu hrv. knji. Jezika Jezik
- 1952. Ivan Brabec & Mate Hraste & Sreten ivkovi: Gramatika hrvatskoga ili
srpskoga jezika
-1964. Ljudevit Jonke: Knjievni jezik u teoriji i praksi(povijest hrv. stand. jezika, savjetnik)
-1966. Stjepko Teak & Stjepan Babi: Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika
-1966. Bratoljub Klai: Veliki rjenik stranih rijei
-1971. 1973. Petar Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika
- 1971. Jezini savjetnik s gramatikom uredio Slavko Pavei
- 1971. Ljudevit Jonke: Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stoljea (povijest jezika)
- 1971. Ljudevit Jonke: Hrvatski knjievni jezik danas - zabranjena
- 1973. Stjepko Teak & Stjepan Babi: Pregled gramatike hrvatskoga knjievnog jezika
zabranjena
-1978. Zlatko Vince: Putovima hrvatskog knjievnog jezika (povijest hrv. jezika)
-1979. Eugenija Bari & Mijo Lonari & Dragica Mali & Slavko Pavei & Mirko Peti
& Vesna Zeevi & Marija Znika: Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog jezika
(danas nosi naslov: Hrvatska gramatika, 1991., 1995., 1997.)
-1986. (1991.)Radoslav Katii: Sintaksa hrvatskog knjievnog jezika (nacrt za gramatiku)
-1986. (1991.)Stjepan Babi: Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku (nacrt za
gramatiku)
-1986. Vladimir Ani & Josip Sili: Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika
OD 1990. GODINE
-1991. Vladimir Brodnjak: Razlikovni rjenik hrvatskoga i srpskoga jezika
-1991. Stjepan Babi & Dalibor Brozovi & Milan Mogu & Slavko Pavei & Ivo
kari & Stjepko Teak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika
-1991. (1994., 1998., 2003.)Vladimir Ani: Rjenik hrvatskoga jezika
-1996. Josip Sili & Branko Ranilovi & Slaven Batnoi: Hrvatski raunalni pravopis
(normativni program za raunalo)
-1999. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Hrvatski jezini savjetnik
-2000. Rjenik hrvatskoga jezika(Leksikografski zavod M. Krlea & kolska knjiga,
uredio: Jure onje)
-2000. S. Babi & B. Finka & M. Mogu: Hrvatski pravopis (normativni)
-2001. Vladimir Ani & Josip Sili: Pravopis hrvatskoga jezika (normativni)
-2002. Sanda Ham: kolska gramatika hrvatskoga jezika (normativna)
-2003. Stjepko Teak & Stjepan Babi: Gramatika hrvatskoga jezika (normativna)
- O pravnom nazivlju pisao je dr. Mile Mami ( a u prolosti Vladimir Maurani)
11